_joseph-needham-kineska-znanost-i-zapadpdf.pdf

Joseph Needhaxn

Kineska znanost i Zapad Velika titracija

Prevela

Branka Žodan

'f

Zagreb,. 1984.

Sadržaj Joseph N eedham kao historičar znanosti i sinolog (đr Dra­ go G r d e n i ć ) .............................................................................. Tekst na drugoj strani om ota engleskog izdanja .

.

.

.

5

12

N apom ena o transkripciji i izgovoru kineskih riječi (Mario R e b a c ) ........................................................................................ 13 U v o d .................................................................................................. 17

1. Bijeda i uspjeh kineske znanstvene tradicije

. . .

20

Znanost i tehnologija u drevnoj K i n i .......................... 22 Suprotnosti Kine i Z a p a d a ................................................26 Društveni položaj znanstvenika i inženjera u drevnoj K i n i ............................................................................ 28 Feudalno činovničko d r u š t v o ...............................................35 I/u m i i radna s n a g a .................................................................... 37 Filozofski i teološki f a k t o r i...................................................... 38 Lingvistički f a k t o r .................................................................... 41 Uloga tr g o v c a ...................................................................................42 Staro porijeklo nove z n a n o s t i............................................... 44 2. Znanost 1 kineski utjecaj na s v i j e t ....................................56 3. O znanosti 1 društvenim p r o m je n a m a ................................ 116 4. Znanost 1 društvo u drevnoj K i n i ........................................142 5. Razm išljanja o društvenim odnosim a u Kini.

.

.

.

162

6. Znanost 1 društvo na Istoku i Z a p a d u .................................174 7. Istočnjaci i v r i j e m e .................................................................... 197 Vrijem e u kineskoj filozofiji i filozofiji prirode . Vrijeme, kronologija i kineska historiografija . . . Mehaničko i hidrom ehaničko m jerenje vrem ena .

. . .

. .

198 210 219

Biološke promjene u vremenu .

D aT onT iV lSr3 dh liimenom. p rv i sp o ­ m in je Mairco P olo. Naz'ifV K a taj ili K ita j p o tje č e od im ena m o n g o lsk o g n a ro d a

18

šnjeg marljivog istraživanja — Wang Ching-Ningu, Lu Gwei-Djenu, Tshao Thien-Chhiinu, Ho Piinig-Yüu — bez ikojih ne bism o mogli probiti barijeru između civilizacije s liđeografskim i civilizacije s abecednim pismoim**. I na kraju hvala mojoj siupruzi, koja je pažljivim čitanjem pridonijela jas­ noći svega što je napisano. J. N.

K idan ili Kitaij (ffcilneskl: Qildan) :kqji ie osn o v ao z a p a d n u dina&tijiu L iao. Naaiiv M andžii dolazi *3d ikimeskog -nazdiva Iza ju ž n e , »bar'bars.ke« n a ro d e — Main. \(op. iuir.) ** Iraiena N ead h am o v ih siuiradoïka: W ang Liinga i(Wan,g IChilng^Milng), Lu Gwei-Djema, H o Piing-Yüa, T s h a o Thien-Ghhiina, iu p in y in u pîîSu se: W ang O n g (W ang JimigrMing), iLu G irizhen, H e Biiingyu Si1 Calo Tianqfiin. (,qp. itir.)

19

1

Bijeda i uspjeh kineske znanstvene tradicije* Pokušat ću opisati neke osnovne pred­ nosti i nedostatke u rastu i razvitku kineske tradicije na po­ lju znanosti i izuma i usporediti ih s evropskom tradicijom. Naslov je, naravno, inspiriran poznatim izrekama faneuskih pisaca prošlog stoljeća. Pri tome mislim na Robovanje i ve­ ličinu vojničkog života Alfreda de Vignyja, a zatim i na Sjaj i bijedu kurtizana, Honorea de Balzaca. I Istok i Zapad ima­ ju jake i slabe strane koje ise danas jasno ocrtavaju gledamo ћ unatrag na različite putove kojima je kročio čovjek u raz­ ličitim dijelovima Staroga svijeta da toi upoznao prirodu i ov­ ladao njome. Namjeravam opisati neke izrazite suprotnosti između kineske i evropske tradicije na području čistih i primijenjenih prirodnih znanosti, a zatim želim nešto reći o položaju znanstvenika i inženjera u kineskom društvu, pa na­ posljetku razmotriti neke vidove znanosti u odnosu prema filozofiji, religiji, pravu, jeziku i stvarnim uvjetima proiz­ vodnje i razmjene dobara. Vrlo je važno najprije odrediti razliku između znanosti starog d srednjeg vijeka, s jedne strane, i moderne znanosti, s druge strane. Mislim da između njih postoji značajna razli­ ka. Kad kažemo da se moderna znanost razvila samo u za­ padnoj Evropi za vrijem e Galileija, u kasnoj renesaosii, sigur­ no pri tome mislimo da su se tamo i tada razvile osnovne * Prvi purt ob javljen o tu Časopisu »S cien tific Change« ((Izvještaj sa Sim po­ zija o povijesti znanosti, O xford, IÎ9Ô1), izdavač A. C. Crom oie, London, 1963v

20

strukture prirodnih znanosti kakve danas poznajemo, tj. primjena matematičkih hipoteza na priirodu, potpuno razu­ mijevanje i upotreba eksperimentalne metode, razlika izme­ đu pri,marnih i sekundarnih isvoj stava, geometriizacija pro­ stora i prihvaćanje mehaničkog modela stvarnosti. Hipoteze primitivnog ili srednjovjekovnog tipa jasno se razlikuju od hipoteza modernog tipa. Budući da su u osnovi ibiile nejasne i zamršene, nije ih se moglo nd dokazati ni oboriti i lako su se uklapale u fantastične sisteme spoznajnih korelacija. Kada je riječ o brojevima unutar hipoteza, oni isu se upotrebljavali u formi »numerologije« ili mistike brojeva stvorene a priori, a ne kao materijal kvantitativnog mjerenja koji se uspore­ đuje a posteriori. Poznate su nam primitivne i srednjovje­ kovne znanstvene teorije Zapada; četiri Aristotelova elemen­ ta, četiri galenska temperamenta, učenje o fiziologiji i pato­ logiji pneiume, o sklonosti i nesklonosti u aleksandrijskoj pr­ votnoj kemiji, kao i tria prima alkemičara i kabalistička filo­ zofija prirode. Slabije poznajemo odgovarajuće teorije dru­ gih civilizacija, na primjer, kinesku teoriju o dvjema osnov­ nim silama yinu i yangu, ili teoriju o pet elemenata, ili is­ tančan sistem simboličnih korelacija. Na Zapadu je sjajni i inventivni um, Leonardo da Vinci, još uvijek živio u starom svijetu; Galilei je prešao njegove granice. Zbog toga se kaže da su kineska znanost i tehnologija još donedavno bile u osnovi leonardovs'ke i da su se galilejevske ideje šiiirile samo na Zapadu. To je naša prva polazna točka. Prirodna znanost nije mogla biti zajedničko dobro čovje­ čanstva dok je nije spajanje s matematikom učinilo univer­ zalnom. Znanosti srednjeg vdjeka bile su često povezane s etničkom okolinom iz koje su iznikle, pa je ljudima različi­ tih kultura veoma teško, možda i nemoguće, naći neki za­ jednički jezik. To ne znači da se izumi velikoga društvenog značaja nisu mogli slobodno prenositi iz jedne civilizacije u drugu, zapravo najčešće s Istoka na Zapad. Ali ufcajamno nerazumijevanje pojmovnih sistema vezanih za razna etnička područja, oštro su ograničili mogućnost dodira i prenošenja znanstvenih ideja. Zbog toga su se elementi tehnologije pro­ širili starim svijetom, dok elementi znanosti uglavnom nisu uspjeli u tome. Unatoč tome, velike su civilizacije imale vrlo značajnu znanstvenu razmjenu. Danas je jasno da u povijesti znanosti i tehnologije Stari svijet valja smatrati jednom cjelinom. Čak bi i Afrika mogla biti njegov dio. Ali nakon općenitog

21

promatranja, jaivlja se paradoks. Zašto se modema znanost, primjena matematike na hipoteze o prirodi, tako naglo raz­ vila samo na Zapadu u doba Galileija? To je pitanje koje se isâmo nameće; mnogi su ga postavili, ali je malo njih na njega odgovorilo. Isto je tako važno pitanje kako to da je između I I st. pr. n. e. i X V I ;st. n. e. istočnoazijska kultura bila mnogo djelotvornija od evropskog Zapada u primjeni znanja o pmrodi u korisne svirhe? Samo analizom društvene i ekonomske strukture istočne ii zapadne kulture, ne zabora­ vljajući pri tome odlučujuću ulogu sistema ideja, moći će­ mo naposljetku objasniti ta dva fenomena.

Znanost i tehnologija u drevnoj Kini Prije nego što se rijeka kineske zna­ nosti ulila u more modeme znanosti kao i sve druge rijeke, došla je do značajnih dostignuća na području matematike. U zem lji Žute irijeke otkrili su, iranije nego igdje drugdje, vrijednost decimalnog mjesta, prazno mjesto za nulu i de­ cimalnu metrologiju, koja je pratila ovo otkriće. Već su u I. st. pr. n. e. kineski zanatlije upotrebljavali pomičnu mjerku koja je (imala decimalnu podjelu. Kineska matema­ tička misao bila je uvijek izraizito algebarska, a ne geome­ trijska, i za vrijeme dinastije Sonig (Sung) à Yuan (od X II do X IV st.) kineska ije škola Ibila prva u svijetu pri rješava­ nju jednadžbi, tako da je trokut nazvan Pascalovim imenom bio u Kini 1300. g. već odavno poznat. Često nailazimo na primjere ove vrste: sistem zglobno povezanih prstenova, koji nam je poznat kao (kardansko ovješenje, upotrebljavao se tisuću godina prije Cardana. Kada je riječ o astronomiji, va­ lja reći da isu Kinezi bili najustrajniji i najpaižljiviji proma­ trači nebeskih pojava prije renesanse. Iako se geometrijska planetarna teorija u Kini nije razvila, u toj se zemlji začela kozmologija, izrađivale su se karte nebeskog svoda pomoću naših modernih koordinata, i vodile bilješke o pomrčinama Sunca i Mjeseoa, kometima, novama i meteorima, kojima se još i danas koriste radio-asitronomi. U Kini je zabilježen i značajan razvitak astronomskih instrumenata, uključujući i pronailazak ekvatorijalne montaže :i satnog pogona; i taj je razvitak bio izravno ovisan o sposobnostima kineskih

22

inženjera onog doba. Njihova vještina utjecala je i na dinuge znanosti, kao što je sei-zmologija; kineski znanstvenik Zhang Heng načinio je prvi upotrebljev seizmograf oko 130. godine. U staroj i srednjovjekovnoj Kini biile su naročito razvi­ jene tri grane fizike — optika, akustika i nauka o magnetizmiu. Očita je suprotnost u usporedbi sa Zapadam, gdje je razvoj mehanike i dinamike relativno napredovao, ali je magnetski fenomen bio gotovo nepoznat. Razlika između K i­ ne i Evrope možda se još više očitovala u velikoj raspravi za ili protiv kontinuiteta ili diskontimuiteta, jer kao što se ki­ neska matematika viiše bavila algebrom nego geometrijom, tako je kineska fizika bila odana prvotnoj valnoj teoriji, a trajno nesklona atomističkoj. Takve suprotnosti u sklono­ stima možemo uočiti i u strojarstvu; inženjer je u staroj Kini postavio kotač horizontalno kad god je to mogao, dok su ga naši preci više voljeli postaviti vertikalno. Tipični pri­ mjeri za to siu vodenice i vjetrenjače. Uspoređujući kineska ii evropska dostignuća, često uoča­ vamo istu pravilnost: iako se Kinezi iz razdoblja dinastije Zhou, Qin i Han nisu uzdigli tako visoko kao njihovi suvremenidi — stari Grci, u kasnijem stoljećima Kina nije poznavala ništa što bii odgovaralo znansitvenoj stagnaciji u srednjovje­ kovnoj Evropi. To se naročito očituje u geografiji i kartogra­ fiji. Iako su Kinezi poznavali kružne kozmografske karte svtijeta, nikad se nisu na njih ograničili. Kvantitativna kartogra­ fija počinje u iKinli sa Zhang Hengom i Pei Xiuom, otprilike u vrijeme kad je Ptolemejev rad padao u zaborav, zapravo ne­ što poslije njegove smrti, i ravnomjerno se razvija uz stalnu upotrebu pravokutne mreže sve do dolaska jezuita u X V II st. Naprednim geodetskim metodama i izradom reljefnih karata Kinezi su bili pioniri na tom području. U geologiji i meteorologiji susrećemo istu pravilnost. Kineska je kultura postigla zavidne uspjehe na području strojarstva i tehnike općenito. Oba uspješna tipa konjske orme — problem povezivanja — nastala su na području ki­ neske kulture. U Kini je prvi, put upotrijebljena snaga vode u industriji približno u isto vrijeme kad i na Zapadu (I st.), ali ne toliko za mljevenje žiitairica koliko za pokretanje me­ talurških puhala. Razvitak tehnologije željeza i čelika u Kini predstavlja pravu epopeju, jer su Kinezi ovladali teh­ nikom lijevanja željeza petnaest stoljeća prije Evrope. Sup­ rotno onome što se najčešće misli, mehanički sat nije nas­ tao u Evropi u rano renesansno doba, već u Kini za vrijeme

23

Slika 1. Kineska slatka ivnsećeg mosta^ Ia k o se takvi m ostovi o d kovanih željeznih lanaca javljanju snaijikasnije za dinastije Suii «(V I st.), m nogo prlije evropsk?n na­ crta (X V I st.) i prvih evropskih izvedbi (X V lI I I .st.), nji'hoive su slike u tra­ dicionalnom stilu m alobrojne, Ova j e uzeta diz Meishan Tuzhi (Ilu s trira n i zapis o p lanini Om ei u S ichuanu). M ost je malen u usporedbi s jaikim konstrukcija­ ma uobičajenim iu zapadnim poikraomama. Z ove se »M ost bez tuige« (z a sv je­ tovnim životom ), preko n jega prelazi tro je Ljudi hodočasteći u budistički hram u u planini.

24

dinastije Tang, iaiko je distoonoazijska civilizacija imala iz­ razito zemljoradnički (karakter. Brojna značajna dostignu­ ća postignuta su i u građevinarstvu, na primjer, željezni lan­ čani viseći mostovi (si. 1) i prve strukture segmentnih luko­ va, na primjer, veličanstveni most što ga je izgradio Lii Chun 610. godine. U Kini je oduvijek bila razvijena hidrograidnja, zbog kontrole vodenih putova, očuvanja niječnih tokova (ra­ di obrane od poplava), natapanja i prijevoza žita prikuplje­ nog za porez. Kinezi su i u ratnoj tehnologiji pokazali veliku inventiv­ nost. Barut se prvi put pojavio u Kini u IX st., d od 1000. g. traje snažan razvitak vatrenog oružja — oko tri stoljeća pri­ je nego što se ono javlja u Evropi. Izum koji je potaikao taj razvitak bio je vjerojatno bacač plamena početkom X II. st.; u bambusovu cijev stavljala se zapaljiva smjesa i ta je cijev služila kao oružje za borbu izbliza. Od tog su se oružja raz­ vile sve kasnije vršite pušaka ii topova. Bile su razvijene i razne diruge tehnologije, naročito teh­ nologija dobivanja svile, kojom su se Kinezi već zarana isti­ cali. Čini se da je vještina obrade veoma dugih tekstilnih vlakana potakla razvitak važnih tehničkih naprava, kao što su remenski prijenos i lančani prijenos. Također možemo do­ kazati da je pojava standardne metode pretvaranja rotacio­ nog gibanja u uzdužno u vezi s kasnijim formama metalur­ ških puhala što sam ih već prije spomenuo, a da o nekim drugim poznatim izumima, kao što su tehnologija papira, ne­ ke metode štampanja (štampanje s ploča i tipografija) ili čudesna priča o porculanu, i ne govorim. Kina nije zaostajala ni -na području biologije. Brojni su drevni ««umi vezani za zemljoradnju. Postoje zapisi o ovom području, kao uostalom i o drugim područjima, koji se mo­ gu usporediti sa zapisima Rimljana Varona i Kolumele iz istog razdoblja. Mogli bi se navesti d primjeri o zaštiti bilja, među ostalima i najranija primjena biološke kontrole štet­ nih insekata. Medicina je pobuđivala interes Kineza u svim razdobljima. Razvili su je genijalno, slijedeći (tokove koj'i znat­ no odudaraju cd evropskih, možda više baš u ovom nego u drugim područjima. Ovdje valja napomenuti važnu činjenicu. Kinezi, naime, nisu imali onih predrasuda prema lijekovima priređenih od minerala koje su bile tako snažne na Zapadu; njima nije bio potreban Paracelsus da ih probudi iz galenskog sna, jer u takav san nisu ni utonuli. Prije svih ostalih razvili su tehniku cijepljenja.

25

Suprotnosti Kine i Zapada Ispitajmo pobliže ndke od pniije spo­ menutih velikih suprotnosti. Pinije svega, potanko možemo dokazati da je kineska philosophia perennis organski mate­ rijalizam. To pokazuju izreke filozofa i znanstvenika svih epoiha. Kineska misao naprosto nije razvila mehanicističku viziju svijeta, i među kineskim misliocima je potpuno prev­ ladalo organicističko shvaćanje prema kojem su sve pojave vezane jedna za drugu hijerarhijskim redom. To, međutim, nije spriječilo pojavu velikih znanstvenih izuma kao što je scizmograf, što smo ga već prije spomenuli. U stanovitom smislu tome je doprinijela filozofija prirode. Činjenica da magnet pokazuje pol nije bila mi tako čudna, ni neočekivana ako je postojalo opće uvjerenje da u kozmosu vlada organ­ ski red. A-ko su se, kao što je o>idje slučaj, Kinezi bavili mag­ netskom deklinacijom prtije nego što su Evropljani znali za polarnost, to je vjerojatno zato što ih nije uznemiravala po­ misao da je za neki učinak potrebno da jedan zaseban pred­ met djeluje na drugi; drugim riječima, oni su а priori bili skloni teorijama polja i ta sklonost može također objasniti zašto su tako rano objasnili uzrok plime i oseke. Već u razdooiju San Guo* mogu se naći značajne izjave o djelovanju na daljiinu koje se odvijalo bez ikakvog fizičkog kontakta na golemim udaljenostima. Već smo rekli da su kineska matematička misao i prak­ sa bile neprestano algebarske, a ne geometrijske. Kinezi nisu poznavali Euiklidovu geometriju, što je bez sumnje zakočilo njihovo napredovanje na područj-u optike, ali ih u tome ni­ je ometala prilično apsurdna ideja starih Grka da oko oda­ šilje zrake. Euklidova je geometrija vjerojatno prenesena u Kinu za vladavine mongolske dinastije Yuan, ali nije naišla na plodno tlo sve do dolaska jezuita. To ipak nije spriječilo uspješno ostvarenje velikih tehničkih izuma od kojih smo dva već spomenuli. Najprije veoma korisnu metodu među­ sobnog pretvaranja rotacionog i pravocrtnog gibanja pomoću ekscentra, ojnice i sitapajice, a zatim uspješno ostvarenje naj­ starijeg 'tripa mehaničkog isata. Ovo posljednje razumijevalo je pronalazak jedne vrste zapinjača, tj. mehaničke naprave kojom se usporavalo okretanje skupine zupčanika tako da ono bude usklađeno is prvim ljudskim satom, prividnim dnevnim kretanjem neba. S tim u vezi zanimljivo je inapo* T r i kraljevstva.

26

menuti da kineska praksa nije bila sasvim empirička, kao što bi se pomislilo na prvi pogled. Izgradnji Su Songovog sata tornja u Kaifengu 1088. g. prethodila je vrlo detaljna te­ orijska raisprava njegova pomoćnika Han Gongliana, u kojoj su objašnjeni zupčasti prijenosi d opći mehanizmi od samih početaka. Nešto slično učinjeno je ranije kad su Yixing i Liang Lingzan »u m ili prvi tip tog sata početkom V III sit., šest stoljeća prije prvih evropskih mehaničkih satova sa zapinjačima s krunastim zupčanikom i prečkom. Iako Kina nije imala Euklida, Kinezi su razvili i dosljedno primjenjivali astronomske koordinate, koje su kasnije potpuno prevladale u modernoj astronomiji te se upotrebljavaju ii danas. Tako­ đer su izumili d ekvatorijalnu montažu, iako još nisiu imali teleskopa, već samo cijev za gledanje. Na trećem je mjestu antiteza val-čestica. Prvotna valna teorija koja je zaokupljala Kineze još od vremena dinastija Qin i Han, bila je vezana za vječnu izmjenu dvaju osnovnih načela yanga i yina. Od II ist. atomističke isu teorije dopi­ rale u Kinu naročito preko budističkih kontakata s Indijom, ali u kineskoj kulturi nikad nisiu naišle na plodno tlo. Nedos­ tatak teorije o česticama nije, međutim, spriječio Kineze da dođu do jednostavnih otkrića, kao što su hefcsaigonski sustav kristala snježnih pahuljica, mnogo stoljeća prije nego na Zapadu. To dh isto tako nije spriječilo da pridonesu osno­ vama. o poznavanju kemijskog afiniteta, o čemu svjedoče neke alkemijske rasprave iz razdoblja dinastije Tang, Song i Yuan. NedOiStatak koirpuskularnog shvaćanja nije vjerojatno imao tako negativan učinak kao što je mogao riimati, jer su cve teorije postale značajne za razvitak moderne kemije u Evropi tek nakon renesanse. U stanovitoj mjeri složio bih se s tvrdnjom da su K i­ nezi biiili u osnovi praktičan narod, nepovjerljiv prema teo­ rijama, iako ne valja pretjerivati, jer je neokonfucijamzam u X I, X II ii X III st. dao izvanrednu filozofsku sintezu, neobič­ no sličnu tadašnjoj evropskoj skolastiičkoj sintezi. Moglo bi se reći da je nenaklonjenost Kineza prema teorijama, naroči­ to prema geometrijskoj teoriji, imala i neke prednosti. Kine­ ski astronomi, na primjer, nisu razmišljali o zvjezdanom nebu kao Eudokso ili Ptolemej, ali su zato izbjegli teoriju o kris­ talnim nebeskim sferama koja je prevladala u srednjovje­ kovnoj Evropi. Čudnog li paradoksa: kad je Matteo Ricci došao u Klinu potkraj X V I sit., u jednom od svojih pisama spomenuo je stanovit broj budalastih kineskih ideja, a naro­

27

čito je istakao činjenicu da »oni ne vjeruju u kristalne ne­ beske sfere«. Nije prošlo mnogo vremena, pa su i Evropljani prestali u njih vjerovati. Osim toga, taj smisao za praktičnost ne razumijeva ujedno ii um što ga je lako zadovoljiti. U sta­ roj kineskoj kulturi eksperimenti su se izvodili vrlo pažljivo. Tako, na primjer, ne bi nikad došlo do otkrića magnetske deklinacije da geomanti nisu veoma pažljivo pratili položaj svojih igala. Keramička industrija ne bi nikad postigla tak­ ve uspjehe da nije bilo točnog mjerenja temperature i da se uvjeti oksidacije ii redukcije nisu mogli u peći po želji po­ noviti. 0 oviim tehničkim pojedinostima je vrlo malo pisanih dokumenata jer isu društveni faktori sprečavali objavljiva­ nje bilježaka što su ih veliki majstori sigurno vodili. Ipak, ih je ostalo dovoljno bilo kao naslovi (kao Mu jing, Tesarski priručnik), bilo kao rukopisi (priručnik brodograditelja iz Fujiana), što dokazuje tvrdnju.

Društveni položaj znanstvenika i inženjera u drevnoj Kini A sada da nešto kažemo o društvenom položaju znanstvenika, inženjera i zanatlija u kineskom či­ novničkom feudalnom društvu. U drevnoj Kini odmah se uočava relativno »službeni« karakter čiste i primijenjene znanosti. Astronom nije bio, kao što je s pravom primijećeno, građanin na rubu društve­ nih konvencija kao u grčkim polisima, nego državni činov­ nik ikoji je ponekad bio 'smješten u carskoj palači (i pripadao jednom odjelu u državnoj službi. Zanatlije i inženjeri, na ni­ žem intelektualnom stupnju, također isu bili uključeni u taj činovnički sustav, dijelom zato jer su za vrijeme vladanja gotovo svih dinastija postojale organizirane carske radionice i arsenali, a dijelom zbog toga što su u nekim razdobljima zanati, barem oni tehnički najnapredniji, bili »nacionalizira­ ni« i, na primjer, za vrijeme starije dinastije Han, bili pod Upravom za željezo i sol. Zanatlije su očito težili da ise okupe oko nekog istaknutog činovnika, koji ih je poticao i pružao im podršku kao svojim osobnim pratiocima. Međutim, neovisno o tome stoljećima je postojala velika zanatska proizvodnja kojom su se bavili obični ljudi za pot­ rebe naroda. Ali izgradnja novog (ili izuzetno složenog stroja

28

(na primjer, -prvih vodenica i prvih mehaničkih satova) ili nekog izuzetno velikoga građevinskog projekta obavljala se u carskim radionicama ili pod strogim nadzorom visokih či­ novnika. Carske isiu radionice imale različita imena — naj­ uobičajenije je biilo shangfang. limena nekih zanatlija iz tih radionica sačuvala su se i do naših dana. Na poklopcu orne lakirane kutije iz 4. g. pr. n. e. očuvan je zanimljiv natpis ko­ ji osim imena sedmorice zanatlija spominje imena čak pe­ torice činovnika. Možemo zaključiti da je nešto poput »Parkinsonova zakona« već došlo do izražaja u staroj Kini. Carske radionice nalazile su se u prijestolnicama niza dinasitija i u najvažnijim gradovima provincija, k oji su bili administrativna središta. Kada je riječ o relativno privatnom sektoru, pojedini su krajevi stekli slavu zbog vještina koje su .se naročito razvijale pri izvorima pojedinih sirovina. Spo­ minju se proizvođači laka iz Fuzhou, lončari iz Jingdezhena, ili bušači izvora (slane vode i prirodnog plina) iz Ziliujmga u Sichuanu. Kineske zanatske vještine prenosile su se na­ daleko i naširoko: kineski metalurzi i bušači izvora spomi­ nju ise u II st. u Parti ii Fergani, dok su u Samarkandu u V III st. bili poznati kineski tkalci i proizvođači papira. K i­ neske zanatlije bilii su uvijek traženi. Kad su, na primjer, 1126. g. Tatami k oji su zasnovali dinastiju Jin opsjeli Kaifeng, prijestolnicu dinastije Song, tražili su sve vrste zanatlija kao taoce, a ruska je diplomatska misija 1675. g. službeno zatražila da se kineski graditelji mostova pošalju u Rusiju. Tešiko je odgovoriti na pitanje o njihovom društvenom statusu koji i dalje ostaje predmet istraživanja. Spomenuti zanatlije bili su uglavnom slobodni pučani (shuren ili liangren). Robovi ili polurdbovi spominju se samo u nekoliko slu­ čajeva kao proizvođači dobara. Neki stari zapisi doslovce spo­ minju slobodne radnike, na primjer, one ikoji su radili u tvornicama soli za dinastije Han. Naravno, foez obzira na opseg proizvodnje što ju je u pojedinim razdobljima orga­ nizirala država, ona ise mogla osloniti na neiscrpni izvor bes­ platnog rada u farmi tlake (уао ili gongyou). U razdoblju dinastije Han, svaki muškarac pučanin između dvadesete i pedesetšeste godine morao je raditi mjesec dana godišnje za državu. Zanatlije su izvršavali- tu obavezu u carskim radi­ onicama ili u »nacionaliziranim« tvornicama u kojima ro­ bovi nikad nisu bili glavna radna snaga. Nakon nekog vre­ mena ta je obaveza zamijenjena plaćanjem poreza, što je izazvalo velik broj »stalno zaposlenih« (changshang) zanat­ lija. Među robovima i polurobovima bilo je bez sumnje i za­

29

natlija, ali malo je vjerojatno da je u bilo kojem razdoblju kineske povijesti njihov broj bio veći od deset poisto. O druš­ tvenom s t a t u s u ropstva i poluropstva u kineskoj civilizaciji još se uvije/k mnogo raspravlja. Većina zapadnih stručnjaka smatra da je ono bilo ponajprije domaćeg karaktera i da se robom postajalo putem krivičnog postupka. Postati kažnjenik značiilo je biti »državni rob« stanovit broj godina ili do­ životno. Zatvorenik je poslan u kuću nekog visokog činovni­ ka, ili u carsku radioniicu, ili u državnu tvornicu. Istraživanja što su sada u toku bolje će osvijetliti vrste ropstva i poluropstva, slobodni rad i sistem tlake u tradici­ onalnom kineskom, društvu. Ma kakvi bili zaključci do kojih ćemo doći, već sada možemo- primijetiti da radni uvjeti u staroj srednjovjekovnoj Kini nisu sprečavali niz izuma koji­ ma je bio cilj smanjenje ljudskog rada i koji su se javili mnogo ranije od onih u Evropi i u islamskom svijetu. Q to­ me ću kasnije reći nešto vilše. Najprije bih želio dati letimičan pregled nekih glavnih kategorija kojima su pripadali ugledni znanstvenici i inženje­ ri u starom i srednjovjekovnom kineskom društvu. Oni se mogu svrstati u pet skupina. Prvoj skupini pripadaju visoki činovnici, učeni ljudi s uspješnom i plodnom karijerom, u drugoj su skupini pučani, fcreou skupinu čine poliurobovi dok su u četvrtoj robovi. Petoj, vrlo značajnoj skupini pripadaju niži činovnici, tj. oni učeni ljudi koji nisu mogli napredova­ ti u redove viših činovnika. Broj primjera koje smo našli u itoku našeg rada osjetno se razlikuje od skupine do sku­ pine. Skupini visokih službenika pripadao je već spomenuti Zhang Heng. On nije bio samo izumitelj prvog seizmografa, već je i prvi primijenio pogonsku snagu za okretanje astro­ nomskih instrumenata. Bio je izuzetan matematičar svog vre­ mena, otac modela armiilame sifere. Postao je predsjednik Carskog ureda. Važna tehnička ostvarenja povjesničari čessto pripisuju visokim provincijskim činovnicima. Tako se u­ vođenje hidrauličkog metalurškog puhala pripisuje Du Shiu, prefektu Nanyanga 31. godine. Ponekad su i eunusi imali važnu ulogu u razvitku tehnike; najpoznatiji je slučaj Cai Luna koji je počeo ikao carev povjerljivi tajnik, zatiim je 97. g. imenovan direktorom carskih radionica, a 105. g objavio je pronalazak papira. O doprinosu koji isu prinčevi i daljnjii rođaci carske ku­ će dali znanosti mogla bi se napisati zanimljiva studija. Živ­

30

jeli su u dokolici, ialko uglavnom veoma obrazovani, nisu bi­ li birani u državnu -službu za vrijeme vladanja većine dina­ stija, a raspolagali su velikim imetkom. Većina njih nije ni­ šta učinila za buidoće naraštaje, ali oni koji su svoj život i imetak posvetili nauci uvijek će se spominjati. Liu An, knez od Huai-nana (oko 130. g. pr. n. e.), okružen prirodoslovcima, alkemičar na i astronomima, jedna je od najslavnijih lič­ nosti kineske povijesti. Potrebno- je spomenuti još jednog kneza iz dinastije Han, Liu Chonga (oko 173. g.), koji je izu­ mio nišansku rešetku za samostrel i proslavio se kao strije­ lac tim oružjem. U razdoblju dinastije Tang susrećemo ime Li Gaoa, kneza od Caoa (oko 784. g.) koji se bavio akusti­ kom i fizikom, ali ga ovdje spominjemo zbog tehničkog os­ tvarenja — ratnih brodova na kotače s lopaticama, koji su se pokretali pritiskom stopala. Začudo, samo iu izuzetnim -slučajevima n-aiići ćem-o na in­ ženjera koji je zauzimao visok položaj u Ministarstvu rađa, barem u razdoblju prije -dinastije Ming. To je vjerojatno zato što su stvarni -po-sao obavljali nepismeni ili polupismeni zanatlije i majstori koji nikad niisu mogli premostiti jaz što ih je dijelio od pismenih s »bijelim ovratnikom« u službi mi­ nistarstva. Ipak je bilo i izuzetaka. Youwen Kai (oko 600. g.) bio je glavni inženjer dinastije S-ui u toku trideset go­ dina. Vršio je radove oko natapanja i zaštite od poplava, nadgledavao izgradnju dijela Velikog kanala. Konstruirao je ve­ lika kola na jedra ii s Geng Xunorn izumi-o klepsidru s ljest­ vicom, tipičnu za razdoblje dinastije Tang i Song. Potrebno je dodati da su se tehniiičari općenito okupljali Oko visokih državnih činovnika, svojih zaštitnika, pa gotovo sigurno mo­ žemo tvrditi da su prve vodenice i metalurška puhala bili djelo tehničara u službi Du Shi-a. Izvanredan primjer navodi Shen Gua (oko 1080. g.), jedan od najvećih znanstvenih umo­ va u kineskoj povijesti, ambasador i uvaženi državnik. U za­ nimljivom i obuhvatnom znanstvenom djelu Mengchi Bitan (Eseji s bazena snova) on opisuje kako je Bi She-ng oko 1045. g izumio tipografiju. Između ostalog kaže kako je na­ kon smrti t-og pučanima postupak lijevanja slova »prešao u ruke mojih ljudi, koji ga i -danas čuvaju kao dragocjenu imo­ vinu«. Ovaj izvanredan primjer dokazuje raniju tvrdnju o okupljanju tehničara oko njihovih zaštitnika — uglednih državnih činovnika. Nema s-umnje da isu najveću skupinu izumitelja pred­ stavljali pučani, majstori i zanatlije koji nisu bili čak ni -oni niži činovnici ni polurobovi. Osim spomenutog Bi Shenga,

31

tu je i veliki graditelj pagoda Yu Hao, kojii je poznato djelo M tijing (Tesarski priručnik) bez sumnje diktirao nekom pi­ saru. Yu Hao je živio u X st. n. e., ali njemu sličnih možemo naći u vrijeme vladanja svake dinastije. U II. st. poznat je Ding Huan, pionir u razvoju kardanskog ovješenja. Doba Li Chuna, konstruktora mostova od segmentnih lukova, kojeg smo već spomenuli, bilo je V II st. Dvanaesto stoljeće bilo je doba najvećeg brodograđevnog inženjera u kineskoj povijesti Gao Xuana, koji se specijalizirao za gradnju ratnih brodova na više kotača s lopaticama. Ponekad ne nalazimo ni prezime izumitelja, što nas navodi na pomisao da je možda riječ o ljudima koji su gotovo pripadali polurobovima, koji obično nisu imali prezime. Tu je, na primjer, stari zanatlija (laogong), koji je izrađivao astronomske aparate u I st. pr. n. e., pa »zanatlija iz Haizhou« koji je 692. g. darovao carici neku spravu, najvjerojatnije komplicirani anaforički sat.* U ovu kategoriju pučana trebalo bi vjerojatno ubrojiti i niže vojne oficire. Želio bih spomenuti Qiwu Huaiwena, ikovača mače­ va, daoista**, koji je služio u vojsci iGao Huana, »stvaraoca kraljeva«, osnivača sjeverne dinastije Qi i brinuo se za njego­ ve arsenale (oko 545. g.) Qiwu Huaiiwen je bio jedan od najranijih pobornika, ako ne ti izumitelj, dobivanja čelika pretaljivanjem. Taj je postupak prethodio postupku dobiva­ nja čelika u Siemens-Martmovirn pećima. Bio je poznat i zbog posebnog načina zavarivanja mačeva. A sada nešto o izuzetnim slučajeviima, o onim ljudima koje povijest pamti kao sjajne znanstvenike ili zanatlije, ali koji su u ono vrijeme bili na zaista vrlo niskom društvenom položaju. Prema podacima koje imamo, Xindu Fang (oko 525. g.) jedini je sigurno pripadao klasi polurobova. Kao mlad stupio je u službu kneza iz sjeverne dinastije Wei, Tuoba Yaniniinga, kao štićenik ili pratilac. Knez je bio skupio mnoge primjerke znanstvenih siprava — armilairne sfere, ne­ beske globuse, hidrostatske posude, seizmografe, klepsiidre, vjetromjere i drugo, a naslijedio je i vrlo veliku bibliote­ ku. Položaj Xindu Fanga kao štićenika ili najamnika, čija je znanstvena sposobnost bila poznata, bio je u odnosu pre­ ma Tuoba Yanmingu nalik na položaj Thomasa Hariota pre­ ma devetom grofu od Northumberlanda (oko 1610. g.). Cini * Anaforioki sat, prema opisu V itiu v ija , je klepsidra s postojanim proto­ kom vode. iPlovak poivezam s pfrotuUtegam pomoću 'bromčanog lanca om ota­ nog o k o osi tako da se ona u taku s-unČamog asma jednom okrene .(prim. pra v. ). ** FdjmO'Vli' dao, daoteam i .đa'otilst, ikako je prem a pinyinu, dosad su se češće pisah tao, taoizam i taoist (ар. ш\)

32

se da je knez namjeravao napisati neka znanstvena djela uz Xinduovu pomoć, ali je zbog političkih i vojnih događaja bio prisiljen da 528. g. pobjegne na jug, k caru iz dinastije Liang, pa je Xindu Fang morao sam napisati knjige. Nakon toga živio je povučeno, vjerojatno u bijedi, dok nije pozvan na dvor drugog moćnika, Murong Baolea, guvernera Dongshana, čiji ga je mlađi brat preporučio Gao Huanu (spomenutom »stvaraocu kraljeva«). Bio je upravitelj njegovih imanja, pri čemu je došao do izražaja njegov talent za geodeziju i ar­ hitekturu. Nije nikad bio više od štićenika u bilo kojoj od velikih pohiarisitokrats'kih kuća, ali je zauzeo ugledno mjes­ to u kineskoj povijesti znanosti. Ovako genijalni čovjek polurobovskog porijekla mogao je tako u nemirnim vremenima naći utočište, ako ne i službeno priznanje i društveni sta­ tus, u domovima skromnijih plemića. Malokad su itehnolozi bili zaista robovi. Već smo spo­ menuli Geng Xuna (oko 590. g.), koji je započeo kao štiće­ nik guvernera u Lmgnanu. Kad je guverner umro, Geng Xun se, umjesto da ode kući, pridružio nekim pripadnicima ple­ mena na jugu i poveo ih na ustanak. Nakon ugušenja ustan­ ka Geng Xun je uhvaćen, ali je general Wang Shiji uočio nje­ govu nadarenost za tehniku, spasio ga od smrti i uzeo za evog porodičnog roba. Njegov položaj nije bio tako nizak, pa je mogao primati poduku sitarog prijatelja Gao Zhibaoa, koji je u međuvremenu poistao kraljevski astronom. Zahvaljujući toj poduči, Geng Xun je konstruirao armilamu sferu ili ne­ beski globus koji se okretao na hidraulički pogon. Car ga je za to nagradio, učinio državnim robom i dodijelio ga Uredu za astronomiju i 'kalendar. Slijedeća car ga je potpuno oslo­ bodio, pa je napoisljetku stekao status pomoćnika načelnika u Uredu za astronomiju. Njegov slučaj pokazuje da dugo razdoblje ropstva nije bilo prepreka za stjecanje službenog, ako ne i vrlo visokog položaja. Najbrojnija skupina tehničara sastojala se od nižih či­ novnika. Iako niskog porijekla ti ljudi bili su obrazovani dovoljno da uđu u kmgove činovništva, ali je njihova poposebna nadarenost ili izuzetna osobnost bila prepreka ne­ koj blistavoj činovničkoj karijeri. U ovu skupinu mogli bi­ smo svrstati Li Jiea (oko 1100. g.) fcojd je, oslanjajući se na ranija djela Yu НЈаоа i drugih, napisao najsvedbuhvatnije djelo ikad napisano o tisućugodišnjoj tradiciji kineske ar­ hitekture i građevinske tehnologije — iYingzao Fashi. Li Jie nikad nije napredovao više od položaja direktora za zgrade i izgradnju. Svoju službenu karijeru završio je kao sudac 3 — Kineska znanost i Zapad

зз

u provincijskom gradu. Yan Su (oko 1030. g.) bio je poput Leonarda — školovan, sliilkar, tehnolog i inženjer. Živio je u doba cara Song Renzonga iz dinastije Song. Konstruirao je tip klepsidre s posudom za prelijevanje koja se upotreblja­ vala još dugo poslije njega. Izumio je posebne brave ii klju­ čeve i ostavio specifikaciju za hidrostatske posude, hodometre i kola s likom koji pokazuje jug.1 Njegova djela obuhvaćaju rasprave o mjerenju vremena i rasprave o plimi i oseki. Najveći dio svog živo ta proveo je kao činovnik u provincija. Tako je postao akademik u službi Paviljona Long Tu, nikad nije napredovao dalje od po­ ložaja službenika glavnog načelnika u Ministarstvu obreda i nije bio ni u kakvoj vezi s Ministarstvom -rada ili drugim tehničkim ravnateljstvima. To isto možemo reći za dva ug­ ledna čovjeka veoma značajna za predevropsku povijest me­ haničkog sata. Liang Lingzan, pomoćnik Y i Xinga, u V III st. bio je niži činovnik u Ministarstvu rada. Han Gonglian, glav­ ni suradnik Su Songa, 350 godina kasnije, bio je samo tajnik u Ministarstvu za kadrove. Skupina nižih činovnika kojoj su oni pripadali ostavila je jedan od najznačajnijih zapisa o životu tehnologa i znanstvenika u srednjovjekovnoj Kini sačuvanih do na'ših dana. Inženjer Ma Jun (oko 260. g.) bio je izuzetno genijalan. Usavršio je tkalački stan, konstruirao je kazalište lutaka na hidraulički pogon, izumio je lančanu pumpu s četvrtastim lopaticama, koja se zatim upotreblja­ vala u cijeloj Kini. Projektirao je (kao kasnije Leonardo) rotacioni samostrel i konstruirao ikola s likom koji pokazuje jug, koristeći se najvjerojatnije jednostavnim oblikom di­ ferencijalnog zupčanika. Njegov imu je prijatelj Fu Xuan u znak sjećanja posvetio već spomenuti izvanredan esej. Fu Xuan opisuje kako je Ma Jun bio potpuno nesposoban da raspravlja s učenim umovima školovanim u duhu klasične književne tradicije. Usprkos svim naporima njegovih pošto­ vatelja, nikad nije mogao steći neki važniji položaj u dr­ žavnoj službi, niti se domoći sredstava i u praksi dokazati vrijednost otkrića do kojih je došao. Ni jedan zapis ne os­ vjetljava bolje oid ovoga one faktore koji su negativno utje­ cali na razvitak znanosti i tehnologije i koji su proizlazili iz feudalno-činovniičke tradicije školovanih ljudi.

1 Ovaj izum potječe iz I I I st. a m ožda je ii stanici. Lilk na ikoliiana pokazi­ vao je ju g bez ob zira 'na sm jer kojim su se kola kretala. U zrok j j e tome bila sigurno mehanička naprava, vjerojatno jednostavni obI;ir $ « *)

*

&

S t ' * 41 'г А ! * . , х KLt'l' *• a ; S , - -ti л Ј д . - &

7 ^ 7 »

* ' * £ ■л A Д ,а . ÿ i i*} J Ï ^ i4 Æ T Î

rn

Slilka 3. Dviiije strainiive iz Wm Лга£ Zongyao dz 1044. g. poikazuju majstairiijiu iuptutni za pravljenje banu! ta Sto je pozna civnilazajaiija, iPočetaik je u šestom stupcu zdesna.

nje miješanje drvenog ugljena, salitre (kalij-nitrat) i sum­ pora. Ovaj ipodatak nalazimo u daoistiôkoj knjizi koja [pre­ poručuje alkemičarima da ne m iješaju ove tvari, naročito ne s dodatkom arsena, jer je onima koji su to učinili mješavina naglo izgorjela, osm uđila iim brade, a ikuću u ikojoj su radili uništio je plamen. Nakon toiga sve se odvijalo virio brzo. »Vatrena kemi­ kalija« (huoyao), karakteristični naziv za barutne mješavine, javlja se kao upaljač bacača plamena 919. g. (si. 5), a do kraja X st. barut se već upotrebljavao za bombe i ručne gra­ nate. Prvi recepti za smjesu pojavljuju se 1044. g. (si. 3), mnogo iranije od prvih recepata u Evropi koji potječu iz 1327. g. ili, u najboljem slučaju iiz 1285. godine. Ove bombe i granate početkom XI st. nisu, naravno, sadržavale talko ra­ zarajući eksploziv kao što je b io onaj načinjen u tolku slije­ deća dva stoljeća, kada je povećan udio nitrata. Eksploziv je bio više nalik sm jesam a za rakete ikoje eksplodiraju uz karakterističan zvuk (sssssss), a ne izazivaju razarajuću eks­ ploziju. Početkom IX st., načinjena je nova virst zapaljive strijele (huojian), zapravo raketa. Primjećujemo koliko je 5 — Kineska znanost i Zapad

65

značajna bila činjenica da su na raspolaganju imali cijev što ju je oblikovala priroda — bambusova stabljika. Trebalo je samo bambusovu cijev na­ puniti sm jesom nitrata i pri­ čvrstiti je za strijelu da bi se postigao učinak rakete. Danas nije potrebno nadugo rasprav­ ljati o tome što je slijedilo po­ što su Kinezi ispalili prvu ra­ ketu (si. 4, 5). Otad se vrsita vatrenog oruž­ ja na cijev usavršila. Takvo se oružje pojavilo početkom XII st. oko 1120. g, ikada se u doba 'dinastije Song vodio ve­ lik obrambeni irat protiv Tata­ ra Jin. U izvanrednoj knjizi Shou Cheng Lu, Chen Gui go­ Slika 4. iStreliea-raketa ii lansirna kiutiija za sedam deset pet projektila (Wu Beizhi, 1621, Rasprava o tehno­ logiji izrade oružja). Dužina _rakete je 12,70 cm, a điužina strelice 68, 58 cm. Ove naprave potječu s poče­ tk a XI stoljeća.

SI ilVa 5. B aterija lansirnih ku/ti|ja za rak ete na tačkam a ( IVu Beizhi, 1621).

vori o obrani nekog grada sjeverno od Hankoua te opi­ suje izum d prvu upotrebu bacača plamena (huoqiang) — cijev napunjena smjesom za rakete koja se nije ispu š­ tala već se stavljala na vrh koplja. Dovoljan broj ovih bacača plamena, podešenih na pet minuta, išao je od 66

*ž- A. 0

=j'llL___Ш=

ш

a

> --------------- # Slika 6. Bacač plam ena n a p rin cip u igrčke v atre (menghuoyou) sa spremi&tem za petrolej i dvaradnom (pumpam s a d v a klipa za stailud ra d f( W u Jing Zongyao, 1044). Rdkomstrulkiclija' m ehanizm a d a n a lje u SCC, sv. IV, 2. dio, str. 147.

ruke do ruke i obeshrabrio neprijatelja koji je odustao od juriša na gradske zidine. Oko 1230. g. počinju se nalaziti opi­ si zaista razoimih eksplozija u kasnijim borbama između di­ nastije Song i m ongolske dinastije Yuan. Okio 1280. g. negdje se u Stanom isvij e tu pojavilo vatreno oružje s metalnom cije­ vi. Ne znamo točno gdje se ono pojavilo prvi put: kod Ara­ pa s njihovom m ađfa’a, ili kod Kineza (što je najvjerojatnije, sudeći pirema povijesti koja je tome prethodila), ili možda na Zapadu. Razdoblje između 1280. d 1320. je ključno za pojavu topa s m etalnom cijevi. Siguran sam da on potječe od bam­ busove cijevi kineskog bacača plamena. Pišući o kineskom razvoju prvog kemijskog eksploziva što ga je čovjek upoznao važno je napomenuti dvije stvari. Prije svega, to ne treba smatrati isključivo tehničkim dos­ tignućem. Bainut nisu izumili zanatlije, seljaci ili zidari. On je nastao kao rezultat sistematskih, iako tajnih istraživanja alkemičara daoista. Kažem sistem atskih zato jer alkemičari u VI i VIII st. nisu radili bez ikakvih teorija, iako nisu imali teorije modernog tipa. Naprotiv, pokazalo se da je razrađena doktrina o kategorijama afiniteta već postojala u razdoblju dinastije Tan-g. Ona umnogome podsjeća na učenje o sklo­ nosti i nesklonosti aleksandnijskih m ističnih zlatotvoraca, samo što je razvijenija i mnogo manje animistička.12 Upotri­ jebio sam ovdje izraz »mistični zlatotvarci« zato jer prvi alkemičari helenističkog doba, iako vrlo zainteresirani za krivotvorenje zlata i za sve vrste kemijskih i metalurških 12 Vadi: Ho- Pmg-Yü and J. Needham, Theories o f Catégories in Early Mediaeval Chinese Alchemy, Jouim, W arburg and C ourtauld In stitu te s, 1959, 22, 173.

67

transformacija, još uvi­ jek mi'su tragali za »ka­ menom mudraca« ko­ jim bi stakli besmrtnost ili »eliksir života«. S razlogom možemo vj erovati da su osnovne i­ deje kineslke alkemije, koja se od početka ba­ vila problemom dugo­ vječnosti, prodrle na Zapad preko arapskog svijeta. 0 al'kemij i u pravom sm islu te riječi zaista ne možemo govo­ riti prije prodora arap­ skog utjecaja. Ali pret­ postavlja se također da su same riječi, kao i Slika 7. Posuda u obliku duge (gong teng) drugi alkemijski naizivi, iz i o/doblja dinastije Han ( 1 st. рг. n. e . ili I st. ». e.) koja je vjerojatno služila za su­ izvedene iz izvornih ki­ blimaciju. neskih naziva. Preostao je velik broj kemijskih aparata iz razdoblja dinastije Han. To su, na primjer, bronča­ ne posude što su vjerojatno služile za sublimaciju meilkuro-klorida (pravljenje kalomela). Pare iz tih posuda dizale su se kroz dva kraka i kondenzirale se u središtu (si. 7). Neke vrste sprava za destilacijiu su također tipično kineske jer se potpu­ no razlikuju od onih na Zapadu. Destilat, kondenziran po­ moću posude s hladnom vodom stavljenom iznad pare, kap­ lje u središnji recipijent i teče kroz pobočnu cijev. To je preteča sprave koja se upotrebljava u modernoj kemiiji.13 Ukratko, prva eksplozivna sm jesa nastala je u tdku sistem at­ skih istraživanja kem ijskih ii ljekovitih farmaceutskih svoj­ stava mnogih različitih tvari !koje su alkemičari obavljali na­ dajući se da će postići dugovječnost ili materijalnu besmrt­ nost. Nasuprot tomu, povijest baruta još jednom potvrđuje ono što smo već naglasili: revolucionarno otkriće u Evropi moglo je b iti u Kini relativno m irno prihvaćeno. Već deseoima godina, zapravo stoljećima, od Shakespeareova doba do 13 Vidi: Ho Pikig-Yü and J. Needham, The Laboratory Equipment oj the Early Mediaeval Chinese Alchemists, Aan/bix, 1959, 7, 58.

68

danas, evropski povjesničari prepoznavanu u prvim plotuni­ ma topova XIV st. posmrtno zvono koje zvoni dvorcima, a time i voj no-aristokratskom feudalizmu Zapaida. Bilo bii za­ morno ovdje o tom e raspravljati. U jednoj jedinoj godini (1449) artiljerijska pratnja francuskog kralja, idući od dvor­ ca do dvorca što su ih u Normandiji još uvijek držali Engle­ zi, obarala je jednog za drugim, prosječno pet na mjesec. Učinak baruta nije se osjetio samo na kopnu. Snažno se osjetio i na moru te zadao smrtni udarac mediteranskim ga1 jama na kojima su veslali robovi. Na njima se nisu mogla postaviti postolja za topove koja bi bila dovoljno stabilna da izdrže topovsku paljbu a nisu mogle podnijeti ni težinu niza topova. Iako malo poznata, ova činjenica zaslužuje ipak našu pažnju. U toku stoljeća što je prethodilo pojavi baruta u Evropi (XIII st.), druga je naprava ne tako trajna, nagovije­ stila važnost baruta u opsadi gradova. Bio je to bacač kame­ na s protuutegom, također vrlo opasan i za najtvrđe zidine zamka. Ta je naprava bila usavršena arapska varijanta ba­ cača (pao), inače karakterističnog za kinesko vojno umijeće. Nije radila ni pomoću torzionog napinjanja, ni pomoću pera, kao aleksandrijski ili bizantski katapulti, nego pomoću jed­ nostavne poluge koja je na kraju duljeg kraka imala praćku, a stavljala se u pogon pomoću konopaca pričvršćenih za kraj kraćeg kraka. Ovdje je kontrast s Kimom osobito vrijedan pažnje. Os­ novna struktura činovničkog feudalizma, nakon otprilike pet stoljeća upotrebe vatrenog oružja, ostala je u Kini gotovo ista kao i prije tog otkrića. Upotreba kemikalija u iratne svr­ he počela je u razdoblju dinastije Tang, ali nije imala širo­ ku primjenu do dinastije Song. Provjera njihove vrijednosti bili su iratovii od IX do XIII sit. između carstva Song, Tatara Jin i Mongola. Vatrenim oružjem koristili su se ii pobunjeni seljaci. Ono se upotrebljavalo na moru kao i na kopnu, pri opsadama gradova, kao i na bojnim poljima. Budući da iu Ki­ ni nije bilo teške konjice, ni seniorskih ili vazalskih feudal­ nih dvoraca, novo oružje saimo se pridružilo onom koje se do tada upotrebljavalo. Niije ostavilo nikakav vidljiv učinak ni na vojni, ni na činovnički aparat, a svaki strani osvajač mo­ gao ga je preuzeti i upotrijebiti u svoju korist.

69

IV Osvrnimo se «aida na treće veliko otkriće ikoje je spome­ nuo F. Bacon. Ako je Ptolamejeva astronomija bila poznata samo Grcima, za proučavanja magnetizma zaslužni su samo Kinezi, što je izuzetno važno. Ako danas odemo negdje gdje su prirodne pojave pod strogom kontrolom ili se pažljivo promatraju, na prim jer u atomsku centralu, strojarnicu pre­ kooceanskog broda, ili u bilo koji znanstveni laboratorij, vid­ jet ćem o zidove prekrivene ibrojčanicima i kazaljkama i ljude koji s njih očitavaju. Prva sprava s brojčanikoim i kazalj­ kom, tako uobičajena u znanosti, bio je magnetski kompas, u čijem razvitku Evropa nije imala nikakva udjela. Jednu vrstu pirvih kompasa nalazimo u razdoblju dinas­ tije Song: komadić magnetita umetnut u tijelo drvene ribe iz koje strši m ala igla. Plutajući po vodi ova je sprava označa­ vala jug.14 Isto je učinjeno pomoću ovješemja, bez vode. Od­ rezani i zašidjeni komadić štapića za jelo držao je magnetit u maloj dirvenoj kornjači. Igla je i ovdje stršila zbog pove­ ćanja zakretnog momenta. Takve su sprave načinjene otprili­ ke u 1130. g., ali postoje još stariji kompasi iz 1044. g. koje je Zeng Gongliang opisao u knjizi Wu Jing Zongyao (Pregled važnih vojnih tehnika). To je ista ona »plutajuća iriba« koju kasnije često spo­ minju arapski pisci: riba od magne­ ц tiziranog željeza u oblilku posudice ( 1'!»i! -V 5: - - i l koja pluta na vodi. Zanimljivo je \ |ч_ ' У-. — - J ! da taj kompas u obliku ribe nije Vv bio magnetiziran trljanjem o mag­ Ч' netit, već postavljen u smjeru sjever — jug, grijan do usijanja, i tako Ж'fic magnetiziran Zemljinim magnet­ skim poljem . Prilično je iznenađenje A *» naići na remanentni magnetizam po­ četkom XI st. Magnetizirana igla ob­ Slilka 8. P lutajući željezni ješena o nit sirove svile, potkraj kom pas k o ji se koristtti remanentnim m agnetizmom (W u tog stoljeća bila je nešto sasvim uo­ Jing Zongyao, 1044, re&ottibičajeno. stjniirao Wang Zhentuio). 14 Mii sm o, naravno, navikli -da ti'gla pokazuje sjever, ali iu Kiini se uvijek sm atralo d a poikaaufle jug. U ikinesikoj kozmičkoj ^simbolici садг je predstavljao zvijezdu Sjevem jaću, p a je tako folio prijestoljem o krenut prem a jogu. T eoret­ ski ništa n e (radeći, savršeno je upravljao svim stvarnima.

70

Slika 9. Prvi oblik magnetskog kompa­ sa: ploča za proricanje (shi) tz razdo­ blja Han (I st. p. n. e. ila I st. n. e.) s magnetskom žlicom (shao) (Waaïg Zhentuo).

Vratimo li se na sam početak, moramo spomenuti sprave za proricanje zvane shi. Upotrebljavali su ih vračevi u vrije­ me dinastije Han. Sastojale su se od četvrtaste ploče koja je predstavljala Zemlju, i okrugle ploče koja je predstavljala nebeski svod. Na gornjoj površini oiknugle ploče bio je ure­ zan Veliki Medvjed zajedno sa cikličkim oznakama, stranama svijeta, »mjesečevim kućama«, imenima sazviježđa i dr. Wang Chong u svom djelu Lun Heng (Rasprave vagane na vagi) što ga je napisao 83. g. kaže ako »žlicu koja pokazuje jug« (Sinan zhi shao) bacite na zemlju, ona će uvijek pokazivati jug. Smatra se da izraz »baciti na zemlju« nema doslovno značenje, već znači da je žlicu trebalo staviti na ploču ko­ ja je predstavljala Zemlju. Sama žlica bila je zapravo komad magnetita u oblilku »Sjeverne žlice« (Veliki Medvjed), to jest kao kineska žlica. Eksperimentom je ustanovljeno da se to može učiniti ako je brončana ploča vrlo glatka, pa će sila obrtanja rotirati žlicu tako da se ona okrene prema jugu. Prvotno je žlica bila samo jedan od magičnih modela nebes­ kih tijela što su se upotrebljavali u raznim tehnikama poga­ đanja vezanih za igre na ploči (si. 9). Istina je da je ova sprava rekonstruirana prema tekstu i da ni jedna magnetska žlica nije do sada pronađena ni u jed­ nom grobu. Ali u slijedećem tisućgođišnjem razdoblju ona se neprestano spominje u zapisima kao »pokazatelj juga«, što znači da je takvo nešto zaista postojalo. Kina je sigur­ no bila dva ili tri stoljeća ispred Evrope, gdje se prvi put spominje magnetska polam ost 1180. godine. Isto tako mo­ žemo tvrditi da su Kinezi razmišljali o magnetskoj deklinacijii15 prije nego što su Evrqpljam uopće znali za polarnost. Važna je činjenica da su promjene daklinacije u prošlosti 15 To jest o v arijabilnom otklonu m agnetske i'gh od astronom skog sjevera.

71

ostale sačuvane na kineskim geomantskim kompasima. Takav kompas im ao je tri kruga: jedan za astronomski sjever i jug, drugi za sve toôke do 7,5° istočno i treći krug za sve točke do 7,5° zapadno. Na taj način je geomantski kompas saču­ vao podatke o otklonima koji su nekad bili istočno od as­ tronomskog sm jera sjever-jug, a zatim zapadno od njega. Prednost što .su je Kinezi stekli otkrićem poilamosti, in­ dukcije remanentnog magnetizma, deklinacije itd., očituje se i u moreplovstvu gdje se spomenuta otkrića primjenjuju već početkom X st. Postoje karte s početka XV st. na kojima su dijagramima označeni planovi puta s oznakama kursa plo­ vidbe kao danas za prekooceanske brodove. (Toliko brodskih straža kod tog i tog kursa, a zatim promijeniti sm jer i dr­ žati pravac određeno vrijeme itd.) Kaiko je to umijeće stiglo na Zapad i dalje ostaje tajna. Možda će je otkriti neki arap­ ski ili indijski tekst, a možda je stiglo kopnenim putem kroz tatarsko carstvo, a ne preko mora. Znanost o imagnetizmu zaista je bitan sastavni dio m o­ d em e znanosti. Sva istraživanja Pierrea de Maricourta, naj­ većeg srednjovjekovnog poznavaoca kompasa, i kasnija istra­ živanja Gilberta i Keplera o kozmičkoj ulozi magnetizma, počivala su na kineskim temeljima. Gilbert je smatrao da je uzrok kretanja nebeskih tijela njihova magnetska sila. Tež­ nja tijela da padnu na Zemilju objašnjavala se teorijom da je Zemlja nalik golem om magnetu koji privlači sve stvari. Uspoređivanje gravitacije is imagnetizmom imalo je veliku važ­ nost, jer je djelomice utrlo put kasnijim idejama Isaaca Newtona. Moglo bi se reći da je u Newtonovoj sintezi gra­ vitacija bila aksiomatska i širila se prostorom upravo kao što magnetska sila djeluje kroz prostor bez ikakvog vidlji­ vog posredovanja. Tako su stare kineske ideje o djelovanju na daljinu16 imale vrlo važnu uiogu u pripremanju tla za Nevvtonove ideje preko Gilberta i Keplera. Istog je porijek­ la fizika polja koja se javila kasnije, i koju je utemeljilo .T. Clerk Maxwell svojim poznatim jednadžbama. Ona je bliža organicističkom razmišljanju Kineza nego atomističkoim ma­ terijalizmu Grka. Zato je zaključak na kraju odlomka G. Thomsona navedenog ranije, sasvim opravdan. M utatis m utandis, ono isto što smo rekli o barutu može­ mo reći i o magnetskom kompasu. On nije bio samo empi16 Магу Hesse napisala je v rijed n u povijest ove koncepcije iprvii o đ satnih pogona rkalfcvi ise iupoitretbljavaju zia [moderne teleskope. Žapiinijač za h,iidromehаш скi sat iEumili su YLxmg ((budistički m o n ah ) i Liang Li/ngzam 725. g., šeist stoljeća priije pojave !prvo(g m ehaničkog sata ma Zapadu. Sprem išta za vođin p unila su se pom oću kotača s iposiuidama, što su se pokretali ručno. (Prem a Needhamu, Wangu i Prie eu.)

kretala kotače >s lutkama, nebeski globus i arm ilam u sferu. U nekiim kasnijim konstrukcijama, vertikalna je osovina za­ mijenjena lančanim prijenosom, što je svakako najstariji me­ hanizam ove vršite u povijesti. Modeli takvih satova sa zapinjačem povezanim s vođeničnim kolom pokazivali su vrlo točno vrijeme.23 Kineski hi-dromehanički sat predstavlja tako kariku u lancu između klepsidre i sata s utegom lili oprugom. On nije # 23 N aš soradniiik Jo hn Comibiliiđ’ge, n a p rim jer, načinio je m odel takive s p ra ­ ve .i pokazao kako rad i, n a jp rije na Simpoziju o povijesti znanosti u W orcester CoHegau u Oxfordiu, a zatim u L ondonu рпШ кот p rim a n ja (u plametarj ju u Čast znansttveine delegacije Kimesike aikademije, ljeti i u jesen 1961.

79

bio potpuno ovisan o stalnom dotoku tekućine kao što je to bi'a klepsidra, jer je m jerenje vremena moglo biti podeše­ no m ijenjanjem protuutega na m osnim vagama. Prvi oblik ovog sata susrećemo već oko 725. godine. Konstruirao ga je budistički svećenik, tantrist Yixing i inženjer Liang Lmgzan za dvcir dinastije Tang u Školi svih mudraca (jedna od cairsJkdh ustanova za visoko obrazovanje).24 Ovaj tip sata bio je i u razdoblju dinastije Ming, a još uvijek nije bio sasvim nestao u vrijeme jezuitske m isije u XVII st., tisuću godina kasnije, kada ga je nadom jestio manji i praktičniji renesan­ sni mehanizam (s.1. 13). Što je sve to značilo za Evropu? Dostignuća na području astronomije nisu, naravno, imala nikakvih izravnih druš­ tvenih posljedica. Postala -su dio moderne astronomije sa svim onim promjenama u svjetonazoru koje su se događa­ le od XVII st. Tako je utjecaj Kine neizravno pridonio odba­ civanju naivne kozmologije srednjovjekovnog kršćanstva, ko­ ju nalazimo kod Dantea. Vidjet ćemo Ikako je Kina izravno utjecala. Satni mehanizam imao je vidljiv i neposredan uči­ nak. Iako su pojedinosti prijenosa još uvijek nejasne, posto­ ji qpravdano uvjerenje da se kineski tip 'sata sa zapinjačem povezanim lancem s vodeničnim kolom, upotrebljavao u Evropi u XIII st. Evropljani su znali da je problem m jere­ nja vremena nskiim mehanizmom u osnovi riješen. Pojavom satova u Evropi javlja se i inovi zanat koji je uz izradu m li­ nova imao izuzetnu važnost za razvitak mehaničke i indus­ trijske proizvodnje u razdoblju nakon renesanse. Osam to­ ga, Evropljani su bili ushićeni mehaničkim satom, jer je po­ sjedovao svojstvo kozmičkih m odela od kojih je nastao. U svojoj nedavno objavljenoj izvrsnoj knjizi o povijesti teh­ nologije, Lynn White kaže: Iznenada, sredinom XIV st. mehanički sat zagolicao je maštu naših predaka. Onaj dio građanske taštine koji je na­ lazio oduška u gradnji katedrala sada je počeo konstruirati astronomske satove izuzetne složenosti i finoće izrade. Sva­ ka je zajednica u Evropi osjećala da ne može ići uzdignute glave ako u svojoj sredini ne vidi planete kako se vrte u ciklusima i epiciklusima, dok anđeli trube, pijetli kukuriču, à apostoli, kraljevi i proroci idu amo-tamo, dok otkucavaju satii.25 24 Ova se procjena te/meljri n a filološkim osnovam a, to jest n a sličnosti teh ­ ničkih mzraza. ALi iziuim m ože b iti i melkoli'ko isitoljeća starfflii ako se tenimnoloigiija hitno prom ijenila. iPostoje, naim e, fbrojni opisi nebeskih globusa igdje se kaže .da siu se točno okretali pom oću vodene snage, ali se n e spom inju .detalji mehanizma. 25 Mediaeval Technology and Social Change, Oxford, 1962, st,r. 124.

80

Tako su se mehanički planetariji, koji su dugo krasili dvorove kineskih careva i prinčeva, našli u službi onih gra­ dova država koji će se uskoro osloboditi stega feudalizma. Istodobno su uranografski modeli istisnuli Ptolemejevu pla­ netarnu ostavštinu, što je bio daljnji poticaj za izradu me­ haničkog modela. I tako su mehanički modeli uskoro postali simboli prešutnih težnji znanstvene renesanse. Objašnjavanje prirode na temelju analogije s mehanizmom bilo je jedno od osnovnih shvaćanja koje je modernu znanost dovelo do us­ pjeha. Ono je nadom jestilo stare analogije na osnovi organ­ skog rasta, sklonosti i nesklonosti ili ljudske djelatnosti.26 Lynn White naglašava da se u vrijeme kada je u Evropi prvi put riješen problem mehaničkog mjerenja vremena, mogla javiti nova teorija impulsa. Ona predstavlja prijelaz između Aristotelova učenja i Newtonove teorijé o inerciji gibanja. Sada su: . .. pravilnost, odnosi koji se mogu matematički formu­ lirati i činjenice koje se mogu kvantitativno izraziti, dobili veće značenje u čovjekovoj predodžbi o svemiru. I veliki sat upotpunjavao je tu predodžbu, djelomice zato što je njego­ va nesmiljenost bila tako zgodno prikrita, a njegov mehani­ zam humaniziran svojim hirovitostima. Nicole Oresme, pozna­ ti svećenik i matematičar koji je umro 1382. g. kao biskup Lisieuxa, prvi je u svojim djelima usporedio svemir s veli­ kim mehaničkim satom što ga je bog stvorio i pokrenuo, tako da se 'svi kotači kreću što je skladnije moguće’. Ovo je shvaćanje imalo svoju budućnost: na kraju je ova meta­ fora postala metafizika.27 Ako ovome još dodamo činjenicu da mjerenje vremena predstavlja jedan od prijeko potrebnih instrumenata moder­ ne znanosti, onda je očito da isu Yixing i Su Song pridonijeli njezinom nastanku. Preostaje još da pobliže objasnim izjavu da je Kina iz­ ravno pridonijela stvaranju moderne predodžbe o svemiru. Nešto o ovome već sam spomenuo. Ukratko, kineska srednjo­ vjekovna kozmologija (uključujući i budistička shvaćanja) bila je mnogo »otvorenija« od kozmologije srednjovjekovne Evrope. U Kini su postojale tri klasične astronomske kozmo­ logije: ona prastara o nebeskom svodu gaitian (gdje se još osjeća utjecaj starijih babilonskih shvaćanja), uobičajeno učenje o nebeskoj kugli (huntian), koje se bavilo geom etrij­ skim odnosima fenomena, a ne i njihovom prirodom, i treća, 26 Ovo je p itan je nedavno na izvanredan način razmojtrila Mary He&se, cit. d jelo, s tr. 30. 27 Lynn W hite, c it. djelo, str. 125.

6 — Kineska znanost i Zapad

81

teorija хиап уе prema kojoj su zvijezde i planeti svjetla što potječu od neke nepoznate tvari koja lebdi u beskonačnom praznom prostoru. Posljednje shvaćanje bilo je najčešće među kineskim astronomima u toku povijesti, i ono je bilo u skladu s budističkom teorijom o beskonačno velikom i be­ skonačno malom vremenu i prostoru. Trebalo je neizrecivo mnogo vremena da predmet bačen iz jednog budističkog ne­ ba stigne do drugog ili da padne na zemlju. Prema proraču­ nima iz VIII st. (razdoblje dinastije Tang) astronomske po­ jave u dalekoj prošlosti dogodile su se prije stotinu m iliju­ na godina, što se znatno razlikuje od proračuna nekog ev­ ropskog biskupa iz XVIII st. prema kojem je svijet stvoren 22. listopada 4004. g. n. e. u 6 sati poslije podne. Kineska je astronomija uvijek bila ekvatorijalna i dnev­ na, a ne ekliptička i godišnja. Kinezi su se malo bavili onom planetarnom astronomijom za koju je Grcima bio potreban Euklid. To je, s druge strane, imalo svojih prednosti: nikad ih nije očaravao krug kao najsavršeniji geom etrijski lik, i zato nikad nisu postali zatvorenici koncentričnih kristalnih nebeskih sfera pomoću kojih je Zapad objašnjavao kretanje planeta i prividnu rotaciju zvijezda stajaćica. Stoga je njihov utjecaj bio značajan kad isu se Evropljani počeli oslobađati tog zatvora. Ne znamo da li je nešto od tog utjecaja doprlo do Giordana Bruna ili Williama Gilberta, koji su osporili Ptolemejeve i Aristotelove nebeske sfere prije kraja XVI st. Ali sigurno je d a je evropske m islioce, koji su pedeset godina kasnije prihvatili Kopernikovo učenje i odbacili nebeske sfere, ohrabrilo saznanje da ih mudri kineski astronomi ni­ kad nisu ni imali. Tada se tek počelo javljati zanimanje za Kinu. VI Vrijeme je da se spustim o s nebeskih visina i obratimo pažnju na dostignuća iz svakodnevnog života što ih je ma­ štoviti kineski duh dao svijetu. Riječ je o stremenu, konj­ skoj ormi i običnim tačkama. O porijeklu stremena za sto­ palo mnogo se raspravljalo. Na temelju dokaza koji su se či­ nili vjerodostojnim, izum je bio najprije pripisan Skitima, Litvancima i, naročito, Avarima, ali novija kritička analiza odlučila se u korist Kineza.28 To potvrđuju grobne figure iz 28 Vidi sjajn u i virio dobro dokuimen t i.ran u .studiju Lymn White, cit. dijelo, str. 2, 14, 28. Ne mogu, m eđutim , prihvatiti njegovo olako odbacivanje /dokaza što ga (pnužaju Wu Lianški grobovi-žrtvenici iz 1'47. [godime. Sinolozi ne ospora­ vaju ovaj daftium i sve avli&i o vjerodostojnosti oti'ska što siu ga braća Fen g uzela 1821. g., je r je od toga doiba vrtiljeime izazivalo -daljnja oštećenja. U sva­ kom slučaju ovo p itan je n e uitječe na raspravu u ejeliini.

82

razdoblja dinastije Jin (265—420) (si. 14), a nakon prvih opisa u tekstovi­ ma (oko 477. g.) prikazi su sve broj­ niji. Poticaj za ovaj izum Kinezima su bez sumnje dali Indijci, a ne no­ madi, i to putem budističkih kontakata, jer se stremen za palac (kori­ stan jedino bosonogim jahačima to­ plog podneblja) javlja na skulptu­ rama u Sanjiju i drugdje u II st. pr. n. e. Stremeni za stopala pojavili su se na Zapadu (ili u Bizantu) tek po­ četkom VIII st.,29 a njihov društveni značaj bio je velik. »Malo je tako jednostavnih izuma kao što je stre­ men«, kaže Lynn White, »ali malo njih je imalo takav katalitički utje­ caj na povijest«.30 Ovaj izum omogu­ ćio je upotrebu konja u borbi izbli­ za. Konjanik i konj činili su cjelinu, što nije bio slučaj s azijskim stri­ jelcima na konjima. Jahač je morao samo usmjeravati svoje udarce, a ne da ih još i zadaje. Konjanici koji su

Slika 14. Grobne fig u re iiiz doba dinastije Jm (ciko 300. g.) prv i su pouzdani dokazi o upotrebi strem ena za s t o ­ palo.

Slika il5. T ri tnlpa Ikomjske orm e: a) orm a s rem enom oikio v rata ii trb u h a , k a ­ rak terističn a za antičko dioba ina Zapadu; b ) efikasna orm a s prsinim rem enom iz drevne Kline i c ) otnma ® ham om Ikoija se p rv i p u t javlja u Kini1 početkom srednjega vijeka (originalan crtež).

se borili na ovaj nov način s karolinškim kopljima s krilci­ ma, sve više zaštićeni metalnim oklopom, činili su feudalnu konjicu u toku deset stoljeća evropskoga srednjeg vijeka. 29 Kao i u m nogim drugim slučajevima, natčiin prenošeno a izum a o staje nepoznat. U svim ovakvim sLučajelviima zadatak dokazivanja ije na onim a (koji bi željeli (ustvrditi d a je riječ o nezavisnom izumu. Alli', što je razdoblje dameđu dviju [pojava istog окшпа duže, m anja je vjerojatnost da je izum nezavisan. 30 Cit. d{jelo, str. 38.

83

Zato možemo reći da je kineski barut pomagao pri rušenju evropskog feudalizma na kraju njegova stoljeća, kao što je kineski stremen pomagao pri njegovom stvaranju. Mnogo je teže objasniti zašto se ništa slično nije dogo­ dilo u Kini. Još jednom nas iznenađuje stabilnost te civili­ zacije. Njezin je ethos bio tako izrazito građanski da je ideja o plemićkom viteštvu bila možda nezamisliva. Da je možda do ovog izuma došlo u feudalnom razdoblju Zaraćenih drža­ va prije nego što je činovništvo uzelo sve u svoje ruke, povi­ jest bi možda bila drukčija. Možda je tradicionalni strijelac na konju koji je postojao u Kini već od IV st. pr. n. e. pred­ stavljao duboko ukorjenjenu tradiciju s kojom se nije mo­ glo raskinuti. A možda je ipak ta vojna tradicija bila u os­ novi nadmoćnija, jer kad se naposljetku mongolska konjica sukobila prsa o prsa s oklopijenim vitezovima srednjovje­ kovne Evrope u XIII st., vitezovi su u svakoj bici izvukli kraći kraj. Mongoli su se povukli sa Zapada zbog unutrašnjih političkih događaja, a ne zbog otpora na koji su naišli na Zapadu. Osim što je izumila stremen za stopalo. Kina je bila je­ dina stara civilizacija koja je riješila problem povezivanja konjske orme.31 I ovdje su posljedice bile dalekosežne. Up­ regnuti govedo relativno je jednostavno, jer je anatomski oblik vola prikladan za to. Njegovi vratni kralješnici uzdižu se u neku vrstu grbe na koju se može osloniti jaram. Konji, magarci, mazge ili slične životinje ove vrate nemaju tu izbočinu, pa se jaram ne može osloniti ni na što. Stoljećim a su postojale samo tri osnovne vrste orme: orma s remenom oko vrata i trbuha karakteristična za antičko doba Staroga svijeta, koja se u Evropi upotrebljavala do V ili VI st. Na drugom kraju ovog niza je moderna orma s hamom, s jed­ nim tvrdim i jednim mekanim dijelom, i koja je konstrui­ rana tako da vuča opterećuje predio prsne kosti konja. Na­ suprot tome, kod starih ormi s remenom oko vrata i trbuha, vuča opterećuje leđa, a remen oko vrata guši konja, koji zato vuče samo s trećinom ili četvrtinom snage. Imajući or­ mu s hamom konj može vući vrlo dobro bilo da je riječ o zaprezi s rukunicama ili sa štranjgama. Ali postoji još jedan način d'a se ovo postigne, a to je upotreba orme s prsnim ^ 31 Kad god govorim o ovim problem im a, odajem (priznanje Lefefovreu đes Noëtitestu, tom izvanrednom čovj еИш Ocqji je u svojoj sjajnoj iknjizi L 'Attelage et le cheval de selle à travers les âges, Paris, 1931, prvii p ut postavio p ita n je o povijesti orm e i njezinim društvenim posljedicam a.

84

Slika 16. Jedan od prvih prikaza orm e s hamom: sliika dvokolice n a­ lazi se u desnom donjem uglu fre ­ ske Povorka nam ­ jesnika od Dunhuanga u podzem ­ nom hram u u Duinhuangu '(spilja 156, 851. g., rep ro ­ ducirao He Yi).

remenom: štranjga, obješena o grebenski remen, obuhvaća životinju pa vuča opet opterećuje prsnu kost. Porijeklo ovih ormi vrlo je važno. Reljefi iz starog Egipta i slike na grčkim vazama uvijek prikazuju tipičnu ormu s re­ menom oko vrata i trbuha. Tu listu ormu nalazimo i kod sta­ rih Rimljana.32 Prvi prikaz orme s prsnim remenom nalazimo na irskom spomeniku iz VIII st. iako postoje lingvistički do­ kazi da su Slaveni i Germani upotrebljavali ovu ormu neko­ liko stoljeća ranije. U Kini je, međutim, nalazimo još ranije. U razdoblju između dinastije Shang (oko 1500— 1027. g. pr. n. e.) i ujedinjenja pod dinastijom Qin (III st. pr. n. e.), vje­ rojatno početkom razdoblja Zaraćenih država, orma s pr­ snim remenom bila je u općoj upotrebi i često je nalazimo prikazanu na rezbari jama i na oblikovanim ciglama iz raz­ doblja dinastije Han (206. g. pr. n. e. — 200. g. n. e.). Reljefi na grobovima-žrtvenicima iz 147. g. prikazuju ovu ormu u za­ prezi s dvokolicama dvaju tajnika-povjesničara koji proma- г traju poznatu »bitku na mostu«. Orma s hamom javlja se prvi put u Evropi u X st., što nam je poznato iz franačkih minijatura. Ali i ovdje je Kina bila prva. Na veličanstvenoj fresci iz 851. g., u Spiljama tisuću Buda, u trijumfalnoj po­ vorci namjesnika od Dunhuanga, jasno se vidi orma na pe­ tero konja upregnutih u niz dvokolica s rukunicama u prat­ nji namjesnikove supruge (si. 16). Pri dobrom povećanju može se vidjeti mekano podstavljen ham na koji se oslanja prečka između rukunica, koja služi um jesto jarma. Ham je 32 Crni se d a su Rim ljani helenističkog i jgadsikog d o b a pdkiužaLi lujpotrijjebfiti i druge oblike orm e, o d koljiih se 'većina nije zadržala. Oblici 'direvmih indij­ skih ormii također su n ejasni. Ova /slložena p itan ja razm otrena su u SCC, sv. IV, dio 2, odlom ak 27.

85

zapravo bio mekan jastuk što je nadomještao vratnu izbočinu kakvu imaju volovi i omogućavao da se prikladno obli­ kovana prečka osloni na nj. Najstarije slike konja i kola u spiljama-hramoviima Qianfodonga potječu otprilike iz raz­ doblja od 485. do 520. godine. Iako se na njima ne vidi ham, očito je riječ o toj vrsti orme, jer bez takvog jastuka »ja­ ram« ne bi uopće mogao ostati u tom položaju. Zato možemo sigurno zaključiti da je orma is hamom postojala. Ovdje nije riječ o ormi s remenom oko vrata i trbuha, jer su je Kinezi već bili napustili prije nekih osam stoljeća. Osim toga, ona se ni u jednoj civilizaciji nije javljala u zaprezi s rukunicama.33 To nije ni orma s prsnim remenom jer se takav remen ne vid'i, dok je tvrdi dio hama vidljiv. Zato m islim da ove slike potkraj V st. i početkom VI st. pružaju nesumnjiv do­ kaz o upotrebi orme s hamom. Od toga doba pa do sredine IX st. nalazimo još mnoge takvih fresaka u Qianfodongu.34 Zanimljivo je da se orma s hamom kakva se danas upotre­ bljava u pokrajini Gansu i u cdjeloj sjevernoj Kini, sastoji od dva dijela: od prstenastog jastuka (dianz'i) i neke vrste drvenog okvira koji se o njega oslanja (jiabanzi) i predstav­ lja savršeniji oblik nekadašnjeg »jarma« s prečkom. Okvir je pričvršćen konopcima za krajeve rukunica. Ormu s hamom u dva dijela nalazimo i u drugim dijelovima svijeta, na prim­ jer u Španjolskoj, gdje je to vjerojatno oblik orme preostale od Arapa. Filološki dokazi pokazuju da porijeklo prstenastog jastuka potječe od samara baktrijskih deva. Toliko o porijeklu konjske orme. Obratimo li sada paž­ nju na učinak koji je primjena te orme imala na Zapadu, naći ćemo se na području o kojem su zapadni povjesničari već mnogo govorili i koje većina njih smatra neobično važ­ nim za razvitak feudalnih (i, konačno, kapitalističkih) insti­ tucija. Pozovemo li se ponovio na nedavna i podrobna istra­ živanja zapadne srednjovjekovne tehnologije, možemo reći da je opće prihvaćanje teškog pluga u sjevernoj Evropi bio samo prvi stupanj agrikultum e evolucije u ranom srednjem vijeku. Slijedeći stupanj bila bi upotreba takve orme koja bi od konja učinila kapital u ekonomskom ii vojnom smislu.35 33 To jest. nikada kao norm alni oblik. Možda su je Rim ljami upotrijebili piti pokušajim a Sto sm o iih spom enuli. _ 34 Freske iiz Damhuanga p otpuno su prikazali i obradili J. Neeđiham i Lu GweiwDjan u: »Efficient Equiüne Hamness; the Chômes e Inventions«, Physis. I960. 2,

143■

.

.

,

.

35_ Lynn Whiitte, cit. tdjelo, str. 57, 61 67. ;Na žalost, iipak n e moigu prihva­ titi najiraniije datum e àto ih navodi za orm u s ham om u Evropi, ikao uri mijegovo tum ačneje fresaka dz D unhuanga, tapiserije niz Oseberga, žvedsikih ham ova i drugih stvari). iSvoje sam nazore izložio u Science and Civilisation in China.

86

Konjska vučna snaga nije ništa veća od vučne snage vola, ali je prirodna brzina konja mnogo veća, pa konj ima pede­ set posto veću energiju u sekundi od vola. Osim toga, konj je izdržljiviji i može raditi na dan sat ili dva dulje od vola. Iako se kineska orma s prsnim remenom upotrebljavala od VII st. (u istočnoj Evropi od V st.), a kineska orma s hamom od IX st., prošlo je dosta vremena dok su konja počeli uprezati u plug. Oko 860. g. kralj Alfred se začudio kad je od Ohthera doznao da se u Norveškoj ore s konjima. O tome ne­ mam nikakvih dokaza u slikama sve do tapiserije iz Вауеиха (oko 1080. g.), ali zato to potvrđuju brojni tekstovi. Konjska orma bila je povezana s mnogim promjenama uključujući plodored i poboljšanje ishrane čovjeka i životinja. Razmotrit ćemo samo dviije društvene promjene koje je ona uvjetovala. Jedna je bila smanjenje troškova prijevoza zemljoradničkih proizvoda koji su se stoga mogli prevoziti na veće udaljenosti nego ranije. Vrijedan je pažnje i tehnički razvitak vozila, to jest teretnih kola i kočija na četiri kotača s usavršenom pokretljivom prednjom osovinom, kočnicama, pa čak ii s oprugama. Druga promjena bila je više društvene prirode: riječ je o početku urbanizacije seoskih naselja. Bu­ dući da se konj mogao kretati brže od vola, seljak više nije morao živjeti u neposrednoj blizini polja. Tako isu sela rasla nauštrb zaseoka, a mali gradovi nauštrb sela. Život je, narav­ no, bio privlačniji u većim mjestima: bilo ih je lakše obra­ niti, imala su bolje i veće crkve, škole i gostionice, a i uvjeti za trgovinu bili su bolji. Kad bi postali veći, ovi su se gra­ dići mogli nadati povelji slobodnog grada. To su bili preteče onih gradskih cjelina koje će kasnije imati vodeću ulogu u evropskoj kulturi. Tako su na paradoksalni način izumi feudalno-činovničke civilizacije, kojoj je ideja o gradovima državama bila sasvim strana, pojačali unutrašnju težnju za­ padnog feudalizma prema kulturi gradova država, što će na­ posljetku dovesti do potpuno novog oblika društvenog po­ retka. Zašto se ništa od ovoga nije dogodilo u Kini? Prije sve­ ga, tamo nije postojala tradicija gradova država i svaka aglo­ meracija dovela bi samo do stvaranja novog administrativ­ nog središta kojim bi u ime cara upravljala civilna ili vojna vlast. Osim toga, u većem dijelu zemlje za plug se nisu uprezali konji li volovi, već bivoli, koji su bili nezamjenljivi na vlažnom tlu gdje se uzgajala riža sve do danas, kad su ih za­ mijenili moderni strojevi. Kineska poljoprivreda bitno se raz­ 87

likovala od evropske, pa konjska orma u Kini nije izazvala one promjene koje je izazvala na Zapadu. Ona je donekle Utjecala na prijevoz kopnenim putem, jer se u Kini barem do razdoblja dinastije Han, prijevoz odvijao najčešće rije­ kama i kanalima. U vojnom pogledu, rijeke i kanali za nata­ panje onesposobili su zemlju za konjaničke bitke, što su mnogi nomadski poglavari, od naroda Tuoba do Mongola, osjetili na vlastitu štetu. Konj je, dakle, Ibio u Kini u nepo­ voljnom položaju. Iako s njegovom ulogom valja računati, ona za kinesku civilizaciju nije značila ono što je značila za evropsku. U jednom odlom ku možemo reći sve o tačkama. Nikakav likovni prikaz ili drugi dokaz ne postoji o njima u Evropi prije X III st., kada su, bez sumnje, im ale važnu ulogu pri gradnji velikih srednjovjekovnih katedrala. U Kini su, me­ đutim, tačke vezane za ime poznatog generala iz kraljevstva Shu u razdoblju Triju kraljevstva, Zhuge Lianga (III st.), koji ih je upotrebljavao za opskrbu svojih armija. Prema fi­ lološkim dokazima tačke su nastale sredinom razdoblja dina­ stije Han, tj. početkom naše ere. Pomisao da se par ručica na tragljama ili nosiljkam a može nadom jestiti kotačem iz­ gleda tako nevjerojatno jednostavna da bi u svim civilizaci­ jama morala biti prisutna od najranijih vremena. To, među­ tim, nije tako. Predodžba koju imamo o njihovom razvitku također nije opravdana, jer kotač na kineskim tačkama naj­ češće nije bio na kraju, nego u sredini, što znači da je ovaj izum bio vjerojatno prilagođen tovarnim životinjama. I ovdje isusrećemo onaj isti paradoks: tačke su izumljene upravo u Kini gdje je radne snage uvijek bilo u izobilju. U Evropi se tačke mogu svr­ stati u skromnije naprave renesanse, iako su, bez sum­ nje, pridonijele razvitku in­ dustrije. U K ini ise, među­ tim, ne može govoriti o ne­ kom značajnijem porastu prijevoznih sredstava, kao posljedice ovog . izuma. Osiim toga, Kinezi su opremi­ li itaqke jarbolim a i jedrim a i tako inspirirali Miltona Slika 17. Kineska kola na jedra, prikaz da napiše poznate stihove: Gerarda Mercatora 1613. godine. 88

» . . . the barren plaines Of Sericana, where Chineses drive With sails and wind their canie waggons light.«* Ovi su stihovi odraz pogrešnog uvjerenja da je riječ o kolima sa četiri kotača na jedra, zamisao koja je ukrašavala evropske atlase u XVI st. i izravno potaknula nizozemskog fizičara i graditelja Simona Stevina na niz eksperimenata s kolima na jedra po pješčanim plažama sjeverne Nizozemske. One su prve pokazale Evropljanima da ljudi mogu putovati 40 milja na sat bez ikakvih posljedica. Iako tačke na jedra iz Jiangxija (Kjangsi) s teretom porculana iz Jingdezhena nisu ostavile nikakav naročit dojam u svojoj zemlji, one su potakle maštu začetnika one moderne znanosti što je bila predodređena da nedugo zatim konstruira avione koji lete brzinom od četiri stotine milja na sat, ili rakete (također ki­ neskog porijekla) koje lete četiri tisuća milja na sat. VII Pređimo sada na drugu grupu tehnoloških izuma koji za­ služuju našu pažnju. Porijeklo rotacionog mlina i korištenja vodene snage za njegovo pokretanje obavijeni su velom taj­ ne. Ova dva dostignuća, vrlo važna u povijesti strojarstva, pojavila su se u isto vrijeme u Kini i na Zapadu. Možemo jedino ustvrditi da se rotacioni mlin pojavio u razdoblju od IV st. do II st. pr. n. e., dok o vodenicama imamo nešto toč­ nije podatke. Prva vodenica na Zapadu pripadala je Mitridatu, kralju Ponta, oko 65. g. pr. n. e. Prve kineske vodenice pojavile su :se oko 30. g. pr. n. e. Vodenična kola najprije su služila za pokretanje batova za sitnjenje žitarica, a kasnije, oko 30. g., za pokretanje metalurških puhala. Razlika je u datumima premala, a da bismo mogli zaključiti da se radi o širenju u jednom pravcu. Ona izrazito govori u prilog pret­ postavci o istovremenom širenju u dva pravca iz nekog za­ jedničkog izvora. Međutim, potpuno nam je nepoznata nje­ gova priroda i porijeklo. Ne znamo jesu li najstarija vodenična kola na Zapadu bila vertikalna (kao Vitruvijevo, s pravokutnim zupčastim prijenosom) ili horizontalna (»nor­ dijska«), Ne znamo ni kakva su bila kineska vodenična kola. * » . . . nepiođne ravnice Sericaine, gdje Kinezi jed re »u svojim lijepim laigamm kolima« (prim . prev.).

89

Slika 18. G robna ffeura iz dofoa dinastije Han (I st. pr. in. e. lili I s t. n. e.) pred­ stavlja irataoiom m o n , b a t za si-tajenje žita i rotaaionu vijaLicu za žito koja se pokreće pom oću koljenaste inučioe. To je n a jsta riji priiikaz kol|j ona ste ručice što ga [роипа ciivi'liizacija.

Jedino možemo reći da je osovina sa svojim uležištenjima vjerojatno bila horizontalna. Još je značajniji bio izum koljenaste ručice ili ekscentra. I ovdje se kineska »ostavština« snažno osjeća. Osim prilično sumnjivih tipova koljenastih ručica zapaženih kod drevnog egipatskog alata za bušenje, najstarije pouzdane primjere nalazimo u razdoblju dinastije Han. Riječ je o maketi seljač­ kog dvorišta iz pečene gline s vijalicama za žito koje su se okretale koljenastim ručicama36 (si. 18). Koljenastu ručicu susrećemo u Evropi mnogo kasnije. To su ručke za okreta­ nje bnusnih kamena iz Utreohtskog psaltira iz IX st.37 Ovaj osnovni izum previše je jednostavan da bi ostavio brojne tragove prvih primjena, ali je svakako jedan od najznačajni­ jih kojim je Kina pridonijela tehnici Staroga svijeta. Od ko­ ljenaste ručice u Evropi se razvilo u XV st. koljenasto vra­ 36 Kriltičika analiza d anas odbacuje lančane orptke Ikoje pokreću koljenaste ručice, što su ih navodno, im ali brodoivi n a jezenu iNemi u iprvom stoljeću. .'Iako neki odlom ci kod Onilbasija, {pa čak lii A rhim eda, d aju nas/kititi poznavanje d 'upo­ treb u ovih crpki, fiiloLošilckn dokazim a još uvijek nedostaju uvjerljivi detalji, 37 žrvanj s uspravnom 'ručicom 'bio je, naravno, p rim k i van obldlk koljena­ ste iručice, ali ručni1 m linovi ove virste n e javljaju se u Evropi jprilje IV stoljeća, dok se iu ‘Klimi sustrecu o d vrem ena dilnastii/je H an (206. g. pr. n. e. d o 220. n . e.).

90

tilo, koje u Kini nije izum­ ljeno. U to su vrijeme Ki­ nezi usavršili dijelove par­ nog istroja, što zahtijeva po­ bliže objašnjenje. Osim koljenasite ručice, u Kini se, u razdoblju dinasti­ je Han, upotrebljavala još jedna sprava. Bio je to dvoradni irnijeh s klipom. Nema sumnje da se uspjeh koji je kineska tehnologija željeza i čelika već zarana postigla, može djelomice pripisati up­ ravo ovoj spravi koja je da­ vala snažnu i stalnu zračnu S lika 19. Riotaoiona. vijalica za žito struju. Osim toga, već za­ (yangshan) 'kako >je p-rikaizana u Nong Shuu (1043. g .), p ro to tip obliilka koji ise rana se upotrebljavalo ho­ kasmiitje upotrebljavao u Evroipi. rizontalno vodenično kolo. Ova tri izuma predstavljala su osnovne dijelove od ikojih jebilo sastavljeno hidrauličko puhalo, jedno od najvažnijih pre­ teča parnog stroja. Preostalo je još da se niješi problem kinematike stroja. Najbolji način da se rotaciono gibanje pretvori u pravo­ crtno, jest upotreba koljenaste osovine ili ekscentra, ojnice i stapajice. Ovo jednostavno geometrijsko rješenje zahtijeva samo jedan spoj prilagođen tako da održava stapajicu u pravocrtnom gibanju za vrijeme radnog i povratnog hoda, a to je križna glava ili nešto slično. Na Zapadu je tek Leonardo da Vinci upotrijebio ovaj sistem u projektu za pilanu potkraj XV st. Prije toga on se ne može naći u Evropi. Valja ga tražiti na drugom kraju Starog svijeta, u Kini, gdje se u potpunom obliku javlja već 1313, iu Wang Zhenovoj raspravi o poljoprivrednim tehnikama. On opisuje metalurško puhalo koje na taj način pokreće vodena snaga. Horizontalno vode­ nično kolo pokreće zamašnjak koji se nalazi iznad njega na istoj osovini, a ovaj opet, pomoću prijenosnog remena, po­ kreće malu remenicu koja nosi ekscentrično učvršćenu po­ lugu. Ona opet pokreće ojnicu i stapajicu koje spaja poluga klackalica preko ručice (si. 20). Tako je cijela struktura stapnog parnog stroja bila una­ prijed zorno prikazana, ali u obrnutom smislu. Umjesto sta­ pa, koji sa svojim pravocrtnim gibanjem predstavlja izvor 91

Slika 20. Puhalo na vodeni pogon ( shuipai, iiii slapni stroj .na -vodeni pogon) za visoke peći i ognjišta kako je prikazano iu Non g Snutt ^Rasprava o poljoprivredi) 1313. g. To je jedan od najstarijih primjera pretvaranja Jaružnog iu tuađužno giibanije pomoću ekscontra. oj,ni ce i stapaj ice, dakle, u obratnom simiislu preteča, parnog stapnog stroja. Pokreće se pomoću vodoravnog vodaničnog kola iznad __ ___ ____________________kojeg je zamašniak.

Slika 21. Tekstilni stroj aia vodeni pogon (stroj za predenje, đafangche) kako je prikazan 'u Nong Shuu (1313. g.). Na desnoj slici je vertikalno vodenično kolo koje pokreće sjtroij.

92

energije i pokreće kotače, u ovom slučaju je kotač svojim rotacionim gibanjem pokretao stap. Budući da se ovaj stroj često upotrebljavao kada je potkraj XIII st. Wang Zhen pi­ sao o njemu, vrlo vjerojatno je postojao već stoljeće ranije. Možemo sa sigurnošću tvrditi da su koljenasta ručica, puhalo sa stapom i vodenično kolo, u razdoblju sjeverne dinastije Song, stvorili okosnicu parnog stroja. Vodena snaga se u to doba mnogo upotrebljavala za pokretanje tekstilnih strojeva (si. 21). Mislim da bi se iteško moglo nazvati slučajnošću što je jedan od Wang Zhenovih suvremenika bio Marko Polo. On je boravio u Kini kada je Wang Zhen pisao ili bar razmi­ šljao o svom djelu Nong Shu. Budući da nedugo zatim nala­ zimo u gradovima kao sito je Lucca u Italiji, predionice svile u kojima se upotrebljavaju strojevi vrlo slični onima u Kini, možemo pretpostaviti da je neki od evropskih trgovaca, koji su u to vrijeme putovali na Istok, donio nacrte u bisagama. Upravo smo spomenuli svilu i prijenosni remen. Među njima postoji ne sam o površna veza. Uzgajanje dudova isvilca i razvitak industrije svile potječe najkasnije iz razdoblja di­ nastije Shang u XIV st. pr. n. e., a to znači da su samo Ki­ nezi imali vrlo dugačko tekstilno vlakno. Prosječna dužina svilene niti iznosila je nekoliko stotina jardi*, za razliku od kratkih biljnih vlakana lana i pamuka koja se mogu mjeriti inčima i koja je potrebno najprije izdvojiti i upresti da bi se dobila pređa. Svilene niti odmataju se sa čahura gotovo u miljama, njihova vlačna čvrstoća iznosi oko 65 000 funti po kvadratnom inču. Te su niti čvršće od bilo kojeg biljnog vlakna, gotovo kao građevinski materijal. Počinjemo, dakle, shvaćati zašto su se u Kini tako uspješno konstruirali tek­ stilni strojevi mnogo ranije nego u ostalim dijelovima svijeta. Razmotrimo, na primjer, saoche ili stroj za namatanje svile. Qin Guan opisuje ga veoma jasno u knjizi Can Shu ( i 090 g.) U vrućoj vodenoj kupelji čahure omekšavaju i svi­ lene niti se s njih odmataju. Vlakna prolaze kroz male prste­ naste vodilice i namataju se na vitlo. To se radi pomoću nožne papučice, koja na svojoj osovini nosi rememicu s pri­ jenosnim remenom koji pdkreće amo-itamo ekscentričnu pc lugu druge remenice. Ona pokreće kosu polugu koja omo­ gućuje da se vlakna ravnomjerno namataju na vitlo. Ovdje se pojavljuje jedan od najjednostavnijih oblika peruške na kolovratu. Ovaj je stroj veoma važan, djelomice zato što utjelovljuje pretvaranje rotacionog u pravocrtno gibanje (iako bez stapajice), a djelomice zato što je to tako rani * 1 jarđ = 0,9144 m

93

Slika 22. iStroj za nam a tanje svilenih (niti (saoche) opisan u Can S h u '(.Knjiga o svilarstvu, ^ 1090. g.). Pritiiislkom ina inJožmu papučicu, k o ja j e malilk л а papučicu šivaće m ašine, pokreće se, pom oću prijenosnog rem ena, osovine vntla d ekscen­ trične poluge, pokreće se p eru šk a (vjerojatno n a jsta rija što lje znam o). Niti si­ rove svile odm ataju s e sa čah u ra tu vrućoj vodenoj kupelji (Hjjevo). Ova ilu stra ­ cija, maj stari jii crtež spom enutog sltroja, nalazi se u prvom izdanju Tiangong Kaiwu. (Iskorištavanje djela prirode, 1637. g.) autora Song Ymgxiiinga.

94

Slika 23. Jedan o d n a js ta rijih pri/kaza koLovirata i, prem a ifcqme, važan dokaz iu povijesti rem anog p rijenosa. Siiiiku Sin se oprašta s m ajkom nasilikao je Vje­ ro ja tn o Jia/n Xiuan oko >1270. godine.

primjer kombinacije istovremenog gibanja jednim izvorom energije.38 Kolovrat je bolje poznait primjer remenog prijenosa. Još uvijek ne znamo potječe li iz Indije, domovine pamuka, kaoi što se najčešće m isli, ili je nastao od kola za namaitanje svilene niti na kalem u krajevima s kineskom kultiuirom. O ovoj spravi govore zapisi još iz dimaistije Han, a nalazi se i na crtežima iz 1210. godine. Druga je pretpostavka više nego moguća,39 jer najstariji prikaz kolovrata na svijetu nalazimo na slici iz razdoblja dinastije Song 1270. g. nešto prije (iako ne mnogo) prvih evropskih podataka (si. 23). Kod mnogih kineskih sprava prijenosni remen prelazi istodobno preko 'tri vretena, a kotač se pokreće papučicom s neobičnom vr­ stom univerzalnog spoja. Osim u zapisima u vezi s kolovra­ tom oko 1300. g., prvii crteži prijenosnih remena u Evropi javljaju se u njemačkim rukopisima o vojnoj inženjeriji. U 38 Plnimier kojji se najčešće mayodii (/viidfi: Lynm White, oit. idijelo, s tr. ;119) :je pilana V illarda d e Hoinneocmirta, oko 1235. g., gdje vodeni!ć no Ikollo n e p o k re­ će sam o palu već Joj p rim iče i\ drivo. iNaprava za maimaitanje svile barem, je dva stoljeća stamija, ali ine znam o da li su je pokretale životinje iii voda. 39 N e v alja m isliti (da je Ikoilowrat iiskljiuičdvo nastao u vezi s biljkam a kratk ih vlakana. Kmezii, k o ji n isu nikad n išta odbacivali, upotrebljavali s u ga za p redenje svile iiz divljih ,iii razbijenih čahura. To su v/jeroijatno rad ili vrlo davno.

95

Kini je, dakle, mnogo ranije postojao osnovni oblik prijenosa snage i, kao obično, ne postoji valjan razlog da mislimo kako je on kasnije neovisno izumljen u Evropi. Ako je, dakle, is­ tina da su remeni prijenos pronašli kineski zanatlije, ne bi bilo nikakvo čudo da su isto tako pronašli i upotrijebili lan­ čani prijenos. I zaista. Upravo to smo i pronašli — lančani prijenos u monumentalnom Su Songovom satu potkraj XI st. On vjerojatno ovdje nije bio novost, i javlja se bar sto godina ranije u sličnom satnom mehanizmu Zhang Sixuna. Beskonačni lanci bili su, naravno, dobro poznati aleksandrijskim mehaničarima iz I ist. pr. n. e., ali oni nikad nisu stalno prenosili snagu i bili su više nalik transportnim trakama. Svi ovi izumi i strojarska rješenja očito su utjecali na evropsku tehnologiju poslije renesanse. Čitalac će se zapita­ ti zašto ti izumi nisu izazvali sličan val industrijalizacije u Kini. Dio odgovora je u činjenici da je Evropa imala buržoasku revoluciju (ili bolje reći niz buržoaskih revolucija), a Ki­ na nije. Tehničke novosti same ne mogu uzrokovati bitne promjene u sitrukturi društva, kao što su to ne može o i sama trgovačka aktivnost ili sama društvena kritika. Kini je ne­ dostajalo još nešto, neki sklop važnijih uvjeta, o čemu ovdje ne možemo raspravljati, da bi izumi njezinih sjajnih tehni­ čara postigli pun učinak unutar njezinih granica. Ovako su se razasiuli cijelim svijetom kao dio njezine »ostavštine«. VIII Treća skupina tehnoloških dostignuća odnosi se na vje­ štinu proizvodnje željeza i čelika, ali je vezana i uz druga, katkad neočekivana, područja kao što je izgradnja mostova i bušenje izvora. Optimistički nastrojeni američki pisci iiz vremena Julesa Vernea nado su nazivali tadašnji moderni svijet željeznim dobom, kada je »željezni konj« golopirao prerijom i »oklopnjače« počele brazditi mora. Iznenadili bi se da isu saznali da ije već postojalo željezno doiba, ali ne u Evropi, već u srednjovjekovnoj Kini.40 Do kraja XIV st. ni­ jedan Evropljanin nije vidio lijevano željezo, dok su Kinezi osamnaest stoljeća ranije već savladali vještinu taljenja i li­ jevanja metala. Od svih paradoksa, ovaj možda najviše zapanjuje: iako je napredna tehnologija dobivanja željeza, svoj­ stvena za razvoj kapitalističke industrije na Zapadu, posto40 Čitalac se može (poslužiti mooografëjom J. iNeedhajma The Developm ent of Iron and Steel Technology in Ancient and Mediaeval China, Lomckm, 1958, ponovno objavljeno: H effer, Cambridge, 11964 (Dickimsan L ecture).

96

Sli/ka. 24. IRad traid/icionaine vdisoke peći. V idi se puhalo s dvoradnim klipom (koji. se ovdu'e pokreće ru čn o ), željezo ikako teče ш (peči i lkalko se uz dodatak silicija pretv ara iu ikotviko iželjezo ma platformi! za puiđlovanje. Tiangong Kaiwu, 1637. -g., tilliustraiciilia iz dolba diinasitžje Qing.

jala stoljećima u sklopu kineskog činovničkog feudalnog društva, nije uzrokovala njegov raspad.41 Dok je saimo željezo u Kiiniu prodrlo relativno kaisno, teik negdje u VI st. pr. n. e. Hetiti su otkrili željezo u zapadnoj Maloj Aziji iu XII st. pr. n. e. Kinezi su ga m ogli ljevati čim su za njega eaznali. Za dva ili ttri stoljeća kovko željezo iz igma ustupilo je m jesto lijevanom željezu. Jedan od razloga ovalko brzom napretku bilo je, bez isumnje, puhalo s dvoradnim klipom i stalnom zračnom strujom (kao što sm o već spom e­ nuli), a možda i prisutnost imda s visokim sadržajem fos­ fora, što je omogućavalo taljenje željeza na temperaturi od oko 200°C nižoj od uobičajene. Osim toga, ne sm ijem o ni­ kad zaboraviti da au Kinezi bili možda najveći ljevači bron­ ce iu stanom vijeku. Njihova iskustva u vezi s pećima, kao 41 th e

V o ld ii

C h m ese

D y m a s ity

Ira n

z a n iim liiiiiv îu a n d

(1960— l l ' 2 6 ) «

C o a l f

ra s p ra v u

I n d u s tr ie s

o o v ilje g _ d a f t o m a , d u rin g

Journ, Asian Stuđies,

7 — Kineska znanosit i Zapad

th e

iR .

N o rth e rn

19 62 ,

21,

H a r t w e ll, S u n g

l(u

»A

R é v o l u t iia n

pinyinu:

iS o t n jg )

153.

97

шп

i iskustva njiiihaviih prethodnika lončara42 uz dobru vatro­ stalnu glinu — omogućila su im već vrlo rano (ne kasnije od IV st.) redukciju željezne rude pom oću ugljena u lon­ cima. Arheološki nalazi, tj. -mnoštvo oruđa od lijevanog že­ ljeza, kao što su motike, rala, pijuci, sjekire, mačevi i slič­ no, od IV st. pr. n. e. nadalje, mogu se danas naći u m no­ gim muzejim a u Kini. Izvanredni kalupi od lijevanog želje­ za nađeni su u grobovima iz vremena Zaraćenih država, ali još nije sigurno da li su služili za lijevanje oruđa od želje­ za ili od bronce. Jedan ili dva reljefa iz razdoblja dinastije Han (između 100. g. pr. n. e. i 100 g. n. e.) daju naslutiti da su ise u ta davna vremena upotrebljavali primitivne visoke peći i mjehovi. Najranija slika karakteristične male kineske visoke peći iz 1334. g., nalazi se u Aopo Tuyongu43, a najpoz­ natija slika iz 1637. g. nalazi se u Tiangong KaiwuuS4 Ovi crteži prikazuju kako željezo teče iiz visoke peći do platfor­ m e za pudlovanje gdje se pretvara u kovano željezo (si. 24). Takve m ale visoke peći zadržale su se u mnogim poljopriv­ rednim pokrajinama do XX istoljeća, pa su kao i postupak za dobivanje željeza u posudama za taljenje ovjekovječene na fotografijama. Mnogi predmeti u muzejima i izvan muzeja svjedoče o velikoj upotrebi željeza u staroj i srednjovjekovnoj Kini. Već dugo su nam poznati prekrasni kipovi i posude od lije­ vanog željeza iz vremena dinastije Han. Tu su zatim glaso­ vite pogrebne kuhinjske peći iz razdoblja Triju kraljevstva (III st.).* Materijal od kojeg su načinjene upozorio je arhe­ ologe na dugu tradiciju proizvodnje lijevanog željeza u Kini. Tu su i m nogi budistički kipovi izliveni između IV st. i VIII st., često s datumom izrade, a svjedoče o velikoj vještini i umjetničkom ukusu zanatlija. Veliki lav iz Cangzhoua, tri­ put viiši od čovjeka, jedan od najvećih predmeta od lijevanog željeza u svijetu, postavljen je 954. g. u čast pobjede što 42 Vidik «N. B ernard, Bronze-Casting and B ronze Alloys in Ancient China, Canberra and Tokyo, (1961 (M onum enta Serica, monograiph sériés no. 14). Ber­ n ard sum nja da je postojalo 'razdoblje ikada se za dobivanje kovanog želijeza, pmije pojave lijevanog željeza, upotréblja/valo gm o. listina je da je ovaj ramijji staidi/j (za ikojeg se pretpostavljalo d a це postojao p o uzoru n a sltadije razvitka drugdje) ostavio mailo tragova, ald oni ipak postoje. . . . « 43 »Ispariivanje mora« je rasprava Chen Chuna o dobivanju soli. (Između soli d željeza uvijek je p ostojala dvnstta rveza. Jednim dijelom zato što su se u staro d o b a nezavisnih lokalnih zaijedimca ova dva proizvoda m ogla dobivati sa­ mo n a određenim m jestim a i trebalo ih je [prevoziti. Zbog (toga ije iu doba di­ nastije Han došlo do njihove »nacionalizacije«. Dmugüm dijelom zato Što 'sn za iiSparivanje koncentrirane slane vode bile potrebne široke posude od lijevanog željeza. 44 »I skori à tavanj e djela prirode« je općeniti prikaz tehnologije i in d u strije Sto ga je dao kinesiki iDiderot Song Yingxing. * Modeli ili p ak prave kuhinjske peći od lijevanog željeza pohranjene u grobovima velikaša (op. ш \).

98

ju je Guo Rang, jedan od careva sjeverne dinastije Zhou, izvojevao nad tatarskim narodom Qidan (Kitani) Ikoji je zas­ novao dinastiju Liao. U vrijeme dinastije Song izgrađeno je nekoliko pagoda od lijevanog željeza, od kojih su najmanje dvije ostale sačuvane do naših dana (si. 25). U razdoblju di­ nastije Ming, krovovi hramova na svetoj planini Taishan bili au prek­ riti arepovima od lijevanog željeza zbog jakih vjetrova. Sve je ovo bi­ la upotreba u m irnodopske svrhe. Ali željezo i čelik predstavljali su osnovu uspjeha kineskog oružja kroz vjekove, b ilo kad isu Kineizi suzbijali Hune ili Japance ili kad su osvajali Xwijiang (Srnkjang) ilii Ti­ bet. Zaštitni su se oklopi upotreblja­ vali više u brodovima i dosegli svoj vrhunac u floti oklopljenih lađa pod zapovjedništvom korejskog admirala Yi Sunsina silićnih izjava (str. 235). 57 Osim toga, o tp rilik e osam isitoljeća p rije B vroptjana, lUpoùreibljavaH _su zatvorenai rotacionu vijaliou za žito Ikoja se poikrejtala pomoou kolijenaste irućice. 58 M eđutim, mnogo siu važnija ibila n asto ja n ja oko polbolijšanija o ro d a riže i dr/ugih glatvnih k u ltu ra , što s,u se nastavljala stoljećim a u z (brižljiv nađizor i podržim dvora.

112

mi i otkrića u Kini bili su uglavnom uvelike primijenjeni u praksi, ali, uvijek pod nadzorom društva is relativno ustalje­ nim kriterijima. Nema sumnje da je kinesko dinuštvo posjedovalo i sta­ novitu spontanu homeoistazu i da je Evropa imala urođenu naklonost prem a nestabilnosti. Kada je Tennyson napisao poiznate stihove o »zvonkim brazdama mijene«, (kao ii o tome da »više vrijedi pedeset evropskih godina nego kitajski cik­ lus«,59 bio je obuzet uvjerenjem kako je snažna tehnička inovacija uvijek korisna. Danas možda više nismo u to ta­ ko sigurni. On je vidio isamo učinak, a zanemario je uzroke. Osim toga, u njegovo vrijeme fiziolozi još nisu bili1 shvatili stalnost unutrašnje sredine,60 a inženjeri nisu konstruirali samoiregplirajuće strojeve.61 Kitaj se sam regulirao kao ži­ vi organizam koji polagano m ijenja ravnotežu ili kao termostat. Zaista, pojm ovi iz kibernetilke m ogu se vrlo dobro primijeniti ina civilizaciju koja je uvijek postojano držala svoje putanje, ikao da ije vodi automatski pilot ili niz m eha­ nizama s povratnom ispregom, koji uspostavljaju status quo nakon svih nemira, čak i onih što su ih izazvala osnovna otkrića i izumi. Poput isikara koje neprestano vrcaju s brusnog Ikamena, oni bi zapalili vatru na Zapadu, ddk bi s e ka­ men dalje Okretao' u svom ležištu neuzdrman i nim alo trošniji. Ovalko gledano, koliko sim bolike im a u činjenici da je preteča svih Ikibarnetsikih strojeva bk> kineski izum — kola s likom ikoji pokazuje jug. Nije bilo neke posebne nadmoći u relativno »postoja­ nom stanju« kineskog društva, koje ije u mnogo čemu nali­ kovalo na stari Egipat, taj vjekovni continuum koji je zapanjivao mladenačke i promjenljive Grke. Stalnost unutrašnje sredine je jedna funkcija živog organizma, prijeko potreb­ 59 Je И. tmofguće d a je Teminyson znao ikako zaista postoji ,kineski aHdtis od šezdeset .godina? V jerojatno J e mislilo ma Jtalpu li m ahakalpu. Ali ova p o ­ greška, alko j e zaista o n jo j i%e|č, neobično osvjetljuje rteimii ove rasprave. ^ 60 Znam o d a živi organizm i održavaju sltalmost un/utrašnijih uvjeta, iukljiuoujjiuć^ sastav svojih tjelesn ih tekućina, autom atsku regulaciju tem perature, tla­ ka, (kiselost à šećera iu kirvi i drugo. N adalje iznamo da to čine tiim (uspješnije što isu _više n a evoLuciionoj ljestMiloi. U vijek postoji véMika opasnost u prim jeni ■bioloških analogija ma d ruštvene pojave, kao sito sam to često već ra n ije nagla­ šavao « *.*•*, H tt, ^ ', K ' - .............. * * * * * * '

****•-••'» Act* 4i

.

g i A=f

* /. Mü-ïl

* З Д | - М г ,,’- £ Ј»Ј*6 л »< , P !< 7 4 ?. * 4 £ * t& * Â < H H I . f ci . &ÿ * ' * * * * * * * * * * 4 л Ј и ч *^ & £# г

Slilka 31. Prtiča o Mengziiiu i inljegotvoj anajail. Dvilje sltranice ilz Lienü Zhitan (Bio­ grafije ôteuzetniih žena), kngige koja vijarojatno ipotječe iz doba dinastije Han se (uplašio i od tada ije učio dan ii noć bez odmora.« U kasnijoj (dobi pOstaoi ije učiteljem1 šesit umijeća i jedan od najslavnijih učenih lijiuidii na svijetlu. Bio oe najiveei. učeniik Kongfiuzia i Чк Sia. Neki su tgovorilii da je Mangziova matii bila mudrac jer je znala Ikako da utječe na sina. U Knjizi oda* je napisano: * Shijing (op. ur.)

144

općili ovaj odgovor, on se rastužio i rekao: »Oni me ne vo­ le jer želim reformirati društvo. Ali, ako ne treba da živimo s našim bližnjima, s kim da onda živimo? Ne možemo živ­ jeti sa životinjama. Da je društvo kao što bi trebalo biti, ja ga ne bih želio mijenjati.« Glavna značajka konfucijevske filozofije bila je dakle njena okrenutost društvu. Feudalna etika, nema sumnje, ali krajnje zaokupljena društvom. Kongfuziovi sljedbenici su uvjereni u nužnost organiziranja ljudskog društva na način da se dostigne maksimum pravde u okviru feudalnog običaj­ nog prava. Oni nisu sumnjali u takvu organizaciju društva. Razlikovali su se od drugih filozofskih škola koje nije zani­ malo ljudsko društvo ni organizacija tog društva. Ovi pusti­ njaci, koje sam spomenuo, lako su mogli biti prvi predstav­ nici škole misli, koja je kasnije postala poznata pod ime­ nom daoizam. Mislim da su dvije najveće struje u kineskoj misli konfucijanizam i daoizam. Daoisti su propovijedali da treba slijediti jedan »dao«, što će reći »Put«, i nema sumnje da su time mislili na pri­ rodni poredak. N jih je zanimala priroda, dok je Kongfuziove sljedbenike zanimao čovjek. Moglo bi se reći da su daoisti na neki način osjećali da neće biti moguće organizirati ljudsko društvo kako treba dok čovječanstvo ne sazna više o priro­ di. Daoisti isu nam ostavili stanovit broj vrlo važnih i dubo­ koumnih zapisa, među kojima i poznati Daođejing, »Kanon o vrlini daoa« i zapise nekih filozofa, kao Zhuangzia, koji se smatra na svoj način ravnim Platonu. Ove zapise nalazi­ mo u više ili manje iskrivljenoj formi, kao što je to slučaj sa svim starim zapisima, ali misao im je još uvijek moguće slijediti. Daoisti pustinjaci, koji su se povukli iz ljudskog dru­ štva da bi promatrali prirodu, nisu naravno imali nikakvu naučnu metodu za istraživanje prirode. Pokušali su je razu­ rajesti intuicijom i promatranjem. Ako je njihovo zanima­ nje za prirodu bilo takvo kakvo ja sugeriram, mogli bismo reći da su, na ineki načini, bili povezani s prvim počeoima znanosti. To je uistinu tako, jer su počedi kemije i astrono­ mije u Kini vezani za daoiste. Danas je već dobro poznato da je alkemija — koju možemo nazvati traganjem za kame­ nom i za napitkom ili pilulom besmrtnosti — postojala već »Tako veliikog gospodina, Kako ćemo hrainiti? Taiko veliikom gospodinu, što možemo ponuditi?«

10 — Kineska znanost i Zapad

145

SMlka 32. Ilustracija iz >jedmo)g izdanja Daodejing, ilz ranijeg doba dimastifje iMing. Li Dan jaši na zapad i susreće pograničnog službenika >Cuan Y.ma. laiko >su ■obo­ jica gotovo legendarne ličnosti, Daodejing se priptilsiuije prvome, Laoziiiu (Lao Ce), dok_ se kasnija filozofska knjiga, Guan Yinzi, pnilpisiuje dinugoan. 0 ovoj zgodi napisao je Bertholđ Brecht nezaboravnu pjesmu, id!i!o koje u. ,pniljevodu glasi: »Seđamideist kad je Učitelju bilo Zaželio se mira: ta biio je već slab, АГ u zemlji zulum se i opet osilio, A dobrota' isorpla se kap p o kap. I on lUtze opanke i š|tap. 4

Kad četvrtog dana nakon posljednjeg konači.Sta Carinik se stvoni pred njim: ^Kamo ćete, ti i vo? Ima lii što za cairinit': para, zlata?« — »№Šta.« Tad će dječak, koji ttijeraše vola: »On L je naučavao.« Tako bje objašnjeno i to. 5 No cairiniik htio je da Čtujje: »Izmudrao jesii Г štogod? Reci nam!« Na to starac: »Kaplja vode, luporno kad ruje, Napokon će smirvit' i najtvrđi kam. Shvaćaš li me? Krutost mora podleć'.« — »Znam.«*

u najranije doba kineskog carstva, pa čak i ranije. Jedan od prvih zapisa koji o tome svjedoči potječe iz vremena cara Han Wïudija, oko 130. g. pr. n. e. Čarobnjak LiShaojun obra­ * »Legenda o postanku 'knjige Taote kisng na putu Lao tse-a u emigraciju«, B. Brecht, Pjesme, izbor j prijevod Ina Jon Broda, Lykos, Zagreb, 19611.

146

ća se caru i ikaže: »Ako se žrtvujete peći, pokazat ću vam kako da načinite posude od žutog zlata. Iz njih možete piti i steći besmrtnost.« To je vjerojatno najraniji podatak o alkemiji u povijesti svijeta, a »žrtvovati se peći« odgovara da­ našnjem »ako pomognete moja istraživanja, ja ću . . . itd«. Najstarija knjiga o alkemiji koju pozna povijest znanosti je djelo Wei Boyanga iz II st., itočnije iz 140. godine, pod naslo­ vom »Sjedinjenje triju principa«, Can Tong Qi, oko šesto godina prije alkemije u Evropi. Odabrao sam Daodejing, nekoliko izvadaka iz zapisa daoista, da vidite o ičemu je riječ. Jedna od čudnovatih zna­ čajki daoista je naglašavanje ženskog, nešto što nas podsje­ ća na Goetheov ew ig weiblich.es: Duh doline ne umire nikad, Ime mu je Tajnovito Žensko i vratnice Tajnovitog Ženskog korijen su nebesa i zemlje. On je tu, u nama, cijelo vrijeme Koliko god ga crpiš, nikad ne presahne.* (Glatva 6, prema Waleyevu engleskom pirLjevački)

Ovo naglašavanje ženskog može se smatrati simbolom prihvaćanja prirode tako svojstvenog daoistima. Feudalni stav prema organizaciji društva bio je izrazito mušbi. Stav daoista u istraživanju prirode bio je ženski, u tom smislu da istraživač ne može pristupiti prirodi s unaprijed zasnova­ nim predodžbama. »Mudrac je kao nebo i zemlja, on obu­ hvaća sve stvari nepristrano.« Nepristran pristup bez pred­ rasuda, smjerno postavljanje pitanja, duh poniznosti pred prirodom, to je ono na što su mislili daoisti kada su govori­ li o »dolini koja prima svu vodu što se u nju ulijeva«. Vje­ rujem kako su osjećali da znanstvenik mora pristupiti pri­ rodi duhom ponizan i prilagodljiv, a ne s onom muškom odlučnošću kojom su sljedbenici Kongfuzia pristupali uređe­ nju društva. U ovom zanimljivom odlomku kaže se da je naj­ veće dobro života poput vode: »Najveća dobrota je poput vode. Ona koristi nebrojenim bićima, A nikad se nizašto ne otima, Već je zadovoljna s položajem što ga svi ljudi preziru. I to čini vodu tako bliskom daou.« (Gla/va /8, prema Waleyeivu engleskom prijevoda!)

147

»Onaj tko pozna Muško, a priklanja se Ženskom, Postaje poput doline što prima sve stvari pod Nebom, I kao takav klanac Pozna cijelo vrijeme moć što je nikad ne doziva uza­ lud . . . Onaj tko pozna slavu, a priklanja se sramoti, Postaje poput doline što prima sve stvari pod Nebom, I kao takva dolina Ima cijelo vrijeme moć što je dovoljna...« (Glaiva 28, prema Waleyeviu engleskom priji evodu)

Evo lijepe priče što je nalazimo kod Zhuangzia. Ona pokazuje što su daoisti razumijevali pod »putem« ili »priro­ dnim poretkom«. Njegovi učenici pokušali su otkriti što on naziva dao i rekli su: »U onim razbitim crepovima sigurno nije?« Učitelj je odgovorio: »Da, u onim je razbitim crepovi­ ma.« Pošto su postavili niz pitanja, učenici su na kraju re­ kli: »U onoj hrpi gnoja sigurno ne može biti?« Ali odgovor je glasio: »Da on je svugdje.« Ovo može imati religiozni i mistični smisao d odnositi se na sveopće djelovanje jedne sttvaralačke snage. Međutim, zbog povezanosti daoizma s po­ čecima znanosti čini mi se da ovo treba tumačiti na naturalisitički način: prirodni poredak prožima sve. S ovim na umu valja obratiti pažnju na još jednu pri­ ču Zhuangzia, onu dobro poznatu o mesaru i kralju kra­ ljevstva Wei. Promatrajući mesara kako siječe vola za istol, kralj je primijetio da on to obavlja s tri udarca sjekire, pa ga je upitao kako je to moguće. Mesar je odgovorio: »Zato jer cijeli život proučavam dao vola. Ja, koji proučavam dao životinja mogu to učiniti s tri udarca i moja sjekira ostaje jednako oštra. Drugi to čine s pedeset udaraca d istupe svo­ je sjekire.« Riječ je o nagovještaju primitivne anatomije, o početku razumijevanja naravi stvari. U nastojanju da vam pokažem predznanstvene elemen­ te što su postojali u daoističkoj filozofiji, spomenuo sam alkemiju i astronomiju i aludirao na anatomiju. To je dobro poznato, ali ono što nije tako jasno uočeno, to je sama zna­ čajka podjele između daoista i sljedbenika Kongfuzia. Želio bih to istaknuti jer mislim da ima bitnu važnost za razumi­ jevanje primitivnog društva u Kini prije feudalizma i u fe­ udalizmu. U Daodejingu naći ćete izvjestan broj odlomaka koji su, kako se čini, protiv znanja.

148

»Otjeraj mudrost, odbaci znanje, I korist će ljudima biti mnogostruka. Otjeraj dobrotu, odbaci moral, I ljudi će biti pokorni i suosjećajni. Protjeraj vještinu, odbaci dobitak I lopovi i razbojnici će nestati. Kad ovo troje bude učinjeno Učini li im se život običan, bez uresa, Tada nek im bude slijedeće: Daj im jednostavnost da je gledaju, Neklesan kamen da ga drže, Daj im nesebičnost I malobrojnost želja.« (Glava '19, prema Waley&uu engleskom ipnitjevodiu)

»Protjeraj mudrost, odbaci znanje« zvuči bez sumnje čudno, jer su daoisti bili jedni od prvih mislilaca. Istu pojavu susrećemo, međutim potkraj srednjeg vi­ jeka u Evropi. W . Pagel, povjesničar znanosti, pokazao nam je kako su u X V II st., u vrijeme Galileija, (teolozi u kršćan­ skoj crkvi bili podijeljeni na dva tabora: s jedne strane racionalisti, a s druge teolozi mistici. Bili su jednako podije­ ljeni u svom stavu prema novoj znanosti koja je izrastala iz djelatnosti ljudi poput Galileija. Sjetit ćete se da teolozi racionalisti nisu htjeli gledati kroz Galileijev teleskop, govo­ reći: »Ako vidimo ono što je opisao Aristotel, nema smi­ sla ni gledati kroz teleskop. Ako vidimo ono što on nije na­ pisao- onda (to ne može biti istina.« Takav je bio i konfucijanski stav. Galileo je naprotiv bio bliži daoistima, njihovom poniznom stavu prema prirodi i njihovoj težnji da proma­ traju bez prethodno stvorenih predodžbi. Teolozi mistici također su bili skloni znanosti jer su vjerovali da se nešto događa ako ljudi nešto rade svojim rukama. Bili su nazad­ ni samo u tom smislu što su vjerovali u magiju, ali su vjero­ vali i u znanost, jer su magija i znanost u prvim stadijima bili čvrsto povezani. Ako mislim da time što u voštani kip predsjedavajućeg zabodem igle mogu njemu nanijeti zlo, onda to znači da prihvaćam vjerovanje koje je bez osnova, ah u svakom slu­ čaju vjerujem u uspješnost ručnoga rada i znanost je stoga moguća. Teolozi racionalisti i sljedbenici Kongfuzia odbija­ li su upotrebu ruku. Zapravo, uvijek je ostala čvrsta veza između ovog racionalističkog amtiempiričkog stava i vjeko­ vima starog kompleksa više vrijednosti od kojeg su patili činovnici, ti ljudi više klase koji sjede, čitaju i pišu, za raz­

149

liku od zanatlija, pripadnika nižih klasa, koji izrađuju stva­ ri rukama. Upravo zato što su vjerovali u magiju, teolozi mistici su pridonijeli začetku moderne znanosti u Evropi, dok su racionalisti priječili njezin tok. Isto se događalo u staroj Kini. Kada D aodejing kaže »otjeraj mudrost«, to znači konfuđijansku mudrost. Kada kaže »odbaci znanje«, to znači znanje o društvu, skolastičko konfucijansko »znanje«. Zhuangzi kaže: »Koje su sve 'te razli­ ke između kneževa i konjušara? Ne želim da moji učenici pri­ daju važnost takvim apsurdnim razlikama.« Ovdje dakle nailazimo na politički element. Ovu tvrdnju želim objasniti. Otjeraj mudrost, odbaci znanje znači, u starom daoizmu, na­ pad na konfucijanski etički racionalizam, na znanje savjet­ nika feudalnih kneževa, a ne znači da treba odbaciti znanje o prirodi, jer su daoisti upravo ito željeli steći. Oni, naravno, nisu znali kako da to postignu, jer nisu razvili znanstvenu eksperimentalnu metodu, ali su tome težili. I tako dolazimo do važnog političkog faktora. Prije nego o njemu nešto više kažem, želio b'ih naglasiti još jednom ono o čemu sam govorio. To je vrlo zanimljivo, naročito za one koji se bave poviješću etike i misticizma. Ne možemo reći da je u toku povijesti racionalizam bio glavna progresivna snaga društva. U nekim razdobljima, bez sumnje, on je to bio, dok se za druga razdoblja to ne može reći. U X V II st. u Evropi, na primjer, teolozi mistici pružili su zpatnu pomoć znanstvenicima. Uostalom, prirodnu zna­ nost su tada nazivali »prirodnom magijom«. Isto tako je pot­ puno jasno da je u staroj Kini konfucijanski etički raciona­ lizam bio protiv razvitka znanosti, dok joj je daoistički empirički misticizam bio naklonjen. Kada daoisti govore o daou »koji se drži jednog« itd., riječ je o stadiju u kojem se religija jedva razlikuje od znanosti, jer to jedno može biti jedno u smislu religioznog misticizma, ili to može biti ono što u znanstvenom smislu razumijevamo pod univerzal­ nim poretkom u prirodi. To vjerojatno označava oboje li tu je njihov zajednički početak. Feng Youlan je vrlo dobro pri­ mijetio: »Daoistička filozofija je jedini sustav misticizma što ga je svijet upoznao, a koji se u osnovi ne protivi znano­ sti.« A sada da bolje razmotrimo politički element. Vidjeli smo da izreke kao »Otjeraj mudrost, odbaci znanje...« treba tumačiti kao »Ne želim da moji učenici prihvate te apsurdne razlike između prinčeva i konjušara«, to jest klasne razlike. Daoisti su bili protiv feudalnog društva, ali nisu bili izrazi­

150

to za nešto novo. Bili su naklonjeni starom, i željeli su se vratiti primitivnom plemenskom društvu prije feudalizma ili, kako su sami rekli, »prije nego se Veliki put raspao« (gl. 18). Prije nego se Veliki put raspao, »prije nego je Velika laž počela«, nisu postojale klasne razlike. Nije potrebno pročita­ ti cijelog Zhuangzia da bi se uvidjelo kako je iznenađujuće otvoren. On gotovo doslovce kaže da se mali lopov kažnjava, dok veliki lopov postaje feudalni gospodar, a Kongfuziovi učenici jate se brzo oko njegovih vrata u želji da mu posta­ nu savjetnici! Nema sumnje da su daoisti bili neprijatelji feudalnog društva i, po mom mišljenju, oni su željeli povra­ tak na primitivno plemensko društvo prije klasnog raslojava­ nja na ratnike, feudalce i narod. U odlomku »Otjeraj mudrost, odbaci znanje«, na pri­ mjer, stoji: »Ako se ljudima život učini suviše običan, bez uresa, neka pogledaju u Jednostavnost, neka drže neklesani kamen.« Ovo su čudni izrazi. Sjetio sam se jednoga dana dok sam o tome razmišljao da to možda ne znači ono Sto evropski prevodioci obično misle, jedinstvo u smislu reli­ gioznog misticizma, nego jedinstvenost primitivnog društva prije klasnog raslojavanja. Poslije ove pomisli slijede druge. Pored »neizrezbarene klade« daoisti su često upotrebljavali druge simbole homogenosti: »kolac«, »vreća«, »cjepanica«, »mijeh« (veoma važan za taljenje bronce) i riječ koja se pre­ vodi kao »kaos«. U daoističkoj misli uvijek postoji taj osje­ ćaj da se društvo pokvarilo, da je »zabrljano« i da ga treba vratiti primitivnoj jednostavnosti, kakva je bila u doba pri­ je klasnog raslojavanja, prije prvih feudalnih gospodara. »Najbolji klesar treba najmanje udaraca dlijetom« (gl. 28). Ovdje nailazimo na nešto vrlo zanimljivo. Čitamo li knji­ ge koje sadrže najstarije kineske legende, kao što su, Shan Hai Jing, Shujing, Zuo Zhuan i Guo Y u, vidjet ćemo da se mnogim legendarnim kraljevima, kao Yaou i Shunu, pripi­ suju borbe s ljudima ili čudovištima (nije sasvim jasno da li su to bili ljudi ili životinje), ali ono što je ovdje neobično to su imena tih bića protiv kojih su se borili i koja su ubili. Ona zvuče vrlo slično — Huandou, prazna torba, Taowu, stup ili kolac koji riije izrezbaren. To je zanimljiva podudarnost jer sugerira da su bića protiv kojih su se prvi kraljevi bori­ li bili zapravo vođe tog primitivnog plemenskog drušitva. Ve­ liki pobunjenidi koji su pružali otpor prvom klasnom raslo­ javanju i koje je trebalo potući. Nalazimo također imena kao San Miao, Jiu Li ittd. (Tri M'ao i Devet Li) koja navode na pomisao da su u tom primitivnom društvu positojale bra­ tovštine. Osim toga, legende pripisuju ovim prvim pobunje­

151

nicima veliku vještinu u obradi metala. Čini se da su prvi kraljevi ili feudalni knezovi prepoznali u obradi bronce osnovu feudalne moći nad neolitskim seljaštvom — jer je ova obrada omogućavala bolje oružje — i stoga su prisvojili tehniku obrade metala. Čini se da su se one prvobitne zajednice, koje su u doba prije feudalizma razvile obradu metala, oduprle preobra­ žaju u klasno raslojeno društvo. Možda ta legendarna imena znače vođe koji su se suprotstavili promjeni. Pored ovih čud­ nih izraza treba spomenuti još jedan — »vraćanje korijenu«. Prevodili su ga u religioznom smislu, ali nisam potpuno si­ guran da nema i političko značenje. U Shujingu (Klasika po­ vijesti) nalazimo rečenicu »korijen je bio onemogućen i ni­ je mogao tjerati mladice« odmah kraj primjedbe o vojsci Guna koja bježi. Gun je bio najistaknutiji među tim drevnim pobunjenicima. Želio bih nešto reći o političkom značenju daoističke fi­ lozofije. U Kini su stoljećima postojale različite tajne sekte, adepti u seljačkim udruženjima, tajnim, dakako. Pa čak i danas u Kini još postoje tajna društva kojima se ne može odreći značenje. Kroz cijelu kinesku povijest uvijek se u ša­ li kaže: »Konfucijanizam je doktrina učenih ljudi kad su u službi, daoizam je stav učenih ljudi kad su lizvan službe.« U državnoj službi, kakva je bila za mandarinata, učeni lju­ di uvijek su bili ili u službi ili izvan službe. I onda, kada je u kasnijim stoljećima daoizam postao organizirana religija s vrlo složenim liturgijskim kultom, uvijek je bio povezan s pokretima protiv vlade, i u svim je dinastijama — Tang, Song, Ming — imao političko značenje. To želim posebno naglasiti, jer mnogi stručnjaci iz zapadne Evrope, koji pro­ učavaju daoizam, ne uzimaju to dovoljno u obzir. Knjiga kao D aodejing zbog lakonskog i lapidarnog stila drevnog kineskog jezika dozvoljava različita tumačenja. Za­ padni poznavaoci, slijedeći možda klasične komentatore kao što je Wiang Bi, uvijek su se odlučivali za mističnu interpre­ taciju. Zanimljivo je vidjeti kako današnji kineski poznava­ lac, svjestan političke važnosti, tumači jedan odlomak. Kao primjer neka posluži glava 2 prevedena najprije u smislu mi­ stične teorije, a zatim na osnovi političke teorije. (a) »Trideset se žbica sjedinjuje oko glavine: Od njihova nepostojanja (u otvoru glavine) Proizlazi korist od kotača.

152

Oblikuj glinu u posudu; Od njena nepostojanja (u šupljini posude) Proizlazi korist od posude. Isijeci vrata d prozore u kući (njenu zidu); Od njena nepostojanja (u tim otvorima) Proizlazi korist od kuće. Stoga postojanjem stvari dobivamo, A njihovo nam nepostojanje služi.« (Breveo V. Devîidé)v

(b) »Trideset žbica i nastaje kotač, Kad nije bilo privatne imovine Kola su rađena za upotrebu. Obllikuj glinu i nastaju posude, Kad nije bilo privatne imovine, Lonci su rađeni za upotrebu. Prozori i vrata i nastaju kuće, Kad nije bilo privatne imovine Kuće su rađene za upotrebu. Tako posjedovanje privatne imovine vodi dobiti, A ne posjedovanje vodi upotrebi.« (Prema engleskom rpitijevoćfri Hou WanLua)

Sve je ovo u očitoj vezi sa zanimanjem prvih daoista za prirodne znanosti. Mnogi znanstvenici poput Dielsa i Farringtona, proučavajući zapadnu Evropu staroga vijeka, Grč­ ku, na primjer, pokazali su da postoji izrazita veza između za­ nimanja za prirodne znanosti i demokratskih stavova i odno­ sa, posebno u pogledu moći trgovaca. Tako je kod Jonjana postojala veza između prirodne znanosti i trgovine u istoč­ nom dijelu Mediteranskog bazena. Čini ise da zanimanje za prirodne pojave, za prirodnu znanost ne cvate, ne nailazi na odaziv pod despotizmom ili u nekim birokratskim uređenji­ ma. O ovome će još biti riječi na kraju predavanja. O drevnom feudalnom dobu u Kini, još ise mnogo toga može reći. Već je rečeno da je postojala veza između brončanog doba u Kini i brončanog doba u Evropi. Oružje i oru­ đe dma sličan oblik u Kini i u kulturama Hallstatt i La Tène u Evropi. Najčešće uspoređujemo feudalnu Kinu i naše ev­ ropsko srednjovjekovno razdoblje. Vrlo je zagonetno zašto * Vladimir Dévidé, Japanska haiku poezija, Zagreb, 1976.

Sveučilišna naiklada Liber,

153

se feudalizam počeo razvijati u Evropi, kao što se najčešće kaže, od III st. i prestao pojavom kapitalizma, renesanse i reformacije u X V st. U Kini se feudalizam javlja mnogo ra­ nije, od X IV st. pr. n. e. do II st. n. e. Usporedba kineskog feudalizma i zapadnoevropskog feudalizma nije prikladna. Kineski se feudalizam ne bi smio dovoditi u vezu s razvije­ nim srednjovjekovnim feudalizmom, već s evropskim dru­ štvom iz predrimskog doba. Mislim da je drevni kineski feudalizam analogan stanju evropskog društva u toku brončanog doba, ili na prijelazu iz brončanog u željezno doba, oko 300. g. pr. n. e., prije ne­ go što su Rimljani osvojili Galiju. Ovo društveno uređenje arheolozi nazivaju kvazifeudalnim. Njihova glavna značajka je niz poglavara možda s vrhovnim vladarom, nešto kao Conaehur u Irskoj. Zatim, niz poglavara različitog ranga, neka vrsta hijerarhije, pri čemu je svaki imao naoružane ljude koji su se obavezali da mu se pridruže u slučaju rata. Vojska koju su okupili Gali da se odupru Rimljanima bila je skup­ ljena upravo na ovaj kvazifeudalni način regrutiranja. Rop­ stvo u većoj mjeri nije postojalo. Možemo stoga reći da je feudalizam u Evropi trajao od oko 1000. g. pr. n. e., kao i u Kini, pa do X V st., ali ga je u toku dva do tri stoljeća za­ sjenio imperijalizam grada države u obliku Rimskog Carstva. Vrlo je značajno da Kina nije poznavala ropstvo u veli­ kim razmjerima. Unatoč nesuglasicama dokazi, čini se, go­ vore u prilog vrlo važnoj činjenici da ropstva kakvo nalazi­ mo u mediteranskim civilizacijama — Egiptu, Babiloniji, Ri­ mu, Grčkoj — nije bilo. Kinesko društvo nlije počivalo na ropstvu, nego uvijek na slobodnim zemljoradnicima. To se uvelike odrazilo u humanitarnom karakteru kineske filozo­ fije, bilo konfucijanske ili daoističke. Na prvi pogled nije jasan razlog tome, jer ništa nije sprečavalo stare Kineze da imaju mnoštvo robova iz redova ratnih zarobljenika, Mongo­ la ili hunskih plemena sa sjevera, ili Tibetanaca ili Tanguta sa zapada. Riječ je o vrlo važnom problemu, koji nas vraća pita­ nju etike. Može se, naravno, reći da ropstvo nije bilo u skla­ du s konfucijanskom etikom. Ova vrst objašnjenja ipak ne zadovoljava sasvim. Potrebno je nešto konkretnije objašnje­ nje. Filozofiju se, općenito, ne može proučavati odvojeno od njezina istinskog konkretnog druš-tvenog zaleđa, uključujući i mnoge tehnološke faktore. Po uzoru na Creela, jednog od najvećih stručnjaka za kinesko brončano doba, želio bih is­ taknuti važnost odnosa između stupnja vojne tehnologije

154

vlađajuće klase i naroda. Uzmimo ekstremni slučaj srednjo­ vjekovnog viteza iiz zapadne Evrope, u čeličnom oklopu od glave do pete, s kopljem i mačem, i na konju koji je također oklopljen. On je mogao nasrnuti na gomilu seljaka i pokosi­ ti ih jer se oni nisu mogli obraniti. Svakom je poznato, učili smo to u školi, da je barut u Evropi (što je slučajno kineski izum) okončao feudalnu moć, jer je klasa vitezova time iz­ gubila svoju oružanu nadmoć. Kako je bilo u drevnoj Kini? Tamo je najmoćnije oruž­ je, samostrel, izumljen mnogo ranije. Feudalne isu vojske u drevnoj Kini bile naoružane snažnim lukovima. Istodob­ no se zaštitni oklop nije uvelike upotrebljavao. Izvanrednu monografiju o kineskom oklopu napisao je arheolog Laufer. Oklop se pojavio vrlo kasno i u početku se sastojao samo od zaštitne odjeće načinjene od bambusa i drva. U Zuo Zhuanu nalazimo mnogobrojne priče o feudalnim gospodarima koji su pali pogođeni strelicom. Ako su narodne mase posjedova­ le moćno ofenzivno oružje, a vladajuća klasa nije posjedo­ vala nadmoćnija sredstva obrane, tada je odnos snaga u dru­ štvu bio drukčiji nego, na primjer, u rano doba Rimskog Carstva, gdje su disciplinirane legije bile prilično dobro ok­ lopi jene u bronci i željezu. Na taj način mogle su se držati u pokornosti mase robova jer nisu imali ni legionarsko oru­ žje ni oklop, a nisu se mogli domoći ni jakih lukova. Glav­ no rimsko oružje uvijek je bilo koplje i kratak mač. Poznato je kakve su bune robovi znali dignuti u nekoliko navrata ka­ da su se domogli znatnijih zaliha oružja (na primjer Spartakova buna). U Kini je bilo drukčije. Narod je već vrlo rano imao samostrele, a feudalci su imali slabi obrambeni oklop. To znači da se Kineze moralo uvjeravati, a ne zastrašivati

•»

A.

*

Sliilka 33. Kiimesikii samostrel i strelice. Crtež jje uzet iz Zeng Gcmgliangova djela Wu Jing Zongyao i(Pregled važnih vojniih tehmika), 1044. .godine.

155

-Î -

Slika 34. Kineski saiTiostrel kao artiljerij­ sko oružje; još jedan artež ,iz Wu Jing Zongyao 1

ли J t 4fî + A , Цс -Л~ Jür -Ћ ÜT

@ с=д т п

snagom oružja i zbog toga su konfucijevci bili važni. U IV. st. pr. n. e., u državama kao što su Song, Wu ili Chu, narod je mogao iznenada napustiti feudalca koji je o njemu ovisio i prijeći na protivnikovu stranu na samom bojnom polju. Zato se moralo narod uvjeriti u ispravnost feudalčeva pos­ tupka. Da bi se 'to postiglo, bila je potrebna klasa »sofista«, koji su kasnije postali konfucijevci, da hvale i slave djela i vrline feudalnog gospodara i okupe narod oko njega. Tako možemo bolje razumjeti čovjekoljubiv i demokrat­ ski značaj ko-nfucijevskih filozofa. Mengzi je bio jedan od prvih mislilaca u povijesti koji je branio pravo naroda da zbaci i ubije tiranina. Zaziranje od upotrebe sile — posebna osobina kineskog društva — može se dovesti u vezu s ovim činjenicama.

156

Osim nekih vrsta domaćeg ropstva, u Kini nije postoja­ lo masovno ropstvo kao u mediteranskim civilizacijama: ma­ se ljudi koji nose kamenje za egipatske i babilonske građe­ vine, rade u španjolskim rudnicima, kako to opisuje Diodor Sicilski, ili obrađuju latifundije u kasnlijem razdoblju Rim­ skog Carstva. Možda bi tu činjenicu mogli dovesti u vezu sa značenjem što ga je na polju tehnologije imala Kina za vanjski svijet? Poznati njemački arheolog Diels i mnogi drugi povjesni­ čari znanosti pretpostavljaju da se primijenjena znanost ni­ je razvila u mediteranskim civilizacijama upravo zbog po­ stojanja ropstva. Problem radne snage nije postojao, pa ni­ je bilo svrhe raditi na izumima za uštedu radne snage. To je-, uostalom, poznata stvar. Iako je situacija u Kini bila drukči­ ja, možda je posrijedi bila veza između društvene situacije u zemlji u to doba i njezina tehnološkog napretka. Evroplja­ ni su danas pod utjecajem ideja prošlog stoljeća i me shva­ ćaju da je prije tristo ili četiristo godina bilo mnogo bolje živjeti u Kini nego u Evropi. U doba Marka Pola Hangzhou je bio poput raja u usporedbi s Venecijom ili s kojim dru­ gim prljavim evropskim gradom. O tome nam govore i put­ nici toga doba, kao Jean de Monte Corvino. Kina je tada ima­ la viši životni standard od Evrope. Priznato je da su izumi kao barut, papir, tisak i mag­ netski kompas prenijeti iz Kine u zapadnu Evropu. Osim nabrojenih, ima mnogo drugih takvih izuma koji nisu toliko poznati. Konjska orma je jedan od njih što se ubraja među najvažnije. Povijest konjske orme vrlo je važna i vezana je uz povi­ jest društvenih institucija. Tamo gdje postoji ropstvo ne po­ stoji potreba za uspješnom ormom. Tamo gdje postoji efi­ kasna životinjska orma, može se biti bez ropstva. Da su Egip­ ćani imali dobru ormu, možda bi se koristili životinjama za prenošenje golemih kamenih blokova za gradnju pirami­ da? Velik broj rezbarija, što ih možemo vidjeti u Britanskom muzeju, otkriva nam da su ljudi obavljali poslove za koje je potrebna snaga mišića. Prisjetimo se nekih pojedinosti. Četiri tisuće godina — od 3000. g. pr. n. e, kako prikazuju najstarije sumerske slike, do 1000. g. n. e. u Evropi — jedina poznata orma bila je or­ ma s remenom oko vrata i trbuha, pa je vuča kola preko spoja trbušnog ii prsnog remena opterećivala vrat životinje. Ta je orma bila nedjelotvorna, jer upregnuta životinja nije mogla vući više od 500 kilograma. Razlog je očit. Budući da je vuča opterećivala vrat, konj se gušio (si. 15).

157

Slika 35. Crtež iilz kasnijeg idoba dinastije Qiing ilustrira .poznatu rečenim iz Shujinga _( Faviijies/na klasliika), IX st. pr. in. e. »Nebo widü išto li narod vidi, nebo crnje što i nasrdđ ouije« (poglavlje Gao Yaomo ж Shujing Tushuo). Jedni se svađa­ ju, drugi vode zločinca; svi ovi društveni problemi zahtijevahu vladarevu ođliuikiu. Ako vlada pravedno i kreposno, odObrarvainije neba očituje ise u narodu. iNe vlada li tako, biiva svrgnut, a na njegovo mljesto đolaaj vladar iz idiruige diinastije.

158

Moderna orma je, kao što znamo, sasvim drukčija. To je orma s hamom, pa životinja može iskoristiti svu snagu, jer joj ham opterećuje pleća. Teško je vjerovati da se sta­ ra orma upotrebljavala u Evropi do 1000. g. n. e. Valja reći kako su otkrivene te činjenice. Vrlo domišljati, umirovljeni francuski oficir Lefebvre des Noëttes, vješt postavljanju jednostavnih pitanja na ko­ ja nitko nije mogao odgovoriti, zapitao je, bi li mu itko znao reći kada je nastala moderna orma s hamom. Kako nitko nije imao pojma o tome, počeo je proučavati sve rezbarije koje su prikazivale životinje u muzejima svih civiliza­ cija i ilustrirane rukopise u knjižnicama. Od vremena drev­ ne sumerske i babilonske civilizacije, pa sve do 1000. g. n. e. — ranog srednjeg vijeka — upotrebljavala se, kao što smo već rekli, nedjelotvorna orma s remenom oko vrata i trbuha, i tek nakon tog doba počela se u Evropi upotrebljavati orma s hamom. Ali postojao je izuzetak — Kina. U Kini nalazimo ormu koju bih nazvao orma s prsnim remenom. Štranjge s obje strane drže remeni li vuča opterećuje pleća životinje. Kineska kola nisu, poput grčkih ili rimskih kola, imala rav­ nu motku ili rudo, već savijeno rudo koje je na sredini bilo pričvršćeno za prsni remen. Ovaj tip orme mogli bi još na­ zvati i »postiljonskom«, jer se još uvijek upotrebljava na jugu Francuske i naziva se »attelage de postillon« (zaprega s postiljonom). Vuča opterećuje pravo mjesto, životinja se ne guši i može vući težak teret. Na kineskim bareljefima iz doba dinastije Han vidi se da su kineska kola bila tri ili če­ tiri puta veća od evropskih. Na njima nisu stajala dva čo­ vjeka —■ vozač i gospodar — ili jedan babilonski ili grčki ratnik, bio je to cijeli »autobus«; četvoro, petoro ili čak sedrnoro ljudi sjedilo je na kolima s velikim svrnutim krovom. Dakle, nešto sasvim različito od evropskih kola. Očito je da postoji čvrsta veza između orme s hamom i orme s prsnim remenom, jer ako zamislite da je ham savitljiv, a ne krut, pod opterećenjem bi poprimio oblik orme s prsnim reme­ nom ili postiljonske orme. Što je, međutim, s datumima? Orma s prsnim reme­ nom nastala je barem 200 godina prije naše ere, u početku razdoblja dinastije Han, i nalazimo je tokom cijele kineske povijesti. Osim toga, kada se orma s hamom prvi put poja­ vila u Evropi, orma s prsnim remenom upotrebljavala se ovdje tek dvije stotine godina. Isto tako važna činjenica jesu budističke slike i kipovi u spiljama sjeverozapadne Kine iz V sit. koje prikazuju ormu s hamom, kao i ormu s prsnim remenom, što jasno pokazuje da se efikasna orma pojavila u

159

Evropi između 600. i 1000. godine. Oni koji misle da sve što je dobro potječe iz Evrope, da je »velika bijela rasa« najdiv­ nija na kugli zemaljskoj, i da je mudrost s njom rođenai, mo­ rali bi malo proučiti povijest da shvate kako mnoge stvari ko­ jima se Evropa ponosi nisu porijeklom iz Evrope. Tako je jedna od njih i djelotvorna konjska orma. Koji su društve­ ni uvjeti doveli do njezine pojave u Evropi, druga je stvar. Možda je to bila izgradnja katedrale, kad se ponovno javila potreba za prenošenjem teških kamenih blokova. Staro me­ diteransko ropstvo u to doba već je nestalo i nastupilo je fe­ udalno doba. Feudalno društvo bilo je mnogo jače od deka­ dentnog Rimskog Carstva s latifundijama (velikim posjedi­ ma). Budući da u Evropi više nije postojalo ropstvo, javila se potreba za djelotvornom životinjskom ormom. Ona se mogla naći u onom dijelu svijeta gdje nikad nije bilo rop­ stva, to jest u Kini. Nadam se da ovo predavanje nije bilo nezanimljivo slušaocima. Nisam namjeravao iznositi neke posebne teze. Po­ kušao sam ukratko prikazati stanovit model društva — ki­ neskog feudalnog društva — i spomenuti njegove odnose sa zapadnoevropskim društvom. Nadao sam se, vjerujem ne uzalud, da ću pobuditi zanimanje onih koji razmišljaju o takvim pitanjima kao što su etika, racionalizam i kultura u cjelini. Vidjeli smo da racionalizam nije uvijek najnapred­ nija snaga u društvu, da stanje vojne tehnologije može du­ boko utjecati na kristalizaciju društvene filozofije, moralno pitanje kao što je ropstvo može biti čvrsto povezano is tehni­ čkim faktorima. Filozofska i etička misao ne može nikad bi­ ti odvojena od njezine materijalne osnove. Ako naposljetku moramo nešto reći o daljnjim proble­ mima, sveobuhvatnijim problemima razvitka moderne zna­ nosti i tehnologije, iako se ne bih na ovom zadržao, rekao bih da usprkos odlika stare kineske filozofije i važnosti teh­ noloških otkrića što su ih Kinezi ostvarili u toku povijesti, društvo koje je nastalo u Kini nakon feudalnog razdoblja, nije bilo pogodno za takav razvitak, i u osnovi je spriječilo tu civilizaciju da stvori modernu znanost i tehnologiju. Na­ kon raspada evropskog feudalizma, oko X V I st. kapitalizam je zauzeo njegovo mjesto. Trgovci su stekli vlast, pa je na­ stupio najprije trgovački, a zatim industrijski kapitalizam. U Kini je, međutim, nakon feudalizma brončanog doba na­ stupilo carsko doba i nije bilo govora o tome da bi feudali­ zam privremeno nadomjestio jedan takav carski grad državu kao što je bio Rim. Dogodilo se nešto sasvim drugo. Drevni kineski feudalizam bio je zamijenjen posebnim oblikom

160

društva kakvog na Zapadu nije bilo, a koji nazivamo azij­ skim birokratizmom. U njemu su svi vlastelini bili isključeni osim jednoga — Sina neba, cara koji je upravljao zemljom i ubirao sve poreze pomoću divovske birokracije. Ovu biro­ kraciju, mandarinat, stvorili su konfucijevci, a u toku dvije tisuće godina daoisti su se borili za zajedničko vlasništvo, cilj koji je ostvaren tek u naše doba dolaskom socijalizma. Sve ovo Zapadu nije bilo poznato i zahtijeva posebno i is­ crpno proučavanje. U svakom slučaju posljedica nam je do­ bro poznata: trgovačkoj klasi je onemogućeno da dođe na vlast. Pitati zašto su se moderna znanost i tehnologija razvi­ le u našem društvu, a ne u Kini isto je kao i pitati zašto se kapitalizam nije razvio u Kini, zašto tamo nije bilo ni re­ nesanse, ni reformacije, ni jednog epohalnog događaja tog velikog prijelaznog razdoblja od X V do X V III stoljeća. To sam ovdje nastojao objasniti. Na kraju bih želio preporučiti svima da poklone više pažnje velikim klasicima kineske filozofije kao i istovremenom razvitku kineske teh­ nologije. Tema je vrlo uzbudljiva, jer je kineska kultura za­ pravo jedina velika misaona cjelina koja je po složenosti i dubini jednaka našoj (zacijelo je jednako složena, a možda je i složenija), jer iako je indijska civilizacija zanimljiva, ona je mnogo više dio nas. Naš jezik je indoevropski, izveden od sanslcrta. Naša tehnologija utjelovljuje indijski asketizam: Zeus Pater potječe od Dyaus Pithar. Indijska i evropska ci­ vilizacija imaju mnogo toga zajedničkog. Sličnost postoji i u fizičkom izgledu ljudi. Kad bih šetao ulicama Kalkute, če­ sto sam pomislio da bi mnogi Indijci bili posve nalik našim prijateljima i rođacima u Engleskoj kad ne bi bili tamnopu­ ti. Ali kineska civilizacija posjeduje neodoljivu ljepotu ne­ čega što se sasvim razlikuje od evropske civilizacije, a samo ono što je poitpuno drukčije može u nama izazvati najdublju ljubav i silnu želju da to upoznamo.

11 — Kineska znanost i Zapad

161

5

Razm išljanja 0 d ru štv en im o dnosim a znanosti 1 tehnologije u Kini* Izostanak spontanog razvitka moder­ ne znanosti i tehnologije u dvjema azijskim civilizacijama. Kini i Indiji, jedno je od najzanimljivijih pitanja kompara­ tivne povijesti znanosti. Na žalost, njihov doprinos drevnoj i srednjovjekovnoj znanosti ne cijeni se dovoljno, a jedino imajući to na umu može se razumjeti jedinstvena pojava priL mjene matematike na učenje o prirodi u Evropi. Do XV st. Evropa nije davala, već je gotovo sve primala od Azije, naročito s područja tehnologije. Što da se kaže o društvenoj sredini koja je postigla tako mnogo, a učinila takav propust? Čini se kako je gotovo sigurno da je u Kini u davno doba postojao feudalizam. Možda bi se mogao opisati kao protofeudalizam brončanog doba. Trajao je otprilike od sredine drugog tisućljeća prije naše ere do 220. g. pr. n. e., kada je došlo do prvog ujedinjenja carstva. Od 'te godine pa dalje, riječ feudalizam čini se sve manje prikladna jer, dok u ranijim razdobljima postoji sličnost s evropskim srednjo­ vjekovnim feudalizmom, kasnija razdoblja se mnogo razliku­ ju. Nastali društveni sistem zove se azijski birokratizam ili, kako ga neki kineski znanstvenici zovu — činovnički feudali­ zam. Drugim riječima, nakon završetka prvog feudalizma, u Kini nije došlo do razvitka trgovačkog i industrijskog ka* Prvi put objavljeno u Centaurusu, 1953, 3, 40.

162

Slfika 36. Crtež iz kasnijeg razdoblja dinastije Qiing ilustrira rećentou ôjz Shujinga (Povijesna klasika), lIX st. pr. n. e. i»U ijednom danu deset tisiuda pcye^diinoisdii, (klfiloe budućih stvari Sto Itek (najsitajiu; l(dolbair vladar mora lim svima posvetiti pažnjiu)«. Legendarni car Shun prikazan je kaiko savjesno pregledava spise žto mu ih do­ nose ma terasu marljivi tajmci i(poglavlje Gao \aomo dfe Shujing Tushuo)-

163 %

pitalizma, već do razvitka-činovničkog sistema koji je značio nestanak aristokratskog i nasljednog načela iz kineskog dru­ štva. Dogodilo se, mogli bismo reći, da su nestali pojedina­ čni feudalci u sredini društvene ljestvice, a preostao je samo jedan krupni feudalac, to jest car, koji je vladao i ubirao poreze putem divovskog činovničkog aparata. Pripadnici ove birokracije nisu potpuno predstavljali nasljednu grupu. To nije bila klasa u smislu uobičajenom za evropska društva. Bio je to stalež koji nije bio zatvoren. Obi­ telji bi postale njegov dio i opet prestale biti njegov dio. Bi­ la je to učena elita. Kao što je poznato, u ovu službu se u kasnijim razdobljima moglo ući jedino putem državnih ispi­ ta. Sistem državnih ispita javlja se u doba dinastije Han, u I i II st. pr. n. e., dostiže svoj vrhunac iu doba dinastije Tang u VII st. i ostaje u upotrebi do uspostavljanja republike 1912. godine. Ispiti su se kao što je poznato — potpuno za­ snivali na temama iz književnosti i kulture i nisu uključivali one predmete koji bi se u bilo kojem smislu mogli nazvati znanstvenima.1 Ipak, bili su prilično teški, pa čak i vrlo te­ ški, imajući na umu složenost kineskog jezika i književnosti. Ali u nekim razdobljima bilo je načina da se donekle izbjeg­ nu i da se uđe u hijerarhiju državne službe bez položenih ispita. Postojala je »privilegija yin«, koja je činovničkim si­ novima omogućavala lakši ulaz, nego onima koji su dolazili izvana. Ali u cjelini, kad je riječ o pojedincima, stalež nije bio zatvoren. U toku stoljeća pojedine su obitelji stupale u državnu službu i odlazile iz nje. Poznato je i to da je u ne­ kim razdobljima bilo omogućeno i seljacima da uđu u drža­ vnu službu. Bio je običaj da seljaci zajednički plate učitelja nekom naročito darovitom mladiću kako bi mogao ući u car­ sku službu i tako korisno ulažu za buduće dobro svoga mje­ sta. Ako ispitamo porijeklo ovog činovničkog sistema, koji je u kineskom društvu ostavio tako dubok trag, vidjet ćemo da su ga uvjetovali neki geografski, hidrološki i ekonomski faktori. K. A. Wittfogel, jedan od prvih zapadnih povjesni­ čara kineske ekonomike tvrdi da je postanak činovništva bio uvjetovan ranim i opsežnim vodograđevnim radovima u Kini. Za vrijeme mog boravka u Kini ustanovio sam da su kineski znanstvenici uvelike prihvatili ovo mišljenje, ali su mu dali drukčiji naglasak. Važnost radova na natapanju i zaštiti od poplava u kineskoj povijesti je uistinu nedvojbena. Vjerojat1 Uz povremene izuzetke kao pod Wang Amšhdom za đimastije Song.

164

'Slii'ka 37. Crtež Ш kasnijeg razdoblja dimastaje Qiing ilustrira legendm o Yim Ve­ likom,. ivodojgrađevnom inženjeru i heroju kulture kiiineske davnine Ikofju donosi Shujing (:Povi|jesna Iklaskda), IX st. ipir. u. e. »Kad saim započeo, rad (ina ireguJiiraoijiu voda), oženio sam se u Tushanu |(ali 'kasnije sam tamo otišao isamo na čatiini dana i požurio natrag da preuzmem svoje dužnosti).« Njegova žena drži njihova .sina Qija (poglavlje Yi Ji u Shujing Tushuo).

165

no ni jedna zemlja na svijetu nema toliko legendi o heroj­ skim inženjerima, kao o legendarnom caru Yuu Velikom koji je »svladao vode« prvi put u kineskoj povijesti. Kiše su u Kini sezonskog karaktera. To je monsunsko područje i obilnost kiša razlikuje se iz godine u godinu. Kada pomisli­ te kako je natapanje prijeko potrebno za uzgoj riže u juž­ nom i središnjem dijelu zemlje ii za obrađivanje ilovače na sjeveru, pa dodate li tome neprestanu opasnost od poplava, što zahtijeva posebne zaštitne mjere, važnost ovih radova odmah nam je jasna. Poznato je da su Kinezi započeli ta­ kve radove već u feudalnom razdoblju (V st. pr. n. e.). Po­ stoji i treći razlog zašto je u Kini reguliranje vodenih toko­ va bilo tako važno. To je prijevoz. Budući da su se poreci ili zalihe za vojsku prikupljale u naturi, a ne u novcu, riža i drugo žito prevozilo se u prijestolnicu kanalima. PonekaJd su kao sredstva za prijevoz teškog tereta služili šlepovi. Da­ kle, tri su potrebe — natapanje, zaštita od poplava i prijevoz žita — uvjetovale razvitak vodoprivrede. Dok znanstvenici na Zapadu smatraju da lje mandarinat nastao zbog potrebe nadziranja milijuna ljudi koji su izvodili te radove, mnogi kineski znanstvenici, koje sam slušao i čitao, navode dub­ lji razlog ovakvog utjecaja »državne službe« u društvu, Jkao stalnu težnju da nadzor bude u rukama centralne vlasti. To znači da je izvršavanje vodograđevnih planova uglavnom prelazilo granice posjeda pojedinih feudalaca. Ova se tvrd­ nja nalazi u jednom od velikih kineskih djela Yan Tie Lun (Rasprave o soli i željezu) napisanom 81. g. pr. n. e. Spomenuto djelo čita se kao izvještaj sa sjednice neke stranke, rekao bih sa sjednice Konzervativne stranke, i za­ pravo je dramatizirani prikaz zaista održane sjednice o na­ cionalizaciji industrije soli i željeza, koja je bila preporu­ čena već 400. g. pr. n. e., a provedena 119. g. pr. n. e. Jedan od govora državnog kancelara započinje riječima kako su mali lokalni vlastelini ili upravitelji odgovorni za mala pod­ ručja, ali se razvitak rijeka, kanala i ustava mora prenlijeti na centralnu vlast. Njegove riječi ostat će stalna karakteristi­ čna crta kineskog društva. Jedan od najranijih poteza mandarinata bila je, zapravo, nacionalizacija soli i željeza u doba starije dinastije Han. To je bila najvažnija, a možda i jedi­ na, roba što je putovala od grada do grada. Sve drugo mo­ glo se je načiniti na licu mjesta, bilo to tkanje ili priprema hrane, bilo to na seoskom gospodarstvu ili u obližnjem gra­ du. Sol i željezo su se, međutim, prevozili liz prvotnih indu­ strijskih središta; sol s morskih obala ili s polja slane vode,

166

Sliika 38. Saonice (idioLkos) na Velikom kanaLu; gravira AHama i Wrighta (1843. g.)- Ovaij i ikines'kà i! igrčiki pos)tupaik, poznat od dajvnine, omogućava pri­ jelaz naročito natovarenim1 lađama iz jednoga dijela kanala u dragi s drukči­ jom razinom vioide, uz luipatrehu. golemih dizalica. iNa inače vrlo zanimljivoj igravitri kut nagiba je (pretjerano velik i >»ikineski ugođaj« je prenaglašen. Splavničiku ikomoriu .konstruirao je 948. g. Q.iao Weiyue.

a željezo s onih mjesta gdje su bila nalazišta rude, i zato se ove dvije vrste roba moglo nadzirati i »nacionalizirati«. Zanimljivo je u ovoj raspravi da su oba učena konfucijevca, koji su kritizirali činovnike dinastije Han, kao i sami činov­ nici, bili žestoko protiv trgovaca. 0 razvoju trgovačke zajed­ nice u doba kada je prvi car dinastije Oin ujedinio zem­ lju i osnovao prvu centralnu dinastiju (220. g. pr. n. e.) po­ stoji prilično velik broj zanimljivih dokaza. U Shijiju2 postoji posebno poglavlje o trgovcima toga doba. Neki su bi­ li vrlo bogati, bili su vlasnici italionice ili su se bavili trgo­ vinom soli. Već zarana, činovnici su se odmah okomili na njihovu moć i brzo je skršili zakonima koji ograničavaju ras­ koš i trgovcima nameću velike poreze. Vjerojatno ne postoji ni jedna druga kultura na svijetu gdje je shvaćanje o državnoj službi tako duboko ukorijenje­ no. Kad sam prvi put otišao u Kinu, nisam o tome imao poj-

2 Sima Qian, Povijesni zapisi (90. g. pr. n. e.).

167

ma, ali sam to svuda susretao čak i u narodnoj predaji. Um­ jesto priča o junacima i junakinjama koji postaju kraljevi ili princeze, kao u Evropi, u kineskim pričama uvijek je ri­ ječ o uspješnom polaganju ispita i o usponu u birokraciji, ili o udaji za visokog funkcionara. To je, naravno, bio jedini način na kojii se moglo steći bogatstvo. Postoji čuvena izreka (još donedavno u upotrebi) kako treba ući u državnu službu i uspeti se na visok položaj da bi se stekao imetak (Da guaii fa cai). Način na koji se činovništvo bogatilo bio je osnova pojave koju su zapadnjaci u Kini često opisi val: kao nečas­ nu zaradu, pljačku i tako dalje, i na što su se tako mnogo žalili. Stav zapadnjaka bio je, međutim, prejudiciran, jer su u Evropi vjera i čestitost bili u toku povijesti vezani za sa­ vjesno računovodstvo i kapitalizam, a tako nešto nije posto­ jalo u Kini. Službenici mandarinata inisu ni u jedno doba kineske povijesti primali plaću, što bi nama na Zapadu bilo prirodno. Postojala su stalna nastojanja da se to učini, od­ redbe su stalno izdavane, ali nikad realizirane. Razlog je vjerojatno u tome što Kinezi nisu nikad imali potpuno nov­ čanu privredu. Porezi su se plaćali u naturi i prevozili se vodenim puto­ vima, do centralne vlasti. Bilo je neizbježno da se sam ovaj danak »oporezuje pri izvoru« (sa stajališta cara), pa za takvu situaciju postoje u Kini mnogi izrazi. Jedan od najboljih je zhong bao (sredina je zadovoljna), a smisao je da seljaci ni­ su bili zadovoljni, jer su morali platiti više nego što su sma­ trali potrebnim, niti je car bio zadovoljan, ali su činovnici (u sredini) btili sasvim zadovoljni jer su uzimali »komad kolača« na svakom dijelu puta. Potrebna je posebna riječ, bez moralnih konotacija, koja bi označila ovu pojavu kao karakterističnu crtu kineskog srednjovjekovnog društva. Ka­ da je činovnik, bio to sudac ili guverner provincije ili zhuangyuan* pod čijom je upravom bilo osam gradova, nagomi­ lao imetak, osim što bi trošio na raskoš (što je bilo sasvim prirodno u svakoj velikoj činovničkoj obitelji), bez razlike bi uložio u zemlju. Kupovina zemlje bila je jedini način ulaganja, a posljedica je bila postupni porast seljaka zakup­ nika. Prije zbacivanja Guomindanga, četrdeset ili pedeset po­ sto seljaka bili su zakupci, a njihova su zemljišta najčešće bila neekonomično mala. Htio bih nešto reći i o drugom obliku činovničkog ut­ jecaja što je uvijek bio usmjeren protiv trgovaca. Preziranje * Č.iinovmiik koji je položio najviši carski ispit i(op. tur.).

168

Slika 39. Drevne ćelije za pripremanje ispita u Namjiingu (fotografirao Williams, Hutchinson, oko fl925. g.). Prema sustavu carskih lisipiita, kandidati ikopi _siu po­ ložili matura u svojim grad ovima okupilii bi se u pokrajinskim središtima da polože diplomski ispit. Svaki kandidat provodio je dan ,u ijednoj od ćelija šlto su se nanizale u dugačkim 'redovima kao kabine na iplaiži .uz riječnu obalu. NadairaM su ;i!h pazitellji. Izvana su im donosili skromne obroke. Potkraj vladavine dinastije Q.iog, kao i za dinastije Ming, teme su obuhvaćale samo ^književnost i tradicionalnu filozofiju, a zahtijevala se stanovita lUzvJšenost stila. U ranijim razdobljima Æspiit se sastojao uglavnom od konkretnih administrativnih zadataka, upravnih ii ekonomskih problema. Za vrijeme drugih dinastija, ma primjer iza dmastiije Tang i Song, teme su bile i s područja tehnike, astronomije, gradnje i medicine.

trgovaca bila je vrlo stara osobina kineske misli (i u znat­ noj suprotnosti s arapskim idejama). Prema klasičnoj dru­ štvenoj ljestvici od četiri sloja, učeni ljudi su bili na prvo­ me mjestu, za njima ratari, zatim zanatlije a četvrti su bili trgovci. Trgovci su pripadali društveno najnižem sloju (shi, nong, gong, shang).* U Kini nije, naravno, bilo ništa što bi nalikovalo kastinskom sistemu, ili čak klasnom sistemu u strogom značenju te riječi, ali ipak, kao društveni sloj, tr­ govce se smatralo najmanje dostojnim poštovanja. Točno je da su se trgovdi u Kini naposljetku udružili u gilde, koje valja izbliza promotriti. 0 njima ponešto znam jer sam od­ sjedao u velikim kućama koje su pripadale trgovačkim gildama. Sveučilište u Xiamenu (Атоу) je, na primjer, za vri­ jeme rata premijestilo svoju biblioteku u Changting, u veli­ ku kuću s mnogo dvorišta koja je pripadala gildi i koja je ranije služila trgovcima iz Jiangxija (Kjangsi) pri trgovanju * Tj. vojnici, seljaail, radnici i itrgovci, svi pripadaju nižem slojju (ap. ur.).

169

u Fujianu (Fukijen). Nema sumnje da su gilde postojale, ali prema njihovom opisu u nekoliko korisnih knjiga, u mnogo čemu su se razlikovale od trgovačkih gilda u Evropi. Bile su više nalik društvima za uzajamnu pomoć, osiguravaju­ ćim organizacijama za naknadu u slučaju šitete i gubitaka u transportu i slično. Ali one nikad nisu imale velik utjecaj ili moć u gradovima gdje su trgovci živjeli i bavili se svojim zanatom ili imali svoje male radionice. Između gilda u Kini i gilda na Zapadu postojala je bitna razlika, kao što je postojala d razlika između gradova u Kini i gradova na Zapadu. Možda bismo mogli reći ukratko da je koncepcija grada države bila nepoznata kineskoj kulturi i ci­ vilizaciji, kao i kulturama koje su od nje potekle.3 Evropskoj koncepcijli grada države valja suprotstaviti kinesku koncep­ ciju grada s njegovim zidinama i mnogim selima uokolo, odakle su ljudi dolazili zbog trgovine ili zanata, sa sjedištem suca ili pokrajinskog guvernera kojeg je imenovao carski dvor i koji je bio odgovoran samo sebi nadređenim funkcio­ narima u činovničkoj hijerarhiji. Tu je još najčešće bio i vojni mandarin, a obojica bi imali svoje urede u gradu. U stanovitom smislu bio je to utvrđen grad, opasan zidinama što su ga »u ime cara čuvali« odgovorni funkcionari. U ki­ neskoj povijesti ne postoji ništa nalik gradonačelniku, grad­ skim očima, savjetnicima, majstorima i kalfama u cehovima. Ne postoji nitko od onih gradskih ličnosti, koje su imale tako veliku ulogu u razvitku gradskih institucija na Zapadu. Sve je to bilo potpuno nepoznato. Sjetio sam se izreke vezane za gradove u Evropi: S tadtluft m acht fre i (čov­ jek može postati slobodan ulaskom u grad i dobivanjem do­ zvole da tamo živi i radi). To je u kineskom društvu nezami­ slivo. Druga bi njemačka izreka bila: biirgerliche R echtssicherh eit (građanska pravna sigurnost) — evropski trgovci slo­ bodno su se udrživali u svojim gradovima i dobivali povelje i privilegije svake vrste od feudalnog društva što ih je okru­ živalo. Sve je to strano kineskoj kulturi i misli. Sir John Pratt je ispričao kako su trgovci u Shanghaju oko 1880. g. podnijeli zahtjev kineskoj carskoj vladi za neku vrstu dr­ žavne povelje, kojom bi im bilo omogućeno da izaberu gra­ donačelnika, gradske oce i tako dalje, to jest da osnuju sve institucije koje djeluju u gradovima na Zapadu. Možemo zamisliti kakvu je zbunjenost izazvao taj zahtjev kad je sti­ 3 Koncepcija građa države možda bi ipaik odgovarala nekim malim država­ ma u Centralnoj Aziji međutim, da se to ni u kom slučaju ne može tvrditi za Kinu. Već od početka sam sumnjao u vrijednost onih »fizičko-antropoloških« ili »rasno-duhovnih« faktora, koji su za­ dovoljili mnoge povjesničare. Sve što sam iskusio u toku prošlih trideset godina od mog prvog «usreta s kineskim pri­ jateljima i kolegama, samo me je uvjerilo u opravdanost moje sumnje. Moji sugovornici su pokazali da su potpuno »di nostra qua'lità«, kako je to Andréa Corsalis rekao u svom pismu kući prije toliko stoljeća. Vjerujem da se velike po­ vijesne razlike među narodima mogu objasniti sociološkom studijom i da će to jednog dana biti učinjeno. Što više ula­ zim u povijesne pojedinosti raznih dostignuća kineske zna­ nosti i tehnologije, prije nego što su se one, kao i druge ri­ jeke etničkih kultura, ulile u more moderne znanosti, to sam više uvjeren da je prodor, koji se dogodio samo u Evropi, bio vezan za posebne društvene, intelektualne i ekonomske uvjete koji su tamo vladali u doba renesanse. To što do nje­ ga nije došlo na Istoku ne može se nikako itumačiti manjkavo­ stima kineskog uma ili kineske intelektualne i filozofske tra­ dicije. Ona se na mnoge načine mnogo više podudarala s mo­ dernom znanosti nego što je to bilo slučaj is kršćanskim svje­ tonazorom. Ovakvo stajalište može, ali ne mora biti marksis­ tičko. U mom slučaju ono se zasniva na žiivotnom i naučnom osobnom iskustvu. Sa stajališta povijesti znanosti moramo nastojati uočiti, s jedne strane, bitne razlike između aristokratskoga vojnog feudalizma Evrope, odakle je proizašao trgovački, a zatim industrijski kapitalizam, zajedno s renesansom i reformacijom i, s druge strane, onih drugih vrsta feudalizma (ako je zaista bila riječ o feudalizmu) svojstvenih srednjovjekovnoj Aziji. S istog stajališta moramo pronaći nešto što bi bilo dovoljno različito od onoga što je postojalo u Evropi da nam pomogne pri rješavanju našeg problema. Zbog toga nikad nisam bio naklonjen onoj drugoj struji marksističke misli koja traži krutu i jedinstvenu formulu za stadije društvenog razvitka kroz koje »su morale proći sve civilizacije«.* Prvobitna zajednica, taj najraniji stadij, jest pojam koji je izazvao mnoge rasprave. Iako je većina zapadnih antropo­ loga i arheologa (uz neke istaknute izuzetke kao što je V. Gor­ don Childe), općenito odbacia takvu fazu, uvijek mi se činilo nadasve razumno vjerovati u jedno stanje društva prije klas­ * 0 to m ipitounjiu v. n iz »rasprava iu itematslkom b ro ju ča so p isa M arksizam u svetu, for. 7, (ГС Komuimštj Beoigrad, 1980. (oip. ш \).

175

nog raslojavanja. Proučavajući drevno kinesko društvo, to sam stanje često i dovoljno jasno nazirao u magli prošlosti. Ni na prijelazu iz feudalizma u kapitalizam, nema većih teško­ ća u tumačenju, iako tu, naravno, nailazimo na obilje vrlo slo­ ženih pojedinosti, pa još mnogo toga treba istražiti. Još nam uvijek izmiču točne veze između društveno-ekonomskih pro­ mjena i razvitka moderne znanosti, koji se sastoji u primje­ ni matematičkih hipoteza i u sustavnim eksperimentalnim istraživanjima prirodnih pojava. Svi povjesničari, bez obzi­ ra na njihove predrasude i sklonosti prema pojedinim teori­ jama, moraju se složiti da je do razvitka moderne znanosti došlo pari passu s renesansom, reformacijom i razvitkom kapitalizma.2 Teško je odrediti koje su te uske veze između društvenih i ekonomskih promjena s jedne strane i uspjeha »nove ili eksperimentalne« znanosti s druge strane. Mnogo toga moglo bi se o tome reći, na primjer, o 'izuzetno važnoj ulozi »vrhunskog zanata« i o činjenici da su ga prihvatili učeni ljudi toga doba,3 ali za to nema mjesta u ovom eseju. Za nas je bitna činjenica da je do razvitka moderne znano­ sti došlo samo u Evropi i nigdje drugdje. Usporedimo li položaj Evrope s položajem Kine, najveći i najteži problemi jesu: a) koliko se i na koji način kineski srednjovjekovni feudalizam (ako ga tako možemo nazvati) razlikovao od evropskog feudalizma; b) je li u Kini (ili uo­ stalom u Indiji) ikad postojalo robovlasničko društvo slično onom u staroj Grčkoj ili Rimu? Pitanje se očito ne sastoji samo u tome je li ropstvo kao institucija uopće postojalo, što je problem za sebe, već je Ii se društvo ikad na njemu zasnivalo. U mladosti, kad sam još radio kao biokemičar, bio sam pod jakim utjecajem knjige Wirtschaft und Gesellscfiaft Chi­ nas (Privreda i društvo Kine), Karla A. Wittfogela, koju je 2 P itan je piovdijeane uzročnostd o v d je j e velik 'kamen sp otica n ja .za o n e k o ji h istoriog ra fiji p rilaze u naimjjeiri d a isve Objasne unultrasmjmi razlazim a. (Sluteći ekon om sk i detetnminizam u svakoj fo rm u la ciji, o n i u p o rn o tvrde d a znanstvena revolu cija , k a o p rije svega rev olu cija znanstvenih id eja , iniilje m ogla »p-mizaćii« iz nekoga drugog društvenog p ok reta k a o što j e re fo ra ia cija ali u s p o n kap ita­ lizm a. M ožda b ism o se piruvremeno m ogli z ad ov oljiti s izra zom k a o »maraskidilvo vezana za . . .« »Interaalisiti« k a o d a su u osn ovi m anibe-jci. O n i n e p rizn a ju :da znanstvenici, ima'ju triljela, d& je d u ii pilju, i da žive društvenim životom poput ostalih lijudd Ite da se isusreću s lju d sk im p rob lem im a , niti su v o ljn i da im d o ­ puste p od sv jesn e mislii. 3 Ovaj je faktor n a ro č ito naglašavao i razrad io E dgar Ziilsel. N jegovu važ­ nost n ed avn o j e p riz n a o međlevaiKst A. C. C rom bie, k o je g n itk o n e m o že nazva­ ti martksdlsitam, The R elev a n ce o f th e M id dle Ages in th e S cien tific M ov em en t u »Perspectives iin Mediiaeval Hiistory«, К . F. B rew F. S. Lear, C hicago, 1963, s»tr. 35. Viđli taikođer njegov u ra sp rav u Q u antification in M ediaeval P h ysics, u »Q uan­ tification«, ed . H. W oolf, Indiianaipoilis, ,1961, str. 13.

176

napisao kao više ili manje ortodoksan marksist u prethitlerovskoj Njemačkoj.4 Wittfogel je nastojao razviti koncepci­ ju o »azijskom birokratizmu« ili »činovničkom feudalizmu«, kako ga nazivaju neki kineski povjesničari, što sam kasnije otkrio. Ova koncepcija ima svoj početak u djelima Магха i Engelsa, koji su je djelomice temeljili na opažanjima Fran­ cuza Françoisa Berniera (XVII st.), liječnika mogulskog ca­ ra Aurangzeba u Indiji.5 Marx i Engels su govorili o »azij­ skom načinu proizvodnje«. Kako su definirali taj pojam u raznim etapama svoga rada i kako ga možemo ili trebamo definirati danas, ponovno je predmet živih rasprava u goto­ vo svakoj zemlji. Riiječ je o razvoju državnog aparata, u os­ novi birokratskog karaktera, kojim upravlja nenasljedna eli­ ta i koji se temelji na velikom broju relativno autonomnih seljačkih zajednica. Ove zajednice zadržale su još mnoge ple­ menske značajke, a podjela rada, kao što je podjela između zemljoradnje i industrije, tek je u začetku lili uopće ne po­ stoji. Osnovni oblik eksploatacije u ovoj vrsti društva sas­ tojao se od ubiranja poreza za centraliziranu državu, to jest, za kraljevski ili carski dvor i mnoštvo njegoviih činovnika. Takav državni aparat imao je, naravno, dvostruko opravda­ nje: s jedne strane je organizirao obranu cijelog područja (bila to drevna »feudalna« država ili kasnije, cijelo (kinesko carstvo), a s druge je strane organfizirao izgradnju i održa­ vanje javnih radova. Možemo bez oklijevanja reći da je u to­ ku kineske povijesti ova posljednja uloga bila važnija od pr­ ve. To je bilo ono što je Wiittfogel, između ostalog, uočio. Topografija zemlje, kao i potrebe poljoprivrede nametnule su od početka izvođenje niza vodograđevnih radova radi a) očuvanja riječnih korita i zaštite od poplava; b) korištenja vode za natapanje, naročito za uzgoj riže; c) razvitka veli­ ke mreže kanala kojima se žito za porez doprema u sabirne žitnice, a zatim dalje u prijestolnicu. Sve je to, osim plaća­ nja poreza, zahtijevalo i organizaciju rada u obliku tlake. Moglo bi se reći da su jedine dužnosti, što su relativno auto­ nomne seljačke zajednice imale prema državi, bile plaćanje poreza li davanje radne snage za javne radove kad se to tra4 Leipzig, 1931. T a k ođ er sam m n ogo naučno iz d ra g ocjen e k n jig e H elknuta W ilhekna, sina velik og sin ologa iRîilchanda W ilhelm a, G eseîlschaft und Staat in China, Beiiping, 1944. Šteta da j e d o o v o g nemairksisttičkog d je la ta k o te šk o d o ć i i d a nikad milje p rev ed en o n a engleski. 5 T he H istory o f th e L ate R évolu tion o j th e E m p ire o j the Great M ogul, prvi pult ojbjavljen o n a fra n cu sk om , Pariiz, 11671; i zatim m n og o jputa ob ja v ljiv a n o , v . na p rim jer, D ass, Calcutta, '1909. "Vidi p ozn a to M arxovo p ism o E ngelsu, 2. lip n ja 1853.

12 — K ineska znanost i Zapad

177

Slika 40. Kineska süiilka ustave na kanalu (Hfjefvo d o lje ). laJko takve ustajve za reguLiiranije n iv oa ivode /potječu najikasniije 'iz d oba d inastije Han (1 s t .) , n jih o v e slike ni tradifcdonalnom sitIlu v r lo isu m a lob rojn e, iNa o v a j slici vidii se ustaiva na kanalu, tip gred n e hran e, p o re d Wiuta S ia '(H ram o d p et pajgoda), zapadno o d Beijiinga. T o ije ikanail k oji je op sk rb ljiv a o ivodom gorn je, najisijevemïje .dije­ love V elikog kanala, C rtež (je lUizet iiz d je la W anyan Lijnqinga, H on g X u e Yin Yuan Tu Ji ( Ilustriran i p rika z stvari što siu m i se m ora le d o g o d iti tu žiivotu), 1843. R ep rod ucirao B aylin.

žilo od njih.6 Osim toga, državna birokracija preuzela je duž­ nost cjelokupne organizacije proizvodnje, to jest vođenje opće poljoprivredne politike. Zbog toga se državni aparat ovakvog tipa društva danas zove »visoka privredna uprava«. Samo u Kini možemo među drevnim funkcionarima naći ta­ kve kao što su sikong, situ i sinong (upravitelji radnih masa, za građevinske radove i za poljoprivredu). Ne smijemo za­ boraviti ni to da je »nacionalizacija« proizvodnje soli i želje­ za (jedinih roba koje su se morale prevoziti jer se nisu mo­ gle svuda proizvesti) bila prvi put predložena u V st. pr. n. e., a potpuno provedena u praksi u II. st. n. e. U razdoblju 6 Danas ta dbaveza n e p oa tq ji, ć rad je p la će n p o ra d n om danu prem a cijenam a uobičajenim , .u kom uni. Poisao obaivljajiu selja ci ikad nem a p o ljo p riv re d ­ nih radova. (A . L. S tron g, L etter fro m China, 1964, 'hr. 15), O v o n a če lo ra cio ­ nalnog i m aksim alnog korišten ja Ijn d ske radne snage pozmajto je u kineskoj ipovijesti1 v e ć viiše o d d v ije tisu će goiđiima. Jedna o d ifunikcija »viisoike 'privredne uprave« bala je upravo p rim jen a o v o g načela.

178

dinastije Han postojala je također Državna uprava za fer­ mentirana pića. Nalazimo još i mnoge slične primjere gdje su razne grane proizvodnje bile pod činovničkom upravom u toku niza dinastija.7 Pogledamo li ovu situaciju izbliza, doći će na vidjelo razni drugi aspekti. Na primjer, seljačka proizvodnja nije bi­ la pod privatnim nadzorom ili u privatnom vlasništvu, nego pod javnom kontrolom i teoretski je sva zemlja u cijelom car­ stvu pripadala samo caru i nikomu drugom. U početku je pos­ tojalo nešto slično zemljišnom posjedu što su ga čvrsto drža­ le pojedine obitelji. Ta se institucija, međutim, u Kini nikad nije razvila tako da bi se mogla usporediti s feudalnim lenskim posjedima Zapada, jer kinesko društvo nije zadržalo pravo primogeniture. Stoga su svi zemljišni posjedi morali biti razdijeljeni svaki put nakon smrti glave obitelji. Gradovi su namjerno stvarani kao čvorišta administrativne mreže iako su, bez sumnje, vrlo često težili da izrastu u trgovačka središta. Svaki je grad bio utvrđen, a njime je, u ime prin­ ca ili cara, upravljao civilni guverner i vojni zapovjednik. Budući da je u kineskom društvu privredna funkcija bila mnogo važnija od vojne, ne začuđuje što je guverner najčeš­ će bio mnogo štovanija ličnost od zapovjednika garnizona. I naposljetku robovi u Kini nisu bili korišteni u poljopriv­ rednoj proizvodnji, a vrlo malo u industriji. Stoljećima je ropstvo bilo domaćeg karaktera ili, kako bi neki rekli, »pa­ trijarhalnog« karaktera.8 U kasnijim, vrlo razvijenim oblicima, kakve u Kini na­ lazimo u doba dinastije Tang ili Song »azijski način proiz­ vodnje« razvio se u društveni sistem koji je, zapravo bio birokratski, a ne vojno-aristokratski, iako je u osnovi bio »feudalan« u užem smislu te riječi, jer se osnivao na poljo­ privrednoj eksploataciji.9 Gotovo je nemoguće dovoljno is­ taknuti dubinu građanskog ethosa u kineskoj povijesti. Car­ ska se volja nije izvršavala preko hijerarhije vazala, nego pu­ tem vrlo složene državne službe poznate Zapadu pod imenom mandarinat. Nije se zasnivala na principu nasljeđa, nego se sa svakom generacijom popunjavala inovim ljudima. U to­ ku mog tridesetogodišnjeg proučavanja kineske kulture ova 7 Vâldi: H. F. Schturrnarm, The E con om ie S tru ctu re o f th e Yuan Dynasty, Cam bridge, Maiss., 1956, s tr . 146. ' ' _ a Vrdi: F. T đkei, »Die F orm eo der Chm esisehen paîtraarchalis'ohen Skilaverei iln d er Chiou-Zelit«, m O puscuia E thn ologica M em oria e Lud ovici B irô Sacra, B udapest, 1959, str. 291. 9 T o ne znači d a u sred n jem vjjjefku zanaitstvo i trgovima nisu bdiM. razvi­ ja m . N aprotiv, n a ročito za ju ž n e idmastije S o n g u X I I i X I I I st. on i siu d o ­ življavali taikav p rocv a t d a ij’e u p ra v o opstanak tipičn ih biroikmatsMh đ b lik a o n o što iznenađuje.

179

mi je predodžba pomogla da shvatim kinesko društvo više nego bilo što drugo. Mislim da ću s više pojedinosti moći pokazati zašto je azijski »birokratski feudalizam« u početku bio sklon razvo­ ju znanja o prirodi i njegovoj primjeni u tehnologiji za do­ brobit čovječanstva, dok je kasnije sprečavao razvitak mo­ dernog kapitalizma i moderne znanosti, za razliku od dru­ gog oblika feudalizma u Evropi, koji ga je poticao istodob­ no propadajući i stvarajući novi društveni sloj — trgovce. Društveno uređenje u kojem bi prevlast imali trgovci nije nikad moglo nastati u kineskoj civilizaciji, jer je osnovna koncepcija mandarinata bila suprotna ne samo principima nasljednog aristokratskog feudalizma, nego i sustavu vri­ jednosti bogatih trgovaca. U kineskom društvu je, bez sum­ nje, postojala akumulacija kapitala, ali njegovo stalno ulaga­ nje u industrijsku proizvodnju neprestano su sprečavali uče­ ni birokrati, kao i svaku drugu društvenu akciju koja bi mo­ gla ugroziti njihovu nadmoć. Zato trgovačke gilde u Kini ni­ kad nisu ni izdaleka dostigle onaj položaj i moć što su je imale trgovačke gilde gradova država evropske civilizacije. Rekao bih da je društveni i privredni sistem srednjo­ vjekovne Kine bio u mnogo čemu mnogo racionalniji od sis­ tema srednjovjekovne Evrope. Sistem državnih ispita za ula­ zak u državnu službu (već u II st. pr. n. e.) i vrlo stara prak­ sa »preporučivanja izuzetnog talenta«, omogućili su mandarinatu da okupi najbolje mozgove nacije (a nacija se sa­ stojala od cijelog potkontinenta) u toku dvije itisuće godina.10 To je potpuno suprotno od onog što susrećemo u Evropi gdje nije bilo posebno vjerojatno da će se najbolji mozgo­ vi pojaviti upravo u obiteljima feudalaca, a još manje da će se pojaviti unutar još uže skupine tj. među najstarijim sinovima feudalaca. Neke birokratske osobine postojale su u ranom razdoblju evropskog srednjovjekovnog društva. Na primjer, služba »grofova«, institucija iz koje se kasnije raz­ vila služba »lorda namjesnika«, kao i vrlo čest običaj imeno­ vanja biskupa i pripadnika klera za službu u kraljevoj ad­ ministraciji. Ali sve je to bilo daleko od sustavnog korište­ nja za činovničku službu, što j e u kineskom sistemu potpuno dolazilo do izražaja. Ne samo da je administrativni talent bio istican i nje­ gova uloga priznata, nego su konfucijanski ethos i ideal bili 10 O ovom e govori zan im ljiv a rasprava: Lu Gweâ—D jen and J. N eedham , »Chima and the O rigm o f »(Qualüfyimg) Exam m ations ie M ed icin e «, P roc. R oy. S oc. M ed. 4963 , 56, 63. '

180

Slika 41. Crtež iz kasnijeg ra z d ob lja d in a stije Qiing ilustrira rečeniau (P ovijesn a klasilka), IIX st. p r . п . e .: »A ko vladar [pozna lju d e, m udar odabrati Oprave) lju d e za slu žbu.« (p ogla vlje G ao Y a oroo u Shujing Legendarni ca r S hun p rika zan je sa s v o jo m o s m o rico m d obrohotnih (k a i) i o s m o r ic o m časnih zam jenika milnistara (yu a n ).

u Shujing j e i m o že T u sh u o). m in istara

181

toliko moćni ida su predstavnici onih koji nisu pripadah sta­ ležu učenih ljudii bili svjesni svoga nižeg položaja u općem poretku. Kad sam o tome nedavno održao predavanje jed­ nom sveučilišnom društvu, netko je postavio izvanredno pi­ tanje: »Kako to da je vojska pristala na podređenost gra­ đanskim službenicima u toku cijele kineske povijesti?« Uosta­ lom, »moć mača« bila je presudna u drugim civilizacijama. Tog trenutka palo mi je na pamet da je birokracija bila nosi­ lac carske karizme,11 da je pisana riječ imala karakter svetosti (kad sam prvi put bio u Kini, u svakom hramu mogle su se još uvijek vidjeti peći za časnu kremaciju svakog komada papira na kojem su bile napiisane riječi), te da među Kine­ zima vlada uvjerenje da mač može steći, ali samo logos može zadržati. Poznata je priča o prvom caru dinastije Han koji nije trpio zamršene obrede što su ih njegovi pratioci filozofi propisali za dvor, dok mu jedan od njih nije rekao: »Osvojili ste carstvo na konju, ali na konju nećete uspjeti njime up­ ravljati.« Nakon toga bilo je dozvoljeno da se rituali i obre­ di odvijaju u svoj svojoj liturgijskoj veličanstvenosti.12 U staro doba kineski je vođa često bio važan činovnik, a ujedno i general, a za psihologiju vojnika, bilo je značajno da su sa­ mi jasno priznavali svoj podređeni položaj u društvu. Vrlo su često bili iz redova onih koji u građanskom životu nisu uspjeli. Naravno, sila je bila pribježište, bila je posljednja sankcija, kao i u svim društvima, pitanje je samo bilo — ko­ ja sila, moralna lili samo fizička? Kinezi su duboko vjerova­ li da je samo moralna sila trajna i da jedino ona može saču­ vati ono što fizička sila može steći. Prvenstvo govorene i pisane riječi u kineskom društvu može se možda objasniti tehničkim faktorima. Već smo pokazali da je u staro doba razvitak ofenzivnih oružja (kao što je samostrel) uvelike nadmašio razvitak obrambenog ok­ lopa. Poznati su nam brojni slučajevi da je pučanin ili se­ ljak naoružan samostrelom ubio feudalca — situacija sas­ vim drukčija od one u srednjovjekovnoj Evropi gdje je te­ ško naoružan vitez bio u povlaštenom položaju. Vjerojatno su zbog toga konfucijevci nastojali na uvjeravanju. Kinezi bijahu »vigovoi«, a »vigovci ne primjenjuju silu već obrazla­ žu«.* Kineskog se seljaka nije moglo tjerati da se boni za ob­ ranu granice svoje države, prije ujedinjenja carstva, jer bi on mogao najprije ubiti svog kneza. Ali, ako su ga uvjerili * N eedham usp oređ u je K in eze s b ritan skim liberalim a (o p . ш \ ). 11 Tireiba dodatii i> visok e m ora ln e vriije-đinosti Ikonfucijaoiizma š to isu u toku stoljeća uiveMke uitjecaile n a pirtijpadnilke mainđarLnaita. 12 V idi: SCC, svezak I J str. 103.

182

SMlka 42. Izrađivači saimoistrela u sivoj o j radioniai. Iihistraaija iz p rvog izdanja Tiangong K aiw u,god in e. U prvom [platnu ne ispitiivainije sam ostrela— »(mi­ traljeza«. Ovaj ise izum т ј е poiasvio iu E vropi. U natpiisiu se kaže ida magaizin sadirži d eset strelica lcoje se od a šilju fcroz o tv o r na p red n jem diijekt, a sva)ka automatski, d olazi u p oloža j (napinjanjem huka.

183

filozofi, bilo rodoljubi ili sofisti, da je potrebno boriti se za tu državu, ili, kasnije, za carstvo, tada bi marširao. To ob­ jašnjava prisutnost onog što bismo mogli nazvati »propagan­ da« (ne nužno u pogrdnom smislu) u kineskim klasičnim i povijesnim tekstovima — neka vrsta »predrasude« koju pov­ jesničar mora imati na umu. U tome Kina nije bila izuzetak. Riječ je, naravno, o općepoznatoj pojavi, koju je opazio Jo­ sip od Gibbona, ali sinolog mora uvijek na to paziti, jer je to bio défaut de la qualité civiliziranog građanina. S tim u veri spomenimo još jednu zanimljivu činjenicu: Kinez je uvijek bio ponajprije ratar i nije se bavio ni uz­ gojem životinja, ni moreplovstvom.13 Ova dva zanimanja po­ tiču kako na pretjerano zapovijedanje, tako i na pokornost. Govedar ili pastir goni svoje životinje; kapetan broda izdaje svojoj posadi naređenja o kojima ovisi život svih ljudi na brodu; ratar, kad je jednom učinio sve što je potrebno za ljetinu, mora samo čekati. Poznata parabola u kineskoj filo­ zofskoj književnosti ismijava čovjeka iz vremena dinastije Song koji je bio nezadovoljan sporim rastom svojih biljaka i počeo ih potezati da im pomogne rasti.14 Sila je, dakle, uvi­ jek bila smatrana pogrešnim načinom djelovanja. Ispravan put bilo je uvijek građansko uvjeravanje, a ne vojna moć. I sve što bi se moglo reći o položaju vojnika nasuprot dr­ žavnom činovniku vrijedi mutatis mutandis i za trgovca. Bogatstvo kao takvo nije bilo cijenjeno. Ono nije imalo du­ hovnu snagu. Moglo je pružiti udobnost, ali ne i mudrost, a u Kini je obilje donosilo razmjerno malo ugleda. Želja sva­ kog trgovačkog sina bila je da postane učeni čovjek, da po­ loži carski ispit i da se uspne u redove visokih činovnika. I tako se sistem obnavljao u toku deset tisuća generacija. Čini mi se da još i danas živi, iako, očito, na višoj razini: zar par­ tijski funkcionar, čiji položaj nije ni u kakvoj vezi s njego­ vim porijeklom, ne prezire jednako vrijednosti aristokraci­ je i vrijednosti stjecanja? Jednom riječi, nije li možda soci­ jalizam, kao duh pravde što se ne osniva na vlasti, već bio skriven u ljusci kineskog srednjovjekovnog birokrati­ zma?15 Možda su osnovne kineske tradicije bolje prilagođene suradnji u svjetskoj znanstvenoj zajednici od evropskih. 13 Mdlsldtm d a je ovu su p rotn ost p rvi /u očio A nd ré Hauidnooairt. к V idi: SCC, svezak I I , str. 576. 15 Srednjovjekovna je m an d arin at, naravno, b io d io sistem a eksp loatacije, kao što su feudalni' i kajpitailistiâki isistem na Z ap ad u, ali Ikao nenasiljjedna elšta on se su p rotstavljao aristrokratslkom i trgovačkom macinu života. V idi: C. Bramdt, B. Schwarltz and J. K . Fainfoaink, A D ocw n en ta ry H istory o j C hinese C om m unism , C am bridge, M a ss., 1952, i J. N eedham , »The Past im C h m a ’ s P ré ­ sent«, u W ithin th e F ou r Seas, L o o d o n , 1969.

184

Između 1920. i 1932. godine u Sovjetskom Savezu se mno­ go raspravljalo o tome što je Marx mislio pod »azijskim na­ činom proizvodnje«. Zapad je o tome vrlo malo znao, jer tekstovi nisu nikad bili prevedeni. Ako još postoje izvještaji o tim raspravama, bilo bi ih poželjno prevesti i objaviti na Zapadu. Premda nikad nismo mogli proučiti rezultate tih rasprava, možemo pretpostaviti da su prevladali oni koji su se protivili bilo kakvim izmjenama standardnog redoslijeda: prvobitna zajednica, robovlasništvo, feudalizam, kapitalizam, socijalizam. Bez sumnje je klima dogmatizma, što je pre­ vladala u društvenim znanostima za vrijeme kulta ličnosti, utjecala na situaciju.16 Danas mlađi pisci upozoravaju na veliku nedoumicu u kojoj se nalaze engleski marksisti, jer je termin feudalizam izgubio svako značenje.17 »Očito je«, kažu oni, »društveno-ekonomski stadij koji istodobno odgovara današnjem Ruanda-Urundiju i Francuskoj iz 1788. godine, ili Kini iz 1900. go­ dine i normanskoj Engleskoj, u opasnosti da izgubi svaku karakterističnost kojom bi se koristila analiza...« Podvrste su prijeko potrebne. Zanimljivo je da ovi teoretičari kao da ne znaju mnogo o originalnim pogledima Магха i Engelsa. »Azijski način«, kaže jedan od njih, »šutke je izašao iz upo­ trebe već odavno«.18 Isti pisac, međutim, vrlo dobro posta­ vlja pitanje o zaustavljenom razvitku nekih azijskih i afri­ čkih društava. On predlaže »rehabilitaciju Marxova 'azijskog načina’, ili čak nekoliko načima da bi se omogućilo« pravlje­ nje razlike u nomenklaturi između regionalnih varijacija. Upotreba (termina »protofeudalan« (koji sam, mislim, sâm uveo) 'također je preporučljiva za osnovni stadij koji se za­ tim razvio na razne načine. Pri svakoj pojavi Wittfogelova imena u današnjim ra­ dovima marksista, o njemu se uvijek govori s averzijom. Wdttfogel je za vrijeme Hitlera emigrirao u Ameriku gdje još uvijek radi. Niz godina naveliko je vitlao tomahavkom u hladnom ratu intelektualaca. Orii pisci koji njegovu nedavno izašlu knjigu Oriental Despotism (Istočnjački despotizam)19 16 U triku nidućih desetljeća ruskfi sîmolozl su napisali brojme dstalkimite iso^ cio Loske stuiđijje o azijsk im !kulturam a, ali su ipak izbjegavali pojam »azijski način proizvodn je«.

17 J.\ S im on , M arxism Today, 1962, 6, (b r . 6 ), 183. 18 J. Sim on, cit. d je lo , 19 N ew Havem, )1957, (kolji j e nizmeđu ostalih, stvari d o n io i J. N eedham , S cien ce and S ociety, 1959, 23, 58. M eđu m n ogim .kritikama WSttfogelovih id e ja m ožem o spom enu ti zaimmljiivu, Jiedavno ob ja v ljen u studiju Orlana Leea, napi­ sanu s (pravnog sltajaiiišta, ^Tradiitiionelle iReahtsgeibraiiche und d e r B egriff d. OrientaMsoher D esp otismuis«, Z eitsch r. J. vrgl. R ech tsw iss., 1964, 66, 157.

185

smatraju propagandom uperenom protiv Rusije i Kine (u njihovoj prošlosti i sadašnjosti) imaju potpuno pravo. Svaku zloupotrebu moći u totalitanističkim i drugim društvima Wiittfogel zapravo želi pripisati samom principu birokratizma. To što je on postao protivnik ideja što ih podržavam ja i za­ jedno sa mnom mnogi drugi, ništa ne mijenja činjenicu da je on jednom zaista sjajno iznio te iste ideje. Zato cijenim njegovu prvu knjigu, dok ovu posljednju ne odobravam. Iako je Wittfogel u tome pretjerao, ne smatram njegovu teoriju o »hidrauličkom društvu« u osnovi pogrešnom. I ja vjerujem da su javni radovi (kontrola rijeka, nata­ panje i gradnja transportnih kanala) što su se protezali na velike daljine, uvijek ponovo premošćivali granice između područja pojedinih feudalnih ili protofeudalnih gospodara. To je uvjetovalo koncentraciju moći na vrhu, to jest u ruka­ ma činovničkog aparata koji se nadvio nad mnoštvom malih zaselaka »plemenskih« klanova. Mislim da je ova činjenica imala važnu ulogu pri stvaranju kineskog »činovničkog« fe­ udalizma. Predmet povjesničara znanosti i tehnologije narav­ no nisu razlike između kineskog i evropskog feudalizma, ali proizlazi da su bile dovoljno velike (zaista vjerujem da jesu) kad se njima može objasniti izostanak kapitalizma i moder­ ne znanosti u Kini, koji su se, međutim taiko uspješno razvili na Zapadu. Kad. je riječ o činovništvu, besmisleno mu je pripisati svako društveno zlo. Naprotiv, ono je stoljećima bilo veličan­ stveni instrument društvene organizacije. Osim toga, ono će biti s nama, ako čovječanstvo potraje, još mnogo stoljeća. Naš osnovni problem je humanizacija činovništva. U socija­ lizmu će se njegova organizacijska moć koristiti za dobro­ bit svakog pojedinca i svatko će znati, osjećati i vidjeti da je to tako. Moderno društvo sve se više osniva na znanosti i tehnologiji. S daljnjim razvitkom bit će i veća potreba za dobro organiziranim činovništvom. Uspoređivati takav sis­ tem nakon uspona moderne znanosti s bilo kojim sistemom koji je postojao prije toga bila bi zabluda. Moderna znanost dala nam je veliko bogatstvo instrumenata, od telefona do kompjutora, sredstva kojima se danas i samo danas može ostvariti nastojanje za humanizacijom činovničkog aparata. To nastojanje može počivati na onom što je u osnovi konfucijanizam, daoizam, revolucionarno kršćanstvo, kao i marksi­ zam. Termin »istočnjački despotizam« podsjeća naravno na razmišljanja fiziokrata u Francuskoj X V III stoljeća, koji 186

su bili pod jakim utjecajem onoga što ise tada znalo o kine­ skoj privredi i društvenoj strukturi,20 Oni su u tome vidjeli prosvijećeni despotizam, i divili mu se, a ne mračni i opaki sistem Wittfogelovih kasnijih maštanja. 'Wlittfogelovu kasniju knjigu nisu dobro primiil-i sinolozi u svijetu,21 jer je autor za svoje tvrdnje odabirao činjenice. Nemoguće je, na primjer, reći, da u srednjovjekovnoj Kini nije postojalo intelektual­ no javno mnijenje. Naprotiv, učeni ljudi i učeni činovnica imali su velik ii utjecajni dio javnosti. Bilo je slučajeva kad je car mogao zapovijedati, ali činovništvo mu se nije pokora­ valo.22 Teoretski, car je mogao biti apsolutni vladar, ali ono što se događalo u praksi bilo je regulirano davno utvrđenim konvencijama i presudama, stoljetnom konfuoijanskom egzegezom povijesnih tekstova. Kina je uvijek bila »jednopartij­ ska država«, u njoj je više od dvije tisuće godina vladala konfucijanska ideologija. Smatram da izraz »istočnjački de­ spotizam« nije opravdan ni s Wittfogelova gledišta, kao ni sa stajališita fiziokrata, i nikad ga ne upotrebljavam. Teško prihvaćam mnoge starije marksističke nazive, a i ne­ ke koji se tek pooinju upotrebljavati. Tako je, na pri­ mjer, u nekim tekstovima »imaginarni državni aparat« suprostavljen »realnom supstratu« nezavisnih seljačkih zaselaka. Ovo mi se ne čini opravdanim, jer je dr­ žavni aparat bio na svoj način isto tako stvaran kao i rad seljaka-zemljoradnika. Nerado upotrebljavam i naziv »auto­ nomni« za seoske zajednice, jer mislim da je to točno samo unutar vrlo određenih granica. Potrebno je, dakle, hitno stvoriti neke potpuno nove stručne termine. Bavimo se dru­ štvenim stanjima koja su vrlo daleko od onoga što je Zapad ikad poznavao, pa bih predložio da pri stvaranju tih novfth stručnih izraza iskoristimo možda kineske izraze, radije ne­ go da dalje nastojimo na upotrebi riječi grčkog i latinskog porijekla, jer riieč je o društvima koja su bila potpuno raz­ ličita od naših. Za činovništvo bismo ovdje mogli upotrijebiti izraz guanliao. Prikladnija terminologija pomogla bi nam u razmatranju nekih drugih problema s ovim u vezi. Mislim na važnu činjenicu da je japansko društvo sličnije zapadnoevrop­ skom drušvu, i da se stoga moderni kapitalizam tamo ranije razvio. Ovo su već odavno potvrdili povjesničari, a noviji ra­ 20 O о л п е gav,ari L A. Maiveiric « knjizi China a M od eî f o r E u rop e, Sam Antoaicti, Texas, 1946, ikoja u k lju ču je p rije v o d dijela, F. Quesnay, L e D esp otism d e la Chine, Painis, 1967. 21 Viidii, ona. p rim jer, pmlkaz E. G . fPuMeyhlamka >u B ulletin o f th e L ond on S ch ool o f O riental ana A frican Studies, 1958, 21, 657, 22 V id i: Liiu Tzu-Chien, »An Eatrly Song IRefarm er, Fam Ghung-Yen«, u Chin ese Thought and In stitu tion s, ed. J. K. Faiiiribank, C hicago, 1957, istr. 105.

187

dovi utvrdili su vrlo točno način na koji je japanski vojno-aristokratski feudalizam mogao stvoriti kapitalizam, dok ki­ nesko činovničko društvo 'to nije moglo.23 Sada bih rekao nekoliko riječi o robovlasničkom dru­ štvu. Na osnovi vlastitog poznavanja kineske arheologije li književnosti, koliko ono može biti mjerodavno, ne vjerujem da se kinesko društvo iikad, čak sni za vrijeme dinastije Shang, ni potkraj vladavine dinastije Zhou, osnivalo na ropstvu na isti način kao mediteranske kulture sa svojim ga­ lijama na Sredozemlju i latifundijama po nizinama Italije. Ovdje se moje mišljenje ne podudara s mišljenjem nekih suvremenih kineskih znanstvenika, koji su pod snažnim ut­ jecajem teorije o točno određenom nizu razvojnih stadija društva, što je marksistička misao ističe posljednjih dva­ deset ili trideset godina. Rasprava o ovom predmetu još je uvijek vrlo živa, a rezultat neizvjestan. U Cambridgeu je pri­ je nekoliko godina održan simpozij o ropstvu u različitim civilizacijama; svi su sudionici morali prihvatiti tvrdnju da su se stvarni oblici ropstva u Kini razlikovali od ornih koje susrećemo drugdje. Imajući na umu obaveze prema klanu i obitelji, malo je vjerojatno da je itko u Kini mogao biti »slobodan« u onom smislu koji ta riječ ima na Zapadu; s druge strane (suprotno onom što mnogi vjeruju) ropstvo u antičkom smislu bilo je izrazito malobrojno.24 Činjenica je da još nitko točno ne zna, ni zapadni sinolozi, pa čak ni kineski znanstvenici, kakav je bio status mnogobrojnih ro­ bovskih i polurobovskih skupina različitih vrsta u različitim razdobljima kineske povijesti. Preostalo je još dosta toga da se istraži, ali mislim da je već sada jasno kako u Kini ropstvo nije bilo ni u ekonomskom ni u političkom smislu nikad baza cijelog društva, kao što je to u neko doba bilo na Zapadu. Iako je pitanje ropstva kao baze društva prilično važno, jer je ono utjecalo na položaj znanosti i tehnologije kod sta­ rih Grka i Rimljana, nije toliko povezano s predmetom mo­ ga zanimanja, 'to jest s razvitkom moderne znanosti na Zapa­ du u doba kasne renesanse. Ovo pitanje, međutim, može biti vrlo važno za uspjeh što ga je kinesko društvo imalo u pri­ 23 Vidri, na p rim jer, nedavnu manografiijtu IN. Jaoobsa, The Origin o f M o­ d e m Capitalisai and E a stcrn Asia, H on g k on g , 1958, k oja j e tak ođer (vrijedna palžnie zb o g o d ličn og ikazala. A utor j e vebeniljainsiki s o cio lo g . Ikoji ije n ev je ro ja tn o m (vješti­ nom izbjega o da spom ene im ena IMarxa ti: fin gel sa. O čito se O d s je k za p o w je s t ekanomnje i O d sjek iza p ovijest zinanoisti u Hongjkongu nalaze u ddvoijenun ipagodatna od b jelok osti. 24 Vfidii: E. G. Pulleyiblaiïk, »T he Oriigiins and Naituire o f Chatte!-Siavery ,icn China«, Journal o f E con om ie and Social H istory o f the O rient, 11958, / , 185,

188

mjeni znanosti o prirodi za dobrobit čovječanstva u ranijem razdoblju, u toku prvih četrnaest stoljeća naše ere i četiri ili pet stoljeća prije toga. Zanimljivo je, a ujedno i vrlo zna­ čajno, da u Kini nije postojalo ništa što bli se moglo uspore­ diti s korištenjem robovskog rada na mediteranskim galija­ ma. Jedro, upotrebljavano na vrlo rafiniran način, prevla­ davalo je na kineskim brodovima već od najranijih vremena. Kina ne bilježi nikakvu masovnu upotrebu ljudske radne snage koja bi se mogla usporediti s načinom gradnje u sta­ rom Egiptu. Potrebno je naglasiti da do sada još nikad ni­ smo u Kini naišli na slučaj odbijanja važnog izuma zbog straha od pojave nezaposlenosti. Ako je Kina imala radne snage u izobilju, kao što većina ljudi misli, nije lako (objas­ niti zašto ponekad taj faktor nije došao do izražaja. U kine­ skoj kulturi susrećemo već vrlo rano, mnogo ranije nego u Evropi, brojne naprave za uštedu radne snage. Kao primjer mogu nam poslužiti tačke, koje Zapad nije poznavao do X III st., dok su u Kini bile uobičajene u III st., a vjerojatno su postojale i dvije stotine godina ranije. Kao što činovničkim aparatom možemo objasniti zašto se moderna znanost nije spontano razvila u kineskoj kulturi, odsutnost masovnog ropstva mogla bi biti važan faktor razvitka čiste i primije­ njene znanosti u Kini. Ovoga časa, među mlađim evropskim sociolozima posto­ ji živ interes za ponovno razmatranje problema »azijskog na­ čina proizvodnje«.25 On se djelomice javlja zbog važnosti ove problematike za 'tumačenje afričkih društava, koja sada iz­ laze iiz nerazvijenosti. Nije sigurno da će se uobičajene ogra­ ničene kategorije mooi na njih primijeniti. Najveći poticaj bio je možda objavljivanje Marxova teksta (napisanog 1857— 1858) u Moskvi 1939. g. pod naslovom Formen đie der kapitalistischen Produktion vorhergehen (Oblici koji prethode kapita­ lističkoj proizvodnji). Bila je to neka vrsta pripreme za Ka­ pital i čini dio njegovih Grundrisse der Kritik der politischen Okonomie (Osnove kritike političke ekonomije), zbir­ ke tekstova ponovno objavljenih u Njemačkoj 1952. godine.28* Velika je šteta da Marxov tekst nisu poznavali sudionici ra­ sprave u Rusiji u toku dvadesetih i tridesetih godina, jer on jedini iscrpno i sistematski razlaže Marxove ideje o »azij­ 25 Vidi na ročito: J. C hesneaux, »La M od e d e Prođuotioln A siatique: ume nouvelle Étape de la D iscu ssion «, E iren e, 1964, k a o i mdkoliifko vniiednih nriloea u P en sée 1964, b r. 114. 26 Dietz, B erlin. engilesTco izdanje. * Usp, IK. M a rx — F. Engels, Delà, tom 19, »Prosveta«, Beagrad, 1979. (o p . u r .).

189

skom načinu proizvodnje«. Veliko je pitanje jesu li Marx i Engels smatrali to nečim kvalitativno različitim ili samo kvantitativno različitim od klasičnih tipova društva u osta­ lom dijelu svijeta. Još nije jasno jesu li ga smatrah »prije­ laznim« stadijem (iako bi u nekim slučajevima mogao trajati stoljećima) ili su o »birokratizmu« razmišljali kao o četvrtom osnovnom tipu društva. Je li »azijski način proizvodnje« bio samo varijacija klasičnog feudalizma? Neki kineski povjesni­ čari su ga, bez sumnje, smatrali posebnim tipom feudalizma. Ponekad se, međutim, čini da Marx i Engels o njemu govore •tako kao da ga smatraju nečim kvalitativno različitim od robovlasničke ili feudalne proizvodnje. Pitanje je također do koje se mjere koncepcija o »birokratskom feudalizmu« može primijeniti na pretkolumbijsku Ameriku ili druga dru­ štva kao što je srednjovjekovni Cejlon (Šri Lanka). To je ta vrsta problema kojoj se Wlittfogel dosta posvetio u posljed­ nje vrijeme, ali bez zadovoljavajućih rezultata (Cejlon nije ni 'spomenut u njegovu kazalu), a mlađi sociolozi sada se to­ ga prihvaćaju sa sasvim drugog stajališta.27 Ne sumnjam da će njihov rad u mnogo čemu pridonije­ ti mojim istraživanjima o tome kako to da su se kineska zna­ nost i tehnologija već zarana bile razvile, a kasnije su najed­ nom zaostale. Ovim područjem naročito su se bavili moji francuski prijatelji i kolege, Jean Chesneaux i André Haudricourt, ii ono što slijedi osniva se na nekim idejama koje su mi oni iznijeli. Očito je da se rana nadmoć kineske znanosti i 'tehnologije u toku mnogih stoljeća mora dovesti u vezu sa složenim, racionaliziranim ii svjesnim mehanizmom dru­ štva koje posjeduje osobine »azijskog birokratizma«. To je bilo društvo koje je u osnovi funkcioniralo na »učen« način: vlast je bila u rukama učenih ljudi, a ne vojnih zapovjedni­ ka. Centralna vlast oslanjala se dobrim dijelom na »automat­ sko« funkcioniranje seoskih zajednica i općenito je nastojala svoje miješanje u njihov život svesti na najmanju moguću mjeru. Već sam govorio o osnovnoj razlici između seljaka-zemljoradnika, s jedne strane i pastira i pomoraca, s druge strane. Ovu razliku epigramatski izražavaju dva kineska iz­ raza wei i wuwei. Wei znači primjenu snage, volje, riješenosti da stvari, životinje, čak i drugi ljudi učine ono što im je naređeno. Naprotiv, wuwei znači da stvari treba ostaviti na miru, dopustiti prirodi da ide svojim tokom, naći korist sli27 O C ejlon u (Šari Lamiki), g d je su vod ograđ evni iradovi b ili zmaičajini ali nisu dovelii d o stvaran ja mandarini a ta, gov ori E. R. Leatch, »Hydraïulic Sooi&ty im Ceyiom«, Past and P resen t, 1959, b r. 16.

O 'h iim n i,:

190

i

jeđeći tok stvari, a ne suprotstavljati mu se, znati se ne mi­ ješati. To je bilo geslo daoista u toku stoljeća, nenaučavana doktrina, neizrečeni proglas.28 Ono je sažeto u nadahnutoj rečenici Bertranda Russella poslije injegova putovanja Ki­ nom, »proizvodnja bez posjedovanja, djelatnost bez afirmaci­ je, razvitak bez dominacije«.29 Wuwei, ne miješanje, može se u stanovitoj mjeri vrlo dobro primijeniti na »samopokretnost« pojedinačnih seljaka i njihovih seljačkih zajednica. Čak i kada je staro »azijsko društvo« ustupilo mjesto »či­ novničkom feudalizmu«, ova su shvaćanja i dalje ostala vrlo živa. Kineska politička praksa i vladina uprava uvijek su se zasnivale na tom nemiješanju, naslijeđenom od drevnog azij­ skog društva, i na jednom paru suprotnosti »selo-knez«. Ta­ ko je u toku cijele kineske povijesti najbolji sudac bio onaj koji se najmanje miješao u poslove društva, a isto su tako klanovi i obitelji uvijek željeli riješiti svoje probleme sami međusobno i izbjeći uplitanje suda.30 Vrlo je vjerojatno da će takvo društvo biti sklono razmišljanjima o svijetu priro­ de. Čovjek treba nastojati da što dublje pronikne u mehaniz­ me svijeta prirode kako bii iskoristio njegove izvore snage sa što manje izravnog uplitanja, koristeći »djelovanje na da­ ljinu«. Ovakvim inteligentnim razmišljanjima nastojao se po­ stići učinak oskudnim sredstvima, što je, naravno, poticalo na istraživanje prirode iz, u biti, bekonskih razloga. To obja­ šnjava rane uspjehe kao što su seizmograf, lijevanje željeza i korištenje/vodene snage. Zato bi se moglo reći da je takvo shvaćanje o lj-udskoj djelatnosti koja se osniva na nemiješanju bilo prije svega korisno za razvitak prirodnih znanositi. Sklonost prema »dje­ lovanju na daljinu«, na primjer, utjecala je vrlo rano na stvaranje valne teorije, na tumačenje plime i oseke, na upo­ znavanje odnosa između minerala i biljaka u smislu geobotanike, a i na znanost o magnetizmu. Često se zaboravlja da je jedna od osnovnih obilježja velikog prodora moderne zna­ nosti u doba Galileija bilo znanje o magnetskoj polarnosti, deklinaciji itd. Za razliku od euklidske geometrije i ptolemejske astronomije, magnetska znanost je izvanevropskog porijekla.31 U Evropi se ništa o njoj nije znalo sve do kraja 28 V idi: SCC, svezaik I I , str. 564. 29 Vid'i: SCC, svezak I I , str. 164; iz The P rob lem o f China, L ondon , 1922, stir. 194. 30 0 tamraJfrofi strani ov e p oja v e govora d jelom ice aiutobiog r af ski_ priilkaz. tmog starog ipnijjatelija, Kiuo Yiu^Shoua, La L un e su r le F leu ve P erle, (Pariz, 1963. 31 V id i: J. N eedham , »The Chimese C ontribution to th e D evelopm ent o f the Matrliiner's Oomipass«, S cientia, 1961, 55, I; Actas d e C on gresso Internacion al d e H istôria des D escob rim en tos (Li'sabcm, 1961), sv. I I , str. 311.

191

X II st. i nema sumnje da je prenesena iz Kine gdje je posto­ jala mnogo ranije. Ako su Kinezi (pored Babilonaca) bili naj­ veći promatrači od svih drevnih naroda, nije li ih na to poti­ cao upravo princip nemiješanja utjelovljen u produhovlje­ noj daoističkoj poeziji sa svojim »simbolom vode« i »vječ­ nim ženskim«.32 Ipak, ako je nemiješanje, kao značajka odnosa »selo-knez«, uvjetovalo predodžbu o svijetu koja je bila pogodna za napredak znanosti, ona je itakođer imala i svoja ograniče­ nja. Bila je u suprotnosti sa zapadnjačkim »iotervencionizmom«, svojstvenim narodu pastira i moreplovaca. I budući da nije dopuštala trgovačkom mentalitetu vodeću ulogu u civilizaciji, nije mogla ni spojiti tehniku vrhunskog zanatstva s metodama matematičkog i logičkog razmatranja što su ga razvili učeni ljudi. Tako u razvitku moderne znanosti ni­ je došlo do prijelaza iz da Vimcijeve faze u Galileijevu fazu. To je vjerojatno bilo nemoguće. U srednjovjekovnoj Kini su­ stavno se eksperimentiralo mnogo više nego što su Grci ili srednjovjekovna Evropa to ikad pokušali. Ali tako dugo dok je »birokratski feudalizam« ostajao nepromijenjen, matema­ tika se nije mogla združiti s empiričkim promatranjem pri­ rode i eksperimentom te stvoriti nešto u osnovi novo. Pret­ postavlja se da je eksperiment zahtijevao aktivne interven­ cije. Premda je u umjetnosti i zanatstvu to uvijek bilo prih­ vaćeno, čak više nego u Evropi, možda mu je u Kini bilo teže dati filozofsku vrijednost. Kinesko je srednjovjekovno društvo na još jedan način veoma pogodovalo razvitku prirodnih znanosti na predrenesansnom stupnju. Tradicionalno kinesko društvo bilo je po­ sve organsko, doista homogeno. Država je bila odgovorna za dobro funkcioniranje cijelog društva, lako je taj zadatak obavljan uz minimum uplitanja. Prisjetimo se stare definici­ je idealnog vladara koji mora samo sjedjati okrenut prema jugu ii djelovati svojom vrlinom (de) u svlim smjerovima; sa­ mim tim dobro će upravljati s deset tisuća stvari. Već smo nekoliko puta pokazali da je država pružala veliku pomoć znanstvenim istraživanjima.33 Astronomski opservatoriji, na primjer, gdje su se bilježila tisućugodišnja zapažanja, pripa­ dali su državnoj službi. Velike enciklopedije, ne samo knji­ ževne, nego i medicinske i poljoprivredne, izdavale su se o državnom trošku, a da ne spominjemo i1izvanredne uspjehe koje su u to doba postigle znanstvene ekspedicije. (Riječ je 32 V idi: SCC, svazak I I , str. 57. м V idi: SCC, svezak III, I I I , IV , V I.

192

0 geodetskom mjerenju meridijanskog luka od Indokine do Mongolije i o ekspediciji koja je trebala načiniti zvjezdanu kartu južne hemisfere do 20°-)34 Za razliku od toga, znanost je u Evropi uvijek bila stvar privatne inicijative, pa je zato stoljećima zaostajala. Ali ipak, državna znanost d medicina u Kini nisu mogle učiniti kvalitativni skok kada je za to došlo vrijeme, skok što ga je učinila zapadna znanost u X V I 1 početkom X V II stoljeća. Neki azijski znanstvenici pokazali su nepovjerenje pre­ ma ideji o »azijskom načinu proizvodnje« ili »birokratskom feudalizmu«, jer ga poistovjećuju sa stanovitom »stagnaci­ jom« koju po njihovom mišljenju vide u povijesti vlastitih društava. Tako osjećajući oni pristupaju prošlosti i u ime prava azijskih i afričkih naroda na napredak žele dokazati da su njihovi preci prošli potpuno isite faze razvoja kao i Za­ pad, onaj Zapad koji je neko vrijeme njima vladao na tako odvratan način. Mislim da je vrlo važno raščistiti taj nespo­ razum, jer mi se čini da je bezrazložno pretpostaviti a priori kako su Kina :i druge drevne civilizacije prošle potpuno iste društvene stadije kao i evropski Zapad. Riječ stagnacija se zapravo nikad nije ni mogla primijeniti na Kinu: bila je to samo zabluda Zapada. Opći i znanstveni razvitak tradicional­ noga kineskog drušitva tekao je bez prekida, аИ ga je naglo nadmašio silan uspon modeme znanosti u Evropi nakon re­ nesanse. Kina je bila poput homeostata, mogli bismo reći kibernetički sustav, ali nikad nije stagnirala. Nizom primjera možemo dokazati s apsolutnom vjerojatnošću da su osnovna kineska otkrića i izumi bili preneseni u Evropu: znanost o magnetizmu, ekvatorijalne koordinate, ekvatorijalno montiranje opservacijskih astronomskih instrumenata,35 kvantita­ tivna kartografija, tehnologija lijevanja željeza,36 osnovne komponente parnog stapnog stroja, kao što je princip dvo­ strukog djelovanja klipa i pretvaranje kružnog gibanja u uz­ dužno gibanje i obratno,37 mehanički sat,38 stremen i najuspje­ šnija konjska orma, a dane spominjemo barut i sve što je sli­ 34 Vđdni: A. B ear, H o Ping-Yil, _ Lu GweiMDjen, J. iNeeđsham. E. G. Pïitlleyhlank a n d G. I. Thomjpsotn, »An Eight-Cen'tUiry IMeridiian l i n e ; đ-Hsiiing's C ham o f G n om on s and -the P reh istory o f ithe Mefonic S ystem «, V istas in A stron om y, 19611, 4, 3. 35 J. N eedham , »The iPeking Q bservatory тп 1280 an d the D evelopm ent o f the E quatorial Mounfting«, V istas in A stron om y, 1955, 1, 67. 36 Vàidii: J. N eedham , The D evelop m en t o f I r o n and S teel Technology in Chi­ na, L on d on , 195%. 37 Viiidi m q je p red a va n je posvećelno E arlu G reyu na Sveučilištu u _ N ew castïeu, 1961, »Classical C hm ese 'C ontributions t o Mechaimcal E ngineering«, j m o je p red a va n je u p ovod u istotgadiSnijàce N ew com en а , T h e iPireiNatal H ista ry o f the Steam-Enigjme«, Trans. N ew co m en S oc., .1962, 35, 3. 38 Vitdi: J. .Needham, W ang Ling and D. J. d e S. Prifce, H ea ven ly C lock w o rk , Camlbriidige, 1960.

13 — Kineska znanost i Zapad

193

jedilo nakon toga.39 Ovi brojni izumi i otkrića potresli su Ev­ ropu, ali su društveni poredak birokratskog feudalizma u Ki­ ni vrlo malo uznemirili. Nestabilnost svojstvena evropskom društvu je, dakle, u suprotnosti is homeostatskom ravnote­ žom u Kini, što je, po mom uvjerenju, proizvod jednog u osnovi racionalnijeg društva. Preositaje još analiza odnosa društvenih klasa u Kini i Evropi. Njihovi međusobni sukobi na Zapadu dovoljno su se proučavali, ali u Kini je problem bio mnogo teži jer činovnička služba nije bila nasljedna. To je, dakle, zadatak za budućnost. U posljednje vrijeme pojavilo se veliko zanimanje znan­ stvenika, inženjera, filozofa i orijentalista za povijest zna­ nosti i za tehnologije velikih izvanevropskih civilizacija, naro­ čito Kine i Indije. Zašto povijest kineske i indijske znanosti ne zanima i povjesničare? Pomanjkanje jezičnih i kulturnih preduvjeta, potrebnih za proučavanje originalnih izvora, sva­ kako je prepreka i, naravno, ako nekog ponajprije privlači znanost X V III i X IX stoljeća, tada će njegovu pažnju zao­ kupiti evropska dostignuća. Uvjeren sam, međutim, da postojii dublji razlog. Proučavanje velikih civilizacija u kojima se moderna znanost i tehnologija nisu spontano razvile, čini se da je ve­ zano za drugi problem: kako 'to da je moderna znanost na­ stala na evropskom dijelu staroga svijeta, i to na tako silo­ vit način. I zaista. Sto se sjajnijim čine dostignuća starih i srednjovjekovnih azijskih civilizacija, to ovaj problem vi­ še uznemiruje. U toku posljednja tri desetljeća zapadni po­ vjesničari znanosti pokazuju sklonost prema odbacivanju socioloških teorija o porijeklu modeme znanosti koje su prevladavale početkom stoljeća. Tada su te hipoteze, bez sumnje, bile iznesene u dosta grubom obliku,40 ali sigurno nije bilo razloga da ih se ne dotjera. Možda su same hipote­ ze djelovale pomalo zbunjujuće u doba kad se povijest zna­ nosti tek morala afirmirati kao pozitivna akademska discipli­ na. Većina je povjesničara spremna priznati da znanost ut­ 39 U svom d jelu M édiéval T ech n olog y and Social Change, O xford, 1962, Lynn W hite [je ii'staknuo neke c d raznovrsnih u tjeca ja što su iih ikineski izum i i lotknića imali ina p red ren esansni svijet. 40 Ovim se p rid jev om n a jčešće olpilsuje p ozn a to p red a va n je B. H essena »On the S ocial and E conom ie iRooits o f .N ewton’s Principta«, od rž a n o na Internacio­ nalnom kongresu o povriijestd znanosti u London u 1931 (p o n o v n o o b ja v lje n o u S cience at the C ross-roads, L on d on , 1932). O n o je , 'bez sum nje, /bilo iu je d n o ­ stavnom , a'zravnom O ram w ellovom stilu. Ali v e ć .šest g od in a (kasnije, R. K. M ertom je u s,vojoj m on ografiji »S cience, T ech n ology and S o cie ty m Seveteenth-Century Englanđ«, Osiris, 1938, 4, 360— 632, p ok a za o m n o g o više uglađenos't-i i d u ­ hovne p rofin jen osti. Taikođer m n ogo d u g u jem o ra d ovim a E. Ziilsela, o d ikojih je nekoliiko ofcavlfjemo u Journal o f th e H isto ry o f Ideas, à k o ji b i s e svi m orati ob jed in iti u jed n o j k njizi.

194

ječe na društvo, ali ne i da društvo utječe na znanost. Zado­ voljavaju se time da razmišljaju o napretku znanosti isklju­ čivo u okviru unutrašnjeg ili nezavisnog slijeda ideja, teorija, mentalnih ili matematskih metoda i praktičnih otkrića koja se poput baklji prenese od jednog velikog čovjeka do dru­ gog. Oni su u biti »internalisti« ili »autonomisti«. Drugim ri­ ječima »postojao je čovjek poslan od boga, po imenu . . . « Kepler.41 Proučavanje ostalih civilizacija stavlja, dakle, tradicio­ nalnu povijesnu misao pred ozbiljnu teorijsku teškoću. Očito je da ono svakako zahtijeva takvo objašnjenje koje će rasvi­ jetliti osnovne razlike između đruštveno-ekonomskih struk­ tura i promjena u Evropi i u velikim azijskim civilizacija­ ma. Ove razlike objasnit će ne samo jedinsitveni razvitak mo­ derne znanosti u Evropi, već i jedinstveni razvitak kapitaliz­ ma u Evropi, zajedno s njegovim tipičnim popratnim pojava­ ma, protestantizmom, nacionalizmom itd., koje nemaju ek­ vivalenta nigdje na svijetu. Ovakvo objašnjenje može mno­ go toga razjasniti. Ono ne smije nikako zanemariti važnost mnošitva faktora s područja ideja — jezik, logiku, religiju, filozofiju, teologiju, glazbu, humanizam, stav prema vreme­ nu i promjeni — a najviše će se usredotočiti na analizu sa­ mog društva, njegove oblike, njegove težnje, potrebe i pre­ obražaje. S »internalističkog« ili »autonomističkog« stajali­ šta ova objašnjenja nisu dobro došla. Zbog toga oni koji ih dijele, instiktivno gaje odbojnost prema proučavanju ostalih velikih civilizacija. Ali, ako odbacite vrijednost ili čak relevantnost sociolo­ ških objašnjenja za »znanstvenu revoluciju« koja je u kas­ noj renesansi započela modernu znanost, ako lih odbacite kao revolucionarne za tu revoluciju, i ako istodobno želite objasniti zašto su Evropljani mogli učiniti ono što Kinezi i Indijci nisu mogli, naći ćete se pred neizbježnom dilemom. Na jednom kraju je ono što nazivamo pukim slučajem, a na drugom je manje ili više prikriveni rasizam. Pripisati porije­ klo moderne znanosti potpuno pukom slučaju, znači objaviti 43 Ia k o izvan koncepta u raznim p itanjim a, J. A gassi se n a Zaibavan mafčlra bavi ovim p red m etom u svojoj m on ografiji »Tow ards a H istoriograph y o f S cie n ­ ce« u H istory and T h eory, 1963, dopunsiki svezak 2. »Povjesničara1 znanosti ’in dulkitivisti’«, kaže o n , »uglavnom su zaokutplieni p itan jem koga ob oža vati & za$to*? No on omišta v iš e n e voli ini »kanvancionalirste«. Ja me su d jelu jem u o v o j prepinoi, ali ču di m e da Ajgassi nilje vdlše isk o ristio d je lo W altara Pagdla, k o je b i b ilo snažna p od rš k a n jegovim tvrdnjam a. Agaisisii se o p re d ije lio za алШ >лотптат, sm atrajući m arksizam jedmilm od n eu sp jeha »induktivista« li v je ru ju ć i ,da j e prepirka d viju škola glavni fajktor u razvi tiku znanosti. B udući d a njegova m o ­ n ogra fija d olazi sa sveučilišta u iHomgkangu, čini se d a se izvanredna u sp je šn a izolirao od svakog d o d ira s k in esk om kulturom b a rem d o sada.

195

propast povijesti kao oblika prosvjećivanja ljudskog duha. Isticati geografiju i klimu kao faktore slučaja, ne spašava stvar. To vas izravno stavlja pred nova pitanja o gradovima državama, o pomorskoj trgovini, o ratarstvu itd., dakle, pred konkretne faktore s kojima se »autonomisti» ne žele baviti. I tako su »grčko čudo«, kao i sama znanstvena revolucija osuđeni da ostanu čuda. Ali što je alternativa? Jedino učenje da je posebna gru­ pa ljudi, u ovom slučaju evropska »rasa«, posjedovala neku urođenu nadmoć nad svim drugim ljudskim grupama. Pri­ govor se, naravno, ne odnosi na znanstveno proučavanje ljudskih rasa, na fizičku antropologiju, komparativnu hema­ tologiju i druga slična istraživanja, ali učenje o evropskoj nadmoći je rasizam u političkom smislu i nema ništa zajed­ ničko sa znanošću. Za evropske »autonomiste« »mi sm o na­ rod i mudrost je rođena s nama«. Budući da rasizam (barem u svom otvorenom obliku) ne uživa ugled u intelektualnom smislu, niti je internacionalno prihvaćen, »autonomisti« su u neugodnom škripcu, koji će s vremenom postati još neugodniji.42 Dakle, sa sigurnošću predviđam ponovno buđenje in­ teresa za probleme odnosa znanosti i društva u Evropi u to­ ku nekoliko odlučujućih stoljeća i očekujem još dublje pro­ učavanje društvenih struktura svih civilizacija, što će nam omogućiti da doznamo u čemu su se one, sve jednako sjaj­ ne, razlikovale. Ukratko, vjerujem da će analiza razlika između drušitveno-ekonomskih struktura Kine i zapadne Evrope naposljet­ ku objasniti, onoliko koliko je to moguće, prevlast kineske znanosti i tehnologije u početku, kao i kasniji razvitak mo­ derne znanosti koja se razvila jedino u Evropi.

D. J. de S. Brice, naš cijenjena siuradimlk, zna m n o g o o azijisikom d o p ri­ nosu, ali u svom d je lu S cie n ce sin ce B a bylon , New Hajven, Gonn. 1961, sLijeldi Eiinsteinov »p red osjeća j« i s k lo n ije u v jeren ju da su slu ča jn i s tje c a ji o k o ln o sti potaikli grdku i renesansnu znanost, A . iR. Hali u »M erton (Revdsited«, H istory o f S cien ce, 1963, 2 , 1 , napada p o n o v n o o n o što inaiziva »eđcstemalietiiičikioni« 'histo­ riog ra fijom zlnanosti, ali m u d ro žuti o p rob lem im a a zijskih d op rin osa. N jegove tvr.điitje o evropsikdj situadilji 'bile foi u v je r ljiv ije d a tje tom p red m etu р о & а о sa Širega kotm,parativnog gledišta. A. C. Gromlbie, jedim od ove tr o jic e , (pokazuje da ije uistin u svjestan polaganih društvenih p rom jen a, 'коуе su o m o g u ćile (inte­ lektualnim pofbretima p otk ra j srednjeg vijeka i p očetk om ren esanse d a stvore m o d e m u znanost u evrapslkoj kultu ri. N o ča k i on ob ra ća m a n je pažnje na njihove ekonom ske okolnosti.

196

7

Istočnjaci i vrijeme* U ovom predavanju nastojat ću opisati odnos prema vremenu koji prevladava u kineskoj civilizaci­ ji.1 Želim ispitati tvrdnje prema kojima je Evropa jedina kul­ tura s pravim smislom za povijest, i istražiti, ako je to zai­ sta tako, je li to moglo utjecati na razvitak moderne znano­ sti i tehnologije u renesansi i u doba »znanstvene revolucije«. Philosophia perennis kineske kulture je organski naturalizam, koji je uvijek priznavao stvarnost i važnost vremena. S tim u vezi moramo napomenuti da, iako u kineskoj povi­ jesti filozofije susrećemo metafizički idealizam (koji je čak povremeno imao stanovit uspjeh, na primjer, kad je pre­ vladavao budizam u razdobljima Liu Chao** i Tang, ili kod sljedbenika Wang Yangminga, 1472— 1529, on zapravo ni­ kad nije zauzimao više od sporednog mjesta u kineskoj mi­ sli. To znači da subjektivne koncepcije vremena nisu nikad bile svojstvene toj misli. Iako je ovdje, naravno, riječ o sta­ * Predavanje p osv e će n o H enry M yersu, Royal A iïthropological Institute (1964).i O b ja v lje n o u : T h e V o ic es o f Tim e, ed. J. T. Fraisier, N ew Y o rk , 1966. 1 N aslov o v o g izleta u 'kom parativnu a n trop ologiju o d a b r a o sam u znak neslaganja s ikmjigam š to j e uzhudiila minage duhove u kneževinom svijetu divadesetoih godina — Tim e and W es tern Man ,(Z a p a d n ja ci i vrijem e ) 'Р. W yndham a Lewisa. Kijječ j e o p olem ici u sm jeren oj pirotiiv, p rem a m išljen ju piisca, p re tje ­ rane zaokujplijenosti u toiku vrem en a u većem d ije lu Ikmj'ižetvmog stvaralaštva dva­ desetog stoljeća (Piroust, J ov ce itd .). Ali knjiga sadrži i filozofsk i d io u ikojem a u tor p rigovara E m steinu, Spemgienu, A. N . Whiiteiheadu i S am uelu A lexandera, a 'naročito napada Bargsana. Ovaj dio, iznesen vrlo op sežn o, te šk o da 'bi danas ijedan filo z o f shvatio o z b iljn o , a k o ga !je u o p će itk o ika d shvatio ozbiljjno, ali ču o sam da je kn jiževn a kritika W yndham a Lewisa jo š u v ijek vrlo cijen jen a. U svakom slu čaju, zah valju jem miu na naslovu. N adam se da ću u sp jeti )j»ofkazabi kako n isu siamo zap ad njaci (imali sm isao za linearno neprekritaiuito vrijem e i da je »bezvremensiki Is-toik« ob ičn a besm islica. ** Razdoblij e šest dinastija, izraz ikoji č e s to u p otrebljavaju p ovjesn iča ri knjiiževnoist za južne dinastije o d ,111 ida V I stoljeća. šest dinastija su: Wju (je d n o od tzv. tri kraljevsrtva), Jin, (L iu) Song, Oi, Liang i Chen (o p - ш\).

197

roj i srednjovjekovnoj ili tradicionalnoj misli, a ne o izvi­ toperenim modernim idejama, možemo također reći da se neki jasni nagovještaji relativizma javljaju kod starih daoističkih mislilaca. Ali, ma što se dogodilo u vremenu ili u vre­ menima, bio to procvat ili propast, samo vrijeme ostalo je uvijek neizbježno stvarno kineskom duhu. Ovo je u očitoj suprotnosti s onim što obično susrećemo u indijskoj civiliza­ ciji2 i svrstava Kinu zajedno sa zemljama onoga drugog po­ dručja umjerene klime u zapadnom dijelu Starog svijeta.

Vrijeme u kineskoj filozofiji i filozofiji prirode Vrijeme i njegov sadržaj bili su često predmet rasprava i razmišljanja filozofskih škola u razdob­ lju Zaraćenih država (IV st. pr. n. e.), u Aristotelovo3 doba. Što ih je, ukratko, zanimalo. Izraz što se danas upotreblja­ va za svemir, yuzhou, u biti znači prostor-vrijeme. Tekst iz 120. g. pr. n. e. glasi:4 Sve vrijeme koje je prošlo od davnina do sada zove se zhou; sav prostor u svim smjerovima, iznad i ispod, zove se уи. Dao (prirodni poredak) je u njima, ali nitko ne može reći gdje boravi. Prvotno značenje tih starih riječi bilo je »krov« kuće, kolica ili čamca, tako da semantički ono označava nešto što se proteže nad nekim prostorom da bi ga prekrilo. Uostalom i na engleskom kažemo da to i to izlaganje »pokriva« razdo­ blje od deset ili petnaest stoljeća. Riječ za trajanje (jiu) ob­ jasnili su leksikografi iz razdoblja Han kao izvedenicu od ren, čovjek, čovjek koji proteže noge i korača »jedan potez«, kao š!to ise krov proteže preko prostora, i vrijeme se proteže od jednog događaja do drugog. 2 Viidfi: H. Zkn m er, P h ilosoph ies o f India, N ew Y ork , 1953, str. 450. 3 K olik o m i j e poznato, sustavna rasprava o o v om predmetiu me m ože s e naći ni n a kineskom лп na n ek om o d zapadnih jezika. Predm et z a h tje v a o p ­ širna istraživanja, ali rezultat b i b i o 'vrijedan truda. M arcel Granet sam o j e d o ­ ta/kao to pütanje rafa, aili koiiii, na žailosit, ш је Objavljen u H istortans o f China and. Japan, ed. W. G. Beaisley an d El. G . PuLleyblank, 1961. S4 N apom ena na str. 198. ss Joseph J. Scaliiiger (1540— 1609) u tem eljio je m o d e m u p ovijesn u k ro n o ­ lo g iju dijelom Opus N ovum d e E m endation e T em p oru m ( Thésaurus T em p oru m ), Pariz, 15>83. V id i: J. W. Thom ipscn and B. J. H olm , A H istory o f H istorica l W riting, 2 svesika, INew Y ork, 1942, svezalk I I , str. 5. Iaiko ov o dijelo т т а n e p r o ­ c je n jiv u vrijed n ost za izaipadini1 svijet i autori su u čin ili hvale vrijedan p ok u ša j da kažu nešto o arapskim , p erz ijskim li mongolsikiim p ovjesn iča rim a , ш. o v o g p regleda [je n a m jern o .i šutke isikljjuičena Klina {š t o Pulleÿblanlk zam jera, k a o što sm o m a lo p rije sp om en u li), ali se zato n ije olklijevajlo da se u uvodu u stvrd i kaiko je kršćanska E vropa imala ш поро više smirsla za p ovijest. 5is S ir Isaac N ew ton , The C hron oîogy o f A n cien t K m gd om s A m en ded , to w h ich is p refixed a S hort C hron icle fro m the F irst M em ory o f Things in E u ro p e to the C onquest o f Persia b y A lexander the Great, L ondon , 1728. Vidii o to m e : F, Manuel, lsaac N ew ton , H istorian, Camibridge, 1964.

213

šnjih ciklusa, identifikacijom umetnutih mjeseci, datuma solsticija i dr.57 Potrebno je napomenuti da kineska historio­ grafija nije nikad bila zatvorena u granice povijesti dinastija, jer se s vremenom počela pisati »neprekinuta povijest«, to jest djela koja su obrađivala duga vremenska razdoblja, uk­ ljučujući uspon i pad nekoliko dinastija. Sima Qian služio je kao uzor, jer njegovi Shiji obrađuju razdoblje od najstarijih vremena do oko 100 g. pr. n. e. u doba starije dinastije Han, ali on se nije bavio razmišljanjima o zadatku povjesničara. Filozofija povijesti je, međutim, došla do izražaja u doba di­ nastije Tang u sjajnom djelu Liu Zhijia (661— 721) pod na­ zivom Shitong (Općenitosti povijesti) završenom 710. godine. To je prva rasprava na svijetu58 o historiografskoj metodi i zaslužuje da je se usporedi s djelima evropskih pionira, Bodina i de la Popelinièrea osam i pol stoljeća kasnije.59 U to doba Kina će također imati svoga Giambattistu Vicoa, u osobi Zhang Xuechenga (1738— 1801).60 Liu Zhi (oko 732. g.), sin Liu Zhijia i Du You (735— 812), također učenjak iz doba dinastije Tang, izmislili su novi oblik propisane enciklopedij­ ske povijesti ustanova. Prvi svojim Zheng Dian (Lpravne us­ tanove), drugi slavnim Tong Dianom (Opće ustanove; Zaliha izvornog materijala za političku i društvenu povijest) iz 801. godine. Ova vrst književnosti doživljava vrhunac tek u doba dinastije Yuan, kada se 1322. g. pojavljuje djelo Ma Duanlina, Wenxian Tongkao (Opsežna studija povijesti civilizacije).®1 Ta njegova lucidna i izuzetna rasprava u 348 poglavlja je zapravo opća povijest ustanova. Takva povijest, što obuhvaća i dru­

57 O p ćen ito o situ a ciji u d ob a Liu X ls ou a v id i: Yabiuuchi Kdyoshi, »The Develoipmenft otf Ithe S cien ces im C hina fm m the 4 ,h to the enđ o f the il2th cen■tury A . D .«, Journ. W orld H istory, 1958 , 4, !330. jMetjadu ch an gsh u p rv i j e ггроtrijeh io Diu Y ou u III st. ipfrililkam proučaivanja ra z d o b lja Chunqiu. D je lo L in X isou a , k o je dhuhvaća ra z d o b lje o d p očetk a ra z d ob lja H an d o k ra ja ra z d o b lja Wu Dai, p ro š irio j e n jeg ov v elik i naslijadmk Qian D axin i( 1728—*1804) na ra z d o ­ b lje dinastija Song, Yuan li M ing. D anas, nairavno, p o s je d u je m o v r lo d etaljn e i točne k ron ološk e tablice za kinesJku p o v ije st, kao: A. C. Moulle an d W . P. Yetts, T h e R ulers o f China, 221 B. C. to A. D. 1949, L on d on , 1957. 58 O o v om e gov ori izvrsna stu dija E. G. Puilleyb'lank, »Chinese Hiisitorical Grditiaism; Liu Chiih-Chii1 and Ssiuma K uang«, članak u H istoria ns o j China and Japan ed. W . G. B easley and E . G. Pulleyblaimk, str. 135. _ 59 Jean B adin |('152б—959, 5, 410, je d obro re k a o da je od svtih m je re n ja u fizici m jeren je vrem ena majosmavmije.

220

astronomskog sata tornja koji je u toku dvije prethodne go­ dine izgrađen pod njegovim nadzorom i uz suradnju inže­ njera Han Gongliana u prijestolnici Kaifeng. Knjiga nosi na­ slov Xin Yi Xiang Fayao (Novi nacrt za armilarni sat). Prva dva poglavlja obrađuju sferu i globus, dok se u trećem nalazi detalj-ni opis satnog mehanizma. Budući da je mehanizam pokretao instrument za promatranje na vrhu tornja, globus na prvom katu, kao i sve figure koje su se pokazivale na sva­ kom katu pagode i tako objavljivale vrijeme, bio je to prvi astronomski sat na mehanički pogon u povijesti. Instrument je, naravno, sadržavao i prvi zupčanik za solarno-sideričko pretvaranje. Pogonsku energiju nije davala težina utega, kao kasnije u Evropi, nego vodeničko kolo s posudicama što se okretalo kao mlinski kotač ili Peltonova turbina. Zapinjač koji je zadržavao okretanje kotača bila je naprava sastavljena od mosnih vaga i lančanog mehanizma. Oni su bili nepomični dok se punila pojedina posudica i zatim su trenutno djelovali pomicanjem zapora i propuštanjem kola za jednu žbicu, tako da je slijedeća posudica došla pod mlaz vode konstantnog toka. Tako je dijeljenjem kretanja mehanizma na intervale jednaka trajanja ostvareno ravnomjerno pomicanje, šito je genijalan izum. Ali to nije izumio Su Song. Kad je jednom shvaćena nje­ gova tehnička terminologija, moglo se u još starijim zapisima ući u trag izgradnji takvih hidromehaničkih satova. Presud­ nu ulogu imala je 725. g. u doba dinastije Tang, kada isu Yixing, budistički monah tantrist i vjerojatno najveći matemati­ čar i astronom svoga doba, i Liang Lingzan, vojni inženjer, izumili prvi itakav zapinjač. Prisutnost zapinjača s lancem u njihovim satovima je izvan svake sumnje, kao ii činjenica da su njihovi satovi imali zapinjač s lancem i planetarni lunisolarni zupčasti prijenos. Još uvijek postoji mogućnost da je zapinjač još starijeg porijekla jer od doba Zhang Henga (78 — 139) za dinastije Han i nadalje, mnogi zapisi govore o automatskom okretanju nebeskog globusa u skladu s nebom. Zapisi, na žalost, ništa jasno ne govore o mehanizmu prvih satova. Nije teško razumjeti zašto je do ovih dostignuća do­ šlo u Kini mnogo ranije nego u Evropi. Određivanje položaja zvijezda u ekvatorijalnim koordinatama (jednako modernoj deklimaciji i pravoj visini) bilo je tamo uobičajenije od odre­ đivanja ekliptičkih koordinata starih Grka.85 Kretanje zvijez­ da slijedi ekvatorijalne, a ne ekliptičke koordinate. Želja da »5 Vida si. 10 na str. 75.

221

se ovo kretanje prikaže na modelu kao »pomoć pri računa­ nju« bila je sasvim prirodna. Još uvijek ne znamo da li se kinesko rješenje sata sa zapinjačem upotrebljavalo u Evropi tokom stoljeća, što je prethodilo pojavi krunastog zupčanika s prečkom kod satova s utegom, ali postoje dokazi koji go­ vore u prilog ovoj pretpostavci. Uostalom, saznanje da je problem mehaničkog mjerenja vremena uspješno riješen ne­ gdje drugdje moglo je biti priličan poticaj prvim tvorcima mehaničkih satova u Evropi.86 Pisci na Zapadu mnogo su toga rekli o »Istoku koji ne pozna vrijeme«. To se možda odnosilo na neke druge civiliza­ cije, ali na Kinu sigurno ne. Nemoguće je zamisliti da bii tako velika i učena djela kineske književnosti, od kojih je tek mali broj spomenut u ovom predavanju, ikad bila zavr­ šena da njihovi autori i njihovi pomoćnici nisu »pazili na sat«. U knjizi Xin Lun ("Nove rasprave) koja se pripisuje veli­ kom književnom kritičaru Liu Xieu (umro oko 550. g.), po­ stoji zanimljiv dio pod naslovom Xi Shi (Ušteda vremena).87 Tu piše: Poznati ljudi u prošlosti, koji su željeli proširiti dobro­ tu i pravednost po svijetu, uvijek su se borili s vremenom. Oni nisu nikakvu vrijednost pridavali komadima žada veli­ čine jedne stope, ali je desetina palca sjene (na sunčanom satu) bila za njih dragocjena poput bisera. Tako se Yu Ve­ liki88 utrkivao s vremenom da završi svoje djelo i nije obra­ ćao pažnju na proučavanje Nan Ranga.89 Dao Zhong nije prestao hodati, dok tabani njegovih stopala nisu postali tvrdi kao željezo. Kongfuzi je bio nezadovoljan svakim trenutkom što ga nije proveo čiitajuči, a Mozi bi već ustao i opet ra­ dio prije negoli se njegov krevet ugrijao. Svi su oni upotrije­ bili vlastitu krepost i nadarenost da ublaže nevolje svoga vremena, pa im je stotine generacija ime po dobru spomi­ njalo.

86 Sldlka 3tl {(Str, 144) izmiljenÿena i(iuz prfetanalk i satvjet J . iR. Cammtllđgea) ii preuzeta iz F, A. iB. W ard, »H ow Trniekeeprag becaime A ccuuraite«, Chartered M echanical E n gin eer, 1961, 8, 604, potkazuje ikàko [je (kimeski zaptitnjač s vo~ dom onim k a lom i lancem bdo m n og o toanijii o d p rv ih ev rop sk ih satova s krunasltim zapčainikoan i p rečk om . iNflje biio (nadmašen vje ro ja tn o sive d o p oja v e njihala srediimom X V II st. i d a ljn jih p o b o ljša n ja što su uslijed ila . 87 P on ov n o o b ja v lje n o u Tu shu Jicheng, iRen Shi Difcun, rpogl. 4. Poî/ulegenldaimi herajj üaulltuire II vodagrađevni lilnžanljer. Vildi str. 101, si. 25a. 89 Lik iz knjige Zhuangzi.

222

Biološke promjene u vremenu Do sada smo govorili o filozofiji, povi­ jesti, kronologiji i urarstvu. A sada da pogledamo što se do­ gađalo u tom beskrajnom lancu vremena što su ga Kinezi tako ozbiljno shvatili. Tu je, kao prvo, pitanje biološke pro­ mjene i evolucije. Razmotrimo li ideje što ih je tradicional­ na kineska kultura imala o živim stvarima, uvidjet ćemo da Kinezi nikad nisu vjerovali u stalnost vrsta. To se može ob­ jasniti činjenicom da kod njih nikad nije postojala zamisao o nekom posebnom stvaranju. Ideja o stvaranju гх nihilo kao činu nekog uzvišenog božanstva bila je nezamisliva. Oni, da­ kle, nisu imali razloga da vjeruju kako se različite vrste živih stvari ne mogu lako pretvarati jedne u druge ako za to ima dovoljno vremena. Pažljivo promatranje trebalo bi pokazati što se dogodilo, a što se nije dogodilo. Tako su Kinezi, s jed­ ne strane, imali otvoreniji pogled' na život od srednjovjekov­ ne Evrope, pa čak i od Evrope X V III st., ali zato ih je, s druge strane, njihovo stoičko-epikurejsko shvaćanje i nepri­ hvaćanje ideje o stvaranju, udaljilo od koncepcije što se na Zapadu pokazala (barem u nekim razdobljima) povoljna za razvoj prirodnih znanosti, to jest od one o prirodnim zako­ nima što ih je donio vrhovni nebeski zakonodavac.90 Bez stvaraoca, predočenog manje-više u liku osobe, nije se mo­ gao zamisliti božanski zakonodavac za životinje, biljke i mi­ nerale, kao i za ljude. Postupci daoa bili su na neki način tajanatveniiji, iako su »vjerni i sjajni« promaitrači i eksperimentatori, kojih nije nedostajalo, nalazili i neke očite pravil­ nosti (chang dao). Zato je predaja o pretvorbama zauzimala više mjesta u kineskoj književnosti nego u književnosti Zapada.91 Mogli bi­ smo navesti brojne tekstove koji pokazuju da je mogućnost sporih evolucijskih modifikacija i međusobnog pretvaranja bila prihvaćena.92 Učenja o scala naturae, nastalo je među filozofima Zara­ ćenih država, suvremenicima Aristotela (IV st. pr. n. e.). Ne90 O p ćen ito o p rob lem u p orijek la i razvitka id e je o zak onim a p iir o d e u raznim civilizacijam a Staroga sviljeta vid i: SCC, sv. I I , str. 518. Ovaj ise pr.ilkaz m ože naći u n ešto ipo|pгапДј enom oblnlkoi u člamku J. N eedham a. »H.umajn Law and the Law s d f N ature«, ob ja v ljen om u Technology, S cien ce and A rt; C om m on G round (H a tfield , 1961). 91 Još uvijjek na k in esk om lili ца nék om zap a d n om jezïk u n e p o sto ji d je lo koje na p rim jeren način o b ra đ u je tpoviifjesit b i o l o g e u k in esk oj ikultim, ali se nadam o d a s m o d a li ob jek tiva n p regled ov og p o d ru č ja iu SCC, sv. V I. 92 P ojedinosti o primjetnima navedenim u o v o m ođlomiku m ogu se n a ći u knjizi J. Neediham and D. Leslie, »A ncient and M édiéval Cbitnese T hou ght o n E volution«, Buli. Nat. In stitu te o f S cien ces o f India, 1952, 7, ;(Sym|posiium o n O rgam c E volu tion ), I.

223

zavisno je razrađena teorija o »ljestvici duša« s različitom i manje animističkom terminologijom od naše. Knjiga Xunzi (Knjiga učitelja Xuna) (III. st. pr. n. e.) može nam poslužiti kao primjer. U toku prvoga tisućljeća naše ere posvećivalo se mnogo pažnje srodnosti čovjeka s životinjskim (pa čak i biljnim) svijetom, nastojeći da se riješe sporna pitanja čo­ vjekove prirode što su veoma zaokupljala filozofe u razdoblju mlađe dinastije Zhou i Han, kao što su pitanja životinjskih elemenata u ljudskoj prirodi. Tako su se Dai Zhiu oko 1260. g. jače izražene društvene sklonosti čovjeka činile neobičnim, dok su mu njegove antidruštvene sklonosti bile u skladu s onim elementima njegove prirode koji su mu zajednički s ni­ žim životinjama.93 To je kod neokunfucijevaca dovelo do po­ jačanog zanimanja za komparativnu psihologiju životinja, gdje bi možda mogli nazrijeti »svijetli tračak kreposti« y i dian).9i Izravnu izjavu o evolucij-skim promjenama možemo naći u poznatom odlomku knjige Zhuangzi (IV st. pr. n. e.), ali se neke vrste, što su tamo spomenute, danas ne mogu identificirati. U toj knjizi nalazimo i uvid u biološke promje­ ne koje su nastale zbog prilagođavanja na određenu okolinu, kao i obris ideje o prirodnom odabiranju u odlomcima što ističu da je »prednost biti beskoristan«.95 Opširne rasprave o biologiji nalaze se u knjizi poznatog skeptika Wang Chonga, 1 pod naslovom Lun Heng (Rasprave vagane na vagi), koja je napisana oko 83. godine. On tvrdi da je čovjek životinja po­ put drugih životinja, iako najplemenitija. Odbacuje mitološko predanje o rođenju, ali ne i spontani postanak života. Tvrdi da su svi preobražaji, ma kako neobični, u osnovi prirodni, i govori o »izrodima«, genetskom nasljeđu, migracijama i tropizmima životinja. Pošto se budizam proširio u Kini, za­ nimanje za filozofiju metempsihoze potaklo je na ponovno proučavanje embrioloških i metamorfnih procesa u toku vre­ mena. Početkom X II st. Zheng Jingwang pokušao je analizi­ rati neke transformacije za koje se vjerovalo da su prirodne, povezujući ih s ljestvicom duša i tumačeći ih u svjetlu budi­ stičkih migracija između nižih i viših nivoa postojanja. Do­ bra djela dozvoljavala su nekim duhovima da se uzdignu na ljestvici, dok je soteriološka vrlina (kao i zla djela) prisilja­ vala druge da se spuste.96 Evolucioni naturalizam bio je središnja preokupacija u razmišljanjima velike neokonfucijske škole. To je bio pokret « Viüi: SCC. sv. II, str. 21. 94 Vildii: SCC, svezak II, sifcr. 488. 95 To i est foeslkiai1iisita.il grabežljivim zvjerrima 9Л Vitli : SCC, svezaik II, str. 421.

224

SCC, svezak II, str. 78.

za sistematizaciju, po datumu blizak pokretu skolastičkih fi­ lozofa Evrope, s kojim su često uspoređivali kineske misli­ oce. Kao što su Evropljani htjeli uskladiti grčku filozofiju s učenjima kršćanske teologije, tako su neokonfuoijevci za svoju sintezu preuzimali iz svih starijih filozofija, konfucijanizma, daoizma i budizma. Ali se njihov duh organskog materijalizma toliko razlikovao od duha evropskih skolastičara da je Zhu X i (1131— 1200), vodeći lik neokonfucijevaca, s jednakim zanosom nazivan kineskim Herbertom Spencerom ili kineskim Tomom Akvinskim. Da bi protumačili sve­ mir, onako kako ga čovjek vidi, neokonfucijevci su se služili samo sa dva osnovna pojma: qi, što bismo danas nazvali ma­ terija-energija, i li, princip organizacije i model u svim svo­ jim oblicima. Neobično je da su mogli postići takvu štedlji­ vost ,s principima, da su mogli doći do svjetonazora što je toliko u skladu s modernom znanosti, i to u civilizaciji koja ne samo da nije razvila modernu znanost, nego joj nije bilo suđeno da je spontano razvije. Za neokonfucijevce svemir je bio u biti moralan, ne zato što je tamo izvan prostora i vremena postojalo božanstvo u nekom obličju koje je nad­ gledalo svoje ostvarenje, nego zato što je svemir imao moć da stvori moralne vrijednosti i norme ponašanja kada je dostigao onaj nivo organizacije na kojem su se one mogle iskazati. Organizacija u životinjskom carstvu počinje se pri­ bližavati ovom nivou, vrlo nepotpuno i jednostrano (odakle tračak kreposti), ali tek na nivou gregarnog društvenog čov­ jeka s potpuno razvijenim živčanim sustavom, svemir može očitovati moralne vrijednosti. Tako su kineski filozofi mnogo prije Darvvinovog doba vrlo jasno izložili evolucijski naturalizam. Ali oni su u tome razmišljali više kao o cijelom slijedu filogenetskih razvitaka, nego kao o jednom jedinom evolucionom nizu. Ova razmišljanja su, bez sumnje, došla iz Indije preko budizma gdje je postojala koncepcija o slijedu vremenskih razdoblja, konačnih, ali silno dugih koji su uključivali kalpu i mahàkalpu,97 Svi neokonfucijevci prihvatili su ideju da je svemir prošao naizmjenične cikluse izgradnje i raspadanja. Čini se da je ovu ideju prvi sustavno uredio daoisit Shao Yong (1011— 1077), preteča neokonfucijanizma, koji je primijenio nizove od dvanaest cikličkih oznaka na različite faze sve_ ’ 7 V id i: H. Zim m er, P h ilosoph ies o f India, sftr. 224, 226, o jaiinistickim ciklusim a; i n jegov e M yths and Sym bols in Jndian Art and Civilisation ed. J. Cam pbell, N ew Y ork , 1946, str. 11, 1*6, 19. O v d je ra spravlja o kali-yuga, p o s lje d ­ njem ii n a jgorem o d četi/riju svjetskih razd oblja.

15 — Kineska znanost i Zapad

225

mira.98 Zhu Xi je vjerojatno tako došao do potpuno isprav­ noga vlastitog shvaćanja o prirodi fosila, a drugi učenjaci iz razdoblja Song, poput Shen Gua (1031— 1095) do svojih oštro­ umnih spoznaja o stvaranju planina i o eroziji, te su tako svojim razmišljanjima o svjetskim katastrofama i katakliz­ mama što se ponavljaju, i u koje su oni vjerovali,39 nagovije­ stili »plutonizam« i »neptunizam« ranog devetnaestog sto­ ljeća. Drugi su mislioci, kao Xu Luzhai (1209— 1281), primlje­ nih heksagrame iz Knjige o mijenama na faze evolucijskog ciklusa, a Wu Linchuan (1249— 1333) procijenio je njegovo trajanje na 129 600 godina.100 Kao i računanje astronomskih razdoblja u milijunima godina101 za vrijeme dinastije Tang, ovi svjetonazori bili su mnogo širi od evropskih u X V II st. i X V III st., kada je stvaranje svijeta bilo datirano 22. listo­ pada 4004. g. pr. n. e. u šest sati poslije podne.102 •Tako je biološka i društvena evolucija shvaćena u Kini kao cikličko zbivanje što se neprestano ponavlja, a svaki cik­ lus je odvojen nekom vrstom Ragnaroka, sumraka bogova, kad vlada nered i kaotično stanje nakog čega sve stvari po­ novno polagano evoluiraju. Mogli bismo reći da je jedin­ stvena radnja svjetske drame, kakvom je danas smatramo, bila nadomještena nizom ponovljenih predstava. Uspon ie bio spor, pad je bio brz. Neokonfucijevci bi znali cijeniti ri­ ječi Williama Harveya o pojedinačnim bićima: Potrebno je više radnji složenije prirode za građu i stva­ ranje živih bića, nego za njihovo uništenje i njihovu pro­ past, jer one stvari koje lako i brzo propadaju, sporo se i teško razvijaju do svoje potpunosti.

98 V idi: SCC, sveza/k II, str. 485, talkođer svezalk IV , d io 1, str. 11. 95 V id i: SCC, svezaJk I I I , str. 598, 603. 100 V id i: SCC, »svezalk TI, str. 486, svezak 'III, str. 406. 101 VaSđli': SCC, svezak ffil, str. 420, svezalk l i l i , str. '120, 408. Poznati astro­ nom , m on a h Yixing, izračunao [je 724. g. 'k olik o j e godina pnoltekUo o d »V elikog početka« ( tai ji shang yu a n ) lillii otpoe k a o »V elika sličn ost«. m V idi koristan ôlanaik H ou W aihia, »Sooiailnye Utoip'ui D revnego i S rednevekovoga K itaja«, V o p r o sv F ilozof ii, 1959, 9, 75. 112 V idi: Shih Y u-Chung i('Shi Y ou z h a n g ), »S om e Chinese R ebel Iđeoloeđes«, Tongbao, 1956, 44, 150. 1,3 0 p ov ijesti pofjma datong u Kini postojii korisna ifcnjđiga H au W ailua, Zhang Kaizhia, Yang Zhaoa 'i Li Х п е јт а , Zhongguo hitai »Datong« Li Xiang, Beijimg, 1959. 114 R ije č ping im a ob a značenja.

229

izreka« ali se tumačila vrlo različito.115 Zlatno doba i utopija što bi mogla postati stvarnost ovdje se ne razaznaju jasno. U starim zapisima teško je naći određene izjave o tome je li riječ samo o jednom dobu iz daleke prošlosti što se nikad neće vratiti ili je to samo nešto što se priželjkivalo u buduć­ nosti. Nema sumnje da su mnoge carske vladavine to svjesno nastojale postići. Termin se javlja prvi put 239. g. pr. n. e. u Lüshi Chunqiu (Anali proljeća i jeseni učitelja Lüa),* pozna­ tom prikazu prirodne filozofije gdje se spominje stanje mira i blagostanja što se može dostići magijom pomoću glazbe ti skladu s cikličkim djelovanjem prirode.116 U toku slijedećih stoljeća katkad se isticao mir u društvu koji proizlazi iz skladne suradnje različitih društvenih klasa zadovoljnih svojom sudbinom. Ponekad se opet isticao sklad prirodnih pojava (što ga možda čovjek može izazvati), što dovodi do obilja dobrostivih zemaljskih plodova, a katkad ideja o jedna­ kosti s prigušenim aluzijama na ono primitivno besklasno društvo koje će jednom na kraju biti uspostavljeno. Neki su mislili da je Veliki mir postojao za vrijeme mudraca-kraljeva u davnoj prošlosti, a drugi da se ovdje i sada može postići dobrom carskom upravom. Bilo je i onih koji su mislili da će do njega doći jednom u budućnosti. Zanimljivo je navesti , neke od ovih različitih mišljenja. Tajanstvena društvena magija učitelja Lüa javlja se po­ novno u poglavlju o obredima u Qian Han Shu (Povijest sta­ rije dinastije Han) iz oko 100 g., gdje se kaže da će tek pot­ puna primjena obreda prijašnjih kraljeva dovesti do stanja taiping.1I7 To se naročito odnosi na sezonske obrede Ming Tanga ili Kozmičkog hrama, gdje su car i njegovi pomoćnici obavljali liturgijske obrede pred Nebom u ime naroda. Bio­ grafija ministra Dou Yinga (umro 131. g. pr. n. e.) govori o tome kako je podržavao obavljanje obreda Ming Tanga i dru­ gih obreda, smatrajući da je to način da se postigne Veliki mir.118 Knjiga Huainanzi (120. g. pr. n. e.) posebno povezuje ostvarenje Velikog mira s ritualnom čistoćom i jasnoćom ob­ reda u Kozmičkom hramu.119 Nasuprot tomu, biografija Dongfang Shuoa (umro oko 80. g. pr. n. e.) govori o društvenom 115 Danas ,je .sinolozi, p o v je sn iča ri i filozofi koj,i se b a v e društvom dntenziivtno p rou čav a ju . V ijerojatno najibolji pregled o v o g predm eta na zapadnom jezik u d a je W. Efcchharn, »ThadnPhâng trnd Thali-Phmg R eligion «, Mitt. d. Jnst. /. O rientforschu ng, 1957, 5, 1113, i T. 'Pakora, »On 'the Origiittis o f the iN otions o f Thai-Phin-g and Ta-Thiuing in Chdtnese P h ilosop h y«, Archiv. O rientaln i, 1961, 29, 448. lić P oglavlje 22, paresv. R . W ilhelm , star. 56. * Pniijevod k n jige iza ša o je p o d na slov om P ro ljeć e i je s e n Ly B u W ea u iz d a n ju G rafičk og zavada 1H rvatske, Zagreb, 1982. (a p . u r .) . 117 P oglavlje 22, W. Etitihhorn, c it. d jelo, str. M6. 118 Qian Han Shu, p ogl. 52, W. Eiichhorn, eilt. d je lo , str. 123. 119 Pogjl'avljje 2, W . БојСћћат, cit. d jelo, str. 123.

230

skladu koji uzrokuje prirodne uvjete povoljne za čovječan­ stvo,120 a poglavlje o gospodarstvu u Qian Han Shu (Povijest stare dinastije Han) čak primjenjuje izraz taiping na godine s rekordnom žetvom.121 Jedan od dijelova knjige Zhuangzi, što je vjerojatno umetnut u vrijeme dinastije Han, govori da se najviši cilj, dobro upravljanje, taiping, ne može postići ljudskom vještinom i planiranjem, već samo ako se slijedi dao Neba. »Dao Neba je da se neprestano okreće i da ne go­ mila vrlinu ili stvari ni na jednom posebnom mjestu, pa tako sve stvari dosižu savršenstvo (Tian dao уип er wu suo ji, gu wan wu cheng).«122 Ovdje se najednom spominje Velika jed­ nakost pored Velikog mira i nalazimo je u svim daoističkim zapisima. »Jednakost stvari i mišljenja« bilo je naučavanje akademika Peng Menga, Tian Piana, i Shen Daoa (svi oko 320— 300. g. pr. n. e.)123 iz akademije Jixia, ali i naslov autentič­ nog poglavlja knjige Zhuangzi (oko 290. g. pr. n. e.), koja sa­ drži neka od Zhuang Zhouovih najjasnijih tumačenja daoističke epistemologije, znanstvenog svjetonazora i demokrat­ ske društvene misli.124 »Velika cesta (daoa pravde i kreposti)«, kaže Daodejing, »široka je i ravna (da dao shen yi)«. Ovo je jedna od onih dubokoumnih izreka što podsjeća na hebrej­ sko proročanstvo, »Učini ravnim put gospodnji«, i dodiruje mističnu poeziju o cestogradnji svih vremena i kod svih na­ roda, »nizine će se uzvisiti, a planine će postati niske«.125 U njezino egalitarističko značenje ne može se sumnjati, jer pje­ sma dalje kori feudalne gospodare zbog gomilanja bogatstva i tlačenja seljaka zemljoradnika; »to su razuzdani putovi raz­ bojstva, oni nisu velika cesta«.126 Mnogi stari tekstovi ipak govore o taipingu samo kao o zlatnom dobu mudraca-kraljeva u davnoj prošlosti. Na prim­ jer, Jia Yi u svojem djelu Xin Shu (oko 170. g. pr. n. e.),127 al­ kemičar Wu Bei u razgovoru sa svojim zaštitnikom knezom od Huainana (oko 130. g. pr. n. e.),128 poglavlje o obredima u Shiji 120 Qian H an Shu, p o g l. 65. 121 Poglatvlie 24. 122 (Poglavlje 13 (Tian D a o), prev. Legge, sv. 1, str. 330, 337. 123 УЈш Fêng Yu-Lam {Ferng Youlian), A H istory o f C hinese Philosophy, s/v. 1, sitr. 153. Svi su on?i bili čla n ov i AJkaldemilje Jii'xia, k o ju je os n o v a o H uan, knez o d Qija (oiko 325. g. p r. n. e .). 124 to su poslu žile kao- građa za Taipingjing. 142 C ijelo >je dijelo ineđaivno iizdaino ipod ^iaisilovom Taipingjing H e Jiao u redaikolji W ang Mitnga, kaj,i je n a stoja o irekonstnui ratfi p rv otn i teikst glavnoga djela. P okora, ciit. d je lo , d a je .kratki opis »knjige, i E ich h orn , ciit. d je lo , ra s­ pravlja o sadržaju nekih dokum enata kojii se nalaze u 'knjizi. _ : 143 V iše o injemiu -u:W. Eilchhiam, »Bemer'kuingen zum Aiufštand !des Chang Chiio uind zum Staate des Chang iLu«, M iti. d. In st. f. O rien tforsch u n g, >1955, IM D jelo i'lpak sad rži rjeûite odl.omlke sasviiim u stilu B ao Jingyana, t o g re­ volucionarnom m islioca , kog i je (a k o n ije p lod književničke m ašte Ge Homga) d jelov ao u d ru g oj polovfibi ITI st.; v id i: SCC, sv. I I , str. 434.

234

1

skim, i koja rasvjetljava djelatnost jednog drugog daoističkog pobunjeničkog vođe Sun Ena (umro 402).145 Kada grijesi zlih ljudskih naraštaja dosegnu vrhunac, svjetske kata-strofe, poplave i kuga sve će zbrisati, ili gotovo sve, jer »sveti osta­ tak« (»ljudi za sjeme«, zhong min), koje spašava njihov daoizam, pobjeđuju da bi našli novo nebo i novu zemlju velikog mira i jednakosti pod vodstvom princa mira (da taiping chjun), koji je naravno Laozi. Zatim se sve opet postupno pogoršava dok ne postane potrebno novo spasenje. Tako za razliku od ciklusa neokonfucijevaca, koji su se uspinjali vrlo polako i padali u trenu, ciklusi vjerskog taoizma izlazili su čisti iz kaosa »wie herrlich als am ersten Tag« i zatim pola­ gano padali do sudnjega dana. Ali bez obzira na mišljenje da je vrijeme zatvoreno u ciklička razdoblja, ideal taipinga bio je zauvijek ispisan na stjegovima kineskog naroda iz jedne pobune u drugu. To je, kao što nam je poznato, bio cilj Chen Jianhue, revolucionara iz vremena dinastije Ming (oko 1425. g.). Po njemu, je naravno, dobio ime veliki pokret Taiping Tianguo, koji je između 1851. i 1864. gotovo svrgnuo mandžursku dinastiju (Qing), i koji se danas u Kini smatra naj­ bližim pretečom Narodne Republike.148 145 O mjernu vidi: W . Eiiohharn, »D escription o f ithe (Rébellion o f S o n fin and earlier Taoist Reibelliiloms« , M itt. d. In st. f. O rien tforsch u n g, il954, 2, 235, s d od a tk om »iNaohtrasgliche Bemerfkiumgen zum Aiufstânde d es Sium Ê n«, sitr. 463. 146 S tandardno m o d e rn o dijelo o o v o j veliikoj, ailii sasvim p rom a šen oj rev oluciiji je Taiping Tianguo G em in g Zhan Zneng Shï (P ov ijest revoIiuciofnamog rata n eb om d a n og kraljevstva VeÜiikofg nuira i je d n a k o sti), L e Ergamga. 'B eijing 1949; i od tada j e iædatno os a m svezaika i'zvomOig maiterijajla u redaikcijS; Xiamg Daa ü (dirugi'h p od naslovom Taiping Tianguo, Beojiiimg, 1957. D o sada milje iizaisla ni je d n a k njiga o o v o m (predm etu n a za p a d n om jezilkiu, k o ja b i zaidovolijila, ali m ogu se spom enuti /tri ’klasiiôna d jéla novijega idatuma. P rv o lje majpisao tu m ač u brita n sk o] vladi, d ru g o miMomar, a treće vojnrik: plaćentilk (koji se b o r io u a rm iji Taipm ga. T . T. lMeađOwrije č o tđkstu, ibiili na čv ršćem tlu , jarihvatillr su sve praznovijeore p seu d o-zn an osti toga vrem ena, i s n jim a on u em piri'čku otvo­ renost duha k o ja p og o d u je nicajnju eksperim entalne znanosti. P ripadnici š-kole »starog teksta« p ou zd a li su se u p og rešn e ili ibarem sumnj'ive ddkum ente, no pokazivali su sklon ost p rem a racionalizm u i b ih su u sta n ovitom sm islu p ro sv i­ jećen i. Ipak, misu u v ijek b ili naikkm'ieni p ok u ša jim a p rv otn e znanosti (p ri tom m islim na alkem iju, fa rm aciju , p rou ča v a n je m agnetizm a d d ru g o) 'kao o n i drugi. Među velika imena šikode »starog teksta« .ubrajaju se v e ć spom enu ta im en a Liu Х т (50. g . p r . n. e. — 23. g. n. e .) i D ong Z h ongshu . lU m od ern o d o b a , n a ra v n i, stavovi učenih ljudi p rošlosti iprema znanosti niiisu više b ili važni. U p itanju je bila autentičnost klasika. K o lik o danas m o že m o reći, razlike izm eđu »starih« 1 »novih« va rijan ti ibile su b ro jn e , iako m an je važne. U XiIX stoljeću argum ent je bio jda. za neke klasike u o p će više ne p o sto je »nove« varijan te d o k su »^ta­ re« načinili učeni lju d i drz ra zd ob lja Han. Sam Kanig Y ou w ei p o v e o ije veliku kam panju u korist šk ole »n ov og teksta«. B io je uvjeren d a je sam Liu X m krivotvarto c ije li p o sto je ći Z u o Zhuan i Zhou Li :i d a G ongyang Zhuan i Li Ji predstavljaju jedin i p ouzdani put d o istinskog K on gfuzia. T a k ođ er j e v je ro v a o da je Komgfiuz'i b i o velik re fo rm a to r p r ije n e g o ikomzervativac. O tom e su i n je ­ gove _dviije knjige, X in X u e W ei Jing K a o (S tu d ija o kriv otv oren im d jelim a d i­ nastije Xitn) iz 189(1. i Kangzi K a i Zhi K ao (K on gfu zi kao .reform ator) iz 1897. Iako K angovo filo lo š k o u v je r e n je danas vr'še n ije o d rživo, veza izm eđu to g u v je ­ renja i v je re da j e к оп ш ођ 'ainizam b la g oslov io id e ju o društvenom napretiku i evo lu ciji bit će sada o čita . ;Je li n a jpin je razm išljao o filo lo š k im zaiključo^ma ili o filo z o fiji društva, n ije ja s n o . O nesuglasicam a z b o g »starog« ili »n ovog teksta« vid i u : T jan Т јо е Som (Z en g Z h usen ), Po Ни T'ung, the C om p reh en sive D iscussions in the W hite Tiger Hali, Leiden, 1949, sv. 1, str. 132; Furng Yu-Lćm (F eug Y o u la n ), A H istory o f Chin cse P hilosoph y l(ipreveo D. iBddide, iP.rinceton, 1953), sv. 2, s(tr. 7, 133, 673; W oo Kang (W u K ang), Les T rois T h éories P olitiq u es du T ch ’ou en T s'ieou (C hunqiu) Pariz, 1932. str. il86; C. 'S. G ardn er, .cit. d je lo , str. 9, 56. O Kamg Y o u w e jo v o i m isli d etaljn o v id i: H sia o Kuaing^Chhüan (X ia o G u an gquan), »Khang Yu-Wei and Cnnf uc.iiantsm«, M onum enta Serica , 1959, 18, 96. KongfuziOva u loga je li u ojelin i hiîla napredna ili rea k cion a rn a i d a lje živo _ raspravljaju kineski znanstvenici i znanstvenici n a Zapadu. U p rilog p rv oj tvrd n ji s o s je ća je m à p riličn om u v jerljiv oš ću gov ori H. G. Greel, C onfud u s , th e Man and th e M yth, N ew Y ork , 1949, L on d on , 1951.

236

bila je pod velikim utjecajem tobože moističkog Velikog za­ jedništva (datong) i daoističkog Velikog mira i jednakosti (taiping). Tumačeći oboje u smislu evolucionog razvoja, oda­ brao je prvo kao naslov svoje izvanredne utopije — Datong Shu (Knjiga o Velikom zajedništvu).148 Zamišljena je i u os­ novnim crtama napisana 1884, djelomično tiskana 1913, a potpuno tek 1935. U Beijingu je ponovno tiskana nedavno, 1956, a skraćeni engleski prijevod pojavio se 1958.149 Sada su čitaocima na Zapadu dostupni veličanstveni opisi budućnosti, možda vizionarski, ali i vrlo praktički i znanstveni. Zbog snage i opsega to djelo s pravom možemo nazvati velsovskim. To je vizija što je učeni Kinez ne bi mogao stvoriti da je ki­ neska misao zarsta bila statička i da zaista nije poznavala vrijeme, kao što se inajčešće misli. Kang Youwei prorekao je suradnju svih naroda u jednoj zajednici, čije bi ustanove bile širom svijeta, čija bi seksualna i rasna politika bila prosvije­ ćena, gdje bi sredstva za proizvodnju bila ,u rukama naroda, gdje bi vladao izuzetni znanstveni i tehnološki napredak, uk­ ljučujući i upotrebu atomske energije. U ovo naše doba, drevne karizmatske fraze postale su općapoznate parole poli­ tičkih stranaka; Tianxia weigong (Neka cijeli svijet bude jedna zajednica) za Guomindang i Tianxia datong (Svijet će biti Veliko zajedništvo) za Gongchandang.* Sigurno je dovoljno rečeno da se uvjerljivo dokaže kako je kineska kultura pokazivala vrlo istančan smisao za vrije­ me. Kinezi nisu živjeli u nekom snu izvan vremena, zaokup­ ljeni meditacijima o duhovnom svijetu. Naprotiv, povijest je za njih bila možda stvarnija i životnija nego za bilo koji drugi drevni narod. Bez obzira na to da li su zamišljali da vrijeme nosi propast drevnom savršenstvu, ili da se kreće u ciklusima između veličajnosti i katastrofe, ili je svjedok pola­ gane ali neizbježne evolucije i napretka, za njih je vrijeme značilo stvarnu i bitnu promjenu. Oni ni izdaleka nisu bili ljudi koji »ne obraćaju pažnju na vrijeme«, a u kojoj mjeri je ono bilo povezano s idejom o napretku, vidjet ćemo u dalj­ njem tekstu.

148 Gbratiite p a žn ju raa čin jen icu da ije naslov (preuzet Siz Li Ji (K n jig a o o b re d im a ), a razvoj sadržaja ш 'tradicionalnog izlagan ja Gongyang Zhuana i iz Mozia. " ' ’ " " 149 iL. G . T h om p son , Ta Thung Shu: th e O n e-W orld P hilosoph y o f K hang Y u 'W ei, L on d on , 195$. * Gongchandang — K om un istička partiirja (q p . u r .).

237

Deifikacija pronalazača i priznavanje etapa u razvitku drevne tehnologije Ni jedna klasična književnost bilo koje civilizacije nije s toliko pažnje opisivala i slavila drevne izumitelje i inovatore kao kineska, i možda ni jedna kultura nije išla tako daleko da ih zaista svrsta u red bogova, i to u kasnijima povijesnim razdobljima.150 Zapisi što bi ih mo­ gli nazvati tehničko-povijesnim rječnicima, ili bilješke o izu­ mima i otkrićima, čine posebnu književnu vrstu.151 Najstarije djelo takve vrste Shi Ben (Knjiga o porijeklu) gdje se nalazi većina imena i djela legendarnih ili polulcgcndarnih ličnosti kineske kulture, izumitelja kojima je često dodijeljen časni naziv »ministra Žutog cara«. Spomenuto djelo predstavlja zbirku povijesnih legendi, mnogo veću od zbirke »tehničkih božanstava« drevnog Sredozemlja. Tako je Su Sha izumio do­ bivanje soli, X i Zhong kolica i kola, Jiu Yao izumio je plug, Gongshu Pan rotacioni mlinski kamen, a Li Shou računanje. Ova imena mogu se svrstati u pet ili šest skupina: zaštitnici ltlanova i preci, drevni bogovi svedeni na rang heroja, božan­ stva — zaštitnici zanata, mitski junaci pretvoreni u izumitelje u skladu s teorijom o euhemerizmu, zatim neka izmišljena imena čije porijeklo očito (kao navedeni primjer) i napo­ sljetku izumitelji, koji su bez sumnje bili povijesne ličnosti (kao što je četvrti s navedenog popisa). Povijest teksta, što ga danas imamo u osam verzija, je zamršena. Nema sumnje da se Sima Qian koristio jednom verzijom, i da tekst nije imao nikakve veze s Učiteljem Zuoqiuom, povjesničarom, kojeg su učeni ljudi iz III st. smatrali autorom. Najvjerojat­ nija je pretpostavka da ga je prvi put sastavio netko iz dr­ žave Zhao između 234. i 228. g. pr. n. e., nešto kasnije od Lilshi Chiinqiu. Nakon vladavine dinastije Han možemo naći više od dvanaest knjiga što pripadaju ovoj kategoriji. Pisci se još uvijek nisu umorili od ove književne vrste ni za vri­ jeme dinastije Ming, kada je Le Qi negdje u toku X V stoljeća napisao Wu Yuan (O porijeklu stvari). Znanje drevnih izumitelja bilo je tako visoko cijenjeno da je spisak njihovih imena uvršten u knjigu Yijing (Knjiga o mijenama) što predstavlja jednu od najvećih misterija ki­ 150 K n jiga Huainanzi ^ u p ozora va na m ora ln o inačelo, gov oreći d a izuzetne zasluge za đ đ b ro b it čovrjećamstva čin e h erdje kulture d o sto jn im a ibožainsifcih p o ­ časti (pogil. 13, p re v e o Morgam, str. 178). 151 V id i: SCC, m . I, str. 5.1.

238

neske filozofije prirode. To je vrlo neobično klasično djelo. Nastalo je vjerojatno iz zbirke zapisa o seljačkim znamenji­ ma s mnoštvom podataka o drevnoj praksi proricanja da bi kasnije preraslo u zamršeni sustav simbola popraćenih tu­ mačenjima od šezdeset četiri skupine dugih i kratkih crta u svim mogućim permutacijama i kombinacijama. Budući da je svakoj od njih bila pripisana neka apstraktna ideja, cijeli je sustav imao ulogu nekog spremišta pojmova za razvoj ki­ neske znanosti. Trebalo je da simboli predstavljaju ljestvicu sila što djeluju u vanjskom svijetu. Stalni dodaci, što su ih mudri umovi stoljećima dodavali knjizi kao dopune i komen­ tare, pretvorili su je u jedno od najizuzetnijih djela svjetske književnosti. U tradicionalnom kineskom društvu knjiga je uživala golemi ugled, tako da je i danas filozofi sinolozi pro­ učavaju s velikim zanimanjem.13-4 Prije nekoliko godina jedan je od njih pisao o pojmu vremena u Yijingu pokazujući kako je taj pojam neizbježno povezan is temom ovog djela — »Pro­ mjena je jedina stvar u svemiru koja ostaje nepromijenje­ na«.153 Ipak, nekima se čini da je Yijing u cjelini sprečavala razvitak prirodnih znanosti u Kini jer je navodila ljude da se zadovolje shematskim objašnjenjima, koja i nisu bila obja­ šnjenja. To je zapravo bila velika kartoteka za sve novo u prirodi što je pružala mnoga duševna zadovoljstva, a malo poticaja za daljnje promatranje i eksperiment.154 Odrediti vrijeme nastajanja Yijinga vrlo je zamršen pro­ blem. No nećemo mnogo pogriješiti ako nastanak kanonskog teksta (zbirke znamenja) datiramo uglavnom u VIII st. pr. n. e., iiako je dovršen tek u III st. pr. n. e. Glavni dodatni zapisi (»Deset krila«) vjerojatno potječu iz vremena dinastije Qin i Han, ali su konačni oblik dobili tek u II st. n. e. Jedan od ovih dodataka uspostavlja zanimljiv odnos između velikih izuma stanovitog broja simbola.155 Tvrdi se da su upravo ovii simboli inspirirali ličnosti kineske kulture. Drugim riječima, učeni ljudi iz doba dinastija Qin i Han smatrali su potrebnim da razloge za ove izume nađu među simbolima u kartoteci pojmova. Izrada mreža i tkanina, gradnja čamaca i kuća, vještina strijelaca, mlinara i knjigovođa, sve je to s darovitošću bilo izvedeno iz Prijanjanja, Raspršenja, Masivnosti, Cije­ 152 V id i: H . Wiïlhelm, D ie VJandlung; acht V ortra ge zum I-G ing (Y ijin g ) (Beiipitnig, 1944), engl. preveo C . F. Ba.yines, Change; E ight L ectu res o n th e 1 Ching, Loindon, 1961. 153 h , WilheLm, D er Z eitb erg riff im »B uch d er W andlungen«, »Eiranias Jahirbuich«, 1951, 20, 321. 154 Viidii: SCC, svezak M , sitr. 336. 153 PireveM R . Wiilheljm i C. F . Bayines, sv.

1,

str. 353. Tafbelami pnilkaz u

SCC, svezak I I , str. 327.

239

« panja, »Manje neuravnoteženosti«, »Prodora« i sličnog. Ono što ovdje uočavamo je čast što su je ukazivali štovanim mu­ dracima tehnike, uključujući ih na ovaj način u uzvišeni si­ stem svijeta Knjige o mijenama. Postojalo je i konkretnije liturgijsko obožavanje. Sva­ koga tko provede neko vrijeme u Kini i proputuje različitim pokrajinama, duboko se doimlju mnogi prekrasni zavjetni hramovi što nisu posvećeni ni daoističkim bogovima, ni Budi, ni Bodhisatvi, nego običnim ljudima koji su svojim dobro­ činstvima zadužili naraštaje. Neki čuvaju sjećanje na velike pjesnike, kao Du Fu Caotang u Chengduu, drugi na velike za­ povjednike, kao Guangong Ling južno od Luouyanga. Ali teh­ ničari zauzimaju najistaknutije mjesto. Dvaput u svom životu imao sam čast da palim tamjan (doslovno ili metaforički) u Guanxianu, u hramu Li Binga (oko 309— 240. pr. n. e.), velikog inženjera hidraulike i guvernera pokrajine Sichuan. Ovaj drevni hram nalazi se pokraj usjeka u planinskoj kosi, čijim je probijanjem i rukovodio. Tim je zahvatom ri­ jeka Min podijeljena na dva dijela, pa je i danas omogućeno natapanje od 50 kvadratnih milja zemlje koja hrani oko pet milijuna ljudi, koji mogu obrađivati zemlju bez straha od suša i poplava. U ovim hramovima, posvećenim stvarateljima i izumiteljima, koji su općom aklamacijom svrstani u red bogova zastupljene su sve grane znanosti i tehnike. Takav je hram podignut velikom fizičaru i alkemičaru iz doba dina­ stije Sui i Tang, Sun Simou (oko 601— 682). Spomenuti se običaj zadržao još u vrijeme dinastije Ming, kada je Song Liju (umro 1422), inženjeru koji je projektirao najviše nivoe Velikog kanala, posmrtno podignut zavjetni hram pokraj sa­ mog kanala.156 Nije se tamjan palio samo muškarcima. Huang Daopo (oko 1296), poznata kao stručnjak za tekstilnu tehno­ logiju, zalagala se za uzgoj pamuka, predenje i tkanje, vje­ štine i znanja što ih je iz Hainana prenijela u dolinu Yangzia. Vrlo su je štovali, i poslije njezine smrti podignuti su njoj u čast mnogi zavjetni hramovi u gradovima i selima na pod­ ručjima gdje se uzgaja pamuk.157 Besmisleno je, dakle, tvrditi

156 V eliki _k a nal iizravno spa ja H angzhou n a jugu s Beiijlngom n a sjev eru p re k o p red g orja plan ina S handonga. T o j e prvi u s p je š n o izved eni brdsiki kanal u bdio k o jo j civ ilizaciji. Za p rv ota n zam isao zaslužan ije astron om i inženjer G uo Shofuijing, a ovaj d io gradili su m ongolski v ojn i in žen jer O q m q a i (Ao-iLu-Qi) s kineskim kolegom М а Zhizhenoim 1287. godine. K analom s e imje m o glo koristiti1 c ije le god in e, sve d o k S on g Li n ije il411. g. (kaptirao v o d e neikilh рЗаnms'kih riijeka branam a i (pom oćnim kanallima i tak o osig u ra o od gov a ra ju ću razinu vo d e u visinsikim d ijelov im a kanala u tok u cije le god in e. D d ta ljm je o o v o m e u SCC, svezak IIV, sitr. 3. 137 D etaljnije u SCC, svezak V.

240

da kineski narod nije nikad priznavao tehnički napredak. Kinezi su možda i dalje živjeli bez žurbe, drukčije nego što smo mi navikli da živimo od razvitka moderne znanosti, ali princip je sasvim jasan. On dolazi do izražaja na još jedan, sasvim neočekivani način. Koncepcija o trima glavnima tehnološkim stadijima ljudske kulture — kamenom dobu, brončanom dobu i željez­ nom dobu, što ве nižu u jednom sveobuhvatnom slijedu — naziva se kamenom temeljcem moderne arheologije i prethi­ storije.158 Ovo je shvaćanje dobilo moderan oblik 1836. zaslugom danskog arheologa C. J. Thomsena,159 direktora na­ cionalnog muzeja koji ga je primijenio da bi unio red u go­ lemu zbirku tog muzeja u Kopenhagenu.160 Sretnom je okol­ nošću u toku idućeg desetljeća ovo shvaćanje prvi put postavljeno na znanstvenu osnovu kada je njegov sunarod­ njak J. J. A. Worsaae započeo, također u Danskoj stratigrafska iskopavanja.161 Iako ise ova koncepcija posljednjih godina katkad kritizira, ona ostaje osnovom klasifikacije davnih raz­ doblja prošlosti i trajni dio ljudskog znanja. Postojalo je ne­ koliko faktora što su sprečavali njezino opće prihvaćanje. Tako je najprije trebalo priznati da je kameno oruđe zaista načinio čovjek (a to se sporo počelo prihvaćati tek poslije renesanse, nakon susreta s nekim primitivnim narodima).162 Bilo je također potrebno shvatiti vezu između vremena i ra­ sporeda geoloških slojeva, i osloboditi se tradicionalne biblij­ ske kronologije, kako bi se priznali arheološki dokazi o čovje­ kovoj istinskoj prošlosti.163 Osim toga, bilo je potrebno povezati arheološke nalaze sa znanjem o rasprostranjenosti 158 G. Daniel, The T h ree Ages (C am bridge, 1943), sur. 9, citira s o d đ b ra vanjem R. A. S. Macaliister, T ex tb o o k o f E uropean A rch eology, L ondon , 1921. 159 v id i n jeg ov L ed eîra d til N ord iske Oldkindighed, K open hagen 1836, n je ­ m ački p rijev od , L eitfad en zur nord isch en Altherskunde, Kopenhagen, 1837, en g le­ ski p rijev od , A G uide to N orth ern A n tiquities, L on d on , 1848. 160 Viiidii z a rfm ijiv članaik R. F. Heiizera »The Baickgroim d o f T h om sen 's Three-Age-iSysitem«, T echnol. and Cuit. 11962, 3, 259. 161 vûd'i n jegov e Prim aeval A n tiquities o f D enm ark, s danskog p rev eo W . J. Thom s, Londion, 1849. 162 U Evnopii je_ s taira id eja da su n eolitski p red m eti od kam enih p lo čica i glačanog kam ena bdUfi m eteoriti. Qbuda j e v jeroja tn o došla u Kiiniu d o VIIJ sit., je r farm aceut i p rirod oslov a c Chen Cangqi i(ako 713—733) prvii gotvori o »sjek ira ­ ma grom a « (pili fu ), nazivu k o ji j e kasmlje p osta o u ob iča jen iu kmeslkojj znan­ stvenog [literaturi. Vidi!: SCC, sivezak III, str. 434, 482 i B . Laiufer, Jade, F ield Mtuseum, C hicago, 19112, p o n o v lje n o Perkm s, Pasadena, 1946, str. 63. K inezi su od u v ijek poznavali ikamene (Ikremene) âïljike sitrijela (sh i nu) à jpovezivald su ih s narod om p o im en u iSmshen s «dalekog sjev eroistok a . Prema staroj p r ič i Kongfiuizi ije d a o o v o o b ja š n je n je kada j e ikobac p tiča r s taJkvim šiljkom u tiijeliu p a o mrtafv u palači ikmeza o d Chena. On j e Itakođer re k a o ida će se, otvora1 l i se riznica, drevini p rim jerci' n a ći itamo sačuvami, i’ on i s u zailsta ii na đ en i (S h iji, ,pogl. 47, p rev eo Chavannes, sv. 5, str. 340. Vidii: L aufer, cit. d je lo , str. 55). Sushen je m ožd a n a jsta rija kineska fcransikritpoija r ije č i Jurchen i(Džurdžd), što znači tatarski ili tunguskd n a rod , s.rodan M andžurcim a, k o ji j e ka sn ije o sn o v a o dinastiju lim (llil5 — 1234). 163 Vidi: SCC, svezak I I , str. 173.

16 — K ineska znanost i Zapad

241

metalnih ruda i sa rekonstrukcijom najprimitivnijih tehnika za dobivanje bakra, bronce i željeza. Thomsen je zapravo samo kristalizirao ideju što je »bila u zraku« od sredine XV I st., u doba kada su znatiželjni istraživači »fosilija« kao i hu­ manisti bili dobro upoznati s grčkim i latinskim tekstovima. Oni su isigurno znali za odlomak u kojem Lukrecije razlikuje tri doba: arma antiqua manus ungues dentesque fuerunt et lapides et item silvarum fragmina rami, et flamma atque ignés, postquam sunt cognita primum. posterius ferri vis est aerisque reperta. et prior aeris erat quam ferri cognitus usus quo facilis magis est natura et copia major.164 Prvotno oružje bijehu im шке ii nokti pa zubi, Kamenje zatim i granje, što svaki ga otrže sebi, Konačno plamen i vatra, otkad bi poznata ova. Kasnije željeza vrijednost i bakra spoznata bješe. Bakra poraba prije upoznata bješe no gvožđa Zato, jer narav mu mnogo je mekša, i ima ga više. (P re v e o M, T e p e š)'

Za ovo se reklo da je »samo opća shema razvitka civili­ zacije i da se potpuno osniva na apstraktnim razmišljanji­ ma«.165 Nisam siguran da Lukrecije nije nikad naišao na vršak strelice. U svakom slučaju njegovi suvremenici u Kini govo­ rili su isto, s jednakim poštovanjem prema povijesnom raz­ vitku čovjeka od razdoblja divljaštva i možda su za tu svoju tvrdnju imali čvršće i pouzdanije razloge. Lukrecije je ove stihove napisao oko 60. g. pr. n. e. Djelo Yue Јив Shu (Izgubljeni zapisi o državi Yue) — feudalnoj kneževini koju je pripojila država Chu 334. g. pr. n. e. — pri­ pisuje se Yuan Kangu, učenjaku iz vremena mlađe dinastije Han. Djelo je, bez sumnje, zasnovano na starim zapisima i usmenoj predaji, a završeno 52. godine. Slijedeći odlomak

164 De reru m natura (O p r ir o d i), V istih 12S3—4288. м Daniel, cit. '4је1о, str. 13. Ove niiječi bodlje h i od gova ra le H eziod ov om prLkaziu pet d oba (zlatnom , srébrm om, brončam om , herojsfkom i željezn om ) iu Poslovim a i danima i(VIiI)I st. p r. in. e .) 1(1, lllO, ž to zap ravo ine m o že biiiti stvaran p rika z tehnoloških razdoblija, иако su n eki nastojali da g a k a o taikvog prihvate. Vd'di: J. G. Griffiths', »A rch aeology and Hesiotd’s Püve Ages« u Journ. H isto ry o f Ideas, 1956, 17, 109, s k om entarom H. C. B aldryja, str. 5'53; F. J. Teiggart, »The Argument o f H esiod ’ s W orks amd D ays,« Journ. H isto ry o f Id ea s, 1947, 8, 45.

242

je iz poglavlja o radu kovača mačeva.186 Knez iz obitelji Ghu (Chuwang) razgovara sa savjetnikom Feng Huziom. Knez Chu zapita: 'Kako to da željezni mačevi mogu ima­ ti čudesnu moć slavnih mačeva iz davnine?' Feng Huzi odgovori: 'Svako doba ima svoje posebne na­ čine (izrade stvari). U doba Xianyuana, Shen Nonga i Ho Xua oružje se izrađivalo od kamena (i kamen se upotreblja­ vao za sječu drveća i gradnju kuća i pokapao se s mrtvi­ ma). Takve su bile upute mudraca. Kasnije, u doba Huangdija, oružje se izrađivalo od žada, koji se upotrebljavao i za kopanje zemlje i u druge svrhe; i »jadeit« se pokapao s mrtvima, jer je sveta stvar. Takve su bile upute (kasnijih) mudraca. Zatim, kada je Yu (Veliki) kopao (prokope da ovlada vodama), oružje se izrađivalo od bronce. (Oruđem od bronce) prokbpan je klanac Yique i probijena su vrata Longmen; tokovi Yangzia i Žute rijeke skrenuti su tako da se ulijevaju u Istočno more — tako je svuda uspostavljen promet d cijelo je carstvo bilo u miru. (Brončano oruđe) se također upotrebljavalo za gradnju kuća i palača. Nije li i sve ovo bilo isto tako mudro izvedeno? U naše doba za oru­ žje se upotrebljava željezo, tako da se svaka od triju vojski morala pokoriti, i zaista na cijelom svijetu nije postojao nitko tko bi uskratio poslušnost (Vrhovnom vladaru države Zhou). Kako je velika moć željeznog oružja! Tako d vi, moj kneže, posjedujete vrlinu mudrosti.' Knez Chu odgovori: ’Vidim, mora da je bilo tako.’ Osim dodatka o dobu žada, koji može značiti kvalitetniji kamen, ali i obrađeni kamen za razliku od neobrađenoga, sli­ jed je ovdje jasan poput Lukrecijeva. A Yuan Kang je imao dvostruku prednost pred Lukrecijem. Prije svega, uklapao se u već postojeću tradiciju.167 Ako čitamo knjige filozofa iz doba Zaraćenih država, neprestano ćemo nailaziti na mjesta gdje se sa živim razumijevanjem govori o stadijima kroz koja je prošlo čovječanstvo da bi dostiglo visoku civilizaciju kasnijeg razdoblja dinastije 166 poglavlje, 13. Na Zapadu j e p rvi ina o v o oihratlio p a žn ju Fmiedriich Hiirth 1904. »Chmesilsche Ainsichten ii. B roozetrom m eiln«, u M itt. đ. Sem . f, Or. Spr., 7, 200 (str. 216). T o j e b i o sjajan pion irsk i rad na (području p o v ije sti m eta lu rg ije i p rv o tn e arheologije. 'ffiirth ise vra tio n a pita n je teh n ološk ih ra z d o b lja u : A n cien t H istory o f China, to th e E nd o f th e C hou D ynasty, N ew Yotnk, 1908, ip a n o v ljm o 1923, str. 236- Izjava p otk ra j trećeg p og la v lja o v e fcnljige o d re đ u je iiz ikojeg d o b a p o tje če Y u e lu e Shu i mjeziin navodni isastavljač. Ona glasi d a je 52. g . in. e ., S67 godina p rotek lo o d sta n ov itog d oga đ a ja u povijesti' države Y u e, tt! (time j e k a o vrijem e tog d oga đ a ja od ređ en a 515. g. n. e. A li t o ije sam o jedina -dodatna r e č e ­ n ica i on a n e m o že o d re d iti vrijem e nastamika cije le (knjige. IPrema (stilu o v o g o d lom k a o k o je m govoniimo, ffir th j e ibio islklon d a g a ism jesti v e ć iu V st. |pr. in. e ., pa iako je to g otov o n em ogu će dokazati, p ro cje n a niije sasvim neraizuma. T o p riličn o odgovara on om što zn a m o o p ro iz v o d n ji željeza tu t o d ob a. O d lom ak iiz Y u e Jue Shu i d a lje zanim a arheologe; vüdffi: C hang Kuang-Chilh (Zhatng Guamgzhï), The A rch eolog y o f A n cien t China, N ew Haveai. 1963, str. 2. 167 »Kinezi isiu«, pliiše H irth ( B ron zetrom m eln , str. 215) »relativno ra n o p o ­ če li proučavati ra zvojn a ra zd oblja p reth istorije i s v o je su zak lju čk e donosilli ina osnoivi pronalazaka u grobovim a i ostalih osttataka kulture«.

243

Zhou.158 Daoisti ,1 legalisti iznosili su od V st. pr. n. e. pa dalje visokoznanstvene teorije o drevnoj povijesti i društvenoj evo­ luciji.169 Raspolagali su drevnim epovima o legendarnim kra­ ljevima Yaou i Shunu sačuvanim u kronikama kao što je Zhushu Jinian (Bambusove knjige), tekst koji potječe iz države Wei, kao što Chunqiu potječe iz države Lu. U njima su posto­ jali propisi istaknutih kulturnih ličnosti i izumitelja, koji su kasnije uneseni u Shi Ben kao i brojne usmene predaje. Na osnovi ovih podataka oni su iznijeli svoj slijed kulturnih eta­ pa, s posebnim osvrtom na običaje primitivnih naroda oko njih. Govorili su o ljudima koji žive u skrovištima na drveću (možda u sojenicama), ili u rupama u zemljli (uključujući i pećinske nastambe), o dobu kad se skupljala hrana i o pori­ jeklu vatre i kuhane hrane, prvoj izradi odjeće, razvitku um­ jetnosti i lončarstva (neolitske posude iz Yangshaoa i Longshana su i danas dobro poznate), kao i o prvom pismu na kosti i kornjačinom oklopu. Prema odlomku u knjizi Han Feizi (oko 260. g. pr. n. e.), koji prenosi govor You Yua upu­ ćen knezu od Qina navodi na zaključak da je pisac vidio pri­ mjerke neolitskog lončarstva crvene i crne boje, kao i izlive­ ne brončane posude iz razdoblja dinaistije Shang s dubokim reljefom.170 Drvo, kamen, žad (obrađeni kamen), bronca i že­ ljezo bili su redovito povezani, kao i u navedenom odlomku4 iz Yue Jue Shu, s jednim od mitoloških vladara.171 O drevnoj »prvotnoj arheologiji« 172 mogla bi se napisati cijela knjiga. Drugo, za razliku od Evrope, u Kini su se tri tehnološka doba nizala jedno za drugim mnogo brže i gotovo da su više bila dio povijesti nego prethistorije. Kameno se oruđe još uvijek upotrebljavalo u kraljevstvu Shang (XV— X I st. pr. 168 Jodna je o d velikih zasluga m oga učiitelija Gustava H alouna da je o v o :iiznio u članku »Die IRekonstmuktiicm d er chimesi’schen U rgesehichte diurch d ie C hkiesen«, Japanisch-D eutsche Z eitsch r. f. W iss. u Tech. 1925, 3, 243. Zahvaliju j'iići m o m ton g zhuangu, Laurencu Pidkenu, sh va tio sam pratvu vrije d n o st oviih nastojanja. 169 V id i, na piniimjer, Zhuangzi, ipogl. 29, Guanzi, p ogl. 84, M oziu, p ogl. 25, Shang Jun Shu, p ogl. 7, Han Feizi, p o g l. 10. Lüshi C hunqiu, ipogl. 147. Od d je la kasn ijeg datuma vidà Liji, 'pogl. 5, 9, Liezi, p ogl. 5, H e Guan Zi, pogl. 13, Huai­ nanzi, p ogl. 13. 170 P ogla vlje 10, p rev eo W. К . K a o , siv. 1, str. 85; Chaîng Kuang-Chđh (cit. d je lo ). O dlom ak slflčam ovom e postop! u Shiji, pogl. 5, p re v e o Chavairunes, sv. 2. str. 40. Ovaij dlofgađalj se inaivcôno d o g o d io 625. g. p r n. e. iKnez o d Q:i(na, 'kojem se Y ou Y u Obraća, j e onaij isti v o jv o d a M u k oji ije n e k o lik o god in a kasnije u m ro i bilo sahranjen u z 'ljudske žrtve, i »sftoga nilkad nijje m og a o (postići hege­ moniju! i 171 H irthov stav (A n cien t H istory, str. 13) da se legendarni kineski »carevi« trebaiju smatrati »siilmbaUma . . . faza ’kineslke oiiv*№zacilje« i »predstavniicima u g o d ­ nih razd oblja kulture« danas je sasvim prihvatililiv i kiriltika B. Laufera (Jade, str. 70) b ila je prom ašena. H aloun ( R ek on stru k tion ) ije v je ro v a o da su svi oni n a jp r ije b ili kozm ološk i bogov i iz raznih p o d ru čja svijeta i zaštitnici klanova, zatim siu p ostu p n o postali h eroji kulture i inaposljetlku »vladari«. 172 Za ču đ u je što n it k o nijje sikupio i p ro u č io sve od lom k e iz književnosti u ra zd obljim a Z h ou, Qin i Han k o ji gov ore o dalek oj prošdositii i k o ji b i o v o m ogli rasvijetliti.

244

n\ e.) sve do sredine vladanja dinastije Zhou, vjerojatno do upotrebe željeza, jer se čini da se bronca vrlo malo upotreb­ ljavala za poljoprivredno oruđe u bilo koje doba. Značajno je da su liječnici neprestano podržavali predaju kako su u drevno doba igle za akupunkturu bili oštro zašiljeni komadi kamena (vjerojatno opsidijana).173 Pouzdano se zna da neo­ litske kulture prije razdoblja Shang, poznate pod zajedničkim imenom razdoblje ili »kraljevstvo« Xia, nisu poznavale bron­ cu. Metalurgija bakra, kositra i bronce brzo je dostigla visok stupanj vještine za razdoblja Shang i »lijepi metal«, kako su ga zvali, neprestano se upotrebljavao za pravljenje prek­ rasnih žrtvenih posuda i žara do sredine razdoblja Zhou.174 Upotreba željeza javlja se, dakle, u povijesno doba u pravom smislu te riječi, nešto prije Kongfuzia, prema sredini VI st. pr. n. e.175 I danas možemo bez teškoća opisati mnoge duboke ekonomske i društvene promjene koje su se javile kao po­ sljedice.176 Dakle, oni koji su pokušali da odbace Yuan Kangov slijed razvojnih etapa s istom lakoćom kao i Lukrecijev, imali su za to još manje opravdanja. »Ovdje nije riječ o slu­ čaju jednog genija«, napisao je netko, »koji pomiče znanost dvije tisuće godina unatrag; jedna živa inteligencija naprosto se poigrava tom mogućnošću bez ikakve osnove ili pokušaja da to provjeri.«177 Zapravo ni jedna od ovih alternativa ne može se primije­ niti. Učeni ljudi iz razdoblja Zhou i Han nisu vršili stratigrafska iskapanja, ali su zato imali mnogo pouzdanije osnove za svoje uvjerenje o trima tehnološkim stadijima nego što ovi kritičari mogu zamisliti. Ritam razvitka njihove civilizacije učinio ih je više povjesničarima nego prelpovjesničarima.

173 N ajstarije d je lo k q je o v o sp om in je v je ro ja tn o je Shan Hai Jing (K n jig a o planinam a i rijelkam a), iiz ra zd oblja Zhou, pogl- 4, p ro v e o de Riosny, str. 158. 174 Zapravo sve d o ra z d o b lja din a stije Oiin ii starije d in a stije Han, je r je Qm Shihiuanigdii p ov u k a o iz op tica ja svu b ron cu kqj»u je m ogao kao m je ru ra z o ­ ružanja nakon u jed in jen ja carstva л dao 'napraviti veličanstvene b ron ča n e kipove (S h iji, pogl. 6). 175 V idi: J. N eedham , »R em arks on the H tetory o f Iron amd Steel im Chi­ na«, francuski' p r ije v o d - u A ctes du C olloqu e Internation al L e F er à travers les Ades, u Annales d e l'E st, N a n cy, '1956, mo. 16, str. 83. 103; ii p otp u n ije u »The D evelopm ent o f Iron and Steel T ech nology in C hina«, N ew com en Soc. L o n d o n , 1958 (Dickiînson M em orial L ectu re), p on o v lje n o H effer, C am bridge, 1964, s fran­ cu sk im p rijev od om (n e p ro m ije n je n o uz nelke izm jen e u ilu stra cija m a ), R evu e d 'H isto ire à e Sidérurgie, 1961, 2, 187, 235, 1962, 3, 1, 62. 176 V idi: Chênig Tê-iKhun, A rchaelogy in China, sv . 3, C hou China (T o ro n to , 1963), str 246; Chang Kuang-Chdh, oit. d je lo , str. 195. Danas op ćep ozn a ta i v r lo važna karakteæi'sftilka kineske tehnologisje željeza je st u p otreba lijevan oga željeza g otov o od m ah p ošto j e željeizo b ilo u o p će p ozn a ­ to. N asuprot tom u, Zapadu j e trebalo v iš e o d sedam naest stoljeća da o v o p o ­ stigne. Za o v o p o sto j i stanovit b ro j tehničkih razloga, ali veliika zasluga pripada drevn/im k ineskim taMonlČarima željeza. 177 R. H. L ow fe, The H istory o f E thnological T h eory, L on d on , 1937, str. 13.

245

Znanost i znanje kao združeni pothvat kumulativan u . vremenu Koncepcija o progresivnom razvitku znanja može se slijediti i dalje, izvan dometa drevnih teh­ nika. Pogrešno bi bilo pomisliti da do ove koncepcije nije došlo u kineskoj kulturi. U svakom razdoblju postoje zapisi koji pokazuju da su kineski učeni ljudi i znanstvenici, us­ prkos dubokom štovanju svojih mudraca, vjerovali u posto­ janje napretka izvan znanja njihovih dalekih predaka.178 Uistinu, niz astronomskih tablica (»kalendara«) potkrepljuje ovu tvrdnju, jer je svaki novi car želio imati novu, svakako bolju i točniju od prijašnjih.179 Ni jedan matematičar ili as­ tronom bilo kojega doba ne hi ni pomislio da zaniječe stalan napredak ili poboljšanje u znanosti kojom se bavi. Koliko su imali pravo možemo procijeniti iz si. 43, koja pokazuje postupni porast točnosti mehaničkog mjerenja vremena. Isto se može reći za prirodoslovce-farmaceute čiji su opisi prirodnih carstava postajali sve opšiiirniji. Na isl. 44. broj glav­ nih stavaka u farmakopejama između 200. g. n. e. i 1600. g. n. e. pokazuje razvoj znanja kroz stoljeća. Nagli porast na­ kon 1100. g. n. e. vjerojatno odgovara sve većem poznavanju stranih, naročito arapskih i perzijskih minerala, biljalka ii ži­ votinja. Ovaj je porast bio popraćen gomilanjem sinonima što je kasnije ispravljeno.180 178 Potreba d a se o v o istakne iproiizašla j e iz d op isiva n ja s go sp o đ in o m Ainthurom Cleggam . 379 E vo je d n og zanimljiiivog p rim jera . R ije č j e o sekularnoj v a rija ciji đdižime trop sk e god in e. U tokiu sto lje ća ikiineskii su astron om i u očili da p o s to ji virilo p ostu p n o sikraćenjje (X ia o Z h a n g); t o je prvi p u t izra ču n a n o 1:194. g., a djzuzetno točna p rom a tra n ja p otvrd ila ш t o '1282. g. V rijed n ost d ob iven a z a t o wk> mak> r a z d o b lje biila je zapravo prev elik a , v je ro ja tn o zato je r se ž e lje lo »spasiti« tri p rom a tran ja (kolja su izvršena u taku p rv o g tisu ćljeća p r ije inaše e re ( i k o ja siu v je ro ja tn o b ila v r lo n e to čn a ). Giljela p riča j e izvanredni p r im je r bumiuJativne i p rog resiv n e (težruje prem a p ostu p n om poboljšanljiu n a tem elju p o s to je ćih v e ć p rihvaćan ih v rijed n os ti. Oma ta k ođ er p ok a zu je ikako se m o g lo d o ć i d o za k lju ­ čaka k o ji ш u o s n o v i itoiili ispravni i m n o g o šireg i otv oren ijeg vid okru ga o d o n ih k o jim a se E vrop lja n i toga d oba m ogu p o d ičiti, ia k o su b ro jča n i p o d a ci b ili p ogrešni. Stvarno gib a n je pređi stavlja [još ijedan p rim je r (SCC, svezaik I I I , str. 270). O i s e M a m o j varijacriijii du žin e tropsike god in e v id i: N akayam a iShiijgeru, Јар. Journ. H ist. Sci. 1963, 68, 12S i A b stra cts o f C om m un ications to th e X th In tern a t. C ongress o f th e H istory o f S cien ce N. Y ., 1962, str. 90, i Jap. S tu đies in th e Hist. o f Sci., 1963, 2, 101. 180 Ovi p od a ci p reu zeti su iz Yan Y u , »iShiliu Shiijidi W ei D a К ехие Jiia Li Sh'izhan« (V eliki znamstjvenlilk iz XViI st. Li S h izh en ), članaik u Z hon gguo К ех и е Jishu Fam ing he К ех и е Jishu R en W u Lun Ji .(Kiinesiki znanstveni d tehnološki izum i i ljiudd k o ji isiu ih o s tv a r ili), e d . Li Guangbi i Qian Juinye, B e ÿ in g 1955, str. 3ll4; v id i ta k ođ er C hèng Chiih-lFan {Zherag Zh ifa n ), »Li Shih-Chen (L i SM zhen) and his M ateria M ed ica«, China R econ stru cts, 1963, 12, (n o . 3 ), 29. U SCC, isvezak V , dat će m o potpuna p rik a z kineske tra d icije u pov^esiti fa rm a cije i p riro d o p isa i m je s to (koje p rip a d a L i ’S hizhenu.

246

Situaciju u Kini vrijedi potanko usporediti sa situacijom u Evropi. Već davno je Bury u svom velikom djelu pokazao da se u učenim knjigama Zapada prije Francisa Bacona, mogu naći samo jedva primjetljivi začeci koncepcije o nap­ retku.181 Nastanak ove koncepcije povezan je s poznatim spo­ rom između pristaša »Starih« i »Modernih« u XVI i X V II st., jer su proučavanja humanista jasno pokazala da postoje mnoge nove stvari kao što je barut, tisak i magnetski kom­ pas, što zapadni svijet u starom vijeku nije poznavao. Dugo vremena se šutke prelazilo preko činjenice da su ovi (i mno­ gi drugi) izumi došli iz Kine ili drugih dijelova Azije. Povijest znanosti i tehnologije, kakvu je poznajemo, nastala je upravo u to doba uslijed zbunjenosti što ga je ovo otkriće izazvalo.182 Bury se bavio napretkom u odnosu prema povijesti kul­ ture općenito. Zilsel je proširio njegovu metodu i bavio se napretkom u odnosu prema idealu znanosti.183 »Ideal znan­ stvenog progresa« Obuhvaćao je po njegovom mišljenju ou vrijem e (drugoga svijetisikog rata. Zaniml'jlivo je , a m ožda i važno, u svjetlu oivog š io sadrže »Mjjedeće stranice, da ia k o sam s mnogjiun p rija te ljim a •u K in i razgovarao o falktorima kojii su sp riječili razvdltak m oderne znanosti, o d dra Guo Berudao u Chen-gdu/u d o d ra Liiang Bojlainiga u G uangdongu, niltiko o d .ij ; ' ii rnje (pretpostavio d a bd smiisao za p o v ije sn o vriljeme ili nedostatak tog sm isla 'im ao s tim ikakve veze. 197 V id i: n a ro čito O. C ullm an, C hristus und die Z eit (Z u rich , 1945), emgl. p rije v o d C hrist and T im e: The P rim itive Christian C on cep tion o j T im e and H i­ sto ry o d F. V. Rilsan, Latidom, 1951; P. T ilîich , The In terp réta tion o f H istory, prretv. N. A. iRasetziki ae E. L, Talm ey (N e w Yortk and L ondon , 1936); T he P ro ­ testant Era, iprev. J. Luther A dam s (C hicago, 1948, L on d on 1*951); R. iN.iebuihr, Faith and H istory; a C om parison o f Christian and M o d em V iew s o f H istory, Loin d on , 1949; The S elf and th e Dram as o f H istory, L o n d o n , 1956; H. Chiriis^oipher D aw son, The D ynam ics o f W orld H istory, ed. J. J. M u rlo, L on d on , 1957; P rog r ess and R eligion; an H istorica l E nquiry, L on d on , 1929; T. F. Driver, The S en se o f H istory in G reek and S hakespearean b ra m a , N ew Y o rk , 1960. Vddi: H . Butterfield, oit. d jelo. 198 iPoznato je tda j e o b ič a j b rq ja n ja godina u n ašoj eni za p o č e o n a pmje d lo g Drioniiziija Ékisiilguinisa, 525. ,g. n . e . M anje je , m eđutim , ipoznato da se inàz godina p rije naše ere, k o ji se p roteže unatrag od ro đ e n ja K ristova, ipoeeo ra nati tek u XV|II ist. m. e. i da je Bosisuet k n ije im ao nikakav učinak n a id e ju o kauzalnosli tu znanosti, lili n a zak one p rirod e, v je r o ja tn o zato j e r j e budiste o vd je mi stikiu zan im ao isamo m ora ln i vid , 'dok znanstvena karuzalnost treba bilti etički neutra'kia. 221 Tu vrstu znanja (posjedovali su tak ođer i kron ičari, rerum gestarum scrip tores.

258

meljitoj reformaciji crkve i dnžave« i tako omogućiti nasta­ nak ne samo »nove ili eksperimentalne znanosti« nego i no­ voga kapitalističkog poretka. Niisu li prvi reformatori, kao i trgovci, morali vjerovati iu mogućnost revolucionarnog, od­ lučnog i nepovratnog preobražaja društva? Naravno, linear­ no vrijeme, očito, nije moglo biti jedan od osnovnih ekonom­ skih uvjeta ovog procesa, ali je moglo biti jedan od psiho­ loških faktora koji su miu pridonijeli. Sama promjena bila je u znaku božanske moći. Novi zavjet nadomjestio je Stari, proročanstva su se ispunila i s previranjem reformacije, uz podršku cijele tradicije kršćanskih revolucionara od Donatisita do Husita, ljudi su opet sanjali o apokalipsi i stvaranju božjeg kraljevstva na zemlji. Cikličko vrijeme nije omoguća­ valo apokalipsu. Iako je znanstvena revolucija bila trezvena i iako je uživala podršku knezova, imala je mnogo toga zajed­ ničkog s ovim vizijama. »Ne cijenim osobito tu obeshrabrujuću maksimu, nil đictum quod non dictum prius,« napi-sao je Joseph Glanvill 1661. godine. »Ne mogu vezati svoju vje­ ru za riječ Solomonovu; ovih zadnjih nekoliko stoljeća nam je pokazalo što drevno doba niikad nije vidjelo, čak ni sa­ njalo.«222 Savršenstvo se više nije nalazilo u prošlosti, knjige i stari pisci stavljeni su na stranu i umjesito da predu paučine logičkog mudrovanja, ljudi su se okrenuli prirodi is novom metodom — primjenom matematike na hipoteze. Bila je ot­ krivena metoda otkrića. Kako su stoljeća prolazila, linearno je vrijeme sve dulblje utjecalo na modernu prirodnu znanost. Otkriveno je da i sam svijet zvijezda ima povijest, a kozmi­ čka se evolucija istraživala kao pozadina biološke i društve­ ne evolucije.223 Zatim je pod utjecajem prosvjetiteljstva židovsko-kršćanska koncepcija o vremenu postala svjetovna u interesu vjere u napredak, u koji još uvijek vjerujemo, ta­ ko da iako danas »humanisti« ili marksisti nose u sporu s teolozima odjeću drugih boja, ona je (bar kada je riječ o in­ dijskom promatraču) zapravo isita, samo preokrenuta. Ovo nas navodi da razmotrimo položaj kineske civiliza­ cije. Gdje je bilo njezino mjesto između linearnog nepovrat­ nog vremena i »mita o vječnom ponavljanju«? Ona je, nema 222 Scepsis Scientifica; or Confest Ignorance the Way to Science, in an Essay on the Vanity o f Dogmatising and Confident Opinion, L on d on , 1661, 1665.

P onovno o b ja v io i u r e d io J. Owetn, L on d on , 1885. 223 Z a n im ljiv ituvid u 'drvijje faize o v o g p roces a m ože ise n a ći (u: W . Barom and B. Stidkar, »Ansatze z. hiiistoriischen Dankweiise lim »d. Naturfonschimig an Ider W ende voim 18 zum 19 Jahrhim đert; I , I>ie Ainschauuingen Johann Firiedrfich Bluimenbachs ülber idie GescbiichtlibhJkeit ,der 'Natiur; И iDie lKonzeip|t!iOn tđer 'Eotwickl(ung von S tern en u n đ 8 tem es y s temen idurch W ilhelm iHerschel«, A rchiv. f. Geschichte d. Medizin u. d. Naturwissenschaften, 11963, 47, 19.

259

sumnje, posjedovala elemente obiju koncepcija, ali općenito govoreći, i usprkos svemu što je prije rečeno, linearnost je po mom mišljenju prevladavala. I evropska je kultuira, na­ ravno, bila jedan amalgam, jer iako je žiđovsko-fcršćanska koncepcija prevladavala, indijsko-grčka nije nikad potpuno nestala. O tome u naše doba svjedoči špenglerovski nazor na povijest,224 a tako je bilo uvijek. Dok je Auirelije Augustin (sv. Augustin, 354— 430) razradio kršćanski sustav jedno­ smjernog vremena i povijesti u svojem djelu Božji grad,225 Klement Aleksandrijski (oko 150— 220), Mimucije Feliks (olko 175. g.) i Arnobije preferirali su zvjezdane cikluse kao što je annus magnus »Velika godina«. Slično je bilo u X II i u XIII stoljeću. Dok je Joachim od Florisa (1145— 1202) izlagao svoju evolucionističku i apokaliptičku teoriju o trima dobi­ ma, koja su bila redom nadahnuta trima osobama svetoga trojstva, u svom djelu Liber Introductorius ad Evangelium A e t e r n u m Bartholomaeus Anglicus (oko 1230. g.), Siger od Brabanta (1277) i Pietro d’Abano (umro 1316. g.) bili su spremni da mirno, ako već ne s potpunim odobravanjem, raz­ matraju teoriju prema kojoj će se nakon 36 000 solarnih go­ dina povijest ponoviti do najmanje pojedinosti, jer će pla­ neti i sazviježda ponovno doći na svoja prvotna mjesta.227 Nešto slično nailazimo u Kini. Cikličko vrijeme je sasvim sigurno prevladavalo kod prvih daoistiekih spekulativnih filo­ zofa, zatim u kasnijoj daoističkoj religiji gdje se sudnji dan ponavlja, kao i u neokonfucijanizmu gdje se kozmička, bio­ loška i društvena evolucija uvijek obnavlja nakon periodič­ nih »noći« kaosa. Na kasniju daoističku religiju i neokonfucijanizam bez sumnje je utjecao indijski budizam, kojii je u Kinu donio predaju o mahàyugama, kalpama, mahâkalpama itd. Budizam, međutim, nije mogao utjecati na razmi­ šljanja prvih daoreta kod kojih ne susrećemo ni jednu tak­ vu razvijenu doktrinu, već prije neki pjesnički duševni mir

224 T u su također rasprave š to ;i'h v o d e ine sam o rađtio-aistranomi nego i drugi, i što u zb u đ u ju duh ove u Cam brddgou i d ru g d je, u vezi s teorijom o »p ostojan om sitanj.u« svem ira n a su p rot teorija o »eksp an ziji i k o n tra k ciji« sve­ m ira, dz čega proizlazi zak lju ča k o na sta jan ju i p on ov n om rađ a n ju . K o n ce p cija o »V elikoj god in i« ni u kom slu ča ju n ije m rtva , ia k o j u j e m ožd a tešk o p re p o z n a ­ ti u n je zin om znanstvenom ruhu. Isp ovijesti, X I. 226 M ožda je Joachim ov najveći učenik b i o W illiam B lake, 600 godina 'kasni­ je , k oji je p rim io mliističniu, apokaliptičniu »antiinomističku.« p re d a ju o d anabaptista, »Braće slob od n og d u h a«, amtimomista i drugih pohom ilka rev olu cion a rn og kršćanstva. V id i zan im ljivu stu d iju A. L. M ortona, The E verlasting G o sp el; a S tudy in the S ou rces o f William B lake, L on d on , 1958. 227 L. Thomdiilce, A H istory of M agic and E xp érim en tal S cien ce during the F irst Th irteen C entu ries o f o u r E ra, N ew Y o rk , 1947, sv. 2, Str. 203 , 370, 418, 589, 710, 745, 895.

225

260

t

koji se osniva na prihvaćanju cikličkog karaktera godišnjih doba i životnog vijeka svih živih stvorova.228 Ali sve nam ovo ništa ne govori o kineskim narodnim masama u toku stoljeća, ni o učenim konfucijevcima i« činovničkih redova, koji su pomagali caru u drevnim obre­ dima posvećenim kozmosu ili prirodi i radili u Uredu za astronomiju i historiografiju.229 Već viiše od jednog stoljeća sinolozima je poznata ova svijest o linearnom vremenu u ki­ neskoj kulturi, ali trebat će barem još toliko vremena da ono što oni znaju postane zajednička svojina zapadnih intelek­ tualaca.230 Bodde je u jednom zanimljivom članku napisao:231 »Kineski osjećaj za vrijeme u vezi je s njihovom silnom za­ okupljenošću ljudskim poslovima — to je osjećaj da se sv,i ljudski poslovi moraju smjestiti u vremenski okvir. Ta­ ko je nastala golema, neprekinuta cjelina kineske povijesne književnosti, što obuhvaća više od tri tisuće godina. Ova je povijest služila izrazito moralnoj svrsi, jer se proučavanjem prošlosti moglo naučiti kako se valja ponašati u sadašnjosti i budućnosti.. . Taj smisao za vrijeme predstavlja još jed­ nu izrazitu razliku između njih i Hindusa.« 0 velikoj povijes­ noj tradiciji Kine već smo govorili. Prema toj tradiciji ljubav (ten) i 'krijepost (yi) bili su utjelovljeni u ljudskoj povijesti i bilo je potrebno sačuvati zapise o njihovom očitovanju u ljudskim poslovima. Sklonost ove tradicije da »pohvali i o­ sudi« (bao bian) za »pomoć u upravljanju«, iako je katkad ograničavala i bila u opasnosti da se pretvori u mrtvu kon­ venciju, nije imala ništa zajedničkog s budističkom karmom. Ona je tvrdila da će loša društvena djelatnost imati loše po­ sljedice za društvo. Lošeg vladara ona može odvesti u pro­ past, a posljedice može osjetiti također, ili pak samo njegova kuća ili dinastija. U svakom slučaju posljedice su neizbjež­ ne. m P rim jer p ostoja n og prepuštan ja cik ličk om »kolu su d bin e«, p rocvatu i propasfti (sh en g shuai) p red sta v lja razgovor izm eđ u cara Daoguanga (vla d a o o d 1821— 1850) i jed n og o d njegov ih visokih fun kcionara Bi G ueja, a kako ga p rev od i i donosa M eadows, cit. d jelo, str. 123, 130, 134. »Avaj! U svim poslov im a nakon p rocvata slijedi poropast«, p on a vljao j e neprestano car. 229 U pozoravajući _ nia su p rotn ost izm eđu o v e d v ije discip lin e, Liu Z h iji je iša o tako daleko da j e p red lio/,io isk lju čen je astron om ske m on ogra fije iiz ok v ira d inastičke p ovijesti, ^ vjerojatno z b o g toga što se suviše bavila »bezvrem en sk im «, »nep ovijesnim « cilkliičikim p on a vljan jem . A ip ak je b io sklon priirodopisu; vid i: Pulleyblanik, cit. d je lo , str. 145. N eobičan slu ča j, sMčan ov o m e , nalazi se u SCC, sv. III, sitr. 634. ( 230 S am o n etko .posve neupućen u kinesiku tra d iciju m ogao je napisati kao sto je napisao C. Daivvson, da je »uskraćivanje svakoar značenja p ovijesti pra vilo n-.ije n e g o izuzetak m eđu filozofim a à vjersikiim učiteljim a svih ra zd oblja od nidije d o Grčke i od Kine d o sjeverne E vrope« (D ynam ics of W orld H istory, str. 271). 231 D. B odde, »D om inant Ideas (in Chine se C u ltu re)«, članak u China, eđ. H . F. M oN air, B erkeley ii Los A ngeles, 1946, str. 18, 23.

Ï

261

Ovoj je tradiciji bio nepoznat sistem nagrada i kazni za loše postupke, ikojii se očitovao u nizu reinkarnacija određe­ nog pojedinca, jer siu se povjesničari konfucijevci više bavili zajednicom nego pojedincem. Teško je zamisliti da bi radi­ li s itakvim osjećajem za povijest i takvom pčelinjom marljivošću da inisu zamišljali kako je vrijeme lineaimo. Osim toga, vidjeli smo da u kineskoj kulturi ne nedostaju teorije o druš­ tvenoj evoluciji, o tehnološkim stadijima što počinju izumi­ ma heroja kultuire, ni shvaćanja o kumulativnom razvitku čiste i primijenjene znanosti. I naposljetku, u ovoj usporedbi ne treba precijeniti povezanost židovsko-kršćanskog vremenskog toka s određe­ nom točkom u vremenu i prostoru ikada se zbio događaj svjetske važnositi. Prvo ujedinjenje carstva pod Qin Shihuangdijem 221. g. pr. n. e. bila je nezaboravna žarišna točka u ki­ neskoj povijesnoj misli, to važnija zbog jedinstva svjetov­ nog i svetog što ga shizofrenija ni jednog pape, ni cara nije mogla razbiti. Ako tražimo nešto još svetije, to je život Mud­ raca, Učitelja deset tisuća naraštaja, Kongfuzia (Kong Qiu, 552 — 497. g. pr. n. e.), vrhovnog etičkog tvorca kineske civili­ zacije, neokrunjenog cara čiji je utjecaj i danas živ u kuća­ ma Sinigapura kao i u komunama Shanđonga (Šantung) te predstavlja neizbježnu karakteristiku tradicionalnog, teh­ ničkog ili marksističkog kineskog duha. Njegov je život ba­ rem isto toliko povijestan kao i Isusov. Teza da je konfucijevski svjetonazor bio u osnovi nazadan je neodrživa, raz­ motre li se pomnije dokazi 'izneseni u ovom eseju. Mudračev dao nije proveden u djelo u njegovo doba, ali on je bio uvje­ ren da ljudi i žene mogu i moraju živjeti u miru i' skladu uvijek i: svagdje gdje ga se slijedi. Kad se to vjerovanje, koje se manje od kršćanstva bavi onim svijetom (jer tian dao, Ne­ beski put, nije bio baš natprirodan), združilo s revolucionar­ nim idejama što se kriju u daoističkom shvaćanju o primitiv­ nom društvu, počeo se osjećati snažan utjecaj 'krajnje apokaliptičkih snova o datongu i taipingu — snova za koje su se ljudi mogli i htjeli boriti. Tillich je napisao: »Sadašnjost je posljedica prošlosti, ali ni u kom slučaju predviđanje bu­ dućnosti. U kineskoj književnosti postoje sjajni zapisi o proš­ losti, ali nikakvo očekivanje budućnosti.«232 Bilo bi bolje da Evropljani nisu donosili zaključke o kineskoj kulturi kad su tako malo znali o njoj. Elementi apokaliptičkog, gotovo mesijanskog, često evolucionog i (na svoj način) progresiiv232 P rotestan t E ra, str. 19.

262

nog, i .svakako element vremenske linearnosti, uvijek su bili prisutni i razvijali su ise spontano i nezavisno još od vremena kraljevstva Shang. I usprkos svemu što su Kinezi otkrili ili zamišljali o nebeskim ili zemaljskim ciklusima, ovo su bili oni elementi koji su prevladavali u razmišljanjima konfucijevskih učenjaka i daoističkih seljaka zemljoradnika. Iako je to možda čudno onima koji još uvijek imaju predodžbu o »bezvremenskom Istoku«, Kina je u cjelini bila bliža iransko-židovsko-kiršćanskoj kulturi nego indohelenskoj. Zaključak se sam nameće. Ako se modema prirodna zna­ nost nije spontano razvila u kineskoj civilizaciji, kao što je to bio shičaj u zapadnoj Evropi (koja je znatno zaostajala za Kinom u toku petnaest istoljeća prije renesanse), to nije bilo ni u kakvoj vezi s kineskim shvaćanjem vremena. Osim kon­ kretnih geografskih, društvenih i ekonomskih uvjeta i struk­ tura, koji bi možda mogli pružiti objašnjenje, preostaje još ispitivanje ostalih ideoloških faktora.

263

8

Ljudski zakoni i prirodni zakoni* Id eja o nebeskom i uzvišenom, razum­ nom božanskom stvaraocu, koji je donio niz zakona za mine­ rale, kristale, biljke, životinje i zvijezde na njihovim puta­ njama, baš kao što carski zakonodavci donose zakone pozitiv­ nog prava kojim a se ljudi m oraju pokoravati, bez sumnje je jedna od najstarijih ideja zapadne civilizacije. Ona je, kao što nam je poznato, usko povezana s razvitkom moderne zna­ nosti na Zapadu u doba renesanse. Budući da ova ideja nije postojala nigdje drugdje, možda bi to mogao biti jedan od razloga zašto se moderna znanost razvila samo u Evropi. Drugim riječima, je li shvaćanje o zakonima prirode bilo nužno? Ako u povijesnim knjigam a i m onografijam a potražim o odgovor na jednostavno pitanje, kada je u evroipsikoj ili is­ lamskoj povijesti prvi put upotrijebljen izraz »prirodni za­ koni« u modernom smislu, nećemo ga lako naći. U X V I I I st. ovaj izraz je već bio u općoj upotrebi. Mnogim Evropljanim a poznati su ovi stihovi iz 1796. napisani u duhu Newtona: Slavite Gospoda, je r je rekao, Moćnom glasu pokoriše se svjetovi; Za njih zakone je donio, Što nikad neće biti kršeni. * Predavanje održano u čaat L. T. H abh ou sea, B e d fo rđ College, London, 1931; p r v i put objavljen o u J o u rn . H is t o r y o f Id ea s , 1951, 12, 3, 194; p o p rav lja n o za H a t fie lđ C o lle g e o f T e c h n o lo g y L e c tu r e s , 1961, ponovljen o u: m u k e r ji P r e s e n ta tio n V o lu m e , DeLhi, 3967.

264

To uistinu nije mogao napisati učeni Kinez, klasičar, školovan u duhu ikmeske autohtone tradicije. Zašto? U zbornicima pisanih zakona, volja zakonodavca mogla je biti izražena ne samo zakonima k o ji su ee tem eljili na drevnim narodnim običajima, već i na zakonima što ih je zakonodavac smatrao korisnim za dobrobit države (ili za jačanje vladaijuće klase) i k o ji se možda nisu zasnivali na običajim a ili etici. Ovo »pozitivn o« pravo bilo je donekle na­ lik na zapovijed zem aljskog vladara, pokoravanje je bilo oba­ veza i nakon svakog prekršaja slijedila je točno određena kazna. U kineskoj misli ovo je, nedvojbeno, označeno izra­ zom fa, dok su društveni običaji, k o ji se osnivaju na etici (na prim jer, da je normalno da ljudi ne ubijaju i ne smiju ubi­ ti svoje roditelje), ili na drevnim zabranama (kao incest), označeni izraizom li. Osim toga ovaj se izraz odnosi i na sve vrste obrednih i žrtvenih običaja. Poznato je da su se u rimskom pravu razlikovala dva di­ jela: građansko kodificirano pravo određenog naroda ili države (pozitivno pravo), kasnije zvano lex legale, i norme koje se mogu naći kod svih naroda (ius gentium ), koje su maoje-više jednake prirodnom pravu (ius naturale). Smatralo se da ius gentium treba slijediti ius naturale, ako tome nišita ne proturječi. N jih ova istovjetnost se razumijevala u rim ­ skom pravu, iako ne bez stanovitih teškoća, je r a) n ije bi­ lo očito da nelki običaji postoje iz prirodnih razloga, i b) po­ stojale su norme k oje je cijelo čovječanstvo trebalo prizna­ vati, ali ipak nije (na prim jer, nepoželjnost ropstva). Nasta­ nak prirodnog prava bio je vezan za prisutnost sve većeg b roja trgovaca i drugih stranaca u Rimu. Oni niisu bili rimski građani, pa zato nisu podlijegali rim skim zakonima i željeli su da im se siudi prema njihovim zakonima. N ajb olje što su rim ski pravnici m ogli učiniti b ilo je pronaći naijniži zajed­ nički nazivnik Običajnog prava svih poznatih naroda i poku­ šati kodificirati ono što se najvećem broju ljudi činilo naj­ bliže pravdli. Tako je nastala zamisao o prirodnom pravu. Prirodno pravo je bilo, dakle, prosjek onoga što svi ljudi svuda smatraju pravednim, i »došlo je vrijem e«, !kao što ka­ že Maine, »ikada se i;z neuglednog dodatka građanskog prava (ius civile), razvio ius gentium i bio smatran sjajnim, iako još pomalo nesavršenim uzorom, kojem se ci jek) pravo tre­ balo prilagoditi što je više moguće«. Ova se ra-zlika može naći i kod Aristotela, ikojii govori o pozitivnom pravu kao Sucaiov vopaxôv i o prirodnom pravu kao Sixoaov cpucrixôv. Aristotel ka­ že:

265

»O d onoga što je građanski pravedno jedno je naravno, drugo je zakonsko; naravno je ono što svugdje ima istiu moć, a ne da se nekomu čini ovako a drugomu onaiko; zakonsko je ono p ri k o jem u početku n ije bilo važno je Ii ovako ili ona­ ko, ali kad je jednom postavljeno, onda je važno, kao: ihoće li se ratni zarobljenik otkupljivati za jednu miinu, i hoće li se kao žrtva prinositi jedna koza a ne dvije o v c e ... Nekima se čiiini kako su sve odredbe takve, ijer ono što je po naravi neprom jenljivo je i svugdje ima istu moć, kao što oganj jed ­ nako gori i ovdje i u Perzija, dok vide kako su prom jenljive stvari ikoje su pravedne. To u tome smislu nije tako, ali u stanovitome i je s te ... pa ipdk nešto je po naravi, a nešto ni­ je po naravi. A jasno je k o ja je po naravi od stvari, Išto mogu biti drukčije, ii koja opet nije, nego je zakonska i dogovorna, iako su ob je jednako prom jen ljive«.* Odlomak je vrlo zanim ljiv, je r govori da se pitanja koli­ čine, koja su s etičkog stajališta nevažna mogu riješiiiti samo zakonima pozitivnog prava. Zanim ljiv je i zato, je r samo što nije spomenuo zakone prirode u znanstvenom smislu. Što se tiče Kine u ovom kontekstu, teško da b i se tamo m oglo naći ius gentium , je r zbog »izoliranosti« kineske civi­ lizacije tamo nije bilo drugih naroda iz čije prakse b i se m oglo izvesti stvarno univerzalno pravo naroda, ali prirod­ no pravo je svakako postojalo, to jest onaj skup običaja što su ih kraljevi mudraci i narod odavno prihvaćali, ono što su konfucijevci nazivali li3-1 V rlo je vjerojatno da se shvaćanje o nebeskom zakono­ davcu kojii »donosi zakone« za ne-ljudske prirodne pojave najprije p ojavilo kod Balbilonaca. Jastrow daje p rijevod plo­ čice bir. 7. iz kasnije baibilonske Pjesm e o stvaranju, gdje je bog Sunca Manduk (koji je im ao vrloi važno m jesto u doba ujedinjenja i centralizacije pod Hamm urabijem oko 2000. g. pr. n. e.) prikazan kako donosi zakone za zvijezde. On je taj »k o ji donosi zakone za zvjezdana božanstva Anu, E lil (i Ea) i k o ji određuje njihove granice«. On je taj k o ji svojim »zapovijedim a« i »dekretim a« »d rži zvijezde na njihovim sta­ zama«. Predsoikratici u Grčkoj mnogo govore o nužnosti (àvàyxT)) ali ne i o zakonu ( vojjioç) u prirodi. »A li Sunce«, kaže Heraklit * Aniisitotel, Nlilkamahma etika, V , V II, preveo T. Ladan, O ber, Zagreb, 1982. 1 Tni kineska itzraza u ovoan ipoglavlgiu su homofom i: stotga iih mzliikuijemo oznakama a, b ii c. To ш : Iia dobri Običaji, poštovanje obreda, etično ponašanje, lib oirgansikâ uzotrak na svim (nivoima ui kozmosu, lic kalendarska znanost ikoja se zasniva na opservacijskoj astronomiji.

266

(oko 500. g. pr. n. e.), »neće prijeći svoje granice, je r bi ga Eirinije, službenice Dïkine i(božica pravde) uhvatile na djelu«. Pravilnost je ovdje prihvaćena kao očita em pirička činjenica, ali ideja o zakonu je također prisutna, je r se spominje kaz­ na. Anaksimandar (oko 560. g pr. n. e.), također govori o si­ lama prirode »k o je jedna drugoj plaćaju globe i kazne«. Ali stariji grčki pjesnici prikazuju Zeusa Nomothetesa kako na­ m eće zakone bogovim a i ljudim a, ali ne ii pnirodnim procesi­ ma, je r on sam, zapravo, n ije bio stvaralac. Demosten, opet (384 — 322. g. pr. n. e.), dakle u doba između M o D ijeve (Mozi'eve i Mengaziove generacije) upotrebljava riječ »zakon« u njezinom najširem smislu1kada kaže: »A ko m ožem o vjerovati onom što vidim o, čini se da cijelim svijetom , božanskim stva­ rim a i onim što nazivamo godišnjim dobima, upravlja je ­ dan zalkon i poredak.« ■ Aristotel nikada n ije u potrijebio ovu m etaforu o zakonu iako, kao što sm o prim ijetili, ponekad, teik što to n ije lučinio. Platon je upotrebljava samo jednom, u Tim eju, i ikaže d a kad je čo vjek bolestan, k rv uzima sastojke hrane »protivne zako­ nima prirode« {-napa toùç -rrjç cpvffEcoç vé^ouç). A li čini se da shvaćanje o zakonima k o ji upravljaju dijelim svijetom naro­ čito pripada istoicima. Većina je m islilaca ove škole smatra­ la da je Zeus ((imanentan .svijetu) samo xoivoç v ô j j i o ç — opći zakon. Tako su, na prim jer, m islili Zenon (oko 320. ig. pr. n. e.), Kleant ,(oko 240. g. pr. n. e.), H rizip (um ro 206. g. pir. n. e.), Diogen (umro 150. g. pr. n. e.). čin i se više nego vjerojat­ nim da je ova nova i određenija koncepcija nastala pod ba­ bilonskim utjecajem , je r znamo da su se oko 300. g. p,r. n. e. astrolozi i zvjezdoznanci liz M ezopotam ije počeli p ojavljivati j na Sredozemlju. Jedan od najpoznatijih među njim a bio je Beros, Kalđejac k o ji se nastanio na grčkom otoiku Kosu 280. g. pr. n. e. Zilsel, uvtijek sprem an.da uoči istodobnost drušštvenih pojava, primjećuje" da, kao što je izvorna babilonska koncepcija o zakonim a prirode nastala u sasvim centralizira­ noj istočnjačkoj m onarhiji, tako je u doba stoika, u doba jačanja m onarhija, bilo prirodno da se na .svemir gleda kao na veliko carstvo ikojim upravlja 'božanski loigos. . Budući da je, Ikao što nam je poznato, utjecaj stoika ina Rim ibio velik, b ilo je neizbježnom da se ove općenite koncep­ c ije odraze na razvitak ideje o prirodnom pravu zajedničkom svim ljudim a 'bez obzira na njihove kulture i. lokalne običaje. Ciceron (106— 43. g. pr. n. e.), naravno, odražava ovu idejiu .ka­ da ikaže: Naturatem legen divinom esse conset (Zenon), eamдие vim obtinere recta imperantem prohîbentem que contra­

lto

ria, i »Svem ir se pokorava bogu, more i zem lja pokoravaju se svemiru, a ljudsiki život podliježe odlukama uzvišenog za­ kona.« Začudo, upravo kod Ovidija (45. g. pr. n. e. — 43. g. n. e.) nalaaimo najjasnije izjave o postojanju zakona u ne-ljudskom svijetu. On ne oklijeva da upotrijebi riječ lex za astro­ nomska gibanja. Govoreći o Pitagorinom učenju, on (kaže: »In medium discenda dabat, ooetusque silentum dictaque mirantum magni prim ordia mundi et rerum causas, et quid natura docebat, quid deus, unde nives, quae fulminis esset origo, Juppiter an venti discussa nulbe tonairent, quid quateret terras, qua sidera lege meairent, et quodcumque la te t.. .«* Mnogi prevodioci nisu znali cijeniti ovu izvanrednu izjavu. Dryden to prevodi ovako: »W hat shook the steadfast earth, and whence begun The Dance o f Planets round the radiant S u n ...« dok je King jednostavno izostavio tu rečenicu. U nekom drugom odlomku, gdje se žali na nevjem ost prijatelja, Ovidije kaže da je čudovišno tjerati sunce da ide natraške i rije ­ ke da teku uzbrdo, ikao što je čudovišan i »svalki postupak koji je protivan zakonima prirode (naturae praepostera legibus ib u n t).« Još jedan, mnogo pouzdaniji prilog u ovom nizu misli, potječe od H ebreja (bilo izravno, bilo preko Babilonaca). Id e­ ja o zbirci zakona koje je odredio tiranscendemtnii bog i kojii se odnose na postupke ljudi i ostalog dijela prirode, često se susreće, kao što su to istakli Singer i mnogi drugi. Uistinu je božanski zakonodavac bio jedan od središnjih pojm ova u hebrejskoj vjeri. Ne m ožem o dovoljno istaknuti utjecaj što su ga na zapadnu misao u kršćanskoj eri imale ove ideje u hebrejskim svetim knjigam a — »B og je naredio m ora da vode ne smiju prekršiti njegovu zapovijed«. Osim toga, Žido­ vi su razvili neku vrstu prirodnog prava, k o je vrijed i za sve * T o jc predavao Ijud'm a za nauk, te šutljivom kolu, Što mu se d w ilo, r'ječm a razlago je sv’ iela postanje Svega i uzroke stvari, i što li je pdtroda, Š(to bog, O tkle maštale snijeg i oitkle rađa se тпипја Jupiter, da l:i LP vjetiri i z

razdtrtiJi oblaika grm e,

š to li potresa zem ljom , po kojem se zakonu z v ’jezde. Miču, i druge je tajne razlago . . . Metam orfoze, knjiga 15, stih 66—72, preveo T. M aretić, 1907, priim. prev.

268

Matica hrvatska,

ljuide kao takve, nešto slično ius gentium u rimskom pravu, u »Sedam zapovijedi potomcima N oe«. Kršćanski su teolozi i filozofi, naravno, nastavili hebrej­ ske koncepcije o božanskom zakonodavcu. U prvim stoljeći­ ma fcršćanstva nije teško naći izjave koje razum ijevaju po­ stojanje zakona za ne-ljodsku prirodu. Tako, na prim jer, go­ vornik ii apologet A m o b ije (oko 300. g.), tvrdeći da kršćanstvo nije nikakva strahota, kaže da nije bilo nikakvih prom jena u »ranije utvrđenim zakonima« otkad se ono pojavilo: (aristotelovski) elementi nisu prom ijenili vlastita svojstva, struk­ tura svemirskog mehanizma (vjerojatno astronomski sistem) nije se raspala; oikretanje nebeskog svoda, izlazak i zalaza!, zvijezda nisu se prom ijenili. Sunce se nije ohladilo, niz du­ gih i kratkih dana n ije zaustavljen, niti poremećen. Još se uvijek nalazimo u doba prije oštrog odvajanja (ljudskog) prirodnog prava i zakona (ne-Ijudske) prirode. U prvim stoljećim a kršćanske ere nalazimo dvije naročito za­ nim ljive izjave koje pokazuju ove dvije ideje u njiiihovu još uvijek nerazgraničenom obliku. U K o n s titu ciji Teodozija, Arkadiija i Honorija, liiz 395. g., nalazi se odlom ak koji svako­ m e zabranjuje da se bavi proricanjem pod prijetnjom kazne za veleizdaju: S u fficit ad crim inis m olem naturae ipsius leges velle rescindere, inlicita perscrutari, occulta recludere, interdicta temptare — bezbožno je dirati u načela koja drze tajne zakone prirode daleko od ljudskih očiju. Ovo je zapa­ njujuće nalik zabrani proročkih knjiga Chan-Wei u Kim, ali ovdje je zanim ljivo da ova zabrana spominje zakone p ri­ rode u vezi s ljudskim poslovima, ali ne i s moralom. Pobu­ đuje zanimanje i slučaj velikoga kineskog mislioca Dong Zhongshua, koji je 135. g. pr. n. e. »potajno analizirao zna­ čenje dviju nepovoljnih vatri«. Za to je bio osuđen na smrt, ali je poslije oslobođen. Druga vrlo poznata izjava pripada Ulpijanu, istaknutom rim skom pravniku (umro 228. g.), autoru velikog dijela Justinijanova Corpus iuris civilis iz 534. g. Ius naturale (kaže on u prvom odlomku Digesta) est quod natura omnia animalia d o c u it... Prirodni zakon je ono što priroda uči sve životinje; taj zakon nije samo svojstven ljudskim vrstama, on je zajed­ nički svim životinjama koje su stvorene na kopnu Hi u mo­ ru, kao i pticama u zraku. Od njega potječe zajednica mu­ škarca i žene koju mi nazivamo brakom, a s tim i rađanje i odgoj djece; primjećujemo da općenito životinje, pa čak i vrio divlje zvijeri, pokazuju da im je poznat ovaj zakon. . (Prem a

Monroovu

engleskom

prijevod u )

269

Povjesničari iprava su na mukama ‘k ako da objasne da ovo nije im alo nikakvog utjecaja na kasniju pravnu misao. Možda je ito zaiista tako, ali srednjovjekovni pisci i komenta­ tori su prihvatili i jasno izrazili ovu ideju o životinjam a kaogotovo »pravnim « osobama, koje se pokoravaju zbirci zako­ na što ih je donio bog. O vdje smo vrlo blizu ideji o prirod­ nim zakonima kao plodu božanskog zakonodavstva, kojim a se pokorava m aterija (uključujući životinje). Kako se kršćanstvo razvijalo, postalo je neizbježno da se prirodno pravo izjednači s kršćanskim moralom. Sveti Pavle je to jasno izrazio. Sveti Hrisostom (rano V st.) vidio je u hebrejskih deset zapovijedi kodifikaciju prirodnog prava, a s D ekretom Firanciscusa Graitianusa (1148. g.) bilo je ovo iz­ jednačenje, koje ortodoksni kanoniisiti nikad nisu napustili, završeno. U srednjem vijeku, kao što kaže PoUock, vladalo je čak opće uvjerenje da zapovijedi kneževa koje su suprotne prirodnom pravu ne obavezuju njihove podanike, i m oglo im se, dakle, opravdano suprotstaviti. Učenje sažeto u rečenici Positiva lex est infra principantem sicut lex naturalis est supra, urodilo je plodom u doba jačanja protestantizma, a i »pravo na pobunu protiv nekršćanskih kneževa« im alo je ne baš malu ulogu u samim počecima m odem e evropske demo­ kracije (Gooch). Zanim ljivo je da ovo točno odgovara konfucijevskom učenju, što ga iznosi Mengzi. Pravo je podanika da svrgnu vladara k o ji ne postupa u skladu s №. Ova isliičnost sigurno nije promakla evropskim m isliocima k oji su se bavili društvenim pitanjim a i k oji su nakon 1600. g. m ogli čitati jezuitske prijevode kineskih klasika na latinski. AH što' je sa znanstvenicima i njihovim prirodnim zako­ nima? iNalazimo se u X V I I st. i s Boyleom i Newtonom , po­ jam o prirodnim zakonima kojim a se »pokoravaju« kemijske supstance i planeti je u punom razvitku. N o malo se istraži­ valo u kojim se točno pojedinostim a on razlikovao od shva­ ćanja srednjovjekovnih skolastika. Leksikografi kažu da se ovaj izraz u znanstvenom smislu prvi puit ja vlja u prvom sve­ sku Philosophical Transactions (Filozofski radovi) K raljev­ skog društva (1665). Trideset godina kasnije Dryden ga ne­ potrebno umeće u svoj prijevod »Félix qui poituit гегшп cognoscere causas« V ergilijevih Georgika — postao je dakle uo­ bičajeni izraz. U svojoj izvanrednoj knjizi' Civilisation and the Grow th o f Law (Civilizacija i razvitak prava), Robson ga smatra izrazitom idejom sedamnaestog stoljeća, prisutnom u filozofijam a Spinoze, Descartesa kao ii u »novoj ili eksperi­ mentalnoj filozofi j i« prirodoslovaca. Zilselu dugujemo pr-iz-

nanje za vrlo jasno razgraničene stadije ikojima je ova ide­ ja (došla do svog završnog oblika. Pravnici, kao što je Humtington Cairns, također potvrđuju razvitak svjetovnoga pri­ rodnog prava koje se tem elji na ljudskom razumu i paralel­ nom razvitku izražavanja empiričkih zakona prirode matema­ tičkim putem. Nem a sumnje da do prekretnice dolazi u razdoblju iz­ među K opem ika (1473— 1543) i Keplera (1571— 1630). Prvi govori o simetrijama, harmonijama, gibanjima, ali nigdije ne spom inje zakone. Gilbert u djelu De Magnete (1600) tako­ đer ne spominje zakone iako (govori o nekim općenitostima u magnet'izmu kojim a bi ovaj izraiz najbolje odgovarao. Gle­ dište Erandea Bacona je složeno. U djelu Advancement o f Leam ing (Napredak znanosti, 1605), on govori oi »sažetom za­ konu prirode« kao najvišem mogućem znanju, ali sumnja da ga čovjek m ože dostići; u djelu N ovu m Organum se raspravljati. Ali prema onome što znamo, možemo zaključiti da su ovaj izraz m ohisti u potrijebili u smislu ikoji je vrlo blizak Aristotelovim uzrocima. * Dao Jia, đaai'stička filozofsk a škola Орр. u r.).

275

Ono sto isključivo zanima legaliste (Fa Jia) i konfucijevce je društvo i ni jedna od tili »bola ne pokazuje zanimanje za vanjsku prirodu koja okružuje čovjeka. Legalisti ističu pozitivno pravo (fa), koje potpuno izražava volju zakonodav­ ca bez obzira na općenito prihvaćeni moral, i koje čak mo­ že biti u suprotnosti s njim , ako to zahtijeva dobrobit države. Zakon, kalko su ga shvaćali legalisti, bio je točno i apstrak­ tno formuliran. Za razliku od njih, konfuoijevci (Ru Jia) su slijedili drevne običaje, postupke i obrede, koji s,u obuhva­ ćali sve one oblike ponašanja, kao poštovanje sina prema ocu, što su ih bezbrojne generacije Kineza instinktivno smat­ rale ispravnima — to je bio lia i možemo -ga izjednačiti is pri­ rodnim pravom. Ovo ispravno ponašanje trebali su poduča­ vati, na roditeljski način, suci, ali ga ne i nametati. Kongfuzi je rekao da će ljudi nastojati izbjeći kazne i neće imati nikakva osjećaja srama ako im se daju zakoni i ako im se prijeti kaznama. Ali, ako ih »vodi vrlina«, oni će spontano nastojati da izbjegnu svađe i zločine. L iji (K n jiga o obredi­ ma) govori na (Simboličan način izrazima preuzetim iz vodo­ gradnje, da su dobri običaji kao gatovi ili nasipi — lako je znati što se već dogodilo, teško je znati što će se dogoditi. Stoga dobri običaji, k o ji su elastičniji od formuliranih zako­ na, sprečavaju izgrede p rije nego do njih dođe, dok zakoni mogu djelovati samo kad je već došlo do izgreda. Sada m o­ žemo razumjeti stajalište koje je prevladalo u kineskoj mi­ sli nakon pobjede konfucijevaca nad legalistima. Budući da ispravno ponašanje u skladu s li“ uvijek ovisi o okolnostima, kao što je status različitih grupa u društvenim odnosima, bi­ lo bi potpuno apsurdno unaprijed Objaviti zakone koji ne mogu dovoljno uzeti u obzir složenost konkretnih okolnosti. Stoga su se kodificirani zakoni odnosili isključivo na krivič­ ne slučajeve. Već smo govorili o 'razlici između lia т fa. N i jedna od ovih rije č i nije se m ogla lako prim ijeniti na ne-ljudsku pri­ rodu. АИ postojala je drevna kineska rije č koja, čini se, pove­ zu je područje ne-ljudske prirode i ljudskog zakona. Ta riječ j e lii. U kineskim zakonicima ona označava .»statute« ii »p ro ­ pise«. U ovom značenju ona je vrlo stara, o čemu svjedoči i rečenica u Guanziu: »Zakoni isluže da bi se pomoću n jih razlikovao udio i m jesto svakog pojedinca i da se prekinu svađe.« Ovdje je riječ o id eji k o ja je vrlo bliska id e ji o [лоТра i drugim grčkim entitetima o ikojima raspravlja Cornford. A li riječ je također imala i potpuno drukčije značenje: niz standardriih bambusovih svirala koje su se upotreblja­

276

vale u drevnoj glazbi i akustici i dvanaest polutonova što su ih one predstavljale. Kaikva je m ogla biti veza između zvuka i ljudskog zakona? R iječ Ш iima kao fonetski element s desne strane znak k oji je sigurno vrlo davno predstavljao desnu ruku kako drži pribor za pisanje, doik je korijen riječ chi, koja je značila korak lijevom nogom (za razliku od ehu — korak desnom nogom ).* T o navodi na pomisao o prvotnoj vezi s bilježenjem obrednog plesa. Kasnije, kada su ti polutonovi odgovarali mjesecima u godini, riječ je dobila značenje datuma u kalen­ daru, i tako je nalazimo uz iriječ lic u naslovima poglavlja o kalendarskoj znanosti, kao što su L ii L i Z h i (Rasprava o akustici i kalendaru) u Qian Han Shu (Povijest starije di­ nastije Han). Pitanje je, međutim, kako je koncepcija o za­ konima, statutima ili propisim a mogla biti izvedena ili čak povezana s riječi koja označava standardne glazbene tonove. Možda ova etimološka razmatranja ikoja smo spomenuli čuvaju odgovor. N ije tako veliki korak između uputa za glaz­ bu i obredni ples što ih daje vrač ili svećenik-čarobnjak (za­ pravo šamanski wu) i uputa za ostale oblike ponašanja, naro­ čito ponašanja organizirane vojske, što ih određuje svjetovni vladar. Postojala je logična analogija između uainka plesa na duhove i uičinka vojne vježbe i obuke na neprijatelje. N e­ ke vrste plesova su, bez sumnje, uključivale nošenje i maha­ nje oružjem (Granet). Smatra se da je u početku bilo pet mjesta oiko prostora za ples, koji su s vremenom dali svoja imena određenoj kvaliteti zvuka, već prema instrumentu ko­ ji je bio smješten na pojedinom mjestu, a kasnije razlici u visini zvuka. Općenita veza između muzičkih nota, s jedne strane, i uputa za obredni ples i za vojnu djelatnost, s druge strane, je očita. A li ovdje ne postoji ništa što bi navodilo na pom i­ sao da su Kinezi ikada pom išljali da intervali polutonova potječu od bilo kakvog zakona ili čine neki zakon u ne-ljudskom pojavnom svijetu. Činjenica je da se ono što danas smatramo jednom granom fizike nekad nalazilo u korijenu riječi koja je dobila značenje ljudskih zakonskih propisa, i za to postoji nekoliko vjerojatnih objašnjenja. Ali lo ne zna­ či, ukratko rečeno, da su u kineskoj misli postojali elementi koncepcije o prirodnim zakonima.

* M eđu kineskim znakovim a n ajviše je onih u kojim a jedan dio, zvan komjen, ukazuje na njegovo značenje, a drugii, fonetski dlio znaka, na izgovor (o p . u r .).

277

Ako u ovom stadiju čitalac kojim slučajem prelrsta pog­ lavlje o astronom iji u S h iji (Povijesni zapisi) iz 90. g. pr. n. e., m ože se dogoditi da naiđe na ovaj odlomak: Što se mene tiče (Sima Qian govori o sebi), proučavao sam zapise povjesničara i ispitivao kretanja (nebeskih tije­ la). U toku prošlih stotinu godina nikad se nije dogodilo da se pet planeta pojavi, a da se (s vremena na vrijeme) ne po­ maknu unatrag, a kada se pomaknu unatrag oni su puni i mijenjaju boju. A osim toga, postoji određeno vrijeme kad su Sunce i Mjesec zasjenjeni ili u pomrčini, i kada se kre­ ću prema sjeveru i jugu. To su opći zakoni. (P re m a Chavamtnesavni engleskom prijjevodu)

N akon svega što je rečeno u ovom poglavlju čitalac će slijediti kineski tekst sasvim uvjeren da, bez obzira što je Sim a Qian zaista rekao, on nije govorio o općim zakonima u smislu znanstvenih prirodnih zakona. Izraz k o ji je on zapravo upotrijebio je du; c i gi da du уе, i ta riječ privlači našu pažnju. P rv o značenje izraza du je »stupanj m jeren ja« i da je u ovom značenju ta riječ najčešća, svjedoče ne samo leksi­ kografi, nego i indeksi lili konkordancije načinjeni za mnoge najvažnije drevne (kineske knjige. Etim ologija, prema ono­ m e što se m ože zaključiti iz proročkih natpisa na kostima*, ne objašnjava kako je stekla ovo značenje. Značenje ipaik može biti »zakon«, naročito kada se nalazi u kombinaciji kao što je zhi du, (»vlad in d u «) ili fa du (»zakonski d u «). Couvre­ ur navodi p rim jere ovih upotreba u knjizi Y ijin g (K n jiga o promjenama), gdje se ja vlja prva kombinacija, i u knjiiizi S hujing (Povijesna klasika), g d je se du ja v lja sam, u smislu da su stanoviti ljudi »prekoračili granicu« ili »prestupili«. Po­ stoji, naravno, čvrsta semantička veza između »zakona« i »m jere«, je r svaki zaikom ima stanovit kvantitativni vid: »U k o joj m jeri«, kažemo mi, »takva i takva djelatnost potpada pod taj i taj član zakona«? Ili, »M oraju se poduzeti m jere putem odredaba da se itakva i takva praksa, koja je sve češća zabrani«. Ali ovaj' kvantitativni vid ostaje m etafora dok zako­ nodavci ne donesu pozitivan zakon, neovisan o moralu, kao na prim jer, kad je prvi1 car Qin Shihuangdi počeo1 određivati razmak kotača na dvoikolici. Ipak, u zapisima filozofa iz raz­ doblja Zaraćenih država mogu se naći brojne analogije izm e­ đu zakona u ljudskom društvu i stolareva kutnika, šestara i viska. * Najstarijli, običn o pimročkii zapisi nađeni su na 'kostima (o p . ш \ ).

278

Još je važnija činjenica, koju je istaknuo Couvreur, da se du m ože smatrati određenim stručnim izrazom za kretanje nebeskih tijela. Ova je riječ označavala u toku cijele kines­ ke povijesti 365,25 stupnjeva na k o je je bila podijeljena ne­ beska sfera, kao i mnoge razdiobe, kao 100 dijelova dana ili noći, što pokazuju klepsidre. Dosta otkriva i rečenica koju upotrebljava Dong Zhongshu u svom Chungiu Fanlu (N izovi bisera na analima proljeća i jeseni), iz istog doba ikad i Sima Qian, gdje se kaže tian dao you du; dao neba ima svoja pra­ vilna odmjerena gibanja. Općeniti zaključak do kojeg m o­ ramo doći jest da, prem a strogim m jerilim a filo zo fije zna­ nosti, Chavannes n ije imao piravo kad je preveo du kao od­ vojenu riječ s »opći zakoni«. B olje b i b ilo reći: »Sve ove pojave imaju svoja pravilna odm jerena (ili m jerljiva) gibanja koja se ponavljaju.« Šteta što ne možemo zapitati Sima Oiana: »K ad ste upo­ trijeb ili riječ du, izm jereni stupnjevi, jeste li htjeli1 da se pod tim razumijeva ’zakon’ ? Ako je taiko, č iji zakon?« Upra­ vo b i b ilo nevjerojatno da bi odgovor glasio: »Zakoni Shangdija« (vladara iznad), i gotovo je izvjesno da bi rekao da je to ziran du, prirodno odm jereno gibanje, ili tian dao du, gibanja daoa neba. Još uvijek u sklopu drevne kineske astronom ije i kozmološke misli, u ranom djelu nejasna porijekla, od kojeg se samo dio sačuvao do inaših dana, možemo naći raspravu što vrlo dobro odgovara našoj praksi. To je knjiga Ji N izi (K n jiga učitelja Ji N ija ) koja je sada dio poznate zbirke frag­ menata što ju je sastavio Ma Guohan. čak ne znamo je li učitelj N i Ji bio stvarna osoba ili samo ličnost koju je iz­ m islio netko tko je napisao poglavlja Ji Ran ili knjigu koja se pripisuje Fan Liju. Sam Fam Li je bio povijesna ličnost, državnik južne države Yue u V st. pr. n. e. A li prema poda­ cima što ih daje sama knjiga, razgovor između učitelja Ji N ija (Ji Yan) i Gou Jiana, kralja države Yue, najvjerojatnije nije napisan prije doba Zou Yan (kraj IV st. pr. n. e.). Mogu­ će je, naravno, da je bar dio ovih poglavlja dodan u doba dinastije Han, ali m ora se priznati da ona sadrže prilično ar­ haični m aterijal, kao što su imena duhova ili legendarnih pomoćnika pet elemenata. Kada je riječ o njihovu porijeklu, možda b i ih se m oglo sm jestiti potkraj IV ili, na početak I I I st. pr. n. e. i imati na umu da se odlikuju zanimanjem za pri­ rodu što na jugu im a svoju jaku tradiciju. Zanim ljivi popisi biljaka i minerala, što ih sadrže ova poglavlja, svrstavaju ih u najstarije kineske znanstvene dokumente koji su se

279

sačuvali do naših dana. U svakom islučaju, njihov točan da­ tum i p orijek lo ne utječu na našu sadašnju raspravu. U djelu N e ijin g ikoji je također sačuvan u Yue Jue Shu (Izgubljeni zapisi države Yue) nalazi se ovaj odlomak: Kralj Yuea reče: »Budući da raspravljate tako sjajno o stvarima koje se tiču ljudi i zagovarate pažljivo razmatra­ nje prije djelovanja, možda mi možete reći imaju li prirod ne pojave povoljno ili nepovoljno značenje (u odnosu pre­ ma čovjeku)?« Ji N i odgovori: »One svakako imaju. Ym i yang, prisut­ ni u bezbroj stvari, daju im sav njihov jigang (tj. njihov određeni sastav i gibanje u odnosu prema drugim stvarima u spletu prirodnih odnosa). Sreća i nesreća ovise o ciklič­ kom gibanju Sunca, Mjeseca, zvijezda i planeta, o stalnim smjenama propasti i nastanka što se ponavljaju (u godiš­ njim dobima). Jer (qi elemenata) metal, drvo, voda, vatra i Zemlja naizmjence dominiraju (u svom dugoročnom okre­ tanju), i (utjecaj) Mjeseca kad raste i kad se smanjuje na­ ročito je jak (u doba koja se pravilno ponavljaju). Ali sve ove promjene samo su (fluktuacije) u osnovnoj cikličkoj pravilnosti (yina i yanga u velikom daou), koji nema učite­ lja (ili vladara, kojemu bi se, na primjer, moglo moliti). Ako ga slijedite, čeka vas blagostanje, ako idete protiv nje­ ga, zadesit će vas nevolja. Tako mudrac (vladar) može jasno predvidjeti (dolazak) propasti i pripremiti sve da dovede stanje u ravnotežu, jer iskoristivši prednost bogate žetve, on može izbjeći udarce nesreće. Sve se stvari moraju obav­ ljati u skladu s (gibanjem) yina i yanga, već prema tome kako se ono očituje u toku četiri godišnja doba. Ako se ova načela brižljivo ne slijede, poslovi će loše krenuti. Život ie ljudi suviše važan da bismo mogii dozvoliti da nas vode zamisli koje odstupaju od mudrog djelovanja. Ako želite pokušati promijeniti pravilnost (Velikog daoa) i brojeve (od kojih je sazdan svijet), samo ćete povoljno utjecati na pro­ tuprirodna djela, osiromašiti i skratiti sebi život. Stoga mu­ drac (vladar) odolijeva iskušenjima, pred kojima ’mali’ lju­ di pokleknu, i mirno djeluje kao što mu priliči, nadajući se da će utjecati na neprosvijećene. Ali mnoštvo ljudi teži za bogatstvom i počastima i ništa ne zna o ravnoteži (yina i yanga, koji će odrediti njihovu sudbinu).« »Vrlo dobro«, reče kralj. (P r e m a

autorovu

engleskom

p rije v o d u )

U ovom izvanrednom, m udrom odlomku, ono što je ne­ normalno je lišeno svake nadnaravne kvalitete i prikazano kao dio normalnog u širem smislu. Takvo je shvaćanje zaista napredno za svoje doba, je r se krajnje statističke fluktua­ cije smatraju potpuno prirodnim odstupanjem od uobičaje­ nog, bez obzira kako strašne bile, a ne »božjim djelim a«. Su­ še i poplave, bolesti i najezde skakavaca, iako se javlja ju p ri­

280

vidno neredovito i predstavljaju velike problem e za ljude i društvo, ponavljaju se nakon dugih razdoblja i mogu se, u pravilu, predvidjeti, tako da će m udri vladar unaprijed za­ štiti sebe i svoj narod koliko je to moguće.2 Netko neoprezan mogao bi vrlo lako prevesti jigang kao prirodni zakoni. Forke je oprezno upotrijebio izraz »bestim m te Wandhmgen«, od­ ređene 'promjene. Leksikografi u stanovitom smislu dopušta­ ju za ovaj izraz značenje »ljudski zakoni«. K ad je riječ o porijeklu tog izraza, očito je da se m ora­ mo pozabaviti analogijom vezanom za tekstil. K o rjen obiju riječi je »svila«. Prva, ji, je kombinacija značenja »svila« i »sebe« i potječe s jednog nepouzdanog natpisa na kosti, a znači: »razmrsiiiti svilene niti jednu od druge, staviti u red, pravilo, zakon, norma, pravilan niz, ciklus godina, konjunkcija Sunca i Mjeseca, zapisani anali«. Znamo da se od svih tak­ vih ciklusa godina najviše ističe Jupiterov ciklus, i značajno je da Ji N izi govori o tome u jednom od fragmenata, pripisu­ ju ći imu trajanje od dvanaest godina. Gang je kombinacija značenja »svila« i »m reža«, i fonetski element drevnoga gra­ fičkog znaka je m reža i čovjek. Od njegova prvobitnog znače­ nja — konopca kojim završava mreža — nastalo je značenje »vladati, upravljati, raspolagati, staviti u red, usm jeriti«, na­ ročito kad se upotrebljava sa ji. Analogna riječ wang, iako više ograničena na značenje »m reža«, počela je uključivati i »kažnjavanje«, a zatim zakon, možda zbog analogne upotre­ be u Daodejingu (Kanon o vrlini daoa). Svi spomenuti ele­ menti utjecali su na ovakav prijevod izraza jigang u nave­ denom citatu. Zanim ljivo je da priličan broj tumačenja ovih dviju ri­ ječi razum ijeva aktivne glagole: razmrsiti, staviti u red, vla­ dati, stvarati(P) zakone. Ona su izvedena iiz najstarije zabilje­ žene upotrebe ovog izraza, u jednoj od oda (vjerojatno V I I I st. pr. n. e.) u d jelu S hijing (K n jiga oda), gdje se kaže da kralj daje gangji za četiri kraja kraljevstva, tj. da određuje ustav i običaje. O ovom e ipak ne treba m isliti strogo u okvi­ ru pozitivnog prava, je r rječnik Shuo W en iz 121. g. n. e. če­ sto spom inje »tri gang ti šest j i « , i cijek> jedno poglavlje u Baihutong De Lun (Opsežne rasprave u nastambi bijeloga tigra) iz 80. g. n. e. objašnjava ovo kao nerasfcidive niti i 1 Na Zaipaidu « u slična razm išljanja vezana za teoriju o perturbaciji ama. Za Aristotela su abnorm alnosti u razvitku kod životinja b ile »prirodne, a li ne u skladu prirod om «. Posredstvom koimertitatora, Simplknja i Piloponai, id e ja o djelom ičnoj aibnormalnosfci, koju uzrokuju vamjslki fa k tori i koja je obuhva­ ćena u op ćoj inormalnostlr, iprešla je u klasičnu mehaniku.

281

vlakna odnosa u ljudskom društvu, kao što su odnosi između kneza ii ministra, oca i sina, muža i žene itd. Još jednom se, dakle, susrećemo s kineskim prirodnim pravom, i gangji se, uistinu, često ja vlja u zapisima 'iz doba dinastije Han kao pravni izraz s ovim značenjem. Ako su kraljevi u davno do­ ba donosili ove zakone, oni su samo priznavali m oć nečeg m nogo većeg od njih saimih, samog daoa ljudskog društva, a nisu nametali svoje proizvoljne odluke na četiiri kraja svo­ ga kraljevstva. Ako razm otrim o svijet ne-ljuidske prirode, si­ tuacija je sasvim ista. Ji N iz i (K njiga učitelja Ji N ija), jasno poriče ideju o natprirodnom »razmrsivačiu« ili nadljudskom zakonodavcu. Ona govorni da su velike fluktuacije prirode, bez obzira kako katastrofalne, ako su ljudi nespremni, samo dio normalnog gibanja yina i yanga u daou svih stvari. Sve se kreće, ali pokretač n ije bio potreban. Ovaj dao je zapravo spontan d nitko ga n ije stvorio — mi jedan nebeski kralj ne vlada njim e da bi ga m ogle ganuti m olitve i zaklinjanja. Bri­ nite se za vaše nasipe, rečeno je kralju, spremajte zrno u hambare za om e dane, ne rasipajte sredstva potrebna narodu za život i nastojte da proniknete što je više moguće u putove i djela prirode kako b i p redvid jeli ono što m ože doći. Tako se čovjek u društvu može osloboditi okova svoje okoline. Kada se definicija i objašnjenja izraza gangji ili jigang odnose na ne-ljudsku prirodu, m ožem o ih naći u drevnoj kineskoj medicinskoj literaturi, a kojom je knjiga Ji N izi neobično usko povezana (što do sada nije bilo prim ijećeno). Medicinski zapisi s opširnim objašnjenjim a potvrđuju i p ro­ širuju tumačenje do kojeg su nas dovela naša etimološka raz­ matranja. Autor knjige Ji Nizi, nekoliko stranica prije nave­ dene epizode, pošto je opisao kalko je legendarni car Huangdi dodijelio zadatke duhovima pet strana (sjevera, juga, istoka, zapada i središta), fcojii su zaštitnici i pomoćnici, da­ lje kaže: »Tako svih pet sm jerova zajedno (sa svojim odgova­ rajućim gi, elementima i planetima) čine gangji.« Ovo niije ništa manje nego dinamični uzorak svemira. Uistinu, predodž­ ba o m reži je očitoi vrlo bliska predodžbi o velikom uzorku. Mreža odnosa rasprostire se cijelim svemirom i njezini čvo­ rovi su stvari i događaji. N itk o je nije ispleo, ali d im ete li u njezino pletivo, činite to- izlažući se opasnosti. D aljnji tekst omogućit će nam uvid u kasniji razvoj ovog tkanja koje ni jedan tkalac n ije izatkao, ovog sveopćeg uzorka, i tako će­ mo doći do nečega što je kod Kineza b ilo vrlo nalik razvije­ noj filo zo fiji organizma.

282

Ovakva shvaćanja su, naravno, prožim ala i djela klasične medicine. Tako Huangđi N e ijin g Suwen (Priručnik tjelesne medicine Žutog cara; teoretska pitanja i odgovori) kaže: »Y in i yang čine dao neba i Zem lje d gangji bezbrojnih stva­ ri; oni tsu otac i m ati prom jene i preobražaja, početak i kraj života i smrti i iizvor tajanstvenog gibanja svjetla ii mraka.« N a drugom m jestu nalazimo: »T ak o je gibanje neba i m iro­ vanje Zem lje (tj. dolaženje ii odlaženje yina i yanga) gangji tajne svem ira.« Kom entatori đz doba dinastije Tang i Ming daju svoja daljnja objašnjenja kojim a ne nedostaje raznoli­ kost. Tako Ma Shi kaže: »yin i yang, u svim stvarima k o je se sazdaju i nastaju, je gang, yin i yang u svim stvarima koje se raspršavaju (i umiru) je j i. « Zhang Jiebin govori ova­ ko: »Y in i yang čine dao neba i Zem lje; n/jihov zbroj zove se gang, ciklus u kojem se javlijaj-u zove se j i.« N i ovdje se dak­ le ne govori o zakonima nekog zakonodavca, nego o određe­ nim sastavima i gibanjim a pojedine stvari u odnosu pre­ ma drugoj stvari u satkanom uzorku prirodnih odnosa. D o sada u kineskoj misili nismo naišli ni na jedan ja ­ san dokaz o prisutnosti ideje o zakonu u značenju k o je fena u prirodnim znanostima. Ostajući još uvijek u okviru škola k o je su sebe smatrale konfucijskim, obratit ćemo pažnju na naokonfucijevce iz razdoblja dinastije Song (X I I st.). Zhu X i i ostali m islioci ove škole nastojali isu cijelu prirodu i čovje­ ka obuhvatiti jednim filozofskim sustavom. Osnovni pojm ovi kojim a su se služili bili su lib i qi. Ovaj posljednji odgovarao je tvari ili b olje rečeno tvari i energiji, -dok p rvi n ije bio da­ leko od daoiističke koncepcije o daou kao prirodnom poret­ ku, iako su neokonfuoijevci također upotrebljavali izraz dao u ponešto drugačijem, tehničkom smislu. L ib b i se mogao opisati ikao načelo reda i organizacije u kozmosu. Ovu su ri­ ječ Bruce, Henke, Warren, a nedavno i Bodde, prevodili kao »zakon«, ali m islim da takav prijevod nije opravdan i valja ga napustiti abog velike zbrke koju bi .mogao izazvati. N ajstarije značenje rije č i lib bilo je: uzorak u stvarima, šare u žadu, vlakna u mišićima; kao glagol ova riječ je znači­ la -rezati stvari prem a njihovoj prirodnoj građi ili razdiobi. Otuda je dobila uobičajeno »načelo« koje nalazimo u rječni­ cima. Ona je bez sumnje i dalje razumijevala »uzorak«, što Zhu X i sam potvrđuje: Lib je poput vlaknaste pređe ili poput ove bambusove košare. Pokazujući na redove bambusa, filozof je rekao: ’Jedan prut ide ovim putem’, i pokazujući na drugu traku, 'drugi prut ide onim putem’. I L ib je poput građe bambusa.

283

koja je uzdužno jedne vrste, a poprečno drugo vrste Isto tako i duh posjeduje brojna načela -

(P re m a

Bruceovu

engleskom

p rije v o d u )

L ib je dakle prije (poredak i uzorak u prirodi nego fo r­ mulirani zakon. Ali taj uzorak nije zamišljen kao nešto m rt­ vo, kao -uzorak nekog mozaika; to je dinamički uzorak, u tje­ lovljen u svim živim stvarima, d u ljodskim odnosima, i u najvišim ljudskim vrijednostima. Talkav dinamički uzorak može se jedino izraziti riječju »organizam « i neokonfuoij-ska škola se zapravo isticala načinom m išljenja k o ji je težio da bude filo zo fija organizma. U drugoj polovici dvanaestog stoljeća nailazimo na stav vrlo sličan onom što ga je u Evropi izrazio Ulpijan gotovo tisućljeće ranije i koji je obuhvaćen u Jusfcinijanovim Digestima. Ali velika razlika je u tome što Ulpijan jasno govori o zakonu, dok se Zhu X i uglavnom oslanja na stručni izraz kojemu je prvo značenje uzorak. Za Ulpijana (kao i za stoike) sve stvari su bile »građani« i pokoravale su se sveobuhvat­ nom zakonu. Za Zhu X ija sve su stvari bile elementi sveobu­ hvatnog uzorka. Izgleda da u neokonfuaijsikoj školi iz raz­ doblja dinastije Song, najvećoj od svih (kineskih filozofskih škola, možemo naći samo tragove shvaćanja o zakonima pri­ rode. Spomenuta je škola isticala nešto drugo, što se na­ posljetku pokazalo jednako važno za prirodne znanosti. Još jedna iriječ koja je prevodioce često dovodila u isku­ šenje da je prevedu kao »prirodni zakoni« jest ze. U zvaničnoj biografiji velikog astronoma Zhang Henga (78— 139) piše: »Stepenice neba (tj. biroj stupnjeva kroz koje su proš­ li planeti i konstelacije u određenom -vremenu, njihovi iz­ lasci i zalasci itd.) slijede neprom jenljiva pravila (chang za).« Ali isto tako nalazimo prim jere gdje se sumnja da je mogu­ će da čovjek shvati ze, koji djeluje u svim stvarima u prirodi. Prvi p rim jer k oji navodim je iz onog dijela Chuci Ce (Elegije o Chuu), što sadrži poetska djela Jia Y ia i stoga potječe otprilike iz 170. g. pr. n. e. Nebo i Zemlja su poput talioničke peći, sile prirodne promjene su radnici, yin i yang su gorivo, a bezbroj stvari su metal. Čas sve teče zajedno, čas se raspršuje, ponekad se kreće, a ponekad miruje. Ovi se procesi odvijaju prirodno i lako, ali imaju li oni zaista određena pravila (an yoit chang ze)? U tisuću promjena i bezbroj preobražaja nikad nema konačnog kraja ni apsolutnog početka. (Prem a Forkeovu engleskom prijevodu uz autorove 'izmjene)

284

Slijedeći, prim jer je iz Wang B ijevog tumačenja Y ijinga (K n jige o prom jenam a), pa je vjerojatno nastao negdje oko 240. godine. Objašnjavajući dvadeseti heksagram, guan, što znači »pogled« ili »vizija «, on kaže: Dao уиапа općenito znači da ne treba vladati pomoću kazni i zakonskih mjera, već gledajući unaprijed treba utje­ cati (primjerom) da bi se promijenile sve stvari. Duhovna v'iadavina je bez oblika i nevidljiva (Shen ze wu xing zhe ус). Ne vidimo da nebo zapovijeda četirima godišnjim dobima, ali ona ipak ne mijenjaju svoj tok. Isto tako ne vidimo ni mudraca da naređuje ljudima, ali oni ga ipak slušaju i spon­ tano mu služe. (Prem a autorovu angleskom pniijevodu)

Ovaj odlomak ito m ožda najjasnije izražava. R iječ je o očitom poricanju koncepcije o nekom nebeskom zakonodav­ cu koji izdao naloge četirim a godišnjim dobima (a prema tome odredio i putanje zvijezda i planeta). Ova je misao ti­ pično kineska. Opći sklad ne nastaje nebeskom odlukom nekog kralja nad kraljevima, već spontanom suradnjom svih bića univerzuma, koja slijede unutrašnje potrebe vlatdtih p ri­ roda. Ze je zapravo unutrašnje pravdlo postojanja u tjelovlje­ no u svakoj pojedinoj stvari. Zahvaljujući njemu, ona se prilagođava svom položaju i djeluje unutar cjeline, čiji je dio. Počinjem o shvaćati kako je duboko bila ukorijenjena neokonfucijevska filo zo fija organizma u drevnim kineskim idejama. Rečeno jezikom Whiteheada, »atom i se ne kreću na­ sumce« kao što je pretpostavljao mehanički materijalizam, niti neki božanski utjecaj vodi svako biće svojim putem, kao što su pretpostavljale spiritualistiôke filozofije. Sva se bića na svim nivoima ponašaju u skladu s nj-ihoviim položajem unutar većih -uzoraka (organizama) č iji su dijelovi. Zato ze nilkad nije značio ništa slično zakonima prirode u njutnovskom smislu, i takvo tumačenje ne b i m oglo prikladno ob­ jasniti neokonfueijevsku misao o lih. Tvrdnja kako nebo ne naređuje prirodnim procesima da slijede svoje pravilne tokove vezana je za osnovnu ideju ki­ neske misli, wuwei, ne djelovanje ili nenasilno djelovanje. Zakonodavstvo nebeskog zakonadavca bilo bi wei, pniei'lja­ van je stvari ,na pokornost, što uključuje nametanje sankcija. U prirodi postoji neprekinutost i pravilnost, ali to nije re­ zultat ničije naredbe. Dao neba je chang dao, prirodni pore­ dak je neprom jenljiv poredak, kao što Xun Qing kaže (oko 240. g pr. n. e.), ali to nije isto što i tvrdnja da je netko naredio da tako bude.

285

Tako u L iji (Zapisi o obredima) postoji apokrifan razgo­ vor između Kongfuziia i vojvode Aja (Ai) iz države Lu. Vojvoda je zapitao: »Sto je ono najvažnije što treba znati o putovima neba.« Učitelj odgovori: »Najvažnije stvar je njegova neprekid­ nost. Sunce i Mjesec slijede jedan drugog od istoka do za­ pada bez prekida; takav je dao neba. Vrijeme teče bez pre­ stanka; takav je dao neba. Bez ičijeg utjecaja sve stvari do­ laze do svog ispunjenja; takav je dao neba.« i(-Prema Forkecrou engleskom p rije v o d u )

Ovdje je ponovno, iako na neizravan način, izraženo poricanje svakog stvaralaštva iü zakonodavstva. Usput valja napomenuti da je pojam wuwei, usprkos naročitom naglaša­ vanju daoista, b io dio zajedničkih osnova svih drevnih k i­ neskih filozofskih siiisitema, uključujući i konfucijevski. Ovu umnu ideju potrebno je malo pobliže razmotriti. N i­ je teško naći odlomlke k o ji potvrđuju shvaćanje da nebo d je ­ luje u skladu s wuwei. Ono je prisutno u cijelom Daodejingu, gdje nalazimo značajnu izjavu da dao iako proizvodi, hrani, i odijeva bezbroj stvari, ne nameće svoju vlaist i ništa od njih ne traži. Ova je ideja zapravo uobičajena kod daoista i javlja se u knjigama kao što je Wenzi (K n jiga učitelja W ên) i u mnogim kasnijim djelima. Kn jiga Liishi Chunqiu (Anali pro­ ljeća i jeseni Učitelja Liia, oko 240. g. pr. n. e.) govori nam nešto više o načinu djelovanja daoa neba. Taimo piše: Postupci neba su doista zagonetni. Ono ima libele za niveliranje, ali ih ne upotrebljava; ono ima viske za postav­ ljanje stvari uspravno, ali ih ne upotrebljava. Ono djeluje s dubokim mirom ... Zato se kaže da nebo nema oblika, a ipak je bezbroj stvari dovedeno do savršenstva. Ono je kao najnebpipljivija, bezlična suština, a ipak je uzrok bezbrojnih promjena. Isto tako ni mudrac nije ničim zaposlen, a ipak je tisuću držav­ nih službenika djelotvorno u najvećoj mjeri. Ovo se može nazvati učenjem koje se ne podučava i naredbom koja se ne iskazuje. (Prem a

autorovu engleskom

(pniijevodu)

Takvo shvaćanje zaista pobuđuje poštovanje, ali je sa­ svim nespojivo sa shvaćanjem o nebeskom zakonodavcu. Gi­ banje nebeskih tijela od vijalo se u skladu s učenjima koja nitko nije naučavao i u skladu s naredbama k oje nitko nije izdao ili izrazio riječim a. A li Kepler, Descartes, Boyle i N ew ­ ton vjerovali su da ljudskom umu otkrivaju (sama riječ »otkrivaju « simptomatična je za osnovne nazore zapadne

286

mi'sl'i) prirodne zakone, to jest naredbe što ih je izdalo ne­ k o nadljudsko i nadraizumsiko biće. činjenica da je kasnije ovo općenito bilo prihvaćeno kao m etafora, ne znači da nije imalo veliku heurističku vrijednost na početku m odem e znanosti u Evropi. Zaključujem stoga da je neotkonfucijevska škola izraz »zakon« shvaćala u jednom organicisti-čkom smislu, sličnom onom što ga susrećemo kod Whiiiteheada. N e m ožem o reći da Zhu Xii i neokonfuci jevci nisu uopće imali na umu »za­ kon« u njutnovskom smislu u svojoj d efin iciji pojm a lib, ali njegova uloga je bila relativno mala (m ožda čak neznatna). Prevladalo je shvaćanje o uzorku, i to o ozoirku koji je živ i dinamičan u najvećoj m jeri, dakle shvaćanje o »organiz­ m u«. Ova filo zo fija organizma obuhvaća sve na svijetu: nebo, Zem lja i čovjek imaju isti lib. Možemo reći da je prirodno pravo u Evropi zbog svoje sveobuhvatnosti pom oglo razvitku prirodne znanosti. Ali u Kini, gdje se o prirodnom pravu nikad n ije 'mislilo kao o pravu i -gdje je im alo posebno im e lia, bilo ga je teško na bilo koji način prim ijen iti izvan ljudskog društva, iako je bilo relativno važnije nego prirodno pravo u Evropi. Pore­ dak, sistem i -uzorak, k oji djelu je u cijeloj prirodi, nisu za­ mišljeni kao lia, već ikao dao daoista ili kao li” neokonfucijeva-ca, koji su oboje nedokučivi i ni jedan nema pravni sadr­ žaj. Isto tako- m ožem o reći da je pozitivno pravo u Evropi pomoglo razvitku prirodne znanosti zbog svojih preciznih formulacija, i zato što je predstavljalo oslonac ideji da ze­ maljskom zaikonodavcu na Zem lji odgovara nebeski zakono­ davac na nebu čije naredbe dopiru svuda gdje dima m aterijal­ nih stvari. Da bi m ogao vjerovati kako se priroda može shva­ titi -razumom, zapadni- je um m orao pretpostaviti (ili je smat­ rao pogodnim da pretpostavi) da postoji uzvišeno razumno biće koje je tu shvaitljivost unijelo u prirodu. Ovo nas ponovno vodi do daoista. Daoiste je duboko zamiimaila priroda, ali oni nisu vjerovali u razum i logiku. M o­ is ti i logičari su nasuprot tomu, im ali puno povjerenje u ra­ zum i logiku, ali priroda ih je zanimala samo iz praktičnih razloga. Legaliste i konfucijevce priroda uopće n ije zanimala. Ovakav -rasikorak između ampd-rjčkih promatrača prirode i mislilaca racionailista, nije ni približno postojao u evropskoj povijesti, i1kao što Whitehead smatra, to je možda zato što je u evropskoj m isli prevladavala ideja o vrhovnom stvarao­ cu, čija je razumnost bila garancija da se ooo što je stvorio

287

može dokučiti razumom. Bez obzira na današnje potrebe čovječanstva, takav vrhovni bog morao je neizbježno biti osoba. Toga nema u kineskoj misli. Čak i današnji kineski prijevod pojm a »prirodni zakon« jest ziran fa, tj. »spontani zakon«, što nedvojbeno odražava drevni daoistički stav i po­ riče jednoga personalnog boga. O vdje ne m ožem o razmatrati drevne kineske koncepcije o bogu. O tome