Kamov - Isušena kaljuža

+18 Upozoravamo čitatelje na neugodne sadržaje. Svima sa slabim želucem predlažemo da ne čitaju.

Janko Polić Kamov: Isušena kaljuža

NA DNU Dio prvi Arsen Toplak(Primorac, ateist, obolio od tuberkuloze) je poslao liječniku svoju pljuvačku na analizu jer je dobio plućni katar, opisuje svoju pljuvačku -.- i govori da mu je liječnik zabranio pušenje, ali on to ipak radi jer mu je inače liječenje dosadno. Pomalo izlazio, a štap nosio iz navike, zalazio u gostione; jednom je čak pljuvao i krv. Kad je otišao drugi dan liječniku, on mu je savjetovao mir, neuzrujavanje i izlazak samo kad je sunčano. U klicanju života zaboravio na smrt. Shvaća da ga njegova bolest osamljuje, posvećuje se samome sebi i misli o svršetku. Pomisli kako mu je budućnost kratka, okreće se prema prošlosti. Njegovamajka udovica od 2 godine je živjela od bratove pomoći (ujak mu je bio šala, cinik, žandar ženi ''Milostivoj Gorup'') i starijeg sina Julija (trgovac, antipatija između njega i Arsena-bili su stranci praktički). Arsen se vratio i ostavio agentskog posla nakon što je obolio, majci je bilo drago što joj je sin kod kuće, njezina kći Jelka bila je udana za profesora Magdića (uvijek govorio o etici ili razumnosti), a ostala djeca su joj pomrla. Njegova majka mu je dala život – ona je njegova prošlost, ali sad smeta njegovom životu – sadašnjosti. I. Pri izlasku iz kuće uhvati jednu sluškinju, ali iako su bili sami poljubi je samo u kosu, izađe van i krene do prijatelja Nikšića koji mu je obećao neke knjige te počne sam sebi prigovarati što je nije poljubio, ali nije ništa osjećao prema njoj. Prolazi kraj stražara i počne vikati dok se ljudi ne skupe oko njega i izmišljati kako su ga stražari napali. Dođe nekoliko stražara i rastjera ih, on nastavi dalje i zapita se zašto je to slagao. Naiđe na sestru koja želi ići s njime,a a ne sam, ne želi sa svojim mužem. On i sestra se nisu dugo vidjeli jer je nakon napuštanja škol lutao kao agent, a kući nije smio jer je na očevo ime digao novac i potrošio ga u bordelu. II. Nikšić je ostavio s Arsenom gimnaziju, oni su rano krenuli u život, Nikšić je otišao u ''komptoar'' i zarađuje 10 forinti na mjesec. Arsen je mrzio svog krsnog kuma kanonika, škrtica, afera s jednom sluškinjom.Razišao se sa sestrom i otišao sjesti u gostionicu i pričekati Nikšića, zapita gazdaricu gostione(Arsena je živcirala njezina pohota) je li Nikšić došao, a ona kaže da ne, učini mu se da mu se podrugljivo nasmijala te izađe iz gostione. Arsen naiđe na pravnika Jurića– bio mu školski drug, naivan i važan, Arsen mu se volio rugati iako Jurić nije shvatio da se ruga njemu, nakon gimnazije počeo učiti njemački; poziva ga na ''pouzdani sastanak'' jer misli da će tamo sresti Nikšića. Arsen stigne u restauraciju gdje su radnici govorili kako žele izborno pravo i slobodu tiska te uđe policija i traži da se raziđu. Arsen izađe van sa ženom koju je odvukao od policije koja ju je mlatilate shvati da je ona jedna od radnika. U njemu

1

+18 Upozoravamo čitatelje na neugodne sadržaje. Svima sa slabim želucem predlažemo da ne čitaju.

se probudi strast i on se ljuti jer su je napali, ona se oprosti s njim i ode. Bijesan je na cijeli naš život zbog ovoga s radnicima. III. Nikšić se često žali na svoju gazdaricu - sirotinja, ali se ipak nije odselio. Kad je bio ručak i pojavila se buha, ujakova žena je bila preplašena i okrivila Arsena koji je rekao da bi na njih bolje djelovale buhe nego literatura. Nikšićeva gazdarica govori Arsenu o Nikšiću – spominje vuuukodlaka. Arsen i Nikšić su izašli iz Nikšićeva stana, vani je sprovod i Arsen vidjevši mladu ženu kako plače za pokojnikom, poželi da i za njim tako plače jedna mlada žena. Oni stignu u dvorište jedne gostione i Arsen kaže da se nedjeljom – neradnim danom vide ljude koji se inače ne vide, a koji su glupi jer 6 dana rade, a sedmi se kao zabavljaju i vesele takvom životu. Nakon sat vremena, Arsen govori kako bi htio biti nezakonito dijete ili otići negdje gdje ga nitko ne zna, ne biti sputan zakonitostima, ne voli biti kod kuće jer ne može pričati sa svojima. Kasnije im se pridruži i prijatelj Marko Božić. IV. Marko se školovao sam i trudio, učio je i imao instrukicije, ali je bilo uzalud jer je on tup. Pisao je kuverte u tvrtci, ali kad mu je ''zeleni idiot'' poderao kuverte jer je jednu Marko napisao, a drugu je napisao Pleše te je rukopis bio različit te je Marku prisjelo. Dolazi do Arsena i Nikšića i pripovijeda im taj događaj. Priča kako u tom njegovom poslu su radile ruke i oči, a umirao mozak. V. Drugi dan u noći Arsen je čitao pisma svojih roditelja koja je skinuo s tavana. Očeva pisma su bila pisma muža i zaljubljenika, a majčina pisma o djeci. razmišljao je kako se muškarci mijenjaju, a žene ostaju iste. Sjeti se neke sluškinje koju je volio u djetinjstvu više od majke – ta se uspomena pretvori u točku, pa u uskličnik, pa u upitnik (wohoo). Živcira ga jer mu majka nije počinila grijeh u mladosti i jer je bila tako sveta, a njihov brak tako savršen, to je bila prava dosada – njihov brak. VI. Sljedećeg jutra vidi kako kum dolazi te ode kod sestre, ali ga majka ne pušta, on zove sluškinju Martu te ulazi i nađe sestru i kuma. Nitko mu ništa ne govori, on kaže kumu da je gotov ovdje, pita sestru je li nešto bilo s njezinim suprugom pa kum došao pomiriti, ona kaže da je, ali da on Nije smio doći. On izlazi i vidi kuma te mu bude drago što mu je spustio – smatra da nijedan čovjek ne treba biti iznad drugog –sjeti se Marka i ode do njega. Marko mu kaže da će mu Nikšić posuditi novac da ode kući jer planira ženiti jednu mladu, priprostu i bogatu djevojku, a on je u njihovom selu koji je na visokim školama. Arsen mu kaže da tako treba, pa šta i ako upropasti jednu djevojku (That's the spirit! -.-) VII. Kad je došao kući, majka mu prigovori što se tako ponašao prema kumu, a nakon ručka legne i sanja da je kum umro, a da on nikako da stigne na kolodvor te se pojavi neka žena koja se smije. Kad se probudio, izađe van i vidi susjede okupljene koji govore kako je ubila dijete i rekla da nije ni rodila i kako bi joj dali 10 godina. Dođe Jurić i kad mu Arsen kaže da je dobro prošlo, iako ne zna o čemu Jurić govori, ovaj se krene smijati, a Arsen samo razmišlja kako je Jurić bijedan. Arsen promatra dvojicu na klupin lijepo odjevenih kad do njih dođe bosnoga djevojčica 2

+18 Upozoravamo čitatelje na neugodne sadržaje. Svima sa slabim želucem predlažemo da ne čitaju.

te traži milostinju, ma jedan joj kaže da ide raditi i da joj nešto novca, Arsen se naljuti jer shvati to kao uvredu prema njemu koji ne radi, ali i smatra da je loše od njega što je rekao da radi i onda joj još dao novac. Šta on zna o radu, samo sjedi na klupi i sprema se za odvjetnika, ima svjedodžbe, a ni ne uči. Sjeti se sna i kako ga je kum kao malog mogao u sve uvjeriti jer on ima sve, a Arsen ništa. Sjeti se kad mu je u 1. gimnazije umrla starija sestra, a kum zakasnio. Pomisli kako bi bilo dobro da kum umre. VIII. Arsen ide s kolodvora nakon što je otpratio Marka, ne vjeruje da će mu uspjeti ta ženidba. Žali što je zavodio usidjelice, dosta mu je toga. Razmišlja o mjesecu i ugleda Mitu(zvali je jer nije mogla izgovorit c - Mica). Govorili su za nju da je otupila od tolikih batina. Žali što je domovina dobila djecu koja su ju izdala. Sjeti se kako ju je zavodio te kad je krenula prema njemu na glazbi jedan dan, on je pobjegao, a publika se smijala. Gleda mjesec i jedan oblak koji se natječe s mjesecom(don't know, don't care). Čekao je da dođe (naime gospodin apstinira već pola godine, nema šta) te joj rekao kako ide kasno na groblje te kako je neko uže vuče tu tako te je uhvati oko struka. Oni završe na travi, on se baci na nju (kako romantično) te kako je ona kasnije odlazila, žali i pita se hoće li ga zaboraviti kao on nju. Dok je prelazio most sretne filozofa te se zapričaju, Arsen spominje kako mu nedostaje more, filozof započne razgovor o nekoj aferi u javnosti. Dođe do mlade trafikantice koja mu se svidjela otkad ju je prvi put vidio. Kreće razgovor između Marića i njegove gazdarice, on joj prigovara jer nikako da mu dopusti da podučava njezinu kćer, kaže da ima njezinu sliku u knjizi svojoj te da je voli, ona mu dopusti podučavanje. On ode iz sobe, a njegova gazdarica uzme sliku i shvati da joj je lagao te da je djevojka na slici njezina 13-godišnja kćer (ovo je toliko odvratno da neću ni komentirat). Ona odlazi za njim. Vraćam se Arsenu koji razmišlja o Miti i trafikantici. Pomisli i na svoju sestru o.O. Prekine te misli i ode kući spavati. IX. Zaspao je tek pred zoru, ustane se i ode u svoju sobu te se krene prisjećati. Adela, br.4., njegov a prv a spolna ljubav kad je imao 16, a ona je bila iskusnija od njega, potom glumica Zora J. Primorska varoš koju je prvo dtješio kad joj nije došao muž jer je s direktorom tražio teren za njihov orfeum, sada je on bio iskusan, a djevojka neiskusna. Natalija, bez broja, iz Mehika prema kojoj je bio grub te je zbog nečega otišla iz njihhove sobe (n pitajte, on nije normalan, ne znam šta je htio reći). Bezimena, djevojčekoja je sjela kraj njega u parku i pričala kako su je napala i tukla dva stražara, on je stavio ruku na koljeno, a onda je izgubi iz vida i potom je bio gotov (WTF?). vraća se on u stvarnost, pije u gostioni i vidi dragu ženu kako pokušava odvući svog pijanog supruga majstora, one je udari i ona sjedne do Arsena. Kasnije ode do nje dok joj je muž spavao (new Charlie Harper). X. Počne razmišljati o ženama iz svoje prošlosti i kako ide od jedne do druge, opisuje to kao uspon na brdo, krene se nekim digresijama o slobodnim i neslobodnim abisima dok lete – u bitit, kaže da je on sada sloboddan zbog svoje bolesti, van zakona, od njega s ne očekuje što i od druih zbog sušice. Zbog bolesti se sada bavi samo razmišljanjem, čuje kako dvorkinja razgovara s majkom. Kaže da je dosta – ne znam zašto ni na šta se odnosi, ali mislim da ne zna ni on. Kaže 3

+18 Upozoravamo čitatelje na neugodne sadržaje. Svima sa slabim želucem predlažemo da ne čitaju.

da se sunce šali s njime jer je konačno izašlo iza oblaka – nije bitan podatak, ali eto o čemu on razmišlja. XI. Kako nije mogao zaspati, odluči se prošetati te kad je vidio ženu da spava vani na travi, pomisli da joj kaže kako je njegov krevet prazan, ali onda se uzruja jer pomisli što bi njegvoi rekli da je dovede kući spavati. Kreće opet vraćanje u prošlost: sjeti se kad je bio u graničarskom mjestu, nije plaćao stanarinu, išao kroz muslimanska sela da bi jeo na prijateljev račun, a kad se vratio, čuo kako se u jednoj sobi svađaju muž i žena. Sutradan je otišao do pošte, ali mu djevojka kaže da poslovođe nema. Planira otputovati iz Bosne natrag u Hrvatsku. Ode do krojača i govori kako nema novca nadajući se da će ga on pozvati na objed, ali ništa. Naiđe na neku djevojku te joj laska, a onda pomisli kako je bio neotesan. Vrati se kod krojača koji mu kaže da provjeri jel ima kakve pošte za njega s obzirom da Arsen misli i sutra do pošte. Majstor, krojač ga navečer počasti špirom, treći dan ode u varoš te kod krojača. Arsen ode do župnika – lagat će u da bi mu dao novac, ali plan nije uspio. Odlazi kod stolara s kojim je znao lumpovati i traži ga novac, on mu da – kupi hrane i CIGAREETEEE!! Odlazi opet do krojača koji ga nudi rakijom, aon odbija jer zna da bi se odmah opio. Tjera se da pohvali krojača, ali ne može to reći. Priča kako je gladan nekom psu – tako piše, nisam baš shvatila. Kojač ga zove na objed. XII. Sjeti se on opet one žene što je ležala u travi te počne razmišljati kako je gladovao za mislima, a te stečene misli sada su mu diktirale savjesti. Pred riječima napisanim izblijedi njegovo djetinjstvo, on se prisjeti cijele literature koja nema dobre salonske drame, komedije, a svi lijepi likovi su junaci koji nemaju snage, snage boli, snage humora, a žene su zanimljive ako imaju nekih bludnih crta. Govori kako je naturalizam ppogazio idealizam, razmišlj kako bi mogao pripovijedati ''o prljavštinama i gladovanju u društvu ugovora'', ali ne pred rođenima, kao što ono čime bi se hvalio pred društvom, sramio se zbog toga pred rođenima. Razmišlja o jednoj rečenici: "Taman tako. O bludu nikada u kući riječi; među drugovima to je zanosni razgovor." Pozdravi čovjeka na kojeg naiđe, dođe kući i sjedne u fotelju – počne ga mučiti zaboravnost, želi li jesti, pušiti, ako da, što jesti pušiti i tako. XIII. Arsen počne razmišljati o svom odnosu s bratom, muči ga potištenost, kao da izgubi dar govora kad je oko brata. Vidi brata gdje se ljuti jer je ''dečko iz kancelarije'' nešto zaboravio napraviti te ga njegov brat ošamari. Arsen izlazi van i razmišlja zašto dečko nije reagirao, sjedne kraj znanca na klupi - pisar, jedan od onih propalih đaka što neće nikad položiti ispit, ne vole vojnički stalež, ne drže do ničega, stavova nikakvih – smiju se obojica ko nenormalni, zašto, ne znaju ni oni. Arsen odjednom shvati da ne zna kad je znanac otišao, razmišlja zašto on nije reagirao i prekorio brata, shvati da ga brat uzdržava, milost mu daje, shvati da je u sobi, nikoga nema, a onda da opet spava. Probudi se i sjedi kraj onog znanca na klupi. XIV. Sanja san koji je prije sanjao – sestrin muž je mrtav, uvjeren je da ga je on ubio, on **** sa sestrom. Kao da nam ga ovdje nije dosta, čita crticu koju redovito napiše, pa podere, napiše pa podere. U crtici imamo Emanuela koji govori ljubavnici Adeli kako piše priču o čovjeku kojeg vdi taština, nije on sprdnja te strahopoštovanje, kaže kako je njegov glavni lik bio slušatelj na 4

+18 Upozoravamo čitatelje na neugodne sadržaje. Svima sa slabim želucem predlažemo da ne čitaju.

sudu optuženika, radnika kojem su se ljudi rugali kad su ga osudili, ali kako nije bilo ruganja kad je optuženik bio ubojica i provalnik. On govori kako je njegov junak imao ljubavnicu kojoj je ubio muža. Adela je šokirna,a Emanuel joj ovo govori da shvati svoj grijeh. Dakle, Arsen čita crticu u kojoj glavni lik priča o svojoj crtici, a sve ima istu radnju. Na putu do kolodvor naiđe na sestru i njenog muža koji mu je nešto govorio, za neki posao, ali Arsen ga nije čuo te je nastavio na kolodvor. Sjedne kraj jedne gluhe, ali brbljave starice. Pomisli kako bi mogao preskočiti nekakvo uže, pa se raspravlja u sebi o tome i odluči da neće preskočiti -.-. XV. Čini se da opet sanja. Sjeća se neke noći kad se nadao da će mu majka reći da je izvanbračno dijete, mrzi sve žene s kojima je bio jer su mu se dale, perverznost, blud, nenormalan. Pada sve dublje i dublje i završava na dnu. Probudio se na klupi.Sna se nije mogao sjetiti, ali se počinje prisjećati prostitutke Ljube, 0 broj koja ga je ljubila kao nijedna druga. Pričinja mu se da je vidi, tjera je, sjeti se vlasnika bordela. Odlazi kod sestre koja mu ne da novac ni za piće ni za žene – Arsen kaže kako on poštuje sve žene, bez njih nema života, suza. Odluči potražiti Nikšića – on je došao kad je i trebao, s puno novca te su svaku večer pili - ali odustane jer je znao da on negdje sređuje svoj mamurluk te se vrati i napije kod sestre, uključi i sluškinju Martu te kad dođe sestrin muž i počne prigovarati, Arsen izađe nikoga ne pozdravivši. Arsen u pivani priča Nikšiću kakvu je glupost napravio kod sestre i kako misli da ga je napao. Dolaze sestra, njezin muž, ujakova žena te ujak koji je došao do Arsena i podsjetio ga da je pokušao udariti profesora stolcem. Arsen kaže da je najgora stvar ''glupost u društvu'', u društvu oglupiš, osamljenost je okrutna. Priča Nikšiću o njegovom doticanju dna, misli kako ej on svoj život proživio, razmišlja o samoubojstvu, o Ljubi, kaže da su ljudi nevini, a kriv je položaj, zato voli Ljubu, a mrzi vlasnika bordela. Govori kako ga uhvati želja da bude dobar kad napravi nešto loše, u njemu je s jedne strane dobrota koju je stvorila realnost u društvu, ali u sebi: ''I razumjeh, da opijanje nije kukavština, makar i jest bijeg od realnosti. Jer ova realnost nisam ja! Ovo je svijest, ali ne moja.'' ''A gle, narod golubinje ćudi i njegova je literatura jaka tek onda, kad pogrđuje njega samoga.''Dođe neka djevojka noseći nešto te im ostavi dva oka za napojnicu o.O. Polovicom g. 1906. u Zagrebu.

Dio drugi Arsen su svi budili, birtašica Nikšić i drugi, ali on se nije mogao probuditi, smetalo mu je u njegovoj polusvijesti što su ga stalno pokušavali probuditi, gubio i volju govora Arsen i Nikšić misle kako ga je ubila rakija. Nikšić ga nosi, ali Arsen samo želi spavati, misli koliko ga voli prijatelj kad mu ovako pomaže. Majci je rekao da se potukao zbog politike. Kad mu je dala vino, peklo ga je, želio je vode, bilo mu je vruće, pa hladno – groznica, valjda, bolest je napredovala – ležao je dva dana, bio je umoran, organi se pobunili, nije mogao pušiti, smetalo mu je, bolilo ga je kad diše, disao je unatoč boli ne zbog želje za životom već zbog straha od smrti, pljuvao krv, primjetio je da je majka posjedila. Jelka je bila sretna kad joj se brat našalio jer je mislila da se oporavlja no liječnik je rekao da on mora na jug te je brat to platio. Osjeti kako mu se pojavila kvrga u grlu. 5

+18 Upozoravamo čitatelje na neugodne sadržaje. Svima sa slabim želucem predlažemo da ne čitaju.

I. Arsen je došao na jug gdje je odlučio oporaviti se jer je njegovo pravo, a ne dužnost prema obitelji, htio ih je svee zadovoljiti, sve ga je oduševljavalo, studiranje, šetnje po galerijama sliak, crkvama, ulicama. Dobiva pismo od sestre da dočeka gospodina Savića i njegovu 18-godišnju kćer Lizu jer mu je umrla druga kćer pa su htjeli a change of scenery. Odveo ih je u galeriju starog slikarstva, pokazivao neke slike – Uzašašće Marijino Tiziana, Preljubnica i Čudo sv. Marka Tintoretta, ... – uhvatio Lizu oko struka i govori kako čistu Mariju žele dohvatiti pohlepni ljudi, kako je svetac Marko postao običan čovjek, on pada i slične stvari, ono bitno je da on njoj objašnjava, ona sve razumije i jasno je kud ovo vodi. A kad je otac rekao da odlaze, Arsen shvati da je nešto stisnuo i ne želi to pustiti – za promjenu, nešto, hm, nije moralno, ali mogao je i gore – a to je bila novčarka. II. Arsenu podvornik novinarske udruge uporno sipa vino u čašu iako on pije samo pivo jer mu je liječnik zabranio vino, nas kraju se ozbiljno naljuti te se počne znojiti, plati komad mesa i izađe iz birtije, počne promatrati prolaznike. Ljute ga prosjak na ulici i majka s djetetom jer mu žele ''oteti'' novac, zapali cigaretu, razmišlja o onome u birtiji, krene rasuđivati i sjeti se brata. Da bi se bratu odužio, Arsen odluči štedjeti na svemu, ne trošiti, ozdraviti. Razmišlja o pisanju za novce, jednom je kupio knjigu da bi o njoj napisao referat (''Jer njegova škrtost bijaše kao savjest nitkova, koji traže u zlodjelu dobro djelo, da mogu mirno usnuti.''), ali knjiga nije valjala te je uzalud dao novac za nju. shvati da je klimao -.-, ide na spavanje, ne može usnuti, osjeća da pada u dno. III. Sutradan došao u galeriju modernog slikarstva s Lizom i njezinim ocem. Dok je on sa strašću govorio o slikama, ona je samo uzdisala i divila se njegovom zanosu. Odlaze njih troje u kavanu i Arsen troši jako puno novca, naručuje rum, govori:''Staro slikarstvo bez pozadine davaše čovjeku karakter božanstva: čovjek bijaše mu centar, ali čovjek ne bijaše čovjek. Materijalizam bacaše čovjeka u pozadinu: čovjek ne bijaše već centar, ali to govorahu - ljudi. A modernizam, modernizam - ponovi oštro - izvlači i opet čovjeka, ali taj je čovjek priroda i vanjština izražava psihu kao lubanja delikventa... A što vidite tamo tvornicu ili tračnice, to je čovjek doveden do vrška, jer i sunce fabrika i trakove dimnjaka stvorio je on ko priroda njega. I kako je materijalizam počeo da promatra čovječanstvo kao djelo prirode, modernizam ide promatrati i sisteme i ideje kao djelo čovjekovo:Psihologija.''…''Lijepo postaje ružno, ružno lijepo; bog čovjek, čovjek bog.''Kasnije im se pridružio i njihov zemljak, slikar Karlo Rubelli (26). IV. Rubelliju je dobro išlo laskanje. Nakon obroka Rubelli i Arsen odlaze u kavanu gdje Arsen krene govoriti kako mrzi slikare, staro slikarstvo jer je tematika bila religiozna, mrzi ako preslikavaju, mrzi moderno slikarstvo jer tematika dolazi iz prirode, on smatra da čovjek donosi ''boje, dinamičnost'' i da ono što on stvori treba slikati. Rubelli se uvrijedio, kaže da moderno slikarstvo, ali i prijašnje karakteriziraju simboli, delirij, psihologija. Oni se sve više udaljavaju, piju apsint, odjednom Rubelli8 traži Arsen da ga poljubi. (nisam sigurna koji je tražio to) V. Drugi dan je prebrojio novac i opet počeo škrtariti, svaku misao koja bi mu pomogla zaraditi je čuvao, jedno jutro dobije pismo od Lize koja ga traži da joj predloži knjige, kaže da je svi 6

+18 Upozoravamo čitatelje na neugodne sadržaje. Svima sa slabim želucem predlažemo da ne čitaju.

''tuku'' jer ne razumiju njezino zanimanje za književnost. Arsen pomisli da ovo djeluje kao da je pisao muškarac, odluči joj odgovoriti na pismo, kaže da danas stradava ženski mozak, ona je žena, ali se mijenja i udaljuje od tipične slike žene, kaže da i njega ''tuku'', tuku ih zato što su slobodnjaci, ulazi sluškinja Marija i on razmišlja o toj punašnoj Mariji koja je jednom sredila nogu koja joj nije valjda sređena pa joj otežava život. Liza u njemu probudi razbludne, a Marija samilosne misli, on je ganut, Lizi preporučuje ruske pisce: "U svemu ću vam poslužiti. Moje znanje, moje iskustvo, moj rad stoji vam na usluzi: služite se. Pišem samo vama: raspolažite. Jer ja sam sretan, što mogu dignuti mozak čovjekov, kad ga sagiba jezik živine; sniziti k zemlji ljude, kad ih krilo cvrkutave gluposti diže u nebo." VI. Dobio je brzojav da je majka umrla od kapi i pokušavao si dočarati njezinu smrt kao nešto grozno kako bi mogao plakati, ali nije uspio sve dok nije morao to reći Mariji naglas. Izašao je van i prezirao sve ljude jer su oni bili jadnici i njima se nije dogodila prava nesreća kao njemu, njima nije umrla majka. Otišao je do parka, nije doživljavao ni ženu koja prosi, ni stražara, nikoga, pomislio je na rastanak s majkom, pa na to kako je marka krala, klevetala i sl. Počinje ju zvati kraljicom, jave se suze sjaja, a ne boli, pričini mu se da je vidi kako plače, govori da nije ona kriva, zna kako ga nije nikad osuđivala. Isplakao se i savjest je umirio ručkom. VII. Iste noći je pio s Rubellijem i kad mu je Arsen rekao da mu je majka umrla i da on ''ima pravo'' piti, pjevati, Rubelliju je palo raspoloženje. Arsen je govorio kako je ne mora žaliti, kako ''sam to više ljubio mrtvu majku, što sam više zla nailazio na njoj i što sam više posvećivao njenu uspomenu blatom... i zato, zato, jer sve to ispovijedam, mogu mirno, bez grižnje, bez srama ispovjediti i ovo: Ona je umrla i ja sam oživio; ona je izdahnula i ja sam odahnuo. Sloboda!'' Arsen mu govori kako bi i on sigurno odahnuo kad bi mu umrla majka, ali Rubelli kaže da ne bi. Krenu pričati o umjetnosti, Arsen kaže da je naša psiha kaljuža, obojica pišu bludne pjesme. Rubelli je preslikavao onaj toranj jer time nadoknađuje nedostatak zdravlja i ono što mu drugi brane, slikarstvo mu daje utjehu, taj toanj ga podsjeća na prošlost, kaže da su slikari tu da pokažu ljepotu. Arsen kaže da individualnost stvara i bolest, individualnost znači uživanje, kaže da valja biti preverzan. Odlaze. VIII. Arsenu se činilo da nije bilo nikakve promjene kod njega u ovih godinu dana. Ulazio je u svoju psihu – kaljužu, analizirao, plakao od zanosa, shvatio da se oporavio, mogao je disati, bilo mu je bolje, to mu je davalo moralne snage, opet ''ima pravo'' ,jer se oporavlja, na odmor, vidi Rubellija koji ga izgleda pomalo ignorira, Arsn pomisli da je Rubelli nešto izgovorio, Rubelli odlazi s nekom djevojkom, Arsen razmišlja u isto vrijeme kako je Rubelli nespretan i ne zna sakriti svoju nevinost, a s druge stran kako je vješto sakriva (Your brain works.....well, I don't know if it even works properly). Arsen razmišlja kako izrabljuje i sebe, u svemu on malo daje, a puno dobiva natrag, sjeti se Nikšića – nebitno – govori da treba otići od doma, od lijepog mjesta, kao i Adam. Arsen očarav pakao, sjeti s Lize i kako je i nju pokušavao osvojiti (podcrtavao "radim sve to bez mrve proračunanosti"). Kaže da mu treba intelektualnost jer nije ni lijep, ni zdrav, ni jak, a bome ni normalan; intelelktualnost mu treba i zbog – ne znam, jer je kreten odlutao u mislima. 7

+18 Upozoravamo čitatelje na neugodne sadržaje. Svima sa slabim želucem predlažemo da ne čitaju.

IX. Arsen je otišao u šetnju i gurao se kroz gomilu ljudi. Sjeti se kad je išao u zalagaonicu založiti kaput, pa su ga svi kao htjeli pokrasti, a i bilo im je drago jer je jedan gospodin spao tako nisko, Arsen se nije mogao riješiti nekog ''čovjeka s krastom'', mislio je da će ga on pokrasti, a kasnije je Arsen pomislio da je on tog čovjeka mogao pokrasti. Za te ljude svaka zgoda je bila zabava- jednom Arsen, drugi put pasji dvoboj – Arsen je i svoj govor kvario među njima. Došao kući nakon šetnje, djelomično budan tijekom spavanja, sanja da ga proganjaju zbog ubojstva, padne s vagona i ode nos, bolna operacija dok sređuju nos, potom gleda neku svoju dramu, opet bježi, sad s Nikšićem zbog možda istog ubojstva, nije njima što su počinili ubojstvo nego strah od vješala. Arsen skoro skroz budan, ali nastavlja sa snom dok ne dođu vješala. Arsen se ujutro digne i traži Mariju 10 kruna, a ona mu da. On ode u biblioteku pa u kavanu, dođe Rubelli sretan i plati im prvo liker pa apsint, Rubelli kaže da će poludjeti, spominje sablasti, gubi snagu. Iako Rubelli misli da je Arsen ciničan, Arsen ozbiljno ovori kako ga interesiraju sablasti, život, impotencija, kaže da: ''Psihologija počinje tamo, gdje zdravlje prestaje!'' Pridruži im se netko, neki grijač. Kavanar kaže da moraju ići, ali oni ne reagiraju, Arsen liže blato na grijačevom licu kao nekad Ljubu. X. Arsen je malo čitao, šetao je obalom i opet razmišljao o suncu i mjesecu, luni: ''Valjalo je naći izlaz, formulu, riječ: valjalo je naći logiku apsurda. Jedamput je bio rekao: "Ova realnost nisam ja", a sada kao da i ova realnost bijaše on; bijahu dva bića u njemu i dvije realnosti: jedna ljubav čovječanstva, druga mržnja ljudi: samilost za čovjeka i teror za društvo'' . Opet se sjeti anarhije koja mu je valjda bila draga kad god je netko spomene, razmišlja kako bi bilo kad bi dobio neki anarhistički list pa ga pročitao javno na trgu. Nije mogao zaspati, govori si da neće misliti na nju, a potom da je našo oo glavno , ''ime'' – nemam pojma o čemu priča. Sjeća se posljednje ljubavi- sa sluškinjom na klupi, pričali o gazdaricama, pa rade znate-već-što. Ovdje shvatimo da je sadist i mazohist, retrospekcija – nekoliko događaja iz djetinjstva gdje je prvo volio sluškinju koja ga je tukla, pa igru u kojoj je on učenik kojeg tuče učitelj, pa zamišljao da ga tuče žena učitelja, pa su ga tukli u zatvoru (You get the picture). U 13-oj htio je biti nad djevojkama, a ne ravan njima, nije više htio kao prije: ''on postajaše realnost, ne realnost Arsen; društvo upotrebljavaše njega, ne on društvo. Zato, što bijaše u rijetkim časovima "osamljene besvijesti" njegovo najveće uživanje, u mnogobrojnim časovima "društvene svijesti" bijaše mu najogavnije djelo: on se nije ufao udariti dijete i nije za živu glavu dopuštao, da ga se dotakne ma tko'' . U 14-oj pisao, govorio, a u 15-oj religiju, Boga i moral zamjenjuje znanje, literatura i bordel. Sjeća se opet onih njegovih ljubavnica; on nije odmah vidio da društvo od njega želi ''kastraciju'' sad kad je bolestan, društvo ti plati vino, pa te pijana pokrade. ''Ako si ubojica, budi krvnik - ako si sadik, budi buntovnik!'' U isto vrijeme je navijao za ''zdravi koitus'' i ''slobodu čovjekovu'': ''Morao se dakle seksus izraziti u socijalno pojmljivoj formi, prema nivou ondašnjih oblika bludnosti i staleža ženskog. Arsen je tako stao veličati nevinost, cijeniti služavke, prigovarati profesorima i dizati svoj glas za slobodu, ustavnost i napredak svog naroda.'' XI. Arsen se sjeti neke svoje pjesme - u kojoj on hoda kroz maglu, stane i ugleda čovjeka, samo kapi krvi, a on ne zna zašto i dalje gleda u to, sjeti se da je sanjao neku razrovanu građevinu, da 8

+18 Upozoravamo čitatelje na neugodne sadržaje. Svima sa slabim želucem predlažemo da ne čitaju.

su ga iz sna probudila rasklimana pluća, vlaga od magle i neki plamen, dva života koja se bori zajedno donose mu smrt, krene psovati što ga okrijepi, tješi ga jer dok ima krvi, ima života – Arsen razmišlja kako je on sad '' strastveni intelektualac nailazeći misao na dnu čaše ko nekada suze, u suzi probleme ko nekada alkohol. '' On i Rubelli piju i jedu, Rubelli opet plaća, Rubelli je u sve gorem stanju, kaže da je ilustrirao Arseenovu pjesmu, ali daje markiz koji kupuje njegovee slike rekao da je gluparija. Arsen kaže da porast reakcije znači porast uživanja i kaže: '' A razumiješ ti ovo: što čovječanstvo voli više bitisanje, više se uništava; što pjeva misao više život, dalja je od njega i što više ljubiš čovjeka, više mrziš ljude. '' Arsen je gledao u skrajnost uma. XII. Arsen je primio novac od brata i pismo od seestre koja kaže da ga svi očekuju, Liza čeka njegovo pismo i kako bi njoj bilo drago kad bi on i Liza bili zajedno, kaže da je njezin suprug Magdić našao Arsenu posao na kojem se radi malo uz veliku plaću, nada se da je ozbiljniji. Arsena je ovo dotuklo, n sviđa mu se što od njega očekuju, čini mu se da ga pismom i novcem žele namamiti, sjedio je u kavani dok je bila neka pučka svečanost. "Detektivi. A ja bjegunac... Kad je društvo tako uređeno i pobjeći iz domovine ne možeš, ako si preveliki zločinac... Vraćaju te." Smatra da je on budući prosjak, da društvu ne treba netko kao on. Gvoroi o tome kako se mora stalno uspostavljati ravnoteža te zato sada njegova obitelj na vagu postavlja reanost i nerealnost, na istu vagu na koju ide dobro i zlo, ljubav i mržnja. XIII. Arsen kaže da sadizam nije uniseksualna, javlja se u djetinjstvu i tijekom godina se razvija prema suprotnom spolu, što smo stariji to see više uobličuje, sjeti s Lize i pisama. Sjedio je u kavani, pije, spominje nekakav pir o.O. Govori o logici apsurda. ''Bijaše to dubina, posljednja, konačna, zadnja. Ali se ne smrska. Jer bijaše - bez dna.'' Arsen se u proljeće vraćao kući, domovini: ''I rođeno mjesto i poznata lica ne prepoznavahu ga; a on ih je sve prepoznao, jer starci bijahu ostali jednaki ko muževi. I pogledao na zidove sa strane ceste, što mu se nekada pričinjahu silno visoki, a sada mu bijahu uistinu užasno niski. On je izrastao, dakako. Kamen ne raste ko ni njegovi zemljaci. I on, koji se gušio, zaturivao i prljao, osjećaše još jednu mračnost, davljenje i blato u čistoći njihovog neba, zvonkosti organa i jasnoći osjećaja.'' Želio je otići. Govorili su mu da se oporavio, on je pomislio da i kad bi htio skočiti u more, oni bi ga spriječili. Opet je filozofirao u svom društvu. Zagreb, u prvoj polovici mjeseca maja, 1907. godine.

U ŠIR Arsen kaže kako je ležao u krevetu u Rimu, bilo je podne i iako ga je netko pokušao probuditi – rekao je da je ta osoba imala ruke kao gorila (san)– on se nije mogao ustati. Već je godinu dana u Rimu, tada je razvio ''teoriju sadizma'' i pričao naširoko i nadugačko o njoj dok se nije pribojao da će mu je netko oteti te je teoriju odlučio nazvati ''izumom'' i ne goovriti više o njoj. Kad je netko objavio netiskanu pjesmu ''Horli – novome čovjeku'' nije osjećao krađu, gubitak već zavist. U Pešti se vodila borba za hrvatski, u Zagrebu protiv Mađara. Kad je shvatio da njegovi sugovornici čitaju novine više od njega i da on ne zna što reći o politici, samo se prepao i zašutio. Šetao se ulicom i razmišljao kako je iznutra gol što dovodi žene do zbunjivanja, a 9

+18 Upozoravamo čitatelje na neugodne sadržaje. Svima sa slabim želucem predlažemo da ne čitaju.

muškarce do nasilja. Gleda kupolu sv. Pavla koja ga podsjeti na ženske obline. Razmišlja kako može živjeti samo ako umre. On je odlučio izvještavati Hrvate o Talijanima, zato je u Rimu. Kad je išao na parobrod, pa vlakom stalno je nailazio na prepreke, kad je konačno krenuo, sanjao je da je na palubi, da je srastao s parobrodom, sjećao se prošlosti bez strasti. Kaže da će na kraju uzeti ogledalo i da se neće prepoznati u njemu. Shvatio je da kad putuje, uhvati ga manija, ''fobija zakašnjenja''. Nije uživao u pejzažu dok se vozio vlakom niti ga je to podsjećalo na rodni kraj. Kad je tek došao u Rim, opet je trošio više nego što je trebao, išao po bibliotekama, crkvama, galerijama, kavanama, dok nije shvatio: ''Došao sam da studiram, da se izoliram, da zaradim. Studiranje radi - izuma, izoliranje radi - morala, zarađivanje radi - egzistence. I meni se najedamput pričinilo, da ne ću dospjeti.'' Uspio se izolirati, ali je htio i zarađivati i riješiti pitanje egzistencije, studija i morala. Egzistencija mu nije bila osigurana – novac – htio je pisati bratu, ali nije imao inspiracij, želje. Potom bi išao u šetnju, sjeo je na kamen i shvatio da nije ništa zaradio niti odlučio još uvijek, živci su mu bili izmučeni, skeptičnost, uzrujanost. ''Tihi, beskrvni, nostalgični osjećaji, bez snage, bez strasti, uvinuti od umora i bijednosti kao čitavi moj trup, stadoše lagano puzati u meni.'' Misli kad bi bio jedan od onih koji su u grupama ljudi (hodočasnik i sl.) imao bi riješen problem egzistencije, studija i psihe. Počeo je misliti strastvenije. Pogled na grobnicu, grad ga guši i umara, ulazi u grobnicu i osjeća se kao da je on ispod ljudi. Došao je do glavne ulice gdje je vidio kočijaša kako tjera umornog konja, pomisli da je i njemu kao i konju. Tu noć je spavao bez prekida, sanjao o djetinjstvu, uspio se odmarati, došlo je do nagle promjene. Riješio je pitanje egzistencije: "Ti ćeš raditi za mene - ja za tebe!" Pisao je puno, čitao još više, smatra da umni rad ispunjava dan, njegov život je nezanimljiv i dosadan, zato ga rastvara. I. Arsen primjećuje da mu se crveni žlijezda na vratu, proučava tu pojavu i žali što nitko od obitelji ili njegovih prijatelja nije ovdje kako bi se mogao sarkastično našaliti kao što se šalio o tuberkulozi. Odluči otići na polikliniku gdje se mnogi okupe oko njega i kažu da može to odstraniti, ali da će se opet pojaviti jer se to pojavilo zbog tuberkuloze, ili može odraditi terapiju s jodom nekoliko mjeseci. On izabere terapiju koju provodi djevojka u bijeloj haljini. Nakon terapije osjećao se pročišćen, drugačiji, kad se vratio u stan opet je bilo nezadovoljan jer nije imao nikoga kome je mogao ispričati, žalio je za domaćom kuhinjom, obitelji, odlazi u birtiju, bilo m je neugodno zbog bolesti: ''Ali tu. I prozreh u tome svu svoju duševnu bijedu, slabost i impotensu, i moje staro izazivanje bolesti, što je sad stalo vapiti za kućom, domovinom i birtijom, prikaza mi se kao podlo, bespomoćno opravdavanje jedne lijenosti, razvrata i goropada.'' Sjeti se kako se skinuo pred onom djevojkom u bolnici, a oboje su zatomili spol u ime bolesti. Navečer je izašao i čuo glazbu, svi su došli slušati, shvati da u toj tuđini nečemu postaje dalji, a nečemu pristupačniji. Ona njegova ''teorija''' mu se učini glupa. Slušajući glazbu, poželi da je djevojka iz bolnice uz njega, osjeća zavist prema autoru melodije jer se on ne razmije u glazbu, a ovo su došli slušati mnog, novinari itd. No to ga ne tišti već izazova, sjeti se rusa koji ''svojom originalnošću i neevropejštinom osvojiše svijet i Evropu.'' Pomisli na ravnotežu i kompromis, kao i s bratom, oni će njega u bolnici besplatno liječiti, a on će im dati svoje tijelo na analizu. Odlazi u kavanu. 10

+18 Upozoravamo čitatelje na neugodne sadržaje. Svima sa slabim želucem predlažemo da ne čitaju.

II. Arsen je ostao bez novac te je odlučio posuditi od gazdarice, nije razgovarao ni s njom, njezinim suprugom i kćeri niti s obazirao na njih. Pomisli kako je gazdarica dobra žena, zna što je patnja te ju nije htio pitati za pozajmicu niti pokazati pred njom kako nije imućan, dosad je redovito plaćao. Pomisli otići do prijatelja ''farmaciste'' koji je zemljak, ali je zaboravio hrvatski da vidi je li stigao novac jer je dao njegovu adresu za bratove pošiljke. Na poliklinici mu je odlično i sve mu je odlično što je vezano uz medicinu. Sjeti se gazdaričine kćeri koja bi voljela stalno pričati s njim, njemu je ona dosadna, ružna i glupa, sjeti se i gazdaričine snahe koaj je znala dolaziti. Pomisli da nije tako hladan prema njima, oni bi ga pozvali na objed, potom se smije toj pomisli. Sjedio je na klupi i vidio stražara kako spava na nekoj klupi, odlazi do farmacije. Sazna da novac nije stigao, odlazi iz farmacije i pomisli da ga je farmacista možda prevario i uzeo sebi novce. Mislio je od farmaciste tražiti novac, ali onda bi on mislio da Arsen nije mogao izdržati, niej htio tražiti radi svoje časti i časti svog naroda. Misli kako mu farmacista više djeluje kao krojač, dadilja svojih kćeri, igla. On ne želi od nikoga uzimati novce jer ne voli ostati dužan, tvrdoglav je i hladne krvi jer ne želi imate veze ni kontakte s ljudima. Gleda djecu i dobiva ljudožderske misli – valjda zato što je gladan, nevertheless o.O. Gledao je neku djevojčicu što se zabavlja s užetom, naziva se magarcem i odlazi do grada. Dolazi natrag u stan, gadi se sam sebi – prva pametna dosad. Pogleda se u ogledalu i vidi samo kosti, navečer sanja kako ga ganjaju kosturi. Probudi se i sjedi, sjeti se mora. Sutradan dobije bratovo pismo i 20 kruna, kaže da će mu još poslati, i on i ujak, bio je nesabran zbog vremena koje brzo prolazi. III. Arsen govori kako je u novinama objavljen skandal kako su djevojčice iz internata dobile sifilis, a za to su optuženi popovi, u tom mjestu su brojne demonstracije nezadovoljnih građana povodom ovog događaja. Na šetalištu se ljudi mimoilaze, Arsen kaže da su s jedne strane nesretnici, zaraženi, oni koji zaraziše, a s druge štampa; ''ljudima je kler donio dogodovštine, užitak, orgiju, a štampa mišljenje, rasuđivanje i račun. '' Smatra da kad ostaviš dijete u internatu, ostaviš ga nekom drugom tko će mu biti roditelj, te djevojčice su ružne jer ih se toliko navlačilo kako bi izgledale kao uhranjene, tukli su ih, on je mislio o tome napisati dopis. Počne pratiti dvije časne sestre i uhvati ga želja da vidi njihova tijela. ''..., na strani naime onih, koji za mene predstavljahu antitezu moga uvjerenja - kler; i onoga, što za mene predstavljaše antitezu mojega stoljeća - srednji vijek; i onoga, što predstavljaše antitezu mojih ideala i vjerovanja - religija.'' Misli da on nije kao ostali ljudi jer vjeruje u znanost, a ne božanstva jer on nije otac, sin, nije u samostanu, iako ih razumije, ne bi mogao biti poput njih. Poželi reći neku utješnu riječ popovima koji su prolazili, čitati novine nepismenima. Ubrzo nakon toga održaval se skupština kao ''protest pučanstva na sva ova "izrabljivanja ljudskog mesa pod krinkom boga, raja i morala.'' Arsenu je smetalo jer su svi ti ljudi bili sretni što je kler proživio ono što oni nisu mogli, a sada kad ej njihova prljavština javna, oni se rugaju i protestiraju protiv njihove kako bi sakrili svoju. Iako su govorili protiv popova i bili za znanost, Arsen se odjeljivao od njih i njihovih mišljenja. Svugdje su bili stražari, Arsen se pitao hoće li doći do sukoba između mase – samoizražaj i oružane sile – samoodržanje. U isto vrijeme se sukob tražio i izbjegavao, Arsen je s gomilom krenuo hodati prema centru grada, na kraju niej izbio sukob već je protest završio mirno, dostojno, uredno, kulturno. Arsen planira pozvati Marka koji je rekoa da ima nešto novaca. 11

+18 Upozoravamo čitatelje na neugodne sadržaje. Svima sa slabim želucem predlažemo da ne čitaju.

IV. Arsen uviđa da je na njega neugodno djelovao fanatizam, i laički i klerički. Ta dva ekstrema su za njega slična, gotovo ista: ''Jer što je drugo i bilo ono, kad si goloruka masa i oružana sila pogledaše u oči? Dok sam mogao zadržati svoju svijest, ja se odvraćah od konflikta i da je do toga došlo, da je naime došlo do kuraže, a ja da sam ostao uvijek u svijesti, ja bih se bio totalno prepao, od straha izgubio svijest i onda možda postao heroj. Za heroizam treba besvijesti... I umah mi se pričini čitavi taj život strasti, dogma i fanatizma jedno trenje, koje bi potrajavši dulje postalo vatra, razor i nirvana. Ja bih bio planuo ili ko alkoholik i osamljenik ili ko sijeno i društvenjak... Luda ili delikvent...'' Vraća se u prošlost. ! Javljaju se podnaslovi Poglavlje prvo, itd. Ja ću ih navesti kao *. Pripadaju IV. *Iz vremena pučke škole pamti puno bolje žene nego muškarce, za njega su žene kao more u kojem se uživa, a muškarci hridine i morski ježevi koji to upropaštavaju. Kao mali bio je jako puno uz žene, one su ga i milovale i tukle, muškarce je samo oponašao, ali bez razumjevanja, kako bi ih naljutio, žene nije podražavao, jednom ga je otac istukao. To je ono čega se sjeća iz tog ranog djetinjstva. Nevinosti od koje '' stadoše dogme kuće, škole, crkve i javnosti hvatati jedne nevinosti, da najposlije naprave od nje po volji - prostitutku.'' * Kad je bio u pučkoj školi, Arsen je shvatio da ga je od njegovih koelga dijelila šiba jer je on bio mamino dijete, ne student, gospodski odgojen u javnoj školi, znatiželjan. Bio je podijeljen između škole i kuće, šibu htio u školi, pohvalu kod kuće, zamrzio jedno i drugo, bio je neodlučan. Sjeti se oca koji mu je pričao o nekim velikim imenima, niej puno zapamtio niti razumio, ali jedno mu je otac uvijek govorio, a to je da ne treba mijenjati nazore, karakter već ostati vjeran, za večerom bi bio tužan jer niej razumio očeve razgovore, majka bis e stalno svađala s ocem. Pomisli kako je taj događaj smjestio u krivo vrirjeme njegova života- tok svijesti, šta ćeš – sjeti se kako je u 3. Razredu volio jednu djevojčicu, ona je bila njegova draga, govorio je da će ju oženiti i da se neće svađati s njom. Počeo je pisati pjesme, čitao je knjige o našim kraljevima. Počeo je križati mađarska imena, pridjeve jer je morao biti dobar Hrvat i katolik, čitao novine s hrvatskim nazivom, divio se našim kraljevima, htio biti ''Starčevićanac'', napisao dramu u 5 činova, 1500 stihova Petar Zrinski. * Kaže da dok ovo piše, piše jako brzo jer pokušava zapisati sve misli, ali mu ne uspjeva, on piše samo rezultate studije, ali ne i studiju. Njega su odgojili otac i Smičiklas, razvija se u njemu pojam domoljuba, pjeva pjesme za sebe, postaje tajanstven i mrk, čita novine i ide u gimnaziju. Dok dobri Hrvati oponiraju u saboru i bivaju izbačeni, on isto radi kao student u gimnaziji. Postaje vjernik, razumije se u politiku, razumije da se domovinu treba ujediniti. On se odriče vina kao pokore za svoje grijehe, piše za sebe i nije ga briga za svijet, nesebičan je i moralan, ne psuje jer ej to grijeh, smatra da bi uživao kad bi proveli na njemu vazektomiju. Propovijeda među prijateljima, dospijeva u đačko društvo koje čita novine, drži predavanja, dolazi u tajno društvo, postaje uvjeren da je vlada protiv naroda, a profesor protiv studenata, treba biti protiv zakona, on je sada momak kojeg su istjerali iz škole, ualzi u ''konvikt''. 12

+18 Upozoravamo čitatelje na neugodne sadržaje. Svima sa slabim želucem predlažemo da ne čitaju.

* Nakon konvikta postaje ateist, sve što je prije radio jer je htio - moliti , sada je morao raditi, a to mu nije odgovaralo jer je naučio odupirati se i buniti u školi, propituje sve, metafizik je i teoretičar, svega mu je dosta jer je pod vlasti popova, bio je bez obitelji trenutno. Njemu je lasklao kad su mu govorili da je ateist, heretik, nije želio biti kao drugi ili tipičan član ostatka društva. Sada gleda djevojke i želi biti s njima, odlazi kući nakon 5 mjeseci. Kod kuće ga više ne hvale i njemu je to odlično, ide po birtijama, oponira moralu. Još uvijek je domoljub, ali sada ne umire, ne žrtvuje se za domovinu veeć živi za narod i sebe, on je sada uličnjak. U to vrijeme je bio s Adelom iz bordela. * Nije zapisao ništa već danima, pomisli otići s kontinenta na otok, odluči nastaviti pisati iako bi najradije sve poderao i počeo ispočetka. Počinje pričati o 16-godišnjoj sluškinji Dragici koju je htio ženiti, nije smio biti s njom jer ju majka nije odobravala. Prostitucija mu nije zanimljiva, on se želi oženiti, pobjeći od kuće jer mu ni rođena kuća, religija, škola ni patriotizam ne daju slobodu, jednom je iz šale kupio šibu i udario Dragicu, s iskustvom koje je stekao, društvom i sustavima koji ga okružuju, mijenjaju njegov uzore, on shvaća u tuđini da je sadist. Kaže da je licemjer, jedan grijeh opravdava recimo ateizmom i sl., smatra da bi trebalo u životu uvesti termometar – dječastvo, nedoraslost, mladost. V. Arsen čita sociologiju, francusku knjižebnost, novine i samo razmišlj o tome kako mu je hladno, razmišlja kako bi i on mogao pisati kao Bourget o ljudskoj psihi kad mu ne bi bilo tako hladno, čak ni u galerijama nema grijanja, hrana mu nije gušt jer mu je hladno – uglavnom, jako mu je hladno. Ljudi najviše cijene ono što imaju kad to izgube. Pomisli na ljubav , ima gazdaricu s kojom se cjenkao, gazdarica ima dvije kćeri od kojih mu se sviđala ona što kuha, znao je banuti kako bi je iznenadio, mislio o ženidbi, pomisli kako se zapustio. Poželi biti dijete i imati dadilju, žena i imati dobrog muža, majmun. Pomisli kako bi napisao novelu ''Jedna duša bez peći''. Dolazi kući i vidi Markovu poruku da dolazi. * Sjeća se kad se jednom opio kao dijete, on je želju za alkoholom dobio u kovniktu kad je gledao kako ''konviktorci'' piju pa ih časne sestre svlače te bivaju istjerani. On je postao ''pravi študent'' je nije išao na predavanja, nije učio školske predmete. Jedne večeri je došao kući potpuno pijan i izrigao se pred ocem koji potom nije razgovarao s Arsenom nekoliko dana, čitao je Turgenjeva i Shakespearea, odlučio je ići od jedne kulminacije do druge – prva je bio južnjak, ''seksualac'', a druga sjevernjak, pijanac. Smatra da pijanac može opravdati zločin, uvijek je nastojao zavarati sebe, a time i svijet, potom je sve uvjerio da je zdrav i da pije jer je veseo. Kad je došlo posljednje ljeto, pio je i ludovao i preko dana, oduševljavala ga je literatura i glazba. ''Ja sam ovako izilazeći iz rođenog Primorja u Bosnu i Slavoniju postajao sve samilosniji, literarniji i pjaniji. Umjesto bure snijeg; umjesto mora šume; umjesto žene vino...I alkoholik i seksualac: najljepše su sremske pjesme, gdje se i pije i ljubi, a najviše - pjeva. I alkoholik i seksualac: otac me je zanašao za talijanizam, ja sam čitao Smičiklasa; u kući ko dijete govorah talijanski, u školi hrvatski; braća igrahu talijanske opere, ja sam pjevao narodne popijevke...''

13

+18 Upozoravamo čitatelje na neugodne sadržaje. Svima sa slabim želucem predlažemo da ne čitaju.

VI. Sutradan je iščekivao Marka. Shvati da mu je Marko došao dok je još bio u Rimu, uočio novu bolest – njegovi živci. Kad mu je susjeda udarila kap, nije ga se dojmilo, kad prosjaci skidaju šešire, on skine šešir, ali ne otvori novčanik, uhvati ga na putu prostituka, a on je izbjegava. Živciralo ga je što je trošio vrijeme i novac čekajući Marka po tko zna koji put, a on još nije došao. Navečer odlazi po četvrti put pred Marka koji opet nije došao, ode popiti crnu kavu pa u šetnju. Naiđe na mačku koja ga podsjeti na nešto iz prošlosti. Sjeti se kad je došao u jedno putujuće glumačko društvo i kad su se jednom prilikom djevojke potukle. VII. Drugi dan je dočekao Marka, Arsenu je to bio prvi put da je bio u društvu čovjeka, obojica su pokušali biti srdačni, pili su, marko je bio umoran i lošeg raspoloženja. Sada Arsen primjećuje kako Marko ima veći korak od njega koji nije prikladan za grad, sporije govori, voli udobnost i jednostavnost, mjesec dana su bili zajedno u stanu, već drugi dan su ojsetili kako su jedan drugome teret. Javlja se strah da će jedan drugome ukrasti psihološku studiju, shvaćaju da ne mogu raditi zajedno, nisu mogli raditi zajedno niti na istoj temi gdje god je vodio Marka, Marko se nije oraspoložio, njihova bliskost se počela tuđiti, Marko je odlučio otići kući – uglavnom zbog gladi. Arsen je uživao okrivljujući Marka za sve, odnos, to što želi otići, razmišlja kako on ima melodju dok fićuka, a Marko zvuči kao pastir, Marko ne zna lagati, slabiji je, Arsen se izolirao od ljudi. Odluče na rastanku popiti, sad su obojica bili veseli, sada je Arsen vidio u Marku nešto od rodnog kraja, kaže da je njihovo staro priajteljstvo mrtvo te da će ih intimnost, ispovijedanje povezati opet. Čitali međusobno studije svoje i hvalili jedan drugoga, Arsen kaže da je podao, lažljivac i tašt, teatralan jer ga je odgajao život i njegov otac koji je bio teatralan ''zbog talijanizma'', Arsen je znao glumiti pred ljudima, kao što je njegov otac pred obitelji govorio da će se objesiti kad bi mu majka previše trošila, tako je Arsen govorio Marku o svojoj impotenciji. Sjeti se kad je jednom sjedio na klupi kraj 8-godišnje djevojčice te ju stavio u krilo – hmm, OK. Shvatili su da oni mogu biti zajedno na kraće vrijeme zabavljajući se, ali ne radeći. Arsen kaže da su oni kontrast selo – grad, Marko želi obitelj i vjerojatno će se oženiti jer mu to nedostaje, ali Arsenu koji je to imao ne. Išli su oko Coloseuma, Arsen govori o svojoj ''strasti viđenja'', zbog taštine želi drugima govoriti što je vidio, kaže Marku da je on zaboravan, da se ne može prilagoditi, nemaran prema okolini. Arsen mu kaže kako Marko hoda otrcano odjeven, Marko mu kaže da su obojica tvrdoglavi. Arsen pokrene razgovor o njihovm studijama: ''Racionalnost i sistem ovamo - raštrkanost i instinktivnost onamo: simbolizam je jači i velebniji u Zole, ali je impresionizam prirodniji i snažniji u Verge.'' Kaže da je Marko originalan – ali u njegovom objašnjenju to ne zvuči nimalo pozitivno – Marko je u svojoj psihološkoj studiji slikar, a Arsen analitičar. Marka ovo sve oneraspoloži (Can you blame the guy?), Arsen naruči rakiju i rasplače se, Marka ovo dirne jer ga podsjeti na prošlost. Arsen nije znao je li odbijao ili privlačio Marka, jedan drugome su protuslovili, jedan drugoga isključili, nisu mogli raditi zajedno, Marko nije odlazio, interesi s ih razdvajali. Jednu večer u birtiji naiđu na neke đake. Arsen se obara na ljude oko sebe svaki dan jer ne može na Marka. Kaže da je pred ljudima rekoa previše gluposti, a to je veća glupost jer ju je rekao i jer se čula. Arsen razmišlja tko je kriv što je Arsen sada onaj koji nije nikad htio biti, Marko ne zna odgovoriti, ne razumije ga. Bili su kod prostitutke, ali nije išlo. Znali su da im je rastanak nužan, ali nitko ga nije spominjao, Arsen odluči da udalji Marka, 14

+18 Upozoravamo čitatelje na neugodne sadržaje. Svima sa slabim želucem predlažemo da ne čitaju.

ali bez svađe. Marko je čekao na novac za put, kad je Arsen jeo iz iste posude kao i Marko, Marko je rekao da ga želi zaraziti i da mu je to Arsen sinoć pijan priznao, Arsen je iznenađen, ali i dalje želi rastanak bez svađe. Kaže da mu nije mogao reći da ode, kad ga je on i pozvao. Stiže pošta i novac. Sutradan je Marko trebao ići kući, bio je ljut na Arsen koji ga se htio riješiti. Arsen vidi sve veću sličnost između Marka i Laokonta. Kaže da i kad primi nečiju kritiku za svoj rad, kad analizira tu kritiku, shvati da je iz častohleplja i taštine prihvatio tu pohvalu. Izađu van i šeću uz Tiber. U šetnji su osjetili kako se udaljavaju, Arsen shvati da ga je Marko zamrzio, sutradan kad je Marko otišao: ''I bio bih imao i samoću i vječnost i visinu, da sam kod kuće imao - peć.'' VIII. Nakon što je Marko otišao, Arsen je shvatio da je nešto dobio i nešto izgubio. Otišao je iz Rima, pitao se je li život ono kako on živi, shvati da nije jer tko će propovijedati o njegovom životu kad nema djela koja će ostati iza njega, samo grijesi na koje je nagovarao druge ljude, želio je da drugi žive i proživljavaju umjesto njega – on nije ''delikvent prakse, nego ostah onaj teorije''. Shvati da sad kad je Marko otišao, opet se izolirao i sad je mogao pisati. Sutradan treba ići u Milano. Mrzio je kad bi mu nešto uništilo ili prekinulo najljepšu misao. Konačno odluči osloboditi se i posljednje dogme, napušta afirmaciju svog individualizma, izjednačava se s drugim ljudima, postaje beskarakteran. Voli grad ejr je tamo čovjek najindividualniji, nije osjećao nikakve veze za prošlost, žalio je jer ne može ponosno reći da je Hrvat iako je siromašan kao što osiromašeni barun može, ao što će njega hvaliti prije nego obogaćenog plebejca, siromaštvo mu ostavlja samo mogućnost da bude umjetnik. Duhan mu je ''podredio alkohol, a istisnuo seksus.'' Sjeti se kako je pisao na obali mora jedno ljeto, sjeti se da je počeo pušiti jer su i drugi pušili, to je bilo '' u doba kicošenja, uličnjaštva i vikaštva'', a s vremenom nije to više bio luksuz već pratnja, nužda. Prisjeti se nekoliko dogodovština. Prva je kad je imao dizenteriju te kobinirajući to sa svojom fobijom zakašnjenja i maminom zabranom odlaska u nehigijenske javne zahode, bio je u muci te je potrošio novac iako mu to nije pomoglo. Odlazi u šumu, vidi kako ljudi udaraju mule, čitao je Carduccija, krene hodati gradom, na mukama je, sve mrzi, odlazi u javni zahod i sve bude odlično te odahne. Pio je i jeo najbolje i kvalitetno kako bi upoznao i uživao, postaje osjetljiviji, istančaniji, rafiniraniji. Prije bi ga ''generalna amnestija'' dovela do impotencije, a sada suprotno. Ne može se odlučiti što učiti, a uskoro ide kući, u svoju domovinu. Umišlja da je bogat te si odluči nešto kupiti te tijekom prosuđivanja svaki put ili potroši novac na cigarete, hranu ili na nešto preskupo jer kako kaže, strast upoznavanja supostoji sa strašću uživanja. Sjedi i sam je u kući, gleda u ono što je napisao i shvati da mu je bolje pisati brojke nego riječi, odlazi u šetnju. Ostaje mu samo literatura jer ništa drugo nema, želi poživjeti i upoznati sebe. Traži cigaretu da mu pomogne. Došao je kući i sad mu je lako laskati jednoj gospođi jer on najbolje govori hrvatski, ali sve propadne kad mu vidi loše cipele, u birtiji vrijeđa radnike svojim odijelom jer mu oni ne vide loše cipele, on u glavnom gradu odlazi kod oženjenog poznanika. Mora kupovati i plaćati jer bez novca on nije ništa, treba živjeti, završava: ''I to da pobije mene, moje rezultate, studije i mozak? Zar da se ja kanim velikih problema svijeta, života i svemira, ako nemam slučajno dva filira za cigarete?... Pa onamo je grad, Jelka... ujak... Julije...I umrijeti samo tako - bez prijatelja? Bez ljubavi? Bez sakramenta - bez ijednog dima?Radni je dan!Trafike su otvorene!!Hura!!!'' 15

+18 Upozoravamo čitatelje na neugodne sadržaje. Svima sa slabim želucem predlažemo da ne čitaju.

U VIS Po treći put ide u inozemstvo. Nije ga patila više fobija zakašnjenja, zaboravnost, išao je bez dojmova i želja, izlazi s parobroda i ide na kolodvor s Talijankom, Mađarom i Francuzom u Veneciji. Oživljavao je dok su se njih četvero vozilo u gondolu, ali ne misaono, ali što je dulje sjedio, to mu je manje bilo udobno. Izađu iz gondole (on nosi naočale, tek sad saznala) te Arsen ode na kavu. Želio je osjetiti promjenu jer je otišao iz domovine, ali je ne osjeti, moroa je čekati za Torino, rekoa je svojim da želi studirati, da ga na povratku čeka stalno mjesto i da mu se pravi tumor -.-, ode u brijačnicu pa u crkvu sv. Marka, crkva mu se sviđa za razliku od grada, odlazi u krčmu. Sad kad je bio u tuđini, shvatio je kako mu je bitno putovanje kako bi mogao živjeti jer nije imao volju za životom, u domovini je sve bilo isto, nepromjenjivo, čiste navike i rutine, čak je i on imao neke navike u tih nekoliko mjeseci što je bio kod kuće. Stalno je tražio oči birtašice, nakraju joj rekao da je Englez i dabi htio nekakvu uspomenu, ali ništa se nije dogodilo. Saznajemo da su prošle dvije godine otkad je umrla majka. Odlazi u slastičarnicu, otputuje vlakom, putem je sanjao, stiže u Torino. I. Arsen uživa jer dobiva mjesečnu svotu, radi što želi te ima pola godine slobode, putovanja. Njegova nova gazdarica ima tri kćeri koje su mu u početku bile zanimljive i on njima, ali one mu više nisu zanimljive, u biblioteku nije išao. Govori o gradu – Torino je grad vojničke kratkoće, industrijske sile, muškarac, energij, jakost, snaga, urednost, disciplina, točnost, novac. Prošao je sve galerije i muzeje, sve je pregledao i sad je želio ići dalje. II. Njegova utjeha i smisao života jest da živi kako i gdje želi. Smatra da niej pristojno ni uljudno dugo biti na jednom mjestu, ljudski je običaj ostaviti napojnicu, najstariju, 20-godišnju gazdaričinu kćer je osvojio odavno, kako dani prolaze, ona očekuje više intimnosti, on ispunjava svoju ''dužnost''. Osjeća strast prema njoj iz obzira, ali njegove strasti su izvan njega jer je on umro. III. Ništa mu se ne da, zaboravlja sve. U razgovoru počinje sa suvišnim riječima, ali na kraju samo malo sudjeluje u razgovoru i želi završiti razgovor. Ne voli intimnost, izbjegava je i boji je se jer ona živi od špijunaže, zastrašivanja. Ljubav je ropstvo, a jakost je sloboda, sloboda je bespolica, misao, nemoć, osigurava imetak, čast i život. Biti slobodan ne znači uživati jer sloboda ništa ne želi i ništa ne može. ''I literatura je ropstvo, jer je širina - zavist i taština.'' Domovina i naša duša je crna, osjećaji su teži od tijela. ''Svijet je očistilište... Oslobodio se ljudi i zarobio sama sebe... Ispitivanje je savjesti – autoanaliza...''

IV. Najviše voli razgovarati u kazalištu, na cesti, u kavani jer onda može prekinuti razgovor, u pomoć mu stiže glađen, istančan smiješak koji zbunjuje te ne znaš je li poruga ili dobrodušnost iza njega. Arsen je pasivan. A ja se bojim patnje, oskudice i zime ko intimnosti. Bojim se strasti i psovke. Samoga sebe. Ja sam strašivica.''

16

+18 Upozoravamo čitatelje na neugodne sadržaje. Svima sa slabim želucem predlažemo da ne čitaju.

V. Sjedi na klupi po tko zna koji put (čudi me da nije nijednu dosad opisao), danas je primio novac. Nije mu ništa značilo kad je bio sa ženom, nije za njega više bilo autoanalize, opažanja, ispitivanja; studija je nestalo, to je samo nadmudrivanje, doskočica, impresija je sve što je ostalo. Htio bi opisati jučerašnju zgodu sa onom ženom, ali kao da mu neko drugi priča o tome, a ne kao da je on to proživio. '' Ja gubim triumfalno svijest: moj se mozak prši u visinama i pun ga je svemir ko zemlja sunca.'' VI. Novac troši bez razmišljanja. Siromaštvo ga vrijeđa, želi prisustvovati životu kao glumi iz lože, želi biti bogat. Tko ljubi rob je i sluga, a tko je ljubljen njega njeguju i služe, voli ''komotnost'', želi ne imati grižnju savjesti. Leži u krevetu, ima vrućicu. VII. Ostavio je Torino i otputovao u republikansku Genovu, prati ženske kad idu u lov na muškarce, između njih i njega se razvija simpatija, on ih časti, za njih je on zagonetka, čudovište jer ne djeluje bogato u svojoj otrcanoj odjeći. Voli da one misle kako je bogat jer on želi biti bogat. Smatra da je simpatija evolucija ljubavi, na pitanja ne odgovara. Želi se utopiti, ali ne baciti niz strminu već ići u visine koje ga privlače. Odlazi u Francusku, znatiželjan je, ne može pisati o sebi, to ga plaši, muči, to mu je neobično, to je izvan njega, ta su raspoloženja već preživjela i nisu više njegova. VIII. Najviše ga se doimaju praonice na željeznicama, novine, restorani; Francuz od gluposti načini duhovitost, nije bezobziran, pozer, uličnjak, prljav, originalan, zapušten, grub, prost, nije Slaven. Arsen se priučava sve više govoriti o drugima, zaboravlja na svoje ''ja'', kultura je obzir, ne instinkt, iskrenost je prirođenost, jasnoća i vjera. ''...osjećaji puni, jaki, strastveni - to je dno. Strast viđenja i upoznavanja - to je širina; osjetljivost tanašna, svestrana i slabašna - to je visina. Dno je poezija, širina je znanost, visina je artizam... Prirodnu ljepotu imaš na selu; ona je pitanje naravi, rase, života; u gradu je ljepota pitanje ukusa, vještine i sredstava... Poezija može da ide i gola, ali artizam je bez odijela samo poezija. Umjetnost je odijelo,... Umjetnost je naprava: frizura, toaleta, manira...''

IX. Pojedini ljudi i gradovi ne ostavljaju poseban dojam, pa tako ni Marseille. Razmišljakkao su svi ist, slični, on tone u očima, on je panteist. X. U krevetu je, gleda oko sebe, sluša zvukove izvana, čini mu se da vječno može gledati u nebo kao u ogledalo, sve ostalo zaboravlja. '' Moja duša roni u boga i bog se utaplja u meni.'' XI. Dva dan na pučini, putuje u Napulj. ''I nitko, nitko, nitko ne izađe iz svog karaktera i temperamenta i svi, svi, svi zadrže tlo ispod nogu.'' Dosadno mu jer je izgubio sve, nema snage reći svojim istinu niti snage da djeluje. ''Svaki je moj osjećaj, svaka moja misao, svaki moj čin ironija.'' Stil je rasa, odgoj i život; stil je fizionomija i temperamenat. Karakter se mijenja lakše od temperamenta i - fizionomije - jer je karakter samo odgoj - sadašnjost; a nije i rasa, prošlost. Moj bi stil bio dakle - psovka. Ja ne psujem više: ja nemam stila: ja nisam čovjek.'' Samo ima slabost i bezvoljnost. ''Jer ja - nisam ja!'' 17