Karakteristike i Klasifikacija Autohtonih Sorti Masline u Hrvatskoj

Karakteristike i klasifikacija autohtonih sorti masline u Hrvatskoj

Masline su plodovi zimzelenog drveta Olea europaea L ., koja raste u mediteranskom

 području, u Dalmaciji i Primorju. Pri morju. Prva su stabla sta bla maslina kultivirana k ultivirana još u prapovijesno doba, d oba, na području srednje Azije. Maslina najčešće raste u blizini vinove loze. Raste polako i doseže visoku starost. Tako se, na primjer, govori da je maslina iz okolice Bara u Crnoj Gori stara

čak 2700 čak  2700 godina. S obzirom na područje rasta i tlo, maslina je biljka malih zahtjeva i vrlo  prilagodljiva, što dokazuju i nasadi na ogoljelim stjenovitim prostorima ili na tlu na kojemu ne uspijeva ni

vinova loza. Njezino korijenje, naime, iskorištava sve iz tla i u stanju je kroz

kamene pukotine prodrijeti duboko u podlogu. Debla su vrlo razgranata, kora siva i glatka, a starenjem se raspucava. U starom deblu

se često znaju naseliti gljivice. Ponekad se i na propalom dijelu drva pojavljuju mladi izdanci, koji kasnije izrastaju u pravo drvo. To govori o tome koliko je maslina iznimno izdržljiva. Listovi su mesnati i nalik lišću vrbe. Na gornjoj su strani zelene boje, a na donjoj srebrenosivi,

zbog gustih kratkih dlačica, koje maslini omogućavaju sigurno upravljanje

 postojećim količinama količina ma vode. U proljeće se drvo osipa sitnim bijelim cvijetovima, koji dozrijevaju u plodove.

Plod masline je duguljastog ili okruglastog oblika. Sastoji se od: kožice, mesa, koštice i sjemenke.

Kožica, epikarp, vanjska je zaštitna ovojnica ploda. Prekrivena je masnom,

voštanom prevlakom. Njezin sadržaj dostiže od 1,5 do 3,0% ukupne težine ploda. Kod

nezrelog ploda je zelene boje. Tijekom zriobe zelena se boja mijenja u zelenožućkastu, a zatim crvenkastu i na kraju u više ili manje tamniju crveno- ljubičastu

ili crnu boju.

Meso ploda, mezokarp, zauzima od 75 do 85% težine ploda i sadrži količinu ulja u rasponu od 15 do 30%. Zelena boja mesa ploda tijekom zrenja također je podložna promjenama. Koštica, endokarp zauzima od 13 do 23% težine ploda, drvenasta je ljuska u kojoj se nalazi sjemenka. Sjemenka, na koju otpada od 2 do 4% težine ploda, sadrži 1,0 do 1,5% ulja. Veličina i oblik ploda, odnos koštice i mesa te količina ulja i drugih sastojaka pr venstveno su sortna svojstva, a ovise također i o utjecaju drugih čimbenika.

Presjek ploda masline

 Na maslinarskom području Hrvatske, od krajnjega juga, Dubrovnika, do najsjevernijih krajeva

Istre, nalaze se mnoge sorte maslina, više od 100 sorti smatra se autohtonim

hrvatskim sortama. Također, u hrvatskim nasadima postoje i introducirane, odnosno  posvojene sorte, a neke od njih zadržale su i do danas svoje izvorne nazive i time podsjećaju na povezanost jadranskih prostora sa starim mediteranskim civilizacijama. Svaka od tih sorti,

 bilo domaćih ili posvojenih, daje ulje određene značajke, od blagih, nježnih, slatkih ulja do snažnih, pikantnih i gorkih. Prema uvjetima podneblja, Istra se nalazi u trećoj podzoni, također i u pretposljednjoj klimatskoj zoni uzgoja maslina, u području u kojem se mora  brinuti o niskim temperaturama. Oštre zime pojavljuju se svakih 25 do 30 godina, a češće se  javljaju niske temperature (od 7 do 8°C ispod ništice) koje mogu prouzročiti stanovite štete. U takvim uvjetima održale su se sorte maslina otporne na niske temperature. Ovo su neke od najrasprostranjenijih autohtonih sorti:

Črnica  je stara domaća sorta, a najviše se uzgaja na sjevernim maslinarskim  područjima Istre. Biljka jakog, bujnog rasta, izraženog razvoja debla, široke krošnje, čvrstih i dugih grana. Rodne grančice su duge, gipke i guste. List velik, kopljast, srebrene sivomaslinaste boje. Plod srednji do velik  na

dugoj peteljci. Većina stabala je stradala zbog

niskih temperatura 1929. godine, ali su se brzo obnovila cijela stabla uzgojem mladica koje su potjerale iz panja. Kvaliteta ulja je

izvanredna. Daje svježe ulje izražene pikantnosti,

gorčine, slatkog okusa i mirisa na plod masline.

Buža  je najrasprostranjenija domaća sorta u Istri. Sorta s većim brojem biotipova, i sinonima (burgaca, borgaca, domaća, gura), stoga postoje i određene morfološke razlike u  bujnosti, veličini lista i ploda. Ovo je biljka jakog, bujnog rasta, rustikalna, guste krošnje s tendencijom širokog rasta u visinu. List srednje veličine, kopljast, maslinaste boje sa sivim naličjem. Plod je sr ednji do velik , jajolik, blago asimetričan, potpuno zreo tamne boje. Zahtijeva tople i zaštićene položaje. U cvatnji je osjetljiva na nepovoljne vremenske prilike (magla, rosulja, jači vjetar). Kvaliteta ulja je izvrsna, i ima kombiniranu namjenu. Ukoliko se  bere u početku žućenja ploda, daje ulje izvanredne kvalitete, izraženog svježeg mirisa, ugodne gorčine i izražene pikantnosti. Ukoliko se bere kad završava tamnjenje ili kad se mijenja

boja ploda, tada daje slatko ulje, zaokruženog, voćnog mirisa po plodu masline, bez

 jače izražene arome.

Rošinjola  je domaća sorta, najviše se uzgaja u južnom dijelu Istre. Biljka je srednje  bujnosti čak i u optimalnim agroekološkim uvjetima. Plod je simetričan, srednje mali, jajolik, u zriobi tamnoljubičaste boje s brojnim pjegicama. Dobra je uljarica intenzi vnog mirisa, izraženog pikantnog okusa i umjerene gorčine.

Levantinka  je

Jadranske obale.

autohtona hrvatska sorta s otoka Šolte, pratitelj je sorte oblica duž

Stabla ove sorte su velika i bujna, a krošnje čiji je list dugačak i širok s

licem zelene boje, a naličjem srebrnosive. Jako je otporna na ekološke uvjete poput vjetra, hladnoće i suše. Levantinka s cvatnjom kreće od svibnja pa sve do prve dekade lipnja. Sorta je samooplodna i dobar oprašivač za sortu oblica. Ova sorta daje jedno od najkvalitetnijih ulja u kombinaciji s oblicama.

Oblica  je

srednje bujno stablo, okruglaste krošnje u obliku otvorenog kišobrana Plod

ove masline je okruglast i krupan. Boja mu se tijekom dozrijevanja mijenja od zelene do

žućkaste, zatim u crvenkastu koja na kraju prelazi u crnu. Otporna je na sušu, vjetrove i niske temperature i to  je čini pogodnom za

uzgoj i na škrtim, plitkim kamenim tlima, zbog čega je

ova sorta tako raširena i omiljena u hrvatskim maslinicima. Također, jedna od njenih dobrih karakteristika je i sposobnost pomlađivanja (regeneracije); kada staro drvo propadne,

spontano se pomlađuje. Budući da se uzgaja u skromnim uvjetima, jedna od njenih glavnih mana je sk lonost

alternativnoj rodnosti, odnosno rađa neredovito i osrednje. Oblica je rana

sorta koja se razvija

165 dana od cvatnje do zriobe. Najrasprostranjenija je i najvažnija sorta

u Hrvatskoj. Uzgaja se od davnina u svim hrvatskim maslinicima. Ulje oblice ima miris i

okus po zrelom plodu masline, blago je pikantno i gorko, izražene slatkoće.