Judith Butler

177

Selma Ke{etovi}

Uvod u teoriju Judith Butler Dekonstrukcija u epohi (ako uop}e mo‘emo govoriti o epohama) postmoderne (ma kako je zvali, prozivali, poricali, uzdizali, afirmirali i psovali) stvarala je sustav zahvaljuju}i razbijanju sustava, stvaraju}i stvarnost zahvaljuju}i njenom poricanju i smje{tanju isklju~ivo u jezik i stvaraju}i neke nove prostore za promi{ljanje i druga~ije konstruiranje povijesti, kulture i identiteta. Kao takva, dekonstrukcija je iznimno privla~na onim skupinama koje su su se na{le (uvijek bile) na margini dru{tva i politike, stoga je sasvim razumljivo za{to je jedan broj feministi~kih teoreti~arki i teoreti~ara i jedan broj queer teoreti~ara i teoreti~arki iskoristio val dekonstrukcije kako bi razbijao velike heteroseksualne i mu{ke (prije svega) centre. I doista, {to mo‘e biti korisnije za feministice i gay/lezbian populaciju u odbrani od prirodnih i materijalnih argumenata koji su u povijesti filozofije itekako bili na cijeni kada se trebalo dokazati da je neka skupina inferiornija, nesposobnija, neracionalnija, pasivnija itd. (~ak i ako je ta skupina predstavljala polovinu populacije na svijetu), od teorija koji krive diskurse (ovaj, onaj, tre}i…) za naturalizaciju i denaturalizaciju. Naravno, postojala je cijela vojska feministica koje nisu ‘eljele imati ni{ta s tim, pa su oti{le u potragu za auteti~nom ‘ensko{}u, mistifikacijom ‘enskosti i izolacijom ‘enskosti, {to mo‘da mo‘e ponuditi poeti~ke izlete i plodonosne upotrebe jezi~kih kontrukcija izvan jezi~kih konstrukcija, ali ne mnogo politi~kom aga‘manu i konkretnim rje{enjima problemati~nih situacija, sustava, diskursa. Tu su modernisti~ke nekrofilijske tendencije, koje, istina, ne priznaju ni{ta od modernisti~ke filozofije (zlu se ne vra}alo), ali je svejedno vrlo opasne po politi~ke interese marginalnih skupina. S druge strane, queer aktivisti }e najradije posegnuti za genetikom u obja{njavanju (pravdanju) svoje seksualnosti, kako bi eto, rekli "nije nitko kriv, takvim nas priroda stvorila" (ona ista priroda na koju se vi neumorno pozivate), "ozbiljni" queer teoreti~ari/ke ne}e u~initi tu pogre{ku, osim mo‘da nekih koji su tako|er odu{evljeni idejom prvobitnoga. Naravno da to nije sve tako crnoRAZLIKA/DIFFÉRANCE

178

bijelo i da ima mnogo sivih detalja, ali budu}i da je ovo uvod, uzet }u sebi pravo da pretjerujem koliko ‘elim (ako je ikako mogu}e pretjerivati) i karikiram koliko dolikuje. Istina, dekonstrukcija mo‘da zvu~i, izgleda i obla~i se kao rupa u zakonu koja }e uvesti sve te ‘ene, homoseksualce, lezbijke, biseksualce, transseksualce, transvestite, crnce, itd., u sustav kao jednako dostojne identitete. Me|utim, par je rupa u samoj toj rupi koja doista mo‘e natjerati jednu Luce Irigaray da ka‘e "dosta, mene nigdje nema tu!". Ako pro{irimo pojam dekonstrukcije i ako pod njega potrpamo vi{e-manje sve teoreti~are/ ke koji su uzeli jezi~ke konstukcije i diskurse kao Bo‘ije zapovijedi, onda }emo sa velikim ‘aljenjem uo~iti da neka svijetla imena tog {irokog i plodonosnog teorijskog polja imaju veliku tendenciju ka oglu{ivanju na feministi~ke oglede. Uzmimo samo Baudrillarda koji va‘i kao teoreti~ar koji je daleko oti{ao u dekonstruiranju, ali eto, i dalje tvrdoglavo misli da je stra{no pozitivna objektivizacija ‘ene, i da su feministice smije{ne {to to ne uvi|aju. Feministice koje rade pod okriljem dekonstrukcije tako|er se izla‘u opasnosti da ih ti isti dekonstruisti koji se tako rado zala‘u za dekonstrukciju falogocentri~ne kulture, ne proglase samo reproduktivnim nastavkom Derridine terminologije i teorije. Ma kako to suptilno zvu~alo, i jo{ postmodernije ako je izre~eno od akademika u ko‘noj jakni, ima ne~ega biblijskog (Eva je nastala od Adamova rebra i ma {ta ona radila, ona }e samo reproducirati njegovo rebro). I na kraju, dekonstrukcija doista po~inje zvu~ati kao mu{ka pri~a koja }e ponovno uspostaviti neki drugi mu{ki sustav. I tu je to~ka kada Judith Butler dolazi na scenu. Zahvaljuju}i svojoj bespo{tednoj kritici i akademskoj aroganciji (koja je za mu{ke akademike po‘eljna, za ‘enske neoprostiva), Judith Butler se zamjerila mnogima. Ona je prigrlila dekonstrukciju i napravila jo{ par koraka dalje. [tavi{e, Butler razbija sve sustave, falogocentri~ni sustav kojem se dekonstrukcija suprotstavlja i sustav dekonstrukcije koji je izrodio i mnoge gre{nike (jednog spomenuh). Kako se svakog sustava (i podsustava) dotakla i pogodila mu pet vitalnih to~aka, nije iznena|uju}e kako se tako mnogo teoreti~ara/ki udostojilo "samo jednim argumentom" ru{iti njene (ako mene pitate, stabilne teorije upravo zahvalju}i insistiranju na nestabilnosti) teorije. Ti argumenti su, me|utim, zasnovani na sljede}em: ♦Butlerova

nema ~vrst koncept (naravno, zar to nije bit poststruktualizma?).

♦Butlerova

je elitni akademik (pred ovim uvijek ostanem sasvim

zbunjena). ♦Butlerova

ima mu~an stil izra‘avanja (kao i Lacan, ali njemu to nisu zamjerili). RAZLIKA/DIFFÉRANCE

179 ♦Butlerova upada u sustave, malo zagrabi, pa onda ispada (kao i cijela

postmoderna, u tome i jeste ljepota). ♦Butlerova

bi ostala nijema kada bi vidjela tijelo Coreya koji je umro od AIDS-a (ne, to je @i‘ek, sje}ate se?).

♦Butlerova

se i sama gubi u svom labirintu (dobro je da se ne gubi u

tu|em). U svakom slu~aju, njeno poricanje materijalnosti i hrabro prikazivanje tijela samo kao obrisa jezi~kih konstrukcija je zlata vrijedno. I time je njen doprinos savremenoj postmodernoj misli (ovim, naravno, odbijam svaku ideju o prevazi|enosti postmoderne) nenadma{iv. U ovom radu }u poku{ati da pro|em kroz najosnovnije teze njene teorije u svom ambicioznom poku{aju da ju predstavim na najpristupa~iniji na~in, sasvim surferski, i iz svoje pozicije subjekta koju nemam (i koju ne ‘elim da imam, jer koliko sam ja shvatila, ta pozicija donosi samo probleme) predstavim sjaj butlerovskog briljantnog uma.

Tko se boji materije jo{? "Teoretizacija na ru{evinama Logosa nu‘no podsti~e sljede}e pitanje: ’[ta je sa materijalno{}u tijela?’ U novijoj pro{losti to pitanje mi je postavljano u sljede}em obliku ’[ta je sa materijalno{}u tijela, Judie?’ shvatila sam da ’Judie’ treba de me iseli iz formalnijeg ’Judith’ i da me podsjeti na tjelesni ‘ivot koji nijedna teorija nije u stanju da poni{ti."1 To je otprilike djelovalo ovako: postoji kultura i postoji biologija. Jedni se kunu u kulturu, a jedni u biologiju. Ovi koji se kunu u kulturu ipak priznaju da postoji ne{to {to se zove biologija, a ovi koji se kunu u biologiju, priznaju da je kultura izgra|ena na temelju biologije. Kada se tako pojednostavi kroz crno-bijelu tehniku, onda se te dvije struje i ne ~ine tako kontradiktornim? No, kroz povijest (ma {ta ona bila i ma {ta mi mislili pod tim terminom) one jesu kontradiktorne. Teoreti~ari/ke koje se kunu u konstrukciju pa‘ljivo }e se odvojiti od tijela, ali ga ne}e pore}i. I tijelo }e ostati poput vje~ne prijetnje koju }e teoreti~ari/ke koji se kunu u biologiju rado iskoristiti kada god im se pru‘i prilika. [to je zapravo materijalnost? 1 Judith Butler, Tela koja ne{to zna~e (Re~, Beograd, 2001.), str. 9

RAZLIKA/DIFFÉRANCE

180

Materijalnost je supstanica koja gradi povr{inu koja neupitno postoji izvan teksta. Ta povr{ina je neosjetljiva na igre zna~enja, budu}i da su njoj nasilje i povreda stvarne prijetnje. Judith Butler postavlja precizno pitanje: "[ta zauzima taj teren nekonstruirane materijalnosti? Koje vrste konstrukcija su isklju~ene time {to se zami{lja da je on izvan ili ispod nivoa konstrukcije?" Derrida se odrekao pojma spolja{njega. S pravom. Kada stavljamo materijalnost izvan jezika, mi ga stavljamo putem jezika. Onda je taj status "izvan" vrlo upitan i mo‘emo ga shvatiti kao proizvod filozofskog diskursa kako bi se zadr‘ala njegova sistemati~nost i koherentnost, odnosno njegove granice. Tijelo koje prethodni zna~enju moralo bi biti imuno na konstrukciju. No nije. Zna~enje se ne ucrtava u tijelo, ono gradi tijelo. Kao {to Lacan tvrdi da smo zauvijek izgubili asocijaciju na Realno, Butlerova tvrdi da smo zauvijek izgubili materijalnost u procesu ozna~ivanja istog. [tavi{e, nismo ga nikada imali. Materija kao takva produkt je konstrukcije koja se uvijek iznova citira i uvijek iznova materijalizira u jeziku. Kao takav, jezik nije suprotstavljen materijalnosti. Sam jezik je materijalan. A to nas dovodi do: Ako je materija produkt konstrukcije, onda ne postoji linija razdvajanja spola i roda.

Iskori{teno u feministi~ke svrhe, to zvu~i ovako: "Ako se nepromjenjivi zna~aj spola ospori, mo‘da je taj konstrukt zvan spol kulturalno konstruiran kao rod; dapa~e, mo‘da je uvijek ve} bio rod, pa se pokazuje kako razlikovanje spola i roda uop}e nije nikakvo razlikovanje."2

Butlerova se dugo zadr‘ala na ovom va‘nom pitanju. Po{to ne postoji ~vrsta kategorija tijela (izvan konstrukcije) koja pasivno prima zna~enja, tada ne postoji ni tijelo kao spol koje pasivno prima rodne karakteristike. Zapravo, teorija koja bi promovirala rod kao kategoriju odvojenu od spola, pretpostavljala bi da postoje biolo{ke, stabilne, nepromjenjive, nama smrtnicima apsolutno neupitne norme koje zapravo konstruiraju, upisuju i karakteriziraju sam rod? Da li postoji prirodna povr{ina tijela koja odre|uje kako }e se konstruiranje tijela razviti u ozna~iteljskim lancima? Nije li spol onaj prema kojem se ravnamo? Nije li rod u potpunosti u slu‘bi spola? Nije. Jer postoji kulturolo{ka nadogradnja koja tijelu (spolu) daje vrijednost. Spol je bitan kao razlikovni faktor mu{koga i ‘enskoga. A {ta su to razlikovni faktori, odre|uje povijest. A ta dru{tvena nadogradnja treba da se odrekne svoje prirodnosti da bi postala dru{tvena. Jer 2 Judith Butler, Nevolje s rodom tijelo kao samo prirodno je bezvrijedno. Onda (@enska infoteka, Zagreb, 2000.), ga nazovimo rodom. I onda }e taj rod zapravo str. 22 da bude prirodni spol koji se odrekao svoje RAZLIKA/DIFFÉRANCE

181

prirodnosti. A da bi se odrekao svoje prirodnosti, mora postati konstrukcija. A da bi postao konstrukcija, mora prvo pro}i kroz konstruiranje prirodnoga. No to nas onda dovodi do rasprave koja je uvijek aktualna, a koju Bulerova postavlja ovako: 1.Konstruktivizam se svodi na jezi~ki monizam, {to vodi shvatanju da je jezi~ka konstrukcija generativna i deterministi~ka. Kriti~ari koji usvajaju tu pretpostavku ka‘u "Ako je sve diskurs, {ta je sa tijelom?" 2.Kontrukcija se svodi na verbalnu aktivnost koja pretpostavlja subjekt, a kriti~ari koji usvajaju tu pretpostavku ka‘u "Ako je rod konstruisan, ko je taj {to konstrui{e?"; mada je, naravno, naumjesnija formulacija tog pitanja sljede}a: "Ako je subjekat konstruisan, tko konstru{e subjekt?"3

Butlerova tvrdi da je nemogu}e govoriti u jednini ili mno‘ini o subjektima koji bi mogli, odnosno, koji jesu, tamo negdje u nekom periodu pretpovijesti, bili sasvim nepot~injeni rodnom ozna~ivanju, ako stalno imamo na umu da je proces rodnog odre|ivanja, izme|u ostalog, skup razlikovnih relacija koje stvaraju govorne subjekte. I tako "poti~injeno rodu, ali njime subjektivizirano, "ja" ne prethodi procesu odre|ivanja roda, niti za njim slijedi, ve} se pomalja samo unutar samih rodnih relacija, kao njihova matrica". Sada kada imamo matricu koja }e uvjetovati subjekat, ali i subjekat uvjetovati nju, onda mo‘emo staviti ta~ku na pri~u o determinaciji. Kriti~ari upadaju sa zabrinuto{}u za subjekat koji Butler ipak na kraju pretpostavlja. Butlerova na to odgovara konstatacijom da ona ne raskr{tava sa subjektom (iako to izvrsno radi), nego da postavlja pitanja o uvjetima njegovog pojavljivanja i djelovanja. Matrica prethodi svakom htijenju i omogu}uje ga. U tom smislu matrica rodnih relacija prethodi pojavljivanju "ljudskog". Subjekat ulazi u kulturu imenovanjem i od njega se u svakom smislu o~ekuje da se naturalizira i da citira heteronormativnost. Ukoliko to ne radi, njegova "ljudskost" dovodi se u pitanje. Heteronormativna, heteroseksisti~ka i falogocentri~na matrica se uspostavila (i uspostavlja se) na {tetu ‘ena i seksualnih manjina. U tom smislu, ukazivanje na neporecivu materijalnost spola uglavnom odgovara onim skupinama koji od nje imaju koristi. Stoga, materijalnost spola kao takva, u falogocentri~nom dru{tvu kakvo jesmo, uvijek se iznova ‘eli nametnuti kao ~injenica koja se ne mo‘e sagledati samo pomo}u konstruktivizma. Postoje spolni ograni i postoje biolo{ki procesi koji jesu i bez konstrukcije. Mo‘da da, ali mi samo ~itamo ono {to da uklju~ujemo, odbacujemo ono {to isklju~jemo i materijaliziramo ono {to }e se uklopiti u heteronormativnu matricu. To uklju~ivanje i isklju~ivanje je performativno, a to zna~i…

3 Judith Butler, Tela koja ne{to zna~e (Re~, Beograd, 2001.), str. 19

RAZLIKA/DIFFÉRANCE

182

Performativnost Judith Butler "Performativ je ona govorna praksa koja sprovodi ili prevodi ono {to imenuje."4 Usvajanje spola/roda za trenutak nam se mo‘e u~initi vrlo teatralnim i jednostavnim. Ustanemo ujutro, uzmemo rod koji ‘elimo i odemo na posao. ^ak i ne moramo ustati ba{ to jutro. U toku svoje egzistencije (ma {ta ona bila) mi doista mo‘emo donijeti odluku o tome koji rod nam pripada i s kojim }emo se rodom poistovjetiti. Pa ne mo‘emo ba{. Subjekat u svom sjaju i nestabilnosti doista ne mo‘e nezavisno donijeti odluku o ni~emu, jer je samo surfer po ozna~iteljskim lancima koji ga uvjetuju. Onda rodna matrica u svom sjaju i nestabilnosti djeluje prisilno. [tavi{e, rodna matrica u mnogo~emu podsje}a na matricu iz filma Matrix. S tim da bi doista bilo te{ko zamisliti sama tijela koja postoje izvan polja djelovanja i sa sondama priklju~enim na njih. Tih tijela nema. Ne postoji mogu}nost bu|enja, ve} samo promjene odre|enog programa. Subjekta nema, a istovremeno od njega se zahtijeva da kreira sustav koji ga uvjetuje i bri{e. Kreirat }e taj sustav praksom citiranja. Subjekat }e citiranjem normi istovremeno utvr|ivati norme i konstruirati svoju poziciju subjekta u takvom normativnom dru{tvu. "Pretpostavci da simboli~ki zakon pola ima nezavisnu ontologiju, ontologiju koja prethodi njegovom usvajanju i od njega je nezavisna, suprostavlja se shvatanje da se zakon proizvodi i artikulira upravo mehanizmom citiranja. Dakle, ono {to simboli~ko ‘name}e’ jeste citiranje sopstvenog zakona koje ponavlja i u~vr{}uje podvalu." To je samo jedan od niza Butleri~inih (vrlo uspje{nih) napada na Lakanovu teoriju koja }e svoj vrhunac do‘ivjeti kada ga udari u njegovo najbitnije - Falus. No, o tome kasnije. Sada }u citirati Butleri~ine najpreciznije zaklju~ke o svojoj performativnosti na kojoj po~iva cijeli njen teorijski rad: a) „performativnost roda ne mo‘e se teoretizovati mimo nasilne i reiterativne prakse regulativnih poredaka pola; b) obja{njenje delovanja uslovljenog upravo tim porecima diskursa/mo}i ne mo‘e se poistovetiti sa voluntarizmom ili individualizmom, a jo{ manje sa potro{a~kim duhom, i ni u kojem slu~aju ne pretpostavlja subjekt koji je kadar da bira; c) poredak heteroseksualnosti opisuje i ocrtava obrise ‘materijalnosti’ pola, a ta materijalnost se uobli~uje i odr`ava materijalizacijom regulativnih normi koje su jednim delom norme heteroseksualne hegemonije; 4 Judith Butler, Tela koja ne{to zna~e (Re~, Beograd, 2001.), str. 28

RAZLIKA/DIFFÉRANCE

183

d) materijalizacija normi iziskuje procese identifikacije kojima se norme preuzimaju ili usvajaju, procese koji prethode nastajanju subjekta i omogu}uju ga, a nisu njegovo delo; e) granice konstruktivizma su vidljive na onim granicama telesnog ‘ivota na kojima se prezrena ili delegitimizovana ne shvataju kao ‘tela’“ 5

Judith Butler vs. Sigmund Freud "[to je stro‘i i ~vr{}i rodni afinitet, to je manje razrije{en izvorni gubitak, pa krute rodne granice neizbje‘no prikrivaju gubitak izvorne ljubavi koja se, nepriznata, nije razrije{ila."6 Nije ni{ta novo da je Sigmund Freud bio patrijarhalni psihjatar koji je svoju teoriju predstavio kao imperativ i kojeg su feministice (i ne samo one) i feministi (ne gubim nadu) dobrano napadali sa svih strana. No iako su toliko cigli izvukli, ku}a ipak i dalje stoji. Zahvaljuju}i psihoanalizi koja je strukturirana kako bi djelovala kao veliki Drugi koji }e zalutalu, psihoti~nu djecu vratiti na pravi put, zahvaljuju}i Lacanu, i zahvaljuju}i i onim feministicama koje su gradile svoje teorije na njegovim temeljima, Freud je opstao. Butlerova najprije izla‘e pogubnost psihoanalize koja se ne suprotstavlja zakonu nego ga predstavlja kao prvobitan, neprikosloven (bo‘anski nedodirljiv). Potom udara tamo gdje je Freud naj~vr{}i - Edipov kompleks. Butlerova dalje promi{lja ono {to je Monique Wittig ve} uo~ila: zabrana incesta nije va‘nija i ne prethodi zabrani homoseksualnosti. Zapravo da bi do{lo do zabrane incesta mora do}i do zabrane homoseksualnosti. Kako to? Freudova teorija o melankoliji kao ‘aljenju za objektom koji smo asimilirali u svoje Ja prenesena u fazu Edipovog kompleksa ide ovako: dje~ak se zaljubljuje u objekat-majku, ali ne mo‘e do majke zbog zabrane, odnosno zbog o~eve kazne kastracijom. Zbog toga dje~ak mora da se odrekne objekta ‘elje, ali ne i samog modaliteta ‘elje. Objekat se gubi, ali je cilj samo pomjeren. Dje~ak ostavlja heteroseksualnu ‘elju i nastavlja da ‘ali za objektom koji je izgubio, fiksiraju}i tako svoju mu{ku poziciju. Djevoj~ica, pak, mo‘e gubitak oca inciran zabranom incesta rije{iti tako {to }e se poistovijetiti s izgubljenim objektom (u tom slu~aju je krajnje ishod negativan i ona time konsolidira mu{kost) ili odvra}ati cilj od objekta, pri ~emu 5 Judith Butler, Tela koja ne{to zna~e (Re~, Beograd, 2001.), str. 32 heteroseksualnost pobje|uje homoseksualnost 6 Judith Butler, Nevolje s rodom i time su joj otvorena vrata u svijet. [to zapravo (@enska infoteka, Zagreb, 2000.), utje~e na to {ta }e od toga dvoga prevladati? str. 72 RAZLIKA/DIFFÉRANCE

184

Freud ka‘e snaga ili slabost mu{kosti ili ‘enskosti. Bulerova primje}uje da ni sam Freud nije siguran {to bi u Edipovom kompleksu bila mu{ka ili ‘enska predispozicija kada prekida re~enicu i me|u crtice ume}e: "od ~ega se god ona sastojala". Problem je i u ~injenici da je Freud zagovarao postojanje primarne biseksualnosti, a onda ju tako non{alantno obi{ao i na kraju, kako ka‘e Judith Butler, "kod Freuda biseksualost istodobnost dviju heterosekualnih ‘elja u istoj psihi". Doista, u Freudovoj tezi o biseksualnosti nema homoseksualnosti i samo se suprotnosti privla~e. Tako je heteroseksualnost primarna, a Butler se nikako ne bi slo‘ila. Jer, kako mi mo‘emo znati da heteroseksualni cilj koji dje~ak odmah uspostavlja nije kulturalno uvjetovan? Tako se homoseksualnost sankcionira pri samom po~etku pri~e o Edipovom kompleksu, {tavi{e, ona je sasvim nepriznata. Ako se pojavi, onda je ona tu samo kao negativno razrje{enje Edipovog kompleksa. Dalje, Butlerova primje}uje da gubitak heteroseksualnog objekta zahtijeva gubitak objekta, ali ne i cilja, gubitak homoseksualnog objekta zahtijeva gubitak cilja i objekta. Objekt nije samo izgubljen, nego je i ‘udnja potpuno poreknuta pa "tu osobu nisam uop}e izgubio i tu osobu nisam nikada volio, dapa~e takvu ljubav nisam nikada osjetio"7. Luce Irigaray bi rekla (Judith spremno prihvatila) da tada zanijekana mu{ka homoseksualnost kulminira u poja~anoj ili u~vr{}enoj mu{kosti, koja ‘ensko smatra nezamislivim i neimenovljivim. Priznanje heteroseksualne ‘udnje, me|utim, vodi pomicanju od izvornog do sekundarnog objekta, upravo onoj vrsti libidalnog odvajanja i ponovnog priklju~ivanja koje Freud afirmira kao obilje‘je normativne ‘alosti. Tada heteroseksualna i homoseksualna melankolija nisu analogne, jer je heteroseksualna melankolija kulturalno izvedena i koristi se za odr‘avanje ~vrstih rodnih identiteta. Budu}i da se ovakvo "nerazrje{avanje" Edipovog kompleksa savr{eno uklapa u Butleri~inu teoriju u konstruiranju tijela, nastavlja sa izlaganjem da u zanijekanoj homoseksualnosti, koja po~iva na melankoli~noj heterosekualnosti, spolno obilje‘ena povr{ina tijela pojavljuje kao nu‘an znak prirodnog identiteta i ‘elje. "Gubitak homoseksaualnosti je odba~en, a ljubav zadr‘ana ili kodirana u dijelovima samoga tijela podoslovljena u navodnoj anatomskoj ~injenici."8 7 Judith Butler, Nevolje s rodom (@enska infoteka, Zagreb, 2000.), str. 77 8 Judith Butler, Nevolje s rodom (@enska infoteka, Zagreb, 2000.), str. 79

Tako melankoli~ni heteroseksualac nikada nije volio drugoga mu{karca, on jest mu{karac, a ljubav prema ocu je pohranjena u penisu i svodi se na budu}e poricanje. Tada je i ‘ena-

RAZLIKA/DIFFÉRANCE

185

kao-objekat "dokaz" da on ne samo da nikada nije osjetio homoseksualnu ‘elju, nego nikada nije osjetio ‘alost zbog njezina gubitka.

Judith Butler vs. Simone de Beauvoir "Postoji li neko ljudsko bi}e koje postaje svoj rod u nekom vremenskom trenutku?"9 Znamo da je Simon de Beauvoir bila pionirka i da nam je dala ~vrste temelje i otvorila mnoge prostore za budu}e feministice i, ne{to rje|e, budu}e feministe. Znamo tako|er da je u tom periodu djelovanja njena feministi~ka misao bila itekako kontraverzna i donijela veliki bum me|u tada{nje francuske filozofe, kao i one druge. Znamo tako|er da je moralo do}i vrijeme kada }e se njene ideje pro{irivati, nadopunjavati, ~ak i prerastati, ali da to ne bi trebalo baciti sjenu na njen izvanredan rad. Njeno programsko: "@enom se ne ra|a, ‘enom se postaje" Judith Butler je pomalo o{tro ocijenila kao besmisleno. Jer, kako to da ‘ena odjednom, u nekom vremenu postaje ‘ena? Nije li ona to jo{ pri ro|enju? Nije li pitanje "mu{ko ili ‘ensko?" ve} odredilo njeno tijelo kao ‘ensko, a tako ga i kulturalno uvjetovalo. Judith Butler priznaje doprinos Simone de Beauvoir koji je napravila definiraju}i (odnosno redefiniraju}i) ‘enu kao promjenjivo kulturalno postignu}e i konstatiraju}i da se rod uvijek stje~e. No Judith Butler joj se suprotstavlja svojom temeljnom (?) teorijom da ne postoji razlika izme|u spola i roda. Simone je pretpostavljala da je rod kulturolo{ki promjenjiva kategorija, ali spol je i dalje bio konstanta koja se ne mo‘e mijenjati, prirodna ~injenica. S tim dalje, izvukle su se zanimljive konstatacije da, primjerice, ‘ensko tijelo mo‘e biti "mu{karac" i mu{ko tijelo mo‘e biti "‘ena". No budu}i da falocentri~na kultura itekako ima mehanizme kako da samo tijelo sankcionira, ozna~i i uklju~i (isklju~i), tada podru~je na{eg interesiranja svakako treba da bude mnogo ve}e. Ono {to je Butlerova prihvatila kao interesantno za njenu teoriju jeste ~injenica se rodom postaje. Dakle, rodna identifikacija nikada nije dovr{ena, ona je proces koji nikada ne do|e do svog cilja. Stoga, to polje rodne identifikacije, mo‘e biti polje koje }e doista promijeniti ustaljen pogled na spol/rod i pru‘iti kulturalna polja za ne{to druga~ije mogu}nosti, izvan binarnih gramati~kih ograni~enja roda. 9 Judith Butler, Nevolje s rodom (@enska infoteka, Zagreb, 2000,), str. 114

RAZLIKA/DIFFÉRANCE

186

Judith Butler vs. Julija Kristeva "@ensko tijelo {to ga Kristeva poku{ava izraziti i samo je konstrukt koji proizvodi onaj isti zakon {to bi ga ovaj trebao potkopati."10 Julija Kristeva je svoj doprinos feministi~koj misli vidjela u u~inkovitom potkopavanju autoriteta Lacanovog Simboli~kog, odnosno njegovog nedodirljivog O~inskog zakona koji je trebao postati univerzalan i citirati se iz generacije u generaciju. Zbog toga je rje{enje tra‘ila izvan toga zakona, {tavi{e, ispred zakona, u samoj predkulturalnoj fazi. Naime, Kristeva pretpostavlja da je maj~insko tijelo (taj nepovratni raj) libidalni pokreta~ koji proizvodi melankoliju oba spola. Prije nego }e Zakon do}i sa izgovaranjem prvih rije~i, dijete je sa majkom imalo savr{enu vezu koja je kasnije naru{ena i izgubljena u korist Simboli~kog koji }e dalje biti gra|en na {tetu ‘ene. No ono {to Julija Kristeva naziva semioti~kim jezikom (jezikom predkulturalne faze) pronalazi svoj na~in da u|e u jednosmislen i cjelovit simbolni jezik u vidu dvosmislenosti i nekoherentnosti. Taj jezik ne poku{ava da uspostavi svoj sustav, njegova vrijednost je upravo u razbijanju postoje}eg sustava. Koja je korist to~no od njega za mene kao ‘enu (ma {to to bilo) ili Kristevu kao feministicu (ma {to to bilo)? I za samu Butler (koja je sve to)? Vjerovatno u tome da mogu postati dobra poetesa ili barem dobra majka. Ali Zakon je i dalje tu. Nagrizen i nikada koherentan, ali itekako funkcionalan i autoritativan. Judith Butler se nije pretjerano bavila korisno{}u toga jezika (protiv jezika), jer se kao i uvijek koncentrirala na ono u ~emu je najbolja i zbog ~ega je moja favorizirana teoreti~arka – na poricanje. No prije nego krenemo na samo poricanje (koje mo‘emo odmah naslutiti ako znamo njene teorijske postavke), vidjet }emo {to je Judith Butler najvi{e uvrijedilo - Kristevina postavka o lezbijstvu. Kristeva, naime, smatra lezbijstvo psihozom, jer ona nikada ne mo‘e biti priznata i artikulirana u Simboli~kom. Umjesto da se bude lezbijkom, mo‘e se uvijek postati majkom. To je sigurniji i pametniji na~in da se napravi kontinuitet (koji je izgubljen, bespovratan?) sa maj~inim tijelom. Judith Butler primje}uje da Julija Kristeva lezbijsku spolnost postavlja kao nespoznatljivu. Judith Butler tako dalje primje}uje da "o~inski zakon koji {titi od te radikalne nedosljednosti upravo je onaj mehanizam koji prizvodi konstrukt lezbijstva kao mjesta iracionalnosti. Znakovito, taj opis lezbijskog iskustva dolazi izvana i vi{e nam govori o fantazijama {to ih proizvodi pla{ljiva heteroseksualna kultura kako bi se obranila od vlastitih homoseksualnih 10 Judith Butler, Nevolje s rodom (@enska infoteka, Zagreb, 2000.), mogu}nosti negoli o samome lezbijskom str.98

RAZLIKA/DIFFÉRANCE

187

iskustvu."11 Dakle, Judith Butler misli da je Julija Kristeva napravila uslugu Zakonu koji propagira koherentnost odnosno ~vrsto}u identiteta. No sada o poricanju. Judith Butler se odmah pita koja je tu relacija izme|u u~inaka i uzro~nika. Ako se poeti~ki jezik temelji na nagonima prije Simboli~kog, a koji smo morali potisnuti kako bismo pristupili Simboli~kom, onda imamo problem. Kako dolazimo da spoznaje o tom poeti~kom jeziku? Kojim mehanizmima dolazimo do saznanja o poeti~nom kao nedosljednom, neartikuliranom, anarhijskom, ako ne mo‘emo pojmiti ni{ta osim jezika koji smo usvojili preko Simboli~kog? Nije li onda to maj~ino tijelo koje ima ontolo{ki statut, jednako kulturolo{ki konstrukt koji ne bi mogao mistificirati ni{ta van onoga {to je u samom konstruktu kulture (a kultura je, znamo, falogocentri~na, heteronormativna, uglavnom, nikakva). Kroz povijesnu praksu, i bez Kristeve, maj~ino tijelo je bilo mistificirano, psihoti~no, raskomadano, prijete}e, nekoherentno, iracionalno, a kome je to koristilo? @enama? Valjda sam i ja do{la do toga da moram (te{ke du{e, ma {ta du{a bila) priznati da falogocentri~na kultura {teti mu{karcima kao i ‘enama. Jedini je problem u tome {to oni imaju politi~ku mo}, pa }e im to lak{e pasti nego ‘enama. Ili grije{im? Grije{im dakako, ali ne mogu si pomo}i. Stoga, ostavit }u pitanje formulirano kao i maloprije, kome to ta~no {teti? @enama. Mu{karci su ve} dovoljno skloni da mistificiraju ‘ensko tijelo da bi podupirali, razvijali i o~uvali svoje fantazme, nije im potrebna Julija Kristeva. Naravno, Julija Kristeva nema istu namjeru kao ti mu{karci, njena namjera je plemenita, ona ‘eli izvan zakona da na|e to pred, pred, pred mjesto u kojem mo‘emo ostati "neuprljane" tim groznim mu{kim ozna~iteljima. Ali eto, Judith Butler re~e da i ta njena namjera i ta njena ‘elja postaje itekako nesumnjivi (mu{ki? ‘enski? koji ve}?) ozna~itelj. I naravno, tijela nema izvan jezika, pa bilo ono tako divno kao {to je maj~ino. I stoga, Judith Butler predla‘e da se koncentriramo na razumijevanje o~inskih mehanizama koji proizvode samu afektivnost. "Zakon koji navodno potiskuje semioti~ko mogao bi biti vode}im na~elom samoga semioti~koga, a ono {to se uzima kao "maj~inski nagon" naposljetku mo‘e biti kulturalno konstruirana ‘elja koja se tuma~i naturalisti~kim rje~nikom…. Ono {to je za Kristevu predo~inska uzro~nost, tada bi se pokazalo da je o~inska uzro~nost pod krinkom prirodne ili 11 Judith Butler, Nevolje s rodom distinktivno maj~inske uzro~nosti."12

Kriti~na i uvijek anga‘irana Butlerova (kao prava solidarna, {irokogrudna feministica) ipak priznaje i pozitivne strane teorije Julije RAZLIKA/DIFFÉRANCE

(@enska infoteka, Zagreb, 2000.), str. 92

12 Judith Butler, Nevolje s rodom (@enska infoteka, Zagreb, 2000.), str. 96

188

Kristeve. Njena vrijednost je u stajali{tu da kultura ili Simboli~ko svoje temelje pola‘u na nijekanju tijela ‘ena (ma {ta ono bilo). No, budu}i da se ku}a ru{i iz temelja, a ne iz stvaranja mitova o druga~ijim zanijekanim temeljima, Butler nije na{la u Kristevi svoju istomi{ljenicu. No, da ne bi Kristeve, da li bi bilo Butlerove? To sada ne mo‘e znati.

Judith Butler vs. Monique Wittig "Ako ~in utemeljuje identitet kao performativno postignu}e seksualnosti, jesu li neki utemeljuju}i ~inovi bolji od drugih?"13 Kada je moj prijatelj (ina~e povjesni~ar koji ne propu{ta d‘umu petkom) vidio knjigu Monique Wittig pod naslovom Lezbijsko tijelo u mojoj ruci, odu{evljeno ju je posudio, misle}i da }e u njoj prona}i sve te lezbijske radnje koje podspje{uju heteroseksualnost i mu{ku seksualnu ‘elju. Nadao se da }e ~itati lipstik-lezbijke koje se "vole" ispred tog vje~nog tre}eg mu{kog pogleda. Nije bilo kraja mom narcisti~kom (a za{to ne?) zadovoljstvu kada se sutradan vratio sa izrazom ga|enja. Do{ao je do zaklju~ka da Monique Wittig fakat (ali fakat!) nije normalna, i da vjerovatno to va‘i za mene (ali to je stara vijest o kojoj se ne govori), kada mogu da ~itam takve "gadosti ili bolesti". Takvu reakciju kod njega je izazvao samo jo{ francuski film Pijanistica ("Najbolesniji film koji sam ikada gledao."). Nema boljeg na~ina prezentacije teorije i djelovanja Monique Wittig od onoga koji sam upravo iznijela. Efikasna i anga‘irana Monique mnogo je bli‘e velikoj (ili milione malih) Judith Butler, seksualno i idejno. Mogu ih zamisliti kao dvije rastresene ljubavnice koje vode ‘estoke rasprave i lupaju vratima. No da ne bih usko~ila u onaj isti sustav heteroseksualne ekonomije koji mi je sad dekonstruirati, bolje da se prihvatim posla. Monique Wittig smatra da postoji heteronormativna matrica u kojoj va‘i jednostavna raspodjela: ‘ena je spol, a mu{karac ~ovjek. @ena je svedena na svoje fragmentarno, iscijepljeno, dru{tveno kodirano tijelo (vaginu, grudi, itd.), a mu{karac ima univerzalnu poziciju. Tako postoji samo jedan spol ‘enski, a taj spol nema pristupa univerzalnom. Borba za tu univerzalnost, ~ini se, za Wittig je itekako bitna. Ona nikako ne zastupa strukturalisti~ku pretpostavku niza struktura ozna~ivanja koje prethode govornom subjektu, a smatra da povijesno kontingentne strukture, obilje‘ene kao heteroseksualne i prisilne, daju prava punog i autoritativnog govora mu{karcima, a odri~u ih ‘enama. Stoga, 13 Judith Butler, Nevolje s rodom (@enska infoteka, Zagreb, 2000.), ona predla‘e da ‘ene uzmu tu poziciju str. 129 govornog subjekta za koju su zakinute i tako RAZLIKA/DIFFÉRANCE

189

uzmu (preuzmu) univerzalno stajali{te. Wittig tvrdi da jedan "ispravan um" tla~i lezbijke, ‘ene i mu{ke homoseksualce zato {to smatraju da je heteroseksualnost ono {to utemeljuje dru{tvo. "Diskurz postaje tla~iteljski kad zahtijeva da govorni subjekt, da bi govorio, sudjeluje u samim uvjetima toga tla~enja - to jest da podrazumijeva subjektovu vlastitu nemogu}nost ili nespoznatljivost. Ta pretpostavljena heteroseksualnost djeluje u diskurzu da bi prenijela prijetnju ili-}e{-takav-biti-ili-te-ne}e-biti."14

Budu}i da je tako, tada nijedna od ovih marginaliziranih skupina ne mo‘e zauzeti poziciju govornog subjekta, jer ne mo‘e dobiti jamstvo u sustavu koji ga ~ini sasvim nemogu}im i nespoznatljivim. Njena hrabra kolegica Luce Irigaray re}i }e da je subjekt uvijek "mu{ki", ali Wittig zadr‘ava nadu da }e, ako ‘ena ostvari taj politi~ki cilj, odnosno uzme poziciju govornog subjekta, rastvoriti kategoriju ‘ene (onakvu kakvu je mi poznajemo). Problemati~na je ta koheretnost u teoriji Monique Wittig. Njen totalni subjekt je bez roda, op}i i cjelovit. Univerzalan. A ~emu univerzalnost, pita se Butlerova. "Za{to ne te‘iti decentriranju subjekta i njegovih univerzaliziraju}ih epistemi~kih strategija?"15 Za{to nam Wittig ‘eli razoriti tijelo da bi ga ponovno sakupila u, do sada, najuniverzalniju ta~ku? Kao i Butlerova, i Wittig uo~ava da ne postoji razlika izme|u spola i roda. Tako|er, uo~ava problemati~an odnos binarnosti u falogocentri~noj matrici. No njeno neobi~no rje{enje jedne takve agonije (za jo{ nepostoje}i ‘enski subjekt) nalazi se u lezbijstvu. Postoje dva roda, mu{ki i ‘enski, i mi mo‘emo postati ‘ene ili mu{karci. Osim ako ne postanemo lezbijke. Lezbijke su sasvim izvan toga sustava. One nisu ‘ene, nisu ni mu{karci. Lezbijke }e nam donijeti obe}anu zemlju i slom heteroseksisti~ke matrice. Za{to? [to to~no ~ini taj tre}i rod i kako (i tko) mo‘e postati tre}i rod? Ho}emo li doista, napu{taju}i prisilnu heteroseksualnost, postaju}i lezbijke, posti}i svoj kona~an feministi~ki cilj? Ne bih rekla. A ni Judith Butler. Ako je postanak lezbijkom jedan performativni ~in, za{to je on bolji, vredniji, isplatljiviji, univerzalniji, korisniji od nekog drugog performativnog ~ina? ^emu obrnuta diskriminacija i ponovno uspostavljanje univerzalnosti kada nam je univerzalnost od po~etka bila neprijatelj? Jer, Wittig nije ba{ previ{e otvorena za opstanak heteroseksualnih identiteta. A to se Judith Butler ne svi|a. Ona 14 Judith Butler, Nevolje s rodom isti~e da su politi~ke opcije koje proisti~u iz (@enska infoteka, Zagreb, 2000.), str. 118 takvog totaliziraju}eg shva}anja heteroseksis15 Judith Butler, Nevolje s rodom ti~ke mo}i radikalna prilagodba ili radikalan (@enska infoteka, Zagreb, 2000.), str. 120 prevrat. RAZLIKA/DIFFÉRANCE

190

Ako }e lezbijka i mu{ki homoseksualac (koji je odjednom marginaliziran) razru{iti prisilnu koherentnost kojom smo uvjetovani da bismo gradili (Butlerova ka‘e nikada dovr{ene) identitete, onda }e donijeti nekoherentost kao univerzalnu istinu (nema vi{e okova, samo "free love"). Wittig ka‘e da homoseksualnost ne mo‘e biti identitet. No {to }emo sa ~injenicom da ve}ina gay/lezbian aktivista trenutno zastupa upravo priznavanje gay/lezbian identiteta. Ako pogledamo gay/lezbian sustave, vidimo da oni ne po~ivaju na razrje{avanju identiteta (nikako) nego, ugledanjem na heteronormativnu matricu od koje tobo‘e bje‘e, stvaraju identitete u svemu sli~ne heteroseksualnim. I po{to je to tako, Butlerova uo~ava da sva ta teorija po~iva u odnosu na heteroseksualnu matricu, a kada bi takva matrica doista i{~ezla, kako Wittig pri‘eljkuje, ne bi bilo tog bezgrani~nog u‘itka, jer… Oprezno! Butlerova se pita sljede}e: "Ako je postajanje lezbijkom ~in, napu{tanje heteroseksualnosti, samoimenovanje koje osporava prisilna zna~enja ‘ena i mu{karaca heteroseksualnosti, {to }e sprije~iti da ime lezbijke ne postane jednako prisilnom kategorijom? [ta su obilje‘ja lezbijke? Zna li to itko? Ako ekonomije koje M. Wittig promi~e, prestaje li ta lezbijka biti lezbijkom?"16

I tako bi Judith Butler odnijela verbalnu pobjedu (onim istim jezikom kojeg nijedna pretjerano ne vole), samozadovoljno iza{la i zalupila vrata, ostaviv{i Monique zami{ljenu nad tim problemati~nim pitanjima.

Judith Butler vs. Luce Irigaray "Ti nisi u meni. Ne sadr‘im te i ne zadr‘avam te u svom stomaku, rukama, glavi. Niti u sje}anju, duhu, jeziku. Tu si, kao moja ko‘a." Luce Irigaray Luce Irigaray je jo{ jedna teoreti~arka iz feministi~kog klana (ako postoji ne{to takvo) koja je ravna kriti~kom umu Butlerove. Beskomisna i predana teoreti~arka koja je svojedobno razbijala fantazme "velikih mu{kih umova" i zbog toga kritizirana od istih "velikih mu{kih umova". Ona je istodobno i druga strana Monique Wittig, a Butlerova se ‘eljela postaviti na sredini, kao sutkinja koja }e balansirati izme|u njihovih teorija. Ma da, kao da je Butlerova ikada bila balans i~ega. 16 Judith Butler, Nevolje s rodom (@enska infoteka, Zagreb, 2000.), str. 129

Svojedobno je bila popularna feministi~ka teorija (Helen Cixous? Simone de Beauvoir?) o birnarnim oprekama u kojima je ‘ena uvijek RAZLIKA/DIFFÉRANCE

191

Drugo, ~lan u binarnoj strukturu zahvaljuju}i kojem mu{karac gradi svoj identitet. Gradi ga, naravno, naspram i protiv ‘enskoga. Luce Irigaray ne vidi ‘enu kao ~lana binarne strukture. Obje strane binarne opreke, tvrdi Irigaray, zauzima mu{karac. @ena je tu kao mu{ki konstrukt koji istodobno predo~ava ‘enskost kroz svoju ekonomiju i bri{e je A bri{e je, tako {to je preto~ava u materijalnost i ne dozvoljava joj da bude bi}e. Irigaray uo~ava da u ekonomiji jezika ‘ena ne posjeduje du{u, su{tinu. Samim tim ona je sasvim nepredo~iva u toj istoj ekonomiji jezika u kojoj se zamjenski predo~ava. Za razliku od Wittig koja ka‘e da je ‘ena spol (samo jedan i postoji), Irigaray tvrdi da ‘ena nije spol, posebno ne jedan, ‘ena je kao spol mnogostruka, ona razbija spol kao kategoriju. No budu}i da se unutar falogocentrizma, ona pojavljuje kao nepravilnost, neodr‘ivost, onda imamo problemati~nu situaciju. Kako je ubaciti u sustav, ako je mo‘emo vidjeti samo izvan, kao Drugo? Ili kako }e to "izvana" razbiti to "unutra"? Luce Irigaray predla‘e da ‘ena, podra‘avaju}i logiku koja nije njena, uo~ava nepravilnosti, pretjerivanja i karikiranja iste. Valjda je zato Butlerova uo~ila da je njen visokoparni filozofski stil podra‘avalac one iste o~inske filozofije protiv koje feministice (neke vi{e, neke manje, ali nije ni bitno) djeluju. To joj Butlerova pomalo i zamjeri. Ona se pita da li je specifi~no ‘enski u‘itak "izvan" kulture njezina pretpovijest ili njezina utopijska budu}nost? Ako je tako, od kakve je koristi takvo shva}anje za rje{avanje savremenih borbi spolnosti u granicama njezine konstrukcije? Nikakve. I dok Judith Butler tu vidi problem, Luce Irigaray vidi rje{enje problema. Jedino {to je to rje{enje nepredo~ivo, jer smo i sada, u trenutku dok ja ovo pi{em (a netko ~ita), sasvim u ekonomiji jezika koji je nesposoban predo~iti ‘ensko i kao takav sasvim beskoristan. Butlerova tvrdi da je Irigarayina teorija korisna, ali opasna. Opasna u tom smislu {to nametanje takvog monopola zapravo udvostru~ava dejstvo onog istog isklju~enja koji provodi sam falogocentri~ni diskurs; "to je podra‘avanje" njegove osniva~ke nasilnosti na na~in koji je suprotan eksplicitnom uvjeravanju da je u metonimiji prona|ena jezi~ka pozicija kao prekid." "Ako ‘enskost nije samo, niti pre svega ona vrsta bi}a koja je isklju~ena iz ekomonije maskulinisti~kog razuma, {ta i koga isklju~uje L. Irigaray iz toka svoje analize?"17

Iako je Luce Irigaray jedna pozitivna i hrabra pojava na feminististi~koj teorijskoj sceni i iako je njena argumentacija svakako opravdana i jednako istinita kao bilo koja druga, moram se slo‘iti sa Butlerovom. Ako i mi same po~nemo izbacivati sebe iz sustava, onda }e on postati ja~i, i krajnji cilj bi bio vjerovatno mnogo pesimisti~niji nego Luce Irigaray pretpostavlja. 17 Judith Butler, Tela koja ne{to zna~e (Re~, Beograd, 2001.), str. 75

RAZLIKA/DIFFÉRANCE

192

I kona~no: Judith Butler vs. Lacan "Ako falus simbolizuje samo u meri u kojoj postoji penis koji treba simbolizovati, onda falus nije samo su{tinski zavisan od penisa, ve} bez njega ne mo‘e ni postojati."18 Lacan je veliki (o~inski) autoritet savremene psihoanaliti~ke misli, veliki autor rije~i: "@ena ne postoji" i veliki ~uvatelj falogocentrizma koji je tome posvetio svu svoju teoriju, stvaraju}i superfiksiran mit o privilegiranom ozna~itelju Falusu koji simbolizira penis. Iako se pojavio kako bi vratio psihoanliti~are na istinski Freudov put, ~ini se da je oti{ao mnogo dalje. Njegovi sustavi su precizni, njegovi argumenti (iako u obliku suhoparnog, namjerno ote‘anog teksta) naizgled neoborivi, a njegov utjecaj na savremene tokove teorijske misli ogroman. Butlerovi ogledi pokazat }e u ~emu se sastoji podvala njegove teorije. Skoncentirana na stadijum ogledala (temeljan stadijum), Butlerova je uo~ila probleme pri samoj identifikaciji i fantazmatskom investiranju koji "iskomadano tijelo" vra}a ka cjelovitosti i materalizaciji njegovog ega. Butlerova nalazi da nije bilo obja{njenja za{to je tijelo raskomadano prije zakona i prije ogledanja. Tko je raskomadao ta tijela i odakle to saznanje raskomadanja? Da bismo znali da je ne{to dio ne~ega, moramo znati da je prije toga bilo cjelina. Sam opis raskomadanog tijela pretpostavlja (ili bi barem trebalo) da je ve} uspostavljen osje}aj cjeline ili integralne morfologije. Dalje, ako je raskomadano tijelo bez kontrole, onda je tijelo prije ogledanja bez falusa, to jest simboli~ki kastrirano, a zadobijanjem simbolizirane kontrole kroz ego konstruiran u ogledalu, tijelo "dobija" ili po~inje da "ima" falus. Me|utim, falus je u igri u samom opisu sopstvene geneze i, prema tome, spre~ava genealogiju koja bi mu mogla dati karakter ne~eg izvedenog ili projektiranog. Budu}i da je uspio pro}i bez tog "detalja", uspio je pro}i i bez preciznog obja{njenja svog privilegiranog ozna~itelja. Lacan, primje}uje Butlerova, uglavnom negira {to bi moglo biti zna~enje falusa. "Falus nije fatnazam, ako pod tim treba razumjeti imaginarnu pojavu. On nije ni objekt (parcijalan, unutra{nji, dobar, r|av, itd…) ako se tim terminom nagla{ava realnost sadr‘ana u jednom odnosu. On je jo{ manje organ, penis ili klitoris, koji simbolizira. Kad govori o njemu, Freud ne pominje slu~ajno da je on za Stare predstavljao simulakrum. 18 Judith Butler, Tela koja ne{to zna~e (Re~, Beograd, 2001.), str. 121

Falus je, naime, ozna~itelj"19

19 Lacan, Ecrits, str. 690

RAZLIKA/DIFFÉRANCE

193

Budu}i da nam je rekao {ta sve nije falus, Lacan se prepirao sa raznim predstavnicima psihoanaliti~ke prakse oko toga tko ima pravo da imenuje falus, tko zna i kako to ime treba dodijeliti, tko je u polo‘aju da imenuje to ime. I budu}i da nitko nije znao to u~initi ispravnije od njega, Lacan je postao pravi vlasnik i jedini ispravni tuma~ falusa. Ne daj Bo‘e da ga tuma~e te feministice koje su zavidne na penisu (Luce Irigaray to zna iz prve ruke)! A za{to? Prvenstveno zbog straha od kastracije. Ako znamo da je "imanje" i "bivanje" falusom presudno za konstruiranje mu{kosti i ‘enskosti kakve mi poznajemo (i koje nam se ne svi|a), onda nije dovoljno da nam netko tek tako servira definicije ili bolje re}i nedefinicije istoga. I ako znamo da je tom nekom mnogo stalno do o~uvanja onih istih pozicija koje se konstruiraju na taj na~in. Butlerova se osvrnula na svoju temeljnu postavku o performativnosti i upozorila da Zakon Simboli~kog nije determiniran nego performativan, da se citira i istodobno reproducira citiranjem, i da temelja u stadijumu ogledala doista nema, jer je temelj unesen u ogledalo prije, tokom, poslije identifikacije i da ta identifikacija nipo{to nije gotov ~in nego se uvijek iznova mora zaslu‘ivati i uvijek iznova poku{ava ste}i unutar spolnih pozicija kakve sami citiramo i sami stvaramo. Ako je falus ozna~itelj koji regulira sve ostale ozna~itelje, kako to da simbolizira ba{ penis? Butlerova se pita, ako polo‘aj na koji je Lacan uzdigao falus simptomatizira spekularno i idealiziraju}e ogledanje iskomadanog decentriranog tijela prije ogledala, onda tu mo‘emo vidjeti novo fantazmatsko tuma~enje organa ili dijela tijela, penisa, kao falusa; taj korak izveden je neobi~nim poricanjem njegove zamjenljivosti, zavisnosti, maju{nosti, ograni~ene kontrole, parcijalnosti. "Falus bi se onda pojavio kao siptom i njegov autoritet bi mogao biti ustanovljen metalepti~kim obrtanjem uzroka i posljedice. Falus tada ne bi bio postulirani izvor zna~enja i ozna~ivog, ve} u~inak jednog zata{kanog ozna~iteljskog lanca." 20

Ako pribjegnemo teoriji da je falus neovisan o penisu (a ona je neodr‘iva, bez obzira {to bi lijepo mogla da spasi Lacanovu stvar), Butlerova se pita da li bi mogla da se rodi pri~a o lezbijskom falusu? Lakanovski gledano, lezbijski falus ne bi dolazio u obzir. Kao prvo, ‘enska homoseksualnost ne mo‘e biti regularna seksualnost (to je neodr‘iv oblik seksualnosti) i kao takva, isklju~ena je iz heteronormativnih relacija (a falus, da ne bude zablude, i postoji kako bi odr‘ao upravo te relacije), i kao drugo, vrlo bitno, ne mo‘emo mi premje{tati falus gdje nam volja, jer nije slu~ajno za{to je on fiksiran ba{ na penisu. Butlerova smatra da falus jeste prenosiv, ali ta nam pri~a o lezbijskom falusu 20 Judith Butler, Tela koja ne{to (Re~, Beograd, 2001), str. ionako ne treba, ako izbacimo falus kao zna~e 112 privilegiranog ozna~itelja. Mnogi teoreti~ari RAZLIKA/DIFFÉRANCE

194

se pitaju {ta bi bilo da falus simbolizira recimo glava, ruka, noga, jetra. Ki{obran. Televizor. Da li bi onda feministice razmislile o podr‘avanju Lacanovog Simboli~kog? Ali to su pitanja koja nemaju upori{ta, jer Lacan nije rekao da falus simbolizira ruka, noga, jetra, televizor. Penis. It’s all about penis. I ta relacija falus-penis dokazuje da Lacanova teorija te‘i proizvodnji isklju~ivo falogocentri~nih, heteronormativnih relacija. Stoga, mo} da odlu~uje o tome {to je prihvatljivo a {to ne, kakve pozicije smijemo usvojiti a kakve ne, kako diskurs treba da uvjetuje a kako ne, pripada onome tko ima penis. Jer da nema penisa, ne bi bilo ni falusa da ga simbolizira. Butlerova zaklju~uje da nije potreban novi dio tijela, ve} smjenjivanje vladaju}e (heteroseksisti~ke) simbolike spolne razlike i kriti~ko osloba|anje alternativnih imaginarnih shema za konstruiranje mjesta erogenog zadovoljstva. A relacije penis-falus, falus-penis treba ponovno promisliti, ne time {to }emo insistirati na razlikovanju nego na ~vrstoj falogocentri~noj vezi.

Literatura: ♦ Butler, Judith, Nevolje s rodom, Zagreb: @enska infoteka, 2000. ♦ Butler, Judith, Tela koja ne{to zna~e. O diskurzivnim granicama pola, Beograd:

Samizdat B92, 2001. ♦ Culler, Jonathan, Knji‘evna teorija. Vrlo kratak uvod, Zagreb: AGM, 2001. ♦ Fas, Dajan, Unutra i izvan, Beograd: Centar za ‘enske studije, 2003. ♦ Kristeva, Julia, Mo}i u‘asa, Zagreb: Naprijed, 1989. ♦ Lakan, @ak, Spisi, Beograd: Prosveta, 1983. ♦ [uvakovi}, Mi{ko, Postmoderna (73 pojma), Beograd: Alfa, 1995. ♦ Wittig, Monique, Lezbejsko telo, Beograd: Feministi~ka izdava~ka ku}a 94, 2002.

Selma Ke{etovi}, ro|ena 2. 11. 1982. godine u Tuzli. Objavljivala je prozu i poeziju u ~asopisu Album u kojem se pojavljivala i kao go{}a-urednica. U za~etku Balkanskog knji‘evnog glasnika radila je kao regionalna urednica i objavljivala prozu i eseje. Trenutno ~eka da diplomira na Odsjeku za bosanski jezik i knji‘evnost Filozofskog fakulteta u Tuzli. RAZLIKA/DIFFÉRANCE