Josip Broz Tito

GIMNAZIJA„MUSA ĆAZIM ĆATIĆ ” TEŠANJ

ULOGA I ZNAČAJ Josipa Broza TITA MATURSKI RAD IZ HISTORIJE

Školska 2009/2010 Tešanj

Učenik:Kavazović Nermin Mentor: Deljkić Jasmina, prof.

Portret predsjednika Tita iz 1979. godine

2

SADRŽAJ I. UVOD____________________________________________________________________________________________________4 1.1 Opće naznake _______________________________________________________________________________________4 1.2 Komunistička Partija Jugoslavije____________________________________________________________________4 II. JOSIP BROZ TITO: ULOGA I ZNAČAJ_______________________________________________________________5 2.1. Djetinjstvo i rana mladost_________________________________________________________________________ 5 2.2. Vojska, rat, revolucija______________________________________________________________________________ 6 2.3. Politički angažman i politička stvaranja__________________________________________________________ 7 2.4. Na čelu Partije______________________________________________________________________________________ 7 2.5. Drugi svjetski rat___________________________________________________________________________________ 8 2.6. Na čelu Partizanske vojske________________________________________________________________________ 9 2.7. Temelji nove Jugoslavije__________________________________________________________________________ 11 2.8. Sukob Tito-Staljin__________________________________________________________________________________ 11 2.9. Tito postaje maršal________________________________________________________________________________ 12 2.10.Titov rođendan-Dan mladosti___________________________________________________________________ 12 2.11.Radničko samoupravljanje-Titova uloga_______________________________________________________ 13 2.12.Tito državnik______________________________________________________________________________________ 13 2.13.Na putevima mira_________________________________________________________________________________ 13 2.14.Pokret nesvrstanih________________________________________________________________________________ 14 2.15.Konferencija nesvrstanih zemalja_______________________________________________________________ 15 2.16.Ustav iz 1974._____________________________________________________________________________________ 16 2.17.Tito putuje po Jugoslaviji_________________________________________________________________________ 17 2.18.Tito-armija________________________________________________________________________________________ 17 2.19.Tito-omladina_____________________________________________________________________________________ 17 2.20.Titove žene________________________________________________________________________________________ 17 2.21.Veći od smrti_______________________________________________________________________________________18 III. ZAKLJUČAK________________________________________________________________________________________ 20 LITERATURA___________________________________________________________________________________________21 SADRŽAJ________________________________________________________________________________________________ 3

3

I. UVOD

OPĆE NAZNAKE Ovu temu biram jer želim da se bolje upoznam sa ličnošću Josipa Broza TITA, vladara i velikana, čiji je lik i djelo prepoznatljiv u cijelom svijetu. Život Josipa Broza Tita je zanimljiv od njegovog ranog djetinjstva i mladosti,njegovog angažovanja u Komunističkoj partiji,učešća u drugom svjetskom ratu ,općenito njegovom vladavinom. Posebno interesovanje za ovu temu je činjenica da je Josip Broz Tito bio doživotni vladar jedne zemlje koja je bila i naša domovina.Moja interesovanja su vezana i za činjenice da je ovaj čovjek uspio godinama da u jednoj velikoj multinacionalnoj državi razvije i sačuva bratstvo i jedinstvo.

KOMUNISTIČKA PARTIJA JUGOSLAVIJE

„ Zastava Komunističke partije Jugoslavije“

Komunistička partija Jugoslavije, kasnije Savez komunista Jugoslavije je naziv za političku partiju komunističke orijentacije koja je bila na vlasti u Jugoslaviji Osnovana je 1919. pod nazivom Socijalistička radnička partija (komunista) okupivši članove i simpatizere raznih socijaldemokratskih i socijalističkih stranaka iz zemalja koje su godinu dana ranije ušle u novostvorenu Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca. Poticaj stvaranju je dala i oktobarska revolucija u Rusiji. Godine 1920. je na kongresu u Vukovaru promijenila ime u Komunistička partija Jugoslavije. Iste godine je KPJ „Obznanom“ ograničen, a godinu dana kasnije Zakonom o zaštiti države zabranjen rad. KPJ je otada djelovala u ilegali, i posao im je bio znatno otežan. Nakon donošenja Ustava 1921., za koji izabrani predstavnici KPJ nisu glasali, donosi se i Zakon o zaštiti države kojim se partiji u potpunosti zabranjuje rad, a njezini se zastupnici utamničuju. Manji dio članova odlučuje se na obnovu djelovanja u ilegali. Ukinuta je godine 1989. 4

II. JOSIP BROZ TITO: ULOGA I ZNAČAJ

Titova rodna kuća a Kumrovcu,

hr.wikipedia.org/wiki/Josip_Broz_Tito

2.1. DJETINJSTVO I RANA MLADOST Josip Broz je rođen 7. Maja 1892. u Kumrovcu u Hrvatskom Zagorju. Otac mu je bio težak Franjo Broz a majka Marija, rođena Javoršek, bila je Slovenka. Josip je sedmo dijete po rodjenju roditelja od petnaestoro djece.Osmero djece je umrlo a sedmero je ostalo u životu.Roditelji su mu bili siromašni,tako da je djetinjstvo Josipa Broza Tita bilo teško.Od svoje rane mladosti,tačnije još u djetinjstvu morao je da obavlja teške fizičke poslove.U sebi je nosio duboko urezano majčino vaspitanje.Titova majka je bila stroga i pravična žena,i u tom duhu je vaspitala svoju djecu.Osnovnu školu je završio u svom rodnom mjestu,ali i ti dani Titovog života su bili teški.Nije imao vremena za učenje jer kako reče u jednoj svojoj biografiji: „Bio sam radna snaga“,“teško se učilo“...“djetinjstva stvarno nisam imao“...1 Pošto su Kumrovec i Zagorje bili odviše siromašni,po završetku osnovne škole morao je otići daleko od kuće.U svojoj petnaestoj godini otišao je u Sisak,na kelnerski zanat,koji nije želio.Poslije je promijenio zanat i pohadjao šegrtsku školu u kojoj je pored stučnih predmeta sticao znanja iz hrvatskog jezika ,istorije i geografije.Pored šegrtske škole u bravarskoj radionici sticao je znanje o zanatu, gdje je mukotrpno radio tri godine.U toj radionici bio je svakodnevno maltletiran,čak i fizički zlostavljan,što je doprinjelo njegovom brzom sazrijevanju,ali i sticanju novih prijatelja koji su bili u istom položaju. Josip Broz Tito zanat je završio 1910.godine,i odmah otišao u Zagreb s ciljem da se zaposli,ali posao nije našao.Tražeći posao obišao je čitavu Austro-Ugarsku Monarhiju i svuda se 1

Vidjeti: www.dobaheroja.page.tl/Tito-_-&%23381;ivot-i-rad.htm

5

priključivao radničkim zborovima i pažljivo slušao šta govore vodje radnika i socijalista.U tom periodu se vodila borba za život dostojan čovjeka,za veće nadnice i društvenu pravdu.Njegovi radni angažmani do 1913.godine bili su po različitim gradovima:Ljubljana,Kamnik i itd...Sa grupom radnika u 1911.godini otišao je u Češku gdje je radio do 1912.godine. Na povratku za domovinu zaposlio se u Beču gdje ga je zatekao balkanski rat.,Radeći u različitim radionicama Josip Broz se susretao sa ljudima različitih političkih pogleda.Vojne vještine Josip Broz je stekao u vojsci gdje je i osvojio srebrnu medalju na prvenstvu Austro-Ugarske vojske u mačevanju.

2.2. VOJSKA, RAT, REVOLUCIJA Marševi i parade, ubrzano naoružavanje i druge ratne pripreme odvijali su se u čitavoj Evropi.Došlo je i do čuvenog sarajevskog atentata. Atentat je kao što je poznato, poslužio Austriji kao povod za napad na Srbiju, koja je odbila da prihvati ponižavajući ultimatum.Među 350.000 pripadnika jugoslovenskih naroda mobilisanih u austrougarskoj vojsci nalazio se i 22-godišnji Josip Broz. Nakon izbijanja rata protiv Srbije, borio se na srpskom frontu od augusta do decembra 1914. U januaru 1915. njegov puk je prebačen na Karpate, na bojište protiv Rusa, gdje je u jednom okršaju sa Čerkezima bio ranjen, zarobljen i kao ranjenik zarobljenik prebačen u bolnicu.2U zarobljeništvu je mnogo čitao, naučio ruski i pročitao mnogo djela ruskih klasika.Po ozdravljenju Josip Broz bježi i prisustvuje raznim demonstracijama, a za njega do tada su bile najvažnije poznate julske demonstracije protiv Privremene vlade koje su organizirali boljševici 3.Bio je oduševljen snagom i organizacijom tih demonstracija i u njima je sam vidio kakvu snagu predstavlja radnička klasa.Poslije demonstracija pokušava pobjeći u Finsku, ali ga zatvaraju u Petropavlovskoj tvrđavi. Na putu za Sibir, gdje ga sprovode kao hapšenika, bježi od svojih sprovodnika i uspjeva da se pridruži boljševcima. Zajedno sa 35.000 svojih zemljaka Josip Broz se borio u redovima Crvene armije za sovjetsku vlast. U tim burnim danima primljen je u članstvo Partije. Poslije završetka rata 1918. godine izmijenila se karta Evrope. Pobjedom Srbije i njenih saveznika raspada se klonulo austrougarsko carstvo i stvaraju nove države. Proglašena je i Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca. Tako su se prvi put u svojoj historiji jugoslovenski narodi uspjeli da se ujedine.

2

Čerkezi su narod u srednjem i sjeverozapadnom Kavkazu. Boljševici (ili maksimalisti) bili su organizacija profesionalnih revolucionara koju je osnovao Vladimir Lenjin. Vidjeti:http://sr.wikipedia.org/sr-el/Бољшевици 3

6

„U rovu tijekom prvog rata“ http://povijest.net/sadrzaj/zivotopisi/hr/281-tito.html

2.3. POLITIČKI ANGAŽMAN I POLITIČKA STVARANJA Augusta 1920. godine Broz se vraća u svoju zemlju, duboko utonulu u siromaštvo.Pod uticajem oktobarske revolucije, u Jugoslaviji je 1919. Godine osnovana Komunistička partija, koja je ubrzo postala najača u Evropi i koja je na prvim izborima u Parlamentu dobila 59 poslaničkih mjesta. Međutim, legalni rad Komunističke partije traje kratko. Kralj Aleksandar stavlja je van zakona i samo nekoliko godina kasnije zavodi vojnu diktaturu sa generalom Živkovićem na čelu. Nastupaju dani borbe u ilegalstvu, štrajkovi, hapšenja. Veliki broj poslanika, među kojima gotovo cijeli Izvršni odbor Partije, otjeran je na robiju, a godine 1928. uhapšen je i Josip Broz kao partijski radnik. Na suđenju u Zagrebu, osuđen je na pet godina robije. U teškim uslovima izdržavanja kazne Josip Broz se aktivno bavio partijskim radom među zatvorenicima. Marta 1934., Broz izlazi iz zatvora u kućni pritvor u Kumrovcu, ali ubrzo odlazi i počinje živjeti s lažnim dokumentima. U partijskom radu počinje koristiti ime Tito (to je često ime u Zagorju i nema neko posebno značenje).Izabran je za člana Pokrajinskog komiteta Komunističke Partije Jugoslavije. Partija, koja je akcijama režima 1928-1932. bila gotovo uništena, u to se vrijeme počela oporavljati. Centralni komitet Komunističke Partije Jugoslavije nalazio se u Beču, gdje Broz ide u julu 1934., te je određen za člana Politbiroa Jugoslovenske Partije. Jedno vrijeme dok je boravio u Moskvi radio je u Komiterni kao politički referent u jugoslovenskoj sekciji.4

2.4. NA ČELU PARTIJE Krajem augusta 1936. godine u Moskvi je na savjetovanju rukovodećeg partijskog aktiva, obavljena analiza rada CK KPJ (Centralni komitet Komunističke Partije Jugoslavije), Josip Broz Tito je dobio naređenje da pređe u zemlju i da tamo stvori uslove za formiranje rukovodstva, da preuzme neposredno rukovođenje i da odgovara za rad Partije. 4

Komiterna (treća komunistička internacionala) je stvorena na poticaj Vladimira Iliča Lenjina i ona je označavala organizaciju svih komunističkih partija svijeta. Ideja je bila da Komiterna treba učestvovati u pripremanju i izvoĎenju svjetske revolucije.

7

1937. godine Josip Broz postaje generalni sekretar KP Jugoslavije i preuzima punu odgovornost za Partiju iste godine je dobio i mandat da rukovodi političkim sekretarijatom Komiterne i tada je preuzeo punu odovornost za Partiju. Na čelu KPJ Broz dosta brzo rješava nesuglasice između raznih frakcija unutar članstva, čvrstom rukom uklanja većinom stariji kadar te oko sebe okuplja mlađe snage (Đilasa, Kardelja, Rankovića koji ga već tada zbog njegovih godina zovu „Stari“). Tek početkom 1939. Kominterna ga i službeno potvrđuje kao generalnog sekretara KPJ. Brozova čvrsta ruka u organiziranju partije vidjela se i na V. zemaljskoj konferenciji KPJ u Zagrebu gdje je zagovarao oružanu borbu za dolazak na vlast i Sovjetski model vlasti, što je tada podržavala i Kominterna kojoj je u interesu bilo rušenje Jugoslavije kao „buržoaske Versajske tvorevine“.

2.5. DRUGI SVJETSKI RAT Početkom drugog svjetskog rata, jugoslovenski komunisti su neprestano upozoravali na jačanje fašizma u Evropi. Narodi Jugoslavije odlučno su se suprostavili Trojnom paktu i hrabro izašli na ulice sa parolom: „Bolje rat nego pakt“ Narodi su pokazali nepokolebljivu težnju za nezavisnošću i svojom slobodom.Pod pritiskom naroda, pakt sa Hitlerom koji je sklopio sa princom Pavlom biva raskinut.5 Tito i vodstvo Partije bježe te pokušavaju organizirati prvi otpor Osovinskim okupatorima. 10.aprila 1941. Osniva se Vojni komitet za pružanje otpora Osovinskim silama. Sile osovine činile su Njemačka, Italija i Japan Ipak ubrzo moraju napustiti položaje te su većinu ratnih operacija komunističke snage bile u podređenom položaju izbjegavajući otvorene sukobe s većim protivničkim jedinicama. Početkom rata. samo KPJ je bila spremna pružiti otpor silama osovine i to jer je stranačka struktura bila zbog dugotrajnih progona organizirana i uvježbana za otpor u ilegali. U Drugom svjetskom ratu Tito je nesporni vođa komunističkoga partizanskoga pokreta otpora i glavni organizator strategije i taktike partizanskoga tipa ratovanja, kao i političkih odluka koje će oblikovati buduću Jugoslaviju na razvalinama uništenih osovinskih saveznika i spriječiti obnovu monarhističke karađorđevićevske Jugoslavije. Hitler je bio veoma ljut na jugoslovenski narod koji je odbio ruku prijateljstva i odlučuje ga strahovito i krvavo kazniti za primjer Evropi i cijelom svijetu. Bez objave rata, Hitlerovi vojnici sa saveznicima napadaju Jugoslaviju i 17. Aprila 1941. godine Jugoslavija potpisuje bezuslovnu kapitulaciju. Komunistička partija Jugoslavije, na čelu sa Josipom Brozom Titom, nikada nije priznala kapitulaciju. Još prije potpisivanja kapitulacije, Centralni komitet Komunističke partije Jugoslavije upućuje Proglas narodima Jugoslavije, u kome je rečeno da će komunisti i radnička klasa ustajati do konačne pobijede u prvim redovima narodne borbe protiv osvajača. Centralni komitet KPJ, sa Josipom Brozom na čelu, koji je već dobio ilegalno ime Tito samo nešto dva mjeseca nakon kapitulacije kraljevske vojske, pozvao je narod na ustanak. U proglasu, upućenom svim narodima Jugoslavije, stajalo je: „Kucnuo je sudbonosni trenutak. Naprijed u posljednji i odlučni boj protiv fašizma!“ 5

Vidjeti: www.sh.wikipedia.org/wiki/Pavle_Karađorđevid

8

2.6.NA ČELU PARTIZANSKE VOJSKE Krajem 1941. formirana je Prva proleterska brigada, a ubrzo se osnivaju nove. Zajedno sa Nijemcima i Italijanima protiv Tita i partizana se bore Bugari, Mađari, kao i domaći izdajnici: ustaše, četnici i drugi.Tito je mnogo puta govorio kako im je bilo teško jer, kad su išli u ofanzivu morali su da vode starce, majke i djecu te su mnogi nevini ginuli. Bilo mu je teško gledati kako stradaju najmlađi Jugosloveni, oni koji su tek počeli da žive. Pokreti partizanskih trupa bili su naročito otežani kada se sa njima nalazio veći broj ranjenika. Pet njemačkih divizija, šest italijanskih, jake grupe ustaša i četnika napadali su u ovoj ofanzivi svom žestinom. Vodila se ogorčena borba za spašavanje 4.000 ranjenih partizana, koji se nisu smjeli prepustiti neprijatelju.

„Srušeni željezni most na Neretvi“

Tito je u tim dramatičnim trenutcima primjenio već čuvenu taktičku varku. Naredio je da se ruši most na rijeci Neretvi, kuda je jedino bio moguć prijelaz na lijevu obalu, i tako obmanuo neprijatelja, stvorivši kod njega uvjerenje da su partizani odustali od kretanja u tom pravcu. Na brzini je improviziran novi most, preko koga su partizani sa svojim ranjenim drugovima prešli željenu obalu, dok su se neprijateljske jedinice pregrupisale očekujući njihov prodor na suprotnoj strani. Teško naoružanje, koje nije moglo biti prebačeno na drugu obalu, moralo se uništiti. Na kraju njemačkom komadantu fon Leru je ostalo da izvijesti: „Partizanima je uspjelo da se do posljednjeg čovjeka probiju iz našeg obruča“. A Himler je grupi njemačkih oficirakao primjer upornosti isticao partizanskog komadanta Tita: „On je naš neprijatelj, ali ja bih želio da imam takve ljude koji bi bili vođe i koji bi imali takvu odlučnost i tako čvrste nerve da se ne predaju ni kad su potpuno opkoljeni“. Nakon „bitke na Neretvi“ ubrzo je uslijedila i peta neprijateljska ofanziva, legendarna bitka na Sutjesci. U toj borbi, simbolu bitke naroda Jugoslavije, 12 hiljada izgladnjelih boraca, odnijeli su pobjedu nad desetostruko jačim neprijeteljem. 9

U toj najtežoj i najslavnijoj borbi Tito je ranjen. Nijemci skoro uspjeli u naumu da likvidiraju Tita kad je bomba pala pored čelne skupine i ranila ga u ruku. Titov pas,njemački ovčar Luks se, prema navodima, žrtvovao da spasi Titu život.

„Ivan Ribar i ranjeni Tito tijekom Bitke na Sutjesci“. hr.wikipedia.org/wiki/Bitka_na_Sutjesci

Ljubav prema rodnoj grudi, bratstvo iskovano u borbama, kao i vjera u velike komunističke ideale za koje se podnose žrtve, u tim presudnim trenutcima, pokazali su se moćnijim i od višestruko nadmoćnijeg neprijatelja. Na slobodnoj teritotiji stvarani su narodnooslobodilački odbori. 29.novembra 1943. Godine u bosanskom gradiću Jajcu odžano je drugo zasjedanje AVNOJ-a. Najvažnija odluka zasjedanja u Jajcu bila je da se buduće uređenje zemlje zasnuje na federativnom principu. Konačno su saveznici saznali pravu istinu o ratovanju u Jugoslaviji i pečeli su izdašnije pomagati Titovu vojsku u ratnom materijalu i zbrinjavanju ranjenika.Partizanska vojska postraje moderno naoružana armija. Jačanje narodnooslobodilačke vojske prinudili su Hitlera da pripremi novi plan kako bi uništio Tita. Na sam Titov rođendan, izvršen je desant na Drvar, operacija „Konjički skok“. U pećini kraj Drvara nalazio se Štab sa vrhovnim komandantom Titom i članovima angloameričkih i sovjetskih misija. Hitlerovo naređenje bilo je krajnje energično: „Po svaku cijenu uhvatiti komandanta Tita!“. Svaki padobranac imao je uza se Titovu fotografiju. U ovom ratovanju Josipu Brozu Titu je pomoć stizala od saveznika u većem obimu i brodovima Da bi istakli saradnju sa partizanima, na oslobođenju teritoriju Čerčil je poslao svog sina Rudolfa. Ubrzo zatim u Napulju se sastaju Tito i Čerčil i dogovaraju se o usklađivanju ratnih operacija partizana i savezničke vojske u Italiji.6 Prošlo je pet teških godina od posljednjeg Titovog boravka u Moskvi.Ovjenčan je slavom velikih pobijeda, legendarni partizanski komadant našao se ponovo u sovjetskom glavnom gradu, ali sada ne da podnosi izvještaje i primi instrukcije, već da se dogovara.Prvi put se susreće sa Staljinom.

6

Vidjeti: www.bs.wikipedia.org/wiki/Winston_Churchill

10

Razgovarali su o zajedničkim operacijama.Tito je tražio jednu tenkovsku diviziju koja bi pomogla partizanskim jedinicama da oslobode Beograd. Oktobra 1944. Godine počela je krvava bitka za Beograd. Partizanske jedinice, sastavljene od boraca iz svih krajeva Jugoslavije zajedno sa borcima Crvene armije, šest dana su neprekidno vodile borbu za svaku ulicu sve do oslobođenja glavnog grada Jugoslavije.

2.7.TEMELJI NOVE JUGOSLAVIJE 1945. godine pao je i Berlin zajedno sa Hitlerom, rat je bio zavrešen za Josipa Broza Tita. On je već tada počeo da razmišlja o tome kako da se očuva skupo plaćeni mir. 29. novembra 1945. Godine proglašena je Federativna Narodna Republika Jugoslavija. Stvorena je je zajednica ravnopravnih naroda i narodnosti sastavljena od šest republika i dvije pokrajine. Ostvario se i Titov najveći životni san, san revolucionara. U poslije ratnim danima bila je velika oskudica i odricanje, ali Titovo prisustvo i Titova riječ davali su novu snagu, da se istraje i prebrode teškoće. Obraćajući se omladini, koja je prednjačila i u ratu i u obnovi i izgradnji zemlje Tito je, sa sebi svojstvenom otvorenošću govorio da su imali stotinu teških nedaća, ali i stotinu zadataka koje moraju zajedno riješiti. Omladina mu je vjerovala jer je u njemu gledala simbol pobijede.Sa njim nikakve teškoće nisu nesavladive. Tito je jedan od najistaknutiji boraca za mir i prijateljstvo među narodima. Neposredno poslije rata Tito je želio da razvije prijateljske odnose sa pet istočnoevropskih zemalja koje su zakoračile na put izgradnje socijalizma. U Bugarskoj je sklopljeno novo prijeteljstvo, u napaćenoj Poljskoj je dočekan kao saborac u borbi protiv fašizma. U susjednoj Rumuniji pola miliona ljudi stajalo je na snijegu i slušalo Titove riječi o zajedničkom cilju, o socijalizmu. U Mađarskoj i Čehoslovačkoj su kao i sa ostalim socijalističkim zemljama potpisan ugovor o prijateljstvu i uzajamnoj saradnji.

2.8. SUKOB TITO - STALJIN Došla je 1948. godina ozloglašenom Rezolucijom Infobiroa, kojom su osuđeni Komunistička partija Jugoslavije i Tito. Njegova suština je pokušaj velike sile (SSSR) da nasilnim putem promijeni državno rukovodstvo u jednoj maloj državi i nametne svoje, obrazlažući to tobožnjom izdajom socijalizma od strane jugoslovenskih lidera i svrstavanjem zemlje u zapadni blok, što je bila besmislica: Srce Jugoslovena je uvijek bilo u Moskvi! Međutim, Rezolucija nije mogla da pokoleba jugoslovenske komuniste i njihovu vjeru u Tita. Još jednom osvijedočeno je jedinstvo Partije i naroda, koje je tako snažno manifestovano na Petom kongresu KPJ. Jugoslavija je bila tek izašla iz jednog krvavog oslobodilačkog i građanskog rata, a zaprijetio je novi. Tito i KPJ učinili su sve da se spoljni i unutrašnji sukob izbjegne. Jugoslavija je ostala usamljena i izolovana, nemoćan da razbije jedinstvo Titove partije, Staljin organizuje propagandnu kampanju i ekonomsku blokadu.Tito je o tome sažeto rekao: „Oslonili 11

smo se na sopstvene snage, sopstvene kadrove, i kao u najtežim trenutcima u našoj historiji narod je razvio nezapamćen stvaralački polet i odlučnost da sačuva nezavisnost koja je bila ugrožena“. Oni koji su aktivno podržavali optužbe i agresivne postupke SSSR protiv zemlje, sudski i administrativno su kažnjavani i upućivani na usamljena jadranska ostrva Goli Otok i Grgur.

2.9. TITO POSTAJE MARŠAL Bilo je to na povijesnom zasjedanju AVNOJ-a. Josip Vidmar je predložio u ime slovenske delegacije da se u Narodnooslobodilačkoj vojsci uvede čin "maršala Jugoslavije" i zamolio predsjedništvo AVNOJ-a da taj čin kao prvom dodijeli komandantu drugu Titu.7 Prijedlog je bio primljen s burnim oduševljenjem. Novoizabrano predsjedništvo se odmah sastalo i dodijelilo je čin, kako je bilo predloženo.

2.10.TITOV ROĐENDAN - DAN MLADOSTI Prvi pozdrav iz srca naroda i mladosti pošao je prema Titu ratne i pobjedničke 1945.godine. Kad se rodila ideja o Titovoj štafeti još je bjesnio ratni vihor, ali sloboda je bila sasvim blizu, na dohvat ruke. I u njoj, rođena je prva štafeta, koja će, nošena rukama boraca, omladinaca, djece, prenijeti drugu Titu pozdrave za njegov nastupajući rođendan. U tu zamisao je, u stvari, bila utkana želja da svako, držeći štafetnu palicu u svojoj ruci, prisno, iz srca, stisne ruku čovjeku koji je uvijek bio prvi, čelni u koloni ratnika na slavnim bojištima revolucije, dovodeći je do pravog i najvećeg cilja - do slobode.

„Tito prima Štafetu mladosti, 1979. Godine“

http://sr.wikipedia.org/sr-el/Јосип_Броз_Тито

Uoči 53.rođendana druga Tita, Odjeljenje za sport i fiskulturu Ujedinjenog saveza antifašističke omladine Jugoslavije su organizovali masovna omladinska štafetna trčanja širom Jugoslavije. Mladi trkači nosili su lijepo izrađene palice i u njima pismenu čestitku o rođendanu Maršala i nosili su u Beograd pozdrave naroda, koji će ih putem dočekivati...

7

Vidjeti: www.sl.wikipedia.org/wiki/Josip_Vidmar

12

2.11.RADNIČKO SAMOUPRAVLJANJE - TITOVA ULOGA Na planu unutrašnje politike Tito je 1950. godine inicirao uvođenje radničkog samoupravljanja kao pokušaja sprečavanja dalje birokratizacije jednopartijskog sistema, a kasnije, u 60-im, niz privrednih i političkih reformi koje su išle na reduciranje nasilja državnog aparata nad seljacima i inteligencijom, jačanje prava republika naspram državnog centralizma i uvođenje elementarne tržišne privrede. Koristeći svoja prirodna bogastva, nekada zaostala agrarna zemlja, u novim uslovima, stvara modernu industriju čiji razvitak poslije rata spada među najbrže u svijetu. Oduševljen opštim privrednim napretkom, Tito je konstatovao: „Mi smo uspjeli da savladamo zaostalu ekonomsku strukturu, da osiguramo energetske izvore, da modernizujemo poljoprivredu i saobraćaj, da, stvarajući nove industrijske grane koje prije rata nisu postojale, stvorimo novu industriju“. U svim fazama privrednog razvoja zemlje Titov doprinos je bio ogroman. On posjećuje velika gradilišta, fabrike, radne kolektive; uzdiže elan i pruža podršku. U fabrikama, među radnicima, uočava probleme i bori se za njihovo brže riješavanje u političkim i zakonodavnim tijelima. Sluša i govori na mnogim skupovima radnih kolektiva u želji da pronikne u sve probleme, da se izbliza upozna sa svim privrednim teškoćama sa kojima se susreće radni čovijek. Na sajmovima u zemlji pomno prati nova dostignuća jugoslovenske privrede(njene proizvode), poslovnu saradnju preduzeća u zemlji, kao i aranžmane sa stranim partnerima. Razvitak poljoprivrede nikada nije izmicao Titovoj pažnji.Interesovao se za preobražaj sela i život seljaka. Primjenom agrotehničkih mjera i drugih tekovina savremene nauke, uz racionalnu organizaciju proizvodnje, pod rukovodstvom velikog broja vrsnih stručnjaka, poljoprivreda u mnogim granama dostigla je visok, a u nekim i najviši svjetski nivo. Najbolji rezultati postižu se na velikim socijalističkim gazdinstvima.

2.12. TITO DRŽAVNIK Josip Broz Tito je iz rata izašao kao priznati državnik, vođa u antifašističkom ratu, zaslužan za vraćanje Hrvatskoj Istre, Rijeke i ostrva, kao i proširenje Slovenije. Po završetku rata zauzimao je ključne državne i političke položaje: predsjednik privremene vlade Demokratske federativne Jugoslavije, vrhovni komandant Jugoslovenske armije i Ministar odbrane, generalni sekretar KPJ. U januaru 1953. godine Tito je izabran za predsjednika Republike.

2.13. NA PUTEVIMA MIRA Osam godina poslije rata Tito je na poziv V.Čerčila posjetio Veliku Britaniju. Bilo je to vrijeme kulminacija hladnog rata. Razlog susreta dva saeznika je da ožive uspomene na zajedničke borbe tokom prošlog rata i da obnove prijateljske odnose.

13

Tito je posjetio i Norvešku. U sjevernoj Norveškoj, u nacističkim logorima, bilo je zatočeno više od pet hiljada Jugoslovena. Prijateljstvo, započeto u vrijeme iskušenja, patnji i stradanja, još se više razvilo u miru. Za sve vrijeme postojanja Organizacije ujedinjenih nacija, Tito i Jugoslavija je, kao zemlja koja je učestvovala u njenom stvaranju, radila na jačanju i uticaju svijetske organizacije. Godine 1955, dogodio se događaj od izuzetne važnosti. Grupa sovjetskih rukovodilaca došla je u Beograd da se izvini jugoslovenskim narodima i njihovom rukovodstvu za nepravdu koja im je učinjena zloglasnom Rezolucijom Infobiroa i svim onim što je poslije uslijedilo. Taj dolazak istovremeno je predstavljao priznanje narodima Jugoslavije za velike rezultate u izgradnji socijalizma. Nakon toga Tito je u Moskvi dočekan kao saborac iz rata i vijesnik novih vremena. Stotine hiljada sovjetskih građana u svim gradovima koje je Tito posjetio pozdravili su novi put svog rukovodstva i ponovno zbliženje između dvije zemlje. Oktobra 1963. Godine Tito je posjetio i Sjedinjene Američke Države. Dva predsjednika, borci iz posljednjeg rata, razgovarali su o daljem razvoju između dvije zemlje, započete u ratu i

uspiješno nastavljene poslije rata, uprkos činjenici da pripadaju različitim društvenim sistemima.

2.14POKRET NESVRSTANIH Početkom Hladnog rata došlo je do blokovske podijele na Istok i Zapad. ISTOK: Sjevernoatlantski pakt ili organizacija sjevernoatlantskog ugovora 1949. godine u Washingtonu, kojem su pripadale: SAD, Kanada, Velika Britanija, Island, Belgija, Nizozemska, Luxemburg, Francuska, Danska, Norveška, Portugal i Italija. Paktu je sjedište bilo u Parizu. Poslije su se pridružile Grčka, Turska i SR Njemačka. ZAPAD: Varšavski pakt 1955. godine u Varšavi, pripadale su mu : SSSR, Albanija, Bugarska, Čehoslovačka, Mađarska, DR Njemačka, Poljska i Rumunjska. Paktu je sjedište bilo u Moskvi. Shvativši kakve opasnosti prijete čovječanstvu Josip Broz Tito uporno je poticao i širio ideju suradnje među državama. Vodio je bitku nesvrstavanja : prava svake zemlje na vlastiti put razvoja!

„Naser, Tito, Nehru“

14

18. i 19. maja 1956. godine na Briunima susreli su se Tito, Nehru i Naser.8 Vodili su razgovor o situaciji u svijetu, dogovarali zajedničku akciju protiv blokovske podjele i ratne opasnosti. To je bio početak organiziranja Pokreta nesvrstanih. Krize što su potresle svijet 1960. godine, zaoštravale su se i 1961. godine. Sukob oko podijeljenog Berlina bio je doveo vodeće sile dvaju blokova gotovo na rub direktnog obračuna. U toj zaoštrenoj međunarodnoj situaciji rađa se inicijativa da se održi svjetski sastanak šefova država i vlada zemalja koje su se deklarirale za nesvrstanu politiku i mir. U organiziranju tog sastanka predsjednik Tito odigrao je najveću ulogu. U lipnju 1961. godine sastaju se u Kairu ministri vanjskih poslova i ustanovljuju osnovne uvjete prema kojima se neka zemlja može nazvati nesvrstanom : da njezina politika bude nezavisna, zasnovana na miroljubivoj koegzistenciji i nesvrstavanju, da podržava oslobodilačke pokrete, da ne pripada nijednom vojnom paktu.

2.15. KONFERENCIJE NESVRSTANIH ZEMALJA Prvi septembar 1961. godine u Beogradu održana je prva konferencija nesvrstanih zemalja. Dvadeset i pet šefova država i vlada nesvrstanih zemalja zasjedali su pet dana. Na konferenciji su objavili : ″ Izjavu o opasnosti od rata i za mir ″. Posebno pismo upućeno je predsjedniku Kennedyu i premijeru Hruščovu od kojih se traži da se uzdrže od svake akcije što bi moglo izazvat rat. Usvaja se i povijesni dokument Beogradska deklaracija u kojoj su od svih prisutnih državnika potpisani opći principi politike nesvrstavanja. Nakon prve konferencije predsjednik Tito odlazi na put u zemlje Latinske Amerike, tamo širi ideje i principe politike nesvrstavanja. Iz Latinske Amerike odlazi u posjet SSSR-u, DR Njemačkoj, Mađarskoj, Rumunjskoj, Finskoj, a kasnije i Liberiji. Broj nesvrstanih zemalja naglo se povećao. Već početkom 1964. godine pokreće se inicijativa za novi sastanak nesvrstanih zemalja. Druga konferencija održana je u 10. mjesecu 1964. godine u Kairu, sudjelovalo je četrdeset i sedam šefova država i vlada i tri zemlje promatrača. U Kairskom dokumentu jasno su formulirana načela politike nesvrstanih zemalja, njihovi stavovi u svim konkretnim pitanjima međunarodne situacije i stanja u svijetu. Sastanci Tito – Nehru - Naser nastavili su se i nakon smrti Džavaharlala Nehrua. Mjesto istaknutog borca za mir i suradnju među narodima preuzela je Indira Gandhi. Treća konferencija održana je od 8. do 10. rujna 1970. godine, sudjelovalo je pedeset i četiri države i deset država promatrača.

8

Vidjeti: www.bs.wikipedia.org/wiki/Džavaharlal_Nehru Vidjeti: www.hr.wikipedia.org/wiki/Gamal_Abdel_Naser

15

Četvrta konferencija održana je od 5. do 10. rujna 1973. godine u Alžiru. Tu je Titov govor izazvao najveću pažnju učesnika i promatrača. 1975. godine održana je peta konferencija u Kolumbu, u kojoj je sudjelovalo čak osamdeset i šest država i vlada s raznih kontinenata svijeta. Tito je uspješno vodio borbu protiv blokovske podjele, šireći politiku nesvrstavanja. Putovao je svijetom, a u svakoj zemlji su ga dočekivali kao velikog državnika i istaknutog borca za mir. On je to uistinu i bio.

2.16. USTAV IZ 1974. Ustav Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, donesen februara 1974. godine, izvršio je značajne promijene u društvenom i ekonomskom uređenju zemlje. Po Ustavu, sva vlast pripada „radničkoj klasi i radnim ljudima“. U društvenom uređenju, pokrajine u sastavu SR Srbije (SAP Vojvodina i SAP Kosovo) dobile su još veća prava nego što su imala ranije. Pokrajine su imale svoja državna i partijska Predsjedništva. Njihova teritorija nije se mogla menjati bez odluke pokrajinske Skupštine. Za Bosnu i Hercegovinu, Ustav iz 1974.godine bio je afirmativan u smislu njezine državnosti je su se prema tom Ustavu, republike definirale kao države i samoupravne zajednice. Bošnjaci su prvi put ovim Ustavom dobili ravnopravni status naroda unutar jugoslovenske zajednice i to pod nacionalnim imenom „Muslimani“.

„Proslava Neograničenog mandata“

http://www.bosnaklar.net/forum/showthread.php?t=4828

Josip Broz Tito, predsjednik SFRJ, proglašen je za doživotnog predsjednika Jugoslavije, i njegovo ime je ušlo u tekst Ustava. On je bio istovremeno predsjednik Republike i predsjednik Predsjedništva SFRJ. Nakon njegove smrti sve njegove funkcije bi prešle na Predsedništvo SFRJ.

16

2.17. TITO PUTUJE PO JUGOSLAVIJI Gotovo da nema mjesta u bivšoj zemlji koje nije, makar jednom, ukazalo gostoprimstvo predsjedniku Titu. A mnoga sela i gradove posjetio je više puta.Tito je volio da sa ljudima dijeli radost i tugu. Posjećivao ih je na velikim gradilištima u zanosu radnih pobjeda, radovao se na njima povodom puštanja u pogon novih fabrika, otvaranja škola i drugih kulturnih ustanova. Privlačile su ga prirodne ljepote zemlje kao i šarolikost i bogatstvo kulturnih tradicija višenacionalne zajednice. Josipa Broza Tita su privlačile ljepote Jadrana, njegova živopisna obala i primorski gradovi, riznice kulturnog blaga i rasadnici novih stvaralačkih poduhvata. Turizam, moćna privredna grana, koja je dala i nove perspektive nekada siromašnim krajevima, naglo se razvijala uz Titovu neposrednu podršku. Putujući kroz Bosnu i Hercegovinu, zemlju u kojoj je vodio odlučujuće bitke za vrijeme narodnooslobodilačke borbe, Tito bi se prepuštao uspomenama ratnika. Skoplje, glavni grad Makedonije, zadesio je katastrofalni zemljotres. Tito je dao neposrednu podršku opštoj jugoslovenskoj akciji za obnovu i izgradnju razorenog grada, da bi šest godina poslije tragičnog dana odao priznanje graditeljima Skoplja.

2.18.TITO- ARMIJA Strateg oružane revolucije, Tito je Marksovu ideju o „naoružanom narodu“ ostvarivao svojom koncepcijom opštenarodne odbrane i društvene samozaštite, jedinstvenom praksom odbrambene spremnosti čitavog društva za odbranu tekovina socijalističke revolucije. Njegove riječi: „Radimo kao da će sto godina biti mir, a spremajmo se kao da će sutra početi rat!“ su postale životna deviza svakog građanina Jugoslavije.

2.19. TITO – OMLADINA Tito je bio veliki prijatelj mladih. Oni su uvijek, i u ratu i u miru, uzajamno podsticali i nadahnjivali. Sa omladinom je Tito ostvario najveće ratne i mirnodobske podvige. Titovo iskustvo revolucionara i vizionara dragocijeno je za mldae ljude, njihov mladalački zanos u traganju za novim i višim vrijednostima života obnavljao je njegovu energiju. Brinuo se za stvaranja što boljih uslova za razvoj djece i omladine. 25. maj, Titov rođendan, proslavljao se kao Dan mladosti u cijeloj zemlji, jer su Tito i omladina postali pojam.

2.20. TITOVE ŽENE

Josip Broz Tito za svog života je imao četiri službeno priznate žene. Prva žena mu je bila Pelagija Denisova Belousova od 1904. do 1968.Tita je upoznala kao ratnog zarobljenika i spasila ga od Kolčakovih kontrarevolucionara. Druga žena Tita je bila Herta Has .Upoznala ga je u Parizu i zajedno su bili od 1937.do 1941.Treća žena mu je bila Davorjanka Paunović – Zdenka od 1941.do1946. Bila je učesnica Narodnooslobodilačke borbe. Četvrta žena Tita sve do smrti je bila Jovanka Budisavljević Broz. Bili su u braku od 1952. do njegove smrti 1980. Sada živi u Beogradu. 17

„Josip Broz Tito sa svojom porodicom 1975. Godina“

2.21. VEĆI OD SMRTI Dana 4. maja 1980. godine u 15,05 sati u Ljubljani prestalo je da kuca srce predsjednika Socijalističke Federativne Jugoslavije i predsjednika predsjedništva SFRJ-a, maršala Jugoslavije, vrhovnog komandanta oružanih snaga SFRJ-a Josipa Broza Tita. Teški bol i duboka tuga potresla je radničku klasu, narode i narodnosti Jugoslavije, svakog čovjeka, radnika i vojnika, seljaka, intelektualca, pionira i omladinca, djevojku i majku. Čitav ljudski vijek Tito je borac za interese i historijske ciljeve radničke klase i svih radnih ljudi. Borio se cijelim svojim životom i djelom, živio žarom i humanizmom velikog revolucionarnog pregaoca i narodnog vođe. On se borio protiv politike nacionalnog ugnjetavanja u bivšoj Jugoslaviji. Suprotstavljao se pokušajima razbijanja zemlje. Tito je isticao da je zajednički životni interes očuvati i učvršćivati jedinstvo i izgrađivati SFRJ, kao zajednicu ravnopravnih naroda i narodnosti. Rukovodio se marksističkim principima neraskidive povezanosti klasnog i nacionalnog. Borio se protiv hegemonije, unitarizma i separatizma. Pobijedio je čak i Staljina. Vijest o smrti je munjevito strujala zemljom koja kao da je zamrla u bolu.To je bio najbolniji, istinski doživljen trenutak svih ljudi širom bivše Jugoslavije, i ne samo Jugoslavije. Plavi voz, kojim je drug Tito često putovao u posijete radnim organizacijama u gradovima širom Jugoslavije radi susreta i razmjene mišljenja sa saradnicima tog dana je krenuo prema Zagrebu i Beogradu.9 Hiljade suznih očiju Ljubljančana gledalo je prema prozoru sa kojeg ih je ranije otpozdravljao nasmijan i raspoložen Josip Broz Tito. Čekali su duž pruge sve do Zagreba. A Plavi voz je tiho i

9

Plavi voz je naziv za voz posebne namjene, korišten za potrebe putovanja Josipa Broza Tita.; www.hr.wikipedia.org/wiki/Plavi_vlak

18

skoro bešumno prolazio pored ljudi koji su se uz šine slili poput rijeke, da bi svom predsjedniku bar na tren uputili posljednji pozdrav i izrazili duboku zahvalnost. I Zagreb, grad Titove mladosti i prvih Titovih revolucionarnih akcija, dostojanstveno ga je dočekalo i ispratilo, ponosan na Zagorje koje ga je rodilo, na zagrebačku partijsku organizaciju i radničku klasu koja je tako puno dala i primila od njega. Na putu od Zagreba prema Beogradu opet ista slika. Najiskreniji i najtužniji oproštaj radnika, seljaka, omladine i pionira Slavonije i Srema.

„Državnici na Titovoj sahrani“ http://bs.wikipedia.org/wiki/Josip_Broz_Tito

„Kovčeg ispred hotela Skupštine SFRJ“

Dan poslije, 5. maja, Plavim vozom u Beograd je, u poslijepodnevnim satima, stigao kovčeg sa posmrtnim ostacima Josipa Broza. Mnogima je od stajanja pozlilo[nedostaje izvor], ali su dobro organizirane liječničke ekipe brzo reagirale. Za vrijeme sprovoda, Zagreb je bio u Beogradu, cijeli svijet je bio u Beogradu. Tišinu pustih ulica remetilo je samo lelujanje zastava, spuštenih na pola koplja. Beograd se u bolu slio na Trg bratsva i jedinstva. Tu na trgu i duž svih ulica prema Skupštini Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, gdje je izložen kovčeg sa tijelom Tita, tužni ali ponostni Beograđani, odali su počast i zahvalili se najdražem drugu, prijatelju svom velikom sugrađaninu.Da bi se održala počast drugu Titu stajalo se i po 15 sati. Mnogima je od stajanja pozlilo, ali su dobro organizirane liječničke ekipe brzo reagirale.U svim republikama i pokrajinama, u svim gradovima, selima, u jedinicama slavne Titove armije, u školama i svim društvenim i političkim organizacijama održani su komemorativni skupovi. I svuda jedna te ista slika, izrazi tufge, poštovanja, ponosa što su živjeli u njegovo doba i odlučnost da se nastavi njegovo djelo. Svuda isto i jedinstveno: „Mi smo Titovi, Tito je naš“ i „ Druže Tito mi ti se kunemo da sa tvog puta ne skrenemo“. Pored kovčega sa tijelom druga Tita, u hotelu Skupštine Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, prošle su i odale počast velikanu stotine hiljada Beograđana i drugih građana iz redova svih naroda i narodnosti bivše zemlje.Stotine delegacija stiglo je u Beograd na posljednji oproštaj od Tita. 8. maja 1980. godine, u Beogradu je sahranjen Josip Broz Tito.Skromno ali veličanstveno. Sahranjen je u cvijednjaku svoga vrta, između aleja ruža koje je sam uzgajao, u Užičkoj broj 15. U sredini staklene bašte, među prelijepim ružama, stoji bijela mermerna ploča na kojoj piše „Josip Broz Tito, 1892-1980“.

19

III. ZAKLJUČAK Osim što je bio političar, partizan, komunist, Tito je bio čovjek. Borio se cijelog života za mir u svijetu i za mir među svim zemljama svijeta. Borio se za Jugoslaviju i ravnopravnost njenih naroda. Zalagao se za radnike i radničku klasu, jer i on sam je bio radnik, metalski radnik. Volio je omladinu i želio je da omladini pruži sigurnu i bolju budućnost. Bio je herojski vođa u velikoj narodnooslobodilačkoj borbi i u socijalističkoj revoluciji. Tito je bio jedinstvena ličnost savremene historije. Prešao je put od siromašnog djeteta iz Hrvatskog Zagorja i mladog metalskog radnika do državnika svjetskog značenja. U toku Drugog svjetskog rata postao je legendarni vođa Jugoslavenskih partizana, postao simbolom borca za kojeg se doznalo i u najudaljenijim krajevima svijeta. Bio je priznati sugovornik tadašnjih najvećih državnika : Churchila, Staljina i Roosvelta. Veliki državnici svijeta prozvali su ga ″građaninom svijeta″.

DRUŽE TITO MI TI SE KUNEMO DA SA TVOGA PUTA NE SKRENEMO!

Vjerujem da je taj stih i danas, 30 godine nakon smrti velikoga vođe, ostao duboko urezan u srca starijih generacija, generacija koji su s ponosom pjevali Drugu Titu.

20

LITERATURA 1. KNJIGE 1.1. 1.2.

Pero Simić, „TITO, fenomen stoljeća“, Zagreb 2009. Narodna armija, „TITOVO VOJNO DELO,drugo izdanje“, Beograd 1977.

2. INTERNET 2.1. 2.2. 2.3. 2.4. 2.5. 2.6. 2.7. 2.8.

www.bs.wikipedia.org/wiki/Josip_Broz_Tito www.povijest.net/sadrzaj/zivotopisi/hr/281-tito.html www.bs.wikipedia.org/wiki/Bitka_na_Sutjesci www.komunist.free.fr/tito/bio.html www.hr.wikipedia.org/wiki/Smrt_Josipa_Broza_Tita www.hr.wikipedia.org/wiki/SKJ www.slobodnajugoslavija.com/drugTito.html www.dobaheroja.page.tl/Tito-_-&%23381;ivot-i-rad.htm

21