Judo

SADRŽAJ: JU "PETA GIMNAZIJA" SARAJEVO

Maturski rad iz Sporta Tema : Judo

Učenik:

Predmetni profesor:

Džejlan Maglić

Jan Požek

Sarajevo,2017

SADRŽAJ:

1. UVOD .......................................................................................................................................... 1 2. HISTORIJA JUDOA ................................................................................................................... 2 3. JUDO .......................................................................................................................................... 4 3.1. OPĆI PRINCIPI JUDO TRENINGA .................................................................................... 8 3.1.1. OSLOBOĐENJE OD STRAHA ................................................................................. 8 3.1.2. SVJESNOST .............................................................................................................. 9 3.1.3. OSNOVNI JUDO PRINCIPI ZAHVATA ................................................................... 9 3.2. METODIKA TRENINGA JUDO TEHNIKA ....................................................................... 14 4. FIZIOLOŠKE OSNOVE JUDO SPORTA ................................................................................. 18 5. ZAKLJUČAK ............................................................................................................................. 20 LITERATURA ................................................................................................................................ 21

1. UVOD

Džudo je borilačka vještina i olimpijski sport nastao kao skup probranih tehnika iz džiju-džicua. Džiju-džicu je u to vrijeme u Japanu bilo zajedničko ime za sve borilačke vještine (udaračke i hrvačke). Tada je osnivač džuda – Jigoro Kano, koji je savladao nekoliko stilova džiju-džicua, odlučio uzeti ono najbolje od svakog stila i odbaciti nepotrebno. Džudo predstavlja mnogo stvari različitim ljudima. On je zabava, sport, umjetnost, disciplina, rekreativna ili društvena aktivnost, fitnes program, sredstvo samoodbrane i borbe, i način života. Kodokan džudo nam dolazi od borbenog sistema feudalnog Japana. Utemeljio ga je 1882. doktor Džigoro Kano, odnosno izveo iz drevne borilačke vještine džiju-džicu. Doktor Kano je proučavao ove drevne forme i izdvojio ono što je smatrao najboljim tehnikama u ono što je danas moderan sport - džudo. Džudo je uveden na Olimpijske igre 1964. godine i danas širom svijeta ima milione sljedbenika. Ljudi treniraju džudo da bi se nadmetali na takmičenjima, bili u formi, razvili samopouzdanje, i iz još mnogih razloga. Ali najviše, ljudi vježbaju džudo zato što je zabavan. Kao i svaki sport, džudo ima striktna pravila po kojima se održavaju takmičenja i osigurava bezbijednost. Za one koji žele da testiraju svoje sposobnosti džudo nudi takmičenja na više nivoa, od klupskih do nacionalnih turnira i Olimpijskih igara. Postoje različite kategorije za muškarce i žene, i dječake i djevojčice. Džudo je poznat po fantastičnim tehnikama bacanja, ali uključuje i respektivne parterne tehnike, koristeći specijalizovane zahvate držanja, poluga i tehnike gušenja. Džudo se vježba na posebnim strunjačama koje se nazivaju tatami. Jedinstven je po tome da sve uzrastne grupe, i jednog i drugog pola mogu učestvovati zajedno u učenju džudoa ili vežbanju džudoa kao sportske discipline.

1

2. HISTORIJA JUDOA

Profesor Jigoro Kano (1860. – 1938.) navršivši 18 godina počeo se baviti borilačkim vještinama. No brzo je shvatio da mu je napredak otežan činjenicom da je fizički bio jako slab i krhko građen. Naime, većina džiju-džicu stilova je uz tehniku zahtijevala i mnogo snage. Godine 1882. nakon što je stekao majstorsku titulu u nekoliko vrsti džiju-džicua, odlučio je razviti borlačku vještinu koja bi omogućavala slabijim osobama da pobijede mnogo veće protivnike. Sa svojih devet učenika osnovao je institut Kodokan i razvijao ono iz čega će nastati džudo (na japanskom jeziku Nježni put). Džudo je ušao u program Olimpijskih igara na OI u Tokiju 1964. godine, i to samo za muškarce. Za žene je uveden tek na OI u Barceloni 1992. Od januara 2017. na snazi su nova pravila, koje je IJF odredio za primjenu u novom olimpijskom ciklusu, radi pojednostavljenje istih, da budu što lakša za razumjeti, te da borbe budu što atraktivnije. Svoj pogled na vježbanje je i materijalizirao osnivajući KODOKAN JUDO (KODOKAN institut za traženje puteva, JUDO, nježan način), u malom budističkom hramu Eisho-ji. Započelo se vježbanjem novog sistema, koji će u budućnosti postati jedan od najpopularnijih borilačkih vještina. Jedan od ključnih trenutaka je, svakako, i meč koji je organizirala Tokijska policija. U 15 borbi između predstavnika ju jutsu škola i Kodokan juda, 13 borbi je završilo u korist predstavnika Kodokan juda, dok su dvije borbe završile neriješeno. Kodokan judo se nakon toga uvodi u škole i univerzitete, policiju i vojsku. Jigoro Kano je bio vrlo obrazovana i ugledna osoba. Predavao je na Gakushin univerzitetu, a kasnije postaje i ministar za obrazovanje. U svom je sistemu podučavao džudo na tri glavna tjelesna vježbanja, kata, randori i shiai. Želja Jigora Kana je bila da Kodokan judo raširi po cijelom svijetu, stoga je slao svoje učenike u Europu i Ameriku. Kano je i sam puno putovao, bio je u Europi i Americi. Njegovi učenici širili su vrijednosti Kodokan juda, koji je zaživio u mnogim dijelovima svijeta. Također je bilo i u slučajevima raznih misionara, koji su živjeli u Japanu i sretali se s Kodokan judom. U Americi je Yoshiaki Yamashita podučavao judo američkog predsjednika Theodoru Rooswelta.1

Kano je imao veliku želju da judo postane svjetski sport, što je i doživio. No na žalost, nije doživio da postane i olimpijski sport. Ideja da postane olimpijski sport rodila se već početkom 20. stoljeća. Na Olimpijskim igrama u Stocholmu 1912. godine, kao voditelj prve sportske ekipe Japana od samo 2 člana, upoznao sa Pierrom de Coubertinom. Kano nije doživio da judo postane olimpijski sport. 1964. godine judo se po prvi puta pojavio kao demonstracijski olimpijski sport u Tokiju. No već tada se desilo veliko iznenađenje. Unatoč očekivanoj premoći zbog znatno veće tradicije, popularnosti i tehničke prednosti Japanaca. U kategoriji koja je bila najcjenjenija, ona bez težinskih ograničenja ili apsolutna, pobjedu je odnio Anton Geesink, Nizozemac koji je svoj judo usavršavao trenirajući u Japanu. To je izazvalo šok i tugu među Japancima, no u svjetskom razmjeru, judo već tada postaje internacionalan.

1

Kazuzo, K.(1969). Judo, Mladost, Kodansha, Tokyo-Japan, Zagreb.

2

Zanimljivo je da su u apsolutnoj kategoriji Japanci osvojili titulu tek 1984. godine, a to je pošlo za rukom Yasuhiro Yamashiti. Judo se brzo proširio po svijetu, u početku u svojoj primitivnoj formi ju jutsu (ju jitsu ili jiu jitsu su najčešće korišteni termini), često vezan za vojsku i policiju, a kasnije i kao vještina i sport. Već početkom prošlog stoljeća u čitavoj Europi i SAD-u njeguje se veliki broj ju jutsu škola. Mnoge od njih kasnije su se transformirale u judo. Judo je ušao u program Olimpijskih igara na Igrama u Tokiju 1964. godine, i to samo za muškarce. Za žene je judo uveden tek na Igrama u Barceloni 1992. Keiko Fukuda rođena je u Tokyu 1913. godine. Njezin djed samuraj bio je prvi majstor borilačkih vještina Jigoro Kano, začetniku juda. Godine 1934. Kano poziva Fukudu da se pridruži njegovom novo osnovanom ženskom judu ogranku, što je u vrijeme muške dominacije u sportu bilo zaista progresivna ideja. No, pravila nisu. Crni pojas u judu ima 10 razina, ali rodna diskriminacija sprečava žene da napreduju dalje od pete. Trideset godina Fukuda nije mogla prijeći na sljedeću razinu, dok su njene muške kolege napredovale. U borbi za vlastitu neovisnost, odlučila je prkositi tradiciji te odbila brak kako ne bi morala odustati od juda, putovala je svijetom kako bi prenosila znanje o toj vještini te se desetljećima borila s rodnom diskriminacijom unutar nje. Fukudin osobni moto je bio “Tsuyoku, Yasashiku, Utsukushiku” (na engleskom: “Be strong, be gentle, be beautiful, in mind, body, and spirit”).2 Smatrala je kako se filozofija juda mora doživjeti i prihvatiti cijelim tijelom i dušom. Njezino znanje i učiteljske metode, koje je prenosila za života inspiracija su mnogim ženama u judu. Predavala je judo u svom all-womencentru u San Franciscu te je bila posljednja izravna veza na svijetu s korijenima juda. “Judo je put ka najefikasnijem korištenju fizičke i duhovne snage. Judo trening napada i odbrane oplemenjuje vaša tijela i duše i pomaže vam da duhovni dio judoa ugradite u sebe kao dio vašeg bića. Na taj način vi ste u mogućnosti da se usavršite i date svoj doprinos svijetu. To je konačni cilj judoa. ” Jigoro Kano Judo je ušao u program Olimpijskih igara na OI u Tokiju 1964. godine, i to samo za muškarce. Za žene je uveden tek na OI u Barceloni 1992. Od januara 2017. na snazi su nova pravila, koje je IJF odredio za primjenu u novom olimpijskom ciklusu, radi pojednostavljenje istih, da budu što lakša za razumjeti, te da borbe budu što atraktivnije.

2

https://en.wikipedia.org/wiki/Keiko_Fukuda

3

3. JUDO

Judisti treniraju u specijalnoj vrsti kimona koja se zove Judogi. (Gi na Japanskom znači - odeća) Judogi se veže posebnim pojasom, širine 4-5 cm, čija boja odgovara Judistinom rangu. Ocenjivanje znanja Judiste su rangirani u skladu sa svojim znanjem i rezultatima postignutim u borbama. Postoji 6 učeničkih ("Kju") i 10 majstorskih ("Dan") sa pripadajućim obojenim pojasevima. Prije nego što je Džigoro Kano stvorio judo, učitelji su učenicima izdavali diplome i svitke teksta koji su svjedočili o njihovom napretku. Kano je započeo moderni sistem kada je 1883. dvojici svojih starijih učenika (Širo Saigou i Cunedžiru Tomiti) dodijelio status "šodan-a" crni pojas. No čak ni tada nije bilo razlike u izgledu između njih dvojice i ostalih učenika, jer tada Kano još nije bio izmislio Džudogi pa su učenici trenirali u tradicionalnim kimonima. 1907. Kano je predstavio Džudogi kakav poznajemo i danas, te su se počeli upotrebljavati pojasevi, za početak samo bijeli i crni. Pojasevi druge boje su došli u upotrebu tek kad se judo počeo praktikovati izvan Japana. Mikonosuke Kavaiši je počeo podučavati judo u Parizu i uvidio je da učenicizapadnjaci brže napreduju kada imaju razne boje pojaseva kao vizualni dokaz svoga znanja. 4

Tehnike Takmičarski judo se većinom bazira na tehnikama, bacanjima (nage-vaza), koje se dijele na ručne tehnike (te-waza), bacanja preko kuka (koshi-waza) i nožne tehnike (ashi-waza). Judo se sastoji i od tehnika u parteru (katame-vaza) koje se dijele na držanja (osaekomi-waza), gušenja (shime-waza) i poluge na rukama (kansetsu-waza).3 Olimpijski sport Judo meč se održava na mekanoj podlozi (Tatami). Veličine u proseku 15x15 metara. 2 metra sa svake strane čine "sigurnu zonu", ograničenu crvenom linijom. Izvan crvene linije nije dozvoljeno izvoditi bacanja, no ako bacanje započne unutar tatamija, a bačeni takmičar padne unutar sigurne zone, bacanje se smatra valjanim.

U meču se može pobediti: -

Bacanjem

-

U parteru

-

Na bodove

Bacanjem Ako protivnika bacimo na leđa sa razumnom količinom snage, zaradili smo 10 bodova (Ipon) i istog trena pobeđujemo. Ako ga bacimo sa razumnom količinom snage ali na rame, stražnjicu ili kuk dobivamo 7 bodova (Waza-ari). Za uspela bacanja koja su ipak bila loše izvedena i ne zaslužuju Ipon ili Waza-ari dodeljuju se niži bodovi: Juko (5 bodova) i Koka (slabiji - 3 boda). Važno je napomenuti da oni nisu kumulativni - Znači, njima je nemoguće pobijediti protivnika koji je zaradio Waza-ari, čak i ako ih tokom borbe zaradite 100, jednako kao što je nemoguće sa 100 Koka pobediti samo jedan Yuko. Sa druge strane, 2 Waza-ari-a imaju snagu Ipon-a, dakle donose pobjedu. U parteru Ako ste bacili protivnika nekom tehnikom, no niste zaradili ipon, borbu možete nastaviti u parteru. Poenta je protivnikova leđa prilijepiti za tatami i držati ih tako: 25 sekundi (ipon), 20 sekundi (Vaza-ari), 20 sekundi (Juko), 15 sekundi (Koka). Takođe - Ako je protivnik već prije, 3

Husnija Kajmanović, Izet Rađo, Amel Mekic. “Judo“ Analiza situacijske efikasnosti.Fakultet za tjelesni odgoj i sport Univerzitet u Sarajevu, BiH.

5

bacanjem zaradio Vaza-ari i u parteru zadrži protivnika 20 sekundi (i time zaradi još jedan Vazaari), op pobeđuje. Osim držanjem, u parteru se može pobijediti gušenjem ili polugom na ruci (u tom slučaju se protivnik izvlači iz zahvata tako da 3 puta tapka po vama ili parteru i samim time, automatski gubi meč, predaje borbu). Na bodove Ako dođe do toga da ni jedan borac nakon isteka vremena nije zaradio ipon ili 2 Vaza-arija, odlučuju bodovi. No kao što je već napomenuto, Juko i Koka nisu kumulativni pa u slučaju da: Prvi borac ima: 5 koki - Drugi borac ima 1 Juko, pobjeđuje drugi borac. Ako: Prvi borac ima: 4 Juka - Drugi borac ima 1 Vaza-ari, pobjeđuje drugi borac. U slučaju da oba borca imaju isti broj Juka i Koki, odlučuju sudije, ili se ide na zlatni bod, borba do prvog boda.4

4

Husnija Kajmanović, Izet Rađo, Amel Mekic. “Judo“ Analiza situacijske efikasnosti.Fakultet za tjelesni odgoj i sport Univerzitet u Sarajevu, BiH.

6

7

3.1. OPĆI PRINCIPI JUDO TRENINGA

Sama obuka i prvi pristup u judou je naklonom poštovanjem što kod prisutnih izaziva oslobađanje unutrašnje napetosti, a povećava respekt, ljubav prema vježbanju i poštivanje sveg prisutnog na obuci tehnika iz judoa kroz ovakvo početno zauzimanje i respekt nameću se dva početna metodička principa u judou.

3.1.1. OSLOBOĐENJE OD STRAHA

Gotovo svaki sportaš ima strah od poraza. Ponekad je on toliko velik da spriječava sportaša da pokaže sve svoje kvalitete, uloženi trud i talent. Treba uzeti u obzir da su porazi sastavni dio sporta, a na njima se najviše može naučiti. Da nema poraza, sportaš ne bi toliko uživao u pobjedi (Karković, 1998). Često se susreće izjava kako sport uči podnijeti poraz. Takvo znanje je jako teško naučiti, osobito djeci i mladeži u pubertetu koja su i bez takvih podražaja prilično osjetljiva. Mnogi nikada ne nauče podnijeti poraz, pa prekidaju sportsku karijeru ili se jednostavno naviknu boriti sa vlastitim strahom.

Samopouzdanje, kao bitan faktor uspjeha, uvelike ovisi o strahu. Zapravo, što je strah od neuspjeha kod sportaša veći, percepcija vlastite kompetentnosti i samopouzdanje se smanjuju. Strah u judou se prevazilazi stalnim vježbanjem padova, gdje broj pokušaja povećava otpornost na pad, smanjuje strah. Od samog početka treba učiti da učenik prvo pobijedi strah ili neizvjesnost kod sebe. Pobjede i uspjehe na tatamiju traba primati skromno, a poraze i neuspjehe dostojanstveno (Karković, 1998). Česte promjene raspoloženja, koje se očituju u pretjeranom veselju u uspjehu, i nezadovoljstvom i bijesom nakon neuspjeha djeteta, uzrokuju osjećaj nesigurnosti kod djece što se također može odraziti na buduće treninge i takmičenja.

8

3.1.2. SVJESNOST

Svaki pokret, svaka izvedba određene tehnike u judou zahtjeva svjestan pristup izvođenju. Kod početnika i učenja novih tehnika princip svjesnoti predstavlja osnovu za svrsishodno i korisno izvođenje različitih tehnika u judou. Princip svejesnosti treba razvijati od samog početka obuke, sa zahtjevima pristupa treningu sa maksimalnom pažnjom. Svjesni pristup nije samo da se postigne maksimalna učinkovitost vec i razvoj samog karaktera mladih i starijih sportaša. Da bi razumjeli šta se dešava između dva učesnika bacanja u judou, moramo poznavati pricipe u izvođenju bacanja kroz faze i samu srž konačnice bacanja. Svaki od opisanih pricipa je i univerzalan tako što je primjenjivu stvarnom životu te se može i filozofski objasniti što daje dodatnu težinu i utilitarnost vježbanja i razmišljanja kroz judo.

3.1.3. OSNOVNI JUDO PRINCIPI ZAHVATA

Tehnike judoa baziraju se na određenom broju principa, koje određuju biomehanički zakoni. Zavisno kojoj grupi tehnika pripada, dolazi do izražaja jedan, a u drugim situacijama drugi princip. Judo se zasniva na nekoliko osnovnih principa. To su: -

Princip koncentracije energije

-

Princip popusti da bi pobijedio

-

Princip pravog momenta

-

Princip neravnoteže

-

Princip maksimuma efikasnosti ili savršenstva Etički principi ili etika judo sporta

9

- Princip koncentracije energije

Onaj koji izvodi tehniku (Tori) mora svu svoju psihičku i fizičku energiju koncentrisati na tehniku koju izvodi i to u onom smjeru u kojem je njegov protivnik (Uke) u tom momentu najslabiji. Koncentrisanje energije u jednom smjeru neophodno je jer bi rasipanje energije omogućilo ukeu da spriječi napad. Ukoliko tori ne uspije da koncentriše svu svoju energiju, uke može, ne samo sprečiti izvođenje torijeve akcije, već i izvesti protivakciju i pobijediti. Pri izvođenju akcija pretpostavlja se da je čitava energija koncentrisana u predijelu stomaka (Hara) i to u tački koja se nalazi za dva prsta ispod pupka. Upravo u cilju koncentracije cijelokupne psihičke i fizičke energije prema najslabijoj tački protivnika, često se stiče utisak da za izvođenje judo tehnika nije potrebna fizička snaga. To svakako nije tačno, jer je snaga uvijek potrebna da bi se izvršila neka akcija. Utisak da se neka tehnika izvodi lako, nastaje zbog toga što je nesrazmjerno velika količina energije koncentrisana u smjeru u kojem joj se može suprostaviti neznatan otpor.

-

Princip popusti da bi pobjedio

Ovaj princip najbolje objašnjava sve principe judoa i govori da se nikada ne suprostavljamo „živoj“ sili u istom smijeru u kome ona djeluje. Princip popusti da bi pobijedio je najkarakterističniji za judo, jer džudoka se nikada na direktan način ne opire pokušajima protivnika. Ako protivnik gura, a vi odgovarate takođe silom, nastaje mrtva pozicija u kojoj niko ne može ništa, a obojica bespotrebno troše snagu. Međutim, ako se vi ne opirete guranju protivnika, već na odgovarajući način i u pravom momentu popustite, protivnik će izgubiti ravnotežu, te sam pasti, ili će vama biti potreban vrlo mali napor da ga bacite na tlo. Ako protivnik vuče i pokušava izvesti tehniku, bilo bi nelogično ukočiti se i tako spriječavati njegova nastojanja. U tom bi slučaju pobedio onaj koji je fizički jači. Pravi džudoka neće se ukočiti već će u pravom trenutku izvesti kontra tehniku, iskoristivši na taj način napad protivnika.

10

Princip popusti da bi pobijedio, dozvoljava džudoki, da osim svoje, koristi i snagu svog protivnika. Izvođenje tehnika postaje vrlo lako i vrši se bez napora. Svaki pokret i svaki pokušaj protivnika može se iskoristiti za izvođenje tehnike. Kako džudoka u realnoj borbi nikad ne napada već se uvijek samo brani, princip popusti da bi pobijedio posebno dolazi do izražaja. Zbog toga se prilikom vježbanja tehnika treba držati mekano, da opušteni položaj tijela pređe u naviku. Ukočeno držanje pogoduje povredama, koje u judo sportu nisu rijetke. Nije od malog značaja ni činjenica da ukočeno držanje tijela izaziva smanjenje psihofizičkih reakcija.

-

Princip pravog momenta

Ovaj princip zahtijeva izvođenje tehnike upravo u onom momentu koji je najpogodniji za izvođenje upravo te tehnike. Ako tori pokušava napasti nekom tehnikom u momentu kad se uke drži tako da je tu tehniku teško ili nemoguće plasirati, torijev će se pokušaj završiti ne samo neuspijehom, već će tori postati žrtva kontratehnike. Suprotno tome, tehnika se može uspješno i bez posebnog napora izvesti u momentu kada je položaj protivnikovog tijela takav da je dovoljno još vrlo malo učiniti da bi se tehnika do kraja izvela. Kako međusobni položaj tijela može biti vrlo različit, očito je da je u judu moguće izvesti vrlo veliki broj tehnika u određenom momentu. Momenat za izvođenje neke tehnike može se dobiti i popratnom akcijom. Da bi se odbranio od prvobitne prijetnje, protivnik će svojom reakcijom pružiti mogućnost izvođenja neke druge akcije. Borba se zbog toga sastoji uglavnom od kombinacija, a rijeđe se čekaju greške protivnika.

11

-

Princip neravnoteže

Prije izvođenja svake tehnike potrebno je protivnika dovesti u stanje neravnoteže, tj. dovesti tijelo protivnika u takav položaj u kojem protivnik nije u stanju da po volji mijenja položaj svoga težišta. Tori mora biti u stanju dinamičke ravnoteže, tj. da je na taj način uspostavio kontakte s ukeom koji je u neravnoteži, te da može izvesti akciju u onom smjeru koji ide njemu u prilog. Ravnoteža tijela koncentrisana je u jednoj tački, koja se poklapa s tačkom za koju se smatra da je u njoj koncentrisana energija organizma. Da bi se ovladalo ravnotežom protivnika, potrebno je da se njegov trbušni predio (Hara) na direktan ili indirektan način drži pod kontrolom. Suprotno tome, onaj koji želi sprečiti akciju protivnika mora nastojati u prvom redu da uspostavi ravnotežu, tj. da po volji kontroliše položaj svog centra energije (trbušni predio). Na taj način, borba u judou stalno je smenjivanje statičke i dinamičke ravnoteže i neravnoteže.

-

Princip maksimuma efikasnosti ili savršenstva

Ovaj princip zahtijeva da svaka akcija bude izvedena na najbolji mogući način. Ako neka tehnika nije savršeno izvedena, onaj koji je izvodi u opasnosti je da postane žrtva kontra tehnike. Dobro izvedena tehnika prepoznaje se na prvi pogled po tome što je istovremeno i lijepo izvedena. Loše izvedena tehnika nikad ne izgleda lijepo. I obrnuto - ono što je lijepo izvedeno gotovo uvijek je dobro i efikasno. Zbog toga se princip savršenstva često naziva i principom maksimuma efikasnosti. Savršenstvo se postiže tačnim uspostavljanjem kontakta i precizno doziranim kontrakcijama raznih mišićnih grupa. To je uvijek plod dugotrajnog vježbanja. U judou je uloga viježbanja nesrazmjerno veća od uloge talenta.

12

-

Etički principi ili etika judo sporta

U judou ili nekoj drugoj sportskoj borbi važno je pobijediti. Naravno uz poštovanje etičkih principa, da ne bi povrijedili protivnika u postizanju krajnjeg cilja pobijede. Važno obilježje judo sporta u odnosu na druge sportove su strogi i posebni etički principi kojih se mora pridržavati svaki džudoka. Suština

judoa i njegov duh koji ga čini tako efikasnim počiva na ovim

principima etike. Judo je opasno oružje i svaka zloupotreba može izazvati neželjene posljedice, zbog toga bi istinski džudoka trebalo da se pridržava ovih etičkih principa: 1. Judoka nikada ne napada prvi, uvek se brani, osim u slučajevima kada je nečiji život ugrožen, tada je dužan zaštititi ga. 2. Ukoliko dođe do sukoba, judo se upotrebljava kao krajnje sredstvo, ako se na drugi način ne može zaštititi sopstveni ili tuđi život. 3. Ipak ako dođe do toga da se mora primijeniti judo kao sredstvo odbrane, treba što je moguće više štedjeti život i zdravlje protivnika. 4. Ukoliko dođe do povrede tokom vježbanja, pa čak i teže, nije dopušteno nikoga okriviti, pa čak ni sebe. 5. Cjelokupno ponašanje judoke u judo sredini i van nje mora biti u skladu sa sportskim, moralnim i etičkim principima društva. Cilj sportskog treninga je postizanje najviših mogućih rezultata u nekoj sportskoj disciplini. To nije jednostavno jer čovjek nije sustav koji se može definirati poput stroja. Na jedan ulaz mogućeje dobiti više odgovora, a traži se onaj koji je optimalan. Da bi se tome približili i dobili što bolji rezultat polazi se od određenih sistemskih principa koji vrijede za proces sportskog treninga, a to su: 1.

Usmjerenost sportskog treninga na dostizanje vrhunskog rezultata

2.

Jedinstvo opće i posebne pripreme

3.

Kontinuiranost procesa sportskog treninga

4.

Progresivnost opterećenja treninga i natjecanja

5.

Valovitost dinamike opterećivanja

6.

Cikličnostprocesa sportskog treninga 13

3.2. METODIKA TRENINGA JUDO TEHNIKA

-

Dojo pravila

Postoje stanovita pravila koja su opće priznata, a odnose se na ponašanje i higijenu u dvorani. Uvijek nosite nešto na nogama kada se ne nalazite na matu. Sandale (šlape) su tradicionalna obuća. Držite tijelo, posebice stopala, doista čistim. Judokama s prljavim nogama ne može se dopustiti pristup na mat. Ne nosite prstenje, naušnice i bilo kakav drugi nakit, kao i ukrase za kosu koji mogu biti uzrok ozbiljnog povrjeđivanja. Nokte na nogama i rukama morate podrezati da budu kratki. Nokti mogu bit uzrok ozljeda. Duga kosa također je opasna. Vežite vašu kosu u rep ili na neki drukčiji način da se ne rasipa. Dok ste na mat-u ne nosite čarape. Možete se skliznuti i teškopasti. Ne nosite gornji dio odjeće ispod kimona, osim u slučaju posebnih razloga. Žene mogu nositi majice. Ne napuštajte mat bez dopuštenja učitelja-trenera (sansei). Ukoliko napuštate mat, ne zaboravite naklon, kao i prilikom povrataka. Ne zaboravite obuću. Ne razgovarajte sa onima koji sjede na matu tijekom treninga. Sjedite skupljenih nogu i pazite. Biti nepažljiv znači slaba zaštita u slučaju neočekivanog pada na vas. Opća koncentracija cijelo vrijeme mora bitijedna od zadaća. Nije dopušteno pričati šetati se, kružiti uokolo ili ležati. Kada stojite neka vam ruke slobodno vise s obje strane tijela, kada sjedite neka vam se ruke nalaze na koljenima u relaksirajućem položaju.

14

Osnovne metode učenja tehnika

Judo ima dobro razrađen sistem učenja u metodološkom smislu, koji se usavršava s novim zahtjevima savremenog takmičarskog sporta. U tekstu koji slijedi je razrađena metoda učenja i usavršavanja tehnika po Kodokanu u moderni pristup podrazumijeva uklapanje novih znanstvenih dostignuća, a što čini umijeće svakog trenera ponaosob uspješnim više ili manje, mada se u praksi učenja tehnike nije suviše promijenila navedena metodologija, osim što se uklapaju najnovija dostignuća iz oblasti motoričkog učenja.

1.

Individualne vježbe bez partnera (tendoku- ranshiu)

-

oponaša se pokret određene tehnike u mjestu; bez partnera.

2.

Ulasci bez bacanja (uchi-komi)

-

izvodi se kuzushi i tsukuri (bez kake) sliveno, postepeno sve brže.

3.

Ulasci sa podizanjem (pushi-gari)

-

izvodi se kuzushi i tsukuri i djelomično kake; podiže se od tla s kontrolom

4.

Serija ulazaka sa 1 bacanjem (kake-ai)

-

ovo se često radi na treninzima radi obuke specijalki; ponekad se podiže i baca i po 2

partnera (obučeni takmičari).

5.

Vježbanje bacanja u kretanju (yaku-soko-geiko)

-

usavršavanje osjećaja za *moment napada*. Partner se ne opire već surađuje; namješta se

u idealnu poziciju.

6.

Vježbanje u kretanju s otporom (kakari-geyko) 15

-

protivnik daje otpor u onom slučaju kada tori nepravilno izabere moment za napad.

7.

Vježbanje s partnerima različite razine znanja (shute-geyko)

-

uke zna više i pomaže toriju u otklanjanju pogreški

8.

Uvjetovana borba (randory)

-

laki randory - s popuštanjem samo obrana bez kontri

-

teški randory - obrana i napad, simulacija borbe ovisno o vrsti zadatka

9.

Takmičenja situacijski trening (shiai)

-

uvjetno do 1. ippona, 2. ili 3. ilipo zadaći; kombinacije tehnika i uvjetovano vrijeme

trajanja borbe.

Najveći broj informacija o tehnici juda dobiva se promatranjem, danas je to moguće uz veliki broj za to namjenskih tehnička sredstva. Biomehanička analiza u judu je vrlo složena, jer se analiziraju dva sistema koji kontaktima i silama koje razvijaju stvaraju jedan vrlo dinamičan i varijabilan sistem koji ovisi i velikom broju činioca (stav, gard, kretanje, sklop sila, promjene djelovanja sila, reakcije na finte i dr.). Radi razmatranja nabrojat će se samo dio činioca koji stvaraju sistem za moguću analizu.

16

Ti činioci su:

•

ravnoteža sistema

•

tačke oslonca

•

podložna površina

•

projekcije centara težišta tori-ja i uke-a

•

projekcija zajedničkog težišta tori-ja i uke-a kao sustava

•

smjer djelovanja sila (paralelogram sila)

•

sistem poluga

17

4. FIZIOLOŠKE OSNOVE JUDO SPORTA i snagom U namjeri da se shvate metaboličke i fiziološke potrebe u judo sportu, potrebno je, da se definiraju energetski sistemi koji preovladavaju u ovoj vrsti aktivnosti (Pulkkinen, 2001., Cochran, 2001., Kaneko i ostali, 1978). Judo je dinamičan, sa visokim nivoom zahtjeva za fizičkom spremnošću. 5

Mnogi autori opisuju judo kao eksplozivan sport, sa velikim rezervama anaerobnih kapaciteta, koji su potpomognuti sa dobro razvijenim aerobnim karakteristikama (Callister i ostali, 1991; Takahashi, 1992). Judo je karakterističan po kratkom trajanju, velikog intenziteta, sa prekidima efektivnog trajanja za seniore i seniorke od pet minuta borbe, a za juniore i juniorke od četiri minute borbe.

Judo je primarno anaeroban sport u kojem akcije traju u prosjeku 10 – 30 sec., a intervali prekida, tj. odmora 10 – 15 sec. (NCCP, 1990). To se treba ravnati prema radu i odmoru približno 2:1 i 3:1.

Periodi odmora često involviraju submaksimalan rad, izvođenjem akcija za uspostavljanjem garda između svake uspješno izvedene akcije. Ovaj period dozvoljava kraći period za popravak kao pripremu za sljedeći napad.

Sikiorski i ostali (1987) je podijelio džudo akcije ili radnje u četiri nivoa: 0 – 10 sec., 11 – 20 sec., 21 –30 sec., i preko 30 sec. Najveća frekvencija prekida ili oporavka, čak 80% je u periodu od 0 – 10 sec., sa najvećom frekvencijom aktivnosti 39% u periodu 11 – 20 sec.

Sikiorski i ostali (1987) uočili su prosječno vrijeme akcija koje nije prelazilo period od 25 sec., sa periodima odmora ne više od 10 sec. Napadi su bili plasirani obično svakih 10 – 15 sec. meča. Na osnovu ovih informacija može se zaključiti da primarni energetski izvor u judou potiče od anaerobnih glikolitičkih procesa, Sikiorski i ostali (1987)

5

Kazuzo, K.(1969). Judo, Mladost, Kodansha, Tokyo-Japan, Zagreb

18

Fiziološki profil vrhunskih judista

Izvođenje takmičarskog džudoa zahtijeva iskorištavanje aerobnih i anaerobnih sistema dobijanja energije. Trening u judou pridaje naročiti značaj na fokusiranju razvoja aerobnih i anaerobnih sistema. U ovom dijelu će biti objašnjene neke fundamentalne adaptivne karakteristike na trening u džudou, kao dopuna istraživanja fizioloških komponenti masnog tkiva, vrsti mišićnih vlakana kao i aerobne i anaerobne crte vrhunskih judista koje su bazirane na istraživanjima iz cijelog svijeta (Lafon, 1999., Mansila i ostali, 2001., Morgan i McGlyn, 1997., Miura i ostali, 1999).

19

5. ZAKLJUČAK

Za praktikovanje judoa nisu važne godine. Mnoge osobe starije od 60 godina sa zadovoljstvom vežbaju judo, kao i dječaci i djevojčice. Judo razvija samodisciplinu, koncentraciju, vještine vođenja, kao i fizičku koordinaciju, snagu i gipkost. Kao sport koji je evoluirao iz borilačke veštine, razvija cjelokupnu kontrolu tijela, ravnotežu i brze reflekse. Iznad svega razvija bistar um koji brzo reaguje, i dobro je koordinisan sa takvim tipom tijela. Judo trening daje osobi, ukoliko se takva prilika pojavi, efikasan sistem samoodbrane. Važno je napomenuti da je judo, unatoč svom olimpijskom statusu, naporan i opasan sport. U počecima se nerijetko znalo dogoditi da jedan od natjecatelja izgubi život na tatamiju. Sakujiro Yokoyama (jedan od prvih Kanovih učenika) je znao reći da je svaki put, prije nego bi krenuo na turnir, obavio sve poslove koje je trebao i pozdravio se s roditeljima. Najviši rang judaškog znanja, 10. Dan, je do sada u povijesti dobilo svega 15 judista. Iako je najviši rang, 10. Dan, označen crvenom bojom pojasa, ponekad se majstori tog ranga odlučuju za bijeli pojas, čime naglašavaju životni ciklus i činjenicu da se uvijek nešto novo može naučiti bez obzira na sadašnje znanje. Sportski sadržaji u mladosti mogu utjecati i na stvaranje povoljne mišićne i koštano-zglobne osnove, a svakako ne treba zanemariti ni psihološke aspekte, kao i usvajanje zdravih životnih navika. Dokazano je kako je značajno lakše održati navike tjelovježbe kroz dulji životni period onima koji su se u mladosti bavili sportom. Judo se prakticira u cijelom svijetu, a možda najbolji primjer popularnosti juda je sve veći broj judista nosioca zastave svojih država prilikom otvaranja/zatvaranja Olimpijskih igara, kao i povećanje broja judista u izboru najboljih sportaša zemalja diljem svijeta.

Također, disperzija osvojenih olimpijskih medalja po državama značajno se povećala u odnosu na Olimpijske igre prije dvadesetak i više godina što potvrđuje popularizaciju juda s povećanjem broja zemalja koje imaju natjecatelje najvišeg svjetskog ranga. U današnje vrijeme lako su dostupni prijenosi natjecanja uživo te je sve veći broj judo projekata diljem svijeta gdje poznati judisti u ulozi ambasadora promiču socijalnu inkluziju, prevenciju nasilja i sl.

20

LITERATURA 1. Banović, I., (2005), Valorizacija dva metodska postupka učenja sportske tehnike, "Sportrekreacija-fitness" Split. 2. Husnija Kajmanović, Izet Rađo, Amel Mekic. “Judo“ Analiza situacijske efikasnosti.Fakultet za tjelesni odgoj i sport Univerzitet u Sarajevu, BiH. 3. Kazuzo, K.(1969). Judo, Mladost, Kodansha, Tokyo-Japan, Zagreb. 4. https://hr.wikipedia.org/wiki/Džudo 5. Watson, A.W.S. (1984). Metode treninga. Suvremeni trening 6. https://en.wikipedia.org/wiki/Keiko_Fukuda

21

KOMENTAR: ___________________________________________________________________ ___________________________________________________________________ ___________________________________________________________________ ___________________________________________________________________ ___________________________________________________________________ _________________________________________________________ OCJENA RADA: _____________ PITANJA: 1._______________________________ 2._______________________________ 3._______________________________ ODBRANA RADA:____________ KOMISIJA: 1._____________________ 2._____________________ 3._____________________

22