John Wilkes - Iliri

BIBLOTEKA IZVOR 3

john Wilkes

Urednik izdanja: Branko Ki1igin

I L IR I Preveo s engleskog:

Nakladnik: LAUS d.o.o.,Split

Živan Filippi

Za nakladnika: Ante Oman Stručna redaktura: Branko Kirigin Lektura: Mario Blagaić Tisak: KUPOLA d.o.o., Split CIF-Katalogizacija u publikazac�ji Sveučilišna knjižnica u Splitu UDK

904 (398.7) 94 (398) 930.85 (398.7)

WILLKES .John ILIRI/John Wilkes/ preveo s engleskog/ Živan Filippi.­ Split:Laus, 2000.- 340 str. ilustr.; 21 cm -Biblioteka Izvor; 3 Prijevod eljela: The Illyrians.- Bibliografija str.289-340; i uz tekst.­ kazalo ISBN 95�-190- 044-2 ISBN 95�-190- 044-2

LAUS Split 2001.

PREDGOVOR

Copyright© John Wilkes 1992 John V/ilkt.:s is hereby identified

as

author of this work in accordance

with Section 77 of the Copyright, Designs and Patents Act First published

1992.

BLACK\VELL PUBLISHERS, Oxford, 1992

1988.

Svrha ove knjige je predstaviti, prema sadašnjem znanju, narode poznate antičkom svijetu kao Iliri.

Za posljednja dva

desetljeća mnogo se radilo na poznatim pretpovijesnim i povi­ jesnim nalazištima u Albaniji i bivšoj Jugoslaviji i došlo se do mnogo

novih

nalaza.

Ovdje

su

bilješke

uz

tekst

i

popratna

bibliografija zamišljeni samo kao vodič u nedavna izdanja. U tom

pogledu potvrđujem svoj dug bibliografijama o Ilirima koje su sakupili Aleksandar Stipčević i njego··e kolege. Istraživanje o

podrijetlu i identitetu Ilira i dalje je pod utjecajem današnje

politike. To nije novost za taj dio Europe, ali posljednjih godina mnogo se dobilo otvorenim raspravama na simpoziju koji je orga­ nizirao Alojz Banac iz Sarajeva i na ilirskim kongresima u Alba­ niji. Štoviše, u vremenu kada politička

ljmdućnost jugoslavenskih

naroda, kao i albanskog, izgleda tako nesigurna, pravilno je da stranac iskaže priznanje znanstveničkom poštenju mnogih kolega u tim zemljama koji su se suprotstavili mitovima i neistinama u pogledu daleke prošlosti, a koji se upotrebljavaju u suvremenim političkim sukobima.

Zahvalan sam Urednicima i izdavačima na njihovom po­

zivu da dadem svoj doprinos ovoj biblioteci, kao i na njihovom strpljenju i obzirnosti zbog kašnjenja i odlaganja. Zahvalan sam i

na podršci i pomoći mojih londonskih kolega, Marka Hassalla i Richarda Reecea, koji su mi dopustili,. uživati u gostoprimstvu

British School u Ateni i upotrebljavati njenu izvrsnu biblioteku dva mjeseca početkom 1990. Kolege s područja bivše Jugoslavije i

Albanije

velikodušno

su

udovoljili

mojim

zahtjevima

za

P O P I S KR AT I C A

ilustracijama. Sheppard Frere ljubazno je pročitao dio teksta i ponudio mnoge korisne kritike i sugestije, kao što je to uradilo i izdavačko i produkcij ska osoblje u izdavačkoj kući B lackwell. Također sam zahvalan svojoj kolegici Judith Higgens za pomoć i savjet u fazi korekture. Moja najveća zahvalnost, naznačena u posveti, ide mojoj obitelji, z· njihovo neiscrpno ohrabrenje i podršku.

Aant. Hung. AArch. AI AJA JFA JHS JOAI JRGZM JRS LCL LF MAA MGH PZ Rev.Arch SA SAZU

SF SH VAHD VAMZ

Actc'z Andqua Academiae Scientiam1n Hungmicae, B udapest Acta Archaeologjca Academiae Scientiannn Archaeologia Iugoslavica, B eograd Inventalia Archaeologica (Corpus des ensembles archeologiques) Jounwl of Field Archaeology. B oston Joumal ofHellenic Studies, London Jahreshefe t des Osterreichischen Archaeologischen Instituts,Wien .h1hrbuch des Romic;ch-Gennanischen Zentralmuseums Mainz, Bonn Journal ofRoman Studies, London Loeb Classical Library Listy Filologickćf, Praha Afsa, a na oba se nalaze gnxi gradovi. Prije nego se dođe do rfjeke Naron, ,{iroki krak kopna pruža se duboko u more. Postoji otok blizu obalnog podruija nazvan Melita, a drugi jedan blizu njega nazvan je Cma K01*ira, gdje se zemlja prošimje iz obale u dv,1 rta, alijedan od nj11J gleda u pravcu njeke Naron. Korkira Ježi dvadeset stadija od Melite, a osam od kopnene obale. 24 Mani. Poslije NesUt je rfjeka Naron. Prolaz u tjesnace rijeke Je nesmetan. Doista troveslarke i teretni brodovi plove sve do trgo vačkog nasefia koje Ježi sjeve1110 osamdeset stadija od mora. Narod koji tamo živi su Mani, koji :�u po rasi Iliri.

Cabanes 1 9X8a.

1 06

1 07

U unutrašnjosti; nalazi se veliko jezero, koje se prostire od

trgovačkog naselja sve do A utarijata, a to je jedan ilirski narod Na jezeru je otok odjedne stotine i dvadeset stadija, kojije oso­ bito pogodan za poljodjelstvo. R[jeka Naron teče dalje iz togjeze­ ra. Od Narona do rijeke Arion je dan putovanja. Zatim od rijeke Arion (do I�jeke Rhizon) putovanje je pola dana. Nedaleko �jeke Rhizon su stijene Kadma i Hannonije i svetište. Od rijeke Rhizon do Bouthoe je (pola dana putovanja, kao i do Rhizona) trgovačko nasefje. 25 Enhelejci Enhelejci su ilirski narod, koji nastanjuju zemlju poslije Rhizona. Od Boudwe do Epidamna, grčkog grada, puto­ vanje traje dan i noć, po kopnu tJi dana. 26 Taulanti. Taulanti su ilirski narod, u č{joj zemlji je grad Epidamn. Rijeka po imenu Palamno teče pored grada. Onda od Epidamna do Apolonije, grčkog grada, putovanje pješke traje dva dana. Apolon[ja leži pedeset stadija od mora, a rijeka Aias teče pored grada. Od Apolon{je do Amantia razdaljina je 320 stadija. Od Amantie više unutar Jonskog zaljeva je grad Orik. Putovanje do mon1 pred Onf.:a je osamdeset stadija, iz Amante šezdeset. Sa sviint-J njima na jugu graniče Atintan1; ispod 01ika i Haonije sve do Dodane. Oko tog podru((ja je Keraunska gora u Epiru, a blizu je mali otok, po imenu Sason. Odatle do Orika putovanje je trećina dana. 27 To su ilirski narodi, ko;i" se prostiru od Bulina do te točke. Otvor Jonskog zaljeva šiJi se između Keraunskih gora i japi­ g{jskog poluotoka. A do grada Hidrunt od Keraunskih gora put preko mora je oko pet stotina stad[ja. O vqje je ulaz u zaljev, a ono što leži unutar njegB zove se Jonski zafjev. Na Jadranu postoje mnoge luke: Jadranski i Jonski zalje v su jedan te isti. 4 U toj preživjeloj verziji Opisa obalnog puta, koje se pnp1suje Skilaku, ima zabuna, kasnijih umetaka i čistih pogrešaka. Ipak taj prvi autentični prikaz Jadrana navodi imena nekoliko ilirskih na­ roda na obali sve do rijeke Aous (Vijose) . Nj ihova sjeverna gra4

Scylasic Cary;�m/ensi,· Periplus nwn:, ad /itom h;Jbit;lfa Europ;1e et Asi;Je et Lybi;Je,

sv . l , sir. 1 5 -96 (grčki tekst s latinskom verzijom).

108

GGM

nica bila je rijeka Katabates, iza koje su bili nastanjeni Liburni, Istri i (V)eneti, koji nisu uključeni među ilirske narode. Na osnovi tog dokumenta, zajedno s obavještenj ima od drugih pisaca, mogu­ će je rekonstruirati politički zemljopis istočnog Jadrana kakav je bio poznat grčkom svijetu oko sredine četvrtog stoljeća pr. Kr. U kasnijem radu istog karaktera, Obalno putovanje (Periegesis) koje se pripisuje Skimnu, a sastavljeno je krajem drugog stoljeća pr. Kr., uža definicija Ilira isključuje Buline i Hile, tako da ilirski kraj počinje na obali oko Šibenika, sjeverno od Splita. U prethodnom stoljeću, geograf Eratosten pomakao je granice Ilira prema sjeverozapadu do Neretve, ali j e i sključio Neste koji su živjeli oko rijeke Nestos (Cetina). Te definicije Ilira možda su akademske sve do oko 200. pr. Kr. kada je Ilirija označavala kraljevstvo na južnom Jadranu. Do kasnijeg proširenja Ilirije/Illyricuma na sve zemlje između Jadrana i Dunava došlo je tek u rimsko doba.5 Počinjući na jugu, prvi Iliri blizu obale bili su Byllioni iza rijeke Aous u zaleđu Apolonije. Njihovo naselje na brdu razvilo se kasnije u grad Byllis, u Gradištu na desnoj obali Aousa. Identitet i lokacija Atintania/Antintani ostaje problem. Jedno nedavno objašnjenje je, da su, ustvari, postojale dvije grupe toga imena, Atintani u Epiru i ilirski Atintani u predjelu toj nzzini da sc povuče među pješc'ldfju u oklopu. Ali Ilin; budući da su bili na vi§em tlu. i mzp,?dajući s njega dole na etolske postrojbe razvijene po ravnici; opkolili su ih bez poteškoća. Medioni su se pridružili bitci nadirući iz grada i napadajući Etolce. Tako su !liii nakon :!;to su ubili velik br(�j a jo§ vde Ih zarobili: a post;-J vs"i i 2

Hammond 1 96X (Agronovo kraljevstvo).

171

Poraz Etolaca, poznatih po njihovoj pobjedi nad osva­ jačkim Galima pred jednu generaciju, prouzrokovao je zapre­ paštenje u Grčkoj. Agron je bio izvan sebe od ushićenja, kada su se njegovi brodovi vratili i kada je doznao za pobjedu svojih zapovjednika. Kralj je tada tako mnogo pio slaveći pobjedu, govori se, da su te i "slične neumjerenosti" dovele do upale porebrice koja ga je ubila u nekoliko dana.' Ilirski uspjeh nastavio se je kada je zapovjedništvo prešlo na Agronovu udovicu Teutu, koja je pojedinačnim brodovima dala odobrenje za opću pljačku. Godine 23 1 . pr. Kr. mornarica i vojska napale su Elidu i Meseniju na Peloponezu. Na putu kući zaustavili su se zbog zaliha u Foiniki u Epiru, koja im je, kao nagradu, izručila posadu od 800 galskih plaćenika. Epirani, koji bjelodano nisu bili uključeni u nedavne događaje, brzo su sakupili vojsku da bi oslobodili grad. Vijest, da ilirski Skerdilaidi prodiru prema jugu kroz prolaz Antigoneja, nagnala je Epirane da dio svojih snaga pošalju prema sjeveru, da bi osigurali grad. U Foiniki su Epirani postali nemarni i Iliri su uspjeli po noći napustiti grad, prijeći rijeku nakon što su obnovili drveni most, koji su napadači bili djelomice razrušili i zauzeti dobar položaj da bi izazvali borbu, koju su uspjeli dobiti sljedećeg dana. Tada su se povećali razmjeri ratovanja. Epirani su već zatražili pomoć od grčkih saveza, dok su Iliri, nakon što su se pridružili snagama pod Skerdilaidima, napredovali u unutrašnjost prema Halikranmumu (u ravnici modeme Ionannine). Tu su se pripremali zapodjenuti boj sa Savezom i odabirali su dobro mjesto, kada je stiglo naređenje za povlačenjem od kraljice Teute, pod izgovorom da su neki Iliri prešli na stranu Dardanaca. Sporazumjeli su se za primilje, Foinike je vraćena uz određenu cijenu, zajedno sa zatvorenicima slobodnjacima. Robove i plijen stavili su na

brodove. dok je vojska pod Skerdilaidima krenula sjeverno preko prijelaza u Antigoneju. Stalni ilirski uspjesi bili su još jedan udarac za Grke: "Vidjevši najsigurnije smješten i najmoćniji grad Epir tako neočekivano sveden na ropstvo, oni su se svi počeli osjećati zabrinuto, ne samo za svoje vlasništvo u nezaštićenim selima, kao u prijašnja vremena, već za sigurnost vlastitih osoba i gradova" (Polibije 2.6). Epirani su zapečatili pripvaćanje ilirske pobjede šaljući poslanike Teuti, koji su joj obećali suradnju i neprijateljstvo prema Savezu. Teuta je bila razdragana koristima od pohoda. Foinike je bila najbogatije mjesto u Epiru i središte sve veće trgovine s Italijom. Ilirsko miješanje u tu trgovinu dovelo je po prvi put rimske snage na Jadran.4 Č ak i prije rata protiv Kartage (264-24 1 . pr. Kr.), nakon kojega su zadobili kontrolu nad S icilijom, Rimljani su bili svjesni opasnosti za jadransku obalu Italije od napada s mora. Godine 246. rimski građani naselili su koloniju u Brindiziju, da bi nadgledali Jonski zaljev. "Od neznanih vremena Iliri su napadali i pljačkali brodove koji su plovili iz Italije" (Polibije 2 . 8 , 1). Za vrijeme njihove okupacije Foinike, izvjestan broj ilirskih brodova privatnih vlasnika oružano je napadao talijanske trgovce. Toliko ih je mnogo bilo opljačkano, pobijeno ili zarobljeno da je rimski Senat. nakon što je zanemarivao ranije pritužbe, shvatio da se nešto mora učiniti. Polibije (2. 8 ) nam daje sumnjivo živopisni prikaz rimskog izaslanstva kraljici Teuti, što je bila verzija događaja, koja je imala za cilj da opravda rimsku invaziju Ilirije. Vodila su je braća L. i Gn. Kornukani. Po dolasku, našli su Teutu kako slavi kraj pobune u Iliriji i zaposlenu opsadom grčkog otoka Isse (Vis). "zadnjeg grada koji je izdržao". Kada su se izaslanici žalili na uvrede Rimljanima, Teu!a je obećala da im nikakve kraljevske snage neće naškoditi, ali je rekla da se osjeća nesposobnom prekinuti tradiciju privatnog gusarstva. Jedan od izaslanika izgubio je živce i obećao je " da će poboljšati odnose između vladara i podanika u Iliriji" . Kraljica je to saslušala sa "ženskom strašću i nerazumnim bijesom" i naredila je da se drski

3

4

gospodarima Iijihovog oru�ja i opreme i nakon što su izvrŠili naredbe svoga kralja, prenfjeli su svoju prtljagu i ostatak ratnog plijena na svoje brodove i odmah se uputiliprema vlastitojzemf.jJ: (Polibije 2.3)

H ammond l 967b, 5 9 1 i 595 i d.

172

Dell 1 967b (ilirski motivi 230. pr, Kr.).

173

izaslanik ubije na njegovom povratnom putovanju. Ta vijest navela je Rimljane da se pripreme za rat: legije su se unovačile i sakupila flota, a došlo je i do općeg zgražanja "zbog kraljičina kršenja zakona među nacijama" .5 Izgleda da je rimska invazija Ilirije 229. pr. Kr. zatekla Teutu i Ilire potpuno nespremne. Č im je vrijeme to omogućilo, kraljica je naredila pomorski pohod prema jugu, čak veći nego oni iz prethodnih godina, a većina brodova uputila se u napad na Korkiru. Neki su se iskrcali u Epidamn, ušli u grad da se snabdiju hranom i vodom, sa sakrivenim oružjem i gotovo su ga osvojili. Ali su ih odbacili poslije bitke, a nemarni građani "dobili su tako korisnu lekciju za ubuduće" (Polibije 2.9,6). Ti su se brodovi tada pridružili glavnim ilriskim snagama u opsadi Korkire. Korkirani, zajedno s Apolonijom i Epidamnom, zatražili su pomoć od Saveza iz Grčke. Iliri su napali sa deset ahejskih brodova, ojačani sa sedam brodova Akarnanaca, u vodama otoka Paksa južno od Korkire. Boljom taktikom Iliri su zarobili četiri troveslarke i potopili peteroveslarku, dok je ostatak Grka uspio pobjeći. Korkira se predala, a osvojila ju je posada pod zapovjedništvom Demetrija s otoka Pharosa (Hvar). Glavne ilirske snage otplovili su prema sjeveru za još jedan napad na Epidamn. Iliri su tako zagospodarili gotovo cijelom obalnom crtom sjeverno od Korintskog zaljeva, uključujući i morske pravce do Sicilije i Italije preko Korkire. (, Rimski konzul Gn. Fulvije bio je planirao otploviti sa svojih 200 brodova da bi razbio opsadu. Čak kad je saznao da se otok predao, još uvijek je plovio tamo, nakon što je već stupio u tajne pregovore s Demetrijom, koji je pao u nemilost Teute. Tako je Korkira pozdravila Rimljane i s pristankom Demetrija, predala posadu. Grad je postao "prijatelj Rima" i otad će se oslanjati na rimsku zaštitu od Ilira. Demetrije je onda služio kao savjetnik rimskim zapovjednicima za ostatak rata. U međuvremenu je konzul A. Postumije doveo vojsku od 20.000 pješaka i 2.000 konjanika preko Brindizija do Apolonije, koja se tada pridružila 5

6

Postoje nepodudarenosti izmedu predrimskih verzija Apjana i Polibija, Hammond 1 968, 5-6. Polibije 2.9- 1 0 .

174

rimskom savezu. Flota pod Fulvijem došla je do Apolonije i dvije su se snage uputile u pravcu Epidamna, natjeravši Ilire da napuste opsadu i rasprše svoje snage. Grad je primljen pod rimsku z�štitu i vojska je tada krenula u unutrašnjost među ilirske narode u zaleđu. Tu su Rimljani primili delegacije mnogih naroda, uključujući Atintane i Partine, i prihvatili njihovu formalnu predaju. Na moru je razbijena blokada Isse i grad je također primljen pod rimsku zaštitu. Kako su se Rimljani približavali središnjim ilirskim zemljama, naišli su na odlučniji otpor. Flota je krenula prema sjeveru i napala ilirske obalne gradove, u jednom od kojih je, neprepoznatoj Nutriji, Rim izgubio magistrata Republike (quaestOJj i nekoliko vojnih tribuna, iako su predusreli 20 brodova natovarenih plijenom. Opsjedatelji Isse pobjegli su u Arbo (nije prepoznat), a sama kraljica se povukla u Rhizon (Risan), u Kotorski zaljev. Rimljani su odlučili da su dosta postigli i neprijateljstva su prestala. Konzuli · su predali Iliriju Demet1iju i povukli flotu i vojsku u Epidamn, odakle se veći dio vratio u Italiju pod Fulvijem. Nakon što je prikupio 40 brodova i neke savezničke postrojbe u tom području, drugi konzul ostao je s druge strane Jadrana, da bi pazio na ilirske Ardijejce i narode pod rimskom zaštitom. Prije kraja zime, Teutini izaslanici pojavili su se u Rimu i zaključen je ugovor. Prema njegovim odredbama kraljica će napustiti Illyris, osim nekoliko mjesta, i obećala je da neće ploviti južno od Lissosa na ušću Drima s više od dva broda, pa čak i onda nenaoružana. Odredbe sporazuma prenijele su se Savezu u Grčkoj , gdje su bile dobro primljene jer "Iliri nisu bili neprijatelji ovog ili onog naroda već neprijatelji svih podjednako" (Polibije 2. 1 2) . Tako je završio prvi rimski poduhvat protiv Ilira.c Iliri su bili prisiljeni povući se sa svih područja koja su osvojili u posljednje vrijeme istočno od Drima. Rimljani su zadobili kontrolu nad strateškim lukama Epidamnu, Apoloniji i Korkiri. U zaleđu nekoliko ilirskih naroda dobilo je tada status rimskih podanika, kao što je sigurno bio slučaj s Partinima u dolini Genususa (Shkumbin) i s Atintatima dalje na jug. Štoviše, Polibije 2 . 1 1 - 1 2, Apian, l l l yrike

R.

Cassius Dio 1 2 frg 49. N.Ceka ! 970 (Partini).

175

ne samo da se Ardijejci nisu mogli kretati po volji po kopnu i moru u Epir i zapadnu Grčku - kao 230. pr. Kr. kada se na pozornici pojavio Skerdilaid da bi se okoristio lakim plijenom Foinike - već im je bio odsječen i unutrašnji pravac prema Makedoniji, njihovom zaštitniku i savezniku protiv grčkog Saveza. Mnogo se raspravljalo do koje su mjere Rimljani imali na umu Makedoniju, ako su je uopće i imali, kada su pravili svoj razmještaj poslije ilirskog rata. Možda i nisu vodili toliko mnogo računa o nedavnim događajima koji su uključivali Makedoniju , Ilire i Grke. S njihove strane, Makedonci mora da su bili svjesni činjenice da Rimljani sada kontroliraju glavni pravac prema Jadranu i da su okončali ilirsku kontrolu Dassareta. Makedonija nije uopće sudjelovala u ·događajima iz 229. pr. Kr. Dotad su Antigonidi pokazivali malo zanimanja za Jadran i kada su se mogli pokrenuti upomoć ilirskom savezniku, njihovo kraljevstvo se upravo odmaralo od posljedica dardanskog napada. x Desetljeće poslije 229. pr. Kr. bilo je svjedokom obnav­ ljanja ilirske moći pod Demetrijem Hvaraninom, koji je naslijedio Teutu i oženio Triteutu, majku kralja djeteta Pinesa. Obnovio se i savez s Makedonijom, kojoj se vratila sreća pod regentom Antigonom Dosonom. Godine 222. pr. Kr. ilirski korpus od 1 600. ljudi istaknuo se pod zapovjedništvom Demetrija u Sellasiji, gdje su Makedonoci dobili odlučnu bitku nad Spartancima. Prije toga, kada je Rim bio zauzet u ratu protiv keltskih naroda oko rijeke Po u sjevernoj Italiji (225-222. pr. Kr.), govori se da je odvojio Atintane od rimskog saveza i prekršivši sporazum iz 228 . pr. Kr. , otplovio južno od Lissosa i odao se gusarstvu. Rimljani su također sumnjali da Demetrije ima neku vrst nagodbe s Histrima na vrhu Jadrana, koji su napadali rimske brodove za opskrbu. To su bjelodano bili ti "gusari" koje je rimska flota napala 22 1 . pr. Kr. (Apian, Illyrike 8 ) . U rano ljeto te godine, kada je napetost porasla u Grčkoj , kada je Makedonija sklopila sporazum s Ahejskim savezom protiv Etolskog saveza, Iliri su napali na svoj tradicionalan način. Demetrije i Skerdilaid (vjerojatno isti onaj 8

Hammond 1 968 (zemljopis rimske naseobine); rimski motivi: Dell 1 967a, 1 970b, Levi 1 973.

176

koji je zapovijedao kopnenom vojskom deset godina ranije) otplovili su južno od Lissosa s 90 ilirskih ratnih brodova (lemba) : Nakon što im je propao napad na Pil u zapadnom Peloponezu, om su razdvojili svoje snage, Demtrije pokušavajući pljačkati Kiklade, d�k se njegov kolega vratio na sjever. Po uplovljavanju u Naupact s 40 brodova, Skerdilaida je ohrabri? njegov . . šogo� Aminas, kralj Arhamana, da se pridruži EtolCima u nJih?��j planiranoj najezdi na Arhaju. U međuvremenu, nazad u Ili�jl: Demetrije je nastavio s bitkama i cijelu sljedeću zimu, napadaJUĆI i osvajajuĆi rimske savezničke gradove u Iliriji. Rimljani, koj � se dotad nisu obazirali na djelovanja svog prethodnog saveznika, odlučili su da luke na obali Ilirije moraju otad biti sigurne, imajući u vidu prijetnju još jednog rata s Kartagom.9 . Za razliku od Teute 229. pr. Kr., DemetnJe se pnpremw za rimsku najezdu. On je postavio posadu u Dimal.u (Dimallu�), tvrđavi u zaleđu Apolonije, potukao svoje suparnike na drugim mjestima i iskrcao 6000 svoji najboljih snaga na s�om ro?non: otoku Pharosu. Kao i prije, oba godišnja konzula pratila su nmskl pohod, ali vodeću ulogu igrao je Emil�je P �ul o, koji. će poginut� u _ velikom rimskom porazu kod Kane tn godme kasmje. Nakon sto je shvatio da je Dimale ključan za J?emetrij��u m�ć u ton: području, konzul se pripremio da ga opsJed�e, �h Je u�p1o zau�et1 ga na juriš poslije sedam dana. Kao posljedica, s�1 �radovi u . okruženju zatražili su rimsku zaštitu, a svak1 Je ??bw odgova�ajuće uvjete. Tada su Rimljani krenuli protiv De�e�Ja na _ njegovu otoku Pharosu, a on je očekivao napa? s�OJ �m pklm sna�rama obilnim zalihama i ratnim materijalom 1za Jakih utvrda. Da bi izbjegao dugotrajnu opsadu, Emilije je odlučio ris�irati j.oš jedan frontalni napad. Vojsku je pomakao . s kopna � sumovit� predjele otoka, dok je malu snagu brodo��Ja poslao aa namam. _ Demetrija iz njegovih utvrda. Ta se strategiJa pokazala Ispravnom rravca na gog d i kada se je glavnina rimske vojske pojavila iz � _ otoku Iliri su bili prisiljeni upustiti se u bitku odsJečem od svoga grada: Demetrije je napustio s�?je snag� �koj � s� se u�rzo predale) i pobjegao u MakedomJ U, u sluzb1 koje Je kasmje • •

9

.

Dell l 967b, I 970, Hammond l 96l:i.

177

poginuo, boreći se hrabro. Rimljani su razorili utvrde Pharosa i prije kraja ljeta Emilije je bio nazad u Rimu, primajući čestitke za dobro urađen posao. Bile su ukljonjene sve prijetnje rimskoj vlasti u Iliriku, sačuvani svi dobici iz prvog rata, a nad vladarima Ilirije uspostavljena su stara ograničenja kretanja. 10 Demetrijova karijera dovodila je Rim i Makedoniju sve bliže sukobu. On se možda doista vratio u Iliriju, gdje su ga napale druge rimske snage, iako je režim, tada potvrđenog kralja Pinesa, bio ostavljen netaknut. Nasuprot, Skerdilaid, koji je također bio saveznik Filipa Makedonskog, uspio je izbjeći bilo kakav zaplet s Rimljanima, iako je njegova podrška Makedoniji protiv Etolaca 2 1 8. pr. Kr. bila pod stalnim "spletkama i sukobima" koje su prouzročili vladari raznih gradova. Godine 2 1 7. pr. Kr. Hanibal je porazio Rimljane kod jezera Trasimene, a njegova vojska je kasnije krenula preko jadranske obale Italije, najprije u Picenum, a kasnije u Apuliju. To je obnovilo rimsku zabrinutost u pogledu stanja stvari na Jadranu. U svom prvom direktnom dodiru s Makedonijom tražili su izručenje Demetrija, dok su Pinesu naredili da plati dugove ili "danak", vjerojatno neku vrstu odštete nametnutu poslije zadnjeg rata. Taj zahtjev Rimljana odbijen je i nije zabilježen nikakav njihov odgovor. U tom trenutku Skardilaid je obustavio svoju podršku Filipu, smatrajući da je obećana pomoć bila u zaostatku. On je uputio 1 5 brodova, tobože da prikupe i prate otplatu, ali kod Leuke južno od Korkire njegove snage ubile su dva Filipova korintska prijatelja i zarobili njihova četiri broda. Tada su otplovili prema jugu i počeli pljačkati brodovlje oko Rta Maleje na južnom Peloponezu. Kao odgovor Filip je pripremio jake pomorske snage, 1 2 palubnih brodova, osam otvorenih plovila i 30 laganih barki nazvanih "hemioliae", koje su se punom brzinom ustremile prema jugu da se obračunaju s Ilirima. Tada je Skerdilaid napao Makedoniju kopnenim putem: osvojivši uporište u Dassaretu, on je opljačkao Pissaeum u makedonskoj Pelagoniji i poharao nekoliko graničnih područja Filipova kraljevstva. Prije zime Filip je osvojio predio Lihnida, presijecajući direktnu crtu iz Ilirije, i proširio svoju vlast na Dassarete, što ga je dovelo do direktnog dodira s rimskim štićenicima u Iliriji. Izvještava se da je Filip već razmišljao o 10

Polibije 3. 1 S- ! 9, Apian, Jllyrike 8,"Cassius Dio 12 frg. 53.

178

napadu na Jadran i moguću najezdu na Italiju, na što ga je nukao njegov saveznik Demetrije. Da bi . to uradio, trebao je osigurati bazu na Jadranu, luku poput Epidamna ili Apolonije, a to nije bilo moguće, osim ako u Jadran ne uplovi s flotom. Tamo bi se onda suočio ne samo s Skerddilaidovim lembima, već i s jačim brodovima rimske mornaice. 1 1 Godine 2 1 6. pr. Kr. Filip j e otplovio prema Jadranu sa 1 00 vlastitih lemba, koje su u Makedoniji sagradili ilirski bro­ dograditelji prethodne zime. S aznavši da je rimska flota u voda­ ma zapadne Sicilije, on je prošao pored Korkire, prividno se upravljajući prema Apoloniji. B lizu ušća Aousa saznao je da rimska flota žuri u Apoloniju, da bi podržala Skerdilaida. Konačno se Filipov brzi povratak, kada je plovio bez prestanka dva dana i noći da bi došao do Kefalonije, pokazao kao ozbiljna pogreška, jer je u stvari bilo samo deset rimskih brodova, koji su poslani da osokole Skerdilaida, nakon što je on izvijestio o Filipovim pomorskim pripremama i molio za rimsku pomoć. "Da Filip nije pobjegao od tih brodova u takvoj panici, on bi imao najbolje izglede da ostvari svoje- ambicije u Iliriji" (Polibije 5 . 1 1 0) . To je bio suvremeni sud o toj zgodi. 2 1 5. Filip je zaključio formalni ugovor s Hanibalom: ako bi Kartaga zaključila mir s Rimom ne bi bilo rata s Makedonijom; Rim bi prepustio kontrolu Korkire, Apolonije, Epidamna, Pharosa, Dimala, nad Partinima i Atintanima; Demetrije i njegovi saveznici ponovo bi došli na vlast u Pharosu i na drugim područjima pod rimskom kontrolom. Rim je odgovorio sidrenjem flote u Tarentu da bi čuvala obalu i pazila na Makedonce. Godine 2 1 4. pr. Kr., svjestan da njegov novi saveznik zadržava Rimljane u Tarentu, Filip je krenuo s još većom odlučnošću nego što je to pokazao pred dvije godine. Njegova flota od 1 20 lemba pokušala je osvojiti Apoloniju. ali kako im to nije uspjelo na brzinu, krenuli su prema jugu da osvoje Orik, koji nije imao ni utvrda ni potrebnog ljudstva. Rimski zapovjednik, M.Valerije Levin, nakon što je postavio posadu od 2.000 ljudi u Apoloniji, krenuo je prema jugu sa svojim ratnim brodovima i nekoliko legionara ukrcanih u brodove za prijevoz, te ponovo zadobio Orik, jer je Filipova slaba posada pružila samo simboličan otpor. Tada je Levin doznao da će Apolonija uskoro Polibije 595, ! O I

i

l OS, Hammond 1 96:-\.

179

popustiti pred makedonskom opsadom i poslao je 2.000 ljudi na ratnim brodovima u ušće rijeke Aous. Pod prefektom Nevijem Cristom oni su napravili zaokret i uspjeli ući u grad po noći pravcem nepoznatim opsjedateljima. Sljedeće noći, rimske postrojbe i građani, nakon što su shvatili opće stanje opuštenosti u makedonskoj vojsci, umarširali su u neprijateljski logor i bili bi došli do kraljevskog šatora, da nije pokolj ljudi blizu ulaza podigao uzbunu. Izvještava se da ih je 3 . 000 bilo uhvaćenih i ubijenih. Logor je bio opljačkan, a gr�đani su preuzeli opsadnu opremu za vlastitu upotrebu u slučaju budućeg napada. Sve drugo, od vrijednosti, uručili su Rimljanima. Levin je pokrenuo svoje brodove na ušće Aousa da bi blokirao Filipov bijeg morem. Kralj se izvukao na suho, zapalio svoje brodove i marširao prema postojbini "s vojskom, koja je većim dijelom ostala bez oružja i opreme" (Livije 24.40, 1 7) , dok su Valerije i flota prezimili u Oriku. Ilirija je bila svjedokom prvog direktnog sukoba između Rima i Makedonije, koji je završio potpunim porazom Makedonije. 1 2 Usprkos tom porazu Filip je ustrajao u svojim naporima na sjeveroistoku i u sljedeće dvije godine uspio je odvojiti Partine i Atintane od rimskog saveza. Godine 2 1 3 . ili 2 1 2. krenuo je u središte Ilirije i zaposjeo uporišta u Lissosu i Acrolissusu na donjem Drimu. Taj uspjeh privukao je još više ilirsku podršku. Izgleda da je neugodan Skerdilaidov režim bio svladan, dok je Filip zadobio pomorsku bazu na Jadranu iz koje je mogao ne samo ugrožavati rimsku Italiju, već i održavati direktan dodir s Hanibalom u Italiji. Rimski odgovor bio je sporazum s etolskim Savezom, kojemu su bili pozvani da se pridruže i drugi, uključujući Skerdilaida i njegovog sina Pleurata. Rim je obećao 25 peteroveslarki, da bi. podržao kopnena djelovanja svojih saveznika: na sjeveru sve do Korkire sva pokretna opljačkana dobra bit će rimski plijen. Tim proširenjem rata na Grčku u povijesti Ilirije i Ilira prevladavaju sukobi između Rima i Makedonije. Međutim, u tom trenutku svi ti problemi bili su " Poli bije 5. 1 0�- JO, Li vije 24.40. Budina l �76b (Orik).

1 80

Rimljanima samo privremeno odvraćanje od njihovih napora protiv Hani bala i Kartage. 1 3 Oko jednog stoljeća kraljevstvo Ilira bilo je manja, ali postojana sila na obodnici helenskog svijeta. Nepoznato je da je ijedan grčki pisac ozbiljno proučio Ilire u njihovoj postojbini i ono što se o njima prenosi često je malo više od besmislica, kao što je ona od helenskog povjesničara Aleksandra o Iliru Dandou koji je doživio 5 00 godina, a da nije posenilio. Grčki pisci - poimence suvremeni povjesničar Polibije - opisuju ilirske vladare, osobito kraljicu Teutu, kao žrtve svoga iracionalnog ponašanja i ubilačkih poriva. U svjetlu takvih predrasuda, teško je napraviti bilo kakvu valjanu usporedbu između ustanova ilirskog kraljevstva i onih poznatijih sila oko Mediterana, Makedonije, Pergama, Sirije itd. Monarhija je bila nasljedna, što je razvidno iz dolaska na prijesto djeteta Finesa poslije Agrona (e. 230. pr. Kr.) . Kontrola je bila u rukama Agronove udovice Teute, iako nije bila Pinesova majka, i zatim u Demetrija Hvaranina, koji je oženio Triteutu, majku djeteta kralja. Vojno zapovjedništvo bilo je u rukama Skerdilaida, moguće Agronovog brata, ali važna uloga žena, čak i u jednom poligamnom društvu, može se usporediti s njihovom ulogom u helenističkim dinastijama. Poput kraljeva Makedonije i Epira, ilirski vladari ugovarali su slijed ženidbi kao sredstvo da se zapečate savezi s drugim silama. 1 4 Moć ardijejske dinastije počivala je na tvrđavama oko Skadarskog jezera, poimence: Lissos, Skodra, Meteon (Međun) i druge na obali, uključujući B outhoe (Budva), Olcinium (Ulcinj) i Rhizon (Risan) u Kotorskom zaljevu. Dvojbeno je da li su, osim za privremenih uspjeha u doba rata, ilirski kraljevi ikada imali stvarnu vlast južno od Lissosa, gdje su obalne ravnice, koje su obilovale žitom i ispašom, ostale pod kontrolom Dirahija i Apolonije. Pomorstvo je skrenulo pozornost grčkog svijeta na Ilire, zapravo njihovi gusarski napadi lembima, koji iako nisu bili 1 3 Filipova osvajanja u llliriji: Polibije X . J 4- J 4b (Lissos, Dassaretae, U seana), Li vije 29. 1 2 (Dirnule, Partini i Atintani). H.Ceka 1 �7 J (ostava novca iz e . 2 J 3 . pr. Kr.). Lissos : Prendi 1 975b, l �X l . 1 4 Papazoglu 1 �67, 1 �86 (ilirski "politarsi" 22�-205 pr. Kr.), Walbank 1 976.

181

prikladni za trgovački teret, bili su vrlo pogodni za odvlačenje opljačkane robe i zatvorenika. U grčkom svijetu . gusarstvo je već dugo vremena bilo poznat i uvelike prihvaćen rizik. Svojim združenim snagama, gusari - poimence oni sa Krete - mogli su se pokazati korisnim saveznicima i neke poznate sile nisu ih oklijevale upotrijebiti. Kao što smo vidjeli, Ili1i su se navikli pomagati kraljevima Makedonije, ako su im uvjeti bili povoljni. Rimska verzija povijesti, koja je nastala u tom razdoblju, uvelike je prenaglašavala stvarnu odgovornost Ilira za, kao što je izgledalo, stalnu opasnost od gusarstva na Jadranu. Na kopnu su helenske sile uvelike upotrebljavale plaćenike. Poput Tračana na istoku, Iliri su također bili važan izvor vojničke žive sile i često su služili kao odvojeni kontingenti pod vlastitim vođama. Možda su vojske Makedona i Pergama novačile pojedince, ali nije zabilježeno da je ijedan bio na nekom zapovjedničkom položaju u tom razdoblju. 15 Nešto od materijalne kulture podanika ilirskih kraljeva otkrilo se u sadržaju groblja iz kasnog trećeg i drugog stoljeća pr. Kr., iskopanih 1 956-8. u Velim Ledinama, Gostilj, na brdovitom predjelu koji graniči s Skadarskim jezerom (vidi sliku 1 8) . 1 3 1 grobnica sadržavala je 1 36 grobova, većinom pojedinih odraslih osoba, zajedno s drugih 1 9 grobova onih, čije se podrijetlo razlikovalo od ostalih. Grobovi nisu bili simetrično poredani, niti je bilo ikakve vanjske naznake o njihovom postojanju, osim dva groba koja su bila uzdignuta, nakon što je pogreb već bio izvršen. Predmeti u grobovima, pored ispruženih leševa, uključivali su darove u hrani i piću i male vrčeve, koji su vjerojatno sadržavali parfem. Posude su imale grčki oblik i većina je bila južnoitalskog tipa, dok mnogi brončani i srebrni broševi pripadaju tipu srednjeg La Tena. Muški grobovi sadržavali su samo broševe s dvostrukom kopčom, ženski grobovi s jedno­ strukom. Među nekoliko novca bili su primjeri iz Skodre, prije i za vrijeme vladavine Gencija, zajedno s nekim iz razdoblja

15

Torr I XY5, 1 1 5-1 6 (lembi).

182

o

2

4

� m.

Slika 18.

Tlocrt groblja u Gostilju, Cma Gora

poslije njegova svrgnuća 1 6 8 . pr. Kr. Tri srebrne pojasne pločice i jedna brončana, dobro poznatog "grčko-ilirskog" tipa, bile su ukrašene likovima ratnika i magijskim simbolima. 16 Rimski savez i osvajanje

Rimski savez s Etolcima protiv Makedonije ohrabrit će ma­ kedonske neprijatelje da potraže neposrednu korist, dok će njezine saveznike natjerati da razmisle o č_vrstini svoje lojalnosti kralju. 16

Basler I 972, također Ylli 1 976 (Leshnje, Skraper), Korkuti 1 972 (Gajtan blizu Skodre).

183

Godine 2 1 0. pr. Kr. Filip je navalio na neke od najjužnijih ilirskih zajednica u zaleđu Apolonije. Godine 208. pr. Kr. Filipovu posadu u Lihnidu izdao je njen zapovjednik lokalnom vođi Eropu, koji je nastavio s pozivanjem Dardana u to područje. Kada su došli do makedonske ravnice, kralj je bio prisiljen prestati sa svojim djelovanjem u Grčkoj . Sličan slijed događaja dogodio se sljedeće godine i Dardani su tada postali takva prijetnja makedonskim ratnim naporima u Grčkoj, da su možda Rimljani potaknuli njihove akcije, upotrebljavajući svoje saveznike u Iliriji kao posrednike. Tada se sve promijenilo kada je kralj sklopio odvojeni mir s Etolcima, a sljedeće godine s Rimljanima, nakon što su oni s vojskom ušli u Illyris iz baze u Apoloniji. Barem nekoliko godina Filip je mogao okrenuti svoje snage protiv svojih vječnih neprijatelja na sjeveru, Ilira, Dardanaca i Tračana. 17 I Skerdilaid i njegov sin Pleurat navode se među strankama u miru iz 205. pr. Kr., ali već 200. pr. Kr. Pleurat je vladao sam u Iliriji, kada se pojavio u rimskom stožeru u Dassaretu nudeći pomoć u pohodu, protiv Makedonije. Rimski konzul Galba odbio je ponudu, ali je obećao da će zatražiti ilirsku pomoć kada njegova vojska bude u Makedoniji. Iako se izvještava kako je Pleurat barem jedanput navalio na zemlje Filipa V., njegov doprinos rimskoj pobjedi iz 1 97. pr. Kr. bio je, izgleda, minimalan. Svejedno je kralj bio nagrađen posjedovanjem strateškog Lihnidskoga kraja, koji je bio u makedonskim rukama gotovo dva stoljeća. kao također i kontrolu nad Partinima, prijašnjim rimskim saveznicima u dolini Shkumbiana. To je pod ilirsku kontrolu dovelo put u Makedoniju sa zapada, ali rimska namjera prije je bila da uskrate kontrolu Makedoniji, nego da pokažu svoje poštovanje prema Pleuratu. Bilo kako bilo, ilirski kralj postao je poznat po onome što je dobio zbog lojalnosti prema Rimljanima: "zauzvrat što nije činio ništa učinili su ga najvećim vladarem Ilira" (Polibije 2 1 .23) . Pleuratu su dozvolili da pljačka obalu Etolije sa 60 lemba u sljedećem nizu ratova 1 89. pr. Kr., ali po završetku neprijateljstava nije dobio nikakva područja. Svejedno se 20 godina kralj Ilirije koristio neprijateljstvima 11

Li vije 2Y. l 2, Hammond l Y6�L

1 84

između Rima i Makedonije, ali za njegova nasljednika stvari će krenuti· u sasvnn · drugom pravcu. I S Godine 1 8 1 . pr. Kr. lojalnog Pleurata naslijedio je njegov sin Gencije. Obala i zaleđe južno od Drima ostali su pod rimskom kontrolom i ništa se ue zna kako je ilirsko kraljevstvo iskorištavalo područja koja su mu kao nagrada dodijeljena 1 97 . pr. Kr., ako ih je uopće iskorištavalo, poimence Lihnidskoga područja oko Ohrida. Umjesto toga Iliri su krenuli da povećaju svoju vlast nad srodnim narodima na zapadu. Od otoka, grčki grad Issa zadržao je neku vrstu neovisnosti pod rimskom zaštitom, ali je Pharos ostao ilirskim posjedom. Na kopnu Delmati i Daorsi bili su neko vrijeme podanici, ali izvještava se da su se Delmati ubrzo oslobodili poslije dolaska Gencija· na prijestolje. Ilirska snaga ležala je u njihovom brodovlju, a njihovi prepadi na brodove na Jadranu još jednom su pobudili rimsko zanimanje za to područje. Godine 1 80. pr. Kr. rimski pretor, odgovoran za obalnu zaštitu, stigao je u Brindiziju, jer je nekoliko Gencijevih brodova bilo uhvaćeno u gusarenju. Izaslanstvo u Iliriju nije uspjelo pronaći kralja, ali je pretor otkrio da su Rimljane i Italce zadržali kao taoce na Korkiri (Korčuli u Dalmaciji prije nego na Krfu). Nema izvještaja o ishodu tog događaja i možda je Senat prihvatio Gencijevu tvrdnju da su optužbe bile neosnovane. Deset godina kasnije, kada je Rim bio zahvaćen ratnom groznicom protiv Perseja iz Makedonije, Issa je optužila Gencija da priprema rat s kraljem i tada je ilirskim izaslanicima odbijeno saslušanje u Senatu. Umjesto toga, Rimljani su zarobili 54 ilirska lemba na sidrištu u luci Epidamna. U predvečerje rata rimski izaslanik poslan je u Iliriju da podsjeti kralja na njegovo formalno prijateljstvo s rimskom Republikom. Ništa nije zabilježeno o odnosima između Gencijevih Ilira i Dardanaca, oba rimska saveznika u prethodnom ratu protiv Makedonije. Postoji izvještaj da je 1 69. pr. Kr. Gencije dao ubiti svoga brata Platora, jer bi ga 1 8 Pleurat i Rim: Uv ije 3 ! .2 g , 33.34, 3l-L7; Polibije 1 7 .47 , 2 1 . 1 1 i 2 1 . Dell 1 977 (rimsko-ilirski odnosi 200- 1 6X pr. Kr.).

1 85

njegov plan da oženi Etutu, kći dardanskog poglavara Monunija, učinio isuviše moćnim i stoga je on sam oženio princezu. 19 Godine 1 70. pr. Kr. rimska vojska dvaput nije uspjela ući u Makedoniju iz pravca Tesalije, pa je Persej iskoristio predah da napadne Ilire iz baze u Stuberti, u ndi, izvještava se, da nagovori Gencija da postane njegov saveznik. Godine 1 70!1 69. pr. Kr. Persej je izveo uspješan napad na ilirsku Peneste i osvojio njihov glavni grad Uscanu (možda Debar na Drimu ili Kičevo na pritoci Vardara). O tom narodu se inače ništa drugo ne zapisuje, ali izgleda da ih nema razloga povezivati s podaničkom klasom stanovništva u Tesaliji, znanom pod istim imenom. Prethodnog su ljeta rimske snage, sa sjedištem u Lihnidu, poslije početnog neuspjeha, osvojile Uscanu uz pomoć ilirskih saveznika i protjerali makedonsku posadu grčkih plaćenika. Persej je ponovo osvojio to mjesto uz malo teškoća, zajedno s nekoliko drugih rimskih postaja u tom području, uključujući Oanej na rijeci Arat, koji je kontrolirao cestu koja je išla prema zapadu do Gencijeva kraljevstva među Labeate oko Skodre. U tom trenutku Persej je poslao svoje prvo izaslanstvo Genciju, koje se sastojalo od ilirskog izbjeglice Pleurata, zbog njegovog vladanja ilirskim jezikom i Makedonca Adeja iz Bereje. Oni su našli Genciju u Lissosu i obavijestili ga o Persejevim uspjesima protiv Rimljana i Dardanaca i njegovoj nedavnoj zimskoj pobjedi nad Penastima. Ilir je odgovorio da mu nije nedostajalo volje da se bori protiv Rimljana, nego samo novca. U tom pogledu to izaslanstvo. niti drugo koje je ubrzo pos i ano iz Stuberre, nije dalo nikakvo obećanje. U međuvremenu, rimskom zapovjedniku nije uspjelo ponovo osvojiti Uscanu, već je uzeo taoce među onim Penestima koji su izrazili svoju lojalnost, kao i među Partinima dalje na zapadu, među kojima su se njegove postrojbe stacionirale za vrijeme zime. Persej je nastavio svojim naporima da uključi Gencija u rat, po mogućnosti, govorilo se, uz nikakav izdatak iz njegove blagajne. Ilirski izbjeglica Pleurat podigao je l 000 19

Livije 40.42 (l SO pr. Kr.), 42.26 ( 1 72 pr. Kr.) i 4X; Polibije 29. 1 3, cf. Livije 44.30 (bratoubojstvo ).

186

pješaka i 200 konjanika među Penestima, koji su se 1 69 . pr. Kr. s uspjehom borili uz Makedonce osobito u obrani Kasandreje. 20 Rimska invazija Makedon�je 1 68 . pr. Kr. prisilila je kralja da obeća pomoć Genciju, čiji bi se brodovi mogli upotrijebiti u napadu na Rimljane. Spomenula se svota od 300 talenta i Persej je poslao svog pratioca Pantauha da se dogovori. U Meteonu su se dogovorili oko svote, a Gencije je prihvatio zakletvu kralja. Poslao je Olimpiona s delegacijom da pokupi novac, i ugovor je zaključen uz određeni obred u Diumu u termaničkom zaljevu. Izbrojena je 300 talenta iz kraljevske blagajne u Peli i Ilirima se dopustilo da ih obilježe vlastitim žigom. Predujam od deset talenta proslijedio se za Iliriju i kad je Pentauh to izručio, izvršili su na kralja pritisak da počne s neprijateljstvima protiv Rimljana. Kada je Gencije zarobio dva rimska izaslanika, koja je poslao Apije Klaudije u Lihnid, Persej je otpozvao ostatak pomoći u uvjerenju da je Gencije sada njegov saveznik, pa što bude.21 Apija Klaudija naslijedio je u Lihnidu pretor L. Anicije Gal, kojemu je dodijeljena odgovornost za operacije protiv Gencija. Izgleda da su Iliri planirali jedan od svojih uobičajenih pohoda s vojskom i mornaricom u pravcu Epidamna, i u Lissosu se sakupila vojska od 1 5 . 000. Nakon što je odvojio 1 000 pješaka i 50 konjanika, pod zapovjedništvom svog polubrata Kavarancija da se obračuna s Kavima, inqče nepoznatim, Gencije je napredovao prema jugu pet milja i nastavio je napadati Bassaniju, grad pod rimskom kontrolom. Anicije je bio stacioniran u Apoloniji, gdje je, pored rimskih snaga, bilo 2000 pješaka i 200 konjanika od Partina, kojima su zapovijedali vođe Epikad i Algal . Ono što se dalje dogodilo nedostaje u zapisima, ali izgleda da su Rimljani porazili ilirsku mornaricu, koja je poslana da napadne pravce opskrbe i priča se završava s Genc�jem opkoljenim u Skodri koji se nada da će ga Karavancije izbaviti. Kada se kralj konačno predao pretoru, rimska vojska umarširala je na sjeverni kraj jezera gdje je u Meteonu zarobila Gencijevu kraljicu Etlevu, njegova brata Karavancija i njegove sinove Skerdilaida i Pleurata i 20 Li vije 43. J X - 1 9 (U seana i Oaneum), Hammond 1 966 i 1 972, 43 f. ( = Kičevo). Frasheri 1 975 (U seana = Debar/Dihra), Kaca l 9X J (područje Dihre), Poli hije 2�. X-9 (izaslanstvo Genciju). 21 Livije 44.23 (ugovor u Diumu). Polibije 29.2

1 87

oslobodila zarobljene rimske izaslanike. Gencija su zarobili i poslali u Rim. Anicije, ostavljajući Gabinija da zapovijeda u Skodri, a G. Licinija da kontrolira Rhizon i Olcinium, krenuo je s vojskom prema jugu da napadne makedonske posjede u Epiru. Cijeli pohod trajao je samo 30 dana.22 Na kraju sezone, nakon što je ulogorio vojsku u zimsku vojarnu, Anicije se vratio u Iliriju, gdje je pet punomoćnika iz Rima došlo do Skodre. Sve vođe na područjima na kojima su se odvijale operacije, sazvane su da čuju što su odlučili Senat i rimski narod. Iliri će dobiti svoju slobodu i Anicije je počeo povlačiti posade iz svih gradova, citadela i uporišta. Ne samo sloboda, već i izuzeće od danka dodijeljeni su Issi, Taulantima, Pirustima i Dasaretima, kao i narodu Rhizona i Olciniuma jer su se svi oni pridružili rimskoj strani, dok je Gencije bio još neporažen. Slično je i Daorsima dodijeljeno izuzeće od plaćanja danka, jer su napustili Karavancija i s oružjem prešli Rimljanima. Pola takse koje su prije plaćali kralju, bilo je nametnuto Skodrenima, Dassarenima, Selepitanima i ostalim Ilirima. Naposljetku, slijedeći primjer rimske organizacije poražene Makedonije, Ilirija je bila podijeljena u tri provincije. Lokacija prve nije jasna, ali je vjerojatno bila na jugu oko Lissosa, druga je bila Labeatis, oko jezera, a treća leži na obali oko Rhizona, Acruviuma i Olciniuma.23 Brončani novac sličnoga tipa, koji su izdali Lissos i Labeati (slika 1 9c) možda pripada prvoj i drugoj od tih provincija, dok onaj Daorsa, iskovan po svoj prilici u Ošanićima, moguće da pripada trećoj . Slavlje pretorove pobjede nad Gencijem i Ilirima odigralo se u veljači 1 67. pr. Kr. , ali je donekle bilo u sjeni golemog spektakla nakon pobjede Emilija Paula nad Makedoncima, kojemu su Rimljani bili svjedocima prethodnog prosinca. Kako su mnogi primijetili, sve je bilo na nižoj razini, ali još uvijek prilično za slavlje potpune pobjede na kopnu i moru nad Ilirima, neprijateljem, koji je bio samouvjeren na svom području i u svojim utvrdama. U pobjedničkoj povorci nosili su se vojnički 22 23

Li vije 44.30-2. Li vije 45.26. H.Ceka 1 9H4, Hammond i Walbank 1 9X X .

1 88

barjaci Ilira, kraljevsko pokućstvo, 27 funti zlata, 1 9 srebra, 1 3.000 denara i 1 20.000 ilirskih srebrenih novčića. Ispred Anicijevih kola vodili su Gencija, njegova brata, njegovu ženu i djecu i nekoliko vodećih Ilira. Izdašne nagrade plaćene su saveznicima i floti, istih 45 denara, koliko se dalo rimskim građanima koji su služili u tom pohodu. Vojnici su bili dobrog raspoloženja za vrijeme slavlja, a o njihovu zapovjedniku pjevale su se mnoge pjesme. Pored zlata i srebra, plijen se sastojao od 20 milijuna sestercija za državnu blagajnu. Senat je odredio da Gencije i njegova porodica budu zatočeni u Spoletu, ali kada su se njegovi građani bunili, prebacili su ih u Iguvium u Umbriji. Narodima Korkire, Apolonije i Dirahija (Epidamn) darovano je 220 zarobljenih ilirskih lemba.24 Značajna naznaka helenskog utjecaja na Ilire nalazi se u novcu kojeg su kovali u 3 . i 2 . stoljeću pr. Kr. Sličnoga su obilježja kao oni novci koje su grčka naselja na jadranskoj obali kovala od četvrtog stoljeća nadalje. Njihova ograničena cirkulacija navodi na zaključak da su bili namijenjeni trgovini s domaćim Ilirima, prije nego s ostatkom grčkog svijeta. "Grčko-ilirski" novci su obično mali, grube izrade u bronci (srebro je rijetko, osobito prema sjeveru). Prednja strana obično ima sliku božanstva ili katkada vlađara, s božanskim oznakama - kao što su toljaga, Heraklov luk i strijela - na naličju. Drugi tipovi naličja uključuju poznate proizvode, žito, vino i lončarske posude, životinje poput koza, jelena i srna, slike plovidbe, uključujući i trgovce. Srebrni i brončani novci Dirahija i Apolonije učestali su u velikim brojevima ne samo uzduž obale, već i daleko u unutrašnjosti, osobito od kasnog petog stoljeća pr. Kr., dok nije prestaLo proizvodnja oko 1 00. pr. Kr. Cirkulacija novca iz Damastio:: uključivala je Dardaniju (Metohiju _i dolinu Morave) i iza njih, a na zapadu južnu jadransku obalu od Skodre do Splita. Taj raspored govori o modelu trgovine među južnim Ilirima, koja je bila manje usmjerena prema jugu (gdje su novci rijetki) nego prema središnjem Balkanu. To nadopunjuje arheološke dokaze za .

24

Anicijeva pobjeda: fnscriptiones fwliue XIII. dio J , str. 8 1 i 566. Livije 45.43.

189

i treća s natpisom " SKODRI-NON" (vidi sliku 1 9c) i druga s "od kralja Gencija". Novci Gencija su relativno rijetki u usporedbi s onima inače nepoznatog "Ballaiosa" ili "kralja Ballaiosa" (vidi sliku 1 9d), koji je, izgleda, vladao poslije 1 68. pr. Kr. u starom uporištu kraljice Teute, Rhizonu (Risan). Njegovi srebrni primjerci su rijetki, ali se brončani novci, bez kra�jevskog naslova, mogu naći u Hvaru, kako pojedinačno tako i u ostavama, a u Rhizonu u raznim serijama, koje nose kraljevski naslov. Novce Ballaiosa na široko su falsificirani u tom području, ponekad tako grubo da su nerazgovjetni. Rhizon Je također proizvodio srebrne i brončane novce, od koji su neki prikazivali makedonski štit, koji se datira oko 2 1 1 - 1 97. pr. Kr. Dva druga novca ilirskih naroda smještaju se u razdoblje poslije 1 68. pr. Kr. Daorsi su proizvodili one s natpisom DAORSON, s galijom na naličju. Oni su ZIVJell oko Stolca, blizu doline Neretve u Hercegovini, a njihova tvrđava u Ošanićima pokazuje znakove grčkog utjecaja. Naposljetku, novci s natpisom "LABIATAN" proizvodili su Labeati iz Lacusa Labeatisa (Skadarsko jezero) (vidi sliku 1 9e) i , poput ranijih primjeraka i z Skodre, nose n a naličju galiju, tu tradicionalnu sliku helenističke Ilirije. 27

prekid u trgovačkim vezama između Ilira i grčkog svijeta poslije sredine petog stoljeća pr. Kr.25 Jedan od prvih kovanih novaca, što su ga izdali jadranski Grci, obavijen je određenim velom tajne. Grad po imenu He­ rakleia kovao je brončane novce po sirakuškom standardu, koji je lokalno cirkulirao u četvrtom stoljeću pr. Kr., ali lokaciju tog grada treba još pronaći. Najčešće se danas govori o predjelu oko Splita i o otoku Korčuli. Slično, izgleda da su se negdje na otoku Hvaru proizvodili novci sa natpisom DIM ili DL od kojih su mnogi bili prekovani novci drugih gradova. Novci kolonije Pharos na istoimenome otoku i Isse na otoku Visu svjedočili su o određenoj domaćoj samoupravi . Poznati su srebrni i brončani primjerci sa Pharosa u apoenima od jednog cijelog, pola, četvrtine i šestine. Otprilike 1 6 tipova isejskog novca počinje sredinom četvrtog stoljeća serijom "Ionio", što je ili ime domaćeg junaka ili suvremenog vladara, ako nije uputa na osobu po kojemu je nazvan Jonski zaljev. 26 Prvi ilirski vladari, za koje se zna da su kovali novac, bili su kralj Monunije i njegov nasljednik Miti, u ranom trećem stoljeću pr. Kr. Najproduktivniji bio je Gencije, čija je blagajna od 1 20.000 komada srebrnjaka, kao što smo gore vidjeli, prenesena u Rim poslije njegovog poraza 1 68 . pr. Kr. Dvije njegove kovnice locirane su u Skodri i Lissosu, a njegovi su se novci kovali i u Dirahiju. Tu se kraljevski naslov ne pojavljuje na srebrnom novcu, a ime Gencije, koje nije neobično u Dirahiju, možda ne pripada kralju nego lokalnom magistratu, iako je zabilježeno oko 30 do 40 primjeraka bronce s natpisom "od kralja Gencija" . Novci u Lissosu, s grčkim natpisom "LIS SITAN" (vidi sliku 1 9a). počinju s neovisnim izdanjima pod makedonskim utjecajem (e. 2 1 1 - 1 97. pr. Kr.) , a slijede ih izdanja Gencija s galijom na naličju (vidi sliku 1 9b) i treća serija iz razdoblja poslije kraljeva uklanjanja. Novci iz Skodre raspoređuju se u tri slične grupe, prva 25

Dukat i Mimik 1 976, H.Ceka 1 972a, 1 972b (ostava Bakerr iz

e.

26

D.Rendić-Miočević 1 970a (Ionio), J 976b, Bonačić-Mandinić 1 9X7 (Pharos).

27 Monunije: D.Rendić-Miočević J 1 98 8 , 567 (misli se na Peneste)

221

blizu usca Neretve, što je bila ishodišna točka za pohod na Delmate. Malo prije Rimljani su bili došli u posjed Salone, blizu modernog Splita, što je možda konačno osiguralo rimsku kont­ rolu obale između Istre i Makedonije. Do tog su se vremena brojni Rimljani počeli naseljavati uzduž dalmatinske obale, kao trgovci i farmeri, iako dodiri s domaćim stanovništvom, osobito s Delmatima, · često nisu bili prijateljski. Doznajemo, da je u vri­ jeme Cezara Narona postala bogato trgovačko središte: Cicero je tu ušao u trag jednom od svojih odbjeglih robova, ali njegov prijatelj, rimski guverner, mogao ga je jedino izvijestiti ( l l . srpnja 45. pr. Kr.) o bjegunčevu bijegu među ilirske Ardijejce (Cicero, Pisma prijateljima 5.9). Postojanje Ilirika pod posebnim zapovjedništvom potvrđeno je izmjenom prokonzula u desetljeću nakon Cezarove uprave, ali se sjeverni Jadran, uključujući Liburne smatrao proširenjem cisalpske Galije (dolina Po). Pripajanje Ilirika sjeverno od Drine zapadu, dok je većina južnih Ilira, u privinciji Makedoniji, naginjala istoku, otkriva se u pod­ jeli rimskog svijeta između Oktavijana i Antonija u Brindiziju 40. pr. Kr. Kada je Antonije dobio istok, a Oktavijan zapad, točka razdvajanja utvrdila se je u Skodri. Gotovo neposredno nakon toga, Asinije Polio dobio je naredbu od Antonija da napadne ilirske Partine u dolini Shkumbina.28 Nakon poraza Panonaca 1 4- 1 8 . pr. Kr., Ilirik je došao pod zapovjedništvo Cezara Augusta. Granica s Italijom bila je određena na rijeci Arsiji (Raša) u istočnoj Istri, postavljajući tako Liburne u novu provinciju, ali ostavljajući Venete i Histre u Desetu regiju Italije. Gubitak povlastica nekih domaćih zajednica na sjevernom Jadranu, kao posljedica tog svođenja na pro­ vincijski status možda se pokušala nadoknaditi odobravanjem "italskog statusa" izdvojenim grupama među Liburnima. Kada su se Panonci konačno pokorili 9 . god. po. Kr., golemo područje Ilirika, koje je pod Tiberijom Cezarom držalo dvije konzularne rimske vojske, bilo je podijeljeno uzduž južnih crta doline Save između Dalmacije i Panonije, kakav je raspored ostao nepromi­ jenjen sljedeća tri stoljeća. Koliko mi možemo razabrati, istočna

granica Ilirika išla je iz nekog dijela donje Save zapadno od v Beograda, dolje do planine Scarda (Sar planina), zapadno od Skopja. Iako je njena crta daleko od izvjesne, malo je sumnje da su Dadanci najvećim dijelom bili isključeni iz Ilirika i da su postali dio provincije Mezije, koja je organizirana za vladavine Klaudija (41 -54. god. po. Kr.). Poslije poraza Skordiska rano u prvom stoljeću pr. Kr., Dardanci se pojavljuju kao neugodni susjedi rimske Makedonije, pa je sedamdesetih godina rimska vojska povela rat protiv njih s izuzetnom surovošću. Njihovo konačno podvrgavanje Rimljanima možda se dogodilo kada je Makedonijom vladao Antonije (40-3 1 . pr. Kr.), iako je njegov suparnik Oktavijan vjerojatno uništio bilo kakav zapis o tom postignuću. Nakon što je uspostavljena pod Klaudijem, provincija Mezija proširila se iz bazena Skopja u gornjem Vardaru na jug do Dunava gore i do ispod Željeznih vrata na sjeveru.Z9 Iako se termin Ilirik nastavio upotrebljavati kao zemljopisni, a kasnije i politički regionalni izraz, on se nije ponovo pojavio kao administrativni naziv, sve do Diklecijanove reorganizacije krajem trećeg stoljeća po. Kr. Tada su ilirska područja Panonije bila uključena u nove provincije Savije, na jugozapadu i Panoniju Secundu, na jugoistoku. Dalmacija je bila nepromijenjena, osim zanimljivog odavajanja područja oko Skadarskog jezera - što je odgovaralo starom ilirskom kraljevstvu - da bi se fonnirala nova provincija Praevalitana zasnovana na ilirskim bo-radovima Skodri, Lissosu · j Dokleji. Dok su Dalmacija. . i panonske provincije bile grupirane u Pan::nsku diacezu, �asmJe _ Ilirik, Praevalitana je bila smještena u MeZlJSku dwcezu na 1stoku. Tu se pojavljuje staro ime Dardanija kao nove provincije obrazovane od Mezije, zajedno s Mezija Prima, Dacia (ne Trajanova stara provincija već nova Aurelijanova tvorevina), Epirus Nova, Epirus V etus, Makedonia, Thessalia i Achae�. "Novi Epirus", obrazovan od ranije Makedonije, odgovarao Je staroj Iliriji, smještenom oko Dirahija i �P?lonije. l! ti� razmještajima može se čak vidjeti nešto od traJmh veza mJe�ta � . naroda koje su jednom držale zajedno kraljevine MakedomJU 1

28

29

Wilkes 1 969, Deniaux 1 988 (Ciceronove veze u Iliriku).

222

Kasije Dion 54.34, Plinije NH 3 . 1 39 (italski status), M6csy 1 974 (Ilirik i Mezija).

223

Iliriju, koje je u tim svojim promjenama dobro razumio jedan od najvidovitijih rimskih imperatora. Kad je jednom ponovo vraćen na kartu, ilirik postaje poznato ime u povijesti četvrtog stoljeća po. Kr. Velike terenske vojske koje su se stvorile za dugotrajne vladavine Konstantina I. (306-337. po. Kr.) ubrzo su uspostav­ ljene kao područne snage .kojima su zapovijedali grofovi (comi­ tes) i maršali (magistn). Slično su se identificirali i pretorijanski prefekti, sada stalni tajnici carske uprave. Pod Konstantinom diaceze Panonije, Mezeje i Dacije bile su ujedinjene pod Pre­ fekturom Ilirik, što je ustrojstvo koje se, uz male promjene, nastavilo do podjele Carstva između sinova Teodozija I. 395. po. Kr.3o Krajem prvog stoljeća po. Kr., pozornost rimskih vojski u Iliriku skrenula je od Panonaca prema slobodnim narodima s onu stranu rijeke Dunava, koja je tada određena kao sjeverna granica Carstva. Dok nije došlo do te promjene, bivši konzuli koji su postavljeni da upravljaju ilirskim provincijama, bili su iskusni zapovjednici koji su se često zadržavali na svojim položajima nekoliko godina. Oporezivanje je bilo jedno od najstrožih obi­ lježja rimske vladavine i za to je bio odgovoran carski agent (procurator Augusti) koji je, do flavijskog razdoblja, ostao od­ govoran za Dalmaciju i Panoniju zajedno. Posredni porezi, carine, dražbe, manumisije robova itd. bili su odgovornost raznih poreznih ureda u kojima su radili carski robovi i oslobođeni ljudi. Većina podunavskih zemalja pripadala je poreskom okrugu Tiirika (Publicum portorii JllyriCI) koji se kontrolirao iz Poetovija (Ptuj na Dravi) u Panoniji.31 Legije, koje su osvojile Ilire, pripadale su novoj profe­ sionalnoj rimskoj vojsci koju je stvorio August u godinama nakon Akcija, tako što je svaki novak služio točno utvrđeni rok, koji se kasnije ustalio na 25 godina sa sigurnom nagradom po završetku službe. Svaka se legija sastojala od više od 5000 pješaka, dobro naoružanih, i vrlo uvježbanih rimskih građana. Sedam ih je bilo smješteno u ilirskim provincijama, tri u Panoniji i po jedna u Dalmaciji i Meziji. Te strahovite postrojbe pratile su pomoćna

konjica i pješadija, koje su u početku bile etničke jedinice iz raznih provincija Carstva, koje su nakon sličnog roka službe bile nagrađene rimskim građanstvom. One su bile pokretljivije i fleksibilnije nego legije i često su bile raspoređene na većim cestovnim raskrižjima sa zadatkom da paze na domaće ljude u tom području. 32 Djelotvorna kontrola nad Ilirima u njihovim šumama u uskim dolinama postigla se jednim od najizrazitijh rimskih izu­ ma: velikom vojnom cestom. Prva je bila poznata Via Egnatia sagrađena preko nove provincije Makedonije od Dirahija do Thessalonike (Soluna) kasnih 1 40-tih godina pr. Kr. pod prokonzulom Gn. Egnatijem. B ila je označena miljokazima na razdaljini od 535 milja sve do granice između Makedonije i Trakije na rijeci Hebro (Marica). Sve dok nije otvorena sjevernija cesta preko Ilirika pod Augustusom, Via Egnatia bila je glavna rimska veza sa carstvom na istoku i uzduž nje su se vodili građanski ratovi, koji su uništili Republiku i doveli do vladavine careva. Poslije poraza Panonaca 9. po. Kr., izgrađeno je nekoliko cesta preko dinarskih grebena, što je ogromni građevinski pothvat, kojemu još nema premca ni u suvremenim vremenima, iako su kao radna snaga mogli poslužili domaći robovi. Pet ih je bio dovršeno, dvije 1 7 . po. Kr., a tri 20. po. Kr., a sve su počinjale u Saloni, iz koje se je upravljalo novom provincijom Dalmacijom. U isto vrijeme panonske legije bile su zaokupljene radom na glavnom panonskom prometnom pravcu između Italije i srednjeg Dunava, iako pod uvjetima koji su ih naveli na pobunu 14. po. Kr. Drugo sredstvo, koje su Rimljani upotrebljavali da bi učvrstili svoju vlast na osvojenim područjima, bila je kolonijalna naseobina Rimljana na zemljama, koje su zaplijenili domaćim ljudima. Provjerena na talijanskom poluotoku, ta ustanova ubrzo se uspješno upotrebljavala u prekomorskim područjima kao što su Galija, Španjolska i Afrika. U kasnim danima Republike, kolonije, kako u Italiji tako i preko mora, postale su način na koji su vodeći zapovjednici nagrađivali svoje veterane, a taj je sustav kasnije usavršio August i njegovi nasljednici. U ilirskoj su

30 V. Popović I 'IX4 (Praevalitana i Epirus Nova). Šašel I 'IX'i.

32

31

224

·

M6csy l '174 (Panonija i Mezija), Wilkes l '16'1 (Dalmacija).

225

Makedoniji kolonije bile osnovane u Byllisu i Dirahiju (vidi slike 24a i 24b) za vrijeme građanskih ratova. I�gleda da je na dalmatinskoj obali nekoliko postojećih rimskih naseobina bilo ojačano i organizirano kao kolonije, uključujući Salonu, Naronu i Epidaur, Jader i Seniju. Na obali Istre kolonije su se osnovale u Puli, Trstu i Poreču. Popis rimskih naseobina uključuje neke od starih središta ilirskog kraljevstva, Risinium (Rhizon), Acruvium, Butua (Bouthoe), Olcinium, Skodru i Lissos. U početku su u tim mjestima vladale obitelji koje su vukle podrijetlo od naseljenika, ali unutar dvije ili tri generacije moglo se naći i domaće Ilire među gradskom aristokracijom. Kasnija generacija rimskih kolonija, često osnovanih blizu lokaliteta na kojima su bile baze legija, imala je za svrhu primiti veterane koji su bili otpušteni od legionarske službe. Ti novi gradovi uključivali su Emonu, Savariju i Poetovio na panonskom glavnom putu, Sisciju i Sirrnijum na oba kraja doline Save, Aequum među Delmatima u Dalmaciji i Scupi (Skopje) među Dardancima u Meziji33 Iako su počeci rimske vladavine bili označeni svirepošću, ona se na dugi rok nije pokazala stražom od vladavine koju su trpjele druge zajednice sličnog obilježja bilo gdje drugdje u Carstvu. Nije bilo dubokog uzroka duhovnoga otpora kao onoga koji je vodio porazu i kasnijem rastjerivanju Židova dvije gene­ racije kasnije. Ipak, malo je bilo izgleda da će Rimljani biti u stanju pozdraviti uključenje pomirene domaće aristokracije u vladajući poredak njihova carstva, kao što se pokazao slučaj u Galiji i Š panjolskoj. Tamo je rimski zapovjednik ovako izlagao potrebu za rimskom vladavinom, kada su neki plemenski vođe bili namamljeni da se pridruže nasilnoj pobuni: "Stabilnost među nacijama ne može se održati bez vojski, niti vojske bez plaće, niti plaća bez poreza. Sve se među nama jednako dijeli. Vi često osobno zapovijedate našim legijama i osobno upravljate ovim i drugim provincijama. Odvajanje ili isključenje ne dolazi u ob-

a)

b) 33

Š ašel 1 977c (vojničke ceste); Via Egnatia: Hammond ! 972, l 974b, Walbank 1 977, Ceka i

Papajani 1 9 7 1 (dolina Shkumbina), Janakievski 1 976 (zapadno od Herakleje), Bojanovski 1 974, 1 97!\ (Dalamcija), Nikšić 1 9R 3 (Livno, Glamoč, Duvno); kolonije: Wilkes 1 969

Slika 24. Likovi na nadgrobnim spomenidma Iimske kolonije Dirahija, L stoljećepo. Kr. (a) Bivširob CaedHus Laetus (''Sretan ") (b) Domitius Sardnator ("Krpač odjeće ") j njegova žena Titia

(Dalmacija), M6csy 1 974 (Panonija i Mezija).

226

227

zir" (Tacit, Povijesti 4.74). To se mora usporediti s drugom jednom analizom rimske vladavine. Kada je Tiberije pitao Batona, vođu Panonaca, zašto se njegov narod pobunio, on je, kaže se, odgovorio: "Vi ste Rimljani krivi zbog toga; jer ste poslali za čuvare vaših stada, ne pse ili pastire, već vukove" (Kasije Dion 56. 1 6).34 Rimljani su bili spremni dozvoliti maksimalni mogući stupanj samostalnosti bezopasnim bivšim neprijateljima. U prip­ remama za uspostavu nove provincije, Rimljani bi obično raspustili bilo kakvo postojeće političko udruženje, ligu ili savez koji su postojali iznad osnovne jedinice grada ili plemena. U slučaju potonjih bi ostale nedirnute ustanove pogodne u zaštiti protiv vladavine gomile, koje bi se onda upotrebljavale za skupljanje poreza i za održavanje reda na lokalnoj razini. Osim u Liburniji, nije bilo postojećih ilirskih gradova-država na koje bi se mogla primijeniti takva politika, pa su domaće ilirske zajednice (civitates) bile grupirane u sudske skupštine (con ventus) sa sjedištem u nekima od glavnih obalnih gradova, gdje su one morale ostvarivati svoje službene i zakonske potrebe. Takva jedna organizacija već je postojala u Cezarovo vrijeme, kada se od 89 zajednica tražilo da pristupe u Naronu. Rimska organizacija Ilirika dovela je do mnogih promjena među domaćim zajednicama: neke su bile spojene da se oblikuju veće jedinice pogodnije za upravljanje, dok su druge, uključujući neke dobro poznate panonske narode, bile pqdijeljene. Historia naturalis (3 . 1 42-3) Plinija Starijeg, dovršena 70-tih godina po. Kr., pribavlja popis naroda u Dalmaciji zasnovan na službenim knjigama, jer su oni bili gmpirani u tri konventa i s ukupnim brojem dekurija za svaki civitas kao oznaku veličine. Taj rimski izraz rimski su službenici, možda, izjednačili s određenom potpodjelom unutar naroda, bilo sa srodnom grupom ili seoskom zajednicom. Dva konventa sa sjedištem u Saloni i Naroni ukjučivala su imena nekoliko dobro poznatih naroda, ali mnoga su sasvim nova, i proizlate iz spajanja

34

lako su neki Panonci poznavali rimski "disciplinu, jezik i pismo", Ve1ije Patercul. M6csy 1 983.

Compem!ium Rim.>ke povijesti 2 . 1 1 0,

228

ili podjela koje su određivali predstavnici, najvjerojatnije vojni službenici, provincijskog guvernera.35 Konvent Scardone, najmanje od tri, uključivao je Japode i 14 zajednica Liburna. U konventu Salone najveća grupa bili su Delmati, s 342 decurije. U konventu Narone 1 3 zajednica uključivala je nekoliko grupa koje ·su stvorene spajanjem mnogo većeg ukupnog broja u prijašnjem konventu Narone. Ardijejci, ili Vardeji kako su ih Rimljani poznavali, "nekada napasnici Italije" a sada svedeni na pukih 20 dekurija, i Daorsi ili Daversi, sa 1 7 dekurija, još uvijek su zadržali svoj identitet južno od Neretve. S dmge strane, Deremisti (30) bili su stvoreni od nekoliko manjih grupa u blizini nove rimske kolonije, koja je uspostavljena u Epidauru (Cavtatu blizu Dubrovnika). Nekoliko naroda koji su činili jezgru ilirskog kraljevstva, uključujući, kako Plinije (NH 3 . 144) ističe, Ilire "točno tako nazvane" (proprie dict1), spojili su se da bi stvorili zajednicu Dokleata s 33 dekurije, čije je središte na ušću rijeka Zete i Morače postalo rimski grad u flavijevska vremena. Na sličan se način postupalo s Panoncima iz bosanskih dolina s onu stamu dinarskih planina. Tu su zajednice bile veće, nego one blizu obale. U konventu Salone bili su Ditiom (239 dekurije) jugozapadne Bosne, Mezeji (269) iz dolina Sane i Vrbasa, i Sardeati (52) oko Jajca i Deuri (25) oko Bugojna, oba u dolini Vrbasa. Dalje na istok, strahoviti Dezitijati iz središnje Bosne zadržali su svoje ime. Veliku pobunu iz 6. po. Kr. vodio je njihov vođa Baton i relativno nizak ukupni broj od 1 03 dekurije vjerojatno odražava njihove teške gubitke u to vrijeme. Jedna od njihovih tvrđava, kaštel Hedum, bio je cilj vojničke ceste izgra­ đene iz Salone poslije kraja rata 9 . po. Kr. Narensi ( 1 02) iz istoga konventa vjerojatno su dobili ime po rijeci Naron/Narenta (Neretva) i bili su možda gmpa zajednica uzduž njenog srednjeg i gornjeg toka. Razlog zbog kojega se Pirusti ne pojavljuju među Plinijevim popisima može se objasniti opaskom Velija Paterkula, oficira u rimskoj vojsci i svjedoka panonske pobune: "jer Pemsti i 35

M6csy 1 974, 69-70 (vojna uprava).

229

Dezitijati, dalmatinska plemena koja su bila gotovo nepobjediva uslijed položaja njihovih uporišta u planinama, njihovog ratničkog raspoloženja, njihovog divnog znanje borbe i, iznad svega, uskih prolaza u kojima su živjeli, bili su konačno pokoreni, i to ne od nekog generala već snagom oružja samog (Tiberija) Cezara, i to tek onda kada su bili gotovo svi iskorijenjeni" (2. 1 1 5). Pirusti, koji su nastanjivali visoke doline jugoistočne Bosne i sjeverne Crne Gore, bili su, izgleda, podijeljeni između Kerauna (24 dekurije), čije ih ime, što potječe iz grčkog izraza za "munju" , povezuje s visokim planinama, Sikulota (24), Glintidiona (44) i Sirtara koji su boravili uzduž granice s Makedonijom. Dindari na sjeverozapadu Bosne locirani su prema zapisu jednog od njihovih vođa (principes) u dolini Drine. Ostaje neizvjesno da li su oni, zajedno s Celegerima iz Mezije, bili stvoreni od jednom moćnih Skordiska. 36 Manje se zna o Ilirima u provinciji Panoniji, a Plinije ne pribavlja nikakve detalje o organizaciji konventa ili o relativnoj snazi prema broju dekurija. On imenuje sljedeće zajednice: uzduž rijeke Save, nizvodno, Katari, Latobici, Varciani, Colapiani, Oserijati, Breuci, Amantini i Skordisci; niz Dravu, Sereti, Serapili, Jasi i Andizeti; i niz Dunav, Boji, Azali, Eravisci, Herkunijati, Andizeti, Komakati, Amantini i Skordisci. Između Serapila i Boja živjeli su Arabijati. Neka od tih imena pripadaju narodima poznatim prije osvajanja, uključujući sljedeće: Boji, Breuci, Andizati, Skordisci i Latobici. Drugi se izvode iz imena mjesta, Komakati iz Comacum (Sotin na Dunavu iznad Beograda), Varcijani iz Varceje i Oserijati iz srednje Save, ili iz imena rijeka, Colapiani iz Colapis (Kulpa) i Arabijati iz Arabo (Raab). U dolini Save snaga nekada ratobornih Breuka i Amantina razbijena je na manje grupe, kao što su Komakati na donjoj Savi i Oserijati i Kolapiani zapadno od Breuka. Možda su ilirski Azali bili deportirani prema sjeverozapadu iz doline Save da žive među keltske Boje i Eraviske na Dunavu. Kad se uzmu u obzir te lokacije, dokazi osobnih imena pomažu identificirati ilirske 36

Wilkes 1 969.

230

zajednice u južnoj Panoniji. Katari oko Emone imaju imena venetskog podrijetla i možda su grupa Kama. Osim Latobica i Varciana, čija su imena keltska, zajednice Kolapiana, Jasa, Breuka, Amantina i Skordiska bili su ilirski. Malo je poznato o zajednicama u Meziji. Na jugu su Dardanci ostali jedinstvena grupa, dok je zajednica Celegera na sjeverozapadu možda novo­ stvorena od Skordiska.37 Tako su Iliri iščezli u Rimskom carstvu. Kada idući put čujemo za njih oni su rimski Iliri, vojni zapovjednici i carevi koji odbijaju osvajače i ponovo grade Carstvo. Prije nego što stig­ nemo do tih značajnih događaja, možemo se zaustaviti da pobliže pogledamo Ilire u razdoblju kada su usvajali bogatije i raz­ novrsnije materijalne kulture grčko-rimskog svijeta. Trajniji ostaci iz rimskih vremena mnogo nam govore o životu među Ilirima i, uzeti zajedno s dokazima iz predrimskog doba, pružaju nam najkasniji pogled na Ilire u vrijeme, kada su počeli gubiti mnogo od svog identiteta unutar identiteta Univerzalnog Rima.

37

M6csy 1 974. Dušanić 1 977a (Amantini), Mirdita 1 976 (Dardani).

23 1

•

8

ŽIVOT I S MRT MEĐU ILIRIMA

Način života 1

U jednoj sceni rimske komedije "Komad od

tri

novčića" ( Tii­

n�r_nmus� uvodi se stranac ovim riječima: "Doista, taj čovjek je tip

gljive; njegova glava cijelog ga pokriva; po izgledu, to je llir; dolazi ovdje s tom odjećom" (stihovi 85 1-3). Važno je zabilježiti da j� dr�� a�ič�r �laut potekao iz Sarsine u Umbriji na istočnoj obali ItaliJe 1 VJeroJatno mu je bio poznat "ilirski izgled", kako on to izražava (Hiluiica facies), osoba koja nosi široki šešir (causea) u makedonskom stilu. Više od četiri stoljeća kasnije, povjesničar Herodian govori s visoka: "Panonci su visoki i jaki, uvijek spremni na borbu i gledaju opasnosti u oči, ali su sporoga uma" (2.9). To je, izgleda, bilo opće rimsko stajalište o njihovim dunavskim podanicima, dobri momci, ali najbolje da ih se drži na odstojanju, u vrijeme kada su oni predstavljali neugodnu pri­ sutnost u glavnom gradu i oko njega, nakon pobjede Septimija Severa u građanskim ratovima krajem drugog stoljeća po. Kr. U pogledu fizičkog karaktera, dokazi kostura iz pretpo­ vijesnih groblja govore samo o prosječnoj visini (muškarci 1 .65 m, žene 1 .53). Možda se ne bi moglo s mnogo pouzdanosti po­ kušati identificirati ilirski antropološki tip kao nizak i tamne kože sličan suvremenim Albancima. Niti bi se s manje opreza moglo 1

Stipčević l Y77a.

232

smatrati autentičnima prikaze poraženih Ilira, kako su ih klesali rimski kipari, kao što je trofej iz Tilurija ili odlomak carskoa b kipa IZ Pule. Moglo bi se s pravom pretpostaviti da portret na nadgrobnim spomenicima prenosi autentičnu sličnost umrlog. Ipak, koliko god bio vjeran u pogledu odjeće, frizure i nakita, slika lica bila je izložena modi i stereotipu koji su se širili iz sre-dišta Carstva. Neki Iliri bili su očito dobro izbrijani, a njihove britve nađene su u njihovim grobnicama. Strabon nam govori da su Iliri tetovirali svoja tijela, a igle s drvenim ručkama pogodnim za tu svrhu poznate su iz Glasinca i Donje Doline. Ostavljajući po strani Strabonove opaske o prljavim navikama Dardanca, malo je toga po čemu bismo mogli suditi o općem stanju zdravlja ilirskog stanovništva. Procjene o životnom vijeku, muškaraca 39 a žena 3 6 godina, prema ostacima iz Sv. Lucije, mogu vrijediti samo za tu naseobinu, dok se izvođenja iz datuma smrti datim na nadgrobnim spomenicima danas smatraju nepouzdanima. Život je oduvijek bio težak u ilirskim krajevima, a bezbrojni ratovi otpora protiv napadača svjedoče o žilavosti njihovih stanovnika. U prvom stoljeću pr. Kr. učeni Rimljanin Terencije V aron, koji je iz prve ruke poznavao Iliriju, opisuje kako su ilirske žene rađale s minimalnim prekidom svog rada u polju, "držeći novorođene bebe u svome naručju kao da su ih našle, a ne rodile" (De Re Rustica 1 . 1 0)_2 Za mnoge Ilire poljodjelstvo je bilo manje važno od sto­ čarstva, lova i ribolova. Poljodjelstvo je bilo uspješno u većim dolinama gdje su naseobine pokraj rijeka pružile određenu koli­ činu organskih ostataka. Potvrđeni urodi u mjestima poput Ripa­ ča i Donje Doline uključuju, pšenicu, zob (koja se upotrebljavala za pravljenje piva), proso i povrće (grah, grašak i leća). Domet vitikulture mađu jadranskim Ilirima prije dolaska Grka ostaje neizvjesnim. Drevni pisci smatraju da Iliri nisu bili naučili obrađivati vinovu lozu, iako su sjemenke grožđa pronađene u dvije gore spomenute naseobine, kao i u Otoku na gornjoj Cetini. 2

Podaci o kosturima: Stipčević l Y77a. 262 bilješka 5; Podaci iz A lbanije: Poulianth l Vanje u Albanij i ) , Suić 1 976a, pogL 2 (fizička evolucija i lirskih nase-obina).

240

Slika 26. Četiri muška lika na nadgrobnom spomemku iz Zenice. Bosna, IV stoljećepo. Kr.

reljefu iz Livna među Delmatima. Među raznim uskim kapama, poznata balkanska kapa (albanska qeleshe) pojavljuje se na reljefu iz Zenice. Pojavljuje se i čunasta krznena ili kožna kapa (slavenska šubara). Izvanredno pokrivalo koje su nosili Japodi iz Like ne može se ni s čim usporediti, osim s nekim kacigama u predjelu Dolenjske u Sloveniji. Kožnati mokasin bio je ilirska obuća koju su Slaveni naširoko usvojili (opanci). Razni njihovi 24 1

tipovi pojavljuju se na japodskoj žari, moguće iz petog stoljeća pr. Kr. i na rimskom spomeniku iz Tilurija. Oni su bili napravljeni iz jedne jedine kožnate plohe s vrhom okrenutim prema nozi, a vezivale su se kožnatom uzicom oko gležanja. 12 Odjeća ilirskih žena, koja je bolje predstavljena na spo­ menicima iz helenističke i rimske ere, podrazumijevala je tri ele­ menta: podsuknju koja je dosezala obično do stopala, gornji dio i ogrtač. Ova prva imala je dugačke rukave, ali se inače nije mnogo razlikovala od muške tunike. Na nekim su prizorima žene prikazane kako nose samo tu odjeću kao i dio bez rukava pričvršćen na ramenima kopčama i s pojasom oko struka. Druga odjeća za ogrtanje usko je prianjala u gornjem dijelu, ali je u donjem bila potpuno naborana i u obliku zvona. Ta je haljina uobičajena na nadgrobnim reljefima iz rimske ere, a također je i nošnja ženskih božanstava, kao što su Dijana i Nimfe, iako je nose i plesači na ranim japodskim žarama (peto do četvrto stoljeće pr. Kr.). Jedna verzija te ilirske haljine preživjela je u sjevernoj Albaniji i u području Kosova. ilirske žene prikazuju se i s ogrtačem s kukuljicom na reljefima iz sjeverne Albanije (Krotine blizu Berata) i Livna među Delmatima. Neki drevni izvori spominju liburnski ogrtač s kukuljicom (cucullus Libumicus). Ilirske žene prikazuju se također kako nose raznovrsne balkanske šalove za kosu, s privezanim ili neprivezanim krajevima. Češći su šalovi koji su pokrivali glavu i ramena, već opisani na situlama iz ranog željeznog doba iz Dolenjske. 1 3 Među predmetima domaćeg života ne pojavljuju se po­ sebni tipovi ili oblici ilirske lončarije. Najbolji lončarski pro­ izvodi bile su grobne žare, često bogato ukrašene bojom, reljefima ili urezivanjem. Iliri su nastavili proizvoditi svoju lončariju ručno sve do rimskih vremena, osim na sjeverozapadu i jugu gdje su dodiri s Italijom i Grčkom vodili upotrebi lončarskog kola. Nisu 11 Stipčević J 977a 86-90, Č remošnik I 963, I 964 (domaća odjeća na rims-kom reljefu u Bosni i Hercegovini), Isidor iz Sevilje, Etymologije 1 9.22, 9 (dalmatika), Teržan 1 984b (odjeća i društvo), Gjergji 1 9 7 1 (albanska tra-dicija ilirske odjeće), Juhani 1 970. 13 Čremošnik J 963, J 964. Teržan J 984b, Drechsler-Bižić J 968 (japodska pokrivala za glavu), Kornata 1 984 (Reljef iz Dirahija ilirske Kleitije sa šalom za glavu).

242

postojala središta proizvodnje na veliko, a malo poznatih keramičkih peći dokaz je da su oni proizvodili samo za potrebe vlastite naseobine. Proizvodnja i upotreba metalnih alata ostala je najvećim dijelom ograničena na sjeverozapadne zajednice, gdje je talijanski utjecaj unio proizvodnju kablica (situlae) i kotlova. Inače su metalne zdjele, poput onih u grobnicama u Glasincu, dolini Mat i Trebeništu, bili grčki uvoz. Upravo kao što je slučaj s lončarijom, tako nije bilo ni izrazito ilirskog tipa sjekire, najvjerojatnije najuobičajnijeg radnog oruđa pronađenog u njihovim naseobinama, napravljenog od kamena, bronce i željeza. Izrazit tip poznat u Istri i Sloveniji, duga brončana sjekira s jednom oštricom ponekad ukrašena tamo gdje je uvučena ručka, imala je prije svrhu za borbu nego za domaćinsku upotrebu. Drugi česti alat bilo je dlijeto, od teškog kamena ili drva upotrebljavanog sa čekićem, do onih s raznim tipovima ručke za rezanje drva. 1 4 Iliri su upotrebljavali tradicionalni sedleni žrvanj za mljevenje svog žita, tako da se zrno raširilo po konk:avnom ka­ menu i onda ga se mrvilo manjim ovalnim kamenom, koji je sta­ jao iznad. Neke zajednice još su uvijek upotrebljavale taj žrvanj u rimskom razdoblju, ali su dotad mnogi usvojili djelotvorniji žrvanj na okretanje (mola versatilis), koji su vjerojatno prvi uveli Grci. Mlin se sastojao od šireg donjeg okruglog kola s kon­ veksnim vrhom (meta) pričvršćenim u drveni stalak, na koji je bio smješten konkavni gornji kamen ( catillus). Taj je imao otvor na vrhu u koji se sipalo zrnje a mljevena pšenica izlazila je sa strana. To oruđe ostalo je u upotrebi među mnogim balkanskim zajednicama sve do suvremenih vremena. Nema tragova da su Iliri upotrebljavali mlin na vitlo koji je pokretao magarac, kao što je pronađeno u nekim rimskim naseobinama. Mnoge od poznatih ilirskih kuća sadržavale su peći ili ognjišta za pečenje kruha, na primjer, u Donjoj Dolini. Slavenska metoda pečenja kruha s upotrebom teškog poklopca od ilovače (peka) koji se grijao i ·

14 Kornata 1 97 1 a (keramičke peći blizu Kuc i Zia blizu Korcea), Anamali 1 9ll8 (izrada svjetiljki u Byliisu), Vinski-Gasparini 1 968 (izrada brončanih vedara u sjevernih Ilira). Puš 1 976 ( impregnacija keramike sa smolom od kore od bukve), Stipčević 1 960-l (ilirski alat).

243

postavljao iznad tijesta na kaminu naslijeđena je od Ilira, kako pokazuje cijeli jedan primjerak pronađen u Ripaču blizu Bihaća.15 Među osnovnim oruđem u stočnom gospodarstvu, Iliri su upotrebljavali jednostavan oblik škara na oprugu, koji se još upotrebljava za šišanje ovaca. Gotovo svaka iskopana naseobina sadržavala je nekoliko tkalačkih utega od pečene ilovače, ponekad ukrašenih crtežima i simbolima. Njihovo postavljanje u grobove govori o tome da su te crtarije imale neko unutrašnje značenje, možda su predstavljale duše predaka kao čuvara ognjišta. Većina ilirskih domaćinstava mora da je imala tkalački stan, dok ostaci u slojevima na nekoliko lokacija uključuju kolovrate od nekoliko materijala, igle od kosti, tkalačke čunke i vretena.16 Iliri su voljeli ukrase, pa bi se u svečanim prilikama nji­ hove žene pojavljivale uvelike ukrašene svim vrstama nakita, dok su muškarci nosili svoja vrlo ukrašena oružja (vidi slike 27a i 27b). Oba spola nosila su broš (fibula) koji se upotrebljavao za pričvrščivanje odjeće. Nekoliko tipova uvelike se razvilo u ilirs­ kim krajevima, poimence "naočalaste fibule" od dvije koncentrično navijene spirale pncvrscene na pribadaču. Glasinačka fibula bila je tip jednostavne lučne fibule, koja je zajednička mnogim ilirskim grupama. Drugi oblici koji se pojavljuju u rano željezno doba uključuju one s ukrasima na luku,

a)

b)

Slika 27.

(a) Brončani naprsnik (pektoral) iz Zatona, blizu Nina, Libumia (b) Nak1t i ukrasi što 1h nose 11irske žene

broševe u obliku životinja, u obliku zmija i pločaste fibule, koje su izrazito libumske. Značajan kasniji uvoz bio je teški broš s velikim lukom i dugom ručkom, nazvan po lokaciji Certosa blizu Bolonje. Drugi izražajan broš, često napravljen od srebra i sa širokim lukom u obliku otvorenih latica, dobio je ime po lijepim primjercima nađenim u Š trpcima na Drini blizu Goražda. Taj je tip, izgleda, bio popularan među južnim Ilirima, a vjeruje se da je modeliran prema grčkim oblicima. 17

15

16

Čović 1 962, Truhelka 1 904 i 1 909 (Donja Dolina), Stipčević 1 977a, 269 bilješka 42 (peke ) . Stiščević 1 977a, 1 3 1 -2.

244

17 Alexander 1 965 Bodinaku 1 984, Čović 1 975 (kopljasti oblik), Certose), Barović 1 958

(naočalaste tibule), Gabroyec 1 970 (dvostroka petlja i z Glasinca), 1 975d, Vasić 1 985, 1 987, Vinski-Gasparini 1 974 (lučne tibule), Vasić Stare 1 976 (oblik broda), Teržan 1 977, Težak-Gregel 1 9 8 1 (tibule iz (pločaste tibule), Drechsler-Bižić 1 9 5 1 (tibule u Bosni i Hercegovini).

245

Najznačajnije ilirsko pokrivalo za glavu mora biti ono koje su nosile žene Japoda u ličkoj ravnici, koja su uključivala dijademe i izrađene privjeske (vidi slike 28a-e). I druge su Ilirke nosile dijademe, uključujući žene u Liburniji, gdje su ih pravili od pločica bronce s geometrijskim ukrasima. Moglo se naći Ilire kako nose privjeske svih mogućih veličina, oblika i ukrasa. Među Japodima i Libumima, čest prikaz bilo je ljudsko lice, dok su južni Iliri više voljeli pticu, uključujući one koje su pokopane u Trebeništu. Trokut, koji je često predstavljao ljudsko lice, bio je najčešći geometrijski ukras. Ilirke su nosile narukvice sa završe­ cima u obliku životinja, osobito zmijskih glava. Najljepši prim­ jerci tog tipa su zlatne narukvice iz Mramorca blizu Beograda datirane u peto ili četvrto stoljeće pr. Kr. Poznati su i primjerci u srebru, dok njihova opća raspodjela prema jugu u pravcu Make­ donije navodi na pomisao da su one mogle potjecati iz grčkih radionica. Pored ogrlica od jantara, ilirski vođe nosili su teške brončane ogrlice oko vrata. Č ovjek se može samo čuditi to što su njihove haljine s bogatim metalnim ukrasima i kopčama nošene na pogrebnu lomaču ili u grob. Ukrasi za grudi (pektorali) mora da su često predstavljali zastrašujući vid sjajećeg metala.Neki od najbogatijih potječu iz liburnskih grobova, a sastoje se od ukra­ snih brončanih ploča iz kojih su visjeli različiti privjesci i drugi

e)

d)

Slika 28. (a)

Čmjekoliki brončaniprivjesak iz Loža, Slovenija,

V stoljećepr. Kr. (b) Brončaniprivjesak iz Kompolja, Lika, 25 cm dugačak (e) Brončani čeoni obrub iz Gonce, Slo venija (d) Japodsko metalno pokrivalo glave iz Kompolja, Lika

e)

a) 246

b) 247

l)

Slika 28. (e} Japodske kožnate kacige s metalnim čavlima i oklopom odpletene žice iz Kompolja, Lika (i) Nakit iz bronce ijantara iz humaka u Stični, VI. stoljećepr. Kr.

Slika 29. Posrebrena brončana pločica na pojasu sprizorom bitke između ratnika i konjanika, iz Selce e Poshtme, Albanija. III. stoljećepr. Kr. 248

ukrasi. Iliri su voljeli pojasne kopče ili kvačice (vidi sliku 29) . Neke od njih, zlatne i srebrene, s ukrasima ptica, slično su raspoređene kao i narukvice iz Mramorca i možda su također proizvedene pod grčkim utjecajem.1x Grčki i rimski pisci daju ne samo nepotpunu sliku ilirske društvene organizacije, već često i izopačenu. Malo je toga, što im se činilo privlačnim u ilirskom načinu života. Niti jedan pisac nije pružio uravnoteženi prikaz o Ilirima: opis Panonaca i Delmata što ga je obećao V elije Paterkul (2. 1 1 4) , zasnovan na njegovim iskustvima iz rata 6-9. po. Kr., nije se bjelodano ostvario. Većina onoga što imamo dolazi iz druge, treće ili čak i četvrte ruke, ponekad s razmaka od nekoliko stoljeća. Nemamo ilirskih opisa političke ili društvene organizacije. M:::.terijalne dokaze, iako su obilni, teško je odgonetnuti. Neki tvrde da je još u brončano doba postojala klasa, koja je posjedovala posebna znanja i vršila određene službe. a koju su drugi izdržavali. Ipak, teško je reći koliko su one bile bliske takvim grupama kao što su svećenici, zanatlije ili ratnici. U osmom stoljeću pr. Kr. i u razvijeno željezno doba pojavila se točno određena klasa ratničke elite, barem u nekim područjima, o čijem statusu možemo suditi po količinama oruzp, oklopa i drugih dragocjenih predmeta pohranjenih u njihovim grobnicama. Stvaranje plemenskih grupa proizvodilo je ratove, a borcu-specijalistu davalo visok status. Ne postoji način prosudbe u kolikoj su mjeri vanjski utjecaji doprinijeli takvom razvoju. Uvoz nekih visoko vrijednih dobara iz grčkog svijeta ne predstavlja nikakav direktan utjecaj na ilirski društveni poredak, iako je kontrola nad materijalom, koji se zamjenjivao za ta dobra, bila vrlo važna za vladajuću elitu.19 Rast nekih južnoilirskih urbanih središta može se pove­ zati s direktnim dodirima s grčkim svijetom u helenističko doba. 18 Stipčević l