Karen Robards - Maggyna tajna.pdf

2

Ona je gospođa Lylea Forresta. Hladna elegantna žena najznačajnijeg izdavača u Louisvilleu. Rođena u sirotinjskoj četvrti čiji se snovi – i noćne more – obistinjuju u noći kad se udala za multimilijunaša dovoljno starog da joj bude otac. Dvanaest godina Maggy igra ulogu prekrasne, predane supruge, sjajni dragulj na Lyleovoj kruni, majka djeteta kojeg obožava. Ona je sve to učinila za Davida, sina, koji nije mogao znati cijenu koju je platila da ga zaštiti... Odjednom se teško stečena kontrola Maggy urušava kada se u njezin život vraća Nick. Prošlo je dvanaest godina otkako su se rastali, dvanaest godina straha i gađenja prema Lyleu Forrestu. Nije si mogla dopustiti sjećanja na strast koju je davno doživjela s jedinim čovjekom kojeg je ikada voljela. Ona mora misliti na Davida, svoga sina, Lyleovo moćno oružje, a ne na čovjeka kojeg nije mogla zaboraviti, Nicka, koji se vratio da je oslobodi... Priča o ljubavi, strasti i nasilju u Kentuckyju – očaravajuća priča o majci žrtvi, moći i strasti jednog čovjeka koji želi vratiti ženu koja je rođena da bude njegova.

3

1

S

jećaš li se one davne Glorijine izreke po kojoj se stare rane putenih grijeha iscjeljuju na starom kućnom pragu? Bila je u pravu: eto me! Glas koji je dopirao do njezina uha bio je promukao, raspoložen i razorno prepoznatljiv. Na trenutak se Maggy Forrest pričinilo da je svijet zamro, da se prestao okretati oko svoje osi. Pričinilo joj se da nestaju čvrsta ograda od hrastovine na koju se bila naslonila, zanosno treštanje country glazbe i mračna, zadimljena atmosfera noćnog kluba. Jedino što je postojalo na cijelom svijetu bio je Nickov glas u njezinim ušima. Jednom je rukom čvrsto stisnula hladnu mjedenu prečku dok se okretala da se suoči s njime. Ne, nije pogriješila. )nstinktivno je znala istinu i prije nego se okrenula, prije no što je njezina svijest upila u se sliku gustog busena crnih, neobuzdanih kovrča i široka nogometaška ramena. — Nick. Bio je isto toliko visok i lijep kakvog ga se sjećala. Grešno lijep, oduvijek je tako mislila, premda to zapravo nije trebao biti s onom svojom boksačkom facom. Crte lica bile su mu sirove, nasilničke, i agresivne, čeljust i nos preširoki, a usne preuske za istinsku mušku ljepotu. Nos mu je i dalje bio pomalo naheren nalijevo, kao posljedica njegovih mnogobrojnih tinejdžerskih uličnih tučnjava. )znad svinutog nosa, blistale su prema njoj oči zelenkaste poput lijeske. Davno je zaključila da su baš te oči s poluspuštenim kapcima, uvijek polusnene, bile ključ njegovih veličanstvenih uspjeha kod suprotnog spola. Nick se uvijek doimao kao čovjek koji je znao sve što treba znati o ženama a ona svojedobno nije bila otpornija na to od drugih žena. — Bog, Magdaleno. I osmijeh mu je ostao isti — istodobno i seksi, i vragolast, i topao. Zanesena sjećanjima, zaboravila je da su mu sada trideset i dvije godine, ali i da je ona na pragu tridesete: prisjetila se Nicka koji bi dolazio s torbom punom namirnica kad nije bilo baš ništa za pojesti u malom stanu koji je dijelila sa svojim ocem; Nicka koji joj je svako malo pomagao da 4

dovuče pijanog oca kući nakon što bi izgubio svijest na ulici; Nicka koji s pomoću sifonskih boca krade benzin iz tuđih automobila kako bi uopće mogla pokrenuti svoju staru ragu od automobila koji je Nick osposobio kad joj je bilo šesnaest godina; Nicka koji bi je čekao i kad bi izmigoljila iz kuće, tjerajući nametljive muškarce koji bi joj neprestano bili na tragu. Sjetila se Nicka koji ju je uvijek štitio. Bio joj je on, zapravo, jedini čvrsti oslonac u životu. Uvijek je, uvijek, najviše voljela Nicka. Nick. Shvativši da on doista stoji pred njom, oči joj nehotice bljesnuše radošću a usne osmijehom. Tek ju je tada istina vratila u stvarnost, popraćena ledenim užasom: Nick se vratio. Ruke koje je spontano podigla da ga zagrli, padoše. Nasmiješene joj se usne kolebahu, ali ipak zadrži osmijeh. No to više nije bio isti osmijeh. On nikada u životu nije propuštao priliku za kakvom vragolijom, pa nije ni sada. — Ne raduješ se što me vidiš? Licem mu se razli osmijeh koji je opasno podsjećao na igru mačke i miša: — Ali, Magdaleno! Vrijeđaš moje osjećaje. — Dakako drago mi je da te vidim, ali... dugo te nije bilo. Koristila se službenim tonom naučenim tijekom mjeseci što su uslijedili poslije braka s Lyleom, tonom na čiji je zvuk Nick sumnjičavo pogleda. — Dvanaest godina! Teško je i zamisliti kako si uopće uspjela ostati u braku s Lyleom Forrestom cijelo to vrijeme. Ah, da! Koka nese jaja. Čujem da si mu podarila sina... O, Bože! Maggy osjeti kako joj golema šapa grabi prsni koš i drobi ga, onemogućavajući joj da udahne zrak. Premda namrštena, ipak popusti. — Da, imamo sina. — Vidio sam ga. — Vidio si ga? Da ju je opalio i palicom za bejzbol po glavi, Maggy ne bi doživjela veći šok. — Danas, u Windermereu. Zvao sam te, ali te nije bilo kod kuće. Najavio sam se. Rukom je nervozno gnječila prsa dok je razmišljala o Nicku samome u Windermereu, bez nje. O Nicku s Davidom a možda i s Lyleom! — Najavio si se?

5

Smiješno je, poput papige, ponavljala njegove riječi, no nije si mogla pomoći. Znala je da se zablenula u njega, no nije bilo pomoći. Negdje duboko u sebi, oduvijek je slutila da će ponovno vidjeti Nicka. Nije bila spremna. Ne sada, ne još! Nenadano ju je zaskočio. Sve njezine utvrde srušile su se kao kule od karata. — Valjda ne misliš da bih se pojavio u Louisvilleu a da ti se ne javim, ili si baš to pomislila? Podrugljivo ju je promatrao. — Barem smo nas dvoje stari znanci... Onaj dječak, David, zar ne? Nalikuje na tebe. Mora da je stari Lyle izuzetno ponosan. — Da. Da... Ja sam, mi smo zapravo oboje, i Lyle i ja, vrlo ponosni na Davida. Na trenutak ju je zagrijao osjećaj materinstva dok je razmišljala o svom jedanaestogodišnjem sinu. Poput nje bio je visok i vitak, dobro građen, kestenjaste kose i očiju boje čokolade, nemirnih usana koje bi povremeno otkrivale gotovo nevidljivu žičanu spravu za ispravan rast zubiju, što ga je izluđivalo. U bijelim teniskim hlačicama ili u odjeći za golf izgledao je toliko plemićki da nije mogla vjerovati da je on potomak njezine obiteljske loze koja nije imala baš nikakve veze s plemstvom. Dakako da je Lyle Forrest sebi pripisivao sve zasluge za Davidov razvoj. — Dobro si se snašla, Maggy. To ti se mora priznati — reče Nick pogledavši je od glave do pete. Bila je svjesna svojih crnih kožnih traperica koje su je stajale devet stotina dolara, remena i čizama od prave krokodilske kože, svilene košulje boje bjelokosti, šest karatnog dijamanta na prstu, kao i zlatnog sata oko zglavka. Sve zajedno, lako je moglo zavarati, no čak i bez nakita, stajalo ju je to više nego što je nekada zarađivala godišnje. Tada, kad je bila Magdalena Garcia. Prije no što se udala za Lylea. Dakako da nije bilo načina da Nick sazna koliko je skupa njezina odjeća, iako mu sigurno nije promakao bljesak briljanata u polutami, kojima je bio obrubljen njezin prsten. U nekoj bi se drugoj prilici Maggy osjetila krivom da je Nick zatekne u stanju takve materijalne razuzdanosti, no sad ju je obuzela takva panika da za druge osjećaje naprosto nije bilo mjesta. — Što ti radiš ovdje? Usta joj se osušiše dok je stisnutih šaka očekivala odgovor na svoje pitanje. — Pogodi— odgovori joj on onim svojim neodoljivim osmijehom.

6

Njezin upiljeni pogled čvrsto se spojio s njegovim; na trenutak je prestala disati. Mogućnosti su bile beskonačne i beskrajno užasavajuće. — Tu si! Posvuda smo te tražile. Svijetao, sladunjav glas pripadao je Lyleovoj nećakinji Sarah Bates koja se zajedno sa svojom najboljom prijateljicom Buffy McDermott probijala kroz gužvu u baru, ne bi li joj se pridružile za šankom. Maggy pogleda svoje prijateljice s pomiješanim osjećajima olakšanja i straha. Zapravo joj bi drago što je time bilo prekinuto njezino sučeljavanje s Nickom, ali što li će samo pomisliti o njemu Sarah i Buffy? Što će Nick reći? Valjda ništa osobno sada kad više nisu sami. U svojoj dvadeset i sedmoj Sarah je bila dvije godine mlađa od Maggy, iako se u ovom trenutku doimala starijom usprkos mladenački krojenom pamučnom ruhu, obrubljenom ukrasnim resicama, i suknji koju je nosila. Bila je usred neugodne rastave braka. Posljedice toga bile su njena bolna mršavost i prekričava crvena kosa, a nijedno joj od tih dvaju nije pristajalo. Njezina očajnička potreba da se zabavi zapravo je i dovela do toga da se njih tri nađu u tom malo poznatom narodnjačkom country & western baru na riječnoj strani obale koja je pripadala )ndiani. — Opa, kakav kit! — otezala je Buffy svoje riječi dok se uguravala između njega i Sarah koja odmah odmjeri Nicka od glave do pete. Provokativno napućivši svoje crveno orumenjene usne, Buffyin je pogled šetao od Nicka do Maggy i natrag. — Čuj me, ljepotane. S Maggy samo tračiš vrijeme. Ona je već davno udana cura. No ja ti stojim na raspolaganju. — Neću to zaboraviti! — nasmiješi se Nick Buffy osmijehom koji se toliko razlikovao od onoga što ga je podario Maggy. Ovo je bio dobro uvježbani, tisućukilovatni osmijeh čijih su se posljedica još dobro sjećale mnoge djevojke. Maggy je već davno bila zaboravila učinak tog osmijeha, ali sada sjećanja ponovo provališe dok je promatrala obezglavljenu Buffy. Zapravo ga nikada nije ni zaboravila. Svjesno je i s ciljem izbacila iz svijesti i Nicka i sve u svezi s njime. Bio je to jedini način na koji je uspjela preživjeti. — Ja sam Buffy McDermott — reče Buffy, ispruživši vitku, savršeno manikiranu ruku sa svijetlo crvenim noktima — a vi ste novi u gradu. Bila je lijepa onako vitka, papirno bijele kože, s crnom kosom koja joj je dopirala do brade i sićušnim crtama lica koje je znalački istakla šminkom. Večeras, u crvenom svilenom topu ispod crne kožne motorističke jakne, u crnoj kožnoj minici i na visokim potpeticama, bila je odjevena da ushiti. Nick prihvati ispruženu ruku i, nasmijavši se, odmahne glavom. 7

— Ja sam Nick King i nisam nov u gradu, nego sam rođen i odrastao u Louisvilleu. Jedino me nije bilo neko vrijeme. — Jeste li u rodu s Ringovima koji su nekada živjeli u okolici, u Mackingbird Valley? Dok je Buffy govorila, Nick ispusti njezinu ruku. Ne skidajući pogleda s Nicka ni na trenutak, Buffy podigne istu ruku i nježno pogladi svoju glatku bijelu kožu točno iznad dekoltea svoje bluzice. U nekoj bi drugoj prilici Maggy bila zadivljena Buffinom tehnikom zavođenja — samo da nije ciljala na Nicka. Budući da jest, sve što joj je preostalo bilo je da škrguće zubima i podsjeća samu sebe da Nick više nije njezin. — Nisam. Odrastao sam u Portlandu. U predgrađu. — Oh! — razočarano će Buffy spuštajući ruku. Portland je bio najgori dio Louisvillea. Sve sama prljavština i siromaštvo, nepostojana mješavina crnog i bijelog stanovništva, ukratko, mjesto na kojem ne bi pristao odrastati nitko tko je težio otmjenosti. Poluosmijeh obasja Maggyno lice. Tipično za Nicka koji će uvijek izvaliti istinu i dovesti u nepriliku i samog vraga! — Tada mora da ste sam svoj majstor. Kako je to uzbudljivo! — galantno će Buffy poslije hitrog ali jalovog pokušaja da jednim pogledom procijeni vrijednost njegove odjeće. )mao je na sebi traperice i maslinastozelenu vunenu majicu ispod smeđe kožne jakne. Tipična odjeća za usputni posjet baru, po kojoj se nije mogla odrediti netto-vrijednost njezina nosioca. Buffy se odluči biti optimistična. — Je li da je uzbudljivo? — polako je razvlačio usne u osmijeh, proračunato ciljajući na to da uzbudi Buffy, a koliko je Maggy mogla vidjeti, u tome je i uspio. Maggy još čvršće stisnu zube. Buffy je doslovce isijavala seksualnost. — Gospodine King, gospodin Casey upravo je ušao kroz stražnji ulaz — začu se nervozni glas sredovječnog muškarca u tamnome odijelu, koji je Nicku bio prišao straga i dodirnuo ga za rame: — Sada se nalazi u upraviteljevu uredu. Žao mi je što prekidam, ali mislio sam da biste to željeli znati. — U pravu ste, Craig. ) te kako to želim znati. Moje dame, molim vas da me ispričate. Pogled mu je postao tvrd, ali se nasmiješio prema Buffy i Sarah prije nego što se suočio s Maggynim pogledom. — Magdalena. Ostani još malo. Vratit ću se. Prije nego što je Maggy mogla dokučiti je li to prijetnja ili obećanje,

8

Nick se okrenuo i počeo probijati kroz gomilu ka vratima na samom kraju prostorije, slijedeći ukorak nižega muškarca. Ne mogavši skrenuti pogled s njegovih širokih leđa, Maggy se poče boriti protiv valova vrtoglavice. Gledajući gotovo slijepo uokolo, shvati da je Sarah i Buffy pozorno promatraju. Znala je da je vrlo važno da se sabere, da se normalno ponaša pred svojim prijateljicama. No uspostaviti takvu ravnotežu i mir, u tom trenutku bilo je izvan njezine moći. Vrata su se zatvorila za Nickom i on nesta iz njezina vidokruga. Svijest o ljudima oko sebe vrati joj se brzinom munje. Smijeh i zveket čaša, režeći glas koji je pjevao ...pozovi nekoga kome je stalo do tebe... , praćen izmučenom gitarom, miris cigareta i dima i toplina gužvom stiješnjenih tjelesa — sve se to odjednom sručilo na nju, bez upozorenja. Dok je u Nickovoj prisutnosti bila tonula u neku vrstu ništavila, sada kad je otišao, osjećala je kao da se davi u toj bujici likova i zvukova. — Magdalena? — znatiželjno će Sarah. — Tko je on? — dahtala je Buffy. — Nitko, stvarno nitko. Poznavala sam ga davno prije nego što sam se udala za Lylea. Maggy potraži u sebi i posljednji atom preostale snage da zadrži sliku ravnodušnosti. Više od svega na svijetu, željela je podviti rep i pobjeći otud što brže može. Pokazati svojim prijateljicama koliko ju je potresao susret s Nickom, samo bi još više rasplamsalo njihovu znatiželju. — I ipak si se udala za Lylea? — zahihoće se Buffy, ali odmah rukom poklopi usta, napadno prevrćući očima za ispriku, iako se nije baš nimalo kajala. Zatim, nasmiješena, zlobno doda: — Dakako, čak je i meni jasno da sav onaj Lyleov novac čudesno djeluje na njegovu seksualnu privlačnost. — Buffy! To nije bilo lijepo od tebe! — ukori je Sarah kratko pogledavši Maggy. — Znam da nije. Srećom po mene, i ti i Maggy znate da ja nisam ugodna osoba — odgovori Buffy i pogleda Maggyno, još kao kreč bijelo lice: — Žao mi je Maggy. Znaš da nisam mislila ništa loše. — Znam — reče Maggy, pa joj čak pođe za rukom da se i nasmiješi zbog Buffyina iskrenog čuđenja, koje se probi kroz oklop hladnog šoka u kojem se još nalazila. — Sve je u redu. Nisam se uvrijedila. — )zgleda kao neotesanac. Božanski seksi grubijan. Samo gledati ga bilo je dovoljno da me prođu srsi. Uvjerena da je opet sve u redu Buffy se svom svojom dušom ponovno

9

vrati na temu Nicka. Sjedne na barski stolac i prekriživši vitke noge, nagne se prema Maggy požudno iščekujući: — Pričaj mi o njemu! Je li doista odrastao u sirotinjskim četvrtima? Riječi i ja sam , same od sebe zatitraše na Maggynim usnama, ali se na vrijeme suspregnula da ih ne izgovori glasno. Praćeni iritirajuće treštavom bukom instrumenata, svirači napuste malenu scenu, a na pozornicu skoči najavljivač i zgrabi mikrofon. — Dame i gospodo, ili kako već želite oslovljavati sami sebe, ovo je noć amatera u baru Little Brown Cow . Za svaku od vas mačkica u publici, ovo je prilika da se malo kočoperite i usput zaradite nešto novca. Naši stari gosti znaju kako se to radi. Dobrovoljno se prijavi grupa djevojaka koja dođe na pozornicu gdje počinje plesati. Želi li se neka od njih pritom malo razgolititi i promiješati, to je u redu, nećemo imati ništa protiv. Nije li tako momci? Začu se urnebesno odobravanje i pljesak većine muškaraca. — Svakih nekoliko minuta — nastavi najavljivač — eliminirat ćemo po jednu djevojku, prepuštajući publici da pljeskom izabere svoju miljenicu. Djevojka koja ostane zadnja na sceni plešući, dobit će dvije stotine dolara! Što kažete na to? Gdje su naše dobrovoljke? Žene su se smijale ili vrištale dok su, ili dobrovoljno kretale ka pozornici ili bivale gurane, prosvjedujući. Još potpuno smetena, Maggy šutke iskoristi priliku i pogleda Sarah. — Ne mogu ovo podnijeti. Moram izići odavde. — ) ja ću za tobom — odgovori Sarah s razumijevanjem, krenuvši prema vratima. — (ej, a tvoj seksi prijatelj? Odemo li sada, prepustit ćemo priliku — jadikovala je Buffy gledajući za svojim dvjema prijateljicama koje su se već probijale kroz mnoštvo što se guralo oko pozornice. Maggy ju je čula, ali se pravila da nije. Bučna glazba kojom je najavljen početak natjecanja, progutala je svaki drugi prigovor koji im je Buffy mogla uputiti skliznuvši nesigurno s barskog stolca i uputivši se za njima. Vani Maggy nekoliko puta duboko udahne hladni noćni zrak. Rani travanj bio je neobično topao, no već je bila ponoć pa je osjetno zahladilo od zalaska sunca. Zvuci gromoglasnog bestidnog bančenja unutra prestaše onog trenutka kada su Sarah i Buffy izašle na raspucani pločnik a iza njih se zatvorila dvostruka barska vrata. Tipton je čekao u Rollsu ispod usamljene ulične svjetiljke. Nekoliko sekundi nakon što ga je Maggy primijetila, ulašteni automobil polako 10

zaprede i stigne do njih. — Ne moraš izlaziti, Tiptone — reče Maggy nakon što se automobil zaustavio a šofer počeo otvarati vrata. No vrata se nastaviše otvarati i dalje, baš kao da ona nije prozborila ni riječ. Tipton šutke krene prema stražnjim vratima i otvori ih bez ikakva izraza na blijedom licu. Bio je to oniži, uredan muškarac u kasnim četrdesetim godinama života, ćelav poput jajeta ispod kape od uniforme. Čupavi sijedi brk resio mu je gornju usnu. Bio je on u potpunosti Lyleov čovjek, pa ga je Maggy kao takvog ubrajala među svoje neprijatelje. Tipton je bio Lyleov špijun, pa je razlog zbog kojega ju je povezao dok je odlazila na sastanak s prijateljicama, bio jednostavan: da može dojaviti šefu gdje je bila. Maggy se ponašala kao da nije svjesna toga. Priznati, naime, da zna za njegovu ulogu a da ne može učiniti baš ništa da to promijeni, uništilo bi joj ono malo preostalog dostojanstva pa se sada pretvarala da vjeruje kako je Tipton prečuo njezin malo prije izrečen zahtjev da ne izlazi iz automobila. Znala je da bi iz svakog sukoba između nje i Tiptona, ili nekog drugog Lyleovog čovjeka, ona izišla kao gubitnik. Blaženo nesvjesne svega što se zbiva oko njih, Sarah i Buffy uguraše se u udobnu kožnu unutrašnjost. Ni ne pogledavši više Tiptona, Maggy se uvuče iza njih dvije, pričvrstivši sigurnosni pojas u trenutku kada je Tipton zatvorio vrata. — Dakle, pričaj nam o tvom prijatelju — reče Buffy nakon što su se udobno smjestile. Automobil načini široki krug i uroni u kolonu što se kretala šestotračnim mostom koji je premošćivao tamne vode rijeke Ohio. Gledajući ispred sebe, prema Tiptonu, Maggy tiho opsuje Buffy nastojeći, istodobno, zadržati vedar izraz lica i ton glasa: iako su prednji i stražnji dio automobila bili odvojeni staklenom pregradom a vozač izgledao gluh, tup i slijep na sve, davno je naučila da je nemoguće biti dovoljno oprezan. — Nema mnogo toga za ispričati. — Oh, to je očito. Osobito otkad ti se boja počela vraćati u lice. Bila si bijela kao duh dok si razgovarala s njime, a kad nas je napustio nisi mogla maknuti oka s vrata. Dakle, da čujemo! Je li ti on stara plamena ljubav? Slobodno nam reci. Ništa nećemo reći Lyleu. Možeš misliti. Maggy je znala da je Buffy nepopravljiva tračerica. Možda to i ne bi ispričala Lyleu osobno, ali bi to povjerila dovoljnom broju ljudi da vijest stigne do njegovih ušiju. Morala se suočiti s time: nije bilo nikakva načina da Nickovo prisustvo u Louisvilleu ostane tajna. Lyle je nesumnjivo već ionako znao da je Nick u gradu. ) sam je Nick rekao da se bio zaustavio pokraj kuće te na neki način vidio Davida. Ništa se nije

11

moglo dogoditi u Windermereu a da Lyle nije znao za to, ništa mu ne bi promaklo, čak ni gredica za cvijeće iz koje nije bio iščupan korov ili previsok račun za namirnice. Nickova pojava sigurno bi mu odmah bila dojavljena. No samo Nickovo prisustvo, premda bi silno razljutilo i oneraspoložilo Lylea, ne bi bilo dovoljno da se smiri kriza. Ne ona kriza koju je godinama tako teško proživljavala. Oneraspoložena Maggy shvati da je previše ljudi, a da i ne spominje svoje dvije prijateljice, znalo za njezin susret s Nickom u Little Brown Cowu a da bi to mogla skrivati od Lylea. Najbolje što može poduzeti, jest da mu sama kaže da je naletjela na Nicka, i to ravnodušno, onako usput, ali svakako prije nego što on to sazna svojim kanalima. Dlanovi joj se oznojiše na pomisao o ishodu. — Maggy! — Buffy je bila nestrpljiva. Maggy duboko, tiho udahne. — On je lice iz prošlosti, to je sve. — Točno... Pa i ti si odrasla u sirotinjskim četvrtima, nije li tako? Sjećam se da mi je Sarah pripovijedala o tome prije mnogo godina. Ovi krajevi ne pamte toliko ogovaranja kao kada se pročulo da će Lyle oženiti nekoga iz takvog okružja! Sada to nitko ne bi pretpostavio kad te vidi — izvlačila se Buffy. — To je grubo, Buffy — obrecne se Sarah na nju. Zvučala je rezignirano. Takva je vrsta otvorenosti bila jedna od Buffyinih prirođenih značajki, a njezini su prijatelji već davno shvatili da je u tom smislu neizlječiva. — Nije grubo. Samo sam rekla da to sada nitko ne bi ni pomislio. Kao što nitko ne bi pomislio ni da je i ona grdosija od čovjeka također otuda. — To je, možda, zato što imaš neke svoje predodžbe o takvim sredinama, koje ne moraju biti točne. Maggyn prijekor zvučao je blago. Ona bi ionako radije sada razgovarala o sirotištima nego o Nicku. — Dakle, ja sam snob? — reče Buffy s novim iskrenim smiješkom na licu, zbog kojeg su je ljudi trpjeli: — Što ja tu mogu? ) ja sam samo proizvod svoje okoline. U svakom slučaju, pričaj nam o tom frajeru. Maggy potisne uzdah. Buffy je bila poput buldoga. Kad jednom navali, ne možeš je skinuti s vrata. — Stvarno vam nemam što ispričati. Poznavali smo se dok smo bili djeca. No to je bilo davno. — Poznavali ste se? ) to je sve što imaš za reći? Nakon što te oslovio 12

Magdalenom na tako seksi način? — To je moje zakonsko ime — odgovori Maggy britko, ali popusti. Stekne li Buffy ideju da ona nešto skriva, sigurno će doći do svađe. Najbolja obrana bio bi dobar napad, kako su joj oduvijek govorili. Zato pokuša: — Osim toga, učinilo mi se da bi ti svaku njegovu riječ proglasila da je seksi. — Način na koji si slinavo plazila oko njega bio je sramotan — složi se Sarah. — Ništa ja nisam navaljivala — odgovori Buffy indignirano, ali se odmah ponovo nasmiješi: — U svakom slučaju, pravi je lutak. Bude li ti se javio, Maggy, da li bi mu mogla dati moj telefonski broj? — Sumnjam da će se javiti, ali ako to učini, svakako ću mu ga dati. S osjećajem olakšanja, Maggy primijeti da su stigli do glavnih vrata Windermerea. Nije ni vidjela kada su skrenuli s glavnog autoputa i stigli do obale Kentuckyja, te prešli još petnaestak kilometara uzduž ceste River Road do dobro skrivenog ulaza na imanje — toliko je bila zaokupljena vlastitim nemirom. Automobil uspori i skrene nadesno kod stare, napuštene čuvareve kolibe i zaustavi se čekajući da se kapija otvori elektronski. Prošavši pokraj kamenih stupova i kroz željezna vrata, započeše dugačak uspon praćen škripanjem guma po asfaltu. Uspon je bio strm i uzak, s mnogo zavoja. Vozeći se prvih desetak puta sama tom istom cestom, Maggy je srce stajalo u grlu od straha da ne napravi pogrešan pokret i završi tridesetak metara niže, u Willow Creeku. Vremenom se privikla na to da joj se kosa diže od straha dok bi vozila prema kući, no sad to gotovo da i nije zamjećivala osim što je vidjela da je ugašeno svjetlo koje bi obično osvjetljavalo najopasniji zavoj. No Tipton, priviknut na takvu vožnju, nije čak ni usporio. Nekoliko trenutaka kasnije, automobil je stigao do donje zaravni na vrhu brijega, zapravo prednjeg prostranog travnjaka. Nekoliko sekundi poslije, slijedeći asfaltni krug, zaustavio se ispred širokog kamenog stubišta koje je vodilo do trijema ukrašenog sa šest stupova i čvrstim prednjim vratima od orahovine. Vanjska su svjetla gorjela osvjetljavajući fontanu u središtu uspavanog vrta ruža, oko kojega je bio asfaltiran kružni put, kao i pročelje trokatnice od glatkog bijelog kamena. Osim lustera u predvorju, vidljivog kroz olovnom poprečnom gredicom razdijeljen prozor iznad vrata, unutarnja svjetla bila su pogašena. Još dok joj je Tipton otvarao vrata automobila, Maggy osjeti kako popušta napetost koja ju je stezala u grlu. Prema izgledu kuće, Lyle je već 13

otišao u krevet. Neće se morati suočiti s njim sve do jutra. Nasmiješi se s olakšanjem dok je izlazila. Sarah i Buffy nisu se ni pomakle. Bile su gošće Windermera tijekom velikih cjelomjesečnih svečanosti koje bi završavale velikim Derbyjem, središnjim gala događajem u Louisvilleu, koji je bio usredotočen na konjske utrke prve subote u svibnju, a koji je po pripremama i velikim zabavama nadmašivao čak i Božić. Njih dvije bile su odsjele kod Sarahine majke, Lucy Drummond, tijekom slavljeničkih dana. Lucy, Lyleova jedina živuća sestra po majci, posljednjih je šest mjeseci provela u dražesnoj gostinjskoj kući na imanju, dvokatnici ne suviše udaljenoj od glavnog zdanja. Boravila je tamo zato što je njezina i Lyleova majka Virginia — koja je cijelu godinu živjela u raskošnom apartmanu u jednom od krila glavne zgrade — bila teško bolesna. Virginijin liječnik predvidio je da neće preživjeti ljeto. — Laku noć! — Buffy spusti prozor na vozilu i mahne rukom. )sto učini i Sarah. Stojeći na pošljunčanom puteljku, Maggy im se lažno radosno osmjehivala dok je Tipton ulazio u automobil. Nastavila je mahati sve dok Rolls nije polako stigao do sljedećeg zavoja i krenuo prema istoku. Gostinjska je kuća bila smještena tamo, s one strane bazena za kupanje, teniskog igrališta i pasje kućice, skrivena od pogleda iz glavne kuće razraslom kukutom. Maggy je gledala za automobilom sve dok su se mogla vidjeti stražnja crvena svjetla, a tada joj lažni smiješak nestade s lica. Obrazi su je boljeli od napora da ga zadrži tako dugo, pa ih protrlja rukom. Ledena vodena kap padne joj na ruku, tik do krupnog dijamanta, Lyleovog znamena. Maggy shvati da počinje kišiti. Okrenuvši se potrči uz izlizano kameno stubište s ključem u rukama u trenutku kad je kiša već pljusnula. Premda joj je trebala sekunda da stigne do nadsvođenog dijela, već je bila dobrano mokra. Bilo je poprilično zahtjevno otvoriti masivna vrata, zatvoriti ih i ponovo zaključati, a zatim preko skliskog parketa, hitro stići do sigurnosnog alarma skrivenog u ormaru blagovaonice prije no što bi ovaj obavijestio policiju o uljezu. )pak je uspjela i brzo upisala šifru koja će smiriti alarm na sekundu ili dvije. Potom se Maggy nasloni na prekrasne, rukom oslikane tapete koje su prekrivale zidove blagovaonice, nesvjesna da bi njezina vlažna odjeća mogla ostaviti trag zbog kojeg bi je Lyle sigurno prekorio, te na trenutak zadrži dah. Zatim, dršćući cijelim tijelom, sklopi ruke oko sebe i zatvori oči. Istog se trenutka pojavi lijepo lice na pozadini njezinih zatvorenih

14

kapaka. Nick. Nick se vratio. O, sveti Bože, što da poduzme?

15

2 lazeći u svoju spavaću sobu, luksuzni apartman u glavnom krilu zgrade iz kojega se pružao pogled na prostranu kamenu terasu što se pružala duž cijelog stražnjeg dijela kuće, već je bila nešto smirenija. Nick joj nikada ne bi naudio. I to bez obzira na to koliko je, možda, još i sada ljut. Barem to ne bi učinio Nick kojeg je nekada poznavala. )pak osjećala se nelagodno svaki put kad bi se sjetila njihovog gorkog rastanka i dvanaest godina šutnje, koje su otada protekle. Nick nije bio čovjek koji bi zaboravljao i praštao. — Pogodi! Bilo je to sve što joj je večeras rekao kad ga je pitala što radi ovdje. Razne mogućnosti izazvaše zebnju u trbuhu. Spavaća je soba bila u tami dok je preko antiknog saga iz Tabriza išla prema malenoj bijeloj lampi od oniksa, na stoliću pokraj njezina kreveta. Raskopčavajući košulju jednom rukom, ispruži drugu da zapali lampu, ali odskoči prestrašeno dišući jer iznenadno svjetlo osvijetli muškarca koji je čekao sjedeći na stolcu prekrivenom šarenim pamučnim platnom. — Jesi li lijepo provela večer, draga? — nasmiješi se Lyle, uživajući u njezinu očitu strahu. Njegova prorijeđena plava kosa sjala je na svjetlu lampe. Lice mu je bilo dugačko, mršavo i koščato, još lijepo u pedeset i drugoj godini života usprkos velikom nosu i koščatoj bradi. Njegovo je tijelo također bilo dugačko, mršavo i premda je u tom trenutku bio odjeven u svileni kućni kaput i pidžamu, posjedovao je eleganciju na koju je bio ponosan zbog Davida koji ga je imitirao. Njezina sina. Njihova sina. Drhtaj zlih slutnji jurne niz Maggynu kičmu. Morala je spustiti pogled kako bi se susrela s njegovim očima koje su, s obzirom da je još sjedio, bile negdje u razini njezinih grudi. Bile su svijetloplave, hladne kao led i pune pakosti. — Bilo je dobro. — Jesi li koga srela? Kako je mogao saznati tako brzo? Lyle je uvijek bio opasan glede svojih

U

16

saznanja. Ponekad, u svojim utvarama, pomišljala bi da je on vještac ili čarobnjak. Činilo se da uvijek zna što ona radi ili misli. Bila je to užasavajuća pomisao. — Nick King je stigao u grad. Slučajno sam naletjela na njega u noćnom klubu u )ndijani. Glumeći ležernost koju nije osjećala, Maggy se okrene i krene u sobu za presvlačenje raskopčavajući ostatak bluze. Ježila se na pomisao da se razodjene pred Lyleom, no sad je već počela. Napravila bi veliku grešku da prestane. Lyle je hranio dušu njezinim strahovima i gnušanjem, a ona je na težak način naučila da mu ne dopusti da vidi ijedan od tih osjećaja. No nije mogla zaustaviti drhtanje tijela, pa se samo nadala da neće primijetiti drhtanje koje ju je obuzelo. — Ahh... Dakle, znao je i očekivao je od nje da laže. Mogla je to jasno osjetiti po tonu kojim je izgovorio taj jedan slog. Drhtaji tijela se pojačaše. — Što je rekao? — Samo minutu. Maggy je trebalo nekoliko minuta da ponovno uspostavi unutarnju ravnotežu. Sretna što je Lyle nije slijedio, ne usuđujući se zatvoriti djelomično otvorena vrata jer bi ga to provociralo da krene za njom, zlobno uživajući u njezinu poniženju dok se razodijevala, Maggy se brzo skine i navuče baršunasti kućni ogrtač boje vina, koji je visio na kuki iza vrata. Zaveže satenski pojas čvrsto oko pasa, vrati se u spavaću sobu i zastane pokraj golemog baldahina, čvrsto zgrabivši rukom jedan od stupova od mahagonija dok se suočavala sa svojim suprugom.. — Pitao sam što je rekao. — Zapravo ništa. Samo — zdravo. Maggy je stiskala stup tako čvrsto kao da je to stablo života. — Je li ti spominjao da se danas poslije podne zaustavio pokraj naše kuće? Ja sam igrao tenis, a on je vidio Davida. — Spomenuo je to, da. Čak mi je dao i kompliment zbog Davida. Lyle opsuje i ustane tako naglo da je Maggy pustila stup i ustuknula za korak. Krenuo je prema njoj oko kreveta hitrim, dugačkim koracima. Sve što je mogla učiniti, bilo je da zadrži svoj stav, a to je i napravila. Nije ustuknula ni kad ju je njegova dugoprsta ruka brutalno zgrabila za čeljust zabacivši joj glavu unatrag da im se oči sretnu. — Što si mu ispričala, prokleta bila? — N..ništa. Ništa mu nisam rekla! Znaš i sam da to ne bih napravila! 17

Bila je prestrašena, ali i ljuta, žestoko i iscjeljujuće ljuta poslije tako dugo, dugo vremena. Kao da je susret s Nickom probudio u njoj duh djevojke kakva je nekad bila. Vatreno temperamentna Magdalena Garcia, koja se nije bojala ni muškarca, ni Boga, ni vraga. Sve dok je Lyle nije uzeo u svoje ruke i naučio što znači strah. Lyle nije govorio, samo je istraživao njezino lice s izrazom koji bi obično izazvao u njoj ropsku uslužnost, no sada je već dobro znala kako ne pokazati strah i gnušanje. — Ne želim ga tu. Riješi ga se. No ovaj je put Maggy odbila da bude zastrašena. Čak joj je pošlo za rukom i da se slabašno nasmije. — Ja ga nisam pozvala ovamo. Ne mogu ga ni natjerati da ode. Ovo je slobodna zemlja. Lyleovi prsti bolno su se zabijali u njezino meso. Mogla je uzviknuti, ali nije. Nije mu željela pružiti to zadovoljstvo. Pogledi im se na trenutak spojiše. — Ako ga se ti ne riješiš, onda ću to napraviti ja. Pustio je njezinu čeljust odgurnuvši je tako da je zateturala. Ljutitim, dugačkim koracima uputio se prema vratima predvorja. Još nije stigla uspostaviti ravnotežu, kada se okrenuo prema njoj. — Ne želim da nam to smeće iz tvoje odvratne prošlosti pokvari naše živote. Ni moj, ni tvoj, ni Davidov. Neću to dopustiti. Maggy se uspravila pridržavajući se za stup kreveta. Sudeći prema izrazu Lyleova lica, prijetnja Nicku bila je stvarna. Godinama je štitila samo Davida. Neočekivano, u njoj se pojavi i davni osjećaj potrebe da zaštiti i Nicka. — On ništa ne zna, Lyle! Ljutnja joj je bila splasnula, a zamijeni je osjećaj umornog straha. Maggy uopće nije sumnjala u to tko bi bio pobjednik dođe li do fizičkog obračuna između Nicka i Lylea. Nick je bio dvadeset godina mlađi, čvrst, s uličnom mudrošću i iskustvom. No Lyle se nikad ne bi osobno suprotstavio Nicku. Nije to bio način na koji je radio. Unajmit će plaćene grubijane da taj posao obave za njega. — Bolje da ne sazna. Bilo je prijetnje u njegovim riječima, ali i očima dok je jedan dugački trenutak zadržao njezin pogled. Tada se okrenuo na petama i izišao, tiho zatvorivši vrata za sobom, što je nerviralo više nego da ih je zalupio. Naučena da uvijek bude oprezna, Maggy je promatrala zatvorena vrata. 18

Budući se Lyle nije vraćao, ona im priđe i tiho navuče zasun, a zatim se vrati do kreveta i utone u njega. Ledenim je prstima pritiskala vilicu osjećajući kako joj lupa bilo. Tek tada shvati da joj ruke dršću. Nakratko uskrsla sjena mlade Magdalene Garcie povukla se u onaj isti, udaljeni kutak Maggyna sjećanja, u kojemu je čamila tako dugo. Ponovo je bila Maggy Forrest, multimilijunareva supruga kojoj su svi zavidjeli. Ironija je bila u tome što je živjela životom iz svojih najluđih djevojačkih snova: bila je bogata toliko da o novcu nikad nije trebala razmišljati, u stanju da sebi kupi štogod zaželi. Jedini je problem još bila hrana, ali ne na isti način: umjesto da brine svakog dana hoće li imati što za večeru, sada je morala paziti da ne jede previše kako se ne bi udebljala. )mala je sve: odjeću, nakit, automobile, poštovanje. Pa ipak bila je očajnički nesretna. Mora da se gospodari sudbina sada od srca smiju. Nickov povratak nije promijenio ništa. Baš ništa. Utuvila si je to u glavu zbog sebe, zbog Davida.

19

3 aču se zveket ručice na vratima. Maggy skoči kao oparena buljeći u njih. Cijeli je jedan grozni trenutak bila oduzeta, uvjerena da se Lyle vratio. — Mama, jesi li unutra? David. Maggy odahne s olakšanjem. (vala Bogu. Štogod se dogodilo, David ne smije saznati da je uzrujana. Zagladi kosu i poravna kućni ogrtač, nastojeći se ponašati normalno, priđe vratima i pusti sina unutra. — Što ti radiš budan tako kasno? — upita Maggy zatvorivši vrata za njim, a zatim se nasloni na njih smiješeći mu se s bolnom nježnošću. Bio je tako lijep s tom svojom razbarušenom kosom, čistim svijetlim tenom i visokim uspravnim tijelom da je uživala gledajući ga. Kroz čudnu kombinaciju šoka, oduševljenja i tuge, shvati da zapravo gleda muškarca koji će uskoro odrasti u njezinu dječaku. )ako je David još nosio dječju Batman pidžamu, vrh njegove glave već je dosezao do njezine brade, a i sama je bila visoka, dok su mu stopala i šake bili veliki poput njezinih. Često je pomišljala da su mu oči toliko nalik njezinima da joj se činilo da samu sebe vidi u ogledalu dok je gledala u te smeđe, gustim trepavicama oivičene oči koje su skrivale tajne o kojima je mogla samo nagađati. Toliko ga je voljela, to dijete njezine krvi i mesa, da ju je gotovo boljelo gledati ga. )pak je oklijevala da ga zagrli kao što je to nekad činila bez razmišljanja. Odavno, bio je on Lyleov sin više nego njezin, i to srcem i dušom: obožavao je oca i bio mu odan. Njegovo držanje prema njoj sve je više bilo razrijeđeni odraz Lyleova prezrivog neprijateljstva. Zadovoljila se time da ga pogladi po kosi. — Nemoj! — reče on, kao što je i očekivala, te namršteno izvine glavu izvan dosega njezine ruke: — Što je tata radio tu? Jeste li se opet potukli? — Ne, nismo se potukli. Samo smo... razgovarali o nečemu. Bio je to neobičan osjećaj da polaže račune vlastitom djetetu. Maggy mu ipak odgovori bez srdžbe jer ni sama nije znala kako da se ponaša prema tom peckavom strancu u kojeg se pretvarao njezin sin.

Z

20

— O čovjeku koji je danas bio tu? — O kojem čovjeku? — Maggy je bila zaprepaštena, što se osjetilo i u njezinu glasu. No odmah je znala tko je to bio, tko je morao biti: Nick. — Neki je muškarac navratio da te vidi. Rekao mi je i svoje ime, ali sam ga zaboravio. Kazao je da je tvoj stari prijatelj. Tata kaže da je on tvoj dečko. — Tata misli da je on bio moj stari dečko, Davide. Znaš, netko s kime sam se viđala prije nego što sam se udala za tatu. — Jeste li se često sastajali? Predodžba o svojoj majci kao mladoj ženi koja je išla na spojeve, očito je bila strana Davidu. Znatiželjno ju je promatrao. — Ne prečesto. Bila sam prilično mlada kada smo se tvoj otac i ja oženili. Samo osamnaest godina. — Ali si se ipak viđala s tim tipom. U njegovu se glasu osjećao nagovještaj ljubomore, isti kao i u njegova oca. — Da — prizna Maggy, duboko uzdahnuvši: — Sastajala sam se s njime. — Kladim se da tata misli da ga još viđaš. — Sigurna sam da to ne misli. — Kladim se da misli da baš zbog tog čovjeka bježiš van noću. — Davide, ja nikamo ne bježim noću. Gotovo sam neprestano kod kuće, i ti to dobro znaš. — Tata kaže da se potajno šuljaš van nakon što legnem u krevet. On ne voli da izlaziš noću. Kaže da je to ružno, način na koji bježiš u barove, na zabave i tko zna kamo sve ne, a mene ostavljaš samog. — Davide, ništa od toga nije istina! Maggy je morala duboko udahnuti da se smiri prije nego što kaže išta više. Tijekom cijelog Davidovog života, štitila ga je baš od toga da ne bude povrijeđen u unakrsnoj vatri između nje i Lylea. S druge strane, Lyle je besramno koristio Davida kao oružje protiv nje. Oduvijek je to činio zato jer je David istodobno bio lanac kojim je vezana za Lylea i strelica koja bi joj jedina mogla prodrijeti do srca. — Danas si išla van! — reče on glasom koji je optuživao. — Ali ti nisi bio sam, srce. Tata je bio tu, i baka, pa Louella i Herd. — )pak si išla u bar — nastavi on glasom istražitelja. Maggy se trudila da sačuva strpljenje. 21

— Davide, išla sam van zajedno sa Sarah i jednom od njezinih prijateljica da je pokušamo oraspoložiti. Znaš kako je tužna otkako su ona i Tony prekinuli. — (oćete li se ti i tata također rastaviti? Rekao mi je da možda hoćete nastaviš li tako lunjati okolo noću. Kaže da ne zna koliko će još moći trpjeti tvoja gluparenja. Osjetivši strah u njegovu glasu koji nije mogla prikriti čak ni njegova vlastita dječja surovost, Maggy osjeti kako joj nova ljutnja kuha u želucu. )ma li pravde na ovom svijetu? Lyle Forrest jednog će dana ispaštati muke prokletih zbog svega što čini Davidu. — Tata nije to mislio, Davide. Nećemo se razvesti. Obećavam ti. A sada, natrag u krevet, ljubimče moj. Sutra moraš rano ustati. — Zašto? Pa sutra je subota. — Čeka te turnir golfa. Zar si zaboravio? — Volio bih da jesam. Mrzim golf! Ne znam zbog čega moram nastupiti na tom glupom natjecanju. )onako sam prokleto loš. — Pripazi na svoj jezik, momče — namršti se Maggy i priprijeti mu prstom kako bi naglasila svoje riječi: — Osim toga, vrlo si dobar u golfu. David mrzovoljno odmahne glavom. — Tata kaže da ću postajati sve bolji nastavim li tako. Kaže da je svaki Forrest prvoklasni materijal za golf stazu. Trebao bi reći — svaki Forrest, osim mene. Bol u njegovim očima odagna njezinu uzrujanost. Maggy uzdahne i stavi ruku na grudi, samo da je ne ispruži i privuče ga k sebi, čemu bi se sigurno odupro. — Ti ne moraš biti poput tate, ili bilo kojeg drugog Forresta, Davide. Ti si ti. Jedinstvena osoba. Možda je dovoljno da naprosto budeš dobar u golfu, da igraš zato što uživaš u igri. — Da, reci to tati — odgovori David snuždeno i posegne za okruglom ručicom na vratima. — (oću, ako to želiš. Razgovarat ću s ocem o tome što misliš o golfu. Prošao je pokraj nje pogleda skrenutog na stranu. — Ne, nemoj. Ne želim da se opet posvađate. Stalno se svađate. Bilo je ljutnje i u njegovu glasu i u pogledu. Maggy osjeti podmuklu bol. — Tako ti to izgleda? Žao mi je. — Ne, nije ti žao. Sve je to tvoja greška. Nova bol. Maggy se pokuša oduprijeti bolnom prodiranju Davidovih

22

riječi, ali joj to ne pođe za rukom. Kao osoba koju je voljela najviše na svijetu, David je posjedovao moć da je rani kao nitko drugi. Na trenutak, oboje su stajali u tišini dok su između njih mučno odjekivale posljednje Davidove optužujuće riječi. — Mama — reče on govoreći bijelom zidu ispred sebe, s jednom rukom još na kvaki. — Mmm? — Maggy je umorno gledala u njegov potiljak znajući da je još jednom pobijeđena. Kao i obično, Lyle je pobijedio u bici za Davidovu vjernost. No umjesto da išta kaže, David se iznenada okrenuo, zagrlio je rukama oko pasa zagnjurivši glavu u njezine grudi. )znenađena, Maggy ga također zagrli, privinuvši ga uza se. Ljubila je njegove zamršene kovrče bez riječi, čvrsto ga držeći. — Volim te, mama. Riječi su bile prigušene, izgovorene nekako prkosno, što izazva novu bol u Maggy. Dijete ne bi smjelo reći svojoj majci da je voli tim tonom. Što je napravila, sebi i njemu, one otužne i vlažne noći prije dvanaest godina, kada je zauvijek povezala njihovu budućnost s Lyleovom? David je bio njezin, njezin, a ipak je Lyle vječno stajao između njih. Lyle kojega je ona mrzila, a David obožavao. — Znam, ljubavi, i ja tebe volim. Bilo je to sve što je mogla izreći a da joj glas ostane čvrst. Uspjela je, zbog Davida. Bilo mu je svega jedanaest godina, i ona ga nije željela opterećivati bolom koji je, po pravdi, bio samo njezin. David je još jednom nakratko čvrsto zagrli prije nego što se izmigoljio. Okrenuvši se, hitro otvori vrata i gotovo istrči iz sobe. Snaga kojom se odvojio od nje, natjera je da zatetura korak unatrag. Uspostavivši ravnotežu, Maggy stupi u predvorje promatrajući ga kako nestaje u svojoj sobi dvoja vrata dalje od njezinih. Omanja spavaća soba koja je nekoć pripadala dadilji, na čemu je Lyle inzistirao dok je još David bio dijete, nalazila se između njihove dvije sobe. Otkad se gospođica Hadley povukla u mirovinu prije dvije godine, ta je prostorija bila pretvorena u Davidovu sobu za igranje. Uletjevši u sobu kroz vrata koja je bio ostavio otvorena, David ih zalupi ne okrenuvši se da je pogleda. Obgrlivši se rukama, Maggy je ukočeno stajala još jedan trenutak, ne videći više ništa. Okrene se, i vrati u svoju sobu te zaključa vrata pokretom koji je tijekom godina postao automatski. David joj je rekao da je voli. E, pa, i ona je voljela njega. Dovoljno da učini bilo što za njega. Da se zbog njega odrekne svega.

23

A to je, pomislila bi ponekad, baš ono što je dosad napravila.

24

4 ljedećeg dana, u subotu 11. travnja, bio je Maggyn trideseti rođendan. Ustala je u šest ujutro, kao što joj je to i inače bio običaj, vježbala je svojih redovitih dvadeset minuta na kućnom biciklu u kupaonici, oprala zube, te namazala lice zaštitnom kremom protiv sunca koju je koristila zbog svoje nježne kože svaki put kad bi makar i nos promolila van. Kasnije će se istuširati, oprati i dotjerati kosu, te odjenuti nešto od dnevne odjeće, no ovi su ranojutarnji sati bili samo njezini i nije joj palo na pamet da ih utroši na potpuno dotjerivanje. Raščešljavši na brzinu svoje zamršene, do ramena dugačke pramenove kose, začešlja ih prema zatiljku i učvrsti širokom trakom, a zatim krene u odjevaonicu. Brzo je navukla traperice, toliko stare, da su bile gotovo bijele sprijeda, na koljenima i straga, i mušku majicu maloga broja, vrećastu, debelu vunenu maju, te maslinasto zelenu jaknu s kapuljačom, nakon čega iziđe iz kuće. Gumirane čizme koje su joj dosezale do polovice listova, štitile su joj noge od vlažne zemlje dok je napredovala prema psećoj kućici gdje su je čekala njezina dva irska vučjaka, Seamus i Bridey, koji su već lajali predosjećajući njezin dolazak. Bilo je tek nekoliko minuta poslije šest i trideset. Sunce koje jedva da se i počelo dizati, izgledalo je kao hladna lopta što nisko leti po istočnom nebu tamo gdje gusto pošumljena brda Kentuckyja i )ndiane, svojim obalama razdvajala rijeka Ohio. Kiša je prestala padati tijekom noći, ali je zrak bio hladan, pa se Maggyn dah dizao uvis u malenim ledenim dašcima dok je gurala zasun na dva i pol metra visokoj ogradi koja je okruživala pse. Psi izjuriše van mahnito skačući od radosti zbog svoje jutarnje šetnje. — Smirite se, momci — reče Maggy pogladivši prvo jednu nametljivu pseću glavu, a onda i drugu prije nego što je krenula niz cestu pozivajući pse zviždukom da je slijede. Zapravo tog jutra nije bila posebno raspoložena za šetnju, ali ti su ranojutarnji izleti bili vrhunac dana njezinih ljubimaca, a ona nije smogla snage da ih razočara. Bila je umorna do kosti, i to ne samo zato što se nije dovoljno naspavala protekle noći. Više od fizičke, mučila ju je duhovna iscrpljenost. Bila je umorna od svog života. Očajnički umorna a nije vidjela izlaza. Bila je uhvaćena u zamku, zarobljenica bez nade da dobije slobodu kretanja uz časnu riječ da je neće

S

25

zlorabiti. Spoznaja o tome isisala je svu energiju iz nje. Fina bijela sumaglica lijeno se dizala s tla dok je silazila s ceste i krenula prema šumama, koje su pokrivale obronke brda koja su zauzimala najveći dio imanja. Šume su bile guste i prebujale, osim na mjestima gdje su bili probijeni puteljci, te oko stare čuvareve kućice, odakle su staze nastavljale vijugati dalje. Stigavši na puteljak koji se spuštao nizbrdo, stavila je kapuljaču na glavu. Tu je bilo mnogo mračnije i hladnije jer sunce nije dopiralo do tamo, osim poneke sunčane zrake kojoj bi pošlo za rukom da se probije kroz guste krošnje i tamu u vidu blijedih žutih traka svjetla. Prizor je bio tajanstven i prekrasan pa je to bio jedan od razloga zbog kojih je Maggy izabrala baš šumu za svoja ranojutarnja lutanja. Ma koliko život mogao biti ružan, nepatvorena ljepota zemlje uvijek bi joj ozarila i ispunila srce. Osjeti kako se ista čarolija počinje ponavljati i ovog jutra jer ju je beznađe polako napuštalo. Prezirući puteljak, Bridey i Seamus jurili su ispred nje kroz grmlje, veselo lajući i ganjajući vjeverice, lišće, sjene i sve drugo što bi se usudilo pomaknuti. Poznavali su jutarnju rutu isto toliko dobro kao i ona, pa se Maggy nije morala bojati da će se izgubiti. Najveći dio od dvadeset rali imanja okruživao je metar visok kameni zid, s dodatnih pola metra žice. Kao ugledni vlasnik i izdavač časopisa Kentucky Todaya, štovanja vrijednog polutračerskog i poluozbiljnog magazina s novostima i vijestima koje su komentirale ličnosti i događaje zanimljive tamošnjem stanovništvu već gotovo stotinu godina, Lyle Forrest posvećivao je veliku pažnju sigurnosnim mjerama, čiji su dio bili zid i žica. Uvijek je bilo raznih prijetnji, osobito kada bi Lyle osobno pisao uvodnike u kojima bi popularizirao nepopularne ideje. No već dugo nije ništa napisao, a zbog one gotovo uobičajene mržnje što je tinjala u srcima i glavama Lyleovih neprijatelja, Maggy se nije morala bojati da će je netko napasti na vlastitom imanju. Upravo je zato, ugledavši žar cigarete u sjeni pokraj puteljka, nastavila hodati u tom smjeru još nekoliko koraka, dok nije primijetila da je tamo doista muškarac naslonjen na stablo ginkgoa, koji je duboko uvlačio cigaretni dim dok mu se ona približavala. Zastala je kao ukopana. U daljini, psi su počeli lajati nakon što je jedan od njih vjerojatno namirisao zeca, pa se baciše u žestoku potjeru za njim. Tamo gdje je bila ona, šuma je iznenada postala mirna, nepokretna. Nije zašuštao čak ni običan listić. — Dobro jutro, Magdaleno. Znala je tko je to i prije nego što je izašao iz sjene na puteljak: Nick.

26

Njezino srce koje je ubrzano lupalo iz čistog straha od nepoznatog, sada to nastavi još žešće, ali zbog jedne druge vrste straha koji ju je obuzimao dok je Nick odbacivao opušak i gnječio ga petom, te krenuo prema njoj. Fine kapljice vlage svjetlucale su po njegovoj kosi na ono malo sunca što je dopiralo do staze. Kaput mu je bio još vlažniji. Kao i ona, i on je nosio traperice, premda su njegove prijanjale uz nabijene mišiće bedara kao rukavice. Njegove stare platnene mokasine bile su potpuno mokre, po čemu zaključi da se već neko vrijeme motao okolo. — Što ćeš ti ovdje? — upita ga ona. Usprkos prvotnom impulsu da se okrene i potrči, ostala je stajati na mjestu dok joj je prilazio, zaustavivši se na oko pola metra od nje, tamo gdje je puteljak bio taman i hladan. Djetlić se negdje iznad njih bacio na svoj posao, no nijedno od njih dvoje ne obrati nikakvu pozornost poznatom zvuku. — To je već drugi put da me to pitaš. Da si ostala u baru još malo duže prošle noći, možda bih ti to mogao objasniti. Mislim da ću sada prepustiti tebi da sama zaključiš o čemu je riječ. Nasmiješi joj se, ali to nije bio ugodan osmijeh. — Nick... — počne ona očajnički, ali zastane kad je on posegnuo rukom u džep, i izvadio četvrtasti paket zamotan u obični smeđi papir i pružio joj ga. — Sretan rođendan, Magdalena — reče on, ali mu je glas bio suh. — Što je to? Maggy je oprezno uzela paket u ruke pažljivo ga okrećući i zagledavajući sa svih strana. Nije bio težak, no bilo je nečeg u izrazu njegova lica što je natjera da bude oprezna. Znaci su bili jedva zamjetni, tek malo naborano čelo i sjaj u očima, no ona ga je dobro poznavala: štogod da je u tome paketu, neće joj se dopasti. — To je moj poklon za tvoj trideseti rođendan — odgovori on i izvuče iz džepa kutiju Winstona i šibice. )zvadi cigaretu, vrati kutiju u džep i zapali. — Ti nisi nikad pušio! — Maggy je i sama bila iznenađena neodobravanjem što ga je osjetila dok ga je promatrala. Na trenutak, ali samo na trenutak, ona je ponovo bila Magdalena, a Nick je bio njezin mentor i njezin svijet. Djevojka kakva je tada bila, znala bi istrgnuti cigaretu iz njegovih usta i zgnječiti je pred njegovim nogama, na što bi on planuo bujicom ljutitih riječi. No bio je on dječak koji, zapravo, ni ne bi propušio. Nije bio anđeo, ali nikada nije uzimao drogu, nikada nije bio pijan, nikada nije pušio. U trenucima koje su proveli zajedno, ni ona nije 27

činila ništa od toga. Nick bi je, međutim, znao dobro izlemati po stražnjici onih nekoliko puta kad bi otkrio da ona eksperimentira s alkoholom ili drogom njemu iza leđa. )li bi to pokušavao jer bi ona, braneći se, odmah započela žestoku tučnjavu. Ah, Nick. Srce je iznenada zaboli od pomisli što je sve moglo biti. Da je samo... da je samo... No kocka je bila bačena a njezin put izabran, bez mogućnosti da se vrati. Napravila je svoj izbor prije dvanaest godina, a sad je morala živjeti s posljedicama ma kako neugodne bile. Sjetila se još jedne poslovice Tia Glorie, po kojoj božji žrvanj melje polako ali nevjerojatno sitno. Učini joj se da je tog trenutka bila samljevena u čestice sitnije od prašine. — Mnogo toga nisam ranije radio — naglasi Nick, vrativši šibice u džep, a zatim kimnu glavom prema paketu. — Nećeš li ga otvoriti? Sjaj njegovih očiju ponovno je upozori na to da bude oprezna dok je prstima nespretno trgala papir. ) dobro je što je bila jer, čim se papir rastvorio, na njezin dlan iscuriše videokaseta, previnuta poslovna žuta omotnica i četiri fotografije u boji na kojima ona pleše gola, snimljene kad joj je bilo sedamnaest godina. )spusti paket iz ruku kao da je živa zmija. Dok se sadržaj rasipao oko njezinih nogu, ona se zabulji u jednu od fotografija koja je pala licem prema gore, užasnuto opčinjena, baš kao da je to kobra spremna napasti. Bila je snimljena na pozornici zloglasne jazbine u odnosu na koju je jučerašnji noćni bar Little Brown Cow bio prava sitna šala. Njezine ruke visoko podignute iznad glave, na seksi su način odmicale od tijela gustu kosu boje mahagonija, koja je u raskošnim valovima padala sve do bokova. Koža joj je bila bijela poput alabastera, usne napućene, oči poluzatvorene i snene zbog trave koju je popušila prije nastupa kako bi uopće smogla snage da napravi to što se od nje tražilo za stotinu dolara koje joj je menadžer obećao svaku večer. Mogla je tako steći cijelo bogatstvo, ili se to barem činilo bogatstvom djevojci kakva je ona bila, samo ako bude plesala gola, sa svilenim velom, šest noći tjedno pred publikom od trideset do pedeset muškaraca. Nikome od njih nije bilo dopušteno da je pipkaju u baru — menadžer je to objasnio bojaznošću vlasnika da ne izgubi dozvolu za točenje pića, pa se to pravilo strogo provodilo — a to hoće li se ona sastajati ili neće s gostom poslije predstave, i zaraditi više novca, bila je njezina stvar. Znala je da to nikada neće napraviti, da ne želi biti kurva. Plesat će i ništa više. Tako je nagovorila samu sebe, uvjerena da će, na dugu stazu, novac biti 28

vrijedan srama koji bi joj razarao utrobu svaki put kad bi pustila mašti na volju da je uopće dovede na pozornicu. Plešući, znala je da će zaraditi četiri puta više novca nego kao konobarica u gostionici (armony )nn, u kojoj je, radeći u smjenama, dobivala pristojnu napojnicu samo utorkom navečer, kad je na jelovniku bio riblji specijalitet pojedi koliko možeš . Bilo bi glupo ne prihvatiti posao, govorila je samoj sebi onom svojom uobičajenom tvrdoglavom praktičnošću, glupo ne zaraditi na svom mladom, gipkom tijelu i lijepom licu dok se još na njima može zaraditi. )pak, nikako nije mogla reći Nicku što namjerava poduzeti, iako je bio njezin najbolji prijatelj i najbliža obitelj, kojemu je inače povjeravala sve. Nick bi poludio da mu je to rekla. Kada je došlo vrijeme za njen prvi nastup pred prepunom dvoranom, jednog četvrtka noću, nikada ne bi mogla proći kroz sve što je prošla da se jedna druga, iskusnija plesačica nije sažalila nad njezinim strahom, ponudivši joj marihuanu, poslije čega se osjećala kao zmaj koji visoko lebdi. Tri cijele noći bila je jedna od devet prelijepih djevojaka i tri ružne takvima su bile opisane u novinskim oglasima koje su sačinjavale Pink Pussycat . Svake bi noći povraćala dok se pripremala za nastup, i svake bi noći mislila da se više nikada neće moći popeti na pozornicu. Uspijevala je samo zahvaljujući pušenju trave. Sve su djevojke potezale za tim, dodajući jedna drugoj savijenu cigaretu marihuane dok bi šminkom dotjerivale lica i tijela u sobičku za odmor koji im je služio kao garderoba. Maggy je namjerno inhalirala drogu sve dok ne bi osjetila da je ugodno izgubljena negdje u svemiru. Tek je tada bila u stanju nastupiti. Onako omamljenoj, to joj i nije bilo tako strašno. Činilo joj se da plovi dok je izlazila na malenu pozornicu, osvijetljenu reflektorima koji su zasljepljivali. Isprva je bilo lako pretvarati se da je sama, da se razodijeva uz glazbu u privatnosti stana. Urnebesni ritam rock himne Rođen da budem divlji bujao je sve dok joj se nije učinilo da joj je zaposjeo mozak, pa se pokretala instinktivno u skladu s ritmom. Dolazeći na pozornicu, njezina je kosa bila skupljena visoko na glavi, što joj je sredila jedna od djevojaka. Počela je svoju izvedbu time što je polako vadila ukosnice iz tog busena, zatresla glavom i pustila da se kosa rasplete. Tada je polako odvezala vrpcu na grimiznom, perjem ukrašenom kostimu. Te prve noći, kada je osjetila kako svilena odjeća klizi niz njezine ruke i završava pod njenim nogama, kada je shvatila da je ostala gotovo gola, pretrpjela je napad straha i čednosti, dovoljno jak da probije drogiranu sumaglicu koja ju je obavijala. Obuzela ju je panika kad se — odjevena ni u što osim u cipele s visokom potpeticom, crne čarape koje su dosizale do bedara i 29

komadić uske, zlatom optočene tkanine oko bokova — suočila s desecima pohlepnih pogleda i pljeskanjem muškaraca. Pogledavši prema dolje, ugledala je svoje tvrde, ružičaste bradavice na golim prsima, razgolićenu liniju trbuha kao i gola, obla bedra, i zamalo umrla od srama na pozornici. Brzo se, instinktivno okrenula prema publici leđima, a zatim polako podigla bradu prema prašnjavim gredama iznad nje, znajući da će tako njezina dugačka kosa pasti još niže i pokriti golu stražnjicu. Bog zna kako, ali noge su joj se istodobno neprestano pokretale u ritmu glazbe, što je nalikovalo na ples, a publika ju je ili podržavala ili gromoglasno negodovala. Menadžer je ljutito siktao negdje sa strane — morala im je pokazati nešto — i baš dok je pogledala prema njemu, njezina se dugačka kosa pomakla toliko da razotkrije obraščiće njezine guze. Rulja ju je urnebesno podržavala. Zatečena, okrenula je glavu prema njima da ih pogleda, omogućivši im još jedan razoran pogled. Urlali su, tražeći još više. Menadžer je ponovo siktao na nju, izvodeći pokrete rukama i nogama ne bi li joj dao na znanje što joj je činiti, iscrtavajući vodoravne krugove po zraku. Tek je tada u njoj prestala borba sa samostalnošću. Poslušno se okrenula prema publici, ali je pri tom napravila pokret glavom tako da joj je kosa sada prekrivala razgolićene grudi. Menadžer je režao. Publika je udarala nogama o pod. Smrtno prestrašena zbog menadžera i zbog gomile, Maggy je zatvorila oči da ne vidi nikoga od njih, njišući se u ritmu glazbe, trudeći se da prečuje zviždanje, lupanje nogama i pljeskanje upućeno njezinom amaterskom okretanju na sceni. Menadžer je ponovo zasiktao — Pokaži im malo kože — i Maggyne se oči otvoriše. Bila je tamo, na pozornici, i nije bilo načina da pobjegne, osim pokraj bijesnog menadžera ili golemog gorile koji je izbacivao nepoćudne, ili pak kroz samu publiku, a osim toga ne izvede li svoju točku do kraja, neće biti ni plaćena... Ništa nije bilo važno, osim dobiti plaću. Iznenada je publika utihnula. Muškarci su oblizivali usne, znojili se i zaneseno buljili u Maggy dok je ona obje ruke uvlačila pod kosu dižući uvis raskošne, svjetlucave uvojke. Zatim ih je pustila da padnu, pa opet, i opet. Gosti su podivljali, no sve je to uzbuđenje jedva prodiralo kroz sumaglicu mučnog straha i droge koji su otupjeli njezina osjetila poput anestetika. Njezino je tijelo bilo tamo, plešući gotovo posve nago, za novac, ali ona — dio nje koji se zvao Magdalena, nije bio tamo. Treće subotnje noći njezina nastupa pred prepunom dvoranom, pojavio se Nick usred njezine točke. Mnogo kasnije saznala je da mu je jedan od njegovih prijatelja dojavio čime se bavila. Kad je ušao, zatekao ju je već razodjevenu — na visokim petama, u čarapama, s onim komadićem 30

tkanine sprijeda i rasutom kosom kojom je štitila svoju čednost. Bila je leđima okrenuta publici pa ga nije mogla vidjeti kako ulazi i probija se kroz prezauzete stolove, nije ga mogla vidjeti kako zastaje točno ispred pozornice, prekriženih ruku, gledajući gore prema njoj dok je ona jedanput, dvaput, pa i treći put zadigla svoju kosu i promiješala golom guzom — kako joj je to kasnije rekao — pred cijelim svijetom. Onaj prvi strah od pozornice već ju je napustio, pa se, osjećajući kako lebdi poput zmaja, polako okrenula. Publika je tražila još, no ona se pospano nasmiješila najbližem paru muških očiju u dvorani, tek da bi sporo i zgranuto shvatila da joj je taj bijesni zeleni pogled suviše poznat. Nick! Potpuno otriježnjena, smrznula se tamo gdje je stajala. Gipkim skokom Nick je skočio na pozornicu našavši se iza Maggy, pokupio je njenu odjeću s poda i zamotao je oko nje, a zatim je poput vreće digao i prebacio preko ramena ne prozborivši ni riječi. Tada kao da se otvorio pakao. Lokal Pink Pussycat nije baš tako lako dopuštao da mu se, pred nosom vlasnika, otimaju plesačice. Tog trenutka kada su hrvanje i tučnjava bili završeni, dvadesetogodišnji Nick morao se sukobiti s trojicom izbacivača, pravih grdosija, te s desetak probranih čuvara boksača, zaradivši masnice oko očiju, raskrvavljeni nos i zgnječena rebra, tako da je jedva izbjegao hapšenje pobjegavši pred pozvanom policijom, zahvaljujući Maggy koja ga je doslovce izvukla kroz vrata. Je li joj bio zahvalan na tome? On ne! (učeći i bučeći dok se žurno udaljavala od kluba u svom prastarom automobilu, Maggy je vozila iako mu je odmah dala na znanje da on uopće ne zaslužuje da mu spašava stražnjicu i da zbog njega upada u neprilike. Žestoko su se posvađali spominjući sve moguće očeve i majke. Da Nick nije bio tako krvav i pretučen kakav je bio, i ona bi mu odvalila jednu šamarčinu. Ne guraj nos u tuđe poslove, vrištala je na njega, nego gledaj svoje. Bila je slobodna i mogla je raditi sve što je željela sa svojim životom i svojim tijelom! Pokušavajući zaustaviti krv koja mu je tekla iz nosa, spustio je glavu na sjedalo i kao odgovor, jednostavno joj rekao da je glupava mala budala. Naredio joj je da uspori. Poslije toga uslijedila je još burnija desetminutna svađa. Tada, zato što nije mogla podnijeti da ga gleda onako pretučenog bez obzira na to koliko je bila ljuta na njega, Maggy je skrenula s ceste na parkiralište pokraj zatvorenog skladišta, stavila mjenjač u ler, te mu počela brisati okrvavljeno i izubijano lice pernatim porubom svoje svilene odjeće. Grubo odgurnuvši njezinu ruku, zgrabio ju je za ramena i strastveno 31

poljubio, ne mareći za krv, ni za što. Taj njegov poljubac, a bilo je to prvi puta da ju je poljubio na način koji je bio sve samo ne prijateljski, uzdrmao je cijelo njezino biće... Na trenutak samo, ne duže od toga, ta sjećanja iz prošlosti oživješe u njezinoj svijesti. Ali neće si dopustiti da se i dalje prisjeća. Ne može si to dopustiti. Do tog je poljupca došlo davno, prije cijelog jednog života, a bio je namijenjen drugoj djevojci. Djevojci koja više nije postojala. Sada, buljeći u fotografiju na kojoj pleše gola pred neprepoznatljivim muškim licima, Maggy osjeti kako joj se ta ista slika nemilosrdno, poput biljega, urezuje u mozak. Da bila je to ona, lijepa sedamnaestogodišnjakinja čvrstih grudiju, razgolićena pred cijelim svijetom, uključujući uski prsni koš, maleni zaobljeni pupak, raskošna bedra i mali trokut crne tkanine urešene zlaćanim ukrasima. Lebdeći na dvanaestak centimetara visokim potpeticama sa svojim dugačkim i vitkim nogama, u crnim čarapama koje su joj dosezale do bedra, izgledalo je da se s užitkom razmeće vlastitom golotinjom. Doimala se zanesenom, snenom, seksi, kao da je uživala u svakom trenutku svoje izvedbe na pozornici. — Sjećaš li se, Magdalena? — Nickov ju je blagi glas zapravo oštro prekoravao. — Ne, ne sjećam se! ) nikada se ne želim sjetiti! — uzviknula je divlje ga pogledavši. Okrenula se, počela trčati natrag istim putem kojim je bila došla. Sustigao ju je trenutak kasnije, uhvatio oko struka jednom rukom, a drugom joj je začepio usta, kao da se bojao da će početi vrištati. ) počela bi vrištati, u to nije bilo sumnje, ne razmišljajući o posljedicama činjenice da bi bila pronađena sama u šumi baš s Nickom. Borila se i mlatarala nogama dok ju je podizao u zrak i odnosio s puteljka u grmlje, sve dok konačno nije ovladala sobom i prestala se opirati njegovim rukama. Tada, u zaklonu tek ozelenjelog stabla divlje trešnje, dopusti joj da ponovno stane na noge. — Ne vrišti — reče joj on iako joj je i dalje rukom pokrivao usta. Onako pritisnuta uz njega, grudiju spljoštenih njegovim snažnim prsima, Maggy nije mogla a da se ne prisjeti njegove snage i veličine. Nick je bio visok stotinu i devedeset centimetara, a kao mladić težio je devedeset kilograma. Sada joj se učinilo da je teži od stotinu kilograma dobro nabijenih i čvrstih mišića, pa niječno odmahne glavom. Prilično pažljivo maknuo je ruku s njezinih usta. — Jesi li se zato vratio? Da me ucjenjuješ? — upitala ga je piskavim glasom, uzaludno ga lupajući šakama o prsa ne bi li se oslobodila i njegove druge ruke: — Sada sam bogata, imam puno novca, zar ne? Dakle, koliko 32

tražiš? Maggy osjeti kako mu se na trenutak ukočila ona druga ruka kojom ju je čvrsto držao oko struka. Zabacila je glavu unazad baš kad su mu se usne suzile a pronicljiv pogled sledio. Odmah je znala da su ga naljutile njezine riječi, i bi joj drago zbog toga. Željela je da bude ljut, bijesan. Ne. Željela je da osjeti bol, i to na isti način na koji je on njoj nanosio bol. Cijeli jedan trenutak nije rekao niti riječi, procjenjivački je promatrajući. — Milijun dolara ili ću pokazati fotografije i kasetu; usput, to je videokaseta sa snimkom cijelog tvog nastupa — nekome kao što je Lyle? Zanimljiva ideja, je li? — Ja... Ja ne mogu namaknuti milijun dolara. Nemam pristup tolikoj svoti novca. Čak ni približno tolikoj. Njegov se pogled susretne s njezinim, nasmiješi joj se polaganim, lijenim, razvučenim osmijehom. — Kladim se da bi Lyle odmah smogao novac budem li mu rekao da ću, u suprotnom, poslati kopije cijelog materijala lokalnim mešetarima. Možda bi čak i TV bila zainteresirana. Već mogu vidjeti kako tvoj ples završava u emisiji Tekuća zbivanja . Ti to ne možeš zamisliti? Dakako, s dužim, zacrnjenim mrljama po strateškim dijelovima anatomije tvoga tijela. — Ti, kučkin sine! — Znaš da nikada nisam volio da psuješ. Ne volim to ni sada. Možda bih, ubuduće, svemu ovome trebao pribrojiti dodatnu svotu za svaku prostu riječ koju budeš izgovorila. — Goni se! — Pripazi, Maggy May. Moglo bi to ispasti vrlo skupo. — Ne usuđuj me se zvati tako! — reagirala je Maggy na taj nekadašnji izraz prisnosti, žestoko kao da ju je osa ubola. — Prema mojim dosadašnjim saznanjima, ucjenjivači mogu oslovljavati svoje žrtve kako god to žele. — Tako dakle! )maš već i iskustva u tome? Da li tako zarađuješ za život ovih dana, ucjenjujući bespomoćne i nevine ljude poput mene? — Teško bih te mogao svrstati među nevine, Magdalena. Ni tada, ni sada. Maggy osjeti vrelinu bijesa koji je postojano rastao u njoj. Bio je to poznat osjećaj, premda je bio davno zaboravljen. Tijekom svojih tinejdžerskih godina, bila je poznata po ulicama zapadnog dijela Louisvilla 33

baš po svojoj divljoj, žestokoj ćudi. Jednom su se prilikom ona i Nick potukli kao dvije pobješnjele mačke zavezane u istu vreću. Otkad se udala za Lylea, taj njezin osjećaj za borbu bio je sustavno odstranjivan iz nje. — Koliko tražiš? — upita ona ponovno, dršćući od šoka, bijesa i boli. Zar da joj Nick priredi takvo što, Nick kojega je tako bezgranično voljela svojedobno. Nije mogla povjerovati u to. Zapravo — mogla je. Na kraju krajeva, nije li ona sama na gorak način naučila da nitko, ni ona ni on, nije bio takvim kakvim se predstavljao, te da su čak i osobe koje čovjek najbolje poznaje i kojima najviše vjeruje, bile sazdane od neizmjerno mnogo slojeva, poput luka? — Što bi rekla na to da ti kažem da me novac, zapravo, uopće ne zanima? Sugestivni sjaj u njegovim očima kao da je Maggy rekao sve što je mislio. Nasmijala se, resko i glasno. — Seks? To želiš? Fino. Navali ljubavniče. Baci me na zemlju tu i sada i ispucaj se. To je jeftina cijena koju treba platiti da te ponovo pošaljem dovraga iz svoga života. Njegove se oči suziše, potamnješe. — To je moja Maggy May. Lažljivica i tvrdoglavka. )shitreno zafrkavanje iskrivilo mu je usne dok ju je rukom još čvršće stisnuo oko pasa podižući je na vrh prstiju, pritišćući je sve bliže uza se. Maggy se nije ni pokušala oduprijeti. )z iskustva je znala da Nick, ozbiljno uzrujan kao što je bio u tom trenutku, posjeduje snagu dvojice običnih ljudi, ali ga je zato odmjerila pogledom u kojem je bila zbijena sva njezina dvanaestogodišnja mržnja, pohranjena duboko u njoj. Njegove se obrve spojiše dok je upijao taj njezin izraz, a tada sagne glavu da je poljubi.

34

5

N

ije ju poljubio. Ukrućena i prepuna mržnje, Maggy je utisnula svoje ruke između njihovih tijela držeći ih na kakvoj-takvoj udaljenosti, no njezin je otpor bio nepotreban. Nick ju je jednostavno pustio i zakoraknuo unatrag. — Fotografije i videokaseta doista jesu poklon — reče on prekriživši ruke, gledajući je poput psa koji stražari nad zečjom jamom: — Negativi fotografija nalaze se u omotnici. Do svega sam toga došao od nekoga tko te je uistinu namjeravao ucjenjivati, draga moja gospođo Forrest. Srećom po tebe, otkupio sam cijeli materijal koji nije bio nimalo jeftin, prije nego što ga je itko dragi vidio, a sada ti sve to poklanjam, i to bez ikakvih obveza. Maggy je na trenutak zurila u njega, suviše zabezeknuta a da bi mogla progovoriti i riječ. Odvratno se ponašala prema njemu, i znala je to. Ali, odavno je zaboravila vjerovati bilo kome, čak i Nicku. — Zašto? — gurnula je ruke u džepove svoje jakne osjećajući kako joj je iznenada očajnički hladno. — Zašto ne? — odgovori on bez poštovanja u glasu. — To nije odgovor. — To je sve što ćeš izvući iz mene. — Nick... — oklijevala je Maggy proučavajući njegovo lice. Bile su to iste one dječačke crte lica koje je nekada toliko voljela: guste, ravne, crne obrve, pomalo iskrivljen nos s malenim ispupčenjem na mjestu gdje je bio slomljen one sudbonosne noći, široke jagodične kosti uglata brada, čak je i gotovo nevidljiva jamica s desne strane njegovih ustiju bila na istom mjestu. Bilo je, naravno, i razlika: bore iskustva u uglovima očiju, tvrdoća u ponašanju koja je bila nova, stanoviti cinizam u načinu na koji je pokretao čeljusti, kao i u sjaju onih njegovih svijetlih zelenih očiju. Nesumnjivo, bio je to Nick, njezin Nick, ali se promijenio tamo gdje se to najmanje vidi — iznutra. Dakako, vremenom se promijenila i ona. — Dugujem ti ispriku. — Duguješ, no nemoj se truditi. Draža si mi kad bljuješ vatru nego kad

35

pokušavaš biti razumna. Podsjeća me na stara vremena — reče on pogledavši uokolo, pažljivo osluškujući trk lajućih pasa kroz šumu pred njima: — Ne zaboravi pokupiti svoj poklon s puteljka prije nego što netko drugi naiđe na njega. — Nick... Bilo je prekasno. Već je odlazio. Samo je okrenuo glavu na njezin poziv i lako salutirao podižući ruku do obrva. — Sretan rođendan, Maggy May. Zatim je nestao u sjeni drveća. Maggy je zurila za njim osjećajući kako će se njezino ranjeno srce ponovo slomiti. Ah, Nick. Kako ga je samo voljela. Toliko, da su i sjećanja boljela. )sti stari Nick koji će se vratiti poslije dvanaest godina tišine da je izludi čak i tada kad joj je želio učiniti dobro. Trebala je znati da joj on neće nauditi. Negdje duboko u srcu zapravo je to i znala, ali je odavno zaboravila slušati svoje srce. Seamus i Bridey bučno dojuriše kroz grmlje, poput para ratobornih sjevernoameričkih losova, i u pravoj se psećoj ekstazi baciše na nju. — Lezite, momci! — zapovjedi ona jedva uhvativši ravnotežu poslije njihovih skokova na nju, pa ih stane gladiti i maziti, sretna što joj je njihova neobuzdanost odvraćala pažnju od razmišljanja o Nicku. Sada kad je obavio to zbog čega je došao, hoće li ponovno nestati iz njezina života idućih dvanaest godina? Mogućnost da bi se takvo što moglo dogoditi zamalo je rasplaka poput napuštena djeteta. — Dosta s time! — uzvikne glasno, čvrsto stišćući usne, prisiljavajući samu sebe da se usredotoči na ono praktično — na sada i tu. Davno je već bila naučila da je opasno prepustiti se plačljivim razmišljanjima. Bude li dopustila samoj sebi da se suviše zadržava na negativnim vidovima života, zauvijek će se topiti u suzama što nikome ne bi bilo od koristi, ponajmanje Davidu. Kao što ju je Nick podsjetio, morala je pokupiti videokasetu i fotografije s negativima, te ih se riješiti prije nego što ih netko drugi pronađe i preda Lyleu. Lyle bi ih iskoristio protiv nje. Maggy je pouzdano znala da bi ih on iskoristio protiv nje. Nije točno znala kako, no predobro ga je poznavala da bi uopće posumnjala u tu mogućnost. Mogao bi čak biti toliko okrutan i sve to pokazati Davidu. Na tu se pomisao Maggy naježi i požuri skupiti sav taj materijal s

36

puteljka. Sve je još bilo tamo gdje je i palo, još rasuto po stazi, pa ona počne skupljati materijal ne pogledavši više nijednom u fotografije. Sve je utrpala u razderani omot paketa, a zatim ga tutnula u džep jakne ogledavajući se uokolo s izrazom krivnje na licu. Ne bi je uopće čudilo da je Lyle postavio svoje špijune čak i tu. Osjeti da postaje paranoična, u sumanutom osjećaju progonjenosti, premda je znala da tako rano ujutro nema tih očiju i tih jezika u šumama Windermera, koji bi je ogovarali. Morala se hitno riješiti i fotografija i negativa i videokasete. Ustavši na noge, Maggy je oklijevala nervozno grickajući usnu dok je razmatrala cijeli problem. Usprkos svojoj uznemirenosti, tračak zabavljanja cijelom situacijom odrazi se na njezinu licu pri pomisli na pitanje koje je, svojedobno, moralo gadno mučiti Richarda Nixona: spaliti ili ne spaliti inkriminirajuće trake? Nažalost, u njezinu je slučaju to bilo nemoguće jer bi vatra i dim dovoljno veliki da progutaju fotografije i kasetu, nesumnjivo privukli pažnju koju je ona željela izbjeći na svaki način. Na kraju, zašla je duboko u šumu i sve zakopala ispod tek propupalog grma forzitije, čije su grane gotovo dodirivale tlo. )skopala je duboku rupu pomoću oštrog kamena, a zatim je sve to opet pokrila zemljom, prašinom i lišćem, te na sve to stavila polutrulu kladu kako bi mogla prepoznati mjesto. Znala je da to nije konačno rješenje, ali bilo je najbolje što je u tom trenutku mogla poduzeti. Da je ponijela fotografije i videokasetu kući, čak i na nekoliko sati koliko bi joj trebalo da smisli neko drugo rješenje, bojala se da bi cijeli materijal bio otkriven. Sumnjala je, naime, da Lyle naređuje da se pretraže njezine odaje, nadajući se da će pronaći dokaze o njenoj nevjernosti. Ne bi mu bilo važno čak da to i otkrije, ali bi mu konkretan dokaz sigurno poslužio kao još jedno od učinkovitih oružja koja bi koristio protiv nje. Na njegovu žalost, mogao je tražiti koliko god je želio. Otkad se udala za njega nije spavala ni s kim drugim. I sama pomisao na to izazivala je u njoj mučninu. Ako ništa drugo, Lyle ju je izliječio tako što je zamrzila seks. Ne, neće si dopustiti da se prisjeća. Veličanstvena prvotna strast koja je tako brzo i tako kobno protutnjala kroz njezin život, dogodila se jednoj posve drugoj osobi. Djevojka kakva je bila tada, posve je nestala. Ako ju je takva spoznaja rastuživala, nije bilo druge nego je izbaciti iz glave. Teška ju je životna škola naučila da nema smisla jadikovati nad nečim što je počinjeno. 37

Tu je sada bio David. Namjerno je razmišljala o njemu, oslikavajući ga u mislima, čime je duh one nekadašnje nasmijane, rasplesane i ljubavi gladne djevojke, bio potisnut u najudaljeniji kut njezina sjećanja, kamo je i pripadao. Najvažniji je bio David. Zbog Davida će izdržati sve, učiniti sve što bude trebalo. Blato i ostaci lišća još su joj se vidjeli na rukama dok se polako vraćala kući. Stisnute je šake držala u džepovima jakne sve dok nije stigla do pseće kućice, a sve iz straha da bi ih netko mogao vidjeti i postaviti nepotrebna pitanja. Oprezno pogledavši okolo, pozvala je Seamusa i Brideya da joj se pridruže te krenula prema vanjskoj slavini za vodu. Ukoliko je netko promatra pomislit će da napaja žedne pse. Gurnuvši ruke pod mlaz ledene vode, brzo je sprala sa sebe tragove neugodnih dokaza. Obriše ruke o traperice, vrati pse na stazu milujući ih kako je to i inače običavala. Obožavala je te goleme životinje, ali je Lyle odbijao da ima bilo kakve mezimce u kući ili blizu nje. Ponekad bi pomišljala da je zapravo jedino što je Lyle istinski volio na ovom svijetu, i to na svoj izopačen način, bio David. Sunce je sada jače grijalo, pa je nagađala da je već oko osam sati. Usprkos svemu što joj se bilo dogodilo tog jutra, nije nimalo kasnila. Mogla je ući unutra, odjenuti se i baviti se svojim poslovima kao da se ništa nije promijenilo. ) nije se promijenilo. Ništa se nije promijenilo. Usprkos Nickovu povratku, ona je i dalje životno bila vezana uz Lylea. Doživotno. Osim ako bi poželjela uništiti Davidov život zbog svoje samostalnosti. U zamci, u zamci, u zamci... Riječi su joj odjekivale u svijesti poput mahnitog udaranja leptirovih krila o stijenke staklenog zatvora. U zamci, zauvijek u zamci. — Dovraga, Davide, koncentriraj se! — čula je oštar glas koji je pripadao Lyleu, a prizvuk ojađenosti gotovo da se mogao opipati prstima. Nekoliko sekundi kasnije čula je zveket razbijenog stakla. — Rekao sam ti da se koncentriraš! Pogledaj to! To staklo na prozoru starije je od sto godina, a ti si ga razbio zato jer nisi koncentriran! — Tata, žao mi je. Pokušao sam... — Pokušao, pokušao! Ne želim više čuti tu riječ pokušao . Želim da to napraviš, da to izvedeš! Pokušao je riječ gubitnika. To ćeš i postati ukoliko se ne budeš koncentrirao!

38

— (oću, tata. Samo mi pruži još jednu priliku. Molećivost u njegovu glasu natjera Maggy da zaškrguće zubima i požuri uokolo visoke živice koja je razdvajala asfaltirani put od stražnjeg travnjaka. Kao što je i očekivala, zatekla je Lylea i Davida s palicama za golf u rukama, okrenutim leđima prema njoj na samo tri metra od mjesta na kojem se pojavila, tik do uređenog terena za golf. Bilo je očito da su loptice usmjeravali u pravcu šume, samo što je jedna od njih, Davidova, dobrano skrenula s puta. Lyle je, kao i uvijek, bio besprijekorno odjeven. Ovog je jutra bio u hlačama s kockastim uzorkom, te u debeloj vunenoj majici koju je navukao preko polo majice. David je bio odjeven na gotovo isti način. Jedina je razlika bila u tome što je njegova majica bila bijela a ne plava. Dvije dobro napunjene torbe za golf bile su naslonjene na niski kameni zid koji je okruživao dvorište. Šalica iz koje se još pušila kava, očito Lyleova, čekala ga je na zidu pokraj jedne od torbi prepunih palica. Nije mogla vidjeti izraz lica svog supruga, ali je mogla vidjeti Davidov dok je gledao Lylea: bio je istodobno i jadan i molećiv. Maggy osjeti kako joj se srce steže. — Vidim da vježbate punom parom, gospodo? — upita ona nježnim glasom dok im je prilazila, nastojeći svratiti Lyleovu pozornost na sebe. — )zgledaš grozno — reče joj on bez pozdrava. Uspjela je. Lyleove su oči bile hladne dok ju je odmjeravao od glave do pete. Jedno od njegovih pravila bilo je da ona uvijek mora biti dobro odjevena. Neće, valjda, njegova supruga ići uokolo nemarno odjevena. Ili prljava. — )zvela sam pse u šetnju — odgovori mu ona, odbijajući da mu se suprotstavi. Njezin je pogled bio uperen u Davida. — Jesi li doručkovao? — upita ona blago svog sina. — Još nisam. Samo ga je ona poznavala tako dobro da osjeti jad u njegovim riječima. — U ovom mu trenutku treba više prakse i vježbanja negoli hrane. U slučaju da si zaboravila, danas se održava turnir na kojemu očevi i sinovi nastupaju zajedno, i to u Klubu. Bude li David dostojno obavio svoj dio zadatka, siguran sam da ćemo pobijediti. Njegov pogled opet preleti po njezinoj pojavi. — Nadam se da nećeš biti u istoj odjeći na turniru. — Dobro znaš da neću. Turnir je tek poslije ručka — odgovori mu ona tiho. I dalje joj je pogled bio uperen u Davida. — Zašto ne uđeš unutra i prigrizeš nešto na brzinu, za doručak? 39

Lyle je odgovorio prije nego što je to Davidu pošlo za rukom. — Nema vremena. Čekaju ga instrukcije iz golfa u devet. — Ne misliš li da će to više štetiti nego koristiti? — Maggy pogleda Lylea. Morala se gadno susprezati da zadrži normalan ton: — Mislim da će njegova igra imati više koristi od dobrog doručka negoli od dodatne poduke. — Za očekivati je da tako misliš — prezrivo je frknuo nosnicama: — Srećom David je bolje upućen u to od tebe. On vrlo dobro zna, kao i ja, da mu sada treba dodatno vježbanje. Nije dovoljno dobar, ni izbliza dovoljno dobar. A ja namjeravam pobijediti. Maggy je osjetila samo ono što je vidjela u prestrašenom, bolnom trzaju na Davidovu licu. Pogled koji je uputila Lyleu bio je leden poput onog što ga je on maloprije bio uputio njoj, ali nije skočila u Davidovu obranu jer su joj svi njezini instinkti govorili da to ne treba napraviti. Da je izrekla sve što joj je ležalo na duši, Lyle bi svoj otrovni jezik uperio na nju i time uznemirio Davida više nego svojom neosjetljivošću prema njemu. — Sve je u redu, mama. Doista mi treba dodatna poduka. Samo je na trenutak Davidov pogled sreo njezin, pogled u kojemu je Maggy pročitala neizrečenu molbu da prestane. Predala se oklijevajući. Neće se suprotstaviti njegovoj poduci. — U svakom slučaju, treba ti nešto u želucu prije nego što kreneš. Pođi i pojedi nešto. ) to odmah, jesmo li se razumjeli? Premda je to izrekla blagim glasom, ipak je to bilo njezino naređenje. David pogleda Lylea tražeći dopuštenje da posluša. Lyle je kimnuo glavom samo jedanput, neraspoložen i natmuren. David se okrenuo. Maggy ga je željela slijediti ali je Lyle zaustavi čvrsto je zgrabivši za ruku. Maggy, znajući što slijedi, nije željela izazivati nikakve nove scene pred Davidom i ne oslobodi se stiska. Oboje, i Maggy i Lyle, stajali su u tišini jedno pokraj drugoga, s rukom u ruci, čekajući nekoliko minuta da David pospremi palicu u torbu, prebaci je preko ramena i nestane iza ugla zgrade. — Bit ću ti zahvalan da ubuduće ne zabadaš nos u odnose između mene i moga sina — reče Lyle tihim, zločestim glasom uputivši joj odgovarajući pogled. Maggy nije mogla odoljeti. Morala je to izreći, premda je dobro znala cijenu koju će platiti na kraju. — Prevelik mu teret stavljaš na leđa. Tek mu je jedanaest godina. — Mora ga se primorati na neke stvari želi li uspjeti. Što ti znaš o 40

uspjehu? ) gdje bi sada bila da te ja nisam oženio? Umirala bi od gladi u nekom hotelu za skitnice. Tamo bi završila. Kako sada stvari stoje, u mojim očima nisi ništa više od parazita. Neću dopustiti da se tvoja slaba genetska obilježja odraze na Davidu. Učinit ću od njega muškarca ma koliko me to stajalo. — A ti dobro znaš što znači biti muškarac, zar ne? Pretjerala je. Znala je to iste sekunde kad je prevalila te riječi preko usana. Plave mu oči zatreptaše; imala je još samo toliko vremena da zamijeti kako su mu usne pobijelile u trenutku kad ga je ispunila mržnja. Njegova se ruka, ona koja je držala njezinu, naglo i opako izvrnula. Bol joj prožme cijelu ruku dok joj je svijao zglob. Više je osjetila nego čula da je nešto puklo.

41

6

B

olni joj se jecaj ote s usana. — Oh, žao mi je, draga. Jesam li te povrijedio, zlato? — upita Lyle s neskrivenim prizvukom lažne brižljivosti u glasu dok joj je oslobađao ruku. Nježno masirajući ručni zglob koji je bolno pulsirao, Maggy se zagleda u podrugljive oči koje je nekada smatrala nježnim i ljubaznim. Dakako, pala je na njihovu boju. Tko je ikada čuo za plavookog demona? Poslije dvanaest godina u braku s njim, kao njegova supruga, upravo je tako razmišljala o Lyleu. Ta ju je predodžba progonila čak i u snovima. Tijekom nekoliko posljednjih godina, Maggy je patila od uvijek istih, užasavajućih noćnih mora: umrla je i otišla u pakao, ali još nije bila dodijeljena paklenom vatrenom krugu u kojem su izgubljene duše vrištale od muka. Sotona ju je ugledao na pješčanoj plaži koja je vodila ravno u plamenove, te pojurio za njom sa svojim vilama u namjeri da je nabode na njih i baci u more vječnog prokletstva. Trčala je, trčala dok se on smijao i proganjao ju, a tad bi se probudila. No dok je ležala u svom krevetu oznojena i prestrašena poslije noćnih mora, lice koje bi uvijek viđala umjesto Sotoninog, bilo je Lyleovo. — Mislim da mi je ručni zglob slomljen. Trebala bih otići na (itnu pomoć i snimiti ga. Dakako, pitat će me što mi se dogodilo. Pitam se što bi rekli na to da im kažem istinu? Bez obzira na noćne more i Sotonu, još je imala snage da ga izazove, što već dugo nije napravila. — Ucjenjuješ li ti to mene, dušo? — Lyleove usne suziše se u grabežljiv smiješak — Mislio sam da sam te izliječio od toga. Ukoliko nisam, bit će mi drago da ti pružim dopunsku nastavu. Samo za tvoje uho, reći ću ti što bi se dogodilo da me prijaviš: nitko ti ne bi povjerovao. U slučaju da ti netko i povjeruje, da ti uspije optužiti me za bračno nasilništvo, budi sigurna da bih se dobro snašao. Uvijek se mnogo zanimljivih sitnica otkrije tijekom istrage, o svima... Očima ispunjenim mržnjom, Maggy se suoči s njegovim uljudnim pogledom, shvaćajući da ju njegova prijetnja čini nemoćnom da poduzme

42

bilo što. — Ti si istinski zao čovjek — reče mu ona. — Naš sin ne misli tako — odgovori on širokim smiješkom. Maggy mu okrene leđa ni ne pokušavajući mu odgovoriti. Riječi nisu mogle potresti Lylea. Ništa nije moglo potresti Lylea. Tamo gdje se radilo o njoj i Davidu, on je držao sve karte u svojim rukama, i to je znao. Nježno trljajući svoj povrijeđeni zglob, Maggy krene kući, uspravna, glave visoko podignute. Slijedio ju je Lyleov bezbrižni glas. — Zašto ne odjeneš ono žuto odijelo od lana kad budeš išla u klub? Znaš koliko te volim vidjeti u žutome. Maggy se pravila da ga nije čula. Zašavši za ugao kuće, izvan Lyleova vidika, odmah požali što nije izabrala neki drugi put unutra. Njezina svekrva upravo je doručkovala na staklom nadsvođenom trijemu koji se pružao duž zapadnog dijela kuće. S njom u društvu bila je njezina kći Lucy, te njezin suprug (amilton (odges Drummond )V, koji je privatnim avionom redovito posjećivao suprugu. Louella Paxton, dugogodišnja obiteljska kuharica i služavka upravo je stavljala na stol domaće kolačiće. Maggy je nakratko zastala ugledavši okupljeno društvo, a tada spusti svoj povrijeđen ručni zglob usprkos oštroj boli koja joj je sijevnula duž cijele ruke i koja ju je natjerala da čvrsto stisne zube. Bila je preponosna da otkrije svoju ozljedu tim ljudima koji su joj možda bili rođaci, ali joj nikada nisu bili prijatelji. Po mnogočemu je bila autsajder u tom čvrsto povezanom obiteljskom klanu usprkos činjenici da je već dvanaest godina bila službena gospodarica kuće. U stvarnosti, Winderemere je ostao obiteljski dom Forrestovih, kao što je to bio generacijama prije. Jedini razlog zbog kojeg su je uvažavali, bio je David. Čudno. Kad bolje razmisli, jedini razlog zbog kojeg je ona uvažavala njih, također je bio David. Podignute brade, Maggy nastavi put prema njima. Što joj je drugo preostalo? Nije se mogla samo tako okrenuti na peti i nastaviti drugim putem, premda je to iskreno željela. — Dobro jutro, Virginia. Dobro jutro, Lucy, Ham. Nisam ni znala da si već stigao. Svoje posljednje riječi uputila je svom šogoru, dobro držećem muškarcu od pedeset i devet godina. Nije bio mnogo viši od nje, a ona je imala nekih stotinu i osamdeset centimetara visine, te je zadržao mladenački vitku liniju. Nosio je periku koja je izgledala više nego prirodno, te pomno održavao brkove iste boje. Toga je jutra bio odjeven u 43

tamnoplavu sportsku jaknu, ponešto razdrljenu košulju i sive hlače, pa se prije činilo da je stigao iz njujorške avenije Madison Avenue negoli iz Houstona. — Stigao sam kasno sinoć. Kako si mi ti, srce? (amov naglašeno razvučeni južnjački naglasak isprva je šarmirao Maggy. Sada je točno znala što se krije iza uljudne vanjštine, a to je nije nimalo šarmiralo. )pak joj pođe za rukom da se nasmiješi dok se on galantno dizao od stola prekrivenog veselim crvenobijelim kockastim stolnjakom. Čak mu je pružila obraz za poljubac, kako je to i dolikovalo bliskim rođacima. Kad se samo sjeti kako je nekada mislila da je to izuzetno civilizirana obitelj, tako elegantna s tim svojim zračnim poljupcima i načinom izražavanja svoje privrženosti i ljubavi. Bilo je to davno, dok je još bila mlada, nesposobna da razlikuje pravo od lažnog zlata. — David je upravo otišao u svoju sobu. Jesi li njega tražila? — upita Lucy. Premda je Lucy dobro znala da se ne mora bojati Maggy kao svoje suparnice, uvijek je bila neopisivo ljubomorna na svakoga tko bi zainteresirao (ama. Rezultat svega toga bio je njezin hladan glas i još hladniji pogled dok se obraćala Maggy. Lyleova je sestra bila žena krupnih kostiju, sva uglasta i šiljasta, nespretnih pokreta, željezno sive kose ošišane na dječački način koji joj nimalo nije pristajao. Za razliku od Lylea, Lucy, dvije godine starija od njega, teško je nosila svoju dob. )zgledala je starija od svog supruga, čega je bila bolno svjesna. Lucy nikada nije voljela svoju šurjakinju, niti se pretvarala da je voli. )pak, izvana se doimala ljubaznom, a to je i bilo sve do čega je Maggy držala. — Da, tražila sam Davida — reče Maggy trudeći se da se uvjerljivo nasmiješi: — Sada me ispričajte, ali moram ga potražiti gore. — Nećeš nam se pridružiti za doručkom? Prema tonu njegova glasa, Maggy je mogla pomisliti da je Hamu istinski žao, da je razočaran. )pak, znala je bolje od toga. Odmahnula je glavom i krenula prema otvorenim francuskim vratima koja su s trijema vodila u kuhinju. — Maggy, jesi li ozlijedila ruku? — oštro je upita Virginia. Zatečena, Maggy pogleda preko ramena svoju svekrvu; bila je krhka i doimala se tako sićušnom u invalidskim kolicima za koja je bila sve više i više prikovana zbog svojih staračkih tegoba. Poput Lucy, i Virginia je svojedobno bila visoka i koščata, ali su starost i dva srčana udara tijekom prošle godine napravili svoje, ostavivši je i fizički i duhovno smanjenu, oslabljenu. )pak, kao i uvijek, imala je sjajnu moć zapažanja. A Maggy je 44

već bila pomislila kako je sjajno prikrila ozljedu ručnog zgloba! — Ja... ovaj... iščašila sam zglob. Maggyn se pogled na trenutak spojio s Virginijinim i ona ugleda plam kratkog i bolnog razumijevanja u očima te starije žene. Virginia je vjerojatno poznavala svog jedinca bolje od ikoga na svijetu. Iako nije odobravala mnoge njegove stavove i akcije bila mu je bezgranično odana. Kao što je to Lucy bila rekla jednom prilikom bez imalo humora u glasu, da Lyle počini ubojstvo, Virginia bi pokopala tijelo i ponijela tajnu sa sobom u grob. Maggy je već tada pomišljala da bi tijelo o kojem je govorila Lucy lako moglo biti njezino. — Želite li da vam priredim kupku od Epsomovih soli? — upita Louella brižno, zastavši na putu natrag u kuhinju. — Ne, sama ću se pobrinuti za to. Nije ništa tako jako strašno — odgovori Maggy iskreno se nasmiješivši toj dragoj crnkinji u bijeloj uniformi. Louella je bila vitka i niska, prosjede kose, uredno začešljane i učvršćene straga na potiljku. Premda se bližila šezdesetim godinama života, nije izgubila baš nimalo od svoje hitrosti, vještine i umijeća kuhanja. Ona i njezin suprug (erd bili su s Forrestovima četrdeset godina, a koliko je Maggy mogla saznati družeći se sa susjedima, imali su više prava smatrati se članovima obiteljskog klana negoli neki drugi članovi obitelji. Čak i kada je Maggy stigla u Windermere kao nevjesta, nemajući pojma o tome kako se ponašati u tako golemu domaćinstvu, Louella i Herd ljubazno su se ophodili s njome. Maggyno je srce uvijek bilo otvoreno za njih dvoje. — )ma nešto kave i uštipaka u kuhinji — dobaci joj Louella prije nego je nestala kroz otvorena francuska vrata. Umakla je društvu i slijedila Louellu unutra i ponovno odbila njezin prijedlog da namoči zglob u Epsomovoj slanoj kupelji. Potom je nestala iz kuhinje. Doručak može pričekati dok se ponovno ne vrati dolje. U ovom joj se trenutku činilo da bi odmah povratila sve što bi stavila u sebe. David nije bio u svojoj sobi. Pitala se nije li ga Tipton već odvezao na obuku iz golfa. Željela je porazgovarati s njime prije nego što počne igrati na turniru, ali sada je bilo očito da će morati pričekati dok se sve ne završi. )onako nije bilo baš ništa što bi mu mogla reći a što bi potaklo Davida da ostvari svoju potrebu za udovoljavanjem ocu, niti što bi mu pomoglo da suspregne bol koju će osjetiti ne bude li uspio. Što god David napravio, ma koliko dobro to obavio, Lyle nikada nije bio zadovoljan. Ako bi dječak donio kući peticu iz nekog testa u školi, Lyle bi odmah zahtijevao odgovor na pitanje — zašto to nije pet plus?

45

Da je postojala ikakva mogućnost, Maggy bi odmah spakirala sebe i dijete, te pobjegla otuda istog trenutka. Bilo je to, dakako, nemoguće i to ne samo zbog toga što nije mogla pronaći Davida. Njezin bi se sin borio protiv nje na svakom koraku njihova bijega zato što je idealizirao oca, a i Lyle bi ih ionako pronašao prije ili kasnije. Poražena, ode u svoju sobu zaključavši vrata za sobom. Progutavši dva aspirina u kupaonici, namoči ručnik u hladnu vodu i čvrsto ga obavije oko nateklog zgloba, ponovi to nekoliko puta i osjeti se bolje. Kutija za prvu pomoć sadržavala je i elastični zavoj. Nekoliko ga je puta čvrsto obavila oko ručnog zgloba i učvrstila spojnicama, zanemarujući naglašeno pulsiranje. Krenuvši prema odjevaonici da izabere odjeću za taj dan — bilo što, ali ništa žuto — ugleda nespretno smotan paketić na svom krevetu. Davidov. Znala je to i prije nego što je našla običnu bijelu posjetnicu na kojoj je naškrabao Sretan rođendan , potpisavši se. Razmota papir veselih boja, i njegov se poklon pojavi pred njezinim očima. Ruke joj se ukočiše. U tom prvom trenutku, prestala je čak i disati. Bio je to malen, uokvireni akvarel na kojemu su se nalazili ona, David i Lyle zajedno, nasmiješeni i zagrljeni na jednoj od klupa ispred kuće, u ružinom vrtu, nešto kao predložak sretne obitelji, što nikada nisu bili. Slika je vrlo uvjerljivo prikazivala sve troje, lice po lice, sve — osim radosti i poze koji mora da su iznikli iz dubine autorova umjetničkog srca. Jer, David ju je naslikao, David sa svojim sjajnim slikarskim talentom koji je Lyle brzopleto ismijao i proglasio slabićkim . Maggy je još nekoliko trenutaka promatrala akvarel, a tada je naglo sjela na rub kreveta, zarila lice u ruke i zaplakala.

46

7 o isto poslijepodne i večer, Maggy je smatrala nečim što naprosto treba preživjeti. Ručni ju je zglob i dalje bolio premda je bol, ukoliko nije pomicala ruku, bila više ili manje zanemariva. Budući da se radilo o iščašenju, stanje i nije bilo tako loše. )mala je i mnogo gorih iskustava. Još nekoliko dana, ponešto kućne njege i sve će zacijeliti. Još jednom, nitko neće saznati da je Lyle Forrest muškarac koji zlostavlja svoju ženu. Golf staza u Klubu bila je raskošna i zelena: pretjerano ju je preciznom održavalo klupsko osoblje a gorljivo rabilo i iskorištavalo gramzljivo članstvo. Klub je, dakako imao i svoje ime — Willow Creek Country Club — no njegovim je članovima to jednostavno bio Klub. Ukoliko je to podrazumijevalo da u zemlji nema ni jednog drugog kluba, ili u gradu, tim bolje. )sti se klub uopće nije morao zamarati oslanjanjem na vrlo visoke članarine, kako bi zadržao podalje takozvane mase ljudi. Da bi se pristupilo klubu trebalo je biti pozvan, poduprt, pregledan i izglasan od strane svih članova. Samo jedan glas protiv bio je dovoljan da se molba za članstvo poništi. Dakako da Forrestovi nisu nikada morali biti podvrgnuti jednom tako sramnom činu kao što je podnošenje zamolbe za članstvo. Pripadali su Klubu još od kad je osnovan, u prošlom stoljeću, pa se članstvo prenosilo s generacije na generaciju. Na Lyleovo često neskriveno zgražanje, Maggy uopće nije voljela golf. Poslije prvih pokušaja da ga nauči Lyleu za ljubav, na samome početku njihova braka, pokazala se tako nespretna i nesposobna da ga otad više nikada nije zaigrala. )pak bi uživala stajati na blještavom suncu i udisati svjež, oštar proljetni zrak zajedno s drugim majkama i suprugama, kao i s raznoraznim drugim članovima obitelji i prijateljima koji su ispunjavali galeriju, ali ne i danas, kada je znala na kakvim se mukama nalazi David. Tiho čekajući pokraj sedme rupe, ugrizla se za usnu vidjevši Lylea kako se mršti na njezina sina u trenutku kad ih je jednim lošijim udarcem loptice srušio na šesto mjesto. Davidu je, zatim, pošlo za rukom da nadoknadi gubitak, poslije čega se njegov pogled sreo s očevim. )ako nitko ne bi u tom trenutku primijetio ništa osobito u Lyleovom izrazu lica, David je ispravno pročitao poruku i

T

47

problijedio. Bespomoćno ga gledajući sa strane, Maggy je znala da ne postoji osoba na svijetu koju je mrzila toliko koliko Lylea. Najgore je bilo to što nije mogla poduzeti baš ništa da pomogne sinu. Gledajući Lyleov iskusni pokret tijelom dok je palicom udarao lopticu, ali i Davida u čijim se očima jasno nazirao očaj, osjeti kako je u valovima obuzimaju zlonamjerna razmišljanja, toliko intenzivna da je gotovo vibrirala zajedno s njima. Na trenutak, ali samo na trenutak poželjela je da joj je suprug mrtav. Sve bi njezine i Davidove muke naprosto nestale.... — Sjajno odigrano! — gurne je laktom Mary Gibbons čiji su suprug i sin trenutno bili na desetom mjestu. Stajala je pokraj Mary i podigla palac u zrak kao znak potpore u trenutku dok se Lyleova loptica besprijekorno dokotrljala do rupe i upala u nju. — Hvala — odgovori Maggy s lažnim zadovoljstvom u glasu zbog komplimenta koji je dobio njezin suprug, a zatim se ponovno usredotoči na igru. Davidov je sljedeći udarac bio savršen, dugačak, ravan i jak. Maggy odahne s olakšanjem. Lyleov je udarac, kao i cijela igra, također bio besprijekorno izveden, kao u knjizi. (odajući za njima do osamnaeste rupe, Maggy ponovo zaškrguće zubima poželjevši da Lyle promaši idući put. Poželjela je to iskrenošću kojom nikada nije ništa drugo poželjela u životu. Sin Mary Gibbons morao je izvesti čak šest udaraca tamo gdje su bila dovoljna najviše dva. John Gibbons odmahne glavom i vragolasto ga pogleda, no njegov sin se samo nasmiješio na tu očevu opomenu i nastavio igrati. — Zapravo Adam postaje sve bolji i bolji — brbljala je Mary koja je i dalje stajala pokraj Maggy — U svakom slučaju, uživa u igri a to je najvažnije Johnu i meni. Maggy je promrmljala odgovarajući komentar ne skidajući očiju s igre. Na redu je bio Lyle. Njegova je loptica bila udaljena od rupe nekih deset metara, a njegove su oči zračile koncentracijom dok je odmjeravao rutu kojom će je lansirati. Ma koliko to bilo smiješno, Maggy si nije mogla pomoći. Usredotočila se na njega, zurila u njega tako prodorno da je morao osjetiti kako ga njezin pogled svrdla i buši, želeći mu da promaši, promaši, promaši... Lyle je zauzeo početnu pozu, zamahnuo i loptica je glatko kliznula u rupu. Gledaoci zapljeskaše, odobravajući. Maggy proguta neizgovorenu psovku. Bila je, valjda, jedina u gledalištu koja nije uživala u Lyleovu trijumfu dok je on izvlačio lopticu iz rupe i podizao je visoko u zrak, zadovoljno nasmiješen od uha do uha.

48

Zatim je na redu bio David. Njegovo je mlado lice bilo puno namrgođene odlučnosti dok je zauzimao pozu iznad loptice. Koliko je god maločas žestoko pokušavala ometati Lylea, sada je svu svoju duševnu energiju usmjerila na Davida, da mu pomogne, moleći se da njegova loptica uleti ravno u rupu svom snagom. Molim te, molim, molim... David je zamahnuo, loptica se kotrljala prema rupi i u posljednjem trenutku skrenula nekoliko centimetara nalijevo. Uzdasi suosjećanja začuše se sa svih strana gledališta. Toliko o psihičkoj moći djelovanja na nekoga. Usprkos razuvjeravanju Tia Glorie, Maggy uopće nije posjedovala takvu moć. Ponovno je Lyle pogledao Davida na isti način i ponovno je Maggy čvrsto do bola stisnula šake. Kako je mogao biti tako okrutan prema sinu kojega je, kako je tvrdio svima, volio? Nakon što je turnir završio, David i Lyle zauzeli su sedmo mjesto. Lyle je sa smiješkom primio traku odlikovanja za sudjelovanje na turniru — bilo je to sve što su dobili — zagrlivši jednom rukom Davida. Ali, i Maggy i David dobro su znali da je Lyleovo dobro raspoloženje samo maska za šou. David je izgledao pokunjeno i Maggy osjeti kako je srce boli zbog njega. Vrlo je dobro znala koliko se David trudio i koliko mu je krivo što nije onako dobar kako je to Lyle od njega očekivao. Unaprijed je vidjela Lyleovo hladno ponašanje prema Davidu koje će trajati tjednima, kao i poduke o golfu koje će David morati izdržati. O propovijedi Davidu, nije željela ni razmišljati. Iskusila je to i sama, i to tijekom prvih mjeseci njihova braka, kad je Lyle bio odlučan da je oblikuje u suprugu po nekom svom viđenju i receptu i kad je Maggy davala uistinu sve od sebe da ga zadovolji, samo da brak uspije. Da opstane. Ni tada, međutim, kao ni sada, nije bilo moguće zadovoljiti Lylea. Nitko na zemaljskoj kugli nije bio tako savršen. Sat kasnije, djeca su se veselo igrala na umjetnom travnjaku ispred staze za golf. Odrasli su sjedili u stolcima od kovanog željeza, prekrivenim udobnim jastucima, ili su milili uokolo, ponajviše oko bara gdje je već započinjala treća runda pića. Maggy koja se, kao i uvijek, držala ledenog čaja, napokon je uspjela pronaći ispriku da ode u žensku garderobu, iako je zapravo namjeravala potražiti Davida. Lyle mu se tog jutra bio pridružio prije početka turnira, zbog treninga, tako da joj se nije ni pružila prilika da mu kaže to što mu je željela reći o pobjeđivanju ili gubljenju, o potpunoj nevažnosti i jednog i drugog u složenoj shemi života. Sve što je sada mogla ponuditi svom sinu,

49

bila je utjeha, ali i pokoja riječ o izgledima za budućnost. Poslije poduže potrage, uspjela ga je pronaći. David je bio sam, neutješno sam, sjedeći na travi blizu parkirališta, naslonjen na cijev peći za spaljivanje otpadaka. Rukama je obgrlio koljena i na njih položio glavu. Doimao se tako napuštenim i zaboravljenim da Maggy opet osjeti kako ju steže srce. Upečatljivo pročelje golemog zdanja podignutog na prijelazu između dva stoljeća, a preuređenog u klupski prostor prije nekih četrdeset godina, nije se nimalo uklapalo uz cijevi te vrste, tim više što je peć za spaljivanje otpadaka svako malo izbacivala iz sebe sive oblačiće dima. — Hej! — reče Maggy i sjedne pokraj njega ne pomišljajući ni na trenutak na škodljive mirise koji će se začas uvući u njezine svilene hlače. Zajedno s odgovarajućim vunenim kaputićem bez rukava i svilenom košuljom, doimala se istodobno i krhkom i lijepom. Cijeli taj komplet nije bio napravljen zato da se u njemu sjedi na travi, pokraj smrdljive peći za spaljivanje otpada, no Maggy je ipak sjela graciozno privukavši k sebi svoje dugačke noge, zauzimajući istu pozu kao i njezin sin. David ju je nakratko pogledao postrance. Na njegovu su licu još bili vidljivi tragovi plača. Rijetko je, vrlo rijetko plakao u zadnje vrijeme. U jedanaestoj godini života smatrao se suviše zrelim za suze, pa je sama činjenica da je podlegao svojim osjećajima i rasplakao se, zaboljela Maggy više od svega na svijetu. — Što hoćeš? — upita David grubim glasom. — Želim ti zahvaliti na tvom rođendanskom daru. Prekrasan je, baš mi se dopada. Ovaj ju je put pogledao s manje okrutnosti u očima. — Ocu se neće dopasti. On kaže da samo curice slikaju. Maggy je oklijevala, iako je bilo naporno progutati riječi koje su željele prokuljati iz nje. Uvijek joj je bilo teško povući liniju preko koje nije smjela prijeći u svom kritiziranju Lylea pred Davidom. Ode li predaleko, David će se dušom i tijelom baciti u obranu oca. )pak, nije mogla dopustiti da Lyleovi životni pogledi prevagnu samo tako, da se ne suprotstavi. — Znaš, Davide, tvoj otac nije uvijek u pravu baš u svemu — reče ona na kraju blagim glasom. Pogled koji joj je tada uputio bio je ubitačan. — U pravu je glede svega ovoga. Slabić sam! Čak ni golf ne mogu igrati kako treba! Tako su stigli do same biti njegovog trenutnog, tako jadnog stanja, bez da je Maggy potrošila sve pripremljene riječi. Napustivši filozofiju

50

taktičnog pristupa, Maggy posegne točno za onim riječima koje su joj trebale. — Igrao si vrlo dobro. Ti i tata ste sedmi od dvadeset parova koliko ih se natjecalo. To je prilično dobar rezultat. — Prilično dobro nije dovoljno dobro! Tata kaže da bismo bili prvi da ja nisam zeznuo stvar. Bilo je to sve što je Maggy tada mogla učiniti a da si ne dade oduška na svoj način. — Nisi ti ništa zeznuo, Davide. Promašio si udarac. To se događa svim igračima golfa na svijetu, i to neprestano, čak i onim najboljima. Vjeruj mi, tvoj otac ima jednak broj promašenih loptica. Sve je to dio igre. — Iznevjerio sam oca — reče David tiho i jadno, da se Maggy rastuži. Toliko ga je silno željela zagrliti, ali nije se usudila to učiniti. Šutjela je nekoliko trenutaka prije nego što je odgovorila. — Davide, je li ti ikad palo na pamet da je tata, možda iznevjerio tebe? Da bi on trebao biti ponosan na to što ste vas dvojica sedmi zahvaljujući tvojoj dobroj igri, umjesto da se ljuti zato što niste igrali tako dobro da budete prvi? Zatečen, David je pogleda. Na trenutak, samo na trenutak Maggy se pričinilo da joj je pošlo za rukom skinuti te ružičaste naočale kroz koje je uvijek promatrao Lylea. Tada se Davidovo lice naglo izobliči i on skoči na noge. — Što ti o tome znaš? A? — viknuo je: — Tata kaže da s tvojim podrijetlom ni ne možemo očekivati od tebe da nešto znaš o golfu. Kaže da si bila skoro kurva prije nego što te je oženio, a kurve ne igraju golf! — Što? — zabezeknuto upita Maggy. David nije odgovorio. Uputio joj je kratak, neodgonetljiv pogled, a zatim se okrenuo i otrčao. Za nekoliko je minuta već zašao za ugao klupskog zdanja, uputivši se prema drugoj djeci čiji su uzvici i galama nadjačavali mljevenje otpadaka u peći za spaljivanje. Maggy je nepomično ostala sjediti gdje je i bila, osjećajući se kao da je primila snažan udarac u tijelo. Kako se samo Lyle usuđuje govoriti takve stvari njezinom sinu? Obuzimao ju je bijes koji je našao svoj ispušni ventil u svim mogućim psovkama kojih se mogla dosjetiti, dakako u sebi. Nije to bilo prvi puta da je shvatila koliko je daleko Lyle spreman ići u njihovom međusobnom sukobu oko Davida. Morala se suočiti s istinom: Lyle će iskoristiti svako oružje kojeg se domogne protiv nje, ne mareći pritom hoće li usput Davidu nanijeti bol. Reći mladome dječaku da je njegova majka 51

svojedobno bila skoro kurva, bilo je neoprostivo. Maggy se sjeti poklona koji joj je Nick bio ostavio toga jutra i sledi se. Lyle nije ništa znao o njezinoj kratkoj plesačkoj karijeri. Ne smije to ni saznati. Nikada se ne smije dočepati onih fotografija ili videokasete. Dočepa li ih se, jednu će od projekcija sigurno prirediti Davidu. Sada je to sasvim pouzdano znala. Što bi David mislio o njoj poslije toga, o tome nije željela ni razmišljati. Preostala joj je još samo jedna obrana. No ukoliko nije bila spremna slomiti Lyleov utjecaj na Davida slamajući pritom i samog Davida, ta joj obrana nije bila ni od kakve koristi. Sada je bilo prekasno reći mu istinu. — Gospođo Forrest, vaš suprug me šalje po vas. Moli vas da mu se pridružite jer će gosti uskoro početi pristizati. Maggy pogleda uvis iznenađena što vidi ukrućenog konobara kako joj se obraća. Bila je toliko izgubljena u svojim mislima, da ga nije vidjela ni kako prilazi. U čast njezina rođendana, Lyle je priređivao primanje i večeru za obitelj, prijatelje i poslovne suradnike. Činio je to svake godine kao službeni dio derbija, ne bi li pokazao cijelom svijetu kako je on odan i brižan suprug. Licemjerje cijelog tog rituala uvijek je u njoj izazivalo mučninu, ali nije mogla učiniti ništa drugo doli se smiješiti svima prisutnima i izdržati. Nadala se, samo, da neće, kao prethodne godine, čuti komentare kako je Lyleova nesretna ženidba ispala iznenađujuće dobro na kraju... Bude li to čula bojala se da će povratiti. — Koliko je sati? — upita Maggy, i sama iznenađena što se već spuštao sumrak. Toliko je usredotočila svoje misli na Davida da nije ni primijetila kada je sunce počelo zalaziti. — Prošlo je šest, gospođo. Rođendanska je zabava trebala početi u sedam, barem je tako bilo predviđeno. Odjeću koju je bila izabrala za tu večer, Louella je već sigurno spakirala u plastičnu vreću s vješalicama za garderobu, zajedno sa svim odgovarajućim potrepštinama i cipelama iste boje, a Tipton sve to odnio u žensku garderobu. Poslije toga, prema planu, Tipton je trebao pokupiti Davida i odvesti ga kući. Louella će biti tamo kao i Virginia koja je još prije nekoliko godina stavila do znanja da je prestara za takva primanja. David će, po svemu sudeći, provesti ugodnu večer gledajući TV i igrajući karte sa svojom bakom u njezinom apartmanu, tako da nije bilo baš nikakvog smisla brinuti o njemu. Možda Virginia i nije imala neko posebno visoko mišljenje o svojoj snahi, ali je obožavala Davida. Već na prvi pogled, vidjet će da je uznemiren i potruditi se koliko god može da ga razveseli. 52

S Davidom će sve biti u redu. Budući da se djeca brzo oporavljaju, David je već vjerojatno zaboravio njihov maloprijašnji razgovor. Slobodno može pričekati do jutra i nastaviti razgovor s njim o svemu što mu je Lyle rekao. Možda bi Davidu trebala reći nešto više o svojoj prošlosti, barem onaj dio koji bi mogao i trebao znati. On je već znao da je odrasla siromašna, da nitko od njezine obitelji nije više živ, te da nikada nije živjela na način na koji su živjeli Forrestovi. Bilo je to sve što je znao. Možda je došlo vrijeme da Davidu ispriča svoju vlastitu priču, ili barem neke njezine dijelove koje će moći saslušati bez nepotrebnih ispada. Razmišljat će o tome kasnije. Sada je morala izgledati sretno pred njihovim gostima, ili se suočiti s novom Lyleovom srdžbom. Ne bi to mogla izdržati dva puta u istom danu. Poželjevši još nešto ružno svome suprugu u sebi, Maggy skoči na noge. — Recite gospodinu Forrestu da se odijevam, te da ću mu se pridružiti čim stignu gosti, — reče ona. Konobar se lako nakloni i odjuri. Ni sat vremena kasnije, Maggy je izronila iz raskošne klupske garderobe svježe istuširana i našminkana, oprane kose osušene fenom, koja joj je u gustim kestenjastim valovima padala niz leđa. Dvije dijamantne suze što su visjele iz njezinih ušiju, tek su nešto malo jače iskrile i bljeskale od njezine kratke haljine koja se, optočena prozirnim zlatastim ljuskama na zelenoplavoj svilenoj pozadini, prelijevala u svim duginim bojama, ostavljajući dojam da je uistinu i načinjena od riblje ljuske. Na nepovrijeđenoj ruci nosila je široku zlatnu narukvicu ukrašenu draguljima. Na visokim potpeticama koje su isticale njezine vitke noge, Maggy je znala da izgleda dobro, možda malo previše neobuzdano ali nesumnjivo vrlo bogato, a to će sigurno zadovoljiti Lylea. Pružalo mu je neizmjerno zadovoljstvo da se hvali prelijepom mladom ženom kojoj se, očito, ugađalo. Gotovo isto toliko zadovoljstvo kao kad ju je tog jutra terorizirao. Maggy se nije smiješila dok je hodala duž parketom pokrivenog, širokog predvorja prema dvorani za primanje u kojoj je, barem sudeći prema glasovima koji su otud dopirali, već bilo podosta gostiju. Ili je bilo kasnije no što je mislila ili su ljudi počeli stizati ranije. Prošla je kroz dvostruka vrata na potezanje nadajući se da će ostati neprimijećena. — Evo je! Eto naše djevojke koja slavi rođendan! Sretan ti rođendan, Maggy! Glas je dolazio odnekud slijeva, a ako nije pogriješila, pripadao je Sarah. Maggy pogleda u smjeru otkud je stigao glas, usputno se umjetno 53

smiješeći gostima, njima stotinjak, koji otpočeše pljeskati i urlati Sretan rođendan! Kao što je i očekivala, ugledala je Sarah u elegantnoj uskoj crnoj haljini koja je prijanjala uz njezino tijelo, zajedno s Buffy i još jednom damom u blijedo plavoj odori, u društvu s dvojicom muškaraca u tamnim odijelima, koji su joj bili okrenuti leđima. Sarah joj je mahnula nazdravljajući poluispijenom čašom. Maggy, koja se osjećala uvijek nelagodno, čak i pomalo sramežljivo u svim tim društvima lokalne plave krvi, krene prema Sarah i njezinim prijateljima, nasmiješeno primajući čestitke od ljudi pokraj kojih je prolazila. Već je zamalo bila stigla do Sarah, ali je morala zastati da bedasto odgovori na bedasta pitanja nekolicine gostiju. U tom se trenutku prema njoj okrenuo jedan od muškaraca koji su bili sa Sarah u društvu, s namjerom da je promatra dok im prilazi. Maggy osjeti kako joj sva boja nestaje iz lica kad je, gledajući u tom smjeru, shvatila kako kroz dim gleda u Nickove ponešto sužene zelene oči.

54

8 rostor je bio raskošno uređen, poput najboljih Ritzovih hotelskih dvorana. Nick je to morao priznati. Nije baš rado zalazio u takve klubove, ali je sada, gledajući uokolo, shvatio da imaju neku svoju svrhu. Poželiš li ostaviti poseban dojam na nekoga, dovoljno je bilo dovesti ga na takvo jedno mjesto. Cijeli je prostor odisao staleškom pripadnošću i društvenim položajem. Primjerice soba u kojoj se zatekao tog trenutka: vjerojatno su je zvali dvoranom za ples, ili istočnom plesnom dvoranom. Mjesto poput ovoga, sigurno je imalo više imena. Prostorija je bila dugačka nekih petnaestak metara i upola toliko široka, s kaminom u upotrebi s jedne strane, te s dugačkim stolom koji je nudio hladni buffet, urešen svim mogućim srebrnim i porculanskim posuđem i inim potrepštinama, s druge strane. Sve se doimalo pomalo egzotično. Stropovi su bili blještavo bijeli, visoki najmanje četiri metra, a zidovi ukusna kombinacija srebrnkasto sivog. Dobro ulaštene parkete pokrivala su tri, prema njegovom skromnom mišljenju, neprocjenjivo skupa orijentalna ćilima. Dva velika kristalna lustera blistala su iznad njihovih glava. Šampanjac je tekao istom lakoćom kao i razgovor. Predjela su bila tako slasno i ukusno posložena da nije mogao ni razaznati što je što. U jednome uglu dvorane, klavirist u smokingu lagano je prebirao po crno bijelim tipkama, i to tik do prostora koji je bio predviđen za ples, prostora ponešto spuštenog i uvučenog u odnosu na razinu poda. Prednost unajmljivanja glazbenika koji će svirati uživo, za razliku od vrpci i elektronike, bila je u tome što se pijanistu moglo reći što da svira i naručiti pjesmu uz neizbježnu pozamašnu svotu novca. Dvadeset dolara bilo je dovoljno da pijanist odsvira pjesmu koju je Nick želio, i to u trenutku kad mu to bude odgovaralo. Polusmiješak mu nakrivi usne dok je razmišljao o tome kako će temeljito progoniti Magdalenu poput svakog pravog duha. — Pogledaj samo Maggynu odjeću! Voljela bih da ja imam supruga koji si može priuštiti da me odijeva kod Valentina — reče žena pokraj njega, Buffy, poluzavidno virkajući preko njegovog ramena. Nick se okrenuo iz čiste znatiželje, da i sam vidi što se to zbiva. Njegov se pogled susreo s Maggynim i u istom je trenutku svijet prestao postojati za njega.

P

55

Izgledala je poput morske vile, sirene. To je bilo prvo što je Nicku palo na pamet. Ubitačno lijepe crvenokose sirene. I sam se iznenadio svojim reagiranjem nakon što ju je ugledao. Dojam što ga je ostavila na njega bio je trenutan i uništavajući, poput udarca palicom za bejzbol u trbuh. Jedva jedvice je ponovno udahnuo zrak. Nije ni znao da su njegovi osjećaji prema njoj čak i poslije dvanaest godina, još tako sirovi, oštri, ranjivi. Nikada je nije prežalio. Zapravo je već odavna mislio da mu to nikada neće poći za rukom. Zato se i vratio. Zbog nje. Mogao je on sebe uvjeravati koliko je htio da se vratio da se osveti Lyleu Forrestu. Nije da to nije bila istina. Namjeravao je uništiti Lylea, raznijeti njegov svijet na komadiće, na isti način — dokraja — kao što je to Lyle svojedobno učinio s njegovim životom. Sada je posjedovao moć da to napravi. Čekao je pravi trenutak. Snimak Magdalenina otužnog trbušnog plesa nije bio jedini zanimljiv materijal kojega se dočepao posljednjih mjeseci. Svojedobno je bio razglasio da će dobro platiti svaku obavijest o prljavoj strani Lyleova života, da bi na kraju i sam bio zaprepašten količinom i sadržajem materijala koji su stizali do njega. Za južnjačkog gospodina s imenom, porijeklom i moći Lyle je debelo pretjerao svojim prljavim igrama i trikovima. Sve je to bila stvar međusobnog obiteljskog parenja, zaključio je Nick prezrivo nakon što je proučio sve dostavljene mu materijale. Poput pasa s pedigreom, fine stare obitelji čiji je Lyle bio izdanak, generacijama su se međusobno ženile i množile, stalno u tome zatvorenom krugu, a ono što su na kraju stvorili nije bilo zapisano u originalnom genetskom kodu. Lyleu je trebao mješanac, zaključio je Nick, da vrati stvari na mjesto. Neobično, ali istinito. Nick je sam o sebi često razmišljao kao o melezu. Poput Magdalene. )ako to nitko ne bi ni pomislio gledajući je onako prekrasnu noćas. Ponos u njoj kao da je bio pomiješan sa stanovitim odbijanjem uzvišenije uloge u životu. Bez obzira na to, Nick je primijetio da su njezine izazovne grudi bile više plemićke od onih u ostalih napirlitanih žena oko nje. Dakako, uvijek je bila lijepa. Čak i kao malena djevojčica od sedam ili osam godina, u prnjama i prljava, posjedovala je ljupkost i posebnost koja ju je izdvajala od ostalih ljudi. Ali sada, odjevena u odjeću koja je stajala vreće novca, bila je zanosna. Bilo je dovoljno da je samo pogleda pa da ostane bez daha. Bit će ona ponovno njegova. Dovraga, pa to je uvijek i bila. Još od 56

vremena kad su bili djeca, Magdalena i Nick. Nick i Magdalena, djeca koju su napustili vječno pijani roditelji, i njegovi i njezini. Njih dvoje sami protiv cijelog svijeta. Njezin brak s Lyleom Forrestom zamalo ga je stajao života u svakom pogledu, no bila je to greška, samo mladenačka djevojačka greška. Nikada joj to neće uzeti za zlo. Sada mu je to bilo posve jasno. Godinama je bio gotovo divljački ljut zbog načina na koji ga je ostavila, mrzeći je isto toliko koliko i sebe. No čak bi i u tim trenucima, kad je osjećao bol u sebi, jaku kao da mu je netko metkom probo srce i kad je bio na rubu ludila zbog bijesa koji ga je obuzimao — čak je i tada shvaćao zašto je sve to napravila: zbog novca. Nakon što dobar dio života provedeš zbrajajući novčić po novčić, novac postaje važan, najvažnija stvar na svijetu. Pronaći dovoljno hrane da prežive jedan po jedan dan, bio je glavni cilj njihova djetinjstva. Strah da će biti izbačeni zbog neplaćanja stanarine pretvorio se u uobičajenu mjesečnu pojavu. Odjeću su — a pritom je ponovo pogledao Maggy u njezinoj večerašnjoj odori — dobivali od Vojske spasa. Dakako, ako su bili sretne ruke. Ako nisu, hodali su okolo u prnjama. Što je postajala starijom, osobito u tinejdžerskoj dobi, Magdalena je sve više vodila računa o odijevanju. Toliko, da joj je on često nabavljao suvremenu, nenošenu odjeću odgovarajućeg broja, koju je krao po velikim trgovačkim centrima. Bila je njegova, a nitko tko je bio njegov nije ostao bez ičega što je on mogao nabaviti. Ma koliko ga to stajalo. Zato je i shvaćao zašto se udala za Lylea Forresta. Kvragu! Da ga je onda neka stara bogata žena željela povesti u bolji život, tko zna ne bi li on postupio na isti način kao Magdalena. Ali, vremena su se promijenila. Više nije bio prljavi dječarac koji krade automobile, provaljuje u kuće i krade po trgovinama ne bi li osigurao hranu za sebe, za svoju majku i brata, kao i za Magdalenu i njezina oca. U međuvremenu je uspio u životu. Financijski. Možda su neke od njegovih taktika da se izvuče, da uspije, bile svojedobno na rubu zakona, ali je cijelo njegovo sadašnje poslovanje zakonski bilo posve čisto. Nijedna mu porota ne bi mogla prigovoriti baš ništa. Dan parade pred starim Lyleom tek je trebao uslijediti. Rastava braka sama po sebi bila je jednostavna. Magdalena će je lako dobiti. Čim je uspije uvjeriti u to. Ne bi to trebalo trajati dugo. Bila je njegova, kao što je to uvijek i bila. ) ona je to znala. Pročitao je to u njezinim očima, na njezinom licu, s njezina tijela — još od trenutka kad ju je ugledao prvi puta nakon toliko

57

dugo vremena. Sve što su trebali napraviti bilo je da jedno drugo pogledaju u oči i dvanaest proteklih, razdvojenih godina više neće postojati. Bio je čak spreman da prihvati i njezina sina, iako je bio plod Lyleovog sjemena, te da se ophodi s njime kao da je njegov vlastiti rod. Razmišljajući o Davidu, smiješak mu ipak razmekša tvrde crte lica. Poznavajući Magdalenu Rose Garcia kao malo tko, a on ju je svojedobno uistinu dobro poznavao, bila je to žena koja nikada ne bi pobjegla s njim a da za sobom ostavi svog sina. One koje je voljela, voljela je potpuno, bezgranično. Kao što je nekada voljela njega. Ne! Kao što ga još uvijek voli i kao što će ga voljeti do kraja njihovih života. Bilo ju je strah suočiti se s tom istinom, no prije ili kasnije morat će napraviti baš to. Njezino ne sigurno neće biti odgovor koji će on samo tako prihvatiti. Ma koliko ga to stajalo. Nick posegne rukom u džep da izvadi kutiju cigareta bez kojih nije mogao biti posljednjih dana, izvadi jednu i zapali je, a potom duboko udahne dim gledajući Magdalenu kako se približava.

58

9 aggy osjeti kako joj koljena klecaju. Usne joj se razdvojiše a oči raširiše od nevjerice i užasa koji su je spopali kad joj je doprlo do mozga da je to on, doista on, nazočan na njezinoj rođendanskoj zabavi, u istoj prostoriji zajedno s Lyleom kojega je ugledala krajičkom oka ni na sedam metara udaljenosti od sebe kako razgovara s nekim poslovnim prijateljima. Lyle će poludjeti od bijesa čim ugleda Nicka. Maggy se strese. Sveta Marijo, milosti puna... Katoličku molitvu iz svoga djetinjstva nije nikada glasno izgovorila dok joj je pogled klizio s Nicka na Lylea i natrag. — Sretan rođendan, lijepa damo! Govornik je ovaj puta bio James Brean, predsjednik banke Bluegrass Bank i bliski Lyleov prijatelj. Maggy se automatski nasmiješi primivši njegov poljubac u obraz ljupkošću koju je već odavno svladala. Nekoliko je minuta provela s njim i njegovom suprugom Ellen, veselo čavrljajući, premda nije imala blagog pojma o čemu su to razgovarali. Nick ju je promatrao cijelo to vrijeme. Naposljetku joj je uspjelo izvući se iz gužve uokolo nje, uz ispriku da mora pozdraviti i druge goste. (ineći da je prinuđena na to, bila je sve bliže Nicku koji nije skidao pogled s nje. Privlačio ju je prema sebi umješnošću ribara koji izvlači tek uhvaćenu ribu namatanjem strune. Društvo je iz minute u minutu postajalo sve veće, oko dvije stotine ljudi muvalo se oko bara i stola s jelima smijući se i ogovarajući sve i sva, poslužujući se čašama finog pića koje su konobari nosili uokolo na srebrnim pladnjevima. Usprkos svemu tome, bilo je nemoguće da Lyle promaši Nicka. Kao malo tko, Lyle je uistinu bio dobar domaćin koji je osjećao potrebu da se, barem na trenutak, susretne sa svakim svojim gostom. Obožavao je gužvu i druženje. Tome će se sigurno posvetiti te tako nabasati na Nicka. Možda će joj, pomisli Maggy, poći za rukom da nagovori Nicka da nestane prije nego se to dogodi. — Sretan rođendan, Maggy! — uzvikne Sarah veselo dok im je Maggy

M

59

prilazila. )ako su Maggyne oči bile neprestano uprte u Nicka i ni u koga drugoga, ta ju je dobrodošlica i čestitka vratila u stvarnost koja ju je okruživala. Uspjela se nasmiješiti Sarah. — (vala vam! Baš je lijepo od svih vas što ste došli — reče Maggy i sama iznenađena svojim glasom koji je zvučao najnormalnije na svijetu. Nasmiješila se cijelom društvu oko Sarah. — Lijepo je od vas što ste nas pozvali — odgovori žena u blijedoplavom večernjem odijelu, koju je Maggy zamijetila još i prije nego se pridružila Sarahinu društvu. Kako se ono zvala? Maggy se mogla prisjetiti njezina imena, ali je prije toga žena pogledala u njezinu zavojem omotanu ruku i skupivši obrve, izravno upitala. — Što se to dogodilo, ako vas smijem pitati? Maggy se uspjela prirodno nasmijati. — Ah! Pala sam preko jednog od svojih pasa. Nije ništa ozbiljno, samo malo iščašenje. Žena joj kimne glavom s razumijevanjem. — Znam kako se osjećate. Svojedobno sam se i sama bila spotakla o mačku svoje kćeri i pala niz stubište, poslije čega sam provela tri tjedna u bolnici, na utezima, zbog iščašenog koljena. — Tijekom tih bolničkih dana, uzaludno je pokušavala uvjeriti našu kćer da je, jednostavno, alergična na mačke — doda muškarac koji je sjedio pokraj nje — Uglavnom nije u tome uspjela. Svi se učtivo nasmijaše. — Ti poznaješ Mikea Sullivana, nije li tako? A njegovu suprugu Joan? — ubaci se Sarah s upoznavanjem, premda prekasno, ne primijetivši ništa neobično u Maggynu ponašanju, na čemu joj je Maggy bila zahvalna. Očito ju je život s Lyleom naučio umijeću javnog pretvaranja. — Da! Dakako da ih se sjećam! Drago mi je što vas ponovo vidim — izjavi Maggy dajući kompliment njegovoj supruzi zbog prekrasnih plavih tonova njezina odijela. Joan Sullivan odmah joj je uzvratila kompliment, diveći se njezinoj predivnoj odjeći. Maggyno je lice bilo gotovo ukočeno od napora da na njemu zadrži osmijeh dok je pokušavala održati razgovor. Za razliku od Lylea, Maggy nije bila vična razmjenjivanju besmislica u društvu s gotovo potpunim strancima, a cijelu je stvar pogoršavalo prisustvo jednog muškarca sa strane. Dok joj je srce luđački lupalo, bila je svjesna Nickova upornog pogleda uperenog u nju, u njezin desni lakat, a da cijelo to vrijeme nije prozborio ni riječi. Premda joj je u prvom planu bio samo on a ne nekakva društvena druženja, ipak se prisilila da hrabro nastavi. 60

— Kako je Becky? Becky je bila Sullivanova desetogodišnja kći, prema svemu sudeći, vlasnica inkriminirane mačke, djevojčica koja je pohađala istu ekskluzivnu privatnu školu kao i David. Srećom je njezino ime palo Maggy na pamet točno u trenutku kad je to najviše trebala. — Ona je dobro — odgovori Joan sa zadovoljnim smiješkom — A kako je David? (oće li ići na kampiranje ovog ljeta? Razgovor koji je uslijedio među njima dvjema, nije mogao trajati više od minutu-dvije, ali se i to Maggy učinilo dugačkim kao vječnost. Krajičkom oka zamijetila je da je Lyle u pokretu, te da bi se svakog trenutka mogao susresti s Nickom. Očajnički je osjećala potrebu da razgovara s Nickom nasamo, da vidi može li ga nagovoriti da ode. — Nadam se da se ne ljutiš što sam sa sobom dovela i gosta? — ubaci se Buffy u razgovor u trenutku kad je Maggy gucnula iz svoje čaše. Govoreći, Buffy obgrli Nickovu ruku zlobno se smiješeći prema Maggy. Gledajući te crveno obojane nokte stisnute oko Nickove ruke, Maggy odmahne glavom. Što bi drugo i mogla reći? — Znala sam da se nećeš naljutiti. Na kraju krajeva, Nick uistinu jest vaš stari prijatelj. Čim sam mu spomenula tvoju rođendansku zabavu, odmah je rado pristao da pođe sa mnom. — Sretan rođendan, Magdaleno — reče Nick kad ga je konačno pogledala. Njegove su oči sjale iznad cigarete koju je upravo bio stavio u usta, ali izraz njegova lica nije odavao baš ništa. Samo ona koja ga je poznavala tako dobro, mogla je pročitati njegovo izrugivanje prikriveno savršenom maskom. — Vidi, vidi! Gospodin King! Nisam ni znao da poznajete Forrestove. Kako ste? — priključi im se James Brean. Rukujući se s Nickom, drugom je rukom zgrabio čašu šampanjca s pladnja koji je bio u optjecaju: — Kako napreduju poslovi s noćnim klubovima ovih dana? — Napreduju — odgovori Nick duboko udahnuvši dim cigarete: — Širimo se malo po malo. Upravo smo kupili lokal Little Brown Cow prijeko u )ndiani, a sada tražimo druge lokale s ovu stranu rijeke. — Fino. Bude li vam naša banka mogla biti od ikakve pomoći, samo nam javite. — Kladim se da to govorite svim ljudima koji su bogati — reče Buffy maznim glasom, odmjeravajući Jamesa Breana od glave do pete, ali ne ispuštajući iz ruku Nicka kojega je tako posjednički držala uza se. Brean možda nije shvatio cilj njezina laskanja, ali je Maggy odmah imala ispred sebe cijelu priču: Buffy je još pokušavala utvrditi Nickov financijski status 61

— isplati li se ili ne trčati za tim momkom. Maggy je morala priznati samoj sebi da je i ona ipak bila pomalo znatiželjna. Nick je rekao da je kupio Little Brown Cow ... Doista? ) čijim novcem? Njegovim? To joj se činilo nemogućim. Davno, dok su se družili, nije imao ni prebijenog centa. )li je, što joj se činilo vjerojatnijim, bila u pitanju neka prijevara? Bilo je nesumnjivo da je izgledao kao čovjek koji je uspio u životu, zvučao je kao netko tko je uspio, čak se i nešto u zraku oko njega, to njegovo potpuno samopouzdano ponašanje, idealno uklapalo u tu sliku. Jedno je ionako išlo s drugim, kako je davno bila naučila Maggy. Nick se, međutim, rado poigravao ljudima kad god bi mu to palo na pamet. Nitko na svijetu nije bolje poznavao Nicka od nje, a prema njezinu mišljenju, Nick je bio savršeno sposoban odglumiti unaprijed razrađenu laž ako je to bilo u njegovom interesu. Sve se, opet, svodilo na jedno pitanje: što to on radi u Louisvilleu? Znala je da se nije pojavio na pragu njezina doma da joj tek tako, usput, preda fotografije i videokazetu. Njezini najdublji instinkti govorili su joj da priprema nešto gadno. Ali — gadno po koga? Ukoliko je namjeravao preveslati Breana zajedno s cijelim bankarskim sustavom uvjeravajući ih da je on uspješan poslovni čovjek sa sredstvima potrebnim za otkupljivanje noćnih barova, to je se nije nimalo ticalo. Ukoliko je nekim teško zamislivim sretnim slučajem doista postao uspješan poslovni čovjek s potrebnim ulagačkim sredstvima, ni to je se nije ticalo. Željela mu je svako dobro. Dokle god ostavi na miru nju i njezine. (oće li ih ostaviti na miru? Maggy osjeti pravu buru u želucu: da ih je želio ostaviti na miru, ne bi se večeras pojavio na njezinoj rođendanskoj zabavi. Što je to želio od nje? Možda samo uslugu, da ga upozna sa svojim znancima koji su posvuda imali dobre veze? Možda. A možda i ne. — Dakako, pri tome ne mislim na bilo kakve lokale — nasmiješi se Brean znatiželjnoj Buffy — Mislim samo na one na kojima će, prema mom sudu, banka moći zaraditi novaca. — Ako ništa drugo, barem ste iskreni — nasmiješi mu se Joan Sullivan dok je, istodobno, Ellen Brean prividno prijekorno udarila supruga u lakat. Buffy pogleda Nicka s čarobnim osmijehom na licu. )z prednje strane dvorane začuo se kristalni zvuk vilice koja je veselo lupkala po čaši za šampanjac, pa se svi pogledi okrenuše u tom smjeru. Maggy se također osvrnula uokolo, ugledavši Lylea kako stoji pokraj 62

posebno uređenog stola, s vilicom i čašom u rukama, široko nasmiješen i zadovoljan što je uspio privući svačiju pažnju. — Tu je pred nama prekrasan kolač — objavi on glasno — tako da i ja jedva čekam da ga okusim. No ne možemo načeti tortu prije nego što zaželimo Sretan rođendan mojoj supruzi! Okupimo se! Maggy, dušo, gdje si? Lyleov je pogled kružio dvoranom u trenutku kad je Maggy već bila krenula prema njemu. Ugledavši je uzviknuo je — A, tamo si! Dođi do mene, Maggy! — a zatim mu je pogled nastavio kružiti dalje, iza nje, sve dok se, široko raširenih očiju, nije zaustavio na jednom mjestu. Na jednoj osobi. Na Nicku. Maggy je to znala a da se nije ni morala osvrnuti. U tom trenutku olujne tišine, osjetila je kako se, poput električnog luka, rađa napetost između dva sučeljena pogleda. )zmeđu njih dvojice. Bio je to pravi šok, gledati uokolo i smješkati se okupljenim gostima koji su očekivali da se pridruži Lyleu, a istodobno znati da je vjerojatno jedina među prisutnima, osim njih dvojice, koja je bila svjesna tihe, otrovne razmjene njihovih pogleda. Potpuno bespomoćna u tom trenutku, Maggy se konačno okrenula da pogleda iza sebe, i to baš kad je Nick nasmiješeno podigao svoju čašu uvis i — polako, drsko i izazovno, kao što je to samo on znao — nazdravio Lyleu. Odmah se okrenula prema svom suprugu. Bila je samo jedna, među više od dvije stotine svjedoka koji su vidjeli kako Lyleu nestaje sva boja s lica, kako je posrnuo korak unatrag čvrsto se naslonivši na prostrt stol. — Lyle? Jesi li dobro? — upita Ham koji je prvi stigao do njega i uhvatio ga za ruku, zabrinuto ga pogledavajući u lice. Još se desetak ljudi okupilo oko njih, među njima i Lucy koja je pohitala da vidi što se to događa s njezinim bratom. Maggy se pridružila društvu koje je brujalo zabrinutim glasovima točno u trenutku kada je Lyle stresao sa sebe (amovu ruku i ustao, čvrst i uspravan. — Dobro sam, sve je u redu — reče on pomalo razdražljivim glasom — Ne ponašaj se kao stara baba, (am. Na trenutak sam se osjetio neobično, i to je sve. Vjerojatno moram što prije pojesti zalogaj ili dva. — U redu. Ali sjedni čovječe, sjedni, zaboga — reče (am koji ga je i dalje zabrinuto promatrao. — Kažem ti da sam dobro. Gdje je Maggy? — Tu sam! — Maggy se progura pokraj Lucy kako bi je Lyle mogao vidjeti. Pogledi im se samo nakratko sretoše, pri čemu je ona zadrhtala duboko iznutra nakon što je shvatila poruku koju su joj uputile njegove 63

blijede, plave oči. Znala je da će joj se Lyle kasnije osvetiti zbog Nickove prisutnosti večeras. Ledeni osjećaj zbog svega što je čeka, prodre joj do same koštane srži. Tada je Lyle ispružio ruku uhvativši je ispod njezine, poslije čega ju je privukao k sebi okrećući je licem prema okupljenoj gomili. Maggy se automatski nasmiješila prema moru lica koja su je okruživala iako joj je strah ledio žile. Taj isti, posebni izraz na Lyleovu licu bila je vidjela još samo jednom prije, nepunu godinu poslije Davidova rođenja, dok još nije znala kakvo se čudovište skriva iza Lyleove elegantne pojave. Te je noći, ponižena i prestravljena, upoznala pravoga Lylea i nikada nije zaboravila primljenu poduku . Sada, dok je Lyle, milujući je, spuštao svoju ruku do njezina struka, nije prosvjedovala, premda je negdje duboko u sebi osjećala otpor. Cijelo je vrijeme, kako se to od nje i očekivalo, zračila zadovoljstvom pred svojim gostima. Ne dao Bog da netko od njih nešto sazna! Vjerovanje u moć javnog istupa bio je credo obitelji Forrestovih, a i ona je sada već bila zadojena istim osjećajem, poput svih u dvorani. — Kao što svi dobro znate, okupili smo se ovdje noćas da mojoj supruzi čestitamo rođendan, tridesetu obljetnicu njezina dolaska na ovaj planet. Budete li mi se pridružili, preskočit ćemo sve formalnosti i pridržavati se riječi besmrtne Marije Antoanette: Neka jedu kolače. Lyle je dao znak pijanistu koji je odmah zasvirao uvodni dio pjesme Sretan ti rođendan . Svi se pridružiše pjevajući (appy Birthday to You , iako u verziji koja se razlikovala od one svima poznate, klasične. Bila je to čista suprotnost raspoloženju koje je obuzelo Maggy dok se zahvalno smiješila gostima; bila je pravo utjelovljenje sretne i ljubljene žene dok ju je Lyle čvrsto, kao u lancima, držao pokraj sebe glumeći privrženost. Pomisao na to što je čeka kada jednom ostanu sami, zamalo joj natjera suze na oči. Na kraju otpjevane čestitarske pjesme, Maggy je nekoliko puta zatreptala očima u znak zahvalnosti. Svi su joj pljeskali dok je Lyle posezao rukom u unutrašnji džep svoga odijela. )zvukao je maleni, plosnati paketić koji je bio ukusno zamotan u srebrnkasti papir i povezan svilenom srebrnom vrpcom, te joj ga pružio likujući. Maggy je primila poklon s osmijehom koji je prikrivao njezino pravo raspoloženje, a potom ga je počela razmotavati nadajući se da će pritom ispasti ljupkije no što se uistinu osjećala. Sve što je Lyle poduzimao, uvijek je bilo podvrgnuto jednom cilju — javnom šouu, uključujući u to i stjecanje mlade trofejne supruge, a kasnije i sina. Da nije bilo svih tih ljudi uokolo njih koje je

64

trebao impresionirati njegovom brižljivošću i odriješenim džepom, Lyle se ne bi ni sjetio datuma njezina rođendana. Kožna draguljarska kutijica sadržavala je dijamantni broš u obliku pantere. — Svojedobno je pripadao Vojvotkinji od Windsora — objavi Lyle sa zadovoljstvom koje je doprlo do ušiju svih koji su ga mogli čuti. Maggy je istodobno dužnosnički podigla kutijicu u zrak kako bi se svi mogli diviti poklonjenom nakitu i izustiti pokoji uzdah ushićenja. Znajući da se to od nje očekuje, nasmiješila se svom suprugu. — Predivno je! Hvala ti! Mrzeći samu sebe što je pristala na cijelu tu igru, Maggy na vršcima prstiju ipak priđe Lyleu i poljubi ga u obraz. Pod svojim je usnama osjetila svu gmazovsku hladnoću njegove kože. Bilo je to sve što je mogla napraviti a da pritom odbojno ne zadrhti. Odigrala je svoju unaprijed napisanu dramsku ulogu bez greške. Lyleove su oči sjale od zadovoljstva dok je zakoraknula unazad. — Zadržat ću nakit kod sebe dok ga ne budemo mogli pohraniti u kućni sef — reče uzevši joj kutijicu i stavljajući je u džep. Maggy je znala da će opet vidjeti broš tek kada on poželi da ga ona nosi zato da ostavi dojam na nekoga od posjetilaca. Sav nakit koji joj je bio kupio, Lyle je držao pod ključem, to je Maggy dobro znala, da bi je napravio što ovisnijom o njemu. Ne što se istinski bojao njezinog mogućeg bijega, jer uvijek je imao Davida u ruci kao svog glavnog aduta, već za svaki slučaj. Premda ju je bolio svaki lični mišić od namještenog smiješka, Maggy je zarezala veličanstvenu, čokoladom glaziranu tortu na pet katova, ponudivši prvi komadić Lyleu da ga on pojede iz njezine ruke, baš poput mlade nevjeste koja hrani svog supruga kolačem tijekom vjenčanog slavlja. Bio je to dio rituala njezinih rođendanskih zabava, na čemu je Lyle uporno inzistirao svake godine. Uvijek bi osjećala mučninu zbog prisutnog licemjerja, no u posljednje je vrijeme otupjela čak i na to zbog svega u što joj se život bio pretvorio. Da je licemjerje bilo jedina njezina tegoba, bila bi ga rado podnijela. Lyle je pojeo svoj dio kolača, ponudivši i njoj djelić, a pijanist je prebirao po tipkama poznatu temu Plava nebesa . Jedva je jedvice obrisala usta prije nego što ju je Lyle zgrabio za ruku i poveo niz onih nekoliko stuba do plesnog podija, gdje ju je zagrlio tijekom njihova, također ritualnog plesa. Lyle je bio sjajan plesač, pomalo egzibicionist kao i u svemu drugom što je radio, okrećući je tako da je njezina haljina čas potpuno lebdjela zrakom, a trenutak kasnije bila pripijena uz tijelo. 65

Jednom rukom na njegovu ramenu a drugom oko struka, Maggy je, kako se to kaže, prilijepila osmijeh na lice, glumeći svoju ulogu u toj cirkuskoj paradi kao što je običavala svake godine. Kad su odplesali svoje, svi im gosti zapljeskaše. — Dobro se zabavljajte, narode. Bar je otvoren, a plesni je podij uzavrio! — viknuo je Lyle. Ritual je bio završen. Uspinjući se uz stube, naprosto je ispustio njezinu ruku iz svoje. Maggy je nakratko zastala da primi kompliment za Lyleov ples od raspoloženog para koji se tek bio uputio prema podiju. Većina se gostiju vrzmala oko bara veselo razgovarajući, služeći se pićima i ponuđenim specijalitetima kao što su morski račići Creole i govedina a la Wellington. Konobari su imali pune ruke posla poslužujući kolač. Lyle je zapeo u neopisivu metežu poslovnih ljudi, okupljenih oko njega i Jamesa Breana u udaljenom dijelu dvorane. Ništa neobično. Lyle je uvijek i svuda sklapao poslove. )ako je bio izuzetno bogat, neprestano je bio u potjeri za još više novca. Osjećajući se slobodnom, barem privremeno, Maggy željno pogleda prema vratima. Osjećala je silnu potrebu da izađe van, da udahne svjež zrak i odluči što joj je činiti. Što bi uopće mogla poduzeti? Visoki muškarac u skupocjenu tamnoplavom odijelu prepriječi joj put. Nick. Znala je to prije nego je uopće ugledala njegova široka prsa u bijeloj svilenoj košulji, s odgovarajućom kravatom sitnog uzorka; prije nego što je ugledala njegovo grubo lijepo lice. Izraz lica bio mu je ozbiljan u trenutku kad su im se pogledi sreli, iako je negdje duboko, u skrivenim kutcima njegovih očiju pročitala da on vrlo dobro zna da je u tom trenutku nepoželjan gost u njezinu životu. Nesposobna da obuzda vlastitu čežnju, Maggy je brzo pogledala u Lyleovu smjeru. Još je bio daleko od njih, negdje u uglu dvorane na čemu mu je bila zahvalna. Bio je leđima okrenut prema njoj, zadubljen u poslovne razgovore sa svojim prijateljima.

66

10

š

ampanjac? — upita Nick nudeći joj polunapunjenu čašu zlatne tekućine. )stu je kristalnu čašu držao i u drugoj ruci lagano mućkajući njezin sadržaj dok je čekao odgovor. — Molim te — reče mu Maggy tihim ali napetim glasom, ignorirajući ponuđenu joj čašu, streljajući pogledom i Nicka i Lylea — jednostavno nestani odavde! Jednim je gutljajem ispio šampanjac — Lyle bi vjerojatno pobjesnio da ga je vidio kako bez ikakvog štovanja guta plod jedne od najboljih berbi — a tada je dugim gutljajem ispio i drugu čašu. Pokretom je glave privukao pažnju konobara i odložio čaše na pladanj, ne mareći ni malo za činjenicu da je poslužavnik bio prepun novonapunjenih čaša. Konobar se ukrućeno udalji. — Da nestanem s tvoje rođendanske zabave? Ni slučajno! — Molim te, Nick. — Bojiš se da će moje prisustvo uzrujati staroga Lylea, a? — upita je on podozrivo sužavajući pogled koji je neprestano bio uprt u nju: — U pravu si, moglo bi ga to uzrujati. No što se to tebe tiče? — Tiče me se — odgovori ona. Nikada u životu nije dala istinitiju izjavu. Dakako, Nick to uopće nije razumio. Kao što je nije razumio nitko drugi. — Zašto? — upita je on — )onako ga ne voliš, nije li tako? — Ne volim ga — procijedi ona jer više nije mogla lagati. Osobito ne Nicku. Ne u trenutku kada se zamalo razboljela od straha. Osjeti nenadanu potrebu da se baci Nicku u zagrljaj, da je njegove ruke čvrsto i zaštitnički obgrle kao što su to nekada činile. Oduvijek ju je štitio. Uvijek. Usprkos svim svojim osjećajima koji su je, naprosto, gurali u njegove ruke, nije mu se mogla obratiti za pomoć, ne sada. Ovisila je sama o sebi. Uostalom, svojim je djelima zauvijek izbacila samu sebe izvan njegova dosega. — (oćeš li sada, molim te, otići? Otežavaš mi život. — Ako ga ne voliš, zašto ga ne napustiš? Sumnjam da te njegov novac

67

drži prikovanu uzanj. Poslije dvanaest godina braka dobila bi bome, dobru otpremninu. Ili si potpisala poseban ugovor prije stupanja u brak? — upita je on podrugljivim tonom. — Posrijedi je David — hladno će ona. — Pa što? Danas se rastaju mnogi roditelji koji imaju djecu. David bi se prilagodio svemu tome. — Sad nije ni vrijeme ni mjesto za takve razgovore, jesam li u pravu? U svakom slučaju, tebe se ni najmanje ne tiče razlog zbog kojeg sam odlučila ostati u braku sa svojim suprugom. — Misliš, Magdalena? — Nickov je glas sada bio nježan. Pogledavši ga, oči im se sretoše na trenutak. Njegove su bile napete i pune iščekivanja, a osmijeh suh. Nick! Koliko li je samo puta vidjela taj izraz na njegovu licu prije? Bio joj je tako poznat, ljubljen i drag da bi je srce zaboljelo od tuge svaki puta kada bi ga se sjetila. — Nestani — procijedi ona kroz čvrsto stisnute usne, i okrene se da ode. — Ne bez tebe! Ovaj puta ne — uhvati je za ruku tik iznad lakta. Njegov je dlan bio topao i širok, a prsti dugački, koža mu je bila pomalo žuljevita. Šaka mu je bila dovoljno velika da obujmi ne samo njezin lakat nego i više od toga. Pogledavši prema dolje, ugleda njegovu crnomanjastu kožu, toliko tamniju u usporedbi s njezinom bjelinom, tek je tada shvatila snagu i razmjer njegovih šaka koje su je držale, osjetila svilenkasti dodir crnih dlačica na podlaktici koje su je draškale, ali i hladan dodir skupog zlatnog sata koji je izvirivao iz džepića na njegovu struku. Njegova ruka, čvrsta i posjednička, svila se oko njezine ruke kao da na to ima prirodno pravo. Željela je, oh, koliko li je samo željela da ga ima! — Molim te, pusti me da odem — šapne ona. Nije se ni pokušavala otrgnuti od njega iz bojazni da ne privuku nepotrebnu pažnju ljudi oko njih, u slučaju da on to odbije. Umjesto toga, okrenula se prema njemu, čak mu je uputila i slabašan smiješak. — Mislim da te ne mogu pustiti — nasmješi joj se on premda s još tvrđim osmjehom nego maločas — Mislim da ni ti ne želiš da te samo tako pustim. Budi barem jednom iskrena, Magdalena. Da li uistinu želiš da odem? Njegov je stisak postao blaži, pretvorivši se u milovanje prstima po njezinoj nježnoj koži. — Da, želim! — izrekla je to hladno i odlučno. — Samo mi kompliciraš

68

život a to mi sada nije nimalo potrebno. )znenada se glasno nasmijao, iznenadivši je dok se odmicala od njega. — Ni ti meni ne pojednostavnjuješ život, znaš li to? — Zato nam učini oboma uslugu i ostavi me na miru — odbrusi mu ona, ali tihim glasom. Sjedinivši prste s njezinima, on je bez riječi povuče prema plesnom podiju, zastavši usput pokraj pijaniste da mu dade ugovoreni znak tapšući ga po ramenu. — Proklet bio, Nick! Pusti me! — bjesnila je ona u pola glasa dok su izlazili na podij i dok ju je on okretao prema sebi ne ispuštajući njenu ruku. Svjesna drugih parova koji su plesali pokraj njih, a neki od njih i gledali, Maggy namjesti na lice svoj uobičajeni smiješak. Dakako da to nije nimalo zavaralo Nicka koji je, bolje od svih, mogao pročitati opasne signale u njenim očima. — Ne psuj, Magdalena! — reče joj on toplim glasom dok je klavirist započinjao novu pjesmu. Zatim je privuče k sebi. »Hej, kamo bismo odlazili onih dana kad bi dolazila kiša...« pjevušio je on u njezino uho. Maggy je, gotovo u šoku, bila pripijena uz njegovo tijelo. Godinama nije čula tu pjesmu. Dvanaest godina, da bude preciznija. Onih nekoliko puta kad se zatekla u automobilu slušajući stare hitove, uvijek bi zamolila da se isključi radio. Bilo je suviše bolno slušati ih, osobito tu pjesmu, jer bi odmah navrla sjećanja. Mnoga, predivna sjećanja. Sjećanja koja bi joj slamala srce. A Nick je to dobro znao. Dovraga! Znao je on to dobro i namjerno je naručio pjesmu koju bi najradije zaboravila do kraja svog života. Nick je oduvijek volio tu pjesmu zato jer ga je — kako joj se jednom povjerio — uvijek podsjećala na nju. Zvao ju je »Magdalenina pjesma« baš kao što je, svojedobno, i nju nazivao »Moja smeđooka djevojčica«. — Sjećaš li se kad smo pjevali ša-la-la...? Nickove su ruke bile obavijene oko njezina struka, čvrsto je privijajući uza se. Njezine su ruke bile savijene oko njegova vrata. Pjesma ju je toliko šokirala da nije ni znala što izvodi sve dok nije bila doslovce prilijepljena uz njega, bespomoćno lebdeći u njegovim rukama. Bilo je prekasno da bilo što poduzme. Odvoji li se od njega sada, pribojavala se da će privući veću pažnju okupljenih negoli da ples otpleše do kraja. Osobito ako on odbije da je pusti. Poznavajući Nicka, bilo je malo vjerojatno da će je pustiti samo tako. Pokušala je barem malo odmaknuti svoje tijelo od njegovoga, no čak joj ni to nije dopustio. Okrenuvši glavu prema njemu, uputila mu je ubitačan pogled, na što se on zlobno iscerio. Normalno. Maggy se prepusti plesu. 69

Da barem Lyle ostane tamo gdje je bio do kraja pjesme. Nick nikada nije bio bog-zna-kakav plesač, no nije to ni trebao biti. Vrhunski bi užitak doživljavala kad bi je Nick zagrlio svojim snažnim rukama, kad bi osjetila njegova snažna prsa stiješnjena uz svoje grudi, kad bi osjetila kako se njegova moćna bedra pritišću uz njezina dok je vodio ples u ritmu glazbe. Dok su bili mladi, sve su djevojčice željele plesati s Nickom. On bi im redovito uslišao molbe, sve do posljednjih nekoliko mjeseci koje su proveli zajedno on i ona. — Ti moja smeđooka djevojčice... — pjevušio joj je Nick u uho prigrlivši je čvrsto uza se, izvodeći istodobno vrlo zahtjevan okret — Moja smeđooka djevojčice... Ma koliko se trudila, sjećanja su navirala obuzimajući cijelo njezino biće. Bila ga je povela sa sobom na juniorski maturalni ples, na zabavu poslije mature u školi Manual High School. Neprimijećeni, uvukli su se unutra jer je svota od dvadeset i pet dolara po osobi, koliko je stajala ulaznica, za njihov džep bila jednaka cijeni Dijamanta nade. Njoj je tada bilo šesnaest godina, a on je netom navršio osamnaestu. Nosila je na sebi bijelu haljinu s prozirnim tilom preko nje, dakako — zahvaljujući njegovu lopovskom umijeću. On je odjenuo smoking koji je posudio od prijatelja — pogrebnika. Bilo je lijepo vidjeti ga tako odjevenog, toliko da joj je srce počelo ubrzano lupati. Sva se stresla kad ju je uzeo pod ruku, a to je bilo vrijeme kad se još odnosio prema njoj kao prema voljenoj, ali seksualno potpuno nezanimljivoj sestrici . Koliko se sjećala, od te je večeri on bio odgovoran za to što je naprosto poludjela za njim. Bila je to čarobna noć. Čak joj je dao i poljubac za laku noć. Dodir njegovih usana noćima i mjesecima nije joj davao mira u njezinim snovima. — Sjećaš li se maturalke, Magdalena? — šapnuo je. Premda zatečena, Maggy zapravo nije bila iznenađena time što se njegov tok misli odvijao usporedno s njezinim. S Nickom je uvijek bilo tako. Znao bi što ona misli gotovo u istom trenutku kad bi to ona doista i pomislila. Zaklopivši oči, Maggy nasloni glavu na njegovo rame. Tako su i završili ples. Po završetku pjesme, ona nije otvarala oči sve dok je Nick nije udaljio od sebe držeći obje ruke na njezinu struku. Trepnuvši očima, osjeti kako ju hvata vrtoglavica. Nick joj se široko nasmiješio. Uokolo njih, sve je više ljudi gledalo u njihovu smjeru. Maggy je zamijetila nekoliko začuđenih pogleda, pocrvenjela i osjetila kako je obuzima panika. Daj Bože da Lyle nije vidio taj ples... — Drži se podalje od mene — procijedi ona kroz stisnute zube, zadržavajući i dalje svoj društveni smiješak na licu, diskretno se otevši iz

70

njegova plesnog zagrljaja. Okrenuvši mu leđa, krenula je prema rubu plesnog podija. Slijedio ju je u korak. Osjećala je njegov pogled na potiljku. Pijanist je već svirao neku drugu melodiju. Svi su ponovo plesali i nitko, baš nitko, više nije obraćao pažnju na nju i Nicka. Da ga se samo može nekako riješiti! Lyle ne bi nikada saznao... Pri samom izlasku s podija, okrenula se prema Nicku. Bijesan pogled njezinih smeđih očiju sučelio se sa zelenkastim, izazovnim Nickovim očima. Poznavajući sva njezina raspoloženja otprije, Nick je mirno prekrižio ruke očekujući njezin napad. — Maggy?! Glas je pripadao Lyleu. Bio je leden i dopirao odnekud iza njezinih leđa, tako da je morala pogledati preko ramena ne bi li otkrila gdje je njezin suprug. Vidio ju je kako pleše s Nickom. Znala je istog trena kad je ugledala njegovo lice. Bijes iscuri iz nje poput zagrijanog zraka iz probušenog balona i ustupi mjesto neizmjernom strahu. Lyle je zgrabi za lakat, vrativši je u stvarnost novim šokom. Naježila se od njegova dodira. — Lyle. Počela se znojiti. Živci joj nisu izdržali a srce ubrza rad. Ne ispuštajući joj ruku, Lyle je privuče k sebi. Pogledavši ponovno supruga, ugleda iza njegova ramena veselo, nasmijano lice Jamesa Breana. S njim su bile njegova supruga Ellen i Buffy. ) one su se smiješile. Čak su se i Lyleove usne iskrivile prema gore. Samo su mu oči bile hladne. Maggy zahvali Bogu na prisutnosti svih tih ljudi. — Sram te bilo Maggy, pokušavaš mi ukrasti momka — reče Buffy s vragolastim prijekorom u glasu i odmah zauze svoj položaj kraj Nicka hvatajući ga pod ruku, poslije čega mu uputi mačkast, mazni smiješak. Zatim uperi svoj pogled u Lylea. — Ti poznaješ Nicka Kinga, nije li tako? Vjerujem da ga poznaješ, Lyle, budući je on stari Maggyn prijatelj. Maggy se upita da li joj se to samo pričinilo da je čula pakost u Buffynu glasu. — Sreli smo se — prozbori Nick poslije kratkog trenutka tišine, koliko je trebalo da njih dvojica odmjere jedan drugoga — Bio je to kratak susret prije mnogo godina. Pritom je gledao Lylea u oči pogledom krokodila koji vreba na svoju žrtvu. — Pravo je zadovoljstvo što mi se opet pružila prilika da obnovimo

71

poznanstvo — doda Nick. — A tek meni! Je li Maggy bila jedina među prisutnima koja je osjetila naglašenu opasnost u Lyleovu odgovoru? Nije to primijetio čak ni Nick, možda zato što su riječi bile zavijene u svu tu učtivost. Osim toga Nick nije poznavao Lylea tako dobro kao ona. — Gospodin King upravo je otkupio noćni klub kojemu smo namjeravali uskratiti dozvolu, u Indiani. Nisi li i ti bio dao svoju ponudu za isti lokal, Lyle? The Brown Cow , ili kako se već zove. James Brean pogleda Lylea očekujući potvrdni odgovor. — The Little Brown Cow — blago ga dopuni Lyle — No za razliku od gospodina Kinga koji, ako sam dobro shvatio, zarađuje za život vođenjem takvih jeftinih noćnih klubova, moj je interes bio okrenut prema čistoj zemljišnoj vrijednosti, čistoj investiciji. )onako mislim da su obalna područja )ndiane debelo podcijenjena. — Hvala ti na poslovnom migu! — reče Brean nasmijavši se, čime je donekle smirio, a da to nije ni znao, napetost koje su bili svjesni samo Maggy, Lyle i Nick — Još da mi je nekoliko stotina dolara viška, odmah bih se bacio na otkup tamošnjeg zemljišta. Misliš li da bi moja banka primijetila da sam sebi namjestim dobru pozajmicu? — Nemoj se čak ni šaliti s takvim stvarima! — udari ga u rebra njegova supruga. — Ma daj! Svi znaju da sam se samo šalio. Preozbiljno shvaćaš stvari — odgovori Brean trljajući mjesto u koje su se maločas bili zabili Ellenini prsti. — Tako, dakle! Kupio si Little Brown Cow ? To je tako... ugodan mali lokal! I sav u country stilu! Narodnjački! (oćeš li sam voditi posao? — oduševljeno se raspitivala Buffy ne skidajući pogled s Nicka. — Dovest ću u upravu nove ljude koji će vremenom preuzeti cjelokupno poslovanje, ali dok klub ne postane unosan osobno ću ga nadgledati — odgovori Nick izvadivši kutiju cigareta iz džepa, a zatim jednu zapali i duboko povuče dim prije nego što je kutiju i upaljač vratio u džep. — Opa! — Buffy će oduševljeno. — Koliko dugo očekujete da ćete ostati u Louisvilleu? — upita Lyle. Nick povuče još jedan dim polako ga ispuštajući kroz usne prije nego što je odgovorio. — Koliko bude potrebno — reče na kraju. 72

Maggy zadrhta od jeze nakon što su se pogledi dvojice muškaraca ponovno sreli. Je li uistinu moguće da su svi prisutni nesvjesni svih neugodnih prizvuka tijekom njihova razgovora? Zar nisu mogli osjetiti neprijateljstvo u zraku? Mržnju između te dvojice muškaraca? Poslije Nickova odgovora, Lyle joj je tako snažno i opako stegnuo lakat da se jedva suzdržala da ne vrisne. Umjesto toga, ugrizla se za donju usnu osjećajući valove jeze kako joj se spuštaju niz kičmu. Lyle će poludjeti od bijesa čim budu nasamo. Već i sama pomisao na sve što slijedi izazvala je u njoj mučninu. — Osjećaš li se dobro, Maggy? )zgledaš vrlo blijeda — zabrinuto će Ellen Brean. Maggy otvori usta da zaniječe bilo kakvu bolest, ali tada shvati da baš u tome leži njen spas. Po svaku je cijenu željela izbjeći da ostane sama s Lyleom noćas. Poznavala je sva njegova raspoloženja, a ovo ju je užasavalo. — Zapravo, počinjem se osjećati loše, imaš pravo — odgovori ona Ellen. — Vjerojatno je posrijedi gripa. David je bolovao od nje cijeli prošli tjedan. Nasmiješivši se Lyleu onim svojim posebnim smiješkom za javnost, doda: — Nadala sam se da ću izdržati sve do kraja zabave, no mislim da neću moći. Bojim se da ću ipak morati otići kući leći. — Je li ti doista tako loše, Maggy? — upita je Buffy sa smiješkom na licu. Dakako, ona bi jedva dočekala da Maggy ode kako bi večeras imala Nicka samo za sebe. — Nećeš valjda propustiti svoju rođendansku zabavu? — upita Lyle. Maggy je pročitala upozorenje u uglovima njegovih očiju. Sumnjala je da je to vidio itko drugi. Lyle je vrlo dobro znao da ona nastoji pobjeći od njega, da se želi izvući, ali pred očima javnosti, što je Maggy vrlo dobro znala, nije mogao poduzeti ništa da je osujeti. — Ja ću te odvesti kući — ponudi se Nick bez mnogo okolišanja. Maggy ga pogleda sa zebnjom u očima iako to nije namjeravala, pa odmahne glavom. — Ne, ja ću... — Ja ću te odvesti — prekine je Lyle. Pritom nije ni pogledao Nicka — bio je preoštrouman za to — ali se njegovo negodovanje naslućivalo u svakom napetom mišiću njegova tijela. Da li je uistinu moguće da je ona jedina koja to vidi, pitala se. — Ti moraš ostati i pobrinuti se za naše goste — odgovori ona Lyleu odlučnim glasom — Ne bi mi palo napamet da te sada odvlačim od

73

društva. Bilo bi to neuljudno prema našim gostima da sada oboje odemo. Kratko je pogledala Nicka. — Također mi ne bi palo napamet da prekinem vaš sastanak i izlazak s Buffy — nastavi Maggy — Posudit ću auto od Sarah. Ona se može odvesti kući s Lucy i (amom. )li s Lyleom. Ponovo pogleda Lylea. Njegove su joj oči jasno stavljale na znanje da je čeka strašna osveta zbog svega ovoga večeras. Tada se ipak predao s maskom zabrinute ljubaznosti na licu. — Ako ti je uistinu tako loše, tada je bolje da se ne voziš sama kući. Osim toga, u pravu si, bilo bi doista neuljudno da odemo oboje. Imam ideju. Tipton će doći po tebe i odvesti te do kuće. )spričajte me na trenutak — obrati se Lyle prisutnima i okrene se, izvadivši iz džepa maleni pokretni telefon od kojega se nije nikada odvajao. — Nazvat ću ga. Maggy je znala da je pristao na njezin odlazak zato što se mogao pouzdati u Tiptona koji će je bespogovorno dovesti ravno kući. Cijelim će putem biti pod prismotrom, a imanje ionako ne bi mogla napustiti sve da je i htjela jer su svi njihovi ostali automobili bili zaključani u garažama. Lyle će, dakako, moći napustiti zabavu kad mu se god to bude prohtjelo, dobro je znao gdje će pronaći svoju suprugu koja je skrenula s pravog puta. Zadrhtala je.

74

11 ije još bilo ni devet sati navečer kad ju je Tipton dovezao i ispratio do kuće — gotovo besmisleno rano za povratak sa zabave. Obično bi njezine rođendanske zabave trajale do sitnih jutarnjih sati. Napustivši stražnje sjedalo automobila, nije prozborila ni riječ s Tiptonom koji je tiho stajao gledajući je kako ulazi. Prema Lyleovoj naredbi, nesumnjivo. Prvo što je napravila, bilo je da ponovno podesi alarmni sistem. Taj je uvijek morao biti uključen noću, prema strogim Lyleovim pravilima ponašanja u kući. Navodno je razrađeni sigurnosni sistem bio uveden da zaštiti kućne dragocjenosti od lopova, iako je Maggy često pomišljala da ga je Lyle postavio zato da joj stalno bude na tragu. Pokraj njegova kreveta u spavaćoj sobi, bio je postavljen poseban monitor koji bi zapištao čim bi netko otvorio vrata ili prozor, a kompjuterski bi sistem precizno određivao vrijeme kada je alarm bio iskopčan a kada ukopčan. Tako je Lyle mogao savršeno točno saznati i vrijeme njezina noćašnjeg povratka kući, kao i to da nije ponovno izlazila. Skine kaput, ostavi ga na stolici posred predsoblja — već je postala pomalo razmažena znajući da će ga Louella pokupiti i spremiti, pa o tome čak više nije ni razmišljala — a potom se uputi prema zapadnom krilu zgrade, gdje se nalazio Virginijin apartman. Prije nego što poduzme išta drugo, željela je obići Davida. Bilo je to golemo zdanje s dvadeset i jednom sobom, uključujući osam spavaonica od kojih je svaka imala svoju kupaonicu i posebno uređen prostor za goste. Nakon što je prvi puta obišla cijelu zgradu, bila je zabezeknuta i prestrašena. Bilo joj je osamnaest godina, bila je tek tri mjeseca u braku s čovjekom koji joj je — umjesto da bude obratno — postajao sve većim strancem svakim novim danom. Bila mu je zakonita supruga, no Maggy je osjećala da zapravo uopće ne poznaje Lylea Forresta. Što je još gore, počela se osjećati strancem prema samoj sebi. Stranac u stranoj zemlji — nije li tako glasio poznati citat? Tako se osjećala. Ništa, baš ništa — ni okružje, ni njezin suprug, ni njezina trudnoća, ni ona sama — ništa joj se od toga nije činilo stvarnim. Više nije bila divlja, nesmotrena

N

75

djevojka kakvom je nekad bila, više nije bila djevojka koja se slobodno smijala, slobodno psovala i iskreno kazivala sve što joj je bilo na umu. Po prvi puta u životu nije znala tko je ona. Više nije bila Magdalena Garcia — ali nije bila ni Maggy Forrest. Osjećala se beznačajnom, ništicom, kao biće koje zapravo ne postoji. Lyle joj je nemilosrdno oduzeo osobnost, identitet, baš kao što je one prve noći, dok je spavala, nemilosrdno zapovijedio nepoznatoj sobarici hotela u kojem su bili odsjeli, da baci svu njezinu staru odjeću. Potom je naložio osobnom tajniku da joj izabere potpuno novu odjeću kod Bergdorfa u New Yorku. Usprkos prvotnom protivljenju i muci, morala je priznati samoj sebi da je njezina nova odjeća sjajno stajala na njezinu tijelu. Nažalost, brzo je ustanovila da svoj duh neće moći preodjenuti tako lako kao tijelo. Na vlastito iznenađenje, shvatila je da cijeni osobu kakva je nekad bila, pa je tim veći šok bio kad je shvatila da Lyle o tome nije imao isto mišljenje. Međutim, prije dvanaest godina bila je premlada, previše joj je toga nedostajalo i trebalo, bila je suviše zaslijepljena tim naglim obratom u životu — poput Pepeljuge — a da bi bilo što zamjerila Lyleu dok ju je prekrajao po svom ukusu. Bila je tako siromašna, a iznenada tako bogata. Novac kao takav, nije bio problem. Bilo ga je na pretek. Brda novca iznenada su se postavila između nje i neugodne zbilje svijeta koji ju je okruživao. Sve o čemu je nekada morala dnevno brinuti, kao da je bilo izbrisano. Lyle je imao kuće, automobile i sluge, velika ulaganja u poslovnom svijetu. Kao njegova supruga, sve je to imala i ona. I sve je to djelovalo na nju. Poput princa iz bajke, Lyle ju je izvukao iz okrutnog života, na čemu mu je bila zahvalna. Ako je taj isti princ zahtijevao od nje, tada, da se preobrazi u princezu dostojnu njega, to joj se činilo privlačnim. Neke od stvari koje je morala napraviti ne bi li stekla njegovo povjerenje i pohvalu, bile su vrlo neugodne. Njezino polumeksikansko porijeklo više nije smjelo biti nešto čime bi se hvalila i ponosila, u pojedinim je situacijama čak morala posve zataškati svoje podrijetlo jer je to Lyle tražio. Njezin otac inače pijana skitnica prema Lyleovu mišljenju nije bio dobrodošao na imanju Windermere, niti je o njemu smjela govoriti u otmjenim društvima. Nije mu se dopadao njezin način odijevanja — obične traperice, majica i nekakva jakna povrh toga — pa joj se često izrugivao. Čak je i njezina, po njemu, predugačka, prekrasna valovita kosa često bila podvrgnuta kritici i kročenju. Zapravo se cijelo to vrijeme osjećala poput svoje kose — kroćena i ukroćena. )pak, nije prosvjedovala zato jer je mislila da je Lyle uvijek u pravu. U biti, tada nije bila vrijedna toga da bude njegova supruga. To što se uopće oženio njome, moglo se ubrojiti među manja svjetska čuda. 76

To se, jednostavno, dogodilo. Često je kasnije razmišljala o tome, ne bez ponešto crnog humora, jer se upravo bila obratila za pomoć Svetom Judi — svecu zaštitniku nemogućih, neostvarljivih ciljeva — nekoliko sekundi prije nego što se Lyle dovezao pred restoran u svome Jaguaru boje šampanjca. Bio je njezina redovna mušterija. Jedan od mnogih poslovnih ljudi koji su se tamo redovito sretali za vrijeme ručka, a druge su joj zaposlene djevojke prišapnule da je odvratno bogat. Uvijek je bio vrlo ljubazan prema njoj, uvijek bi ostavio pozamašnu napojnicu, ukratko — dopadao joj se. Tada, ugledavši je kako plače, pozvao ju je u svoj automobil da je pita može li joj pomoći na neki način. Ušla je unutra ni ne primijetivši raskošnu kožnu dekoraciju boje vanilije koja bi je u svakoj drugoj prilici sigurno bila oduševila, i izlila svu svoju životnu žuč pred njega. Ostala je zaprepaštena njegovim prijedlogom, iako ne toliko iznenađena koliko bi to normalno bila da se nije prije toga pomolila Svetome Judi. Svecu koji joj je poslao multimilijunera, čovjeka koji joj je tamo i tada predložio brak, jedno od čudesa po kojima je bio poznat. ) tako, zahvalivši se svom svecu, udala se za svog multimilijunera toga istog poslijepodneva. Čim je prsten skliznuo niz njezin drhtavi prst, život joj je bio drastično promijenjen, baš kao u priči o Alisi u zemlji čudesa dok je, tumbajući se, propadala kroz zečju rupu. Ništa nije moglo ostati isto, čak ni njezino ime. — Magdalena? Nije bilo zabune o tome s kolikom je odvratnošću Lyle pročitao njezino ime na predbračnom ugovoru. — U restoranu su te zvali Maggy. — Da, ponekad. — Više bih volio da kao moja supruga, budeš Maggy. Magdalena nije ime za Forrestove. Udala se za njega bez obzira na to, ne shvaćajući da bi već samo njegova odbojnost prema njezinu imenu bila dovoljno upozoravajući znak starijoj i iskusnijoj ženi. Njezino je ime bilo najmanji problem. Bilo je i drugih, većih i težih. Lyle je točno znao što je želio od svoje supruge, pa nije nimalo okolišao da je promijeni u skladu s tim svojim željama. Nisu prošla ni dvadeset i četiri sata od trenutka kad su se bili vjenčali, koliko je bilo potrebno da shvati da je njezin prosvjed zbog bacanja u smeće vjenčanice u kojoj se udala značio samo jedno: da će joj se život odvijati glatko bude li poslušno ispunjavala sve njegove želje. 77

Mušićavo ju je obuzdavao u svemu — baš je tako postupao s njome, čak i gore od toga, premda joj je trebalo nekoliko godina da shvati istinu. Odmahnuvši glavom, Maggy odagna od sebe misli o sebi kao o mladoj osobi — kako je i koliko bila naivna, te što sve nije poduzela da mu udovolji. Medeni su mjesec proveli u prekrasnim, fantastičnim gradovima za koje je mislila da ih nikada neće vidjeti — u Londonu, Parizu, Rimu, Ženevi i New Yorku. Lyle nije nimalo okolišao: smatrao ju je neznalicom, neobrazovanom i nekulturnom, prema njegovim riječima, poput mazge. Bio je odlučan da ispravi sve to. Kao posljedica, jedva da je vidjela spomenute gradove. Umjesto toga, tijekom onih dana kad bi on obavljao poslove, obilazila bi svaki muzej, katedralu ili umjetničku galeriju uz pratnju posebno unajmljenog stručnog pratioca, koji ju je obučavao. Kad više nije bilo muzeja koje bi mogla posjetiti, ostale su poduke iz pravila pristojnog ponašanja u otmjenom društvu, upute o ponašanju za stolom, posebne lekcije o hodanju, sjedenju i stajanju, ogledna predavanja o odijevanju, šminkanju i rukovanju, pa čak i kratka poduka o korištenju različitih WC-a nikada prije u svom životu nije vidjela ni koristila bide, a nakon što ga je nemarno i neoprezno pokušala upotrijebiti nekoliko puta, posve je odustala od njega . Naučila je kako neobavezno razgovarati s ljudima, koje to knjige treba pročitati ili barem reći da ih je pročitala , kao i to kojim se slikarima, političarima, piscima i filmskim majstorima divi a kojima ne. Mnoge je noći provela sama u hotelu, što joj i nije palo teško. Odreda, bili su to hoteli s pet zvjezdica, sa sobnom uslugom i poslugom, s raskošnošću o kojoj je dotada mogla samo sanjati. Uistinu bi ispala prava budala da nije uživala u svemu tome. Uživala je. Ali, kad bi se našla sama na duže ili kraće vrijeme, shrvala bi je nostalgija. Nikada to nije rekla Lyleu jer bi je on ismijao već na sam spomen čežnje za domom. Čijim? Kojim? Kakvim? Pritom bi bio i bijesan. Dok bi ona boravila u hotelskim sobama, on bi izlazio s poslovnim partnerima na ručkove i večere tada još nije bila spremna da ih upozna . Barem je tako rekao. Onih nekoliko puta koliko su večerali zajedno, uvijek je bio namršten zbog njezina neštovanja dobrog jela i pića, otvoreno joj prigovorivši da je proždrljivica a ne sladokusac kao on. Ono što Lyle nije mogao nikako shvatiti, bilo je to da se ona još živo sjećala prebiranja po kantama za smeće u potrazi za hranom. Tada, imajući dovoljno svakojake hrane na raspolaganju, a sve to u različitim umacima obogaćenim gljivama, morala je priznati samoj sebi da je bila prava prasica koja je halapljivo gutala sve što joj je bilo ponuđeno. Nakon 78

što ju je nekoliko puta vidio kako jede, Lyle ju je ucijenio mogućim posljedicama (rastava braka bila je jedna od njih), bude li ju njezina proždrljivost udebljala. Ta je prijetnja sve više dobivala na značenju što je više odmicala njezina trudnoća koja je postajala očiglednom. Centimetar po centimetar njezin se trbuh širio, povećavao. Stanje u njihovim odnosima još se više pogoršalo kada njezin suprug nije ni pokušao prikriti činjenicu da ga odbija sve manje rupica na njezinu remenu. Sada, dok se Maggy prisjećala straha koji je iskusila zbog moguće rastave braka, sve joj je to bilo smiješno. Ali tada, naprosto nije znala. Nije bila do kraja shvatila što sve podrazumijeva vjenčanje s Lyleom. Bila je premlada i, baš kao što je Lyle rekao izravno, suviše neobrazovana. Samo, nije joj tada ni trebalo opće obrazovanje, više joj je od toga trebala spoznaja o svemu što je uistinu bilo vrijedno življenja. Što je bilo vrijedno u životu uopće. Naučila je sve to na bolan i spor način. )zvučena iz bijede i siromaštva, iz sredine koja joj je mogla pružiti samo otužnu, čemernu budućnost, sve goru iz dana u dan, iznenada se našla u svijetu neopisive raskoši. Bila je nesigurna, obasuta svim i svačim, otuda i prestrašena, odlučna da bude najbolja supruga na svijetu svom suprugu. Usprkos tomu što mu se nije nimalo dopadalo njezino sve zaobljenije tijelo, bio je sretan zbog njezine trudnoće. Očajnički je želio dijete. Nije bila presretna tih davnih dana usprkos osobnim naporima da zaboravi prijašnji život. Lyle je inzistirao da zaboravi Nicka i svog oca na koje je često mislila. Jednom se čak i našla u smiješnoj situaciji, kada je osjetila da joj nedostaje miris kupusa što ga je svakodnevno kuhala obitelj u njezinu susjedstvu... No nije se osjećala ni jadno ni bijedno, a to si je morala priznati. Bila je zbunjena i zaslijepljena potpunim preokretom u životu. Zaslijepljena... Bilo je tako divno jednostavno nazvati telefonom i naručiti nešto iz mnogobrojnih kataloga, ili obilaziti velike modne kuće i kupovati što god poželi uz usputnu napomenu prodavačima Stavite to na moj račun . Već i sama činjenica da je imala dovoljno novca da si kupi sladoled s voćem ili nove hlače, bila je dovoljna da nadomjesti mnogo toga. Nakon što je osjetila pokretanje djeteta u utrobi, sva se njezina pažnja usredotočila na rođenje bebe. )mat će sve što bude poželio u životu, sve što ona nije nikada imala — zaklinjala se Maggy u sebi. Bit će to pravi mali princ. ) tako su ona i Lyle došli u Windermere zajedno, čak prilično sretni, jednog maglovitog dana u studenom. Osobni vozač ih je dovezao Mercedesom tik do kuće koju nikada prije

79

toga nije bila vidjela. Očiju širom rastvorenih iz strahopoštovanja, buljila je u veliko zdanje. Baš kao da se to dogodilo jučer, točno se sjećala osjećaja koji su je obuzimali dok je promatrala svoj novi dom, stojeći na cesti koja je vodila do njega. — Dakle? — upita je Lyle, nestrpljiv zbog njezina neizjašnjavanja. — Prekrasna je — rekla mu je tada, a kuća je doista i bila prekrasna, toliko lijepa da ju je zastrašila. Takva je zdanja dotad viđala samo u filmovima ili časopisima. Plavkasti krov od škriljevca sa svojim mnogobrojnim zabatima, bršljan koji se izvijao po blijedom kamenu pročelja poput svijenih rebara, nekoliko tuceta prozora uokvirenih olovnim ramovima, golemi i okrugli stupovi koji su podržavali krovno nadsvođe trijema, sve je to bilo raskošnije od bilo čega što je prije toga uopće mogla zamisliti. Ona koja je odrasla u dvosobnom stančiću u kojem su vodovodne cijevi bile propusne s vremena na vrijeme, u zgradi u kojoj je glavna i često opetovana šala glasila: Jedini kućni ljubimci dopušteni u ovoj zgradi, jesu buhe i žohari. A sada, živjeti u kući s četiri metra visokim zidovima, u prostoru prekrivenom orijentalnim sagovima i ispunjenim namještajem od mahagonija za koji je tek kasnije saznala da je starinski, sve joj je to bilo posve novo iskustvo. Sveti Juda... Dok je obilazila Windermere toga dana, i to po prvi puta, zaklela se da će tom svecu već istog dana uplatiti oglas zahvalnosti u novinama. Vodeći je kroz labirint međusobno čudesno spojenih soba, Lyle joj je govorio da ona slabo poznaje engleski, lošije od većine ljudi kojima je to drugi jezik, te da je već unajmio nastavnika koji će je podučavati jeziku i govorničkim vještinama. Slušajući Lylea, upijajući svaku riječ, uspjela je vidjeti tek dio kuće. Na glatko ožbukanim zidovima, obojanim ili prekrivenim tapetama čudesnih boja, visjela su velika uljana platna koja su, prema svom izgledu, zapravo trebala pripadati nekom muzeju. Kićeni, ukrašeni ormari s ladicama, prepuni blještavih porculanskih i kristalnih kolekcija, ručno tapetiran namještaj, kauči besprijekorno presvučeni brokatom, baš kao i po dva tapetirana stolca za njihanje, po jedan sa svake strane mnogobrojnih kućnih ognjišta i kamina, stolica toliko uščuvanih da se činilo da nitko na njih nikada nije niti poželio sjesti. Doista, kamin kao da je postojao u svakoj sobi, golemi kristalni lusteri visjeli su sa svakog stropa a raskošne vaze s cvijećem, poslagane po ormarićima, resile su svaki kutak svih soba. Maggy se osjetila vrlo sićušnom, nevažnom u odnosu na prostor koji ju je okruživao, potpuno izvan svog elementa. Ni tada još nije mogla povjerovati da će ta velika, gospodska kuća kroz koju ju je Lyle vodio tako neusiljeno, od tog dana biti njezin dom. 80

Tada se pojavila Virginija odnekud iz unutrašnjosti kućerine. — Lyle... Virginija je bila isto toliko iznenađena što ih vidi, koliko i Maggy kada je ugledala nju. Maggy tada nije čak ni znala tko je ona. Lyle nije nikada spominjao nikoga od ukućana, a najmanje činjenicu da je njegova majka živjela s njim. Virginijine oči bile su usredotočene na Maggy. Snimila ju je od glave do pete a tada prostrijelila Lylea pogledom. Maggy je samo zurila u nju, prestrašena susretom s tom sjedokosom plemkinjom toliko da joj je jezik zapeo o vrh nepca u trenutku kad su joj počela klecati koljena. — Majko, to je Maggy. Ona je moja supruga i bit će majka tvoga unuka. Tako je Maggy saznala da se Lyle nije uopće potrudio obavijestiti ikoga od svojih bližnjih o ženidbi, te o djetetu koje je bilo na putu. Lice Lylove majke naglo je problijedilo dok se rukom nesvjesno hvatala za grlo. — O, moj Bože! Lyle, što si to napravio? Te Virginijine riječi i užas u očima kojim su bile popraćene, dugo su poslije toga progonile Maggy. Naravno da je Virginia znala sve o Lyleu, mnogo više nego što je Maggy tada mogla i zamisliti. Napravila je samo jednu grešku: Maggy je stvarno mislila da je stara dama svojim riječima zapravo izražavala svoj prosvjed protiv neprimjerenog izbora životne družice. Da je tada mogla, Maggy bi se sigurno bila posramljeno i pokunjeno odšuljala s imanja poput premlaćenog psa. Ali, morala je razmišljati o svojoj bebi. Nitko, ali baš nitko nikada neće utuviti u glavu njezina djeteta da je manje vrijedan. Taj je osjećaj bio progonio i nju godinama, zapravo, cijelog života, a zbog svog djeteta, bilo je vrijeme da ga se riješi. Oni, Maggy i njezino dijete, nisu bili manje vrijedni ni od koga. Nikada više. Njezino će dijete biti Forrest, a Forrestovi su bili najbogatija i najmoćnija obitelj u Louisvilleu. Samo zbog djeteta, nije se predala ni u tom neugodnom trenutku. Uzdigavši bradu, koljena su joj prestala klecati. — Kako ste, gospođo Forrest? )zgovorila je to suvereno i samosvjesno, baš kako ju je podučavao Lyleov učitelj tijekom vježbi o uglađenom ponašanju, te ispružila ruku. Oboje, i Lyle i njegova majka, zurili su u nju. Njegova majka je bila zatečena a Lyle ugodno iznenađen rezultatima njezinih govornih vježbi, čak ju je i zagrlio nasmijavši se. )ako još šokirana, Virginija je polako ispružila ruku prema Maggy.

81

Da je Maggy u tom trenutku znala sve što je znala danas, bila bi već tada pobjegla iz Windermerea što je dalje moguće. Vrišteći... No nije znala. Dopustila je Lyleu da je doprati do stola za ručavanje gdje su objedovali zajedno s njegovom majkom. Tajanstvena mreža neumoljivih niti počela se plesti oko nje, mreža u koju je upala poput mušice, što je tada i bila. Večeras, Maggy je zastala ispred istih prostorija u kojima je prvi put objedovala tog davnog dana i pokucala na vrata. — Uđi — začula je Virginijin glas i okrenula ručku na vratima.

82

12 irginijin apartman sastojao se od dnevne sobe, dvije spavaće sobe, malene kuhinje i kupaonice. Namještaj je bio veselo tapetiran tipičnim engleskim, šarenim pamučnim platnom, a prostirač u dnevnoj sobi bio je u žućkastobijelim, ružičastim i blijedo plavim tonovima. Visoki prozori gledali su na travnjak koji se prostirao straga, iza kuće. Zavjese ružičastog cvjetnog uzorka na zagasitoj žutoj podlozi, bile su navučene preko prozora. Koljena joj je prekrivao blijedoplavi svilenkasti šal. Čitala je nešto na svjetlu podne lampe što joj je stajala blizu lakta, ali je podigla pogled nakon što je Maggy ušla unutra. Preostali dio apartmana bio je u tami. — Je li David već otišao na spavanje? — upita Maggy gledajući uokolo. Otići na počinak prije devet sati navečer nije nimalo nalikovalo njezinu sinu, što je bio dovoljan razlog da se zabrine. Virginia odmahne glavom. — Provest će noć kod Trainorovih. Mislila sam da to znaš. Michael Trainor je bio Davidov najdraži prijatelj. Maggy nikada nije imala ništa protiv toga da prespava u njihovoj kući, ali je itekako bila protiv da je nitko ništa ne pita. — Ne, nisam to znala. — Michael je telefonirao nakon što se David vratio iz kluba, a potom je David nazvao Lylea. Lyle mu je rekao da može otići. — ) to tako da meni nije rekao niti riječi o tome. — Muškarci mogu biti tako nemarni — odgovori Virginia mirno je gledajući. — Ma nemoj? — Maggy se lako nasmijala. — Vrlo si se rano vratila kući — reče Virginia namrštivši obrve — Gdje je Lyle? Da li se nešto... dogodilo? Načas, Maggy je oštro pogledala svoju svekrvu želeći rastrgati taj veo pretvaranja koji je oduvijek postojao između njih dvije, želeći joj reći pravu, neuljepšanu istinu. Riječi su joj već bile na vrh jezika, ali se ipak suspregnula. Virginia je bila stara, slabog zdravlja, a sve je se to nije ni

V

83

ticalo. ) tako, nije bilo baš ničega što bi Virginia mogla poduzeti da joj pomogne. Nije imala nikakvu moć nad svojim sinom, a osim toga, iako nije odobravala sve Lyleove rabote, bila je bezuvjetno na njegovoj strani, protiv Maggy i protiv svakoga tko bi se našao na Lyleovu putu. Maggy je suviše dobro poznavala svoju svekrvu a da ne bi znala da će svaka njezina teška optužba protiv Lylea odmah doprijeti do njegovih ušiju, najvjerojatnije u obliku prijekorna pitanja sinu da li su navodi njegove supruge točni. Čineći to, Virginia bi nesumnjivo mislila na dobro svih njih, ali bi zapravo prouzročila još jedno novo, veliko zlo. — Osjećala sam se loše, to je sve — odgovori Maggy nemarnim tonom. — Nisam željela pokvariti raspoloženje cijelome društvu, pa sam se vratila kući sama. S obzirom na to da David nije tu, mislim da ću uzeti pilulu za spavanje i leći. Spomeni to Lyleu kada se vrati, tako da me ne budi. Kad god popijem takvu pilulu, postajem mrtva za cijeli svijet. Lyle bi uvijek svratio da vidi kako mu je majka poslije noćnih povrataka kući. )sprva je Maggy mislila da je to vrlo lijepo od njega, ali kasnije, nakon što je on pokazao gotovo brutalnu ravnodušnost prema njoj, svojoj supruzi, promijenila je mišljenje o tom ritualu, čak ga je i prezirala. Sada je to naprosto prihvaćala, a katkad joj je čak i odgovaralo jer je tako priopćavala svoje poruke Lyleu putem njegove majke i nije se morala suočavati s njim. — Reći ću mu to. Kako je tvoj zglob? — Virginia ju je pozorno promatrala. — Bolje, hvala. — Maggy... — Da? — Ništa. Virginia se odjednom doimala starom i umornom. Tamni kolutovi ispod očiju sada su bili naglašeniji, poput dviju masnica. Svjetlo podne lampe bilo je neumoljivo, njezina preblijeda koža bila je isprepletena borama, suha kao da je uštavljena. Usta joj bijahu uvučena, gotovo bezbojna, vrat tanak, loman. Skrenuvši na trenutak pogled na njezine ključne kosti, Maggy bi iznenađena time koliko strše kroz Virginijinu poput papira tanku kožu. — Osjećaš li se dobro, Virginia? — upita Maggy zabrinuto. — Dobro sam — odmahne Virginia rukom kao da tjera od sebe postavljeno pitanje — Malo sam umorna, ali sam dobro. Zašto ne odeš u krevet kad si se već zbog toga vratila kući? Ja bih rado nastavila s čitanjem. 84

Izrekla je to gotovo osorno. Maggy nije bila uvrijeđena. Znala je koliko Virginia, koja je najveći dio svoga života bila krepka, snažna žena sportskog tipa, mrzi priznati svoju sadašnju potpunu fizičku slabost. Sramila je se. Maggy joj zato uputi topao osmijeh. — Leći ću. Ali samo ako si sigurna da ti ništa ne treba? — Ne treba, hvala. Da mi treba, pozvala bih Louellu — odgovori Virginia mnogo blažim tonom, pogledavši Maggy — Hvala ti na brizi. Laku noć, Maggy. — Laku noć. Mahnuvši rukom u znak pozdrava, Maggy se okrenula i napustila apartman. Zatvarajući vrata, osjeti kako je obuzima tuga. Ponekad ju je grizla savjest zbog njezina odnosa prema Virginiji. Njih su dvije mogle biti vrlo dobre prijateljice samo da je njezin brak ispao dobro. U postojećim okolnostima, nije bilo ničega što bi mogla napraviti da pomogne Virginiji, niti bi Virginia mogla išta napraviti za nju. Prolazeći kroz labirint hodnika prema središnjem dijelu kuće, Maggy je konačno pošlo za rukom da prestane razmišljati o svekrvi. Uspinjući se uz zavojito stubište prema drugom katu, Maggy osjeti kako već lakše korača. Još nekoliko minuta i bit će slobodna. Radujući se tome unaprijed, obuze je vrtoglavica od uzbuđenja, baš kao u zatvorenika koji treba biti otpušten iz zatvora. Dakako, imala je na raspolaganju samo nekoliko sati. Tada se mora vratiti i, prije ili kasnije, naći se licem u lice s Lyleom. Ponovo je obuze strah. Ne! Neće mu dopustiti da pokvari njezino sve bolje raspoloženje. Uživat će u trenucima koji su je čekali, a o budućnosti će razmišljati kasnije. Da je Lyle ikada otkrio što je ona povremeno radila noću kada se, pod izlikom da je uzela tabletu za spavanje povlačila u svoje odaje, podivljao bi od bijesa. Uz malo sreće, neće to nikada otkriti. )onako se više gotovo nije ni pojavljivao u njezinoj sobi. Čak da joj i zakuca na vrata jedne od onih noći kad je nije bilo, mislila je, nadala se, da će se okrenuti i otići nakon što mu nitko ne odgovori na kucanje. Ali, ljut kakav je bio noćas, sigurno će se pojaviti pred njezinom sobom, pa se zato i namjeravala vratiti prije njega i zaključati vrata. Dobro je znala da on ne bi volio praviti scene zahtijevajući da otključa vrata, a ujutro će se moći izvući izlikom da je pilula za spavanje bila razlogom što ga nije čula da kuca. On, naime, nije imao ključ brave i zasuna što ih je ona svojedobno dala ugraditi u vrata, sve pod krinkom sigurnosnih mjera, a zapravo zato da mu onemogući 85

ulazak. Barem se nadala da ga nema jer s Lyleom čovjek nikad nije mogao biti posve siguran. Bogu hvala što joj je uspjelo da stigne kući sama, što je on nije dopratio. Da jest, ne bi bilo nikakvog načina da izbjegne njegovu bijesu. Sutra će se morati susresti s njim, no uvijek je bilo načina da izbjegne ono najgore, da ostane sama s njim. Crkva, naprimjer, ili ručak u Klubu poslije mise. Tada će on igrati sa svojim prijateljima. S malo sreće, još će se jednom moći zaključati navečer, prije nego što on stigne kući. No sljedećih je nekoliko sati bilo njezino. Kao i onih drugih desetak noći godišnje kad bi zaključala vrata, ugasila svjetla i kliznula van kroz prozor, i sada je nestrpljivo odbrojavala minute radujući se bijegu. Noćas ju je čekao poseban zadatak. Morala je iskopati Nickov poklon i odnijeti ga do jedinog mjesta na svijetu na kojem će, znala je biti pohranjen na sigurnom. Do mjesta gdje su svi bili na njezinoj strani, do kuće Tia Glorije. Maggy je kupila tu kuću za svog oca. Čak i sada, gotovo devet godina poslije njegove smrti, tješila ju je pomisao da joj je brak, ma koliko strašan bio, omogućio da ugodno zbrine oca tijekom njegove posljednje dvije godine života. Ubrzo po Davidovu rođenju, s pomoću gotovinskih pozajmica na račun svojih kreditnih kartica i novca kojim ju je obasipao Lyle, tada euforičan zbog Davida, Maggy je uspjela skupiti dovoljnu svotu da kupi neveliku, trošnu kuću na riječnoj obali )ndiane, znajući da će je otac obožavati. S dokumentima o vlasništvu, odmah ga je otišla izvući iz sirotinjske četvrti u vlasti države, iz svijeta u kojem je i sama odrasla, a u kojem je on tada još živio. Rasplakao se kad mu je predala papire o vlasništvu i nikad se poslije toga, nije vraćao u tu četvrt. Tako je njezin otac, Jorge Luis Garcia, pripadnik prve obiteljske generacije koja je bila rođena u SAD-u kao američki državljanin, postao vlasnik obiteljske kuće. Time se ostvario njegov davni san. Sin lutajuće radničke obitelji koja se nezakonito prebacila preko granice, iz Meksika, trbuhom za kruhom, Jorge je cijeli svoj život proživio u krajnjoj neimaštini. Njegova se obitelj neprestano selila u skladu s mijenama godišnjih doba, od plantaža naranči na Floridi do plantaža kikirikija u Georgiji i ogromnih polja duhana u Kentuckyju, pa ispočetka. Kako su godine prolazile, njegovi su roditelji ostavljali za sobom, usput, svoju djecu koja su bila dovoljno odrasla da zasnuju vlastite obitelji. Oba roditelja umrla su mu u razmaku od samo tri mjeseca, i to u Georgiji gdje su i pokopani na isti način kako su i živjeli, sirotinjski. Poslije njihove smrti, njihov najmlađi sin Jorge nastavio je putovati iz jedne savezne

86

države u drugu, ovisno o sjetvama i žetvama, sve dok se jedne godine, radeći na plantažama duhana u središnjem Kentuckyju, nije zaljubio u treću od pet vlasnikovih kćeri. Mary Kramer imala je samo sedamnaest godina kada su pobjegli i oženili se. Jorgeu je tada bilo dvadeset godina. Da su se Kramerovi mogli dočepati Jorgea, bili bi ga sigurno linčovali. Magdalena Rose bila je rezultat njihove ljubavi. Rodila se nepunu godinu kasnije. Nakon što su je se roditelji odrekli, užasnuta grubom stvarnošću neumoljivog siromaštva koje joj je stalno bilo za petama poslije njezine romantične pustolovine, Mary Kramer Garcia, usprkos svemu, zasukala je rukave i radila što god je trebalo. Već poslije godine dana shvatila je da putujući život nije za nju, da ne može biti stalno u pokretu, na cesti, pa je zahtijevala da se Jorge odrekne takva načina života. Njihova se malena obitelj tada preselila u Louisville gdje je Jorge, skrbeći za Mary i Magdalenu, radio čak dva posla, noću u mljekarnici, a danju kao čistač ulica. Mary se zaposlila u praonici i glačaonici rublja, te se brinula o Magdaleni. Maggyno jedino vizualno sjećanje na majku bila je crvenokosa žena blijede kože, umorno naslonjena na bubanj centrifuge iz kojega je dan za danom izvlačila desetke metara opranih plahti. Zapravo ju je samo uvijek prisutan miris praška za pranje rublja podsjećao na majku. Mary je udario i usmrtio automobil kad je Maggy imala četiri godine. Jorge je poludio od tuge i tada se zapravo prihvatio boce. Nije prošlo ni godinu dana a već je bio izgubio oba posla, poslije čega su bili izbačeni na cestu iz svoje male kućice zbog neplaćene stanarine. Da nije bilo ljubaznosti i razumijevanja jednog svećenika, bili bi i ostali na cesti. Otac John smilovao se nad njihovom sudbinom i osigurao im smještaj u ubožničkom domu. Uvijek preponosan da primi milostinju, Jorge je tada ipak pristao zbog Magdalene, da barem ona ima krov nad glavom. Kasnije se njegov ponos rastopio u moru alkohola, pa uopće nije prosvjedovao kada im je otac John osigurao socijalnu skrb. Jorge se nikada nije oporavio od gubitka supruge. Tijekom cijelog ostatka njegova života, Maggy se mogla prisjetiti tek jedne ili dvije prilike kad je dva dana za redom ostajao trijezan. Ali ga je obožavala! ) nikada nije sumnjala u to da i on nju obožava. Naprosto se nije mogao nositi sa svojom boli. Da nije bilo Nicka koji se pojavio u njezinu životu kad joj je bilo šest godina, zatekavši je kako prekapa po gradskom smeću u potrazi za hranom, Maggy ne zna kako bi preživjela. Još se sjećala prvih riječi koje joj je bio uputio Nick.

87

— Hej, mala! Gubi se iz tog smeća! Ne znaš li da tu ima štakora? Već je bio mrak, možda čak i jedanaest sati navečer, jer su se restorani za prodaju hamburgera u blizini mjesta gdje je stanovala, tek zatvorili iako je neonska reklama u obliku velikog slova M još gorjela. Bilo je ljeto, bilo je toplo. Prekratka stara ružičasta haljinica nije joj dopirala ni do koljena, a prekratki su je rukavi tiskali ispod pazuha. Nesigurno stojeći na samom vrhu poveće hrpe stiropornih kutija u kojima su se služili sendviči svih vrsta, u najtamnijem uglu parkirališta gdje je stajao prepuni kontejner za otpatke, rukama je tražila štogod jestivo. Već je bila pronašla poveći ostatak sendviča sa sirom u sasvim dobrom stanju, kao i pola kutije prženih krumpirića. Bilo je to sasvim dovoljno za nju, ali se morala potruditi da potraži još ostataka hrane za oca koji je u tom trenutku ležao na podu njihova stančića oporavljajući se od cjelodnevnog pijančevanja. — Ne guraj nos u tuđa posla! — odbrusila mu je nakon što joj je brz, isprva čak i preplašen pogled otkrio da nije riječ ni o kakvoj prijetnji, nego o mršavome, crnokosom dječaku koji nije bio mnogo stariji od nje. Nastavila je pretraživati kutije okrenuvši mu leđa, saginjući se dok je prebirala po ostacima. Više nije obraćala pažnju na njega. — )maš rupu na gaćicama! Mogu ti vidjeti pišu! — dobacio je on izazivački. )ako još djevojčica, bilo je to previše za njezinu čednost i ponos. Dograbila je rukom prvo što joj je moglo poslužiti kao kakav-takav projektil. Bila je to gotovo puna papirna čaša coca-cole još poklopljena poklopcem probušenim slamkom kroz koju je tekućina kapala van. S bijesnim ju je uzvikom bacila na tog napasnika. I pogodila ga! Zavikao je od boli u trenutku kad mu se čaša zabila u čelo i pukla, okupavši ga ledenom tekućinom. Pobjedonosno ga je pogledala ali je dobro znala što znači naći se u pravoj neprilici, pa je hitro skočila s kontejnera za smeće i pojurila prema kući. U hipu ju je dostigao i srušio na pločnik tako da je vidjela sve zvijezde od boli. Ono malo godina života naučilo ju je kako da se pobrine za sebe. Ujedala ga je, lupala rukama i nogama, vrištala a potom se okrenula na leđa boreći se poput male tigrice. Na kraju je pobijedio on. Sjedio je na njoj čvrsto pritišćući njezine ručne zglobove na zemlju. Njegova još mokra kovrčava kosa bila je slijepljena sprijeda, tamo gdje ga je pogodila čaša, lijevi mu je obraz bio raskrvavljen njezinim noktima... A tada se nasmiješio. 88

— (ej, pa ti si pravi borac s obzirom na to da si još djevojčica. — Idi k vragu! — Ti živiš u Parkway Placeu, nije li tako? ) mi tamo živimo, ja, moja majka i brat. Već sam te viđao i prije. — Ne tiče te se gdje živim! — Jesi li gladna? — Nisam. Prekapam po smetlištima jer mi se dopadaju. — )mam nešto špageta kod kuće koje bi mogao skuhati. Sada tamo nema nikoga. Majka mi radi, ona je konobarica i radi noću, a moj brat je nestao tko zna gdje. (oćeš li? Na sam spomen riječi špageti, Maggyn je želudac počeo krčati od gladi. Nije pojela ništa još od prethodne večeri i obožavala je špagete. — Moj papi je kod kuće i moram mu odnijeti nešto hrane. — Tvoj tko? — Moj otac. On je... Bolestan je i moram se pobrinuti za njega. — Ah, onaj stari pijanac koji se neprestano stropoštava niz stubište? Morao sam jedanput preskakati preko njega jer je spavao točno pred našim ulazom. — Papi nije pijanica! Ukočila se, spremna da se opet potuče s njim. U tom su se trenutku rasplinule sve lijepe misli o špagetima. — (oćeš li, onda, poći sa mnom ili ne? — Ne, dok ne povučeš ono što si rekao o mom ocu! — U redu. Povlačim svaku riječ. Maggy se tek tada potpuno opustila. Dječak je sišao s nje. Ustala je i pogledala ga na crveno žutom neonskom svjetlu. Ni tada još nije bila posve sigurna da li da ode s njim ili da pobjegne. — Znači, hoćeš špagete? — Da — šapnula je jer se nije mogla oduprijeti toj primamljivoj ponudi. — Krenimo! — reče on uputivši se prema zbijenim zgradama pri kraju ulice. Okrenuo se da vidi da li ga slijedi. Slijedila ga je. — Kako se zoveš? — upita on. — Magdalena. A ti? — Nick. Nick. Otada se neprestano brinuo o njoj, sve do trenutka kad ga je

89

napustila zato da se uda za Lylea. Koliko li ju je, samo, tada morao mrziti. Znala je to dobro. Da je on bio napravio to isto njoj, i ona bi njega mrzila. Sada se vratio. Nepozvan. Pred očima joj je još bilo njegovo lice, tamno, opasno, šarmantno, pomalo tvrdog izraza. Lice stranca, premda je ipak imalo vanjske sličnosti s licem dječaka kojega je nekad poznavala. ) voljela. Samu je sebe morala neprestano podsjećati da je dječak zauvijek nestao iz njezina života, baš kao i Magdalena, izgubljena u magličastoj tami vremena. A ipak, možda ne baš sasvim izgubljena! Možda su se sjene prošlosti protegle od dječarca do muškarca, možda se još sjećao. Kao što je i dio njezine svijesti još počivao u potisnutim sjećanjima na Magdalenu Garciju. Da, sjećanja mogu biti vrlo opasna. Morat će to stalno imati na pameti. Čim se našla u svojoj sobi, zaključala je vrata i navukla rezu, naslonivši se na drvenu plohu da predahne, planirajući istodobno što joj je činiti. Jedva čekajući da se izvuče iz četiri tisuće dolara vrijednog kostima, počela se brzo razodijevati, nemamo ostavljajući hlače, bluzu i jaknu na podu, tamo gdje su pali nakon što ih je zbacila sa sebe. Još skuplje dijamantne naušnice jednostavno je stavila u zdjelicu na noćnom ormariću. Zatim je navukla crne traperice, crnu dolčevitu, crne tenisice i crnu kožnu jaknu. Raščešlja kosu četkom i skupi je u konjski rep te učvrsti drvenom kopčom. Bila je spremna da krene. Kućni sigurnosni sistem nije dopirao do gornjih prozora. Davno je to otkrila, još u vrijeme kad je očajnički pokušavala pronaći način na koji bi neprimijećena mogla izići iz kuće. Od samog početka, Lyle je ustrajao na svom zahtjevu da je Tipton odveze automobilom kamo god ona poželi. Pravdao je to sigurnosnim mjerama, predostrožnošću. Što ako nekoj budali padne na pamet da je kidnapira kako bi njemu, Lyleu srezao krila... Isprva se povremeno odupirala Lyleovoj ideji te je sama vozila automobil. U to je vrijeme njezin otac još bio živ, umro je tri godine poslije njezina vjenčanja, a on i Tia Gloria bili su joj jedina preostala obitelj. Čak ni strah koji je osjećala zbog Lylea, nije ju mogao zaustaviti da ih posjeti. )sprva ih je posjećivala sasvim otvoreno, ne krijući ništa, vozeći, ili sama ili bi je Tipton odvezao do njih, nadajući se da će Lyle time biti zadovoljan. Povremeno bi povela sa sobom i malog Davida, da vidi svog papi Jorgea, svog djeda, iako se Lyle tome protivio. No Lyle je znao iznaći načine da je kazni svaki put kad bi otišla svojima u goste, suptilno okrutne načine koji su kasnije prerasli u fizičko zlostavljanje kad god bi se usudila ponovo povesti i Davida. Poslije toga, susreti s Lyleom licem u lice

90

pretvorili su se u pravu muku za Maggy, tako da je prvo prestala odvoditi Davida u goste njegovom djedu, a zatim je i sama prorijedila svoje posjete toliko da je, na kraju, čak i njezin otac prigovorio da ga zanemaruje. Sve se to zbivalo prije no što je otkrila sve prednosti prozora u svojoj spavaćoj sobi i prije nego je saznala za Plesačicu. Plesačica je bila dvadeset godina star motorni čamac, dugačak pet metara, ukotvljen u malenom zaljevu Willow Creek, uz obalni dio imanja Windermere. Čamac nije koristio nitko drugi osim (erda koji je volio ribariti po potoku i rijeci. Louella bi ljeti često spravljala ukusna jela od njegova ulova plave mjesečare ili somova, osobito za večeru. Maggy bi bila iznenađena da se Lyle uopće sjećao tog čamca. )mao je veliku, luksuznu jahtu koja je bila usidrena u ekskluzivnoj luci udaljenoj oko osam kilometara dalje, uz cestu River Road. Maggy je mrzila tu jahtu točno toliko koliko je obožavala Plesačicu. Sa svom svojom raskoši, tim tihim svojstvom bogatstva, društvenog položaja i moći, jahta ju je suviše podsjećala na Lylea a da bi ona uopće mogla stupiti na nju. Na njezinu sreću, Lyle ju je vrlo rijetko pozivao. Ljudi koje je ugošćavao na jahti Iris bili su samo njegovi gosti. Bilo je vrijeme da krene. Ugasivši svjetla, poslije čega je njezina soba utonula u potpunu tamu, razmaknula je teške crvene brokatne zastore (Maggy ih je mrzila premda ju je dekorater uvjeravao da su savršen kontrast svilenkastim, blijedo ružičastim zidovima , a zatim otvorila najudaljeniji joj prozor slijeva, jedno od šest izbočenih prozorskih krila njezine spavaće sobe. )spod njega, šest je velikih, izbočenih okruglih prozora krasilo zidove kućne knjižnice. )znad svakoga od njih nalazio se limeni krov, a jedan od njih točno ispod njezina prozora. Svako je prozorsko krilo bilo visoko oko dva i pol metra a široko šezdesetak centimetara. )ako je Maggy pomoću ručice na prozoru otvorila krilo tek toliko koliko joj je trebalo da se provuče van, što joj je uvijek glatko polazilo za rukom, uvijek se čudila kako se tomu još nisu dosjetili kućni provalnici, jer bila bi to krađa njihova života. Dakako da bi im bilo mnogo teže ući unutra nego izići van, zapravo bi trebali nekoga tko bi im otvorio prozor iznutra, no to je bilo gotovo nemoguće obzirom na sjajno plaćene čuvare kuće. Provukavši prvo jednu nogu van, pronašla je uporište na limenom krovu, a potom polako prebacujući težinu tijela na nju, skliznula na otvoreno. Svjež noćni zrak ispuni joj pluća, milujući joj kožu i budeći joj dušu; opet je bila živa. Pažljivo pogleda uokolo. Pogled je bio prekrasan. Blijedi su oblačići lebdjeli nebom pomažući drhtavim zvijezdama u njihovoj vječnoj igri skrivača sa Zemljom. Tanahni, 91

ledeno bijeli mjesečev srp nisko se nadnio nad vrhove stabala bacajući sablasnu svjetlost na kameni put ispred zgrade. Malo podalje puta, poput kostura koji pružaju svoje ruke uvis kroz tamu, uzdizale su se stabljike ružinih grmova čije je korijenje još bilo zaštićeno od proljetnih mrazova steljama od slame i lišća. Klupa koju je David bio naslikao na svome crtežu, nalazila se posred grmlja ruža, a obrisi njezina okvira od lijevanog željeza ostavljali su isti dojam. Tek zazelenjeli travnjak što je okruživao ruže, dobio je srebrnkasti ton na svjetlu mjesečine. Maggyn se pogled zatim usredotočio na travnjak koji se strmo spuštao prema mračnim sjenama šume. Nikoga nije vidjela. Okrenuvši se, pritvorila je prozorsko krilo koliko je mogla a da ga ne zatvori dokraja uvijek je postojala mogućnost da netko od čuvara primijeti pritvoren prozor, iako je ona sumnjala da je to moguće u mraku , a zatim je počela svoj spust. Sjela je na sam rub krova iznad prozora, polegla se na stranu i rakama zgrabila lim, te polako počela spuštati tijelo prema dolje, tražeći oslonac svojim nožnim prstima. Osjeti kako je probada bol u povrijeđenom zglobu, još zamotanom u zavoje, ali se nije predavala. Tijekom dvanaest godina života s Lyleom, dobro je naučila zanemariti lošiju varijantu. Prirodna kamena ispupčenja bila su nejednaka i oštra po kutovima gdje su se spajali prozor i zid, stvarajući udubljenja i pukotine koje je tijekom proteklih godina upoznala isto tako dobro kao i unutrašnje stubište u najgušćem mraku. Za nekoliko je sekundi već bila na zemlji, gotovo potpuno zaštićena visokim grmljem od neželjenih pogleda. Srećom po nju, radilo se o cijelom redu istovjetnog grmlja koje je raslo duž stražnje strane zgrade. Noć je bila tiha i mirna, praćena samo povremenim glasanjem noćnih životinja i šuštanjem granja i lišća na vjetra. Zapravo ni nije bilo hladno, ali je vjetar nagovještavao nižu temperatura zraka kasnije. Na jednom se uglu odvojila od kuće ali je nastavila slijediti putanju kamenog puta, ne približujući mu se suviše, ali je zato bila dovoljno daleko od psetarnica, jer se uvijek pribojavala da bi je njezini pseći ljubimci i prijatelji mogli nanjušiti ili osjetiti njezin dolazak, pa zalajati... Krenula je istim onim putem koji je bila slijedila toga jutra kad je srela Nicka. Prvi joj je zadatak bio da iskopa njegov dar . U džepu svoje jakne prstima je dodirnula bateriju koju je uvijek nosila uza se da joj se nađe pri ruci. Mjesečina joj je pružala dovoljno svjetlosti sve dok se nije dočepala šume. Tada je izvadila bateriju iz džepa i upalila

92

je. Nije ju htjela držati upaljenu cijelo vrijeme pribojavajući se da bi Tipton ili netko od Lyleovih doušnika-stražara mogao ugledati snop svjetla u šumi u najnepoželjnijem trenutku, ali ju je ipak palila i gasila po potrebi. Brzo je pronašla mjesto na putu s kojega je bila skrenula u šumu, a poslije kratkog traganja i forzitiju koja je skrivala njezinu tajnu Nakratko je osvijetlila tlo ispod grma i s olakšanjem otkrila da nitko nije pomicao kladu kojom je pokrila jamu sa zakopanim, kompromitirajućim materijalom. Sagnuvši se, rukama je iskopala paket s fotografijama, videokasetom i negativima, koji je tu bila pohranila jutros. Šumski je mrak bio nešto sasvim drugo od tame koja je obavijala tratinu. Bez mjesečine, doimao se gustim i teškim, zlosutnim, čak prijetećim. Bilo je to smiješno, dakako. Maggy se nikada prije nije bojala mraka, niti će ga se početi bojati sada, pa je grdila samu sebe zbog nelagode koja ju je obuzimala dok se, strepeći, ogledavala oko sebe. A ipak, šuma nije bila tiha. Šuštala je, pucketala, savijala se i jecala. Razni su kukci radoznalo zujali uokolo, uznemirene ptice gunđale su negdje visoko na granju, a noćne su životinjice kričale i cičale uspaničeno jureći kroz opalo lišće. Sve je to bilo dražesno danju. Noću, naježila se na svaki takav zvuk. Odmahnuvši glavom kao da tjera strah od sebe, obratila je pozornost na posao koji je morala obaviti. Sve je trajalo kratko i sve je bilo u paketu — i fotografije, i negativi i videokaseta, točno onako kako ih je bila ostavila. Očito Lyle i njegovi špijuni nisu bili tako svemogući kakvim su se predstavljali. Tek je tada odahnula i ustala. Stojeći na istom mjestu, uguravala je paketić u jedan od džepova na jakni kad je začula glasnu buku koja je prolamala noć. Poskočivši kao podbodena, Maggy pogleda uokolo s izrazom krivnje na licu. Nije to ništa, pomisli ona. Možda samo suha grana što je pukla prilikom prolaska neke krupnije životinje koja je naletjela na nju. Ali, koja je to vrsta krupnije životinje ikada obitavala na imanju Windermere? Buka je dopirala do nje s njezine lijeve strane. Zakopčavši jaknu do grla da bude sigurna da joj ništa neće ispasti iz unutrašnjeg džepa, pozorno se zagledala u tamu što je okruživala najbliža stabla, uzaludno pokušavajući prodrijeti kroz mrak iza njih. Bilo je to nemoguće. Mogla je vidjeti oko sebe ono što joj je bilo najbliže — tek nekoliko hrastova, javorova, borova... Iza toga vladala je potpuna tama. Tada se ista buka začula ponovno — pucketanje prelomljene suhe 93

grane pod nečijim teretom. Maggy je sad bila već potpuno uvjerena u to. Naježila se. Netko je — ili nešto — bio zajedno s njom u šumi. Osjetila je to duboko u sebi. U tom trenutku zapravo i nije znala što joj je činiti — susresti se licem u lice s Lyleom i njegovim slugama ili s nekom tajanstvenom noćnom nakazom. Odlučila se za nakazu. Minuta ili dvije otkad je Maggy čula taj zvuk i ostala prestravljeno paralizirana poput zeca osvijetljenog automobilskim farovima, bile su dovoljne da se osvijesti i smiri. Krenula je putem kojim je i došla, koračajući brzo i gotovo nečujno. Pogled joj je bio prikovan za mračnu koprenu koja je skrivala nekoga ili nešto, što god to bilo, tko god to bio. Osjećala je kako joj to nešto prilazi sve bliže i bliže. Ne zaustavljajući se, načas je okrenula glavu unatrag, uzaludno pretražujući okoliš. Srce kao da joj je poludjelo. Da, nešto je, ili netko bio blizu nje. Znala je to kao što poznaje sebe. Pritisnuvši rukom džep na jakni kako bi još jednom bila posve sigurna da joj ništa neće ispasti, Maggy je duboko udahnula, još se jednom okrenula, a zatim pojurila poput prestrašenog ždrijebeta koje bježi iz zapaljene štale. Divovska silueta istupi iz šume i prepriječi joj put. Maggy se nije mogla suzdržati. Počela je urnebesno vrištati. )stoga joj trenutka nečija ruka začepi usta.

94

13 aggyno srce prestade kucati. Krv joj se sledila u žilama od straha. U jednom trenutku, ali u jednom opasnom trenutku, svi su njezini mišići otkazali poslušnost. Nije se borila. Posve zatečena i šokirana, bespomoćno je i mlitavo visjela u zagrljaju svoga napadača. — Zaboga, Magdalena, koga si očekivala? To sam samo ja. Na zvuk poznatog glasa, potpuno se opustila. Koljena joj klecnuše i popustiše tako da se na trenutak morala čvrsto nasloniti na njega. Na Nicka. Strah ustupi mjesto strahovitoj srdžbi. Još nije zaboravila ni onaj ples u Klubu na koji ju je Nick bio prisilio. Otkuda mu, onda, pravo da je te iste večeri na smrt prestraši? Maggy bijesno zagrize u mesni dio šake kojom joj je poklopio usta. Jauknuvši, Nick odmakne ruku a Maggy se izmigolji iz njegova zagrljaja, okrećući se prema njemu. — Zamalo sam se usrala od straha — siknula je, zabivši mu svoju šaku duboko u nezaštićeni dio trbuha. Bio je to udarac kakav već godinama nije okušala ni na kome. )ako je njegovo tijelo bilo tvrdo od nabijenog mišićja, ipak nije očekivao tako snažan udarac. Zaboljelo ga je, na njezino veliko zadovoljstvo. — Au! — jeknuo je ispruživši ruke da se obrani od novih udaraca. — Zamalo sam se upišala u gaće! — bjesnila je ona. )ako tiho, Nick se iskreno smijao, očito dobro se zabavljajući. To je tek razbjesnilo Maggy. — Prestani se ceriti... ti, kučkin sine! Ponovno je zamahnula šakom na njega ali naišavši na tvrdi zid njegovih snažnih ruku, zamahne nogom u namjeri da ga pogodi u potkoljenicu. )zmaknuo joj je na vrijeme, odskočivši unazad. — Rekla sam ti: prestani se smijati! — Nije se baš nimalo promijenila — oglasi se nečiji glas odnekud iza nje, pun neodobravanja. Maggy je bila potpuno zaboravila na grdosiju koja joj je prva

M

95

prepriječila put. — Ne previše — složi se Nick glasom koji nije skrivao da ga sve to i dalje zabavlja. (itro se okrenuvši prema drugome muškarcu, Maggy zabezeknuto razjapi usta. — Link! — uzviknula je, još teško dišući. Ruka joj poleti prema ustima. U mraku je bilo nemoguće razaznati mu crte lica, ali njegovo golemo tijelo nije ostavljalo nikakve sumnje da je to uistinu bio on, Travis Walker, Nickov polubrat. Bio je pet godina stariji od Nicka, a zbog svoje tjelesne glomaznosti i surove ružnoće njegova lica, klinci s kojim je proveo djetinjstvo na ulici nadjenuli su mu nadimak The Missing Link. Karika koja nedostaje. — Link! Jesi li to zaista ti? Mislila sam da su te osudili na trideset godina robije. — ) jesu. Malo sam mutio s drogom, uhvatili su me tri puta u četiri godine, poslije čega su me proglasili tvrdokornim zločincem. No nisam se bavio raspačavanjem droge. To ne, zaboga! Ali, ono tvrdokorni zločinac bilo je dovoljno da me udalje na duže vrijeme. Srećom je Nick nabavio dobrog odvjetnika svom starijem braci. Tip me je izvukao iz ćuze. Presuda je pretvorena u odsluženi dio kazne. Osam godina... — Baš mi je drago! — A tek meni! — reče Link zagledavajući se u nju, premda je Maggy mislila da u onom mraku ni ne može vidjeti bog zna što — Pa, kako je moja curica? Kad sam te posljednji put vidio, još si bila tinejdžerka. Nick mi kaže da je život bio darežljiv prema tebi. Zadnji je put vidjela Linka kad ga je zajedno s Nickom posjetila u zatvoru Jesup, poslije jednog od ona tri hapšenja. Nick je bio sav očajan zbog bratove zle kobi i želio je da mu netko pravi društvo tijekom posjeta. Bilo je to prije dvanaest godina, kada je Link odsjedio samo nekoliko mjeseci. — Nije mi loše — odgovori mu Maggy. — Dobro da je tako. Tek tada Maggy shvati koliko je besmislen taj njihov razgovor u okolnostima u kojima su se sreli. — Nick King, zašto se ti i Link šuljate poput lopova po mojim šumama, i to usred noći? — upita ona namršteno ga pogledavši. Slušajući kratak razgovor između nje i Linka, Nick je zapalio cigaretu i polako otpuhivao oblačiće dima. Njezin je crveni žar blistao u mraku. — I ugasi to! Netko bi nas mogao vidjeti!

96

Njezina razdražljivost samo je pojačala oštrinu tona kojim je to izrekla. — Još se ponaša kao šefica — primijeti Link ispod glasa, obraćajući se Nicku. — Link je ... kako da kažem... moj vozač noćas. Čim si ti bila otišla, krenuo sam i ja naredivši Linku da te slijedi zato što sam se želio uvjeriti da si sigurno stigla kući. — Da, a onda me još natjerao da se pentram zajedno s njim uz ovo prokleto brdo kako bi on, gospodin, mogao virnuti kroz tvoje prozore i uvjeriti se jesi li se pokrila dekicom prije nego što si zaspala... — Zaveži, Link — odbrusi mu Nick povukavši još jedan dim iz cigarete. Crvenkasti mu sjaj žara na trenutak obasja lice i Maggy vidje kako namršteno promatra svog polubrata. — Samo što nisi otišla u krevetić nego van, i to kroz prozor — isceri se Link, uopće se ne obazirući na Nickovu uzrujanost — Promatrali smo što radiš, a poslije smo krenuli za tobom u šumu. — Je li ti to i inače navika? Napuštati zabavu uz izliku da se osjećaš loše, a zatim napuštati vlastitu kuću kroz prozor? — upita je Nick. — Što papak od mužića ne zna, neće ga ni povrijediti. Jesam li u pravu? — doda Link. Maggy u tim njegovim riječima osjeti stanovitu aluziju, žalac koji joj se nije dopao. — Krenula sam u posjet Tia Gloriji. Lyleu se to ne sviđa baš suviše, pa se povremeno neprimijećeno izvučem iz kuće. Jedna svađa manje. — Tia Gloria? — iznenađeno će Nick — nemoj mi reći da ta stara dama još diše?! — Živa je. Upravo je namjeravam posjetiti. Dakako, ukoliko mi vi, gospodo, dopustite da prođem. — Aha! Sada tek zvuči kao prava bogata fifica — naglasi Link — Oholo. — Nisam ohola! Uhvaćena u mrežu, Maggy se okrenula na petama i pojurila kroz drvored. )strčavši iz šume u podbrežju gdje je nitko iz kuće nije mogao vidjeti, shvati da je bijeg bio uzaludan. Nick i Link pratili su je u stopu. — Gubite se odavde! — dovikne im preko ramena. — Ni za što na svijetu — odvrati joj Nick dok se Link prijateljski smiješio. Maggy nastavi istim, žustrim koracima, ne obazirući se na njih. Znala je da joj to neće baš nimalo koristiti. Nije se ni trebala osvrtati iza sebe. Sigurno su bili na tri koraka iza nje. 97

)manje Windermere bilo je izgrađeno na vrhu pošumljenog brijega. S istočne strane kuće, tamo gdje se pružala cesta, ali i straga, gdje su njih troje napredovali duž travnate ivice, erodirani obronci pretvorili su se u stijenje i kamenje, tako da je zaštitna ograda bila nepotrebna i neizvediva. Tridesetak metara niže, podnožje stijene oplakivao je Willow Creek, a tamo je bio i dok pokraj kojega je čekala Plesačica. — Čeka li te automobil tamo? — zbunjeno je upita Link shvativši da skreću i počinju spust niz strminu kojoj u mraku nije bilo kraja. — Ne automobil — odgovori ona — Čamac. — Tia Gloriju posjećuješ čamcem?! — iznenađeno će Nick. — Rekla sam ti već da Lyle ne voli to što je posjećujem. Ovako je mogu potajno obići. — Neka Lyle ide dođavola — reče Nick tvrdim glasom. — Lako je tebi to reći. — Prije nisi običavala dopuštati drugima da ti kažu što da radiš. Znači li to da je stari Lyle kupio sebi ropkinju uplativši onih dvadeset dolara za bračni papir. — Gdje je taj čamac? — ubaci se Link u razgovor primijetivši plamteći Maggyn pogled upućen Nicku. Prije mnogo godina, kada bi Maggy i Nick započinjali svoje verbalne sukobe koji su se sastojali od beskonačnih svađa, izraslih iz bolnih unutrašnjih mladenačkih previranja, Link bi se postavio između njih kad god je to bilo potrebno. Zato je sada i odigrao istu ulogu bez većih teškoća. Na isti način, isto tako lako, Maggy i Nick vratiše se svaki u svoje prvotno raspoloženje. Biti s Nickom, čak i poslije toliko mnogo godina razdvojenosti, Maggy je osjećala prirodnim kao što je to disanje. Zato i jest bila prestrašena. — Tamo dolje — odgovori ona Linku, zahvalna što se spretno ubacio u prepirku koja je mogla buknuti u nešto mnogo žešće od toga. Rukom mu pokaza prema dolje, prema stijenju i zaljevu čije je blijedo ljeskanje na mjesečini jedva prodiralo do njih kroz gusti mrak koji ih je tajanstveno odvraćao od svake pomisli na to da krenu dolje. — Tamo dolje? — zaprepašteno će Link. — Zvučiš kao (oratio ponavljajući svaku moju riječ — reče Maggy uputivši Linku poluveseo, poluuznemiren pogled. — Horatio?! — zainteresirano će Nick — Misliš li time reći da Tia Gloria još ima tu odvratnu ptičurinu? — Ako se dobro sjećam, ta ptičurina ni tebe nije obožavala — odgovori Maggy frknuvši nosom. Tada, ne mogavši se suspregnuti, poče se smijuljiti

98

i hihotati. Horatio je bio voljeni papagaj Tia Glorije, veliki amazonski — kako ga opisati? — žuti i žutoglavi ili žuto žutoglavi papagaj, njezin najbolji i najbliži prijatelj tijekom cijelog života. Ptica je, kao i Gloria uostalom, sada već bila znatno starija od pedeset godina. Tko će ga znati zašto, ali papagaj (oratio zamrzio je Nicka na prvi pogled. Nick je uzvratio istim osjećajima. — Sjećaš li se kako te je (oratio progonio niz stubište? — upita Maggy nasmijavši se ponovno. Sjećanja navriješe. — Uuuh! ) te kako se sjećam! — odgovori Link namjesto Nicka, glasno se nasmijavši — Nick je izjurio iz kuće urlajući kao da mu gori pod nogama, a ptica za njim vrišteći Zloćko, zloćko! lepršajući svojim moćnim krilima. A tek kad je sletjela na Nickovo rame! Mislio sam da će umrijeti od straha. Bilo je to nešto najsmješnije što sam vidio u životu. — Ha, ha — kiselo će Nick. — Što si uopće napravio tom vražjem papagaju da te tako napao? — Nick je bacio loptu na viseću prečku na kojoj je (oratio provodio veći dio vremena. Nakon što ga je papagaj napao, dobio je što je zaslužio. Da i ne spominjem da su ga klinci tjednima poslije toga zvali Nikicomptičicom. — Da, sve dok im, svakome od njih, nisam udijelio čestitu porciju batina — nasmiješi se Nick — Da me otad nije bilo strah prići toj ptičurini, papagaj bi već odavno završio kao slasna nedjeljna pečenka. — Kladim se u to. — Zato se i radujem ponovnom susretu s Horatiom. — Ne sjećam se mog poziva da mi se pridružiš... — Opet ona! — progunđa Link. — Stvarno ne želiš da pođemo s tobom, Magdaleno? — upita je Nick mekim glasom, tiho. Maggy je oklijevala. Iz iskustva je znala da takav ton njegova glasa ne znači baš ništa, te da će u devedeset i devet posto slučajeva Nick napraviti točno ono što si je utuvio u glavu, sviđalo se to njoj ili ne. Znala je da bi morala iznaći neki način da ga nagovori da ode — zbog nje, zbog Davida. No bilo je tako zabavno prisjetiti se starih vremena, nasmijati se. Bilo je tako divno imati Nicka pokraj sebe, osjetiti ga, pa makar i nakratko. Tu, vani, gdje nije morala paziti na svaku izgovorenu riječ ili svaku nepodopštinu, a sve iz straha da to ne sazna Lyle. Uostalom, što je loše u tome da ga povede u posjet Tia Gloriji? Tia ga je svojedobno voljela kao da je njezin rođeni sin. )ako već dugo odsutan iz Maggyna života, Nick bi

99

sigurno još mogao biti i njezin prijatelj. Zašto da ne? Barem malo, nakratko, tu gdje ih nitko ne vidi. Obuzeta osjećajima, Maggy shrvano shvati da ono što joj istinski nedostaje jest baš prijatelj. A Nick joj je oduvijek bio najdraži prijatelj na svijetu. — Još si u večernjem odijelu — odgovori mu ona kao da prigovara — Tia Gloria te neće prepoznati. ) njoj je bilo teško prepoznati ga te večeri. Tijekom njihova mladenačkog druženja i poznanstva, nije ga nikada vidjela u odijelu, osim onaj jedini put, na svojoj maturalnoj zabavi. Večeras, odijelo mu je pristajalo kao saliveno, kao da je bilo šivano po mjeri. Primijetila je to već tijekom zabave i pomislila kako njegova široka ramena, uski bokovi i radnički nabijeni mišići daju neku vrstu posebnog seksepila tradicionalnom, svečanom odijelu. Sada, na vjetru koji mu je mrsio kovrče, s raskopčanim okovratnikom i napola spuštenom kravatom, bio je tako opasno privlačan da joj je srce zalupalo svaki put kad bi ga pogledala. — Podsjetit ću je! — isceri se Nick pročitavši kapitulaciju u njezinim riječima. Maggy mu nije uzvratila smiješkom, ne usnama, ali su joj se oči blistavo smiješile dok mu je okrenula leđa zamahnuvši svojim konjskim repom, te krenula prema samom rubu strme litice. Misli da je lukav, ha? Pokazat će ona njemu. — Hej! — Nick je zgrabi za ruku odostraga kad je stigla do ruba — Možda to nisi primijetila, ali nedostaje ti još samo malo pa da izgubiš tlo pod nogama. — Postoji puteljak, budalice! — reče ona oslobodivši se stiska njegove ruke, a potom iznenada sjedne na sam rub tako da su joj noge slobodno lomatale zrakom iznad trideset metara dubokog ponora. Smiješak je dospio do njezinih usana u trenutku kad se odbacila s ruba litice i bez upozorenja nestala u mraku, skliznuvši na stražnjici niz sedam-osam metara dugačko, dijelom uleknuto lice stijene do široke kamene izbočine u podnožju, koja je označavala početak uskog puteljka. — Magdaleno! — viknuo je Nick kao da će ga udariti kap. )spružio je ruku za njom da je uhvati. Shvatila je to nakon što je stigla do svog cilja, do gomile razlomljenog stijenja, kad je zlobno pogledala preko ramena u njegovu smijem i vidjela da još čuči na rubu litice s rukom ispruženom prema dolje, lica neuobičajeno blijedog naspram noćnog neba u pozadini. — (ajde! Što čekaš? — dovikne mu ona ne bez ruganja u glasu dok je čistila od prašine traperice na stražnjici. — Želio si posjetiti Tia Gloriju... ili nisi? — Ti, mala zloćkice! Željela si me namjerno prestrašiti! — reče on. 100

Nickova je optužba bila istinita pa se nije ni pokušala porječkati s njim. Umjesto toga, nasmijano ga je promatrala dok je procjenjivao da li da slijedi njezin primjer ili ne. Strma se stijena odozgo doimala zlokobnom iako nije bila ni izbliza tako opasna kao što se činila, a to je i ona sama otkrila kad joj je (erd prvi puta pokazao put dolje. Bio je to najkraći i najbrži način da se stigne do zaljeva. Baš kada je ponovno poželjela narugati mu se zbog kukavičluka, Nick je sjeo na rub litice i spustio se istim putem, na isti način. Na stražnjici. Maggy hitro odskoči unatrag, a zatim ustranu, da mu oslobodi prostor za slijetanje. Klizio je prema njoj brzinom rakete, praćen pravom malom lavinom kamenja i sitnog stijenja. — Pravi kit, nema što! — pljeskala je ona zezajući ga dok se on zaustavljao na nezahvalnom kraju tog prirodnog tobogana. — Dovraga! Mislim da sam straga razderao hlače — zarežao je on ustajući i čisteći se od prašine. — Daj da vidim. Pokušavajući da ne prasne u smijeh, Maggy mu priđe odostraga i zadigne skute njegova kaputa da bolje ispita sumnjivi dio . Odmah je ugledala poderan komadić tkanine na njegovim elegantnim večernjim hlačama, kao i nekoliko poderotina kroz koje su se nazirale njegove kratke gaćice. Blijeda koža njegovog malenog, čvrstog i lijepo oblikovanog guza također je bila vidljiva kroz mjestimice razderanu tkaninu donjeg rublja. — )maš rupu na gaćama — reče mu ona. — Vidim ti pišu! Ponovila je iste one riječi koje je on uputio njoj kao malenoj djevojčici dok je prekopavala po smeću. — Što?! — uzviknuo je i odmah rukom ispitao stražnji dio svojih hlača sve dok nije napipao rupu. Počeo se glasno smijati. Maggy nije mogla odoljeti. I ona je prasnula u smijeh. — Šteta što sada nemam pri ruci istu onu poluispunjenu, papirnatu čašu s Coca-Colom, kakvu si ti svojedobno bacila na mene, pa da je ja sada bacim na tebe — odgovorio je Nick smijući se sve tiše. — Bolje da je nemaš. ) ona se, baš kao i on, prestala smijati iako joj je osmijeh i dalje izvijao usne. )znenada se osjetila sretnom, bezbrižnom, veselom i slobodnom. Godinama se nije osjećala tako. Sada je otkrila da joj se takvo raspoloženje i te kako dopada. — A što ću sada? — upita on, ne bez humora u riječima — Ne mogu, valjda, otići u posjet sijevajući golim turom?

101

— Spustiš li skute kaputa, nitko neće ni primijetiti da su ti hlače poderane — reče Maggy, iako onaj isti smiješak na njezinim usnama nije pružao Bog zna kakvu utjehu. — Da, da. Svakako. A što budem li se morao sagnuti da dohvatim nešto? Što ako tamo bude vruće? Što ako budem morao skinuti sako? Naposljetku, što ako tebi padne na pamet da mi se počneš rugati pred svima prepričavajući sve ovo što mi se dogodilo? Maggy se ponovno nasmijala. — Valjda ne misliš da bih ti priredila takvo što? — Da — odgovori joj Nick — ti bi! — U redu! — reče ona. — Ako si se predomislio glede posjeta, sve što ti preostaje jest da se uspneš natrag, gore. Pritom je mahnula glavom prema stijeni koja se uzdizala iznad njih glatka poput stakla, neprohodna i nepristupačna. — Dovraga! — reče Nick pogledavši gore. — Tvoj izbor... — A ti — nadoveže se Nick na njezine riječi — naprosto uživaš u svakoj sekundi moga izbora. Maggy je i sama bila iznenađena istinitošću njegovih riječi. — Da, uživam! Nick se isceri. — Uživam i ja! Na trenutak, oboje su zračili savršenim prijateljstvom, urotništvom, čak partnerstvom u zločinu. Oduvijek je tako bilo među njima. Činilo se kao da su bile izbrisane sve one godine koje nisu proveli zajedno, kao da su nestale, kao da su njih dvoje ponovno bili Nick i Magdalena, Magdalena i Nick — najbolji prijatelji, obitelj, svijet kojemu nema kraja. Odrastajući u njemu, uvijek su i oduvijek najviše voljeli jedno drugo. — Drago mi je da si se vratio, Nick — prigušenim će glasom Maggy. Osmijeh joj je nestao s usana u bujici osjećaja koji su je obuzimali — Nedostajao si mi. Nick ispruži ruke prema njoj, ali se predomisli u zadnjem času i prekriži ih preko čvrstih prsa. Oči mu iznenada postadoše naglašeno zelene dok ju je milovao pogledom kroz neumoljivi mrak. — I ti si meni nedostajala, Maggy May — šapne on. Trgnula se od boli na spomen imena koje je izgovorio, i to vjerojatno namjerno. U tom bi trenutku bila otišla bilo kamo, samo da je imala kuda.

102

Bila je nemoćna, stiješnjena na grebenu zajedno s njim... Sa sjećanjima koje je namjerno probudio u njoj. Sa sjećanjima na noć kada su postali više od najboljih prijatelja, više od obitelji jedno drugome. Na noć kada su postali ljubavnici. Glazbeni hit Roda Stewarta Maggy May, treštao je iz radija u Nickovu automobilu. Još se sjećala te pjesme dok je, onako sklupčana, ležala u Nickovu zagrljaju. Nick je pjevao zajedno s Rodom — oduvijek je volio zamišljati sebe kao pjevača — a poslije toga, počeo ju je zvati Maggy May. Ono kratko vrijeme koje su još proveli zajedno. Tražila je u njegovim očima trag, željela je vidjeti da li se on toga sjeća. Sjećao se. Jasno je to vidjela. Njegov ju je pogled prikovao za mjesto na kojem se nalazila, tiho je podsjećajući na toliko mnogo toga zajedničkog što su nekada dijelili. Pa ipak, nije je ni dotaknuo. Ruke su mu i dalje bile prekrižene na prsima. Ni ona nije ispružila ruke prema njemu. Zabila ih je duboko u džepove jakne. )ako ih je razdvajalo dobrih pola metra, Maggy je osjećala da je svaki djelić njihovih tijela bio u dodiru. Stajali su nepomični. Zelene su oči prodirale u smeđe. Dvije tamne siluete na blijedoj stjenovitoj podlozi. Izvan vremena. Na trenutak. Dušama sjedinjene. Bez riječi, bez dodira, bez ičega drugog osim sjećanja koja su se zrcalila u njezinim očima, Maggy je napokon poželjela dobrodošlicu Nicku koji se vratio kući. On joj je na isti način rekao da mu je drago što se vratio.

103

14

S

amo malo, narode! Pardon — gospodo. Ako mislite da ću se i ja na vlastitoj guzici spustiti niz tu planinu, možete me odmah zaboraviti. Nisam taj. Linkov je glas iskazivao neskriveno neodobravanje i nezadovoljstvo dok ih je, čučeći, pokušavao nazrijeti kroz mrak, probudivši ih iz njihovih sanjarenja. Maggy se osjećala neobično smućenom, dezorijentiranom. Kao da je imala vrtoglavicu... Kao da je putovala nekim drugim svijetom a poslije toga, kao da je bila grubo vraćena u surovu stvarnost. — Link se boji visine — reče Nick dovoljno glasno da ga čuje i njegov polubrat. — Ničega se ja ne bojim! Ja sam samo pametan — odbrusi Link — Samo zaljubljena budala koja gine od ljubavi i s više dlaka na sebi no mozga u glavi, pokušala bi taj spust primamljena slatkorječivošću jedne mačkice. Promašiš li onaj greben dolje, možeš si zauvijek reći pa-pa. — Rekao sam ti, ima strah od visina — reče Nick Maggy. — Dovraga, Nick! Nećeš me natjerati da odustanem zbog srama. Čekat ću vas u automobilu. — Ali, Link, nas vjerojatno neće biti nekoliko sati — dovikne mu Maggy, sada već potpuno pri sebi. — Pa što? Kupit ću si hamburger, vratiti se i čekati vas. Automobil će biti na istome mjestu gdje je i sada. — Vidimo se! — odgovori mu Nick koji nije bio posebno uzrujan zbog Linkova odustajanja. Progunđavši nekoliko riječi, Link je ustao i nestao s litice. Maggy iznenada postade vrlo svjesna činjenice da je ostala sama s Nickom. Ta spoznaja ponovno je učini nervoznom. — Vrijeme je da krenemo! — reče ona promuklim glasom. Okrenuvši se, krene prema sjevernom dijelu grebena gdje je počinjao stjenoviti puteljak, jedini spust prema dolje. Bio je uzak, širok svega četrdesetak centimetara, prosječen zajedničkim djelovanjem prirodnih i ljudskih snaga

104

prije nekoliko stotina godina. Sve joj je to ispričao (erd koji ju je upoznao sa svim tajnama puta do zaljeva nepunu godinu poslije Davidova rođenja. Vijugavo se spuštao naniže, poput zmije, mjestimice čineći oštre zavoje u obliku slova Z, da bi na kraju doveo nevjerne na samo tri metra od doka pokraj kojega je počivala Plesačica. — Isuse, pa to je pravo samoubojstvo! — gunđao je Nick slijedeći je. Činio je to vrlo oprezno, što je urodilo novim smiješkom na njezinu licu dok su se spuštali niz puteljak. Slijeva, držao se za stijenu usredotočujući pogled na ono malo vidljive stjenovite staze ispred njega. — Sigurnije je ovim putem nego što se čini. Često ga koristim. — Oduvijek sam znao da si luda. Nekoliko je trenutaka ponovno zavladala tišina dok je Maggy radosno kročila niz puteljak kojim je prošla toliko puta. Nick ju je slijedio u stopu. Tada ga Maggy pogleda preko ramena. — Što je Link mislio spomenuvši budalu koja gine od ljubavi ? Pitanje je samo od sebe prešlo preko njezinih usana. Nije ga željela povući čak i da je to mogla. Željela je, ne — morala je saznati odgovor. Nick je nakratko pogleda prije nego što je ponovno obratio pažnju na uski puteljak. — Mislio je da ga ismijavam, pa mi je vratio istom mjerom. — Ali zašto budala koja gine od ljubavi ? Nick je ponovno pogleda. Već se bila okrenula prema njemu i njihovi se pogledi suočiše. Udario je nogom u kamen ne primijetivši ga prije toga. Masno je opsovao sledivši se na mjestu na kojem se zatekao, osluškujući tutnjavu odronjenog kamena niz mračnu strminu, prema zaljevu. — Magdaleno, na ovoj me visini samo tanašni stjenoviti zid dijeli od vječnosti. Možemo li o svemu tome porazgovarati kad se nađemo na čvrstom, ravnom tlu? — Oh! Dakako. Poslije toga zavlada tišina. Maggy zapravo nije ni bila tužna zbog toga. Znala je da se pača u nešto što je trebalo ostaviti na miru, ali — poput Pandore s njezinom kutijom — nije mogla odoljeti izazovu. Zašto ne bi mogla porazgovarati o svojim osjećajima s Nickom, makar samo večeras? Zato što su osjećaji, poput sjećanja, bili isto tako prokleto opasni a da bi se čovjek poigravao s njima. Morala je okrutno podsjećati samu sebe na tu jednostavnu istinu. Stigavši do zaljeva, Maggy zastane da pričeka Nicka. Promatrala ga je kako se polako i oprezno spušta niz puteljak, i dalje se pridržavajući za 105

stijenu. Ono malo mjesečine dodalo je plavkasti sjaj njegovoj crnoj kosi. Svojim srebrnim dodirom čak je ublažila grubost njegova lica. Odjeven u tako elegantno odijelo, lica okrenutog na drugu stranu, nije joj nimalo nalikovao na Nicka kojega je davno poznavala. )stodobno je podsjećala samu sebe da to ni ne može biti njezin Nick od prije dvanaest godina. Stigavši do nje i vidjevši je kako ga pomno promatra, Nick se nasmiješi. Susrevši se s njegovim pogledom, Maggy je shvatila onu jedinu i osnovnu istinu: nimalo se nije promijenio na način koji je jedino bio važan. Još je zauzimao mjesto u njezinu srcu koje nikada nije, niti bi ikada moglo pripadati nekom drugom. — )mam samo jedno pitanje a to je kako ćemo se, dovraga uspentrati uz tu strminu poslije povratka? — upita on nakon što je dospio do nje. Čvrsto je i duboko potisnula u sebe sve osjećaje koji su počeli bujati u njoj sve jasnije. Dopustiti si da se ponovno zaljubi u Nicka, bila bi bomba koja bi raznijela cijeli njezin život. ) Davidov. Nikada ne smije zaboraviti na Davida, ma što napravila. — Ne brini! — reče mu ona — Vratit ćemo se drugim putem, duž zaljeva, pa preko zida i kroz šumu. — Znači li to da postoji i drugi put, manje samoubilački od ovoga? — Da! — nasmiješi se Maggy — Ali, ovaj je mnogo brži! — Sranje! Sljedeći ću se puta držati samo kopna. Slijedio ju je u stopu. Ne mogavši si pomoći, Maggy se nasmiješila ali nije odgovorila. Dok god bude mogla osjećati da je Nick bio i da bi mogao biti njezin dragi prijatelj, sve će biti u redu. — Tako, dakle. Želiš znati zašto mi je Link rekao da sam budala koja gine od ljubavi ? — zaskoči je on pitanjem prošaputanim ravno u njezino uho, i to u trenutku kad se nalazila na samo nekoliko koraka daleko od doka. Zatečena i zbunjena, poskočila je a zatim se okrenula prema njemu — da se konačno suoči s njim, odmahujući glavom. — Ne, ne želim to saznati. Oči mu se sumnjičavo suziše. — Pogriješila sam što sam te to uopće pitala. — Brzo će ona obavivši ruke oko ramena kako bi njega zadržala podalje od sebe. Nickove su ruke bile duboko u džepovima. — Biti ponovno s tobom ipak budi stanovita sjećanja — nastavi ona — i to sjećanja na stara vremena. Znaš i sam. Taj naš ples večeras... Na trenutak sam posve zaboravila da sam udana žena. S jednim djetetom. 106

Posljednju je rečenicu namjerno naglasila ne bi li tako i samu sebe podsjetila na stvarnost. David... David je bio sve — i razlog njezinoj odluci da zadrži svoj život netaknutim, nepromijenjenim, ali i talisman koji nije željela zlorabiti sređujući vlastiti život. — Drugim riječima, kažeš mi da si izabrala staroga Lylea, ha? Bez obzira na to voliš li ga ili ne? — odgovori joj Nick neočekivano blago. Doimao se zamišljenim, sjetnim u času kad su im se pogledi ponovno sreli. )ako nije bio ni ljut ni bijesan na nju, osjetila je kako joj se srce steže. — Da, govorim ti baš to. )... Mislim da bi bilo bolje da sama posjetim Tia Gloriju. Požuriš li još imaš dovoljno vremena da sustigneš Linka. — Dosad te nisam ni dotaknuo. )li griješim? — uzvrati joj on sasvim razumnim, staloženim glasom. — Ovaj... Nisi. — Zbog čega si onda zabrinuta? To što stojiš i razgovaraš sa mnom tu, u mraku, ne znači da si nevjerna supruga. )li jesi? — Ne! Skretao je s teme kao što je to uvijek običavao, i uvijek mu je polazilo za rukom da je zbuni. Nick je bio najspretniji govornik kojega je ikad upoznala. Samo trenutak prije svega ovoga, točno je znala što joj je činiti a da svima bude dobro. Sada... — Barem smo ti i ja stari prijatelji — nastavi Nick — Da ne kažem obitelj. Uostalom, upravo me vodiš da posjetimo ostatak obitelji. Što je loše u tome? — Lyleu se to ne bi nimalo dopalo. )zrekla je to prije nego što se mogla suspregnuti. Čekala je da Nick ponovno kaže Dovraga s Lyleom kao i prije. Na neki je, sebi svojstven način zapravo očekivala svađu, izazivala je. Tako bi joj bilo mnogo lakše otići od njega... — Nemoj mu to ni reći — odgovori Nick glasom koji ju je spustio na zemlju. Napućila je usne. — Dakle, hoćemo li posjetiti Tia Gloriju ili nećemo? Ne zaboravi da se moramo riješiti i tvog rođendanskog dara . Oči joj se zbunjeno raširiše dok joj je ruka automatski krenula prema unutrašnjem džepu jakne u kojem je skrivala optužujući materijal. — Kako si znao? — Čitam te poput knjige, Magdalena. Jesi li to već zaboravila? Osim toga, pod rukama sam osjetio što kriješ u jakni kada sam te vukao u 107

šumski mrak. Iscerio se. — Varalico! — sikne ona iako nije mogla odoljeti njegovu osmijehu. Nasmijala se i ona. — Dakle? — upita on — idemo li ili ne? Maggy je oklijevala. — Ne brinite, moja gospo, sa mnom ste sigurni! — šapne on galantno, ponovno se nasmijavši. — Nemoguć si! Dođi — pozvala ga je okrećući se, znajući da je tim pozivom napravila i najveću grešku. Ali, u tom trenutku nije imala ni snage, ni volje — čak ni vremena — da se bori s Nickom. Bio je, što je već znala, poput buldoga koji neće ispustiti ono čega se dočepa, a ona je, kad je već riječ o njemu, trenutno bila emotivno preslaba da se nosi s njime. Osim toga, morala je što prije pohraniti videokasetu i fotografije na sigurno mjesto prije nego što se, i to na vrijeme, vrati kući. Ni od milijun mogućnosti nije bilo šanse da je Lyle baš noćas zatreba ili potraži, no budući da s njim nikada nije bila na čisto, nije željela riskirati. Blagi žubor tristotinjak metara udaljene rijeke, kao i žubor potoka koji se ulijevao u njezin rukavac gdje se nalazio dok Windermereovih, naglašavali su zvukove noći. Pogledavši nalijevo, Maggy je samo mogla zamisliti mirnu, bezbrižnu tamu koja se nadvila nad moćnom rijekom Ohio dok se tiho i tromo valjala pokraj ušća Willow Creeka ne mareći za njega. Prepoznatljivi miris blizine rijeke prožimao je zrak, miris po ribi, vlažan povjetarac... Sirena staroga riječnog šlepa-tegljača samo je upotpunjavala sliku. Mjesec se udobno naherio na baršunastoj pozadini noćnog neba, ogledavajući se u mračnom ogledalu mirne površine vode zajedno s bezbrojnim sićušnim zvijezdama, tako da se činilo da su posvuda nebesa, da je svejedno. Na suprotnoj strani rukavca sve je bilo šumovito i vrlo tiho, ali bez stjenovite podloge na kakvoj je bio podignut Windermere. Cijelo je to zemljište pripadalo pokojnom (aganu Bluffu, ali je njihovo golemo ciglasto zdanje bilo podalje od ušća potoka u riječni rukavac, a kuća je ionako bila prazna. Stara gospođa (agan, udovica, također je preminula prošle jeseni. Cijelo imanje trebalo se vrlo skoro naći na bubnju, na rasprodaji. Gospođa (agan je imala maloljetnog unuka koji je obožavao sve vrste plovila, tako da se Plesačica uistinu doimala kao stara krntija u odnosu na njegova dva motorna čamca od fiberglasa. 108

Na strani Windermereovih, stari se i klimavi, drveni dok jedva držao na stupovima zahvaljujući neprestanoj (erdovoj brizi i održavanju. Stršio je nekih tri metra iznad vodene površine, a na njegovu je kraju nestrpljivo na valovima poskakivala Plesačica. Ušće potoka jedva da je bilo dva i pol metra široko i ne osobito duboko, ali, dovoljno duboko da Plesačici omogući neometan pristup rijeci. Dovoljno duboko da njezinih pet metara dužine bezbolno sklizne niz rukavac u riječnu maticu. Stigavši do samog kraja starog doka, s Nickom za petama, Maggy se okrene prema njemu. — Uskoči! — reče ona nastojeći, istodobno, zadržati i prijateljski i bezlični ton u svome glasu. Sagnuvši se da razveže uže kojim je Plesačica bila privezana uz dok, osjetila ga je pokraj sebe. Nije učinio što mu je naredila, ona se uspravi i ponovno ga pogleda. Njegov je podozrivi pogled lutao od čamca do nje, pa natrag. — Da uskočim? — Da, uskoči. — A ti? — Uskačem odmah poslije tebe. Ne želim da čamac bude odriješen i nepritegnut dok se ti budeš ukrcavao jer će ga već sama tvoja težina odgurati od obale. Čim se ukrcaš, odriješit ću uže dokraja i uskočiti za tobom. Pogledaj! Da mu pokaže što je time mislila, olabavila je metalizirani kraj užeta ostavljajući, istodobno, njegov središnji dio obavijen oko drvenog stupca dovoljno čvrsto i sigurno da zadrži čamac na mjestu. — Vidiš? Čim se ukrcaš, odmotat ću uže do kraja i pridružiti ti se. On je još oklijevao. — Nick, molim te, ukrcaj se! — (oću, ali samo zato što ti beskrajno vjerujem. Nemoj zeznuti cijelu stvar, Magdaleno. Pritom joj se nasmiješio ne skrivajući da je kapitulirao, da se predao u njezine ruke. — Tako govore hrabri momci! Nick se mučno prebacio preko ruba čamca koji se odmah zaljuljao i, baš kao što je to Maggy bila predvidjela, odmah se udaljio od obale pod težinom njegova tijela. Uže obavijeno oko stupca spriječilo je Plesačicu da potpuno otpleše niz vodenu struju. — Magdalena...

109

Osjetila je paniku u njegovu glasu dok je, onako skutren, ležao na pramcu i gledao u nju na doku. — Stižem! Drži se! Maggy je olabavila uže i, oslobodivši ga, skočila na motorni čamac, držeći ga u ruci. Doskočila je stopalima a potom odmah kleknula da koljenima održi ravnotežu uzbibane Plesačice. Nick se s obje ruke držao za strane čamca koji se opasno ljuljao. Pritom je gadno opsovao sebi u bradu. Uspostavivši ravnotežu hitro poput mačke, Maggy krene prema krmi. — Jesi li sigurna da znaš što radiš? — upita je Nick. — Samo ostani gdje jesi. Za nešto više od minute naći ćemo se u središtu struje, a tada ću moći upaliti motor. Zar nisi nikada prije bio u čamcu? — Ne. Njegov je jednostavan odgovor imao dvostruki efekt, stišao je Maggyn uspaljeni glas i podsjetio je na njezino i Nickovo porijeklo. Da se nije udala za Lylea, vjerojatno se ni ona nikada u životu ne bi vozila čamcem, a kamoli jahtom. U zapadnom dijelu Louisvillea nije bilo mnogo čamaca, čak ni takvih kakva je bila Plesačica. Učvrstivši uže za kuku koju je (erd bio postavio posebno za tu namjenu na trupu broda, Maggy krene prema krmi gdje se nalazio motor. Plesačica je bila stari čamac izrađen od čvrstog drveta. Forrestovi su ga koristili za prijevoz do njihove prve obiteljske jahte, kao i za povratak do obale. Čim je stara jahta bila prodana, Plesačici bi bila zapečaćena sudbina da nije bilo Herda koji je dobio dopuštenje da koristi čamac kao svoje osobno plovilo. On je potpuno promijenio njegovu unutrašnjost pretvorivši ga u pravi ribarski čamac s dvije drvene daske-sjedala, smjestivši jednu sprijeda, na pramcu, a drugu straga. Upravljanje brodicom obavljalo se straga gdje se nalazilo kormilo. Cijeli je sistem zapravo bio jednostavan: da se pokrene Plesačica, trebalo je samo povući uzicu povezanu s motorom, i to na isti način na koji se aktivira kosilica za uređivanje travnjaka. Maggy potegne uzicu — jedanput, dvaput, pa i treći puta sve dok motor nije glasno zaurlao. — Sjedni — doviknula je Nicku koji se već počeo dizati da joj pomogne. Zavalio se natrag na drveno sjedalo gledajući u nju dok se Plesačica polako odmicala od doka klizeći sve brže niz Willow Creek prema rijeci. Poslije prvotne buke koju izaziva paljenje, motor je počeo presti tiho poput mačke. — Jesi li sigurna da je pametno zaploviti rijekom u... ovome? Čini mi se 110

da je noć prehladna za plivanje — upita je Nick sumnjičavim i nešto povišenim glasom dok mu je pogled klizio niz prastaru konstrukciju Plesačice. — Odoljet će rijeci, i to savršeno! Vjeruj mi. — Neprestano to ponavljaš. Pitam se zašto me još nisi uspjela razuvjeriti. Ili uvjeriti da si u pravu? — Zato što ne podnosiš ulogu podređenoga. Zato što ti nisi šef. — Bogami, dobro me poznaješ — isceri se Nick. — Znam to. Pri samom ušću u maticu rijeke plutali su mnogobrojni drveni trupci, granje, naplavljeni otpaci i tko zna što još sve ne, koji su zajedno s pješčanim plićacima znatno otežavali pristup rijeci. Maggy se prvih nekoliko puta znala dobro nasukati na plićake dok nije potpuno savladala umijeće upravljanja Plesačicom, dok nije upoznala rijeku i sve njezine pritoke i rukavce. Nakon što je dva ili tri puta morala skočiti u zamuljenu vodu, duboku do vrata, te osloboditi čamac guranjem, položila je ispit naučivši da se mora držati malo više nadesno od središta ušća. Tamo je voda bila najdublja. — Zgrabi ručnu svjetiljku za signaliziranje iz kutije za pribor, upali je i stavi na pramac. (oćeš li? — Zašto? — upita je Nick sumnjičavo. — Nemamo svjetla — odgovori mu ona — Bez svijetla nitko nas neće vidjeti, a biti nevidljiv na rijeci kojom prolaze svi oni tegljači, čamci i jahte, nije dobra ideja. Osobito ne bih željela da me pogodi i pregazi teretni brod. — Isuse! — progunđa Nick, ali je učinio točno kako mu je Maggy naredila. Ne bez njezina prikrivenog smiješka koji ga je neprestano pratio. Svjetlo obične lampe nije bilo dovoljno jako da joj pomogne pri navigavanju, no to mu nije ni bila svrha. Čak i u najmračnijim noćima, površina rijeke je odražavala dovoljno svjetlosti svakomu tko je njome plovio. Herd je uveo uporabu signalne lampe na pramcu iz strogo sigurnosnih mjera, u slučaju da netko poželi zaploviti rijekom noću. Zapravo nitko nije ni plovio na Plesačici noću osim Maggy. Uz pomoć benzinskog motora u sporome hodu, dospjeli su na široku, tamnu površinu rijeke Ohio bez prekida i zapreka. Voda je bila nemirna, valovita zbog vjetra koji bi uvijek najjače puhao duž vodene površine, ali ni izdaleka toliko uzburkana kao tijekom njezinih prijašnjih putovanja rijekom. Obično uspjenušane bijele kreste valova nisu

111

prijetile čamcu, a ni vjetar nije bio dovoljno jak da ga skrene s kursa koji je odredila, a koji će ga pomoću podvodnih struja, dovesti do obale, točno tamo kamo je Maggy nakanila otići. U daljini, žuta svjetla tegljača prividno su se sporo ali uporno približavala njihovu čamcu. Osim svjetala, Maggy je mogla nazrijeti samo mračne obrise velikog plovila koje se, u tom trenutku, nalazilo na nekih pet morskih milja od njih. Negdje između tegljača i Plesačice uzdizao se otok Six Mile )sland, omanji otok u obliku mjesečeva srpa, koji je bio bliži riječnoj obali )ndiane negoli obali Kentuckyja duž koje su se čamci i jahte svih vrsta ukotvljavali ljeti zbog vikendaških izleta i kupanja. )sti se taj otočić mogao pohvaliti trima pješčanim plažama nad kojima se nadvijalo različito raslinje, uključujući i visoke stare čokote koji su mnogima služili kao daske za skakanje. Nedaleko od njega pružao se još jedan otokblizanac, zvan Twelve Mile )sland, što je značilo da je bio za šest milja bliži Cincinnatiju te za isto toliko milja udaljeniji od suprotne obale. Ljeti bi moćni motorni čamci izvodili osmice oko ta dva otoka, usporavajući samo u uskom kanalu između Six Mile )slanda i )ndiane prije nego što bi se ponovno uhvatili u koštac s riječnom maticom. Otok Six Mile )sland bio je popularno stjecište imućnijih kojima su pripadali i Forrestovi. Siromašnijim obiteljima plićih džepova, isti je otok služio samo kao usputna stanica za osvježenje u vodi. Noćas, nije se moglo vidjeti ni jednog jedinog plovila, a to, zahvaljujući prohladnoj noći, nije ni čudilo. Provesti ili prespavati noć na čamcu ipak je spadalo u ljetne aktivnosti. — Ako hoćeš, prekopaj po (erdovim stvarima u kabini. On tamo uvijek drži rezervnu odjeću za presvlačenje. Želiš li doista poći sa mnom u posjet, možda bi to bilo bolje bez rupe na hlačama. — Tko je Herd? — upita je Nick pogledavši u smjeru koji mu je naznačila rukom, poslije čega je ustao i klimavo krenuo čamcem nenaviknut na ljuljanje po valovima. — On je naš vrtlar. — Bogme, otmjeno! — fućne on kroz zube. — Je l’da? — odgovori ona promatrajući ga kako ulazi u malenu kabinu i prekapa po njoj, poslije čega se pojavio s parom traperica i nečim što je nalikovalo iznošenoj vojničkoj jakni. — Misliš da će to odgovarati? — upita Maggy dok joj je pokazivao što je pronašao. — Mislim da hoće. No, što će reći tvoj vrtlar ako posudim njegovu robu? — Ništa. 112

— To sam i mislio. Jedna riječ protiv i ode mu glava! — Ne! — nasmiješi se Maggy — Forrestovi smatraju njega i njegovu suprugu Louellu, inače domaćicu kuće, svojom obitelji. Ne bi ni sanjali o tome da ih otpuste — toliko im trebaju, a čak da na to i pomisle, mislim da Herd i Louella ne bi napustili imanje. Jednostavno bi nastavili raditi svoje uobičajene poslove, kao da se ništa nije dogodilo, sve dok netko od gazda ne bi došao k zdravoj pameti i shvatio da imanje Windermere ne bi moglo opstati bez njih dvoje. — Govoriš o Forrestovima kao da im ne pripadaš, kao o gazdama, kao da nisi jedna od njih — govorio je on dok se presvlačio. — I nisam! — kratko će Maggy — Ja sam tipična autsajderica i to ću uvijek i biti. Ne toliko zato što nisam rođena u odgovarajuće moćnoj obitelji, nego zato što nisam rođena u njihovu svijetu, okružju. Nakon što sam se udala za Lylea, nisam imala pojma o tome kakva je razlika između, na primjer običnog noža i noža za ribe, što ih je užasavalo. Znaš što mislim? — Misliš li reći da imaju posebne noževe za ribe? Što je, onda, s maslacem od kikirikija? )maju li i za njega poseban nož? Da ni ne spomenem sireve — mrmljao je on svlačeći sa sebe jaknu od skupocjenog, elegantnog odijela — što li je tek s gotovom hranom? — Forrestovi — dobaci mu Maggy — pripadaju onim ljudima koji ne jedu putar od kikirikija niti išta slično, a osobito ne tvornički spravljena jela. — Dosadna neka raja. — Da! — odgovori mu Maggy nenadano se nasmiješivši — Vrlo dosadna raja. — Predosadna, rekao bih, posebno za tvoju ličnost, osobnost... Nick je u tome trenutku upravo otvarao šlic na hlačama. Zvuk otvaranja patentnog zatvarača bio je iznenađujuće glasan spram udaranja valova u trup čamca i jednoličnog rada motora. — Da li ti se sve to isplatilo, Magdalena? — doda on tiho — Je li vrijedilo truda? Pitanje joj je postavio gotovo nemamo, ravnodušno, dok se izvlačio iz hlača, sjedeći minutu-dvije u donjem rublju, čekajući njezin odgovor. Maggy pogleda bez ustručavanja u njegove vrlo muževne noge u tamnim čarapama, u dlakava, mišićava bedra i listove nogu, u blještavo bijelu košulju koja mu je prekrivala krilo, u moćne ruke i snažna prsa, u tamno ljepuškasto lice. ) znala je odgovor. Ne , poželjela je vrisnuti. Ne! Nije bilo vrijedno truda. 113

— Kakvog to truda misliš? — upita ga ona umjesto toga hladnim, staloženim glasom, svrnuvši oči s njega dok je navlačio (erdove traperice, gledajući prema obali )ndiane koja im je bila sve bliže. — Nemoj mi prodavati takve fore, Magdalena. Nije mogla a da ga na trenutak ne pogleda, baš tada kad je gurao jednu nogu u traperice. Uvukao se u njih s neobičnom lakoćom. Dospjela je ugledati samo djelić njegova donjeg rublja — široke kratke gaćice koje je već prije osjetila pod prstima ispitujući stanje stražnjeg dijela njegovih hlača poslije spusta niz stijenu, no i to je bilo dovoljno da probudi u njoj nešto što godinama nije bilo pokrenuto, izazvano, potaknuto... Putena pohotnost? Ne, Lyle ju je izliječio od toga. Već godinama nije imala nikakve seksualne potrebe ili osjećaje. Spojiti sve to, sada, s Nickom nije bila baš najpametnija stvar na svijetu. Ponovno se usredotočila na obalu )ndiane dok je on uvlačio košulju u hlače, zakopčao ih povukavši patentni zatvarač, te opasao remen. — Jesu li ti dobre? — upita ga ona glasom koji je bio normalan koliko je u tom trenutku mogao biti. — Trapke su malo prekratke, ponešto preširoke oko struka, ali izdržat će. Ponovno se začuo zvuk patentnog zatvarača, ovaj puta na jakni. Pogledavši ga, vidjela ga je potpuno odjevenog kako sjedi spremajući se da navuče cipele. — Dakle — ponovi on pitanje — je li bilo vrijedno truda udati se za sve one milijune dolara staroga Lylea? Nije želio odustati od svog pitanja i čekao je da mu Maggy pruži pravi odgovor. Dovoljno ga je dobro poznavala a da bi ga uopće pokušala izbjeći. — Tada sam mislila da je to bilo vrijedno truda. — A sada? — upita je on nimalo potresen njezinim tihim, udaljenim glasom. Nije ni očekivala da će ga ganuti svojim riječima. Predobro ga je znala. U klopci sam! vrištalo je cijelo njezino tijelo ali to nije mogla izreći, ne glasno. Umjesto toga, rekla je: — Što je bilo, bilo je. — To ne znači da mora i biti. — Ne. — Magdalena... Potpuno odjeven, Nick joj je prišao i sjeo pokraj nje. Razdvajala ih je

114

samo ručica kormila koju je ona grčevito stiskala. — Premještanjem svoje težine, samo skrećeš čamac s kursa — bunila se ona. — Pitala si me, nešto ranije, zašto sam se vratio u Louisville. — Možeš li se vratiti tamo gdje si bio? Mislim u čamcu. — Želiš li čuti odgovor? — Ne. Napravila je veliku pogrešku što ga je pogledala u tom trenutku, i to je dobro znala. Upiljio je oči u njezine, oči zelene poput mačjih na mjesečini. — Ne laži mi, Magdalena. Ti ionako nisi nikada mogla lagati. Znam to. Kao i ti. ) te kako želiš čuti moj odgovor ali te je strah. — U redu, reci mi tvoj odgovor — ovlaži ona usne — ) reci mi točno: Zašto si se vratio? Namjeravala mu je postaviti to pitanje kao i svako drugo pitanje, ali nije bila sigurna da li je u tome uspjela. Nickov glas je bio vrlo tih dok joj je odgovarao. — Zbog tebe, Magdalena. Vratio sam se zbog tebe.

115

15

N

ick... Ovlažila je usne vrhom jezika, progutavši knedlu vlastitog razdiranja niz grčevito stisnuto grlo, pokušala je sve na svijetu da izbjegne točno to što je učinila — da spusti očne kapke i razotkrije vlastitu slabost. Premda, uzevši sve u obzir, nije to bio loš potez. Nick je ionako oduvijek imao moć čitanja njezinih misli. A njezino je stanje u tom trenutku bilo prava slika i prilika potpuno zbrkanih i pomiješanih misli i osjećaja u koje on nije smio proniknuti. Svaki je atom njezina bića žudio za tim da nasloni glavu na njegova široka prsa, da osjeti njegove snažne ruke oko sebe. Boljela ju je želja da se isplače na njegovu ramenu, da mu ispriča sve što je tišti i prepusti mu da to riješi na pravi način... Samo što on to nije mogao. On to ne bi mogao. Davno je prerasla snove o hrabrom vitezu u blještavom oklopu koji stiže kao spas u zadnji čas, a kamoli da pomisli na viteza poput Nicka koji u svakome budi tako snažno strahopoštovanje. Jedini je pravi odmetnik bilo njezino jogunasto, tvrdoglavo srce. — Nadam se da nije istina to što si maloprije rekao — odgovorila mu je glasom staloženim koliko je u tom trenutku mogao biti. Pritom su joj pomogle dugotrajne obuke o lijepom ponašanju u društvu, koje je morala proći, ali i njezino dugogodišnje pretvaranje da je prava Lyleova supruga. Ton kojim je to bila izrekla, jasno mu je stavljao na znanje da je odbijen, da je ispao iz igre. Teškoća je bila u tome što je on odbio i samu pomisao na to da ispadne iz igre. — Istina je da sam se vratio zbog tebe, Maggy May, i ti to vrlo dobro znaš. Valjda nisi mislila da se neću vratiti? )li jesi? Toplina njegovih riječi bila je razoružavajuća ali istodobno i ohrabrujuća. — Nadala sam se da se nećeš vratiti. Njezin je odgovor bio vrlo iskren na njoj svojstven način. Možda i preiskren jer je krajičkom oka primijetila da mu se pogled smrknuo. 116

— Povrijedila si moje osjećaje — odgovori joj on poslije kraće stanke. Izrekao je to lakim, bezbrižnim tonom, no ona ga je predobro poznavala a da ne bi osjetila onu krajnju, zagonetnu svrsishodnost njegovih riječi. — Zapravo, to bi uistinu povrijedilo moje osjećaje kad bih povjerovao u sve što govoriš. A ja ti ne vjerujem, Magdalena. — Vjeruj mi. )zrekavši to, duboko je udahnula i odmah poslije toga pogledala na sve strane da se uvjeri da im je riječni put čist. Zatim ga je ponovno pogledala. ) on je gledao nju poluspuštenih trepavica, mirno, sjedeći s rukama u krilu. Samo netko tko ga je poznavao dobro poput nje, znao je da se iza te mirnoće skriva neopisiva napetost s kojom se on sam morao suočiti i pobijediti je. — Voliš me, Magdalena — tiho je rekao Nick ne skidajući pogleda s njezina lica — Oduvijek si me voljela. — Voljela sam te prije dvanaest godina! To je mnogo vremena, Nick, a otad je mnogo vode proteklo ispod našeg mosta. — Znači li to da me više ne voliš? — To ti nisam rekla. Govorim ti da te volim kao starog i vrlo dragog prijatelja. To je sve. Ne prozborivši ni riječi, Nick ju je i dalje gledao. Bilo je teško protumačiti izraz njegova lica u tom trenutku. Nesposobna i nespremna da izdrži njegov pogled duže od nekoliko sekundi, Maggy obrati pažnju na mračne obale )ndiane pazeći na smjer kretanja čamca. Bila joj je to dobra isprika dok je, stisnuta srca sa zebnjom iščekivala njegov odgovor, isto to što bi mu rekla da je situacija bila obrnuta. — Sereš! — kratko će on. Zatečena, morala ga je ponovno pogledati. Čeljusti su mu bile čvrsto stisnute a oči još zelenije nego maloprije. )zgledao je poput čovjeka koji ne vjeruje u riječi koje je bio čuo, poput čovjeka istodobno i tvrdog, i agresivnog i tvrdoglavog. Stisnuvši zube, visoko je podigla bradu. ) ponosno. Ovaj mu puta neće dopustiti da je nadglasa riječima, u čemu je bio majstor. — Vjeruj što god ti je drago — odgovori mu ona hineći ravnodušnost. — Pa već si priznala da ga ne voliš! U tom je času proklinjala svoj brzopleti jezik. A tada pomisli: )onako se ne bih mogla pretvarati pred njim. Ne pred Nickom. — )? Što sada? Znači li to da automatski moram voljeti tebe? — progovori ona glasno. 117

— Oduvijek si me voljela. Još od vremena kad si bila mala djevojčica. Nikada me nisi prestala voljeti. Nikada ni nećeš. Njegov je glas odzvanjao izvjesnošću, sigurnošću. — Oduvijek si bio tajnovit, prikriven — presiječe ga ona — Zar još misliš da si božji dar ženama? Uputila mu je pogled koji je strijeljao. — Ponekad, da! — zafrkantski će on — Sjećaš li se onih vremena kad si poludjela i na samu pomisao da izlazim s nekom drugom? Dok smo bili mladi, tinejdžeri, kad sam počeo zakazivati sastanke s drugim djevojkama? Svaki puta kad bih izlazio, znala si mi očitati pravu jezikovu juhu... Te nemoj s onom, te nemoj s ovom. Čak si me i udarala bijesna zbog mojih izleta. Jednom si me i slijedila! Pretukla si djevojku s kojom sam se bio našao. Kako se ono zvala? Melinda ili tako nešto... — Zvala se Melissa Craig — dobaci mu ona ledenim glasom, a tada poželi da si pregrize jezik jer mu je time i te kako dobro dala na znanje da se još sjeća te prsate plavuše. — Ah, da, Melissa — reče on prisjećajući je se — Šesnaestogodišnjakinja s najvećim grudnjakom na svijetu. Vruća... Uh! Zapaljiva i eksplozivna poput petarde. — Bila je obična lakoumna droljica, k tomu i prljava — odgovori Maggy ne mogavši odoljeti unutrašnjem porivu. Još se dobro sjećala kako je Melissa plazila po cijelom Nicku, dovoljno dobro da joj i dandanas uzavrije krv. — U to si vrijeme jednostavno bila ljubomorna na obujam njezinih sisa... Koliko se sjećam, tvoje tada još nisu ni bile propupale — iscerio se on. — Bilo mi je četrnaest godina! ) nisam bila ljubomorna! Samo sam te željela spasiti od nje. Nisam željela da počiniš životnu grešku, i to užasnu grešku. — S gledišta jednog momka, šesnaestogodišnjakinja, Melissa Craig nije predstavljala neku osobitu životnu grešku. Ona je naprosto bila životni, hodajući seks. — To ti je jedino i bilo važno — odbrusi mu ona. Nick odmahne glavom. — Čak ni tada, seks nije bio sve što mi je važno. Da jest, bio bih se ševio s tobom. Misliš da mi to nije padalo na pamet? S onim tvojim očima koje su neprestano očijukale. Ali, bila si premlada, a meni — barem tada — predragocjena. Tada to ne bih bio mogao napraviti s tobom. Ne tada.

118

— Ali si to ipak napravio! — prevalila je Maggy preko usana poželjevši da si opet pregrize jezik. Nije se usudila ni pogledati ga. Osjetila je, samo, da je njegov pogled postao oštriji. — Tada si već bila zrela. Suzdržavao sam se koliko sam mogao. ), vjeruj mi, posljednjih su nekoliko godina bile pravi pakao. Priznaj, namjerno si me izluđivala... Nisi li? Onaj tvoj trbušni ples na pozornici, bila je kap koja je prelila čašu. Tek sam tada shvatio da više nisi mala djevojčica i da bih te mogao izgubiti ne uzmem li ono što mi je pripadalo. To sam i uzeo. Tebe. Maggy je ponovno duboko udahnula svježi riječni zrak osjećajući kako je preplavljuju sjećanja. — Ne želim razgovarati o tome. Važi? — upita ona skrenuvši pogled prema mračnim riječnim vodama koje je čamac nemilosrdno sjekao. — Zašto? Divno smo vodili ljubav... Zapravo je to bio najbolji seks koji sam ikada imao. Svaki se njezin mišić napeo na te njegove riječi. Nije mogla odoljeti a da ga ponovno ne pogleda. — Je li to to što želiš od mene? Još najboljeg seksa ? — podrugljivo je oponašala njegov glas. Odmahnuo je glavom. — Da je to sve što želim, već bih te bio povalio onog jutra kad sam ti donio tvoj rođendanski poklon. Onoga jutra kad si sama rekla da navalim... — Daj, zaveži! — prekine ga Maggy zajapurena lica. — Vratio sam se zbog tebe, Magdalena — naglasi on — a ne zbog seksa, ma kakav on bio. Dobar ili loš. — Uzaludno gubiš vrijeme. — Ja ne mislim tako. — Ni poslije nevolja koje si mi prouzročio? S Lyleom? On te mrzi, valjda barem to znaš? U njezinu se glasu osjetio očaj. — Da, znam — odgovorio joj je tonom koji ili nije uzimao u obzir njezino raspoloženje ili je, jednostavno, želio zanemariti osnovnu temu razgovora. — Što si mu to ispričala, Magdalena, da me taj čovjek toliko mrzi? Čvrsto je stisnula usne jedva odvrativši pogled s njegova lica. — Što sam mu rekla? Ne mnogo — odvratila je. — Dakle, on nesumnjivo zna da smo svojedobno bili ljubavnici... Zašto 119

bi me, inače, toliko mrzio? — O, da. On to dobro zna — reče mu Maggy. — Pretpostavljam da to nije bilo njegovo najljepše životno otkriće tijekom prve bračne noći. )li si mu ispričala sve o nama poslije toga? Dobro znam da nisi imala dovoljno vremena da mu išta ispričaš... prije toga? Maggy zaškrguće zubima. — Što te uopće navodi na pomisao da sam Lyleu rekla bilo što? Mogao me poslati u bolnicu na pretrage i saznati sve što ga je zanimalo. — ) to je moguće — slegne Nick ramenima — ali ti si preiskrena kao osoba a da bi mu prešutjela našu vezu. Jesi li mu pripovijedala o tome koliko smo bili zaljubljeni jedno u drugo? Ili si mu samo govorila o seksu? I to tijekom jednog od obostrano otvorenih razgovora o bivšim partnerima u krevetu, koji obično završavaju loše? — Ne moram ti odgovoriti na to niti na slična pitanja — reče mu ona. Iznenada se naljutila, razbjesnila, i to mu je vrlo jasno pokazala svojim pogledom. — Zna li on, uopće, da si se udala za njega zbog njegova novca? — upita je sav uzrujan, nestrpljiv. Shvativši da mu ona uskraćuje odgovor, pokuša ga pronaći sam. — Dakako da zna. Možda i jest svinja od čovjeka, ali sigurno nije budala. Maggy je i dalje šutjela. — Zato — nastavi Nick — treba prekrojiti pitanje. Zašto je on oženio baš tebe? Bila si mlada, lijepa, ali sigurno nisi bila njegov tip žene. Osim ako nije sanjario o nekoj posebnoj vrsti seksa s tobom, o nečemu čudesnom, čarobnom? Je li to bio njegov razlog? — Ma, goni se dovraga! — Osim toga — uporno će Nick — nameće se još jedno pitanje, a ono glasi: Što se, zapravo, dogodilo između vas dvoje? Što je to pokvarilo romansu? To što te je spavanje sa znatno starijim muškarcem pretvorilo u njegovu putenu sluškinju? )li je posve izgubio zanimanje za tebe nakon što je obavio svoje? — Moj te se brak ne tiče! Prestani. — Ne izbjegavaj pitanja, Magdalena. Želim točno znati što se dogodilo. — ) ja želim znati i saznati mnogo toga — odbrusila mu je. Nick ju je pomno promatrao. — Kad je pukla veza? Odmah na početku?

120

Njegov je brižni glas bio njezina propast. — Ne želim raspravljati s tobom o pojedinostima moga braka. Ponovno se morala boriti protiv same sebe, protiv snažnog poriva da se preda, da mu ispriča cijelu priču. Istodobno, dobro je znala da bi to bilo samo nepotrebno dolijevanje ulja na vatru. Nick joj nikada ne bi dopustio da se vrati Lyleu — osim ako mu ne ispriča sve. Dopustio bi joj da se vrati samo u tom slučaju, ali bi je poslije najvjerojatnije zamrzio. ) to zauvijek. — Novac? Da li je to razlog što ga ne želiš napustiti? — Ne! Nickova očita upornost tjerala ju je u sve brže i nepromišljenije odgovore. A on je to — proklet bio! — i te kako dobro znao. Namjerno je tako postupao jer je slutio da će samo na taj način doći do one krajnje, prave istine. — Zapravo, da! — ispravi se Maggy — Djelomice. — Djelomice? — ponovi Nick njezine riječi uzdahnuvši — i ja sad imam novaca, Magdalena. Ne toliko mnogo kao on, ali dovoljno. Uspio sam u životu tijekom proteklih dvanaest godina. Sa mnom bi mogla živjeti vrlo udobno, Magdalena. ) ti i onaj tvoj dječarac. — Ime mu je David. — U redu! David... Važno je da znaš da bih mu pružio isto toliko toplu dobrodošlicu kao i tebi. Doista bih! Slušajući Nicka kako izgovara Davidovo ime pružilo joj je priliku da zaboravi bol, da zaboravi patnju; pružilo joj je priliku da osjeti radost usprkos okolnostima. Bogu je zahvaljivala na mraku koji ih je okruživao, na mraku u kojem Nick nije mogao razaznati sva njezina jedva zamjetljiva raspoloženja i misli koje su se tako jasno očitovale na njezinu licu. Predobro ju je poznavao a da ne bi pogodio... Nikada ne smije otkriti istinu. — Nick! — pokuša ona ponovo — Nick, mora ti biti jasno da nikada neću moći napustiti Lylea. Molim te da to prihvatiš kao konačnu istinu. Za dobro svih nas. (oćeš li? Zašutio je na trenutak. Ona se zagledala u rijeku ispred sebe da na vrijeme otkrije svoje odredište. Nadala se da će ga njezine posljednje riječi odvratiti od razglabanja o načetoj temi. Poznavala ga je bolje od toga, dovoljno dobro a da ne bi znala što slijedi. Ali se ipak nadala. — To je vrlo neobičan izbor riječi — oglasi se Nick — Nikada neću moći napustiti Lylea... Ne da to nećeš, ne da to ne bi željela, ali ga ne možeš napustiti. Zar ga se toliko bojiš?

121

Bio je to nizak udarac, ali u pravo mjesto. Maggy se stresla. Pribojavajući se da bi Nick baš u tom trenutku mogao zbrojiti dva i dva, da bi mogao objasniti svih njezinih posljednjih dvanaest godina na svoj, poseban način, žurno je odgovorila. — Ne! Dakako da ga se ne bojim! — Muči me samo jedna stvar. Zašto me nisi razuvjerila svojim odgovorom? Ili — zašto me nisi uvjerila? Strah te je. Da li te fizički napastuje? Ako je tako, dovoljno je da mi to kažeš. Vjeruj mi, poslije toga više nikada neće dignuti ruku na tebe. Njegov je glas bio tako blag da je Maggy osjetila kako joj srsi klize niz kičmu. Tako prijeteći blag... Znala je da bi Nick zadavio Lylea golim rukama da sazna istinu. Nick je oduvijek branio svoje. Teškoća je bila u tome što ona više nije bila njegova. Morala ga je uvjeriti u to, ali je morala uvjeriti i samu sebe da mu više ne pripada. — Nick! — uzdahne ona — Nije posrijedi novac, niti je riječ o strahu od Lylea. Cijela je priča mnogo složenija od toga. Oklijevala je, a tada odlučila da mu kaže barem djelomičnu istinu. — Riječ je o Davidu. On obožava Lylea. — Pa što onda? Lyle će i dalje biti njegov otac. Moći će se viđati kad god požele. Maggy odmahne glavom. — Lyle bi sudski zatražio skrb nad djetetom. Vjerojatno bi je i dobio. Svaki sudac na području Kentuckyja, njegov je prijatelj. Da napustim Lylea, izgubila bih Davida, a to ne bih mogla podnijeti. — Uvijek sam znao da ćeš biti vraški dobra majka... — procijedi on kroz grčevito stisnute zube. Zastao joj je dah. Maggy se nije usudila pogledati ga dok je okretala kormilo skrećući prema središtu matice. Time je smanjila udaljenost između svog čamca i tegljača. Ni inače, a to su dobro znali svi moreplovci, nije bilo pametno naći se između teglenice i obale. Golemi valovi bili bi i više nego dovoljni da gumu prema stijenama tako malenu brodicu kao što je bila Plesačica. — Pričaj mi malo o njemu, o Davidu. Bilo je to potpuno neočekivano pitanje. Maggy ga pogleda iskosa. Oklijevala je nekoliko trenutaka, a zatim polako i jasno odgovori: — On je divno dijete. Zastala je pa ipak nastavila. Uostalom, zašto ne bi rekla Nicku nešto, barem nešto o Davidu? 122

— Dobar je učenik i dobar prijatelj. Svi ga vole. Privlačan je i na svoj način vrlo zabavan u društvu. Ah, da! Sjajan je umjetnik. Trebao bi vidjeti neke od njegovih slika! Njegovi nastavnici tvrde da je izuzetan slikarski talent. — Mora da je to naslijedio od Forrestovih — reče Nick — Koliko se sjećam, ti nisi mogla povući ni ravnu liniju a kamoli naslikati nečiji lik. — Ne, to nije naslijedio od mene — odgovori mu ona stisnutim glasom. — Voliš ga. Bila je to tvrdnja, a ne pitanje. — On je radost moga života. — Zato mi i jest drago što si ga imala uza se sve ove godine. Mrzio bih i samu pomisao na to da si sama, bez ikoga da te usreći — reče joj Nick pažljivo promatrajući njezino lice — A bila si nesretna. Jesam li u pravu? — Ponekad. Tim je svojim priznanjem, bez obzira na sve što je ono podrazumijevalo, Maggy skinula golemi teret sa svojih leđa. Duše... — Napravila si sve to zbog novca. Bilo je to još jedno Nickovo očitovanje a ne pitanje. — Da! — odgovori mu bez imalo ustezanja. — Razumijem te. Da se meni pružila ista prilika, i ja bih bio postupio na isti način. — (vala ti na utješnim riječima. Uspjela mu se čak i nasmiješiti. Tada zavlada tišina, bremenita obostranim mislima. Prvi se oglasio Nick nježnim glasom. — Samo dan prije nego što si pobjegla s njime, s Lyleom, ti i ja bili smo se gadno posvađali. Bila je to, zapravo, sjajna svađa. Sjećam se kao da je bilo danas. Donio sam ti zimski kaput jer ga tada nisi imala. Pogledala si i počela urlati i vrištati zanovijetajući i prosvjedujući da je ukraden, da ne želiš da završim u zatvoru kao moj brat, da od života želiš mnogo više od tipa kakav sam ja. Tvoje me je reagiranje, tada, potpuno dotuklo. I prije toga donosio sam ti mnogo stvari, a ti nikada nisi pitala odakle su, čije su. Znala si istinu. — Znala sam — odgovori mu Maggy blagim glasom, sjećajući se svake pojedinosti, svakog bolnog detalja. Bio je to prekrasan kaput, topli crni vuneni kaput s krznenim ovratnikom i krznenim manšetama iz poznatog butika — sudeći prema etiketi. Vidjevši ga, odmah je znala da je skupocjen te da ga Nick, usprkos svim svojim naporima da zaradi koji bijedni dolar 123

gdje god je to moguće, jednostavno, nije mogao kupiti. Ukrao ga je, baš kao što je ukrao i mnogo drugih stvari koje joj je donosio prije toga. Strahovala je da će jednoga dana zbog toga završiti u zatvoru, baš kao Link. Iako je dala sve od sebe da ga uvjeri u to, u opasnost, on se uopće nije obazirao na to. Dajući joj kaput, bio je obijestan, nestrpljiv... Jedva je čekao da ga obuče, ponosan kao i uvijek, ne mareći što je bila sredina ljeta a vrućine neizdržljive. Pogledala je kaput i bacila mu ga u lice, poslije čega su uslijedili njezina cipela i bujica ružnih riječi. — )dućeg sam dana — nastavi Nick umjesto Maggy — navratio da vidim jesu li te napustile tvoje mušice i hirovi. Nisi bila tamo. Zatekao sam tvojega oca koji je očajnički ispijao viski — mislim da je to bio Jack Daniel’s — i plakao. ) sama znaš kako se, oblokavajući se, znao rasplakati i na sam spomen tvoje majke. Isprva sam mislio da ga je uhvatilo isto sjetno raspoloženje. Trebalo mi je punih dvadeset minuta da shvatim da nisi kod kuće, da si pobjegla u )ndianapolis s namjerom da se udaš za nekog bogatog frajera, za tipa kojega tvoj otac čak nije ni upoznao. Zato je plakao. Nick je pogleda očekujući da reagira, da mu odgovori, ali Maggy to nije mogla. Od pokojnog je oca već bila čula cijelu tu priču, sva Nickova pitanja, sav bijes... Mogla je točno zamisliti scenu. Budući da nije izgovorila ni riječi, Nick nastavi svoj monolog. — Poludio sam nakon što mi je tvoj otac ispričao cijelu priču. Nisam mogao povjerovati u sve što sam čuo. Kad sam, naposljetku, shvatio što se zbilo, uskočio sam u automobil i pojurio prema )ndianapolisu što sam brže mogao. Prokleti je motor crkao stotinjak kilometara od Louisvillea. Više ga nisam mogao pokrenuti ni za centimetar. Preostali sam dio puta autostopirao. Stigao sam u grad poslije ponoći. Znao sam da sam — ako je stari Lyle priredio sve na vrijeme — zakasnio. Pomislio sam da ćeš, možda, svoju prvu bračnu noć provesti u nekom od gradskih hotela. Obišao sam ih nekoliko i napravio pravi pakao u nekima od njih zato što mi nisu dopustili da vidim popis tek pristiglih gostiju. Na kraju, jedan je od hotelskih direktora pozvao policiju. Uhapsili su me i zatvorili na tjedan dana zbog remećenja javnog mira. Nisam imao dovoljno novca da se jamstvom izvučem iz ćuze. Nick je na trenutak zastao netremice je gledajući. Maggy se još nije usudila pogledati ga — osjećala se tako grozno. Fizički je mogla osjetiti njegov tadašnji bijes, njegovu tjeskobu i muku... )stu onu koju je tada i sama bila osjetila. Barem joj se činilo da jest.

124

— Jesi li ikada pomislila na mene, mačkice, dok si odlazila s tim starim jarcem na svoj medeni mjesec? Jesi li, querida? Stari se bijes rasplamsao u njemu, otvrdnuvši mu glas. )me, zapravo nadimak koji joj je bio nadjenuo njezin otac, querida, a koji je Nick bio preuzeo od njega, Nick je koristio samo u rijetkim prilikama — da je povrijedi. Maggy je vrlo dobro znala da Nick, koristeći se tim nadimkom, prolazi kroz iste muke i boli kao i ona. Strahovite muke. — Oh! Nick! — ne odoli ona. Oči joj zasuziše dok je otvarala svoje srce, sebi, njemu. — Dakako da sam mislila na tebe. Mislila sam na tebe cijelo to vrijeme, čak i kad sam se trudila da te zaboravim. — Trudila si se? — sarkazam u njegovu glasu bio je više nego očit — Trudio sam se i ja da ni ne mislim na tebe, ali sam na kraju završio razmišljajući samo o tebi. — Shvati... Imala sam Davida. Glas joj je bio molećiv. — Ah, da! David... David koji je bio začet na stari biblijski način. Reci mi nešto, Magdalena, kako si se mogla ševiti sa starim Lyleom znajući da si, istodobno, ludo zaljubljena u mene? Te su njegove riječi bile ravne udarcu u trbuh. Raširivši oči, osjeti kako joj nestaje sva boja s lica. Da naglo blijedi. Nijemo je buljila u njega. — Je li seks bio tako dobar s njim? Na početku? Jesi li uživala u njemu? )zluđivao sam se pitajući se kako... — Nick, prestani! — )maš pravo — nadoveže se Nick — Kao što si i sama rekla, sve je to voda koja je ionako protekla ispod mosta. I ja sam, draga moja, imao u međuvremenu nekoliko veza, nekoliko ženskica, ali tebe — tebe jednostavno nisam mogao zaboraviti. Uvukla si mi se pod kožu. Čini mi se da se ni ti mene nisi mogla riješiti samo tako... Jesam li u pravu? Punih dvanaest godina... što ti to govori? Da pripadamo jedno drugome. Da ti pripadaš meni. Da smo protratili tih dvanaest godina. Nemoj više gubiti vrijeme! — Prekasno je za nas, Nick. Pogled mu je postao još oštriji poslije njena odbijajućeg odgovora. Nije ga mogla izdržati. Umjesto toga, obratila je pažnju na tegljač koji je sada već bio vrlo blizu, između Plesačice i obale Indiane. — Spavaš li još s njime? Pitanje ju je pogodilo kao grom iz vedra neba. — Molim? — pogleda ga ona ponovno. 125

— Spavaš li još s njime? S Lyleom? — Ja... Ne! — odgovori ona ponovno obrativši pažnju na rijeku i tegljač. — Ne? Otkada? — Već godinama — uzdahne Maggy nastojeći zadržati spokojnost u glasu. Zatim doda — Čuj, možemo li promijeniti temu razgovora? — Ne. Odgovor je bio grub. — Nisam ni mislio da vodiš ljubav s njim, Magdalena. Ne doimaš se ženom koju netko istinski ljubi. Ne spavaš ni sa kim drugim? Nemaš svojih ljubavnika? — Ne! — Aha... Bilo je prepoznatljivog zadovoljstva u načinu i tonu na koji je to izrekao. Maggy ga opet pogleda. Smiješio joj se čudno, gotovo okrutno, nemilosrdno. — Sjećaš li se kako smo ti i ja vodili ljubav? — Nick! Rekla sam ti da ne želim razgovarati o tome. — Šteta, jer ja to želim. (tjela ti ili ne, raspravit ćemo to. Želiš li mi reći da si spremna proživjeti ostatak svog života bez tjelesnih užitaka? Da ti više nikada ne uzavri krv kao nekada? Da ne želiš ponovno osjetiti zov tijela, znoj kože? Da ne želiš osjetiti svoje tijelo uspaljeno do izgaranja? Bila si tako vatrena, strastvena. Sjećam se kako si i ti uživala u svemu što sam ti radio. Sjećam se kako si me molila: Nemoj prestati, Nick! Nemoj prestati! Molim te... — Prokleti bili i ti i tvoja sjećanja! — bijesno je uzviknula, djelomice zato što se doista razljutila na njega, a djelomice stoga što se, premda oklijevajući, počela prisjećati svih tih davnih trenutaka. — Molim te, nemoj prestati! Tako si vikala. Sjećam se i kako si znala grčevito oviti svoje ruke oko moga vrata, a noge oko mojih slabina, kao da me želiš zadržati zauvijek... Maggy ga ošamari. Pustila je kormilo ne razmišljajući o čamcu, skočila na njega i pljusnula ga tako brzo da se nije imao vremena ni sagnuti. Čamac se istoga trenutka nagne na stranu. Ledeni se riječni val prelio preko ruba smočivši joj cipele i nogavice. )zgubivši ravnotežu, zateturala je. Nick je zgrabi za ruku samo čas prije nego što je zamalo pala u rijeku. Našla se u njegovu zagrljaju.

126

— Strast te još nije napustila querida moja, draga moja? Prepusti joj se — sa mnom! Poljubi je. Žestoko. Dok mu je jezik prodirao kroz njezine usne, osjetila se okovanom u njegovu čvrstom zagrljaju, nemoćnom da mu se odupre. Dah mu je mirisao po pasti za zube, ali je osjetila i tragove noćašnjeg šampanjca — zadnje što je još mogla svjesno pojmiti onako zabezeknuta, zatečena. Ruka mu se iznenada našla na njezinim grudima stišćući ih, gnječeći ih, milujući ih. Osjetila je taj njegov gladni dodir bez obzira na svu kožnu i pamučnu odjeću koja je razdvajala njihova tijela. Ali ne samo to. Osjetila je da joj grudi bubre, da čvrsnu, da postaju tvrđe, željene. Cijelo joj je tijelo podrhtavalo od probuđenog života. ) sama iznenađena, reagirala je instinktivno i prirodno. Zaječavši, očajnički se privila uz njega tražeći mu usne. Obgrlivši ga rukama, uzvrati mu poljubac. Rukama je žurno rastvarao patentni zatvarač na njezinoj kožnoj jakni, žudeći za tim da što bliže i jače osjeti uza se grudi žene u njegovu zagrljaju. Bila je spremna na taj dodir, čeznula je za njim, drhtala od želje. Ponovno joj je dotaknuo grudi. Samo su tanka majica i grudnjak odvajali nestrpljive prste od njezina tijela. Uzbuđeno ju je stiskao i milovao a ona mu je uzvratila gladnim poljupcima, poljupcima koji su cijelu jednu vječnost čekali na njegove usne. Palcem i kažiprstom nježno joj je masirao bradavicu a zatim mu ruka sklizne naniže. Ne prestajući ljubiti je, polako ju je polegao na dasku sjedala, nadvivši se nad nju. Osjećala je svu tvrdoću drveta ispod sebe. Pomalo nespretno ali ipak brzo otvorio je zatvarač na njezinim trapericama. Uguravši svoja koljena među njezina, poče joj razmicati bedra. U tom ga je kratkom trenutku željela više od ičega na svijetu. Ljubila ga je, milovala, pozivala... A tada, neočekivano, navriješe sjećanja — užasne slike vrtjele su joj se pred očima poput filma. Nisu to bila sjećanja na Nicka. Na onog drugog, na noć kada ju je Lyle znalački naučio što doista znači pravi strah. Odvratna sjećanja na gnjusne prizore koja će je čak i u Nickovu zagrljaju pratiti i mučiti do kraja života. — Ne! — vrisnula je, braneći se od njegovih ruku. Upozoravajući zvuk sirene s tegljača raspara noć. — Isuse! — Nick podigne glavu i skoči zaboravivši na Maggy, te zgrabi kormilo naglo okrenuvši čamac za devedeset stupnjeva. 127

Silina samog okreta sruši Maggy s klupe. Taj ju je pad vratio u stvarnost brzinom munje. Sirena se još jednom srdito oglasila dok je teglenica prolazila pokraj Plesačice. Padajući, povrijeđenim je ručnim zglobom udarila o rub daske i osjetila bol. — Žao mi je, dušo! Jesi li dobro? — upita je Nick nakon što je prošla opasnost od sudara, sagnuvši se s namjerom da joj pomogne ustati. Nije se ni osvrnula na njegovu ispruženu ruku već se jedva jedvice sama osovila na noge. Zatim je sjela trljajući bolni zglob, netremice gledajući u Nicka. Lice joj je bilo potpuno bijelo u mraku noći.

128

16

D

a se više nikada nisi usudio dotaknuti me na taj način! — ciknula je. Glas joj je bio oštar i loman poput komadića stakla. Namrštio se. — Neću, ako to ne želiš — odgovori joj on poslije kraćeg razmišljanja. Znatiželjno ju je promatrao. — Jesi li povrijedila ručni zglob? — Ne. Maggy spusti ozlijeđenu ruku. Oklijevajući, ipak je još ratoborno gledala osjećajući kako se rasplinjuju i posljednji trunci straha u njoj. Dohvatila je kormilo ali odmah i povukla ruku pribojavajući se da će se očešati o njegovu. Razum joj je govorio da je to Nick, da je Nick nikada neće povrijediti, ali su sjećanja, tako neočekivano i snažno probuđena, bila prejaka, suviše moćna a da bi ih mogla lako odagnati od sebe. Godinama zakopana u njezinoj podsvijesti tako duboko da im nije posvetila ni trenutak svoje svjesne pažnje, ta su sjećanja ipak i dalje uporno živjela negdje u njoj. Probudila ih je Nickova spolna privlačnost. Sada su, prijeteći, prodrla u njezinu svijest. Da je u tom času morala dotaknuti Nicka ili bilo kojeg drugog muškarca, osjetila bi mučninu u želucu. — Kormilo je pod kontrolom — reče ona osorno, a on se odmakne od nje bez primjedbi. Odbila je i pogledati ga stavljajući ruku na ručicu kormila koju je on maloprije držao premda je znala da je i dalje pozorno promatra. Ograničila je svoj pogled na obalu )ndiane znalački upravljajući čamcem. Trebalo joj je vremena da smiri svoje uzburkane osjećaje, da užasavajućeg dinosaura iz svoje prošlosti vrati tamo kamo i pripada, u baruštinu zaborava. Trebala je vremena da shvati da je muškarac pokraj nje samo Nick... No vremena nije bilo. Nick ju je i dalje znatiželjno promatrao. Osjećala je njegov pogled iako joj je lice bilo okrenuto na drugu stranu. Želio je, očekivao je, tražio je objašnjenje, no ona u tom trenutku nije mogla razgovarati, čak ni po cijenu života, ni o čemu što se zbivalo proteklih godina. Drhtaji njezina tijela nisu imali nikakve veze s prohladnim noćnim 129

zrakom. Na svu sreću, kuća teta Glorije, odnosno Tia Glorije, kako su je oduvijek zvali, više nije bila daleko, odmah poslije idućeg riječnog zavoja kojem su se upravo približavali. — Magdaleno... Prvi je put otkad ga je poznavala, osjetila neodlučnost u njegovu glasu. — Zaboravi sve to. Molim te! — odgovorila mu je oštro, nepokolebljivo. — Nisam te želio prestrašiti. — Nisi me prestrašio. — Jesam. Oboje to dobro znamo. Pitanje je samo — zašto? — Ne želim razgovarati o tome! Odgovorila mu je to sva razjarena. Ljutito ga je pogledala shvativši da je on promatra poput prastare vrste koju proučava neki znanstvenik. Koliko će mu trebati vremena da se približi čistoj, goloj istini? Da je pročita do kraja? Oduvijek je bio bistar, dosjetljiv za svoje i njezino dobro. )zraz njegova lica omogućio joj je da se potpuno smiri. Nije bila spremna suočiti se s ishodom njegove sumnjičavosti glede njezina ponašanja. — Ne želim da se itko odnosi prema meni kao pećinski pračovjek — dodala je Maggy oholo podigavši bradu. — Tako, dakle? — dobrostivo će Nick iako su mu oči govorile suprotno. Tko zna što li je sve nagađao u tom trenutku? Osjećajući se nelagodno, ponovno je svrnula pogled prema rijeci. Plesačica je sopćući pomoću malog benzinskog motora konačno dospjela do kuće Tia Glorije. Bila je to smiješna, mala kućica ni na pet metara od obale, čudno isherena. Soba za dnevni boravak, kuhinja i malena kupaonica zauzimali su prizemni dio. Na gornjem katu bile su dvije male spavaće sobe. Svih je pet prostorija bilo sklepano zajedno toliko nesimetrično da je bilo pravo čudo što se kućica već nije bila urušila. )zvana, gornji se kat doimao širim od donjeg dijela. Prozori su bili svih mogućih zamislivih oblika — okruglasti, četvrtasti, trokutasti, osmerokutni, baš kao da je neki umorni arhitekt bijesno bacio svoje nacrte u zrak i oni su pali tamo gdje su pali. Kuca je bila izgrađena od drvene građe, nikada obojena, tako da je poprimila srebrnkastosivi ton. Kosina krova izrađenog od daščica bila je vrtoglavo strma, a odvodni žlijebovi i dimnjaci stršali su pod nemogućim kutovima. Cijela je kućica bila podignuta na najmanje tri metra visokim drvenim stupovima zbog hirovitosti rijeke, a ona ih je znala iznenaditi svojim visokim vodostajem barem jedanputa godišnje. Čim ju je prvi put

130

ugledala, Maggy joj je dala nadimak Kućica varalica prisjećajući se stihova koje je slušala još kao malena djevojčica: Jednom jedna varalica Prevari kilometar Našavši zlatni novčić Od ograde ni metar I kupi macu lupežicu Da uhvati miša varalicu Pa svi zajedno useliše U svoju lupešku kućicu — Stigli smo! — pokaže ona kuću Nicku. — Tu?! Dok se čamac približavao obali, Nick je zbunjeno gledao u tamne obrise građevine koja je, u mraku, više nalikovala kućici za ptice negoli domu za stanovanje. Tajnovito se uzdizala uvis iznad šikare koja ju je okruživala, prkoseći noćnom nebu i muljevitoj plaži nadomak stupova. Oči mu se raširiše od čuđenja. — Zovemo je Kućicom varalicom — dobaci mu ona još se prisjećajući stihova iz djetinjstva: Pravom lupeškom kućicom. — Ime joj potpuno odgovara. — Tata ju je obožavao. Nick se iznenada nasmije. — Kladio bih se u to da ju je volio. Oduvijek je obožavao otkvačene stvari. No više od svega, volio je rijeku. Odozgo, iz kućice vjerojatno je imao vraški dobar pogled na nju. Zatim je dodao: — Bio bih došao na njegov sprovod, ali sam čuo za njegovu smrt tek nekoliko mjeseci kasnije. Nije bilo optužbe u njegovu glasu ali je Maggy ipak pocrvenjela. Trebala je, morala je obavijestiti Nicka o očevoj smrti, Nicka kojega su svi u obitelji Jorge držali svojim ravnopravnim članom. Tada nije znala gdje je obitavao, a i da jest — vjerojatno ne bi imala hrabrosti da mu se javi. Prepreka zvana Lyle bila je nesavladiva. — Sve je... Sve se to zbilo tako nenadano. Srčani udar. Tia Glorija je bila uz njega, ali mu nije mogla pomoći ni na koji način. Bili su večerali na terasi, razgovarali i promatrali zalazak sunca. Samo se presavio. Bio je

131

mrtav prije nego što je stigao do bolnice. — Mora da si se grozno osjećala. Znam koliko si ga voljela. — Da — kratko će Maggy nastojeći da ne zaplače. Nikada poslije njegove smrti, nije zaplakala za svojim ocem. Tuga zbog njegova nestanka, zauvijek će počivati duboko u njoj. Ublažavat će je samo njezino duboko vjerovanje da je umro sretan što će se ponovno susresti sa svojom Mary, s njezinom majkom. Već sama Nickova prisutnost snažno je probudila sjećanje na oca. Jorge je oduvijek smatrao Nicka svojim sinom, volio ga je još od dana kad su Maggy i Nick postali nerazdvojni par. Zaplače li sada, Maggy je to znala vrlo dobro, Nick će je pokušati utješiti, ali ona više ne bi mogla podnijeti njegov dodir. Namjerno je usmjerila razgovor na drugu temu. — A kako je tvoja majka? — Dobro. Živi u Detroitu sa svojim četvrtim suprugom. Dan zahvalnosti, onaj posljednji četvrtak u studenome, Link i ja proveli smo zajedno s njima. Njezin novi suprug, Rob, nije loš tip. Dobar je prema njoj i ona je sretna. — Drago mi je što to čujem. Maggyn je pokojni otac dao sagraditi maleno pristanište samo za Plesačicu. Približavajući se doku, smanjila je gas na minimum tako da se činilo da se čamac jedva pokreće po površini. Poslije toliko godina prakse, znala je da joj je dovoljno samo nekoliko minuta da pristane uz dok, priveže užad i ugasi motor. — Dođi! — pozva ona Nicka ne pogledavši ga. Spretnim se skokom našla na doku prije nego joj je on mogao odgovoriti ili dotaknuti je. Jedva se uspentrao za njom. — Čini se da stara dama nije sama — dahtao je gledajući u šest-sedam automobila parkiranih ispred kuće. Pogledavši u samo jedan osvijetljen osmerokutni prozor — ostatak kuće, naime, bio je u potpunom mraku — Maggy ravnodušno odmahne glavom. — Vjerojatno vodi jednu od svojih seansi. — Aha! — olako će Nick premda bi svaki drugi stranac sigurno bio zbunjen Maggynom usputnom primjedbom. Poznavao je on svojedobno Tia Gloriju kao samozvanu, samoproglašenu proročicu, mistika i dušebrižnicu. — Zarađuje li još deset dolara po glavi? — Ne — odgovori Maggy koja se već uspinjala puteljkom prema kući, koji je vodio ravno do prednjeg ulaza. — Povukla se iz tog posla čim se 132

upoznala s ocem i uselila u kuću zajedno s njime. — Sjajno. Maggy se nije osvrtala na sarkazam u njegovu glasu penjući se žustro uz drveno stubište koje se zavojito uvijalo oko cijele kuće. — Što ćemo sada? — upita Nick koji ju je slijedio u stopu do trijema — (oćemo li pokucati? Gosti će vjerojatno pomisliti da smo sablasne noćne aveti. — )mam ključ — reče mu Maggy izvadivši ga iz džepa — ) šuti! Ne želim ih prekinuti ako su usred seanse. Što je tiše mogla, Maggy otključa vrata i rukom dade znak Nicku da prvi uđe u malu kuhinju. Da nije bilo ono malo mjesečine koja se zajedno s njima provukla kroz vrata, unutra bi bio potpuni mrak jer su vrata koja su razdvajala kuhinjicu od sobe za dnevni boravak, bila čvrsto zatvorena. Samo se pri njihovu dnu nazirala slabašna, bjelkasta zraka svjetla. — Osjećam se kao noćni provalnik — tiho šapne Nick dok je Maggy gotovo nečujno zatvorila vrata. Odmah zavlada mrkli mrak. Maggy se namrgodi. Nešto je zagorjevalo u kuhinji. )z druge se odaje začu zagrobna glazba. — Prizivam duhove... Počujte me! Prizivam vas, duhove... Visoki, jaučući, gotovo oplakujući glas dopre do njih, a Maggy u njemu jedva jedvice prepozna glas Tia Glorije koji je i dalje prodirao kroz zatvorena kuhinjska vrata. — Prizivam duh nedavno preminule osobe koju u ovoj sobi čeka netko živ, tko ga voli. Prizivam duh Alice Kannapel. Alice Kannapel — porazgovaraj sa svojom nećakinjom! Dramatičan poziv, zapravo prozivanje, izazvalo je mrtvačku tišinu među prisutnima u susjednoj sobi. Čuo se samo tihi zvuk pogrebne glazbe. Čak je i Maggy koja se na vršcima prstiju šuljala prema smočnici da upali svjetlo, zastala na trenutak odmahnuvši glavom da otjera od sebe vlastito praznovjerje, a zatim nastavila dalje. — Slava, slava slava... Promukao mrtvački glas začuo se odnekud iza njih — drhtav, treperav. Maggy je prestrašeno poskočila okrenuvši se, no nije mogla vidjeti ništa osim obrisa Nickova velikog tijela iza nje, očigledno ukočenog od straha poput njezinog. Srce joj je uzbuđeno lupalo dok je, spotakavši se usput, pokušala pronaći prekidač. — Što se to zbiva, dođavola? — zarežao je Nick prišavši joj bliže. Zaštitnički. Očajnički je pokušavala napipati taj vražji prekidač osjećajući 133

Nickovu blizinu, ali joj se istodobno cijela utroba tresla od zloćkastog smijeha. — Svemogući Bože... Slavospjev je postajao sve glasniji. — Čuješ li to? — Isuse, pa to je bila omiljena Alicina crkvena pjesma! — A tek taj miris?! — Zagušljiv, sumporan! — Glorija, zaboga, konačno si uspjela. Naposljetku si ipak stupila u kontakt s pravim duhovima! — Budalo stara, o čemu ti uopće govoriš? Ja uvijek uspostavljam kontakt s pravim duhovima — začuo se Glorijin glas. Tijekom sveopće zbrke i meteža u susjednoj prostoriji, Maggy je napipala prekidač i pritisnula ga. — ... Bog u tri lika... Zasvijetlila je sićušna žuta sijalica, nimalo jača po svjetlosti od svijeće. Njezin je sjaj ipak bio dovoljno jak da otkrije izvor tajanstvenog glasa i — Nickovo lice. Buljio je u nju blijeda lica i raširenih očiju dok je sablasna himna ispunjavala kućicu šireći se uokolo s mjesta ni metar udaljenoga od njegovih leđa. — ... Sveto Trojstvo! Snaga toga pobjedničkog usklika koja je zamalo urušila kućicu, istog se trenutka rasplinula i pretvorila u prigušeni hihot. Nick se već počeo osvrtati kada mu je Maggy razdragano rekla: — Okreni se i pogledaj! To je i učinio, ugledavši veliki kavez od kovanog željeza i u njemu papigu koja je nervozna koračala po svojoj prečki s nakostriješenim žutozelenim prstenom od perja oko vrata, mičući glavom gore dolje i mrmljajući sama sebi nešto ispod glasa. — Bok, Horatio! — uzvikne Maggy radosno nasmiješena i priđe kavezu zaobišavši Nicka. — Prokleta ptica! Trebao sam to znati! — gunđao je Nick, ali je istog trena ugurao obje ruke u džepove, pocrvenjevši. — U kuhinji je svjetlo! — Netko je tamo! — To je teta Alice! 134

— Prije će biti da je to lopov. — Ne osjećate li miris? Bi li to mogao biti miris svijeta mrtvih? — Meni se više čini da je to miris nečega što je dobrano zagorjelo. Glasovi iz susjedne prostorije bili su popraćeni škripanjem naglo odmaknutih stolaca po podu i užurbanim koracima. Glazba je utihnula. Koraci su se sve brže približavali kuhinjskim vratima. Maggy je jedva imala toliko vremena da razmijeni pogled s Nickom kad su se vrata širom otvorila. U njih je prijeteći gledala neobična skupina ljudi koja se sastojala od jednog postarijeg gospodina koji je viteški mahao štapom čvrsto ga držeći za srebrnu ručku, te od pet postarijih dama šezdesetih godina, od kojih je jedna držala u ruci kišobran spreman za napad, a druga poveći mjedeni svijećnjak. Na trenutak, nitko se nije ni pomaknuo. A tada... — Magdalena! Spokojan, ali radostan glas začuo se iz pozadine tog sumnjičavog društva. Ponoćna grupica postarijih gladijatora u tom se trenutku razdvoji da propusti Tia Gloriju. Bila je to krupna žena odjevena u tamnoljubičastu svilenu tuniku i hlače, visoko zadignute plave kose, koja je širom raširenih ruku odmah krenula da zagrli Maggy. Iako, kao i uvijek, prenamirisana parfemom Chloe koji je davio svakoga tko bi se našao u njezinoj blizini, Maggy je srdačno zagrli. Njih dvije nisu bile ni u kakvom krvnom srodstvu, ali ih je vezivala duboka i iskrena ljubav, tako da je Maggy doživljavala Gloriju kao obiteljsku prijateljicu još od ranog djetinjstva. Tek nakon što se Glorija uselila u kuću zajedno s njezinim ocem, shvatila je istinu: njih su dvoje godinama bili ljubavnici. Ma koliko je Jorge obožavao svoju preminulu suprugu i tugovao za njom, njegove spolne potrebe nisu umrle zajedno s njome. Jorgeu je Glorija bila vrlo draga, a Glorija ga je istinski voljela cijelim svojim bićem. Jedini joj je cilj u životu bio da ga navede da mu bude supruga broj dva. Jorge je umro prije nego što je njezina odlučnost pobijedila. Poslije toga, a na Maggyno uporno nagovaranje, Glorija je ostala živjeti u kući. Otada, a prošlo je skoro cijelo desetljeće, Glorija više nikada nije imala tako intimnog prijatelja. — Dobila si moju poruku? — upita Tia Glorija izvukavši se iz Maggyna zagrljaja isijavajući zadovoljstvo što je vidi. Svakome tko ih je slušao sa strane moglo je biti oprošteno to što je pomislio da je, vjerojatno, posrijedi pismo ili telefonski poziv. Maggy je točno znala o čemu je riječ. Tia Glorija je pritom mislila na duhovnu poruku koju je bila poslala očekujući da će doprijeti do Maggy. S tako dugačkim iskustvom glede Glorijinih 135

ekscentričnosti, Maggy samo kimne glavom. — Bio je tu tvoj otac i ostavio poruku za tebe. Hm! Gdje li sam je, samo, stavila? — pogleda Glorija uokolo zbunjena lica, kao da je očekivala da će se poruka materijalizirati ni iz čega. Zamijetivši krajičkom oka Nickov pogled, Maggy nije mogla a da se ne nasmiješi. On već dugo nije vidio Gloriju. Bilo je očito da je zaboravio na njezinu ljubav i sklonost prema paranormalnome. — Ali ipak, taj miris! — reče jedna dama, njuškajući zrak. — To su moji kolačići! Zagorjeli su! — zavapi druga jurnuvši prema pećnici. — Rekoh vam da nije posrijedi carstvo mrtvih duša — obrati se prisutni gospodin trećoj dami. — Hmm! — sumnjičavo će ona gledajući kako njezina znanica otvara pećnicu i izvlači tavicu s gotovo potpuno pocrnjelim kolačićima na sigurno. — Toliko o kolačićima i čaju! — progunđa onaj stariji gospodin. — To ne znači da ne možemo barem popiti čaj — dostojanstveno mu odgovori dama kojoj se maloprije obratio. Glorija je nakratko promatrala cijelu predstavu bez nekog posebnog zanimanja, a tada ponovno obrati pažnju na Maggy. — Vidim da si dovela i posjetitelja sa sobom. Očekivala sam to. Sjećaš li se kad sam ti prije nekoliko mjeseci prorekla da će se u tvom životu pojaviti visok, tamnokos i naočit muškarac? A to je baš taj! Jesam li u pravu? Dovela si ga da me vidi baš kao što su to duhovi predvidjeli. Oni nikada ne griješe. Zatim je zastala da pomnije promotri Nicka. — Zemlje mi duhova, da li je to moguće? Je li to stvarno Nick? Nick King, jesi li to uistinu ti? — upita Tia Glorija razgoračenih očiju i baci mu se u zagrljaj. — To sam stvarno ja, Tia— odgovori joj Nick grleći je. Glorija se u tom času doimala nevjerojatno niskom i debelom u zagrljaju Nickova sportskog dvometarskog tijela. Na vršcima prstiju, nasmiješena, Glorija ga poljubi u obraz ostavivši vidljiv trag jakog rumenila za usne, pa ga obrisa. — Nisam te vidjela... Koliko? Godinama. Čovječe, godinama! Zloćko jedan! Jorgeu si nedostajao, a Magdalena te je trebala! Gdje si bio? — Pa, tu i tamo... — Jesi li pozdravio Horatia? — Rekao sam nešto toj glupoj ptičurini. — Ne zovi ga tako! — prekori ga Glorija — Povrijedit ćeš mu osjećaje. 136

Vrlo je osjetljiv. — Zloćko! Zloćko! — oglasi se stari papagaj. Zajedno s prisutnima, i Maggy se okrenula prema kavezu vidjevši ljutiti ptičji pogled uperen izravno u Nicka. Narančaste su mu se zjenice čas širile čas sužavale dok je svojim moćnim kljunom pokušavao pomaknuti zasun na kavezu. — (oratio te se sjeća! — oduševljeno će Tia Glorija — Pustit ću ga iz kaveza. — Ne! — uzvikne Nick vidljivo ustuknuvši. Maggy se morala glasno nasmijati dok je Glorija iznenađeno promatrala Nicka. — Ah, da! Tako je. Oduvijek si se bojao (oratia, nisi li? No sada si već odrastao čovjek... Neće ti nanijeti nikakvo zlo. (oćeš li (oratio? — Zloćko! — zakriješti (oratio — Zloćko! Veliki zloćko! — Onomad nisi trebao baciti loptu na njegov kavez — promrmlja Maggy zlobnim, zluradim glasom. Pogled koji joj je uputio Nick umjesto odgovora trebao joj je slediti krv u žilama. Namjesto toga, široko mu se nasmiješila.

137

17

D

obro, neću ga pustiti van — utješnim će glasom Glorija — Ako to doista ne želiš. Uostalom, ako mu se baš prohtije, (oratio može i sam otvoriti kavez. Uđi, Nick, dođi Magdaleno, pridružite nam se i sjednite. Kolačići su možda zagorjeli, ali ja uvijek imam u smočnici rezervu onih kupljenih. S okusom kave. Lois, a to je prava dama, majstor je u pripremanju zelenoga čaja. Oh, da! Nisam vas ni predstavila! Kimnuvši glavom okupljenim damama, Glorija nastavi: — Dragi moji, to je Magdalena, Jorgeova kći — reče Glorija okrenuvši se prema Maggy — Godinama sam im pričala o tebi pa je to lijepa prilika da se uvjere kako nisi samo prikaza, utvara iz mašte jedne ostarjele lude žene. Pokazujući rukom prema Nicku koji je stajao pokraj Maggy, Glorija uputi značajan pogled znatiželjnim starim damama. — A to je Nick King. Sjećate li se? Govorila sam vam i o njemu. — Ah, da! — zborno uzdahnuše starice, a prema uzbuđenom izrazu na njihovim licima, Maggy je mogla samo nagađati što im je to sve Tia Glorija bila napričala o njoj i Nicku. Način na koji su ga gledale, bio je dovoljan sam po sebi da se stvori zaključak. — Ovo su Lois Branson, Renee Sharer, Betty Nichols, Harvey Nichols i Dottie Hagan. Svi pristojno kimnuše glavama i promrmljaše po nekoliko uljudnih riječi. )ako je Maggy željela to izbjeći po svaku cijenu, nije joj bilo suđeno: Glorija je uhvatila nju i Nicka za ruke te ih zajedno povela prema primaćoj sobi, praćena gačućom raspričanom skupinom gostiju. — Zloćko! Na zvuk uzlepršanih krila, svi pognuše glave. (oratio se sjurio prema Nicku žestoko mašući svojim širokim krilima dok je ispruženih kandži slijetao na njegovu naglo ispruženu ruku. — (oće li netko, molim vas, maknuti s mene tu glupu ptičurinu? — zamoli Nick u trenutku kad se Maggy nekontrolirano nasmijala. Nasmijali

138

su se i svi prisutni dok se papagaj kljunom okretao prema njegovom licu. Zlu ne trebalo, Nick ga pokri drugom rukom da se zaštiti, spreman da ptičurini jednostavno zaokrene vratom. Glorija kao da je to predosjetila, pa je odmah pojurila prema njima da izbavi papigu iz nevolje. — Dođi k meni! — pozva ona papagaja ispruživši dva prsta. (oratio na trenutak ponovno pogleda Nicka. — Zloćko! — ponovi (oratio, a tada zahvaljujući njezinim opominjućim prstima, preleti na Glorijinu ruku. S izrazom suosjećanja na licu, upućenom Nicku, Glorija se okrene krenuvši prema kuhinji i kavezu. — A ja sam mislila da slonovi nikada ne zaboravljaju! — zahihoće se ponovno Maggy. Nick joj uputi otrovan, ali umoran pogled. Nije prošlo ni nekoliko minuta kada se Glorija vratila, pa svi zajedno pođoše u sobu za dnevni boravak. Bila je to udobno namještena prostorija, čak elegantno i pomalo skupo: kauč presvučen smeđim tvidom koji je bojom odgovarao kožnim naslonjačima okupljenim oko ovalnoga, ručno izrađenog vunenog tepiha, pokraj kojih je stajao priručni set stolića različitih veličina izrađen u ranoameričkom stilu, korisnih za posluživanje kave ili čaja. Sve je to osvjetljavalo svjetlo narančastih lampi gljivastog oblika, a povremeno i svjetlo TV-ekrana. Večeras, veliki okrugli stol koji je inače stajao u udaljenom dijelu sobe, bio je dovučen do sredine prostorije, presvučen zelenim pustom. Uokolo je bilo raspoređeno šest stolaca, sada vidljivo žurno i nemamo odguranih nakon što je okupljeno društvo skočilo na noge poslije Maggyna paljenja svjetla u kuhinji. Pored stola još je tinjala lojanica u staklenom svijećnjaku gušeći se u vlastitom vosku, bacajući uokolo slabašno žućkasto svjetlo. Preostali dio prostorije počivao je u tami. — Baš smo pokušali prizvati Dottienu tetu — objašnjavala je Tia Glorija primijetivši Nickov podozrivi pogled. — Pohranila je sav svoj nakit na neko mjesto prije nego što je umrla, a ja ga ne mogu pronaći — potuži se jedna od prisutnih dama — Glorija već tri mjeseca pokušava uspostaviti kontakt s njom, ali se teta Alice naprosto ne odaziva. — Mojem se pozivu zato odazvao tvoj otac, Magdalena. Točnije, njegov duh koji mi se — žao mi je što ti to moram reći — ukazao potajno zbog neobične ljubomore tvoje majke. No javio se čak dvaput. Javivši se drugi put, ostavio ti je poruku. Ne skrivajući da se zabavlja tim naglim i neočekivanim obratom situacije, Nick samo pogleda Maggy koja je poslušno kimnula glavom 139

Gloriji, poznavajući već dvanaest godina umijeće njezina poslovanja između svijeta živih i svijeta mrtvih. — Ma, hajde?! — upita ona dok su nju i Nicka nježno gurnuli da sjednu jedno pokraj drugoga na kauč. — Da! Samo... Ah, tamo je! Znala sam da sam je tu negdje ostavila. To negdje bilo je posred kamina, nasred ognjišta koje, srećom, nije bilo korišteno u tom trenutku. Glorija je pobjedonosno izvukla bijelu omotnicu koja je pomoću magnetizirane hvataljke visjela s unutrašnje strane rešetkastih, željeznih vrata. Predala ju je Maggy. Njeno ime doista je bilo išarano na prednjoj strani omotnice. Otvorila je omotnicu i pronašla u njoj žutu, samoljepivu karticu papira, trostruko presavijenu, tako da je poruka na njoj bila doslovce zapečaćena. Spretno je rastvorila i to. — Zar ti tvoj pokojni otac piše pisma? — promrmlja Nick u Maggyno uho dok je ona izravnavala list papira, i to tonom koji je istodobno bio i zafrkantski i sumnjičav. — Riječ je o automatskom pisanju kojega ona nije ni svjesna dok se zbiva — šapne Maggy — Čim medij, a to je ona, sjedne za stol s papirom i olovkom u ruci, prizvani duh iskoristit će tijelo medija kao svoj kanal izlaska u svijet živih. Na isti je način i moj otac često u kontaktu sa mnom. Nick zakoluta očima dok je Maggy čitala poruku. Magdaleno , stajalo je u poruci, pripazi se. Prijeti ti opasnost. Čuvaj se fizičkog nasilja... Poruka je bila zapisana crnom tintom, jedva razumljiva, ispisana prepoznatljivim Glorijinim rukopisom, nekako paučasto razvučenim kao i uvijek kada bi Glorija bilježila poruke iz svijeta mrtvih. U toj poruci, riječi fizičkog nasilja.. bile su toliko razvučene do samog ruba papira, da su bile jedva čitljive. Usprkos dugogodišnjem iskustvu s Glorijinim paranormalnim ekscentričnostima, Maggy si nije mogla pomoći: još je jednom pročitala poruku i osjetila jezu kako joj klizi niz leđa. Savivši poruku ugura je u džep. — Dakako, on ne ulazi u pojedinosti toga što poručuje — oglasi se Tia Glorija pomalo zlovoljnim glasom. — Da čujem, rekla sam mu. Kakvog bi se to fizičkog nasilja trebala pribojavati Magdalena? Zamolila sam ga da bude određeniji, ali ga je u tom trenutku pozvala tvoja majka, pa je morao otići. Uspio mi je još samo poručiti da će se naći u grdnoj nevolji zatekne li ga ona sa mnom, tu, dolje. — Ta žena ne bi smjela biti toliko ljubomorna — javi se jedna dama, kao da je riječ o zajedničkoj temi o kojoj je ista grupa već raspravljala 140

mnogo puta. — Žene su uvijek ljubomorne! — progunđa (arvey. )z otrovnih pogleda kojima su strijeljali jedno drugo, a i po istim prezimenima, Maggy zaključi da je riječ o bračnom paru, te se osjeti nekako sigurnijom. — Jesu! — odreže Betty (arveyu — Osobito ako za to imaju razloga! — Možda ti prijeti neka nezgoda ili prometna nesreća — nastavi Glorija potpuno zanemarujući tihi rat između dvoje supružnika. Pritom se namrštila pozorno promatrajući Maggy. Zatim nastavi: Dakako, Jorge ti je ostavio tu poruku prije nekih mjesec dana. Da ti se trebalo dogoditi kakvo zlo, već bismo saznali za to. Mrtvaci nemaju moć čitanja daleke budućnosti, nadam se da to znaš. Nemaju moć čitanja beskonačnosti iako mnogi ljudi misle da im je baš to dar. Oni mogu vidjeti samo nekoliko tjedana unaprijed. Jesi li doživjela nešto fizički neugodno u posljednje vrijeme? — Ozlijedila je ručni zglob — napomene Nick. Maggy ga iznenađeno pogleda. Mislila je da to Nick nikada neće primijetiti. — Zaista, dušo? Kako? — pažljivo je pogleda Glorija. — Pala sam niz stubište — odgovori joj Maggy instinktivno taknuvši bolno mjesto. — Meni si rekla da si pala preko psa — oštro će Nick. Uhvaćena u zamku, Maggy se pokuša izvući. — ) jesam! Poslije čega sam pala niz stube — odgovori ona, brzo se oporavivši od iznenađenja. Zaboravila je na sve što je bila ispričala Joan Sullivan tijekom rođendanske zabave, a što je Nick čuo. K vragu i Nick i njegova sjajna moć memoriranja, kao i njegova sposobnost da je uvijek zatekne nespremnu! Dosad, nikada se nitko nije do u pojedinosti raspitivao o njezinim ozljedama niti obraćao neku posebnu pažnju na njena objašnjenja uzroka ozljede, tako da joj je ponekad bilo sasvim svejedno hoće li pobrkati priče, pa jednima ispričati jedno, a drugima drugo o istom događaju. Eto, Nick je pazio i na takve pojedinosti. — Kako užasno! — upadne Glorija u njihov razgovor — Jesi li iščašila zglob? Nadam se da si ga umakala u čaju od kamilice poslije toga. Tako se najlakše spriječi bujanje otekline. — Jesam! — slagala je Maggy pribojavajući se da bi je u slučaju negativnog odgovora Glorija odmah prisilila da se utapa u litrama kamilice. — Sada je sve u redu — doda Maggy — Već sam i zaboravila na to.

141

— Niz koje si to stubište pala? — upita je Nick onako, usputno, iako su njegove oči podozrivo prodirale kroz nju. — Niz prednje stubište, tamo gdje je glavni ulaz. Dakako, uvijek je bilo moguće da Nick dobro zna za Lyleovu mržnju prema prisutnosti pasa u blizini kuće, a kamoli unutar nje. — Neočekivano je navratila jedna moja znanica — nastavi Maggy brzo — s pozivnicom koja nam poštom ne bi stigla na vrijeme. Nakon što je otišla, potrčala sam uz stubište nesvjesna toga da me psi prate. Okrenuvši se da joj još jednom mahnem, spotakla sam se o jednoga od njih i pala dolje. — O kojeg si se to psa spotakla? — Bio je to Seamus — procijedi Maggy uputivši mu otrovan pogled — Želiš li saznati još štogod? — Mnogo toga. Nasmiješio joj se na način koji je cijelo njezino tijelo stavio u stanje uzbune. )z tog je osmijeha Maggy naslutila da on znade sve što je trebalo znati o okolnostima u kojima je živjela, mada je to zvučalo bedasto čak i njoj. Da je Nick to uistinu znao, ne bi tako mirno sjedio pokraj tete Glorije na njezinu kauču. Oduvijek je imao tu sposobnost da je uvjeri da zna više nego što je uistinu znao, tako da bi mu nekada davno običavala ispripovijedati sve svoje grijehe uvjerena da je on već upućen u sve to. Nikada, zapravo, nije znao ni o čemu što bi ona radila, dok mu ona to sama ne bi rekla. E, pa, ovoga puta neće biti tako. Ništa mu neće reći. — Tko je raspoložen za čaj? Glas s kuhinjskih vrata bio je spas u zadnji čas. Maggy se okrene na drugu stranu s osjećajem olakšanja, čekajući da jedna od Glorijinih prijateljica — Lois? — donese poslužavnik s porculanskim čajnikom i hrpom šalica oko njega. — Taj vrlo zanimljiv razgovor nastavit ćemo kasnije — znakovito joj šapne Nick na uho dok su se dijelile šalice i točio čaj. Maggy se ukoči čuvši njegove riječi i čvrsto stisne dršku na šalici, prolivši malo čaja po tanjuriću. Tada shvati što joj je činiti. Odloživši šalicu s tanjurićem na stol, ustane. — )spričajte me nakratko, moram gore. S obzirom na to da se jedina kupaonica s toaletom nalazila gore, na katu, nitko nije reagirao. Napustivši sobu za dnevni boravak, Maggy krene uz usko stubište na drugi kat, ravno u spavaću sobu koja je svojedobno 142

pripadala njezinom ocu. Iako je Tia Glorija živjela s Jorgeom, u punom smislu te riječi, godinama su imali odvojene spavaće sobe. Maggy je uvijek mislila da je to zato što je jedno od njih dvoje ili bilo prepristojno odgojeno ili pak imalo potrebu za trenucima intime. Tek poslije očeve smrti, Glorija joj je rekla da su njezine pretpostavke sasvim pogrešne, da je čak i tada, živeći s Glorijom, imao naglašen strah da ga Maggyna majka promatra odnekud odozgo, s nebesa, pa je zbog svoje sigurnosti odlučio ne dopustiti nijednoj drugoj ženi da stalno spava u njegovu krevetu. Što je bilo najzanimljivije, dodala je tada Glorija, bio je u pravu, njegova pokojna supruga držala ga je svih tih tjedana na oku. Srećom po Jorgea, Glorija i on nisu spavali u istoj sobi, inače bi on bio prošao pravi pakao gore, u raju, pri prvom susretu s njom. Zapravo ga je vjerojatno i prošao na ovaj ili onaj način već zbog samog Glorijina prisustva u kući. Maggyna majka — rekla je Glorija, ispričavajući se Maggy — bila je prava ljubomorna gadura. Ni dan-danas, Gloriji nije bilo jasno zašto je i kako je Jorge mogao voljeti takvu ženu. Ta njezina izjava nije ni malo uvrijedila Maggy, čak ju je sve to i zabavljalo — toliko da je morala prikriti smiješak na licu dok joj je Glorija pripovijedala sve to. Gloriji je svaka mrtva duša i svaki duh bio isto toliko živ koliko i njezini susjedi u ulici u kojoj je stanovala. Takvo je životno uvjerenje tipa samo-se-po-sebi-razumije, pomoglo Maggy da još doživljava i vidi svoje roditelje kao živa bića. U samom uglu sobe, odmah kraj vrata, stajala su dva ista ormara za knjige, koje je Jorge sam napravio. Jedan od njih, onaj lijevi, imao je lukavo smišljenu, pokretnu najdonju policu. Da ju je netko podigao pronašao bi maleni, šuplji prostor između police i poda. Zbog ukrasnih okvira koji su uokviravali ormare dosljedno stilu same kuće, tako da se činilo da su oduvijek ugrađeni, izvana se nije moglo naslutiti da postoji posebno, skriveno skrovište. Cijeli taj skriveni prostor nije bio bog zna kako velik — širok tridesetak centimetara, dubok oko devet centimetara, a dugačak oko pola metra, no ipak dovoljno prostran da Maggy pohrani u njega kompromitirajuće dokaze o njezinoj prošlosti. Brzo je skinula s police sve nabacane, stare džepne romane, knjige različita sadržaja, stare revije, kao i izdanja kriminalističkog i znanstveno-fantastičnog tipa. Tada je s dosta napora uspjela podići u zrak čvrsto uglavljenu policu. Ne računajući prašinu i paučinu, tajni je pretinac bio prazan. )ako je znala za njega, Glorija ga nikada ne bi koristila — ne bi to mogla zbog Jorgea. On je uvijek bio oprezan, svjestan vječne opasnosti od provalnika, pa je tu običavao pohranjivati vrijedne stvarčice kad bi napuštao kuću. Živeći toliko dugo po sirotinjskim četvrtima i dobrotvornim ustanovama, 143

pojam provale i krađe bio je za njega isto toliko normalan kao i šetnja do uličnog ugla. Nikada i nikako nije mogao shvatiti da je Kućica varalica smještena u četvrti u kojoj teško da je ikada moglo doći do krađe. Uvijek je imao provalnike na pameti. S druge strane, Tia Glorija nikada nije koristila taj tajni pretinac, niti je ikada prije toga skrivala što je posjedovala ma gdje bila. Nikad je nitko nije opljačkao, vjerojatno zahvaljujući (oratiju i njegovom ozloglašenom ponašanju. Nijedan lopov koji je samo načuo za njegovo postojanje, nije se želio uhvatiti u koštac s tom pticom. Režanje poput njemačkog ovčara, a poslije toga i kovitlac jakog kljuna, oštrih kandži i snažnih zamaha krilima bili su previše za svačije živce. Što je najgore, ista je ta ptica u stanju pozvati pomoć, glasno kriješteći dok bi izlijetala iz sobe. Da je bila lopov, svojedobno je razmišljala Maggy, i ona bi se osjećala isto kao i svaki provalnik. Što tek reći o Nicku! Otvorivši patentni zatvarač na kožnoj jakni, brzo je izvukla paketić iz unutrašnjeg džepa i strpala ga u očev tajni pretinac. Potom je svom snagom pritisnula policu prema dolje, da bude sigurna da je dobro ulegla na svoje mjesto. Dok je vraćala sve one knjige, brošure i časopise u stari ormar, pojavi se Tia Glorija na vratima. — Ne brini, dušo! — reče ona Maggy — Nitko to nikada neće pronaći na tom mjestu. — Što to? — zabezeknuto će Maggy odmaknuvši ruke s tek poslaganih knjiga i časopisa. — Štogod da si stavila unutra i sakrila, budalice. Nitko ne zna za to skrovište osim tebe, Jorgea i mene, a Jorge i ja ne otvaramo usta samo tako — namigne Gloria i upita — Znači, opet si s Nickom? Tako i treba biti. On je tvoja druga polovica. Valjda to znaš? Vas dvoje pripadate jedno drugome — poput prepečene šunke s jajima, poput olovke i šiljila zajedno, poput vode i ulja... — Ulje i voda ne miješaju se — suho odgovori Maggy ustavši — niti pripadaju jedno drugome. )sto je tako sa mnom i Nickom. Mi više ne pripadamo jedno drugome, samo smo stari prijatelji. Valjda ne zaboravljaš na to da sam udana? — Ali, taj ti brak donosi samo zlo — namršti se teta Gloria — Zlo! Trebala bi biti s Nickom. Od svih koje poznajem, on je doista privlačan muškarac. Nemoj mi reći da ne misliš tako. — Mislim — složi se Maggy zakopčavajući jaknu. — I? — ) sada moram otići kući. Bez Nicka. Da Lyle sazna da sam bila s 144

njim, bio bi vrlo nezadovoljan. On je, kad je riječ o Nicku, vrlo ljubomoran. ) sama možeš vidjeti zašto. Nick je privlačan, a Lyle je... stariji. Zato te molim da mi učiniš uslugu. — Što god poželiš, dušo. — Odvezi Nicka kući svojim automobilom. Možeš li, molim te? Ovamo je stigao sa mnom u Plesačici, ali bih radije otišla odavde bez njega. Da Lyle sazna da sam bila s njim, to... ovaj... ne bi bilo nimalo ugodno. Lyle ponekad može biti tako, kako da kažem, posesivan. — Misliš, zao i okrutan poput samog vraga? — mračnim će glasom Gloria. — I to! — odgovori joj Maggy nasmijavši se, znajući da Gloria ni sama nije bila svjesna koliko je bila blizu prave istine. — Naravno da ću odvesti Nicka kući, ako to doista želiš. No jesi li sigurna da se on neće ljutiti što si ga ostavila tu, samo tako? — Vjerojatno hoće — odgovori Maggy, ali je Nickova ljutnja nije nikada posebno zabrinjavala. Nikada se nije bojala Nicka jer je znala da joj on neće nimalo nauditi... — Samo mu reci da sam morala otići, molim te! On će to razumjeti. — Da mene čeka takav muškarac — odgovori joj Gloria — poletjela bih prema njemu tako brzo da bi se sve prašilo iza mene. Maggy joj odgovori nekom vrstom grimase, bezglasno. Što bi joj i mogla odgovoriti? Da je postojao ikakav normalan, mogući način, i ona bi sama poletjela Nicku u zagrljaj, i to tako brzo da se prašina ne bi stigla ni podići iza nje. Ali, bilo je to nemoguće. — Sada moram otići. Žao mi je što nisam mogla malo duže ostati, Tia. — Sve je u redu, draga. Razumijem te. Zapravo je nije razumjela, i Maggy je to dobro znala. Iako je Jorge slutio da Maggy nije sretna u braku od trenutka kad se udala, ona mu nikada nije povjerila ni djelić prave istine. On joj ionako nije mogao pomoći, pa je bilo glupo uzrujavati ga. Tako je iskreno uživao u promjeni svog novčanog stanja i statusa uopće zahvaljujući Maggynu braku sa Lyleom, da... Već i sama činjenica da si je svakog dana mogao priuštiti dnevne novine, bilo je potpuno novo iskustvo za njezina oca. Zašto mu kvariti zadovoljstvo svojim tegobama? Nije to mogla. Poslije Jorgeove smrti, o tim istim bračnim problemima nije rekla niti riječi dragoj Gloriji. Glorijina zabrinutost uistinu je bila zasnovana na njezinu unutrašnjem šestom čulu, a ne na istini koju nije poznavala. — Pokušat ću te ponovno posjetiti što prije.

145

— Znam da hoćeš. Možda ćemo tada moći porazgovarati o svemu tome — odgovori joj Gloria, pomaknuvši se s vrata da propusti Maggy koja se sjurila niz stubište. Stara ju je dama slijedila. Nickov se snažni glas miješao s drugim glasovima koji su dopirali iz sobe. S uzdahom olakšanja, Maggy klizne kroz predvorje pokraj sobe u relativnu sigurnost kuhinje. — Jesi li posve sigurna da nećeš promijeniti svoj stav glede Nicka? — šapne Tia Gloria pokazujući glavom prema dnevnom boravku. — Sigurna sam! — odgovori joj Maggy poljubivši je u mekan obraz — Pozdravi (oratia i daj mu još jedan kikiriki više, u moje ime. — (oću — reče Gloria i otprati je do vrata — Budi oprezna, Magdaleno, molim te! Spominjući fizičko nasilje, možda Jorge nije mislio na tvoj povrijeđeni zglob. — Čuvat ću se... Bog! Mahnuvši još jednom, Maggy krene preko stjenovite plaže prema doku. Željela je što prije nestati otuda, naći se na rijeci prije nego što Nick poželi da opet bude u njezinu društvu. Te je noći dobila dovoljno od njega i ne bi mogla podnijeti još jednu porciju. Gloria je stajala na vratima sve dok Maggy nije pokrenula Plesačicu. Napuštajući pristanište, Maggy ponovno mahne prema sitnoj silueti na osvijetljenim ulaznim vratima. Gloria joj je odmahnula a potom nestala u kući. Maggy i samu iznenadi osjećaj očaja koji ju je iznenada obuzeo. Bila je tamo, sama na malenom riječnom čamcu, u hladnoj i mrkloj noći. Takvo joj što nikada prije nije smetalo, ali sada jest. Bila je usamljena i prestrašena. Možda je to zbog poruke koju je primila. )ako je to zvučalo glupavo, nije mogla a da ne osjeti očevu fizičku prisutnost dok je razmišljala o poruci. Da li se on uistinu brinuo za nju na onom, drugom svijetu? Gloria je bila čvrsto uvjerena u to. Neprestano druženje s nekim tko ima takva uvjerenja, poljuljalo bi stav i najtvrdokornijeg nevjernika u zagrobni život. Maggy nije pripadala toj skupini. Njezin mladenački, katolički odgoj kao da ju je predodredio da vjeruje u svu silu nezemaljskih misterija i čudesa. Tijekom rijetkih susreta, kada bi Gloria bila medij između Maggy i njezina oca, Maggy je znala biti potpuno zatečena izravnošću i točnošću njegovih poruka. Naprimjer, nakon što je primila očevu poruku Bolest koja će ti se uvući u kuću , David se idućeg dana vratio kući s malim boginjama. Osim toga, a Maggy to nikada nije smetnula s uma, sve, ali baš sve — od Louellinih neprestanih prehlada do Virginijinih složenih srčanih tegoba — 146

moglo je doista biti dijelom očeva proricanja, sve je to moglo biti ocijenjeno kao Bolest koja će ti se uvući u kuću . )li drugi primjer, kada je poruka glasila Dobit ćeš dobre vijesti . Odmah poslije toga, nazvala ju je Sarah javivši joj da je pronašla Maggyn dijamantni zaručnički prsten na rubu umivaonika u kupaonici za goste. Koliko li joj je to tada značilo! Oznojila bi se i na samu pomisao da Lyle otkrije gubitak prstena. S druge strane, očeve su poruke bile toliko neodređene, dvosmislene, da se svaki dobar događaj mogao dogoditi i bez njih. Poruke su uvijek bile neodređene, uvijek dvoznačne. Bude li tako razmišljala o svemu tome, hoće li poruke izgubiti na svojoj vjerodostojnosti? Ako se njezin otac doista brinuo o njoj i doista vidio njezinu budućnost, zašto joj nije poslao konkretnu poruku, na primjer — Ne brini za dijamant, naći ćeš ga ? Znala je da bi ga ionako bila pronašla, ali on joj je to javio na svoj način. Maggy nikada nije ni pomišljala na to da bi Gloria namjerno i svjesno pogrešno navodila bilo koga iz svijeta mrtvih duša. Tia Gloria iskreno je vjerovala u to da Jorge progovara kroz njezinu kemijsku olovku... Zdrav razum uvjeravao je Maggy u jedno, ali je ipak dijelom svoga bića, onim čeznutljivim i usamljenim, vjerovala u drugo. Željela je vjerovati u sve to. Pripazi se. Prijeti ti opasnost. Čuvaj se fizičkog nasilja... Prisjećajući se tog upozorenja koje joj je, navodno, poslao Jorge, Maggy osjeti kako je podilaze ledeni srsi. Opasnost — to je bio Nick. Fizičko nasilje — to je bio Lyle... Spoznala je to negdje duboko u sebi, instinktivno. Ma, sve su to gluposti! Bablje priče. Trabunjanja. )pak se naježila. Prekoravala je samu sebe: da li je doista takva idiotkinja da povjeruje u sve te tlapnje? U tom se trenutku Maggy namjerno prisjetila proročice koja joj je iz dlana, davno, pročitala da će imati šestero djece. Petorica od njih dječaci. Sjetila se i tarot karata koje su joj predvidjele život daleko od rodnog mjesta. U sjećanju joj se pojavi i proricanje na osnovu taloga čaja koje joj je najavljivalo da će samo u tijeku te jedne godine postati ili rastavljena ili udovica — a proroštvo je bilo izrečeno prije sedam godina. Ništa se od toga nije obistinilo. Gluposti. Sve su to bile gluposti, bezumnosti. Znala je to. Mogla je samo zamisliti daljnju noćašnju duhovnu paljbu Tia Glorije i psihičko stanje njezinih gostiju, a to je pomagalo da se rastereti i oslobodi osjećaja užasa koji je prijetio da je potpuno obuzme. Podsvjesno primanje poruka od duhova? Ma daj! To je bilo isto toliko neostvarljivo kao i njezina podla želja da Lyle proteklog prijepodneva promaši tijekom igranja golfa.

147

Koliko je, zapravo, mogla biti glupava i nerazborita? Odgovor je bio kratak i očit — gotovo bezgranično. Unatoč tome, usprkos njezinu unutrašnjem hvalisavom razmetanju hrabrošću, nikako se nije mogla osloboditi osjećaja ugroženosti, osjećaja da, istodobno, pokušava otkriti sve svoje slabe obrambene točke — poput žrtve koju hladno procjenjuje zvijer spremna da ubije. Usmjerila je Plesačicu prema Windermereu psujući samu sebe zbog vlastite napetosti na sablasnoj površini rijeke. A tko ne bi bio živčan u društvu tanjušnog mjeseca koji je poput utvare lebdio nebom, visoko iznad nje, u društvu s hladnim vjetrom i pjenušavim valovima koji bi je svako malo poškropili ledenom vodenom prašinom? Tko to ne bi vidio duhove i demone u srebrnkastobijelim oblacima koji su se utrkivali s Mjesecom? Samo netko tko je bio manje maštovit od nje. Pokušala se i nasmijati samoj sebi dok je ulazila u riječni rukavac. Osjetila je veliko olakšanje čim je stigla do doka i privezala Plesačicu, te stupila na kopno pobjegavši od rijeke. Uspinjući se prema kući, nije morala proći kroz šumu već je krenula zaobilazno, cestom. Stigavši, došunjala se do njezina začelja i uspentrala do prozora osjećajući se sasvim dobro. Pomalo umorno, pomalo nostalgično, ali normalno. Primanje poruka od duhova? Upozorenja? Moš’ mislit! Čak se i nasmiješila na tu pomisao dok se, vješto poput zmije, provlačila kroz prozor u svoju spavaću sobu. — Ti glupa, lažljiva droljo! Gdje si bila dosad? — zarežao je glas iz mraka nedaleko od njezine glave. Lyleov glas. Maggy ga je prepoznala i istog se trena pokušala podići s poda na koji je skliznula kroz prozor, uspaničeno gledajući uokolo, po mraku. Nije se dospjela uspraviti ni na koljena kad ju je on brutalno udario nogom u rebra. Pala je.

148

18

S

ljedećeg jutra, Nick je gotovo puna dva sata stajao na hladnoj kišici, ali se ona nije pojavila. Neišetani psi ostali su u svojoj psetarnici nemirno njuškajući od ograde do ograde — dvije velike, dlakave zvijeri koje bi se povremeno oglašavale lajanjem očekujući Maggy. Poput njega, postajali su sve nestrpljiviji. Nije joj bio običaj da se ne pojavi. Obavještenje koje je dobio, bilo je kristalno jasno: gospođa Forrest obvezno svakog jutra izvodi svoje pse na šetnju između šest i trideset i sedam sati ujutro. Njegovo vlastito iskustvo dok joj je uručivao rođendanski dar , samo je potvrđivalo tu informaciju. Gdje bi mogla biti? Lutao je šumom čekajući i nabrajajući stvari koje su mogle odgoditi njezin dolazak. Možda je zaspala; na kraju krajeva, ipak je bila nedjelja. Ali, od najranijeg djetinjstva, Maggy je uvijek bila ptica ranilica, a protekle noći nije dugo ostala vani, dakako, osim ako pri povratku kući nije svratila još negdje, u što nije vjerovao. ) on se vratio kući oko ponoći, odbivši prije toga Glorijinu ponudu da ga odveze. Mobitelom je pozvao Linka da dođe po njega. Otpadala je, dakle, mogućnost da je Maggy bila iscrpljena. Možda je bila bolesna? Teško. Osjećala se sjajno još prije samo nekoliko sati. Magdalena je i inače uvijek bila zdrava kao dren. Ne, nije bolesna. Možda ga je jednostavno izbjegavala? To je bilo moguće. Ne samo moguće već i vrlo vjerojatno. )onako je prošle noći pobjegla od njega, ostavivši ga bespomoćnog u Glorijinoj kući. To mu se nije nimalo dopalo, a ona je to sigurno znala, kao što je nesumnjivo dobro znala da ga se neće samo tako lako riješiti i da će je on jutros čekati u šumi. Više od svega, možda je danas suzdržana zbog načina na koji su se ponovno spojili noćas. Zbog toga što je pogriješio poljubivši je. Bila je to velika pogreška, taj poljubac. Namršteno je to priznao samome sebi. Zapravo je nije namjeravao poljubiti. No razljutila ga je; bila je tamo, u njegovu naručju, i on nije mogao odoljeti iskušenju. Žudio je za okusom 149

njezinih usana, za njezinim tijelom pripijenim uz njegovo, i to još od trenutka kad ju je ugledao u lokalu Little Brown Cow . Poljubila ga je na način koji je odavao da osjeća isto što i on. Što se njega tiče, poljubac je bio fantastičan sve do trenutka kad se počela tući, boriti se protiv njega. Prestrašio ju je, u to nije bilo sumnje. ) to bedasto. Dovraga! Tko je mogao znati da će reagirati poput divlje mačke na dodir njegovih ruku i usana? Magdalena je nekada bila vrlo vatrena u njegovu naručju. Tko li je to u njoj izazvao takav strah od seksa? Odgovor je bio više nego očit. Krv bi mu ljutito uzavrela svaki put kad bi počeo razmišljati o tome. Je li Lyle Forrest, taj bolesni kučkin sin, usadio svoje nastranosti u Magdaleninu svijest? Ako je tako, ubit će ga. Ali i Magdalena je bila borac, najveća žena-borac koju je ikada sreo u životu. Uštipni je za stražnjicu i dobit ćeš po nosu tako da nikada nećeš zaboraviti. Zgrabiš li je nepromišljeno za grudi, zaboravi na nekoliko prstiju do kraja života. Naprosto, nekako je još nije mogao vidjeti kao žrtvu. Bila je suviše vatrena, suviše borbena, hrabra i pametna a da bi samo tako postala nečijom žrtvom. Takvom je bila prije dvanaest godina. Da li joj se što dogodilo u međuvremenu? Usprkos svemu, bio je spreman okladiti se da se nije toliko promijenila. Dakako, razlikovala se od žene od prije dvanaest godina, ali bile su to samo vanjske promjene. Mogla je ona nositi skupu odjeću i govoriti mekim, profinjenim naglaskom koji ga je istodobno izluđivao i zbunjivao, ali je u sebi ostala urođeno ratoborna djevojčica iz sirotinjske četvrti, ista ona mala svađalica sposobna da te ispljuje i ispsuje u svakom trenutku. Magdalena... Borio bi se on za svoju Magdalenu i protiv šestorice Forrestovih u svakom trenutku. Što ju je to zadržalo u kući? Popušivši još jednu cigaretu, nervozno je opsovao i zapalio novu. Pogledavši zatim ručni sat, shvati da je već devet i trideset. Vrijeme da ona krene u crkvu. Ona i stari Lyle uvijek su odlazili na misu zajedno s njegovom majkom i sinom. Bila je to neka vrsta obiteljske tradicije. Podrugljivo se nasmiješio. Nije mogao zamisliti Magdalenu u tom društvu. Zapravo jest, ali je slika bila isto toliko lijepa koliko i lažna. Ona je spadala u njegovo društvo. Doista, bilo je teško zamisliti Magdalenu kao hladnokrvnu pripadnicu

150

episkopalne crkve, no to je ipak postala. Forrestovi su bili pristaše episkopizma još otkad su prvi put zaprljali svoje aristokratske cipele, stupivši na ove obale prije nekih tristotinjak godina. Da bi im pripadala, bila dio njih, Magdalena je bila prisiljena odreći se svoje katoličke vjere. Počeo je mrziti sve Forrestove a ne samo Lylea. Premjestio se kako bi mogao promatrati prednja ulazna vrata. Šofer u plavom Rollsu stigao je pred kuću točno na vrijeme. Vrata se otvoriše a na ulazu se pojavi Lyleova majka oslanjajući se na ruku svoje kćeri. Lucy Drummond, tako se zvala. Krupna, snažna žena koja se nosila sa sitnom, usukanom prilikom svoje majke, pridržavajući je. Obje su bile odjevene u svečano nedjeljno ruho, obje sa šeširima na glavama. Pojaviše se još dvije mlađe žene i muškarac. Trebalo je nekoliko sekundi da ih prepozna. Bio je to (amilton Drummond sa svojom kćeri Sarah. Četvrta je žena bila Buffy McDermott, Nickova nesuđena pratilja prošle večeri, koju je napustio bez ijedne riječi isprike i bez imalo osjećaja krivice. Zgurivši ramena, s rukama u džepovima, Nick se povuče dublje među drveće čekajući da vidi Magdalenu kako im se pridružuje. Vozač je istrčao iz automobila i jurnuo uz stepenice da pridrži staru damu s druge strane i pomogne joj pri silasku. Smjestivši staricu u automobil, i druge joj se žene pridružiše straga. Hamilton Drummond sjeo je na prednje sjedalo, pokraj vozača. Kućna se vrata glasno zatvoriše, a Rolls odmah potom nestade s vidika. Gdje je Magdalena? Nick je teško svladavao strahovitu potrebu da pojuri i zalupa na vrata, da dobije odgovor. Oprez je majka mudrosti, rekao je jednom netko. Tvrdo stisnutih usana, okrenuo se, zaobišao kuću i krenuo kroz šumu prema mjestu na kojem je ostavio automobil. (vala onome koji je izmislio telefone ugrađene u vozilima! Link je sjedio na vozačevu mjestu crvene Corvette i pušio cigaretu, gledajući u prostrano riječno sivilo. Prije samo nekoliko mjeseci, nepoznata osoba, ili osobe, pokušali su ubiti Nicka. Nick je pretpostavljao tko je to mogao biti, ali nije mogao poduzeti baš ništa bez konkretnih dokaza, tako da mu je preostalo samo da se nada da ga neće ponovno napasti. Otad, Link je sam sebe proglasio čuvarom i zaštitnikom svoga brata i gotovo ga nikada nije ispuštao iz vida. Link je toliko ozbiljno shvatio tu svoju samonametnutu dužnost, da je Nick bio sretan kad bi sam uspio doći do običnog zahoda. Bilo je pravo čudo što ga je Link ostavio na Plesačici prošle noći, uvjeren da je siguran u Magdaleninim rukama. 151

— Bogami, dugo ti je trebalo da se pojaviš — progunđa Link ni ne pogledavši Nicka koji je ulazio u automobil. Nick se nije dao zavarati: znao je da je Link bio svjestan njegova prilaženja autu još od trenutka kad je izronio iz šume. Sva su mu osjetila bila dobrano izoštrena poslije toliko godina provedenih u zatvoru, kao i njegova sposobnost da brani samog sebe, ali i svojega brata, bude li potrebno, tako da ga ništa nije moglo iznenaditi ili zateći nespremnog. Njegov pospani pogled bio je čista gluma. Ne prozborivši ni riječi, Nick posegne za malenim telefonom ugrađenim između dva sjedala, birajući brojeve. — Jeste li se ti i Magdalena poljubili i pomirili? — upita Link gledajući ga krajičkom oka. — Nisam je ni vidio. — Što? Pa, proveo si tamo skoro tri sata! Što si, zaboga, radio ako nisi bio s njom u društvu? — Čekao sam. — Neka me Gospod poštedi istinske ljubavi! — gadljivo će Link u trenutku kad je telefon počeo zvoniti. — Rezidencija Forrestovih. Izvolite! — glas s druge strane bio je ženski, ali ne Magdalenin. Vjerojatno kućepaziteljičin. — Želio bih razgovarati s gospođom Forrest, molim vas. — Sa starijom ili s mlađom? — S mlađom. — U ovom trenutku ne može doći do telefona. — Ali je tamo? — namršti se Nick — Zašto ne može doći do telefona? Je li s njom sve u redu? Glas s druge strane postao je hladan. — Rado ću primiti poruku. — Nema poruke! — odbrusi Nick i iskopča telefon. — Magdalena ne želi razgovarati s tobom, ha? (m! Loš znak, ljubavniče! — isceri se Link. — Daj, začepi! — odreza mu Nick jedva se oduprijevši porivu da mu telefonsku slušalicu nalijepi na usta. Dva su ga razloga natjerala da se suspregne: prvi je bio taj što je obožavao svoga brata bez obzira na njegovo ponašanje, a drugi što nije znao koji bi od njih dvojice izvukao deblji kraj kad bi se potukli. — Što smo postali razdražljivi, ha!? — doda Link ulje na vatru pokrenuvši automobil unatrag da se izvuče na cestu — To što tebi sada

152

treba jest hrana, braco moj. Zar ti nitko nije nikada rekao da čovjek ne može živjeti samo od ljubavi? — Pritom je mislio samo na kruh, a tko god to bio, sigurno nije poznavao tebe! — zareža Nick. Link se ponovno nasmijao, a zatim se bez riječi uputio prema otvorenom restoranu da utaži svoju neopisivu glad. Nick je bio uvjeren da njegov brat ždere dvostruko više od njega i dvostruko sporije samo zato da ga naljuti. Tijekom dana, Nick je još dva puta nazivao Magdalenu, ali je od domaćice kuće dobivao uvijek isti odgovor. Mlađa gospođa Forrest nije bila na raspolaganju, nije bila dostupna. Prilikom posljednjeg poziva, ostavio je poruku moleći da gospođa Forrest nazove gospodina Kinga, i svoj telefonski broj rekao domaćici. Nije ga nazvala. Čekao je sve do ponoći znajući da mu se neće javiti, zatim je legao, ali nije mogao spavati. Drijemao je polubudan, ali je čak i u polusnu osjećao kako se u njemu bore ljutnja i zabrinutost. Da li ga je namjerno izbjegavala ili joj se nešto dogodilo? )dućeg je jutra bio razdražljiv, osjetljiv na sve oko sebe poput mužjaka kojemu je bila uskraćena ženka. Nervozno je grizao nokte. — Nije ti baš neka fora posjećivati ljubav svoga života u cik zore — pospano je gunđao Link, razdražljiv kao i Nick, dok su u šest sati i petnaest minuta ujutro hitali prema automobilu. — Nitko te nije pozvao da pođeš sa mnom. Zapravo bih bio sretan da nisi pošao. — Bez mene, dragi moj — odgovori mu Link — ti bi već odavno bio pokojnik. Tko god da te je pokušao ubiti u siječnju, još se vrzma tu negdje, uokolo. — To je bilo u Syracusi — reče Nick odmahnuvši glavom kao da je riječ o sitnici, iako je i bolje od Linka znao da stvarna opasnost od napada na njega još nije prošla. — Misliš da se u Louisvilleu ne prodaju meci? Zanemarujući Linkov sarkazam, Nick izađe iz automobila, a zatim se sagne i dobaci bratu: — Zašto ne odeš negdje na klopu ili se zabaviš na neki drugi način? Neću se vratiti tako skoro. — Kao da mi to nije palo na pamet! — reče Link prekriživši ruke i naslonivši glavu na kožni naslonjač za vrat, tako da se činilo da namjerava zadrijemati — Napravi što moraš, Romeo! Bit ću tu.

153

Nick zalupi vratima tako snažno da se zatresao cijeli automobil, zajedno s Linkom koji je zlurado likovao. Ovog je puta čekao samo dva sata. Vrativši se, potom, do automobila, uputio je Linku ubitačan pogled tako da ovaj nije zucnuo ni riječ, a zatim je zgrabio telefon. Ponovno ista domaćica, ista poruka. Opet je ostavio svoj broj i opet ga Magdalena nije nazvala. Slutio je da se neće pojaviti ni tog utorka ujutro i prije nego što je stigao do Windermerea. Bio je u pravu. Zašutio je čak i Link vidjevši Nickov ubojiti pogled, te se mudro prepustio vožnji prema svome omiljenom restoranu. Nešto poslije jedan sat poslijepodne, vraćajući se nakon uspješne kupovine nekretnina u Indiani na sastanak u Louisville, Nick nije mogao odoljeti. Glasno je opsovao i ponovno zgrabio telefon, uputivši Linku isti onaj opominjući pogled od jutros dok je okretao Magdalenin broj. Kao i uvijek, domaćica je odgovorila a riječi su joj bile iste. Kao i prije: mlađa gospođa Forrest nije se mogla javiti na telefon, ali gospodin može ostaviti poruku... Nicku se zacrnilo pred očima. Želi li domaćica kuće poruku tada će je i dobiti! — Recite gospođi Forrest, onoj mlađoj, da je ponovno zove Nick King. Također joj poručite da ću se, ne odgovori li na moj poziv u roku od pet minuta, osobno pojaviti tamo pet minuta poslije toga. Možete li joj prenijeti tu poruku. Nastala je stanka. — Molim vas, pričekajte — Nick je ponovno začuo isti, sada hladniji glas, a tada nastupi tišina. — To ti baš i nije najpametnija poruka koju si mogao ostaviti jednoj domaćici — reče mu Link koreći ga — Zaboravljaš na to da ona ima supruga? )li što? — Volio bih da mogu zaboraviti to kopile! — zaškrguće Nick snažnim zubima — Ali, ne mogu. — Njoj je sasvim fino tamo — uporno će Link — )ma veliku kuću, privatnog šofera, domaćicu kuće, sve na dlanu. Da li ti je ikada palo na pamet da se Magdalena, možda, ne želi odreći svega toga? Zbog tebe? — Što te tjera na pomisao da ja to tražim od nje? — To što te poznajem, dečko! Nick se i dalje mrštio čekajući da se netko javi s druge strane telefonske linije.

154

— Nešto nije u redu. Osjećam to... — Možda je njezin suprug poludio čuvši da si se bacio na nju kao pčela na med? — suho će Link — Da sam ja njezin suprug, to bi mi bilo sasvim dovoljno. — Želiš li mi time reći da je bolje da je se odreknem? — namršti se Nick pogledavši Linka koji zaštitnički ispruži ruku. — (ej! Ohladi se! Ja sam ti brat po krvi! Sjećaš se? Znam što se dogodilo između tebe i Maggy jednom davno. Ali to je bilo davno! Nikada nisam čuo ništa što bi me nagnalo da pomislim da ju je Forrest prisilio da se uda za njega. Sama je donijela odluku, tamo i tada. Pokušavam ti reći da bi to trebao uzeti u obzir. Ako ti ona uporno ponavlja da nestaneš iz njezina života, poslušaj je. Možda bi je jednostavno trebao ostaviti na miru. — Ne seri! Napravila je to zbog novca. — Možda baš zbog novca i želi ostati s njim — odgovori Link blagim glasom, kao što bi uvijek činio dok je svome bratu podastirao neugodnu istinu. Bio je to onaj isti ton kojim je Nicku svojedobno rekao da imaju dva različita oca; ton kojim je najavio Nicku da će morati u zatvor, možda čak i na duže vrijeme; isti onaj ton kojim mu je rekao da je Magdalena otišla zauvijek, te da je bolje da se posveti vlastitom životu, bez nje. Čuvši ton njegova glas, Nick se preplašeno trgnuo. — )pak se nešto neuobičajeno zbiva gore, u Windermereu — tvrdoglavo će Nick točno u trenutku kad se Magdalena konačno javila na telefon. — Nick? Odmah je znao da je to ona. Odahnuo je s olakšanjem. Bio je već počeo razmišljati o tome da je mrtva, da ju je Lyle ubio u nastupu bijesa, te da je cijelo ono plemenito pleme u Windermereu pokušavalo prikriti zločin. Otkuda su mu i zašto navirale takve i slične misli, nije znao — vjerojatno zbog one proklete poruke koju je Gloria dala Maggy — ali se mogao zakleti da joj se dogodilo nešto loše. Osjećao je to u kostima svaki put kad bi pomislio na nju, baš kao da je on, a ne Gloria, bio medij. To što je nije mogao vidjeti ili razgovarati s njom protekla tri dana, samo je pogoršalo stvar. Sada, kad se ona konačno oglasila telefonski, ponešto su se smirili svi njegovi uzburkani osjećaji, premda su, dok su trajali, imali sva obilježja praznovjernog straha. Sjena Tia Glorije i njezinih seansi kao da se nadvijala nad njim, Nadao se da nije zarazna. Možda ga je Magdalena samo izbjegavala sve to vrijeme. Takva mu je pomisao olakšala život tog trenutka. 155

— Magdaleno! Dugo se nismo vidjeli! — njegov je glas bio pristojan i razgovorljiv. — Što si to rekao Louelli, zaboga!? Pobjesnila je! — Rekao sam joj da ću se pet minuta nakon što ona spusti slušalicu, osobno pojaviti u Windermereu ukoliko mi ne dopusti da razgovaram s tobom. Čuo je njezin uzdah. — Ne smiješ to činiti! — njezine su riječi bile žustre, molećive, kao da ih je naumila izreći prije nego što ih je stvarno izgovorila. — Zašto ne bih smio? — Lyleu se to ne bi nimalo dopalo — odgovori mu Maggy, ovladavši sobom, no ipak je bilo nešto u njezinu glasu što nije mogao točno odrediti. Nešto što mu se nije nimalo dopalo. — Nek se goni! — reče Nick prividno raspoloženo, ali je vrlo pomno slušao njezin glas. Nasmijala se dovoljno slabašno da potvrdi svoju gorku suglasnost s njim. Nickove uši naćuliše se poput onih u lovačkoga psa. — Nisi izvela pse na šetnju jutros. Ni jučer, čak ni u nedjelju. — Kako znaš? — A što misliš? Satima sam stajao u toj tvojoj prokletoj šumici, pokisao poput miša na toj nedjeljnoj kiši. U ponedjeljak sam promrznuo do kostiju. Ako ništa drugo, danas je barem sunčano vrijeme. — Oh! — Maggyn glas je postao blaži — Žao mi je što si čekao ni zbog čega. Uzaludno. Još neko vrijeme neću izvoditi pse na šetnju zato što sam u krevetu. Imam gripu. — Gripu? Nikada u životu nisi preležala ni jedan jedini dan u krevetu zbog gripe. )zrekao je to nimalo ne sumnjajući u svoje riječi. Bila je to djevojka koja nikada nije preležala niti jednu svoju bolest, bez obzira na to da li je bila riječ o kozicama, ospicama ili mumpsu. Osobno je imao prilike vidjeti kako se porezala na staklo i gadno krvarila, da bi poslije petnaestak šavova odmah istrčala na ulicu i nastavila se loptati istog poslijepodneva. Nije bilo te gripe na ovom svijetu koja bi nju zadržala u krevetu tri dana. — E, pa, sada sam u krevetu. Zvučala je ljutito. — U redu! — Nick pokuša drugačiji pristup — Kad ponovno namjeravaš izvesti pse u šetnju? Mislim, možeš li otprilike odrediti datum?

156

Tako ne bih morao svakog jutra tumarati po tvom imanju trateći vrijeme. Poslije kraće stanke, ona mu se ponovno javi. — Nick... — Hm? — Ne želim te više vidjeti u šumi, niti na imanju. Ne želim te više uopće vidjeti. — Zašto? — upita on. Nije bio ni povrijeđen ni razljućen jer je sličan odgovor manje-više i očekivao od nje. — Dobro znaš zašto — odgovori mu Maggy ne bez nove ljutnje u glasu. — Znači li to da me zauvijek brišeš iz svog života, Magdalena? — Shvati to kako želiš — hladnim glasom odgovori Maggy. — Morat ćeš mi to osobno reći. — Molim? — Čula si me. Želiš li me se otarasiti, riješiti me se, morat ćeš mi to reći u oči. Bit ću pred tvojim vratima za dvadesetak minuta. Možeš me poslati ravno u pakao, k vragu, ako je to ono što uistinu želiš. Znaš li što još? Rekneš li mi to u lice, otići ću iz tvog života. — Nick... Bilo je panike u njezinu glasu. — Ne želim da dođeš ovamo! — nastavi ona odrješito — Ne želim te vidjeti tu! Ne možeš li to naprosto prihvatiti? Shvatiti? — Ali, zašto Magdalena? — upita on. — Čega se bojiš? Koga? Starog Lylea? Opet je njegov glas bio blag i pun razumijevanja, opet je Maggy teško uzdahnula. I znao je istinu. Bilo je to tako jednostavno. Znao je. Nije nju gripa zadržala tri dana u krevetu. Želio se u to osobno uvjeriti, želio je biti siguran da je ona u redu, želio je provjeriti koliko je ozlijeđena. Tada će se pobrinuti da se to više nikad ne ponovi. Ma koliko ga to stajalo. — Čak i ako dođeš, neću te primiti. — Doći ću, i te kako ću doći, Magdalena — reče joj on nježnim ali neumoljivim glasom — )li ćemo se vidjeti ili odmah pozovi policiju da me presretne na pragu tvojih vrata i uhiti, te odvede u zatvor. To je jedini način na koji me se možeš osloboditi a da mi to ne kažeš sama, licem u lice. — Nick! Nisam čak ni odjevena... — Onda se odjeni — procijedi Nick prekinuvši liniju. Link ga je promatrao nezadovoljno namršten. 157

— Zar si zaboravio da imamo sastanak u Galt Houseu za jedan sat? — Nek’ ide dovraga! Odgodi ga. — Ali to su one dvije mačkice iz Lexingtona, čovječe! Sve je dogovoreno... — Odgodi! — Sranje! — odgovori Link ljutito i podigne slušalicu. Samo nekoliko sekundi poslije toga, već je naširoko objašnjavao nekome da je njegov brat u krevetu, bolestan od gripe... Obuzet vlastitim mislima, Nick uopće nije obratio pažnju na njegove riječi. — Kako to da još nisi naučio ne kao jedan od mogućih odgovora? — upita Link spuštajući slušalicu. — )z svega što sam čuo, jasno mi je samo to da te Magdalena ne želi vidjeti. — On je premlaćuje! — procijedi Nick — Tuče je! — Što?! — pogleda ga Link s izrazom nevjerice na licu. — Čuo si me. — Kučkin sin! — glasno će Link pocrvenjevši od srdžbe. — Jesi li siguran? — Prokleto siguran. Nagazi na gas! — Ne brini. Neko su vrijeme obojica šutjeli. Tada Link pogleda Nicka. — Je li ti to ona rekla ili ti samo pretpostavljaš da je tako? Možda griješiš? — Možda. No mislim da ne griješim. — Smoždit ćeš ga, zar ne? — A što misliš? — Slažem se s tobom — isceri se Link dok je skretao na glavnu autocestu River Road — Bude li ti pritom zatrebala pomoć, samo mi daj na znanje. — Neće mi trebati ali hvala ti. — U svako vrijeme, brate moj! Sa zadovoljstvom. Svaka hulja koja povrijedi našu djevojčicu, imat će posla sa mnom. — To isto osjećam i ja. Nisu razgovarali dok su se vozili uz Ohio. Stigavši do skretanja prema zdanju Windermerea, Nick je bio iznenađen činjenicom da su glavna vrata otvorena. On i Link izmijeniše poglede. Link je jednostavno slegnuo ramenima i usmjerio Corvettu uzbrdo. Stigavši na čistinu ispred kuće, prvo što primijetiše bijahu dvanaestak 158

raskošnih automobila, parkiranih s lijeve strane prilaznog puta, ispred rezidencije. — Čini se da nijedno vozilo ne pripada policiji — isceri se Link. — Ne pripada — odgovori Nick koji je, također, prvo pomislio na to. Bilo je dovoljno mjesta da automobilom prođu do samih ulaznih vrata. Obojica izađoše. — Vidi, vidi! Čak smo i odjeveni za posjet tako bogatoj raji — reče Link pogledavši prvo sebe a zatim svoga brata. Do tog časa Nick nije ni razmišljao o tome da su obojica bili odjeveni u odijela. — Da! — gorko će on, a zatim krene prema velebnim ulaznim vratima. Link ga je slijedio u stopu.

159

19 vala Gospodu što je Lyle najmanje povrijedio njezino lice! Požutjele masnice ispod i iznad desnog oka, mogle su se lako prekriti šminkom, te tako postati nevidljivima čak i najznatiželjnijem oku. S osjećajem stanovitog olakšanja, okrenula se od pozlatom uokvirenog ogledala koje je visjelo na žućkasto svilenkastim tapetama u primaćoj sobi njezina apartmana. Rasporena rana na glavi lako se dala sakriti njezinim raskošnim, raščešljanim kovrčama... Modrice oko vrata dok ju je pokušavao zadaviti, prikrila je visokim ovratnikom bijele svilene bluze. Plava joj je jakna prekrivala otekline na rebrima gdje je najjače osjećala bol od udaraca njegovih ruku i nogu. Uske bijele hlače pokazivale su da nema što sakriti. Dovršivši taj svoj vizualni pregled, Maggy je postajala sve samopouzdanija, vjerujući da Nick neće naći ni traga od svega što joj je učinio Lyle. )pak je ispružila i sklopila ruke, kao u molitvi, dok je izlazila na jedan od prostranih balkona. Nick ju je predobro poznavao a već je imao i neke svoje sumnje. (oće li, na svoj način, osjetiti ono što ne bude mogao vidjeti? Jarkocrvena Corvette, blistava limuzina, upravo se zaustavljala ispred glavnog ulaza. Maggy je odmah znala da je to Nick iako nikada prije toga nije vidjela njegov automobil. Nitko od Forrestovih znanaca nikada ne bi vozio automobil te boje i sjaja. Nick je oduvijek želio crvenu Corvettu. Prisjetivši se toga, sablasni joj smiješak obasja lice. Smiješak je pripadao drugoj ženi, drugom vremenu. Morat će uvjeriti Nicka da nestane sada, danas, i da se više nikada ne vrati. Ne uspije li u tome, cijena koju će morati platiti, bit će prevelika, neizdrživa. Slomit će joj srce. Grlo joj se ganutljivo stislo od neisplakanih suza dok ga je promatrala kako izlazi iz automobila i uspravlja se. Bio je prekrasan proljetni dan, prepun plavetnila neba i uzavrelog sunca koje se poigravalo sa svježe ozelenjenim travnjakom, usred kojeg su se rascvale žute narcise i crveni tulipani uokolo razigrane fontane. Vidjela je Nicka jasno, kao na dlanu. Odjeven — a to je bilo gotovo nezamislivo kad je o njemu riječ — u tamnoplavo odijelo i blistavo bijelu košulju s kravatom kestenjaste boje, začešljane valovite kose i potamnjelih obraza, obrijan,

H

160

doimao se poput bankara ili odvjetnika iz snova. Kao vrlo prisna osoba. I vrlo, vrlo draga. Grlo joj se još jače stislo. Takvu bol u srcu i duši nije osjetila nikada prije. Ali neće zaplakati. Neće plakati. Ne sada dok je Nick preskakivao po dvije stepenice da stigne do ulaznih vrata, jer bi se to pretvorilo u pravu katastrofu. Nije ona samo tako, bez veze, pripadala klanu Forrestovih dvanaest godina. Podigne bradu i čvrsto se uspravi. Ako ju je tih dvanaest godina ičemu naučilo, bila je to samokontrola. Oglasi se zvono na vratima. Odmakla se od prozora i prišla mramornom kaminu gledajući vrata svoje sobe. Bilo je malih, baršunom presvučenih stolica posvuda uokolo, no nije željela sjesti. Znala je da bi prije ili kasnije morala ustati, pri čemu bi je presjekla strahovita bol u rebrima i grudima, a takvo što se ne može prikriti. — Gospođa Forrest je tu, unutra. Čula je Louellin krut i neodobravajući glas samo trenutak prije nego što su se rastvorila dvokrilna vrata. Poslije tri dana upornog telefoniranja, a osobito posljednje poruke, odnosi tamnopute Louelle i Nicka sigurno nisu bili ružičasti, a najmanje smiješni. Zato se Maggy samo uljudno nasmiješila u času kad je Nick nahrupio u sobu. Nakratko je zastao pogledavši je s razumijevanjem. Sve njegove bojazni i sumnje bile su mu jasno ispisane na licu, usnama, ratobornome stavu tijela. Bila je uvjerena da on neće ništa primijetiti, da je neće pročitati , da će mu se hladnokrvno suprotstaviti. Link je bio odmah iza Nicka, za glavu viši od njega i nevjerojatno krupan, širok. Nije li to smiješno? Bila je toliko zaslijepljena Nickovim izlaskom iz automobila da uopće nije primijetila jednu takvu grdosiju od čovjeka kakav je bio Link. Ali, već sama njegova nazočnost susretu koji je trebao biti intiman, privatan, potvrdila je njezine slutnje: Nick je došao spreman da rastrgne Lylea. Da je to, barem, bilo moguće! Ali nije. Lyle nije bio kod kuće, a i da je bio, ona ne bi dopustila da se dogodi išta slično. Zbog Davida na kojeg je neprestano mislila. Srce joj zadrhti pri pomisli na njega. Zbog Davida će odigrati briljantno svoju ulogu. Zašto joj se činila tako teškom? Već ju je toliko puta odglumila... Ali nikada pred Nickom. Pred Nickom koji ju je poznavao tako dobro. Louella je još ratoborno stajala na vratima, ne znajući što da radi — da li da ostane ili da ode, ostavljajući Maggy samu s dvojicom nasrtljivih gostiju. Zamijetivši dvojbu u njezinim očima, Maggy joj kimne glavom. 161

Frknuvši nosom, Louella zatvori vrata. — Želio si da ti to kažem otvoreno, u lice, pa to i činim: nestani! — reče Maggy čim su njih troje ostali sami. Najbolja obrana bio je brz i učinkovit napad, a to je mukotrpno naučila još kao malena djevojčica. Uzdignute glave, nepopustljivo ga je pogledala, hladno — koliko je to bilo moguće. Nije se odmicala od kamina. Čvrsto je stisnula šake znajući da to Nick neće primijetiti jer ih je ugurala duboko u džepove jakne. — Nekad je postojao običaj da se gosta pozdravi i da mu se ponudi da sjedne... Zar se ugasio? — progovori Nick i krene prema njoj poput vrebajuće pantere. )ako je vani bilo vrlo svijetlo, rano podnevno sunce stvaralo je čudne kose sjene u sobi. Bio je to jedan od razloga što je stajala u sjeni, ne pomičući se. Neće vidjeti! Njegove su zelene oči prodirale kroz tu igru svjetla i sjene pretražujući svaki pedalj njezina tijela, tražeći dokaze koje — mislila je — neće naći. — Sam si mi rekao da ćeš otići ako ti ja to kažem u lice. E, pa, upravo ti govorim: goni se dođavola! Nije se ni pomakla. U tom je trenu već bio blizu nje, gledajući je gotovo podrugljivo. — Znaš i sama koliko mrzim kad psuješ — reče joj on s notom humora u glasu, što mu je malo ublažilo tvrdi izraz lica — Morao bih, jednoga dana, isprati tvoja usta od svih tih riječi. Maggy napući usne, pomalo zbunjena tim naglim obratom u razgovoru, ali odmah nastavi: — Zašto uporno otežavaš moj život? Ponavljam ti da te ne želim tu! Molim te, otiđi i ne vraćaj se više. — Zamalo sam povjerovao u to što govoriš... Kao da to stvarno misliš. — ) mislim! Što još reći a da te uvjerim u to? Nestani, gubi se, zaboravi, odi! — Povrijedio te je, Magdalena. Nije li? Nije očekivala tako izravni napad. Već sama blagost njegova glasa koju je osjetila u pitanju, bila je dovoljna da popusti. Ali, ne... — Ne! Nije! — odgovorila je — Ne znam što podrazumijevaš pod tim. Rekao si da ćeš jednostavno otići. — Lagao sam ti — mirno će Nick prišavši joj opasno blizu, pretražujući očima svaki vidljivi milimetar njezina tijela. Nije se imala kamo povući jer je kamin bio odmah iza nje. — Gubi mi se s očiju, tupoglavi! — napala ga je riječima osjetivši da sve dublje pada u zamku istine. 162

— Reci mi istinu, Magdaleno. Pa to sam ja, Nick. Navijam za tebe, na tvojoj sam strani. Sjećaš se? — reče on. Njegovi prsti zaroniše duboko kroz njezinu valovitu kosu i on je čvrsto uhvati za glavu iznad ušiju, prisiljavajući je da ga izravno pogleda. Nije imala izbora. Pogledi im se sukobiše. Nijedno od njih dvoje ne prozbori ni riječi. Šutke su gledali jedno drugo, obostrano razmjenjujući osjećaje poražavajućeg razumijevanja. Misao koja se u tom času rađala u Maggynoj glavi, bila je jednostavna: Više nema smisla lagati . Spoznao je, osjetio. Stajao je uspravan i nepomičan, bez daha. Lice mu je govorilo sve. — Priđi mi bliže — reče joj, namršteno pružajući ruku prema njoj. — Nemoj! Ma koliko to bilo beznadno, instinkt joj je govorio da se mora oduprijeti. Rukama ju je uhvatio za ramena i privukao bliže. — Ne budi glupača, Magdaleno! — obrati joj se on. Glas mu je istodobno bio i nestrpljiv i topao dok je pokušavao svladati njezin otpor bez prisile. Link je namršteno gledao preko bratova ramena. — Dopusti mu da te pregleda, curice — reče joj on mekim glasom — Obojica te volimo. Zar si to zaboravila? Nije zaboravila, a potisnuta sjećanja konačno zauzeše svoje mjesto. Nije imala ni snage ni volje oduprijeti se Nicku koji je nježno prebirao po njezinim vlasima sve dok nije naišao na rascijepljenu ranu na glavi, na rez, na posjekotinu koja — pomislila je tada — mora da je izgledala ružno onako dugačka, bezbojna i puna zgrušane krvi. Tako je obilato krvarila, da joj je Lyle naredio, prije nego je otišao, da zamota ručnik oko glave kako krv ne bi kapala po skupocjenom tepihu. — Vidi ti ovo! — reče Nick Linku, poslije čega braća razmijeniše znakovito mrke poglede. — Gdje te je još povrijedio, princezo? — upita je Nick pustivši da joj kosa prirodno padne. Ruke su mu bile blage poput glasa. — Ma nema veze! Stvarno! — pokušala ga je razuvjeriti, iako je to bilo sve što je mogla izreći, a da zadrži spokojnost. Sada, kad je Nick znao, iznenada se osjetila slabom, kao da se njezin kostur jednostavno raspao. Znala je i zašto. Nakon što je jedna od njezinih najdubljih i najmračnijih tajni bila razotkrivena, utočište u kojem se skrivala kao u kontejneru, raspalo se. — Ima veze! Barem meni! Ti mi značiš mnogo. Znala je to. U to nikada nije ni posumnjala. Sve je to vidjela na

163

njegovom licu, rukama, glasu. Neočekivano, počela je drhtati od osjećaja koji su izbijali na površinu, od osjećaja koje je pokušavala suzbiti tolike godine. Dobro da je barem netko spoznao što je sve propatila. Nick je to znao. Nije mu bilo svejedno. Brinuo se... Dobrovoljno je i svojevoljno raširila ruke tako da on može osjetiti njezin vrat, rebra, tijelo... Ruka joj nesvjesno krene prema grlu, prema rebrima. — Da li te je i tu ozlijedio? Smijem li ti raskopčati bluzu? Maggy je bila suviše opsjednuta, suviše opterećena osjećajima a da bi uopće mogla odgovoriti. Samo je kimnula glavom. Pažljivo joj je izvlačio košulju iz hlača. Cijelo joj je tijelo drhtalo od straha. Koljena joj klecnuše. Čim ju je Nick počeo raskopčavati, Link je uljudno okrenuo leđa prema njima, iako bi ga čak i u tom trenutku bilo vrlo teško osloviti gospodinom. — Pokušao ju je zadaviti! — uzvikne Nick srdito dok je pregledavao plavkaste modrice na njezinu vratu, tamo gdje ju je Lyle čvrsto stisnuo prstima. Poruka je bila upućena Linku. Tada su Nickovi prsti skliznuli naniže otkrivajući crvenožuti užas natučenih rebara ispod njezina grudnjaka. Gadno je opsovao. Riječ koju je pritom izrekao, bila je masno prosta. Maggy ga nikada prije u svom životu nije čula da izgovori glasno takvo što. — Što si sve pronašao? — upita ga Link, još uvijek leđima okrenut prema njima. — Pretukao ju je! — reče Nick. Njegov je glas zvučao gotovo normalno, ali mu je izraz lica bio užasan. Smrt se ogledala u njegovim očima, u grču stisnutih čeljusti, u iznenada pepeljastoj boji kože po cijelom tijelu. Maggy ga nikad prije nije vidjela takvoga, i to ju je prestrašilo. Rukom je privukla rubove košulje, pokušavajući prikriti masnice. Pogledi im se sretoše. — Gdje je on? Nije bilo nimalo sumnje na koga je mislio. Pokušala je zakopčati bluzu, ali su joj se ruke toliko tresle da nije uspjela zakopčati ni prvi gumb, a kamoli pogoditi prvu rupicu. — Gdje je on, Magdaleno? Užasavajuća blagost njegova glasa dok ju je to pitao, bila je ubojitija od svake psovke. — Otišao je. Otputovao je u nedjelju ujutro na tri tjedna. Poveo je i Davida. Glas joj se slomio pri spomenu sinovljeva imena. — Otišli su u inozemstvo obići nekoliko internata. Lyle mi je zaprijetio 164

da će poslati Davida u internat već u lipnju ne budem li se riješila tebe i počela normalno ponašati — nastavi Maggy — također mi je rekao da će dati sve od sebe da više nikad ne vidim Davida, dok ne odraste, dok ne postane muškarac. — Hulja! — drekne Link čvrsto stisnutih šaka, okrenuvši se prema njima. — On to ne može napraviti! — začuo se Nickov razumniji odgovor, izazvan bolnim izrazom Maggyna lica, koja je bespomoćno stajala pokraj njega suznih očiju i drhtavih usana. Našavši se u njegovu zagrljaju, ponovno osjetivši nikada zaboravljen miris njegova tijela i sigurnost, Maggy nasloni glavu na njegova snažna prsa poput umorna djeteta. — Ne brini, ljubavi — tiho je govorio u njenu kosu — On to ne može napraviti! Ni neće... Obećajem ti. Nadam se da mi vjeruješ? On to ne može napraviti. — Lyle Forrest može napraviti, i provesti, svaku prokletu stvar koja mu padne na pamet — gorko će Maggy, i sama iznenađena bujicom vrelih suza što joj navriješe na oči. Čula je kako se iza njih otvaraju vrata, ali se nije usudila ni pogledati prema njima. Suzdržavajući suze tako mnogo godina, sada, kad su nezaustavljivo navrle, poput gejzira, više ih ne bi mogla zaustaviti ma tko da se nalazio na vratima. Poput pljuska, vlažila je njegovu svilenu košulju i kravatu, neprestano jecajući, toliko da joj se cijelo tijelo treslo. — Vjerojatno sam tu negdje ostavila svoje naočale... — začuo se osoran ženski glas. Nick pogleda preko Maggyne glave i ukruti se, zatečen kao i žena koja se pojavila na vratima zaprepašteno ih pogledavši. Maggy je samo mogla zamisliti scenu koju je ta žena vidjela: nju, raskopčane bluze i uplakanu, u zagrljaju visokog, tamnokosog muškarca grubih crta lica, dok je drugi, isti takav tip, stajao sa strane i držao stražu. Masni tračevi o toj sceni, znala je, tjednima će biti glavna tema visokog društva u Louisvilleu. Tim više što Maggy nije jedna od njih. Nije smogla snage čak ni da se zabrine zbog toga. Prvi puta tijekom posljednjih dvanaest godina, nestala je sva njezina obrambena snaga. — Ma nek’ se svi gone dovraga! — procijedi Nick. Potpuno iznenađena, osjeti kako je njegove snažne ruke dižu u zrak, kako lebdi. Prislonivši je uza se tako da se ne vidi njezina raskopčana bluza ni suze, jednostavno ju je odnio iz kuće. Sjurio se niz stubište noseći je na rukama lakoćom akrobate, a Maggy je samo usput, uspjela vidjeti zgranuta lica cijelog društva koje se bilo 165

okupilo u Winderemereu a koje je pomno pratilo sve što se zbiva. Među njima bila je i njezina svekrva, kao i Lucy zajedno sa svojim društvom. Sve zajedno, oko dvadesetak žena prestrašeno raširenih očiju i otvorenih usta, potpuno oduzetih od šoka i nemoćnih da bilo što poduzmu. Tada je Link otvorio vrata Corvette, a Nick se glatko uvukao unutra noseći je u naručju. Odjeknuo je zvuk zalupljenih vrata. Nekoliko sekundi poslije toga, Link je pokrenuo motor i vozilo je prelo poput mačkice.

166

20

N

ije se mogla suspregnuti. Plakala je cijelim putem do njihovog odredišta. Jecala je, zarivši lice u njegovu košulju, jedva i primijetivši da prelaze preko mosta u )ndianu, u zaleđe grada, u predio za koji je, valjda, samo Bog znao da postoji. No nije bila zabrinuta. Cijelim je svojim bićem vjerovala Nicku. — Ššš! Sada je sve u redu — tješio ju je Nick na sve moguće načine dok je ona, čvrsto stisnuta uz njega, i dalje gorko plakala. Nick i Link su možda čak i razmijenili nekoliko riječi a da to uopće nije doprlo do njezinih ušiju. Morala se isplakati, a to je i bilo sve što je u tom trenutku mogla. Nakon što se automobil naposljetku zaustavio, Nick je izišao i dalje je držeći na rukama. Dobro da je to napravio jer je Maggy još neutješno jecala, obgrlivši ga rukama oko vrata kao da ga više nikada ne želi pustiti. — Riješi ih se svih, molim te! — obrati se Nick Linku koji je samo kratko kimnuo glavom stojeći pokraj otvorenih vrata automobila. Maggy zapravo nije pošteno ni čula što je Link odgovorio, ali je osjetila da je bilo potvrdno, jer se Nick samo okrenuo i pošao prema kući preko tratine — prema prastaroj, dvokatnoj, pravoj farmerskoj kući koja je vapila za novom, bijelom žbukom. Trojica ili četvorica stranaca pojaviše se na trijemu. Svi su bili iznenađeni izrazom Nickova lica dok se uspinjao uz kratko stubište prema ulaznim vratima, noseći u rukama bespomoćnu i rasplakanu ženu. Ne znajući o čemu je riječ, nitko se nije usudio prozboriti ni riječi, barem ne toliko glasno da bi to Maggy mogla čuti. Link ih je vjerojatno slijedio u stopu jer su se vrata i otvorila i zatvorila čudesnom brzinom, a da im pri tom nitko nije stao na put. Prošavši kroz polumračni hodnik, Nick je unio Maggy u nešto što je nalikovalo na dnevni boravak i zavalio se, s njom u naručju, na pohabani naslonjač. Trebalo joj je još desetak minuta dok se nije smirila, dok nije prestala jecati, ne odvajajući se od njega koji je činio sve da je utješi nježno joj tepajući i milujući joj dugu kosu. ) nakon što je prestala plakati, Nick ju je držao. Privila se uz njega poput umorna djeteta koje traži zaštitu, sva iscrpljena i slabašna, zatvorenih očiju. Mora da je tada zaspala jer kad je ponovno otvorila oči,

167

oko nje je vladala tama umjesto prijašnjih sunčevih zraka. Kroz poluzastrte prozore vidjela je da se spušta večer. Polako i vrlo pažljivo, budeći se dokraja, proučavala je pojedinosti oko sebe. Osjećala je široko i snažno Nickovo rame ispod svoje glave. Prislonjena mu uhom na grudi, mogla je čuti otkucaje njegovog srca. Glatka pamučna tkanina pokrivala mu je široka, dlakava prsa, a njegove moćne, mišićave ruke istodobno su je i branile i voljele u zagrljaju. Osjećala je snagu njegovih bedara — bio je jak čovjek, pomislila je, sposoban da brani ono što mu pripada. A ona mu je pripadala. Oduvijek. Još u njegovu zagrljaju, Maggy pomisli: Vratila sam se kući . Stresla se na tu pomisao. Pomaknuvši se, sjela je otkrivši da je on budan, da je promatra. Dok je još treptala očima kroz polutamu, Nick je ugasio cigaretu i toplo joj se nasmiješio. Glavu je naslonio na otrcani, gotovo bezbojni naslon, ali je osjećala da je opušten. Premda se doimao umornim. — Osjećaš li se bolje? — upita je on, a ona poslušno kimne glavom. Da se u tom času zatekla u društvu s bilo kojim drugim muškarcem, znala je da bi mu se ispričavala zbog onih silnih bujica suza. Ali, bio je to Nick. Njemu se nije morala ni pokušati ispričati jer je to bilo potpuno nepotrebno. Njih su dvoje disali jednako i razumjeli se poput blizanaca. )spričati se njemu bilo bi jednako kao da se ispričava samoj sebi. — Tijelo ti je u dosta neugodnom položaju — ona će. — Osjećam se kao da sam spavala satima. — Oko tri sata — potvrdi joj on — ako je za vjerovati onom prastarom satu u kuhinji i njegovim otkucajima. — Trebao si me probuditi, ili me makar smjestiti na kauč. Stari je ležaj doista bio s lijeve strane naslonjača, veliki komad namještaja prekriven samtom boje zlata. Činio se sasvim ugodnim. — Mogao sam. Da sam to uistinu želio napraviti, bio bih i učinio. — Gdje se nalazimo? — upita ona nesvjesno se ponovno naslonivši na njega. — )manje Starlight, )ndiana. Link i ja boravimo tu već dosta dugo. Unajmili smo farmu. — Ah! Tako — reče ona osjetivši se ponovno umornom, baš kao da joj je netko iscijedio svu snagu iz tijela. Rebra su je gadno boljela, ali to nije bilo ništa u usporedbi s onim što se još moglo dogoditi. — Sjećaš li se kako smo, kao djeca, sanjarili o tome da živimo na farmi? — Sjećam se.

168

Pritom se nasmiješio. Onako naslonjena na njega, zapravo je samo krajičkom oka mogla vidjeti da su mu se usne pokrenule, toneći u tamu predvečerja. Tada je okrenuo glavu prema njoj ogrebavši je bradom. — Koliko se sjećam — reče on — tvoja je velika ambicija bila postati uzgojiteljica pilića, da ih hraniš svakog jutra. — Moraš priznati da je to bila lijepa, obična, ljudska ambicija — nasmiješila se ali odmah potom i uzdahnula sjetivši se surove stvarnosti. — šteta što se nisam držala tog plana. Baš sam zabrljala... — Ništa što se ne bi dalo popraviti — zagrli je Nick svojim čvrstim rukama, ali ne prejako da joj ne povrijedi rebra. Usprkos svemu, i dalje se osjećala čudnovato sigurnom i zaštićenom u njegovu zagrljaju. — Voljela bih da to mogu potvrditi, razmišljati kao ti — reče ona. — Nisi me trebao odnijeti iz kuće na onakav način, pred svima. Bilo je to društvo za kartanje bridža Lyleove majke i možeš se odmah okladiti da o tome bruji cijeli grad. U tom je trenutku, zapravo, željela gadno opsovati ali je nastojala izbjeći Nickove prijekore. Nije ga namjeravala uzrujavati. — Dakle? Sada ti slijedi rastava braka. )zrekao je to kao nešto što se samo po sebi razumije, o čemu uopće ne treba raspravljati. Maggy ne prozbori ni riječ. Osjeti kako mu se tijelo nervozno napinje. — Prokletstvo, Magdaleno! Valjda ti je jasno da ne možeš ni razmišljati o povratku tom kopiletu. Zabranjujem ti to! Čuješ li me? — Uvijek si imao taj nekakav šefovski štih! — nasmiješi se ona, iako joj nije bilo do smijeha. Njegove ruke skliznuše s njezina struka. Vidjela je kako je šakama stisnuo naslon fotelje takvom žestinom da su mu pobijeljele. Maggy je pretpostavila da ju je pustio iz zagrljaja zato što više nije bio siguran može li vjerovati u samoga sebe, može li i dalje ostati nježan kakav je bio prije nekoliko trenutaka. Još naslonjena na njega, osjeti kako mu se tijelo ljutito ukrućuje. Toliko o neuzrujavanju... Ništa nije trebalo reći. Predobro ju je poznavao, a da ne bi naslutio što ona misli tog trenutka. Okrenuvši glavu prema njegovom licu, vidje da mu je pocrvenjelo skroz do ušiju. Bio je to znak da će uskoro pobjesniti. ) to luđački. — Pružam ti priliku da sama izabereš — reče on pogledavši je. — Ili ćeš se rastati ili ćeš postati udovicom. Jednostavan izbor. — Nick — reče mu ona nježnim glasom — tu je i David. — Kvragu i David! 169

— Nemoj tako govoriti! — suprotstavi mu se ona. — Da to više nikada, ali nikada nisi rekao! On je moj sin. — A ti si njegova majka — procijedi Nick — Što bi on osjetio ili pomislio da može vidjeti što ti je učinio njegov otac. Misliš li da te želi vidjeti pretučenu, svu u modricama? Zamisli obrnutu situaciju, da David, zato što mora ostati s tobom, postane Lyleova privatna boksačka vreća za vježbanje udaraca? Što bi tada rekla? — To je nešto drugo — odgovori mu Maggy poslije kraćeg oklijevanja. Nikada prije nije o tome razmišljala na taj način. — Vraga je nešto drugo. Bila je to ona krajnja granica Nickove suzdržanosti, poslije toga bi i on počeo psovati na sve moguće načine. Činio je to samo kad bi ga nešto potpuno uzrujalo. )nače psovati, osobito pred ženama, nikad nije bio Nickov običaj. Osobito mu se nije dopalo to što je ona psovala. Dok su bili djeca, znala je pamtiti i najprostije psovke koje bi čula na ulici samo zato da ih može uputiti njemu i uživati gledajući ga kako bjesni. — Obično, nije to tako loš odnos — reče mu Maggy — Ovako me je pretukao još samo jedanput, prije mnogo, mnogo godina, kad je David bio sasvim mali. )nače, ponekad mi opali šamar ako nije zadovoljan s mojim ponašanjem ili s nečim što sam napravila, tu i tamo me dva-tri puta udari šakom ili mi izvije ručni zglob kao neki dan. No kažem ti, ništa se ovako ozbiljno nije dogodilo već godinama. Njemu je mnogo draže kontrolirati me usađivanjem straha u mene. — Ubit ću tog gada! — ljutito će Nick. — Zašto ga već davno nisi napustila? — Zbog Davida — reče Maggy brižno, svjesna da je Nick ni ovaj puta neće razumjeti. — On mi nikada i ni na koji način ne bi dopustio da David ostane sa mnom. — Tuče li i dijete? — upita Nick trudeći se da zadrži normalan glas. — Da je Lyle ikada spustio ruku na Davida, bila bih ga napustila te iste sekunde zajedno sa sinom. Ukrala bih ga i nestala, bez obzira na posljedice. No potpuno sam svjesna da Lyle nikada ne bi povrijedio Davida. Na neki svoj iskrivljeni način, on naprosto obožava to dijete, a i David njega. Ponekad, zapravo, mislim da je David više Lyleov sin nego moj. Bilo je to teško izreći, osobito pred Nickom. Ali bila je to istina. Jedan od razloga zbog kojega se bojala pobjeći s Davidom od Lylea, bio je upravo taj da je uvijek postojala mogućnost da njegov sin, suočen s izborom, odluči ostati s Lyleom. Lyle je bio pravi sportski tip, uspješan u svakom 170

sportu u kojem se iskušao: golfu, tenisu, plivanju, jedrenju, skijanju... Bio je privlačan, pouzdan i uvijek je sve držao u svojim rukama. Nije bilo te osobe u Louisvilleu koja ne bi odmah pitala Koliko visoko? nakon što bi Lyle naredio Skoči! . David je bio zaslijepljen tom Lyleovom aurom moći i nepobjedivosti. Osim toga, David je od samog početka bio odgajan kao nasljednik. Windermere i sve pripadajuće bit će njegovi jednoga dana. David je to znao. Sama činjenica da je Maggy, bila njegova majka teško da bi prevagnula jezičac na vagi u njezinu korist. Mrzila je Lylea, bojala ga se, osjećala se bijedno kao njegova supruga. Pribojavala se Lyleova utjecaja na Davida. Svakim je djelićem svoga bića priželjkivala da posjeduje moći Tia Glorije i učini da Lyle jednostavno nestane. No nije ih posjedovala, a dobro je znala da bi u svakom sukobu s njim, čak i pravnom, izvukla kraći kraj, da bi bila gubitnica. Lyle je držao sve karte u rukama. Ona je u svom rukavu imala samo jedan adut, a izvuče li ga mogla bi povrijediti Davida, raniti ga čak i smrtonosno, a na kraju nitko od svega toga ne bi imao baš nikakve koristi. Nije mogla nadrediti svoju osobnu sreću sinovoj. Niti će to napraviti. — Zna li itko da te Lyle tuče? Kućepaziteljica? )li njegova majka? — Mislim da ne znaju — odmahne Maggy glavom — nisam ni željela da to saznaju. Obrisala bih tragove krvi tamo gdje bi me udario po glavi, a kad bih osjetila da mi nije lako kretati se, ležala bih u krevetu. Svi su mislili da imam gripu. — Jesi li vrištala? Zvala upomoć? — Nisam željela da to čuje Virginija — odgovori mu ona nečujnim glasom. — Nisam željela da to itko čuje. Nick opsova sebi u bradu. — Mislim da bi trebala otići liječniku — nastavi nakon nekoliko minuta šutnje — Trebalo bi pogledati posjekotinu na glavi jer izgleda užasno, a možda ti je slomio i koje rebro. — Ne! — oštrim će glasom Maggy. — Zašto ne? — Zato jer to ne želim! — uzvikne Maggy poslije kraćeg oklijevanja. — Bilo bi me sram pojaviti se tamo. — Sram? Otkad se ti to stidiš? — upita Nick i ljutito i zbunjeno. — Osim toga, ti nisi napravila baš ništa!? — Znam, ali... — uzdahne Maggy, svjesna činjenice da bi besplodna rasprava mogla potrajati cijelu noć. — Možemo li ostaviti to za kasnije? Molim te! Boli me glava, moram na zahod, a i izgladnjela sam.

171

— Ne vraćaš se Forrestu makar te ja morao okovati u lisičine, uz sebe, do kraja života! — nadoda Nick koji je već bio na rubu sloma živaca. — To bi mi se čak i dopalo! — izazovno se nasmiješi Maggy, nadajući se da će tako barem malo razvedriti tmurno raspoloženje, i to prije nego što Nick potpuno poludi od bijesa. — Dovraga! Mislim to ozbiljno! — Znam. I ja. Nick se zagleda u nju. — Magdaleno, imaš ružnu ranu na glavi, modrice i otekline po cijelom tijelu. Već smo ustanovili da te je ta mrcina od tvog supruga prestrašila i odvratila od pravog seksa. Zašto me onda zavodiš tim svojim krupnim očima, gugutajući poput golubice, izazivajući me da te poljubim? — Zato što stari običaji teško odumiru! — reče Maggy trepnuvši očima. Znala je da je Nick nikada ne bi bacio na pod i obavio svoje samo tako, na neki perverzan način. Zato je pomalo izazivala, bez posebnog straha od opasnosti. Bila je preumorna od potištenosti i straha. Posljednja su tri dana bila najgora u njezinom životu. Željela je biti sretna, dok može. Budući je već pola Louisvillea nesumnjivo znalo kako ju je Nick pred očima svih prisutnih iznio iz kuće, a preostala će polovica saznati to već sutra, nije bilo ni najmanje mogućnosti da Lyle ne sazna za to. Poludjet će od bijesa. Plašila se toga, premda je cijela stvar imala i svoju dobru stranu jer će Lyle toliko pobjesniti da ga ništa što ona u međuvremenu počini, neće moći još više razljutiti. )zbivat će iz grada još dva tjedna. )skoristit će to vrijeme da bude s Nickom. Tek tada će odlučiti što će dalje. Bude li trebala pretrpjeti novu količinu udaraca, oteklina i modrica s Lylove strane, izdržat će. Sada, barem nakratko, potpuno će zaboraviti Lylea i sve svoje tegobe. Priskrbit će si, ukrasti, barem malo sreće. Dva tjedna sreće sigurno nisu bila previše u odnosu na dvanaest izgubljenih godina. — Gubi se iz mog krila, mačko! Osjećajući promjenu u njezinu raspoloženju, Nick se predao, iako je ona znala da će se vratiti istom razgovoru već idućeg dana. Nježno ju je odgurnuo od sebe. Vjerojatno bi to bilo žešće da nije znao za njezine ozljede. Dočekala se na stopala, iznenađena što se još ne osjeća sigurnom na nogama. Bio je iza nje, pridržavajući je, iako s bolnom grimasom na licu dok je osjećao krv koja mu je prokolala predugo ukočenim udovima.

172

— Kupaonica ti je tamo — reče joj on, pokazujući prema jedva vidljivim vratima na kraju hodnika — Ja ću ravno u kuhinju da vidim ima li što za jelo. Osjetiš li vrtoglavicu, zatreba li ti pomoć, zovi me. — Da, gospodine — odgovori ona poslušno, iako ne bez blistavog smješka, upućenog mu dok je odlazila prema kupaonici. Nakon što je obavila sve što je trebalo, konačno je zakopčala bluzu, oprala ruke i namrštila se samoj sebi u ogledalu. Kosa joj je izgledala poput ptičjeg gnijezda, svinutog od crvenog jesenjeg lišća. Oči su joj još bile otečene i pomalo crvene od plača, a lice bijelo kao da se tog trenutka upravo srela s Drakulom. Posve je nestao make-up kojim je bila prikrila modrice na licu. Nije ostalo ni traga od rumenila za usne, a crna mrlja ispod jednog oka šutljivo je dokazivala svu lažljivost reklame o vodootpornosti maskare koju je koristila. Ukratko, izgledala je grozno, a to nije mogla podnijeti. Skupivši kosu u pundžu, oprala je lice običnim sapunom i vodom, misleći da je sada potpuno svejedno hoće li Nick vidjeti masnice i modrice na čelu i obrazima. )onako nisu bile ništa u usporedbi s ozljedama koje je već prije vidio. )sprala je usta tekućinom za svježi dah i ispljunula je. Tada je pažljivo, zbog rane na glavi koja ju je još boljela, raščešljala kosu češljem koji je pronašla u kupaonici. Nakon što je pregledala ormarić tražeći bilo kakvo kozmetičko pomagalo, razočarano je uzdahnula ne pronašavši ništa. Uspjela je pronaći samo bočicu Tylenola . Odmah je popila dvije tablete, progutavši ih s mnogo vode. Za nekoliko minuta, nadala se, prestat će joj bubnjanje u glavi. Osjećajući se bolje nego tijekom tri protekla dana, napustila je kupaonicu i krenula prema jedinoj prostoriji koja je bila osvijetljena. Bila je to tipična seljačka kuhinja. Starinska. Nick se sagnuo da proviri kroz poluotvorenu kromiranu pećnicu, sa zaštitnom rukavicom na jednoj i dugačkom vilicom u drugoj ruci. Dok ga je promatrala, spretno je okrenuo dva goveđa odreska na drugu stranu vrativši tavicu u pećnicu, prije čega je dodao papra i soli u umak, a potom je zatvorio. Nosio je na sebi samo bijelu košulju i sive hlače. Košulja mu je bila poluraskopčana, rukavi zavrnuti do nadlaktice, kosa ovlažena parom iz pećnice, a lice crveno kao da ima vrućicu, tamno od čekinjaste brade. )zgledao je ljepše od bilo kojeg muškarca na svijetu što ga je dotada srela. — Fino miriši! — uskliknula je ulazeći u kuhinju. Nasmiješeno se okrenuo prema njoj. — (ej! Za razliku od tebe, ja sam još uvijek dobar kuhar! )li si to već zaboravila? A možda si se i ti popravila otkad sam posljednji put kušao

173

tvoj zagorjeli odrezak? — Ne pretjerano — prizna mu ona, prišavši mu sasvim blizu da mu pogleda preko ramena što to još ključa u loncima na peći. Zrna kukuruza ključala su u jednoj posudi, dok se u drugoj rastapao maslac sa graškom. — Zadivljena sam! — reče mu ona osjećajući kako joj želudac krali od gladi. — Sjedni za stol. Sve će biti gotovo za nekoliko trenutaka. Maggy je oklijevajući prišla stolu. — Morala bih se javiti u Windermere i dati im na znanje da nisam kidnapirana, da nije počinjeno ništa slično. Bolje da to napravim sada, prije nego što glupo pozovu policiju u nevrijeme, ili nazovu Lylea. Mrzila je čak i spominjanje Lyleova imena bez krajnje potrebe. Morala je obaviti taj telefonski razgovor, ali nije željela to napraviti iza Nickovih leđa. Nikada više neće lagati Nicku, dokle god bude živa. Nick se okrene prema njoj još s viljuškom u rukama. Maggy se suoči s njegovim nepopustljivim pogledom. — Nazovi ih — reče on naposljetku. — Ali znaj, ne vraćaš se tamo nikada više. — Jesam li rekla da to želim? Nick se isceri. — Telefon ti je na zidu — doda on ponovno se posvetivši pećnici.

174

21 ko je bio taj tip?! — vrištavo upita izluđena Lucy čim je prepoznala Maggyn glas. Čuvši šurjakinju, Maggy poželi spustiti slušalicu. Željela je razgovarati s Virginijom a ne s Lucy. Zapravo, možda i ne. Virginia bi joj vjerojatno postavila izravna pitanja na koja ona još nije bila spremna odgovoriti. — Bio je to moj prijatelj — odbrusi Maggy hladnim glasom. — Ševiš li se s njim? — Ne. Osim toga, to se tebe ne tiče. — Svi misle da ste ljubavnici! Da si samo vidjela lice Linde Brantly! A tek facu Connie Mason! Bile su šokirane... šokirane! Svi smo bili šokirani! Majka je bila potučena do nogu! Otišla je u krevet već u šest poslijepodne. U šest! Potpuno je razumijem. Grlila si tog muškarca u našoj kući raskopčane bluze. To što te iznio iz kuće pred očima svih naših prijatelja, to ti nikada nećemo oprostiti. Lyle će poludjeti kad sazna sve to. Već sam mu uputila telefonsku poruku, ali je on negdje na putovanju pa će trebati nekoliko dana da poruka stigne do njega. Majka me je preklinjala da mu to ne dojavim, da mu ne kažem ništa. Ja, međutim, mislim da je to moja dužnost. Ne želim ti prouzročiti nikakve probleme, Maggy, ali vjeruj mi on će to saznati prije ili kasnije, od bilo koga. Zato mislim da je bolje da to prvo sazna od obitelji. — Lucy! — prekine je Maggy ne mogavši je više slušati jer joj se trbuh grčio od uzrujanosti i osjećaja da ju Lyleova ticala dotiču kroz samu telefonsku slušalicu. — Nazvala sam samo zato da kažem Virginiji da me nekoliko dana neće biti kod kuće. Bit ću sa svojim prijateljima. — Prijateljima! — prezrivo će Lucy — Pa ti vrijeđaš moj zdrav razum. Ti si s tim čovjekom! Osim toga, tko je on? Sarah kaže da je vjerojatno riječ o tvom bivšem dečku kojega je Buffy pozvala baš na tvoju rođendansku proslavu. Zanimljivo... Još se ne može sjetiti njegova imena, ali ću nazvati Buffy i pitati je. — Reci joj da se ne mora mučiti — ledenim će glasom Maggy. — Njegovo je ime Nick King. K-I-N-G. Jesi li to zabilježila? Ah, da, zamalo zaboravih, to je prijatelj kod kojeg ću odsjesti. Sada sve to možeš prenijeti

T

175

Lyleu čim stupiš u vezu s njim. To će ti olakšati dušu. — Ti... Ti odvratna preljubnice! — Lucy je jedva hvatala dah. — Samo reci Virginiji da ću joj se javiti, molim te. (oćeš li? — upita Maggy odrješito i spusti slušalicu. ) sama je bila iznenađena činjenicom da joj drhte ruke. — Kučka! — obrati se ona zidu pred sobom, a onda vrisne još žešće: — Kučka! — Hej! Je li sve OK? — zagrli je Nick straga, privukavši je k sebi. Na časak se potpuno ukočila, a potom opustila naslonivši se na njegovo rame. Gotovo mu je nesvjesno obgrlila ruke svojima, osjećajući napetost njegovih mišića i toplinu njegove glatke kože. — Bila je to Lyleova sestra. Ona je kao i on. — Kučka! — odjeknuo je Nickov glas suosjećajno. Nešto u načinu na koji je to rekao natjera je da se nasmiješi. — To i jest! — uporno će ona. — Nisam ni mislio da nije. — Željela je saznati tko si ti. — Čuo sam. Bilo je to lijepo od tebe što si joj izdiktirala moje ime i prezime. Maggy je oklijevala nekoliko trenutaka prije nego što mu se obratila. — Nick, možda bi bilo bolje da odem u hotel. Ne želim izazvati nikakve nesporazume i neprilike između tebe i Lylea. On može biti... okrutan. — Magdaleno, utuvi si u glavu da se ja ne bojim Lylea Forresta. Ostaješ tu gdje jesi. Osim ukoliko doista ne želiš otići u hotel? — upita je on promijenjenim glasom, baš kao da mu je u tom trenutku pala na pamet pomisao da ona, možda, ni ne želi ostati s njim. — Ne želim — odgovori ona razuvjeravajući ga. — Onda je sve u redu — prokomentira on, sa smiješkom na licu. — Nazvala me je preljubnicom — reče Maggy misleći na Lucy. Znala je da je to bilo smiješno, ali ju je optužba i te kako zapekla. — Da? — stisnuo ju je čvršće pazeći na njezine ozljede. — Ne brini o tome. Nije u pravu. — Željela bih da jest! — usklikne ona, ne skrivajući strast koja ju je obuzela dok se okretala prema njemu. Iako je i sama bila visoka, on je bio viši od nje za glavu. Ramena su mu bila široka, ruke snažne, tijelo mišićavo. Mogao je imati lice boksača, razbijača, svadljivca... Ali bio je

176

lijep, privlačan s onom svojom crnom kosom i sanjivim zelenim očima. ) vrlo seksi. Vrlo, vrlo muškarac. Svaka bi normalna žena ostala bez daha već samo gledajući ga. Nekoć davno, i ona je gledala za njim, dršćući od uzbuđenja. Ali ne i sada. Lyleova okrutnost kao da je iscijedila iz nje svaku emotivnu želju. — Željela bih biti preljubnica! Željela bih ludo, ludo te voljeti. Ruke joj još uvijek bijahu ovijene oko njegovih ramena. Njegove ruke skliznuše naniže. Pogledi im se susretoše i ona pročita glad za njom u njegovim očima. Nije vidjela ni seksualnog manijaka, ni običnog ljubavnika. Vidjela je samo Nicka. Srce joj jače zalupa. Savije ruke oko njegova vrata. — Volim te, Nick. — Znam — šapne odmakavši svoje usne od njezinih. — Volim i ja tebe. — Želim biti s tobom. — Ti ni ne slutiš koliko ja želim biti s tobom! — smiješio se on toplo, smirujuće, nježno, gledajući je pravo u oči. — Poljubi me. — Magdalena... Njegov protest, ako je to uopće i bio prosvjed, stišale su i ugasile njezine usne. Stajala je na vršcima prstiju ne bi li svojim usnama pronašla njegove. Spremne na poljubac. )zazovne. Lickala ga je i draškala vrškom jezika, priljubivši svoje usne uz njegove. Ruke je čvršće stegoše u zagrljaj. Poljubac mu je postao vrući, strastveniji. Privio ju je uza se, milujući joj potiljak, tražeći njene usne. Spremno ga je dočekala rastvorivši usne, osjećajući kako njegov jezik prodire u nju, sve dublje i dublje, dok ga je grlila. Jezikom je nježno istraživao njezine usne, ispitivao, tražio, lutao po vršcima, klizio po zubima, a zatim se povukao. Na čas, samo. Ponovno je prodirao unutra, palacajući jezikom poput zmije, tražeći njezin jezik, ližući ga, izazivajući ga, a Maggy mu je odgovarala na isti način. Zadrhtavši cijelim svojim bićem, prodrla je jezikom u njegova usta prepustivši se igri. No još nije zatvarala oči. Kao da je osjetio težinu njezina pogleda. Oči mu zatreptaše. Na trenutak, ali samo na trenutak Maggy se učinilo da je Nick zbunjen. Oštrim se pogledom zagledao u nju iako su mu se oči smiješile. Pa ipak, i dalje ju je ljubio gledajući kako ona gleda njega. Grudi joj bijahu pritisnute uz njegova čvrsta prsa. Osjetivši užitak, tijelo joj je spontano reagiralo: grudi joj nabrekoše a bradavice otvrdnuše. Osjećala je

177

svu uzbuđenost njegova tijela, svu požudnu tvrdoću dok je trljao svoje tijelo uz njezino, željan. Na trenutak je obamrla shvativši što mu se događa. A tada, prije nego što je uopće mogla reagirati do kraja, podigao je glavu odmakavši svoje usne s njezinih, iako nevoljko. Ruke mu naglo skliznuše niz njezina bedra, skliznuše baš kao da se nije ništa dogodilo, omlohavljene, a bile su ipak tamo. Dugački mu se prsti zaustaviše na njezinu tijelu, ali se nije odmaknuo od nje. Svadljivo, gotovo zajedljivo, sada kad je znala da Nick neće nastaviti sa zavođenjem, Maggy osjeti kako joj je žao što prestaje, odustaje. Zauzvrat, ruke joj prkosno i čvrsto ostadoše obavijene oko njegova vrata, šutke prosvjedujući protiv njegova postupka. Prstima je pročešljavala crne kovrče, osjećajući svu toplinu njegove kože. Na trenutak se, samo, zagledao u njezino lice. Nasmiješivši se, ali ne bez usputne grimase na licu koju je zapazila, prislonio je čelo uz njezino. Disao je ubrzano, ne spuštajući ruke s njezinih bokova. Tijelo mu je bilo napeto a ruke nemirne. — To uopće nije bilo loše — prozbori Maggy, sretna što se nije uspaničarila. Kao da je duh progovorio iz njega. — Ne znam zašto, ni kako — reče on — ali to je točno ono što sam mislio da ćeš pomisliti. — Zašto si onda prestao? Podigavši glavu, pogleda je. — Zato što će biti i boljih osjećaja među nama. ) to uskoro. No nema žurbe jer imamo na raspolaganju sve vrijeme svih vremena na svijetu. Ponovno smo zajedno, Magdalena, i to zauvijek. Neću ti dopustiti da odeš, da se vratiš k njemu. Ponovno smo zajedno. — Oh, Nick... — iznenadna bol u njezinu srcu bila je gotovo stvarna. Ruke joj se čvršće stegoše oko njegova vrata dok je pokušavala doseći njegove usne. Ponovno. — Ja ni ne želim da mi to dopustiš. — Fino — šapne on, tražeći njene usne. Tog je puta njegov poljubac bio kratak ali oštar, prolazna oluja prije nego što je naglo podigao glavu. — Moji odresci! — Odjurio je kao da nije ni postojala, ostavivši je poput krpene lutke, dok su oblaci dima ispunjavali cijelu prostoriju. Zgrabi vrata pećnice, opekavši prste glasno opsuje i izvuče tavicu iz peći. Maggy pogleda u šnicle, pa u Nicka, pa opet u odreske i prasne u 178

smijeh. — ) ti meni prigovaraš zbog zagorjelog ručka? — Namjerno si me odvukla od mesa — reče on okrenuvši se prema njoj s krpom i tavicom u jednoj ruci, a dugačkom vilicom za pečenje u drugoj. — Još su jestivi obrežemo li zagorjele dijelove, one najgore. Maggy mu uputi sumnjičav pogled. Zatim pogleda odreske. — Dostavljaju li pizze u kuću u ovim krajevima? Nick se namršti. — Bojim se da ne. No to ne znači da ne možemo otići na pizzu, ako to želiš. Već godinama. Maggy nije išla na pizzu u običnu piceriju. Nije to bila vrsta hrane kakvu bi Forrestovi ikada naručili. Osim, dakako, Davida i nje u rijetkim prilikama, kad bi sami zajedno izlazili u grad i pojurili u prvu pizzeriju da nešto pojedu na brzinu. — Voljela bih pojesti jednu pizzu — reče ona. Tada joj padne na pamet da nema šminke kojom bi mogla dotjerati lice i prikriti masnice, pa počne oklijevati. — Zaboravila sam da nemam make-up uza se. Kidnapirajući me iz kuće, mogao si usput ponijeti i moju toaletnu torbicu. — Žao mi je, mačko, ali to nije nešto o čemu ja obično razmišljam. Uostalom, ni ne treba ti make-up. )zgledaš sjajno i bez njega. Poput petnaestogodišnje djevojčice. — Hvala! — nasmiješi mu se ona. Bio je to prigodan kompliment, ali izrečen toliko spontano da je i sama bila iznenađena koliko joj je godio. Vjerojatno zato što je Lyle posljednjih nekoliko godina urlajući neprestano ponavljao da prebrzo stari, da treba zahvaliti Bogu što je izmišljen makeup jer bi bez njega bila lijepa kao jedan od njezinih pasa. — Što s masnicama? — ipak upita ona zabrinutim glasom. — Izgledaju li grozno? — U restoranu je polumrak — odgovori on pažljivo joj razgledavajući lice. — Ne izgledaju tako strašno. Da li te običava udariti po licu? — Da — šapne Magdalena i okrene glavu na drugu stranu, ponižena i postiđena. — Magdaleno — reče on nježno, približivši joj se. Jednom joj je rukom obgrlio struk a drugom joj podigao bradu. — Pogledaj me. Iako nerado, okrenula se prema njemu. — Da na tebe naleti automobil, bi li se stidjela što si se zatekla na pješačkom prijelazu u tom trenutku?

179

— Ne. — Da dođe do avionske nesreće, bili se stidjela što si kupila kartu baš za taj let? — Ne. — Da te netko opljačka pod prijetnjom oružja, bi li se stidjela toga što je pljačkaš izabrao baš tebe da ti uzme novac? — Ne. — Zašto ne? — upita on. Prije nego što je mogla išta reći, on odgovori u njezino ime. — Ne bi se stidjela nijednoga od tih događaja zato što ni za jedan od njih ti nisi kriva. To što je ta hulja od tvog supruga učinila tebi, spada u istu kategoriju. Lyle Forrest je taj koji je problematičan i on je taj koji se treba stidjeti. Ne ti. — Oh, Nick... — slabašan osmijeh zatitra na njezinu licu, ali odmah ugasne. Grč ganuća u grlu slutio je na suze. Sada je shvatila da se, zapravo, bespomoćno okretala u neumoljivom vrtlogu izgubljenosti tako mnogo godina da ih više nije mogla izbrojati. Odjednom se pojavio on, izvukao je iz vrtloga i odlučno spustio na čvrsto tlo. Polako je dolazila sebi, sređujući zbrku u glavi, stavljajući stvari na njihova prava mjesta. Znala je da su Nickove riječi točne, istinite. Bila mu je zahvalna na tome, vrlo zahvalna. No plakati čak dva puta u jednom danu na njegovom ramenu, ne bi bio najbolji način iskazivanja zahvalnosti. Zato je potisnula bol. Znatiželjno ju je promatrao. — Želim — reče on — da ovu rečenicu izgovoriš glasno: Ono kopile Lyle Forrest brutalni je kriminalac s psihijatrijskim problemima. On je to sve napravio, a ne ja. Nisam učinila ništa čega bih se trebala stidjeti. — Vjeruješ li u to? — prodorno ju je gledao u oči. Maggy mu s oba dlana nježno zagrli ruku kojom ju je još držao za bradu. — Da. — Takvu te volim. Svaki put kad se počneš stidjeti zato što te je udario, ponovi to. Važi? — Važi — nasmijala se ona, pogledavši pomalo plašljivo. Prstima mu je nježno gladila lice, vrat misleći kako je divno osjetiti njegovu oštru, neobrijanu bradu na toploj, muževnoj koži. Tako intiman dodir nije osjetila ni sa kim drugim u životu. Kao i uvijek, činilo se da joj Nick može čitati misli. Zavodljivo sanjarske oči blistale su dok ju je gledao, stavljajući svoj dlan na njezin, pritisnuvši ga uz lice. Na trenutak, Maggy pomisli da će je poljubiti, čak se nadala da 180

hoće. Ali nije. — Jesi li još raspoložena za pizzu? — upita on pomakavši se od nje. Maggy potvrdno kimne glavom. Uzevši je za ruku, povede je kroz dugački, polumračni hodnik prema izlaznim vratima, zastavši na trenutak da uzme kaput iz dnevne sobe. Prebacivši ga preko ruke, krenuše. Stupivši na trijem, Nick pogleda uokolo. Vladao je mrkli mrak. Hladan povjetarac poigravao se ostacima otpalog jesenjeg lišća, raznoseći ga po cijelom dvorištu. — Hladnije je nego sam mislio — reče on. Umjesto da se zajedno stisnu pod kaput, čemu se nadala, on ga prebaci preko njezinih ramena. Baš kad je htjela prigovoriti ugleda onaj poznati sjaj u njegovim očima, koji nije dopuštao protivljenje. Nick je uvijek brinuo o njezinoj udobnosti. To što je on sada ostao samo u košulji kratkih rukava, nije mu značilo baš ništa. I doista, bilo je hladno. Godila joj je toplina njegova kaputa dok je čekala da otključa vrata automobila. — Mora da se smrzavaš — reče mu ona, ne odoljevši. Nick je zagrli, iscerivši se. — Dok si ti u mojoj blizini, ne može mi biti hladno. Nasmijala se na tu apsurdnost, a to je on očito i očekivao. Ipak, ma kako čudno zvučalo, i njoj je bilo toplije.

181

22

J

edući pizze, razgovarali su o svemu i svačemu. Umjesto u neku veliku piceriju, Nick ju je odveo u maleni restorančić koji je posjedovala i vodila jedna imigrantska talijanska obitelj, u lokalčić kakav se u pravilu nalazi negdje Bogu iza leđa, daleko izvan grada, na cestovnom križanju. Čak je i u utorak navečer bio pun ljudi, a Maggy je bila sretna što su uspjeli pronaći stol u kutu. (rana koju im je poslužila mlađa vlasnikova kći, bila je izvrsna. Maggy je uživala u svakom zalogaju. Jedva da je pojela zalogaj ili dva tijekom protekla tri dana. Bi joj drago što je ponovno osjetila glad i što je može slasno utažiti. Bilo je ugodno sjediti za stolom i uživati u jednostavnom, ugodnom i zabavnom razgovoru, s mnogo smijeha, kao i izgovoriti što joj god padne napamet. Bilo je divno što se više nije bojala svega što bi se moglo dogoditi kad se jednom vrati kući. Bilo je divno što više nije morala paziti na svoje ponašanje, mljackajući komadić još toplog, rastezljivog sira i govoreći u isti čas. Bilo je prekrasno ne brinuti više zbog nenamazanog, čistog lica, bez rumenila za usne i maskare, kao i zbog vidljivih masnica. Bilo je divno već i samo to što je s Nickom. — Reci, što si radio svih ovih dvanaest godina? — Osim što sam čeznuo za tobom. Misliš na to? — I na to — nasmije se Maggy. Nick joj ispriča. Otišao je u vojsku, odslužio svoje, a poslije toga, samostalno se bacio u biznis. ) to bi otprilike bilo sve, zaključi on. — Koji rod vojske? — upita ona. Tako suhoparan opis tako dugačkog razdoblja, nije nimalo nalik Nicku. — Mornarica — odvrati kratko i ponovo se baci na pizzu. — Bio si u mornarici? Kladim se da si izgledao vrlo privlačno u onoj bijeloj uniformi — namigne mu Maggy. — Vjerojatno. Znaš onu staru izreku po kojoj svaki mornar ima po jednu ženu u svakoj luci... Ja sam ih imao najmanje tri. Budući da je znala da se šali, udari ga nogom ispod stola i nastavi mirno jesti.

182

— Čime se, zapravo, sada baviš? — upita Maggy postajući sve znatiželjnija dok ga je gledala kako guta posljednji komad pizze. — Kupujem noćne klubove koji vlasnicima ne donose zaradu — odgovori popivši malo piva — Zatim ih malo dotjeram i preprodam za veću lovu od uložene. Maggy ga sumnjičavo pogleda. Predobro je poznavala Nicka a da ne bi osjetila neiskrenost. Njegovi su odgovori večeras bili prebrzi, prekratki. Što li je skrivao? — Istina? — ta jedna riječ automatski je izletjela iz njezinih usta. Oči mu iznenađeno bljesnuše. Maggy se nasmiješila u sebi, jer bi se svaki puta u Nickovu društvu sjetila njihova djetinjstva. To isto kratko pitanje međusobno su si postavljali kao djeca, a svojom zakletvom potvrđivali jedno drugome da nisu lagali. — Ne vjeruješ mi? Zašto zaboga? — pogled mu postane ratoboran. Čini se da je zaboravio zakletvu, pomisli Maggy. — Zato što te poznajem Nick King, a to što si ispričao ne nalikuje tebi. — Promijenio sam se. Pa ipak su mi trideset i dvije godine. — Ne vjerujem u čudesa — reče mu ona veselim glasom. Nasmijao se i srknuo još malo piva. — A hoćeš li mi vjerovati da sam financijski potpuno sređen? Nisam bogataš, ali zarađujem vrlo dobro. Dovoljno da brinem o tebi, o sebi, o tvom djetetu, a i da stavim nešto na stranu, da se nađe kada ostarimo. — Novac me ne zanima — odgovori mu ona sa savršenom iskrenošću u glasu — Vjeruj mi, na težak sam način naučila da novac ne kupuje sreću. Posljednjih sam dvanaest godina imala više novca nego što smo kao klinci ikada mogli zamisliti i bila sam nesretna, mizerna. — Sada je s time gotovo — reče Nick, pozorno je promatrajući. — Više se nikada nećeš vratiti k njemu. Maggy ispije malo coca-cole. — Kako to da se nisi dosada oženio? — upita iskreno izgarajući od želje da čuje odgovor, ali i zato da promijeni prethodnu temu razgovora. Nije sada željela razmišljati o svojoj budućnosti. Čak i sama pomisao na povratak Lyleu, izazva grč straha u njoj i koža joj se naježi, no usprkos svemu tome David je bio i dalje kamen spoticanja, onaj odlučujući jezičac na vagi. Znala je da Lyle neće nikada dopustiti da David ode. Kasnije, za nekoliko tjedana, morat će smireno i staloženo razmotriti situaciju, mogućnost izbora, te donijeti odluku. Ali ne sada! Još nije bila spremna na to. 183

— A zašto to tebe zanima, Magdaleno? — suhim će glasom Nick ispivši posljednji gutljaj piva, poslije čega je pozvao konobaricu. — To nije odgovor. — Zato što nikada nisam sreo ženu koja bi mogla ispuniti prazninu koju si ti ostavila u mom srcu. — Istina? — premda su njegove riječi zvučale šarmantno, Maggy veselo ponovi ono isto pitanje istine i laži iz njihova djetinjstva. — Kunem se i neka umrem ako to nije istina, i neka tada psi oglođu moje kosti. Zakletva! )pak nije zaboravio te riječi iz njihova djetinjstva, kad su se međusobno uvjeravali da su doista govorili istinu. Maggy je zurila u njega dok je on pružao novčanicu od dvadeset dolara konobarici koja se pojavila baš u trenutku dok je izgovorio posljednje riječi. Nije zaboravio zakletvu... Znači da joj skriva nešto vezano uz posao. Razmišljajući o tome, u Maggy se rodi zrno nade da Nick nije lopov ili prevarant, a zatim pomisli kako to, zapravo, uopće nije ni važno. Nađe li način da se rastavi od Lylea, uvijek će si moći naći posao. Prije dvanaest godina bila je najbolja konobarica koju je klupski restoran (armony )nn ikada imao. No bez obzira na bogatiji ili siromašniji život, na dobro ili zlo, na iskrenost ili prijevaru, jedino što joj je bilo istinski važno, bilo je da ostane s Nickom do kraja života. — Krećemo? Maggy kimne glavom. Ustavši, Nick pričeka da ona krene ispred njega prema izlazu. Prašnjavi teretni kombi marke Ford bio je jedino vozilo koje su našli u dvorištu farme prije nego su krenuli u restoran. Link je uzeo Corvettu i odvezao se tko zna kamo, što je razljutilo Nicka toliko da je procijedio nekoliko ne baš lijepih riječi na bratov račun. Srećom, ključ je bio u vozilu. Da nije, bili bi se morali zadovoljiti zagorjelim odrescima. Kabina teretnjaka bila je toliko visoka da se Maggy morala doslovce uspeti u nju, do prednjeg sjedala. Sagnuvši se suviše prema naprijed, trgla se od boli koja joj je sjevnula grudnim košem, no bol u rebrima stišala se čim je sjela uspravno. Zaogrnuvši se Nickovim kaputom da se zaštiti od hladnoće u kabini, sklizne preko sjedala da otvori vozačeva vrata u trenutku kad je Nick zalupio njezina. Zatim se povukla na suvozačevo mjesto, skutrivši se dok je Nick palio motor. — Hej! — uzvikne on prije no što krenuše, zagrlivši je rukom oko

184

ramena i privukavši je sebi s vragoljastim pogledom u očima. — Zar nisi primijetila kako se parovi voze u teretnjacima po ovom kraju? Budu li vidjeli kako grliš prozor a ne mene, još će pomisliti da nismo domaći. — Ne smijemo im dopustiti da misle takvo što — odgovori ona, iako joj se to učini smiješnim jer uokolo nije bilo ni žive duše. No znajući da bi Nicku bilo potpuno svejedno što bi tko pomislio, bi joj drago što ju je privukao sebi. Dok je zakopčavala sigurnosni pojas, teretni je kombi već bio u pokretu. Odmah je uključio grijanje. Grijač upuhne mlaz toplog zraka. Nick se sagne da smanji grijanje. Budući da je i Nickovo tijelo isijavalo toplinu, Maggy uskoro osjeti da joj je prevruće. Odgurnula je njegov kaput i bacila ga na sjedište do prozora. Bez kaputa, mogla je osjetiti Nickovu ruku svaki puta kada je okretao upravljač. Maggy otkri da je iskreno uživala u tim usputnim dodirima. — Želiš li da se malo provozamo? — upita je on. — Kuda to? — Naprimjer, alejom sjećanja. — Ako ti to želiš... — reče ona. Nije znala što da misli, on se nije trudio da joj to pojasni, no to nije ni bilo važno. Bit će potpuno zadovoljna da ode s Nickom kamo god je naumio. Stigavši na glavnu autocestu, prijeđu preko mosta u Kentucky. Šutjeli su. Tek kada je skrenuo kod Algonqin Parkwaya, ona shvati kamo će je odvesti. — Parkway Place — reče. Nije bila tamo već godinama, sve od dana kad je preselila oca iz onog sirotinjskog ćumeza u njegovu kućicu. Nije se nikada namjeravala vratiti natrag jer bi to bilo prebolno. Ne zbog svega što je propatila dok je živjela tamo, nego zbog svega što je izgubila otišavši odande. — Provozao sam se ovuda čim sam se vratio u grad. Ništa se nije promijenilo. — Mene tu nije bilo punih deset godina. — Korijeni, Magdalena — pogleda je on. — Ponekad se moraš vratiti svojim korijenima. Ne rekavši ni riječi sa sve većom je znatiželjom pokušavala prepoznati mjesta. Eno je, Crkva Blažene Djevice, na uglu. Prozori su bili zatvoreni daskama, a od krova je ostala samo crna rupa koja je avetinjski zjapila u mraku. Staroj uličnoj lampi koja je rasvjetljavala cijelo susjedstvo, nije bilo ni traga. — Oh, pogledaj crkvu! — uhvati ona Nicka za ruku. On baci brzi pogled i kimne.

185

— Spaljena je. — Čudi me da je nisu obnovili, ili makar srušili. — Ne u ovom susjedstvu. Što se tu, u ovoj četvrti jednom uništi, više se ne popravlja. Bilo je to tako istinito, da se nije dalo opovrći. Gledajući kroz prozor slike što su se redale jedna za drugom pokraj jurećeg kombija, vratila se u prošlost. Kućice nalik ruševnim kolibama, stiješnjene između tvornica, trgovina i skladišta. Mnoge zgrade doimale su se potpuno napuštenima. Nekoliko ih je, poput crkve, bilo potpuno spaljeno. Mnoge su bile zagrađene daskama. Miris iz obližnjeg industrijskog postrojenja neugodno se osjećao čak i kroz zatvorene prozore vozila. Zelene su površine bile svedene na minimum, a to malo preostalih ljubomorno su štitili zahrđali lanci. Neravni i razrovani pločnici pružali su se duž ceste, no iako je bilo tek devet sati navečer, nije vidjela nijednog prolaznika. Bilo je to područje poznato po zločinima. Samo bi se pojedini tipovi muvali naokolo, ali uvijek podalje od pločnika i rasvjete, oprezni u sjenama noći, gdje ih je bilo teško vidjeti. Razboriti i oprezni stanovnici držali bi se svojih stanova. Maggy je zaboravila kako je to nekada bilo. )znenada, slijeva, iskrsnuo je ispred njih Parkway Place. Maggy raširi oči ugledavši gomilu zgrada koje su sličile barakama. )zgrađene uokolo malenog dvorišta u kojem su se tada mogli pronaći tragovi trave, zgrade od žute cigle činile su joj se još groznije nego prije. )zgledale su poput kutija ukrašenih ružnim aluminijskim prozorima, na ponekima su još stršali potpuno potrgani ostaci sistema za hlađenje, poput tupih metalnih nosonja, skrivenih ispod obrušavajućih krovova u obliku slova V. Oni koji su tu još stanovali, sada su imali više mjesta za parkiranje jer nigdje nije bilo ni travke, a kamoli, ne daj Bože, drveta. Začuše se oštri, odzvanjajući zvuci negdje iz smjera ulice Seventh Street Road. Zvuk joj je bio poznat, iako ga nije čula godinama — pucnjevi. Opasnost od izloženosti unakrsnoj vatri, bila je sastavni dio njezina djetinjstva, baš kao i neprestana tutnjava i buka teretnih kamiona koji su prolazili tuda. )z pokrajnje ulice, pojavi se neki starac gurajući kolica, nakrcana tko zna čime. Oprezno je pogledao uokolo, a zatim krenuo dalje niz ulicu. Oko petnaestak metara iza njega, slijedila su ga trojica tinejdžera u džins jaknama, s kapama za bejzbol okrenutim naopačke, gurkajući jedan drugoga u rebra i smijući se. Nije trebalo mnogo mašte da se zamisli što će se dogoditi čim stignu do kakva usamljenog skladišta ili napuštene trgovine. Napast će starca, doći 186

će do okršaja iz kojeg će starac izvući kraći kraj. — Tamo je tvoj stan — okrene se Nick prema kompleksu zgrada i pokaza joj rukom gdje. Maggy podigne pogled i ugleda tri para osvijetljenih prozora na četverokatnici, iza kojih je provela djetinjstvo i osjeti pravi šok prepoznavši ih. U iznenadnom prasku dugo zaboravljenih i potisnutih emocija, u toj eksploziji sjećanja, prisjeti se pojedinih mučnih pojedinosti iz života djeteta na takvome mjestu; kako je proživljavala trenutke kad bi se njezin otac jednostavno skljokao na pod a u kući nije bilo hrane; sjeti se kako joj je bilo hladno, sjeti se gladi i samoće, a posebno neprestanog straha. No sjetila se i dobrih vremena, također, kad bi joj otac bio trijezan. Više od svega, sjećala se Nicka. — A tvoj je stan bio tamo — pokaza ona suprotnu stranu kompleksa zgrada. ) iz njegova bivšeg boravišta dopiralo je svjetlo. Zapravo je zgrada bila gotovo cijela osvijetljena. Stanovi su bili bijedni, prljavi, sićušni, ali su imali onu bitnu prednost — bili su nevjerojatno jeftini, s rentom zasnovanom prema stupnju sposobnosti plaćanja svakog posebnog stanara. Njezinom je ocu bila određena smiješno mala svota od pet dolara mjesečno za stanarinu. Bila je uvjerena da su cijene porasle u međuvremenu, ali ne mnogo. Zato je vjerovala da nijedan stan nije prazan. — Nije se mnogo toga promijenilo, što misliš? — upita Nick tihim glasom, ne skrivajući sjetu dok je širokim pogledom obuhvaćao cijelo područje. — Kao dječak, jedva sam čekao da nestanem odavde. — I ja — doda Maggy. Oboje zašutješe dok je on polako kružio uokolo. — Sjećaš li se igrališta? — Nick pokaza glavom na lijevu stranu. Sjećaš li se kako si dolazila gledati dok sam igrao? — A sjećaš li se ti kako niti jedan od vas, muškića, nije dopuštao da ja zaigram u vašem timu samo zato što sam žensko? — udari ga ona laktom u rebra, ne bez tona šaljivosti u izrečenoj optužbi. — Mogla sam pucati isto tako dobro kao i drugi dečki, a trčala sam brže od svih vas. — Baš zato ti i nismo dali da igraš s nama — isceri se Nick. Pred njima se ukaza žutocrvena reklama McDonaldsa. — Još su tu! — uzvikne Maggy. Kao i sve drugo što je vidjela do tog trenutka, isti je restoran pred kojim su se ona i Nick upoznali, bio malo prljaviji i neodržavaniji, ali je sve drugo ostalo isto. Veliki kontejner za smeće još je postojano stajao straga. Ugledaše velikog štakora kako pun nade njuška naokolo. — Tko zna da li je to isti kontejner? — razmišljao je Nick.

187

— Vjerojatno ne. Ovaj ima poklopac. — Dobro zapažaš. Ni po koju cijenu ne dopuštaj malenim djevojčicama da budu gladne. — Pitam se — Maggy će tužno — koliko je gladne djece bilo noćas ovdje? Sjeti se Davida, svog nadarenog, lijepog, voljenog dječaka i strese se. Ma kakva da su sve zla ispala iz njezinih akcija, a bilo ih je mnogo i različitih, njezino dijete, ako ništa drugo, nije moralo odrastati u tom užasnom, uništavajućem siromaštvu kakvo je ona svojedobno dobro upoznala. Platila je visoku cijenu, vlastitu, ali je njega spasila svega toga. Možda to što je napravila i nije bilo tako grozno, užasno. Oh, znala je da je pogrešno, osjećala je to cijelim svojim bićem, ali možda ipak nije sasvim neoprostivo. Učinila je ono što je znala da mora napraviti u to vrijeme, želi li priskrbiti dobar život svome djetetu. ) osigurala mu ga je. David je uvijek imao najbolje od najboljeg. I ljubav! Mnogo ljubavi — i majčine, i bakine i Lylove. Dosad mu nikada ništa nije nedostajalo u životu. Skrenuvši pogled ka Nicku, prestane razmišljati o svemu tome. )pak, osjeti kako joj duševno raspoloženje i mir rastu, shvativši da je to zato što je konačno počela praštati samoj sebi. — Sjećaš li se ovog mjesta — nježno je upita Nick. )zgubljena u vlastitim razmišljanjima, nije ni primijetila da je on ponovno pokrenuo vozilo. Baci brzi pogled uokolo. — Skladište — reče ona. )sto ono skladište na čijem su se parkiralištu ona i Nick svađali zbog njezina debakla u Pink Pussycatu , mjesto na kojem mu je pokušala obrisati krv s nosa. Mjesto gdje ju je prvi puta poljubio. — Rekoh ti: aleja sjećanja — vragoljasto će on i zaokrene iza skladišta, parkiravši podalje od jedne žute svjetiljke na krovu. Otkopčavši sigurnosni pojas, otkopča i njezin. Tada je pažljivo i nježno podigne stavivši je u krilo.

188

23

M

aggy mu se mogla oduprijeti istog časa, ali nije. Kao da je njihov dolazak u Parkway Place bio putovanje kroz vrijeme u prošlost. Dok god taj osjećaj bude živio u njoj, ona će ponovno biti mlada Magdalena Garcia. Osim toga, bila je luda za

Nickom. Poljubivši joj usne, obavila mu je ruke oko vrata. Čim su njegove usne krenule naniže, prema vratu, zabacila je glavu unazad da mu olakša posao. Rukom je klizio po njezinoj svilenoj bluzi, uhvativši je za grudi tako da je zadrhtala izvivši se prema naprijed. Ruka mu je bila topla i jaka, posjednička. Prstima joj je trljao bradavicu, a zadovoljstvo koje je pritom osjećala, bilo je tako duboko da joj je prodiralo sve do vrhova nožnih prstiju. Poljubi i ona njega, svojevoljno, usne joj pronađoše njegove i jezik klizne unutra kroz poluotvorena usta. Odgovorio joj je svojim jezikom, ali ne više od toga, prepuštajući njoj da poljubac dovede do kraja. Maggy osjeti kako mu se ukrućuje cijelo tijelo, ali se ipak suzdržavao čekajući da ona odredi tempo ljubavne igre. Nick je nikada ne bi prisilio da napravi nešto što nije željela. Maggy je bila posve sigurna u to, i baš se iz toga sada rađao novi osjećaj slobode u njoj. Polusklupčana, ležala je u njegovu krilu, potiljka položenog na ruku kojom ju je grlio, s koljenima stisnutim uz njega. Stražnji joj dio glave bijaše čvrsto stisnut uz vozački prozor sa strane, no ona nije bila čak ni svjesna hladnog, tvrdog stakla. Volan bi je svako malo očešao, ali nije bila svjesna čak ni toga, kao ni povremene boli u rebrima kad god bi se pokrenula. Svaka je stanica, svaki atom njezina bića bio usredotočen na Nicka. — Fino mirišeš — šapne Nick ljubeći joj usnama uho, milujući je. — White Linen — odgovori mu ona svjesna da joj mozak još radi ali da sve teže izgovara riječi. — Molim? — To je parfem koji koristim.

189

— Oho. Sigurno ga stavljaš i iza uha. — Da. — Osjećam to — reče on pretražujući usnama njezino uho, mirišući, a to je značilo da će mu nos u času otkriti točno mjesto na kojem se namazala, ne bi li uživao u punom učinku skupocjenog parfema, što ga je automatski koristila svakog dana, baš kao i ruž za usne. Prije, uvijek je to radila sebe radi, zato što joj se dopadao taj miris. Od noćas, činit će to zbog Nicka. — Miris me ošamućuje. Ti me ošamućuješ. — reče on. — Stvarno? — jedva da je to izgovorila u kratkom dahu, kad joj svojim usnama zatvori njezine. Ljubio ju je, pretražujući joj usta jezikom koji je postajao sve usijaniji i strastveniji. Imao je okus po cigaretama i pivu. Podsjeti je to na njihov prvi poljubac, na ovom istom parkiralištu, kad mu se u ustima također osjetio okus piva. )znenada, jasno se sjećala svake pojedinosti, i dok joj se film vrtio pred očima, Maggy osjeti kako je obuzima val topline, ali i čudan osjećaj nepostojanja. Ljubio ju je nježno, obzirno, još suzdržano, čekajući, izbezumljujući je od užitka. Rukom je kliznula uz njegovu glatku pamučnu košulju do raskopčane kragne. Prstima mu dodirne vrat i pronađe otvor na košulji, te polako uvuče ruku osjetivši gornji dio njegovih, rutavih prsa. )spod toga, čekala je još zakopčana dugmad na košulji. Poigravala se jednim gumbom, ne znajući što da radi. Odmaknuvši njezinu ruku, sam počne otkopčavati košulju. — Dodirni me! — šaputao je pritisnuvši njezinu ruku o svoja nabijena, muževna, dijelom razgolićena prsa. Pod rakom je osjetila snažne otkucaje njegova srca. Nekoliko trenutaka držao je njezinu ruku na istom mjestu, a to je bilo dovoljno da se ona uspaniči, misleći da će biti prisiljena čak i na tako jednu sitnu stvar. No on duboko uzdahne i odmakne ruku. Njezina je ostala gdje je i bila. Koža mu je bila topla i pomalo vlažna a prsni mišići pokriveni oštrom dlakom. Oprezno je pokrenula prste. S obzirom na to da se nije dogodilo ništa strašno, postala je hrabrija, gledajući ga i milujući s jedne strane prsa na drugu, njegove snažne mišiće, snagu koja je izbijala iz njega i davala mu tu neobičnu toplinu kože. Znatiželjni prsti pronađoše mu lijevu bradavicu i lagano je protrljaše, osjećajući kako se spremno ukraćuje. Razdrljivši mu košulju još malo više, zagledala se u rezultate svoga ručnog rada, a zatim ga nastavila golicati svojim ružičasto obojenim palcem. Gledajući je što radi, čeznutljivo je uzdisao, zgrabivši je za ruku. 190

— To ti nije dobra ideja. — Doista? Zašto? — pogledala ga je maznom nevinošću, znajući da mu savršeno odgovara što mu i kako radi, znajući da on zna da ona zna. Bilo je to vidljivo iz vreloga sjaja njegovih očiju, ali i njegovih nemilosrdnih usana. Poigravala se njime, pokušavajući uspaliti njegovu strast, a on je bio voljan dopustiti joj da to napravi, bez ikakve namjere da je na kraju prisili da plati uobičajenu cijenu. — Zato što me stvarno uzbuđuješ, ali stvarno — reče on pomaknuvši njezinu ruku na sigurnije mjesto, na svoje rame. Oduševljeno se nasmiješila. On se namršti. Dok je odlučivala kakvu još vragoliju da smisli, njegove su usne već ponovno bile na njezinima. U kratkom trenutku, ali uistinu kratkom, nije bilo baš ničega nježnog u njegovu poljupcu. Ljubio ju je žestoko, kao da je se nikada neće zasititi, kao da je gladan okusa njezinih ustiju. Ljubio ju je vruće, strastveno, kao da je toga trenutka namjerava ponijeti ravno u krevet. Maggy se ukoči. A tada, kad je, instinktivno prestrašena, oprezno počela podizati glavu, namjerno je nastavi ljubiti što je nježnije mogao. Nježnost je učinila svoje, jer je znala čega se odricao u tom trenutku. Samo zbog nje, susprezao se kao da je bio vezan metalnim remenom. Upivši to u se, spozna svu dubinu emocija koje su ga potakle na to. Osjeti da u njoj još tinja gotovo zaboravljeni žar života, da se rasplamsava do usijanja koje rastapa kosti. Savila mu je ruke oko vrata i uzvratila mu poljubac s nenadanim žestokim uzbuđenjem. Pritišćući svoje još pokrivene grudi na njegova gola prsa, zatvori oči osjećajući kako lebdi od užitka. Prstima mu je prolazila kroz kovrčavu kosu, a uzbuđenje pri dodiru s njegovim nemirnim kovrčama, bilo je opijajuće. Sve je pulsiralo među njezinim nogama. Trebalo je to odmah srediti. Raširi noge i pritisne donji dio svoga tijela uz njegovo, polegavši ga na njegovo čvrsto bedro. Instinktom starim koliko i ljudska vrsta, lagano i polako trljala je i draškala svoju mačkicu uz i niz taj nepopustljivi oslonac. — Isuse Kriste! — zaječao je gotovo bolno. Usta mu skliznuše s njezinih usana niz cijelu dužinu vrata, grickajući, sišući i ližući njezino podatno tijelo. )stodobno, i to tako hitro da je i sama bila zatečena, ruke mu se nađoše na njezinim guzovima. Pokrivši ih svojim širokim šakama preko njezinih tankih hlača, gnječio ih je i mijesio mijenjajući, istodobno, položaj tako da se on ispružio niz sjedala koliko je to bilo moguće. ) dalje je držeći za stražnjicu, polako ju je podigao i namjestio tako da je cijelim 191

svojim tijelom ležala na njemu — njezine grudi na njegovim prsima, njezine noge između njegovih raširenih koljena. Rukama ga je čvrsto zgrabila za kosu dok joj je on ljubio vrat tamo gdje je najviše pulsirao. Ruke mu tada skliznuše pod njezine pazuhe, podigavši je uvis dovoljno da joj ustima povuče nadolje prednji dio bluze i to preko nabrekle lijeve sise, ali je zastao na samoj bradavici. Nakratko su njegove usne počivale na istom mjestu, lagano se primičući i odmičući polurastvorenih ustiju. Maggy je osjećala vrelinu njegovih usta čak i kroz tkaninu, zadrhtavši od srsi koji je prožimahu. Grudi joj potpuno nabreknuše, a bradavice otvrdnuše sve dok nisu bile posve uspravne, tražeći još. Lagano joj je gricnuo bradavicu. Munjevito poput strijele, erotično joj zadovoljstvo preplavi tijelo. Zaječala je zarivši mu prste duboko u kosu. Ponovno joj je gricnuo bradavicu, sišući je, uvukavši je u usta, zajedno s komadićem vlažne bluze i grudnjaka. Usne mu gladno gutahu njenu dojku, milujući je tako da je od divote osjetila grčenje u slabinama. Potom mu se usta spuste na njezin vrat dok ju je, istodobno, spuštao na sebe. Pri samome dodiru njihovih tijela, Maggy ponovno zaječi, i to tako jebozovno da je i sama bila iznenađena zvukom. Nick je pogleda i ona se ponovno rastopi od onog njegovog plamtećeg sjaja u očima. )zustivši nešto što je zvučalo kao kombinacija psovke i režanja, Nick privuče njezinu glavu svojoj. Poljupci su mu bili vlažni i duboki, ruke mu ponovno potražiše njezinu stražnjicu. Milovao joj je meke obline, a zatim joj naglo stisnuo guzove, s prstima utisnutim u rascijep između te dvije čežnutljive polutke. Pojačavši stisak po njezinom dupencetu, sve ju je jače stiskao prema dolje, tako da je mogla osjetiti čeličnu nabreklinu ispod njegovih hlača u visini svojih bedara. — Želim te! )suse, koliko te želim! — izgovorio je Nick promuklo, ravno u njezina usta, a ona proguta te riječi zajedno s njegovim poljupcem. Sve joj se vrtjelo u glavi. Više nije bila svjesna sebe, više nije mogla razmišljati. Tijelo joj je podrhtavalo od želje i strasti, od potrebe, prekrasne, veličanstvene vatrene potrebe. Željela ga je. Plamteća žudnja poput vatrometa joj obasja tijelo iznutra. Ruke koje su joj dotad stiskale stražnjicu, skliznuše naniže, među njezina bedra. Ni ne dotakavši joj golu kožu, milovale su njezino tugujuće srce kroz hlače, klizeći gore i dolje po njezinu uzdrhtalu tijelu sve dok, ni ne razmišljajući, nije raširila noge, jecajući, tražeći od njega još više. Znojio se, jezik mu je i dalje vrludao njezinim ustima, a srce tuklo kao ludo pri

192

dodiru s njezinim grudima. Jednom je rukom nastavio svoju erotsku igru, trljajući je između nogu. Prepreka od tkanine između njegovih prstiju i njezina tijela, samo je povećavala uzbuđenost. Na drugu mu je ruku sasvim zaboravila sve dok se nije našla među njezinim grudima, ponovno ih gnječeći, milujući. Kao da se vrijeme vratilo unatrag. Sve je bilo kao što je bilo i prije. Kao da je ponovno bila tinejdžerka, a Nick ševac iz susjedstva za kojim je godinama uzdisala. Željela ga je, a on je uslišavao sve njezine želje, izluđujući je svojim rukama, ustima, tijelom. Bila je uspaljena. Noge joj se grčevito skvrčiše kada se svojim snažnim bedrima uvukao među njih, razdvajajući ih tako da su, sada, njezine noge bile s vanjske strane. Osjeti pravu eksploziju čuvstava. Rukama ga je grčevito stiskala oko vrata, želeći ga. Poljubac koji mu je uzvratila, bio je istodobno i požudan, i gladan, i molećiv. Dodir njegovih toplih, snažnih prstiju koji su, milujući joj trbuh, klizili sve niže i dospjeli do svilenkastog ruba njezinih bikini gaćica, a zatim se i uvukli u njih, bio je toliko izluđujući da joj je drhtalo cijelo tijelo dok mu je dahtala u usta. )znenada, njegova se ruka našla duboko unutar njezinih gaćica, milujući dlakavi, rudlavi trokutić, gladeći ga, gnječeći, budeći u njoj potrebne, iskonske želje jedne žene. Bolna je želja u njoj rasla sve dok nije počela miješati drhtavim bedrima, dašćući kao da se davi, a tada joj on pronađe onu malu, pulsirajuću točku iz koje je isijavalo sve njezino zadovoljstvo, i dodirne je. Maggy se rastopi u vrelome moru blaženstva. Dok je nestajala u njegovom naručju, njegovi su poljupci postajali sve žešći, zahtjevniji. Stisnuo ju je još čvršće dok su mu prsti ulazili u nju, sve dublje i dublje. Zaječala je, no prsti su neumoljivo ulazili i izlazili iz nje sve dok mu se donji dio tijela nije naglo digao prema gore, krut. — Ne! — vrisnula je Maggy u njegova usta jer ju je još bio ljubio, boreći se protiv ruku koje su je držale kao u kavezu, protiv jezika koji je prijetio da će je zadaviti svojom žestinom, protiv prstiju koji su je probadali. Ponovno se zabio u nju. Znala je da je dijeli još samo nekoliko trenutaka prije nego što je svali na leđa i povali. — Ne! Ne! Ne! — Isuse! — bila je to istodobno i molitva i psovka. Čak ni u svome ekstremnom raspoloženju, Maggy nije mogla povjerovati da se ruka koja ju je dotad napastovala iznutra, naglo povukla,

193

a da ju je druga kojom ju je grlio, gurnula od sebe. Još u grču nerazumnog straha, Maggy se uspravi na koljena i povuče u kut, na putničko sjedalo do prozora. On je sjeo, kratko je pogledao i otvorio vrata kabine zamalo ispavši iz nje na parkiralište. Skutrena, Maggy ga je napeto promatrala kako udiše hladan noćni zrak.

194

24 ošulja mu je bila raskopčana do pasa, snažna ramena široka gotovo poput kamionskih vrata, torzo vitak ali snažan, noge dugačke i moćne. Ruke mu bijahu mišićave a šake tvrdo stisnute. Da je, u onim trenucima, poželio imati je do kraja, znala je da mu ne bi mogla pobjeći. Ta je činjenica bila očigledna, utjelovljena u njegovu tijelu, u snazi... Pa ipak ju je ostavio na miru usprkos neugodi koju je izazivala svojim odbijanjem. Sve joj se to vrzmalo po glavi dok ga je ratoborno gledala. Postupno je postajala svjesna njegovih drugih, manje prijetećih odlika: valovite crne kose, razbarušene njezinim rukama i posrebrene mjesečinom, grubih crta lica i dubokih jamica oko usta, sveukupne njegove ljepote. Nick. — Oh, Bože, žao mi je! — izusti Maggy tiho, zarivši lice u ruke. Tek ju je tada pogledao, vidjevši je zgurenu na sjedalu, s koljenima povijenim do brade, s rukama koje su joj pokrivale lice. — Sve je u redu — ponovno je duboko udahnuo hladan noćni zrak. — I ja sam u redu. Dovraga, pravo pitanje glasi: kako si ti? — Nisam si mogla pomoći — reče Maggy. Glas joj je bio slabašan — To... To se naprosto događa. Ne zbog tebe. — Znam. I ne ljutim se. Daj mi samo minutu da se dokraja sredim. Važi? — Važi. Zatvorio je vrata kabine vozila i optrčao nekoliko krugova po parkiralištu dok ga je ona promatrala kroz poluzamagljena stakla. Kad je ponovno otvorio vrata, bio je rumen i propuhan vjetrom, ali smireniji. — Sada ću ući — reče joj on — i tada ćemo krenuti kući. Ne moraš se ni zbog čega brinuti ili pribojavati. Rekao je to smirujućim tonom, kao da se pred njim nalazi nakostriješena divlja zvijer. — Ne bojim se — odgovori ona, još suviše uzbuđena a da bi primijetila malo humora u opreznom pogledu koji joj je uputio prije nego što je

K

195

upalio motor. — Zaveži sigurnosni pojas. Maggy, i dalje zgurena u udaljenom dijelu sjedala, spusti noge i priveže se. U tom ih je trenutku rastavljalo dobrih pola metra udaljenosti. Dugo su šutjeli. Tek kad su se našli na mostu, iznad rijeke Ohio koja je mirno tekla duboko dolje, ispod njih, s blistavim svjetlima Louisvillea koja su parala nebo iza njih, Nick je pogleda. — Sve u redu? — upita je nježno. Magdalena kimne glavom. — Maggy... Pogleda ga. — Ne misliš li da je vrijeme da mi kažeš što je to napravio da te toliko prestrašio i udaljio od seksa? — upita on. Glas mu je bio neopisivo blag, topao i zabrinut. Magdalena se još dublje uvuče u sebe, poput ropkinje. — Ne mogu. — Trebala bi. — Ne mogu podnijeti čak ni sjećanja na sve to. — Molim te! Zbog nas oboje. — Nick... — preklinjala ga je da joj se smiluje. — Bi li ti išta pomoglo to što ja već znam da je on peder? — Što?! — pogleda ga Maggy zaprepašteno. — Lyle Forrest je homoseksualac. — Ne! — uzvikne ona — Ne. To nije istina. — Magdalena, vidio sam fotografije... — Lažne su — odgovori ona, sva obamrla. — On nije homić. On to čak ni ne bi mogao biti. On je u biti aseksualan, tip voajera, ako je to prava riječ. Obožava gledati i nanositi bol. — Posjedujem fotografije... — Ponovno ih pogledaj — reče ona tiho. — Sigurna sam da ga ne prikazuju u stvarnom seksualnom odnosu s nekim muškarcem. )li griješim? Nabrao je obrve pokušavajući se prisjetiti... — Na fotografijama je odjeven u kožnu odjeću, s različitim... seksualnim pomagalima. To je najbolji način na koji ti to mogu opisati. S vrlo različitim seksualnim igračkama na svakoj fotografiji. Na svakoj snimci druga. U društvu je s golim muškarcem koji se, gol, presavinuo

196

napola točno ispred Lylea. Nismo mogli identificirati tko je gospodin Gologuz. No nema ni trunka sumnje da je riječ o Lyleu. On je u prvom planu i vrlo prepoznatljiv. Na osnovi tih fotografija, kao i nekih drugih informacija koje smo dobili, zaključili smo da je naš stari momak — pepić. ) to na neki svoj zakučasti, barsko — sadistički način. — Mi? — oštro ga upita Maggy, hvatajući se za svaku slamku koja će joj omogućiti da odgodi svoju ispovijed Nicku, konačnu istinu koju bi on morao znati a koju je, priznala je sama sebi, već trebao znati. Bila je na rubu živaca jer je shvatila da će mu, prije ili kasnije, morati reći cijelu istinu. Pojedinosti koje nikada nikome nije povjerila u životu. Stvari o kojima se ni ona sama nije usuđivala razmišljati. Događaje koji bi, kad bi ih se prisjetila, izazivali u njoj mučninu. Ali, neće mu reći sve. Ne odjednom. Dio će neriješene križaljke zadržati za sebe. Dio koji će skrivati koliko god to dugo bude mogla, sve dok ne smisli način na koji će mu sve reći, ili način na koji mu ništa neće reći. )pak, znala je da mu mora reći. Odavno je to znala bez obzira na to koliko se pribojavala njegova reagiranja. A pribojavala ga se. Već sama činjenica što se Nick vratio i što je voli, bila je ravna čudu. Nije to željela upropastiti, niti ugroziti ni na koji način. — Link i ja — kratko, ali pomalo tajanstveno odgovori Nick, poprativši svoje riječi odgovarajućim pogledom. Kao da je ono njegovo Mi izgovorio nehotice, ne razmišljajući, a sada pokušavao zataškati cijelu stvar. Usredotočena na to što je upravo čula, Maggy je samo djelićem svijesti, u jednoj sekundi, registrirala njegov odgovor. — Kako si se, zaboga, uopće domogao fotografija na kojima Lyle izvodi... sve to? On je uvijek bio tajanstven kada je riječ o njegovom seksualnom životu. Mnogi ljudi nemaju ni najmanje pojma o tome, a ja čak ne mogu ni zamisliti da bi Lyle dopustio nekome da ga samo tako snimi... — On to nije dopustio. Bio je sniman a da to uopće nije znao. — Uhodio si ga? Špijunirao? Kada? Zašto? — Nisam to ja napravio. Vidiš, Lyle ima mnogo neprijatelja, a ne samo mene. Jedan od njih snimio je fotografije. Koliko sam shvatio, prvobitna im je namjera bila prisila na stanovite poslovne ustupke, zapravo — ucjena. Kao što je netko drugi želio iskoristiti one tvoje umjetničke , plesne fotografije za izravnu ucjenu. No prije nego što su fotografije s Lyleom uopće dospjele na tržište, frajer koji ih je snimio prestrašio se i kidnuo. Fotografije su, srećom ostale. Nakon što sam započeo istragu, jednostavno su iskrsle. Stajale su me prilično novca. 197

— Baš kao što su nenadano uskrsle one moje fotografije i videosnimka? — Baš tako — odgovori joj on i pogleda je postrance, vozeći. — Što tražiš tu, Nick? — upita ga ona tiho — Stvarno? — Rekoh ti, mačko. Vratio sam se zbog tebe. Po tebe... — Ne seri. — To je jedina istina, Magdaleno. Bogom ti se kunem da je tako. — Ne laži mi, Nick. Molim te! — U redu — duboko je uzdahnuo Nick — Želiš istinu i ništa drugo nego čistu istinu? Vratio sam se zbog tebe, da te ponovno vidim, da se uvjerim u to da li si još lijepa, pametna, šaljiva i snažna kakvom sam te upamtio, da vidim da li je još išta ostalo od nas . Znao sam da će moj povratak završiti na samo dva moguća načina: bila si njegova supruga dovoljno dugo da nestane djevojka koju sam pamtio, ili si ostala ono što si nekoć bila — ti. Moja djevojka, uvijek i zauvijek. Ti to dobro znaš. Nije mu željela priznati posljednje riječi, iako uopće nije sumnjala u njihovu istinitost. Zar nije oduvijek bila njegova? Dvanaest godina koje su proveli živeći odvojeno, polako se pretvaralo u nešto što je bilo stvarno poput sna — ne, noćne more. U svakom slučaju, u nešto daleko od stvarnosti oko nje. — Još ne razumijem kako si, i zašto — došao u posjed svih tih fotografija? Lyleovih i mojih... ) zašto si ih otkupio? Kako si došao do njih i što si namjeravao učiniti s njima? — Uvijek ima svakojakih poslovnih ljigavaca po noćnim klubovima, a vijesti se, kao što i sama znaš, šire brzinom požara. Čim sam razglasio da ću platiti svaku informaciju o Lyleu, obavijesti i dojave prokuljale su sa svih strana. Snimci, i to svi snimci, bili su samo vrh ledenog brijega. Želio sam biti siguran da fotografije na kojima si ti, neće nikada ugledati svjetlo dana. No kad je riječ o njemu, o Lyleu, namjeravao sam ih upotrijebiti ovisno o razvoju događaja. Te su fotografije, Magdaleno, oružje, i to oružje moćno kao svako drugo ubojito oružje. — Ucjena. — Prijateljsko uvjeravanje i osveta. Znaš li ti uopće da sam te došao vidjeti nakon što si se vratila kući poslije medenog mjeseca? Udata ili ne, da li si doista pomislila da ću te pustiti samo tako? Namjeravao sam izazvati ljubomorni skandal, odvesti te, odvući, oteti... no nije mi se pružila prilika. Nigdje te se nije moglo vidjeti, ni traga od tebe, ali je zato Lyle stalno bio u prvom planu, u javnosti. Naredio je da me izbace s

198

njegova imanja. Koliko se sjećam, scena je bila vrlo dramatična — čak sam dvanaestak puta uspio urliknuti Magdaleno! dok su me odvlačili... — Nisam to znala — tiho će Maggy, opet osjećajući bol u želucu.. Već sama pomisao da se Nick bio vratio, da je došao po nju... A ona nije znala za to! U zraku je lebdjelo jedno pitanje: da ju je Nick tada i vidio, da li bi to išta promijenilo? )li promijenilo sve? — Jasno mi je da nisi znala. Bojao se da će te izgubiti. ) bio bi te izgubio, prije ili kasnije. Na vrijeme bi se opametila, shvatila da pripadaš meni a ne njemu. Namjeravao sam se vraćati i vraćati sve dok mi ne bude dopušteno da razgovaram s tobom. Da ti kažem da ću se promijeniti, da ću napraviti sve što zaželiš, samo da mi se vratiš. Uputio joj je kratak pogled da procijeni njezino reagiranje na sve što je čula. — Te noći, dočekala su me četvorica propalica dok sam izlazio iz svoga stana i ulazio u automobil. Pištoljem su me natjerali na stražnje sjedalo i krenuli prema sjeveru. Neko sam vrijeme mislio da je to još jedna od tvojih mušica. Zapravo mi ništa nije bilo jasno sve dok nismo stigli do Clevelenda i skrenuli prema zapuštenom parku iz kojeg se pružao pogled na rijeku. )zbacili su me iz automobila i rekli mi: To je poruka gospodina Forresta kojom ti naređuje da se držiš podalje od njegove supruge! Tada su me počeli obrađivati. Nakon što su zgotovili cijelu stvar, ostao sam bez svijesti. Posjeli su me za volan moga automobila, ukliještili mi nogu na gas i ubacili ga u prvu brzinu. Nalazio sam se na uzvisini od nekih šest-sedam metara iznad vode, a voda je bila duboka, i to vrlo duboka. Čim se automobil prevalio preko ruba, u provaliju, bili su sigurni da više nikada neću ugledati svjetlo dana. Osvijestio me šok od dodira s hladnom vodom, probudio me, tako da sam se nekako uspio izvući iz automobila na vrijeme. Ne sjećam se gotovo ničega što se događalo u međuvremenu; jedan mi je ribar kasnije rekao da me pronašao kako se grčevito držim za plutajuću kladu, poslije čega me je odvezao u bolnicu. Trebalo je punih pet mjeseci da se oporavim i vratim u Louisville. Prvo što sam napravio, bilo je da navratim do Windermerea. Sve je bilo ukrašeno plavim balonima, od ulaza nadalje, obavještavajući javnost da je rođeno tvoje dijete. Duboko je uzdahnuo prisjećajući se svega toga. Maggy je buljila u njega osjećajući kako je obuzima užas. Nije znala za sve to. Ona to nije znala. — Odlučio sam ostaviti te na miru — nastavi on — Imala si njegovo dijete. Samim si mu time više pripadala nego meni. Grižnja savjesti i bol ujediniše se. Maggy se osjećala kao da ju je netko ubacio u stroj za rublje. Bila je bez riječi, iscijeđena, no nešto u njezinim

199

očima još je živjelo jer joj se, bez obzira na ispovijed, suhoparno nasmiješio. — Ni na koji te način nisam mogao zaboraviti, ma koliko se trudio. Tijekom proteklih dvanaest godina, nije bilo dana a da nisam mislio na tebe. Nijedna od žena s kojima sam bio, nije mi značila baš ništa u usporedbi s našom vezom, s osjećajima koje sam gajio prema tebi. Jednom sam se zamalo oženio, no u posljednjem sam trenutku shvatio da ću napustiti jadnu sirotu djevojku čim Magdalena pomakne svoj mali prst. Znao sam da ćemo morati srediti sve svoje račune jednoga dana i zauvijek, ili da ću te naprosto morati oteti od Lylea. Potrajalo je sve to, trebalo je izraditi planove, no tu sam gdje sam. Kao što rekoh, vratio sam se zbog tebe i po tebe. — Oh, Nick! — nije mogla pronaći druge riječi. Nije ni bilo drugih riječi kojima bi mogla izraziti sraz različitih osjećaja u njoj: od ljubavi i zahvalnosti do osjećaja dubokog srama i krivice, sve zajedno vrtoglavo pomiješano u njoj. — Je li ti drago što je sve ispalo baš tako? — upita je on žudeći za pozitivnim odgovorom, za osjećajem olakšanja, poslije čega mu je glas naprosto promukao od slabosti. — Da — šapnula je suznih očiju — Da. Zagrlio ju je jednom rukom i privukao k sebi da je poljubi, ne pazeći na kombi koji je naglo počeo krivudati po cesti. )stog je trenutka obratio pažnju na vožnju i na automobil koji ih je pretjecao u dvostrukoj punoj traci, blendajući dugim svjetlima. — Prokleti bili, ljubavnici! — zaurlao je vozač kroz prozor, prestižući ih i trubeći, ne bez podrške. — Pa to je bio Link! — dosjeti se Nick — I to u mom automobilu! Bude li se što dogodilo vozilu, zavrnut ću mu šijom. Skvrčena u njegovom zagrljaju, Maggy nije prepoznala ni vozilo ni vozača. No ton Nickova glasa, natjerao ju je da se nasmije. Objema je rukama obrisala suze. Dovoljno se isplakala za jedan dan, dovoljno za cijeli život. Plač joj više nije padao na pamet, bar ne toga dana. — Sretna sam što se vi momci, još vrzmate uokolo — reče ona najljepšim tonom koji je u tom trenutku mogla proizvesti. — Bilo je suviše dosadno bez vas sve ovo vrijeme. — Znači li to da ti mi služimo kao obična zabava? )spušni ventil? Zabava? Maggy ga udari u rebra, nasmijavši se. Uzvratio joj je na isti način.

200

25 orvetta je bila parkirana ispred zgrade, a cijela je kuća bila osvijetljena. Namrštivši se, Nick pogasi svjetla i isključi motor. — Budemo li sretne ruke, bit će sam kod kuće. — reče on. — A ako ne budemo? — Bit će okružen čoporom žena. Oduvijek je tvrdio da je ta Corvetta primamljivija ženama od nabijenog novčanika, ispunjenog čekovima od sto dolara. Ipak mislim da zbog tebe ne bi doveo sve te pucice ovamo, ne noćas. — Baš fino! Pružaš mi veliki izbor — reče Maggy dohvativši ručicu za otvaranje vratiju na automobilu. — Magdalena! — reče on nježno, uhvativši je za ruku. — Što? — pogleda ga ona. — Pričekaj minutu, molim te. (oćeš li? Namjeravao sam razgovarati s tobom o svemu, unutra, ali Linkovo prisustvo mijenja cijelu stvar. Doista želim saznati što ti je to Lyle napravio da te je toliko prestrašio seksa. Maggyna se ruka ukočila na ručici. — Ne želim o tome razgovarati. Molim te, Nick! — slabašnim će glasom Magdalena. — Je li moguće da mi to ne možeš reći? Duboko je udahnula i zatvorila oči. Nije se željela prisjetiti svih tih groznih scena, ali njemu — Nicku ispričat će sve. Bilo je to neizbježno. Ako ne sada, tada uskoro, a onda je bolje sada. Time će se jednom zauvijek riješiti more koja ju je mučila i možda će, samo možda, opet pohraniti istinu u podsvijest, gdje je godinama obitavala. — Tukao me je, zatomljivao sve moje porive, čak je dopustio svom šurjaku da me siluje — reče Maggy tupim glasom, izišavši iz automobila. Nije ni osjetila ledeni zrak oko sebe. Nije ni zakoraknula, a Nick je već bio pokraj nje. — Magdaleno — uhvati je on za ruku — Bože, Magdaleno, misliš li na Hamiltona Drummonda? — Baš njega — gorko se nasmijala. — Možeš li uopće povjerovati u to?

C

201

Ja nisam mogla. Ponekad to ne mogu ni danas. — Bože! — ponovio je zabezeknuto, zvučeći baš kao i ona prije toliko mnogo godina. No nije se željela prisjetiti tih prošlih vremena, niti kako se tada osjećala. Naprosto si neće dopustiti da se sjeti. Zalupila je vratima pred bujicom sjećanja koja su navirala i prekrižila ruke. Odvrativši pogled od njega jer ga nije mogla gledati dok je govorila, otvorila mu je svoje srce. — Reći ću ti sve ovo samo jedanput, a poslije toga nećemo nikada više razgovarati o tome. )zrekla je to razjarenim šapatom jer je to bilo i jedino što je moglo proći kroz njezino stisnuto grlo. Ali, sjetit će se! — Tijekom moje trudnoće, Lyle me nije ni pipnuo. Shvaćaš? Sve bez seksa. Mislila sam da je to bilo zato što se bojao da će naškoditi djetetu, bebi, ili zato što mu je moje tijelo bilo odvratno. Poslije toga, oko osam mjeseci, bila sam tako zaokupljena bebom da nisam ni razmišljala o seksu. Tada još nije bio fizički nasilan — bila sam dobra djevojka koja bi napravila sve što je naredio. Meka, podatna, tiha, zaljubljena, a tu je bio i David. Naivno sam pomišljala da me pošteđuje zbog djeteta. Dakako, nisam bila zaljubljena u njega, no ja sam mislila da ću vremenom naučiti što znači biti u braku, opstati... Počela sam, pokušavala sam ga zavesti. Znaš već, noćne rabote. Nije urodilo plodom. Jednom sam se prilikom odjenula u jedan fini crni negliže, dotjerala kosu i našminkala se, te otišla u njegovu sobu doslovce okupana u parfemu. Bilo je oko dva ujutro. Moj veliki plan sastojao se od toga da mu se uvučem u krevet i zavedem ga, uzbudim, da ga natjeram da prestane razmišljati o meni samo kao o Davidovoj majci. Uvijek je običavao spavati sam, iza zaključanih vrata, a ja sam znala za to jer sam ga pokušavala zavesti i nekoliko puta prije toga. Sve dok, na kraju nisam ukrala ključeve od Louelle. Duboko udahnuvši, Maggy se zagleda u svjetla što su prodirala kroz prednja stakla na zgradi. Obgrlila se čvršće, ali ne zato što joj je bilo hladnije. Preplavljivala su je sjećanja, cijeli jedan košmar slika užasa koje su se smjenjivale jedna za drugom. Nije se usudila ni pogledati u Nicka, pribojavajući se svog odraza u njegovim očima. Stajao je krut i nepokretan, baš kao i ona, rukama joj je i dalje grlio ramena, pogled mu je bio usredotočen na njezino okrenuto lice. Obraćajući mu se, ni dalje ga se nije usuđivala pogledati. Nije ga mogla, nije ga željela pogledati. Bilo je to sve što je mogla napraviti a da uopće nastavi govoriti. — Bila sam tiha poput miša. Otključala sam vrata i kliznula unutra. Znaš, on ima svoj poseban apartman. Sobu za dnevni boravak i spavaću sobu koja se nastavlja na nju. U sobi za dnevni boravak bilo je mračno, ali

202

se nazirao trak svjetla ispod vratiju spavaće sobe. Mislila sam da leži u krevetu i čita. To mi se čak i dopalo kao ideja. )ako prestrašena samom činjenicom da je bio budan, odlučila sam ući unutra. Zbog Davida, željela sam biti supruga svome suprugu. Zastala je na trenutak, uzdahnuvši, a tada nastavila. — Prošla sam kroz sobu za dnevni boravak što sam tiše mogla, otvorila spavaću sobu i zamalo umrla od onoga što sam ugledala. Lyle je bio budan, tu nije bilo frke. Stajao je u kutu sobe, gol, gledajući kako (am ševi jednoga od naših vrtlara, tinejdžera, u njegovu, Lyleovu krevetu. Nick je promrsio neodgonetljivu psovku sebi u bradu. Maggy ga još nije mogla pogledati. Ali je nastavila. — Vidjeli su me, dakako da su me vidjeli. Kako su me mogli promašiti? Željela sam pobjeći, ali me Lyle zgrabio za ruku. Dječak se na brzinu odjenuo i nestao. Bila sam nešto rekla Lyleu, čak se više ni ne sjećam što jer sam bila potpuno šokirana, a on me je ošamario. Uzvratila sam mu. Poslije me je pretukao. Sve drugo... sve je samo prošlost. — Dopustio je da te tvoj šurjak siluje? — upita Nick glasom iz kojega su izbijali nevjerica i bijes. — Da. On... On je cijelo vrijeme promatrao točno govoreći (amu što da mi radi, bodreći ga. Poslije toga, zaprijetio je da će me ubiti ako ikomu zucnem i riječ o svemu što se dogodilo. Tada sam već znala da je bio u stanju počiniti to. Nakon što su me konačno pustili da odem, jedva sam se dočepala svoje sobe. Vjerujem da sam i dalje bila u šoku jer se ne sjećam mnogo toga. Čini mi se da sam odjenula kaput i cipele, da sam zgrabila novčanik u kojem je bilo još nešto novca... Tada sam krenula niz hodnik, po Davida. Nisam namjeravala otići bez njega. Svitalo je. Lyle me je zatekao kako izlazim iz dječje sobe. Uzeo mi je bebu, ponovno me ošamario, rekavši mi da slobodno mogu otići, ali bez djeteta. Rekao mi je da je dijete njegovo i da ga nikad više neću vidjeti napustim li ga. Potom je otišao natrag u dječju sobu i zaključao vrata. Maggy zatvori oči. — Kako sam mogla otići bez Davida? Nisam mogla! Vratila sam se u svoju sobu namjeravajući se iskrasti sljedećeg dana, ili dan poslije. No Lyle je točno znao što sam namjeravala. Unajmio je stanovitu gospođicu (adley, pravu goropadnicu od žene, koja je postala Davidova dadilja. Lyle joj je naredio da ga ni na trenutak ne ispušta iz vida, zato što sam ja malo poremećena i što bih mu mogla nanijeti zlo. (adleyeva ga je pazila danju i noću. Neprestano, ali baš uvijek, bila je s nama. Sjećanja su sve više navirala. 203

— Anonimno sam nazvala jednog odvjetnika i pitala ga kakva su moja zakonska prava. Lyle je i za to saznao — on uvijek sve sazna — poslije čega mi je zaprijetio da će me dati zatvoriti u ludnicu budem li ubuduće širila ružne glasine o njemu. ) bio bi to napravio. Može to i dan-danas. Još. Zajecala je izgovarajući posljednje riječi i krenula prema kući okrenuvši Nicku leđa. Nije znala da li je prati niti ju je to zanimalo, jer je nekoliko sekundi poslije toga počela trčati. Link je, kao da je predosjećao njezin dolazak, ostavio vrata otvorena. Projurila je kroz njih, pa pokraj zbunjenog Linka, jedva jedvice stigavši do zahoda gdje je povratila, izbljuvavši cijelu utrobu. Dugo je ostala unutra, klečeći pred zahodskom školjkom zatvorenih očiju, glave naslonjene na hladne pločice, čekajući da minu grčevi. Poželjela je isprazniti mozak na isto tako lak način kako je ispraznila želudac. Znala je da sjećanja na tu noć nikada neće moći potisnuti u zaborav. Možda će ih samo pohraniti duboko u sebi da je ne muče. Kada je to bilo? Prije deset godina? Naposljetku se uspjela ispovijediti nekome. Nicku. Nije čak ni zaplakala. Možda će vremenom zarasti ta strašna rana. Tada je uhvati panika. Sada, kad je sve to ispričala Nicku, što li će on misliti o njoj? (oće li biti drukčiji? Ne. Ne Nick. Srce joj je to znalo, odmah, instinktivno. Nick će biti bijesan zbog svega što joj se dogodilo, ali neće biti bijesan na nju. Uostalom, i sam je rekao da je na njezinoj strani. )pak joj je trebalo mnogo vremena prije nego što je uspostavila ravnotežu i napustila kupaonicu. Nick je sjedio u sobi za dnevni boravak, u naslonjaču koji je bio pomaknut tako da se može vidjeti ulaz u kupaonicu. Televizor je bio uključen. Čula je glasove premda nije mogla vidjeti sliku s mjesta na kojem je stajala. Sve što je mogla vidjeti bio je Nick. Pozorno je promatrao vrata kupaonice dok je ona izlazila, izgledao je vrlo umoran i iscrpljen. — Sve je u redu, mačko! — reče on, prišavši joj istog trenutka kada se pojavila. Drhtavih mu je nogu prišla do pola puta. Znala je samo da mu je bez glasa pala u otvoreni zagrljaj. Obujmile su je čvrste ruke stisnuvši je uza se, zaštitnički, zagnjurivši lice u njezinu kosu. Podigavši je, odnio ju je u sobu, posjevši je u krilo. Dugo su tako ostali, ne mičući se. Samo je negdje u pozadini drečao nečiji televizijski glas. Ako je Nick i imao pojma o tome što je na TV-u, Maggy sigurno nije. Zapravo je bila sigurna da ni on ne zna što se prikazuje. — Priredi joj kupku... Važi? — izgovori Nick. Maggy se nije ni 204

pomaknula, niti pogledala oko sebe, znajući da se Nick obraćao Linku. Link se nije oglasio, ali se nekoliko trenutaka poslije toga začuo šum vode u kupaonici, negdje iznad njih, na prvom katu. Kao da su ga svi ti zvukovi prizvali u stvarnost. — Magdalena... Znaš da te volim. Kimnula je glavom, licem još zagnjurenim u njegovo rame. Oduvijek je znala da je voli. — Nadam se da mi vjeruješ? Ponovno mu je potvrdila kimanjem glave. — Tada me dobro poslušaj. Ne moraš se više bojati ni Forresta ni tih njegovih pajdaša. Dajem ti svoju riječ. Zbiva se nešto o čemu ti još ne mogu govoriti, ali nešto što će promijeniti cijelu stvar. Dobit će po njušci, premda ne dovoljno. Nikada više ne moraš vidjeti Forresta, a on neće biti u prilici da dobije skrb nad djetetom. — Nick, o čemu ti to govoriš? — upita Maggy, naglo se uspravivši i namrštivši. Stravična joj se sumnja uvukla u glavu. Poznavala je Nicka cijeli svoj život i premda nije bio lako zapaljiv, kad bi ga jedanput obuzeo bijes postajao bi nezaustavljiv. Ništa nije zaboravljao. Pamtio bi i dobro i zlo. Nije bio tip čovjeka koji bi samo tako, olako, zaboravljao sve uvrede koje mu je Lyle bio nanio prije toliko godina. — Nećeš ga, valjda, ubiti? )li unajmiti nekoga da ga sredi? — upita ona brižno. Nick se iskreno nasmijao. — Vrlo izazovna misao! Vrlo izazovna... — Ali što ako te uhvate? Nick, ne bih to mogla podnijeti. — Opusti se jer ne namjeravam nikoga ubiti. Forrest i njegovo društvance bit će sređeni na sasvim drugi način. Zakonski. — Kako? — To je nešto što ti još ne mogu reći. Moraš mi vjerovati — reče Nick — Zapravo ti sve to ni ne bih spominjao da nisi toliko prestrašena, a to ne želim. Čuješ li me? Ne želim da te ikada više bude strah ikoga. — Jesi li siguran... u to, o Lyleu? — prošapće Maggy, priželjkujući da bude tako, ali još ne vjerujući. — Siguran sam, Magdalena. I te kako siguran! — Kupka je spremna! — oglasi se Link odozgo. Nick pogleda prema otvorenim vratima sobe za dnevni boravak a tada u Maggy. )ako je bila blijeda i raščupana, milovao ju je svojim očima.

205

Rukom joj je nježno zagladio kosu maknuvši je s lica, a tada mu ruke krenuše nadolje, pod njezina koljena, dok ju je dizao držeći je u naručju. — Pa mogu hodati! — branila se Maggy dok ju je nosio kroz hodnik. — Znam — reče joj blago, nježno je poljubivši prije nego što je uspjela izgovoriti još koju riječ protesta. Poslije toga, nakon što se okupala, navukla je na sebe golemu Nickovu pamučnu majicu koju joj je bio posudio kao spavaćicu. Majica je bila toliko velika da ju je mogla dva puta saviti oko sebe. Zato je odmah i pomislila da pripada Linku a ne Nicku. Počešljavši kosu, i dalje u majici koja joj je visjela ispod koljena, opravši zube novom četkicom koju su pronašli u kupaonici, oprala je donje rublje, za sutradan. Nije se osjećala ugodno dok je svlačila grudnjak i gaćice, znajući da je u kući s dva muškarca, a u jednoga od njih je bila ludo zaljubljena. Ništa joj drugo nije preostalo, pa je slegla ramenima i naprosto zaboravila na čestitost. U tom joj je trenutku to bila najmanja briga. Osjećala je da joj je sve lakše odagnati iz sebe neugodne misli. Zapravo više nije brinula ni o čemu. Nick ju je čekao u uskom hodniku, naslonjen o zid. Čim je izišla, uspravio se i pružio joj plastičnu čašu ispunjenu nekakvom čudnom tekućinom. — Popij to — reče joj on. — Što je to? — upita ona sumnjičavo gledajući. — Mislio sam da mi vjeruješ — vragolasto se isceri Nick. — Svojim životom da. Svojom budućnošću — da. Ali nekakvim lijekovima — ne! Što je to? — Pilula za spavanje, ili, ako hoćeš, otrov za štakore. Ni ja ni moj brat ne patimo od nesanice, ali je on imao gadnu prehladu prije nekoliko tjedana. — Ne treba mi to! — )mala si naporan dan. Treba ti sna. Znam da nećeš zaspati ne popiješ li ovo. Predobro te poznajem, Magdaleno, ne zaboravi to. Ti nikada ne zaspiš nanjušiš li dobar provod. Bez ovoga nećeš sklopiti oči. Maggy se namršti. Dakako, bio je u pravu, ali to još nije značilo da se pomirila s time da ispije nekakav gorki lijek. — Molim te? — upita on laskavo se smiješeći. Sad je bila još namrštenija, ali ipak uzme čašu i ispije je. Uzevši joj iz ruku praznu plastičnu čašu, pruži joj drugu, papirnatu, punu vode. )spila je i to osjećajući pritom pravo zadovoljstvo. 206

— Sada, kad si me potpuno omamio i drogirao, — reče ona nakon što se on riješio čaša bacivši ih u smeće — još mi samo reci gdje ću spavati. — Pokazat ću ti. Uveo ju je u jednu od dviju spavaćih soba na prvom katu. Bila je malena, uređena samo najosnovnijim namještajem: dvostruki krevet na razvlačenje prekriven svježe opranom bijelom posteljinom, noćni ormarić s lampom, ormar s ogledalom i stolac za ljuljanje. Na prozorima obične čipkaste zavjese, a na podu plavo bijeli tepih. Posebno ju je dirnuo izgled kreveta. Očito je bio uređen posebno za nju jer je prljava posteljina još ležala na hrpi u hodniku. Nove plahte, puni jastuci, prekrivači već presavijeni, čekajući nju. Uređeni za nju. Napravio je to Nick koji je bio poznat po svojim kuharskim umijećima, ali i po tome što je mrzio raspremiti ili pospremiti krevet. — Hvala ti, Nick — reče ona nježno ga gledajući. — Na čemu? — glas mu je bio hrapav a ruka nježna dok joj je gladio lice. — Na tome što se tako lijepo brineš o meni. — Uvijek računaj na mene, mačko — poljubi je on u vršak nosa, nježno je gurajući prema krevetu. — Uskoči! — reče on. To je i napravila, ne samo zbog njegova čeznutljiva pogleda, već i zato što je doista bila posve iscrpljena. — Gdje ćeš ti spavati? — upita ga dok se uvlačila pod pokrivač, jer joj je iznenada palo na pamet da je to vjerojatno njegov krevet. Dakako, ukoliko joj se nije namjeravao pridružiti — u što nije vjerovala. Ne bi to Nick. Znao je da još nije spremna. — S Linkom. U njegovoj sobi su dva kreveta. Ne brini. I prije smo zajednički dijelili sobu. Znala je da je to istina. Kao djeca, Nick i Link zajedno su spavali u istom krevetu jer je samo jedan i bio u praznoj sobi. Njihova je majka spavala na kauču, u susjednom sobičku. Prisjećajući se svega toga, Maggy zagnjuri glavu duboko u mekani jastuk i ispruži se, osjećajući se fizički ugodnije nego danima prije. S vremenom, a i zahvaljujući toploj kupki, popustila je bol u rebrima. Nestala je i mučnina izazvana stresom, kao i popratna glavobolja. Najvažnije od svega, čak je i njezino duševno stanje postalo podnošljivo. Osjećala se opuštenom i slobodnijom nakon što je Nicku ispričala sve što se zbilo one noći, što ju je proganjalo godinama. Jenjavao je i strah od

207

Lylea, nije se više toliko brinula za svoju i Davidovu sudbinu. Nick joj je rekao da mu vjeruje. Vjerovala mu je. Ako je on rekao da nema o čemu brinuti, niti neće. Barem ne noćas. Odahnuvši s osjećajem olakšanja, okrenula se na lijevu stranu osjećajući ugodan miris svježe oprane posteljine. Nick ju je gledao cijelo to vrijeme sa zagonetnim izrazom na licu. Kad se konačno smjestila, ugasio je svjetlo. — Dobro se naspavaj, Magdaleno — šapnuo je i ovlaš je poljubio. Zatim je napustio sobu zatvorivši vrata. Nije, tako reći, ni otišao a ona je već duboko spavala. Prolazili su sati. Sat u kuhinji oglasio je ponoć, a potom jedan sat poslije ponoći. Otprilike baš u to vrijeme, Maggy je počela sanjati.

208

26

B

io je to uvijek jedan te isti san. Neprestano ga je sanjala. Negdje u najdubljim kutcima svijesti, Maggy je čak i spavajući znala da sanja. No to je nije spašavalo od napada neopisivog užasa. Poludjela bi od straha čim bi ugledala samu sebe kako stoji na toj nepoznatoj joj pješčanoj obali. Ni na metar i pol od nje, zjapio je ponor, ogroman smrdljivi ponor iz kojega su kuljali narančasti plamenovi i crni dim. )z ponora su dopirali krici, jezivi krici zbog kojih bi se najradije zgurila i rukama pokrila uši. Ali nije. Umjesto toga, svaki bi put ispružila vrat da vidi što je u ponoru, te bi — šokirana i uspaničena — shvatila da bulji u pakao. Krici koji su se čuli pripadali su dušama izgubljenih. Beskonačne kolone muškaraca, žena i djece pružali su ruke tražeći pomoć koja nije stizala, vrišteći u agoniji dok bi ih gutali plamenovi. Uz provalu mučnog straha, padalo bi joj na pamet da će ona uskoro postati jedna od njih, jedna od prokletih. Začula je nešto iza sebe i okrenula se. Sledila se od straha. Sotona je jurio prema njoj s uperenim vilama, s namjerom da je gume u ponor, onima dolje. Uspije li mu to, znala je, više joj nema spasa. Crveni Sotona s rogovima i repom poput bića, bezumno se smijao. Više od svega, užasnulo ju je njegovo lice. Bilo je to Lyleovo lice. Lyleove blijede plave oči. Trčala je. ) vrištala, vrištala, vrištala... — Magdaleno! Magdaleno! Zaboga, Magdaleno, što se dogodilo? Čuvši te riječi, shvati da uspravno sjedi na krevetu u kojem je bila zaspala prije nekoliko sati i da vrišti tako da se cijela kuća ori. Upali se lampa na noćnom stoliću. Nick se nagnuo prema njoj, tresući je da dođe k sebi. Link je s pištoljem u ruci stajao na vratima sumnjičavo gledajući uokolo, po tamnim kutovima sobe, spreman da reagira. — Jesi li nešto vidjela? Jesi li ozlijeđena? — Nickova su pitanja zvučala oštro. Po njegovu blijedu licu, Maggy shvati da se sigurno dobrano prestrašio zbog nje. Rukama ju je i dalje čvrsto držao za ramena, zabrinuto je gledajući svojim snenim očima. 209

— To je užasno! — turobno će Maggy, još zarobljena mrežama sna. — Oh, Bože, Nick, to je tako užasno. — Što je to bilo tako užasno? — napeto ju je promatrao. Istodobno, Link je s druge strane naglo otvorio vrata zahoda i odmah odskočio unatrag, kao da je očekivao da će zateći nekoga unutra. — San. — San? — ponovi Nick olabavivši stisak svojih šaka, počinjući polako shvaćati o čemu je riječ — Kakav san, dušo? Naslijepo je posegnula rukom za njim, osjećajući da će biti sigurna samo ako se nađe u njegovu zagrljaju. Sagnuo se prema njoj, a njezine ruke dotaknuše njegova gola, mišićava ramena, obaviju mu se oko vrata i povuku ga nadolje snagom za koju ni Maggy nije znala da ju posjeduje. — Kakav san, dušo? — ponovi on popuštajući i predavajući se njezinu upornom zagrljaju. Sjeo je na rub kreveta i uputio značajan pogled bratu. Link je samo frknuo odustajući od daljnjeg pretraživanja sobe, a zatim se uputio prema predvorju zatvorivši vrata za sobom. Tek tada, Nick ponovno pogleda u njezino lice. — Bila sam tako prestrašena — mucala je tresući se. Čvrsto ga je zagrlila, kao da mu nikada neće dopustiti da ode. Podigavši pokrivač i plahtu, uvukao se cijelim tijelom u krevet, pokrivši ih oboje samo plahtom. Zagrlio ju je rukama oko struka i ramena, te privukao k sebi. Osjećala je vrelinu njegova tijela. Bi joj toplije, iako je i dalje drhtala. No ne zbog hladnoće. — Možeš li mi ispričati sve to? — umirujuće joj je gladio kosu. — Riječ je o Lyleu. On je Sotona. — Znam — odgovori on suhim glasom. — U mom snu! — uporno će Maggy, stresavši se kad se na trenutak prisjetila onih plavih demonskih očiju. — )spričaj mi — ponovi on. )spričala mu je. Sve. O snu, o svojim noćnim morama. Slušajući je, milovao ju je po kosi, leđima, ramenima. Došavši do onog dijela sna u kojem Sotona ima Lyleovo lice, ponovno je zadrhtala i čvrsto se stisla uz njega. Završivši priču, duboko je uzdahnula i zatvorila oči. Nick ju je slušao ne govoreći ništa, ne prestajući je nježno milovati. — Već godinama sanjam taj isti san. Nasmrt me prestraši. — Sjećaš li se što sam ti rekao? Da se više ne moraš bojati Lylea. Sada si sigurna. Zauvijek. Sad ću te ja štititi, a on uskoro više uopće neće biti u poziciji da te gnjavi, ni tebe niti ikog drugog. 210

— Oh, Nick, jesi li siguran? — upita ona, silno želeći da bude tako. Mislila je da vjeruje, ali nakon svih užasa koje je prošla, shvatila je da ima i pukotina u toj vjeri u Nicka. Na kraju krajeva, Lyle Forrest je bio vrlo, vrlo moćan muškarac. Nick je bio lijep, seksi, šarmantan, inteligentan i uopće divan na svaki mogući način, ali hoće li moći iščupati žalac stršljenu opasnom i pokvarenom kao što je Lyle? Vjerovati u njegove riječi zahtijevalo je i nešto više od same vjere. — Siguran sam. Nikada ti više neće nauditi! Zapamti to. ) kaži: Lyle Forrest me više nikada neće moći povrijediti. Tako tvrdi Nick . Maggy je oklijevala, čvrsto zarivši nokte u njegova mišićava leđa. No ako ništa drugo, vjerovala je u Nickovu odlučnost da je zaštiti. Zato je poslušno ponovila: Lyle Forrest više me nikad neće povrijediti. Tako tvrdi Nick . Na svoje iznenađenje, poslije toga osjećala se bolje. Još dršćući, stisla se uz njega i naslonila glavu na njegova prsa. Strah u njoj postupno je iščezavao, ostavljajući iza sebe nijemo sjećanje na protekli užas. Nickove su ruke grlile njezino tijelo, gladile je, smirivale. Beskrajno polako, tijelo joj se počelo opuštati. Još se jače stisla uz njega, osjećajući se ugodno i sigurno. Mošusasti miris snažnog muškog tijela osjetila bi svaki put kad bi udahnula zrak. Pomiješan s prirodnim mirisom njegova tijela, bio je samo miris sapuna kojim se koristio, po čemu je zaključila da se nedavno istuširao. Krenula je rukom po njegovom tijelu, milujući ga i tada, tek tada primijetila da je on samo u gaćicama koje nisu mogle prikriti uzbuđenost koja ga je sve više obuzimala. Spolovilo kao da mu je htjelo iskočiti iz gaćica. Osjećala ga je cijelom njegovom dužinom, pripijenog uz njezino tijelo. Nick... Uvijek pravi muškarac. — Osjećaš li se bolje? — upita je on, grleći je i dalje. — Mmm! — Maggy se još jače stisla uz njega, draškajući ga, grickajući ga, izluđujući ga. Namjerno, vragolasto. — Bolje da odem i ostavim te da se naspavaš — očajnički će Nick koji se jedva susprezao. — Ne ostavljaj me, Nick — tužno je šapnula. Učini joj se da je zaškripao zubima, ali je njegove ruke ponovno zagrliše, sada oprezno. Savršeno je dobro znala da ga dovodi do samog ruba muške izdržljivosti i u tome je uživala. Znala je da može zaustaviti lavinu koju je pokrenula, i to u svakom trenutku. Ma koliko uzbuđen, Nick je nikada ne

211

bi prisiljavao, niti bi joj zamjerio. Ne mičući se, dopustio je njezinim znatiželjnim prstima da ga pretražuju, grlio ju je bez riječi, sve jače daščući. Znojio se... Osobito tamo gdje bi ga dotakla. Maggy je jednom prilikom čula da je znoj slankast, pa odluči uvjeriti se u to. Licne ga jezikom po prsima. Poljubac je bio lak poput leptira, delikatan kao kapi rose. — Nemoj! — reče Nick grubim glasom, uguravši svoju ruku između njezinih usana i svojih prsa. — Nick? — upita ona, pogledavši ga. — Sranje! — reče on i počne drhtati.

212

27

I

zluđivala ga je. Osjet njezina tijela uz njegovo, njezine glatke grudi pritisnute uz njegova prsa, odvojene samo običnom majicom koju je imala na sebi, njezino svilenkasto meko bedro prebačeno preko njegovog, težina glave na njegovim prsima. )zluđivalo ga je sve u svezi s njom — njezin slatkasti, zavodljivi miris, blijedi sjaj kože, način na koji se valoviti slap njezine crvenkastosmeđe kose razlijevao po njegovim prsima, bjelina njezina lijepog profila, dodir njezinih ruku... Oh, Bože, dodir njezinih ruku! Znao je da će ostati bespomoćan čim ga je počela dodirivati onim svojim dugačkim bijelim prstima, urezujući mu u meso dugačke ružičasto obojene nokte koji su izgledali primamljivo i slasno poput slatkiša. Uostalom, samo je toliko mogao izdržati. Tijelo mu je reagiralo normalno — ipak je on čovjek vrele crvene krvi. Volio ju je, očajnički, bezumno, strastveno, ljubavlju koja bi poput divlje plime i planine rušila pred sobom. Toliko, da ne smije više nikome dopustiti da je povrijedi. Previše, a da je i on nepromišljeno ne povrijedi. Dovraga, bojala se seksa. Prvo bi postajala prisna, a zatim bi vrištala zaboravljajući tko je on, misleći da je samo neki stranac koji se sprema silovati je. Namrgodio se prisjetivši se svega. Kvragu, imala je svoje razloge. Bila je to žena koja je u svom životu prošla i iskusila toliko toga da bi nekoj drugoj ženi trebalo barem dvadeset života za slično iskustvo. On joj ne želi postati novi životni teret. Bit će pun ljubavi prema njoj, nježan. Dat će si truda i vremena da joj pomogne prebroditi loša sjećanja, da je učini sretnom i neustrašivom prije no što prijeđe na seks. Učinit će to baš na taj način, makar ga to stajalo života. U ovom trenutku, s njom pokraj sebe, to bi mu se moglo i dogoditi. Ali ne prije nego što ubije (amiltona Drummonda, kao i ono kopile Lylea Forresta. Povjerila mu je svoju tajnu, tajnu koju nije otkrila nikom drugom. Znao je da se boji seksa, znao je zašto se boji seksa, i davao joj je za pravo. Što, onda, sada radi? — pitao je sam sebe ispružen u toplini kreveta 213

zajedno s njom, nježno je držeći u zagrljaju nakon što se vrišteći probudila poslije užasnog sna. Pokušavao je misliti na sve drugo na svijetu, samo ne na to da vodi ljubav s njom, no taj njegov prokleti veliki ud stajao je čvrsto i uspravno poput telefonskog stupa. Tko god da je rekao da muškarci drže svoje mozgove u gaćama, mora da je dobro poznavao svog pimpača. Jer, taj je znao što želi, ali ne i što može dobiti. Paučji dodir njezina nokta kojim ga je dražila klizeći mu niz trbuh, natjerao ga je da zarine šake u njezinu kosu i stisne ih, ali blago, da ona to ni ne osjeti. Kontrolirao je svoje disanje — unutra, van, unutra, van — a sve u pokušaju da zatomi svoje normalne tjelesne potrebe. Unutra, van — ne misli na taj divan vršak prsta na tvom trbuhu — unutra, van — ni ne pomišljaj na to koliko bi bilo lijepo da se taj isti prst spusti još nekoliko centimetara niže — unutra, van — ne razmišljaj o tome što ti sve čini dodir njezinih usana... )suse, nije to više mogao podnositi. U samoobrani, ponovno je gurnuo ruku između njezinih usana i svojih prsa, ali bilo je prekasno. Borio se protiv neodoljive želje da strgne majicu s njezina tijela, da je polegne na leđa i zabije se među njezina bedra. Napor da se suspregne, pretvorio se u drhtanje cijeloga tijela, baš kao u kakva sedamnaestogodišnjaka. — Sranje! — jekne on škrgućući zubima. Nije joj promaklo njegovo reagiranje, niti je bilo načina da ne shvati gdje su u tome trenutku, bile njegove misli. Magdalena ga pogleda, namještajući se tako da im se oči susretnu. Da je bio imalo priseban, vjerojatno bi se pitao ne ponaša li se ona malo previše nevino. — Je li ti hladno, Nick? — upita ga. Hladno. Vraga hladno. Vulkansko grotlo vjerojatno je bilo hladnije od njega u tome trenutku. Ta je spoznaja izbrisala svaku drugu pomisao iz njegove glave — kao, na primjer sumnju da ona uživa u njegovoj nevolji. — Malo — slagao joj je kroz zube, osjećajući kako mu novi val drhtaja preplavljuje tijelo. — Tada bi se trebao pokriti i dekom — nasmiješi mu se ona i položi svoj dlan na njegov izmučeni, mišićavi trbuh. Skliznuvši rukom nadolje, dodirne vrškom prsta njegov uspaljeni ud. — Isuse! — zaječao je Nick odmaknuvši njezinu ruku. — Nekad si volio da te dodirujem — reče mu ona provukavši svoje 214

prste kroz njegove. Čvrsto ih je stisnuo da potpuno ne izgubi pamet. Zafrkavala ga je i izazivala; sad je bio potpuno siguran u to, a to je bio dobar znak. Mora održati samokontrolu. Najzadnja stvar na svijetu koju bi sada želio napraviti, bila je da je prestraši. No ova konkretna igra morala je prestati — smjesta. Znao je da neće još dugo izdržati. — Magdaleno, dušo ljubavi, ja to još volim. ) te kako! Toliko da ako me opet takneš, neću biti odgovoran za svoje postupke poslije toga — reče on stisnuvši zube — Moram izaći odavde. — Možda ja ne želim da se ti osjećaš odgovornim za bilo što. ) možda ne želim da odeš iz sobe. — )suse, ubijaš me! — procijedi on kroz tako stisnute zube, da osjeti bol. Znao je da bi smjesta trebao ustati iz kreveta, no bio je potpuno nesposoban da se pokrene. — Stvarno? — Maggy mu uputi onaj svoj sneni, nevini osmijeh. Bio je siguran u to da je lažan, da ta mala vještica točno zna što mu radi, kao i da to čini namjerno. Srce mu zalupa trostruko jače. Podigavši glavu s njegovih prsa i odmičući raskošnu kosu, otvoreno se zagleda u njega, a tada razgleda tijelo od glave do pete, uključujući sve ono u sredini. Tada mu ponovno dotakne ud. — Magdalena, zaboga! — zaječao je osjećajući kako njezina ruka prodire kroz gaćice sve dublje unutra ali ne napravi ni pokreta da je spriječi. Nije ni mogao. Bio je doslovce paraliziran svojom željom za njom. — Vodimo ljubav, Nicky — šapnula je dok je rukom obgrljivala njegov golemi, granitni monolit, koji je prijetio eksplozijom svake sekunde. — Želim da to napraviš, molim te. — Magdalena... — posljednjim se plemenitim snagama borio protiv samog sebe. Njezina se ruka počela polako počela pomicati gore-dolje, nadražujući ga. — Molim te. Ma koliko dobrohotan bio, više nije mogao izdržati. Susprezao se toliko dugo samo zbog Magdalene. — Volim te — reče joj on mješavinom krivice i topline u hrapavu glasu, podigavši ramena s kreveta kako bi je lakše uhvatio ispod pazuha, okrenuo je i položio na leđa, skidajući joj majicu. Želio je da se sve odvija sporo, da ugodi njoj, da je uzbudi do stupnja na kojem više neće moći razmišljati ni o čemu, osim o njemu. Pogled na njezino golo tijelo, na nju, onako nasmiješenu, voljnu, bez straha u očima koje su ga pozivale, na ispružene

215

ruke koje su ga privlačile sebi... Naprosto se zabio u nju. Bilo je to nešto najljepše što je ikada iskusio. Ječeći već zbog samog zadovoljstva, čvrsto ju je zgrabio rukama i potpuno izgubio glavu. Ševa je bila brza, divlja, ni slična prijašnjima. Bilo je divno. Uoči svršavanja, zabio se u nju do kraja, tresući se kao da ga je pogodila kap u trenutku kad su mu slabine eksplodirale u valovima vrele čvrste ekstaze. Nekoliko minuta poslije svega, nije čak mogao ni razmišljati. Zatim je mogao. Bilo je to još gore. Da li ju je prestrašio na smrt? Brzo se prisjećao svega što se maločas dogodilo među njima, ali se nije sjećao ni vrištanja, ni otpora, ni borbe da ga se oslobodi, ni znaka s njezine strane da nije savršeno sretna što je tu gdje je. Da li se onesvijestila? Ne. Ne njegova Magdalena. Nije ona bila tip koji pada u nesvijest. Zašto je, onda, toliko tiha? Skupivši svu svoju snagu, podigne glavu i sramežljivo je pogleda u oči.

216

28 rošlo je, završilo, slavljenički shvati Maggy. Uspjelo joj je. Ne, Nicku je uspjelo. Nick je probio barijeru koja je godinama sputavala njezinu spolnost. Bila je slobodna, slobodna da ponovno bude normalna žena, slobodna da voli svog muškarca. Oduševljavala ju je već i sama pomisao na to. Prije nije shvaćala svu težinu straha, sve dok nije bio razbijen. Nasmiješila se kad je Nick podigao glavu i pogledao je. Izgledao je kao krivac tako da je jedva suspregnula poriv da se malo našali na njegov račun. Nadnio se nad nju pridržavajući gornji dio tijela na svojim nabreklim rukama, s ramenima tako širokim da uopće nije mogla vidjeti ostatak sobe. Njegova prsa prekrivena gustom, crnom dlakom bila su tek nekoliko centimetara daleko od njezina lica, pa je nakratko uživala u ljepoti njegove muškosti a zatim ga pogledala. Oči joj s ljubavlju pretraživahu to drago, tvrdo boksačko lice, četvrtastu čeljust koja je bila gotovo potpuno prekrivena zaliscima, zatim široka usta tankih usana, nasmiješena dok ju je promatrao. Tada im se oči susretoše. Zelene dubine njegovih, bile su potamnjele od zabrinutosti. — Je li sve u redu? — upita je, ne osobito rasterećen brige zbog smirena izraza na njezinu licu. Kimnula je glavom. — Nisam te povrijedio... )li jesam? Nisam čak ni razmišljao o masnicama. Maggy odmahne glavom. — Jesam li te prestrašio? — i dalje je izgledao poput, sada ponešto namrštenog krivca. Maggy ponovno odmahne glavom. — Prokletstvo, Magdaleno, reci nešto! — procijedi on. — Osjećam se tako trulo, a ti mi baš nimalo ne pomažeš. Rekavši to, svalio se s nje na leđa, držeći jednu ruku pod glavom dok je zurio u plafon. — Žao mi je — reče ona kruto, podlaktivši se da ga bolje vidi.

P

217

— Ne, to bih ja trebao redi. Meni je žao — reče on pogledavši je — Nisam želio da se to dogodi tako. — Bilo je dobro — Maggyn je glas postajao veseliji iz trenutka u trenutak. — Baš ti hvala na tome! — mrzovoljno će Nick. Očima se ponovno zabuljio u strop. — Nisam tako mislila — reče Maggy i zahihoće se, a to je, vjerojatno, bilo baš ono što nije trebalo napraviti. Na licu mu se vidjelo da je povrijeđen njegov muški ponos. To ju je, na neki način oduševilo. — Zapravo je sjajno. Doista sjajno, uvjeravam te — nastavi ona. On je samo zaškripao zubima što je natjera da se ponovno zahihoće. — Nemoj mi prodavati takve štoseve — reče on. Ako je njegov izraz i bio još kakav-takav, njegovo se raspoloženje ukiseljavalo brže od vrhnja za jednodnevnu upotrebu. Bolje da što prije prestane s hihotanjem, pomislila je Maggy. U suprotnom, gol će iskočiti iz kreveta i nestati prije nego što mu uspije objasniti što je doista mislila rekavši sve ono. No iznenada se osjećala tako dobro, tako mlada, tako normalna, da je bilo vrlo teško ne nasmijati se iz čista veselja. — Bilo je dobro — uporno će Maggy blagim glasom, dodavši: — Nisam se prestrašila. Nisam vrištala. Nisam čak ni razmišljala ni o kom drugom osim o tebi. A to je ono što me oduševilo. Oči mu bljesnuše na trenutak, a tada se i on nasmiješi, polako, pomalo škrto, ali se nasmiješio. — Pokušavaš mi reći da nisi doživjela orgazam — reče on. Bila je to optužba, ali vesela. — Ovaj puta nisam — priznade ona blagim glasom. Lupeški joj osmijeh zatitra na rubovima usana i ona mu namigne — Dakako, ono u kamionu, to je posve druga priča. — Ma nemoj? — zainteresirano je podigao obrve. — Da, da... — Maggy kimne glavom i nasmije se. Iznenada je sjeo, uhvatio rub njezine majice koja je bila obavijena oko njezinih kukova i navuče joj je na glavu. Maggy ispruži ruke da ga se dočepa, tresući glavom da se riješi majice i bujne kose koja joj je prekrivala lice, no prekasno. Već je ustao, ostavljajući je golu i nasmiješenu. — Moje žene uvijek svršavaju — zarežao je srdeći se na nju, rukama je prisiljavajući da legne. — Pokušavaš li ti to pokvariti moj rekord? Na trenutak ju je držao pritisnutom na krevetu, sa zezantski ljutitim izrazom na licu, upijajući zamršene oblake crvenkastosmeđe kose koja je, 218

poput kepa, omotavala njezino tijelo, upijajući nježne crte lica, osmijeh u njezinim očima, mekoću njezinih darežljivih usana. )ako je bila vitka žena, imalo se što vidjeti na njoj na pravim mjestima. Maggy osjeti kako joj cijelo tijelo prožima ugodna toplina zbog sjaja u Nickovim očima i načina na koji ju je gledao. Znala je i što je ponajviše privuklo pažnju tih njegovih očiju — pune, okrugle grudi, njezine ružičasto-smećkaste, uspravne i tvrde bradavice... Na svoje iznenađenje, uživala je u tome. Tada se ukočio, činilo se da jedva diše dok mu je lice mijenjalo boju. Na trenutak, Maggy je bila potpuno izgubljena. Tada pogleda nadolje, u samu sebe, na mjesto na kojem su počivale njegove oči. Masnice na njezinom grudnom košu bile su, onako crveno-žute, izrazito vidljive na bjelini kože. To je bio razlog onom strašnom izrazu Nickova lica. Smiješno, ali ona je već potpuno zaboravila na njih. — Više me ne bole — reče Maggy. — Ne sada. )spruživši ruku, ugasila je noćnu lampicu. Soba je utonula u tako gust mrak da nije vidjela ni vršak svoga nosa, a kamoli njega. — Što čekaš? Baci se na posao — reče ona pružajući ruke da ga zagrli oko vrata. — Natjeraj me da svršim. Ne želiš, valjda, sam sebi srušiti vlastiti rekord? — Magdalena... — povukao se, zvučeći nekako sumorno, sjetno. — Zaveži, glupko, i poljubi me — šapne ona zavodljivim glasom. On to i učini. Maggy osjeti dodir cijelog mu krupnog, mišićavog i golog tijela, prisno stisnutog uz njezino. Usne mu pronađoše njezine ljubeći ih nježno, brižno. Jezik mu je prodirao u slatke dubine njezinih ustiju, istražujući vlažnu tamu, poigravajući se njezinim jezikom. Uzvraćala mu je poljupce bez hitnje, s toplim osjećajem pravičnosti. Rukama mu je gladila široka ramena, pa nadolje, niz leđa. Toplina njegove kože oduvijek ju je izbezumljivala. Obožavala je dodirivati ga. Rukama joj dotakne grudi. Maggy je zamalo prestala disati dok joj je nježno milovao bradavice. Osjećala je kako bubre, rastu. Poljubivši je još jednom, spusti se na njih. Nježno je sisao prvo jednu gladnu dojku, a potom i drugu. Na dodir njegovih usana, Maggy osjeti kako se, pomalo bolno, budi uzbuđenost u njezinim slabinama, kako se budi novi život. Kao da je znao, krenuo je u potragu za njim. Zaustavila je dah dok su mu ruke klizile niz njezin trbuh, gladeći svilenkastu kožu, sve dok se nisu zaustavile na ranjivome, kovrčavom trokutu između njezinih bedara. Milovao ju je tamo, izazivao je izluđujući je petingom. Usne mu istodobno ljubiše njezine grudi. 219

Zadovoljno predući, Maggy mu je čvrsto pritisla glavu uz svoje grudi, provlačeći prste kroz gustu, crnu, kovrčavu kosu. Oči joj se zatvoriše a noge zadrhtaše čim je osjetila da u njoj, voljko i nevoljko, raste ono pravo uzbuđenje. Usne mu tada skliznuše nadolje da preuzmu posao ruku. Maggy je osjećala toplu vlažnost njegova jezika koji se na trenutak zaustavio kod pupka i zarinuo u njega. Stresla se ali odmah i ukočila jer je njegov jezik nezaustavljivo nastavio svoj put nadolje. Rukama mu je i dalje prolazila kroz kosu a tada čvrsto stisla šake u trenutku kad se nosom počeo igrati s čupavim trokutićem, njuškajući, gurkajući. Rukama ju je poduhvatio za guzove i podigao uvis kako bi cijela bila na raspolaganju njegovim ustima. — Molim te, Nick — molila ga je osjećajući vrelinu njegovih usta i spretno lickanje njegova jezika. Bilo to izrečeno kao prosvjed ili kao molitva, otišla je predaleko da se izvuče. Maggy nije bila svjesna ničega osim njegovih usta u njoj, ruku koje su je čvrsto držale zbog vlastitog zadovoljstva, i bolnoga čulnog užitka koji se sve jače skupljao u njoj zbog tog njegovog vražićka od jezika. Ruke su joj ležale na plahti, gnječeći je i gužvajući drhtavim prstima. Oči joj bijahu zatvorene, usne rastvorene, a glava joj se neprestano micala s jedne na drugu stranu. Bože, uživala je u svemu što joj je radio! Nije željela da prestane. Nikada... No prestao je. Točno u trenutku kad je pomislila da više neće moći izdržati ni časka, odvojio se od nje i usnama krenuo prema gore, duž njezina pobunjenog tijela koje se savijalo i izvijalo pod njegovim vrućim poljupcima, pod usnama koje su doticale svaki centimetar njezine kože. Zastao je na trenutak da još jednom okusi njezine grudi i ona glasno zaječi. Nije se zaustavljao. Krenuo je dalje, gurajući svoja polunapeta bedra među njezina, koja kao da su bila krojena za njih. Uspaljeni vršak njegova glavića pažljivo je i nježno ispitivao pulsirajući otvor u dubine njezina tijela, koji je maločas cjelivao usnama. Maggy ga osjeti i zacvili. Čula je taj neobičan zvuk ni ne shvativši da je izašao iz njezinih vlastitih usta. — Još ne, mačko! — šapnuo je i poljubio je u usta. Uzvratila mu je poljupcem, daščući od želje da je posjeduje, čvrsto ga grleći rukama, drapajući njegovu kožu noktima... On nije želio žuriti, već je polako, vrlo polako ulazio u nju, ispunjavajući je milimetar po milimetar sve dok se nije počela meškoljiti i vrpoljiti pod njim, gurnuvši svoje tijelo uvis, prema njemu, požurujući ga. No on ni dalje nije želio žuriti. S rukama na njezinim prsima i jezikom 220

u njezinim ustima, ušao bi u nju pa izašao, zabio se u nju, pa izašao namjerno sporo, ne bi li je izludio. Kada je počela svršavati bilo je to snagom zemljotresa koji je natjera da i nogama i rukama čvrsto obgrli njegovo tijelo, izvije leđa i jecajući izgovori njegovo ime. — Nick! Oh, da! Oooh! Da! Nick! Valovi ekstaze koji se razliše njezinim tijelom, zahvatiše i njega. Maggy osjeti kako se ukočio dok je još bio duboko u njoj, i zadrhtao. Mogla je osjetiti njegov orgazam, a to je njegovo zadovoljstvo samo pojačalo njezino. Dugo poslije toga nisu se ni pomakli, ukliješteni jedno u drugo. Njegovo je tijelo bilo mrtva masa koja ju je pritiskala duboko u madrac. I dalje ga je grlila, gladeći njegovu kosu uz sneni smiješak na usnama. Naposlijetku je okrenula glavu prema njemu i poljubila ga u neobrijani obraz. — Svršila sam! — šapnula mu je u uho. — Rekoh ti ja... — odgovori on hvalisavo. Podsjeti je to na dječaka kakav je nekada bio. Nasmiješi se. Podigavši glavu da joj podari još jedan brz, kratak poljubac, Nick se skotrlja s njezina tijela nastranu, privlačeći je jednom rukom, dok je drugom navlačio pokrivač da ih pokrije. Pronašavši jastuke zgurane uz sam rub kreveta, stavio je jedan sebi pod glavu, a drugi njoj, te je poljubio u vršak nosa. Samo nekoliko trenutaka kasnije, umjereno, usporeno disanje bio je znak da je zaspao. Iscrpljen je, jadničak, pomisli ona. Potom je i ona zaspala sa smiješkom na licu, izabravši njegova prsa kao jastuk.

221

29

M

isao koja je naglo probudila Maggy, bila je da njih dvoje nisu koristili nikakva kontracepcijska sredstva. Oči joj se raširiše od užasa. Od svih ljudi na ovom svijetu, barem je ona morala to znati. Osim u slučaju da je Nick bio na vazektomiji, da su mu podvezani sjemeni kanali tijekom proteklih dvanaest godina, što je — koliko ga je ona poznavala — bilo malo vjerojatno, on je utjelovljenje plodnosti. Baš kao i ona. Mnogo je godina prošlo otkako je prestala razmišljati o seksu, tako da nije morala razmišljati o sredstvima protiv začeća. Prestrašeno je počela brojati koliko je dana prošlo od njezine posljednje menstruacije. Osam dana. Znači li to da je sigurna? Nije to znala. Nick je otvarao cijeli novi svijet pred njezinim očima, razmišljala je, ponešto kiselo jer... neplanirana trudnoća, sredstva protiv začeća, prenosive spolne bolesti — još dugo neće morati brinuti o tome. )li? Što ako? Ona i Nick već će danas morati porazgovarati o svim tim stvarima. Primijeti da je sama u krevetu. Udubljenje u jastuku pokraj njezinoga, točno je pokazivalo gdje je ležao, kao i plahte nogama nemarno gurnute u stranu. Nicku nije bilo ni traga. Dakako, znala je da je već odavno svanulo. Jedna se sunčeva zraka uspjela probiti kroz roletu na prozoru, a čestice prašine lijeno su milile po njoj. )zvana, začula je kako je netko zalupio vratima automobila, a nekoliko minuta potom, i ulaznim vratima na kući. Muški su glasovi bili odrješiti, kratki — nije mogla razumjeti o čemu su govorili, ali je bila sigurna da su muški. Zatim je začula kako se dvojica uspinju uz stubište. Potom, Nick. Prepoznala ga je. Zviždukao je. Maggy je sve to upijala u sebe dok se podvlačila pod pokrivače, do pazuha, tako da su joj samo ramena ostala gola. Usprkos svemu što se dogodilo prošle noći između njih, nije mogla samo tako sjediti gola dok on ulazi unutra. Kao što je Maggy i očekivala, Nick nije ni pokucao ulazeći unutra. Okrugla ručica na vratima jednostavno se okrenula, vrata su se otvorila i 222

on je bio tamo. Nosio je na sebi plavu platnenu košulju, uvučenu u plave traperice sa širokim kožnim remenom, u kaubojskim čizmama. Njegova kosa, očito dobro raščešljana četkom, blistala je. Bio je svježe obrijan. — Spavalice! — rekao je, prekidajući zgodnu melodiju koju je zviždao, kako bi joj se nasmiješio. — Nisi koristio kurton — obratila mu se optužujućim tonom. Njezina je srdžba bila pojačana mišlju kako je u tom trenutku izgledala: njezino je lice vapilo za umivanjem, trebao joj je bar trag šminke na licu, a kosa joj je bila neraščešljana, zamršena. Rukom je odmaknula dugačke pramenove kose s lica i namršteno ga pogledala. Nick je nakratko zašutio, odmjeravajući razmjer njezina nezadovoljstva, te ušao u sobu zatvarajući vrata za sobom. — U tom mi trenutku kondom nije bio pri ruci — odgovorio je raspoloženo, prilazeći krevetu i poljubivši je u njezina pobunjenička usta. Malenu smeđu papirnatu vrećicu koju ona nije ni primijetila položio je u njezino krilo — Ne brini, draga, sa mnom si potpuno sigurna. Magdalena je iz njegovih riječi odmah spoznala da nije zaražen nikakvom spolnom bolešću. No, bilo joj je svejedno za bilo kakvu bolest u tom trenutku. Uostalom, poznavajući Nicka, znala je da mu uopće ne bi palo na pamet taknuti je da nešto nije bilo u redu s njim. Sada ju je najviše mučila moguća trudnoća. — Već dugo ne pijem nikakve pilule. Njegovo olako ponašanje, samo ju je još više rasrdilo. — Ne pijem ih ni ja — odgovorio je. Maggy je zamalo slomila zube od bijesa. — Daj budi malo ozbiljniji! Nick je ugurao palce u remen i zamišljeno je pogledao. — Već sam zaboravio kakva si mala goropadnica bila. Zaslužujem li da se na mene viče prije nego što mi je uopće netko ponudio šalicu kave? Činilo se da još trenutak ozbiljno razmatra stvar, ali mu se tada pojaviše jamice oko usana. — Ti si sigurno vrijedna toga. Barem tako pretpostavljam. Maggy je jednostavno izvukla jastuk ispod glave i bacila ga na njega. Sagnuo se, smijući se, i otvorio vrata krećući van. — Kava se dolje kuha. (rana će biti priređena za petnaest minuta. Nastoj ne pojesti namještaj u međuvremenu. Zvijer! No Maggy se ipak nasmiješila bez obzira što je mislila. Vrećica što ju je ostavio u krilu sadržavala je nekoliko osnovnih 223

kozmetičkih sredstava — šampon za kosu, zubnu pastu, četkicu za zube, četku za kosu i češalj. Oči joj bljesnuše kad je vidjela što je sve dobila. Očito je Nick otišao do ljekarne zbog nje, i na tom mu je bila zahvalna. Oboružana čistom kosom i šminkom, osjećala je da može osvojiti svijet. Odjeća je bila potpuno druga priča. Mogla je odjenuti odjeću u kojoj je stigla, ali je bila prljava i zgužvana, a to nije željela. Na trenutak je razmišljala o tome, poslije toga ustala iz kreveta, navukla na sebe majicu koju je našla na podu da ne mora potpuno gola ići uokolo tražeći nešto odgovarajuće da se odjene. Budući je to bila Nickova soba, nadala se pronaći nešto njegove odjeće. Pronašla je crnu pamučnu majicu i crne meke hlače na polici ormara u sobi, uredno složene. Noseći uza se i vrećicu koju joj je donio Nick, uputila se prema kupaonici, istuširala se, našamponirala kosu, isprala je, osušila se ručnikom po cijelom tijelu te ga, kao turban ovila oko glave. Bila bi iznenađena da Nick ili Link posjeduju nešto što se zove sušilo za kosu. Bila je u pravu jer nije pronašla niti jedan uokolo. Njezino je donje rublje bilo premješteno i složeno na drugo mjesto. Pocrvenjela je navlačeći ga na se, pri pomisli na Nicka — a nadala se da je to baš Nick napravio, dodirnuo njezino donje rublje. On, a ne netko drugi. Što je, dakako, bilo bedasto. Zaboga, pa toliko su robe razmijenili u djetinjstvu... Što bi moglo biti intimnije od toga? Uskočila je u hlače koje su, naravno, bile preširoke i prevelike. Srećom su nogavice trenirke bile vrlo elastične, s uzicom oko struka. Svezavši je oko struka, sve je bilo naborano i valovito, ali nošljivo. Potom je navukla majicu koja je također bila prevelika, no naprosto je zavrnula rukave. Krenula je niz stubište. Nick je bio nagnut nad štednjakom. O njega je tucao jaja i ubacivao ih u tavicu s uzavrelim uljem. Tanjur prepun narezane šunke stajao je prekriven salvetom pokraj štednjaka. Mljackajući komad šunke, Link se naslonio na stol, držeći se podalje od peći, istodobno govoreći nešto bratu. Pogledaše je čim se, oklijevajući, pojavila na vratima. — Jedno jaje? Ili dva? — upita je Nick, dok se Link široko iscerio odmjeravajući je, onako odjevenu, od glave do pete. — Jedno — odgovori Maggy svjesna Linkova smiješka. — Jutros izgledaš razmjerno mnogo bolje, bebice — reče Link, uputivši joj značajan pogled, ukravši istodobno još komadić šunke s tanjura. Nick mu šutke priprijeti vilicom da drži prste dalje od klope. — Osjećam se bolje — uzvrati mu Maggy ne osvrćući se na njegovo zezanje. 224

— Da, dugačak i dobar san to čini ljudima — reče Link mudro izabranim riječima. Bilo je to previše, čak i za Maggy. — Daj, zaveži Link! — odbrusila mu je otvarajući hladnjak u potrazi za hladnim sokom. Link se ponovno iscerio, ali je lukavo odšutio odgovor dok je stavljao kruh u toster, a Maggy točila sok u tri čaše na stolu. Tek vraćajući se prema hladnjaku da pospremi u nj ostatak soka u tetrapaku, došlo joj je do mozga što, zapravo, govori melodija koju si je Link tako uporno pjevušio u bradu: (ej, mladi ljubavnici, ma gdje bili... — Ima li on kakvu curu? — upitala je Nicka, pokazujući palcem prema njegovom nestašnom bratu — Samo si zamisli što ću sve napraviti da ga osramotim pred njom. — )ma on cijelu vojsku mačaka. Rekoh ti već, frajer se fura pred njima u mojoj Corvetti. — Daj, čovječe, nije posrijedi Corvetta. Ja sam glavni! — prekine ga Link — Ja sam ne-o-do-ljiv! Osim toga, kakva korist od jednog tako luksuznoga automobila ako ga ne koristiš? Ovaj moj mali brat je cmoljio za tobom toliki niz godina, da nije ni shvatio prednosti takvog vozila. — Zaveži, Link — kratko će Nick, namršteno ga pogledavši. Umjesto odgovora, Link se samo nasmiješio. Vadeći već pečena jaja i dijeleći ih ravnopravno po tanjurima, Nick je imao pune ruke posla, a Link je istodobno svakome dodavao po komadić prepečenog kruha. Maggy je uspjela svoj dohvatiti časak prije nego što je pao na pod, te ga stavila na tanjur, krenuvši prema stolu. Pridružiše joj se obojica. Jeli su i, zapravo, razgovarali ni o čemu. U starim danima isti je taj trio objedovao u mnogim prilikama zajedno, tako da je raspoloženje za stolom bilo više-manje isto. Maggy nije osjećala neku posebnu neugodu zbog spoznaje da Link zna kako su ona i Nick proveli noć. Link je oduvijek znao što se zbivalo između nje i Nicka. — Kuda ćeš tako brzo? — upita Nick nakon što je Link naglo ustao, pojevši i posljednji zalogaj svog obroka. Maggy nije ni napola pojela svoj, a Nick nije bio posebno brži od nje. Naravno, njih su dvoje najviše razgovarali, jedući, a Link je cijelo vrijeme šutio i jeo. — Moram obići nekoliko mjesta i obaviti neke stvari. Znaš na što mislim, braco? — odgovori Link i slegne ramenima. — Znam — odgovori mu Nick — Reci im da ću doći kasnije... Puno kasnije.

225

Pritom je pogledao Maggy. — Važi! — Link kimne glavom i isceri se — Reći ću im da si ostao u krevetu zbog gripe. Vidimo se. Mahnuvši im rukom, Link napusti kuhinju. Maggy ga je čula kako se uspinje uz stubište. Desetak minuta kasnije, dok je Nick prao suđe a ona ga brisala, Link se ponovno pojavio u hodniku i, zamijetivši na trenutak njezin pogled, ponovno mahnuo rukom. — Bok, gripo! — doviknuo je. Samo nekoliko sekundi kasnije, čula je kako se otvaraju i zatvaraju prednja kućna vrata, a nekoliko minuta poslije i grmljavinu moćnog motora. — Dovraga! — zareži Nick. — Opet je uzeo moj automobil. )spravši posljednju čašu, bespomoćno je gledao kroz prozor prema mjestu na kojem se nalazila Corvetta. — Zar on nema svoj automobil? — upita Maggy ne mogavši a da se ne nasmiješi na tako tipične razmirice među braćom, no to je učinila tek kad je, okrenuta leđima, stavljala na policu zadnji tanjur. — Prije šest mjeseci — odgovori joj Nick — kupio si je Range Rovera. Znaš već, s četiri pogonska kotača, i sve što ide uz to. Vozio se svuda, ali doslovce posvuda — kroz šume, po brzacima, po planinama, dolinama... Prošlog je mjeseca bio nešto nadrkan, pa se zaletio uz jednu kosinu koja se pokazala previše strmom. Prokleti se automobil naprosto okrenuo naopačke, te na krovu skliznuo nadolje. Srećom da je Link ispao iz Rovera, inače danas ne bi bio s nama u društvu. Tutač je sada u automehaničarskoj radionici trgovine koja mu ga je prodala. Zapravo je Link htio naplatiti osiguranje i kupiti novi Range Rover , ali su mu rekli da onaj prvi nije u tako lošem stanju a da se ne bi mogao srediti. Otada rade na njemu. Mislim da će Link biti starac dok oni obave sve popravke na automobilu, ali rade. U međuvremenu je kupio jedan stari kamiončić da se u njemu fura uokolo. ) što radi? Vozi moj automobil! — Ah — reče Maggy ne mogavši suspregnuti hihotanje, ali odmah rukom pokrije usta. — Tebi je to smiješno, ha? — okrenu se Nick prema njoj s tek ispranom čašom u ruci. — Malčice... — odgovori mu ona pitomim glasom, jer mu nije znala riječima objasniti koliko toplima smatra njihove međubratske odnose. Bilo je lijepo biti u pravom obiteljskom okružju, u obitelji u kojoj se i prepire, i šali, i raspravlja, ali — u obitelji u kojoj se voli. Oduvijek je to željela za sebe i Davida. Obrisavši čašu, stavi je u kuhinjski ormarić. Okrenuvši se prema njemu, 226

jedva je uspjela dohvatiti smeđu papirnatu vrećicu koju joj je dobacio. — Što je u njoj?! — upita Maggy pomalo afektirano. Iako omanja, vrećica je bila prilično teška. — Mačko, moj je cilj u životu da pretvorim u stvarnost sve tvoje snove. Dođi! — reče Nick povukavši je za sobom prema stražnjim kućnim vratima.

227

30

č

im je ugledala jato pilića kako kljucaju po balegi, Maggy se počela smijati. Nick se nasmiješio i otvorio željezna vrata na ogradi koja je razdvajala stajski prostor od kućanstva, pozvavši Maggy da uđe. Pijukajući, pilići su revno nastavili svoj posao, ne obazirući se na pridošlice. — Oduvijek si željela hraniti piliće, e, pa, izvoli. Pilići su tvoji, a u vrećici je hrana za perad — reče Nick, galantno mahnuvši rukom prema nezainteresiranom jatu. — Ali, čiji su? Još se smijući, Maggy nije ni pokušala otvoriti vrećicu. Štala sagrađena od starih, zubom vremena nagriženih i posivjelih dasaka, očito je pripadala kući. Nick je rekao da su on i Link zajedno unajmili farmu, ali valjda ne i perad ili stoku? Ni u najdobronamjernijem raspoloženju, nije mogla zamisliti njih dvojicu kao farmere. Nijedan od njih nije nikada pokazivao neku posebnu privrženost životinjama, osim pokojem psu, ili mački lutalici. Ali pernati frendovi?! — Pripadaju seljaku koji nam je iznajmio kuću. Pitao nas je može li ih ostaviti tu, a nama to nije smetalo. Tu je i nekoliko krava na ispaši. Dva puta na dan, vlasnik šalje nekoga da se pobrine za stoku. Nick je glavom pokazao prema obzoru. S obzirom na to da su se nalazili na ravnom, neobradivom tlu, nije bilo mnogo drveća, izuzevši nekoliko hrastova i javora oko kuće. Svuda su se dalje pružale livade — zelene, osunčane, osim na nekoliko mjesta gdje je prošlogodišnja sasušena trava još uzimala svoj danak tlu. Slijedeći Nickov pogled, Maggy ugleda dvanaestak krava kako mirno pasu na livadi nedaleko štale. Pogled joj, zatim, skrene prema laganoj uzvisini koju je Nick nazivao brijegom, tamo gdje se procvjetalo zemljište susretalo s blijedoplavim nebom. Ogledavajući se, primijetila je da je farma koju su njih dvojica unajmili, bila u samom središtu zemaljskog zelenila, okružena nebom. Osim kuće i štale, ništa drugo nije bilo na vidiku. Predivan osjećaj samoće. — Navali! — reče Nick pokazujući prema pilićima. Prekrižio je ruke i 228

naslonio se na ogradu, znatiželjno očekujući novi prizor. — ) hoću! — odvrati mu ona gledajući u perad raštrkanu na sve strane, a zatim otvori vrećicu. — Pi, pi! Pi, pi! Pipići! — nježno ih je prizivala, približavajući se crvenoj kvočki s rukom punom kukuruznog zrnja. Prišavši joj preblizu, kokoš je počela bježati kokodačući. Ne znajući što da učini, Maggy je naprosto bacila zrnje za njom, pogodivši je, na što je ova zakokodakala još jače. Zatim je naglo zastala i počela kljucati kukuruz koji se rasuo po suhom dvorištu. — Vidiš? (a! — ponosno se okrenula prema Nicku da mu iskaže svoju odvažnost. Zapljeskao je i nasmiješio se. — Mislim da još nisi zgotovila posao — dodao je pokazujući rukom iza nje. Okrenuvši se, vidjela je koku kako joj, kljucajući, prilazi, ali — zajedno sa svim svojim velikim i malim pernatim prijateljima. Bilo ih je više od dvadeset — crvenih, bijelih, crnobijelih s različitim šarama svih boja. Predvodio ih je veliki crveni pijetao, s debelom krijestom na glavi. Bacila je još jednu punu šaku kukuruza u njihovom smjeru. Radosno kokodačući, navalili su na zrnje, a kad ga je nestalo, raštrkali su se uokolo tražeći još. Bili su sve bliže. Maggy naglo ustukne kada je nekoliko kokoši krenulo ravno prema njoj, preblizu nogama, te baci još jednu punu šaku kukuruza. Na taj je način, korak po korak bila stiješnjena uza štalski zid. — Pomozi mi! — slabašnim se glasom obratila Nicku, osjetivši drvene daske iza svojih leđa. Ostalo joj je još samo malo kukuruza, možda pola šake, a grabežljive su je kokice uporno slijedile, tražeći još. Što bi joj kokoši napravile da im nema više što udijeliti, upitala se Maggy. U tom je trenutku zatražila Nickovu pomoć. On ju je slijedio cijelo to vrijeme držeći se podalje od gladnog jata, iscereno uživajući u njezinim mukama. — A što bih ja to trebao napraviti? — upitao je ne pomaknuvši se, prekriženih ruku s onim njegovim idiotskim smiješkom na licu. — Otjeraj ih! — uzviknula je pomalo panično dok je uokolo razbacivala posljednje zrnje. — Mačko, jedine ptičice koje ja poznajem, stižu mi doma u papirnatom paketu, sa sličicom vrhovnika na prednjem dijelu. Kako da ti ja pomognem? Da sam na tvojem mjestu, ja bih jednostavno pobjegao. Maggy mu je dobacila otrovni pogled u času kad su najhalapljivije

229

kokice počele kvocati oko njezinih nogu, ali je odmah shvatila da taj njegov savjet uopće nije loš. Odbacivši smeđu papirnatu vrećicu — nadajući se kako će kokoši pomisliti da se radi o posebno velikom komadu kukuruza i pojuriti za njim — odjurila je od štalskog zida. Kokodačući, pilići i kokoške jurnule su na sve strane, histerično mašući krilima. Maggy je vrisnula prekrivši oči rukama i pohitala prema otvorenim stajskim vratima. Okružen napasnim jatom Nick je jurio za njom. Jedva je stigao do dvorišne ograde, kad su pokraj njega proletjela dva najbrža kokota. I najupornija. U štali je bilo mračno u usporedbi s veličanstvenim danjim sjajem vani. Maggy je trebalo nekoliko sekundi da se privikne na tamu, a tada je ugledala ljestve i pohitala prema njima. Uspela se uz njih u pola sekunde, poput prestrašena majmunčeta. Nick ju je slijedio u stopu. Našavši se na sigurnom tavanu, konačno su se riješili proždrljive piladi koja je kljucala i pijukala uokolo. — U zamci smo — reče Maggy, vireći na rukama i koljenima preko ruba tavanskog stropa. — Čini se da jesmo — odgovori joj Nick — Želiš li se i dalje buditi svakog jutra hraneći piliće? — Misliš da sam previše gradsko dijete? Tuži me! — ljutito mu odbrusi ona, već osovljena na noge. — Radije bih te ljubio! — odgovori joj on s prenaglašenim pogledom koji je rječito pokazivao da se sve pretvorilo u lošu, neukusnu šalu. — Ha, ha! — reče ona ogledavajući se uokolo po tavanu. Bio je prostran: zauzimao je čak dvije trećine zemljišnog prostora štale. Vodoravne sunčeve zrake probijale su se kroz tavansku tamu sve do suprotnog zida, sušeći dvanaestak svitaka duhanskih listova zlaćane boje. Na samom tavanu, sve je mirisalo po sijenu — čistom zemljanom mirisu, pomalo prašnjavom, ali ugodnom u isto vrijeme. Sijeno je bilo starinski spakirano u četvrtaste bale i nagomilano uz grede, ali ga je bilo i nabacanog svuda okolo po drvenom stropu. Grubo izrađene grede uzdizale su se okomito oko tri metra da podupru nahereni metalni krov. S druge strane tavana, nalazila su se još jedna vrata, koja su se otvarala pomoću kolotura. Bila su otvorena, a svjetlo koje je prodiralo kroz susjednu prostoriju otkrivalo je nešto što je nalikovalo na umjetničko utočište. Sasvim podoban radni prostor: stalak za slikanje, stolić i tronožac. Maggy rastvori oči od čuđenja. — Tko tu slika? — upita ona. 230

— Ja — reče on, pomalo obješenjački. — Ti slikaš? Maggy se šokirano okrenula prema Nicku. Znala je odgovor prije nego što ga je čula. Da joj je rekao da je Marsijanac, prije bi mu povjerovala nego da je slikar. )stina, otkad ga je poznavala, često je radio crteže, ali je uvijek mislila da je to iz zafrkancije jer je slikao na svakom mogućem otpatku papira kojeg se domogao kad bi ga uhvatilo slikarsko raspoloženje. Nikad ga, međutim nije mogla zamisliti kao pravog slikara, njega, čovjeka ulice, tako muževnog. — Otkad slikaš? Nick je slegnuo ramenima. — Počeo sam prije nekoliko godina. Djevojka s kojom sam se družio, živjela je od ilustracija i dizajniranja čestitarskih dopisnica. Neprestano je pohađala tečajeve slikarstva. Jednom sam pošao s njom i zagrizao udicu. Osim toga, tako se najlakše rasteretim svakodnevnih muka. — Slikaš li nešto sada? Mogu li vidjeti? Kimnuo je glavom, premda je to bilo nepotrebno. Maggy je već pohitala prema stalku ne očekujući njegovo dopuštenje. Slikao je uljem. Utvrdila je to čim je prišla slici. Miris uljanih boja i terpentina postajao je sve jači dok se približavala stoliću pretrpanom tubama s bojama. — Vrlo dobro radiš! — rekla je. Napola dovršeno platno na kojem je bila naslikana farma na kojoj su se nalazili okružena livadama, nagna je da nakratko pogleda kroz štalska vrata i shvati da je slikao baš iz tog ugla. — Hvala ti — reče on. Stajao je iza nje dok je ona razgledavala njegove druge radove. Zatim se nervozno nasmiješena, okrenula prema njemu. — I David slika — izrekla je naglo. Čim je to izgovorila, poželjela je da nije otvorila usta. No bilo je prekasno. Riječi su lebdjele između njih poput čestica prašine na sunčevim zrakama. — To si već jednom spomenula — namršti se on. Maggy osjeti kako joj srce ubrzano lupa. Još nije bila spremna. Ne još! Ne, još ne... — Slika li i on u ulju? — Vodenim bojama — odgovori mu Maggy glasom koji se i njoj samoj učinio stran. — Je li pohađao tečajeve slikanja? — Mnoge — potvrdno odgovori Maggy. — Puno je bilo poduke iz slikarstva. Još iz vremena dječjeg vrtića, znali smo da je pravi talent.

231

— Baš fino. On i ja imat ćemo o čemu razgovarati, osim o tebi — reče Nick zagrlivši Maggy oko pasa. — Želiš li vidjeti nešto? Poslušno je kimnula glavom pribojavajući se vlastitog glasa. Maknuo je zaštitni pokrivač s goleme slike koja je visjela na zidu. Maggy je zabezeknuto buljila u samu sebe, u svoj portret, na kojem je blijedim ramenom bila naslonjena na nešto što je nalikovalo čvrstom zidu od opeka. Tamne su se sjene skupljale oko nje, usta joj nisu bila nasmiješena, a izraz lica bio je ozbiljan, težak. Bila je mlada, oko šesnaest godina, a nosila je na sebi istu onu odjeću kao na maturi, te srebrnkastu ružu u kosi. — Naslikao sam je prije nekih šest godina, kao znak sjećanja — reče joj on mekim glasom — Tako uvijek razmišljam o tebi, takvom te zamišljam. Maggy je skamenjena stajala nekoliko trenutaka, nesposobna da prozbori riječ, nesposobna da učini išta drugo nego da zuri u svoj portret, u samu sebe, a tada joj ruke nesvjesno krenuše prema Nickovim. Obgrlivši ga oko vrata, pala mu je u zagrljaj. — Volim te! — šapnula mu je vatreno i podigla se na prste da ga poljubi. Dugo ju je tako držao, na prsima, proučavajući svaku crtu njezina lica, kao da ih želi zapamtiti za cijeli život. Naposljetku im se sretoše pogledi i ona osta bez daha. — Tako si prokleto lijepa — nježno će on. Ruke mu se saviše oko njezina struka, čvrsto je držeći i grleći kao da joj nikada neće dopustiti da ode. Zatim je poljubi; njegov joj je jezik čas milovao usne, čas silovito prodirao u usta. Njegovoj je gladi Maggy odgovorila vlastitom fizičkom glađu, obgrlivši ga rukama oko vrata, glavom naslonjena na njegovo rame. Koljena joj klecnuše od slabosti, tako da se pribojavala da više neće moći ostati na nogama bude li ju ispustio iz ruku. No nije se morala toga bojati. Osjećala je kako njegova strast raste, osjećala je njegovu glad za njom u vrelini i čvrstoći njegovog tijela, u pohlepnim zahtjevima usana. Popustila je. Naposljetku mu usne kliznuše uz njezin obraz, sve do uha, do rese koju je nježno dotakao tako da se Maggy stresla i duboko uzdahnula. — Vještice! — mrmljao joj je u uho šapćući promuklim glasom. — Čime si me to začarala da te želim svih ovih godina? — ) ti si mene začarao — šapne Maggy ljubeći ga u podbradak. — Mislim da se to zove ljubav. Oslonila se na njega, prepuštajući mu se svom težinom tijela. Kao u kolijevci, glava joj je počivala u njegovoj širokoj šaci kojom ju je 232

podržavao, namještajući je tako da mu omogući da se ustima prilijepi njezinima, prodirući unutra. Maggy zatvori oči u trenutku kada je sunčeva zraka prodrla unutra visoko iznad njezine glave, jedva svjesna ičega osim Nickovih ruku, usta i tijela na njezinome tijelu. Usnama joj je pretraživao vrat, grickajući je, sišući, ližući. Potom se vratio do njezinih vrelih usana. Na trenutak, zadržao se na njima osluškujući istodobno njezino ubrzano lupanje srca. Osjetila je snagu njegove čeljusti, oštrinu neobrijane brade, vlažnu vrelinu njegovih otvorenih ustiju dok joj je ponovno njuškao vrat. Tada joj jednom rukom pomiluje grudi. Bradavica joj je otvrdnula istoga trenutka, prodirući do njegove ruke kroz sve naslage njezina grudnjaka i majice. Otvrdnjavanje bradavice Maggy je doživjela istodobno kao užitak i bol, tako da je ostala bez daha. Tvrdoglavu je bradavicu Nick uzeo između palca i kažiprsta, nježno je trljajući. Na Maggyno iznenađenje, užitak koji je pritom osjetila, bio je nemjerljiv. Ponovno joj klecnuše koljena. Nick je polegao na tvrdi tavanski pod pokriven sjenom, ležeći napola na njoj, a napola pokraj nje. Ljubio ju je, rukom prodirući kroz rubove majice do grudiju, a potom je nježno gladio po mekoj koži unatrag. Napipavši njezin grudnjak, prsti mu nježno kliznuše niz čipku oko njezinih grudi, prije nego što se zapetljao u nju straga, na leđima. Poslije nekoliko minuta, prestao ju je ljubiti. Maggy zatrepta očima i otvori ih, spoznavši razlog prekida i ugleda njegov mirni smiješak. — Kako se to, dovraga, skida? — upita on otpustivši gumene vezice na grudnjaku poput pračke. Maggy sjedne skidajući majicu. Tada s prstima koji nisu bili najspretniji, otkopča sićušnu plastičnu kopču između grudiju. — Ovako — šapne mu ona dok je skidala grudnjak, odbacivši ga sa strane.

233

31 asnije, mnogo kasnije, većim je dijelom uspostavila ravnotežu, čak ravnodušnost. Navukla je na sebe crnu majicu i pogledala Nicka. Ležao je na leđima gol kao na dan kad je bio rođen, na busenu sijena koje je on ocijenio mekim, a ona bodljikavim. Svatko je od njih dvoje imao priliku da ga osjeti poleđice, premda je Maggy naglasila da on nije imao na sebi stotinjak kilograma težine, kao ona. — Opet nismo koristili sredstva protiv začeća — požali se ona. — Kupio sam kurtone jutros, ali kako sam mogao znati da ćeš me ti seksualno napasti u štali? — upita Nick grickajući slamku. — Ostali su u kući. Pritom mu pogled klizne prema njezinom licu da vidi kako će reagirati; namrštila se a on se na to vragolasto iscerio. Znajući da se šali, odbila mu je pružiti zadovoljstvo da se upeca na njegovu udicu. — Odjeni se — reče mu ona — Gladna sam. — Preumoran sam da se uopće pokrenem — odgovori joj on spokojno. — Potpuno si me iscrpila. Maggy mu isplazi jezik i izvuče mu slamku iz usta. — Odjeni se — ponovi ona, škakljajući ga slamkom po prsima. Čim je posegnuo rukom za njom, odskočila je smijući se i povukla se prema ormaru. — Pričekaj, krećemo — reče on na kraju, ustajući i tražeći svoju odjeću. Poslušno čekajući, Maggy ga je promatrala kako odijeva komad po komad odjeće. Bio je mnogo privlačniji gol, nego odjeven, razmišljala je Maggy, upijajući u se pokrete njegovih širokih ramena i napinjanje njegovih mišića dok je uskakao u gaćice. )zgledao je poput klasično izazovnog mladića, s trokutastim prsima, prekrivenim gustim, crnim, kovrčavim dlačicama. Buffy ga je bila opisala kao božanskog seksi razbojnika, i bila je u pravu, prisjeti se Maggy, nasmiješivši se u sebi. Gledajući u to njegovo boksačko lice na predivnom tijelu obranaškog prvaka, Maggy zaključi kako je taj opis bio potpuno odgovarajući. Sa zadovoljstvom ga je promatrala dok je zatvarao zatvarač na

K

234

trapericama. Njegovi uski bokovi i dugačke noge, bili su kao stvoreni za njih. Ni flanelasta košulja mu nije stajala loše, zaključi Maggy prilazeći mu. Riječju, gol ili odjeven, bio je silan. Rekla mu je to s provokativnim smiješkom baš u trenutku kad je navlačio čizme. Nimalo ne štujući kompliment , zagrabio je hrpu sijena i svrsishodno krenuo prema njoj. Maggy je vrisnula, okrenula se i pojurila prema ljestvama. Tada je zastala zbog onoga što ih je čekalo dolje.

235

32 rave su se nagurale u štalu, topćući kopitima i mašući repovima. Jedna je posebno krupna krava stajala točno podno ljestvi što su vodile do tavana. Maggy je pogledala životinju, a ona je podigla uvis svoju golemu glavu; pogledi im se sretoše i krava zamuče. (rpa sijena koju je Maggy slučajno gurnula nogom, poleti nadolje. Krava je strateški, u posljednjoj sekundi otvorila svoja golema usta i dočepala se sijena prije nego što je palo na tlo. Zlatkaste su slamke virile s obje strane njezina ždrijela dok ih je krava, vrlo glasno, počela žvakati. Maggy se povuče, odskočivši. — Koji se to vrag...? — Vidjevši njezino reagiranje, Nick prođe pokraj nje i pogleda prema dolje, a zatim se povuče. Sudeći prema izrazu njegova lica, bilo je jasno da njezino ponašanje ne treba posebno objašnjenje. — ) što sad? — upita Maggy. — Nemam pojma — Nick slegne ramenima, pogladi je i privine k sebi — Mislim da ćemo ostatak dana provesti ovdje gore, na tavanu, ludo se provodeći. Pogled koji mu je uputila Maggy, zaledio bi svaku samosvjesnu osobu. No Nick se naprosto iscerio nakon što ga je odgurnula od sebe. — Gladna sam — progovori ona — Odi i otjeraj ih. Učini bilo što. — Krave su veće od mene. Osim toga, čini mi se da je jedna od životinja bik. — Nick...? — Maggy mu uputi upozoravajući pogled. Uvijek bi točno znala kada je zeza. — )zvest ću te iz štale pod jednim uvjetom: prvo mi moraš obećati da ćeš se udati za mene. Zastao joj je dah. Nick je stajao ni na pola metra od nje, naslonjen na gredu, sklopljenih ruku i prekriženih nogu. Oči su mu sjale dok je čekao njezin odgovor. — Da li si me ti to zaprosio? — upita ona pokušavajući se smiriti. — Čini mi se da jesam. — Znaš li, poslije svih onih godina koje smo proveli zajedno, to je prvi

K

236

put da si me pitao hoću li se udati za tebe? — Prije sam mislio da se to samo po sebi razumije. Čini se da nisam bio u pravu. Ovoga puta ne želim propustiti priliku. Dakle, što kažeš na to? Osjećalo se da je pomalo napet. Maggy je to osjetila jer ga je predobro poznavala, ali i zato što se i sama osjećala napetom. Obgrlila se rukama i nesretno nasmiješila. — Nick, oh, Nick... Moje ti srce kaže da. — Tvoje ti srce kaže da? — polako je ponovio njezine riječi namrštivši se. — Što je s ostatkom? — Ostatak mi, htjela ne htjela, kaže da sam već udana. — Ne tražim od tebe da postaneš bigamist, Magdalena. Tražim da se rastaviš od Lylea Forresta i udaš za mene. Ponovno su se vratili na središnje pitanje koje je toliko željela izbjeći još od trenutka kad ju je izvukao iz Windermera. Bila je tako sretna s Nickom. U svakom su pogledu odgovarali jedno drugom. Voljela ga je više od ikoga ili ičega na svijetu — osim Davida. Na pomisao o svom sinu, osjeti gorku bol u srcu. Morat će reći Nicku sve o Davidu. Užasavala se toga. Ne iz nekog fizičkog straha, na način na koji ju je mučio Lyle, nego iz dubine duše. Pitanje koje ju je najviše mučilo bilo je hoće li ju Nick i dalje voljeti kad sazna cijelu, strašnu istinu o svemu što je počinila. Ne bi mogla podnijeti to da izgubi njegovu ljubav. )sto kao što ne bi mogla podnijeti da izgubi Davida. Ne, još nije mogla reći istinu Nicku. Ne još. To kratko vrijeme koje je provela izvan stvarnosti, možda je bilo poklon i pokajanje Svetoga Jude koji je do tog trenutka već morao znati koliko joj je godina upropastio u životu. Na njoj je bilo da odluči što učiniti. )mala je na raspolaganju još dva tjedna da bi uživala presretna, kao što je bila. Bila bi prava budala da pokvari sve to prije nego što bude potpuno neophodno ispovijediti se. Suočit će se s istinom točno u trenutku kad to bude morala, ni sekundu prije. Poslije dvanaest godina patnje, valjda je zaslužila nekoliko lijepih trenutaka u životu? Zato se Maggy pomalo drhtavo nasmiješila Nicku. — Pitanje kasni dvanaest godina, ali odgovor je — da. Oči mu se suziše. Odmakavši se od sunčeve zrake, priđe joj u dva kratka koraka. Prihvativši je rukom za bradu, podigne joj lice uvis, prema svome. Mirno ga je i pažljivo proučavao, kao da je mogao prodrijeti kroz njezino meso, kosti, krv, sve do njezinih najskrivenijih misli. Plašilo ju je 237

to. No, nije se povukla osim što je jednim treptajem otkrila svoj unutrašnji nemir. Umjesto da ga naprosto odgurne od sebe, prihvatila ga je za oba kraja kragne i privukla k sebi. — Udat ću se za tebe čim budem slobodna — obeća mu ona stojeći na vršcima prstiju da mu dade topao iskren poljubac. Nije to bio lažan poljubac, tješila je samu sebe. Bila je uvjerena u svaku riječ koju je izrekla. Udat će se za njega — i to dušom i srcem — kad bude slobodna i ako ju on još bude htio. Neće dopustiti da prevagnu svi ti različiti kada ili ako . — Pretpostavljam da ti je jasno da ćeš se morati riješiti tog kamena na ruci. Maggy je na trenutak bila zbunjena. Prateći njegov pogled, njezin joj sklizne prema vlastitoj ruci. Veliki dijamant koji je bio Lyleov zaštitni znak, blistao je u tami kao da je na svjetlu dana. Bila se toliko privikla na njega da ga nije ni primjećivala. — Zatreba li, uvijek ga možemo založiti — vragolasto će Maggy. U starim je danima založiti stvari, značilo živjeti. Obično su, premda ne uvijek, uspjeli dobiti založenu stvar prije nego što bi bila prodana. Nick se isceri, ali odmahne glavom. — To ne bi bilo dovoljno trajno. Ti bi se uvijek mogla predomisliti. — Ah, znači da želiš da se trajno riješim nakita? — upita Maggy dok joj se u glavi već rađala ideja što će napraviti. — Pokazat ću ti što je trajno. Skidajući s prsta dijamantni prsten i odgovarajući zlatni vjenčani prsten, uzela je nekoliko slamki sijena i provukla ih kroz zlatne krugove, a zatim još jedan busen kojim ih je potpuno omotala da bude sigurna da su čvrsto zamotani, te zakoraknula prema rubu tavanice. — Gledaj sad! — reče ona Nicku izazovnim glasom. Nick se namršti ništa ne razumijevajući, ali poslušno stane pokraj nje gledajući u stado krava ispred njih. — Kravice! Ovamo! Kravice! — viknula je. Kad ih je nekoliko pogledalo uvis, prema njima, uključujući — kako je Maggy pomislila — i kravu koja je ranije spretno zgrabila bačeni busen sijena, ona baci smotuljak sjena zajedno s prstenjem. Eto ti Lyle. Neka ti bude! — ogorčeno je pomislila gledajući kako smotuljak pada. A tada — cap! — jedna ga je krava uhvatila u letu... — To je trajno — reče Nick dok je krava ravnodušno prežvakavala poklon s neba. — Drago mi je što sam ih se riješila — reče ona. Osjeti kako joj je ruka 238

iznenada laka poput pera poslije dvanaest beskrajnih godina. Maggy zapravo nije ni shvaćala koliko je opterećivalo to prstenje. Tada joj nešto pade na pamet i zabrinuto pogleda Nicka. — Nadam se da kravi neće naškoditi to što je progutala prstenje. Što misliš? — Ma kakvi. — Nick pogleda životinju i isceri se. — To je hodajući juneći odrezak. Nekom ćeš sigurno uljepšati dan kad je raščereći i pronađe nakit u želucu. — Odvratno! — uzvikne Maggy, više razmišljajući o sudbini krave nego o nakitu. — Takav je život. Opak je svijet... Nick uze njezinu lijevu ruku i razgleda blijede krugove na prstu, tamo gdje je bilo prstenje. Tada privuče ruku usnama i poljubi je u mjesta gdje se nalazio nakit. Još držeći njezinu ruku, podigne glavu i izravno je pogleda u oči. — Kupit ću ti drugi dijamant. )sto tako velik. Obećavam. — Ne želim ga! — odmahne Maggy glavom. — Dijamanti mi više ništa ne znače. Zatim mu je prišla i zagrlila ga oko pasa, poljubivši ga u Adamovu jabučicu, u tu brončanu kožu što je virila kroz raskopčani ovratnik, i šapnula — Stalo mi je do tebe. Nick je zagrli, nježno je ljuljajući lijevo-desno, a tada joj podigne bradu kako bi je mogao poljubiti. — Stvar je, dakle, i službeno dogovorena. Zaručeni smo — reče joj i doda — Daj mi samo dvadeset i četiri sata na raspolaganje da sredim tvog supruga, a onda odmah nestajemo, do )ndianapolisa, gdje ćemo se oženiti. — To uopće nije smiješno — odgovori mu Maggy izvukavši se iz njegova zagrljaja. — Valjda ne bi stvarno...? Odgovor je odmah znala i sama. Ne bi on to mogao učiniti. U bijesu bi Nick mogao ubiti Lylea golim rukama, ali sam, za razliku od Lylea koji bi unajmio nekoga da to napravi u njegovo ime. Bio je to Lyleov stil, a nikako Nickov. — Vjeruj mi Magdalena, sve će ispasti kako treba — nasmiješi joj se Nick. — No sada sam ja gladan. Što misliš o tome da negdje odemo na ručak? — A krave? — Vidi ovo! — reče on bučno se spuštajući niz prečke. Na Maggyno iznenađenje, krava koja je bila najbliže ljestvama, mirno se udaljila, dajući 239

mu mjesta da se prizemlji. — Dođi! — podigne on ruke uvis pozivajući je. Bojažljivo je pogledala prema kravama koje su stajale ni na pola metra daleko od njega. Bilo je jasno da nemaju nikakvih napadačkih poriva prema njemu — nisu ga čak ni primjećivale — tako da se i ona sama brzo spustila dolje. Prihvatio ju je i spustio zadnjih nekoliko centimetara prije nego što je skočila na zemlju. Uhvativši je, odmah ju je povukao prema otvorenim vratima štale, tapkajući usput krave koje se nisu željele pomaknuti. — Dobro ti to ide — reče Maggy prisjećajući se svog straha od krda kad ga je ugledala. — Iste su me te krave stjerale u zamku nekoliko puta prije, kad sam dolazio na slikanje. Čim vide nekoga da se penje na tavan prepun sijena, pomisle da je vrijeme za obrok. Gospodin Clopton koji ih i inače hrani, redovito im odozgo baca busenje sijena. — Sad mi je jasno... Zašto su tako proždrljivo grabile sve što sam im bacala. Već su bili vani, na suncu. Pilići su i dalje kvocali i pretraživali dvorište. Posebno jedna debela, crvenkasta kokoš krenula je prema Maggy kao da očekuje neku posebnu darežljivost. — Žao mi je. Ohladi se, kokice — reče Nick otvarajući vrata na ogradi i odmah ih zatvori nakon što je izvukao Maggy na sigurno. Rukom u ruci krenuše prema kući. Maggy i Nicku sljedećih je nekoliko dana bilo vrlo idilično, baš kao da su bili na medenom mjesecu. Link, glasno prosvjedujući protiv njihova gukanja i ljubakanja, vraćao bi se kući kasno, da se baci u krevet, a rano bi ujutro odlazio. Maggy jedva da ga je i vidjela, ali je zato Nick povremeno napuštao krevet i odlazio do brata da razmijeni nekoliko riječi. Maggy je znala da Link zamjenjuje Nicka u poslu na neki način, ali nije brinula o tome. Bilo je tako mnogo toga o čemu je trebalo razmišljati, a kao prvo o seksu. Otkrila je da voli seks. U stvari, ne samo da ga voli, nego i više od toga. Valjda zato što je povjerila Nicku sve što su joj počinili Lyle i (am, osjećala se rasterećenom. Mentalna blokiranost za koju se bojala da će je držati do kraja života, nestala je. S Nickom ne samo da se nije bojala voditi ljubav, nego je vapila za tim, a to je pripisivala ljekovitom učinku ljubavi kao takve. Bila je divlje, ludo zaljubljena u Nicka. I on u nju. Vodili su ljubav posvuda — u krevetu, na kauču u sobi za dnevni boravak, na kuhinjskom podu, pod tušem, stojećki, s Maggynim tijelom 240

pripijenim uz opeku a nogama ovijenim oko njegova struka. Vodili bi ljubav sve dok Nick nije bio potpuno iscrpljen a ona imala crne kolutove oko očiju zbog neispavanosti. Vodili su ljubav sve dok Nicku nije ponestalo kondoma, pa je morao odlaziti do najbliže ljekarne da nabavi nove. Vodili su ljubav sve dok oboje nisu bili zadovoljeni — privremeno. A tada bi ponovno vodili ljubav. Za Maggy, bilo je to vrijeme vlastitog otkrivenja. Prvi je puta, kao odrasla žena, imala priliku proučiti vlastitu seksualnost. Prije, kad bi Sarah ili Buffy, ili neka druga žena jadikovale o tome da nemaju dosta seksa, da su uspaljene i da će umrijeti ne poševe li se što prije, Maggy nije osjećala ništa drugo doli odvratnost. Naprosto ih nije razumjela, kao da su strankinje. Kao da su govorile stranim jezikom koji ona nije razumjela, iako ih je shvaćala. Sada je točno znala gdje je to žuljalo njezine prijateljice, i zašto. Bila je to predivna, prekrasna tajna koju je mogla podijeliti samo s Nickom. Jedne je noći, sjedeći uspravna u krevetu sa zloćkastim osmijehom na licu i ničim drugim na sebi, baš to rekla Nicku. Da ju je uspalio. Tek istuširan i omotan ručnikom, pogledao je u nju kao da ne vjeruje vlastitim očima i ušima. Tada je pukao od smijeha, odbacio ručnik, polegao se na njezino tijelo i nastavio svime što je trebalo da je zadovolji. Nadala se, samo, da škripanje kreveta ne dopire do Linka. Voditi ljubav s Nickom, svaki je puta značilo ne samo fizičko nego i duševno uzbuđenje. Desetak nekadašnjih minuta nabrzaka, na prednjem sjedalu, također je bilo uzbudljivo, ali na različit način, drukčije od nekoliko sati obostranoga, mirnog upoznavanja tijela u krevetu. Maggy nije mogla ni sanjati o tome da se osjeća tako kako ju je on natjerao da se osjeća. Virtuozno ju je kao da svira na skupocjenoj violini, vodio kroz ljubav, a njoj nikada nije bilo dosta. Bilo je dovoljno pogledati ga, ili pogledati sebe na poseban način, pa da osjeti kako joj se tijelo pali. Žudila je za njegovim poljupcem, žudila je za njegovim dodirom. Žudila je za njim. Zašto? Dakako, bio je privlačan, seksi. Tko god da je izmislio tu riječ, seksi, mora da je pri tome razmišljao o Nicku. Sve u njemu i na njemu, činilo je da joj srce ludo zakuca — od nakovrčane kose i pospanih zelenih očiju do njegova vragolastog osmijeha i nogometaškog tijela. Već bi ju i sama pomisao na njega ovlažila. No najvažnije je bilo to da je ona pripadala njemu, a on njoj. Ponovno su bili zajedno. Nick i Magdalena. Magdalena i Nick. Počelo je kišiti tijekom tjedna, ali Maggy — tako opčinjena Nickom —

241

nije ni primijetila kada. Padalo je toliko da se dvorište pretvorilo u kaljužu a štalski je prilaz bio prava rijeka. Budući su ona i Nick najviše vremena provodili u krevetu, čak joj je bilo i drago što kiši. Bilo je ugodno čuti rominjanje kiše po krovu i prozorima, a zahlađenje koje je pratilo kišu dalo joj je priliku da se još tješnje privije uz Nickovo golemo, golo tijelo u krevetu. Izgovor joj, dakako, nije bio potreban. Druge nedjelje ujutro, kad je Nick iskočio iz kreveta vrlo rano, toliko joj je nedostajao da se probudila zbog njegove odsutnosti. Ležala je, nakratko, sama, ali krevet bez njega bio je toliko pust da to jednostavno nije mogla izdržati. Vjerojatno je u kuhinji i pije jutarnju kavu s Linkom, pa se odlučila odjenuti i pridružiti im se. Bila je toliko zaljubljena u Nicka, da je Linkovo zafrkavanje uopće nije smetalo. A Link će je sigurno zezati čim dotapka u kuhinju za Nickom. Romeo! Tako je Link počeo nazivati svog brata. Nicku je to smetalo, premda je Maggy mislila da je simpatično. Četkom je počešljala kosu i navukla na se Nickovu plišanu odjeću što je ležala podno kreveta, te krenula prema kuhinji. Jutro je bilo nekako mračno, sivo, kao da je budilica, navijena na deset sati, pokazivala krivo vrijeme. Kišilo je i dalje, sitno, po prozorskim staklima. Zapravo je toliko kiše palo u proteklih nekoliko dana, da se u cijeloj kući osjećao miris vlage. Kao što je i pretpostavljala, Nick i Link bili su u kuhinji. Svjetlo je bilo upaljeno. Maggy je mogla vidjeti žućkasti odsjaj dok se spuštala niz stubište. Mogla je čuti i glasove. Govorio je Link. — ...Morat ćemo nešto hitno poduzeti. Moćnici baš i nisu presretni spoznajom da si tu zaglavio s jednom ženom. Možeš si zamisliti što će biti kad saznaju da si tu s Forrestovom suprugom. — Baš šteta. Jer, ona se neće vratiti — tvrdo mu odgovori Nick. — Nisam mislio na to — reče Link — jer i sam znaš da mi je Maggy draga isto koliko i tebi. Ali moraš priznati sam sebi: stvari postaju sve zamršenije. Zato i govorim da moramo djelovati brzo. Maggy je usporila a zatim potpuno zastala ni na pola metra od kuhinjskih vrata, slušajući što se događa. Nastala je kratka stanka prije nego što je Nick odgovorio. — U redu. )mamo sve što nam treba. Forrest i dijete imaju zakazan let za povratak iduće subote. Možemo ga srediti već na aerodromu. Ne! Previše bi ljudi bilo uokolo. Napast ćemo ga idućeg jutra. U nedjelju, u

242

Windermereu. Maggy nije mogla vidjeti Nickovo lice, ali je osjetila gorak ton u njegovu glasu, kad je dodao: — Upadnemo li unutra oko devet ujutro, vjerojatno će već biti odjeven i spreman za crkvu. Link se nasmijulji. — Zvuči vrlo poetično. — Nije li? — Nick — oklijevao je Link, ali sada ozbiljnijim glasom — Možda bih trebao sve to obaviti ja. Ovako, u odnosu na tebe i Magdalenu, ispalo bi to kao vendeta, osobna osveta protiv Forresta. — Bi li? — mirno će Nick. — Možda. Čim stignemo unutra, namjera mi je upucati među oči tog kučkinog sina. Maggy je uzbuđeno zadrhtala. Nije mogla vjerovati vlastitim ušima u to što čuje. — I zato... — nastavi Link. — Magdalena, jesi li to ti? — oštrim je glasom upitao Nick. Maggy, potresena onim što je čula, stajala je kao ukopana nekoliko trenutaka, a potom je čuvši škripanje stolice, podigla glavu i ušla unutra. Obojica su stajali, a Nick je baš nakanio obići predsoblje zbog zvuka koji je čuo. Ugledavši je, zastao je i nasmiješio se. Sve dok nije ugledao izraz na njezinu licu. — (oće li mi netko od vas reći o čemu to, dovraga, razgovarate? — upitala je čvrstim glasom.

243

33 ick i Link razmijeniše poglede. — Ostalo ti je još prepečenca i jaja — umirujući će Nick, prilazeći joj, hvatajući je za ruku i vodeći prema stolu. Maggy je to ocijenila kao njegov osjećaj krivice, jer je nije ni opomenuo zbog psovanja. — Dođi i sjedni — pozva je on. — Fućka mi se za taj prokleti tost i jaja, i ti to vrlo dobro znaš. — odbrusi mu ona. Odmakla je njegovu ruku i sumnjičavo ga pogledala. Bila je sigurna da je to o čemu su razgovarali — ili gotovo sigurna — bilo organiziranje napada na Lylea! Ne da Lyle to nije zaslužio, ne da ga Maggy nije poželjela mrtvoga mnogo puta, ali bilo bi to hladnokrvno ubojstvo koje ne bi poželjela nikome, čak ni Lyleu kojeg je toliko mrzila. Bio bi to grijeh zbog kojega bi se svi oni pekli u paklu, moralni grijeh koji ona ne bi pokušala spriječiti. Osim toga, kako bi jedan takav čin djelovao na Davida, i to osobito u nedjeljno jutro, kad će on biti tamo? — Želim znati o čemu ste to razgovarali vas dvojica! Raspoložen, Nick joj makne dugačku loknu s ljutitog lica. — Ni o čemu što bi trebalo tebe zabrinjavati — odgovori on ponovno, umirujućim tonom. Zatim doda: — Link, natoči sok od naranče za Maggy. — Nemoj ti mene smirivati ni sa kakvim sokom od naranče... ti... ti... Odbila je njegovu ruku i duboko uzdahnula. Njezin je ljutiti pogled optužujući obuhvatio i Linka. On je, u međuvremenu, poslušno točio sok od naranče namijenjen njoj. — Kvragu! Neću taj sok od naranče, Link. Prestani ga točiti! — U redu, u redu! — reče Link. Odloživši sok na stol, nakon čega je digao ruke u zrak u znak predaje. Pogled mu je kliznuo prema bratu i oni opet razmijeniše poglede. Slijeganjem ramenima, Link je dao na znanje Nicku da sam smiri situaciju. — Čula sam da ste planirali srediti Lylea iduće nedjelje ujutro u Windermereu, u devet sati. Kako uopće možete zamisliti Lyleovo ubojstvo u Davidovoj prisutnosti? Zabranjujem vam da ubijete Lylea, obojici, ako

N

244

ste to planirali, a prema riječima koje sam čula... Razumijete li me? )li unajmiti nekog drugog da ga ubije. Ili bilo kakvu kombinaciju. Nickove se oči suziše. — Otkuda, iznenada, tolika briga za Lylea. Za tu svinju koja te je mučila tolike godine? Čak i da je bilo ljubomore u njegovu glasu, Maggy je bila suviše uzrujana da to primijeti. — Ne brinem ja o Lyleu, ti, budalo. Ubiješ li ga, nadrapat ćeš u paklu zajedno s Linkom i sa mnom — govorila je ljutito, bijesno. — A tu je i David. On će biti u Windermereu u nedjelju također, i to u devet sati zajedno s njim. Kako ti uopće može pasti na pamet ubiti Lylea u Davidovu prisustvu? Nick je časak šutio. — Magdaleno — reče joj on potom — već sam ti i ranije rekao da nemam nikakva interesa da ubijem tog tvog bolesnog supruga. Zato sjedni, ne zezaj i popij taj sok. Njezina je ljutnja djelovala na Nicka. Maggy je to mogla vidjeti po dubokom crvenilu koje bi se prolilo njegovim obrazima sve do ušiju. Da i ne spominje činjenicu da ju je opsovao... No nije bilo tako lako stišati je. Vlastitim je ušima čula o čemu su razgovarali on i Link. Spojeno s onim što joj je bio rekao neki dan, sve je zvučalo zloslutno. — Ako ga ne želite ubiti ili nećete naručiti njegovo ubojstvo, što namjeravate? Želim to znati! ) nemojte mi reći ništa ! Želim to znati! — naglasila je. — Magdaleno — počeo je Nick glasom koji je kazivao da mu je strpljenje na kraju. — Nick! — bilo je upozorenja u Linkovu glasu. Nick mu umirujući odmahne rukom, ne skidajući pogleda s Maggy. — Morat ćeš imati mnogo povjerenja u mene, mačko — reče on namršteno. — Dakle, doista planirate napraviti nešto Lyleu idućeg nedjeljnog jutra u Windermereu — reče Maggy, duboko udahnuvši. — Ne možete! Ne smijete! Lyleu ne možete napraviti ništa dok je David tamo. Nikakvih ozljeda! Razumijemo li se? Budeš li mi još jednom rekao da popijem taj jebeni sok od naranče, prolit ću ga po toj tvojoj glupavoj, tvrdoglavoj glavi. — Ma nemoj mi reći! — opasnim će glasom Nick. — Da! — odgovori mu ona istim tonom. 245

— Slušajte, tipovi... — pokuša se umiješati Link. — Zaveži! Oboje su to izgovorili istodobno, jednoglasno, a da ga uopće nisu pogledali. Tada Nick udahne, duboko, smirujuće. — Dajem ti riječ da se neće dogoditi ništa što bi naštetilo tvojem sinu. Takvo je obećanje samo još više prestrašilo Maggy. Planirali su nešto čega se Nick ne bi odrekao usprkos svemu što je upravo izrekla. Neće joj reći o čemu se radi, a to je značilo da, štogod da je imao na pameti, ne bi bilo po njezinom ukusu. Ta ju je spoznaja prestrašila dokraja. — Ne brinem o tome da li ćeš povrijediti Davida. Brinem o traumi koju će doživjeti. Jedanaest mu je godina i uvjeren je da je Lyle osobno objesio mjesec na nebo. Glas joj je postajao sve oštriji. Nick je razumio njezinu brigu i trudio se da je oraspoloži. Prijateljski je podigao ruku u zrak. — U redu, mačkice. Bit ćemo vrlo pažljivi s tvojim sinom, tako da ne bude nimalo traumatiziran. Zaštitnički ton koji je osjetila u njegovu glasu, bio je ona posljednja kap. Pobješnjela je. — S tvojim sinom! Priznanje je naprosto izletjelo iz nje. Bilo je to posljednje oružje iz njezinog arsenala, znajući da bi moglo biti pogubno po Nicka i njegove osjećaje poput atomske bombe u Japanu. — Zar još nisi shvatio, ti, kretenu jedan? Počiniš li bilo što Lyleu ispred Davida, traumatizirat ćeš svog vlastitog sina?! Nick se na trenutak namrštio, potpuno nerazumijevajući stanje. Tada, kao da se smrznuo, raširenih očiju koje su upijale njezine riječi. — Molim? Što? — Jebi ga — promrmlja Link i spusti glavu među ruke. Zanemarujući ga, Nick i Maggy buljili su jedno u drugo. Poslije dugačkog i strašnog trenutka tijekom kojega je istina podrhtavala među njima, Nick ispruži ruku i zgrabi Maggy za lakat, te je privuče bliže k sebi. Nije ju čvrsto stisnuo, niti ju je boljelo. No, zastrašujući pogled u njegovim očima, bio je taj koji ju je prestrašio. Nije mu smjela reći tako iznenada, niti tijekom svađe. Namjeravala je porazgovarati o tome, s njim, kroz nekoliko idućih dana ili mjeseci, ili tjedana, u svakom slučaju u trenutku koji bi bio podoban za to. No

246

okolnosti su je natjerale da reagira kako je reagirala. Morala je uvjeriti Nicka koliko je važno da David ostane izvan cijele priče. Znala je da će Nick učiniti sve da je zaštiti, ali neće toliko razmišljati o Davidu, iako je njegov sin. Nije poznavao Davida. Nije volio Davida. Govoreći istinu, znala je da će time dobiti Nickovu potpunu privrženost i skrb kada je riječ o djetetu. Njihovom djetetu. — Želiš li mi time reći da je David moj sin, tvoj i moj? — Nick je pažljivo naglasio svaku riječ, kao da se pribojavao da ga Maggy neće razumjeti — Naš sin. Tvoj i moj? Tiho je stajala osjećajući na trenutak da gubi bitku, a zatim potvrdno kimnula glavom. — Nalikuje tebi, nema ništa od Forrestovih, voli slikanje... — nabrajao je Nick sve činjenice, i to polako, mrmljajući si u bradu — Kada je rođen? Maggy mu reče datum. Potpuno je shvaćala što se sve zbiva u njegovoj glavi. — Oh, sveta Marijo! — uzvikne Nick — Trebao sam to pogoditi prije nekoliko dana. Ili prije nekoliko godina... No nikada mi nije palo na pamet da si ti... Bože, ženo, što si to učinila? — Dopusti da ti objasnim... — reče Maggy. Smirila se i ohladila nevjerojatnom brzinom, a sve što je ostalo iza nje, bili su sivi koluti spaljenog sjećanja. — A što bi ti to meni objasnila? Da si rodila moje dijete a udala se za Lylea Forresta? Da mi sve ove godine nisi javila da imamo dijete? Sina. Znala si da si trudna kad si se vjenčala za njega, zar ne? Nisi li? Sada ju je čvršće stisnuo za lakat. Znala je da ga je krivo procijenila, nažalost. — Da! Da! Znala sam to! — Namjerno si se udala za njega? — Da, jesam! — Zašto, Magdalena? Zaboga, zašto? — bilo je to glasanje razjarene životinje. Njegov se stisak pojačao, sve dok nije potpuno pocrvenio, što je bio znak krajnjeg uzbuđenja i ljutnje. — Zato što si prije dvanaest godina bio nitko i ništa, skitnica i lutalica, lopov, a ja sam željela boljega oca za mojeg sina — odgovorila mu je vrištavim glasom. — I tako si se udala za Lylea Forresta? — rekao je to glasom kojim kao da je izgovorio ime Hitlera. — Bio je bogat! — uzviknula je — Nisam ga dobro poznavala, ali sam 247

mislila da je ljubazan! Ako ništa drugo, David nije odrastao po sirotinjskim četvrtima, uvijek je imao siguran krov nad glavom, odjeću i hrane napretek! — Misliš li da ja ne bih bio priskrbio dovoljno za tebe i za svojeg sina? Gledali su se oči u oči vičući jedno na drugo dok ju je on držao za lakat, postajući sve ljući, što se moglo vidjeti i po držanju njegova tijela i po izrazu lica. Preplašena zbog svega što mu je napravila, Maggy je također postajala sve uzrujanija, ali se nije predavala. U redu, pogriješila je. Bilo je to jasno. No željela je da sve ispadne na najbolji način. Zašto on to nije mogao shvatiti iz svoga ugla gledanja? — Priskrbio bi nam, ne sumnjam u to — zakoračila je prema njemu. — )z trgovina bi krao sve što bi nam zatrebalo. A tada bi se možda ubacio u svijet droge ili krao automobile i prodavao ih na dijelove, tako da imamo gotovine. A znaš li gdje bi završio, prije ili kasnije? U zatvoru, poput tvoga brata! Bio je u zatvoru oko godinu dana kad sam saznala da sam trudna. Takvog te, kao oca, sigurno ne bih željela za svoje dijete! — Pusti ti moga brata na miru. On nema veze sa svim ovim. — Neću. To je istina. ) ti znaš kako sam ostala trudna — bio si tamo, dovraga! Nijedno od nas dvoje, nije u to vrijeme razmišljalo o zaštiti protiv začeća. Jesmo li? Bili smo zaljubljeni i bili smo djeca. Kad sam saznala da je dijete na putu, bila sam prestrašena. Stvarno, ali stvarno prestrašena. Željela sam ti sve to reći onog dana kad si došao s onim ukradenim kaputom — sjećaš li se? No kada sam vidjela taj glupavi kaput koji si ukrao iz trgovine zato što si nisi mogao priuštiti da mi ga kupiš, shvatila sam kakva bi nam bila budućnost. Oženili bismo se, ja bih rodila bebu i živjeli bismo u sirotinjskim četvrtima do kraja života, ne priuštavajući si ništa, mučeći se bez novca, s djetetom koje bi ponekad bilo i gladno... — Maggyn glas se slomio, no prije nego je zasuzila, pogledala ga je izravno u oči — Bio je to bolji scenarij. Najgori bi bio da se nisi mogao pobrinuti za nas svakog dana a da ne upadneš u neku nezakonitu akciju, poput Linka, zbog koje bi te zatvorili u zatvor. Ostala bih sama s novorođenčetom i — što? Duboko je udahnula zrak i dodala: — Zato sam se odlučila na pobačaj. Prema izrazu njegova lica, reagirala je spontano i ponosno podigla bradu. Znala je njegovo mišljenje o pobačaju, a opet, on nije iskusio sve što je ona prošla prije dvanaest godina. — Da, dogovorila sam sastanak — reče mu ona braneći se, znajući da je on optužuje. — No kad su me polegli na onaj ležaj, znala sam da to ne 248

želim, da to neće proći. Nisam to mogla učiniti, čuješ li? Sišla sam s kreveta i rekla im Ne! , odjenula se i izišla. Nickove su oči opasno svjetlucale. Baš kada je htio progovoriti ona ga ušutka: — Dopusti mi da završim. Može? Nisam ni sišla niz kliničko stubište, kad sam shvatila da nemam nikakvoga izbora. Sjela sam i rasplakala se. Zatrubila je auto-truba... Bio je to golemi automobil — Jaguar, kako sam kasnije saznala — i nečija ruka koja mi je mahala iz njega. Bio je to Lyle. Sjetila sam ga se iz gostionice (armony )nn . Bio je jedna od mojih mušterija. Obrisala sam suze i prišla automobilu. Ponudio mi je da me odveze kući ili bilo gdje. Ušla sam, a on me upitao što me je to tako uzrujalo. Bio je stranac, to je točno, ali bio je ljubazan i ja sam mu ispričala cijelu priču — o tome kako sam pobjegla s klinike, s abortusa, o svemu. Ne znam zašto sam to napravila. Dok sam mu to govorila, negdje je parkirao automobil tapšući me i govoreći Nije to tako strašno . Plakala sam cijelo vrijeme. Maggy je ponovno duboko uzdahnula i pogledala Nicka ravno u oči. — Tada, nakon što sam se ispovijedila, predložio mi je da se oženimo. Rekao je da je oduvijek želio dijete, ali da ga iz nekog bolesnog razloga nije mogao imati. Rekao mi je da će me oženiti i odgojiti moje dijete uz uvjet da nikada nikome neću reći da mu on nije otac. Rekao je da će dijete imati sve najbolje — najbolju hranu, najbolju odjeću, najbolje obrazovanje. Jednoga će dana, rekao je, ta beba naslijediti Windermere i sve drugo što posjeduje. Kako sam mogla odbiti takvu ponudu? Pitam te — kako? — viknula je punim srcem. Njegove se usne razdvojiše, kao da je želio nešto reći, ali ga Maggy preduhitri, nastavljajući s pričom da, konačno, sve izađe na vidjelo. — Tek sam kasnije saznala — a to mi je rekla Lyleova majka Virginia dugo vremena nakon što je David bio rođen — da je Lyle kao dijete doživio nesreću. Tijekom gimnastičke vježbe na gredi, nespretno je pao tako da je zamalo ostao bez testisa koji su bili gotovo otrgnuti. Virginia mi je povjerila da joj je liječnik koji se brinuo o njemu, odmah rekao da će Lyle, kao odrastao muškarac, najvjerojatnije biti sterilan, a ta je spoznaja bila jedna od najvećih tragedija u njezinom životu. To je razlog zašto je bila sretna zbog Davida. Isprva ne, ali kasnije da, kad je imala vremena razmisliti o svemu. Da ti bude potpuno jasno: Virginia zna da David nije Lyleov rođeni sin. Lyle je sterilan, oduvijek je to bio i — ne može funkcionirati seksualno. Uopće. Zbog toga je, nakon što smo se oženili i nakon što sam ja pokušala dovesti stvar u normalu, i bio toliko ljut i

249

neraspoložen prema meni. Zbog toga su propala i njegova dva prva braka. Te žene nisu bile iz Louisvillea, a on im je dobro platio da odu daleko i da šute. U vrijeme kad mi je predložio da se oženimo, bilo mu je četrdeset godina i bio je očajan što nema djece. Maggy je zajecala i ublažila ton. — Tu je bila moja pogreška. Nisam shvatila da mu Davida, zapravo, dajem kao taoca za cijeli život. Da nisam činila što mi je naređivao, da sam razmišljala o tome da se rastavim od njega, ili o tome da ga prijavim zbog zlostavljanja, ili da sam potražila bilo kakvu vrstu pomoći — uvijek bi me ucjenjivao Davidom. Bilo je to njegovo posljednje oružje. Ponekad mi je prijetio da će mi oduzeti Davida, namjeravajući me pritom odvesti u nekakvu mentalnu instituciju, ili nešto slično. Ponekad, što je David bivao stariji, prijetio je da će reći mom sinu istinu — da nije Forrestove krvi. Dugo me je to zabrinjavalo, jer sam se pribojavala da će David biti potpuno smušen. Bojala sam se da će me mrziti. Ne mislim da bi Lyle doista rekao Davidu cijelu istinu, ali da mu je kaže, to bi porazno djelovalo na Davida. Lyle nikada neće dopustiti da David ode. A ja ne želim napustiti Davida. Baš zbog Davida, Lyle me je držao u šaci sve ove godine. Na trenutak, zavladala je mučna tišina. Maggy je proučavala Nickovo lice, nadajući se da će naći makar trag razumijevanja zbog svega što je prošla. Uzalud. — I ti si dopustila tom bolesnom kopiletu, Lyleu Forrestu, da odgaja moga sina? — Nick je to izrazio tiho, ali ubojito, što se vidjelo i na njegovu licu. Maggy je bila očajna. U njegovim tvrdim zelenim očima nije bilo razumijevanja za nju. — Željela sam da ispadne što je bolje moguće — reče ona neuvjerljivim glasom, neuvjerljivim čak i njoj. — Udala si se za drugog muškarca znajući da nosiš moje dijete, skrivala si to od mene dvanaest godina dopuštajući da dijete vjeruje da mu je ta ništarija od Lylea Forresta otac, i pri tome si željela da ispadne što bolje može? — ponovi on njezine riječi — Ne mogu vjerovati u to što čujem, u to da sam mislio da te poznajem. Djevojka koju sam poznavao, ne bi mogla počiniti nešto takvo. )spustio je njezine laktove iz svojih ruku kao da mu se gade, izišavši. Osjećajući se kao da ju je nešto probolo kroz srce, Maggy je gledala kako izlazi i podigla ruku u uzaludnom pokušaju da ga pozove natrag. — Nick... — rekla je. Zatim je viknula gledajući u njegova leđa: 250

— Nemoj me osuđivati, Nick King! Nemoj se ni usuditi učiniti takvo što! — Mislim da je najbolje da ga ostaviš na miru — reče joj Link optužujućim tonom. — Neko vrijeme sigurno neće biti dobro raspoložen, a poslije svega, ne bih to bio ni ja. Potpuno ga shvaćam. Tada je i Link nestao kroz predsoblje. Nekoliko sekundi kasnije, čula ga je kako napušta kuću. Odmah poslije toga, začulo se brujanje motora, zbog čega je pomislila da su ili jedan ili obojica otišli nekuda u Corvetti. Neko je vrijeme kao udarena stajala u sredini kuhinje. Tada, kad je shvatila da se niti jedan od njih dvojice neće vratiti, otišla je u sobu za dnevni boravak i svalila se na kauč, zaplakavši. Mora da je već bilo oko šesnaest sati i trideset minuta kada je čula kako se, napokon, otvaraju glavna vrata. Satima je čekala da se Nick vrati kući. Nakon što je isplakala sve suze koje je imala, neko vrijeme je ležala na kauču osjećajući se bijedno. Potom je ustala, odjenula na se jedno od Nickovih odijela, osjećajući se kao da je u vreći, i to sivoj, što je odgovaralo njezinu raspoloženju, te je oprala kuću od vrha do dna. Upravo je razmještala mirodije kad je čula kako se otvaraju glavna vrata. Obrisavši ruke u krpu za suđe, požurila je prema vratima. Neizmjerna je bila njezina ljubav prema Nicku i znala je da će je on shvatiti naposljetku. ) oprostiti joj. Nije bila spremna ni na što drugo. Pripremajući se za još jedan sukob s njim, stupila je u predsoblje. — A, tu ste! Gospođo Forrest... Poslao me gospodin Forrest — reče Tipton uljudno — da vas povedem kući. Pri tome je iz džepa izvadio maleni ali vrlo svrsishodan pištolj i uperio ga u nju.

251

34

Z

bog kiše, bilo je potpuno mračno kad su stigli do Windermerea, a Tipton ju je ispratio unutra. Kuća je bila tiha, u predsoblju nikoga. Luster je bio upaljen, ledeno osvjetljavajući prostor dok ju je Tipton, držeći je za lakat, vodio prema stražnjem dijelu

kuće. Lyle je bio u donjem dijelu kuće, u svom uredu, sjedeći iza velikog radnog stola u zelenoj fotelji. Opet je, kao i uvijek, bio dotjeran, u kašmir vesti boje slonovače, plavoj, do grla zakopčanoj košulji i odgovarajućim marinsko plavim hlačama. Nije se digao kad je ušla — ionako je već odavno prestao pokazivati štovanje prema svojoj supruzi, makar u ponašanju — ali ju je pogledao od glave do pete dok ju je Tipton gurao u prostoriju. Njegove blijede, plave oči jedva da su skrivale zadovoljstvo, uzbuđenje. Maggy osjeti da je podilaze srsi straha ali, da se obrani, ponosno je podigla glavu i upitala: — Kako si se uopće usudio poslati ovog kretena po mene s pištoljem? Bit će sretan ne odem li na policiju i prijavim ga zbog nasilja. Maggyno uzrujano prosvjedovanje nije baš nimalo uzbudilo dvojicu muškaraca. — Sve je prošlo glatko, šefe — reče Tipton iza nje. — Nisam ni očekivao drugačije. Djelovati u pravo vrijeme, osnovna je stvar. Otiđi gore i donesi njezinu odjeću. ) Davidovu. Otputovat ćemo za jedno petnaestak minuta. — U redu, gospodine — reče Tipton i nestane, zatvorivši vrata za sobom. — Odlazimo? — Maggyn je glas bio odriješit. To što je Lyle odobrio otmicu pomoću pištolja — strašeći je i ponižavajući, kao što je to Lyle uvijek radio — to joj se činilo uobičajenim činom, premda je mislila da je oružje bilo puki način da je se privede. Sada se počela pitati o čemu se stvarno radi. Nešto se zbivalo. — )demo na jedan lijepi, kraći izlet, dušo. U Južnu Ameriku. Ti, David i ja. 252

Prvi je Maggyn poriv bio da vikne da neće otići ni do dvorišta a kamoli u Južnu Ameriku, osobito s njim, ali joj svi instinkti rekoše da bude obazriva. — U Južnu Ameriku? Zašto? — E, sad, to je ono što ja trebam znati a o čemu ti trebaš brinuti. ) to dobro se zabrinuti — reče Lyle smijuljeći se, dok je ona osjećala kako joj se kosa diže na glavi. Lyle je bio na rubu da pukne od uzbuđenja; izgledao je nekako drugačije, tvrđe, manje gospodin no što je inače bio. Već sama ideja da planira odvesti nju i Davida u Južnu Ameriku, gdje joj nitko ne bi mogao biti od pomoći, prestrašila ju je. )znenada se sjetila onoga što joj je rekla Tia Gloria: Opasnost na vidiku, čuvaj se da te netko ne ozlijedi... Maggy se odmah ustobočila. — Što je s Derbyjem ? — upitala je. — Jesi li zaboravio na zabavu u subotu navečer? Maggy se uhvatila za onu posljednju slamku, nadajući se da će ga natjerati da dva puta razmisli o tako nepredvidivom putovanju. Derby koji se trebao održati naredne subote, bio je veliki događaj u Windermereu za Forrestov klan glede utrke i natjecanja koja su joj prethodila. Poslije svega, u Windermereu bi bilo priređeno primanje i bal, Dijamantni bal , tradicija koja je trajala već dvadeset i pet godina. Teško da bi išta spriječilo Lylea da ne sudjeluje u svemu tome. — Misliš li time reći da postajem senilan, Maggy? Naravno da nisam zaboravio bal. Majka i Lucy dobro će se snaći i bez nas. Usput, trenutno nisu tu. Na moj zahtjev. Lucy je odvela majku u New York, gdje će je pregledati specijalisti. A Louella se vratila kući. Večeras smo posve sami — ti, ja, David i Tipton. Tek toliko da znaš ako ti padne na pamet izvesti neku od svojih scena. Nasmiješio se na onaj svoj krokodilski način koji joj je uvijek utjerivao strah u kosti i zatim pošao oko radnog stola prema njoj. Na njezino veliko olakšanje, zastao je i naslonio se na stol, okrenut prema njoj. — Reci mi, dušo, jesi li lijepo provela svoje slobodno vrijeme izluđujući svog ljubavnika dok mene nije bilo u gradu? Zamalo se smrznula čuvši ton njegova glasa. Ratoborno ga je gledala ali nije prozborila niti riječi. Lyle je, slažući se, kimnuo glavom. — Pametno je od tebe što nisi zanijekala istinu. Zar si mislila da neću saznati istinu? Ne, dakako da si znala da hoću. Moram priznati, odajem ti priznanje kad je riječ o tvom ukusu glede muškaraca. Vrlo impresivna sorta muškarca, fizički gledano. Misliš li da bi napravio jednu malu 253

predstavicu za mene ako mu dobro platim? Volio bih vidjeti kako ga netko ševi u dupe. Lyleov je pogled lutao po njezinom tijelu. — Jesi li mu rekla da je on Davidov otac? Pitanje je postavio onako, kao slučajno. Maggy duboko uzdahne i problijedi. Osjećala je kako boja istječe iz njezina lica. Svaki upozoravajući signal njezina tijela, doveo ju je u stanje pune pripravnosti. Prvi je puta shvatila da je Lyle istinski opasan. Ono što ju je očekivalo, vjerojatno će biti isti pakao koji je prošla tijekom njihova braka. Činilo joj se da je sve te godine nosio na sebi masku koja je skrivala čudovište koje se skrivalo ispod nje. Sada je čudovište pokazalo svoje pravo lice, ne skrivajući se. Spoznaja je bila zastrašujuća. — Znači, rekla si mu — Lyle nije ni trebao njezin odgovor — Možda to ispadne i na dobro. Bit će to moja karta više u odnosu na njega, zajedno s tobom. Jesi li pazila da ne zatrudniš ovoga puta, Maggy? Rado bih da David dobije brata ili sestricu. Ne bi li to bilo i tebi drago? Možda ćemo i mi poraditi na tome kad krenemo tamo kamo sam naumio. Maggy se samo nadala da se ne vidi unutarnje podrhtavanje njezina tijela. — Gdje je David? — upita ona, nastojeći promijeniti temu. Lyle je zurio u nju. Svaki atom njezina tijela govorio joj je da je u fizičkoj opasnosti. Nick joj je bio obećao da će je zaštititi — ali, gdje je Nick? Nigdje dovoljno blizu da intervenira. Što god da su on i Link planirali protiv Lylea, bit će prekasno. Tjedan dana prekasno da pomogne njoj ili Davidu. — David je tu — nasmiješi joj se Lyle. — Je li tvoj ljubavnik bio vrlo uzrujan nakon što si mu ispričala sve o Davidu? Jeste li izravnali račune? — Nick je bio pun razumijevanja — slagala je Maggy, i to iz inata, jer nije željela otkriti kako se doista osjećao čovjek kojega je voljela. Nickovo reagiranje bilo je njegova privatna stvar. — Ma nemoj mi reći? — nasmijao se Lyle — Ne vjerujem u to. Mislim da je bio vrlo, vrlo ljut. Tvoj je momak čista emocionalna budala. Spoznao sam to još prije dvanaest godina, kad je imao muda doći ovamo tražiti te. Glupava, romantična, emocionalna budala. Sumnjam da je postao pametniji tijekom proteklih dvanaest godina, a sigurno ne dovoljno pametan da cijeni sve što si proživjela, dajući mi priliku da uživam u plodovima njegova sjemena, te odgojim njegovo dijete. Daj, Maggy, reci istinu. Rekla si mu to jutros i on je bio bijesan, zar ne? Znam da je izletio iz kuće u kojoj su te držali i odjurio u tom njegovom kićenom automobilu. Danima promatramo što se događa, a to vjerojatno nisi znala, čekajući 254

priliku da te vratimo kući, kamo i pripadaš. Niste to očekivali, nijedno od vas dvoje, ha? Lyle je zamahnuo glavom. — Dakle, jutros si mu rekla, na što je on poludio. Nije li bilo baš tako? — A što ako je i bilo? — Nemoj govoriti takvim tonom sa mnom, Maggy, ljubavi moja — reče joj on gledajući je pogledom koji je ubijao, koji je bio toliko ružan da se stresla. Zadovoljan mu je smiješak zasvjetlucao u očima dok je gledao kako se grči. Napetost koja mu se osjećala u tijelu, kao da ga je napustila dok se i dalje naslanjao na stol. — U redu, priznajem, bio je pomalo ljutit — priznade Maggy da ga umiri. — To sam i mislio. Njegova vrsta ljudi uvijek ima problema s kontroliranjem vlastitih emocija. Bio je siromah prije dvanaest godina, smeće, a smeće je i danas. To mu je u krvi. To je i u tvojoj krvi, također. No mislim da sam to uspio izbiti iz Davida. Sjećaš li se dogovora o vječnom skrbljenju? Priroda ili prehrana? S Davidom, mislim da smo se opredijelili za onu drugu varijantu. )li nismo? David je načisto Forrest, zato jer sam se ja potrudio da on to bude. On je moj sin. Moj! — Nikada ne bih osporila da te on voli, Lyle. — Da, voli me, nije li tako? To znači da baš i nisam tako loš — ponovno se nasmiješi Lyle. — Što tvoj dečko namjerava napraviti sada kad znade istinu? Uplesati unutra i pred nosom mi oteti ženu i dijete? Da, to i namjerava i znam da misli da će mu to poći za rukom. No to mu neće poći za rukom jer ćemo nas troje otputovati. Večeras. O čemu je to govorio? Nešto se događalo, neka vrsta tajanstvene drame između Lylea, Davida i Nicka. Kao da je svatko od njih znao nešto o svakom od njih, a da ona to nije znala. Prije nego je uopće pokušala riješiti križaljku, već se na vratima čulo diskretno Tiptonovo kucanje. — Kovčezi su spremni, gospodine. U automobilu su. — Hvala ti, Tiptone. A sada dovedi Davida. On je u svojoj sobi, mislim da igra Nintendo . Reci mu da je vrijeme da pođemo. — Da, gospodine. Maggy je osluškivala kako utihuju Tiptonovi koraci, ali je osjetila da se sva Lyleova pažnja ponovno usmjerila na nju. — Znaš, čak mi je zapravo i drago što tvoj ljubavnik zna da je začeo tvoje dijete, Davida, jer će ga to gristi do kraja života. Nema nikakvog 255

zakonodavnog prava prema djetetu — jesi li znala za to, Maggy? Jesi li znala da je, od trenutka kad je bio rođen a nakon što smo ti i ja već bili oženjeni, u očima zakona David moj sin? Ne? Trebala bi se češće posavjetovati s odvjetnicima, draga moja. — Ali, što je s Davidovim školovanjem? Ne možeš ga samo tako izvući mjesec dana prije kraja semestra, nakon što je već izbivao dva tjedna... Opet se hvatala za zadnju slamku. Kroz nekoliko će minuta biti na putu za aerodrom, gdje ih je — u to uopće nije sumnjala — čekao Lyleov privatni avion, jet, koji će ih odvesti iz zemlje. Tada će potpuno ovisiti o njegovu raspoloženju, o njegovu milosrđu. A Nick ih nikada neće pronaći. — Ne brini ti za mog sina — reče Lyle — nego se zabrini za svoju sudbinu. ) to odmah. Vrlo ozbiljno razmišljam da li da te ubijem ili ne. Gledajući ga u njegovo razbojničko lice, Maggy je povjerovala u to što je upravo čula. Sad je bila u raspoloženju kad bi mogla povjerovati u bilo što o Lyleu. Trebao joj je svaki trunak snage koji bi smogla da ne pogleda iza sebe, prema vratima. Mogla je pobjeći u svakom trenutku, ali što s Davidom? Nije mogla ostaviti Davida. Ostavi li ga, neće ga više nikada moći vidjeti. Ne bude li ga mogla vidjeti, hoće li umrijeti? — Da, ozbiljno razmišljam o tome — nastavi Lyle. — David je dovoljno star da se izbori za život bez majke, a ionako bi ga za nekoliko godina društveno posramljivala. S druge strane, on te voli, premda zaveden, a ja mu ne želim nanijeti bol. A kada je riječ o tom tvom momku, bude li znao da si u mojem posjedu, možda će biti malo pažljiviji prilikom poduzimanja određenih akcija u budućnosti, protiv mene. Tako, budući si ti na vagi, nadam se da ćemo srediti račune. Zasad, neću te ubiti. No dogovor je ovakav: moraš glumiti da je sve savršeno među nama, te to odglumiti i pred Davidom i pred ostatkom svijeta. Budeš li učinila tako, nećeš umrijeti. Naprosto se ponašaj kao majka našem sinu. Učiniš li išta što će me uvjeriti da si suvišak na ovome svijetu, gotova si, i uvjeravam te da neću oklijevati. Doživjet ćeš tragičnu nesreću, možda pasti u ponor sa stijene, ili se udaviti tijekom surfanja na moru, ili poginuti u sudaru. Pojedinosti ću razraditi čim me ponovno dovedeš u nepriliku. Ponovo joj se nadmeno nasmiješio. Nije bilo sumnje o tome da je sve držao u rukama, kao i uvijek. Osjećala je kako se raspada i trudila se što je više moguće, da to ne pokaže. — Usput, još nešto dušo, natjeraš li me na to da moram organizirati neku vrstu nesreće, pobrinut ću se da to David vidi. Tako će znati tko si zapravo, i neće toliko tugovati. 256

Lyle je podigao daljinski upravljač sa svog stola i uperio ga prema konzoli u uglu, te pritisnuo tipku. Zid se rastvorio. Pritisnuo je i drugi gumb i — tamo je bila ona, na ekranu većem od života, plešući gotovo gola na sceni, dok se istodobno vrtjela pjesma Rođen da budem divlji , sve to u boji, popraćeno glasnim tonom. Smijuljeći se zbog njezina zabezeknutog lica, Lyle je isključio ton. Groteskna se scena nastavljala odvijati bezglasno. Maggy je promatrala samu sebe kao golu tinejdžerku koja mrda guzicom po sceni, i osjetila potrebu da povrati. — Što bi David pomislio o svojoj majci da može vidjeti sve to? — upita je Lyle namrštivši se — Moram priznati da sam i sam bio šokiran. Znao sam da si bila kurvica u doba dok smo stupali u brak, ali nisam znao da si profesionalka. — Otkud ti to? — upita Maggy gušeći se. — Od tvoje drage tete, ili što je već. )sprva je oklijevala, ali ju je Tipton nagovorio na svoj način. — Ako ste povrijedili Tia Gloriju... — Da, što bi ti poduzela? Draga moja suprugo? Maggy je znala da ne može poduzeti ništa. Ništa osim da ga mrzi. Postala je histerična znajući istodobno, da ga Nick namjerava smaknuti po svaku cijenu. Da je u tom trenutku imala bilo kakvo oružje u ruci, pucala bi u njega. — Tako sam i mislio. Rekao je to nakon što Maggy nije izrekla niti riječi. Zadovoljno je kimnuo glavom. Tada se ponovno uspravio i stupio iza radnog stola, potpuno uvjeren da ju je obradio, tako da nije ni osjetio potrebu da je pogleda. Otvarajući ladice, izvukao je iz njih pištolj. Čelik je svjetlucao na noćnom osvjetljenju. Srsi straha jurnuše joj niz kičmu. — Za svaku sigurnost — olakim će glasom Lyle. — No neće mi trebati. Ti si prepametna djevojka. Ući ćemo u automobil kao svaka sretna obitelj, zajedno sa Davidom, te nastaviti ravno prema aerodromu. Ta mi smo sretna obitelj, nismo li? Zato se nasmiješi dušo, nasmiješi se. Ponovno je pritisnuo dugme na daljinskom upravljaču i video-snimka je nestala. )zvadio je vrpcu i stavio je u džep. Tada se uputio prema njoj, uhvatio je za lakat i poveo prema vratima. — Morat ćeš se presvući u avionu. )zgledaš grozno — reče joj on — Kao hodajuća vreća. Nosiš li to na sebi njegovu odjeću? Baš slatko. Vrlo

257

simpa. Gurnuo ju je ispred sebe, u predsoblje. Maggy pomisli kako to njegovo držanje za lakat vjerojatno izgleda prijateljski Davidu koji ih je, zajedno s Tiptonom, čekao na samom izlazu. — Bok, mama! — uzviknuo je. — Tata kaže da idemo u Brazil! Neću čak morati ni na završni ispit! Nije li to divno? — Super — odgovori Maggy s najljepšim osmijehom kojega je u tom trenutku mogla izvući, izvlačeći se iz Lyleova stiska pohiti prema njemu i pozdravi ga. Poljubi ga. David je izdržao njezin zagrljaj ne suviše oduševljen, ali ga nije ni odbijao. Osjeti kako joj se srce stišće dok je gledala njegovo nasmiješeno i vedro lice pod golemim lusterom čije se svjetlo poigravalo njegovom kosom. Da zadrži Davida, morat će se odreći Nicka. Nick. Osim Davida, voljela ga je najviše na svijetu. Tada ju je vjerojatno šesto čulo potaklo da osjeti da se nešto događa. Pogledala je prema vratima i ukočila se. Bio je to Nick s Linkom iza sebe, i nečim što je nalikovalo na cijeli jedan eskadron ljudi, koji su — kao da je kuća njihova — mirno ulazili u kuću. Bio je odjeven u uske traperice i kožnu jaknu, a kosa mu je bila puna kišnih kapi. U ruci je držao pištolj.

258

35

D

EA! — uzvikne Nick držeći službenu značku u lijevoj ruci — Da se nitko nije ni pomaknuo! Nickov je pištolj bio uperen u Lylea. Nije ni pogledao Maggy, ali je zato ona zurila u njega, skamenjena od šoka. DEA? Nick? Bilo je to nezamislivo. Je li moguće da je to istina? Čak i da je istina, zbog čega bi ljudi iz DEA upali u Windermere? Koliko je ona znala, nitko od Forrestovih nije nikada koristio drogu bilo kakve vrste. Za razliku od barem jednog od ljudi koji su upravo zauzimali kuću. — Pričekajte trenutak — obrati se Nick naoružanim ljudima koji su kuljali unutra, iza njega, a zatim zapovjednički uperi pogled u Linka. — Izvedi malog odavde! — Mama! — Davidove su oči bile širom raširene a pogled uspaničen. Zaštitnički ga je zagrlila oko ramena i pogledala Linka, izravno u oči. Davidova strica. Link je na brzinu kimnuo glavom, obećavajući da će David biti dobro zbrinut. Maggy se sagne da šapne Davidu: — Sve je u redu. Pođi s njim. On je pravi dečko. David je sumnjičavo pogleda, a zatim i Linka. Maggy ga ponovno čvrsto zagrli i na brzinu poljubi u obraz. Zatim ga gume prema Linku. — Dođi, momče! Jesi li se ikada vozio u policijskom automobilu? Dat ću ti da se poigraš sa svjetlima i sirenom. — Baš me briga! — odbrusi David, pogledavši pritom mamu — Što se ovdje događa? — Objasnit ću ti to u automobilu — reče Link i nježno ga, ali čvrsto, uhvati za ruku i izvede van. Čim je David izišao, četvorica ljudi okružiše Tiptona, govoreći mu nešto što Maggy nije mogla odgonetnuti, a zatim mu staviše lisice na ruke. Nick je s još trojicom ljudi krenuo prema Lyleu. — Lyle Forrest, uhićeni ste zbog kršenja... Rekao je to jedan od ljudi koji su pratili Nicka. Maggy nije ni stigla čuti ostatak, jer joj se čvrsta ruka obavila oko vrata i zamalo je zadavila 259

privlačeći je k sebi. Lyle. )zgubila je ravnotežu i naslonila se na njegovo tijelo. )spružila je ruku ne bi li uspostavila ravnotežu i dotakla hladnu cijev pištolja uperenog ravno u njezinu slijepoočicu. Lyle ju je koristio kao taoca! — Natrag! — naredi im Lyle glasom koji Maggy nije poznavala. Njegov je stisak oko njezina vrata bio toliko snažan da je jedva mogla disati, a njezini se nokti zabiše u njegovu vestu od kašmira kako bi uopće mogla ostati na nogama. Prožimao ju je ledeni strah dok je Lyle držao cijev pištolja prislonjenu uz njezinu glavu. — Natrag! — ponovio je. — )li ću je ubiti. Ti dobro znaš da hoću, King. Nick je problijedio. — Čuli ste ga. Natrag! — dovikne on svojim ljudima koji su u tom trenutku bili potpuno bespomoćni, iako su i dalje opkoljavali Lylea. Poslušali su ga i počeli se povlačiti prema vratima. — Naredi im da bace oružje kroz vrata. Također i ti. Nick je oklijevao. — Napravi to. Ne šalim se! ) to odmah. Nick je odbacio pištolj na pod i rukom dao znak drugima da naprave isto. ) oni su oklijevali, ali su ga poslušali. Poput posmrtne zvonjave, Maggy je slušala zveket oružja koje je padalo po stubištu. — Sada im naredi da se povuku od vrata — reče Lyle, mahnuvši glavom prema ljudima postrojenim oko vrata. — Neka odu! — viknuo je Nick nekoj nevidljivoj osobi. Maggy je osjetila svu napetost Lyleova tijela. Zatvorila je oči, moleći se, a tada ih ponovno otvorila jer ju je Lyle već povukao prema izlaznim vratima, prema pragu kuće, gdje je posrnula, ali ju je on pridržao i dalje je stišćući oko vrata. Vapila je za zrakom, onako obješena o njega, i bila prisiljena doći do Rollsa. — Vidimo se u paklu, King! — doviknuo je Lyle pobjednički, otvarajući vrata i gurajući Maggy unutra, neprestano držeći pištolj prislonjen uz njezinu glavu. Natjerao ju je da sjedne na prednje sjedalo a potom odmah uskočio za njom. Trebala mu je samo sekunda da pokrene motor — Tipton je, naime, imao strogo naređenje da ključeve uvijek ostavi u automobilu. Pritisnuo je gas, trijumfalno, a tada joj rekao: — Budale! Pištolj je bio bez metaka. Prazan! Maggy je na stražnjem ogledalu uspjela vidjeti Nicka kako s vojskom ljudi juri van iz kuće. Prije nego što je mogla poduzeti bilo kakvu akciju, 260

Lyle ju je drškom pištolja udario po glavi. Vidjela je, valjda, sve zvijezde i instinktivno pružila ruku da se obrani od sljedećeg udarca koji je bio žestok kao i prvi. — Pripremi se da umreš, kurvo — zaurlao je. Automobil je skrenuo već na prvom zavoju i Maggy je odmah shvatila što mu je namjera. Policijski su automobili bili blokirali sve prilaze imanju — Maggy je mogla vidjeti njihova rotirajuća svjetla u daljini — tako da je njihov jedini izlaz bio smrt. Smrt u koju je namjeravao povesti i nju. — Ne! — vrisnula je nakon što ju je ponovno lupio. Dohvatila se kvake na vratima, ali ju je Lyle zgrabio za majicu i privukao k sebi, nagazivši još žešće na gas, i to pred najopasnijim zavojem ispred njih. — Bok dušo — promumljao je i još jedanput zamahnuo drškom. Borila se i udarac ju je promašio tako da nije ostala bez svijesti, kako joj je Lyle namijenio. Bacila se na njega svom žestinom, zabijajući mu nokte u obraze, ugrizavši ga za nos... Lyle je vrisnuo od boli, ispustivši je iz ruke, a ona se bacila prema vratima. Nekoliko je sekundi petljala oko kvake, a tada iskočila iz jurećeg automobila u hladnu, vlažnu noć. To što je pala na tratinu pokraj ceste, bilo je isto toliko bolno kao da je pala na cement. )zvalila se na leđa, nepokretna, bez daha, dok su kapi kiše padale na njezino lice. Nekoliko sekundi kasnije, čula je užasan udar Rollsa u stotinu godina stare zidine. Kamenje je bilo poslagano bez žbuke i nije moglo izdržati. Rolls je jednostavno projurio kroz njih. Maggy je te posljednje sekunde pogledala preko ruba litice, vidjevši svjetla automobila kako nestaju u provaliji. Ono što je uslijedilo, bio je pravi antiklimaks. Uslijedio je prasak automobila, razbijenog tridesetak metara niže. — Magdaleno! Oh, moj Bože! Magdaleno! Netko je trčao po cesti, čuli su se koraci. Nick je jurio prema mjestu s kojeg je pao Rolls. )za njega su trčali i svi drugi iz pratnje, ali on je prednjačio. Dok je vikao njezino ime, u glasu mu se osjećala zabrinutost, strah. — Magdaleno! Bolno je, duboko udahnula. — Tu sam, na ovoj strani! — zavapila je okrenuvši se na trbuh, pokušavajući se nekako uspraviti. — Nick! Tu sam. U tom ju je času čuo. Pohitao je prema njoj u trenutku dok je ponovno

261

gubila snagu, padajući na bedra, i sagnuo se. — Hvala ti, Sveta Majko — odahnuo je dok joj je drhtavim rukama doticao lice. — Već sam mislio da si nastradala. Potom ju je podigao. Maggy je obavila svoje ruke oko njegova vrata. Stajali su tako jedan dugački trenutak, obliveni kišom, čvrsto zagrljeni usred blata oko njih. Tada je netko iz pratnje pozvao Nicka i on digne glavu. — Dolazim — viknuo je i krenuo noseći Maggy. Još potresena, nije se protivila dok je on koračao natrag, prema kući, pripijajući je uz prsa. U njegovom naručju, nije marila za barem šest automobila koji su bili parkirani tako da su njihova svjetla osvjetljavala mjesto gdje je pao Rolls. Bila je to nadrealistična slika opće zbrke. Za Maggy, jedino što je bilo stvarno, čvrsto i sigurno, bio je Nick.

262

36 isu pronašli Lyleovo tijelo. Rijeka je bila nabujala uslijed neprestanih dvotjednih kiša tako da je policija jedva pronašla automobil koji je bio potpuno potopljen. Sve je, od poda do krova, bilo više-manje smrskano, ali Lyle nije bio unutra. Prema policijskom izvješću, snaga struje vjerojatno je isisala njegovo tijelo iz vozila i odnijela ga niz rijeku. Moglo je biti bilo gdje. Jednoga će dana, vjerojatno ljeti, isplutati. Tako to i inače biva s utopljenicima. S obzirom na dužinu pada i dubinu, kao i s obzirom na stanje automobila, policija je bila sigurna da je Lyle mrtav bez obzira na to što nije pronašla njegovo tijelo. Privatno, šef policije John (arden, inače dugogodišnji prijatelj obitelji, rekao je njoj, Lucy i (amu da je sve što se dogodilo, samo pojednostavnilo stvar. Bio bi to golemi skandal da Lyle nije počinio to što jest. Sastanak, sazvan na Hardenov poticaj, na kojem je trebalo objasniti sve što se dogodilo, bio je održan na četrnaestome katu tridesetokatnice, prepune ureda od vrha do dna, kroz čije se prozore vidio cijeli grad. Bilo je oko dva sata popodne, dan poslije Lyleove smrti. Maggy je buljila kroz prozore dok je slušala. Sve na što je mogla pomisliti, bilo je kako je ironično da sunce doista sja. Napokon. Poslije dva tjedna kiše, zasjalo je u punom sjaju. Da je sve ispalo tako kako je Lyle planirao, ne bi doživjela taj divan dan. Uopće nije bilo sumnje u to da ju je namjeravao odvesti u smrt zajedno sa sobom prošle noći. Zadrhtala je na tu pomisao, a tada se koncentrirala na ono što je govorio (arden. — Po svemu sudeći, čini se da je gospodin Forrest vodio jednu od najvećih operacija prodaje marihuane u zemlji. Govorim o milijunima dolara godišnje. Naše je zemljište vrlo pogodno za uzgoj, a Plava trava Kentuckyja iliti Kentucky Blugrass , kako to ovdje zovu, sve je popularnija, i to baš sada. Forrestova je novinska revija bila na rubu propasti već dugo vremena, a otkada ju je naslijedio, čini se da nije imao nikakvih drugih izvora prihoda, barem ne onih značajnijih. Napravio je što je, pretpostavljam, morao napraviti kako bi poboljšao obiteljsko stanje i

N

263

bogatstvo. )mate sreće što je to napravio na poseban način, vrlo oštroumno, mudro. Sva ta marihuana — tisuće hektara — bila je zasijana na nacionalnom zemljištu, tako da sumnjam da će se federalna policija previše truditi da digne optužnicu zbog ovog slučaja. Budući da samo imanje nije bilo kupljeno sredstvima od droge, niti je bilo transakcija s drogom na samom imanju, kuća i okoliš nisu u pitanju. Bez obzira na to, i dalje istražujemo, na drugim područjima. On je imao gotovine, mnogo investicija, vozila, umjetničkih kolekcija, nakita... Nešto bi od toga moglo biti podložno konfiskaciji. O tome ćete biti obaviješteni. Govorio je to mladi časnik, uredno odjeven, a zvao se Charles Adams. Šef policije ga je predstavio kao jednog od agenata DEA za borbu protiv droge. — Mislim da će se sve srediti prilično brzo, nije li tako gospodine Adams. — Mislim da hoće — odgovori Adams. Ako je Adamsov odgovor i bio ponešto kiseo, Maggy je vrlo skoro saznala zašto. Link, neprepoznatljiv u odijelu s kravatom, odveo ju je prilikom izlaska u uredsku sobicu. Lucy nije prozborila niti riječi, a Maggy se konačno pružila prilika da bude hladna s (amom koliko god želi, što je stvorilo nelagodnu situaciju kada ih je šef policije prisilno pozvao, njih troje zajedno. Lucy i (am koračali su ispred nje, a Maggy je, dakako, bila pozadi, kada se niotkuda pojavio Link i uhvatio je za lakat. — Odvija li se sve kako treba, djevojčice? — upita je on nakon što je zatvorio vrata. — Gdje je Nick? — postavi Maggy pitanje koje ju je izluđivalo još od prošle noći. — Pod strogom obvezom da se drži dalje od tebe, tamo je. U gadnoj je klopci kad je riječ o vlastima. Kažu da je kompromitirao cijelu istragu time što je bio u intimnoj vezi sa suprugom osumnjičenoga, a to si ti. Upozorio sam ga na vrijeme da će pomisliti da je riječ o osobnoj osveti krene li za Forrestom. ) pomislili su. )pak, kažu da je dobro što je Forrest mrtav, jer bi Nickovo ponašanje sigurno otežalo stvar na sudu. — Ne mogu vjerovati da vas dvojica radite za DEA! Borci protiv droge! — Maggy se zavali u aluminijem uokvirenu stolicu i pogleda Linka koji je bio oslonjen na crni metalni stol. — Ne nalikuje nama, ha — isceri se Link — No obojica smo se znatno promijenili. Nick je bio pripadnik SEAL-a, ne znam znaš li to.

264

— Pečata? — Mornaričkog SEAL-a. Pridružio se mornarici nakon što si ti pobjegla s Forrestom, a možda je to napravio samo zato da nešto ispadne od njega. Ne znam. U svakom slučaju doveli su ga u red, disciplinirali, čak su željeli da ostane za stalno. Više nije bio mladić nego odrastao čovjek, i to vrlo sposoban. Trebao mu je građanski posao, pa je postao policajac u Clevelendu. — Policajac? Nick? — Maggy je bila toliko zaprepaštena da bi prije povjerovala da je Nick hodao po Mjesecu. Godinama su mrzili policajce svih vrsta žestinom pubertetlija, kako to već biva, ili pak kao mladi prekršioci zakona. — Da, baš Nick — isceri se Link. — No nije mogao izdržati dugo. Nije mu se dopadalo hapsiti ljude. Zato je sve napustio i iskoristio ušteđevinu koju je imao da kupi noćni lokal koji je bio na rubu propasti, s grubom klijentelom kao stalnim gostima. Nick je bio uvjeren da će ga moći dovesti u red, i okrenuti novac. — Taj dio priče znam — Maggy će suho. Link ju je ravnodušno pogledao. — ) tako, moraš shvatiti da ti nije mogao reći punu istinu. Dovoljno je loše bilo već to što ti se udvarao i folirao ti, dok smo mi u isto vrijeme pokušavali uhvatiti tvog supruga. No da ti je bilo što rekao o istrazi, ili o tome da radi za DEA-u, ti bi to prije ili kasnije razglasila uokolo i zaribala cijelu akciju, dovodeći u opasnost nekoliko života. Koristimo mnoga njuškala, informante, doušnike... — Ne bih izrekla niti riječ — prijekorno će Maggy. — Znam da ti ne bi, ali je neka tvoja gesta, pokret ili pogrešna riječ, mogla upozoriti Lylea da se nešto sprema. Cijeli je slučaj preškakljiv. Nick to jednostavno nije mogao učiniti. — Shvaćam te — odgovorila je, premda pomalo čangrizavo, ali s punim razumijevanjem. Odjednom je shvatila mnogo stvari — kao prvo da će Nick sve srediti u njezino ime, a drugo, da će joj razjasniti kako zarađuje za život — Nastavi! Što se dogodilo nakon što je Nick otkupio noćni klub? — Upravo ga je počeo oživljavati kad su se pojavili neki tipovi, zahtijevajući da im pere novac putem kafića. Znaš Nickyja. Njega nije lako dobiti, niti se dade zezati, a kada je rekao ne! , počeli su se zbivati različiti događaji: podmetanje požara ili konobar koji je bio naprosto pretučen. Zato se i obratio policajcu kojeg je dobro poznavao, u Organizaciji za borbu protiv droge , DEA, te pitao može li biti od koristi. Rekli su — da, jer su neprestano hvatali lopove svih vrsta i trebali su ljudi. 265

No Nick je postavio kao uvjet posao koji bi mu donosio mnogo više novca od lokala. Tako me je izvukao i iz zatvora. Bio je to dio ugovora s DEA-om. Otad smo neprestano zajedno i obavili smo nekoliko velikih akcija. DEA zarađuje na nama mnogo dolara — isceri se Link — Zato nam i podmetnu najteže poslove, obično meni, no ovaj puta Nicku. — Što je, zaboga, natjeralo DEA-u da počne obrađivati Lylea? Link iznenada postade vrlo ozbiljan. — Za to je odgovoran Nick. Baš nekako u vrijeme kad je počeo razmišljati da se vrati natrag i vidi može li se ponovno povezati s tobom, Nick je od doušnika saznao da se odvija vrlo velika operacija s marihuanom u Kentuckyju. Frajer koji je vodio cijeli posao, na ulici je bio poznat kao pukovnik Sanders. Po svemu je taj naš pukovnik Sanders trebao biti vrlo ugledan, bogat i utjecajan, plave krvi jer mu novac uopće nije nedostajao ili trebao. Nick se malo pozabavio svim tim glasinama, a ime koje je isplivalo na površinu poslije svega toga bilo je: Lyle Forrest. Isprva nije mogao povjerovati u to, ali se ipak počeo raspitivati. U tim se sredinama štošta priča o Lyleu. Vrlo smo brzo otkrili da je baš pukovnik Sanders naša ptičica. Nick je zaista zagrizao u to — smijuljio se Link videći da je potpuno zaokupio Maggynu pažnju. — Potom je otišao velikim šefovima i rekao im što ima u rukama i predložio da u Louisvilleu postavimo zamku. Bili su vrlo impresionirani onim što im je pokazao i izdali nam nalog da nastavimo s istragom. To što nisu znali, međutim, bilo je da je to i Nickova osobna osveta zbog vrlo osobnog razloga: tebe. Sada to znaju i nimalo im se ne dopada. Maggy je trebalo nekoliko trenutaka da se sredi i upije sve u se, a tada upita: — Je li u velikoj nevolji? — Dovoljno velikoj. Vjerojatno će mu dati otkaz, ali ga trebaju kao svjedoka u još nekoliko slučajeva. — Ljuti li se još na mene? — upitala je tiho, još tiše nego kada je postavljala prethodno pitanje. Link je tvrdo pogleda. — To ćeš morati pitati njega. Ja samo znam da se izbezumio kada se vratio na farmu a nije te našao. Mislio sam da će doživjeti srčani udar. Tip koji hrani krave — Clayton, Clapton ili kako li se već zove — rekao mu je da je, dolazeći, vidio kako odlaziš u jednom od onih velikih luksuznih Mercedesa. Znali smo o čemu je riječ i odmah krenuli za tobom, pozvavši usput cijelu jednu konjicu momaka. Šefovi su poludjeli zbog toga. Radije vole isplanirati unaprijed svoje akcije. Kažu: da se Nick nije upleo u sve to 266

iz privatnih razloga, osvete, već bi sve bilo na svom mjestu a Lyle Forrest pred sudom. Zapravo, mislim da su bijesni zato što se ne mogu dočepati Windermerea. To prepuštam tebi, dušo. Lyle je bio dovoljno pametan da ne koristi posjed niti za jedan od svojih poslova sa strane. Koliko nam je poznato, uopće nije koristio kućni telefon kako bi razgovarao sa svojim poslovnim partnerima. — )mao je mobilni telefon, kojim se najčešće koristio — reče ona. Najradije je koristio to celularno čudo, čije se korištenje naplaćuje po minuti, što se doimalo sasvim normalnim. Kao i mnoge druge stvari. Bila je slijepa. — U svakom slučaju, sve se to sada provjerava — reče Link. — Jesi li i ti u neprilici? — upita Maggy. — Još me nisu prožvakali, ako je to ono na što misliš — slegne Link ramenima — Mislim da službeno mišljenje glasi da ne mogu biti, i nisam odgovoran za radnje koje je počinio moj brat. — Je li sada na farmi? Očajnički je željela vidjeti Nicka. Prošle ju je noći držao u zagrljaju kao da je nikada neće pustiti, a tada je nestao. No Link joj je rekao da mu je naređeno da se drži podalje od nje. Znajući za to, osjećala je novu nadu. Možda se ipak prestao ljutiti na nju. Možda je razumio i bio spreman oprostiti joj to što je počinila. — To doista ne znam — odgovori joj Link. — Dođi Magdaleno, otpratit ću te do tvoga automobila prije nego što moćnici vide da razgovaram s tobom i bace se na mene. Maggy je samo kimnula glavom i ustala. Nije željela dovesti i Linka u neku nevolju. Link ju je ispratio, uhvativši je za lakat, i dopratio do automobila, premda se ona protivila. Bio je to Volvo s četvora vrata, jedno od mnogih vozila koje su imali na imanju, a kojemu se Maggy radovala. Usprkos svemu, uživala je. Sve joj je to dalo uvid u to kakav će život biti bez Lylea. Poslije dvanaest godina poslušnosti, ako ništa drugo, bila je slobodna. — Hvala ti, Link. Reci Nicku... Reci mu... — govorila je dok joj je Link ceremonijalno otvarao vrata automobila. — Reci mu to sama — odgovorio je Link smiješeći se i zatvorio vrata za njom. Maggy je bila toliko zbunjena njegovim odgovorom da se čak i namrštila prema njemu kroz prozor. Tada je krajičkom oka ugledala golemu sjenu na stražnjem sjedalu, koja se pokrenula. Poskočila je, s knedlom straha u grlu. — Doista bi trebala provjeriti unutrašnjost automobila prije no što 267

uđeš u njega — suhim će glasom Nick. — Nick! Nasmrt si me prestrašio! Što radiš tu? Link mi je rekao da si u frci i da se moraš držati podalje od mene dok se sve ovo ne završi. — Da, tako su mi rekli. A ja sam im odgovorio da ću se držati poput ljepila za tebe sve dok se ne pronađe Forrestovo tijelo. Ako im se to ne dopada, slobodno me mogu otpustiti. — I jesu li? Mislim jesu li te otpustili? Nick slegne ramenima. — Nisam im dao priliku da mi to kažu. )zašao sam baš u trenutku kada su vas uvodili u ured. Naredio sam Linku da pripazi na tebe, a potom izišao i uvukao se u tvoj automobil. Frajer koji radi na parkirališnom ulazu, ne samo da mi je pokazao gdje je tvoj automobil, nego mi je rekao da si se dovezla sama. Dao sam mu pet dolara za to, što mislim da je dobra investicija. — Misliš da Lyle nije mrtav, zar ne? — struja straha protekla joj je kičmom. — Nisam to rekao. Sve upućuje na to da je mrtav. Ali, uvijek postoji mogućnost, ona krajnja mogućnost, da nije mrtav. Pokušao te ubiti, Magdalena. On je psihotičan tip. Ako nije mrtav, postoji mogućnost da se vrati i dovrši posao s tobom — ili da se dočepa dječaka. To joj posljednje nikada nije palo na pamet. David... Uspaničeno je upalila motor i pokrenula vozilo, izjurivši s parkirališta škripeći gumama. — Poslala sam ga u školu. Mislila sam da je bolje da ne promijeni uobičajeni dnevni raspored. Da ne brine, da ne tuguje. — (ej, hej! Uspori malo, hoćeš li? — uhvati se Nick za dršku kad je ona oštro skrenula niz jedan zavoj — David je na sigurnom, u redu? Adams nije glup, samo je zaljubljen u zakone i propise. No kad sam mu zaprijetio da će nadrapati ako Forrest nije mrtav a naškodi djetetu, odmah je pristao na to da stalno štiti Davida. Na toj je dužnosti i sada, dok je David u školi. — Ulijevaš mi strah u kosti! — Nije mi bila namjera. Kao što sam rekao, najvjerojatnije je da je Forrest mrtav. Ako nije, a pametan je, potražit će neku vrst zaštite. A pametan i lukav jest. Jedan od najmudrijih ljudi s kojim sam imao posla. — O, Bože! — Maggy na trenutak zatvori oči i otvori ih kad je Nick zgrabio volan. — Pazi kako voziš! — uzvikne on. Zamalo su se zabili u jedan od garažnih stupova. )zrekao je to vrlo mirno: — Magdaleno, daj da ja vozim. 268

Duboko je uzdahnula. — Ne, u redu sam. Volim voziti. Godinama nisam sama vozila, uvijek su me vozili. Nick je promrmljao nešto sebi u bradu i glasno dodao: — U redu. Samo nas nemoj ubiti. — Važi. Nick je zašutio dok je Maggy manevrirala i stigla na Drugu ulicu koja vodi prema rijeci. — Jesi li gladna? — upita Nick nakon što je stigla na Riječnu cestu. Odmahnula je glavom. Rukama je tako čvrsto držala volan da su joj pobijeljeli zglobovi na prstima. Osjećajući se kako se osjećala, vjerovala je da joj je lice blijedo poput njezinih ruku. Kratko se vrijeme, nekoliko dragocjenih sati osjećala slobodnom. Sada, sa spoznajom da bi Lyle još mogao biti živ, što joj je natuknuo Nick, u njoj se probudio stari strah. Očajnički strah. — Jesi li što jela? Po drugi je put odmahnula glavom. — Znači da si gladna. Skreni prema Kingfishu pa ćemo pojesti sendvič. — David odlazi iz škole u tri i trideset. Vozi se kući s prijateljem, ali moram biti tamo prije petnaest do četiri. — Bit ćeš, ne brini. Zatim je dodao: — Ne moraš ni o čemu brinuti, shvaćaš li? — reče on nasmiješivši se i pogledavši je — Smatraj me svojim osobnim tjelohraniteljem. Čuvarem. Može? Ni na trenutak te neću ispustiti iz vida. Bit ćeš sigurna. — A David? — A David... — ponovio je on kao eho. Način na koji je to izgovorio, kazivao je Maggy da nije došlo do čudesnog pomirenja sa stvarnošću. Pogledala ga je dok se parkirala ispred Kingfisha . — Nick — počela je nakon što je parkirala automobil — kada je riječ o Davidu... — Poštedi me! — rekao je odrješito, nagađajući iz njezina tona što je željela reći — Dok se cijela situacija ne ohladi, ne sredi, mislim da si nijedno od nas ne može dopustiti bilo kakav emocionalni razgovor o Davidu. Kad si me posljednji puta uzrujala, napustio sam te, Forrest te je oteo i zamalo ubio. Ovog trenutka ne želim da se bilo što dogodi među nama, a što bi moglo ponovno djelovati na mene. Neka, zasad, sve ostane 269

kao što je i bilo, bez vlastitih osjećaja. Dok se sve ne završi. Tada je otvorio vrata i izašao iz automobila.

270

37 ad god bi se Maggy u mislima vraćala tri tjedna unatrag poslije Lyleove smrti, sve što se događalo, činilo se poput kolaža, kao da je jedno sjećanje bilo lijepljeno na drugo u nekom neredu. Najviše je se dojmio pogled na Tia Glorijino nateklo lice, prepuno modrica, nakon što ju je posjetila u bolnici. Mora da ju je Tipton gadno pretukao da bi saznao od nje zašto ju je Maggy posjetila i otkrio gdje se krije video-kaseta, na kojem tajnom mjestu. Iako je Tia Gloria bila vrlo izdržljiva — svi su njezini prijatelji bili uz nju neprestano, planirajući kako da se dočepaju njezina napadača — liječnik je ipak rekao da će morati ostati u bolnici nekoliko dana. Maggy je obećala da će je dnevno posjećivati, ali da će se brinuti i za (oratia. Prvo što je Nick napravio, bilo je da preveze kavez s papagajem u njezinu spavaću sobu u Windermereu. Bio je to jedan od rijetkih činova koji se radosno oslikao na njezinu licu tih tmurnih dana. Drugo čega se sjećala, bio je pogreb tjedan dana poslije nesreće, na čemu je inzistirala Virginia, bilo da je Lyleovo tijelo pronađeno ili ne. Bili su prisutni svi koji su nešto značili u društvu. Najjači poslodavci i političari, društvena plava krv, novinari — svi su joj oni došli izraziti sućut. Osjećala se potpunom varalicom u svojoj crnoj odjeći udovice dok su je ljubili u obraz i izražavali joj suosjećanje, te kazivali kako je hrabra u tadašnjim okolnostima. )za njezinih leđa, dakako, šaputalo se kako je bila nevjerna, da je desetak dana provela s Nickom, te da postoji mogućnost da je on počinio samoubojstvo baš zbog njezine nevjere. Drugi su pak bili uvjereni da je Lyle bio bijesan, iz istog razloga, te naprosto prebrzo ušao u zavoj. Nekolicina, ali manja, smatrala je da Lyle nije bio oprezan dok je vozio, te da Maggy nema nikakve veze s njegovom smrću. Najmanji ih je dio šaputao o tome da je u sve upletena droga, ali je to ipak, kako je bilo zaključeno, zvučalo smiješno. Ne Lyle Forrest! On naprosto nije takav tip. Bez obzira što je bio uzrok njegove smrti, bila je to glavna tema dana u cijelome gradu. Posebno zbog svetkovine u vezi s derbijem na kojem prvi puta, prema pamćenju, ne nastupaju Forrestovi. Maggy je imala osjećaj da je većina žena koje su joj izrazile sućut zbog Lyleove smrti, zapravo žalile što više neće biti Dijamantnog i Bisernog bala, ali posebno da su je

K

271

željele pitati što je to bilo s Nickom. Mnoge su od njih bile predobro odgojene a da to izravno pitaju, ali su očijukale s njime, znatiželjne, pokušavajući saznati što se zbilo. Maggy je pretpostavljala da su, iza njezinih leđa, raspredale o njoj i govorile stvari koje bi joj naprosto probile uši da ih je čula na glas. Kao samozvani autoritet o toj temi, o vezi između nje i Nicka tijekom njihova djetinjstva, proglasila se Buffy na svakome društvenom i poslovnom primanju. O tome je Maggy saznala od jedne druge prijateljice, dok je primala izraze sućuti. Drugi je dio kolaža sačinjavalo beskrvno, usukano Virginijino lice. Lyleova majka bila je beskrajno tužna, i bilo je pravo olakšanje kad je liječnik rekao da bi bilo dobro da potpuno promijeni okružje. Poslije pogreba, Sarah je odvela svoju baku u Drummond, u Texasu, na neodređeno vrijeme. Lucy i (am ostali su dok se stvari ne srede. Maggy je pretpostavljala da brinu o financijskom ishodu glede cijeloga imanja. Boravili su u gostinjskoj kući. Još nije bilo došlo vrijeme za čitanje oporuke jer Lyle nije službeno proglašen mrtvim. Odvjetnici su mislili da će, zato što nije pronađeno tijelo Lylea Forresta, cijela stvar, proces, trajati vrlo dugo. U svakom slučaju, svi su znali kako stvari stoje. Sve što je posjedovao Lyle, ostaje Davidu, osim one trećine vlasništva koja je poslije njegove smrti pripala po zakonu Maggy, kao Lyleovoj supruzi. Ali, DEA je komplicirala stvari: koliko bi na kraju bilo stvarno oduzeto? I druge su vrste policije njuškale uokolo, pa je Maggy rado predala cijeli slučaj u odvjetnikove ruke. Najviše se brinula za Davida. Momak je jedanput zaplakao, prilikom pogreba, a onda još jednom kad mu baka nije izdržala. )mao je povremeno noćne more, iako je tvrdio da nema pojma zbog čega, nakon što bi Maggy dojurila u njegovu sobu poslije krikova koje je čula. Jednom, poslije posebno teškog sna, zamolio ju je da spava s njom. Maggy je tada znala da, bez obzira o čemu je sanjao, snovi su morali biti zastrašujući do smrti. Povela ga je u svoj krevet i čvrsto zagrlila, nakon čega je mirno odspavao ostatak noći. Tijekom dana, kad bi bio kod kuće, najradije je bio blizu nje, kao da se bojao da će je izgubiti, držeći je stalno na oku. Činilo se da je ipak najsretniji u školi ili u prijateljevoj kući. Maggy je morala svladati strah da ga pusti da ode. Pod neprestanom policijskom pratnjom koju mu je Maggy opisala kao Tiptonov nadzor, samo s drugim čovjekom, odlazio je u školu, igrao se s prijateljima. Maggy nije mogla ništa glede njegova pratioca, ali se trudila da Davidov život bude normalan, onakav kakav je bio. U međuvremenu, Nick je bio posvuda, sjena svakoj njezinoj stopi. Dok je pohodila memorijalnu službu u Lyleovu čast u crkvi, diskretno je sjedio 272

odostrag, ali je bio tamo. Uvijek je bio dovoljno blizu da čuje njezin povik, čak i kada je bio u kući, u jednoj od gostinjskih soba. Kad je Lucy prigovorila, da je način na koji se Maggy ophodila prema Nicku, bio skandalozan, te da je još groznije, prema njezinu mišljenju, to što se uselio u kuću a da se Lyle još nije ni ohladio, Maggy je odgovorila da će — budući da je to sada njezina kuća — činiti što i kako poželi. Lucy je pocrvenjela, ali je zašutila. Očito nije shvatila, do toga trenutka, da Windermere sada pripada Maggy i Davidu a ne izvornim Forrestima. U hipu je napustila kuću poslije rasprave i više se nije vraćala. Maggy ju je vidjela iz daleka, obično kad bi njezina šogorica ulazila u gostinjsku kuću ili izlazila iz nje. (ama uopće nije viđala, što joj je potpuno odgovaralo. Sada, kad je Lyle nestao, i kad više nije bilo potrebe da bude fina prema njemu ili da je netko prisiljava na to, poželjela je da (amilton Drummond padne mrtav. Pribojavala se da Nick planira nešto mnogo žešće dok ju je čuvao, znajući da je opčinjen njome cijelo vrijeme. David nije bio svjestan Nickove prisutnosti — bilo bi to gotovo nemoguće — Nick se uvijek trudio da bude izvan njegova vidokruga kad bi David bio s Maggy, i to vrlo diskretno, puštajući da majka i sin budu neko vrijeme sami. No to ipak nije promaklo Davidovu oku. — Zašto je stalno uz nas? — upita David kad je šetao zajedno s njom kroz Windermerske šume, dok ih je Nick diskretno pratio. Na njegovo pitanje, Maggy se okrenula da vidi da li ga je Nick čuo. On je bio namršten, s rukama duboko zabijenim u džepove traperica, prividno zamišljen i zagledan u daljinu. Crne su mu kovrče svjetlucale na sunčevim zrakama. Bio je odjeven u traperice, bijelu košulju i vjetrovku boje naranče. )zgledao je kao Nick kojeg je voljela cijeli svoj život. Uopće nije nalikovao agentu DEA ili nekakvom policajcu. — On je vrlo draga osoba, Davide — pokuša ona smiriti stanje. Negdje u blizini, djetlić je marljivo obavljao svoj posao, a par je ptičica brbljavo cvrkutao buneći se zbog prolaska pasa. — On je tvoj dečko, nije li? Maggy je bila potpuno zatečena pitanjem i oklijevajući odgovorila: — On je moj vrlo dobar prijatelj. — Tata mi je rekao da ćeš otići od nas i pobjeći s njim. Maggy zaustavi dah. — To ti je rekao, ha? Pa tata nije bio u pravu. Nikada te ne bih napustila, Davide. Ti to vrlo dobro znaš.

273

— Ali bi napustila oca? Maggy uzdahne. Bilo je teško skrivati činjenice pred inteligentnim jedanaestogodišnjakom. Možda je došao trenutak da mu ispriča blažu verziju cijele priče. — Znaš da se otac i ja nismo slagali. David je prezirno otpuhnuo. — Misliš, svađali ste se kao pas i mačka. — U redu — Maggy se morala nasmiješiti — Ponekad sam razmišljala o tome da ga napustim. No ne bih ga nikada napustila da je to značilo napustiti tebe. Zagrlila ga je, a on se nije odmakao. Neko su vrijeme hodali tako, a tada se David izvinuo iz njezina zagrljaja. — Zašto moramo imati tjelesne čuvare? Maggy ga iznenađeno pogleda. Na sve se moguće načine trudila da prikrije istinu o tome zašto im je Nick stalno za petama i zašto ga je baš policajac odvozio na različita mjesta, i to u civilu. Očito nije bilo lako prevariti Davida. — Otkud ti pomisao da su Nick i Bob naša tjelesna straža? — upita ona oprezno. David je pogleda. — Daj, mama! Znam da ti je Nick ljubavnik, ali i tjelesni čuvar, kao što je to i Bob. — Dobro, imaš pravo — prizna mu ona. — S nama su zato što žele da budemo sigurni i zaštićeni. — Od koga? Od tate? Ali tata je mrtav? Ili nije? David je oduvijek bio najpametnije dijete na svijetu. Maggy uzdahne i pogleda ga pravo u znatiželjne oči, osjetivši duboku zabrinutost na prividno mirnom licu. Ponovno se odlučila za nježniju verziju istine. — Mislim da jest, Davide. Svatko to misli. No znaš, još nisu pronašli njegovo tijelo, tako da ne možemo biti stopostotno sigurni. — Htio te ubiti, zar ne? Maggy, šokirana, raširi oči. Cijelo je vrijeme bila tako pažljiva, želeći da sakrije istinu od njega. — Zašto to misliš? — Vidio sam kad te je izvlačio iz kuće s pištoljem uperenim u glavu — Davidov je glas zvučao suho. — Kako si to vidio?! — zurila je u njega. 274

— Onaj tip, Link, nije me uspio nagovoriti na to da uđemo u policijsko vozilo, pa smo umjesto toga krenuli u šetnju puteljkom. Okrenuo sam se i vidio tatu kako te vuče iz kuće. )mao te u šaci i izgledao kao da je stvarno spreman prosuti ti mozak... — Oh, Davide — Maggy je osjetila slabost — Žao mi je što si to vidio. — Bio sam prestrašen. Nisam želio da te ubije — priznao je David tihim glasom. — Oh, Davide! — zastala je Maggy i čvrsto ga privinula uza se. — Tata je bio... pomalo bolestan, u glavi, što mu se više bližio kraj. Činio je stvari koje normalno sigurno nikada ne bi napravio. — Bio je čudan i tijekom putovanja. — Čudan? Na koji način? — upita Maggy. — Probudio bi se, psujući naglas, usred noći, a ponekad bi se počeo smijati bez ikakvog povoda. Neprestano je govorio da ćemo svi na put u Brazil. Rekao je da ćemo biti plantažeri kave. Meni se nije išlo u Brazil. — Koliko se sjećam, rekao si da je Brazil sjajna ideja. — Rekao sam to zato da tata ne poludi. Znaš i sama kakav je bio kad bi se otkvačio. Maggy nasloni glavu na sinovljevu kosu i zatvori oči. )znenada, neočekivano žestoko, bilo joj je drago što joj je suprug mrtav. Da je nastavio živjeti, tko zna kakvu bi još sve psihičku štetu nanio dječaku. — Noću sanjam o njemu. Sanjam kako ulazi u moju sobu i dodiruje mi lice. To me uvijek prestraši. Tako je... grozovito da ti se koža naježi. — Jesu li to te tvoje noćne more? — Maggy ga lagano odgurne od sebe kako bi ga mogla pogledati u oči. David potvrdno kimne glavom. — To i jest strašno, no to je samo san. Uskoro ga više nećeš sanjati. — Nadam se! — odvoji se on od nje i nastavi niz cestu. Maggy je bila na korak iza njega. Već su skoro stigli do ruba šume, nadomak kuće. Seamus i Bridey veselo su jurnuli prema svojoj kućici da se napiju vode. — Oh! — David je čvrsto obavije rukama i iskreno, izravno pogleda — Ne želim ići s tatom. Želim ostati s tobom. — Znam, ljubavi. ) ostat ćeš — nasmiješi mu se Maggy progutavši knedlu u grlu, poslije čega su, držeći se za ruke, izišli na osunčanu tratinu. Netko je iz kuće jurio prema njima. Maggy rukama zakloni oči od sunca i tek tada prepozna Louellu. Žena je očito bila uzrujana. Maggyna se utroba zgrči, sluteći da nešto nije u redu.

275

— Gospođo Forrest, dođite, i to brzo! Slobodna je, ima je posvuda i ne pušta (erdu da iziđe iz klozeta. — Tko to? — zaintrigirano će Maggy. — Papiga vaše tete!

276

38

N

ick ih je slijedio dok su ulazili unutra. Bilo je tuge u njegovim očima dok je s leđa promatrao ženu koju voli kako rukom u ruci s njihovim sinom, juri ispred njega i ulijeće u kuću u svome vrećastom džins kombinezonu. Dva vitka, visoka i lijepa tijela, dvije kestenjaste frizure — jedna dugačka i valovita, druga kratka; dva živahna stvora, duševno, očigledno međusobno duboko povezana. David je bio njihov sin. Premda mu je srce to odmah prihvatilo, još se morao pomiriti s tom istinom. U sebi. Sjao je od ponosa kad god bi pogledao dječaka. Prošao je on tužne trenutke nakon što je saznao istinu, prožalio je svoje, ali najviše od svega ljutnju prema Magdaleni zato što je sve te godine skrivala činjenicu da je David njihov sin. Prevagnuo je ponos. Ponovno je pogledao dječaka i pomislio da će mu srce pući. Najveća je ironija bilo to što ga momak uopće nije volio. David se sumnjičavo odnosio prema njemu, smatrajući ga suparnikom u odnosu prema majci. Nick se pribojavao da će, vjerojatno, proći dosta vremena prije nego što uopće postanu prijatelji. Želio je uzviknuti istinu o Davidovu porijeklu, kao mačka s krova, ali su ga svi instinkti upozoravali da je bolje da to još ne učini. Možda jednog dana, kad se sve ovo sredi, možda će tada David saznati istinu. Pribojavao se Davidove reakcije. (oće li zamrziti oba svoja roditelja do kraja života? Magdalena se smijala kad je Nick stupio unutra. Veličanstveno je predsoblje bilo potpuno prazno, tako da se činilo da smijeh dolazi odnekud odozgo. Nick se škrto nasmiješio začuvši njezin smijeh. Svakim je danom postajala sve samopouzdanija, sve raspoloženija za zabavu, kakvom ju je poznavao. Zloupotrebljavana žena poput leptira je počela napuštati svoju čahuru, pomlađujući se. A on se zakleo da više nikada neće imati razloga za strah dokle god je živa. — Gdje si? — pitao je, podižući glas. — Tu, gore! — Začuo se njezin glas odozgo — Horatio je sam otvorio krletku i napao (erda, tako da je ostao zatočen u zahodu. Dođi gore i vidi! — Imam pametnijih stvari za raditi nego li promatrati tu bedastu pticu 277

— odviknuo je. — Kukavico! Bila je u pravu, prokleto u pravu, pomislio je Nick nasmiješeno baš u trenutku kad je netko vrisnuo, ali to nije bila Magdalena. — Pazite! Evo ga! Zatvorite vrata! — oglasila se Magdalena. — Mama, vidi kako leti! Nick se ukočio na nekoliko metara od vrata dok ga je lepet krila i sveopći smijeh izdaleka upozoravao na ono što slijedi. Prokleta je ptica bila u akciji. Prednja su vrata bila otvorena i to je krilato stvorenje imalo savršenu priliku da izleti van. Ma kakvi! Sletjelo je ravno na njega, napalo ga. Nick se sagnuo mašući rukama iznad glave, ali uzalud. Ptičurina se poput bombe zaletjela pravo na njega, odlepršala prema plafonu, pa ponovno navalila, zarivajući se kandžama u njegovu vjetrovku i divlje lamatajući krilima dok je slijetala. — Loš dečko! — zakričala je — Loš, loš dečko! Da je bio malo dijete kao nekada, sigurno bi vrisnuo i pobjegao. No sad su ga gledala četiri para očiju — kućepaziteljičinih, njezina supruga, Maggynih i Davidovih. Kvartet se poredao poput vrabaca uz gornju ogradu stubišta, naslonivši se ugodno i smijući se iz sveg srca. Nije imao što poduzeti protiv takvog veselog Maggynog i dječakovog raspoloženja. — Mislim da si pogriješio kad si ga, pred njim, nazvao glupom pticom — dovikne mu Magdalena, hihoćući se. Nick se uspravio. Ptica je polegla na njegovo rame grickajući ga za uho, a on se nije ni maknuo. Odozgo se čuo gromoglasan smijeh. — Loš dečko! — ponavljao je papagaj. — Da li te Horatio pozna? — upitao je David, smijuljeći se. Koliko se Nick mogao prisjetiti to su bile prve riječi koje mu je David izravno uputio. Potvrdno je kimnuo glavom, a tada je opet osjetio kljun na svom uhu i ukočio se. — Magdaleno — rekao je — možeš li sići i skinuti to čudo s mene? — Ali, izgledaš tako slatko! Poput pirata — reče ona i nasmije se. — Magdaleno, bode me u uho! — Što misliš? — upita ona Davida — Da ga izbavimo iz opasnosti? David je želio odgovoriti, ali mu se oči raširiše. — Pogledaj, posrao se!

278

Dok se Magdalena suzdržavala držeći ruku na ustima, David je prasnuo u smijeh. Nasmijaše se i kućepazitelj i njegova supruga. Još se smijući, Magdalena je jurnula niz stubište prema njemu. — Dođi! — rekla je papagaju kad im je prišla. Ptica je bez oklijevanja sletjela na njezinu ruku, ali je i dalje gledala Nicka zlim, narančastim očima. — Glupa ptičurina — izrekao je Nick gledajući s odvratnošću u svoju jaknu. — Loš dečko! — ponovi papagaj Horatio. — Ne brinite, gospodine King. Ja ću vam oprati jaknu — reče kućepaziteljica toplijim tonom no ikad, dok je silazila niz stubište. Maggy je odnijela Horatija gore. Dok je Nick skidao jaknu i davao je Louelli, David i Herd sišli su da mu se pridruže. — Jesi li doista poznavao moju mamu kad je bila mala djevojčica? — upita David znatiželjno čim je stupio u predsoblje. — I te kako sam je poznavao — reče Nick oprezno, ne želeći kazati suviše. David mu se nasmiješi, iznenada. — Kladim se da si poludio kad su te klinci nazvali Juniorskim pticolovcem . — Jesam — reče Nick. — Baš sam se ražestio. — Jesi li ih pretukao? — znatiželjno će David. — Jesam, neke od njih, one koji nisu bili veći od mene. No tvoja je mama bila najgora od svih njih, ali nju nisam mogao tući zato što je bila djevojka, žena. — Da — složi se David. — To ti je kao u školi gdje su djevojke najgore, a ništa ne možeš poduzeti. Momak je prošao kraj njega, zastao, na trenutak oklijevao, zatim se okrenuo i pogledao Nicka. — (erd i ja idemo u lov na noćne gliste. (oćeš li s nama? — Volio bih to, vrlo rado — reče Nick, spajajući u glavi zaprljanu jaknu i neugodne sastanke koji su ga čekali sutradan: — )maš li kakvu posudu za njih? — Ima je Herd — odgovori David pokazujući prstom poveću konzervu u vrtlarevim rukama. Nick je išao ukorak sa svojim sinom i tamnoputim lugarom, osjećajući da će mu se srce razigrati poput onoga u one odvratne ptice.

279

39

T

aj je dan bio prekretnica u odnosu Nicka i Davida. Maggy je cvala gledajući ih zajedno. Bilo je očigledno da David voli Nicka, a znala je i bez da joj je Nick rekao, što sve on osjeća prema Davidu. Da mu se pružila prilika, razmišljala je Maggy, Nick bi bio savršen otac, mnogo bolji nego što je to Lyle ikada bio. U tih dvanaest godina koliko su bili razdvojeni, nije samo ona sazrela: odrastao je i Nick. David je uživao u Nickovom nehajnom odnosu. Za razliku od Lylea koji je bio ponosan na Davida samo u stvarima za koje je smatrao da su važne, gdje je trebalo biti prvi, Nick je bio zainteresiran za sve što je David radio, čak i ako nije bio najbolji. Tamo gdje je Lyle bio pobjednički ratoboran i zahtjevan glede sina, Nick je bio povučen. Kad je David igrao s njim tenis i pobijedio ga Nick se samo nasmiješio dok je David likovao. A kad je David poveo svog novog prijatelja u Klub i otkrio da ovaj nema blage veze s golfom, inzistirao je da mu pruži prvu lekciju. Maggy ih je isprva promatrala iz lože, a zatim im se pridružila. Nije mogla biti ništa lošija od Nicka koji je za tri metra promašio prvu rupu. Tada su njih troje igrali zajedno, sjajno se zabavivši bacajući loptice posvuda. Na kraju je pobijedio David, na što je bio vrlo ponosan. Jedne ih je subote Nick odvezao do farme. Dan prije, bila ih je nazvala Sarah i javila da Virginia čezne za Windermereom, na što je Lucy reagirala tako da je pred Davidom izjavila kako odvodi sa sobom Louellu i Herda (zato da bi Virginia imala uza se poznate sluge) te da odlazi da provede posljednje tjedne s njom. Maggy je poslije toga nazvala liječnika koji joj je rekao da Virginia nije ni u kakvoj posebnoj opasnosti, iako to nije nimalo udobrovoljilo zabrinutog Davida. Odlazak na farmu bio je Nickova ideja, da malo razveseli dječaka. Uspio je. David je bio opčaran životinjama. Pokazao se mnogo spretnijim od Maggy prilikom hranjenja peradi, a ni krave ga nisu posebno uzbuđivale, premda ih je Maggy i dalje sumnjičavo gledala. ) Link je bio tamo. Nick je priredio hamburgere za ručak. Ručali su zajedno poput prave obitelji, o čemu je Maggy uvijek sanjarila. Poslije ručka, Nick je ostao unutra razgovarati s Linkom, a Maggy ponovno odšetala s Davidom do štale. Nešto kasnije pridružio im se Nick. 280

— Društvo, jeste li spremni da krenemo? — Moramo li? — protegne se David po sijenu. — Mislio sam pogledati onaj film u četiri poslijepodne. — Ah, da! Terminator II. — David je bio oduševljen time što će mu biti dopušteno da ga pogleda. Gledat će ga, dakako, na malom ekranu, nekoliko mjeseci nakon što je uopće bio promoviran, jer mu Maggy prije nije dopuštala da ga pogleda. No ovaj ju je puta na to nagovorio Nick, a ona je pristala misleći da će ih to zbližiti još više. — Mislila sam da bi bilo dobro da prije toga pokažeš Davidu svoje slikarije. — Da? — Nick je oštro pogleda. Maggy se nasmiješi. Znala je da se pribojavao toga da se pokuša prebrzo zbližiti s njim, no također je znala kako se jadno osjećao David čiji su slikarski talent neki smatrali ženskastim. Ali ako se tako muževan tip poput Nicka bavio slikanjem, možda bi to Davida oslobodilo predrasuda. — Ti slikaš? — upita David ne vjerujući. — Da, stalno. — I ja. — Znam. Rekla mi je tvoja mama. Da si vrlo dobar u tome — reče Nick i pruži Davidu ruku. Maggy je bila oduševljena time što je David bez oklijevanja ispružio svoju ruku. Nick ga je podigao uvis. Zajedno su prošli potkrovljem, a Maggy ih je slijedila u stopu. Danas, kad su vrata štale bila zatvorena, dno tavana bilo je svo u sjenama. Ali Nick je povukao uže kojim su se otvarala štalska vrata i svjetlo je bljesnulo obasjavši štafelaj za slikanje, stol i poredane slike. Nick je još radio na pejsažu farme, primijetila je Maggy, prišavši platnu. Njih su dvojica bila zaokupljena razgovorom o paleti boja i vrstama kistova, što je nije posebno zanimalo, pa se naslonila na štalska vrata i udahnula slatki, svježi miris koji je dopirao s farme. Zatim ih je pogledala — oca i sina zajedno u društvu, tamnoputog Nicka i nešto bljeđeg Davida dok su žustro raspravljali, misleći: Sretna sam! Potpuno sam, istinski sretna! — Mogu li pogledati neke od tvojih slika? — upita David naposljetku. Umjesto odgovora, Nick je smaknuo platno koje je prekrivalo slike, a tada i ono što je skrivalo Maggyn portret. — To je moja mama — reče David minutu kasnije, gledajući čas u Nicka, čas u sliku.

281

— To je ona, nema sumnje. Samo je Maggy mogla osjetiti koliko je nervozan zbog Davidovog reagiranja, jer ga je predobro poznavala. — Bila je mlada — David je bio iznenađen, kao što su iznenađena sva djeca kad otkriju da su im roditelji jednom bili mladi, njihovih godina. — Šesnaest. — I lijepa — reče David gotovo optužujućim glasom, prostrijelivši Maggy pogledom dok mu se ona smiješila. — Da, bila je lijepa. — Jesi li joj bio dečko? — Da. — Zašto je nisi oženio? — Namjeravao sam to, ali se ona prije toga udala za nekog drugog. — Moga oca. Nick nije odgovorio. David je zašutio na trenutak. — Da si oženio moju mamu, onda bi ti bio moj otac? — Pretpostavljam da bih. — To bi bilo stravično! — izreče David zureći u njega. — David! — uzvikne Maggy, zabrinuta, odvajajući se od zida. No David je već jurnuo prema radnom stolu. Nick je uhvati za ruku u trenutku kad je pošla za njim. — Pusti ga na miru! — Žao mi je! — reče Magdalena pogledavši ga. — Mali ima pravo na svoje vlastito mišljenje — prozbori on. Iako je to rekao olako, bilo je jasno da je bio povrijeđen. — Žao mi je — ponovno je bespomoćno ponovila. — Vjerojatno je pomislio da je nelojalan prema Lyleu. Stisak ruke postao je čvršći. — Kako si to mogla napraviti, Magdaleno? Lišila si me vlastitog sina! Kako si to mogla napraviti... Zatim je spustio ruke ostavljajući Maggy iza sebe, da ga slijedi nekoliko muklih, mučnih minuta. Povratak u Windermere uopće nije bio ugodan. Kasnije, dok je nadzirala Davidovo kupanje, bila je neuobičajeno slobodna, gurnuvši ga u kadu tunkajući ga. Na kraju, kad se sagnula da ga poljubi za laku noć, uhvatio ju je za ruku.

282

— U redu. Ljuta si na mene, barem to mogu osjetiti. Pljuni to iz sebe van. — Danas si bio vrlo grub prema Nicku — oštro mu je odvratila. — Znam. Naprosto izgleda da ga više voliš od tate. Uvijek si nasmiješena kad si s njim u društvu. A i meni se on dopada, ali mi se čini da to nije fer. — Bez obzira na to, povrijedio si njegove osjećaje. — Nisam to namjeravao, na trenutak sam poželio da je on moj otac. Sjetio sam se tate, tada, i osjetio se loše zato što volim Nicka. Nastala je pauza. — Davide — reče Maggy tiho — ne misliš li da bi tata bio sretan, da nas je uistinu volio, da mi i sada budemo sretni? Razmišljao je minutu. — Da, mislim da bi — izrekao je David sporo izgovarajući riječi. — To što sam s Nickom, čini me neobično sretnom. Čini mi se da si i ti. — Mislim da jesam. — Onda ubuduće budi ljubazan prema Nicku — reče Maggy — Zasad ti opraštam. — O. K. — nasmiješi se David. — Laka ti noć. — Laku noć, mama. Maggy ugasi svjetlo i krene prema svojoj sobi. Horatio je bio u kavezu glave ugurane pod krilo. Kad je upalila svjetlo, papagaj podigne glavu i pospano je pogleda. — Oprosti, Horatio — promrmljala je i uputila se ravno prema kupaonici. Počešljala je kosu, oprala zube i na brzinu se okupala, te navukla na se spavaćicu. Prošlo je, možda, samo pola sata od kada je posljednji put vidjela Davida. Bila je duboko uvjerena da slatko spava. Bosonoga je otišla u njegovu sobu. Bila je u pravu jer je spavao kao top. Tada je krenula niz stubište da se suoči s Nickom.

283

40 atio je i bio je potpuno lud. Te su mu dvije činjenice olakšale da uroni u Lyleov brandy. Nalazio se u elegantno uređenoj prostoriji koju su zvali knjižnicom, ispružen na debelo obloženom kožnom kauču s nogama u bijelim skupocjenim soknama, naslonjenim na barem tisuću dolara skupom stolu. Povukao je dim iz cigarete i stresao pepeo u kristalnu pepeljaru koja kao da nikada prije nije bila upotrebljavana. Neupaljeni mramorni kamin nalazio se točno nasuprot njega. Iznad njega, visjela je slika na kojoj su bili prikazani rasni, grivasti konji. Slika je bila prekrasna i očito vrlo skupa. Sve što je pripadalo Lyleu Forrestu, bilo je skupo. Morao je to priznati ljigavom kučkinom sinu, mislio je Nick, dok je točio još jednu čašu aromatičnog, zlatkastog pića i raspoloženo gledao uokolo: sve što je Lyle posjedovao bilo je najbolje, najfinije. Najfinije slike, namještaj, odjeću, automobile, pića... Najfiniju ženu. Najfinijega sina. Samo što su žena i sin, prema svim pravilima, pripadali njemu. Namrštio se i natočio još jedan brandy. Pružalo mu je to golemo, perverzno zadovoljstvo — točiti piće u malenu čašicu i ispiti je mrmljajući nešto kao Pa, pa, Lyle! Nije čuo da dolazi, no kad je dignuo pogled, Magdalena je bila na vratima, istodobno namrštena i izazovna, tako da je osjetio bol među slabinama. — Želim razgovarati s tobom — reče ona konačno, spremna i da vikne na njega. — Pa onda pričaj — odgovori joj on, zapali cigaretu i natoči još više brandija, samo da je više iziritira. — Ti piješ? — upitala je optužujućim glasom, zaustavivši se ispred njega. — Izgleda li to tako? — upita on, ispivši još jednu čašicu naiskap. — Da. — Onda vjerojatno pijem. — Jesi li pijan? — stajala je pokraj njega prekriženih ruku i gledala ga

P

284

sumnjičavo. — Ja se nikada ne napijem. — )zgledaš pijano. ) bazdiš pijano. — )pak nisam pijan. Ono što bazdi, to je brandy, a ne ja. Nije bila uvjerena u to i nakon što si je ponovno natočio, zgrabila je flašu i vratila je na policu, podalje od njegove ruke. — Vrati to! — reče on uznemireno. — Nema šanse. — U redu — odgovori on i ustane — Uzet ću je sam. Na njegovo iznenađenje, Magdalena se ustobočila ispred njega, a potom ga pogurala rukom pritisnutom na njegova prsa, prema kauču. Na njegovo još veće iznenađenje, u tome je i uspjela. Mora da je popio više nego što je mislio. — Želim porazgovarati s tobom — odlučno je rekla, stojeći ispred njega poput pobjedničkog borca. Protrljao je prsa, pogledao je i odustao od nakane da si natoči još jedno piće. Više mu od toga nije ni trebalo ako ga je ona mogla odgurnuti. — Onda razgovaraj — rekao je i turnuo cigaretu u usta. Bijesno ju je istrgnula, nenadano, i zgnječila u pepeljari. — Prestani! — izgovorila je to žestoko. — Prestani! Ponašaš se poput budale, a meni je sada već svega dosta! Želiš li da ti kažem da mi je žao? U redu, žao mi je! Žao mi je što sam Davida držala podalje od tebe. Više nego što bih ikada mogla izreći. Ali ne mogu kotač vremena vratiti unatrag. Zato moramo krenuti od danas, od onoga što jest. Što je bilo, bilo je. Moramo osnovati obitelj, a to sigurno nećemo moći ako ti budeš stalno ljut na mene zbog Davida. Njezine su oči boje čokolade bile vrlo krupne i srdite, sijevajući prema njemu kao mnogo puta prije. Vratila mu se. Srce mu je ustreptalo. — Ne misliš li da i ja imam pravo pošiziti koji puta? — pitao je otežući, koristeći glas sada kad nije imao ni pića ni cigareta. — U redu, imaš pravo na to. Ali, morat ćeš to brzo pregristi ili ćeš pokvariti cijelu stvar. David mi je večeras povjerio da je razlog onome što ti je rekao na farmi bio taj što je poželio da budeš njegov otac. — Ali ja jesam njegov otac! U tome i jest cijela stvar! To si nam uskratila, i meni i Davidu. Maggy ga je pogledala na trenutak. U tom je trenutku bila sposobna žvakati čak čavle, i Nick je to otkrio, na svoje vlastito čuđenje, da bi postajao sve mekši što bi ona postajala oštrijom. Znao je da će, bez obzira 285

koliko god ga je pogrešno prosudila, proći kroz sve to. Nije čak bilo u pitanju njegovo praštanje. Radilo se o tome da su pripadali jedno drugom, da nema tako jakih okršaja a da veza pukne, ni sa jedne strane. Malo će se ljutiti na nju, a potom će prijeći preko svega, i otuda će krenuti dalje. Zajedno! Uostalom, nije li tako oduvijek bilo među njima. — Baš si se zaintačio ozlovoljiti se? — upita ona. — Tada budi i dalje mrzovoljan. I vidi koliko mi je stalo do toga. Krenula je prema izlaznim vratima kad je on ustao. — Magdaleno — rekao je — vrati se! — Odi vrit! — uzviknula je ni ne okrenuvši se. — Magdalena! — u njegovu glasu bio je prisutan ton humora. Srednji mu je prst podigla uvis, a pri tom ne mora izreći niti riječi. Satenasti joj valovi ogrtača nestadoše u polutami prostorije. — Vrati se ovamo, ti mala vještice! — promrmljao je Nick i krenuo za njom, ali je odmah otkrio da nije baš toliko siguran na nogama koliko je priželjkivao. — Magdaleno! Bila je već na pola puta i potpuno ga zanemarivala, brzo se krećući. — Magdaleno! — jurnuo je za njom. Mora da je osjetila tihi korak njegovih nogu, okrenula se, a zatim još brže pojurila po orijentalnom sagu. Stigla je do vrha stubišta kad ju je dostigao, uhvativši je odostraga. Još je jurila dalje preskačući po dvije stepenice. Bila je nježna, topla, iznenađujuće teška, a njezin je sapunasti miris bio pravi afrodizijak, najdjelotvorniji na svijetu prema njegovom mišljenju i učinku koji je imao na njega. — Spusti me! — Tiho! — šapne on — Probudit ćeš dijete. A tad ju je, da bude siguran da ga je poslušala, poljubio. Nekoliko sekundi držala je usne zatvorenima, a tada se predala s uzdahom koji mu je izazvao srhe po kičmi. Obgrlila ga je i uzvratila mu poljubac. — Volim te — šapnuo je dok ju je nosio prema njezinoj spavaćoj sobi. — Volim te, volim te, volim te! Ramenom je gurnuo vrata i ušao. Položio ju je na krevet gdje su dugo, dugo šutjeli.

286

41

I

znenada je svjetlo probudilo Maggy. Pospano je zatreptala, čekajući trenutak da dođe k sebi. Bila je u svom vlastitom krevetu, a Nick je hrkao pokraj nje. Tko je to uključio svjetlo pokraj njezina kreveta? — Diži se, kurvo — zarežao je poznati glas, poslije čega se Maggy, užasnuta, potpuno razbudila. Lyle ju je zgrabio za ruku i izvukao iz kreveta. Zurila je u supružnikove blijedo plave oči u jednom kratkom času, a tada joj pogled padne na pištolj u njegovoj ruci. Bio je odjeven na, za njega, neuobičajen način: tamno smeđe, rebraste, pamučne hlače i običnu majicu odgovarajuće boje, sve prekratko i pretijesno, nešto što Lyle ne bi nikada kupio. Proizveo je nekakav neodgonetljiv zvuk i ona ga pogleda, ugledavši čistu mržnju na njegovu licu. Uhvati je strava. Osim Lylea, još su tri muškarca bila u sobi. Dva stranca i (am. Svi naoružani. (am. Zar je i on bio upleten u to? Ta ju je pomisao užasavala. Znala je bolje od ikoga kako brutalni mogu biti Ham i Lyle u tandemu. Jedan je od stranaca imao pištolj uperen u Nickovo uho, svinuvši njegovu ruku otpozadi. Nick, crnih leđa nasuprot bijeloj plahti kojom je bio obavijen, nepokretno je ležao na trbuhu. Njegova je mirnoća govorila Maggy da je vrlo budan i vrlo svjestan svega što se događa. U kavezu pokraj kreveta, Horatio se nemirno pokrenuo i nešto progunđao, otvorivši svoje narančaste oči da pogleda prizor na koji nije bio navikao u to vrijeme. Papagajev pokret privukao je Lyleovu pažnju, pa je nervozno pogledao uokolo. Shvativši da je riječ samo o običnoj ptici, Lyle se okrene prema Maggy. — Mislila si da sam mrtav, zar ne? E, pa, pogriješila si! — izreče to Lyle s neopisivim zadovoljstvom, iskrivljenih usana, gutajući je pogledom — Kurvice mala, trebao bih te ubiti tu, na licu mjesta. Tek je tada Maggy shvatila da je bila gola. — Odjeni se — reče (am preko Lyleova ramena glasom koji je govorio 287

da sve ima u ruci. Dok su Nicka izvlačili iz kreveta, Lyle ju je odveo do garderobe, gledajući kako se odijeva: gaćice, grudnjak, traperice, vesta... Sve je to bilo navučeno pod Lyleovim nadzorom. Potom je uskočila u tenisice i okrenula se da se suoči sa suprugovim pogledom, koji joj se nasmiješio tako da je osjetila strah do srži. — Je li dobar u krevetu? — upita Lyle. Ne skrivajući činjenicu da je bila užasnuta, da uopće nije mogla izustiti ni riječi, Maggy nije ništa rekla. )spružio je ruku i čvrsto je uštipnuo za bradavicu. Uzmaknula je ne mogavši da ne vrisne. — Magdaleno! — Nickov je odgovor bio odrješit, ali odmah je potom začuo tup udarac. Maggy je problijedila od straha, tako da joj nije trebala Lyleova gesta pištoljem, kojom ju je uputio u drugu sobu. ) Nick je sada već bio odjeven u ono u čemu je bio i prije. Ruke su mu lisicama bile vezane straga, a tračak krvi mu je curio niz čelo, tamo gdje je bio udaren pištoljem... Njegov se pogled stopio s Maggynim u jednom kratkom trenutku. Poput njega, i ona je shvatila da su u pitanju životi i borba za njih. — Nisam ni mislio da si mrtav — mirno će Nick Lyleu. — )skočio si iz automobila prije nego što se survao, zar ne? Pomislio sam na to, da ako je Magdalena uspjela preživjeti, možeš preživjeti i ti. Vidjelo se svjetlo iz ponora, na onom zavoju, i bilo je mrklo kao u paklu. Kad si shvatio da nećeš dalje, morao si brzo razmisliti, zar ne? Dobar plan, dobra izvedba, ali si se zaribao time što si se pojavio, što si uskrsnuo. Lyle se neugodno nasmijao: — Nisam nikada ni nestao, ti, budalo. Bio sam u kući cijelo to vrijeme, pred tvojim nosom. Ponajviše na tavanu, ali sam jednom ili dva puta imao potrebu da vidim sina. Noću. Otišao bih prije nekoliko tjedana da se ti nisi uselio unutra. Možeš li zamisliti kako sam se osjećao na tavanu vlastite kuće? ) to dok si ti dolje s mojom suprugom. Čekao sam neko vrijeme da prestanete biti oprezni. Znao sam da će do toga doći, a noćas je i došlo. Nazvao sam (ama. On je, dakako, znao gdje sam. Rekao sam mu da je vrijeme za akciju. Sada ćemo izići, a ti i moja draga suprugica, umrijet ćete. Noćne more, pomislila je Maggy s odvratnim osjećajem u sebi. Davidove noćne more da mu se otac vraća iz svijeta mrtvih kako bi mu dodirnuo lice, uopće nisu bile san. Krv joj je uzavrela na samu pomisao da se Lyle cijelo to vrijeme krio u kući, promatrajući, čekajući da dođe pravi trenutak. — Gdje su ti cipele? — upita (am Nicka držeći ga na nišanu. ) ostala 288

dvojica, očito plaćenika, uperili su svoje cijevi u njega. — Dolje — uzvrati Nick i izravno pogleda (ama. Čak i s lisicama na rukama straga, s potočićem krvi koji mu je tekao čelom, u čarapama, razbarušene bujne kose, izgledao je opasnije od (ama. (am je, pak, čvrstoga tijela, u odijelu izrađenu po mjeri i dotjeranih brčića, u tisuću dolara skupim cipelama, izgledao kao džentlmen koji se suprotstavlja grubijanu. Najveća je razlika bila u tome što je on držao pištolj. — Ti si John Y, zar ne? Čovjek koji posjeduje pukovnika Sandersa, koji ga drži u ruci. Prije nekoliko tjedana čuo sam za to — mirno će Nick za čovjeka u kojega su bile uperene tri cijevi, uputivši svoje riječi izravno Hamu. — Ja mu nisam prozborio ni riječi — dovikne Lyle. — Nije ni morao — reče Nick. — Kažem da sam prije nekoliko tjedana čuo da postoji netko tko je veći od Forresta. Glavni gazda. Zovu te na ulici John Y. Uložio si novac da ga okreneš. A kada si vidio da kinta teče, ostao si u poslu. Samo je nekolicina ljudi znala da si upleten u sve to. — Zaveži! — gume ga (am prema stubištu. — Bilo bi vrlo nezgodno da ti nađu tijelo bez cipela na nogama. Lyle se ponovno nasmijao. Uhvativši Maggy za ruku, izvukao ju je iz spavaće sobe pred Nickovim očima. Dok su ih vodili niz stubište, odjednom je postala svjesna mučne šutnje koja je vladala oko njih, ali i Lyleove snage. — Pričekaj malo! — obrati se Lyle Hamu. — Moramo dovesti Davida. (am je samo kimnuo glavom jednom od plaćenika koji je odmah krenuo prema Davidovoj sobi. — Molim te, neka ne povrijede mog sina — pogleda Maggy u svoga supruga, izrekavši to drhtavim glasom. — Ne brini dušo — odgovori joj on samozadovoljno — Nikada nikome ne bih dopustio da povrijedi moga sina. Otputovat će sa mnom u Europu. — Zaveži, Lyle! — napeto će (am. — Kakve to veze ima? Ionako ih neće biti da nekome ispričaju priču. — A što misliš, što će David misliti o tebi kad mu usmrtiš mater? — upita Nick. — Neću to izvesti pred njegovim očima. Što se njega tiče, namjeravam mu reći da je, jednostavno, pobjegla s tobom. Nestala... Baš kad su stigli do njegove sobe, pojavio se David na vratima. Bio je odjeven u pidžamu tipa Batman , kosa mu je bila razbarušena, oči razgoračene od straha. Plaćenik ga je držao za ruku. 289

— Mama... — David je ugledao Maggy i krenuo prema njoj, ali ga je golemi zadržao. Tada je ugledao Lylea i problijedio — Tata! — Halo, David! — odgovori mu Lyle glasom normalnim kao da ga je vidio jučer za večerom. — Jesi li raspoložen za jedan izlet? David na brzinu pogleda Maggy a tada se nasmiješio. Za Maggy je to bila stravična scena, taj njegov osmijeh, ta promjena u sekundi, preobrazba kad je bilo vidljivo da je prestrašen: — Da, vrlo rado — rekao je raspoloženo. Čak je i u tim okolnostima Maggy osjećala ponos prema svom sinu. Bio je dovoljno pametan, i dovoljno hrabar, odigrati ulogu koja će mu omogućiti da preživi. — Pusti ga! — naredi Lyle, a tada se obrati sinu. — Dođi ovamo, Davide. Plaćenik je pogledao (ama koji je potvrdno kimnuo glavom, i pustio dječaka. David je krenuo prema Lyleu, kada je Nick glasno progovorio: — Ubit će nas Davide. Mislim da to ne bi trebalo. Što ti misliš? Osobno mislim da bi bilo bolje da ubije onu odvratnu ptičurinu. — Zaveži! — zareža Lyle dok je Maggy gledala u Nicka, polako shvaćajući što se događa. Lyle je taman zagrlio Davida jednom rukom kad je čula lepet krila. — Loš dečko! — zakriještao je papagajev glas. — Loš, loš dečko! — Horatio je uletio u sobu poput zelenog, pernatog metka i zaletio se prema Nicku, ali su se sva četvorica sagnuli. — Bježite! — vikne Nick, opalivši laktom (ama postrance tako da je odletio na drugi kraj sobe, izgubivši ravnotežu. Drugoga je muškarca Nick udario glavom tako da je ovaj upao natrag u Davidovu sobu. Maggy je, istodobno zarila lakat u Lyleove slabine, oslobodila se njegova stiska, zgrabila Davida za ruku i potrčala kao da je goni sam vrag, što na neki način ni nije bilo daleko od istine. — Loš dečko! — zakriještao je (oratio zalepetavši prema stropu u času kad se začuo pucanj. — Loš, loš dečko! Maggy i David jurnuli su niz stubište, a Nick ih je, onako u lisičinama, pratio u stopu. Maggyn je sin bježao od Lylea ne oklijevajući ni trenutka, čvrsto je držeći za ruku, toliko preplašen da je jedva čekao da nestane iz kuće. — To je ta prokleta ptica! — čuo se glas. — Ubij je i uhvatite ih! Još dva koraka do vrata! Maggy je riskirala da nakratko pogleda iza sebe 290

i vidi Nicka odmah iza sebe, ali i cijelo društvo kako se stuštava niz stube s oružjem u rukama. Tada je odjeknuo i drugi pucanj. Maggy ga je čula kao tup udarac u nečije meso. Nick je glasno opsovao iza nje. — Jesi li u redu? — okrenula se na brzinu i vidjela ga blijedog, ali još u korak za njima. )nače je obožavala mjesečinu, ali je u tom trenutku opsovala. Bilo mu je teško trčati s lisicama na rukama, ali ih je uporno slijedio. — Nastavi! — viknuo je. — Prema stijenama! Maggy je skrenula, naglo, oko ugla kuće i jurnula s Davidom preko ravnice prema šumi, putem koji je vodio k stijenama. Nick ih je slijedio. — Gdje su, dovraga, nestali? — čuo se glas. — Raširite se! Pronađite ih! Puni je mjesec bio visoko na nebu kupajući cijeli okoliš svojom zlaćanom svjetlošću. Jedina zaštita bile su tamne sjene drveća ili nešto svjetlije sjene iza kuće. U ranim se jutarnjim satima mjesec visoko podigao na zapadnom nebu te subote. Premda su im sjene bile dugačke, nije im pomogao. Iako se Maggy molila da progonioci nisu vidjeli kamo su krenuli, čula je: — Tamo su! Začuše se pucnjevi. Sad već uspaničena, Maggy je čvrsto stisnula Davidovu ruke, vukući ga za sobom. Bili su nadomak šume. Granje kao da se raširilo poput prijateljskih ruku, zovući ih u sigurnost. Meko se tlo pretvorilo u tvrđe dok su utrčavali u šumu. — Prema čamcu! — zadahtao je Nick. Teško je disao a Maggy je mogla samo zamisliti kakav je napor trčati s rukama vezanim straga lisicama. Neprestano u trku, Maggy je predvodila vukući Davida za ruku kroz šumsku tamu. Posvuda uokolo njih noćni su se insekti glasali svaki na svoj način, suho je lišće šuštalo a grančice pucketale pod njihovim nogama. — Uf! Moja noga! — zavapio je David. Osjetila je da je posrnuo. Tek joj je tada palo na pamet da je bosonog. Od njih troje, samo je ona imala cipele na nogama. Puteljak je bio pun korijenja i stijenja. — Dođi! — povukla je Davida prije nego što je pao i nastavila trčati. Ječeći, ipak je uspio ostati na nogama, premda se spotičući. Nick je sve teže disao. Maggy je osluškivala uporan zvuk koraka iza njih. )zjurili su iz šume na travnati greben. Maggy je pojurila prema stijeni. Poput vrhova drveća i ona je bila obasjana srebrnkastim mjesečevim svjetlom, kao i Willow Creek ispod njih. — Sjedni, odgurni se i sklizni nadolje! — naredi Maggy sinu povukavši

291

ga za sobom dok je i sama stajala na rubu stijene. — Ali mama... — promuca David koji nije poznavao taj put prema zaljevu, sumnjičavo je pogledavši blijeda lica i široko rastvorenih očiju. — Kreni! — gurne ga ona, a zatim sklizne za njim. David nije pustio ni glasa, ni kriknuo, nego se dohvatio donjeg grebena i ustao u trenutku kad je ona sletjela dolje. — Uuuu! — uzviknuo je onog trenutka kada je dolje skliznuo i Nick, zamalo se zabivši u njegova leđa. Lisice su znatno otežavale Nickovu pokretljivost. Maggy je to znala, ali u tom trenutku nije mogla poduzeti baš ništa da ga oslobodi. Nije pomišljala na to da bi Lyle išta znao o tom puteljku prema zaljevu. Kao da je prošla cijela vječnost dok su se spustili do dolje. Maggy se već znojila dok su sišli, i zbog fizičke iscrpljenosti i zbog užasnog straha za njihove živote. Pribojavala se uopće pogledati iza sebe, da vidi Lylea i (ama, zajedno s njihovim plaćenicima, kako ih slijede. — To je bilo super! — uzviknuo je David. Zastala je nasred puta, na trenutak, da ga pogleda i čvrsto zagrli dok ju je on gledao blještavim očima. Nasmiješio joj se, dok mu je mjesečina milovala lice. — Ti si pravi kit! — rekla mu je a zatim zajedno s njim pojurila prema doku. S Davidom uza se, počela je raspetljavati užad Plesačice u trenutku kad im se pridružio Nick. Teško je disao a ona ga je na kratko pogledala, zabrinuta, a potom se ponovno bacila na užad. — Upadaj u brodicu! — reče Nick Davidu koji je šutke poslušao. Nicku je bilo mnogo teže uspentrati se, ali mu je David pomogao u trenutku kad je zamalo izgubio ravnotežu. Potom se svalio na sjedalo. David se zgurio uz njega. S užetom u ruci, Maggy je uskočila na brodicu i jurnula prema pramcu da pokrene motor. Odahnula je kada se motor pokrenuo, već prilikom prvog pokušaja paljenja. — Mama — reče David dok je ona usmjeravala brodicu prema središtu zaljeva — pogledaj moju ruku! )spružio je ruku, svoj dlan prema njoj. Prsti su mu bili tamniji no inače. — Mislim da je riječ o Nicku — izrekao je prije nego što je ona otvorila usta — Mislim da je to njegova krv.

292

42 h, moj Bože! — Maggyne su riječi bile istodobno i molitva i uzdah. Nick je bio nedokučiv. — Pogodili su me još tamo, u kući. Nije ništa ozbiljno. — Daj da vidim! — uzvikne Maggy dižući se sa sjedala. — Pomalo krvarim, ali ne umirem. Koncentriraj se na to da što prije nestanemo odavde. Ne učiniš li tako... Tada je posustao, očito ne želeći izreći vlastiti zaključak pred Davidom, koji ga je pomno slušao. )znenadan pucanj koji je odjeknuo kroz noć, namršti Maggyno lice. — Pogledaj, mama! — pokaza joj David prema vrhu stijene s koje su skliznuli prije nekoliko minuta. Dvije siluete ocrtavale su se na svijetlom noćnom nebu, nesumnjivo ljudi iz potjere. Na mjesečini su sijevale i cijevi njihova oružja. Ono što je moglo zabrinuti Maggy, bilo je to što nije znala gdje su druga dvojica. — Ne brini — dovikne joj Nick. — Izvan dometa smo. Bilo bi stvarno blesavo pucati s te udaljenosti. Ali, možda je to za nas bolje. Možda će netko čuti hice i pozvati policiju. Malo je mumljao dok je govorio. Maggy je jurnula prema pučini. )zlaz iz zaljeva bio je najosjetljiviji dio. Najduži... Ako su napadači čekali, hm! No sve je prošlo glatko i ona je zaplovila u široke vode pa je osjetila ne samo olakšanje, nego i struju koja je ponijela čamac. Teškoća je bila samo u tome što je brodica bila istodobno i njihov spas i njihova Ahilova peta. Maggy nije ni pokušala poći desnom stranom obale jer ako su pucači čekali, znala je što čeka nju. Budući se River Road ili riječni put prostirao uz cijelu obalu rijeke Kentucky bilo je vrlo moguće da su Lyle i netko od njegovih pomagača na putu. Vjerojatno su gledali kako brodica plovi rijekom prema moru... Uspjeli su i izišli na otvorene vode. Glas mu je zvučao pomalo iscrpljeno, hrapavo. Koliko je teško ozlijeđen? Ma koliko bio, to joj sigurno neće reći, ne sada.

O

293

Puhao je sjeverac, što im je odgovaralo. Ako su plaćenici i promatrali brodicu, nije bilo baš ničega što su mogli učiniti. S te je udaljenosti bilo vrlo teško odrediti položaj brodice i zapucati točno, pa su mogli promašiti. Bili su negdje na pola puta kad je zamijetila sive obrise velike jahte, koja je — kao i Plesačica — plovila bez upaljenih svjetala, točno između njih i obale Kentuckyija. Nije bilo povratka. Jahta je plovila točno prema njima. Na toj je udaljenosti još bilo teško raspoznati plovilo, ali je Maggy u kostima osjetila o kojoj je jahti riječ. — Iris! — rekla je tužno, promatrajući plovilo kako im se približava punom brzinom. Morat će jurnuti prema najbližem pristaništu na obali Indijane. I to bilo gdje, tamo gdje je plitko jer — sinulo joj je — jahta Iris trebala je mnogo veću dubinu za pristajanje nego Plesačica. Tada će bježati, no hoće li Nick moći trčati dok Lyle ne smisli kako se dočepati obale? To bi im bila jedina prednost. Ni Nick, ni David ne rekoše niti riječi. Maggy čak nije bila sigurna jesu li svjesni opasnosti u kojoj se nalaze. Iris bi u izravnoj utrci vrlo lako pretekla Plesačicu. (oće li im pomoći prednost koju su, zasad, imali, pitala se. Novi je val pogurao Plesačicu koja kao da je lebdjela. Zauzeta kormilom, Maggy se nagnula skroz naprijed, kao da i tijelom želi požuriti brodicu. Sada je više nije obuzimao užas — jedino što je željela, bilo je spasiti svoje dijete i muškarca kojeg je voljela. Neće dopustiti Lyleu da pobijedi! Otok Six-Mile Island nazirao se ispred nje. Na trenutak ju je samo privukla pomisao da se ukotve, ali je nešto duboko u njoj govorilo — ne! Našli bi se u zamci, poput štakora. No, mogla je iskoristiti otok kao štit, možda se prikriti dok bi s druge strane jurila prema obali zaljeva. Gusta otočna šuma i neravna obala, sakrili su ih nakratko od Iris. — Sada nas više ne mogu stići? — uzbuđeno će David, a tada pogleda majku i ushit splasne. — Ili mogu? S Irisa su vidjeli manevar koji je napravila i uporno ih slijedili punom brzinom. Maggy nije imala srca odgovoriti na Davidovo pitanje. Bio je to dovoljan odgovor. Lice mu se snuždilo, a njezino srce zgrčilo od bola. Namršteno su Nick i David gledali preko Maggyna ramena u jahtu koja se približavala punom brzinom. Svaki je atom svog tijela Maggy koncentrirala na plovidbu, da izvuče što više brzine iz Plesačice. Još malo... Gledajući stjenovitu obalu )ndijane, tražila je pogodni plićak, da se ukotvi. Još deset minuta, koliko je trebalo do obale... No neprestano je za sobom 294

čula rad moćnog jahtina motora. Neće im uspjeti. Maggy je to znala već u trenutku kad su obrisi velikoga plovila bili uporedo s Plesačicom, kada ih je Iris dostigla. Zatim ih je Iris pretekla i potpuno im odsjekla put prema obali. Maggy opsova. Potom je okrenula ruda kormilo na drugu stranu. Ako treba, bježat će cijelu noć. )znenada se upalilo jako svijetlo reflektora, upereno točno na Plesačicu, potpuno ih osvjetljavajući. — Ugasi motor! Ugasi motor ili ćemo pucati na dječaka! — čuo se glas preko zvučnika. Maggy se ukočila. Plesačica je jurila punom brzinom, ali ju je Iris bez teškoća držala pod nadzorom. Prema zvuku motora znala je da je Lyle usporio, sada, kad ih je imao u šaci puna brzina više nije bila potrebna. Gledajući gotovo luđačkim pogledom uokolo, Maggy je shvatila da nema izgleda da se izvuku. Iris im je naprosto presjekla put. Pitanje je glasilo: da li bi Lyle doista pucao u dječaka? Nije vjerovala u to, no nije ni zaboravila Nickovo upozorenje da je Lyle izgubio kontrolu nad sobom. Ali bi zato Ham, ako bi to odgovaralo njegovim interesima, pucao bez oklijevanja. — To ti je zadnja prilika da ugasiš motor, prije nego što počnemo pucati po svima vama! Ubit ću dječaka, u to te uvjeravam, Maggy. Ma koliko da je glas bio izobličen zbog zvučnika, prepoznala je (ama. — Ugasi motor — namršteno će Nick. Gledala ga je jednu dugačku, bespomoćnu minutu, a tada je napravila kako joj je rekao. — Fino, mačkice! — čuo se glas preko zvučnika. Reflektor ih je uporno osvjetljavao. Zasjenivši oči rukom, ugledala je obrise goleme jahte koja im je prilazila. Tada je pucanj probio noć. Maggy je poskočila začepivši uši rukama, a Nick se — onako, vezan — prevalio preko Davida da ga zaštiti. Dragi Bože, pitala se Maggy gledajući u njihove dvije figure, da li je itko od njih pogođen. Prije nego što je to mogla provjeriti, opet se oglasio (am putem zvučnika, i to užasavajuće veselim glasom. — Ne brini, samo smo pucali u tvoj motor da onesposobimo plovilo. Ne da mi se igrati mačke i miša cijelu noć! Ukrcajte se na palubu! Prvo dječak, potom ti, Maggy, a zatim King. Ponovno je pogledala uvis; sada je već mogla razaznati lica usprkos jakom svjetlu koje joj je blještalo u oči; (am s glasnogovornikom u rukama, Lyle odmah iza njega, a pokraj njih treći čovjek kojega prije toga

295

nije bila vidjela, vjerojatno brodar, također plaćenik. Ovaj je bio krupniji, jači. David je pokušavao zauzeti mjesto na samom dnu čamca. Oči su mu bile ispunjene suzama. Nick je bespomoćno ležao svijen oko njega, štiteći ga svojim tijelom, zatvorenih očiju, ne mičući se. Maggy je pojurila prema njima baš u trenutku kad su se s jahte spustile ljestvice a plaćenik stupio na Plesačicu koja je sada bila osvojena. Osjetivši težinu njegova tijela kad je zaljuljao brodicu, Maggy zagrli sina odrješito ali i uspaničeno šapćući mu na uho: — )di ocu. On će se potruditi da budeš na sigurnom. — Mama... — zagrlio ju je oko pasa, čvrsto, glasno zaplakavši. Plaćenik se već bio nadnio nad njih. — Volim te — šapnula je. Nije se mogla suzdržati. Suze su joj curile niz obraze. Slomila ju je užasna spoznaja da bi to moglo biti posljednji put da vidi svoga sina. — Idemo, klinac? — plaćenik je zgrabio Davida i istrgao ga iz majčina zagrljaja, povevši ga prema ljestvicama. — Penji se. David se sporo penjao a dospjevši do palube, zgrabiše ga nečije ruke. Maggy zatvori oči — nešto poput kratke molitve za njega, za njegovu sigurnost. Za njihovu sigurnost, svih troje... Sveti Juda! — Gospođo Forrest — tip je izgledao smiješno dok ju je s puno poštovanja uhvatio za lakat i podigao na noge. Lice mu je bilo puno prišteva, plosnato poput letve. Njegove su oči bile mnogo tamnije plave od Lyleovih, ali se doimao ljubazno. Pištoljem joj je pokazao što da radi — Morate se popeti uz ljestvice. Maggy pogleda Nicka. Još je nepokretno ležao na palubici brodice, skvrčen, zatvorenih očiju. Da li se onesvijestio? )li... — Ranjen je — rekla je frajeru, brišući suze objema rukama. — Neće se moći popeti. — Dovraga! — odgovori plaćenik i opipa Nickov puls — Nije mrtav. Uspravivši se i raširivši noge da zadrži ravnotežu na brodici koja se ljuljala na valovima, uperi pištolj u Maggy. — Penjite se! Pogledavši Nicka posljednji put, Maggy se uspne gore. — King je bez svijesti — dovikne plaćenik (amu u trenutku kad su nečije ruke prihvatile Maggy i povukle je na palubu. — Donesi ga gore! — dovikne mu Ham.

296

— Jebi ga! — odgovori ovaj. Maggy je uspjela samo vidjeti kako se čovjek napreže da dovuče Nicka do priručnog dizala, a tada je Lyleove ruke uvukoše unutra. David je bio na drugoj strani prostorije, na dosegu Lyleu. Pogleda ih oboje, a zatim ponovno Lylea. — Nemoj ubiti mamu! — molio je drhtavim glasom. Maggyno je srce htjelo pući. Strava je već bila ovladala njime, a ta mala molba njezina sina, kao da ga je raznijela na milijune dijelova. — Neću — odgovorio mu je onim svojim širokim, krokodilskim smiješkom, uvjeravajući ga u to tapšući ga po ramenu: — Sada idi dolje, u kabinu, Davide, a ja ću ti se brzo pridružiti. — Mama... — Davidove su oči bile ispunjene užasom u trenutku kad su im se pogledi sreli. Bilo je očito da uopće nije uvjeren u Lyleovo obećanje, kao što to nije bila ni ona. No, nije joj mogao pomoći. Glavno je pitanje glasilo: može li ona spasiti njega? — (ajde, pođi — rekla je to odrješito, kimnuvši glavom prema kabini. Vukući se polako spuštene glave, David je posluša. Maggy se ugrize za usnicu gledajući ga kako odlazi. Što god da se dogodi, bit će najbolje da se David ne nađe usred vatre. — Probuši dno brodici — glasilo je naređenje. Nick je ležao na palubi, na boku, potpuno nepokretan. Plaćenik se spustio niz ljestvice da napravi što mu je bilo rečeno, dok je Lyle — vukući Maggy za ruku — došao do Nicka i udario ga čizmom u slabine. — Nadam se da će doći k sebi na vrijeme, da zna tko će mu raznijeti mozak. Plaćenik se vratio. (am ga pogleda i kimne glavom. Tada se okrene ravno prema Lyleu. — Nestanimo odavde. — Važi! — Lyle će i isceri se. )spustivši Maggynu ruku, krenuo je prema kontrolnim uređajima i poslije nekoliko sekundi )ris se pokrenula. Na početni trzaj, Maggy se uhvatila za metalnu ručku. (amov je pištolj bio uperen u nju. Tik do njezinih nogu, plaćenik je provjeravao Nickovo stanje. — Gdje je klinac? — upita (am, namrštivši se. — Poslao sam ga dolje, u kabinu — odgovori Lyle preko ramena. Bio je u svom pravom raspoloženju dok mu je vjetar mrsio kosu, izgledajući potpuno opušteno. Lyleu se i inače najviše dopadalo da bude za kormilom svoje jahte i bilo je očito da se silno zabavlja. 297

— Dovedi ga! (amovo je naređenje odjeknulo poput pucnja. Maggy je stajala paralizirana dok su pratioci odlazili po Davida u kabinu. — Ne želim da moj sin gleda kako ubijamo ovo dvoje — namršteno će Lyle. — Ti si najgluplji... — procijedi Ham kroz zube, kad ga prekine glas. — Mali je usranac slao poruke putem radio-veze! — upadne jedan od plaćenika, vukući Davida za sobom, čvrsto ga držeći za okovratnik pidžame. David je bio istodobno i uspaničen i ponosan. Maggy se sledila vidjevši ga. — Jebi ga! — eksplodirao je (am opalivši nogom u drveni rub na palubi, kao da će ga udariti kap — Kretenu jedan! Poslao si sina u kabinu u kojoj postoji radio-veza? — To je samo CB. Ne mogu vjerovati... — Lyle pogleda Davida — Jesi li se javio kome, sine? Pitao je to mirnim, ljubaznim glasom. Još u šakama gorile, David je odmahnuo glavom. — Vidiš i sam. Nema nikakve štete — obrati se Lyle Hamu. — Nikakve štete?! — Ham je zamalo poludio — Nikakve štete? Pa ti si opsjednut, govno jedno, i to jebenim klincem koji čak nije tvoj! Uništit ćeš nas zbog toga. Ali nećeš mene! Ne mene! Razumiješ li me, ti glupi kurvin sine? Ne mene! (am je u tom trenutku stajao pokraj Lylea, doslovce mu se derući u uho. Zatim je nenadano podigao ruku i ispalio metak. Buka je bila zaglušujuća. Maggy je gledala kako je Lyle poletio zrakom, kao da ga je podigla neka gigantska ruka. Pao je na palubu poleđice i udario glavom o pod, blijed na mjesečini, širom rastvorenih očiju, nepokretan, s malom crnom rupicom na čelu koja je bila jedini vidljivi znak svega što se dogodilo. )spod njegove glave, počela se širiti tamna tekućina. Krv. (am je pucao Lyleu u glavu. Dok je to Maggy uopće shvatila, David se otrgao iz ruku plaćenika i pritrčao joj. — Mama! — Nemoj gledati, Davide — reče mu ona zagrlivši ga, turajući njegovo lice u svoj džemper. Tada joj zasta dah kad je (am uperio pištolj u nju, u njih. Nick kao da je eksplodirao u tome trenutku, odbacivši se nogama odozdo u (ama. Snaga je udarca bila tako jaka, da je ovaj pao, ispustivši iz 298

ruke pištolj, koji je pao tik do Maggynih nogu. Dok je plaćenik hitao u pomoć (amu, Maggy se odvojila od Davida i zgrabila pištolj, krenula naprijed, uperila cijev u potiljak plaćenoga kriminalca, i pritisla okidač. Pištolj je poskočio u njezinoj ruci. Zamalo je oglušila. Glava mu se raspala poput lubenice. Pao je na pod. Preskočila je njegovo tijelo i iskoristila nekoliko sekundi da procijeni situaciju. (am je bio povrh Nicka, daveći ga. Njegovo je lice već počelo crvenjeti zbog nedostatka kisika, dok se — još u lisicama — pokušavao silovitim pokretima tijela riješiti (ama. Maggy je zabila pištolj u (amovu kičmu. — Ham — rekla je, i to vrlo uvjerljivo. — Ili ga pusti ili crkni. (am se sledio. Tada, poslije jednog dugačkog trenutka razmišljanja, maknuo je ruke s Nickova grla. — Maggy — počeo je nesigurnim glasom, gledajući je preko ramena. — Odmakni se od njega, Magdaleno! — dahtao je Nick — Odmakni se od njega ali ga stalno imaj na nišanu. Ako bilo što pokuša, opali. Neka ode dovraga! Maggy je poslušno ustuknula, držeći sada pištolj objema rukama. Raširila je noge kako bi zadržala ravnotežu. Prst joj je neprestano bio na okidaču. Ni na sekundu nije skinula pogled s (ama koji se polako dizao a potom okrenuo prema njoj. Paluba je bila klizava od krvi, Lyleove i onog drugog čovjeka. Trebala je samo malo jače pritisnuti okidač i (amova bi krv također ispirala palubu. Zureći u njega preko nepokretnih tijela, sjetila se noći kad ju je bio silovao, svake bolne pojedinosti. Vidjela je na njegovu licu da se i on toga sjeća. Liznuo je usne, očiju raširenih od straha. Sve što je trebalo, bilo je okinuti... Tada je zabliještalo jako svjetlo. — Obalna straža! — čuo se oštar glas — Neka se nitko ne pomakne. Maggy okrene glavu i ugleda veliki bijeli brod koji im je prilazio. Svjetlo je obasjavalo nju, jer su i brod i jahta bili otprilike iste visine. — Magdaleno! — začuo se drugi glas — Vidim tebe i dijete, ali gdje je Nick? — Konjica napada! — zaječi Nick suhim glasom, pokušavajući se uspraviti. (am, shvaćajući da je igra završena, osjeti da počinje gubiti

299

ugled. — Hej, mali brate! Bok! — pozdravi Link Nicka. Nekoliko sekundi kasnije, uniformirani je policajac skočio na palubu )ris. Maggy spusti pištolj i pogleda gdje je David. Dotrčao je do nje i zagrlio je. Više nisu bili u opasnosti.

300

EPILOG ri dana kasnije, Maggy i David išli su liftom do šestog bolničkog kata, gdje je ležao Nick. Bilo je oko četiri poslije podne, srijeda, tek nekoliko minuta nakon što ga je pokupila iz škole. U rukama je držao zamotani poklon za Nicka, što ga je bio sam napravio tog dana u školi. Maggy nije imala pojma što je, a na svaki upit, on bi jednostavno odmahnuo glavom. Svatko je govorio, a ona se s time slagala, da je cijelu tragediju podnio vrlo dobro. Već je započela korota za ocem koji je umro prije nekoliko tjedana. Nedjeljno noćno tragično nasilje uopće nije osjećao kao da mu je netko ponovno oduzeo oca: čovjek koji je umro na palubi )ris, uopće nije bio čovjek kojega je volio. Maggy mu je pokušala objasniti kako se Lyleov um razbolio; rekla je Davidu da je zbog toga planirao, i počinio, sva zlodjela. No ni ona sama nije razumjela dokraja što se sve zbivalo, pa ga je odvela psihijatru da porazgovara s njim. Poslije samo jednog posjeta, psihijatar je rekao da je David izuzetno otporan dječak , ali je ipak savjetovao da nastave seanse, barem za neko vrijeme, premda nije očekivao nikakvih ozbiljnih posljedica. Rekao je da se David vrlo dobro prilagođuje novonastaloj situaciji. Rekla je Davidu istinu o očinstvu. On je, dakako, čuo ono što je (am rekao, o klincu koji čak nije tvoj , kao i svatko drugi koji je bio na jahti te noći. — Da li je ono što je ujak (am rekao, bila istina? Da moj otac nije moj otac? — pitao ju je David na povratku iz policijske stanice, gdje su svi dali izjave o događajima te noći. Iscrpljena, bila je zabrinuta za Nicka kojeg su odvezli u bolnicu, na kirurgiju, da mu izvade metak koji mu se zabio u desno rame. Začuvši pitanje, osjeti grč u trbuhu. Oklijevala je, zabrinuto ga pogledavši. Siroto dijete — izgledao je isto tako iscijeđen kao i ona. Kestenjasta mu je kosa bila razbarušena, lice blijedo, s podočnjacima. Bio je još u pidžami, ogrnut dekom koju mu je bio dao jedan ljubazan policajac, a bio je i bosonog.

T

301

Ako ništa drugo, protekla je noć dokazala da joj sin više nije dijete. Postavio je pitanje i zaslužio je odgovor. — Ne, tata nije bio tvoj pravi otac. U svakom slučaju, ne tvoj biološki otac. Prihvatio je to zdravo za gotovo. — Ali ti jesi moja mama? Mislim — moja prava mama? Potvrdno je kimnula glavom, osjećajući kako joj se stišće grlo. Bilo je dovoljno da se pogleda u ogledalo, pa da bude siguran u to. — Nick je moj pravi otac, nije li? — David... — počela je Maggy, a tada je jednostavno odgovorila — Da. — Nije trebalo biti genij da bi se to otkrilo — reče on. — Da li on to zna? — Da. Da, zna. — To sam i mislio. Nekako me je drugačije gledao, kad je mislio da ja to ne vidim. — On te obožava — reče Maggy bespomoćno. Nije bila spremna na sve to, niti je imala dovoljno vremena da smisli sve što bi trebalo reći. Na neki je način trebala pomoći sinu da shvati... — Sve je u redu, mama — reče David dragajući je po ruci. — Nema veze. Napravila si grešku kad si bila mlada, i bla, bla... — Ti — ona će žestokim glasom — nikada nisi bio greška. Nikada! Dakako, istog je dana rekla Nicku da David zna cijelu priču. No niti David niti Nick nisu izravno govorili o tome. Nije baš ni bilo prilike jer su posjeti u bolnici bili kratki. Nick je ionako trebao biti otpušten iz bolnice, a tada će njih troje morati početi ispočetka. Nije znala da je David nosio poklon za Nicka, ali je to shvatila kao dobar znak. Čim su izišli iz dizala, Maggy je začula Linkov gromoglasni glas. Čuo ga je i David te požurio, što joj je također bilo drago. — A, stiže nam pravi heroj! — objavi Link dok je David ulazio u sobu — Već smo bili na rijeci kad nam je dojavio poziv u pomoć, no u tom trenutku nismo znali gdje se točno nalazite. Maggy je promatrala Davida kako posebno zrači, smiješeći se, istodobno, Linku i Tia Gloriji koja je samo dva dana prije bila otpuštena iz iste bolnice, a sad se vratila u nju kao posjetilac s velikim buketom žutih narcisa za ranjenika. Prišavši Nicku, Maggy ga ovlaš poljubi, a zatim se okrene prema Linku. — Ono što bih željela znati, kao prvo, jest što ste uopće radili na rijeci?

302

Kako ste mogli znati da se nešto zbiva? Odgovori joj Tia Glorija. — To je moje djelo. Te sam noći, razmišljajući o vama, neprestano imala neki neugodan predosjećaj. Bio je toliko jak da sam pokušala telefonirati u Windermere u dva ujutro. Telefon je zvonio i zvonio, ali se nitko nije javljao. Pretpostavljala sam da bi u to vrijeme trebala biti tamo s Davidom i Nickom. Znala sam da nešto nije u redu i javila to Linku. Priču je nastavio Link. — Odvezao sam se do Windermerea, naišao na otvorena vrata, upaljena svjetla i praznu kuću. Uskočio sam u auto i ubrzo vidio da nema Maggyne brodice. Odmah mi je bilo jasno da morate biti negdje na rijeci. Zatim sam nazvao Obalnu stražu, a oni su došli po mene. Tek što smo počeli potragu, oglasio se David svojim radio-pozivom, tražeći pomoć. — Još jedno pitanje — reče Maggy, obraćajući se Tia Gloriji — Želiš li mi reći da si telepatski stupila u vezu s Linkom? — Dušo, — pogleda je Tia Glorija — kad je stvar hitna, koristim telefon. Svi se nasmijaše. Tada Link pljesne brata po koljenu — Moram ići. Neki od nas moraju i zarađivati za život, ako to nisi znao. — Reci Adamsu da ću se vratiti za otprilike mjesec dana — reče Nick, nasmiješen. — Reći ću mu! — mahne Link rukom i izgubi se. — Moram i ja poći — reče Tia Glorija odloživši cvijeće na prozorsku dasku. — Ako nemate ništa protiv, mislim da ću malo kasnije popodne otići u Windremere, po (oratia. Papagaj je vjerojatno doživio stres poslije svih uzbuđenja. Zbog toga mu može početi otpadati perje. — Magdalena se uopće ne protivi — iskreno će Nick, a Magdalena i David međusobno se pogledaše i nasmijaše. Nakon što je Tia Gloria otišla, David pomalo sramežljivo pogleda Nicka, koji mu se smiješio. — Što je to? — upita Nick pokazujući na paketić u Davidovim rukama. — Donio sam ti nešto na dar — reče David i pruži mu ga. David je prišao bliže krevetu dok je Nick razmotavao poklon. Maggy je promatrala i njegovo i Nickovo lice. Nakon što je papir bio razmotan, nastala je tišina, tako da se Maggy sagnula da vidi što je. Olovkom nacrtan crtež koji je prikazivao nju, Nicka i Davida zajedno na ulazu u kuću. Smiješili su se, očito sretni, očito obitelj. — Hvala ti, Davide — reče Nick nježnim glasom, a zbog sjaja u 303

njegovim očima dok se smiješio svom sinu, stislo joj se grlo. Na trenutak se sjetila čeznutljiva crteža s njom, Davidom i Lyleom u vrtu ruža. Crteži su bili neobično slični po temi: sretna obitelj, osunčano pastoralno okružje. Jedina je razlika bila u tome što je Maggy ovog puta istinski željela da scena sa slike postane stvarnost. Da ne zaplače, na trenutak je zatvorila oči i uputila tihu zahvalu nebesima: — Hvala ti, Sveti Juda.

janja

304