John-Dunning-Knjižareva-smrt

Neke jedinstvene knjige o kojima se u ovom romanu govori (Hawthorneov primjerak Moby Dicka i Menckenov S ove strane raja, izmeĎu ostalih) izmišljene su priče radi, ali moţda stvarno postoje u nekoj javnoj ili privatnoj biblioteci. Antikvare koji će poţeljeti sporiti se s autorom ovih korica oko cijena, podsjećam da se priča zbiva u 1986. godini. U meĎuvremenu su se mnoge cijene znatno izmijenile. Lovac u ţitu, na primjer, sada vrijedi 1500 dolara. Intervju s vampirom moţe se prodati za 6 i više tisuća dolara. I tako dalje. Knjigolovac Bobby ubijen je u ponoć, 13. lipnja 1986. godine. Ta neobična činjenica nameće pitanje što je on uopće radio vani tako kasno? Za Bobbyja, ponoć pripada vješticama, a petak trinaesti, dan koji bi trebalo provesti u krevetu. Našli su ga u pokrajnjoj ulici ispod ţeljeznog stubišta, jednog od onih što se povlači nadolje i sluţi kao

poţarne ljestve, što je još neobičnije. Bobby nikada ne bi prošao ispod ljestava, pa će se tog jutra, vijest da je umro upravo pod ljestvama, nekima koji se u Denveru kreću u istoj branši, učiniti kao gorka ironija sudbine. Reći ću vam nešto o knjigolovcima i njihovu svijetu. U današnje vrijeme gotovo svi traţe neku knjigu. Liječnici i odvjetnici s godišnjim prihodima od više stotina tisuća dolara njuškaju po staretinarnicama i uličnim štandovima, nadajući se vrijednoj kupovini za koji peni. MeĎutim, onaj pravi knjigolovac, profi, gotovo da se nije promijenio u posljednjih trideset godina. To vam je tip kakav se ne snalazi u pravom svijetu. Posao vodi iz automobilskog prtljaţnika, i to samo ako je dovoljno sretan da ima auto, inače se mora zadovoljiti ruksakom ili biciklističkom košarom. On je otpadnik, borac, čovjek koji nije uspio ni u jednom drugom zanimanju. Moţe biti smjeran i tih, ili napastan i nepodnošljiv. Neki su prevrtljivci, a poneki je, priznajem, i malo udaren. Jedina stvar koju najbolji meĎu njima imaju zajedničku je oko za knjige. Što je pomalo jezivo, rekao je jednom pesimistični trgovac knjigama - vrlo blizu dokazu postojanja boga. To kako ti tipovi, uglavnom neobrazovani i rijetko načitani, nepogrešivo ulete meĎu knjige i naĎu one prave jedna je od velikih tajni ovog svijeta. Pronalaze ih po prašnim kutovima jeftinih antikvarijata, po cijeni izmeĎu deset centi i jednog dolara. Uz malo sreće, bilo kojeg dana pronaći će knjige vrijedne sto dolara, za koje će od nekog poštenog trgovca dobiti barem trideset ili četrdeset. Kada podmire troškove, zna im ostati tridesetak dolara dnevno. Svi oni ţive u nadi da će jednom naći Onu Pravu Knjigu, koja će donijeti dvjesto ili više dolara. Ne dogaĎa se to često, ali ipak se dogaĎa. A Bobbyju Westfallu dogodilo se više puta nego svima drugima zajedno. Jednom je u samo sedamdeset dva sata, barem se tako priča, Bobby prikupio nevjerojatnu gomilu: Mr. President, knjigu o Trumanovu predsjednikovanju, obično vrijednu oko šest dolara, osim ako ju nije potpisao sam Truman1, prethodno napisavši vlastoručno posvetu preko cijele stranice - dakle, barem osamsto dolara; Prepoznavanja, temelj modernog romana (ili nečitljiva knjiţurina, ako vam je tako draţe) Williama Gaddisa, takoĎer potpisana, za koju bi vam u knjiţari traţili četiristo dolara; Mag, neobičnu i neodoljivu knjigu Johna Fowlesa, prvo britansko izdanje s besprijekornim ovitkom, tristo dolara; i Terryjevi teksaški rendţeri2, malu knjigu od devedeset i nešto stranica koja je za teksašku povijest dokument od velikog značenja, sedamsto pedeset dolara. Ukupna maloprodajna vrijednost knjiga prikupljenih tog vikenda iznosila je izmeĎu dvije i dvije i pol tisuće dolara; Bobby je sklopio posao od devetsto dolara za sve odjednom, a u Denveru se i danas priča o tom nevjerojatnom

nizu uspjeha koji dolazi samo jedanput u ţivotu. Naravno, svi bi se time bavili kada bi išlo tako lako. Ţivot Bob-byja Westfalla mnogo je češće bio osamljen i jadan. Volio je mačke i nikada ne bi prošao pokraj nekog napuštenog mačića a da ga ne pokuša odvesti kući. Nekad bi zaspao u prljavoj odjeći, a u danima bez dobrih knjiga nije bilo ni hrane. Onih devetsto dolara brzo je otišlo i ţivot se vratio na staro. Izgledao je bijedno i stalno kašljao. Nekada bi ga spopala bolest, oči bi mu se napunile suzama i zgrčila bi ga iznenadna bol koja bi mu sijevnula utrobom poput kometa na ljetnom nebu. S trideset četiri godine, u vrijeme kada pravi ţivot tek počinje, on je izgledao kao starac. Nije imao vozačku dozvolu. Vucarao je knjige tamo-amo noseći ih na leĎima, traţeći one prave, i trgovce koji će ih pošteno platiti. Neke od knjiţara koje je obilazio bile su miljama daleko jedne od drugih, pa se Bobbvja često moglo vidjeti kako klipše uz istočnu Aveniju Colfax, a koljena mu klecaju pod teretom. Njegovo područje bile su Goodwillova trgovina na Colfaxu i Havana, staretinarnica 1 Harry Truman, 1884. - 1972., američki predsjednik od 1945. do 1953. godine. 2 Jedna od pukovnija u američkom graĎanskom ratu koju je predvodio Benjamin Franklin Terry. na Bulevaru Montview, pa slabo osvijetljeni antikvarijati uz juţni Broadway, gdje mnogi misle da se razumiju u knjige. Za knjigolovca Bobbyja raj je bilo mjesto gdje se mogu naći naivčine uvjerene kako znaju više od njega, nekakav trgovčić namještajem ili preprodavač staklarije koji misli kako se kuţi u knjige. Na juţnom bulevaru, gdje vlada posebno stanje duha, formula glasi: staro + veliko = vrijedno. Antikvar bi platio pedeset dolara za bezvrijedni bonton iz 1880-ih, a prodao sto pedeset devet dolara vrijedan kolekcionarski primjerak poput Plovidbe po zvijezdama Anne Tyler za četvrt dolara. I baš tada bi se pojavio Bobby, s četvrt dolara u ruci, pokeraškom facom i punim srcem. Te bi se večeri dobro jelo. Kao i svi knjigolovci, i Bobby je znao biti pravi daveţ. Bio je jedan od onih koji su iznova spoznali vjeru: kad biste ga htjeli slušati, pričao bi vam o Isusu cijeli dan. Šuška se kako je nekada bio narkić, te da je odgulio i nešto zatvora. Kaţu da je tamo i otkrio Gospodina, sluţeći pet do deset godina kazne u Cannon Citvju. Sada ništa od toga više nije bitno. Bio je dio knjiškog svijeta Denvera, svima poznat dio, i bez njega taj je svijet siromašniji. Zatukli su ga i poslali u knjiţarski drugi svijet nekim teškim me-

talnim predmetom. Ako je vjerovati mrtvozorniku, nije ga boljelo: nije ni shvatio što ga je udarilo. Tijelo su pronašli lica nadolje, u uličici otprilike tri bloka udaljenoj od Denverskog lista. Uz noge mu se sklupčala neka mačka, čekajući da se probudi i odvede je kući. Ovo je priča o tom čovjeku, o stvarima koje su dovele do njegove smrti, te o tome što se nekima drugima zbog njegove smrti dogodilo. Bio je on miran i tih, zagonetni osobenjak. Nije imao rodbine, nikoga komu bi se mogla javiti njegova smrt. Nije imao bliskih prijatelja, ali ni neprijatelja. Mačkama će nedostajati. Nitko nema blagog pojma zašto bi itko ubio Bobbvja. Tko bi ubio tako bezopasno stvorenje? Reći ću vam tko. Reći ću vam i zašto. 1 Zazvonio je telefon. U 2.30 ujutro. Obično se lako budim, ali te sam noći spavao kao zaklan. Legao sam nakon trinaest sati u smjeni, nakon četiri dana ţestokog nabijanja prekovremenih sati, a sve to vrijeme nisam se pošteno naspavao. Tip po imenu Jackie Newton progonio me u snu. Već ga duţe vrijeme imam na zubu i mislim da ću ga prije ili kasnije morati ubiti. Kada je zazvonilo, Jackie Newton i ja baš smo bili pred konačnim obračunom. Iz nekih razloga - ne baš pretjerano logičnih, kako to već biva u snovima - Jackie i ja bili smo u hodniku Istočne gimnazije. Zazvonilo je i klinci su nahrupili na odmor; Jackie je zapucao i klinci su popadali na pod, a zvonjenje se nastavljalo kao da nikada neće prestati. Caroline se promeškoljila u krevetu pokraj mene. "Oh, Cliff", promrmljala je. "A da se netko javi na taj telefon?" Posegnuo sam prema noćnom ormariću, napipao telefon i srušio vraţju stvar na pod. Iz neke udaljene galaksije dopirao je sićušni glas Neala Hennessevja, govoreći "Cliff?"... Cliff? ... Hej, Clifford!" Zagrabio sam kroz mrak i pronašao telefon, ali trebalo je vremena dok sam prizvao medvjeĎi Hennesseyjev lik pred oči. "Izgleda da imamo još jednog", rekao je Hennessey bez uvoda. Nekako sam uspio sjesti, pokušavajući se priviknuti na činjenicu da me Jackie Newton ipak nije ubio. "Hej, Cliffie... jesi li tu?" "Naravno, Neal. Prvi put sam pošteno zaspao ovog tjedna." Nije se ni pokušao ispričati; samo je čekao. "Gdje si?" upitao sam. "Pokrajnja uličica Petnaeste avenije, odmah iznad Denverskog lista. Ovaj izgleda uţasno sličan ostalima." "Daj mi pola sata." "Ne mičemo se." Sjedio sam još minutu, a onda ustao i zaputio u kupaonicu. Kad sam

upalio svjetlo, u ogledalu sam ugledao zastrašujuće lice obasjano hladnim, okrutnim svjetlom novog dana. Stariš, Janeway, pomislio sam. Dobri stari Andrew Wyeth od takvog bi lica stvorio remekdjelo. I nazvao ga Clifford Liberty Janeway u trideset šestoj, sa svim nesavršenostima i bogatstvom karaktera. Poprskao sam nešto hladne vode po licu: to mu je ispralo dobar dio karaktera. I napokon odgovorio na Hennessevjevo pitanje - da, gotovo da sam opet tu. Lice Jackieja Newtona ponovno mije iskrslo pred očima, a ruka je sama od sebe krenula prema bjelkastom oţiljku pod desnim ramenom. Pljačkaš banke prostrijelio me prije pet godina. Znam kako Jackieju Newtonu ništa ne bi bilo draţe od dodavanja još jedne rupe na moje tijelo, oko osam centimetara lijevo i tri centimetra niţe. Čovjek sa starom prostrijelnom ranom, netipičan Wyethov rad, sasvim sigurno ne jedna od onih vrtnih slika s Helgom3 na njima. Kada sam izišao iz kupaonice, Carol je već bila na nogama. Na noćnom ormariću čekali su me vrč uzavrele vode i šalica instantkave. "Što je sad?" rekla je. Dok sam se, još trom od sna, nespretno oblačio, objasnio sam joj kako je izgleda riječ o još jednom ubijenom skitnici. Glasno je uzdahnula i sjela na krevet. Andrew Wyeth, roĎen 1917., izuzetno cijenjeni američki slikar realist; Helgine slike je čitava serija slika, njih 83, nastalih u periodu od 15 godina, od 1917. do 1985., za koje mu je pozirala njegova susjeda Helga Testorf iz Chadds Forda u Pennsvlvaniji, na kojoj je čitav taj period radio u potpunoj tajnosti te je nakon objavljivanja u javnosti izazvala veliko zanimanje jer su njegovi štovatelji mogli uţivati u jedinstvenoj prilici da kroz seriju slika prate fizičko starenje modela kao i umjetničko sazrijevanje samog autora. Čak i polusvjesna, izgledala je ljupko. Imala je dugu crvenkasto smeĎu kosu i za nuţdu bi vjerojatno mogla zamijeniti Helgu. Iako to nitko ne moţe znati osim Wyetha. "Da poĎem s tobom?" Otpuhnuo sam paru s kave kratkim smijehom. "Nazovi to moralnom potporom", rekla je. "Voţnja tamo i natrag. Ne moraju me ni vidjeti. Mogu ostati u autu." "Naravno da bi te netko vidio i pokrenuo glasine. Cijeli bi odjel do jutra znao." "Znaš što? Briga me." "Mene je briga. Što radimo u slobodno vrijeme samo je naša stvar." Prišao sam ormaru i otvorio ga. Odjeća nam tamo visi jedna do druge - plava uniforma koju je Carol nosila u jučerašnjoj smjeni; moja tamna sportska jakna; naši pištolji, dio odjeće poput hlača,

košulja, kravata, znački. Nikamo nisam išao bez pištolja, čak ni u dućan iza ugla. Za tipa u trideset šestoj imao sam dugu karijeru: stvorio sam dosta neprijatelja, a Jackie Newton samo je najsvjeţiji. Stavio sam pištolj ispod jakne. Preskočio sam kravatu, nije mi do nje u ovo doba noći. Sluţbeno i nisam na duţnosti, samo što su me oteli iz carstva snova; neću se natjecati za člana Gradskog vijeća, a i mrzim kravate. "Već dugo pričaš tu priču o slobodnom vremenu", Carol će pospano. "Ali meni se čini kako je pravi razlog to što bi postao ranjiviji kada bi svi znali za mene." Nije mi se ulazilo u raspravu. Jednostavno je bilo prerano za filozofiranje. Bilo je nečeg u Carolinim riječima, ali ni moje nisu za bacanje. Oduvijek sam mrzio uredska ogovaranja, pogotovo nisam ţelio da uključe nju i mene. Jedino što je Carol odnedavno na sve gledala iz drugog kuta. ViĎali smo se, da upotrijebim taj blagi izraz, već godinu dana, i ona počinje očekivati čvršću vezu. Iznošenje naše veze u javnost moţda bi mi pokazalo kako se nemam čega plašiti. Drugi to stalno rade. I za većinu taj korak nije bio kraj svijena. Nekima je čak i koristilo. Barem ona tako misli. "Idem natrag u krevet", rekla je. "Probudi me kada se vratiš. Moţda te iznenadi nešto lijepo." Legla je i zatvorila oči. Kosa joj je zasjala po jastuku prekrasno poput sunca. Još sam malo sjedio, pijuckajući kavu. Nije bilo razloga za ţurbu: dečkima iz laboratorija nekad treba i tri sata na mjestu zločina. Krenut ću za pet minuta i stići za najkasnije pola sata obećanih Hennessevju. Samo, kad god imam imalo neispunjenog vremena - makar i usred noći - odmah počnem razmišljati. Pa mislim o Carol i sebi i onome što nas čeka. Mislim o poslu i svim onim danima za nama koji su izgorjeli i nestali poput šibice. Mislim kako bi trebalo dati otkaz i pitam se što bih onda. Mislim o čvrstoj vezi i o tome kako bi je nekoliko djece još više učvrstilo. Carol se čini dobrim izborom za tako nešto. Zgodna je i pametna, a ovo što imamo moţda je ljubav. Odlično je društvo: svakim danom sve više toga je zanima. Na moju jednu ona pročita tri knjige, a ja puno čitam. Razgovaramo dugo u noć. Još joj nije jasna igra s prvim izdanjima: njoj je Hemingway jednako dobar u jeftinom dţepnom izdanju kao i u petsto dolara vrijednom prvotisku. Točno se sjećam kako sam je podučavao prvom prilikom kada je to rekla. Samo će budala čitati prvo izdanje. Posjedovanje takve knjige dovoljno je da uljepša ţivot, a posebno Hemingway više vrijedi nakon što se pojave nova izdanja. Slušao sam što govorim misleći da joj sigurno zvučim poput ispečatirane birokratske guzice. Onda sam joj pokazao svoje Faulknere, i onog potpisanog, a ona je zadrhtala od gotovo putenog

uţitka kad je dodirnula papir na kojem je bio potpis. Faulkner joj je tada bio bog, a ja sam imao malenu, ali vrijednu zbirku prvih izdanja njegovih knjiga. Trebao bi ga čitati, rekla mi je nakon što je to sama radila mjesec dana. Kako moţeš skupljati knjige koje nisi pročitao? Istini za volju, nekad davno čitao sam Faulknera; nikako nisam mogao povezati konce Buke i bijesa, ali već sa šesnaest godina bio sam u stanju shvatiti da greška nije u njemu, već u meni. Nakon toga skupio sam hrabrost za novi pokušaj: počnem li skupljati njegove knjige, dumao sam, kad-tad morat ću pročitati neku. Carol je vrtjela glavom. Gledaj to ovako, rekao sam, Faulknerove knjige sada vrijede dvadeset posto više nego kada sam ih kupio prije tri godine. Taj je dio shvatila. Moj je stan izgledao kao aneks javne knjiţnice Denvera. U svakoj su se sobi knjige rastegle od zida do zida. Carol nikada nije postavila uobičajeno pitanje kojeg se svi sjete kad se naĎu na takvom mjestu: Mili boţe, nisi valjda sve to pročitao? Ona je bila očarana i samo je razgledavala. Logično slaganje knjiga nije mi jača strana: krimići u spavaćoj, beletristika u dnevnom boravku; knjige o umjetnosti, uglavnom Wyethove, na udaljenom zidu. Nema povlaštenih - sve su to prva izdanja - i kada me netko pokuša pogledati svisoka, uţivam ih podsjetiti da moj kao ispod čekića primjerak Dame u jezeru Raymonda Chandlera danas vrijedi finih tisuću dolara, više od kubika knjiga nekih tako hvaljenih, od kritičara prihvaćenih i sada zaboravljenih majstora lijepe riječi. Nema ničeg lošeg u detektivskim romanima pod uvjetom da su dovoljno dobro napisani. Već dugo skupljam knjige. Jednom sam u istom danu ubio dva čovjeka i nema boljeg mjesta za liječenje takvih stvari od ove sobe. Promašio sam zanimanje, pomislio sam. Sada je vjerojatno debelo prekasno da počnem misliti o tome. Vrijeme za pokret. "Cliff?" Oči su joj zatvorene, ali još nije sasvim zaspala. "Idem sada", rekao sam. "Ideš Jackieju Newtonu?" "Ako je ovo ono što se čini da je, onda se moţeš kladiti u to." "Neka ti Neal pazi leĎa. A obojica budite oprezni." Nagnuo sam se i poljubio joj čelo. Dvije minute kasnije klizio sam autom kroz hladnu denversku noć. 2. Prekoračio sam policijsku vrpcu i krenuo niz uličicu. Tijelo se nalazilo tridesetak metara dalje od glavne ulice. Reflektori su bili postavljeni zbog snimanja koje je upravo završilo, ali ih nisu gasili jer je crtač još skicirao, tako da je inače mračna uličica sada bila

blještavo osvijetljena. Stajao je sa strane, šarajući po papiru na podmetaču, a dva pomagača provjeravala su točne mjere. Mrtvozornik je stigao malo prije mene, ali je njegov pomoćnik bio tamo već sat ili dulje. Stajali su nad tijelom i razgovarali. Nisam ih prekidao: maknuo sam se u stranu i gledao. Hennessev se pojavio odnekud iz mraka s dvije šalice kave. Uzeo sam jednu, a on mi je prenio ono malo što je znao. Policija je krenula na anonimnu dojavu u 1:32 ujutro; spominjao se mrtvac, što se pokazalo točnim. Ophodnja je stigla u 1:37; pozvani su isljednici Odjela za umorstva i tehničari krim-laboratorija. Zatim, zbog izuzetne sličnosti s nizom naizgled nasumičnih ubojstava skitnica, pozvali su Hennessevja. On je moj partner, pa je pozvao mene. Radili smo na tim slučajevima već dvije godine: ako se ovaj uklopi u tu seriju, dodijelit će ga nama. Na mjestu zločina nije bilo očevidaca koje bi mogli ispitati. Poziv je uputio, po riječima deţurnog telefonista, vjerojatno bijelac mlaĎi od 50 godina, i poklopio čim su ga upitali za ime. Poslije ćemo traţiti snimku tog razgovora, ali od nje se ne nadam ničemu. Kako stvari stoje, nikada nećemo naći tog tipa jer, tako stvari stoje, bio je to samo neki slučajni prolaznik koji se ne ţeli ni u što petljati. Sve skupa nije izgledalo dobro što se materijalnih dokaza tiče. Uličica je bila uska i popločena. S jedne strane bezvezna trgovina; s druge neki stari hotel. Hotelski zidovi bili su od crvene cigle, glatki od starosti. Trgovina je imala pročelje od laţnog mramora koje se pruţalo niz ulicu točno do mjesta gdje je tijelo naĎeno. S obje strane trupla posuli su crveni prah i čini se da su pronašli nekakve otiske. Po svemu sudeći, pokazat će se da pripadaju bilo kome, osim gradonačelniku Denvera i tipu kojeg traţimo. I to je bilo sve. Sve što bi i inače imali. Prvi ubijeni jadnik naĎen je u uličici sličnoj ovoj još prije dvije godine i dva mjeseca. U travnju 1984. Glava mu je bila razbijena. Pa još trojica iste godine, i dvojica sljedeće, uvijek na sličan način: gadan udarac u glavu i zbogom ţivote. Čini se da je gad opsjednut uličarima, pijancima i beskućnicima. Hennessev je mislio kako je moţda skinhead, jedan od onih klipana s primitivnim nazorima i nezaustavljivom ţeljom za gaţenjem društvenog otpada. Meni se činilo daje stvar jednostavnija. Običan sadist: baš ga briga koga ubija, kada mu doĎe, glavno da zadovolji svoju potrebu za nasiljem. Skitnice su najlakša meta, pa zato ubija njih. Ako počnete ubijati ţene i djecu, društvo se potrudi pronaći vas, a kada su ţrtve jadnici, ubojica se traţi onako reda radi. Vrijeme leti, a policajaca nikad dosta: činimo što moţemo, a ponekad ubojica pobjegne jer nismo učinili dovoljno. Na kraju smo u pravu bili i Neal i ja. Za sve smo optuţili Jack-ieja Nevvtona, bivšeg zatvorenika koji je stigao s obale, pravi biser svake kartoteke. Nije baš bio skinhead, ali kao da jest: mislio je na taj

način. Sada već znamo razvojni put njegova sadizma. Mrzio je svakoga tko ne misli, čini ili izgleda točno poput njega. Posebno mrzi ljude čije se osobne, rasne ili umne sposobnosti mogu saţeti u jednu uvredu. Pederi, frikovi, špije, šminkeri, jadnici, narkići - sve ih je mrzio, od jutra do sutra. I, ne zaboravimo policajce. Drotove. Jackie je izišao iz hipi šezdesetih godina kada su drotovi bili najomraţenija stvorenja. Što se mene tiče, osjećaji su obostrani. Znam, u našim priručnicima stoji kako policajci trebaju odvojiti osjećaje od posla. Ako je otkrivanje zločinaca znanost, a vjerujem da jest, onda se njome treba baviti čistog uma, ali tako mi boga, sve što hoću je mrtav ili zauvijek dobro zaključan Jackie Newton. I ne govorite mi kako ne bih trebao tu stvar shvaćati osobno: davno smo mi prošli taj stupanj ophoĎenja u rukavicama, Jackie i ja. Već dvije godine radim na njemu, i nisam mu ništa bliţi nego kad sam prvi put čuo to ime, a bilo je to prije skoro tri godine. Uletio je u grad 1983. godine, bez penija. Danas je umiješan u poslove dva trgovačka centra vrijedna po trideset milijuna dolara, a posjeduje nekretnine po cijelom gradu. Ima ljudi čija se genijalnost izraţava gomilanjem novca i nevoljko moram priznati da je Jackie jedan od njih. Vlasnik je imanja u neizgraĎenom Jeffersonu, gdje mu se sviĎa ţivjeti sam, i pričalo se kako je povezan s mafijaškim poslovima u Denveru. To je bilo dovoljno da mu posvetimo paţnju, a onda smo saznali kako mu je hobi ubijanje pijanaca. Zanimljiv slučaj: znali smo ubojicu prije nego stoje ubojstvo počinjeno. Kolega iz Santa Monice upozorio nas je kako se ne trebamo čuditi kada se poveća broj mrtvih skitnica. Tako je bilo u Kaliforniji i Newarku, gdje je Jackie ţivio prije petnaest godina. Za razliku od Kalifornije i Newarka, mi smo unaprijed znali što nas čeka i opet ništa nismo mogli učiniti da bismo to spriječili i opet ništa nismo mogli dokazati kada je počelo. Čak se činilo odviše očigledno, pa smo se neko vrijeme bavili i drugim idejama - skinhead, neki novi sadist - dok se nismo potpuno uvjerili da je Jackie čovjek kojeg traţimo. Za ubojstvo Harolda Brubakera imali smo svjedoka. Boţe, takvo premlaćivanje nikada niste vidjeli, pričao je: ubojica je imao malj u svakoj ruci, ali nogama je bio još ţešći... bilo je to potpuno neljudski. Svjedok je bio mladić u kojeg morate imati povjerenja, a sve je gledao iz mračnog ulaza udaljenog samo tri metra: radio je prekovremeno, izišao popušiti cigaretu i vidio sve. Kao da nam se odjednom ukazala Boţja milost. Netko je upalio svjetlo i Jackie je bio ravno pod njim. Klinac ga je baš dobro vidio, bez imalo sumnje. Napokon sam imao kurvinog sina tamo gdje sam htio. Priveo sam ga i organizirao grupu za prepoznavanje. Klinac gaje odmah pokazao: od početka do kraja bio je prvorazredan svjedok. Ja sam svoj dio po-

sla obavio čisto i po propisima: zadnja stvar koju sam ţelio je da se gad izvuče na neko tehničko sranje ili odbačeni dokaz. Zaštitili smo svjedoka koliko smo mogli, jer Jackie svuda ima prijatelje, ali - ne znam što bih vam rekao? Stvari krenu svojim tokom... suĎenje se odgaĎa, njegov odvjetnik u tome je majstor, tjedni postaju mjeseci, a u toliko vremena nešto se mora promijeniti. Našli su načina da priĎu klincu i nakon toga nije mu više bilo do svjedočenja protiv bilo koga. Ni prstom ga nisu dotaknuli, ali pokazali su mu kako stvari stoje. Na sudu je mucao, oklijevao, nije bio siguran... i optuţba protiv Jackieja Newtona slavno je propala. Nakon toga Jackie se primirio: dobro smo ga preplašili Harol-dom Brubakerom, pa se povukao. Sada je opet počeo i kladio bih se da će uskoro još netko biti mrtav. Uspjeh vodi uspjehu. Nema ništa gore od lukavog ubojice koji ubija neznance, samo zato da bi osjetio krv. 3 Pričekao sam da mrtvozornik dovrši svoj posao i prišao tijelu baciti pogled. Već su ga okrenuli, pa je leţao na pločniku ruku njeţno poloţenih preko prsa. Izgledao je kao da će ustati i otići. Oči su mu bile zatvorene, a bio je prljav i neobrijan, kao i svi prije njega. Kod ovog nešto je ipak bilo drugačije, lice koje sam već negdje vidio, kao da sam ga nekad davno poznavao. "Što nam imaš reći, Georgie?" kazao sam. Mrtvozornik, pedesetogodišnjak s naočalama recitirao je svoje, a njegov je pomoćnik nastavio gledati. "Prilično slično onima prije, uz nekoliko bitnih razlika. Kao što vidite, ţrtva je besprizornik, zapušten muškarac, bijelac, trideset i nešto godina, metar i sedamdeset, oko 75 kilograma. Ubijen je teškim tupim predmetom, velikim francuskim ključem ili nečim sličnim, moţda kakvom drugom čeličnom alatkom. Udaren je dva puta po sredini straţnjeg dijela lubanje, prvi put stručno, drugi put za svaki slučaj. Ubojica je dobro znao što čini. Mislim da je prvi udarac bio dovoljan . Ujutro ću znati sigurno. Vrijeme smrti unutar posljednja tri sata." "Nazvali su nas oko pola dva", rekao je Hennessev. "Vjerojatno je tada bio mrtav nešto duţe od sata", rekao je mrtvozornik. Opet sam bacio oko na truplo i opet osjetio onaj uznemirujući drhtaj negdje u primozgu. "Neki dokazi upućuju na to daje ubijen negdje drugdje, pa samo dovučen tu", rekao je mrtvozornik. "Nešto sasvim novo", rekao je Hennessev. "Kakvi dokazi?" upitao sam. "Mislim kako nedostaje prilična količina krvi", rekao je

mrtvozornik. "Ponavljam, više ćemo znati ujutro, ali recimo da sam siguran osamdeset posto. Udarac je sasvim otvorio lubanju. Iz takve rane krv bi trebala šikljati kao iz fontane, ali ovdje se to nije dogodilo, odnosno, ako jest, gdje je krv? Ova lokvica je samo ono što je iscurilo, i to nakon što je srce prestalo raditi nešto prije nego što je tijelo doneseno. Mislim da je to slučaj. Netko ga je udario tko zna gdje i donio ovamo." "Ima li tragova mlaćenja?" Mrtvozornik me začuĎeno pogledao. "Tebi ovo ne izgleda kao mlaćenje?" "Mislio sam na druge dijelove tijela... dokaze daje bio pretučen prije ubojstva." "Ništa takvog za sada. Čini se da je bio udaren samo dva puta." Vrtio sam glavom. "Vidio sam ja tog tipa negdje. Samo ne znam gdje." Hennessev je upitao mrtvozornika znaju li ime. On je pogledao u notes i rekao: "Pokojnik nije imao vozačku dozvolu. Našli smo djelić zdravstvene iskaznice. Broj je bio izlizan, ali ime se vidjelo. Robert B. Westfall." To mi je trebalo. "Znam ga", rekao sam. "Knjigolovac." "Što?" "Netko tko traţi rijetke knjige. ViĎao sam ga kako prodaje knjige po okolnim knjiţarama." "Oduvijek se priča kako si ti neki knjiški tip, Janeway", rekao je mrtvozornik. "Priča se, je li?" suho sam odgovorio. "Mali je ovo svijet, prijatelju, a i zidovi imaju uši." "Opet su te uhvatili s nosom u knjizi, Clifford", rekao je Hennessev. "Čini se kako sam ja tip od akcije u našem timu." Okrenuo sam se tijelu. Mrtvozornik mi je visio za vratom poput vrane. Pokušavao sam se prisjetiti mrtvog tipa, izdumati gdje i kada sam ga posljednji put vidio. "Po knjiţarama ga zovu Bobby knjigolovac", rekao sam. "Bio je prilično dobar, barem sam tako čuo." "Kako takva skitnica moţe biti dobra u bilo čemu?" upitao je mrtvozornik. "Nisu ti oni pravi skitnice. Većina ih se ubija od posla, ne pije i izbjegava nevolje." "Što je s onima koji ne vole raditi, piju i upadaju u nevolje?" pitao je Hennessev. "Valjda ima i takvih." "Ja tu nisam doma", rekao je Hennessev. "Objasni mi, Cliff. Ako netko od tih momaka nešto pronaĎe, knjigu na primjer, kad već jure za njima, pa još jako vrijednu, bi li zbog nje jedan bio u stanju ubiti

drugog? I što u tom slučaju s Jackiejem Newtonom?" "Samo se vi momci zabavljajte time", rekao je mrtvozornik. "Javite mi se sutra." "Hvala, George." Šutjeli smo nakon što je mrtvozornik otišao. Hennessevjevo pitanje i dalje mi se motalo po glavi. Zabolilo me pri pomisli da bi se Jackie Newton mogao u ovom slučaju nekaţnjeno izvući samo zbog toga što to nije učinio. "Cliff?" "Da, Neal. Daj mi još minutu." Gledao sam kako pokrivaju tijelo i odnose ga. Čovjek koji je crtao već je nestao, a laboranti su kupili svoju opremu: tuţna priča Bobbvja knjigolovca bliţila se kraju. Ostaje samo potraga za ubojicom. "Ne moţemo sasvim isključiti mogućnost da je to ipak bio Jackie", rekao sam. Hennessev nije rekao ništa. "A da mi posjetimo kurvinog sina", rekao sam. "Pozvat ću Jeffco4." Mi smo bili detektivi ovlašteni za ispitivanje i privoĎenje bilo gdje u drţavi Colorado. Kada biste trebali prijeći granice svog okruga, uobičajeni postupak je povesti nekog policajca iz tog okruga, za slučaj da nešto krene po zlu. Pola sata kasnije bili smo u uredu šerifa okruga Jefferson, gdje nas je čekao narednik Ben Nasses. Narednik Nasses bio je mlad i skockan, jedan od te nove vrste. Bio je i prilično crn. Jackieju Newtonu to će se jako svidjeti. 4

Jefferson county, okrug Jefferson

Jackie ţivi u skupoj vili nekoliko milja juţno od gradića Mor-rison. Ne baš u planinama, ali kuća mu se smjestila na vrhu uzvisine s koje se dobro vidi gotovo cijeli Denver i njegova juţna predgraĎa, do pola puta prema Colorado Springsu. Parkirali smo na prilazni put. Kuća je bila mračna, nikakvog znaka ţivota u njoj. Obuzeo me loš predosjećaj kako ćemo zateći Jackieja Newtona u krevetu, gdje je uredno proveo cijelu noć. Opet mi se činilo, i to ne prvi put, da ga nikada neću uspjeti stjerati uza zid. Ali nije ga bilo kod kuće. Nasses je pozvonio tri puta, pa pokucao i ništa. "Što sada?" upitao je. Rekao sam mu da ćemo pričekati, ako nema neku pametniju ideju, a on je odgovorio da se slaţe. "Volio bih da nas ne vidi kada se vrati", rekao sam, pa je Hennessev otišao premjestiti auto dolje niz cestu. Za to vrijeme Nasses i ja sklonili smo se s ulaznih stepenica na šljunčanu stazu koja je obilazila kuću. Hennessev je bio nervozan. "Mislim da nam nije pametno motati se

ovuda, Cliff", rekao je. Već dugo mi je bio partner: znao je kako lako i često zaobilazim propise, a dobro je znao i koliko ţelim smjestiti Jackieja u buksu. Ne budi glup - to je on htio reći. Samo, ja sam itekako dobro upoznat s pravilima o dokazima. Nikada mi još nisu pobili slučaj na sudu, a Hennessev je i to znao. Nekad se drţiš pravila, nekad riskiraš i malo ih zaobiĎeš. "Pogledat ću malo po garaţi", rekao sam. Hennessev je gunĎao, ali je ostao uz mene. Krenuo sam oko kuće. "Vi ste poludjeli", uzviknuo je Nasses. On se nije ni pomakao. Hennessev me povukao u mraku. "Cliff, klinac je u pravu. To nema smisla. Čak i ako nešto pronaĎeš, nećeš imati ništa od toga. Maknimo se odavde." "Ako nešto pronaĎem, naći ću i način da to upotrijebim." "Gad bi se mogao vratiti svaki čas." "Onda budimo brzi." Garaţa je bila zaključana, ali to mi nije smetalo: otvorio sam je za manje od pola minute. Unutra su bila dva vozila: Cadillac i Jeep s pogonom na sva četiri. I jedno prazno mjesto, za onaj treći auto koji je Jackie sada vozio. Opipao sam poklopce motora na oba automobila, pa im potom pregledao pretince ispred suvozačkog mjesta. Našao sam samo uobičajeno smeće - prometna knjiţica, vlasnički list, papiri od registracije. John Randolph Nevvton bio je upisan kao vlasnik oba vozila, što sam ionako znao. Znao sam kada i gdje ih je kupio, da je Jeep uzeo na šestomjesečne rate, a za Cadillac se isprsio gotovinom, poznavao sam i trgovca koji mu ga je prodao. Prava faca, rekao mi je trgovac, bombon od kupca. Za nekog kao što je Jackie novac ne znači puno: zaradio je, izgubio i opet zaradio tri puta više nego što netko vidi u cijelom ţivotu. Moţete za njega mirne duše reći kako je lagan na novčaniku. Trgovci ga oboţavaju. Na sjedalu Cadillaca našao sam neplaćenu kaznu za prebrzu voţnju. To ću dobro zapamtiti. Vozio je 90 tamo gdje je dopušteno 45 kilometara na sat, što nosi četiri boda. To je dobra vijest, jer posljednji put kada sam mu pogledao dosje, imao je devet bodova. On voli voziti brzo, i to plaća. Znao sam da nije platio kaznu zbog bodova koje bi donijela: najprije će poslati odvjetnika da se ţali i pokuša prepoloviti broj bodova kod prometnika, prije nego što slučaj uopće doĎe do suca za prekršaje. Ne bi bilo ludo šapnuti riječ-dvije prometnicima. Uvijek sam spreman odvojiti malo vremena za nešto što bi moglo gnjaviti Jackieja Newtona. Velike stvari moraju krenuti od nečeg malog. Uzmite Jackieju dozvolu i on će opet sjesti za volan. Pa ga mogu loviti zbog toga. Al Capone nikada nije bio optuţen za ubojstvo, samo za pronevjeru poreza, ali i to je bilo dovoljno. Sve sam vratio na mjesto. Hennessev je bio na vratima, čovjek od

akcije koji pazi da netko ne doĎe. Pregledao sam police u garaţi. Bilo je tu kantica s bojom, alata, kutija sa zavrtnjima, sve lijepo na svom mjestu. Jackie Newton bio je uredan tip: uredni opsjednuti ubojica. "Cliff", rekao je Hennessev, dok mu je glas podrhtavao. "Dobro", rekao sam. "Tu nema ničega." Ugasio sam svjetla i zaključao vrata. Krenuli smo preko dvorišta kada mi se učinilo da sam nešto spazio. Učinilo mi se da vidim tijelo koje visi sa stabla. Jedna od onih stvari nakon kojih se upitate jeste li pomalo oslijepjeli. "Pogledaj tamo", rekao sam, ali Hennesev još ništa nije vidio. Izvadio sam malenu svjetiljku i usmjerio je na drugi kraj travnjaka, pa su se stvari polako ukazale. Bio je to pas, doberman, obješen za vrat poput zlikovca u kaubojskom filmu. "To je Bruno", tupo sam rekao. I opet shvatio koliko smo Jackie Newton i ja postali opsjednuti jedan drugim: znao sam sve o tom tipu, čak i kako mu se pas zove. Navodno, Jackie je volio tog psa: jedina stvar za koju je itko ikada rekao da je on voli. Tako bi to završilo kada bi on nešto volio: pa mu vi sad dajte razloga da vas mrzi, kao što sam ja učinio. "Čini se da je netko uzeo Jackieja na zub", rekao je Hennessev. "Ne bih rekao, Neal. Mislim da je on to sam učinio." Šarao sam svjetlom oko roštilja, koji je bio prevrnut i razbacan. Na travi je bio napola pojeden odrezak, barem nekoliko sati star. Izgledao je kao da gaje ţvakala neka ţivotinja. Pokraj njega nalazila su se dva prevrnuta tanjura. "Ispričat ću ti što se tu dogodilo", rekao sam, "pa mi reci kako ti zvuči. Jackie nije bio sam - najvjerojatnije s nekom ţenom, jer bilo ih je samo dvoje. Nešto gaje odvojilo na koju minutu... moţda je zazvonio telefon... ali otišao je u kuću. Kada se vratio, pas je prevrnuo roštilj, pojeo jedan odrezak i načeo drugi. Jackie je poludio. Vidjeli smo ga na djelu, znamo kakav moţe biti. Zadavio je jadno pseto konopcem za sušenje rublja. I onda učinio ono što uvijek čini kada poludi. Uzeo je najbrţi auto, Lamborghini, i izvezao se van. Tako je proveo noć, vozeći dvjesto pedeset na sat." "Mogao bih u to povjerovati", rekao je Hennessev. "A reći ću ti što je još učinio. Nije se mogao otresti ludila, bijes ga nije napuštao. Ništa nije bilo kako treba. Nerviralo ga je što je pas mrtav i što ga je on ubio, pa je otišao u grad i sredio knjigolovca. Nekoga koga nije ni poznavao niti gaje bilo briga... samo ventil za ubilački nagon. Zato ga nije pretukao prije nego što gaje ubio, zato sve izgleda drugačije od ostalih. Ovaj put nije to učinio iz gusta, već iz potrebe." "Nisam siguran za nastavak priče", rekao je Hennessev. "Sto ne valja s njim?" planuo sam.

"Za početak, previše ti je stalo. Ţeliš sve ugurati da se sloţi, Cliff. Znam da si s Jackiejem Newtonom stigao to toga da bi ga optuţio i za Kennedvjevo ubojstvo, samo kada bi mogao sloţiti priču." "Sve se slaţe", rekao sam nestrpljivo. "Sve se slaţe, Neal." Hennessey je zašutio, što je vjerojatno bilo najpametnije. Psa nismo ni dodirnuli, osim da se uvjerimo kako je mrtav već dulje vrijeme. Prilično se ukočio. Oči su mu bile otvorene. Ako psi mogu pokazati osjećaje, ovaj je bio iznenaĎen, tuţan i potpuno začuĎen. Mahao je šapama po zraku, i tako su se zaustavile, kao zaleĎene, u poloţaju koji je podsjećao na molitvu. Morao sam svladati ţelju da ga skinem s konopca. Hennessev je bio u pravu: nismo imali nikakav nalog, nikakvu ovlast, niti pravo biti tu. Šlampav policijski posao. Za nas pas nije ni postojao, čak i kada bismo pretpostavili da ima veze sa slučajem, sve dok ne obavimo propisanu papirologiju. Do sada smo imali sreće i ne bi je valjalo dalje izazivati. Vratili smo se pred kuću, gdje nam je narednik Nasses ponovio svoje mišljenje, bez uvrede molim, da smo potpuno poludjeli. Još sam ţelio biti tu kada dojuri Jackie: ţelio sam znati točno kada će to biti, kako će izgledati on, a kako njegov auto. Ţelio sam saznati što više o tome što je radio i u kakvom je raspoloţenju. Ostavio sam Hennessevja i Nassesa s prednje strane kuće, meĎu onih nekoliko stabala preko puta ulaza, a ja sam obišao ugao da bih pazio na straţnju stranu. Ovo bi moglo biti jako dugo čekanje. Jackie bi do sada mogao već biti u Wyomingu: Lamborghini je za to i raĎen, za jurcanje praznim cestama na kojima ni policiju nije briga kako brzo vozite. Moţda ga neće biti cijeli tjedan. Alija ću čekati. Ako se čekanje baš oduţi, pustit ću Hennessevja i Nassesa, i ostati sam. Zbog Jackieja Nevvtona postajem čudak. Ukazala mi se uznemirujuća slika u kojoj čekam već danima, pa tjednima, i dok se mijenjaju godišnja doba, raste mi brada, iznošena odjeća pretvara se u dronjke, a Hennessev mi donosi hranu i vodu jedanput dnevno. Izgledam poput Freda Dobbsa u Blagu Sierra Madre: kreneš kao normalno i pristojno čeljade, pa te nešto opsjedne i pretvori u luĎaka. Pogledao sam na sat: na istoku se već razdanjivalo. Zdrav razum vraćao se sa zorom. Čekat ću do osam sati, devet najdulje, a onda otići i vratiti se kasnije. Hennessev je opet bio u pravu: nisam imao nikakav dokaz protiv Jackieja. Zločin je bio drugačiji, šablona narušena. Barem jednom Jackie Nevvton nije osoba koju traţim. Brzo sam odgurnuo tu misao. Jedan od problema koje sam imao uskoro će se riješiti sam od sebe. Za oko dvadeset minuta bit će dan: tada će se sa ceste lijepo vidjeti pas kako visi. Što će sasvim ozakoniti naše otkriće, barem ako Jackie ne skuţi da smo bili tamo već prije. Ja mu to sigurno neću reći. Neće ni Hennessev. Nasses os-

taje pod upitnikom. Odustao sam od čekanja Jackieja pred kućom. Odlučio sam odsada sasvim slijediti propise. Pridruţit ću se momcima prekoputa u grmlju. Kada se Jackie vrati, ući ćemo u kola i dovesti se pred vrata, pa pozvoniti, čisti kao snijeg. Neka zabava počne, pomislio sam. 4 Čekali smo skoro cijeli sat prije nego što se Jackie vratio. Prvo smo ga čuli - cviljenje guma, ljuto turiranje motora. "Baš muči taj auto", rekao je Hennessev. Lamborghini je projurio pokraj nas u oblaku prašine. Naglo je skrenuo oko kuće i uvezao se u garaţu. Izišao je Jackie, potpuno isti kao i kad sam ga prvi put vidio, plastični junak s bilderske plaţe. Body buildingom se bavio ozbiljno: ruke su mu bile poput nečijih nogu, a prsa kao bačva od dvjesto litara. Pustio je brkove, a kosi mu ne bi škodile škare. Gadno je izgledao, baš kao netko s kim ne ţelite imati posla. Zastao je, ugledao psa i opet se razbjesnio. "Izlazi iz tog auta!" zaurlao je, a kroz otvorena vrata garaţe plašljivo je izvirila neka ţena. "Idemo, idemo!" poţurivao ju je Jackie. Njoj se baš i nije išlo: vidjelo se to čak i iz grmlja u kojem smo čučali. Jackie ju je zgrabio za vrat i povukao prema kući. Nestali su unutra. Čekali smo. Ništa se nije dogaĎalo. "Valjda smo sada mi na potezu", rekao je Hennessev. "Aha. Idemo malo pogledati kurvinoga sina." Odšetali smo niz cestu do auta; odvezli smo se malo natrag, pa se vratili pred Jackiejevu kuću, kao tri prava, do srţi ispravna predstavnika zakona. Izišli smo i zaputili se stazicom. Pas se lijepo vidio, njihao se groteskno na stablu. "Isuse, vidi ono", rekao je Nasses. "Jeste li ga vidjeli sinoć?" "Vidjeli što?" upitao sam. Nasses se suho nasmijao. "Znači, tako ćemo se igrati. Dobro, ako budem mogao, pomoći ću vam." "Uputi nas u detalje, Nasses." "Ne traţite da laţem zbog vas. Ništa neću prijaviti ako me se ne pita, ali neću ni lagati." "Pozvoni na ta vrata", rekao sam. Značka mi je bila pričvršćena za pojas, baš kao drotovima na televiziji. Proradio mi je adrenalin: uvijek je tako prije susreta s Jackiejem. Čuo sam ga kako dolazi. Vrata su se otvorila, a on je ispunio cijeli otvor. "Gospodin Newton?" upitao je Nasses. Jackie me odmah ugledao. Gledao me kao da Nasses uopće ne postoji, ravno u oči. Vjerojatno nije ni primijetio da je Nasses crn. "Ja sam narednik Nasses, iz ureda šerifa okruga Jefferson. Gospoda

sa mnom su policajci iz Denvera. Htjeli bismo vam postaviti nekoliko pitanja." Pogledao je u moju značku. Nasses se kao slučajno izmaknuo u stranu. IzmeĎu mene i Jackieja sada nije bilo ništa osim pola metra naelektriziranog prostora. "Haj, Jackie", rekao sam. "Koji kurac traţiš ovdje, Janeway?" "Nešto ti nije u redu s ušima. Upravo su ti rekli kako ti hoću postaviti neka pitanja." "Privodiš me zbog nečeg?" "Moţda." "Jebi se. Uhapsi me odmah ili se vrati s nalogom." "Kako znaš da sada nemam nalog?" "Da ga imaš, već bi ga upotrijebio. Nestani, oduzimaš mi vrijeme." Počeo je zatvarati vrata. Zakoračio sam pokraj Nassesa i stavio nogu u dovratak. Počeo sam mu čitati prava, nadajući se kako će ga to iznervirati i dati mi malo više vremena. Neka mu se omakne kakva psina i mi smo na konju. Slušao me, više ne tako siguran. "Gdje si bio sinoć?" upitao sam. "Vozio po okolici. Nije me bilo cijele noći i da, imao sam društvo. Imam alibi za svaku boţju glupost od sinoć koju mi ţeliš prišiti." "Gdje ti je alibi, Newton? Mogu li ga vidjeti?" "Nju, pozornice, vidjeti nju..." "Dovedi je." "Vrati se s nalogom." Opet je počeo zatvarati vrata. Opet sam ubacio nogu. "Rekao sam ti već, Newton, imaš pravo ne reći ništa. Što ne znači kako me moţeš spriječiti da razgovaram sa svjedokom. Dovedi lijepo curu dolje ili ću te strpati u zatvor zbog ometanja pravde." Blefirao sam i mislio kako će me Jackie skuţiti. Ali nije, ili nije bio siguran. Otišao je po djevojku, koja je zapravo bila ţena blizu tridesete. Ošamario ju je barem tri puta: toliko se masnica raspoznavalo na njezinu licu. Sutra će izgledati kao da je naslonila lice na roštilj. "Molim vas iziĎite, gospoĎice." Poslušala je. Bila je plavuša i mogla bi se nazvati zgodnom, na neki proziran način. Ali ne sada. "Kako se zovete, gospoĎo?" "Barbara." "Moţemo li vam kako pomoći?" Pogledala nas je zbunjeno i uplašeno. "Moţemo vas povesti sa sobom gdje god ţelite", rekao sam. "Ona ne ţeli nikamo s murjacima", rekao je Jackie Newton. "GospoĎo?" Potraţio sam njezin pogled, ali nisam je mogao navesti da podigne glavu. "Je li vas ovaj klipan tukao?" "Zaletjela se u vrata", rekao je Jackie Newton. "Bilo bi ti pametno popraviti ta vrata, Newton. Čini se kao da se

zaletjela tri-četiri puta." "Zaletjela se u vraţja vrata, je li ti jasno? Što hoćeš s tim?" "GospoĎo", rekao sam. "Ţelite li poći s nama?" "Ne znam", rekla je nesigurno. "Zašto ne bismo otišli do našeg auta i na miru porazgovarali. Hajdemo." "Neće ona nikamo s tobom." "Ne obazirite se na njega", rekao sam. "Ako ţelite ići, ići ćemo. Bucko nema ništa s tim." Znao sam da će ga to dirnuti. Stisnuo je šake i rekao: "Pokazat će tebi bucko, pederu. Skini tu značku i zabit ću ti jebenu glavu u ramena." Gorko i silom sam se nasmiješio, onako kako biste to učinili da vam se obrati neki crv. Nastavio sam se obraćati njoj, ne skidajući pogled s njega. "Ţelio bih vas uvjeriti, gospoĎo. Sve je u vašim rukama. Ako vas je klipan tukao, moţete ga optuţiti. Mogao bi pristojno odsjediti zbog toga. Pa kad iziĎe, bit će manje drzak." "Sada mi je dosta toga sranja", rekao je Jackie Newton. "Ne bih se sloţio, Newton. Imamo nas dvojica još mnogo toga nedovršenog." "A da to dovršimo sada, Janeway. Da iskušaš sreću sada, a? Reci, drote, samo ti i ja, goloruki, dovršimo to jednom staromodnom tučom." "Da, opet si čitao stripove, Jackie. Ţelio bih ti ugoditi, stvarno bih ţelio. Pa da mi pokaţeš kako tučeš ţene i vješaš pse. Ili ubijaš skitnice po ulicama." "O tome se radi? I dalje mi pokušavaš prilijepiti te stvari?" "Prilijepit ću ih ja tebi, prijatelju. Samo se strpi." "A da se mi ipak potučemo, Janeway? Izaberi vrijeme i mjesto." "Ne bih ja imao ništa protiv, samo mi to tako ne rješavamo." "Tome se nimalo ne čudim. A sada, ako ste gotovi, vraćam se u kuću." Cijelo sam se vrijeme polako premještao, pokušavajući udaljiti Newtona od ţene. Sada sam ispruţio ruku i povukao je na stranu. "Barbara", rekao sam. "Zašto ne poĎete s nama?" "Dobro." "Ja ne bih na tvom mjestu", rekao je Jackie Newton. "Nećeš ti ništa učiniti, ako to nije glupo i loše", rekao sam. Ruka mi je bila preko njezina ramena i polako sam je odvodio od kuće. Smjestili smo je u auto, gdje je odmah počela jecati. Treslo joj se cijelo tijelo. Skinuo sam jaknu i pokrio je preko ramena, ali dugo je trebalo dok nije progovorila. Ostavili smo Nassesa u njegovu uredu i zaputili se Šestom avenijom prema Denveru kada je počela govoriti. Hennessev je vozio, a

Barbara se sklupčala na prednjem sjedalu. Ja sam sjedio straga, naginjući se preko sjedala. Oprezno sam je ispitivao. Preziva se Crowel. Ţivi na Capitol Hillu, na šetnici blizu Jedanaeste i Pear] ulice. Radi u jednoj od tvrtki koje posluju s Jackiejem Newtonom. Jučer ga je vidjela prvi put... u društvu. Godilo joj je kada ju je pozvao van: bogataš kojeg mnogi drţe zgodnim. Nitko ju nije upozorio na to što je čeka s njim. Sve se zbilo više-manje kako sam i mislio. Jackiejeva zamisao izlaska postala joj je jasna čim su došli u njegovu kuću. Imao je vodeni krevet veličine nogometnog igrališta, a uz njega cijelom duţinom kadu i ogledala. To joj nije previše smetalo, jer odlazak u krevet s nekim tko joj se sviĎa na prvom sudaru za nju nije bila novost. Ako se muškarac zna ponašati, što u tome ima loše? Ali tada je pas pojeo odrezak i Jackie je poludio. Teško je i povjerovati koliko je snaţan. Povukao je tog velikog psa preko grane kao pero. Pokušala ga je zaustaviti: mrzila je nasilje i nije mogla tek tako gledati kako se ţivotinja polako guši. Htjela je presjeći konop kada ju je Jackie udario. Snaţan tip, to smo već utvrdili. Onesvijestila se od prvog udarca. Sljedećih petnaest sati bili su pakao. Osvijestila se u automobilu. Nalazili su se na autocesti vozeći istočno od Denvera. On je vozio na granici ludila, poput svega ostalog što čini. Nagazio je do daske i nije popuštao - teško je i povjerovati kako brzo auto moţe juriti. Poslije je skrenuo na usku lokalnu cestu. Jednom su se zaustavili usred pustoši. Nije joj se baš pričalo o tome, ali nanjušio sam dobar trag i nema šanse da odustanem od njega. "Barbara", njeţno sam progovorio. "Je li te silovao?" Zatresla je glavom. "Jer ako jest, znaš, moţemo ga natjerati da se pokaje." "Nisam se opirala." "Nije nuţno opirati se da bi nešto bilo silovanje." Duboko je uzdahnula, uzdrhtala. Dodao sam joj maramicu kojom je obrisala oči. "Barbara", rekao sam. "Samo ţelim sve zaboraviti." "Znam kako ti je, i razumijem. Ali ako ništa ne poduzmeš, on će to opet učiniti." "Meni neće." Šutjeli smo dulje od minute. Hennessev je glatko vozio prema gradu, skrenuvši na sjever kod Santa Fea. Odatle moţemo i njezinoj kući, i prema gradskoj bolnici. "Trebali bismo u bolnicu", rekao sam. "Trebaš pregled, morao bi te doktor vidjeti. Kasnije moţeš odlučiti što ţeliš, ali trebalo bi to obaviti."

"Ţelim zaboraviti. Ţelim kući." Umorno sam uzdahnuo. "Još jedna runda za Jackieja." "Ionako bi je dobio. Na kraju bi ga pustili i što bih ja tada?" Nisam imao što reći na to. Odveo sam je iz njegove kuće bez naloga i opravdanog razloga, na što bi noćni sudac pošizio. Mogli bismo ustrajati na opravdanosti razloga i nekog suca uvjeriti u to kako je ono što smo vidjeli bilo dovoljno. Ali ima njih i druge vrste, koji će sve učinjeno i rečeno nakon što sam gurnuo nogu u vrata smatrati neupotrebljivim dokazima. Ovisi na koga naletite. Zaustavili smo se pred njezinom kućom u Ulici Pearl. Nije nas pozvala unutra, ali morao sam postaviti još nekoliko pitanja. Ţelio sam cijelu priču, sve što su činili od jučer popodne. Nema se tu što pričati, rekla je: on je vozio okolo kao luĎak, a ona je leţala sklupčana očekujući smrt svakog trena. Jednom je projurio kroz jato pilića. Kad god bi ugledao nešto na cesti, vjevericu, jeţa, bilo kakvo ţivo biće, naciljao bi ga i zgazio. Uz sve to, taj automobil je nevjerojatan. Čisto ludilo. Bila je neprekidno s Jackiejem Newtonom od 3.00 jučer popodne. Prešli su pola Kansasa prije nego što se napon okrenuo i vratio. Nije imala pojma o mrtvacu u uličici. 5 Kada me krene, mogu raditi po trideset sati u komadu. Gadno je to za moje partnere, posebno ako vole knjavati kao Hennessev. On je otišao nadoknaditi propušteni san, a ja sam nastavio juriti okolo. Na fakultetu sam trčao maraton. Još uvijek mogu istrčati pedeset kilometara, ali sve teţe i sporije. Ipak, nisam loš za svoje godine i mučim se k'o pas da tako i ostane. Trčim dva do tri puta tjedno, svake godine odradim Bolder Boulder5, i to s dosta uspjeha. Više se ne trudim biti najbolji na svijetu: dovoljno je da se dobro drţim svog mjesta u njemu. Dok sam bio mlaĎi, razmišljao sam o boksačkoj karijeri, ali policija mi je uzela srce i dušu, pa je i ostatak slijedio. Treba biti realističan, stalno mi govore. Od Zlatne rukavice6 do profi boksa dug je put, a vidio sam dovoljno da znam kako mi nije bilo suĎeno. Ali sam bio dobar dok sam se time bavio. Neki su me usporeĎivali s Marcianom7. Bio sam lagan za teškaša, ispod devedeset kilograma, baš kao i Marciano. Bio sam brz i gadan: nitko me nikada nije oborio. Govorilo se da udaram kao mazga i da nema udarca koji neću izdrţati. Volio sam slušati takve stvari. Pričam sve ovo kako biste shvatili da nemam ništa protiv susreta s Jackiejem Newtonom neke mračne noći. On je viši od mene deset centimetara, ruke su mu sigurno barem toliko duţe od mojih, a teţi je petnaest kilograma koji mu uopće nisu višak. Po tomu sudeći, trebao bi me natamburati. Ali tako su mislili i za Jessa Willarda kada

je naletio na još jednog od mojih junaka, Jacka Dempseva8. Dempsev je sloţio tu vreću sala ravno na pod i kada je završio, iz Willardova su kuta vrištali kako su Dempsevjeve rukavice bile pune 5 Trka Odvaţni Boulder (gradić usred planinskog lanca Stjenjaka sjeveroistočno od Den-vera) odrţava se od 1979. godine. Na stazi od 10 km svakog 31. svibnja okupi se i do 50.000 ljudi. 6 Amatersko boksačko natjecanje. 7 Rocky Marciano, 1923. - 1969., višestruki prvak svijeta u teškoj kategoriji u prvoj polovici pedesetih godina prošlog stoljeća. 8 Poznati nokauter Jack Dempsev bio je svjetski prvak početkom stoljeća. Borba s Willardom iz 1919. smatra se jednom od najsurovijih u povijesti boksa. sveg kamenja ovog svijeta, uključujući Gibraltarsku stijenu. U borbi veličina nije najvaţnija, nije li tako? A nekako mi se činilo da, ako maknete sva njegova preseravanja, Jackie Nevvton baš i nema srce borca. Prilično je sigurno da nikada neću saznati. Naporno je to, stalno poštivati pravila dok onaj drugi ubija i siluje zaštićen svim graĎanskim pravima. Protrčao sam Šestom avenijom i prošao pokraj skupih kuća iza parkinga. Nisam znao što, nisam znao gdje, ali nešto se nije slagalo: nisam mogao dokučiti što. Nekad davno ispao sam iz šablone i ne mogu se više uklopiti. Oblikovao me konzervativni otac; odbacio sam i njega i sve za što se zalagao, borio se potkraj rata u Vijetnamu, odakle sam se vratio kao ţestoki liberal, pa polako pratio kako u posljednjih desetak godina ta uvjerenja slabe. Danas su moja politička stajališta prava zbrka često suprotnih mišljenja. Vjerujem u ljudska prava: zbog toga mi se svidio Jimmy Čarter, iako sam poslije zaključio kako je izdao sam sebe iz političkih razloga. Vjerujem da je obveza policije da se ravna prema odluci suda u slučaju Miranda protiv drţave Arizone u principu u redu9, iako javnost nikada neće znati kako ju je teško provoditi u stvarnom ţivotu. Vjerujem u legalni put, ali sve ima svoje granice: kada se radi o pravim ubojicama, ja sam za brzu i pravednu kaznu. Jednostavno je glupo da tip kao Ted Bundy deset godina čeka smaknuće. Ne vjerujem psiholozima koji govore da smrtna kazna nema smisla - pogledajte samo statistike otmica oko 1930. godine, kada su postale zločin za koji se moţe visjeti, poslije smrti Lindbergova klinca10, pa da vas onda čujem. Mislim da se pravda počela urušavati pod vlastitom teţinom onog dana kada su pustili psihijatre u sudnice. Jednostavno govoreći, za neke ubojice uopće me nije briga mogu li zdravo misliti, jesu li ih bičevali kad su bili djeca ako bi se pomokrili u krevet ili im je majka zavijala na mjesec.

Gacy, Bundy, Manson, Speck11 - nikada me nećete uvjeriti kako za njih ţive i zdrave na ovom svijetu ima mjesta. Mrzim pobačaj, ali nikada ne bih podrţao zakon koji bi ga ţenama zabranjivao. Vjerujem u ista prava za sve i ne mogu shvatiti zašto se dvjesto godina nakon što smo ih svima 9 Odluka Vrhovnog suda SAD-a kojom se policiji zabranjuje dobivanje priznanja od osumnjičenika ako ga se prije ne obavijesti da ima pravo na odvjetnika. 10 Sin slavnog pilota Charlesa Lindberga ubijen je u nikad razjašnjenoj otmici. U Poznati masovni ubojice iz američke novije povijesti. zajamčili ustavom i dalje prepiremo oko njih. Volim crnce, neke od njih prilično. Podupirao sam ih kad je trebalo i opet bih, ali mnogi me prosvjedi ostavljaju hladnim. Ne mogu se jednima neka prava oduzimati da bi se dala drugima, čak i kad je razlog dobar. Potrošio sam se, a danas to osjećam više nego ikad. Imao sam pristojnu policijsku karijeru, neki kaţu briljantnu, ali već dugo mi se čini kako propadam, klizeći u zaborav, kako je to jednom lijepo rekao Fred Allen. Ovo su vremena iskušenja za dušu. Htio bih se potući s Jackiejem Nevvtonom drţeći razbijenu bocu u jednoj i čeličnu šipku u drugoj ruci, ali društvo, pristojnost i zdrav razum govore Ne moţeš to učiniti. Ima nešto stvarno privlačno u zakonu jačeg i u vremenima kada su se stvari rješavale brzo i pravedno. Barbarski? Moţda. Ali slušajte me dobro: nemoćno promatrati kako netko ubija ljude, ni to baš nije lijepo. Kao i uvijek, čim doĎem kući, osjećam se bolje. Zgulio sam trenirku, upalio svjetlo i sjeo usred svog blaga. Malo sam listao stari knjiţarski časopis AB12: oduševljenje ţivotom trgovaca rijetkim izdanjima gotovo je jednako mojoj očaranosti knjigama, pa sam bio vjerni pretplatnik skoro pet godina. Pregledao sam stranicu s Wyethovim slikama Helge, zadrţavši se na onoj krasnoj sceni u staji. Carol Pfeiffer, naravno, odavno je otišla: nije je bilo ni prije, kada sam se došao presvući za trčanje. Tuširao sam se hladnom vodom i polako se oblačio, planirajući što dalje. Iskaz Barbare Crowell daje sasvim pristojan alibi Jackieju Newtonu, što znači da valja krenuti ispočetka. Uopće mi nije palo na pamet zvati Hennessevja, ili nazvati postaju i provjeriti je li slučaj dodijeljen nama. Hennessev vjerojatno počinje drugu turu spavanja, a u postaji znaju da smo mi preuzeli stvar. Znali su oni moje radne navike. Odvezao sam se do Bulevara Colorado, nastavio na sjever do Colfaxa, pa skrenuo na istok prema knjiţarama. To je moj teren: jednako sam doma u Ulici knjiţara kao i medu kurvama i svod-

nicima koji se okupljaju u blizini. Colfax je čudna ulica. Neko je vrijeme bila poznata kao najduţa na svijetu: oni s više mašte od mene u danima prije autocesta govorili su da spaja Kansas City s Velikim slanim jezerom. U stvarnosti je duga trideset kilometara, 12 Antiquarion Bookseller, publikacija s cijenama, ponudom i potraţnjom bibliofilskih izdanja. počevši od ravnica na istoku Denvera do planina na zapadu. A svaki je njezin djelić pretvoren u trgovinu. Prije oko dvadeset godina urbanizacija grada progutala je staru Ulicu Larimer, pa su se kurve i skitnice preselili na juţni dio Broadvvava i istok Colfaxa. Prostitucija cvate u istočnoj Aveniji Colfax. Počinje kod zgrade Senata, gdje su se cure izvještile u poslu s nogu, pa se širi kroz pornoshopove izmeĎu Broadvvava i Bulevara Colorado. Istočno od Colorada, oko tridesetak blokova dalje, ulica postaje pristojna. Na sve su strane porodični dućani u kojima se prodaje sve i svašta. Naći ćete tamo i štandove, garaţe, videoteke, vidovnjake, trgovce antikvitetima, non-stop mini-markete, prodavaonice pića i naravno, Ulicu knjiţara. Prije više od deset godina jedan je staromodni trgovac knjigama sa ţenom drţao dućan veličine rupe u zidu u istočnom Colfaxu. Nema ih više - on je umro, a ona ţivi u drugoj drţavi. Dućan su preuzimali različiti mlaĎi knjiţari: oko nje su niknule druge knjiţare, pa je danas cijelo područje poznato kao Ulica knjiţara. Stvar ide na bazi pčela i meda koji ih privlači: stavite li dvije knjiţare jednu do druge, kaţe ta teorija, obje će uskoro imati dvostruko više posla. Čini se da je stvarno tako: sve knjiţare opstaju lakše nego dok je bila samo jedna. Kao sakupljač, dolazim u Ulicu knjiţara barem dva puta mjesečno. Nekoliko me trgovaca znalo dovoljno dobro da me pozovu kući kada dobiju nešto što bi me moglo zanimati; mnogi drugi su znali tko sam, ali im baš nije bilo zgodno nazivati policajca kući. Knjiţari su poput svih ostalih: ima ih raznih veličina i oblika i ne razlikuju se od škvadre u postaji ili prosječnog reda za raspoznavanje. Ako očekujete profinjene akademske tipove s debelim naočalama, potpuno ste u krivu. Jednom kada počnu prodavati, ne ostaje im vremena za čitanje. Obično su barem malo pametniji od prosjeka. Još nisam upoznao glupog trgovca knjigama koji nije propao. Ipak, nekolicina je bez ikakve sumnje luda. Ima meĎu njima pokvarenjaka, doušnika, a današnji knjiţar moţe biti bivši hipi, narkoman ili pijanac, bilo kakav uličar poput Rubvja Sealsa. Ruby mi se sviĎao: divio sam se starom tipu zbog njegova stava i iskustva. Izvukao se iz govana na najteţi način, sam i bez ikakvih lijekova. Znao je piti cijelu bocu ţestice na dan, pa se okanio toga;

bio je na kokainu, poslije na heroinu, ostavio se i toga. Jednom je zaglavio zbog posjedovanja, jer je počeo u vrijeme kada se u Coloradu moglo dobiti dvije godine za jednu travku marihuane u automobilu. Odsjedio je godinu, pa još jednu zbog speeda i dvije od sedam za heroin. Tada su se već i propisi izmijenili, inače bi još gulio kaznu u Canon Citvju. Cijelo vrijeme sam ga poznavao preko knjiga, jer kada je bio čist, Ruby je jedan od najboljih knjiţara u gradu. Dobar dio svega što znam naučio sam gledajući njega. "Reći ću ti nešto, doktore J", davno mi je rekao. "Nauči o knjigama i nikada nećeš biti gladan. UĎi u bilo koji grad s više od dvije knjiţare i za čas si u poslu." Radiš isto što i knjigolovci, samo na višoj razini. Dok oni traţe knjige koje će platiti dva, a prodati za deset dolara, ti traţiš sto dolara vrijedno djelo koje će donijeti još više. Kupuješ od neznalica, prodaješ onima koji znaju. Ako nitko u gradu ne zna, skupiš više toga i prodaš na obali. Koristiš se katalogom AB kada si ga moţeš priuštiti; okreneš malo novca i prije nego što to i shvatiš, imaš tri ili četiri tisuće knjiga. Ruby je ponovio cijelu priču više puta nego što se moţe sjetiti. Seals & Neff su zadnja knjiţara u nizu, ali otišao sam najprije u nju. Baš tamo, prije otprilike mjesec dana, vidio sam Bobbvja Westfalla. Sjećao sam se kao kroz maglu: Bobby je ušao nudeći nešto i povela se rasprava o cijeni i načinu na koji će Ruby platiti. Tada nisam obraćao previše paţnje: više me zanimala cijena jednog malog lijepog Steinbecka. Ionako nije ni palo previše riječi, ako se dobro sjećam: Bobby nije ţelio ček, a Ruby nije imao gotovine, pa od posla nije bilo ništa. Tada sam ga posljednji put vidio i to mi se činilo kao dobar početak. Ruby i njegov kolega Emery Neff slagali su knjige iz nove pošiljke kada sam ušao: bili su nagnuti nad njih, leĎima okrenuti vratima, pa me nisu odmah vidjeli. Knjige su dobro izgledale: dosta prvih izdanja novijih romana, nešto krimića i Faulkner ili dva. Oko mi je odmah zapelo za modri omot Uljeza u prašini. Bliţio se Carolin roĎendan: moţda joj ga kupim, da vidim kako će se osjećati kao vlasnica jedne takve knjige. Novčanica od sto dolara zaplesala mi je pred očima. Knjiga toliko vrijedi, iako treba dosta truda dok se stigne na tu cijenu. Ne volim cjenkanje. Nisam jedan od onih muktaša koji uvijek pokušavaju izvući knjigu u pola cijene, ali ne dam se ni derati. Znao sam kako Seals & Neff rade. Obično nabijaju cijene stvarima koje su tek dobili. To ponekad upali s nekim naivčinom. A kada im stigne stanarina na naplatu ili nazove šerif zbog nekog već dugo neplaćenog poreza, samo se češu i prodaju bilo što po smiješnim cijenama u paničnom strahu da će ih izbaciti ili zatvoriti.

Ruby je bio odjeven u svoju uobičajenu ladanjsku kombinaciju: traperice, pamučnu majicu i sandale. Brada mu je bila velika, crna i prošarana sjedinama. Kolega mu je bio uredniji. Emery Neff bio je plavokos i nosio je brkove. Kad ih vidite zajedno, izgledaju prilično neobično. Ruby je djelovao odvaţno, obično, stvarno; Neff oholo, isijavaći prepotenciju i sve dok mu se ne svidite, uvijek je distanciran i hladan. Ruby bi prodao prezervativ časnoj sestri; Neff je izgledao kao da vam uopće ne ţeli prodati knjigu, čak ni po visokoj cijeni. Neff nije baš kreten, ali nije bio ni daleko: spašavao ga je duboki bunar njegova znanja. Stvarno je bio poseban knjiţar i čini mi se da sam ga volio usprkos svemu. Još me nisu ugledali: bili su do grla zaokupljeni i začarani knjiţarskim poslom - razvrstavanjem i odreĎivanjem cijena. Vidio sam taj obred već prije i uvijek mi je bio zanimljiv. Ruby će uzeti knjigu, prelistati je s uţitkom, pa će se malo svaĎati oko cijene, da bi se napokon dogovorili oko cifre koju će Neff tankom olovkom zapisati na prvoj praznoj stranici. Baš su stigli do Faulknera kada sam se nagnuo nad njih. "Jedan i pol", rekao je Neff. "Preskupo", rekao je Ruby. "Primjerak je bez greške, Ruby. Mislim, vidi tu vraţju knjigu, kao da je jučer tiskana, za ime Boga." "Nigdje je nećeš naći skuplju od sto." "Nigdje nećeš naći takav komad." "Dobro, ako baš ţeliš da leţi na polici dok je plijesan ne napadne." "Jedan i četvrt, onda. I ne idem ispod toga." Neff je zapisao cijenu. Nakašljao sam se ne bi li me primijetili. "Doktor Janeway, čini mi se", reče Ruby obradovan. "Baš imamo nešto za tebe." "Vidim. Velemajstori skupoće opet jašu." Neff me bolećivo pogledao, kao da mu samo spominjanje novca ugroţava ugled. "Za vas smo uvijek spremni na ustupke, doktore J", reče Ruby, a Neffov bolni pogled okrene se k njemu. Izbacio sam Faulknera iz glave na trenutak. Nikad nisam mogao misliti na dvije stvari kako treba. "Nešto bih vas morao pitati, dečki." "Isuse, gospodine Janeway", Neff će ozbiljno. "To zvuči sluţbeno. Dopustite mi da pogodim. Netko je zviznuo šerifa i vi ste odmah pomislili na nas." Suho sam se nasmiješio. "Kada ste posljednji put vidjeli Bobbvja Westfalla?" "Boţe, ne znam", rekao je Ruby. "Ne dolazi više često." "Što je učinio, opljačkao banku?" upita Neff. "A da se ipak prisjetite, meni za ljubav", rekao sam.

"Pa", reče Ruby, "bio je tu prije moţda dva tjedna. Je li tako, Em? Oko dva tjedna." "Tako nekako", reče Neff. "O čemu se radi?" "Rekao sam vam, pokušavam ga pronaći", rekao sam. "Je li tada išta nudio na prodaju?" t';, "Samo par gluposti", rekao je Ruby. "Ništa što bi me zanimalo." "Bobbyju nije išlo u posljednje vrijeme", rekao je Neff. "Cijeli mjesec nije ništa pronašao." "I gadno je psovao zbog toga", rekao je Ruby. "Bobby rijetko psuje, ali čini mi se kako mu je novac trebao, a jednom u ţivotu nije mogao pronaći dobru knjigu." "Imaš li ikakvu ideju za što mu je trebao novac?" "Kvragu, doktore J, ja samo kupujem knjige od tih klipana, ne idem im u kuću i ne spavam s njima." "Njima uvijek treba novac", rekao je Neff. "Kome ne treba?" rekao je Ruby. "Ali knjigolovci... da, Em je u pravu. Ti se momci stvarno trse ne bi li skupili koju kintu. Ali ne govorim ti ništa što već ne znaš." "Kada mu se posljednji put posrećilo nešto veliko?" "Boţe", reče Ruby, vrteći glavom. "Što je tebi veliko ?" reče Neff. "Ne znam, Neff ", rekao sam. "A tebi?" "Njemu bi i taj Faulkner koji gledaš bio prava sreća. Dali bismo mu za njega trideset, četrdeset dolara. Što mora biti dovoljno nakon što si ga platio četvrt dolara." "Mislim na nešto veće." Ruby je razrogačio oči glumeći zaprepaštenost. "Misliš da je moţda našao Tamerlana13 u Goodwillu? Tako nešto, doktore J?" "Tako nešto." "Sigurno se šališ." Više se nisu cerili i ţeljno su očekivali što ću reći. Pustio sam ih da čekaju i Neff je prvi popustio. "To se već dogodilo. Sjećate se tipa koji je pronašao Tamerlana u knjiţari za petnaest dolara prije par godina? Znate li koja je vjerojatnost da se to opet dogodi, bilo gdje u svijetu, dva puta u jednom ljudskom vijeku?" "Nije riječ o Tamerlanu", rekao sam. "Ali o nečem krupnom poput toga." Obojica su me pogledala. "Što se tu dogaĎa, doktore J?" "Netko je sinoć rascopao Bobbvju glavu." "Gospode Boţe", rekao je Ruby. "Ţeliš reći da je mrtav", tupo će Neff. Potvrdno sam kimnuo glavom. "Kvragu, tko bi to mogao biti?" rekao je Ruby.

"Baš to pokušavam saznati. Zato se vratimo na moje pitanje. Kada je Bobby posljednji put pronašao nešto stvarno vrijedno?" 13 Prva zbirka E. A. Poea, izdana 1827. godine, u vlastitoj nakladi autora; centralni lik je Tamerlan (Timur Lenk); 1336.-1405., mongolski vladar i osvajač, zapamćen po barbarstvu osvajačkih pohoda; glavni grad njegova carstva bio je Samarkand. Sam Poe nije mnogo znao o Tamarlanu i pjesma je romantičarska alegorija protkana temama kao što su ţelja za vlašću, nesretna ljubav i sudbina. Ostarjeli Timur Lenk pri kraju pjesme priznaje jednom fratru kako mu je ţelja da postane moćan i slavan osujetila ţelju da iskusi pravu ljubav. "Do vraga, ne mogu se sjetiti", rekao je Ruby. "Isuse, doktore J, pa to je strašno." "Pitaš nas kada je Bobby našao nešto što ga je moglo koštati ţivota", rekao je Neff. "Pa, moţe se to i tako reći." "Kvragu, nikada", reče Ruby. Neff je odmah potvrdno kimnuo glavom. "Čak i onaj veliki uspjeh od prije nekoliko godina, kada je za jedan vikend našao četiri jaka naslova... Hoću reći, to je najbolje što je itko od tih momaka ikad uspio, a opet sve skupa nije vrijedilo ni dva soma dolara. Tko bi ubio zbog toga?" "Moţda ima i takvih", rekao sam. "Nitko koga ja znam", rekao je Ruby. "Tako mi Boga, to je strašno, ne mogu shvatiti." "Recimo daje imao nešto vrijedno par tisuća dolara", rekao sam. "Za ekipu s ulice to je velika lova." "To je i meni velika lova", reče Ruby. "Ali za nekoga tko ţivi kao oni, to je više novca nego što će ikada vidjeti na gomili." "Misliš da se tako dogodilo... Bobby je naišao na nešto vrijedno i neki drugi knjigolovac mu je to oduzeo?" "Ništa ja ne mislim", rekao sam. "Pokušavam shvatiti što se dogodilo s ovo malo podataka koje imam. Ne vjerujem da je Bobby naletio na nešto stvarno vrijedno. Sam si to rekao. Knjige poput Tamerlana ne padaju samo tako s neba. Baš zato i vrijede četvrt milijuna dolara jer se više nigdje ne mogu naći. Lakše je dobiti na irskoj lutriji, zar ne?" "Moţda ipak nije", reče Ruby. "A ipak, svašta se dogaĎa." "Naročito na filmu." "Ponekad i u stvarnom ţivotu." "Meni ne pada na pamet traţiti tako nešto", reče Ruby. "Pričamo o igli u vraţjem plastu sijena." "S druge strane, ako je Bobby našao nešto vrijedno par tisuća,

nameću se sasvim drugačija pitanja. Svatko bi ubio za četvrt milijuna, ali tko bi to učinio za tri soma?" "Tri soma mi ni pribliţno ne bi riješilo dugove", rekao je Ruby. "Kvragu, samo šerifu visim više od toga." "Ali za knjigolovca to je velika lova", rekao sam. "Vidim kamo smjeraš." "Dakle," rekao sam, "s kim se Bobby druţio?" "Pa, tu je Peter. Vidio sam ih kako idu zajedno i to je sve. To ne znači da su neki veliki prijatelji. Inače je stari Bobby uvijek bio sam. Nikada ga nisam vidio s nekim drugim." "Tko je Peter?" "Ne znam mu prezime. Sjećaš li se ti, Em?" Neff odmahne glavom. "Zovemo ga Peter knjigolovac, kao i Bobbyja. Kvragu, polovica tih tipova nema ime ili ti ga uopće ne ţele reći." "Dolazi li Peter često?" "Bio je jučer", reče Neff. "Obično oko tri-četiri puta mjesečno", doda Ruby. "Kada si vidio Bobbvja i Petera zajedno?" "Pa, moţda prije godinu dana", reče Ruby. "Krenuli su zajedno gore u Boulder, na sajam knjiga. Bobby nije imao auto, pa se pri-krpio Peteru." "Kako to misliš - Bobby nije imao auto?" upita Neff. "Vidio sam ga kako vozi. Zar se ne sjećaš one starudije koju je imao?" "Davno je to bilo, partneru", reče Ruby. "Prometnici su ga ćopili jer mu je istekla registracija i osiguranje. Ostao je bez auta i više nikada ga nije nabavio. A prokleto sam siguran da nije imao ni vozačku dozvolu." "Tu se ne bih sloţio s tobom", reče Neff. "Nije ju imao uz sebe kada je ubijen", rekao sam. Neff je slegnuo ramenima. "Onda ste u pravu." "Znam da sam u pravu", reče Ruby. "Zašto bi jedan knjigolovac vozio drugog na sajam knjiga?" upitao sam. "Meni to izgleda kao piljenje grane na kojoj sjediš." "Zato sam i pomislio da su moţda prijatelji", reče Ruby. "Barem onoliko koliko je to kod takvih tipova moguće." Zapisao sam nešto u svoju biljeţnicu. "Gdje bih mogao potraţiti tog Petera?" "ViĎam ga samo kada doĎe ovamo", rekao je Ruby. "Ako se opet pojavi, reci mu da ga traţim." "Naravno, doktore J. Računaj na mene." Pregledao sam bilješke. Mnogo je razloga zbog kojih ljudi ubijaju, ali devedeset i devet posto otpada na četiri velika motiva: ljubav, mrţnja, pohlepa, ludilo. Dva sam već obradio. "Je li Bobby imao kakvu curu?" upitao sam. "Ne koliko ja znam",

rekao je Ruby. "Je li ikada spominjao cure koje je poznavao ili poznavao još prije?" Obojica su odmahnula glavom. "Imate li ikakvu ideju tko bi volio vidjeti Bobbyja mrtvog?" "Ma ne", rekao je Neff. "On je bio najpristojniji od svih", rekao je Ruby. "Kome je najviše prodavao?" "Nama, ali i svima drugima", reče Neff. "Ali sve manje u posljednje vrijeme", rekao je Ruby. "Zašto?" Neff je slegao ramenima. "Ne ide nam baš najbolje ovih dana, gospodine Janeway. Nekoliko puta smo podbacili." "Ma nazovimo stvari pravim jebenim imenom", rekao je Ruby. "Uvalili smo mu par čekova bez pokrića. Ništa veliko, svi to rade. Na kraju uvijek platimo. Ali ti knjigolovci ionako ne vole uzimati čekove. Onda moraju otići do banke, a ne mogu uzeti lovu. Dobro znaju tko je kriv. Sasvim ih razumijem kada se naljute." "Pa zašto to onda radite?" "Misliš, pišemo čekove bez pokrića? Znaš ti to, doktore J, siguran sam da znaš. Ugledaš knjigu koju ţeliš i sve ćeš učiniti da je dobiješ. Moje su namjere časne, jedino izvedba malo šepa." "Gdje je još odlazio prodavati?" "U barem tuce drugih knjiţara. Znaš već kojih, doktore J; kvragu, pa ima najmanje trideset knjiţara u Denveru. A barem polovica plaća dovoljno dobro da privuče knjigolovce. Nema ih mnogo koji će za knjigu dati četrdeset posto maloprodajne cijene, ali ih ima. Moţeš eliminirati po tom kriteriju, mislim. Počni s ovima gore uz ulicu, vidi znaju li što." Zamislio sam se na minutu. Onda sam upitao: "Zna li koji od vas moţda gdje je Bobby ţivio?" "Znam ja", Ruby će. "Nekoliko puta sam ga vozio kući." "Bi li mi mogao pokazati gdje je to?" "Naravno. Moţemo odmah krenuti." "Tek za jedan sat. Htio bih prije porazgovarati s drugim knjiţarima u ulici." "Bit ću tu kad god ţeliš. Ali bilo bi ti bolje odmah kupiti ovog Faulknera. Boljeg primjerka nema na cijelom svijetu i brzo će otići." "Pošto?" "Za tebe?... Danas?... Devedeset pet dolara." Neff je gunĎao dok sam vadio čekovnu knjiţicu. "Ma, do vraga", rekao je. "Ionako mije dosadilo prodavati Faulknere." 6 Hodao sam uz ulicu noseći Williama Faulknera pod rukom. Sljedeća je knjiţara bila Knjiški raj Jerrvja Harknessa.

Denver je grad mladih knjiţara. U stara su vremena vrijedila samo dvojica: Fred Rosenstock i Harlev Bishop. Kada su oni umrli, posao se raspao na dvadeset ili trideset manjih dijelova. Stigli su novi momci, pa su se i knjige promijenile. U Rosenstockovo su se vrijeme još mogli naći dokumenti s potpisima Abrahama Lincolna ili tvoraca Ustava. Lakše ih je bilo naći nego prodati. Četrdeset godina kasnije takvi su papiri i knjige vrijedni gomilu novca, ali se ne mogu pronaći. Ono čega ima su moderni romani. Ţivimo u vremenu kada prva izdanja Stephena Kinga idu deset puta bolje od prvotisaka Marka Twaina, čak i kada je cijena ista. Ako je vama jasno zašto, meni sigurno nije. Moţda danas ljudi stvarno imaju više novca nego mozga. Ili u tom ludilu oko Kinga ima nešto meni nedokučivo. Nedavno sam pročitao Misery i mislim kako je to grom od knjige. Svrstao bih je uz bok Sakupljača kao primjer dobre strave s temom otmice, a to je kod mene kompliment, jer Fowlesa drţim jednim od najboljih ţivućih pisaca. Onda sam pročitao Christinu i činilo mi se kako je to pisala sasvim druga osoba. Veći laţnjak nikada nije uguran meĎu korice knjige. Ali tko sam ja da sudim? Ne mogu objasniti kako Vještice iz Salema mogu poskupiti s deset na gotovo tisuću dolara u deset godina. Primjera radi, upola manja svota osigurat će vam savršene Plodove gnjeva. Za petsto dolara moţe se kupiti pet primjeraka Hemingwayeva romana Starac i more ili šest komada O vremenu i rijeci Thomasa Wolfea. Moţete kupiti prva izdanja koja su potpisali Rudvard Kipling ili Jack London za manje novca. Dakle, posao s knjigama se neupitno promijenio, kao i ljudi koji se njime bave. Stari dečki su pokojni: ţivjela nova ekipa. Ali ja se još sjećam starog Harlevja Bishopa, godinu prije nego što je umro, kako tvrdoglavo prodaje prva Kingova izdanja u pola prvotne cijene. U to vrijeme Kingova prodaja još nije podivljala, ali već tada je Isijavanje bilo sto dolara. Bishop mi je prodao primjerak za četiri dolara. Kada sam mu rekao kako bi trebao traţiti više, pogledao me ispod obrva i kazao: "Ja ne vjerujem u Štefana Kinga." Jerry Harkness je sasvim sigurno vjerovao u Štefana Kinga. Specijalizirao se za njega i one koji su krenuli tim putem - Deana Koontza, Clivea Barkera i sve njima slične. Iza svakog velikog broda plovi nekoliko manjih. Radnje takvih romana uglavnom su besmislene, ali ponavljam, oni odlično stoje tamo gdje je to danas najvaţnije, na blagajnama. Nešto je ozbiljno pogrešno s društvom u kojem se najbolje prodaju romani Janet Dailev. Ne traţite od mene da to dokaţem: jednostavno znam da je tako. Nemam ja ništa protiv dobre priče strave i uţasa s vremena na vrijeme, ali za ime Boga, kakvo se sve smeće tiska! Glupost sadrţaja tih romana koji idu i u milijardama primjeraka najuţasnija je od svega. Istjerivač Ďavola je stvarno zastrašujuća knjiga iz jednog jedinog razloga što od vas traţi

da povjerujete u postojanje Sotone. Nema tamo pasa koji govore ili drevnih prokletstava: nema prenesenih značenja ni metaforičnog preseravanja. Prihvatite početnu tvrdnju (a tko je moţe potpuno odbaciti?) i pisac vas ima gdje je htio. Nakon toga treba samo malo talenta. Danas je problem (moţda stvarno počinjem zvučati poput dvije tisuće godina starog lika iz filma Mela Brooksa kad ovako propovijedam) što industrija zabave rijetko zna prepoznati talent. DoĎete do kraja i pitate se o čemu se tu radilo i što bi to značilo? Najčešći je odgovor baš ništa. Jednom kada je stvaralac osloboĎen obaveza prema smislu, sve prolazi. Mislim da ljudi koji kupuju takve romane zapravo uopće ne mare za knjige. Rijetko ćete vidjeti čitatelje Kinga ili Koontza kako gube vrijeme u knjiţarama. Gledao sam kako to ide u Rubvjevoj knjiţari. Tip otvori vrata. I ne uĎe. Noge su mu i dalje na ulici, samo gurne glavu unutra i ispaljuje svoja tri pitanja: Imate što od Kinga? Imate Koontza? Imate Barkera? Odgovorite mu niječno i već ga nema. Ruby ih upućuje gore prema knjiţari Jerrvja Harknessa, a poslije shvaća da je tip tamo ostavio dva soma dolara. Nevjerojatno! Što drugo reći za to potpuno i nepatvoreno ludilo? "Sve što ti treba za uspjeh u ovom poslu", kaţe Ruby, "neograničena je količina Stephena Kinga." Jerry Harkness počeo se baviti knjigama još kao tinejdţer. Radio je za Harlevja Bishopa, naučio osnovne stvari, ali ih je primjenjivao na svoj način. Upoznao je svoje triţište i kupce. U knjiţari drţi različite naslove, ali odjelom horora, fantastike i priča mača i magije privlači kupce iz cijele zemlje. Harkness ima jedini primjerak Kingove Potpaljivačice koji sam ikada vidio, potpisano izdanje iz ograničene naklade vrijedno tri tisuće dolara. Prošlo je već dvadeset godina otkako je Harkness radio za Harlevja Bishopa. Sigurno je tada bio mlad i pun snova o vlastitom biznisu. Pogledao sam kroz izlog i upitao se, ne prvi put, koliko mu ovo danas ostvaruje taj san. Meni bi se sviĎalo, da nisam policajac, da nisam roĎen kao policajac. Gdje je prava istina, pitao sam se: jesam H stvarno roĎen za kopanje po blatu i krvave scene svake subote navečer? Iznenada sam sagledao cijeli svoj ţivot i doţivio svojevrsni deja vu, kako to već zovu u fantastičnim romanima. Tu sam se već nalazio. Prolazio sam tim stazama i činio te iste stvari. Promašio sam zanimanje, pomislio sam i drugi put u posljednjih deset sati. Bio sam trgovac knjigama prije, a i sada sam trgovac knjigama, i znam o njima više od devedeset posto ostalih klipana u tom poslu. Oduvijek sam mislio kako bih mogao otvoriti knjiţaru jednog dana, moţda kad odem u mirovinu. Počeo sam i stavljati neke stvarčice na stranu za taj daleki trenutak. A moţda i nije tako dalek, pomislio sam sad prvi put: moţda jednostavno presiječem sve ovo sranje i učinim to.

Već sam uspio kupiti jednu nevjerojatnu knjigu, nakon tako dobre procjene da ću je teško ikada ponoviti. Prije skoro petnaest godina naletio sam na Rat u poljima graha u Milagru Johna Nicholsa za devedeset devet centi na rasprodaji B. Daltona. Pročitao sam knjigu preko vikenda i svidjela mi se, pa sam pretresao cijeli grad, sve Daltonove rasprodaje, kupujući svaki primjerak do kojeg sam uspio doći. Svi su bili neoznačena prva izdanja. Do kraja tjedna imao sam sedamdeset pet komada. Bile su mi dvadeset dvije godine. Nakon toga povremeno bih se našao u Nicholsovoj blizini, a njemu nikada nije bilo teško potpisati se. Potpisao mi je gotovo polovicu zalihe. Svaki primjerak danas vrijedi sto pedeset dolara, s potpisom moţda i dvjesto. Imam dvanaest tisuća dolara vrijedne knjige koje leţe u podrumu kao rezultat ulaganja od sedamdeset pet. Moţda su sazreli uvjeti da nešto učinim s njima. Jerry Harkness bio je dug i vitak, još se dobro borio protiv sredovječnosti. Sjedio je na visokoj stolici za blagajnom, te me je gledao cijelim putem uz izlog i kroz ulazna vrata. Čitao je dţepno izdanje Clivea Barkera kada sam ušao, pa ga odloţio da bi me uobičajeno pozdravio. Krenuo sam ravno prema njemu i izravno upitao: "Kada ste posljednji put vidjeli Bobbvja Westfalla?" "Mislite knjigolovca? Ne viĎam ga, osim kada ima nešto za mene. Zna on da ne kupujem od knjigolovaca. Traţe previše za obične gluposti. DoĎe ako mu se posreći King, Burroughs ili neki rani Gene Wolfe. Zna da će od mene dobiti više od bilo koga drugoga za ono što me zanima." "Dakle, viĎate ga recimo... jedanput mjesečno?" "Ako i toliko. Iako, bio je tu prije dva tjedna. Mislim da je bio u blizini nudeći Rubvju Sealsu neke knjige. Ne znam što, jer se nije potrudio ponuditi ih i meni." "Je li izgledao imalo drugačije nego inače?" "Ne znam kako inače izgleda. Te knjigolovce zapravo uopće ne primjećujete nakon što se na njih naviknete. Uopće ne razmišljam o tome kako izgledaju. Ali kad me već pitate, mislim da je izgledao kao i uvijek." "A to bi bilo?" "Tih. Poput miša. Samo bi se provukao okolo razgledavajući knjige. Tako uče, znate... gledaju knjige po policama i njihove cijene. Nemaju oni kataloge, preskupo je to za njih, pa se snalaze po knjiţarama." Kucnuo je prstom po čelu. "U čemu je problem? Bobby je naletio na nevolje?" "Bobby je odletio na drugi svijet." Harkness je otvorio usta i ostao tako neko vrijeme. "Jeste li ikada razgovarali s njim?" pitao sam.

"Istini za volju, izmijenili smo nekoliko riječi tog dana." "O čemu?" "Uobičajene teme. Kako posao ne ide dobro, ni njemu ni meni. Loše doba godine. Navikao sam na to. U rano ljeto, odmah nakon plaćanja poreza, danima ne uĎe više od deset ljudi. A onda naleti neki veletrgovac, potroši koju stotku, pa se sve na kraju pokrije. Ali knjigolovcima je teško. Sve je manje knjiga. Čak i Goodvvill nabija gadne cijene u posljednje vrijeme. Boţe, pitam se tko je ubio Bobbvja." Pogledao sam ga začuĎeno. Odmah je shvatio na što ciljam i slegnuo ramenima. "Vi radite u odjelu za umorstva; zbrojio sam dva i dva i pomislio kako je ubijen." Kimnuo sam glavom. "Ne znam što bih vam mogao dodati. Bobby se ţalio na one glupane iz Goodwilla. Ljudi su jednostavno pohlepni: ništa ne ţele ostaviti drugima, ne daju im ni mrvice. Goodvvill pokušava opet raditi kao prava knjiţara. Iako su oni zapravo staretinarnica, za Boga miloga, počeli su knjige prodavati po pravim cijenama. Tamo im radi neka glupača koja ne zna gdje joj je guzica, pa odreĎuje po kojim će se cijenama prodavati knjige. Ma baš. Naravno da pogriješi svaki put. Zavede ih teţina ili sjaj. Procijenit će neki glupi roman o dvije lezbe koje se otimaju oko kozmetike preminule tete na pet dolara. A Kingov prvotisak prodati za pedeset centi." "Što je tu loše za knjigolovce?" "Od takvih glupih knjiga oni ţive. A Kinga se ne nalazi svaki dan. Oni su prije mogli zgrabiti pregršt tih šljaštećih naslova po dolar komad pa ih preprodati za dva ili tri nekim većim knjiţarama. Sada je s tim gotovo. Goodwill ponavlja istu glupost svake tri ili četiri godine. Nekome u glavnom uredu nešto se zabije u guzicu i počnu cijenama rušiti krov. Nakon nekog vremena shvate da su tako prodali crnog vraga, pa se vrate starim cijenama. A u meĎuvremenu tipovi poput Bobbvja pate." "Dakle, ukratko, na to se Bobby ţalio?" "To je ono što je meni rekao." "Je li moţda spominjao da je nešto našao u posljednje vrijeme?" "Šalite se? Sudeći po onome što je govorio, nije imao ni za autobus nazad." "Moţda je nešto pronašao, ali nije imao priliku prodati?" "Sumnjam. Mislim da se nije nadao nikakvom novcu u bliskoj budućnosti. Jednostavno je bio previše tmuran, previše ljut na cijeli svijet." "S kim je još trgovao?" "Gotovo sa svima. Morat ćete obići sve knjiţare u Denveru ako ţelite slijediti njegov trag."

"Ali svi oni imaju svoje omiljene knjiţare, zar ne?" "Naravno. Svi ih imaju. Nalete na nekog tko im dobro plati, pa ga se drţe odreĎeno vrijeme. Onda se nešto dogodi - naljute se ili oni ili knjiţar - pa se presele drugome. Ali ništa nigdje nije kako treba i na kraju se vrate. Gadan je to krug. Nekada se knjiga ne moţe prodati nikome, pa je uvale tikvanu poput onog dvoja vrata od mene." "Mislite Clydea Fixa?" "Kakav kreten. Spasio bih se kada bi se to smeće maknulo iz susjedstva." "Moţete li se sjetiti ikoga kome je Bobby stalno prodavao?" "Mislim da je bio dobar s Rolandom Goddardom. Nemojte ipak Goddardu reći da sam vas ja poslao. Bili smo partneri." "To nisam znao." "O, da. Ali ne pričajte o tome. Više se ne slaţemo najbolje." "Zašto?" "Ne ţelite znati. Stara stvar." "Moţda ipak ţelim." "Kao klinci obojica smo radili za Harlevja Bishopa. Pa smo prešli u Book Emporium, sjećate se one velike knjiţare u Petnaestoj, preko puta općine? Kada su je zatvorili, Goddard i ja otkupili smo zalihe i time otvorili zajedno prvu knjiţaru. Ali nismo se slagali i to je sve. Imali smo drugačije ciljeve u ţivotu, različite ukuse. Na koncu konca, nismo baš ni voljeli jedan drugog. Nekada tek kada uĎete u posao s nekim, shvatite da vam se uopće ne sviĎa. Pa smo bacili novčić da odlučimo tko će od koga otkupiti posao. On je dobio. Ili izgubio, ovisno kako na to gledate." "Njegova je knjiţara prilično otmjena." "Da, pa što? Sve u ţivotu ima i drugu stranu. Dobio je sjajnu knjiţaru na odličnom mjestu u Cherrv Creeku i vjerojatno okrene dvjesto soma dolara godišnje. Ali reţije su mu sigurno astronomske. Ja sam ostao bez posla na nekoliko godina nakon bacanja novčića, ali evo me opet. Imam što sam htio." "Pada li vam na pamet koga bih još mogao posjetiti?" "Zapravo, da. Porazgovarajte s Ritom McKinlev." "Tko je Rita McKinley?" "Ima radnju zatvorenog tipa u Evergreenu. Prima samo dogovorene posjete, takvo je to mjesto. U stvari radi kod kuće." "Što ona ima s Bobbvjem?" "Ne znam, ali kada je bio ovdje, ispao mu je komadić papira s njezinim imenom." "Imate li ga još?" "Naravno. Čekao sam da opet doĎe da mu ga vratim." Posegnuo je u blagajnu i izvukao malen list otrgnut iz bloka. Netko je kemijskom olovkom napisao ime i broj telefona. Pogledao sam Harknessa. "Jeste li ikada sreli tu gospoĎu?"

"Bila je ovdje jedanput, prije par godina. Odlično izgleda, mlada, zgodna i bistra kao planinski potok. A i zna o knjigama, čovječe. Zna sve što ja znam, tu mislim na svoje područje. Znate li što je napravila? Kupila dva primjerka Intervjua s vampirom po pedeset dolara. Toliko je to tada vrijedilo. Sada vrijedi tri stotine, a kladim se kako će uskoro biti pet. O, kako bih volio vratiti barem jednu od tih ljepotica; do vraga, platio bih četiri puta više nego što sam dobio od nje. Ne dogaĎa se baš često da me netko prevesla na mojem terenu, ali njoj je uspjelo. Prava faca. A dok smo razgovarali stekao sam dojam kako je jednako jaka i na ostalim područjima. Pritom nije davno prešla tridesetu." "Koliko je dugo tu?" "Nekoliko godina, mislim. Nikada nisam bio kod nje. Zna stvarno biti odbojna, ako vas baš zanima. Ne moţete je tek tako nazvati neke nedjelje jer ste u blizini pa bi malo njuškali po njezinim policama. Barem ja ne mogu." "Kako prodaje knjige?" "Dolaze njoj i izvan grada. Naručuju poštom. A bavi se stvarno skupim stvarima." Zapisao sam to ime. "Ne čini se baš logično, zar ne?" rekao sam. "Ona i Bobby?" Harkness je slegnuo ramenima. "To je sve što vam mogu reći." Povjerovao sam mu, za sada, i izišao. Još dvojica su me zanimala u ulici knjiţara. Jedan je bio specijaliziran za vrijedna dţepna izdanja, a imao je čudno radno vrijeme. Sada je bio zatvoren. Na samom kraju bloka bila je staretinarnica A-l knjige Clvdea Fixa. S njim nisam nikada imao posla iz dva razloga: nema kod njega knjiga koje bi me zanimale, a svi su znali koliko i kako mrzi murjake. Tu bi se odlično sloţio s Jackiejem Newtonom, iako im je to jedina sličnost. Dok je Jackie obrtao milijune, Clyde Fix je jedva preţivljavao. Jackie je bio mozak, Clyde Fix samo lukava lija. Moţete se kladiti da Clyde Fix nije nikada ni čuo za Lamborghini: vucara se gradom u crvenom Fordu iz šezdeset drugekoji izgleda kao s otpada. Bio je u četrdesetim godinama, prorijeĎene kose i niskog, neuglednog stasa. U posljednjih petnaest godina selio je knjiţare po cijelom Denveru, jednu goru od druge. Ruby ga je poznavao godinama. Prije nego knjige, rekao mi je Ruby, Clyde je prodavao mjesta na groblju; još prije toga bavio se cipelama. Knjige su ga privukle jer nije imao stalno radno vrijeme i donosile su manje obaveza. Uvijek postoji potraţnja za jeftinim smećem od knjiga, a bavljenje bilo kakvim smećem obično uspijeva. Znao je dobro glumiti: jedan tren bio bi oličenje Jarma, u sljedećem bi se pretvorio u pravu zmiju. Oni koji nisu upoznali njegovu lošu stranu drţali su ga za fino čeljade; mi ostali smo znali nešto više. Fix

je bio privoĎen pet-šest puta zbog narušavanja javnog reda, a znao je i prebrzo voziti. Uvijek se svaĎao s policijom. Sam sebi bio je najgori neprijatelj. Znam za slučaj kada je od običnog prometnog prekršaja stigao do uznemiravanja javnosti i opiranja uhićenju. Kad im staneš na ţulj, murjaci imaju odriješene ruke pa ti mogu prišiti dosta toga. Razgovor s njim bio je kratak. Primio me neprijateljski, kao što sam i očekivao, i nije mi puno toga rekao. Nije znao, a nije ga ni zanimala smrt Bobbvja Westfalla. "Šta je mene briga za tu budalu? Jedan glupan manje na mom terenu." "Gdje je tvoj teren?" "Gdje god ja kaţem da jest." Znao sam takve tipove. Zgrabi neku knjigu prije njega i mrzit će te cijeli ţivot. Moraš mu dati sve što imaš vrijedno. Platit će ti jedva deset posto i neće ti dopustiti ni da se poţališ. Kad je mogao, Fix je i kinjio i varao. Kupio bi knjigu od soma dolara za par centi, pa cijelu godinu ismijavao budalu koja mu je to omogućila. Naglo sam shvatio koliko potisnutog bijesa kola meĎu ljudima od knjige u Denveru. Lako bih mogao zamisliti kako Clyde Fix razbija glavu Bobbyju. Jedino što Fix to ne bi planirao: bila bi to trenutna reakcija, usred dana, s barem petnaest svjedoka. Jednom su se sukobili prošle godine: priča se proširila meĎu knjiţarima brzinom metka i brzo poprimila osobine urbane legende. Sada sam je se sjetio i pred očima mi se pojavila slika: Bobby i Fix u Goodvviluvoj su knjiţari istovremeno ugledali dragulj u hrpi smeća. Onaj koji odreĎuje rimu Jamesa Crumlevja, knjigu tada vrijednu sto dolara, danas tri puta toliko. Istovremeno su posegnuli, pohrvali se, pali na policu sa staklarijom, Fix s knjigom u ruci, oborivši na pod stariju gospodu. Kada je stigla policija, nije tu bilo ni Fixa ni Bobbvja. Ni knjige. Još sam ga malo gnjavio, vjeţbe radi. Gdje si bio sinoć, Fix? Je li tko bio s tobom? Moţeš li dokazati gdje si bio od deset do ponoći? Nisi baš volio Bobbvja. Jesi li ga ubio? Takvi mi uţici uljepšavaju dosadne dane. Još da sam mogao upotrijebiti i šake... Klipsao sam natrag uz ulicu. Miran dan u Ulici knjiţara. Nekoliko kupaca koji su bili kod Sealsa & Neffa upravo je odlazilo i dan se bliţio neizbjeţno praznom završetku. U knjiţari je bila još samo mlada ţena s torbom punom knjiga. Knjigolovaca, kao i knjiţara, ima svih boja, veličina i spolova. Ova je izgledala bolje od većine koju sam viĎao, makar po ljepoti; ali iz onoga što sam čuo bilo je jasno da o knjigama nema pojma. Neff joj je objašnjavao zašto njezina kao nova Faulknerova knjiga Lupeţi nije prvo izdanje. "Ali piše prvo izdanje", bunila se ona. "Evo tu na stranici s podacima o knjizi... pogledajte. Prvo izdanje.

Moţe li biti jasnije od toga? Random House uvijek označi prvo izdanje, zar ne? Sami ste mi to rekli prošli put. To ste mi vi rekli kada sam bila tu prošli put. Sada imam prvo izdanje, a vi mi tvrdite kako to nije prvo izdanje. Ne znam što bih mislila." "Mislite što hoćete, draga moja", reče Neff. "Ne ţelim probleme. Ako mislite da vam ţelim ukrasti knjigu..." "Nisam to rekla. Ne optuţujem vas, samo ţelim znati." "To je prvo izdanje Kluba knjige mjeseca", rekao je Neff, ledeno naglašavajući svaku riječ. "Tiskano je istim kalupima kao i prvo izdanje, moţda i na istom papiru; zato piše da je prvo izdanje. Ali uvez je drugačiji, nema cijene na ovitku i knjiga ima prazan pečat na straţnjim koricama." "Što je prazan pečat?" "Mala udubina, utisnuta ravno u tkaninu. Evo, pokazat ću vam. Vidite tu oznaku? Ona znači kako je to knjiga Kluba knjige mjeseca. Kad god to vidite, knjiga stiţe iz tog kluba, pa čak i da na njoj Isusovom krvlju piše ja sam prvotisak. Jasno?" Uzdahnula je. "Nikada to neću upamtiti. Koliko vrijedi?" "Ova knjiga? Pet dolara uvrh glave. Osam milijuna istih primjeraka kruţi svijetom." "Alija sam platila više od toga. Zar nisam prošli tjedan pitala koliko vrijedi i vi ste mi rekli pedeset dolara? Zato sam je i kupila." "Govorimo o različitim stvarima. Pitali ste me nešto i ja sam odgovorio. Kako sam mogao znati da ne razlikujete jedno od drugog?" "Platila sam sedam i pol dolara", tuţno će ona. "Prevarili su vas." "Prokleto sranje", reče ona. "Recite joj vi, gospodine Janeway", rekao je Neff. "GospoĎo, ovaj je čovjek policajac. Bi li vam on lagao? On je policajac, ali vraţje dobro se kuţi u knjige. Pokaţite je njemu." Dodala mi je knjigu. Pogledao sam je i kazao kako je Neff u pravu. Knjiga vrijedi pet dolara koje za nju i nije tako lako dobiti. "Pokaţite mi značku", rekla je. "Ne izgledate mi kao policajac." Pokazao sam joj značku. Pokunjila se, konačno poraţena. "Gadan je to posao, draga moja", rekao je Neff. "Ne govorite mi to. Vidjela sam ja tko sve vama prodaje knjige. Ne izgledaju mi baš kao Einsteini. Ako mogu oni, mogu i ja. Valjda imam mozga koliko i oni." "Siguran sam da je tako. Razlika izmeĎu vas i njih je u tome što su njihove greške već napravljene." "Sedam i pol dolara otišlo dovraga", reče ona. "Kladim se da mi nećete dati ni dva za tu knjigu." "Mogu ih kupovati po staretinarnicama za pedeset centi kad god

zaţelim." "Ma, daj joj novce", reče Ruby izlazeći iz straţnje sobe. "Pokrit ćemo tu grešku. Samo je nemojte ponoviti i donesite sve dobro što pronaĎete prvo nama. Daj joj sedam i pol, Em." "Nikakvo čudo što propadamo", rekao je Neff. "To će se isplatiti jednog dana, osjećam to u kostima", rekao je Ruby. "Kako se zovete, gospoĎo?" "Millie Farmer." "Evo - izvolite svoj novac natrag. Prihvaćam dva dolara gubitka i to ako ikada prodam tu prokletu knjigu. Donesite neku stvarno dobru drugi put." "Da znate da hoću", odlučno će ona. "Tako mi Boga, samo me gledajte." "Stvar je jednostavna", Ruby će. "Poput uzimanja slatkiša od djeteta. Kada vidite brdo knjiga, ne uzimajte one loše i ne ostavljajte one dobre. To je sve što treba učiniti." Sve sam to samo promatrao. Nakon što je priča završila, morao sam zavrtjeti glavom i upitati je: "Zašto uopće ţelite postati knjigolovac?" "Ja sam učiteljica", rekla je. "Pokušajte ţivjeti s onim što plaćaju učiteljima u trećem razredu u ovom gradu. Jednostavno mi treba još novca." "U redu", rekao je Neff. "Ostanite još malo, pokazat ću vam ponešto. Ionako danas ovdje više neće biti posla." "Ruby, " rekao sam, "spreman sam krenuti u Bobbvjev stan." Uzeli smo moj auto i spustili se niz Sedamnaestu aveniju prema Capitol Hillu. Ruby je pričao dok sam vozio, naizgled neiscrpan niz priča o Bobbyju Westfallu i njegovim dogodovštinama u poslu s knjigama. Ruby je znao svaku sitnicu. "Ne mogu vjerovati da je jadnik mrtav", rekao je u jednom trenutku. Uvjerio sam ga da moţe. "Iskreno se nadam da ćeš uhvatiti kurvinog sina koji je to učinio, doktore J", rekao je. Rekao sam mu da hoću, ali nikada ne moţeš biti siguran. Sasvim siguran. Bobby je ţivio u jednoj od onih starih zgrada u Ulici Ogden. I to u potkrovlju, do kojeg se trebalo penjati preko tri dugačka stubišta. Zastali smo kod pazikuće u prizemlju. Pokazao sam mu značku i upoznao ga s vijestima. Šokirale su ga. Bio je to čovjek od oko pedeset godina: nosio je bluzu od trenerke i izgledao tmurno i nezdravo. Zvao se Marty Zimmers. Rekao sam kako bismo trebali ući u stan i dao nam je rezervni ključ. Na vrhu stubišta objasnio sam im: "Vi dečki unutra ne smijete ništa dirati. U stvari, mislim da ću vas zamoliti da ostanete vani." Otvorio sam vrata, a iz stana su izletjele mačke. Ušao sam sam. Bio je to malen stan, jedna soba s kuhinjicom i sićušnom kupa-

onicom. Knjige su od nje načinile labirint nalik na spilju. Neke su bile naslagane od poda do stropa, neke nagurane oko kreveta na razvlačenje na kojem je spavao, bilo ih je u zahodu i oko sudopera. Na prvi pogled vidio sam kako je većina smeće, stvari koje knjigolovac kupi nadajući se sreći, zato što su jeftine, jer ga je prevario osjećaj ili je jednostavno pogriješio. Millie Farmer trebala bi to vidjeti, pomislio sam, pa bi joj stvari postale jasnije. Bilo je tu kasnijih izdanja, knjiga bez ovitaka i onih s nepopravljivim oštećenjima. Kasnije ću morati pregledati baš svaku knjigu u sobi za slučaj da je Bobby pronašao nešto, i da je to još uvijek tu. Za sada je najvaţnije bilo osigurati taj prostor. "Je li ovo jedini ključ?" povikao sam prema hodniku. Marty Zimmers provirio je unutra. "Pa, jedan je bio kod Bobbyja." "Dakle, ovo je jedini rezervni." "Tako je." Još sam jedanput na brzinu pogledao po sobi prije nego što sam se spustio da pozovem laboratorij. Sve što se izdvajalo bile su mačke i maleni notes koji mu je sluţio kao telefonski imenik. Paţljivo sam ga podigao i prelistao. Svi su bili u njemu, svi knjiţari Denvera, imenom i adresom. Za Rubvja i Neffa bili su zapisani brojevi kod kuće i u knjiţari. Na poleĎini notesa našvrljao je Rita McKinley i telefonski broj izvan grada koji sam prepoznao kao Evergreen, gore u brdima. Usporedio sam ga s brojem na papiriću koji je Bobby izgubio u Harknessovoj knjiţari. Razlikovali su se. Prepisao sam novi broj u svoj notes, a Bobbvjev sam vratio na klimavi stolić uz krevet. Obavio sam telefoniranje u pazikućinu uredu. Prvo sam okrenuo novi broj Rite McKinlev. Zazvonilo je jedanput, pa se uključila automatska sekretarica. Hladan ţenski glas rekao je: "Dobili ste 6702665. Trenutno nema nikoga. Ostavite poruku i javit ću vam se uskoro." Čuo se biip. Nisam ostavio nikakvu poruku. Pokušo sam s drugim brojem. Prije nego što sam ga okrenuo do kraja, oglasila se snimka iz telefonske centrale govoreći kako se taj broj ne moţe birati. Nazvao sam postaju. Hennessev je bio tamo. Rekao sam mu da sam u Bobbvjevu stanu i dao mu adresu. "Trebat ćemo ekipu da obavi očevid i pročešlja stan. Moţeš li ih ti nadgledati? Reci im da knjige ostave meni. Ja bih porazgovarao s još nekoliko knjiţara." "U redu. Imao si nekoliko poziva dok te nije bilo. Jedan bi mogao biti vaţan. Barbara Crowell." "Kada je nazvala?" "Na ceduljici stoji jedan i petnaest. Prije samo nekoliko minuta." "Je li ostavila kakvu poruku?" "Telefonist je napisao hitno na cedulju i podcrtao crvenim. Kaţe da

je ţena na smrt preplašena. Ali nije ţeljela razgovarati ni s kim drugim." "S kojeg je broja nazvala?" Pročitao mi ga je. Spustio sam slušalicu i nazvao. Opet se javila vraţja sekretarica. "Zdravo, Barbara ovdje. Ne mogu se javiti sada, ali..." Zalupio sam slušalicom. Iznenada mi se ukazao mračan prizor. Jackie Newton hoda po mojem grobu. "Ruby, molio bih te da ostaneš ovdje s gospodinom Zimmersom. Ostavljam ti ključ, pa ga daj Hennessevju kada stigne. Ne ţelim da itko ulazi u taj stan. Je li sve jasno?" "Mislim da jest, doktore J." "Vas dvojica jamčite mi da nitko nije dolazio ovamo od trenutka kada odem dok policija ne stigne. U redu?" "Naravno. Što ćeš ti sada?" "Moram odmah nekamo otići." Pet minuta kasnije zaustavio sam se pred kućom Barbare Crovvell u ulici Pearl. Ispred nje bio je parkiran Lamborghini. 7 Kuća u kojoj je Barbara stanovala imala je po dva stana na svakom katu. Parkirao sam na mjestu za utovar robe, odmah iza auta Jackieja Newtona, izišao, ušao u zgradu i krenuo uz stepenice. Mjesto je bilo poput grobnice, mirno i mrtvački tiho. Stepenice su škripale dok sam se penjao i to je bio jedini zvuk sve dok na drugom katu nisam čuo radio. Svirao je neki lagani rock, a zvuk je dolazio odozgo. Znao sam da je to njezin radio, jer je drugi stan na tom katu bio prazan. Primio sam se za pištolj i polako nastavio. Sada sam bolje čuo radio, ali ništa drugo. Zastao sam pred njezinim vratima i oslušnuo. Ništa. Bio je to jedan od onih ma kvragu sve trenutaka u ţivotu jednog policajca. Vi biste ţeljeli da pokucam? Ne pada mi na pamet. Ući ću i zateći ga in flagranti, a jedini će mi svjedok biti prestravljena ţrtva. Kako vam nije jasno? Ne, časni sude. Nisam ga pozvala unutra. A to bi ona rekla za mene, ne za Jackieja Newtona: znamo mi već iz iskustva što bi rekla za tipa koji joj zaustavi srce svaki put kada podigne glas. Pozvala sam gospodina Newtona da bismo izgladili nesporazum koji nam se dogodio... sasvim sigurno nisam ni očekivala ni ţeljela da detektiv Janeway ušeće u moju spavaću sobu... Zašto barem ne zavrišti? Ne baci nešto u zid? Iskoristio bih svaku sitnicu, na bilo koji način. Ali ništa se osim duboke tišine nije čulo uz refren Ljubavnog koncerta s druge strane vrata. Ma, jebi ga. Stisnuo sam kvaku. Nije bilo zaključano. Samo sam malo gurnuo vrata, tek toliko da provirim u prednju sobu. Zvuk radija malo se pojačao i to je bilo sve. Vidio sam ga kako svira sa

stola na drugom kraju sobe. Još sam malo odškrinuo vrata, pa sam mogao vidjeti i dio kuhinje. Još uvijek ništa. Ništa. Nema... tu... nikog... ţivog. Vrata spavaće sobe prekoputa bila su zatvorena. Idem ja, kud puklo da puklo. Otvorio sam širom ulazna vrata i ušao, s pištoljem ispruţenim ispred sebe poput ptičjeg kljuna. Vidio sam da je dovratak razbijen na mjestu gdje se nalazio sigurnosni lanac. Očito ga je usporio za cijelih dvadeset sekundi. Napravio sam četiri duga koraka, stao pred vratima spavaće sobe i oslušnuo. To se jednostavno neće dogoditi, nije li tako? Neće me pozvati na svoju malu zabavu. Nalazio sam se na rubu priličnih problema, a sjajna luckasta rečenica Jamesa Jonesa prošla mi je kroz glavu. Mogu te ubiti, ali ne mogu te pojesti. Imao sam vijesti za gospodina Jonesa, ma gdje se u vječnosti on sada nalazio. Mogu te ubiti, tako je, ali mogu te i pojesti. Otvorio sam vrata. Nisu bili tamo. Nigdje ih nije bilo. Krevet je bio uredno namješten, na ruţičasto-bijelom pokrivaču nije bilo nabora. Pogledao sam u ormar, ali tamo nije bilo ničeg što bi se dalo proglasiti neobičnim. Pogledao sam u kupaonicu. Na kraju sam se vratio u kuhinju i počeo shvaćati što se dogodilo. Jedna su vrata vodila na otvoreni hodnik straţnjeg ulaza, s kojeg su se drvene stube spuštale iza kuće na malo parkiralište. Ta su vrata otvorena takvom snagom da je staklo prsnulo. Vratio sam se u sobu, i dalje s pištoljem u ruci. DogaĎaji su polako poprimali jasan oblik. Zavjese su bile navučene: Lamborghini je bio ravno ispod prozora. Barbara je pogledala kroz prednji prozor i ugledala Jackieja Newtona dolje na ulici. Nazvala me: kada me nije dobila, prekinula je vezu. Snimanje se automatski uključilo, i poruka je stigla do mene. Kada je čula da se on penje uz stepenice, uspaničila se. Pobjegla je jedinim mogućim putem - dolje kroz straţnji ulaz. Brava ga je usporila nekoliko trenutaka, zatim je razlupao vrata i krenuo za njom. Znači da se sada igraju lovice negdje po ulicama. Opravdani razlog pao mi je u krilo poput zrele kruške. Nikada ja nisam ušao u taj stan - to ću reći Bogu, majci i drţavi Colorado. Došao sam zbog telefonskog poziva. Došao sam pred vrata i zakucao: kada nitko nije otvorio, otišao sam. Ako mi se dogodi da ih primijetim dok se vozim susjedstvom, ako mi se slučajno učini da Barbaru Crowell netko progoni... pa, stvari odatle mogu ići prirodnim tokom. Mislio sam kako ću ih lako naći. Barbara je istrčala bez novca, barem je tako izgledalo - torbica joj je ostala na stoliću uz radio. Neće ona uskakati ni u kakve autobuse ili taksije, a nekako mislim da neće zvati ni policiju u pomoć. Previše je preplašena: za mene je to stara stvar, koju sam vidio puno puta. A što se Jackieja Nevvtona

tiče, on uţiva kao svinja u blatu. Baš onako kako on voli: igrati se mačke i miša, natjeravati ţrtvu skrivajući se po pokrajnjim ulicama i straţnjim dvorištima. Igrati se ljudima, utjerivati im strah. Sišao sam na ulicu i otvorio prtljaţnik. U kutiji za alat našao sam gumeni čekić i klin. Probušio sam jednu gumu na Jackiejevu autu, pa se Lamborghini uz šištanje spustio na felgu. Počeo sam voziti okolo u sve širim krugovima, vraćajući se u Ulicu Pearl svakih nekoliko minuta da provjerim Lamborghini. Trebalo mi je dvadeset minuta dok ih nisam pronašao. Na Jackieja sam naletio u Osmoj istočnoj aveniji, nekoliko blokova od Guvernerske palače. Stajao je pod stablom poput neke zvijeri, vrebajući. Provezao sam se pokraj njega. Nije me vidio: kao leopard, usredotočio se samo na plijen i na mjesto gdje se plijen krio. Nisam odmah vidio: samo sam znao da ona mora biti u blizini. Odvezao sam se iza ugla, parkirao i izašao. Vratio sam se pješice pa se i sam sakrio iza jednog stabla. Igrali smo se tako pola sata: Barbara u svom nepoznatom skoništu, Jackie vrebajući nju, a ja vrebajući Jackieja. Baš je bilo zabavno, a onda je počela kiša. Vratio sam se u auto i premjestio ga na mirno mjesto s dobrim pogledom na Osmu. Jackie se nije micao. Izgledao je poput kipa, svaki mišić bio mu je lijepo izraţen. Kiša je padala. Od kišice postala je ljetni pljusak, a vjetar je nosio kapi svuda po ulici. Jackieju to izgleda nije smetalo: vrebao je zastrašujuće usredotočeno, kao da bi tako mogao cijeli tjedan, cijelu godinu, a da se nimalo ne uzbudi. Samo je jedanput u tom satu skrenuo pogled prema meni. Ali ja sam bio u običnom automobilu, sasvim nisko, samo su mi oči virile nad volanom, pa nije vidio ništa. Pljuskovi u Denveru često su ţestoki i brzi. Ovaj se ispucao za Četrdeset minuta, pretvarajući se opet u kišicu kako je i počeo. Vidio sam kako Barbara izlazi iz cvjećarnice i nervozno gleda oko sebe. Je li on još tu? Naravno, kada se nekog tako plašite, on je uvijek tu. Morala je nešto učiniti, makar pogrešno. Krenula je prema uglu, opet pogledala oko sebe i nastavila uz ulicu na sjever. Pokrenuo se i Jackie. Potrčao je ravno prema meni, pa nastavio prema Istočnoj devetoj aveniji. Namjeravao joj je presjeći put, prići dovoljno blizu daje moţe zgrabiti za ruku prije nego što ona i shvati da ju je stigao. Upalio sam auto i krenuo uz Osmu ulicu drţeći se sasvim desno. Barbara Crovvell bila je pola bloka ispred mene, brzo hodajući. Ali neprestano se zaustavljala i osvrtala, ne vjerujući svojim očima da ga nema. Jednom je stajala pola minute, dajući mu više nego dovoljno vremena da stigne gdje je htio u Devetoj ulici. Zaustavio sam se uz zavoj na suprotnoj strani ulice, stotinjak metar iza nje. Kada je ona krenula, i ja sam. Mogao sam ga vidjeti, sjenu ispod stabla uz ugao Devete ulice.

Mislim kako sve do tog trena nisam znao što ću učiniti. Ona je stigla do raskriţja i pogledala lijevo i desno. On je bio manje od deset metara daleko i lako ju je mogao uhvatiti. Ali ne... ţelio ju je stvarno iznenaditi kada već pomisli da je sigurna. Ţelio je vidjeti strah, lice pred infarktom. Zastala je u Devetoj ulici da još malo pogleda oko sebe, a ja sam izišao iz auta i mahnuo joj na pozdrav. Stavio sam prst na usta, uobičajeni znak za tišinu. Došao sam do nje i uhvatio je pod ruku. Drugom sam rukom izvadio pištolj. Poveo sam je na istok Devetom ulicom, u smjeru kojim moramo proći pokraj stabla iza kojeg se skrivao. Počela je govoriti: ušutkao sam je tihim pssst. Stablo se nadvilo nad nas, a kad smo stigli do debla, Jackie je iskočio. Sve se dogodilo u manje od pet sekundi. Jackie je krenuo zgrabiti mi ruku, misleći još uvijek kako će uhvatiti Barbaru. Rekao sam: "Zdravo, srce" i zabio mu pištolj pod rebra. Vidio sam kako se pokušava okrenuti, pa sam trznuo nagore pištoljem, tako da zagrize u metal, i to dobro. To ga je oborilo; obje usne bile su mu rasječene. Zakotrljao se travom i podigao na noge. Izgledao je poput pantere spremne na skok, a ja sam stajao, čekajući. I onda se ništa nije dogodilo. Nije ništa rekao: sve se dalo pročitati iz očiju. Mrtav si, Janeway, govorile su njegove oči, ti si jedan pokojni murjak. Sav sam protrnuo. Jackiejeve su oči poručivale, ne znam kada, ne znam kako, ali pokopat ću te. Jedva mičući usnama, rekao sam: "Već sam ti prije rekao, Newton, trebaš popraviti ona vrata." Nije mu to bilo smiješno. Usmjerio je zlobni pogled prema Barbari. Ona ga nije mogla izdrţati: problijedjela je i najeţila se. Zakoračio sam pred nju i ukrstio pogled s Jackiejevim, činilo mi se zauvijek. Prvi se okrenuo i otišao. Išao je uzbrdo, prema njezinu stanu i mjestu gdje je parkirao. "Hajdemo", rekao sam. "Ali drugim putem." Opet se počela tresti. Pokrio sam joj ramena svojom jaknom. "Počet ću naplaćivati iznajmljivanje ove jakne", rekao sam. To ju nije oraspoloţilo. Presjekli smo preko nekoliko ulica i kroz straţnji ulaz ušli u njezin stan. Smjestio sam je na kauč i stavio vodu za kavu. Dok je to trajalo, prišao sam prozoru i gledao kako Jackie Newton otkriva probušenu gumu. Gledao sam kako baca dizalicu preko pola ulice, pa prijeteći maše vozaču koji se usudio zatrubiti. Gadan kurvin sin, Jackie. Ostalo je još samo vidjeti koliko gadan. 8 Uzeo sam kavu iz kuhinjskog ormarića. Našao sam gdje stoje pića, pa dolio i poštenu dozu brendija. Počela je pijuckati, sjedeći i zureći u ovalni tepih pod nogama. Otišao sam do prozora provjeriti kako Jackie napreduje. I dalje je bio u fazi početne gadljivosti i nije daleko odmakao. Trebao sam probušiti dvije, moţda i sve četiri,

pomislio sam. "Kako se osjećaš?" upitao sam, ne skidajući pogled s Jackieja. Tupo je progovorila: "Zašto se ovo dogaĎa?" "Zato što to dopuštaš." Okrenuo sam se na vrijeme da joj vidim ljutnju u očima. Ali nije ništa rekla. "Moraš s njim postupati na njegov način", rekoh. "On je poput nasilnika u školi. Ili mu se suprotstaviš, ili te gazi, malo pomalo, dan za danom." Glas joj je zadrhtao, od ljutnje, straha, ili i jednog i drugog. "Kakav jebeni otpor ja njemu mogu pruţiti?" povikala je. "Za početak, pokaţi mu da misliš ono što govoriš." Tresla se, stišćući moju jaknu čvrsto oko vrata: "Do prije tjedan dana nisam ni znala da prokleti tip uopće postoji. A sada mi se ţivot vrti oko njega." "Prekini s tim." "Stalno ponavljaš isto. Zlo mi je od toga. Lako je tebi tako." "Nisam ni rekao da će i tebi biti tako. Ali je moţda jedino rješenje." "Reci mi onda, molim te, što točno ţeliš da učinim?" "Pokaţi malo hrabrosti, Barbara. Moţeš poginuti pritom, ali ni ovako ne znaš čeka li te isto." Natočio sam joj još malo kave. Progutala je prvu šalicu i činilo se da joj godi. Prestala je drhtati i nakon nekoliko minuta moja je jakna labavo visjela s njezinih ramena. "Za početak," rekao sam, "ako te ikada opet dodirne, zovi policiju. Ne spuštaj slušalicu samo zato što mene nema. Ja sam iz Odsjeka za ubojstva: ne mogu doći dok te ne ubije. Drugi policajci sreĎuju takve stvari. Dat ću ti nekoliko imena; malo ću ih podmazati, pa će tvoji pozivi uvijek imati prednost. Drugim riječima, učinit ću što mogu." Niječno je odmahnula glavom. "Slušaj, jutros si ga imala u šaci i pustila da ode. Silovao te. Trebala si iz onih stopa otići u bolnicu. Prijaviti ga. Pustiti ga da se nekoliko sati hladi u zatvoru. Poslati ga na Okruţni sud. Priuštiti mu cijelu predstavu. Dobro, naletiš na nekog od onih uštogljenih sudaca i on ga oslobodi. Ali ipak nauči kako s tobom nema šale." "Što znači da sljedeći put završavam u mrtvačnici." "A moţda ne bi ni bilo sljedećeg puta. Imam ja teoriju o našem prijatelju Jackieju. Ako mu pokaţeš bijelu zastavu, raskomadat će te. On ide do kraja; oboţava kinjiti one koji ne uzvraćaju. Ako mu se suprotstaviš, mrko te gleda, ali ne napada." "Mislim da griješiš. Mislim da on suprotstavljanje shvaća kao uvredu. Mislim da će te ubiti zbog onog što si mu učinio danas." "Neću se svaĎati s tobom. Nisam postao policajac da bih glumio psihologa. Pitala si me za mišljenje i ja sam ti ga dao. Zapapri mu ako te samo pogleda. Zatraţi zabranu pribliţavanja, pa ga policija

moţe uhititi ako te ne pusti na miru. To je prvi korak." "I zadnji. Gospode Boţe, ne moţete me zaštititi." "Moţemo pokušati. Moţemo učiniti najbolje što znamo." "I onda? Ne moţete me za ruku voditi na posao. Ne moţete spavati sa mnom..." Pogledali smo se. Rekla je: "Što ako napravite najbolje što znate i to još uvijek ne bude dovoljno? Što bih onda ja trebala, izazvati ga na dvoboj? Ostaviti posao i prijatelje i početi iznova u drugoj drţavi?" "Draga, ja ne nudim jamstva. Sve što mogu je reći ovo - ja sam na tvojoj strani, baš kao i cijela policija. Tip šeće okolo misleći kako je neki opaki kauboj. Naš je posao pokazati mu da griješi. To se moţe učiniti na različite načine, a za neke od njih i ne ţeliš znati." Duboko je uzdahnula. "Gadno je to izmeĎu vas dvojice, zar ne?" Uzvratio sam joj svojim poznatim kiselim smiješkom. Rekao sam joj kako se vraćam za minutu. Pogledao sam kroz prozor i vidio da se Jackie Newton prihvatio posla oko zamjene gume. Nisam ga ţelio pustiti prije nego što se pozdravimo. Sišao sam na ulicu, sjeo na zidić i gledao kako radi. Jackie je bio u nijemoj fazi. To bi me trebalo ţivcirati, a mislim i da jest. Znao je da sam tu: osjetio sam to po načinu na koji je disao. Porezao je ruku i krv mu je curila po šaci. Počeo sam laganu spiku, u nadi da ću ga ţivcirati. "Ja bogme ne bih ostavio takav auto na ulici", rekao sam ljubazno. "Nikad ne znaš kada ćeš ga zateći slupanih vrata." Stenjao je zateţući vijke. Čuo sam kako škripe dok je upirao po ključu. "Ima tih bandi ovuda, svašta rade. Oboţavaju uništavati skupe aute." Vijci su zaškripali. "Propalice", rekao sam. "Gdje god se makneš." Skriiip. "Došlo je dotle da na svakom koraku vreba netko tko te ţeli pokrasti." Skriiip. "Evo na primjer ţena koja tu ţivi", rekao sam. "Nekakav majmun kojeg znam ne pušta je na miru. Pokušava je sluditi, natjerati da poţeli da se nije ni rodila. Što misliš o takvom tipu?" Škriiip-škriiip. "Poseban tip, a?" Škriiip. "Pritegni te stvarčice prejako i čeka te pakao kad ih pokušaš opet skinuti." Čuo se oštar zvuk kada je odbacio ključ za zatezanje vijaka niz cestu. "Nikad ne znaš kada će ti se guma opet probušiti." Obišao je auto pustivši da se skine s dizalice pod vlastitom teţinom. Zatim se uspravio i onako me pogledao. Lice mu je izgledalo

uţasno: krv je poprskala skupu bijelu košulju, a kosa mu je napokon bila raskuštrana. Ubacio je gumu i dizalicu u auto i spremao se za pokret. "Kada se onaj tip opet vrati, gadno će ga to koštati", rekao sam. "Stvarno gadno." Otvorio je vrata i stajao tako jednu minutu. Mislio sam kako će nešto reći, ali nije. Sagnuo je glavu i ušao u auto, a ja sam ustao i ušao u sjenu ulaza u zgradu. Nikad ne znaš tko moţe imati oruţje skriveno u autu, pa ako se tako nešto dogodi, zaklon je zgodna stvar. Ali on se samo odvezao. Mirno. Kao razuman čovjek. Ni gume nisu zacviljele. Opaki Jackie. Gadni kurvin sin. Poznavao sam jednog starca koji se kleo da je vidio kako neki mornar ubija boga u Geneu Tunnevju u kavanskoj tuči. Tunnev je tada bio na vrhuncu, svjetski prvak u teškoj kategoriji. Naslovi ne znače tako mnogo baš uvijek i svugdje. Najopakiji kurvin sin na svijetu moţe biti najopakiji samo dok je u punoj formi, do koje onaj drugi još nije stigao. Netko izdrţi koji mjesec, nekome se broji u minutama. Znam tipove koji bi mogli natjerati Jackieja Newtona da poţeli da mu mama nikada nije ugledala tatu. Odrastao sam s jednim takvim. Vincent Marranzino je enciklopedija opakosti. Odavno nisam vidio Vincea: ţivoti su nam krenuli različitim putevima i obojici nam je to bilo jasno. Ali još mi duguje uslugu - razlog je jedna borba noţevima na ledini u sjevernom Denveru kada nam je bilo šesnaest. Stao sam uz njega protiv više gadova i protivno svim prognozama, nas dvojica smo ih dobro isprašili. Momci poput Vincea takvo što nikad ne zaboravljaju: kada su vam vjerni, vjerni su vam zauvijek. Dovoljan bi bio jedan telefonski poziv. Prije jutra, anatomija Jackieja Newtona bila bi izmijenjena. Iskušenje, ne mislite li tako? Dobar dţoker, ako sistem zakaţe. Na to sam mislio kada sam rekao Barbari da postoje svari u ţivotu za koje joj je bolje da i ne zna. Duh moţe izići iz boce nakon samo jednog telefonskog poziva. Naravno, ja to ne bih učinio. Kao ni Brut, ja ne radim takve stvari. 9 Proveo sam još jedan uzaludan sat s Barbarom Crovvell. Nekome tako preplašenom jednostavno se ništa ne moţe objasniti, pa mi je preostalo samo čekati bravara koji će srediti vrata. Za to sam vrijeme obavio nekoliko poziva vezanih uz slučaj Bobbvja Westfalla. Nazvao sam Bobbvjev stan i porazgovarao s Hennessevjem. Naši dečki tamo su već cijeli sat i nisu pronašli mnogo. Skinuli su

nekoliko otisaka, vjerojatno ţrtvinih, i pozvali ekipu za zbrinjavanje mačaka. Vratili su Rubvja Sealsa u knjiţaru policijskim autom. Čini se da u stanu nećemo pronaći ništa korisno. Još ostaju gomile knjiga, ali to treba raditi iskusan knjiţar - posao za mene i mislim ga se uhvatiti ove noći. Opet sam nazvao Ritu McKinlev: ista snimka, ista poruka. Sjeo sam s telefonskim imenikom otvorenim na stranici s antikvarnim knjiţarama, pa se pokušao prisjetiti svake od njih. Neke su se same eliminirale s moje liste - one koje se bave jeftinom robom, dţepnim izdanjima ili stripovima: moţda odem jednom i do njih, ako ne iskrsne ništa pametnije. Nazvao sam Rolanda Goddarda u Ulici Cherrv Creek i rekao mu da bih ga ţelio sutra vidjeti u vezi s ubojstvom Bobbvja Westfalla. Prošlo je vrijeme za bilo kakva okolišanja. Svijet knjiţara je izuzetno povezan i već sada vijest o Bobbvjevoj smrti juri od usta do usta. Sutra će znati cijeli grad. Nazvao sam još tri-četiri trgovca za koje sam mislio da su kupovali od Bobbvja. Dobro sam mislio. Rekao sam im kako ih ţelim vidjeti pa me mogu očekivati sljedećih dana. Bit će to duga potraga. Pokušao sam se javiti Carol, reći joj kako ću raditi dokasna. Bila je u ophodnji, a nisam htio ostavljati poruku. Jedina zajednica čvršće povezana od knjiţarske je ona policijska. Bravar je popravio straţnja Barbarina vrata i sada je namiještao sigurnosni lanac na ona ulazna. "Nitko više neće ušetati kroz ta vrata kada namjestim ovu spravicu", rekao je bravar. Nisam mu baš povjerovao, ali odšutio sam. Vratio sam se u Bobbvjev stan. Svi su otišli, osim Hennessevja. Sjeli smo i porazgovarali o slučaju i o tome dokle smo stigli. Nismo imali ništa: traţili smo naslijepo. Moţda je posrijedi nešto što nema baš nikakve veze s knjigama i ako je tako, slučaj moţda nikada nećemo riješiti. Hennessev je razgovarao s mrtvozornikom i sve pretpostavke od sinoć pokazale su se točnima. Bobby je bio ubijen negdje drugdje, pa donesen u uličicu. Vrijeme smrti bilo je izmeĎu jedanaest sati i ponoći. To nam neće pomoći, jer tako smo i prije mislili. "Zaboravimo sve do sutra", rekao je Hennessev. "DoĎi do mene, čeka nas prilična pečenka." Zastao sam: htio sam početi s pregledavanjem Bobbvjevih stvari, a znao sam da se neću zaustaviti dok temeljito ne pretresem sve do najmanjeg papirića. Kod mene to tako ide. Hennessev će se osjećati krivim, ali što se tu moţe. "Trebao bih ostati i pomoći ti, Cliff", rekao je. "Ali vjerojatno bih ti samo smetao. Ne znam ti ja ništa o tim stvarima." Sloţio sam se i rekao mu da ide kući. Vani se smrkavalo. Nisam ništa pojeo više od dvanaest sati, pa sam zamolio Martvja Zimmersa da nazove Domino i naruči mi jednu

debelu pizzu i nešto za piće. Onda sam se uhvatio posla. Bio je to velik, nezahvalan posao. Ne biste vjerovali što sve moţe skupiti jedan knjigolovac. Knjiga po knjiga prelazila je s jedne na drugu stranu koju sam proglasio smećem. Listao sam svaku paţljivo, stranicu po stranicu, da mi ne promakne nešto vrijedno pedeset somova u koricama knjige od dva dolara. Nije mi imalo što promaknuti. Bilo je tu nekoliko stvarno srcedrapajućih stvari - lijepa mala Faulknerova pjesma, originalno izdanje iz 1932. godine, s papirnatim ovitkom, komad vrijedan dvjesto pedeset dolara koji bih ja odmah kupio od Bobbvja da nekome nije ostalo pola večere na naslovnoj stranici... jedan rani Steinbeck, krasan, osim stoje otrgnuta naslovna stranica... prva knjiga Roberta Frosta, s pjesnikovim potpisom, jedinstvena stvar, samo što ju je neki klinac dobro išarao. Tako mnogo knjiga bilo je pljesnivo da sam morao prati ruke nakon listanja. Stigla mi je pizza, pa sam opet oprao ruke. Pregledavao sam i razvrstavao do oko pola deset, kada mi se činilo da sam otprilike na pola puta. Spustio sam se dolje i nazvao Carol, rekao joj kako ću raditi još nekoliko sati i da joj je bolje da me ne čeka. Strusio sam piće, podrignuo i vratio se poslu. Do tada nisam našao ništa. Napravio sam pauzu u pola jedanaest, i pogledao na gomilu knjiga. Ako išta vrijedi u tom neredu, ja to ne znam pronaći. Nastavio sam s knjigama u zahodu. Ništa. Bliţio sam se kraju. Našao sam neke papire u ormaru i još knjiga u kuhinjici. Nikakvih tajni nije bilo meĎu njima. Ništa zbog čega bi Rusi ubili: ni oni ni bilo tko drugi. Jedini logičan motiv - da je Bobby pronašao nešto vrijedno - nestajao mi je pred očima. Naravno, ubojica je to mogao uzeti sa sobom: ţivio sam u jadnoj i tankoj nadi da ubojica nije pronašao ono zbog čega je ubio. Sada sam počeo vjerovati u nešto jednostavno ili ludo, kao staru svaĎu ili iznenadni sukob meĎu suparnicima. Onda sam našao dobre knjige. Bile su dvije gomile u kuhinjskom ormaru. Stajale su kao straţa, pridrţavajući neke začine i paket riţe. Odmah sam uočio kvalitetu. Neki su komadi bili stvarno dobri, pravi bomboni. Uzeo sam ih i odnio u dnevni boravak, pa sjeo i počeo listati. Bilo je petnaest naslova i sastavio sam listu, upisujući svoje procjene vrijednosti. Gardner, Erle Stanley, Slučaj opasne nasljednice, 200 dolara. Finney, Jack, Opet i iznova, 150 dolara. Uris, Leon, Borbeni poklič, 150 dolara. Kennedy, William, Kamion tinte, 200-250 dolara. McMurtry, Larry, Posljednja kinopredstava, 200 dolara. Heinlein, RobertA, Put slave, 250 dolara. Cain, James M, Poštar. Bingo - gotovo tisuću dolara. Bellow, Saul, Doţivljaji Augieja Marcha, 125 dolara.

Jackson, Shirley, Lutrija, 150 dolara. Bradbury, Ray, Tetovirani čovjek, 200 dolara. Miller, Henry, Knjige mog ţivota, 100 dolara. Ishenvood, Christopher, Berlinske priče, potpisao Cl., 150 dolara. Irving, John, Brak od sedamdeset pet kilograma, 200 dolara. Bloch, Robert, Psycho, 200 dolara. Rawlings, Marjorie. Jednogodišnjak, 150 dolara Zbrojio sam na brzinu. U maloprodaji bi to bilo oko tri soma dolara, što me potpuno zbunilo. Sve što smo svjeţe čuli o Bobbvju Westfallu od Jerrvja Harknessa, Rubvja Sealsa itd., bilo je da je Bobbv bez prebijene pare, očajan i na rubu ţivaca. Knjiga je bilo sve manje: Harkness je čak mislio da Bobbv nema ni za autobus nazad. To je bilo prije dva tjedna, a ja sada otkrivam zalihu naslova koji se učas mogu prodati za tisuću dolara. Nema šanse da se gomila poput ove skupi za dva tjedna, vjerojatno ni u dvije godine. Opet sam sve pregledao. Nema šanse, pomislio sam. Čak ni neki super knjigolovac ne bi uspio. Odakle su stigle te knjige i što to znači? Evo što mi je prvo palo na pamet. Bobbv ih je pronašao sve zajedno, otprilike u posljednjih deset dana, i oteo od neke neznalice za sitnu lovu. Doslovno ih je ukrao. Skupljao ih je jako dugo. Moguće je, nagaĎao sam, iako ne isuviše, da je skupljao knjige. Ima takvih ljudi, tipova koji spremaju na sigurno stvari iz nekih svojih razloga, a volja im je dovoljno jaka - bez obzira na to kako im bilo teško - da ih ne prodaju. Recimo da je Bobbv prikupljao svoju zbirku tri ili četiri godine. Kad god bi našao nešto što mu se zaista sviĎalo, stavio bi to na gomilicu označenu s NZP, nije za prodaju. Nekada bi morao prodati ponešto što bi rado dodao zbirci, ali kada knjiga jednom uĎe u taj ormar, više nikada iz njega ne izlazi. Ima smisla, zar ne? Opet sam pogledao knjige, pojedinačno i kao cjelinu. Moguće je postupno ih sakupiti, ali vjerojatnije je da su ukradene. Bobby je preveslao nekoga; taj netko doznao je koliko knjige vrijede i potraţio Bobbvja s francuskim ključem. Moţda, moţda. Buljio sam u knjige i pustio mašti na volju. Zajednički nazivnici, mislio sam. Najprije, sve je to moderna knjiţevnost. Sve se mogu lako prodati bilo koji knjiţar od ugleda platit će odmah za bilo koju ili sve skupa četrdeset posto. Moja procjena kvalitete čak je bila preskromna. Sve su bile savršene. Nigdje ni ogrebotine, čak ni na tri najstarije, Cainu i Gardneru i Rawlingsici, ovitci su bili svjeţi, sjajni i nimalo izblijedjelih hrbata. Tri tisuće dolara zapravo bi lako mogla biti isuviše niska maloprodajna cijena za dobro očuvane knjige; ne nalaze se takve svakog dana. Dakle, Bobby je uspostavio visoki standard, da se vratim na teoriju skupljanja, pa je i to zajednički nazivnik. Ništa

tu nije ulazilo ako nije bilo prokleto blizu savršenom. Čini se da je sto dolara u maloprodaji bila donja granica cijene. Lijepo su se tu izmiješali ţanrovi i podţanrovi, ali jedno je sigurno: sve su knjige bile poţeljne i vrlo traţene. Sada sam ih počeo pregledavati stranicu po stranicu. Ugurane na samom kraju Posljednje kinopredstave našao sam papiriće s bilješkama. Bili su to brojevi, nekakav švrakopis, cijele kolone umnoţaka sličnih dječjem domaćem radu. Bilo je mnogo brojeva na četiri odvojena papira. Nisu bili veliki, poput onih u notesima. Na vrhu svakog bilo je otisnuto ime: Rita McKinlev. I svaki je bio potpisan njezinim inicijalima. Na jednom je pri dnu nešto pisalo. Evo što: "Ove su dobre. Nema ih baš previše, bojim se, nakon tolikog kopanja. R. M." Uzeo sam papiriće, paţljivo, i smjestio ih u omotnicu. Zatim sam vratio knjige u ormar, zatvorio vrata i ugasio svjetlo u kuhinji. Osjetio sam gotovo fizičku bol tako ih ostavljajući. Sreća da sam ja jedan pošten policajac. Popio sam što je ostalo i time zaključio priču. Uzeo sam maleni Bobbyjev adresar i stavio ga u dţep uz bilješke Rite McKinlev. Ugasio sam svjetlo u kupaonici i osjetio u starinv kostima prvi val umora. Tada sam začuo zvuk, škripanje, kao da netko ne ţeli da ga se čuje. Čekao sam. Čulo se opet, zatim je sve utihnulo. Slušao sam. Štakori, moţda? Štakori na dvije noge. Izvadio sam pištolj i kliznuo prema vratima. Naslonio sam uho na njih i za minutu opet čuo. Netko se popeo uz stepenice i sada stoji na hodniku. Podigao sam pištolj i naglo otvorio vrata. Zavikao je i odskočio natrag prema stubištu. "Isuse, doktore J! Tako ti Boga, nemoj pucati!" Uzdahnuo sam i maknuo pištolj. "Ruby, kojeg vraga ti radiš ovdje?" Podigao je ruku, pa se drugom uhvatio za srce. "Isuse, skratio si mi ţivot za deset godina. Puštaj me unutra da se popišam prije nego što sve poteče hodnikom." "Ništa od toga. Kojeg vraga traţiš ovdje?" "Došao sam vidjeti mogu li pomoći." Pogledao sam ga. "Kunem se Bogom, doktore J. Bio sam u blizini kod prijatelja, na malo hašiša i starih Dvlanovih ploča. Do maloprije. Vozio sam ovuda i vidio upaljeno svjetlo, pa sam pomislio kako si ti gore. Mislio sam da ti mogu pomoći, znaš već kako i koliko, kada su njegove knjige u pitanju." "Moţeš ti bolje od toga. Čuj, cijenim ponudu, ali ne smiješ unutra. Mislim da sam to još popodne objasnio." "Da, ali policajci su već sve pretraţili. Što ti ja znam o policijskim

pravilima. Jednostavno sam pomislio da moţeš naletjeti na nešto što ti neće biti jasno. Zadnje što ţelim je smetati. Htio bih da uhvatiš gada koji je to učinio, to je sve što bih htio." "Dobro, Ruby. Ţao mi je što sam te prestrašio." "Uzeo si mi deset godina ţivota, to je sve." "Samo ti ne prilazi blizu. Neka ti i ne padne na pamet opet dolaziti. Kada mi zatreba pomoć, ja ću doći tebi." "To je sve što ţelim, samo pomoći. Znaš već kako zaguljeno moţe biti, snalaziti se meĎu knjigama. Znam kako dobro ti to ide, ali pravi knjiţar moţe ubrzati stvari i uštedjeti vrijeme." "Dobro", rekao sam. "Zvat ću te kada mi zatrebaš." "Moţda bih se ipak mogao popisati? Naglo me ţestoko potjeralo, doktore J, ne zezam te." "Ali te neću pustiti samog." "Neće to meni smetati." Otpratio sam ga do kupaonice. Podigao sam poklopac sa školjke i pričekao pred vratima dok nije završio posao. Pogled mu je odlu-tao na hrpu knjiga u dnu zahoda, normalna knjiţarska navika. "Kakvo smeće", rekao je. Povukao je zatvarač i vodu. "Hvala, doktore J." Krenuli smo natrag prema vratima. Naglo sam upitao: "Što znaš o Riti McKinley?" "Ledenoj dami?" "Znači, tako je zoveš?" "Tako je svi zovu. Otprilike jedanput godišnje pomete sve knjiţare u Denveru. Potroši brdo para. Kupuje kao luda, i to samo prave bisere. Ima najbolje oko koje sam ikada vidio. A ako je knjiga imalo oštećena, neće je ni dodirnuti, ma kako da se dobro mogla prodati. Dovoljan je najmanji nedostatk da od nečega odustane, ali kada je nešto savršeno, spremna je na svaku cijenu." "Pa je zbog toga, pretpostavljam, zovu Ledena dama." "Samo djelomično. Drugi je razlog to što svi misle daje umišljena. Nikada neće zastati i porazgovarati o nečemu bezveze. Uopće nije razgovorljiva." "Što ti misliš o njoj?" "Čovječe, volim je. Volio bih kada bi dolazila dva puta tjedno; moţda bih se tako izvukao iz bijede. Osim toga, ne izgleda loše. Uljepša onu našu rupu dok je u njoj." "Kako to da nisam za nju čuo do danas? "Pojma nemam. Moţda zato što nije u maloprodaji." "Koliko je dugo tu?" "U Denveru? Ne znam, moţda par godina." "Odakle je stigla?" "Odnekud s istoka, mislim. Kvragu, ne znam. Ne pitam je baš te stvari kada navrati." "Kada je bila posljednji put?"

"Prilično davno... moţda prije cijele godine? Nema je dulje nego inače. Sjećam se posljednjeg puta jer smo imali neke strašne stvari po njezinu gustu. Samo kod nas ostavila je šest somova. Čovječe, što bih ja danas sa šest somova." "Što još znaš o njoj?" "Prokleto malo, u stvari ništa. Je li ona umiješana u ovo?" "To pokušavam saznati." "Meni to nema puno smisla. Mislim, Bobby Westfall i Rita McKinlev? Taj film mi ne zvuči uvjerljivo." Istu stvar rekao sam i sam prije nekoliko sati. Ali u ţivotu se nekad dogaĎaju čudnije stvari nego na filmu. Nastavio sam ga ohrabrujuće gledati. "Slušaj, doktore J... Sve što čuješ o Riti McKinlev su glasine. Nitko je ne poznaje dovoljno dobro da moţe govoriti o njoj. Što ih ne sprečava da ipak govore. Naravno, i ja sam svašta čuo. Ne moţeš to prečuti u ovom poslu, ali ne volim širiti glasine o ljudima kada nisam siguran u njih. Razumiješ što ţelim reći?" "Ruby, imam mrtvaca, i ne znam otkud da krenem. Razumiješ što ţelim reći?" Uzdahnuo je. "Neki misle da je smotala tipa i tako se oparila." "Tko to misli?" "Kako dovraga znati odakle je krenulo? Jednog dana svi pričaju o tome. A nakon nekog vremena počnu i vjerovati u ono što čuju." Pogledao sam ga. Promeškoljio se i rekao: "Za početak, nije uvijek bila puna love. jslije oduvijek imala knjige. Sada ima obilje i jednog i drugog. Znam dosta bogatih trgovaca knjigama, ali malo je njih počelo od nule. U ovom se poslu teško penje na vrh bez dobrog početnog kapitala. Jako je malo načina u okvirima zakona na koje se u kratkom roku moţe doći do toliko knjiga i toliko novca... isključujući Boţju providnost." "Što se priča, odakle joj?" "Svi znaju odakle joj. Nema tu nikakve tajne - sve je to lijepo opisano u AB-u prije nekoliko godina. Ono što nitko ne zna su okolnosti pod kojima se sve zbilo. Tu leţi tajna. Evo čega se ja sjećam. ViĎala se s jednim skupljačem knjiga. Preselila se k njemu. Umro je i ispalo je da joj je ostavio sve... knjige, imanje, novac... sve što je imao." "Je li bio star?" "Ne bih rekao." "Znaš li moţda kada i kako je umro?" Odmahnuo je glavom. "Ne sjećam se. Moţeš pisati AB-u, siguran sam da će ti poslati članak. A bio je još jedan tekst o Riti McKinlev, kada se preselila i ovdje počela s poslom. Sjećam se da sam ga

pročitao. Nije bio velik, tek moţda jedan stupac u kojem je pisalo kako se preselila i počela raditi... prije tri-četiri godine. Ne mogu se nikako sjetiti kako se tip zvao... morao bih ga znati, sigurno je bio veliki skupljač kada mu je AB posvetio dvije stranice nakon smrti." "Je li u članku pisalo kako je umro?" "Naravno. Taj dio je i pokrenuo glasine. Ubio se." 10 Brinuo me Rubyjev posjet Bobbyjevu stanu, pa sam nakon kraćeg razmišljanja odlučio uzeti vrijedne knjige sa sobom. Carol je sjedila uz krevet čitajući Faulknera kada sam ušao. Spustio sam Bobbvjeve knjige na pod i iza njih sakrio njezin roĎendanski dar. "Haj", rekla je. "Što to imaš tamo?" "Neke stvari koje idu meĎu dokaze. Nisam ih htio ostaviti u onom praznom stanu." Prišla je i pogledala ih. "Ove vrijede nešto?" "Da, ali samo te. Sve drugo je potpuno smeće." Pogledao sam na sat: bilo je jedan i petnaest. "Što ti još radiš na nogama?" "Nisam mogla zaspati. Koje je tvoje opravdanje?" "Radio sam k'o pas. Teglio k'o konj... sve za ljubav posla." "I kakav ti je bio dan?" "Blesav." "Jesam li ti ikad rekla, Clifforde, da mi se kod tebe najviše sviĎa baš rječitost? Jesi li išao k Newtonu?" "Aha." Uzdahnula je i zakolutala očima. "A onda?" "Pozvao sam ga na policijski ples." "Krasno. Vi cure sjajno ćete izgledati skupa." "Oprosti, ţao mi je. Ali stvarno mi se sada ne priča o tom ţoharu. Sada namjeravam pod tuš, a nakon toga slijedi ozbiljan napad svim oruţjima na tvoje tijelo." Kasnije, u krevetu, ugnijezdila mi se pod rukom. Bila je odlična ljubavnica, pravi melem na rane od dvadeset četiri sata neprekidnog rada. Sada bih mogao zaspati, pomislio sam. A onda sam opet počeo misliti o nama, o tome gdje smo sada i koliko sam sposoban za pravu vezu. Nalazio sam se pred velikim odlukama. Pitao sam se što bi mislila o meni kada bih odjednom prestao biti policajac. Njoj je bilo odlično: sve što je oduvijek ţeljela je biti u policiji. Nikada nije spominjala djecu: o tome jednostavno nismo stigli razgovarati. Nekako sam je lako mogao zamisliti kako govori: Moram ti priznati, Cliff, ja ne ţelim djecu - nisam ja majčinski tip. Mogu je zamisliti kako zuri u nevjerici kada joj kaţem da bih više volio biti knjiţar nego policajac i da na to ne mislim čekati trideset godina. A moţda se uopće neće tako ponašati. Već je dovoljno dugo u policiji - skoro pet godina - da na vlastitom primjeru shvati koliko te taj posao troši. Moţda je već spremna čuti o čemu razmišljam, ali još nije vrijeme za razgovor o tome.

"O čemu razmišljaš?" upitala je. "O tome kako ću vratiti značku i postati knjiţar", rekao sam. Ali rekao sam to na oprezan, neozbiljan način, istim tonom kao kada sam govorio o odlasku na policijski ples s Jackiejem New-tonom. Tako da joj ne preostane ništa drugo nego nasmijati se. Ali nije se nasmijala. Samo je nastavila leţati mi na ruci. Šutjeli smo prilično dugo. Zvonjenje telefona razbilo je začaranost. "Gospode Boţe", rekao sam umorno. "Ako je to Hennessev, ubit ću gada." "Pusti, ja ću", rekla je, poseţući preko mene. "Reći ću mu da si umro i da je prekosutra pogreb." Podigla je slušalicu. Čuo sam je kako govori halo, a zatim je uslijedila duga tišina. Poklopila je ne progovorivši riječi. "Što je to bilo?" "Tip mi je pokušao prodati omekšivač za vodu." "U dva ujutro?" Ništa nije odgovorila. "Što se dogaĎa?" upitao sam "Čini se da me se uhvatio jedan od onih dahtača u slušalicu. Zato nisam mogla zaspati. Počelo je još u osam i nakon toga zove svaki sat ili dva." "Govori li išta?" "Nešto je prošaptao jednom." "Što je rekao?" "Uobičajene stvari. Pizdo, kučko, kurvo. I tako to." "Je li rekao išta osobno... bilo što čime bi pokazao da zna tko si?" "Kako bi znao tko sam? Takvi su pozivi obično nasumični, znaš to." "Mislim da ovaj nije." Sjela je i upalila svjetlo. "Što se točno tebi danas dogodilo?" Ispričao sam joj dio s Jackiejem. Činilo mi se kako nije uvjerena da je Jackie odlučio osvetiti se telefonskim uznemiravanjem. "Isključit ću telefon", rekla je. "Ako ne zaspiš, sutra si hodajući mrtvac." Zazvonio je telefon. "Pusti neka zvoni", rekla je. "Dosadit će mu pa će odustati." Ipak sam podigao slušalicu. Nisam ništa rekao, samo sam slušao. Bio je tamo, takoĎer slušajući. Išlo je to tako skoro minutu. Onda sam rekao: "Zabavljaš se, Newton?" Prekinuo je vezu. "To je Newton", rekao sam. "Prekinuo je kada sam ga pozvao po imenu." "To ništa ne znači."

"Dobro, recimo onda kako mogu nanjušiti kurvinog sina, u redu?" "U redu, Cliff. Sigurno se neću svaĎati oko toga u dva ujutro." "Slušaj", rekao sam nešto kasnije. "Jackie i ja, od danas je to drugačiji odnos. Ni do sada se baš nismo voljeli, to znaš. Ali sada je to nešto drugo, na puno višoj razini." Uspravila se oslanjajući se na ruku; silueta ocrtana naspram prozora. "Učinit će sve što moţe da me sredi. Mislim da ga nije briga što sam policajac, kao i ti. Više ga ništa nije briga. Ostali smo on i ja." "Montecchi i Capuletti." "Da, tako je to duboko. Danas sam moţda prilično loše savjetovao Barbaru Crowell." "Cliff, tebi treba odmor." "Treba mi nešto čime ću srediti tog gada. To je jedini odmor koji trebam. Srediti ga dobro i sigurno." "Ti si klasični A-tip14, onaj koji umire prije četrdesete. Trebao bi otići na plaţu, izleţavati se i slušati tropski povjetarac kako pjevuši kroz bajne palme." "I umrijeti od dosade. Ne treba mi to." "Poći ću s tobom... pa se moţda nećeš toliko dosaĎivati." Prolazile su duge minute. "Učinit ću bilo što", rekla je Carol. "U stvari, nešto bi i mogla učiniti." "Samo reci." "Nestani iz ovog stana." "Ali, Cliff, to neće ničemu koristiti." "Razmišljam o tome cijeli dan, još otkako sam uvalio Jackieju lizalicu kalibra trideset osam. Newton ne zna tko si. Sve što zna je da se u mom stanu javila ţena. Nitko ne zna za nas. Uloţili smo prilično truda da zadrţimo našu privatnost." Uzdahnula je duboko i napaćeno. "Onda? Hoćeš li me poslušati?" "Naravno da hoću", rekla je. "Ali do vraga, ne pitaj me na taj način." Potapšao sam joj trticu. "Dobra cura." "Seksistički gade." Nasmijali smo se. U tom sam trenu bio bliţe nego što ću ikada biti najvećem od svih pitanja. Još dugo je trebalo dok nismo zaspali. Kada mije napokon uspjelo, bio je to dubok san bez snova. Ujutro smo pokupili njezine stvari koje sam odnio dolje kroz straţnji ulaz do auta. Proučavao sam ulicu deset minuta prije nego što sam joj dopustio da siĎe i odveze se. Spustila je staklo. "Nije me strah, da znaš." "Znam", rekao sam. "Ali mene je." 14 Ambiciozan i temperamentan, sklon stresu i bolestima krvoţilnog sustava.

11 Nazvao sam Ritu McKinley i opet dobio isti odgovor. Ovaj sam put ostavio poruku, rekao tko sam i što ţelim - sluţbeno porazgovarati s njom u vezi s istragom oko ubojstva. Ostavio sam oba broja, kućni i na poslu. Nazvao sam AB u New Jerseyju. Poznat i kao Knjiţarski tjednik, AB je časopis ljudi koji se bave rijetkim knjigama. Svakog tjedna tiska liste sa stotinama naslova koji se traţe ili nude u cijeloj zemlji. Tako da neki pustinjak moţe uspješno obavljati posao s knjigama a da nikad nikog ne vidi: kupujući i prodajući preko AB-a. Osim lista s naslovima, koje ispunjavaju većinu prostora, u svakom se broju pojavi i nekoliko članaka o zbivanjima u struci - osmrtnice, prikazi karijera, izvještaji sa sajmova knjiga. Prije nekoliko godina, objasnio sam uredniku, članak ili članci objavljeni su o Riti McKinley. Bio je to bistar čovjek koji je znao svoj posao i odmah se sjetio tko je Rita McKinley i kada su otprilike o njoj pisali. Obećao mije poslati kopije prvom poštom. Otišao sam do Rolanda Goddarda u Ulicu Cherry Creek. To je četvrt skupih elitnih dućana istočnog Denvera. Ušuškan u samom središtu svega toga smjestio se Acushnet Emporium, trgovina rijetkim knjigama. Goddard je bio hladan, uštogljen tip, gotovo poput Emeryja Neffa, ali nekako drugačiji. Do Neffa ste mogli doprijeti uz malo strpljenja i tolerancije: do Goddarda nikako. Imao je ledeni, malo nadmoćan pristup knjigama i svojem znanju o njima, kojim je stvarao nelagodu kod kupaca ili knjigolovaca i prije nego što bi progovorio. Ako je i imao prijatelje, nisu iz posla s knjigama; nikad nitko koga poznajem nije rekao kako ga osobno poznaje. Teško je uopće zamisliti različitije osobe od Goddarda i Hark-nessa. Kod Rubyja Sealsa i Emeryja Neffa razlike kao da se nado-punju: Harkness i Goddard bili su nespojivi u gotovo svakom pogledu. Ponekad je teško osvrnuti se na nešto od prije dvadeset godina i shvatiti zašto su momci kakvi smo tada bili činili stvari tako drugačije od onoga što sada mislimo i vjerujemo. Goddard je bio izbirljiv: Harkness naginjao neurednosti. Goddard je prezirao sve vidove knjiţarstva koji su Harknessu najzanimljiviji. Mislim, prodat će on vama Kinga - što god vi mislili o Rolandu Goddardu, on je bio bogodani knjiţar koji zna odakle novac stiţe - ali izišli biste iz njegove trgovine osjećajući se ipak malo glupavo. Njegovo su područje bile uglavnom One Prave Knjige - inkunabule, pjesništvo šesnaestog stoljeća, fini rukopisi, stvarčice uvezane u koţu. Imao je sjajnih komada. Čak mu je i ime knjiţare bilo natopljeno tradicijom. Acushnet je ime broda za lov na kitove na kojemu je Melville plovio oko 1840. godine. SviĎala mi se njegova knjiţara i

stvari koje je imao, iako sam tamo rijetko kupovao. Oţenim li se nekom iz obitelji Rockefeller, Goddardova će trgovina imati jedan krasan dan zahvaljujući meni. Acushnet je bila jedna od samo tri knjiţare u Denveru koje su si mogle priuštiti stalno zaposlenog prodavača. Ovdje je to bio čovjek po imenu Juliet Lambert, i sam dobar knjiţar. Lambert je kupovao i prodavao kao da je on vlasnik: zapravo, Ruby mi je jednom rekao da se knjigolovci više vole cjenkati s Goddardom, jer bolje proĎu. Goddard nije bio u knjiţari kada sam ušao, ali zabavio sam se razgledavajući knjige dok se nije pojavio iz straţnjeg dijela. Jutarnja je guţva prošla: on i Lambert sjeli su za pult uz kataloge. Znao sam da nekoliko puta godišnje Goddard izdaje svoje kataloge, iako ih nitko u Denveru nije nikada vidio. Imao je najbolju kartoteku u cijeloj drţavi, ali više ju je volio zadrţati za sebe nego dijeliti s drugima. Goddard i Lambert iznenadili su se kada sam se predstavio. Prije su me povremeno viĎali - izmijenili smo pritom i poneku riječ - ali do sada nisu povezali moje lice s detektivom Janewayom koji je nazvao i dogovorio razgovor. Odmah sam prešao na stvar. Kada su posljednji put vidjeli Bobbvja Westfalla? Ista pitanja, isti odgovori, a govorio je uglavnom Goddard. Bobby je bio tu prije skoro dva tjedna. Ušao je onog istog dana kada su ga i ostali posljednji put vidjeli u Ulici knjiţara. "Imao je nekoliko knjiga koje je htio prodati," rekao je Goddard, "ali nije to bilo ono što mi traţimo." Rekao sam mu kako se priča da je trgovao s Bobbvjem više od drugih. Namrštio se i rekao: "To ste mogli čuti samo od Jerrvja Harknessa, koji kao i obično lupa gluposti. Westfall je imao jedan jako sretan ulov lani, a tada sam kupio sve što je nudio. I to je sve što sam s njim imao. Imao je neke knjige, a ja sam ih kupio." "Koje su to bile knjige?" "Oz. VVestfall je naletio na njih kada je netko praznio garaţu. Trideset dvije knjige o zemlji Oz po dolar svaka. Obično su te knjige jako uništene. Ove ne, sve su bile krasni primjerci." "Jesu li bile prva izdanja?" "Samo neke. Nijedna Franka Bauma, nekoliko prvih izdanja Ruth Plumlev Thompson i jedan Jack Snow. Bitna stvar bila je očuvanost. Pola ih je još imalo ovitke. Stranice s ilustracijama nisu bile poţutjele ili oštećene, čak i one na naslovnicama." "Imate li još neku?" "Ma kakvi. Otišle su za manje od mjesec dana." "Prilično sretno za obojicu, dakle. Koliko ste mu platili?" Izgledao je uvrijeĎeno i pokušao izbjeći odgovor. "Stvarno bih volio znati", navaljivao sam. "Ne volim iznositi poslovne tajne."

"I potpuno ste u pravu, osim što je čovjek ubijen." Oklijevao je. "Ne sjećam se baš točno." "Jeste li mu platili gotovinom?" "Ne, bilo bi to previše." "Znači, ispisali ste ček. A to morate imati dokumentirano." Oči su mu se suzile. "Moram li ja odgovarati na takva pitanja?" Nisam ništa rekao. "Stvar je u tome što ne ţelim da ljudi znaju kako radim. Uglavnom plaćam više za knjige od bilo koga drugog u gradu. Ali ne ţelim da se točno zna koliko." "Ovo je istraga ubojstva", rekao sam. "Ono što saznam neću pustiti na razglas." "Jednostavno ne razumijem kakve veze posao od prije godinu dana moţe imati s tim ubojstvom. Ali ako mi obećate da nećete nikome reći, otkrit ću vam. Dao sam mu sedam stotina." "Imate li potvrdu?" "Kod kuće. Mogu vam je pokazati, ako je baš nuţno." "Obavijestit ću vas. Za koliko su knjige prodane?" "Nisam baš siguran. Julian?" "Dvije tisuće dvjesto dolara", rekao je Lambert. "Znači, platili ste mu oko jedne trećine", rekao sam. "Što je bilo pošteno u tim okolnostima", rekao je Goddard. "Potrošio je samo trideset dva dolara." "Što ne bi trebalo imati veze. Te se stvari lako prodaju." "To je točno." "U redu", rekao sam uz uzdah. "U pravu ste, sada to vjerojatno nije vaţno, ali ako postane, podsjetit ću vas na taj ček. Vratimo se na ono od prije par tjedana. Što se tada dogodilo?" "Kao što sam vam rekao, imao je nekoliko knjiga. Jedna je bila dobra, ali u lošem stanju." "Pa niste kupili ništa?" "Tako je." "I tada ste ga posljednji put vidjeli?" "Tada sam ga posljednji put vidio." Nešto je ostalo visjeti u zraku. Trebalo mi je malo vremena dok se ne dosjetim što. Lambert, koji je cijelo vrijeme popunjavao kartice knjiga, podigao je pogled prema gazdi. "Bilo je tako, zar ne, Julian?" "Dolazio je još jednom poslije", rekao je Lambert. "Vas nije bilo, a bilo je dosta kupaca, kao jutros. Zadrţao se samo nekoliko minuta. Neobično je što nije radio baš ništa. Ništa nije gledao i ništa nije imao za prodaju." "Kada je to bilo?" upitao je Goddard. "Nedavno. Prije manje od tjedan dana." Lambert je zatvorio oči i

duboko se zamislio. "Mislim da bi mogao biti četvrtak." "Što se dalje zbilo?" "Ništa. Ušao je samo da bi vidio Rolanda. Rekao je da ima u vidu neki posao i da ţeli vidjeti Rolanda." "Što je točno rekao?" "Baš to", rekao je Lambert. "Ima u vidu veliki posao i ţeli znati je li Roland zainteresiran." Roland je bio više ljut nego zainteresiran. "Zašto mi to nisi rekao?" upitao je. "Bilo je puno posla to jutro. Nisam imao vremena razgovarati s njim. Pa sam poslije zaboravio. Nisam mislio kako je to nešto od epohalne vaţnosti. Znate već kakvi su ti tipovi. Sve je bitno. Sve je veliki posao." "Nije ti slično zaboraviti nešto takvo", rekao je Goddard. "Što bih trebao, uklesati u kamen kad god netko od tih tipova zine? Imao sam posla, vodio sam knjiţaru. Pretpostavio sam da će se vratiti ako je stvarno vaţno. A onda sam zaboravio." "Ako nemate ništa protiv, momci," rekao sam, "vratimo se mojim pitanjima. Moţete nastaviti svaĎu kad ja odem." Okrenuo sam stranicu notesa. "Ima li ijedan od vas neku ideju o tome što bi Bobby mogao raditi s Ritom McKinlev?" Goddard se samo zabuljio u mene. Lambert se glasno nasmijao. "Tko vam je to rekao?" upitao je Goddard. "Svi." "Pa, to je prvi put da tako nešto čujem." Pogledao sam Lamberta. "A vi?" Smijeh mu se zaustavio negdje po sredini, a lice zacrvenjelo. Uzeo je neku knjigu i pretvarao se da nije s nama, da je zaposlen. S tipovima kao stoje Lambert to je siguran znak da znaju nešto više - nešto što im se ne govori. "Ne ţurite se s odgovorom", rekao sam. "Čovjek je samo ubijen, a od mene se očekuje da uloţim nešto truda u pronalaţenje krivca." Pogledao je kao da se opravdava. "Dobro, upravo sam se sjetio. Kada je izišao onog dana, bio je ljut. Čekao je Rolanda više od sata, a ja sam na kraju rekao da ne znam koliko bi to još moglo trajati. Tog dana ste otišli registrirati novi auto", rekao je Goddardu. "Nitko ne moţe unaprijed znati koliko to moţe trajati." "Nije me bilo tri sata", rekao je Goddard. "Znači, to je bio... koji dan?" upitao sam. "Mislili ste da je bio četvrtak." "Bio je četvrtak", rekao je Goddard. Dan prije ubojstva. "I što je onda bilo?" "Iznenada je Westfall izgubio strpljenje. Krenuo je prema vratima

kao da će otići. Ali prije nego što će to učiniti, okrenuo se prema meni i rekao: 'Moţda će Ritu McKinley više zanimati ono što nudim.' I onda je izišao." Goddard je vrtio glavom. "Sve ljepše i ljepše. Kako si mogao tako nešto zaboraviti?" "Rekao sam vam", reče Lambert. "Bila je ludnica u knjiţari tog jutra. Ne mogu kupovati, prodavati i biti tajnik istovremeno." "Vratimo se onom prije", rekao sam. "Je li Bobby kazao, ili barem dao naslutiti, što bi to mogao prodavati?" "Ne, a kao što sam vam rekao, nije imao ništa sa sobom." "Je li rekao išta drugo?" "Ne", reče Lambert. Malo smo se gledali. "Ono što treba imati na umu," reče Lambert, "ono što se ne smije zaboraviti jest to o kome mi pričamo. Koliko puta ti momci doĎu s pričom o knjizi od tisuću dolara i od toga ne bude ništa? Nekako mi nije poslovni prioritet baviti se tipovima poput Westfalla. Pogotovo ne dok okrećem sedamsto dolara u manje od sat vremena." "Dobro, zaboravi na to", rekao je Goddard. Ali još nije bilo gotovo. "Što biste mi vas dvojica mogli reći o Riti McKinlev?" upitao sam. "Ja baš ništa," rekao je Goddard, "gospoĎu nikad nisam vidio. Da je sretnem na ulici, ne bih je prepoznao." "Ali je znate jer je na glasu?" "Znam da ima neke dobre knjige. Tako sam čuo. Ali ja ne idem u lov kod drugih. Ne radim ja tako." Pogledao sam Lamberta. Opet se zacrvenio oko ušiju. Na sudu bi bio očajan svjedok ako bi nešto trebalo prikriti. "Sreća vaša da niste ubili Bobbvja, Lambert", rekao sam. "Sve što bi policajac trebao učiniti je upitati vas." Pogledao me nesigurno. "Bio sam jednom tamo", rekao je. Nakon duge tišine obratio se Goddardu: "Nisam vam to spominjao jer sam mislio kako vam ne bi bilo drago." Goddardu nije bilo drago. U sobi je zahladnjelo za još nekoliko stupnjeva. "Ţelio sam vidjeti što ima, to je sve", reče Lambert. "Toliko se o njoj govori, pa sam htio vidjeti što ima." "Nadam se da se nisi predstavljao kao kupac u ime knjiţare", rekao je Goddard. "Nisam morao. Znala je točno tko sam. Zna ona sve." "Kada ste bili tamo?" upitao sam. "Prošle jeseni, prije Dana zahvalnosti." "Moţete li mi objasniti kako se tamo dolazi... nacrtati mi upute?" "Naravno. Nije teško naći. Ali trebat će više od uputa, znate. Sve je okruţeno visokim zidom i nitko ne ulazi ako se nije najavio. Prvo treba nazvati i ostaviti poruku."

"Koliko je brza s odgovaranjem?" "Mene je brzo nazvala. Nije joj trebalo više od nekoliko sati." "I kakva je bila?" "Vrlo poslovna." "Ali ušli ste bez problema?" "Zašto ne bih? Zar joj nije posao prodavati knjige?" "Priča se da baš ne dočekuje goste prostrtim crvenim tepihom." "Od mene nećete čuti ništa slično. Prava je dama", rekao je Lambert, a lice mu se zacrvenjelo. "Besprijekornog je ponašanja, mogu vam reći. I zna o čemu govori. Bio sam prokleto impresioniran." "Očito", reče Goddard. "Što vam se činilo od knjiga?" upitao sam. "Apsolutno nevjerojatno.,Nikad još nisam vidio takve knjige. Ima S ove strane raja s Fitzgeraldovim potpisom, ex librisom H. L. Menckena15 i Fitzgeraldovom noticom u kojoj moli Menckena za 15 Mencken, Henry Louis (1880.-1956.), novinar i esejist, jedan od najznačajnijih knjiţevnih kritičara dvadesetih i tridesetih godina prošlog stoljeća; u svojoj autobiografiji ističe daje Fitzgeraldov S ove strane raja (1920.) "jedan od najboljih romana prvijenaca u povijesti američke knjiţevnosti". prikaz. Knjiga je u sjajnom, neoštećenom, kao novom omotu. Ima cijeli zid krimića - sve prva izdanja, krasne knjige. Jeste li ikada vidjeli savršene primjerke prva tri romana Rossa MacDonalda, ili prvo američko izdanje Čudne zgode u Stylesu? Ima Prohujalo s vihorom koje su potpisali Margaret Mitchell, Clark Gable i Vivien Leigh. Gable je ispod svog imena dopisao, a sada će ih, draga moja, sve biti briga.16 Toliko je tamo sjajnih stvari da ne znate gdje biste počeli." Goddard je gunĎao. "Ima još nešto", nastavio je Lambert/ "Sjećate li se stare glasine o tome kako su Hemingway i Wolfe jedan drugome potpisivali knjige?" Za to nisam nikada čuo, pa sam ga zamolio da mi objasni. "Negdje tridesetih godina jedna je ţena iz Indiane navodno poslala paket knjiga Hemingwaya i Wolfea Maxu Perkinsu, moleći potpise. Te su se knjige vukle po njegovu uredu mjesecima. Jedne noći tamo su se zatekli i Hemingway i Wolfe, a Perkins se sjetio knjiga i dao im da ih potpišu. Ali obojica su bili dobro pod gasom, pa se Hemingwayu učinilo kako bi bilo jako smiješno potpisati pogrešne knjige. Onda je sjeo i napisao dugu pijanu posvetu na Pogledaj svoj dom, anĎele i još se potpisao Wolfeovim imenom. Wolfe je uzvratio na Zbogom, oruţje. Onda su se natjecali tko će biti luĎi. Wolfeova

posveta na Zelenim brdima Afrike ispunila je cijelu prvu praznu stranicu, a završava na straţnjoj korici." "Thomas Wolfe nikada nije napisao kratku rečenicu tamo gdje bi se mogla upotrijebiti duga", kiselo će Goddard. "Ali stvar je u tome da", nepotrebno je nastavio Lambert, jer do tada sam čak i ja sve shvatio, "McKinley ima sve te knjige, i rukopisi su autentični bez ikakve sumnje. Čini se da traţi baš takve stvari, čudne susrete, neuobičajene potpise i savršenu očuvanost. Hej, ima Plodove s pijanom Steinbeckovom posvetom i skicom tipa, koju je sam nacrtao, s penisom od dva metra. Mislim, sama gravitacija prevrnula bi tipa na nos da ima takvu spravu. Ispod toga Steinbeck 16 Aluzija na posljednje riječi Rhetta Butlera, lika kojeg je glumio Clark Gable, upućenih Scarlett O'Hari, "Frankly, my dear, I don't give a damn" (Iskreno, draga, nije me briga). je napisao Tom Joad17 na cesti. Sve što mogu reći je da sam vidio mnogo knjiga, ali takvu zbirku nikad." Postavio sam još neka uglavnom bezvezna pitanja, na koja su mi uglavnom nepovezano odgovorili. Zatim mi je Lambert nacrtao put do kuće Rite McKinlev, pa sam ih ostavio da dovrše započetu svaĎu. Nazvao sam postaju i razgovarao s Hennessevjem. Rita McKinlev do tada nije nazvala. Dao sam mu imena još nekolicine knjiţara da ih provjeri i dvadeset minuta kasnije bio sam u brdima, na putu za Evergreen. Sve je bilo uglavnom kako je Lambert opisao, čisti gubitak vremena. Ţivjela je na kraju neasfaltirane ceste koja je vijugala uz brdo. Trebalo je proći kroz Evergreen, raštrkani gradić pola sata voţnje udaljen od Denvera, pa voziti nešto više od osam milja dalje i skrenuti na cestu jasno označenu kao privatni posjed. Nalazilo se tamo još pet-šest kuća, ali McKinlev je bila posljednja. Tako da je imala cijeli vrh breţuljka za sebe. Privatnost joj je bila osigurana, baš kao što je Lambert rekao, zaključanim vratima i tri metra visokim zidom. Pitao sam se je li to uopće po propisima: nisam bio siguran smiju li se graditi takvi zidovi, ali jedan je sigurno stajao ispred mene. Pogledao sam kroz spoj vrata i zida, te duţ njega i shvatio da se proteţe kroz šumu, sve naokolo cijelog vrha breţuljka. Na jednom mjestu stabla nisu bila tako gusto posaĎena, pa se vidjela kuća, odsjaj stakla dvjesto metara uzbrdo. Zazvao sam kroz otvor izmeĎu vrata i zida - savio ruke oko usta i vikao njezino ime - ali nitko se nije pojavio. Razgovarao sam s ljudima iz kuća ispod njezine: zastao pred svakom i raspitivao se o tajanstvenoj ţeni na vrhu brda. I dalje mi je ostala zagonetka bez lica. Nitko ju nije poznavao. Nikad nije zastala da bi

porazgovarala. Sve što su ikada vidjeli je ţenski lik u automobilu. Jedan je susjed priredio boţičnu proslavu za sve koji ţive na breţuljku. Svi su se pojavili osim nje, poslala je samo ispriku. U Evergreenu sam opet nazvao njezin broj i opet dobio automatsku sekretaricu. Ostavio sam drsku poruku kako je ţelim odmah vidjeti. Ali imao sam predosjećaj da mi se neće javiti, kako ću se morati potruditi nekako je spustiti na zemlju. Drugi predosjećaj govorio je da to neće biti lako. 17 Lik iz Steinbeckova romana Plodovi gnjeva 12 UZ SVU MOJU NAVODNU STRUČNOST, HENNESSEY JE BIO TAJ KOJI JE pokrenuo slučaj s mrtve točke. Dok sam se ja motao po brdima, Neal je kruţio gradom i pričao s knjiţarima. Stigao je tako do knjiţare u Istočnoj šestoj aveniji u koju je Bobby povremeno zalazio. Vlasnik je bio četrdesetogodišnjak po imenu Sean Bucklev. Imao je dobro oko za knjige i nije ih skupo prodavao. Dućan mu je bio mračan, pa bi ponetko pomislio kako je i ponuda loša, ali Buckley nije bio Clyde Fix. Znao je točno što čini. Cijene su mu namjerno bile niske, ponekad izuzetno niske. Ljudi se vole hvaliti povoljnom kupovinom, pa je Buckleyjeva knjiţara uvijek bila prepuna vrijednih lovaca na blago. Nije to bilo mjesto za ljubitelje prostranstava: sve je bilo prašno, istrošeno, u neredu; knjige su bile naslagane po podu i ugurane bilo gdje. Buckley je bio ugodan čovjek, opušten, stidljiv, omiljen, vrlo pametan. Prije godinu dana proveo sam kišno poslijepodne razgovarajući s Buckleyjem o politici, policijskom poslu i svemu vezanom uz knjiţarstvo. Upravo je prodao drugom knjiţaru Gole i mrtve vrijedne dvjesto pedeset dolara za osamdeset pet, potpuno svjesno, jednostavno ne hajući za cijene navedene u sluţbenim katalozima. Drugi će knjiţar moţda prodati po toj cijeni, ali neće to biti lako. Norman Mailer gubio je na vrijednosti još od 1948. godine. Ljude više za njega nije briga, pa neka se drugi momak muči s njim. Ako uspije, opet dobro. Buckley je knjigu platio osamdeset pet centi na buvljaku, bio je najbolji primjer kojeg sam ikada vidio za školu knjiţarstva poznatu pod nazivom glavno je da se kreće. Na mojoj je listi knjiţara koje ţelim ispitati bio prilično nisko. Knjigolovci nisu često poslovali s njim: ako prodaješ nekome čije su cijene niske, ne moţeš očekivati mnogo. Ali Bobby je bio tamo prije otprilike tjedan dana s dţepovima punim novca. Pokazao je sveţanj veći od cijele šake, i to ne sitnih novčanica. Buckleyju se činilo da su sve bile stotice: bilo je tu najmanje nekoliko tisuća dolara. Nakon duljeg prisjećanja, Hennessey je izvukao od Buckleyja datum. Prošli

utorak, tri dana prije ubojstva. I to nije bilo sve. Bobby je bio tip-top skockan, trodijelno odijelo s kravatom, brada i kosa sreĎeni, cipele ulaštene. Buckleyju je trebalo vremena dok ga nije prepoznao. Došao je u knjiţaru u četvrt do pet, tik prije zatvaranja. Buckley je upravo telefonirao i na početku nije obraćao paţnju. Bobby je ušao u straţnji dio i počeo prebirati po knjigama. Kako je vrijeme prolazilo, Buckley se uzvrtio. Bio je on tip koji se drţao sata - otvarao je i zatvarao na vrijeme i rijetko produljivao zbog bilo koga. U pet i petnaest Buckley je počeo gasiti svjetla. Na koncu je otišao u straţnji dio i rekao tihim, ispričavajućim glasom: "Trebao bih sada zatvoriti." Bobby ga je pogledao i nasmiješio se. Buckley je bio tako iznenaĎen da se morao odmaknuti par koraka. Nitko nikada nije vidio Bobbyja knjigolovca u odijelu i s kravatom. "Tako mi svega, Bobby", rekao je Buckley. "Kamo se ti spremaš, na pogreb?" "Aha", rekao je Bobby. "Večeras ukapam svoj stari način ţivota." Odmah se vidjelo koliko u svemu uţiva, rekao je Buckley. MeĎu ljudima s ulice nekako je bio običaj pretjerivati kada bi se domogli nešto novca - stvarali bi iluziju veličine, znate već kako to ide. "Večeras sklapam najveći posao u ţivotu", objasnio je Bobby. Neće to baš biti tako veliki posao, pomislio je Buckley, ali bio je dovoljno pristojan da to ne izgovori. "Neću više biti knjigolovac, Buckley", rekao je Bobby. "Neće više nitko brisati noge o mene." "Cime ćeš se baviti?" upitao je Buckley. Bobby se nasmiješio, lukavim ja-znam-a-ti-pogaĎaj pogledom. "Saznat ćeš uskoro. Sada samo toliko. Nakon posla večeras postajem knjiţar, baš kao i vi. Imat ću ono što mi jedino nedostaje, dovoljno knjiga." Tada je izvadio novac, da pojača dojam. "Pa", rekao je Buckley, "čini se da ti je krenulo." "Ovo je samo sitnica. Ubuduće ću ovdje kupovati naveliko, Buckley. Srce mi se para kad vidim kako prodaješ knjige za četvrtinu njihove vrijednosti, a ne mogu ih ja kupiti. Sada će se to promijeniti." "Pa", rekao je Bucklev, "kako bilo da bilo, ţelim ti puno sreće večeras." "Ne treba meni sreća; dovoljno će biti pojaviti se tamo u sedam. Govorim o najvećem poslu u Denveru ikada, a nitko pojma nema o njemu." "Svejedno, puno sreće." , To je u najkraćim crtama bio razgovor Bobbvja i Bucklevja, onako kako je Bucklev ispričao Hennessevju.

"Dakle," reče Hennessev, "što to onda znači?" "Upravo to", rekao sam. "Izgleda kao motiv, u svakom slučaju." "Misliš, jednostavno pljačka?" "Naravno. Tip je malo previše pokazivao sveţanj novčanica. Puno je onih koji će ubiti za takav smotuljak... pogotovo meĎu uličarima s kojima se druţio." "Imalo bi to smisla da se dogodilo iste noći", rekao sam. "Ali on se zaputio nekamo gdje će taj novac potrošiti. Trebao je biti tamo dva sata kasnije; kod Bucklevja je samo ubijao vrijeme. Zato i nije ništa kupovao, novac mu je trebao za nešto drugo." | "Misliš, onaj veliki smotuljak je bio rezerviran?" "Do zadnjeg centa. Zapravo je Bobby i dalje bio bez love." "Što to onda znači?" ponovno je upitao Hennessev. "Razmislimo malo. Gdje je nabavio odjeću, za početak? Bio sam u njegovu stanu i nisam naišao ni na kakve kravate i odijela od tri dijela." "Traţio si knjige. Već sam viĎao kako si slijep za sve drugo kada se uhvatiš knjiga." "Moţda. Otići ću i opet pogledati, ali ako u tom stanu naĎem sako i kravatu, pojest ću tvoje gaće." "Ili su tamo ili nisu," rekao je Hennessev, "ali ostaje pitanje, što to znači?" Znači da je Bobby imao odijelo i kravatu za samo jednu večer. Znači da ih je ili posudio ili iznajmio. Mislim da nije posrijedi iznajmljivanje - nije bila takva vrsta odijela. Bucklev nije spominjao frak, zar ne?" Hennessev se nasmijao. "Odijelo i kravata je sve što je rekao." "Mislim da bismo trebali pitati Bucklevja koliko dobro mu je to odijelo pristajalo. Mislim da ga je posudio od nekog slične graĎe." "To moţe biti bilo tko", rekao je Hennessev. "Bio je prosječnog stasa." "Za jednokratnu upotrebu nije moralo savršeno pristajati. Mislim da je dobio odijelo i kravatu od istog tipa koji mu je dao novac. I mislim da je bio dekintiran kao i uvijek dva sata nakon što ga je Bucklev vidio. Tri dana kasnije bio je kod Goddarda pokušavajući nešto prodati. Lambert kaţe da nije imao ništa uza se, ali moglo je to biti nešto maleno. Činjenica je da tog novca više nije bilo. Dao ga je nekome u utorak navečer i nije zbog toga ubijen. Mislim kako pljačku kao motiv isključuje činjenica da je ubijen tek u petak." "Ipak je mogla biti pljačka", rekao je Hennessev. "Ali ne zbog novca. Moţda je ubojica uzeo ono što je Bobby kupio." "Onda je to ipak pljačka, samo druge vrste, zar ne? Nema tu klasičnog drumskog razbojnika. Prosječni razbojnik će proći pokraj knjiga vrijednih pedeset tisuća da bi uzeo dvadeset dolara iz

blagajne. To bi morao biti netko s prilično istančanim ukusom i znanjem. I prilično jakim motivom za ono što je učinio." "Pa", rekao je Hennessev, "našlo bi se i takvih." "Našlo bi se njih dosta." "Evo kako to meni izgleda. Netko je platio Bobbvju da obavi posao. Recimo kako je trebalo isporučiti neko vrijedno djelo. Za sada ne znamo kako se u to upetljao - ne znamo zašto onaj tko ga je unajmio to nije mogao obaviti sam, već je unajmio knjigo-lovca. Moţda taj dio i nije bitan. Knjigolovac je unajmljen i onda se predomislio i zadrţao robu. Nalogodavcu je trebalo tri dana da ga pronaĎe." "Moţda", rekao sam. "Koliko mala ta stvar moţe biti?" Pogledao sam ga, ne shvaćajući pitanje. "Bobby je imao nekoliko tisuća dolara one noći kada je bio kod Buckleyja", rekao je Hennessey. "Pretpostavimo da je htio kupiti nešto po veleprodajnoj cijeni." "Dobro, razumijem." "Kolika je maloprodajna vrijednost nečeg što si platio pet tisuća dolara?" "Kvragu, Neal, moţe biti i deset i dvadeset'pet tisuća." "Moţe li biti još više?" "Ako je više od toga prestaje biti maloprodajna cijena i postaje prijevara. Većina poštenih knjiţara računa da je poštena cijena izmeĎu dvadeset pet i četrdeset posto od maloprodajne. Dvadeset posto je donja granica. A za stvarno skupe stvari često treba platiti i više od četrdeset posto. Ako naletiš na nešto od četvrt milijuna, moţda za to moraš platiti tri četvrtine te cijene ili čak osamdeset posto. Što još uvijek knjiţaru ostavlja dovoljno zarade." "Ako uspije prodati." "Na toj se razini stvari uvijek prodaju. Nema ništa lakše na svijetu nego prodati stvarno rijetku knjigu. Puno je teţe skupiti novac za to." Još uvijek nisam shvatio na što cilja. Hennessevju dugo treba dok nešto ne smisli - zato i jesmo dobar tim. Ja obično brzam i preskačem, ponekad mi pomogne netko temeljit da me usmjeri i pokaţe mi stvari koje su mi cijelo vrijeme bile pred nosom. Ovaj put činilo se da ni on ne zna kamo je krenuo. Mučio se traţeći oslonac. "Rekao si maloprije", počeo je, "da većina poštenih knjiţara računa toliko i toliko. Koliko su ti momci stvarno pošteni?" "Kao skupina, poput bilo koje druge. Ima tu gospode koja i dalje ţive u prošlom stoljeću. Sve manje ovih dana. Ima egomanijaka... sve više ovih dana. Ima lihvara, varalica, luĎaka. Ima ih koji će ti i hlače skinuti, ako im dopustiš. Ipak, kao cjelina, prilično su etični.

Neki više, neki manje." Hennessey je kimnuo. "Neal, još uvijek ne kuţim na što ciljaš." Zatreptao je i vratio se svojoj priči. "Pljačka. Bobby je nešto kupio i netko mu je razbio glavu da bi to uzeo. Zamisao je dobra, Cliff, ako je riječ o nečemu dovoljno malom što je mogao nositi okolo sa sobom. Znam da će to zvučati glupo, ali je li moguće da nešto tako maleno košta tako puno?" "I te kako. Zašto ne bi bilo tako?" "Ne znam, čini mi se da bi za pet soma morao dobiti mnogo više od nekakve knjiţice." Ispričao sam mu priču o Tamerlanu ~ kako ju je tip platio u nekoj knjiţari petnaest dolara i zatim je prodao na draţbi za dvije stotine tisuća dolara. "Moram priznati kako ne znam što je Tamerlan." "Prva Poeova knjiga. Knjiţica, zapravo, kao što si rekao, ali ima na svijetu tih malih skupih stvari - političkih spisa, pamfleta, dokumenata..." "Stvari koje stanu u dţep." "Naravno. To je prva stvar koju knjiţari i knjigolovci nauče. Obrati paţnju na male stvari." "Dakle, pretpostavka da je knjigolovac imao nešto zbog čega su ga ubili i nije nemoguća?" "Ni najmanje. Zamisli da netko pronaĎe komadić pergamenta s potpisom Isusa Krista. Glup primjer - nemam blagog pojma kako bi se dokazala valjanost - ali čisto rasprave radi, u redu? Što misliš koliko bi ta sitnica vrijedila?" "Shvatio sam što ţeliš reći. I mislim kako sam baš to pokušavao povezati... motiv za pljačku. Nešto tako sitno da stane u dţep i vrijedno puno para. Poslali su ga da kupi tako nešto, a netko ga je ubio i to mu oduzeo." "Ako je to istina, opet se vraćamo svijetu knjiga. Nije to bila neka svaĎa ili stari dug. Odgovor je u novcu. Gdje je novac završio i odakle je stigao? Ako uspijemo slijediti novac, saznat ćemo puno više nego što znamo sada." "Još bismo nešto mogli provjeriti", rekao je Hennessev. "Ima li sve neke veze s religijom?" Odjednom sam shvatio što je to Neal prevrtao po glavi cijeli dan. "Kaţu da je naš dečko bio vjernik", rekao je Hennessev. "Koji je pronašao Gospodina u zatvoru prije nekoliko godina. Sto znači da je negdje išao u crkvu. Znači da je imao poznanstava i izvan svijeta knjige. Moţda sasvim drugačije prijatelje. Nekoga kome se povjeravao. Kada si ga viĎao u knjiţari, to je bio samo jedan dio njegove ličnosti."

Uspravio sam se u stolici. "Ma kako sam samo mogao to propustiti?" "Bio si prezaposlen pretraţujući knjige", rekao je Hennessev. 13 Tijelo Bobbyja Westfalla još je bilo u mrtvačnici, nitko nije došao po njega: ako je postojala neka crkva u njegovu ţivotu, nije se oglasila. Nitko se nije ponudio priuštiti mu pristojan kršćanski pogreb. Mrtvozornik se potrudio oko Bobbvja više nego bilo tko dok je bio ţiv: iz njegova su ureda mnoge sate nazivali okolo traţeći bilo kakvog roĎaka. Načuli su nešto o sestri u Salt Lake Citvju, ali to nije bila istina. Bobby je pričao kako mu je majka umrla, a oca nikada nije ni upoznao. Spominjao je Pennsvlvaniju ponekad, ali i tamo nije bilo nikoga. Kao sedamnaestogodišnjak, pričao je jednom, bio je u vojsci: otpušten zbog spuštenih stopala. Na opće iznenaĎenje, ni to se nije pokazalo točnim. U vojnim arhivama nije bilo nikakvog Bobbvja Westfalla u to vrijeme i na tom mjestu. Za mrtvozornika taj je trag bio vaţan, jer ako se dokaţe da je bio u vojsci, ona će platiti pogreb u Fort Loganu. Preostalo je još nekoliko tragova: nekada se tijelo drţi na ledu tjednima, dok se sve ne istraţi. Bez ikoga i ičega ~ crkve, mise, rodbine - Bobby će završiti u neoznačenom grobu 2a siromašne na Riversideu, gdje će buldoţerom nanijeti zemlju preko njega. Sljedećeg jutra vratio sam se meĎu knjiţare, a Hennessev je počeo ispitivati crkve oko Bobbvjeva stana. Ja sam obišao nekoliko knjiţara u kojima nisam bio i ponovno otišao u neke s novim pitanjima. Je li Bobby ikada spominjao kojoj crkvi pripada? Je li ikada spominjao imena svećenika ili bilo koga izvan svijeta knjiga? Ispitao sam Rubvja Sealsa, Emervja Neffa, Jerrvja Harknessa i Seana Buckleyja. Opet sam otišao u Cherrv Creek i porazgovarao s Rolandom Goddardom i Julianom Lambertom. Beskorisno jutro. Čak ni dva knjigolovca koja sam zatekao kod Rubvja nisu znali ništa novo o Bobbvju. Jedan ga je vidio nekoliko puta s kolegom Peterom, ali nitko nije znao gdje Peter ţivi ili kako se preziva. Ponešto sam upisao u notes, ali nekako mi se činilo da od toga neće biti koristi. U meĎuvremenu Hennessev je pronašao crkvu prije podneva. Mislili smo kako je vjerojatno da je Bobby odlazio negdje u svom susjedstvu. Nije imao auto, a nedjeljom mu se valjda ne bi opet pješačilo ili vozilo autobusom kao i svih drugih dana. Više smo paţnje obratili crkvama koje okupljaju obraćenike nego na one tradicionalnije. Ruby se sjetio kako je Bobby jednom podcjenjivački govorio o katoličkoj crkvi - nema tamo prave vjere - rekao je - pa mu se onda sigurno nije sviĎala ni anglikanska crkva.Vjerojatno nije bio ni luterijanac, a ni nešto manje poznato poput unitarista ne bi bilo njemu slično. Ne, Bobby je vjerojatno pripadao nekoj

evangelističkoj frakciji koju je osnovao kakav amater od propovjednika dovoljno slatkorječiv da okupi sljedbu. Nije bilo teško: Hennessey ih je pronašao iz petog pokušaja. Bila je to jedna od onih malih crkava u blizini Sveučilišnog bulevara, Univerzalna Boţja crkva, tako su se nazivali. Svećenik je odmah prepoznao Bobbvja na slici. Da, bio je on stalni član; rijetko se koje nedjelje ne bi pojavio, a često je dolazio i na biblijske večeri srijedom. Uvijek je dolazio s prijateljem Jeffersonom ili Johnsonom, dobrim prijateljem. Uvijek su bili zajedno. Hennessey je pitao jesu li bili prošle srijede. Pa da, jesu, odgovorio je svećenik. Iznenada je Jefferson ili Johnson postao posljednji čovjek, izuzevši Juliana Lamberta, koji je vidio ţivog Bobbvja Westfalla. Iz arhive crkve svećenik je izvukao ime, Jarvis Jackson, a adresa je bila u blizini, Ulica Gaylord. Svećenik nije bolje poznavao ni Bobbyja ni Jacksona. Drţali su se po strani, u crkvi bili mirni i usredotočeni. Svećenik je prilično nalikovao na tipove koje viĎate na televiziji nedjeljom ujutro: bistar i zgodan, odjeven u skupo odijelo. Hennessevju se nimalo nije svidio. "Kakva je politika crkve u vezi s ukapanjem članova?" pitao je Hennessev. "Ovisi", odgovorio je svećenik. "O čemu?" "O prethodnom dogovoru." "Drugim riječima, o tome imaju li love ili nemaju." "Novac pokreće svijet, gospodine Hennessev." "Izgleda kako se dobrom Bobbvju sprema sirotinjsko groblje, ako netko ne sredi račun", rekao je Hennessev. Svećenik je nakrivio glavu pokušavajući pokazati sućut. Riverside se pribliţio dobrom starom Bobu za još nekoliko koraka. Našli smo se u Rubvjevoj knjiţari i zajedno otišli do Jarvisa Jacksona. Jackson je ţivio u juţnom dijelu trošne kuće s dva stana. Bio je sam, izuzevši pet-šest mačaka. Mačke su ih i spojile, objasnio je, njega i Bobbvja. Stan je jako zaudarao na kiselo mlijeko i mačke. U prednjoj sobi bila je polica s knjigama, pa sam stao uz nju i pogledao naslove dok su Hennessev i Jackson odraĎivali uvodna pitanja. Ničeg tamo nije bilo - neka skraćena izdanja i slično smeće. Mačke su pošteno zapišale donju policu, na kojoj su knjige bile gotovo slijepljene. Nekakav lijepi Faulknerov prvotisak na toj polici mogao bi me rasplakati. Jackson i Bobby sreli su se prije godinu dana u crkvi. Ostali se sjediti nakon mise razgovarajući o mačkama. Nakon tako zanimljiva razgovora Jackson je pozvao Bobbvja kući na limunadu i ručak. Uskoro su se sprijateljili. Jackson se smatrao Bobbvjevim najboljim prijateljem. Bio je petnaest godina stariji, ali kada kemija proradi,

godine nisu vaţne. Voljeli su iste stvari, dijelili ista mišljenja. Voljeli su Boga, knjige, miris mačjeg govanca, i to otprilike tim redom. Uvijek su imali o čemu razgovarati. Dva puta tjedno sastali bi se u kafiću na Istočnoj sedamnaestoj ulici i ručali zajedno. Pričali bi o Bogu i putevima Boţjim. Bobby je mislio kako Bog s njim ima plan. Vjerojatno gaje iznenadilo, pomislio sam, kada je shvatio o kakvom je planu bila riječ. Bobby je oduvijek ţelio biti misionar, ali ţivot mu je nekako protjecao u manje vrijednim aktivnostima. Jackson je za Bobbvjevu smrt saznao tek jutros, kada je pročitao u novinama. "Kada ste ga posljednji put vidjeli?" upitao sam. "U srijedu navečer. Uvijek bi navratio. Nešto bismo pojeli pa odšetali do crkve. Obojica smo nevozači. Uvijek bismo hodali zajedno." "Jeste li razgovarali?" "O putevima Boţjim, u vrijeme večere." "O nečem drugom, moţda?" "Ne, tada ne." "Dakle, nekom drugom prilikom?" "Poslije crkve vratili smo se ovamo i još malo razgovarali. Činilo se kako se Bobu ne ide kući. Ja sam umirovljen... ne smeta mi razgovor do kasno u noć." "O čemu ste tada razgovarali?" "Rekao mi je da je obavio jedan veliki posao s knjigama. Ali da ipak nije ispalo kako se nadao." "Kada je to bilo?" "Noć prije. Bio je budan cijele noći." "Je li vam rekao kakav je to bio posao?" "Ne precizno. Rekao je da je puno novca bilo u igri. Ali nije uspjelo." "Što je time mislio?" "Nije ulazio u detalje. Samo je rekao kako baš nikad nema sreće, njemu uvijek nešto mora poći po zlu. Nije mu bilo jasno zašto ga je Bog osudio na stalne neuspjehe. Jedino što mu je padalo na pamet je da se Bog još ljuti zbog stvari koje je učinio kao mladić. Zato je htio razgovarati sa mnom - trebalo ga je opet uvjeriti da je Bog milostiv, a ne osvetoljubiv, da su Njegovi putevi nama često nedokučivi. Ne vodi se on našim ţeljama ili osobnim zaslugama. Postoje viši ciljevi. I toga se uvijek moramo prisjetiti." "Upravo tako." "Pa sam ga slušao i razgovarao s njim. Čini se da mu je pomagalo govoriti o tome. Mislim kako se pokušavao odlučiti što će učiniti." "U vezi s čim?" "Sa svim tim. Bio je ljut. Mislim da je bio ljut i na Boga, dok o tome nismo porazgovarali. Mislim da sam ga naveo da usmjeri gnjev tamo

gdje treba." "A to bi bilo gdje, gospodine Jackson?" "Na samog sebe. Na svoje nedostatke i slabosti." "Moţda još nečije?" Slegnuo je ramenima. "Nisam mu to savjetovao. Nikada ne bih rekao jednom čovjeku da mrzi drugog." "Je li moţda on rekao koga je mrzio?" "Bio je ljut. Činilo mu se da su mu lagali i prevarili ga. I mislim kako se pokušavao odlučiti što će poduzeti u vezi s tim." Ali nije spominjao imena?" Odmahnuo je glavom. "Moţda neko ime koje ste zaboravili?" Blijedo me pogledao. "Je li ičim dao naslutiti odakle je stigao novac za taj posao?" "Pretpostavljam da mu ga je netko dao. Znam da on nije imao novca." "Je li spomenuo išta o mjestu gdje je posao obavljen?" "Ne... ništa." Pogledao sam Hennessevja. Zijevnuo je i raširio ruke. "Ţao mi je što ne mogu više pomoći", rekao je Jackson. "A volio bih da mogu. Uţasno je to što se dogodilo Bobu. Ţelim pomoći, ali bio je to njegov posao i ja se nisam miješao u njega. Sve što znam je da mu je trebala cijela noć. Posudio je sako i kravatu od mene... ţelio je ostaviti dobar dojam... govorio kako će to biti prvi dan u njegovu novom ţivotu. Poslije mu je bilo ţao što nije otišao u staroj odjeći. Bilo je puno posla za dobro odjevenog čovjeka. Vratio mi je odijelo u lošem stanju." "Moţemo li ga vidjeti?" "Eno ga u tom ormaru straga." Otišao je u straţnju sobu i vratio se trenutak kasnije s odijelom i kravatom. Hlače su mlohavo visjele ispod sakoa. Bio je tamo i prsluk, kao što je Bucklev rekao, a sve zajedno izgledalo je iznošeno i jadno na danjem svjetlu. "Bilo mu je ţao što ga je uzeo", opet će Jackson. "Prilično je uništeno, kao što vidite. Ispričavao se i obećavao kako će mi kupiti novo, ako ikada bude imao dovoljno novca. Takav je bio Bob. Nikada nije planirao. Htio se obući i osjetiti kako to izgleda, a nije ni pomislio kakav ga posao čeka." "Znači da je bilo mnogo knjiga?" "O, da. Toliko znam. Trebala mu je cijela noć da ih premjesti." Pretraţio sam dţepove sakoa i prsluka. U hlačama sam našao dva računa iz trgovine 7-Eleven18. "Jesu li ovo vaši računi?" upitao sam. Jackson ih je pogledao i odmahnuo glavom. "Morali bi biti njegovi." Pokazao sam ih Hennessevju. "Ne vidi se iz koje prodavaonice",

rekao je Neal. "A barem ih je stotinu u Denveru." Iznenada je Jackson rekao: "Bilo je to u Ulici Madison. Sjećam se sada, otišao je tamo kasno te noći. Bio je gladan, ništa nije jeo gotovo dva dana. Radio je prije toga već četiri sata i došlo mu je slabo. Izišao je na trijem pred kuću udahnuti zrak. Vidio je znak 7Eleven malo dalje niz ulicu. Jedino oni rade u to doba noći. Malo je čudno - obično ne otvaraju prodavaonice u stambenim četvrtima, ali bila je tamo... kao da ju je Bog poslao. Imao je dva dolara u dţepu, pa je otišao po sok i kolač." Zatraţio sam telefonski imenik. Bila je samo jedna 7-Eleven prodavaonica u Ulici Madison. Na broju 1200, samo nekoliko ulica od nas. Lako smo pronašli kuću. Pola bloka sjeverno od 7-Elevena, na suprotnoj strani ulice. Jedina kuća s trijemom u blizini. Vrata su bila otvorena, a unutra su neki ljudi stavljali cijene po stvarima za javnu draţbu. Nekoliko oglasa najavljivalo je prodaju za sljedeći vikend. Unutra su bile police za knjige. Sve su sobe imale police za knjige i sve su bile prazne. 18 Lanac mini-marketa koji su otvoreni non-stop; ime je dobio po tome što su nekad bili otvoreni od 7 ujutro do 11 sati navečer. 14 "Gdje su vam knjige?" upitao sam kroz otvorena vrata. Čovjek me pogledao. "Ne prodajemo prije subote." "Samo sam se pitao gdje su sve knjige nestale." "Vratite se u subotu, pa ću vam reći." Pametnjaković, pomislio sam. Ušao sam unutra, Hennessev za mnom. Pokazao sam mu značku i rekao: "A da mi ipak kaţete, odmah?" Pogledao je značku, nimalo impresioniran. "Dakle, javni sluţbenik. Velika stvar. Sada bih kao trebao izgubiti dah i sasvim se smesti, jer vi nemate ništa pametnije raditi?" "Slušaj, prijatelju, ne ţelim se praviti vaţan. Samo traţim suradnju u istrazi ubojstva." "Stvarno? A tko je ubijen?" "Moţda bih ipak ja trebao postavljati pitanja." Znao sam da nije dobro počelo. Često susrećem takve tipove, koji baš mrze policiju, i ne snalazim se s njima najbolje. "Moţete vi pitati što god ţelite", rekao je. "Ali nigdje ne piše da ja moram odgovarati." "Sigurni ste u to?" "Trebao bih biti. Odvjetnik sam." Krasno. Sve bolje mi ide. "Nemam prema vama nikakvih prokletih obaveza", rekao je. "A već

sam jutros dolazeći ovamo platio kaznu zbog brze voţnje." Sada nas je pogledala i ţena. Srednjih tridesetih godina, pet do deset godina mlaĎa od njega. Bila bi zgodna, u nekakvoj lijepoj haljini, opuštena pokraj nekog bazena: zgodna na onaj drski način Bette Daviš, zlobno inteligentna i zanimljiva baš zbog toga. Sada je bila uprljana i oznojena, baveći se beskrajnim poslom - popisivanjem i procjenjivanjem vrijednosti svake od stotina stvari koje su činile nečiji ţivot. "Upravo ste se upoznali s Valentinom Fletcherom Ballardom", rekla je. "Šarmantan tip, zar ne?" Nisam znao kamo ih smjestiti, nije mi bilo jasno zezaju li se ili smo nabasali usred nečeg drugog. Kako ju je pogledao, činilo se da tu nema puno zezanja. "Čovjek bi pomislio kako će prokleti gradonačelnik ovog prokletog grada smisliti nešto pametnije za svoje proklete drotove nego da uznemiravaju poštene graĎane postavljajući zamke s radarima za mjerenje brzine", rekao je. "Nema smisla razgovarati s njim", rekla je ţena. "S budalama se ne da razgovarati." On je nastavio kao da je uopće nije čuo. "Ma jeste li samo vidjeli što su napravili na Bulevaru Montview? Snizili su dopuštenu brzinu, tek tako odjednom snizili na pedeset kilometara na sat. A tamo su četiri traka, za ime Boţje, moralo bi biti barem osamdeset. Mislite kako gradonačelniku puca prsluk za sigurnost? Nemojte me nasmijavati. Dovedu tamo deset drotova da tuku prekovremene i mlate pare pišući kazne. Pa kada vam daju dodatak za troškove ţivota, pozornice, sjetite se iz čijih je to dţepova izišlo i kako je naplaćeno." Mrzim rijot pozornik, ali nije mi se svaĎalo zbog toga. Ni meni se nije sviĎalo kada grad šalje policiju na takve zadatke. Ako traţiš od policajaca da rade prekovremeno, neka to bude na nekom ubojstvu ili neka hvataju silovatelje. Neka malo šeću ulicama s visokom stopom kriminala, tamo gdje njihova prisutnost moţe pomoći. Ne šalji ih u grmlje s radarskim pištoljem tamo gdje je namjerno sniţena dopuštena brzina. Ne pretvaraj policajce u uhode. Čovjek je u pravu, nikome se to ne sviĎa i tako se stvara mrţnja prema policiji. "Prokleti gusari", rekao je. "Niste ništa bolji od dţepara." Preostalo je samo pokušati malo popraviti situaciju. "Slušaj, ja sam iz drugog filma", rekao sam. "Traţim ubojicu." "Pa ću te opet pitati", tip se nije dao. "Tko je ubijen?" "Onaj kome si prodao knjige." Zatreptao je. Ţena se uspravila i pogledala me. "Moţda ipak moţemo porazgovarati?" rekao sam. "Da počnemo iznova. Ja sam istraţitelj Janeway. Ovo je istraţitelj Hennessev." Tip je napokon izustio: "Ja sam Val Ballard."

Nije ni pokušao predstaviti ţenu: postavio se kao da je uopće nema. Činilo mi se malo čudno da još ništa nisu rekli jedno drugom, ali nisam bio siguran je li baš tako. Bilo je. Rekla je: "Ja sam Judith Ballard Daviš. Klipan s kojim ste razgovarali obično se predstavlja kao moj brat. Ne krivite me zbog toga." Prilično uspješno ju je ignorirao: uspjela mu je izmamiti samo kratak netrpeljiv pogled. Postajao mi je jasan put kojim su stigli do neprijateljstva. On se na nju nije obazirao: ona gaje stalno vrijeĎala, ali uvijek preko posrednika. Upitao sam, ma tko ţelio odgovoriti: "Čija je ovo kuća?" Počeli su istovremeno govoriti. Ni jedno nije ţeljelo popustiti, pa su se riječi preklapale u nerazumljivoj zbrci. "Pokušajmo iznova", rekao sam. "Eci peci pec." Pa sam upro prstom u nju. Bila je to greška, jer Ballard se odmah oneraspoloţio i ponovno uhvatio posla. Morat ću ga raskraviti, ako se to tako moţe nazvati, opet iznova. "Kuća pripada... pripadala je... mojem stricu Stanlevju Bal-lardu." "A on je umro, zar ne?" "Umro je", rekla je ona. "Kada je umro?" "Prošlog mjeseca. Početkom svibnja." "Od čega je umro?" "Starosti... imao je rak... ne znam." Čini se da ju nije ni bilo briga. "Kada ste u tim godinama, sve se odjednom raspadne." "Kojim godinama?" "Osamdeset, mislim... nisam sigurna." "On je bio očev brat?" "Stariji brat. Skoro je dvadeset godina razlike meĎu njima." "Gdje vam je otac?" "Mrtav je. Davno poginuo u prometnoj nesreći." "A majka?" "Svi su mrtvi. Traţite li ţive Ballarde, to sam ja." Pogledao sam u njega. "A vi?" "Rekao sam vam kako se zovem." Nešto mi je očito promicalo. "Jeste li vas dvoje brat i sestra ili što?" Nitko nije ponudio odgovor. "Dajte, ljudi, u čemu je stvar? Nasljedujete li vi starčevu imovinu?" "Sve što je iza njega ostalo", rekla je ona. "Oboje?" Glasno je uzdahnula. Napokon je progovorila: "Da, odnio ga vrag, oboje." "Dobro", rekao sam ljubazno. "To i nije bilo teško, zar ne? NasljeĎujete kuću i sve u njoj po pola, je li tako?" "Kakve to ima veze s bilo čim?" upitao je Ballard. "Šta se koga

uopće tiče što ću naslijediti i s tim učiniti?" "Moram paziti na svaki novčić", rekla je Judith nikome posebno. "Dajte mu priliku i iz očiju će vam ukrasti." "Ništa ljepše od ljudi koji se tako dobro slaţu", rekao sam. "Jeste li vas dvoje uvijek tako ljupki?" "Mrzim ga iz dna duše", rekla je. "Tu nema tajni, gospodine. Ţivim za čas kada će sve biti prodano, a novac podijeljen, pa da više nikad ne vidim to glupo lice." "Ako se odlučite i mene nešto pitati, bit ću u drugoj sobi", rekao je Ballard i izišao. "Kurvin sin", rekla je Judith još dok je bio u sobi. Spopala me suluda ţelja za smijehom. Ona je to vidjela, pa se sama nasmijala. "Kao pas i mačka. Jeste li na to pomislili?" "Da. Što je to s vama?" "Samo zla krv. Oduvijek. Nema veze ni sa čim i uopće mi se o tome ne govori." "Kako uspijevate obavljati posao kada i ne razgovarate?" "Jako teško. Što da vam kaţem?" "Što se dogodilo s knjigama?" "Prodali smo ih. To već znate." "Podijelili ste novac?" "I te kako." "Jeste li poznavali tipa koji ih je kupio?" "Nikada ga prije nisam vidjela. Baš smo tu nešto radili kada se pojavio. Ušetao isto onako kao i vi. Rekao je kako je čuo za neke knjige i pitao jesmo li raspoloţeni za posao." "Je li rekao gdje je to čuo?" "Ne, a nisam ni pitala. Nosio je gotovinu i samo me to zanimalo." "Jeste li pregledali knjige prije nego što ste ih prodali?" "Što je mene briga za gomilu starih knjiga? Osim toga, rekla sam vam, htjeli smo ih prodati što prije. Nisam htjela biti blizu njega ništa dulje nego što moram." "Znači, nitko od vas dvoje nije pogledao knjige ili zamolio nekog knjiţara da to učini prije nego što ste ih prodali?" "Slušajte", kratko će ona. "Nije tu bilo nekih drevnih knjiga. Samo uobičajeno smeće. Bilo tko polupismen lako bi to vidio." Sada se naljutila. Pomisao na propuštenu prigodu zna često naljutiti ljude. Rekla je: "Općepoznato je, vrijedne knjige moraju biti stare. Općepoznato." Odmahnuo sam glavom. "Što vi znate o tome?" "Ne previše. Nešto malo." "Što bi policajac mogao znati o knjigama? Nemojte mi tu sada pametovati što smo trebali učiniti. Vidite ove police za knjige? Sve su bile pune. I u svakoj sobi tako. Podrum mu je izgledao kao jebena

knjiţnica. Imate li ikakvu predodţbu koliko je uopće bilo knjiga u ovoj kući? Kao da nemam pametnijeg posla nego pregledavati sve to smeće traţeći neku glupu knjigu koja je moţda vrijedna?" Slegnuo sam ramenima. "Osim toga," rekla je, "to je Stan učinio." "Učinio što?" "Pozvao knjiţara da doĎe na procjenu. Bilo je to prije tri-četiri godine, kada je dobio rak. Procjena je obavljena i našli smo je meĎu dokumentima poslije njegove smrti." "Sjećate li se imena Čovjeka koji je obavio procjenu?" "Kao da nemam i druga posla osim pamćenja imena?" "Trebao bih vidjeti tu procjenu." Nisam molio, već traţio. "Imate li kopiju?" "Naravno. Od svega imam kopiju. Pored onakvog kurvinog sina nema druge." Ballard je to čuo iz druge sobe i dojurio bijesan. "Ako me nešto ţelite pitati, pitajte", rekao je. "Danas imam puno posla." Okrenuo sam se prema njemu. "Jeste li pregledali knjige?" "Vraga sam gledao. Nije tamo bilo ničega vrijednog truda. Slušajte me dobro, bolje vam je vjerovati da ništa nije bilo vrijedno. Taj blesan ih je ţelio, pa sam pomislio, neka mu bude, neka nosi sve te vraţje stvari. Rekao sam mu da ću mu prodati svoju polovicu." "Znači, tako ste ih prodali?" "Prodao sam svoju polovicu", rekao je Ballard. I dalje je odbijao priznati postojanje svoje sestre u istom svemiru. "Došao je i pokupio sve knjige", rekla je Judith. "To ste ţeljeli čuti, zar ne, istraţitelju? Mali je čovjek došao i pokupio sve vraţje knjige, u redu? Dao mije nešto novca, a ostatak je otišao..." Pokazala je prstom na brata, koji se ukočio kao da ga je ošamarila. "Razgovarajmo malo o čovjeku koji je došao i uzeo knjige. Rekli ste da se samo pojavio jedne noći?" "Bili smo tu baš kao i sada. Digla sam pogled, a on je stajao na vratima. Mislila sam da je neki seronja." Zapalila je cigaretu i otpuhnula dim. "Nosio je jeftino odijelo koje mu nije odgovaralo, a šetkao je okolo poput Rockefellera. Došao je one noći kada smo počeli raditi po kući i rekao da ţeli kupiti knjige." "Tko do vraga ovdje govori?" zaderao se Ballard. Dobro je pazio da se obraća meni, a ne njoj. "Boga mu ljubim, razgovarate li vi sa mnom ili što?" "Uf, više ne znam", rekao sam umorno. "Rekao sam mu da ću prodati proklete knjige prije ostalog jedino ako ih pokupi sve odjednom. Nisam ţelio nikakvo vraţje pregledavanje ili biranje, razumijete što ţelim reći? Nosi sve odavde, to sam htio."

"Što je on na to rekao?" Pokazao je rukom oko sebe. "Nema ih više, zar ne?" "Ne traţim od vas, gospodine Ballard, da mi potvrĎujete očigledno. Ţelim znati što je čovjek rekao kada ste mu kazali da mora kupiti sve knjige. Je li izgledalo kao da to ţeli ili ne?" "Ništa nije izgledalo. Samo je zatraţio da kaţem cijenu." "I koju ste cijenu kazali?" "Računao sam da bih za njih mogao dobiti dolar ili dva po komadu. Za nekoga tko će uzeti sve, rekao sam mu kako ću malo popustiti." "Moţemo li moţda doći do konačne cijene?" "Dao mi je dvije tisuće dolara. Što je učinio s druge dvije tisuće, nije moj posao." Pogledao sam Judith koja je pušila izgledajući prilično seksi. "Jeste li vi dobili druge dvije tisuće, gospoĎo Daviš?" upitao sam svojim najboljim ispaćenim glasom. "I te kako." Ballard me proveo kroz kuću. Judith nas je pratila na odmaku, kao da ne ţeli ispustiti ga na dulje iz vida. Pokušao sam zamisliti neku prastaru svaĎu koja ih je tako duboko i trajno razdvojila. Pokušavao sam ih zamisliti kako zakopani ovdje danima prebiru po starčevim stvarima, ne razgovarajući. Slika je bila poraţavajuća. Samo pohlepa mogla ih je natjerati na tako nešto, pohlepa, mrţnja i najsnaţniji sebični nagoni povrh svega. Podrum je bio priličan i lijepo sam mogao zamisliti kako je izgledao dok je bio pun knjiga. Bio je prepun polica, uz zidove i izmeĎu njih u sredini prostorije, kao u knjiţnici. Malo sam na brzinu računao i zaključio da je na policama u prizemlju i ovdje moglo biti i do devet tisuća knjiga. "Stari je stvarno volio svoje knjige", zadivljeno sam rekao. "Neki vole seks", rekla je Judith s vrata. "Stan je volio knjige." "Dakle, prodali ste knjige za četrdeset, pedeset penija po komadu?" "Nisam se htio natezati", rekao je Ballard. "Tip se vratio s dva soma, a ja sam ih se ţelio riješiti." Izvadio sam sliku Bobbvja Westfalla iz notesa. "Je li to taj tip?" "To je on", rekao je Ballard. "Je li bio mrtav kada su ga slikali?" Kimnuo sam i pokazao joj sliku. Potvrdno je kimnula i odvratila pogled. "Što mislite tko ga je ubio?" "Vidjet ćemo", odgovorio sam. Razgovarali smo još malo, a sve se svelo na sljedeće: Dogovorili su posao i Bobby je došao jedne noći prošlog tjedna i iznio iz kuće sve što je makar podsjećalo na knjigu. Opet je obukao ono smiješno odijelo, iako je posao bio teţak. Ništa nisu znali o njemu - odakle je došao i kamo je otišao - a jedini trag posla je potvrda koju je ispisao Ballard (i njoj dao kopiju, i te kako) da bi sve

bilo čisto i legalno. Bobby se potpisao nečitkim švrakopisom i ostavio svoj primjerak na stolu. Sve stoje htio bilo je što prije nestati s knjigama. Došao je po knjige s velikim kamionetom, iznajmljenim kod UHaula. To je već bilo nešto. Ruby je rekao da Bobby nije imao vozačku dozvolu: to znači daje netko drugi morao iznajmiti kamionet. Ceznuo sam za nekim novim imenom uvučenim u igru: ţeljno sam iščekivao ispitivanje nekog skrivenog suučesnika. Činilo mi se da nam treba samo jedno ime i da će se sve objasniti, pa sam ga silno ţelio, i to odmah. Ali Bobby je sam došao u Ulicu Madison. Ako je netko drugi unajmio kamionet, kako to da ga nije zamolio da mu pomogne s utovarom? Jedini je odgovor to da Bobby nije ţelio nikome reći što je stvarno kupio u kući Stanlevja Ballarda. Inzistirao je na tome da sam utovari knjige, s čime se dvoje nasljednika rado sloţilo, jer ionako nisu imali namjeru pomoći. Bobby je donio stotine kartonskih kutija i proveo cijelu noć pakirajući i ukrcavajući knjige. Ballard i njegova sestra bavili su se svojim poslom, pa je noć iscurila za tren oka. Na istoku je svitalo kad je Bobby utovarivao zadnje knjige. Za sve to vrijeme Hennessev nije progovorio. Takav je Neal policajac: stopi se s okolinom, samo sluša, gleda, zbraja dva i dva, a onda se dobro zagleda u rezultat da bi bio siguran kako je baš tako. Nisam primijetio kada je izišao: našao sam ga na trijemu kako razgovara sa susjedom. "Cliff, ovo je gospodin Greenwald. Bio je prijatelj gospodinu Ballardu pedeset godina." Stajali smo na Ballardovu trijemu, a Greenway je bio na svom, ali razgovarali smo bez problema preko ţivice. Ballard je već bio tu kada se Greenvvald doselio 1937. godine. Dijelili su istu strast knjige. Na jedan drugačiji način podsjetili su me na Bobbvja Westfalla i Jarvisa Jacksona - dva osamljena tipa povezana istinskom strašću i još jednim ili dva zajednička zanimanja. Ballard je bio stari udovac: Greenwaldu je ţena umrla 1975. godine, pa su njih dvojica počeli zajedno večerati nekoliko blokova dalje u restoranu koji im se sviĎao. Greenvvald je bio smeţuran starac, ćelav osim nekoliko čuperaka i sijedog brka. Kroz prozor sam mogao vidjeti njegove knjige. Bili su članovi istog kluba knjige, rekao je Greenvvald: svakog bi mjeseca dobili pet-šest naslova, pročitali ih i razgovarali o njima. Nisu bili skupljači u pravom smislu te riječi, iako su obojica prikupila mnogo knjiga u pedeset godina. Utješno je to, rekao je Greenvvald, vidjeti primjerak knjige koju voliš na svojoj polici. Nije to moralo biti skupo lijepo izdanje. Tako su obojica mislila: knjige su namijenjene

čitanju, a ne skupljanju. Obojica su mnoge knjige poklonila bolnicama, knjiţnicama i u druge dobrotvorne svrhe. "Kakva je korist od knjige koja je prevrijedna da bi je otvorio?" upitao je. "Lijepo je darivati knjige." Potpuno sam ga razumio, iako već godinama nisam dijelio takvo mišljenje. "Je li gospodin Ballard ikada imao nešto što bi se moglo nazvati dragocjenim?" Greerrvvald je pogledao u stranu i slegnuo ramenima. "Teško mi je to i zamisliti. Nismo zato skupljali knjige." "Ipak, dogodi se da čovjek naleti na nešto, čak i slučajno." Greenwald je opet slegnuo ramenima. "Je li gospodin Ballard ikada obilazio rasprodaje ili staretinarnice traţeći knjige? Moţda je tako naišao na nešto." "Nikada, i u to sam sasvim siguran. Nije on lovio knjige, on ih je kupovao. Nikada nije ulazio u prodavaonice rabljenim knjigama. Kupovao ih je dok su nove i čitao ih. Bio je član Kluba knjige mjeseca otkad znam za njega, moţda i dulje. Mislim da se učlanio brzo nakon što su se ti klubovi uopće pojavili, u ranim tridesetima. To moţete provjeriti - čuvao je svu dokumentaciju o članstvu, još od početka." "Stvarno?" "O da. Imao je sve letke i brošure... siguran sam da ćete ih naći u radnoj sobi, u onom velikom ormaru za spise. Običavao je čuvati klupske letke i pisati bilješke na njima po rubovima. Nikada on ne bi šarao po knjizi, naravno, ali je na te letke koji su stizali kao najave za nova izdanja svakog mjeseca zapisivao poruke sam sebi - koje knjige kupiti, koje zadrţati, koje pokloniti. I ja činim isto, ali tu sam naviku stekao od njega. Činim to tek oko dvadeset godina. Njegove bilješke su mnogo starije." "Mogu li doći prijeko, gospodine, i pogledati vaše knjige?" "Naravno." Prešli smo preko do Greenvvaldove kuće. Bila je poput podruţnice knjiţnice: red za redom, polica za policom puna knjiga, sve jeftina izdanja velikih djela. Oba starca imala su dobar ukus. To je bilo lako uočljivo. "Imali smo mnogo tema za ragovor, Stan i ja. Mnogo smo puta obišli cijeli svijet, a nismo se makli odavde, ako znate što mislim." "Sigurno znam", rekao sam. "Divan je to hobi." "Baš tako. Iako postaje sve teţi. Nema više dobrih knjiga kao nekad. Ljudi više ne čitaju, a i kada to rade, čitaju stvari koje se u stara vremena ne bi ni mogle tiskati. Ne znam: sve što volim ostalo je u prošlosti. Svi koje znam pomrli su, a više nitko ne piše knjige koje bi vrijedilo čitati. Ovaj je svijet sasvim drugačiji od onog iz mojeg djetinjstva. Ja ne mogu čitati ove današnje knjige, a vi?"

"NaĎe se ponešto", rekao sam. "Još se to ponekad dogodi, gospodine Greenwald. Ne znam kako i zašto, ali dogodi se. Još ima dobrih knjiga koje ne samo da iziĎu, već ih i pročita vraški mnogo ljudi." "Vi biste se svidjeli Stanu", rekao je Greenvvald. "Njemu se sviĎao svatko tko čita i cijeni dobre stvari. Bio je gospodin starog kova, mogu vam reći. Ne poput ono dvoje prekoputa, svaĎaju se oko svojeg malog imanja do posljednjeg novčića. Stan se sigurno okreće u grobu svaki čas. Kod njega novac nikada nije bio na prvom mjestu. Čast, povjerenje, prijateljstvo, u te je osobine on vjerovao. Divan stari čovjek. Nema više takvih." Vratili smo se u Ballardovu kuću. Rekao sam Judith kako bih trebao pogledati dokumente njezina strica. Oboje su nas pratili do radne sobe i gledali kako pretraţujem veliki stari ormar za spise. Sve je bilo kako je Greenvvald predvidio - cijela povijest ljubavi Stana Ballarda i Kluba svijeta knjige: potvrde, računi, letci tako gusto ispisani da sam zastenjao pri pomisli na čitanje svega toga. Ballard je bio generacija koju su učili lijepo pisati: iako sitna, njegova su slova bila jasna, precizna i na koncu konca, prekrasna. Izgledalo mi je kao da je starac snaţno potpomagao gospodarstveni rast Camp Hilla u Pennsvlvaniji sve od oţujka 1931. godine. Tog je mjeseca kupio izbor mjeseca plus još šest naslova. Prosječna je cijena bila dolar, što se ne čini mnogo danas, kada se nove knjige prodaju za dvadeset, ali 1931. godine ljudi su radili puno radno vrijeme za manje novca nego što je Stan Ballard mjesečno trošio na knjige. "Čime se vaš stric bavio?" "Bio je burzovni mešetar", rekla je Judith. "Učlanio se u Klub knjige mjeseca 1931. godine. Ta godina sigurno nije bila dobra za ljude na burzi19, a čini se da je ipak trošio dosta na knjige... čak i u teškim vremenima." 19 1929. godine dogodio se potpuni slom američke burze, koja se oporavljala još godinama. "Naslijedio je novac", rekla je Judith. "Ne znam koliko: znam da nakon njega nije ostalo gotovine. Vjerojatno je sve potrošio na knjige. Ma kakva vremena bila, za njih je uvijek imao novca." Listao sam papire. "Morao bih ovo uzeti." To im se nije svidjelo. Sada su bili na oprezu, iznova sumnjičavi. Gotovo sam mogao čuti kako im se kotačići vrte u glavama. Moţda je starac negdje sakrio novac. Moţda negdje u tom ormaru leţi debeli sočni sveţanj novčanica od tisuću dolara koje nije stigao potrošiti na knjige. "Mislim da ne moţete tek tako iznijeti sve te papire odavde", rekao je Ballard.

"Mogu dobiti sudski nalog ako baš moram, to dobro znate", rekao sam. "Zašto sve ne obavimo jednostavnije?" "Kakvi su to papiri? Vrijedi li tu moţda nešto?" upitala je Judith. "To bi me stvarno začudilo. Moţete sami pogledati dok pakiramo. Dat ću vam potvrdu i kasnije će sve biti uredno vraćeno." "Kome će biti vraćeno?" upitao je Ballard. "Tko god to bude htio uzeti." Počeli smo pakirati papire. Bilo mi je jasno da će to potrajati, jer su Ballard i Judith htjeli detaljno zagledati svaki komadić koji ćemo uzeti. "Ovo moţe trajati cijelu noć", rekao sam. "Da malo ubrzamo. Gdje je kopija one procjene koju je obavio?" "Izvršitelj oporuke ju je uzeo", rekla je Judith. "Odvjetnik po imenu Walter Drevfuss. Mislim kako su on i Stan bili u vojsci zajedno." "Netko bi trebao otići do njega", rekao sam Hennessevju. "Ja ću. Uzet ću taksi." "Odlično. Ako se poţuriš, uhvatit ćeš ga prije nego što zatvori ured. Nazvat ću ga i najaviti te." Smrklo se prije nego što sam završio kod Ballardovih. Spakirali smo sve iz ormara Stanlevja Ballarda u šest velikih kartonskih kutija koje sam ubacio u auto. Ni Ballard ni Judith nisu se ponudili pomoći. Zahvalio sam im i ostavio ih da se bave svojim groznim poslom. Nadam se da nikada nikoga neću mrziti onako kako se njih dvoje mrze, mislio sam vozeći se u centar da pokupim Hennessevja. Onda sam se sjetio Jackieja Nevvtona, pa mi je raspoloţenje palo. Hennessev me čekao u Sedamnaestoj ulici. Pod rukom je imao jedan fascikl u kojem su se nalazili oporuka Stanlevja Ballarda i kopija procjene. Nije se ni potrudio pročitati oporuku - ukratko mu je prepričao Walter Dreyfuss - ali je pogledao procjenu. "I kakva je?" "Romani Kluba knjige mjeseca, gotovo bez izuzetaka. Bezvrijedno." "Tko je radio procjenu?" "Ona gospoĎa iz Evergreena. Rita McKinlev." ZagunĎao sam. "I dokle smo sada stigli?" upitao je Hennessev. "Natrag na početak. Radi se o nečemu malom, a Bobby je morao kupiti cijelu vraţju knjiţnicu da bi se toga dočepao; nešto tako malo da stane u dţep, ali tako moćno da se najeţiš čim na to pomisliš." "Kako ćemo mi to naći?" "Iskopat ću ja to. Ako treba, prekopat ću svaki papirić u cijeloj drţavi." Ostavio sam Hennessevja kod Rubvjeve knjiţare gdje mu je bio parkiran auto, pa se zaputio kući u susret još jednoj dugoj noći ispunjenoj poslom.

Ali tada se dogodilo nešto što mi je zauvijek promijenilo ţivot. 15 Bio sam pun neke nervozne energije: ţelio sam nešto otkriti, nešto što će me potpuno zaokupiti i natjerati na rad cijele noći. Imao sam dvije mogućnosti, podjednako dobre. Odnio sam Bal-lardove papire u stan, ali kada sam ih počeo pregledavati, odlučio sam se ipak prebaciti na trag koji vodi u rent-a-car U-Haul. U Denveru U-Haul ima barem pedeset podruţnica. Mnoge benzinske crpke takoĎer se time bave u svojim straţnjim dvorištima. Sjeo sam za telefon sa Ţutim stranicama pred sobom i počeo s poslom. Radio sam isto što i onda kada smo traţili crkvu, počevši od mjesta najbliţih Bobbvjevu stanu i zatim šireći krug prema Ulici Madison. Takav vam je policijski posao: kaţiprst je mnogo češće na telefonskom brojčaniku nego okidaču pištolja. Pjevušio sam Tijelo i dušu izmeĎu poziva, pokušavajući se pribliţiti verziji koju je na svom saksofonu izvodio Coleman Hawkins. "Da-da di da-da dam." Nije mi uspijevalo. Ništa mi nije uspijevalo. Pitao sam ih za Bobbvja ţiveći u suludoj nadi da bi netko negdje mogao imati takav kupus u glavi da iznajmi vozilo vrijedno dvadeset pet tisuća dolara tipu bez vozačke dozvole. Ali nikad se ne zna. Kada ne bi pronašli Westfalla u svojim papirima, traţio bih imena svih klijenata u noći desetog lipnja. Čekao sam beskrajno dugo. Na većini tih mjesta sjedi samo jedan čovjek - isti će vam tip uliti gorivo i iznajmiti auto. Kupci su dolazili i odlazili dok sam ja visio na telefonu. Na jednom sam mjestu čekao skoro pola sata, pa saznao da te noći nisu iznajmili niti jedno vozilo. Rent-a-car uredi bili su još sporiji, ako je to uopće moguće, od benzinskih crpki. Svi oni sada imaju kompjutere. Što bi trebalo osigurati lakše i brţe dobivanje podataka, ali u stvarnom ţivotu nije baš tako. Jeste li primijetili koliko dulje treba čekati u bankama i nekim prodavaonicama otkako su uveli kompjutere? Mrzim kompjutere, iako sam svjesan da bi bez njih policijski posao izgledao poput srednjovjekovnih mučilišta. Nakon što sam tri sata slušao kako se kompjuter upravo srušio ili da nisu iznajmljivali te noći ili da će provjeriti i nazvati me, bio sam spreman za malu stanku. Nisam mogao probuditi Carol, ali bio sam tako gladan da mi nimalo neće smetati jesti sam. Prije nego što sam uspio izići, zazvonio je telefon. Bila je to Barbara Crovvell. Glas joj je zvučao drhtavo i preplašeno. "Janeway! Mili Boţe, ne mogu vjerovati da si se konačno skinuo stog telefona!" "Bok, Barbara", rekao sam suho. "Moţeš li doći?" "Što se dogodilo?"

"Pa... on." "Ah", rekao sam. "Znam daje negdje vani." "Gdje vani?" "Tu negdje vani. Vidjela sam ga." "Kada si ga vidjela?" Samo je disala petnaestak sekundi. Onda je rekla: "Mislim da ću poludjeti. Vidim ga svugdje. Ne znam što bih. Kamo god se okrenem, vidim njegovo lice. Pogledam opet i nema ga više. A onda ga opet vidim. Čujem neki zvuk i prestravim se. Plašim se mraka. Zazvoni telefon, a ja iskočim iz koţe. Dignem slušalicu, ali nitko se ne javlja. Znam da je on. Odjednom se plašim prokletog mraka. Prije se ničega nisam plašila, a sada svugdje vidim prijeteće sjene." "U redu, smiri se. Stiţem za par minuta." Parkirao sam malo dalje od njezina stana i krenuo pješice. Pribliţavao sam se paţljivo, drţeći se sjene. Prilično dugo stajao sam preko puta njezine zgrade, vrebajući, ali ništa se nije dogodilo. Njezino je svjetlo postojano bilo upaljeno na vrhu zgrade. Spustio sam se niz ulicu, zaokrenuo iza ugla i prišao sa straţnje strane. Nikoga nije bilo u blizini: bio sam prilično siguran. Opet sam obišao zgradu i ušao na prednja vrata, pa zastao u mračnom hodniku i promatrao ulicu. Sve je bilo tiho: ljudi su se spremali na počinak. Popeo sam se uz stepenice i zakucao na vrata. "Tko je to?" "Ja sam." Petljala je po bravama i otvorila vrata. "Isuse, gdje si do sada?" "Htio sam malo prošetati okolo i vidjeti ima li koga." "Jesi li ga vidio?" "Barbara, nema nikoga vani." Sklopila je oči i srušila se na mene. Pridrţao sam je jednom rukom, a drugom zatvorio vrata. Nekako sam je uspio dovući do kauča i posjesti na njega. Pa sam onda sve odradio ponovno, cijelu priču: kava, umirujuće riječi, savjeti. Izgledala je poput djevojčice koja će za tren početi plakati. Ţalio sam je i ljutio se na nju istovremeno, iako ni jedno nisam htio. "Ne treba tebi Jackie da bi se mučila, srce", rekao sam. "Ti to sama tako dobro radiš." "Sigurna sam da sam ga vidjela jutros. Tako je sve počelo." "Gdje si ga vidjela?" "Krenula sam autom na posao. Stala sam na semaforu, a on se dovezao do mene. Osjetila sam kako me gleda." "Kako to misliš, osjetila si ga? Što bi to trebalo značiti?" "Nisam ga smjela pogledati."

"Po tome je mogao biti i netko s Mjeseca, tamo u autu do tebe." "Bio je on. Vidjela sam auto. Sigurno je jedini takav, pa mi ne govori da izmišljam. Kada se upalilo zeleno, izletio je ispred mene i skrenuo. Ne mogu se zabuniti što se tiče tog auta." Ostavio sam je nakratko. Ugasio sam svjetla i prišao prozoru, pa pogledao niz praznu ulicu. "Dok ti ovdje umireš od straha, Jackie je vjerojatno kod kuće i gleda televiziju", rekao sam. Ili dresira novog psa, pomislio sam. "Nije on kod kuće", rekla je. "Negdje je vani." Nisam ništa rekao. Činilo mi se da se tu nema što reći. "Nazovi ga, ako misliš da je kod kuće", rekla je. Pogledao sam je. "Hajde, nazovi ga i uvjeri se. Ti ga se ne bojiš; nazovi i provjeri je li kod kuće. Ako jest, neću te više gnjaviti." "Dobro." Nisam trebao traţiti broj: znao sam ga dulje od godine dana. Nazvao sam i čekao. Nitko se nije javio. "Čini se da si u pravu", rekao sam. "Čini se da Jackie hoda okolo po grmlju, čekajući da pogledaš u njegovu smjeru." Počela se tresti i najeţila se. "Mislim kako bi se mogla sakriti u spavaćoj sobi", rekao sam. "Tresti se u mraku do kraja ţivota." Na to je zaplakala. Plakala je dugo. Nisam je ţelio povrijediti, ali nisam znao kako je trgnuti. Da stvar bude gora, više nisam bio siguran na što je Jackie sve spreman i što bih zapravo htio da Barbara Crovvell učini u vezi s tim. "Boţe, mrzim kad me mrziš", rekla je odjednom. "Da te mrzim, ne bih bio ovdje. Već sam ti rekao, ovo nije u opisu mog radnog mjesta. Do sada sam već trebao dobro večerati i spremiti se za dugi noćni posao." Nastavio sam gledati niz ulicu. Tiho sam rekao: "Jackie je vjerojatno zaposlen negdje drugdje. U potrazi za nekim novim koga će kinjiti. Moţda je na sudaru. Moţda mu se neka cura svidi više od tebe. Moţda ti se posreći, pa tvoj problem postane njezin." "Ti skote!" zavikala je. "Da, znam. To mi je od društva u kojem se krećem. Pogo je bio u pravu. Treba se oduprijeti neprijatelju u nama samima." "Pojma nemam o čemu govoriš." "Nije bitno. Imaš li išta za jelo ovdje?" "Mogu ti isprţiti jaja sa slaninom." "Isuse, kako to dobro zvuči." Jeli smo. Hrana i kava su je zagrijali. Pokušao sam odbaciti onu osuĎujuću notu stalno prisutnu u razgovorima s njom i nakon nekog vremena razgovarali smo manje-više normalno, kako to već ţene i muškarci rade. Čak sam je i nasmijao. Kada je to prošlo, upitala je: "Kako te ljudi zovu... mislim, prijatelji?"

"Najčešće Cliff." Malo je razmišljala o tome. "Dobro ime za muškarca. Mogu li te i ja tako zvati?" "Naravno, ako ţeliš." Iznenada je rekla: "Hoćeš li ostati sa mnom večeras?" Nisam bio na duţosti. Nisam imao pametnijeg posla. Ubojica nepoznatog knjigolovca moţe pričekati do sutra. "Naravno", odgovorio sam. To ju je iznenadilo. "Stvarno to misliš?" "Da, ostat ću", rekao sam. Pogledala je prema spavaćoj sobi, pa u mene. Očito, nije znala što bi mislila o meni. "Ako ţeliš, moţeš... znaš već... ako me ne mrziš previše." "Neću ostati večeras da bih ti se uvukao u krevet, Barbara. Nešto ću ti predloţiti. Pomoći ću ti da preţiviš noć, a onda ćeš ti nešto učiniti za mene." Preplašeno ljubazni osmijeh nestao je s njezina lica i ostao je samo strah. "Znam što ţeliš. Jedino što si oduvijek ţelio je staviti njega iza rešetaka. I spreman si na sve, zar ne?" Rječito sam šutio. "Ne mogu ja to", rekla je. "Onda odlazim." Krenuo sam prema vratima. "Stani!" povikala je. Zastao sam i okrenuo se. "Molim te, pričekaj... molim te. Slušaj, pokušat ću, u redu?" "Morat ćeš i nešto više od toga." "Pomozi mi, Cliff... molim te, ne napuštaj me." "Pokušavam ti pomoći. Ne znam pravi način. Na kraju moţda budem kriv za tvoju smrt... ne znam. TLnam samo da ovako ne moţeš dalje. Sutra ujutro idemo skupa na voţnju do ureda okruţnog tuţitelja u Jeffco. Zaklet ćeš se da si bila oteta, napadnuta i pretučena. Ne znam, mislim kako je već prekasno za optuţbu zbog silovanja, ali i to ćemo ispričati i ostaviti da tuţitelj odluči. Zatim ćemo se vratiti u Denver i potraţiti suca koji će mu izdati zabranu dolaska u tvoju blizinu. Ako ti se kurvin sin pribliţi nakon toga, nazvat ćeš broj koji ću ti dati i mi stiţemo da ga isprašimo. Ako ne pristaneš na sve to, ne znam što mogu učiniti." Nije ništa odgovorila. Rekao sam: "Stalno ponavljamo isto. A ništa se ne mijenja. Ovako ili onako, moraš se s tim suočiti." "Ne govori mi s čim se moram suočiti. Tebe neće biti tu, ti se nećeš ni sa čim suočavati. Što je tebe briga? Stalo ti je samo do jedne stvari i briga te što će biti sa mnom."

"Nije istina." "Istina je. Mrziš ga toliko da me ţeliš iskoristiti ne bi li ga uhvatio. Barem budi dovoljno pošten pa to priznaj. Tko me je izvukao iz njegova stana? Da si me pustio na miru, sada bi vjerojatno sve bilo u redu. On bi dobio što je ţelio i time bi stvar završila. Ali ti si me morao odvesti. Morao si me ubaciti izmeĎu vas dvojice, a sada govoriš kako mi ne moţeš pomoći. Hajde, gubi se odavde." Nisam mogao otići nakon toga. Još uvijek ne znam što bih joj mogao odgovoriti. "Ne razumijem vas dvojicu", rekla je. "Kako se dva muškarca mogu toliko mrziti?" "Ne znam. U policijskom priručniku na to nema odgovora." "Ljudska priroda", rekla je. "Pisci priručnika slabo se u nju razumiju." Evo što je dalje bilo. Smjestio sam Barbaru u krevet, a sebe na kauč. Gledao sam televiziju dok mi mozak nije omekšao, pa je ugasio i mirno leţao zadubljen u misli. U 2.30 čuo sam kako se zatvaraju vrata automobila. Prišao sam prozoru i pogledao van. Jackie je bio na drugoj strani ulice, gledajući u mene. Znao sam da me ne moţe vidjeti bez svjetla u sobi, pa se nisam micao. Pratio sam ga pogledom. Jadna Barbara, u kakvoj je guţvi, pomislio sam. On je stvarno lud, pomislio sam - pogledaj ga, prelazi ulicu, šulja se po sjenama pod prozorima, penje uz stepenice. Još malo pa ću mu čuti korake. Imao sam otprilike dvadeset sekundi da odlučim što ću. Što god odlučio, neće biti baš pametno. Ništa od svega ovoga nije imalo smisla: nikad nema kad je u pitanju Jackie Newton. Ubit ću ga, pomislio sam: kada uĎe, prosut ću mu mozak i snositi posljedice sutra. Bila je to racionalna, hladna odluka: u tih me je dvadeset sekundi napustila savjest. Sve sam vidio kristalno jasno: sva ta pitanja koja će se ponavljati od gradske uprave do murjaka na ulicama. Po cijelom gradu momci u plavom sutra će se pitati isto: Kojeg je vraga Janeway radio tamo u to doba noći? Jesam li namjestio klopku Jackieju? Jesam li ga namamio, pa smaknuo poput mafijaša kada se rješava neprijatelja? Svi znaju da ga mrzim: čak je i Barbara znala, a tek me upoznala. Sve mi je to proletjelo glavom kao nešto što se podrazumijeva, nešto što znaš kao svoje ime, o čemu ne moraš razmišljati ili dvojiti. Dajte mi malo vremena i opisat ću vam svaki dopis i telefonski poziv, sve što će se govoriti sutra, od gradonačelnika do javnog tuţitelja, sve do načelnika policije. Dajte mi malo vremena, pomislio sam. Tada je Jackie stigao do vrata i vrijeme je isteklo. Povukao sam se u spavaću sobu i probudio Barbaru. "Ni riječi," rekao sam joj, "samo ustani i obuci se. Jackie je ovdje." Morao sam joj staviti ruku na usta da ne počne vrištati. Na svu sreću,

toga sam se na vrijeme sjetio. Osovio sam je na noge, ali to nije bilo nimalo lako. Ukočila se od straha. Gurnuo sam je u ormar i zatvorio vrata. Onda sam legao u njezin krevet i navukao prekrivač preko glave. LuĎi sam od nje, pomislio sam. Lud sam kao Jackie. Je li ovo po propisima? Je li to pravi način za uhićenje? Sve Što mogu reći jest da mi je to izgledalo kao dobar potez. Izvukao sam pištolj i drţao ga poput termofora, blizu srca. Uţivao sam u iznenaĎenju koje čeka Jackieja: jedva sam suzdrţao smijeh. Od tog trena više ništa nije bilo stvarno. Čuo sam kako razbija vrata. Nevjerojatno kako se malo buke stvori kada se to izvede jednim brzim udarcem. Neraskidivi lanac proletio je kroz drvo kao kroz karton i on je brzo stizao. Prele-tio je sobu u četiri golema koraka i ušao u spavaonicu. Strgnuo je pokrivač i ja još uvijek nisam znao hoću li ga ubiti. Uspravio sam se diţući plahtu pištoljem. "Poljubi me, srce", rekao sam i zveknuo ga čelikom po glavi. Pao je kao pokošen i prije nego što se mogao pomaknuti, upalio sam svjetlo i prislonio mu pištolj na glavu. Okrenuo sam ga licem nadolje na pod uz krevet, pritiskajući ga pištoljem iza uha. Jedan pokret i Barbara bi imala Jackiejev mozak umjesto prostirke pokraj kreveta. I on je toga bio svjestan: udarac ga je ošamutio, ali dolazio je k sebi. Stalno je pokušavao pogledati natrag prema pištolju. Krvario je iz lijeve obrve gdje sam mu napravio ranu duboku do kosti. Drţao sam ga dolje, neka ljubi pod još jednu minutu, dok ga ne pretraţim. Nije bio naoruţan, uobraţeni klipan. Polako sam se odmaknuo. "Samo mirno budi gdje jesi, Newton. I ne pomišljaj ustati." Kada sam se spremio, rekao sam mu da ustane. "Nasloni se na taj zid," rekao sam, "licem prema njemu." Nije još progovorio, samo me strijeljao pogledom. Bio sam prestravljen, znači da mu je to dobro išlo. "Okreni se", opet sam rekao. Gurnuo sam ga prema zidu i povukao mu ruke iza leĎa. Zatim sam uzeo lisice i stavio mu ih. Čvrsto sam ih pritegao, ne brinući se hoće li ga stiskati. Pozvao sam Barbaru da iziĎe iz ormara, ali nije se pojavila. Pozvao sam je opet, glasnije. "Ne miči se, propalice", rekao sam. "Ne odvajaj se od tog zida i moţda stigneš do postaje u jednom komadu." Otišao sam do ormara i otvorio ga. Barbara je sjedila s dlanovima preko očiju. Uzeo sam je za ruku, ali izgledala je kao da je bila u šoku. Rekao sam joj da je sve u redu, da sada moţe van, ali činilo se da mi ne vjeruje. "Hajde", rekao sam. "Trebaš se obući i doći do policije s nama." Činilo se da je zaboravila jezik kojim govorimo. Nije mogla ni pogledati u Jackieja, koji se malo okrenuo da bi pogledao nju. Jackie

je znao sve o zastrašivanju: znao je kako je čvrsto drţi u šaci. Šutnuo sam ga u straţnjicu, dovoljno jako da mu pukne kost, pa se polako okrenuo natrag prema zidu. Krvi je bilo posvuda, na zidu, na podu, po njemu. "Obuci se", rekao sam Barbari. Nije se pokrenula. Otišao sam do ormara i izvadio bluzu i traperice. "Odi u kupaonicu i stavi ovo na sebe", rekao sam. Na njezinu sam licu vidio tako potpunu sliku straha i očaja da mi je srce pucalo. "Daj, Barb", rekao sam, onoliko njeţno koliko sam uspio. "Obuci se, zlato, imamo posla." Odmahnula je glavom i pustila odjeću da padne na tlo. Podigao sam je i uputio prema kupaonici. Ostavio sam vrata malo otvorena, pa sam svako malo virio unutra i pokušavao je nagovoriti da se obuče. Obuci hlače, Barbara. Baš lijepo. Sada bluzu. Stvarno dobro. Iznenada joj se vratio glas. "Reci mu da ode", rekla je kroz vrata. "Ne ţelim ga ovdje." Kada je izišla iz kupaonice, uzeo sam je pod ruku i dobro je zagrlio. Samo je opet počela plakati. Počela se tresti i cmizdriti i nisam više znao što s njom. Jackie se počeo smijati. Znao sam kako to prekinuti. Okrenuo sam ga, otkočio pištolj i gurnuo mu ga u usta. "Nasmij se sada, šupčino", rekao sam. Nije mu se dalo. Drţao sam ga tako cijelu minutu, gledajući ga ravno u oči: pustio sam da osjeti kako mi ruka drhti, prsti se steţu oko okidača. "Mogu te ubiti, Newton", rekao sam. "Samo mi daj povod, bilo kakav, i kupit će komadiće tvoje lubanje s tog zida cijeli mjesec. Jasno, prikane?" Bilo mu je jasno. Okrenuo sam ga prema zidu i pokušao obraditi Barbaru. Ona je opet počela govoriti, neprekidno besmisleno blebećući svoje gluposti. "Mislim daje najbolje pustiti ga", rekla je. "Neka samo obeća da se više neće vratiti ako ga ovaj put pustimo." Ta se misao ponavljala, opet i iznova, samo drugim riječima. Neka ide. Pusti ga. Neka se gubi odavde. Učinim li to u znak zahvalnosti, Jackie će je zauvjek pustiti na miru. Sranje, rekao sam. Nastavila je govoriti kao da nisam ni progovorio. "Sranje, Barbara", pokušao sam glasnije. Nije to dobro izgledalo; bila bi najgori mogući svjedok, čak i da je uspijem odvući do postaje i uvaliti joj potpisivanje papirologije. Ne znam čemu sam se još nadao: očito sam prvi put u karijeri loše planirao, nisam predvidio kako riješiti najočitiju poteškoću. Ţrtva će pustiti Jackieja da odšeće: trebao sam to znati, zašto se sada toliko ljutim? Bio sam izvan sebe od bijesa. "Sranje!" zaderao sam se, dovoljno glasno da probudim cijeli kvart. Barbara je samo buljila u pod, sigurna kako će sve biti dobro, samo ako ga pustim.

A Jackie se opet smijao. U stvarnosti baš i nije, ali ja sam ipak dobro čuo. Nešto se zastrašujuće zbilo u meni. DogaĎa se to starim policajcima kada tko zna koji po redu lupeţ olako pušten na slobodu postane kap koja će preliti čašu - poţelite izletjeti vani i srediti stvari na brţi i lakši način. Nekolicina je to i učinila: moţda im se pridruţim. Zgrabio sam Barbaru za njezin povijeni vrat i gurnuo je prema ulaznim vratima. S Jackiejem sam bio nešto grublji. Gurao sam ih niz mračne stepenice prema pustoj ulici. Barbara je i dalje mrmljala kako ga treba pustiti. Rekao sam joj da umukne i ušuti, a zatim smo stigli do mog auta. Otvorio sam prtljaţnik i izvadio kolut izolir-trake iz kutije za alat. Iščeprkao sam rubac iz Jackiejeva dţepa i rekao Barbari da mu njime previje ranu. Nisam htio njegovu prljavu krv po svojim sjedalima. Ali ona ga se nije usudila dodirnuti, pa sam ga omotao ljepljivom trakom, sve preko kose. Zatim sam mu gurnuo glavu nadolje i utrpao ga na prednje sjedalo. Barbara je rekla kako ne razumije zašto ga jednostavno ne pustimo, samo ako obeća da se neće više vraćati. Rekao sam joj da sjedne straga. Sjeo sam za volan i pokrenuo auto. Natjerao sam Newrona da se okrene glavom prema vratima. Zatim sam krenuo Bulevarom Speer i skrenuo na sjever. Nismo išli prema centru, toliko su shvatili. Jackie nije rekao ništa, ali osjećala se napetost u autu, nešto se moralo dogoditi. Od početka me nije dobro procijenio: vidio sam strah u njegovim očima kada sam mu gurnuo pištolj u usta, pa je sada bio spreman na sve. Od policajca nekako očekujete da će se uvijek drţati zakona i propisa. Ali nije uvijek tako. Policajci se prilagoĎavaju novim uvjetima kao i svi drugi. Oni dobri ostaju u okvirima normalnog i do sada sam bio meĎu njima. Samo, večeras nisam ni pokušao čitati Jackieju njegova prava. Izišao sam na meĎudrţavnu cestu, pa skrenuo na istok. Oboje su se umirili, čekajući da vide što namjeravam. Nisam ni sam bio siguran. Vodio me dugo potiskivani bijes i tek obris jednog ludog plana. Kao policajac imao sam samo dvije mogućnosti - pustiti Jackieja ili ga odvesti u postaju gdje bih pokušao sloţiti dobar slučaj iz nedovoljnih dokaza - a ja sam hitao trećim putem, kojim policajac ne bi smio ići. Već sam odbacio propisane postupke i što sam dalje vozio, bilo me sve manje briga. Sve što mogu učiniti, kada bolje razmislim, je tvrditi kako sam privremeno izgubio razum. Ako to uspijeva svakom šupku, zašto ne bi i meni? Zato što bih ja trebao biti bolji od njih. Ja bih trebao znati što zakon traţi. Toliko sam znao: postoji crta nakon koje policajac više ne krši propise, već zakon. Uhićenje postaje otmica, a krivnja sasvim lako prelazi na drugu stranu, s njega na mene. OtiĎi dovoljno daleko i odjednom moraš ići do kraja.

Izišli smo iz gradskog područja, a ja sam istovremeno u mislima prešao onu crtu. Pred nama je pet stotina kilometara puste prerije. Sada smo igrali na Jackiejevu terenu, po njegovim pravilima. Što mu se izgleda uopće nije sviĎalo. Ne zamjeram mu: ni meni se to ne bi svidjelo, da sam na njegovu mjestu. Odjednom sam shvatio kako je sve to samo sukob nas dvojice: Barbari tu uopće nije bilo mjesto, ona je samo povod koji nas je obojicu gurnuo do kraja. Ne razmišljam baš bistro, pomislio sam - trebao sam je ostaviti kod kuće. Samo, već smo bili petnaest milja izvan grada. Skrenuo sam s ceste. Jutro je još uvijek bilo mračno. Poskakivali smo neasfaltiranim putem dok nismo stigli do rijeke. Tamo sam im rekao da iziĎu iz auta. Jackieju se vratio glas. "Što je tebi, Janeway?" Ni traga velikom šutljivom gadu. Pokušao je zvučati opako, ali nije išlo: zabrinutost mu je stanjila glas. "Kojeg vraga misliš učiniti?" rekao je. Barbara se pridruţila: "Što misliš učiniti, Janeway?" kao da nije čula kada me on pitao isto. Nije se više plašila, bila je samo radoznala. Oboje su naslutili obris moje glupe ideje. "Mislim da ću ga ubiti zbog tebe, Barbara", rekao sam. "Ţeliš li to?" Nije rekla ne. Opet sam im rekao da iziĎu. Jackie mi je povjerovao: okrenuo se prema meni i vidio sam u svjetlosti upravljačke ploče kako mu se usne miču kao da nešto govori, ali ništa se nije čulo. Izgledalo je to prilično slično Barbari u stanu. Valjda je onaj pravi strah uvijek isti. Izišli smo. Trak svjetla pojavio se na istoku i više nismo bili samo tamni obrisi, već ljudi s različitim licima. Razbojnik, krhka ljepotica i ja. Što sam ja bio? Kojem tipu pripadam? Dao sam Barbari ključeve auta. "Evo. Uzmi auto i nestani odavde. Parkiraj iza kuće. Zaključaj. Ja imam drugi par ključeva... pokupit ću ga kasnije." Oklijevala je, odjednom joj se nije odlazilo. "Što ćeš učiniti?" "Ne brini se zbog toga." "Kako ćeš se vratiti?" "Barbara," rekao sam ljutito, "gubi se odavde, brzo." Ušla je u auto i odvezla se. Jackie Nevvton i ja stajali smo u pustoj preriji i gledali se. Gurnuo sam ga dolje prema rijeci. Opet je pokušavao govoriti "Slušaj, Janeway", rekao je - ali zapovjedio sam mu da šuti i jioda. Stigli smo do skupine stabala. Brzo se razdanjivalo: mogao Um vidjeti kako mu strah raste. Skinuo sam jaknu. Jackie Newton paţljivo je pratio svaki moj pokret. Sloţio sam jaknu i stavio je na zemlju. "Što radiš?" upitao je, iznenada visokim glasom. Skidao sam pištolj, otkopčavajući futrolu ispod ruke. Prebacio sam je preko

niske grane. "Produţi tamo dolje", rekao sam, gurajući Newtona niz stazicu uz rijeku. Hodali smo oko trideset metara. Okrenuo se i pogledao pokraj mene, prema pištolju koji je visio sa stabla. Izgledao je kao neko crno, otrovno voće. Nacerio se kada je shvatio da ga neću ubiti. Polako mu je svanulo. Obišao sam ga nekoliko puta. Onda sam mu prišao i otključao lisice. Samo sam ja bio izmeĎu Jackieja i pištolja. "Dakle, seronjo", rekao sam. "Eno pištolja. Zašto ne odeš po njega?" Duboko je udahnuo. Stara samouvjerenost polako se vraćala. Protegnuo je ruke, trljajući zglobove da povrati u njih krvotok. Bacio je lisice na zemlju i uspravio se. "To je najveća greška koju si ikada napravio", rekao je. Vraćao sam se izmeĎu stabala, sam. Došao sam s pitanjem, vraćao sam se s odgovorom. Kojem tipu pripadam? Ti si ubojica, Janeway. O, kakav si ti samo ubojica. Znao sam kako se osjećao Kong nakon velike borbe s tironosaurom, kako se morao uzvišeno osjećati David nakon stoje oborio Golijata. Trijumf mije izbijao iz svake pore. Bila je to šugava borba, ako ţelite saţet opis. Jackie je napao svime što je imao: kada to nije bilo dovoljno, svemu je stigao kraj. Njegovo se malo plašljivo srce raspalo u tisuću komada. Sagnuo sam se, izbjegao udarac i stjerao mu crijeva dublje unutra. Odmah je propištao hvatajući zrak. Brzo sam nastavio i udarao gdje je trebalo. Zateturao je, opet sam ga udario i pao je. Sjedio je u prašini i znao sam da mu je dosta, ali nije mogao prestati. Dao sam mu vremena da se digne, prišao mu i dopustio da me udari. Počeo sam govoriti. Jebi se, Jackie, mislio sam da imaš muda. Opet sam mu obradio trbuh kao da tučem veliku šniclu, pa prešao malo više, na oči i bradu. Posrnuo je i opet pao. Valjao se po prašini, a ja sam čekao da se digne. Tri puta se još dizao, tek toliko da zadrţi malo ponosa i dobije po zubima. Udarao sam ga objema rukama, udarao sam ga glavom i napokon ga oborio. Amen, braco. Znao sam točno koliko ću platiti to zadovoljstvo, i osjećao se sjajno. Osvrnuo sam se jedanput. Još je leţao u prašini. Mislim da mu je nos bio slomljen, kao i nekoliko rebara. Koţa na šakama bila mi je oguljena, a imao sam i šljivu pod okom. Ništa me nije boljelo. Ubojica, moj boţe. Trebao sam ostati u ringu. Ja. Gotovo je s mojom policijskom karijerom. Namjestio sam futrolu s pištoljem i prebacio jaknu preko ramena. Uskoro sam bio na magistrali, okrenut zapadu. Počela je jutarnja guţva, pa se rijeka automobila slijevala u Denver. Hodao sam neko vrijeme, ţeleći biti sam. Gotovo je s policijom. Ne treba mi vračara da bih to znao. Jedna mi

se rečenica motala po glavi, onaj slavni govor Loua Gehriga kada je ostao ne samo bez posla koji je volio nego i bez ţivota. Danas se smatram najsretnijim čovjekom na svijetu. Prvi put u nekoliko godina, znao sam kamo idem. Mahnuo sam policijskom automobilu, pokazao mu značku i odvezao se kući. 16 Ruby Seals i Emery Neff bili su do kasno na poslu, procjenjujući knjige iz jednog velikog ulova. Nisu slušali radio. Do izlaska novina trebalo je još dvanaest sati, ali radio i televizija već su znali. Ţelio sam kupiti nešto što ne bih smio sebi priuštiti. "Koji je roman najbolji u ovoj knjiţari?" upitao sam. Ruby mi je pokazao Lovca u ţitu, svjeţeg, krasnog, u prvorazrednom ovitku. Buljio sam u nedokučiv pogled J. D. Salingera i kupio ga. Četiri stotine dolara, čista pljačka. "Što još imaš?" Ruby je pogledao Neffa, Neff je pogledao Rubvja. Nakasljali su se i vratili poslu. "Imam nešto Kinga, ali znam da te za to nije puno briga", rekao je Neff. "Što imaš?" "Carrie, Tribinu, zbirku priča... da, i Noćnu smjenu." "Uzet ću ih ako mi daš veleprodajnu cijenu za sve", rekao sam. "Razmislit ćemo o tome", rekao je Ruby, ponosna lica. "Da, gospodine, mislim da bismo mogli. Ove smo povoljno kupili, zar ne, Em? Mislim da ih moţemo dati po veleprodajnoj cijeni i opet zaraditi." Nasmijao sam se. "Kladim se da moţete." "Oteli smo jednoj slatkoj starici ušteĎevinu, šutnuli je u cjevanicu i maznuli joj knjige", rekao je Ruby. "Mislim da vas ponuda od tristo pedeset za sve tri neće uvrijediti." "Prihvatit ćemo", rekao je Ruby istog trena. "Lakše malo", rekao je Neff. "Ruby, nemamo takve knjige baš svaki dan." "Moram li te opet podsjećati da su Grci pred tvrĎavom", Ruby će. "I to nije drveni konj pred ulazom, to je ovan za razbijanje. A moje ime ne izvikuje jebena Helena iz Troje." Neff se zabuljio u njega. "Prodano američkom gospodinu", nastavi Ruby. "A sada, doktore J, dok ste u zanosu kupovanja, pogledajte ove." Gurnuo mi je Počivaj u tami, najljepši primjerak jedine Styronove knjige koja vrijedi. Bila je

tamo i jedna jednako očuvana Moja Afrika, kao i sjajno izdanje Pinchonova V. "Do vraga, rasprodaješ najbolje iz cijele ove vraţje zbirke", rekao je Neff. "Bit će još zbirki, ali najprije treba platiti dugove. Ovaj će nam gospodin pomoći da stanemo na noge." "Nikada mi nećemo dobro stajati", gunĎao je Neff. "Zato što imate previše poroka", rekao sam. "Da", odgovori Ruby. "Ponekad volimo jesti." Uzeo sam Styrona, Dinesenicu20, Pynchona. Uzeo sam Kingove takoĎer i napisao im ček na tisuću dolara. "Sjajan osjećaj, kupovati dobre knjige, zar ne?" "Da", odgovorio sam i stvarno je bilo tako. "Dakle, kada otvaraš svoju knjiţaru?" iznenada će Neff. "Zašto bih ja to kojeg vraga učinio? Moţda nabavljam za nekog, tek toliko da se uključim." "Ako hoćeš za nekog nabavljati, nabavljaj za nas", rekao je Ruby. "Barem koliko mi znamo, nema upućenijih kurvinih sinova od nas dvojice. Osim toga, znam mjesto gdje se dvadeset tisuća vrijednih knjiga moţe kupiti za mali novac." "Koliko mali novac?" "Dvadeset pet soma dolara. Za gotovinu se moţda mogu dobiti i po dolar svaka." Dvadeset tisuća dolara bilo je točno onoliko koliko sam imao ušteĎeno. Kakva podudarnost. "Mogao bi mi reći gdje su te knjige, Ruby. Onako, u ime dobrih starih vremena." Ruby se nacerio kroz bradu i niječno zanjihao kaţiprst. Neff, onako svisoka, dodao je: "Knjige su na vrlo sigurnom mjestu, gospodine Janeway. I bit će tamo dok ne skupimo dovoljno novca da ih kupimo." "Moţda hoće, a moţda i neće", rekao sam. "Tko zna kada bi netko mogao naići s dvadeset somova?" 20 Isak Dinesen, pseudonim pod kojim je pisala danska spisateljica Karen Blbcen (1885.-1962.) roĎena Karen Dinesen, Moja Afrika (1937.) njezina je autobiografija. "Nije... baš... moguće." Neff je mjerkao preko naočala oštećeni hrbat koji je lijepio, pa mi se kiselo nasmiješio. "Ne tamo gdje su ove knjige skrivene", rekao je Ruby. "Ne moţeš iščeprkati te ljepotice pa da te dobre vile vode." "Sigurno su negdje u Arizoni", rekao sam. "Tamo ima vila... u Arizoni?"

"Do vraga, Ruby, ne zezaj se s tim", rekao je Neff. "Čovjek je detektiv, za ime boga." Ali Ruby je uţivao u igri. "Arizona je velika drţava." "S jako puno praznog prostora", rekao sam. "Nema previše mjesta gdje se moţe skriti dvadeset tisuća knjiga, u toj pustoši, dakle, ovdje je riječ o... Phoenixu." Ruby se smijuljio. "Tucson", rekao sam, gledajući mu oči. "Tucson, Phoenk... ili Flagstaff." "Pogodi", rekao je Ruby. "Tucson." Neff je zgroţeno uzdahnuo. "Oči su te izadale kada sam spomenuo Tucson", rekao sam. "Malo su se pomakle, ali dovoljno." "Leţe one u skladištu u Tucsonu već dvadeset godina. Nema tamo ništa iznenaĎujuće, samo svjeţa krv; stvari koje ljudi iz Denvera nisu uvijek iznova zagledali posljednjih sto godina. Vraški dobra zaliha koju bi procijenio na sedam do deset dolara po komadu. Biografije, povijest, nešto religioznih stvari, malo antropologije. Znam za njih otkada su završile na tom mjestu i nikada nisam imao novca da bilo što poduzmem. Ako moţeš pokupiti te knjige, doktore J, svaka ti čast." "Mislim da ću promijeniti posao i prijeći na nešto lakše, poput hvatanja pedera u parku", rekao je Neff. "Em, ionako je svejedno. Misliš li da ćemo mi ikada imati dvadeset somova? Zašto netko drugi ne bi imao koristi od tih knjiga i zašto to ne bi bio dobar tip kojeg obojica cijenimo? Ne volim kada dobre knjige nisu u optjecaju. A mislim kako nas doktor J neće prevariti. Kvragu, znam prepoznati poštenog murjaka kad ga vidim." Neff je već mislima odlutao na to mjesto gdje je Ruby nekad bio. "Pretpostavimo da bi kao nalaznici mogli traţiti ponešto od prve zarade," rekao je, "kao nagradu." "Što bi vas zanimalo?" upitao sam. "Pod pretpostavkom da sam zainteresiran i da kupim knjige." "Pa, mislim da bi tisuću dolara bilo dovoljno." Ruby se naglo oraspoloţio. "Imam sjajnu ideju. Ti ćeš otići tamo, doktore J, a ja s tobom. Pusti meni pregovore. Čudna ptičica čuva te knjige i treba znati s njim. Izvući ću ja njih za petnaest, najviše šesnaest tisuća dolara. A ti ćeš mi dati dvije tisuće kao nagradu i dopustiti mi da izvučem pedeset knjiga. Ti proĎeš s osamnaest soma troška, a meni ţivot postaje lakši." "Do sljedeće prilike", uzdahne Neff. "I što ću ja onda s dvadeset tisuća knjiga", upitao sam, iako sam bio svjestan odgovora kao da ga znam cijeli ţivot.

"Mislim da ti to ne moram govoriti", rekao je Ruby. "Znali smo što se sprema, gospodine Janeway", rekao je Neff. "Znamo mi prepoznati simptome. Već ste na udici, iako to još ne znate." "Ako baš ţeliš istinu, kladili smo se na tebe", rekao je Ruby. "Em je rekao da ćeš se pokrenuti još ove godine. Ja mislim kako ćeš o tome samo sanjati cijeli ţivot. Moraš stvarno biti lud pa ostaviti posao poput tvojeg - dobra lova, ugled, zanimljivi slučajevi, deset godina iskustva. I sve to ostaviti zbog ovog?" "Ruby se šali, naravno", reče Neff. "Ovo je Boţje zanimanje, i svi to znamo. Što bi ti radije bio, Rubes, knjiţar ili policajac?" "Bio bih ja smrdljivi smetlar, ako mi to stavi biftek na stol večeras." "Svaki dan je lov na blago", rekao je Neff. "Nikad ne znaš što ti moţe pasti u ruke moţda već za pet minuta." "Najvjerojatnije neko sranje", rekao je Ruby. "Neff ne govori o onoj drugoj strani - kreteni koji ulaze svakog boţjeg dana i zagorčavaju ti ţivot." "Govoriš li to o voljenim kupcima?" upitao je Neff. "Voljeni moja guzica. Reći ću ti ja što je kupac, prijatelju. Taj ti čovo dolazi ovdje dobro znajući što čini. Zna on kao i ja koliko koja knjiga vrijedi, pa ne bih trebao gubiti vrijeme dok doĎem do tih sedam usljivih dolara koliko za nju traţim. A ako nemaš baš ono što traţi, odmah počinje svoju priču: dva prokleta sata stoji pred tobom i melje - njegova mu je baka čitala kada je bio petogodišnjak, i tako dalje i tako dalje dok ti mozak ne utrne. S druge strane, tu su kreteni. Imaš li ti uopće ideju o tome koliko kretena dnevno vidiš prodavajući knjige, doktore J?" "Što sve čovjek neće učiniti da bi dobio okladu?" rekao je Neff. "Vjeruj mi: ni mrtvog ga ne bi uhvatio da radi nešto drugo." Vrata su se naglo otvorila i ušao je otrcan čovjek u traperu. "Hej, Peter", rekao je Ruby. "Kupujete li knjige?" "Ima li mačka guzicu? Kada to ja nisam kupovao knjige?" Knjigolovac je otvorio torbu. Knjiţarska pristojnost nalagala je da se odmaknem dok ne obave posao. Glasovi su se stišali do nerazumljivog mrmljanja. Čuo sam Neffa: "Gdje si našao ovu knjigu?" Knjigolovac je nešto rekao, pa su odjednom svi progovorili, njegov glas zaglušen brzom paljbom izmeĎu Sealsa i Neffa. Nije slutilo na dobro. Ruby je opsovao i okrenuo se. Neff se nastavio cjenkati s tipom, koji je šutio i ostajao pri svom. "Nema veze odakle je stigla", rekao je knjigolovac. "Nisam je ukrao, ali ne moram reći kako sam je dobio." Ruby je došao do mene, zatresao glavom, zakolutao očima, okrenuo se i vratio u bitku. Trajalo je to neko vrijeme. Na kraju su se utišali, ali još sam ih čuo kako dišu.

"Dr. J?" Prišao sam im iz sjene. "Ţeliš li kupiti knjigu?" "Upravo sam kupio cijelu gomilu knjiga, Ruby." "Veleprodajna cijena, čovječe. Peter je iznenada izgubio povjerenje u čekove." "Treba mi gotovina", reče tvrdoglavo Peter. "Kvragu sve", rekao je Ruby. "Svi ste vi isti. Već mi vas je dosta. Moţda će ovaj gospodin platiti tvoju knjigu gotovinom." Pogledao sam. Na stolu je bilo lijepo prvo američko izdanje Gospodara muha. Nisam bio siguran koliko bih dao za njega. Ali kada sam podigao pogled, Ruby je bio iza Petera, s dva uzdignuta prsta, pokazujući drugom rukom strop. Činilo se da to znači dvjesto dolara, najviša maloprodajna cijena. U dţepu sam imao dvije novčanice, stotku i deseticu. Peter je zahvalno zgrabio stotku. Kada je otišao, Ruby je rekao: "Dao si mu previše. Ne treba ići preko četrdeset posto kad se tako kupuje. Osamdeset dolara bi bilo dovoljno. Još razmišljaš kao kupac. Moraš biti gadan i zao ako ţeliš preţivjeti u ovom poslu." Neffu se ruka tresla dok je uzimao knjigu. "S druge strane," rekao je tupim glasom, "ovo je tako lijep primjerak. Mislim da bih je nudio za tristo." "Dvjesto sedamdeset pet, eto savršene cijene za nju", rekao je Ruby. Pogledao sam je, kao i drugih sedam koje sam kupio. "Čini se kako se iznenada pojavljuje mnogo dobrih knjiga." "Tako to ide", rekao je Neff. "Krene pa stane. A kada stane, ne moţeš naći ni neku Atkinsovu dijetu21." "Millie Farmer našla je nekoliko Kingova", rekao je Ruby. "Bit će ona dobar knjigolovac. Govorio sam ja kako će se onih sedam dolara vratiti." Gurnuo sam Goldinga. "Ovo je vaše. Vaša knjiţara, vaša knjiga. Uzet ću ček, ako ga napišete na sto dolara." Ruby se već mašio za čekovnu knjiţicu, kada je Neff rekao: "Neće to moći." "Neće vraga." Neff je posegnuo preko pulta i zgrabio čekovnu knjiţicu. Ruby se nakostriješio i za tren sam pomislio kako će se potući. Trenutak je brzo prošao i Ruby se nasmijao, iako mu se na licu i dalje vidio gnjev. "Svi su ludi u ovom poslu, gospodine Janeway", rekao je Neff. "Uključujući vjerojatno i mene. Ali još nisam toliko poludio da dopustim partneru izdavanje čeka bez pokrića policajcu. Zadrţite knjigu."

21 Doktor Atkins, američki nutricionist, autor mnogih knjiga o mršavljenju. "Uništit ću onaj svoj ček od maloprije i napisati novi, na sto dolara manje", ponudio sam. Neff je uzdahnuo. "Treba nam svaki cent tog novca, gospodine Janeway." "Upravo sam se nečeg sjetio", reče Ruby. "Jednostavno sam zaboravio u ţaru borbe. To je bio Peter knjigolovac... onaj s kojim si htio razgovarati o Bobbvju, sjećaš se? Ako poţuriš, moţda ga stigneš prije autobusne stanice." Izišli smo na ulicu, ali Peter je nestao. Valjda smo svi imali previše stvari na pameti toga dana. "Kad se vrati, reci mu da nazove Hennessevja", rekao sam. Paţljivo sam spremio knjige u malu kutiju i opet otvorio vrata. "Ne radim više na tom slučaju", rekao sam. 17 Novinari su bili gadni. Radio i televiziju moglo se izbjeći, ali novinski su naslovi bili svugdje. Odlučio sam se na polagani pristup. Pročitat ću svaki članak jedanput, da znam na čemu sam, a onda ću sve zaboraviti. Denverski list bio je jednostavno ljubak: POLICAJAC OPTUŢEN ZA BRUTALNOST, pisalo je. Ispod toga, manjim slovima kao podnaslov: ČOVJEK IZ JEFFCA OPTUŢUJE - STAVIO MI JE LISICE I PRETUKAO ME. Vjesnik Stjenjaka najradije bi me streljao u zoru: TRAŢIMO DA POLICAJAC PODNESE OSTAVKU ZBOG BRUTALNOG NAPADA nudilo se čitateljima uz jutarnju kavu. Sasvim objektivan pristup. Bio sam na naslovnicama obiju dnevnih novina. Kao i uvijek, kasnile su deset sati za televizijom. Kako su stvari krenule, znao sam, ne mičem se s naslovnica ni sutra. Sluţbeno sam pozvan u ured unutarnje kontrole radi davanja iskaza u vezi s optuţnicom Johna Randolpha Newtona. Sve sam ispričao dvojici uštogljenih policajaca koje sam jedva poznavao, a oni su to zapisali bez riječi i postavili samo nekoliko pitanja pred kraj. Dan kasnije sve je izgledalo glupo i nepotrebno. Ispao sam poput nekog lika iz filma snimljenog 1945. godine: policajac s kompleksom Alana Ladda22. To u mojoj verziji dogaĎaja, u onoj gdje bih trebao ispasti dobar. Jackiejevo viĎenje dogaĎaja sasvim je druga priča. Prema toj priči, tukao sam ga dok su mu ruke bile u lisicama. Kao dokaz imao je izguljene zglobove, slomljen nos,

samljeveno lice. A imao je i svjedoka, izvjesnu Barbaru Crovvell, koja je bila spremna poduprijeti ga na sudu. Uopće nije bilo sumnje da će sve završiti na sudu. Još dok sam davao iskaz unutarnjoj, Jackie i njegov odvjetnik - čvrst momak iz New Yorka po imenu Rudy Levin - bili su u istoj zgradi diţući paklenu dreku. Boone Steed, šef svih detektiva, nije bio nimalo sretan. Boone je bio čvrst policajac koji je znao kako stvari stoje. Objasnio mi je što me čeka, iako mi je to već bilo poznato. Jackie će tuţiti. Tuţit će policiju, ali ono što zapravo ţeli sam ja. Zgazit će me ako bude mogao. Odjel će učiniti koliko moţe da me zaštiti, ali postupio sam protuzakonito, što našem osiguravatelju daje lijep izlaz. Moţe mi se dogoditi da sam moram pripremiti obranu i snositi troškove. Prokleti odvjetnici i osiguravajuća društva, rekao je Steed. Tu se skupi dvadeset tisuća sudskih troškova u tren oka. A cijeli je sustav na Nevvtonovoj strani: uvijek na strani onoga tko ima novca. New-ton će me zavlačiti svim zakonskim mogućnostima, kako bi što dulje bio na sudu i potrošio što više novca. Steed me potkraj dana opet pozvao u svoj ured. Udaljen sam s posla, s plaćom na čekanju ishoda istrage unutarnje kontrole. Te sam noći opet otišao do Rubvja i opet potrošio tisuću dolara na knjige. 22 Dobar loš momak Hollywooda iz gangsterskih filmova četrdesetih godina prošlog stoljeća, poslije popularni pozitivac u vesternima. Kupovao sam po veleprodajnim cijenama i kupovao sam dobre stvari. Kada su drugog dana izišle novine već sam se navikao: POLICAJAC UDALJEN S POSLA, pisale su i jedne i druge. Bila je tamo i Jackiejeva fotografija, izgledao je kao jedini preţivjeli iz Nagasakija. I ja sam bio tamo, odmah do njega, čvrst momak opaka izgleda. Iskoristili su neku staru fotografiju, gdje sam bio u svojoj pozi ubojice u ringu. Nikada ne biste pogodili na prvi pogled koji je od te dvojice pravi zlikovac, pomislio sam. Pogledajte i provjerite. Prijatelji mi nisu pruţili neku utjehu. Razgovarao sam s Hennessevjem, i to je bilo u redu - Neal se nikada ne mijenja: podsjeća me na psa bernardinca, evo ga stiţe s čuturicom osvjeţenja baš kad treba. Ostatak odjela nije bio tako srdačan. Netko je proširio pojedinosti moje duge svaĎe s Jackiejem, pa su novine sve s uţivanjem prenijele. Činilo se kao da već dugo spremam osvetu tom tipu, iako baš i nisam uspio doći do nekih dokaza. Ispitali su svaki moj susret s njim do detalja. Nije ispalo dobro.

Na kraju, Carol. Razgovarali smo nekoliko puta u tih par dana, bez rezultata. Govorila je kako će doći, ali nekako ipak nije. Stvari su se ohladile meĎu nama, udaljili smo se. Mislim da sam znao kako će to završiti. 18 Negdje sredinom trećeg dana zazvonio mi je telefon. "Dr. Janeway, pretpostavljam." "Dobili ste ga." "Ovdje Rubio. Lijepo su te istamburali u novinama jutros." "Trebaš vidjeti onog drugog." "I jesam, prijatelju. Nos mu se gadno proširio meĎu očima. Ali ne zovem čavrljanja radi. Imam za tebe tri pitanja. Spreman?" "Kreni." "Prvo pitanje. Ţeliš li zaraditi nešto na brzaka s onim Goldin-gom?" Baš je ta knjiga bila na stolu preda mnom. Pogledao sam je i zamislio se. Do vraga, ne. Nikada neću opet naletjeti na takav primjerak. Ruby je osjetio što mislim i rekao: "Ako ţeliš prodavati knjige, doktore J, ne smiješ se zaljubljivati u njih." "Naravno", rekao sam, ušavši u igru. "Drugo pitanje", nastavio je Ruby. "Smijem li se i ja malo ogre-bati oko tog posla?" "To zvuči pošteno." "Sve samo pravi odgovori do sada. Idemo na ono glavno pitanje. Jesi li spreman na rizik?" "Mogao bih biti." "Tako sam i ja pomislio, nakon onog u novinama. Puno mi je toga postalo jasnije." "O čemu se radi?" "Reći ću ti kada se vidimo. DoĎi u knjiţaru za jedan sat i ponesi knjigu." Kupac je bio čovjek pedesetih godina koji je traţio Goldinga već godinu dana. "Najizbirljivije kopile koje si ikada vidio", rekao je Ruby. "Platit će odličnu cijenu, ali ne smije postojati bolji primjerak na svijetu." Već ih je vidio i odbio pola tuceta, rekao je Ruby, i jedva čeka da vidi ovaj. Ruby je unaprijed digao cijenu na četiri stotine dolara. Čovjek ih je platio bez riječi. Ispisao je ček na Sealsa & Neffa i otišao zadovoljan. Osjetio sam se začuĎujuće dobro, neobjašnjivo samopouzdan. U tom bih trenutku prodao sve knjige koje imam. "Gospodine Janeway, moţda bi od vas ipak mogao postati trgovac", rekao je Emery Neff. "Sve što vam sada treba je mjesto gdje ćete izloţiti što imate i hrabrost da se u to upustite." "Čime se vraćamo na ono moje treće pitanje", rekao je Ruby. "Ima

jedno mjesto na uglu koje je prazno već šest mjeseci. Nekada je to bio grčki restoran, pa ga i sada tako svi zovu. Ali čovječe, kakva bi to sjajna knjiţara bila. Prostrano, odličan ugoĎaj - sam bih je odmah iznajmio kada bih imao love i da nisam ovdje vezan ugovorom na pet milijuna godina." Prošetao sam do ugla i pogledao kroz prozor. Bilo je to jedno od onih staromodnih zdanja, s nišama, pokrajnjim sobama i visokim stropom. Zgrada je bila negdje iz 1910. godine, nagaĎao sam: prvo stambena, prije nego je istočni Colfax udomio kurve. Kada je stigla prostitucija, prostor se komercijalizirao: trijem je ogoljen i zazidan, nadograĎen je prednji dio, a prozori su dobili rešetke. Posljednji zakupci nisu bili čistunci: zidovi su bili prljavi, pod prepun pijeska; strop se ulupio, a tepisi, tamo gdje ih je još bilo, pruţali su dom svim štakorima i kukcima istočnog Denvera. Ali kada se zamisli što se sve krije iza prljavštine, ništa više nije vaţno. Prepisao sam broj s oglasa na prozoru, vratio se k Rubvju i nazvao tipa. Traţio je osamsto dolara mjesečno i ugovor na dvije godine: on bi odrţavao izvana, ja iznutra. Bilo je tamo oko dvjesto sedamdeset pet metara četvornih, uključujući dvije sobe i podrum. Rekao sam mu da sam zainteresiran, pa smo se dogovorili da se naĎemo kasnije tog popodneva i da još malo porazgovaramo. "Ako se odlučim na to, postajemo konkurencija", rekao sam Rubvju. "To me nikad nije plašilo." "Učini to, i za godinu dana čut će se za nas u cijeloj zemlji", rekao je Neff. "Vjeruj u to, doktore J", rekao je Ruby. "Vjeruj. Pouzdaj se. Dobri momci na kraju pobjeĎuju." "Bio sam policajac isuviše dugo da bih to popušio, Ruby." "Vjeruj onda ovome", rekao je, uzimajući ček s dva prsta. "Ček glasi na nas", rekao je Neff. "Ako nam odobriš pedeset za proviziju, napisat ću ti ček na tristo pedeset, pa smo kvit." "Stvari su se očito popravile", rekao sam veselo. "Opet ispisujete čekove." "Brzo ga unovči, doktore J", rekao je Ruby. "Još je samo malo ostalo od tvog jučerašnjeg novca. Sada idem u banku odmah poloţiti ovaj. Ali ne oklijevaj s unovčavanjem svog čeka." 19 Našao sam se s tipom i potpisao ugovor o najmu. Zatim sam odlučio dati otkaz. Nazvao sam Steeda i to mu rekao. Razgovarali smo deset minuta. Većina onog što je rekao moţe se saţeti u nekoliko kratkih rečenica. Bio si vraški dobar policajac, Janeway: ne odbacuj sve zbog glupe greške. Odupri se gadu.

Nije mi se više razgovaralo o tome. Otišao sam kući i napisao otkazno pismo. Vijest se proširila policijskom postajom poput poţara. Telefon mi je počeo zvoniti i nije stao tri dana. 20 Sve sam htio sam napraviti. Htio sam osjetiti kako stvari rastu oko mene. Nigdje mi se nije ţurilo: ušteĎevinu još nisam ni taknuo, a dobio sam nešto otpremnine, naknadu za godišnji i povrat mirovinskih uplata, što će biti sasvim dovoljno za početak. Kupio sam drvo, boju i tepihe. Odmah iza ugla bila je banka, idealna za otvaranje računa za kupovanje knjiga. Knjigolovci mrze čekove, ali ove će moći naplatiti gotovo na licu mjesta. Znao sam da mi treba naziv i nisam htio nešto obično: Clifford L. Janeway, Knjiţara. Htio sam nešto fino i knjiţevno, ali ne slatkasto. Odlučio sam se za Knjige o kojima se priča, pozvao firmopisca i objasnio mu što hoću. Znao sam da mi treba najmanje mjesec dana. Prvu sam noć proveo rješavajući se starog tepiha, što je bio gadan posao. Pojavio se Ruby i pomogao, iako to nisam traţio. Nekada je bio tesar, davno prije knjiga, prije pića i droge koji su ga povlačili najgorim ţivotnim stranputicama. Nije više bio brz kao tada, ali znao je posao. Hodao bi okolo, upirao prstom, iznosio prijedloge i obećao kako će povremeno navraćati s alatom i pomagati. Gurnuo sam mu neku kintu. Rekao je kako nije tu radi novca, što sam i znao, ali bio je bez love i nije mogao odbiti. Prvog je tjedna došao dva ili tri puta. Sve su večeri postajale slične. Naručio bih pizzu, pa bismo radili do deset. Razgovarali bismo, smijali se, i osjećao sam kako se polako budi jedno novo prijateljstvo. Drugog tjedna javio se urednik Denverskog lista. Htio je priču o murjaku koji postaje knjiţar. Ideja mi se nije svidjela, jer novine su i dalje likovale nad mojom iznuĎenom ostavkom, kako su je nazivali, ali znao sam da mi treba sva pomoć do koje mogu doći. Članak je izišao u nedjeljnom dodatku. Naslov je glasio ZAMIJENIO ZNAČKU ZA KNJIŢARU. Na slici sam izgledao gotovo normalno. "Vidi, vidi", obratio sam se praznoj prostoriji. "Nisam ja tako gadan tip, usprkos svemu." Članak je takoĎer bio dobar. Odudaralo je nekoliko primjedbi neimenovanih bivših kolega: kratka priča o dvojici koju sam ubio, nekoliko redaka o Jackieju Newtonu. Mogao sam i bez toga. Ali takoĎer su naveli i što je rekao Ruby. Ruby Seals, dugogodišnji trgovac rijetkim knjigama iz Denvera, čija je knjiţara samo pola bloka istočno od nove Janewayove. Rekao je, citiram: Janeway je najbolji knjiţar kojega sam ikada sreo ne računajući profesionalce; znam da je o ovome razmišljao godinama i mislim da će mu jako dobro ići. Ima on oko za knjige koje će ga dovesti u vrh

njegova novog zanimanja. Zatvoren citat. "Uf, kvragu, ma jesi li stvarno to rekao?" pitao sam s nevjericom. Pogledao me svisoka i glasno prdnuo. "Ako se dobro sjećam, rekao sam da za murjaka nisi loš. Ups, to mi je od onog umaka od škampa." Cijeli taj tjedan nisam vidio Emeryja Neffa. "Neff se ne voli znojiti", nasmijao se Ruby. Ispričao mi je kako se udruţio s Neffom prije nekoliko godina nakon što su se povremeno viĎali deset godina. "Čovječe, mislili smo kako ćemo zajahati taj posao s knjigama", rekao je Ruby. "Neff zna sve o starijim knjigama. Zna englesko pjesništvo sedamnaestog stoljeća kao što ja znam javne kuće u Saint Louisu. Stručnjak je za čarobnjaštvo i trbuhozborstvo. Nekada je javno nastupao, imao cijelu predstavu, ali je odustao. Previše truda, premalo novca. Imao je jednu od boljih zbirki knjiga o čarobnjaštvu u drţavi, ali kao i sve drugo, prvo je prodao najbolje, ostalo se samo istopilo. Ja sam dobar s ilustriranim knjigama, američkim romanima i neuobičajenim stvarima. Volim knjige o štrajkovima, ekstremistima, radikalnoj politici. Imam dobar njuh za neke dobre knjige o kojima nikada nitko nije ni čuo. Obojica znamo ponešto o svim drugim područjima. Pripusti nas u knjiţaru koju nitko nije pročešljao neko vrijeme, to je ravno grabeţu. Mi smo vraški dobri knjiţari, doktore J: mislili smo kako nas dvojica pokrivamo cijeli teren. Problem je... ma znaš ti u čemu je problem. Već si rekao. Previše loših navika, posebno kada smo zajedno. Ugledamo knjigu koju moramo imati i preplatimo je. Onda smo je prisiljeni prodati za manje nego što smo dali jer treba platiti najam. Ne moţe se tako raditi, ali mi ne znamo drugačije. Knjige su kao droga, a Neff i ja nekako preuzimamo najgore navike jedan od drugog. Guramo se dublje i dublje." "Pa zašto se onda ne razdvojite?" Slegnuo je ramenima. "Za početak, stvarno nam je lijepo zajedno. Još uvijek imam osjećaj da bismo mogli biti najdinamičniji par još od Batmana i Robina, samo kada bismo smanjili sranja. Osim toga morali bismo proglasiti stečaj da bismo opet počeli iznova svaki za sebe. Prestar sam ja za to. Pa tako guramo dalje, dan za danom, pazeći da ne potonemo preduboko, čekajući neki veliki ulov." "Veliki ulovi ne dolaze često, Ruby." "Pričaj mi o tome. Ali nekad doĎu. DoĎu kada im se najmanje nadaš. Iako, polako počinjem vjerovati ono što Neff oduvijek govori, veliki ulov dolazi onima koji ga uopće ne očekuju." Još se jedan dan bliţio kraju. Pakirao sam alat i pospremao okolo. "Tu je onda još i starost", nastavio je Ruby. "Ne mogu ovo raditi vječno, ne mogu jurcati za knjigama cijeli ţivot. Iskreno, baš me briga ako više nikada ne vidim knjigu od deset dolara. Htio bih se prebaciti na skupe stvari, kao Rita McKinley. Ali gotovo svatko

koga poznajem iz tog posla već ima novca. Mi ostali crnčimo i starimo." "Lijepe li budućnosti." "Kako istinito. Svatko stari na drugačiji način. Ja sam samo sporiji i sporiji. Neff postaje pustinjak. Ujak mu je umro prošle godine i ostavio mu je neki jadan propali ranč u Longmontu. Tamo je svaki vikend i znaš što?... Nije mi ni broj telefona ostavio. Kao Greta Garbo, ţeli biti sam. Kaţe ako se knjiţara zapali, to ionako ne ţeli čuti, a isto tako ne ţeli da ga se uznemirava zbog ičeg manje vaţnog od poţara. Ali reći ću ti tajnu, doktore J, ako nikome ne kaţeš da si od mene čuo. Mislim kako se uvukao pod suknju onoj Millie Farmer. Uteklo joj je nešto prošlog tjedna o farmi, znam da je bila tamo. Ona misli kako je Neff najsjajnije kopile koje je ikad srela. Što je teško povjerovati, znajući kako je i mene upoznala." Još sam bio barem dva tjedna do otvaranja, ali knjiga je bilo sve više. Knjigolovci su stizali u svako doba, kuckali po prozorima, nudeći svoju robu. Ljudi su radoznali, i to mi je dobro došlo. Susjedi su zagledali što radim, a neki bi u prolazu i mahnuli. Znao sam da će mi roba dobro izgledati na otvaranju, ali neće je biti ni pribliţno dovoljno da ispuni prostor. Morao sam nešto odlučiti u vezi s onim knjigama u Arizoni. Ruby je odmahnuo rukom, nezadovoljnim pokretom. "Nešto ću ti reći, doktore J, i to s najboljim namjerama, jer nas dvojica postajemo prijatelji, nadam se. Ne trebaju tebi te knjige. Otkinuo bih ja sebi jajce za onu nagradu, ali na tvom mjestu opremao bih ovu bebu malo pomalo. Tako učiš, tako izbjegavaš knjige koje će ti dugo leţati na policama. Vjeruj mi. Bit će ti knjiga na vrh nosa prije nego što se nadaš. Čim se pročuje da plaćaš pravim novcem, više nećeš ni znati odakle stiţu sve te vraţje knjige." Tek smo počeli raditi te noći kada je došla djevojka. Još smo bili usred ljeta, pa su vrata bila otvorena da propuste večernji povjetarac. Digao sam glavu i ugledao je na ulazu, poput djevojke od sedamnaest godina u svijetlozelenoj haljini. Imala je dugu bakrenastu kosu, a kada je progovorila, odmah se uočavao škotski naglasak. "Je li ovo knjiţara? Ona nova o kojoj su pisale novine?" "Našla si nas", rekao sam. "Malo si uranila, ipak. Nema tu još ni Shakespearea ni Gutenberga, a otvaramo tek za koji tjedan. Što mogu učiniti za tebe?" "Traţim posao. Poštena sam i ne bojim se raditi. Ugodno je biti sa mnom, a volim knjige." "Primljena si", javio se Ruby s drugog kraja sobe. "Ne obraćaj paţnju na tog starog", rekao sam. "Ja sam gazda." "Znam, vidjela sam sliku. Iako sam pomislila da bi on mogao biti gazda iz sjene kada se onako jako oglasio."

"Uzmi curu, doktore J", rekao je Ruby. "Uz sve priloţeno, još i zvuči pametno." "I jesam pametna. Mozak mi je kao britva. Pitajte me nešto." "Kako se zoveš?" "To je prelako. Pitajte me o knjigama." "Što je fora u Sunce se ponovno raĎaV reče Ruby. "Svaki knjiţar to zna." "Što je fora?" Nasmijali smo se. "Ne moţete očekivati da znam nešto što nisam naučila. Ali dovoljno mi je jednom čuti da naučim. I da, zaboravila sam napomenuti. Ne traţim mnogo." "Uzmi je, doktore J, prije nego što se pročuje", rekao je Ruby. "Ne poţurujte ga. Vidim da razmišlja o tome. Zašto u meĎuvremenu ne biste učinili dobro djelo i rekli mi u čemu je fora." "Tri/? u riječi stopped, na stranici 181", rekao je Ruby. "U tome je fora." "Drugim riječima, prvo izdanje ima grešku koja je u kasnijima ispravljena. Sada kada to znam, vrijedim još više." "Koliko ti je godina?" "Kakve to veze ima?" "Ţelim znati pomaţem li i štitim odbjeglu malodobnicu." "Za ime Boga! Dvadeset šest mi je godina." "Malo sutra." "Dvadeset šest godina. Šta me tako gledate, ne vjerujete mi? I to mi je vrlina - nikada ne laţem. Imam dobre procjene. Uvijek ću pošteno iznijeti što mislim, a strašno sam točna. Što biste još htjeli za ono malo koliko ćete me plaćati?" Pogledali smo se. "Imam sjajan smisao za humor", rekla je. "Ne izgledaš dan starija od petnaest godina", rekao sam. "Dvadeset šest mi je godina. Kada opet doĎem sutra, donijet ću i dokaze." "Nismo otvoreni sutra. Nećemo otvoriti još nekoliko tjedana." "To mi je jasno. Doći ću pomagati oko bojenja i sličnih stvari." "Slušajte, mlada damo, još nisam ni počeo raditi. Ne znam mogu li si priuštiti pomoć." Ruby se nakašljao. "Smijem li se umiješati, doktore J?" "Još nisam naučio kako te spriječiti." "Malo mudrosti nikad nije naodmet. Ti ne bi trebao trošiti noge za blagajnom. Ne bi trebao biti stalno u knjiţari. Moraš biti slobodan za lov." "Upravo tako", rekla je djevojka. "Moraš se motati okolo. MeĎu ljudima. Odlaziti gdje te pozovu." "Jako je vaţno odlaziti po pozivu", rekla je djevojka. Pogledali smo

se. Imala je smeĎe oči, baš lijepe i nevine. "Ako je tebi dvadeset šest, ja sam Petar Pan." "Imam devetnaest. Sve drugo što sam do sada rekla je istina, jedino je malo zaobidem kad baš moram. Gladna sam i umorna, posao mi očajnički treba. Toliko mi treba da sam spremna lagati ili boriti se da ga dobijem. Doći ću sutra prikladnije odjevena ako mi budete dali da radim bilo što - besplatno, samo za hranu. Odlična sam s kistovima. Uštedjet ću vam dosta vremena oko tih polica." Počeo sam nešto govoriti. Prekinula me: "Samo ne recite ne, molim vas! Molim vas, molim vas, molim vas ne govorite ništa prije nego što barem vidite što mogu! Dajte mi bilo što sutra; za tjedan dana pitat ćete se kako ste ikad išta uspjeli bez mene. Obećavam... obećavam... stvarno obećavam." Vratila se istim putem kojim je došla i nestala niz ulicu. "Pa", rekao sam. "Što se tebi čini?" "Rekao sam ti što mislim", rekao je Ruby. "Prvorazredna slat-kica, eto što je ona, ravno s broda iz Glasgowa. Upravo to ovom mjestu treba, malo odmaka. Moţda sasvim pristojan odmak." Vratili smo se poslu. Nakon nekog vremena Ruby je rekao: "Sjećaš li se što ti je Neff govorio o knjiţarskom poslu, doktore J? Pčele dolaze na med. Veća istina nikada nije izgovorena, a odnosi se to na različite stvari." "Nije nam čak ni ime rekla", kazao sam. "Stavljam deset na tvojih pet dolara da se neće vratiti." Ali bilo je u njoj neke upornosti, nečeg nepokorivog što mi se sviĎalo. Kada sam došao sljedećeg jutra, zatekao sam je kako sjedi na pločniku; obukla je neku staru haljinu koja već dugo nije najbolje izgledala. "Kasnite", opomenula me. "Ovdje sam od osam. Evo, donijela sam cvijet za izlog." Dala mi je limenku u kojoj je bila nekakva smiješna biljka. "To je simbol", rekla je. "Najprije je malen i nikakav, gotovo da ga i nema, baš kao i vaš posao. A zatim oboje rastu." "A ako biljka uvene, pretpostavljam da trebam i ja zatvoriti." "Neće uvenuti, gospodine Janeway. Neću dopustiti da uvene." Otvorio sam vrata i oboje smo ušli. Ranojutarnje sunčane zrake ulazile su kroz prozore i sve je bilo nekako maglovito i svjeţe. Prostorija je mirisala po drvu, snaţno i lijepo. "Hoćeš li mi reći ime ili je to neka velika tajna?" "Elspeth PriĎe." Njezina ruka izgubila se u mojoj. "Prijatelji me zovu Pinky, zbog kose. Vi me moţete zvati gospoĎica PriĎe." Nasmijao sam se. "Vjerujem u profesionalne odnose", rekla je. "A vi?" "Potpuno."

"Onda krenimo na posao." Počela je u jednoj od straţnjih prostorija, skidajući boju, a ja sam se bavio policama u glavnoj sobi. Ubrzo se miris razrjedivača pomiješao s mirisom drva u novu, jaku i ugodnu kombinaciju. Otvorio sam prednja vrata. Zvuk pile širio se ulicom: ljudi bi zastajkivali, virili unutra, a neki i ponešto upitali. Nikada nisam bio dobar u čavrljanju, ali sve su to bili mogući kupci, a ja sam sada prodavač. Posao nije išao kako bi mogao, ali gospoĎica PriĎe vrijedno je radila cijelo jutro bez odmora. U podne sam otišao do nje pitati je ţeli li što pojesti. Već je dovršila dvije trećine prostorije i obavila je to sjajno. Otišao sam do prvog kioska i donio nam nekoliko sendviča. Jeli smo zajedno u prednjoj prostoriji. Bila je jako gladna, sve je pojela brzo i nije baš govorila. Sva su osobna pitanja bila gurnuta u stranu. Jedino je posao bio vaţan: posao koji smo obavili i koji nas još čeka. Bila je neumorna. Ako bi progovorila, bilo bi to samo da nešto predloţi u vezi s bojama ili ureĎivanjem zidova. "Hoćete li prodavati i slike uz knjige?" upitala je. Kada sam joj objasnio kako nisam pristalica učenja dva teška posla istovremeno, nastavila je: "Onda vam treba neka slika za zid, ne za prodaju, već za ukras." Posao ju je stvarno osobno zainteresirao i već oko sredine poslijepodneva shvatio sam da je ispunila obećanje: počeo sam se pitati što bih bez nje. Kada sam u tri sata podigao pogled, Peter je stajao na vratima. "Imam kutiju sportskih knjiga, doktore J." Svi su me počeli tako zvati, nastavljajući stoje Ruby počeo. Pregledao sam knjige i kupio oko jedne polovice. Kupovao sam siguran u sebe i pošteno plaćao. Znao sam što mi treba i za drugo me nije bilo briga. Nisam kupovao ništa što bi imalo grešku: nisam htio nikakve mrlje, nikakva podcrtavanja. Postavio sam pravilo kojeg se još drţim: ako je jedna stranica u knjizi podcrtana, to je kao daje cijela knjiga takva; ako je koţni omot jedne knjige iz lijepog kompleta oštećen, cijeli komplet nije dobar. Drţat ću samo odlične primjerke jako dobrih naslova. Bavit ću se samo knjigama trajne vrijednosti, a ne onim pomodnim sladunjavim smećem koje danas prevladava. Platio sam Peteru gotovinom i podsjetio ga da se javi Hennessevju u vezi sa smrću Bobbvja Westfalla. "Niš ja ne znam o tom", rekao je i nestao. Kada sam se okrenuo, gospoĎica PriĎe bila je iza mene. "Nisam špijunirala. Zanimalo me kako se te stvari kupuju. Jednom ću i ja kupovati, pa recimo da mi je to bila prva lekcija. Zašto ste kupili baš ove, a ne neke druge? Kako to da niste uzeli knjigu Jane Fonda? Mislila sam kako se ta odlično prodaje." Sjeo sam do nje na pod i objasnio joj knjigu po knjigu. Nešto od tih stvari naučio me Ruby. Sve su knjige o baseballu krasne, doktore J. One o američkom ragbiju samo su trošenje papira. Iz nekih razloga ljubitelji baseballa vole čitati, a ljubitelji ragbija loču pivo i izazivaju

nerede. Košarka ne ide, a hokej tek povremeno. Ali uvijek kupuj knjige o golfu, svaku vraţju knjigu koja ti doĎe pod ruku moći ćeš prodati. Kupuj sve o konjima i auto trkama. Kupuj bilijar i šah, što starije to bolje, ali nikad ništa o kuglanju. Dodao sam i sam ponešto: dobra biografija Jackieja Robinsona vrijedi kao deset knjiga o Joeu Namathu. Robinsonova priča ima sukob, dramu, rasnu netrpeljivost, baseball da ne spominjem. Bit će zanimljiva i za sto godina. A što se Priručnika za vjeţbanje Jane Fonda tiče, fuj! Postoje dvije različite vrste čitatelja, oni koji kupuju uspješnice i oni drugi. Nekada se preklapaju, ali uglavnom bestseleri kao Jane Fonda ili doktor Atkins ţive i umiru na listama uspješnica. Baš svatko tko ţeli tu knjigu, kupi je dok je vruća: nakon šest mjeseci ne moţete je ni pokloniti. Bliţila se večer, a mi smo radili. Vidio sam da se umorila, ali meni je nekako tek krenulo. Svako malo stala bi i protegnula se, pa se vratila poslu na još jedan sat. Pitala je hoće li gospodin Seals doći te večeri. Rekao sam da ne znam: dolaske gospodina Sealsa ni on sam ne bi mogao predvidjeti. Te večeri gospodin Seals nije došao. U osam sam joj rekao da moţe ići kući: ja ću se motati tuda još malo. Rekla je da će ostati i motati se sa mnom. Pojeli smo kasnu večeru koju nam je donio dostavljač, pa sam nastavio do jedanaest sati. Mogao sam ja još barem tri sata, ali nema ništa zabavno u poslu uz hodajućeg mrtvaca. Herojski se trudila za nekoga tko više nije bio meĎu ţivima. "Idemo", rekao sam. "Odvest ću te kući." "Ne morate se truditi." "Znam da ne moram. Ali ponoć je, naradila si se, a ovo je istočni Colfax. Pokupi stvari i idemo." "Istini za volju, gospodine Janeway, neugodno mi je. Nemam doma. Nemate me gdje odvesti." "Pa gdje ţiviš?" "Trenutno sam, recimo, u fazi seljenja." "Što to do vraga znači, da spavaš u parku?" "Za večeras još nisam sasvim sigurna." Otišla je u straţnju sobu po svoj kovčeţić. "Istini za volju, stigla sam u Denver sat prije nego što sam vam došla na prag. Došla sam s pet dolara i pola potrošila na pranje odjeće. Tako sam saznala za vas - tamo gdje sam prala bile su jedne stare nedjeljne novine. Sudbina, gospodine Janeway." "Pa, gospoĎice PriĎe, večeras vas čeka pristojan krevet." Mašio sam se za novčanik. "Ne, nipošto. Ne ţelim uzeti novac. Već sam vam rekla—" "Oprostite na izrazu, gospoĎice PriĎe, ali baš kenjate." "Ţelim posao, gospodine, a ne nadnice." "Meni bi nadnica izgledala sasvim dobro kada bih imao samo dva dolara u dţepu. Osim toga, za mene nikada, pa ni sada, nitko nije

radio besplatno. Dakle, uzmi ovo", gurnuo sam joj šezdeset dolara u ruku, "i idemo ti naći motel." "U redu, uzet ću, ali samo ako se sloţite da je to predujam za plaću." "Ne pretjerujte, gospoĎice PriĎe. Danas si bila stvarno dobra; ne tjeraj me na odluku koju bih poţalio. Dakle, ako si spremna, idemo odavde." Bio je to dobar dan. Prešli smo put od neznanaca do prvih postaja puta prema prijateljstvu. Sjedili smo na podu i dijelili kruh, što stvara priličnu bliskost: razgovarali smo o knjigama i smislu svega, razgovarali smo o nadi. Ono što ne znamo jedno o drugom bilo bi dovoljno za cijelu knjigu: ono što smo saznali samo je vrh ledenog brijega. Svidjelo mi se ono što sam saznao. Ona mi se svidjela. Priuštila mi je nešto što nikada prije nisam susreo i neočekivano sam se osjećao kao da sam joj otac. Iznenada sam se osjećao odgovornim za nju. Pronašli smo motel nekoliko blokova od knjiţare: lako će dolaziti i odlaziti pješice. Dao sam joj ključ da me ne mora čekati na pločniku ujutro, pa sam otišao na recepciju i platio tjedan dana unaprijed. Sljedeći je dan bio isti kao i prethodni: radili smo, jeli, malo razgovarali. Dolazili su knjigolovci i prodavali knjige, a gospoĎica PriĎe stajala bi iza mene gledajući mi preko ramena. Navečer nam se pridruţio Ruby, pa smo radili do deset. Platio sam oboma, a gospoĎica PriĎe se nije bunila. Ruby se nikada nije bunio kada mu se nudio novac. Slagali smo se dobro i utroje. Knjiţara je polako dobivala oblik. "Miriše na knjige, doktore J", rekao je Ruby. Izgledala je dobro, čvrsto: bio je to odličan osjećaj. Razgovarali bismo i smijali se, posebno za jelom, ja bih sve platio i uţivao s to dvoje ljudi uz sebe. GospoĎica PriĎe bila je iz Edinburgha, zvala ga je "Auld Reekie". U običnom razgovoru koristila je škotski dijalekt, ali bilo je to daleko od nerazumljivog: bilo mi je izuzetno drago što je tako dobro naučila engleski. Njezina je priča - barem ono što nam je odlučila reći mogla biti jedan od onih srcedrapateljnih romana Horatija Algera s konca devetnaestog stoljeća. Bila je siroče, strašno siromašna u vlastitoj zemlji. Oduvijek je sanjala o Americi. Sigla je s jednogodišnjom vizom uz dozvolu za rad i nadala se kako će je uspjeti produljiti. Već je potrošila šest mjeseci, uglavnom u New Yorku, a tri je posljednja tjedna provela na cesti. New York ju je razočarao: njezin je zaštitnik iznenada umro, ostavivši je da se sama bori sa surovim velegradom. Ali Denver joj se čini bolji. Nešto joj je leglo u vezi s Denverom. U Denveru će početi njezin američki san onako kako ga je zamislila. Ruby se omotao zavjesom i uspravio se upirući kistom u strop. "Pošalji nam umorne, pošalji nam odbačene, pošalji nam knjigo-

lovce", rekao je i morali smo se nasmijati. Završili smo jedne noći desetak dana kasnije. Sve je bilo kao novo: izgledalo je sjajno. GospoĎica PriĎe krenula je okolo s usisivačem dok je Ruby posljednji put spremao alat. Ja sam samo išao iz prostorije u prostoriju, ne znam kada sam posljednji put bio tako miran i zadovoljan. Sada dolaze knjige. Ispraznio sam stan i dovukao sve iz skladišta. Ruby je zinuo kada je vidio što sve imam. "Mogu sada reći, doktore J, ovaj odjeljak s romanima najbolji je na cijelom zapadu. Mili Boţe, gledaj samo ta Polja graha! Ne mogu vjerovati. Ni John Nichols nema ih toliko." Rekao sam mu kako namjeravam načiniti piramidu od Polja graha u staklenoj vitrini, ali odmahnuo je glavom. Izlazi ti njih jednu po jednu, rekao je: u odjeljku s rijetkim knjigama nikada se ne izlaţe više od jednog primjerka, to onda umanjuje osjećaj jedinstvenosti knjige. Moraš uvijek nastojati postići da se kupac ţuri, da osjeća kako mora kupiti knjigu sada, jer sutra moţe biti prekasno. Sve troje sjedili smo cijele noći, odreĎujući cijene. GospoĎica PriĎe procjenjivala je obične knjige sluţeći se uobičajenom metodom: pogledala bi u katalog, pa ako je naš primjerak u dobrom stanju, prepolovila bi originalnu cijenu. Ruby i ja procjenjivali smo rijetke knjige, svaĎajući se neprekidno oko visine maloprodajne cijene, jedinstvenosti pojedinih knjiga i uvijek oko stanja u kojem se nalaze. "Ruby, zapamti, ne ţelim ići s visokim cijenama", ja bih rekao, na što bi me on pogledao istinski zgaĎen. "Još nisi ništa naučio", rekao bi. "Još ti nije jasno da ćeš dobru knjigu lakše prodati po većoj cijeni. Ljudi vole osjećaj da kupuju nešto vrijedno. Spusti cijenu previše i ispast će kako ni sam ne znaš vrijednost onoga što imaš." Uzeo bi knjigu i drţao je pred sobom kao da i ona moţe progovoriti. Kada bi čuo što mu je imala reći, proglasio bi: "Sedamdeset i pet dolara, doktore J, ne moţeš nuditi kurvinu kćer za manje od toga. Ţeliš li izgledati kao budala?" Išlo je to tako, sve dok nije dobro svanulo. Noć je prošla za tren oka i odjednom smo bili gotovi. "Uvijek je tako kada gledaš knjige", rekao je Ruby. "Sat proĎe za minutu: nije ti jasno gdje je do vraga to vrijeme nestalo. Kao kada vodiš ljubav sa ţenom... ništa te tako ne moţe začarati." Zatim su otišli. Ruby je otišao kući uhvatiti koji sat sna, a gospoĎica PriĎe povukla se u svoju sobu. Hodao sam knjiţarom i tek tada sam shvatio - u što sam se ja to upustio, što sam ostavio za sobom, koliko mi se temeljito ţivot promijenio u mjesec dana. Duboko sam udahnuo. Sve je mirisalo na isparavanja od boje i piljevinu. Mirisalo je kao novi automobil, iako sam miris nije bio takav. Bilo je to nešto stvarno, nešto ţivo i nešto moje. Bilo je lijepo i uzbudljivo. Imao sam osjećaj vlasništva i znao sam kamo idem. Čekao me velik posao

i to je bilo dobro. 21 Stvari su tako izgledale ne tako davno. Prvi je tjedan bio izvrstan. Već prvog dana otišla su dva potpisana Polja graha i do večeri sam skupio gotovo tisuću dolara. Sva tri Stephena Kinga odlepršala su drugog dana. Do kraja tjedna stigao sam do tri tisuće dolara. Pustio sam bradu, obrijao je, pa je opet pustio i opet obrijao. Ni pod razno nisam stavljao kravatu. Ljudi su me upozoravali da postajem boem. Jackie Newton tuţio me traţeći deset milijuna dolara. Takva se stvar mora vući po sudovima godinama. Imao sam prijatelja odvjetnika, koji mi je rekao da se ne brinem zbog toga, nešto ćemo već smisliti. Nisam se brinuo. Ţalio sam zbog samo nekoliko stvari: povremeno bih sanjao Bobbvja Westfalla i njegova nepoznatog ubojicu, ali uvjeravao sam samog sebe kako takve brige više nisu moj posao. Danas mi se čini da su godine provedene u policiji pripadale nekom sasvim drugom. U snu ne čujem zvukove sirene, pa čak me i vijest o pucnjavi izmeĎu policije i prodavača droge ostavlja hladnim. Bio sam na nekoliko pogreba otkako sam napustio policiju, ali kako vrijeme odmiče, sve se češće ponašaju prema meni kao prema onima izvana. Još uvijek trčim. Odrţavam dobru kondiciju jer mislim da je to pametno. Zadrţao sam pištolj, jer mislim da je i to pametno, samo sada imam dozvolu, poput svakog poslušnog graĎanina. ViĎam se s nekolicinom starih prijatelja nekoliko puta godišnje. Nikad s Carol. Čujem da ţivi s nekim poručnikom iz zapadnog dijela grada. Hennessev je onaj stari medo. Sjedimo, pijemo pivo, razgovaramo o starim slučajevima i vremenima. Nekako mi se čini da više ne radi onako ţestoko. Nikada nije ni porazgovarao s Peterom. Nikada nije stigao do Rite McKinlev. UHaul trag je presušio i nestao. Policija neće riješiti slučaj Westfall. Vrijeme će pokazati da ću to morati učiniti ja. 22 Svi su mi dani postali jednako lijepi. Ustajao bih u sedam: doručkovao bih u kafiću pokraj stana, pročitao novine, popio kavu i do devet bio spreman za pokret. Prepustio sam otvaranje knjiţare gospoĎici PriĎe. Ona je sada stanovala u stančiću, takoĎer ne previše udaljenom; uredno bi se pojavila u devet i pol, ostavljajući mi slobodne ruke za lov, kako je to Ruby rekao. Od početka me iznenaĎivalo što se sve moţe pronaći. U stara vremena obilazio sam staretinarnice i slične prodavaonice samo povremeno, bez imalo uspjeha. Otkada sam postao trgovac knjigama, počela me pratiti

sreća. Odjednom su me na policama tih hramova prašine čekale prave knjige, tamo gdje je nekada bilo isključivo smeće. Sada znam dvije stvari više nego tada. Prije sam traţio selektivno, samo ono što me zanimalo. Sada sam kupio medicinsku knjigu o kirurgiji oka, komad knjiţurine s ilustracijama u boji iz 1903. godine, nešto što u starim danima ne bih ni pogledao. Platio sam je jedan dolar: uvalio sam je povoljno nekom očnom liječniku sa sela za sto. Kupio sam dvotomnu enciklopediju ratarstva iz ranog devetnaestog stoljeća, izrazito stručnu, za deset dolara; u knjiţari će cijena od sto dvadeset pet djelovati sasvim razumno. Druga stvar koju sam shvatio je da kod knjiga ne vrijedi učiti na greškama. Ne lovi se nasumce. Treba ići za knjigama i treba to stalno raditi. Dobra knjiga za mali novac moţe biti na prodaju tek nekoliko sati, moţda minuta - inače naleti neki knjigolovac i nema je više. Pokušavao sam biti brţi i bio sam, prilično često. Kruţio sam gradom i kupovao knjige kao usisivač. Često i uspješno kupovao sam stvari koje me zanimaju, prva izdanja i krimiće. Pratim trţište i osjećam trendove koji dolaze. Ukrcao sam se u vlak Sue Grafton, iako mi se njezini romani ne sviĎaju previše, i to u pravom trenutku. Njezinu prvu knjigu,^ kao alibi, odjednom su svi traţili kao ludi, a cijena se udvostručavala svake godine, da bi danas stigla do tristo ili četiristo dolara za očuvani prvotisak. Graftonica se lijepo i lako čita, zabavna je, ali ne i izazovna. Njezin otac, C. W. Grafton, davno je napisao jedan od pametnijih i najzaraznijih krimića. Ta knjiga, Bez ikakve sumnje, po mnogim je mišljenjima bila prava prekretnica, ali sada se prodavala samo zbog kćerkine slave. Zato sam je stavio sa strane za neka pametnija vremena. Otkrio sam Thomasa Harrisa još dok se Crna nedjelja prodavala za šest i pol dolara. Oduševio me Crvenim zmajem, iako je napravio grešku, čestu u mnogim krimićima, s onom provalom uz pomoć rezača stakla na početku knjige. Ne provaljuje se tako u kuće, to je isto kao razbiti staklo čekićem, ali u knjigama i filmovima se trude da greška ţivi vječno. Dodaj mi rezač stakla, stari. Pa da lijepo izreţem rupu u ovom staklu ipoberem ovaj lijepi dijamant. Uuff. Pokušajte to jednom. Ali nema veze. Crveni zmaj je tako dobra knjiga da mi je Harris uz nju mogao u usta skrenuti nepročišćenu kanalizaciju cijelog Denvera, a ja bih samo stajao kao mali Ollie Twist s košaricom u ruci, moleći za još. Još? Hoćeš JOŠ! Baš je u to vrijeme dotjerivao onaj očaravajuće napeti biser od knjige, Kad jaganjci utihnu, najboji krimić koji sam pročitao u posljednjih pet godina. Stalno sam mislio na starog gospodina Greenwalda dok sam ga čitao i pitao se bi li mu se svidio. To dokazuje, mislio sam, ono što sam mu onda pokušao objasniti, krasne stvari pojavljuju se na čudnim mjestima, čak i na listama najprodavanijih knjiga. Thomas Harris. Prvorazredni talent. Nadam

se da će ţivjeti vječno, ali za slučaj da se to ne dogodi, spremam njegove knjige na sigurno. Skupljači ga polako otkrivaju: u novijim katalozima Crna nedjelja penje se prema stotini dolara, a ja imam šest odličnih primjeraka. Uveo sam Janewayevo pravilo izbirljivog knjigolovca. Kupuj što voliš, ono što inače čitaš. Vjeruj svojoj procjeni. Općenito, vjeruj. Prave vrijednosti poput Melvilla mogu biti zaboravljene na neko vrijeme, ali uvijek će se vraćati. Ţivot mi je bio kontemplativan, kako bi rekao Maugham. Noću bih čitao neke od knjiga koje sam pronašao. Čitao sam stvari o kojima nikad nisam ništa čuo ni znao, slušajući uz to dobru glazbu, najviše jazz, te neprekidno listao kataloge ostalih knjiţara. Učio sam brzo i knjigu koja bi mi došla u ruke nikada ne bih zaboravio. Tako se igra ta igra: morate biti malo trgovac, malo srećković i malo vidovnjak. Onaj tko ima najbolju kristalnu kuglu zaraĎuje najviše. Onaj tko se naĎe u pravo vrijeme na pravom mjestu. Onaj s najviše volje, najviše osjećaja, s najboljom karmom. Poznat mi je taj osjećaj: znao sam unaprijed kako će se neke stvari razvijati. Napokon sam stigao kući, poslu za koji sam roĎen. Poslovao sam tako već tri mjeseca kada me iznenada povuklo natrag u stari svijet. Počelo je dva dana prije Noći vještica. Toga dana imao sam dva posebna posjeta: Jackieja Nevvtona i Ritu McKinlev. 23 Toga sam dana kasno došao u knjiţaru nakon mučnog i neuspješnog traganja za knjigama. Dani su se skraćivali: prešlo se na zimsko vrijeme, pa bi se smračilo već u pet popodne, kada bismo inače zatvarali dućan. Obično bih se trudio stići do četiri - Colfax je opasna ulica i nisam htio da gospoĎica PriĎe sama zatvara - ali sam bio u Boulderu i vratio sam se kasnije nego obično. Bilo je skoro pet kada sam parkirao pred knjiţarom. Vidio sam gospoĎicu PriĎe, samu u prednjoj prostoriji, kako zbraja dnevni utrţak. Kada sam ušao, pokazala mi je očima prema straţnjoj sobi, a kada sam joj prišao, drţala je kalkulator tako da vidim što je napravila tog dana. Ukupni iznos bio je tisuću četiristo dvadeset pet dolara, najbolji dan ikad. Tiho sam zviznuo. "Nekoliko velikih kupaca", rekla je. "Još su tu, tamo straga." Pokazala mije račune. Kupili su Zgode s putovanja po Yucatanu, lijepo prvo izdanje iz 1843. godine s izvornim ovitkom, i skupi HerČev dečko Louise Saunders-Maxfleld Parrish, koji sam kupio preko kataloga prošlog mjeseca. Samo te dvije knjige donijele su gotovo tisuću dvjesto dolara. "Bez njih bi to bio sasvim prosječan dan", rekao sam. "Čudni neki likovi, bez sumnje, gospodine Janeway", rekla je tihim

glasom. "Ali dok troše toliko, koga briga." "Kako čudni?" "Pa, ušli su oko tri i trideset. Samo je jedan govorio. Odmah je pitao za vas. Kada sam mu rekla da niste tu, pitao je kada se vraćate. Rekla sam najvjerojatnije prije pet. Ţelio je vidjeti što najbolje nudimo. Pokazala sam mu Stephensa i Parrishicu. Rekao je da će ih uzeti, tek tako. Platio je novčanicama od sto dolara." Malo je nakrivila ladicu blagajne, da mi pokaţe sveţanj novčanica. "Zatim nije htio uzeti ostatak. Dao mi je dvanaest novčanica od sto dolara i rekao da zadrţim ostatak. Objasnila sam mu da je to protivno našim običajima, da mi ne uzimamo napojnice, ali pravio se da me nije čuo. Mislila sam da će otići, ali nije. Ushodao se po cijeloj knjiţari. Kao što sam rekla, sada je u straţnjoj prostoriji." Slegnuo sam ramenima. "Ima raznih ljudi, gospoĎice PriĎe. Uzet ću njegov novac." "Tako sam i mislila." Sjeo sam na njezino mjesto i pogledao što je još prodala. "Moţete sada otići ako ţelite." "Pa, bit ću tu još malo. Za koji tren stiţe gospodin Harkness, pa idemo na večeru." Uspravio sam se na sjedalu. "Jerry Harkness?" "Nešto nije u redu?" Nastavio sam pregledavati račune. Nije na meni da joj objašnjavam kako stvari stoje. Ali ipak, do vraga, kad je već pitala, nešto nije bilo u redu. Ona je slatka mlada cura, a Jerry Harkness je gotovo starac. Pčele privlače med, sjećate se toga? Da, uznemirila me malo i ne sviĎa mi se to što sam čuo. Sveca mu, pa ja sam prestar za nju, a Harkness ima barem osam godina više. Plesao sam po jajima ne bih li odrţao sasvim profesionalan odnos s gospoĎicom PriĎe, a ona izlazi s Jerrvjem Harknessom. "Gospodine Janeway? Nešto nije u redu?" "To su vaše stvari, gospoĎice PriĎe. Samo mi se čini da je moţda malo prestar, samo sam to mislio." "Čudno kako ga ja nisam tako doţivjela, ali u pravu ste, ima on godina skoro kao i vi." Zabuljio sam se u strop. "Šala, gospodine Janeway, šala, gdje vam je smisao za šalu? Naravno da je prestar za mene, neću se za njega udavati... jedino..." "Što?" prasnuo sam. "Jedino što?" "Mogla bih uzeti u obzir mogućnost da na taj način doĎem do dozvole stalnog boravka. Uzela bih u obzir svakog tko je to spreman učiniti za mene. Ali to neće biti gospodin Harkness. Pozvao me na večeru i ja sam pristala: to je cijela priča. Ali ako ţelite da ovdje nešto napravim..." Odmahnuo sam glavom. "Samo nemoj ići na mračna mjesta."

"To nikada ne činim, gospodine, osim ako ih sama ne zamračim. Nadam se da će me podučiti na području gdje je stručnjak." "Siguran sam da hoće", suho sam rekao. "Ţelim sve naučiti." "I hoćeš jednog dana", rekao sam, a tako sam i mislio. Brzo je učila. Bit će to nacionalna tragedija ako se bude morala vratiti u Škotsku, pomislio sam. Ogromno je područje posla s knjigama - većinu naslova na koje svake godine naiĎe neki iskusni trgovac vidi prvi put - ali nju ništa nije obeshrabrivalo. Bila je neustrašiva i smiono se nagnula nad tu rupu bez dna. Kada bi se neki genijalac posvetio samo jednom djeliću tog obilja, opet ne bi mogao reći da sve zna. A Pinky PriĎe sebi je u zadatak stavila sve naučiti. U tri je mjeseca upila toliko toga da sam je opunomoćio za dizanje novca s onog računa za kupovinu knjiga. Kupovala je od knjigolovaca i plaćala mojim novcem jednako slobodno kao i ja. Ponekad je griješila, baš kao i ja: ali svakog bi tjedna uspjela kupiti nešto senzacionalno. Znao sam kako će otići jednog dana u ne tako dalekoj budućnosti, ako već ne natrag u Škotsku, onda u svoju vlastitu knjiţaru. Za sada, dok traje ovo posebno i kratko vrijeme u kojem smo zajedno, učinit ću sve da je usrećim. "Onako usput, dobila si povišicu." Razmišljala je neko vrijeme, kao da bi me mogla odbiti, a onda je rekla: "Valjda sam je i zasluţila." Iz straţnje prostorije začuo se smijeh. Bilo je nešto poznato u njemu, nešto što kao da je stiglo iz zaboravljenog sna. Čulo se kako dvojica tiho ragovaraju, pa se jedan opet nasmijao. Zatim su došli naprijed. Bio je to Jackie Newton, s nekim revolverašem koji je izgledao kao da je sad stigao iz starog Chicaga. Jackie je bio nenaoruţan, ali snagator je imao nešto veliko. Naučiš se odmah vidjeti te stvari. Moj je pištolj bio za pojasom po sredini leĎa. Nije ga lako izvući odatle, ali bude li trebalo, mislim kako ću ga izvući puno brţe nego što Jackie očekuje. Revolveraš je bio tjelesni čuvar, razbijač, jeftina roba. Obilazili su knjiţaru i pravili se da razgledaju. Borio sam se protiv ţelje da budem duhovit {dječaci, ovdje ne drţimo bojanke baš bi lijepo leglo) i vidim što će dalje biti. GospoĎica PriĎe lagano se primakla pultu i vidio sam kako vadi škare iz kutije u kojoj su se nalazile. Nije blesava, ta gospoĎica PriĎe. Pogledao sam je u oči i rekao: "Zašto sada ne poĎete kući?" "Pa, stiţe Harkness, sjećate se?" "PoĎite kući, gospoĎice PriĎe." Nije se ni pomakla. Jackie se okrenuo prema njoj i pogledao je, a ona nije odvratila pogled. "Hoćeš li se malo provozati u velikom autu?" upitao je. Odmahnula

je glavom. Krenuo je prema njoj, stalno gledajući u mene. "Kako ide, dupeglavac?" upitao je. Igrali smo obrnute uloge u odnosu na onaj dan kada sam mu probušio gumu. Ja sam sada šutio, a Jackie je pričao. "Ne bih ja rado imao nešto ovakvo... sve te vrijedne knjige... u ovako lošem dijelu grada. Čujem da ima bandi okolo koje ništa drugo i ne rade nego razbijaju mjesta poput ovog." Kad se pribliţio na jedan metar, zastao je i rekao: "Uvijek se naĎe neki majmun koji te ţeli natjerati da poţališ što si se rodio." Samo je on govorio. "Razbije ti izlog... pa netko ulije malo benzina oko ponoći. Buum!" Otvorio je torbu i izvadio dvije knjige koje je kupio. Znao sam [što smjera i nisam mogao ništa učiniti. Platio ih je: imao je račune; [to su njegove knjige. Otvorio je Stephensa, istrgao mapu staru sto četrdeset godina i [obrisao nos u nju. Iščupao je dvije stranice iz drugog toma i sve ponovio. Istrgao je stranicu iz one osamsto dolara vrijedne Maxfield Pa-|rish, zapalio je i pripalio njome cigaru koju je ţvalio revolveraš. "Ovdje je zabranjeno pušenje", mirno sam rekao. "O, tako mi je ţao, nisam vidio znak", rekao je Jackie Newton. I Ispustio je tinjajuću stranicu na pod i zgazio je. Zatim je otvorio Parrishicu i pridrţao je da revolveraš moţe ubaciti svoju smrdljivu cigaru izmeĎu stranica. Jackie je zatvorio knjigu i dobro je stisnuo, pa mi je dodao preko pulta. "Imaš kantu za otpatke?" S dva prsta sam uzeo knjigu i ubacio je u kantu. Krenuli su prema vratima. "DoĎite opet", rekao sam. Jackie se smijao dok su izlazili. GospoĎica PriĎe prestala je zadrţavati dah. Škare su joj skliznule kroz prste i zaklepetale po podu. "Prekasno sam ga prepoznala", rekla je. "Nisam znala tko je dok se tek sada nisam sjetila slike iz novina." "Sve je u redu." "Prilično skupa vrsta iskazivanja neposluha, ne čini li vam se?" "Sve ovisi o tome odakle promatraš. On si to moţe priuštiti." "Pa ipak, to je uţasan način za razbacivanje novcem." Vidio sam kroz prozor kako stiţe Jerry Harkness. Odlazi, pomislio sam, nisam raspoloţen. Naravno da nije otišao. Otvorio je vrata i ušao. Nauljio je kosu, stavio kravatu i obukao nekakav električnoplavi sako. Izgledao je uparaĎen kao netko iz Greenwich Villagea, Mr. Cool iz 1968.

godine. "Jesi li spremna?" GospoĎica PriĎe uzela je kaput i omotala vrat šalom. Harkness se premještao s noge na nogu. Pogledi su nam se sreli, a drţanje mu više nije bilo tako cool i pocrvenio je. Nije mu bilo ugodno. "Ti nemaš ništa protiv, Janeway?" "Pa nisam ja njezin čuvar. Samo pazi što radiš." Opet smo se pogledali. Nisu tu bile potrebne riječi: sve je bilo nepogrešivo jasno. Davno smo mi napustili pubertet: prošli smo što je trebalo proći i znali smo kako muškarci razmišljaju. Znao sam što bi on htio, a on je znao da ja znam, pa sam mu očima poručio Ništa ne pokušavaj, prijatelju, nemoj ni pomisliti na to i bio sam jasan poput pljuske. Jedino što ju gospoĎica PriĎe nije čula. Čekala me glupa osamljena večer. Sretna ti Noć vještica, Jane-way. Lagano je počeo padati snijeg. Sutra, pomislio sam, prošetat ću malo do gospodina Harknessa. Odmah sam odbacio tu ideju. Gledaj svoja posla, pomislio sam: naljuti je i moţe jednostavno otići raditi k njemu. Noć je bila mračna, ja takoĎer. Newton me oneraspoloţio, gospoĎica PriĎe gurnula još malo dublje, a na vidiku nije bilo neke brze utjehe. Nije mi se čitalo, nije mi se radilo ni išlo kući, a nisam htio ostati gdje sam bio. Jedan od onih depresivnih dana kada ništa ne pomaţe. I baš tada vrata su se otvorila, a u moj je ţivot ušetala Rita McKinley.

24 Odmah sam je prepoznao. Stvorio sam njezinu sliku u glavi i činilo se da sam pogodio. Prije nekoliko tjedana dobio sam kopije onih članaka iz AB-a, ali samo tekst bez slika; pročitao sam jedanput, pa proslijedio Hennesseyju. Nije to više bio moj posao, ali ipak, u nekim čudnim trenucima, i danju i noću, uhvatio bih se kako mislim na nju. Nekako je bila u središtu svega što se dogodilo Bobbyju Westfallu. Prikupili smo vraški malo činjenica tomu u prilog, ali osjećao sam daje tako. Gotovo je potpuno opravdala moja očekivanja: prokleto je dobro izgledala, tamnokosa s bademastim očima. Toliko su mi već rekli oni koji su je poznavali, ali moja je mašta popunila praznine začuĎujuće točno, i ono što sam zamislio sada je stajalo preda mnom. Pogriješio sam jedino u odjeći: zamišljao sam je u krznu i punu dragulja, a ona nije nosila ništa od toga. Ono što se od haljine moglo vidjeti ispod starog i običnog kaputa izgledalo je neupadljivo i staromodno. Nosila je šeširić, malo nakrivljen. Nije izgledao kao dobra zaštita od vjetra. Obrazi su joj bili rumeni od hladnoće. Nosila je platnenu torbu u ruci (očekivao sam koţnu) zatvorenu izlizanim uzetom provučenim kroz nju. Bila

je točno onakva kakvu sam je zamišljao, i potpuno drugačija. "Gospodin Janeway?" Potvrdno sam odgovorio. "Ja sam Rita McKinlev." Najednom sam se osjetio kao i svi drugi u njezinoj blizini - malen i nevaţan u knjiţarskom svemiru. Volio bih znati kako to postiţe, pomislio sam: kladim se da je to velika prednost u nekim situacijama. A onda sam shvatio. Širila je auru potpune otvorenosti. Dovoljno je bilo pogledati joj lice i vidjeti: nigdje ni traga preseravanju. Došla je do pulta i rekla: "Ostavili ste prilično neuljudnu poruku na mojoj sekretarici prije nekog vremena." "Postajem neuljudan kada mi ništa drugo ne preostane. Javite li se vi ikada na poruke koje dobivate?" "Dobra sam u odgovaranju na poruke. Ovaj put došlo je do zabune. Nisam bila u gradu." "Prilično dugo vas nije bilo." "Nisam imala kontakata skoro šest mjeseci. Inače mogu preslušavati poruke kada nazovem kući, ali ovaj put nije radilo." "Gdje ste bili, na putu oko svijeta?" Nisam očekivao odgovor na to i pogodio sam. Prešla je na stvar: "Što mogu učiniti za vas?" "Sada ništa." "Poruka je spominjala nekakvo ubojstvo." "Mislio sam da niste dobili poruku." "Automat ju je snimio, samo je ja nisam mogla preslušati kada sam zvala. Dakle, kakvo je ubojstvo posrijedi?" "Ubojstva više nisu moj posao." "To vidim." Pogledala je oko sebe i opet sam se osjetio malen i nevaţan. Nešto mi je i smetalo, ali nisam mogao do kraja objasniti razloge tomu. "Ne obraćajte paţnju na sve oko vas", rekao sam. "Čovjek se mora nečim baviti." "Lijepo ste ovo uredili." Pogledao sam je ne bih li ulovio tragove sarkazma, ali nije ih bilo. Malo je razgledala po sobi, bacivši pogled kroz otvorena vrata i u druge prostorije. "Čini se da znate što radite", rekla je. "IznenaĎuje li vas to?" "Naravno. Nije to nešto što bih očekivala od policajca." "Ne brinite se, znam ja i kako istući nekog. Ima u meni mnogo više od samog intelekta." Moj smisao za humor nije ostavio traga na njoj. "Ima tu lijepih stvari", rekla je potpuno ozbiljno. "Hvala vam", rekao sam. "Ovo ste morali skupljati prilično dugo." Nisam ništa odgovorio. "Imate jako dobar ukus."

"Za policajca", rekao sam. Nacerio sam se da pojačam dojam i okrenuo dlanove na gore. "Eto još jednog dokaza da dobar knjiţar moţe stići odasvud. Čak i knjiţničari imaju priliku." "Ne volite knjiţničare?" "Radila sam taj posao. Oni su najveći neprijatelji dobrih knjiga na svijetu. To na stranu, dobri su ljudi." Uzela je jednu knjigu, otvorila je i pročitala nešto iz nje. Ali oči su joj lutale okolo, sve dok se nisu srele s mojima preko ruba knjige. Kakav prodoran pogled. Ne bih rado lagao toj gospi da mi ţivot o tome ovisi, pomislio sam. "Ako to još niste znali, knjiţari i knjiţničari vode beskrajan rat", rekla je. "Samo povremeno sklapaju labava primirja." "Prvi put čujem." "O da; stvarno mrzimo jedni druge." "A zašto?" "Iz očitih razloga. Zanimaju nas iste stvari: ponekad su to jedinstvene vrijednosti. Oni na nas gledaju kao na trgovce koje pokreće pohlepa i ţelja za što što većom zaradom." "Ma baš." "Baš tako. Pokušajte ih uvjeriti u suprotno." "A kako mi gledamo na njih?" "Mogu govoriti za sebe, nakon što sam radila medu njima. Pokazat ću vam knjiţnice koje će vas rasplakati. Dobiju na poklon neprocjenjive, divne knjige, pa ih odloţe u neki pljesnivi podrum da propadaju. Starčići umiru i misle kako će učiniti svijetu uslugu ako ostave svoje knjige knjiţnicama. Mogli bi ih isto tako politi benzinom i zapaliti. Posebno ako ih poklone javnim knjiţnicama. Nemaju oni ni znanja ni ljudi da se bave takvim stvarima. Nakon svega, njihovi članovi imaju pravo dobiti svoje Judith Krantz i Janet Dailev. Pa nakon što knjiţnica kupi po pedeset komada tog smeća od naslova, odmah počnu plakati kako više nemaju novca." "Gdje ste radili?" "Počela sam u knjiţnici u Kansasu, koja je baš dobar primjer. Ta je knjiţnica prije trideset godina dobila na dar fantastičnu zbirku. Još je na istom mjestu gdje su je tada odloţili, u nekoj podrumskoj sobi. Prije nekoliko godina odlomio se dio stropa, pa su knjige sada zatrpane tonama šute. Dala bih mnogo novca da ih mogu izvući otamo." "Pa zašto ne pokušate? Većina ljudi nema ništa protiv novca." "Zaboravite na to. Pokušate li neki takav posao, uvijek se sve zakomplicira. Ponekad se uspije doći do strašnih knjiga. Mnogo češće se ne uspije. Ali to je sasvim druga priča. Što ste me ţeljeli pitati?" "Mislim kako biste u stvari trebali razgovarati s policajcem koji sada

vodi slučaj." Napisao sam joj Hennessevjevo ime na poleĎini papira za označavanje dokle se stiglo s čitanjem. "O čemu se radi?" "Mislim kako bi vam to Hennessev trebao objasniti." "Telefonom ste spomenuli nekog Westfalla?" Kimnuo sam. Uplovili smo u opasne vode. Znao sam kako ne smijem razgovarati s njom o slučaju, ali već dugo su me neke stvari zanimale. "Trebam li znati o kome se radi?" "Ţelite li reći da ga ne poznajete?" "Nikada prije nisam čula za njega." "A za Stanlevja Ballarda?" "Njega poznajem. Jednom sam kod njega radila procjenu. Ljubazan stari gospodin." "Pregledali ste njegove knjige?" "Svaki vraţji komad. Potpuno izgubljeno vrijeme." "Ništa niste tamo našli?" "Bio je član dvaju klubova ljubitelja knjiga i preko njih je nabavio devedeset devet posto svega. Znate dobro kao i ja koliko te stvari vrijede." "Povijesne knjige mogu biti dobre." "Ali gospodin Ballard nije se bavio poviješću, zar ne? Njega su zanimali romani i imao je samo romane iz klubova knjiga." Smeće, pomislio sam. "Kada je zvao zbog procjene, objasnila sam mu kako će bacati novac uludo osim ako su knjige vrijedne. Nisam jeftina, gospodine Janeway. Moja se stručnost plaća kao da sam odvjetnik i nije ništa lakše doći do nje. Kada dobijem neki takav poziv, nastojim saznati o čemu se radi prije nego što skočim u auto i sjurim se nizbrdo." "Što ţelite saznati?" "Isto ono što bi i vas zanimalo na mojem mjestu. Za početak, za što će im procjena sluţiti. Tim pitanjem odmah eliminiram većinu. Jer većina obično odgovori kako bi samo htjela znati koliko vrijedi ono što ima. Ne znaju što bi, pa troše svoje i moje vrijeme. Kada čuju da za procjenu satnica iznosi šezdeset dolara na sat i više, brzo se povuku. Povremeno netko ipak zna što hoće. Nekad je u pitanju osiguranje, pa im treba procjena radi utvrĎivanja visine police. Moţda je nešto, poplava na primjer, uništila neke knjige, a osiguranje ih ne ţeli platiti. Takvi poslovi često iskrsnu. Ne volim osiguravajuća društva - uvijek samo nastoje platiti što manje: neki Čak tvrde da knjige nisu ni vrijedile onoliko na koliko su bile osigurane. Tu ja stupam na scenu. Neću biti neskromna kada vam kaţem da mi nitko nije ravan u učenju pameti gramzivih osiguravajućih društava. Ali mislim kako vi to već znate." "Ne znam ništa o tome. Nov sam u poslu; još nikada nisam ništa procjenjivao."

"Taj novac kao da pada s neba. Moj vam je savjet da u prvi sljedeći oglas koji platite stavite procjenjivanje, i to što većim slovima. Odete negdje, malo ispitate stvari, napišete izvještaj i pokupite više para nego što automehaničar skupi u tjedan dana. Danas je to popriličan iznos." "Radite li uglavnom poslove vezane uz osiguranje?" "Ne, ali ima ih dosta. Jedan sam obavila baš prije nego što sam otišla iz grada. Tipičan primjer. Čovjeku je poplava uništila cijelu biblioteku. Pukla je cijev, on je bio kod prijatelja... znate kako to ide. U tom su podrumu bile knjige koje je skupljao dvadeset godina. Nikada nisu bile procijenjene, smatrao je kako ih pokriva osiguranje kuće od nezgode... zamjenska vrijednost, znate kako se to već ugovara. Da, samo što osiguranje nije htjelo platiti. Tip je traţio dvije ušljive tisuće dolara i nisu mu ih htjeli dati. Najveća greška koju su ikada napravili. On je pozvao mene, pa sam pregledala što je imao. Isuse, traţio je koliko ih je platio, što je samo djelić, vjerujte mi, djelić svote koju bi danas za njih trebalo dati. Bilo je tamo prekrasnih knjiga; srce mi se paralo vidjevši ih onako nikakve i uništene. Ali sve sam pregledala i na kraju stigla do iznosa od trideset pet tisuća dolara u maloprodaji." "I vaša je riječ bila dovoljna da osiguranje prizna grešku i pljune lovu?" "Učinili su ono što uvijek rade, poslali nekog šmokljana da ispita moju stručnost. Moţete zamisliti što sam mu napravila. Nakon toga činilo se da ćemo na sud. Ako oni tako ţele, ja nemam ništa protiv. A onda se iznenada nekome u toj tvrtki uključio mozak. Iznenada su se htjeli nagoditi. Nazvali su me i zatraţili dokumentaciju o svakoj pojedinoj knjizi, veleprodajne i maloprodajne cijene, i sve što već ide. I tako ja odjednom osvanem na njihovoj platnoj listi. Ako popijem šalicu kave dok sastavljam tu listu, oni plate pet dolara. Ne ţelim se praviti pametna, ali mogli su biti pošteni i jeftino proći. Pa kada su se odlučili za natezanje, račun se povećao. Tako sam im dala listu, sve s podacima o izvorima, mogućnostima usporeĎivanja i svim drugim objašnjenjima tako da ne pomisle išta osporavati. Skupilo se tu šezdeset stranica i trebalo mi je tri dana, a sve za osamdeset pet po satu. Dogovorili su se s tipom za malo više od trećine procijenjene vrijednosti, i dali mu jedanaest i pol tisuća. Ono što ih je stvarno dotuklo je moj račun povrh svega." Napamet sam računao. "Morali su vam platiti otprilike onoliko koliko je tip zatraţio u onom prvom zahtjevu." "Dvije tisuće i četrdeset dolara. Pa neka netko kaţe da nema pravde." "Dakle, što je bilo s Ballardom?" "Sve sam mu lijepo objasnila. Pitala što će mu procjena, je li siguran

da ţeli na to trošiti novac. O tome se radi. Ako imate imalo časti, prvo ćete htjeti to saznati." "U čemu je razlika, ako napravite procjenu nakon što saznate?" Trgnula se kao da ju je zmija ugrizla. Oči su joj se gnjevno suzile. "Da se niste usudili ocjenjivati me, gospodine. Ima i te kakve razlike." "Kakve?" "Pokušavate li me uloviti u laţi ili vas stvarno zanima?" "Kao što sam vam već rekao, ne bavim se više tim poslom." "Lijepo. Znači da ovdje gubim vrijeme." Mislio sam kako će otići, ali nije. Razgledala je knjiţaru, malo bolje zagledajući stvari koje su joj prije zapele za oko. Vratio sam se računima i pustio je na miru. Trebalo joj je više od pola sata da sve razgleda. "Slušajte, nešto ću vam reći prije nego što odem", rekla je. "Nije me briga što mislite o meni i zašto, ali evo cijele priče. Stari mi je rekao kako je već pedeset godina član tih klubova. Sve to vrijeme kupovao je samo romane. Rekla sam mu da će više platiti meni nego što sve to vrijedi. Nije ga briga za novac, odgovorio je, samo ţeli imati podatke za svoje nasljednike, da im olakša posao nakon njegove smrti. Činilo mi se po onome što govori kako se nasljednici meĎusobno ne slaţu." "Najblaţe rečeno." "Dakle, tako je to bilo. Nije ga bilo briga za novac, samo im je htio ostaviti jednu svaĎu manje kada nas napusti. Bogamu, to je dobar način trošenja novca, ako već to ţeli. Sve dok im je jasno u što se upuštaju, tko sam ja da im govorim što bi trebali raditi? Ipak, i dalje nisam htjela taj posao. To nije moj nivo i u Denveru ima mnogo ljudi koji će ga rado obaviti jednako dobro po niţoj cijeni. Ako baš ţelite čuti istinu, nije mi nimalo zabavno pregledavati knjige kupljene preko klubova, čak ni kada mi za to plaćaju; novac mi nije nuţan i ne radim više ništa što me stvarno ne zanima, ali stari je gospodin htio mene. Ţelio je papir u koji se neće sumnjati. Moţda zvuči pretjerano, gospodine Janeway, ali činilo mi se da mu je to posljednja ţelja." "Uopće ne zvuči pretjerano, već je vjerojatno točno. Umro je ovog ljeta." "Ţao mi je zbog toga. Svidio mi se, bio je krasan starac." "Svi to kaţu." Činilo se kao da se malo opustila. "Bio je... poput mog djeda... samo s boljim ukusom za knjige. Neki su naslovi bili fantastični, ali ta se jeftina izdanja ne mogu prodati. Što više reći?" "Napravili ste procjenu?" "Da. Tri tjedna nakon razgovora otišla sam tamo i učinila to. Nije

dugo trajalo i nisam previše naplatila - tek toliko da izgleda dovoljno profesionalno." "Kako ste to izveli?" "Kako to mislite, kako sam to izvela? Pregledala sam knjige i napisala mišljenje. Ništa nije zasluţivalo posebnu pojedinačnu paţnju. Trebalo ih je izbrojiti, pa smo to i učinili: bolje rečeno, on ih je prebrojio prije mog dolaska. Ja sam mu rekla neka to učini. Nema smisla plaćati procjenjivaču za posao koji sami moţete obaviti. Sve što sam ja morala učiniti bilo je pregledati ih. Niti jednu jedinu knjigu nije trebalo bolje pogledati. Trebalo mi je oko četiri sata za sve i bila sam stvarno brza." "Jeste li u toj brzini moţda nešto propustili?" "Kod tako velikog broja knjiga uvijek postoji ta mogućnost. Sve što vam mogu reći je da sam pogledala svaku knjigu na tim policama. Sve je bilo točno kako je i rekao da će biti, romani iz kluba knjige od vrha do dna. Vrijedni manje od papira na kojem su tiskani." "Sto piše u vašoj procjeni." "Samo to. Bezvrijedno, osim kao stari papir. Moţda bi se mogle prodavati na metar, da popunjavaju police u salonima namještaja." To je imala reći i onda je prestala govoriti. Sve što mi je do sada rekla bilo je bezopasno: vaţno je ono što će sutra ili nekog drugog dana reći Hennessevju. Na ovom bi mjestu policajac tek počeo s pravim ispitivanjem. Ja više nisam bio policajac i morao sam paziti što govorim. Ne govore se okolo bilo kome pitanja kakva postavljaju policajci: time se otkrivaju karte, gubi se prednost. Ali nisam mogao odoljeti. "Bi li vas iznenadila spoznaja da je netko ipak kupio sve te knjige, gospoĎice McKinlev? Misleći da sklapa vraški dobar posao." Opet sam osjetio ljutnju, ali ovaj put ju je zadrţala za sebe. "Ništa mene ne iznenaĎuje", rekla je. "Netko će uvijek nešto kupiti i netko uvijek plati previše. Shvatit ćete to i sami nakon nekog vremena." Malo sam slegnuo ramenima. "Taj se čovjek razumio u knjige", rekao sam, a u glavi mi je počelo zvoniti alarmno zvono i to će biti posljednje što ću reći Riti McKinlev o Ballardovim knjigama, prije nego što da sluţbenu izjavu Hennessevju. Ljutnja je ipak isplivala na površinu. "Moţda se nije razumio tako dobro kako mislite. Moţda je poblesavio, gospodine Jane-way. Moţda sam ja bila u dosluhu s nekim. Što biste vi da vam kaţem?" "Ništa." "Mislite kako sam namjerno nisko procijenila knjige da bi netko jeftino došao do njih? Radi li se o tome cijelo vrijeme?" "Uopće nije vaţno što ja mislim. Više ne radim u policiji." "Moram ići", opet je rekla. "Ali mi najprije pokaţite par stvari iz vitrine."

Izvadio sam knjige koje je paţljivo pregledala. "I one tamo, molim vas." Odjednom je bila vrlo poslovna. I ja sam pokušao. Pokazivao Isam joj knjige, a na kraju bi mi ih vratila. Ipak se odlučila za dva [rijetka romana Saula Bellovva, savršene primjerke koje sam otkupio [od Petera prije manje od mjesec dana. Ruby im je odredio cijenu, a Ija sam mislio kako je previsoka. Čovjek bez oslonca četiristo dolara; \Ţrtva dvjesto pedeset. Nije traţila popust: činilo se da joj novac ne znači mnogo. Dao Isam joj uobičajenih dvadeset posto, pa mi je napisala ček na pet I stotina i dvadeset dolara. A ja sam počeo brbljati bezveze. Duga i mračna je noć, iznenada j sam shvatio, i nisam joj htio vidjeti leĎa. "Čudim se što ste se odlučili za te knjige. Jedan stari knjiţar I kojeg poznajem rekao je kako ću vjerojatno umrijeti prije nego što ih prodam. Bellow bi trebao biti u rangu s Mailerom i Rothom i Henrvjem Millerom. Ali oni ne privlače skupljače." "Čini se da vam je prijatelj pogriješio. Barem što se ovih Bellowa tiče." Krenula je prema vratima. Htio sam je vući za rukav i još joj nešto pokazati. Nema veze što, samo neka se zainteresira i ostane. Ţelite li čuti kako to stvarno izgleda kada vas ispituje policajac, gospoĎice McKinlev? Ono što sam stvarno rekao bilo je: "Hej, nisam ja mislio ništa loše." Okrenula se kada je stigla do vrata i onako me pogledala. Predao sam se i napokon izdao Denversku policijsku upravu. "Znam da knjige nisu vrijedile ništa", rekao sam. "Pregledao sam račune iz kluba. Sve ih je čuvao, cijelu dokumentaciju, od samog početka. Mogao sam procijeniti sve te knjige i ne gledajući ih." "Baš lijepo", suho će ona. "Čini se kako ipak neću završiti na električnoj stolici." Otvorila je vrata. Sad ili nikad, pomislio sam. "Što mislite o jednoj zajedničkoj večeri?" "Ne dolazi u obzir", odgovorila je bez razmišljanja. "Ipak, hvala što ste me pozvali." Vrata su se zatvorila za njom. Stajao sam u praznoj sobi u praznom svijetu. Jedva primjetan trag njezina mirisa zadrţao se još malo. Sjećanje na nju zadrţat će se dosta dulje. 25 Sanjao sam je. Plivali smo kroz more knjiga, ona i ja u mojem snu. Bilo je ludo. Ljubav mi nekako ne ide, ako to tako mogu reći, već prilično dugo. A moţda se tako počinje izraţavati neţenja na pragu senilnosti, koji se zapravo boji pokušati iznova. MeĎutim, Rita

McKinlev zapalila je stari plamen i toga sam bio svjestan. Planuo sam kao masna krpa natopljena benzinom. Bilo bi to u redu za nekog pubertetliju, ali čovjeku u tridesetima, koji razmišlja o vezi, nikako o ljubavi, osjećaj je bio iznenaĎujuće snaţan. Nikako neugodan, osim što je uz njega išla neugodna spoznaja o vjerojatnom ishodu. Nazvao sam Hennessevja odmah ujutro ne bih li ispravio što se moţe. Policajac u meni još se nije dao. Ispričao sam mu o kasnom posjetu McKinlevjeve, o čemu smo razgovarali i što sam joj sve rekao. Nije ga bilo previše briga. Gradonačelnik se nije baš pretrgao poţurujući policiju oko slučaja Bobbvja Westfalla. Porazgovarat će rado s McKinlevjevom, čim se naĎu, ali nije se nadao kako bi od toga moglo biti koristi. Nazvao je dva sata kasnije i rekao mi da McKinlevjeva dolazi oko jedanaest. Nakon toga mogu je loviti. Ali mogu li je uloviti? Nazvao sam je oko dva. Dobio sam automatsku sekretaricu, ali javila mi se za manje od jednog sata. Glas joj je bio hladan i drţala se distancirano. "Pa, gospodine Janeway, jeste li sve shvatili?" "Mislite li na ubojstvo ili na posao s knjigama?" "Ako ikada shvatite posao s knjigama, objasnite i meni. Što mogu učiniti za vas?" "Pomozite mi shvatiti." "Rekla sam vam jučer i ponovila jutros gospodinu Hennessevju. Ne znam ništa o tome." "Govorio sam o poslu s knjigama. Volio bih pogledati vaše knjige." Osjećao sam se kao skinut do gola pred cijelim svijetom. Hrlio sam k još jednoj odbijenici, i brzo je stigla. "Nema prostora za vašu zaradu meĎu mojim knjigama", rekla je. "Sve što nudim je po visokim maloprodajnim cijenama." "Kladim se da ću nešto naći." "Ne bih se sloţila. Nema tu za vas zarade, a osim toga, trenutno sam vrlo zauzeta. Tek sam stigla kući. Umorna sam, tisuću stvari čeka na mene. Dodajte tome još i činjenicu da nisam gostoljubiva. Sada ne ţelim društvo." "Pa, bili ste prilično jasni." "Ţao mi je. DoviĎenja." Četvrta osobna za Janewaya: minuta do kraja, minus deset koševa i prvi navijači već su okrenuli leĎa terenu. Ostavio sam knjiţaru na brigu gospoĎici PriĎe i krenuo u obilazak. Stigao sam u DAV na Bulevaru Montview baš kada su izlagali novu robu. Izgledala je bezveze. Pogledao sam ipak onako kako bi to učinila Rita McKinlev i opet mi je izgledalo bezveze: banalne knjige za banalne ljude. Krimići iz kluba knjige. Znanstvena fantastika iz kluba knjige. Hopa-cupa knjige: Cosmov vodič kroz dobar sex, Kako voljeti muškarca, sedam poza za sedam dana, bla bla bla. Nadam se kako

nas jednog dana neki budući arheolozi neće prosuĎivati po takvim knjigama. Buljio sam bezveze, misleći na Ritu McKinlev, kada sam ugledao naslov JR i ime Gaddis. Zgrabio sam je u posljednji tren. Netko mi je već bio za vratom. "Hej, doktore J." Okrenuo sam se. "Hej, Peter. Ide li kako?" "Moglo bi i bolje. Zamalo ste izgubili tu knjigu. Koliko vrijedi?" Otvorio sam knjigu, skinuo joj ovitak, pomirisao je. Sasvim zgodno prvo izdanje, ali bila je malo zguţvana i neki se kreten potpisao u nju. "Pa, ova ovdje moţda trideset ili četrdeset dolara." GospoĎica McKinlev ne bi je uzela, čak ni za dva dolara. Ali za nekog poput Petera, značila je puno. "Prokletstvo. Promašio sam je za jednu minutu." "Moţda i nisi", rekao sam i dao mu je. "Isuse, doktore J..." "Sretan Boţić, dva mjeseca unaprijed." "Isuse." Zajedno smo izišli. Zastali smo na parkiralištu i malo porazgovarali. Pitao sam ga nalazi li išta knjiga. Da, odgovorio je, ima mi pokazati neke lijepe stvari. Jedan ili dva prava bisera. Navratit će potkraj tjedna. Zatim se nekako ukočio. Pogledao sam ga dobro i pomislio kako ga je moţda srce izdalo. Zateturao je i pao bi da ga nisam zgrabio za ruku. "Hej, Pete, jesi li dobro?" "Da, naravno." Nije izgledao dobro. Izgledao je kao riba na suhom. "Moram ići", rekao je. "DoĎi, povest ću te." "Ne, ne treba. Evo autobusa." Otrgao se i otrčao na drugu stranu ceste. Naišao je automobil, zanio se i zamalo ga pokupio. Zaokrenuo je i dalje trčeći prema autobusnoj postaji. Primjerak JR-a ispao mu je meni pod noge. Podigao sam ga i gledao kako autobus odlazi. O čemu se tu do vraga radi? Strah je imao veliku ulogu. Nešto je Petera tako uplašilo da mu je mozak blokirao. Nešto ga je na smrt preplašilo. Pogledao sam oko sebe. Prometno, ali bezopasno raskriţje: automobili su jurili u četiri traka, a ljudi se gurali po pločnicima. Dvije prodavaonice prekoputa. Tri ugla niţe kafić i meksički birc. Iza njih staretinarnica. Pokušao sam se sjetiti stoje Peter radio, gdje je gledao kada ga je strefilo, ali nisam mogao biti siguran. Prešao

sam ulicu i ušao u jednu prodavaonicu. Kupio ţvaku. Zatim sam slegnuo ramenima i vratio se poslu. 26 "Zvala je Rita McKinley", rekla mi je gospoĎica PriĎe čim sam ušao. "Prije petnaest minuta." Ostao sam mrtav hladan. Pregledao račune od tog dana. Uvjerio se u ono što sam već znao: bio je to šugav dan. Jedva stotina dolara, tek da se pokriju troškovi. Odšetao sam do Rubvja. Spremao se za zatvaranje. Neff je već otišao. Knjiţara Seals & Neff tog je dana utrţila manje od pedeset dolara. Sugav dan za cijelu Ulicu knjiţara. Nije mi se dalo produţiti do Jerryja Harknessa. Vidio sam svjetlo u njegovu izlogu, znači bio je tamo. Svijetlilo je i kod Clvdea Fixa. Odjednom se spustila prava noć. Osjećao sam se kao zadnji čovjek na svijetu i činilo mi se, ma što mi Rita McKinlev imala reći, da taj osjećaj neće nestati. Ipak jest. Kada sam je nazvao, počela se ispričavati. "Nisam često neljubazna, gospodine Janeway. Moţda je to zbog vremenske razlike." "Nisam ništa primijetio", lagao sam. Prekinula je iznenadnu tišinu. "Ako ste još uvijek raspoloţeni za dolazak, više ste nego dobrodošli." "Samo recite kada." "Sutra poslije podne mi odgovara. Neka to bude kasno poslije podne, dok se potpuno ne oporavim od puta." Osjećao sam se lagan kao pero i ne previše bistro. Janeway je i dalje u igri, narode: ma kako to bilo nevjerojatno, pogodio je nekoliko trica za redom i izgubljena utakmica sada je opet neizvjesna. GospoĎica PriĎe zalijevala je svoju biljku, koju smo već dva puta morali presaditi, jer se pretvorila u malo drvo. Nikada još nisam vidio da nešto tako izraste za tri mjeseca. "Što je to zapravo?" "Pojma nemam. Nešto što sam sama iskopala." "Ako se pojave zubi, ubij je." Počeli smo naš večernji ritual, pripreme za zatvaranje. "Ništa mi ne govoriš", rekao sam. "Kakav je Harkness?" "Dobrica. Pravi gospodin." Uzdahnuo sam. "Znam da biste vi voljeli nekakav povod da odete do njega i otkinete mu glavu, ali to vam ja ne mogu dati. Bio je pristojan. Besprijekornih manira." "Pazite kuda plovite, gospoĎice PriĎe, po pramcu i krmi, pazite na

brzake i grebene. Što kaţete, da sada zaključamo i zaključimo jedan loš dan?" "Da, bilo je prilično dosadno. Ugasit ću svjetlo i uključiti telefonsku sekretaricu." Nestala je u straţnjoj prostoriji. Zaključao sam prednja vrata i počeo brojiti novac. Osjetio sam kako mi se diţu dlačice na vratu. Okrenuo sam se i kroz izlog ugledao Jackieja Nevvtona kako sjedi u autu i gleda me. Bio je to neki veliki crni auto, nije bio jedan od njegovih. Za volanom je sjedio onaj njegov revolveraš. "O-o", rekao sam. GospoĎica PriĎe upitala je ulazeći: "Jeste li meni nešto rekli?" "Rekao sam kako smo dobili društvo." "O Boţe." "Nemoj ih ni pogledati, ne daj se smesti. Samo nastavi kao da ih nema i spremi se." Okrenuo sam znak na vratima, za slučaj da pomisle ući. GospoĎica PriĎe nespretno je prikupljala svoje stvari. "Spremni?" upitao sam. "Ja jesam." "Odlično.Večeras te vozim kući, i to kroz zapadni Denver. Ne pokušavaj mi proturječiti, samo kreni. Proći ćemo kurvinim sinovima pred nosom, ući u moj auto i odvesti se. Sve jasno?" "Jasno." Ugasio sam svjetla. Zazvonio je telefon. Čuo sam kako se uključuje magnetofon i počinje snimati. Ne volim automatske sekretarice, ali gospoĎica PriĎe nagovorila me na kupnju jedne, kako ni slučajno ne bismo propustili nekoga tko će nam ponuditi cijelu biblioteku. Kao i uvijek, bila je u pravu: prokleta se sprava već tri puta isplatila. "Javit ću se", rekao sam. "Ti čekaj ovdje. Ne gledaj u onu dvojicu i ne izgledaj zabrinuto. Odmah se vraćam." Dok sam stigao do ureda, poruka se prekinula. Vjerojatno Rita McKinlev otkazuje sutrašnji dogovor, pomislio sam. Premotao sam vrpcu i poslušao. Bio je to Peter. Glas mu je bio napet, uzbuĎen. "Moram vas vidjeti, odmah", rekao je. Čekao sam. Znao sam daje još bio na vezi, ali nije ništa govorio. Zvučao je kao da mu se upravo nešto dogodilo - kao onda kada se na smrt preplašio na onom parkiralištu. "O, sranje", rekao je i prekinuo vezu. Premotao sam vrpcu još jedanput i poslušao je. Nije tu bilo ništa više smisla od bilo čega što je tog dana učinio. Nisam imao blage veze gdje ţivi i kako doći do njega. Moţda Ruby zna. Namjestio sam vrpcu opet na početak, ugasio preostala svjetla i uzeo gospoĎicu PriĎe pod ruku. "Idemo."

Zaključao sam, pa smo prošli pokraj auta u kojem su čekali New-ton i njegov gorila. Revolveraš je pokrenuo motor i auto je kliznuo uz nas. Trpjet ću to još desetak sekundi, pomislio sam: onda ću nekoga morati isprašiti. Otišao sam do Rubvja. Knjiţara je bila zatvorena i zaključana. Prošao sam pokraj Harknessa, koji je takoĎer bio zatvoren. Samo je Clyde Fix još radio: sjedio je uz prozor i gledao niz ulicu kao lešinar. Zaokrenuli smo za ugao prema malom parkiralištu gdje su svi iz Ulice knjiţara drţali automobile. Svjetla revolveraševa auta prešla su preko nas u sporom luku. Otvorio sam vrata gospoĎici PriĎe, pa se vratio do revolveraševa auta, koji je čekao upaljenog motora. Pokucao sam na prozor. Jackie je malo spustio staklo. "Toliko za večeras, Newton. Ako ti večeras još jedanput vidim njušku, bit će gadno." "Je 1' baš tako?" rekao je revolveraš. Nastavio sam gledati Jackieja. "Govori li ovaj tip naš jezik? Ne miči ruke s volana, sroljo; samo dotakni pištolj i gotov si." Uslijedila je duga i uznemirujuća tišina. Revolveraševe šake stiskale su upravljač. "Reći ću ti nešto, Newton, a isto vrijedi i za tebe, Anton. Ţelite li proslaviti sljedeći roĎendan, ne zajebavajte se sa mnom. Treba li to prevesti na mongoloidni, Jackie, da i ovaj gorila to shvati? Ne... zajebavajte... se... sa... mnom." "Gadan tip, " rekao je revolveraš. "Sredit ću ja tebe, gadni tipu." "Ne bi ti sredio ni moju mamu. A sada vozite ovaj krš niz ulicu." Jackie se trudio izgledati kao da se dobro zabavlja, ali nije išlo. Zatvorio je prozor, pokazao prstom i auto se pokrenuo. Gledao sam kako odlaze i ponovno pomislio na Vinnieja Marranzina. Gledao sam niz praznu ulicu, dugo nakon što su otišli. Još jedan dan u Ulici knjiţara. 27 Sljedeći je dan počeo kao i svi ostali. Kako će završiti, to je već sasvim druga priča. Obišao sam nekoliko knjiţara i nisam našao ništa zanimljivo. Cijeli je dan prolazio u iščekivanju susreta s Ritom McKinlev. Bio sam kao na iglama, nervozan, pomalo zabrinut i na neki poseban način uzbuĎen. Rano sam ručao s Hennessevjem, pa smo još malo pretresali slučaj Westfall. Hennessevju se Rita McKinley svidjela i bio je sklon povjerovati svemu što mu je rekla. Čini se da je trenutni stav policije kako je neki sitni lupeţ ubio Bobbvja Westfalla, te da su male šanse za njegovo uhićenje, osim ako ga se ne pokupi zbog nečeg drugog, pa sve prizna. "Dobro, Neal", rekao sam, a on me pogledao preko svog kilogramskog sendviča i odlučio više ne govoriti o tome.

Trebalo je nekako ubiti vrijeme, a u knjiţaru mi se nije išlo. Nazvao sam gospoĎicu PriĎe i rekao joj kako ću otići malo dalje na zapad i da me vjerojatno neće vidjeti do sutra. "To se neće svidjeti Peteru", rekla je. "Bio je ovdje maloprije i traţio vas. Prilično ga je razočaralo kad vas nije našao. Rekla sam mu da navrati u vrijeme zatvaranja, jer ste tada uvijek tu." "Pa, večeras neće biti tako. Je li rekao što hoće?" "Ne, ali potrudio se pokazati da je hitno." "Kada doĎe, vidi što ţeli. Jučer mi je spominjao neke prilično dobre knjige koje ţeli prodati. Ako mu treba novac, daj mu nešto. Daj mu i par stotina, ako bude potrebno. Napiši mu ček za banku prekoputa i reci mu da ću ja sve dovršiti sutra." "Dobro, u redu, ali mislim da se radi o nečem drugom. Nije imao nikakve knjige sa sobom, a novac nije ni spominjao." "Dobro, ako baš doĎe do najgoreg, neka me nazove gore kod Rite McKinlev. I još nešto. Nazovi svog prijatelja Harknessa i reci mu da ćeš sama zatvarati večeras. Isto reci Rubvju i Neffu." "Bit će sve u redu, gospodine Janeway." "Dobro me slušaj: učini kako sam ti rekao. Nema goreg vremena za ţenu koja sama radi u dućanu. Samo se pobrini neka svi oko tebe znaju da ćeš sama zatvarati večeras. Tako će pripaziti na tebe." Uzdahnula je onako ţenski nestrpljivo. "GospoĎice PriĎe? Slušate li vi mene?" "Da, gospodine Janeway." "Učinite to." "Da, gospodine Janeway." Odlučio sam malo pročešljati zapadni Denver, obraditi Golden i Morrison, pa samo nastaviti prema Riti McKinlev kasnije poslije podne. Iz nekih razloga zapadni Denver nije dobro područje za lov na knjige. Ima nekoliko staretinarnica, ali ništa čime bi se mogao pohvaliti, a Golden je čista nula. Morrison je zanimljiv planinski gradić, prepun antikvarijata gdje se u moru smeća zna pronaći kakav dragulj. Na kraju svega nisam se baš proslavio: potrošio sam cijeli dan na desetak knjiga od kojih nijedna nije previše obećavala. Ima takvih dana. Već se smračilo kada sam se odvezao uzbrdo prema Riti McKinlev. Sat u autu pokazivao je 4:53. Bilo je to nešto kasnije nego što sam namjeravao - primijetio sam nešto u Evergreenu, a znate kako to ide kad ste u potrazi za knjigama. Vrata imanja bila su otvorena, pa sam nastavio voziti. Radila je kada sam stigao: u vrtu je gorjela vatra, a oko nje bile su hrpe smeća koje je palila. Bilo je prohladno. Imala je na sebi izblijedjele traperice, crvenu flanelsku košulju i teţak kaput. Kuća se smjestila na vrhu breţuljka, veliko kameno zdanje okrenuto je na istok, prema Denveru. Grad se nije mogao vidjeti, ali to nije

umanjivalo ljepotu pogleda. GospoĎica McKinlev mahnula mi je dok sam ulazio u vrt. Parkirao sam pokraj njezina automobila, običnog četiri godine starog Dodgea. Izdaleka je izgledala jako mlada, privid koji je nestajao kako sam joj se pribliţavao. Bila je jedna od onih ţena koje se s godinama proljepšavaju. Obarat će s nogu u četrdesetima, za otprilike šest godina. Izgovorili smo uobičajene pozdrave, a ja sam se ispričao što smetam. Odmahnula je rukom i uvela me u kuću. "Knjige su posvuda", rekla je. "Trebalo bi vam jako puno vremena da ih sve vidite. Moţda biste se trebali ograničiti samo na veliku sobu." U kući se osjećao miris plijesni, baš kao da je bila zatvorena šest mjeseci. Dnevna soba bila je dugačka, imala je kamin i visoki strop. U njoj je bila golema slika kita, baš ona koju je Rockwell Kent naslikao 1930. godine za naslovnicu Moby Dicka. Bilo je tu još različitih kitova - figurica po policama, slika na zidovima, fotografija. Iznad kamina bila je uvećana fotografija čovjeka koji stoji sam na krmi glisera. U pozadini je bio neki veći brod okrenut prema njemu. Shvatio sam o čemu se radi: netko iz Greenpeacea ubacio se izmeĎu kita koji se na fotografiji ne vidi i modernog kitolovca. Nije bilo puno knjiga u dnevnoj sobi, a nisu ni bile nešto posebno, "samo ono što čitam". Prave stvari bile su dvije sobe dalje. Cijeli je istočni zid bio u staklu. Teške zavjese bile su razmaknute, vjerojatno ih navlači ujutro, radi zaštite knjiga od sunca. Svi su ostali zidovi bili prekriveni knjigama. "Prije nego što počnete, zvali su vas telefonom prije deset minuta. Mogla bi biti vaša prodavačica. Zvučala je prilično zbunjeno. Evo, dio je snimljen." Uključila je mali kasetofon. Prvo što sam čuo bio je Peterov glas. Počinjao je usred rečenice, kao da je počeo govoriti još dok se vrtjela snimljena poruka. Nisam mogao shvatiti što kaţe, ali glas je bio na rubu panike. Okrenuo se od telefona i čula se zbrka glasova. Ţenski je glas rekao: "Pusti mene da govorim, Peter... Peter, daj mi tu slušalicu... Peter, odmah mije daj." Čuo se udarac, nešto je kliknulo i gospoĎica PriĎe je rekla: "Gospodine Janeway, jeste li tamo? Halo?" Zatim se nešto tiše čulo kako kaţe: "Peter, nema nikoga na vezi, jesi li siguran da si okrenuo dobar broj?" Na to je Peter zavrištao, doslovno zavrištao: "To je jebena automatska sekretarica!" Još je nešto vikao, ali nije se dalo razabrati što. Oboje su govorili još desetak sekundi; zatim je gospoĎica PriĎe uzela slušalicu i tiho rekla: "Netko je upravo ušao, oprostite... javit ću se kasnije." Veza se prekinula. "Svakakve vi ljude poznajete, gospodine Janeway", rekla je gospoĎica McKinlev. "Nije mi jasno što se tamo zbivalo." "Mislim da biste ih trebali

nazvati." Izišla je iz sobe da mogu telefonirati. Zvonilo je i zvonilo. Sat na zidu pokazivao je pet i dvadeset pet: knjiţara je bila zatvorena već dvadeset pet minuta. Sjeo sam i zabuljio se u telefon. GospoĎica McKinlev provirila je unutra. "Sve u redu?" "Ne znam. Mogu li još jedanput čuti onu snimku?" Na vrpci nije bilo ništa više od onoga što sam čuo i prvi put. Nazvao sam Seals & Neff. Ruby je odmah digao slušalicu. "Hej, Ruby, Janeway ovdje. Slušaj, moţeš li odšetati do moje knjiţare i provjeriti kako tamo stoje stvari?" "Naravno. Što nije u redu?" "Peter je maloprije bio tamo. Plašim se da ne gnjavi gospoĎicu PriĎe." "Nema problema... daj mi broj na koji ću te nazvati... čujemo se brzo." Spustio sam slušalicu, sjeo i čekao. "Jeste li za kavu?" upitala je gospoĎica McKinlev. "A imam i viskija, ako ste za piće." "Kad bolje razmislim, baš je pravo vrijeme za piće." "Kako ga ţelite?" "Čistog." Vratila se s pićem baš kada je nazvao Ruby. Pokazala mi je na telefon, da se javim, što sam i učinio. Ruby je rekao: "Meni sve izgleda tip-top, doktore J. Sve zaključano i mirno, samo gore noćna svjetla." "Provjerio si vrata?" "I jedna i druga. Otišao sam i straga, drmnuo prozore, otpjevao nekoliko borbenih pjesama kroz ključanicu. Nema tamo nikoga, doktore J. Što god da je spopalo Petera, ona je to sredila i pomela ga van." "Dobro", rekao sam ne baš uvjeren u to. "Hvala, Ruby." Pogledao sam gospoĎicu McKinley. "Stvarno čudno." "Najvjerojatnije postoji neko jednostavno objašnjenje." "Da... ali mislio sam kako će se ona opet javiti." "Moţda je zaboravila. Rekla je da je netko ušao. Bilo kako bilo, sada ne moţete ništa učiniti. Osim onoga zbog čega ste došli." 28 Sve što je Julian Lambert rekao o njezinim knjigama bila je istina, ali čak ni to ne moţe vas pripremiti na sve što vas tamo čeka. Tako mnogo senzacionalnih knjiga ne viĎa se na jednom mjestu. Sve su to bili romani, tiskani od sredine devetnaestog stoljeća, svi u savršenom

stanju. Morate biti iskusan knjiţar da biste znali procijeniti što je to savršen primjerak od prije pedeset godina. Ne izgleda sasvim novo izgleda krasno, poput stare, nikad otvorene knjige. Dobijete osjećaj da drţite nešto što ljudska ruka još nije drţala. Bilo je u toj sobi knjiga za koje sam znao kako ih nitko u posljednjih pedeset godina nije vidio u tako dobrom stanju. Imala je policu punu Jacka Londona u šuškavim ovicima izdanog prije 1910. godine. Imala je knjiţicu pjesama kojom je Ernest Hemingway ušao u knjiţevni svijet. Imala je primjerak Kima, koji je pripadao Marku Tvvainu, potpisan kada je Kipling susreo Clemensa23 1907. godine. Bilo je tako mnogo potpisanih knjiga, varijacija, unikata, knjiga s neobičnim dodacima, iz osobnih zbirki pisaca, pisama, rukopisa, stvari pokraj kojih obična prva izdanja izgledaju nezanimljivo i trivijalno. Imala je kao iz tiskare nove primjerke knjige Pogledaj dom svoj, anĎele, pa Steinbeckov prvi, uţasno napisan, ali rijedak roman Zlatni vrč. Nakon nekog vremena postalo je besmisleno: sve same velike, rijetke, prekrasne stvari. Kada sam naletio na Moby Dicka s Melvilleovom posvetom velikom prijatelju Hawthorneu, koji je knjigu dodatno obogatio vlastoručnim bilješkama, čuo sam kako dugi glasni uzdah ispunjava sobu. Trenutak kasnije shvatio sam da sam ga ja ispustio. Zazvonio je telefon i pomislio sam na gospoĎicu PriĎe. Čuo sam kako se uključuje snimanje, a zatim poruku Rite McKinlev koju sam u posljednje vrijeme tako često slušao. Nakon signala muški glas je rekao: "Rita, Paul je... nazovi me kad stigneš." Odmah je opet zazvonilo. Poruka se odvrtjela, a novi glas je rekao: "George Butler 23 Clemens je pravo Tlvainovo prezime. Treći iz New Yorka. Odlučio sam kupiti četiri knjige o kojima smo jučer razgovarali. Moţete li mi ih, molim vas, poslati s računom što prije." Naravno da sam znao tko je George Butler Treći. ViĎao sam stalno njegove hvalisave oglase u AB-u. "Gospodin George Butler Treći objavljuje svijetu kako je postao ponosni vlasnik..." Takve stvari. George Butler bio je jedan od takozvanih velikih igrača u svijetu knjiga. Čitate njegove oglase i jasno vam je da on ni hlače ne oblači poput običnog čovjeka, on se uzdigne i upusti u njih objema nogama odjednom. Pitao sam se bez koje to četiri knjige George Butler više ne moţe ţivjeti i koliko će ga to koštati. Deset tisuća? Dvadeset? Tek uobičajeni posao za gospoĎicu McKinlev, koja sasvim sigurno posluje na visokoj nozi iz svoje kule od slonovače na vrhu brda. Uzdahnuo sam i nazvao gospoĎicu PriĎe kući. Nije bila ondje. Pogledao sam još neke knjige. Pregledao sam gotovo cijeli kraći zid,

ostali su mi još jedan dugi i još jedan kratki slijeva. Zavrtjelo mi se u glavi, kao pijancu koji je upravo stigao s trotjedne zabave. Prebogata je bila ta njezina gozba od knjiga i odlučio sam odustati. Ustao sam, protegnuo se i krenuo prema vratima. U kući se ništa nije čulo osim starog sata koji je kuckao u predsoblju. Na njemu je bilo osam i trideset. Prošao sam kroz mračni hodnik, privučen svjetlom na njegovu kraju. Kada sam ušao u kuhinju vidio sam da je postavila stol za dvoje. Nisam je odmah ugledao. Stajala je pokraj staklenih vrata, savršeno mirna, izgubljena u mislima, gledajući u noć. Nakašljao sam se. Okrenula se. U njezinim se očima vidio zamišljen, osamljen, gotovo tuţan izraz. Jednostavno ga morate nazvati ogledalom duše. Nestao je u trenu i zamijenila ga je maska. Izgledala je iznenaĎeno, kao da je zaboravila na mene. "Pa, gospodine Janeway, već ste gotovi?" "Dajte mi još jedan tjedan i moţda ću tek početi." Nije rekla ništa. "Mislio sam kako ću nešto kupiti", rekao sam. "Mislim da sam se htio praviti vaţan. Ali moram vam priznati, jednostavno ne znam gdje bih počeo." "Obično tako djeluje na ljude. Previše odjednom." "Nadam se da imate dobru zaštitu kada vas nema mjesecima." "Zaključam sva vrata." "Zar nemate nekakav alarm?" Odmahnula je glavom. "Mislite li da bih trebala?" "Naravno, i naoruţanog čuvara, reflektore, sirene i opake pse. Ja bih osobno još iskopao kanal oko kuće i napunio ga krokodilima. To sve samo za početak." "Da, ali nije nimalo zabavno imati nešto što treba tako čuvati... čovjek postane opsjednut." "Postoji razlika izmeĎu opsjednutosti i zdravog razuma. Kako bi vam se svidjelo vratiti se jednog dana i ne naći sve te knjige?" "Ipak su to samo knjige. Nabavila bih nove." Na to nisam imao odgovor. "Volim ovaj posao, ali ne bavim se njime zbog novca. Ako ih ja ne dobijem, dobit će ih netko drugi. Sve dok su cijele, nema velike štete." "Ne vjerujem vam ni riječ. Ja bih u toj sobi mogao provesti cijeli tjedan bez vode, hrane i zraka." "Govoreći o hrani i vodi, pripremila sam nešto za jelo. Nadam se da nemate ništa protiv voća i povrća. Pokušavam više ne jesti meso." Bilo je to neko istočnjačko jelo, vrlo ukusno, s orasima i brokula-ma i mladim lukom zapečenima pod zlatnom hrskavom koricom. Imala je dobro vino i čokoladni kolač za desert. Razgovarali smo dok smo jeli. Ostavljala se mesa zbog oba

uobičajena razloga: zdravstvenog i političkog. Pripadala je Zelenima, ali to sam već pogodio. Nisam vjerovao u mogućnosti pojedinca da nešto učini u vezi s tim. To ju je narogušilo, pa je rekla: "Sve dok tako mislite, za mene ste neprijatelj. Jedino pojedinac moţe nešto promijeniti." Ne vjerujem u to, ali nisam je htio ljutiti. Bilo mi je stalo do nje, iznenadno, zaista stalo, i draţe bi mi bilo uvesti razgovor u manje opasne vode. Rekao sam, a to sam i mislio, kako se slaţem s većinom njezinih političkih ideja, ali jednostavno ne vjerujem da se mogu ostvariti na njezin način. Blijedo me pogledala. "Ne znam gdje bih vas smjestila, Jane-way." "Onda smo isti, jer ni ja ne znam gdje bih s vama." "Ne znam jeste li pjesnik ili razbojnik." Na to sam se nasmijao: jednostavno sam morao. Mahala je glavom, nimalo zadovoljna. "Što radite ljeti?" upitao sam. "Putujem. A vi?" "Isto što i inače. Traţim knjige. Traţite li ih i vi ljeti, po dalekim i egzotičnim mjestima?" "Ljeti uopće ne mislim na knjige. Iz sasvim praktičnih razloga ne radim od svibnja do rujna. Ljeti i ne čitam knjige." "Recimo, prvog svibnja nazove vas neki tip iz Novog Meksika, pa kaţe da ima deset tisuća savršenih knjiga na prodaju po povoljnoj cijeni?" "Kaţem mu neka se javi nekom drugom. Mogu ga uputiti na vas, ako hoćete." "Ostavljate dojam kako vam nije previše stalo." "Stalo mije. Ova je zbirka prikupljena paţljivo i s puno njeţnosti i ljubavi, dakle stalo mi je do nje. Ali nije mi najvaţnija na svijetu." "Nego što?" "Mislim da vam još ne mogu odgovoriti na to pitanje. Za sada, to vas se ne tiče." Nakratko smo jeli u tišini. Onda je rekla: "Obzirnost mi nije jača strana. Da ste još uvijek policajac, valjda bih vam morala reći, zar ne? Moţete saznati, ako baš ţelite: rekla sam vašem prijatelju Hennessevju." "Neću ga pitati." "Dobro. Osim toga, nije ništa vaţno. Ja sam samo... povučena. Vaţnija mi je moja privatnost od bilo čega drugog, osim slobode." "Hej." Podigao sam obje ruke u znak šaljive predaje. Opet je zazvonio telefon i uključilo se snimanje. Još jedan trgovac knjigama, iz San Francisca, koji je pitao ima li prvo izdanje Fantoma u operi. Znao sam da ga ima: vidio sam ga dok sam razgledavao onaj kraći zid. "Spojili ste telefon sa zvučnicima po cijeloj kući?" upitao sam. Kimnula je. "Na taj način odvajam ţito od kukolja. Automatska

sekretarica štiti me od svijeta; zvučnici će mi prenijeti ako je to netko kome se ţelim javiti. Ali nikada ne zove netko kome se poţelim javiti odmah." "Pa čak ni Georgeu Butleru Trećem", kao začuĎeno sam upitao. "George je priličan gnjavator. Ne znam zašto uopće radim s njim." "Znate li što bih volio imati?" iznenada sam rekao. "Vašeg Steinbecka, onog s nacrtanim penisom." Nasmijala se, i to po prvi put. "Tom Joad na cesti. To mi je jedna od najdraţih knjiga. Izuzetno skup primjerak." Grlo mi se stisnulo. "Koliko skup?" "Čim pitate za cijenu znači da si to ne moţete priuštiti. Nemojte misliti kako morate nešto kupiti. Ne naplaćujem ulaznicu gostima." Izvadio sam čekovnu knjiţicu i lagano lupkao po stolu. Oči su joj se suzile, a lice otvrdlo. "Tisuću petsto", rekla je. Čvor u grlu još je narastao, ali počeo sam pisati ček. "Neka bude tisuću dvjesto", rekla je. "Obično ne traţim i ne dajem popuste, ali ovaj put hoću. Naslovite ga na Greenpeace." Zatreptao sam. "Greenpeace?" "Trebam li vam to slovkati?" "Greenpeace", tupo sam rekao. "Greenpeace mi svako jutro daje razlog za ustajanje." Dao sam joj ček. "Mislim kako vi svakog jutra imate barem tisuću dobrih razloga za ustajanje, gospoĎice McKinlev." Zacrvenjela se na te riječi. Stvarno zacrvenjela. Osjetio sam kako i moji obrazi bride. Već dugo nisam pokušao udijeliti sličan kompliment. "Dakle," rekla je, točeći još kave, "upravo ste kupili prvu stvarno lijepu knjigu po maloprodajnoj cijeni. Što ćete učiniti s njom?" "Prodat ću je." "Blago vama. Mislite kako se na njoj moţe zaraditi?" "Kod takvih stvari uvijek se moţe zaraditi." "Znate, gospodine Janeway, ja stvarno mislim da ćete postati dobar knjiţar. Već znate ono za što drugima trebaju godine da nauče." "A to bi bilo..." "Kupite li nešto jedinstveno, makar platili dvostruko više nego što vrijedi, obavili ste dobar posao. Meni je dugo trebalo dok to nisam shvatila. George Butler još nije shvatio. Sada radim isključivo na taj način." "Lijepo je to kada imate dovoljno duboke dţepove." "To olakšava stvari. U poslu s knjigama teško se počinje od nule." "Pričajte mi o tome." Molim vas, pričajte mi o tome, pomislio sam. Nismo se nimalo ţurili, vodeći taj beskrajni idi-mi-doĎi-mi razgovor. Trebao sam pukotinu, mjesto gdje bih mogao napasti zid koji je sagradila oko sebe.

Imao sam osjećaj da ako odem ne otkrivši to mjesto, novu priliku više nikad neću dobiti. Nešto se zbivalo medu nama, nešto dobro, ali ne sasvim dobro. Nikako nisam uspijevo pohvatati konce. Znao sam da je zanimam, ali neće ništa pitati: kada je odbila govoriti o sebi, oduzela si je pravo na to. Vidio sam, ako se išta moţe pomaknuti, morat ću ja biti taj koji će početi. Polako sam naveo razgovor na svoje djetinjstvo. Slušala je sa zanimanjem i ohrabrivala me da nastavim. Postajalo je vrlo osobno. Najednom sam joj pričao stvari koje nikad nisam nikome ispričao. Za početak, o svom nesretnom porijeklu. Otac mi je odvjetnik čijim imenom počinje naziv ureda u Sedamnaestoj ulici koji se sastoji od pet prezimena. U dobrim godinama zaraĎuje pola milijuna dolara, a loših se više i ne sjeća. Nema šanse da išta od toga ja naslijedim - sa starim ne razgovaram već petnaest godina, a ni prije toga nismo bili bliski. Larry Janeway inače nije ljubitelj bliskosti. Ukratko, dostojanstven čovjek. Na sudu je poznat po ponosnom stavu i dostojanstvenom drţanju. Jednom, pričaju ljudi, to je dostojanstvo malo poljuljano i ljubakanje s izvjesnom zaista spektakularnom ţenom prije trideset sedam godina dovelo je do... mene. Sjedim ja tako slomljena srca. Pogledam na svoje roditelje i na jednoj strani vidim hladnu aroganciju i odbacivanje, na drugoj lakoumnost i ludilo. Svi su Libertvjevi bili ludi, a Jeannie, moja majka, imala je to i napismeno. Mislim kako zbog Jeannie ne vjerujem zgodnim ţenama. Uvijek ću prije izabrati mozak, srce ili duhovitost, nego ljepotu. Stvarno je nevjerojatno kako sam preţivio sve njihove pokušaje da me slude, kako sam, usprkos svemu, ispao tako zdrav i normalan. Tako prokleto potpuno normalan. "Pa, prokleto potpuno normalan, na neki način", rekla je bez osmijeha. "Ma nemoj? A koliko si ti prokleto potpuno normalna?" "Prilično prokleto normalna." Iznenada se nasmijala, zakikotala kao šiparica, i to joj je obasjalo lice i pomladilo ga. "Dakle, to je nešto najpametnije što sam izgovorila ovog tjedna", rekla je, pa smo se oboje nasmijali. Pitao sam se je li to prolaz koji sam traţio, ali odgovor je naginjao negativnom. Slušat će ona zainteresirano sve što se odlučim ispričati i opet neće ništa pitati. Nikada mi nisu išli monolozi, ali davao sam sve od sebe. Pričao sam joj o Sjevernoj gimnaziji, o odrastanju u bazenu prepunom morskih pasa. "Ako u meni ima razbojnika, mislim da je tamo nastao." Odakle je stigao pjesnik, ako ga uopće igdje ima, još se ne zna. "Kasno je", rekla je. Je li to bio drugi ţuti karton? Iz glasa joj se nije dalo ništa odgonetnuti.

Drski napad bilo je posljednje preostalo oruţje u Janewayevu arsenalu. "Hej, opusti se malo. Zašto ne odškrineš ta vrata, barem malo, tek toliko da vidiš što ima na drugoj strani?" "Znam što je na drugoj strani. Nisam baš provela ţivot u samostanu." "Daj, skratimo cijelu priču, Rita. Večera u petak, pa obilazak veselog noćnog Denvera?" "Ne. Nisam u tom filmu, gospodine Janeway." "Onda ću iznajmiti frak i moţemo u hotel Normandy. Mogu ja i to." "Ne bi išlo." "A da razmisliš o tomu cijelih trideset sekundi?" Odmahnula je glavom. "Znam sjajan restoran u kojem nemaju ništa osim brokula. Odvest ću te na doručak. Palačinke od brokula, najbolje u gradu. Vozit ćemo se autobusom uz rijeku. Utrkivati se brodićima niz brzake. Prošetati niz Sedamnaestu ulicu i plaziti jezik ispred ureda mog starog. Zaboraviti na knjige i zločine i sve drugo barem nekoliko sati. Što kaţeš na sve to?" "Ne", rekla je odlučno. "Znao sam da ćemo se sloţiti." Uputila mi je dugi hladni pogled. "Navaljujete, gospodine Jane-way. Ne ţelim biti nepristojna." "Samo izvolite, budite nepristojni. Imam ja debelu koţu, preţivjet ću. Nisam tip koji će napraviti harakiri. A kad smo već nepristojni, pitat ću vas nešto. Plašite li se da bih krenuo na ribu vilicom za salatu? Ili postoji pravilo da veliki dečki i cure iz svijeta knjiga ne gube vrijeme sa sitnim ribama." "Nemojte biti zli, gospodine." "Samo pokušavam razumjeti vas." "Onda prestanite pokušavati. Vrlo je jednostavno. Ne ţelim vezu." "A mislite kako bi vas poznanstvo sa mnom nekako vezalo?" "Upravo to mislim." "Kako, za ime Boga?" "Što mislite? Kako se inače vezuju muškarci i ţene?" Naslonio sam se i paţljivo je pogledao. "Pa, to je prilično jaka izjava." "To je puno više nego što sam htjela reći." "Što tu ima loše? Oko toga se svijet okreće. Ako se dogodi, dogodilo se." "Neće se dogoditi, gospodine Janeway, to vam mogu obećati." Sjedila je ukočeno do tada: sada se opustila; naslonila se i polako izdahnula. "Nisam uopće ţeljela da doĎete. Znate to." "Pustite tu priču. Vi ste mene nazvali, sjećate se?" "Ne znam zašto sam to učinila." "Znate, dobro znate, ali ne ţelite reći." "Nema se što reći. Tu ste, zar ne? Prestanite analizirati svaku

prokletu sitnicu. Tu ste, znači da sam vas htjela vidjeti. Što ne znači da ću vas pustiti u svoj ţivot. Oprostite na nepristojnosti, gospodine Janeway, ali dobili ste što ste traţili." Nešto se čudno dogodilo: ruke su joj se počele tresti. Nestalo joj je riječi, pa je posegnula za hrpom novina i uzela ONO staro izdanje. "Nikada ne otkazujem pretplatu dok me nema. Plaćam jednom dječaku da mi svaki dan donosi poštu i novine. Trebala bih otkazati pretplatu, ali to ne činim. Volim znati što se dogaĎalo dok me nije bilo. A na ovo sam naletjela jutros." Tekst je bio nešto drugačiji od onog koji sam ja pročitao. Naslov je glasio POLICAJAC OPTUŢEN ZA BRUTALNOST. Prebacili su moju sliku na prvu stranicu za večernje izdanje. Moje vlastito lice buljilo je u mene sa stola sijevajući pogledom na stari gnjevni svijet oko sebe. "To mi je šećer na kraju?" Samo me pogledala. "GospoĎice McKinlev, potrošio sam već brdo sjajnih dosjetki na vas. Počinjem misliti kako uopće nemate smisla za šalu." Opet nije ništa rekla. Njezine su oči prţile moje kao dva mala sunca. "Ţelite li moţda čuti moje mišljenje o tome? Zanima li vas?" "Ne znam što ţelim." "Ovo je moje mišljenje. Ne vjerujte svemu što pročitate." "I to je sve?" "Recite mi što vas zanima i dat ću sve od sebe da vam odgovorim. Mislim, pročitali ste to još jutros, zar ne? Imali ste sasvim dovoljno vremena za otkazivanje poziva, ali niste to učinili, je li tako?" Nije skidala oči s mojeg lica. Odmahnula je glavom jedva primjetnim pokretom. "Pa čak i kada sam došao, mogli ste me brzo otpremiti. AJi ni to niste učinili. Ponudili ste me pićem, pustili da razgledam i na kraju počastili večerom. Što bih ja trebao misliti nakon toga?" Nije ništa ni rekla ni učinila. "Idem", rekao sam. Ustao sam i zastao na trenutak, s rukama na naslonu stolice. Gledali smo jedno drugo. Lice joj je bilo poput zida. Nije ništa rekla. Otišao sam do vrata i osvrnuo se. Kakav veličanstven odlazak, pomislio sam: nestajat ću polako poput kakvog blesavog junaka kaubojskog filma. U dvorištu sam opet pogledao iza sebe. Stajala je na vratima, obris sa ţutim svjetlom u pozadini. Veselo sam joj mahnuo. Idi dovraga, pomislio sam. Zatim sam pomislio, ne moţeš tek tako otići, isuviše je vaţno; ne čini to. Ono što kaţeš i napraviš u ovoj minuti odredit će kamo će ti ţivot krenuti od danas, pomislio sam. Otvorio sam vrata auta, zakoračio unutra i nagnuo se kroz prozor. Progovorio sam glasno i zvonko, čulo me se na cijelom brijegu. "U novinama je njegova priča. U slučaju da vas zanima, evo moje. Tip je ubojica. Već dvije godine pokušavam to dokazati. Mislim kako mi

se sve na kraju zgadilo. Silovao je ţenu i ubio boga u njoj, pa se vratio na bis. Ali zatekao je mene. Sto se brutalnosti tiče, zaboravite na to - dovoljno je snaţan da se brine o sebi. Kada kaţe kako sam ga tukao dok je bio vezan lisicama, laţe. Skinuo sam mu lisice i pošteno smo se tukli. I to je sve, sada idem kući." Vozio sam se nizbrdo osjećajući se potišteno. Ali negdje ispod krio se neki čudno dobar osjećaj, neka radost, i sve skupa bila je neopisiva mješavina. Ne znam što se zbiva, ali znam da je nešto veliko. O, kako veliko. Zar je moguće da sam proţivio trideset šest godina a nikada nisam osjetio nešto takvo? Zaustavio sam se uz rub ceste nekoliko kilometara od njezine kuće i borio se protiv ţelje za povratkom. Ja sam pobijedio... bod za dobru procjenu. Nazvat ću je sutra ujutro. Nazvat će ona mene. Pronaći ćemo neki način da nadiĎemo poteškoće zbog njezina bogatstva i stručnosti i moje prijeke naravi. Bilo kako bilo, nije gotovo. To je jedino sigurno u ovom nesigurnom svijetu. 29 Stigao sam do knjiţare oko petnaest minuta nakon ponoći. Ulica je bila pusta, samo se u daljini čula sirena Hitne pomoći: uvod u još jednu dugu noć na Istočnom Colfaxu. Gurnuo sam Steinbecka pod ruku i otključao vrata. Zrak je bio ustajao, neki ruţni ponoćni miris. Zaključao sam, stavio knjigu na pult i sjeo za blagajnu gledajući u nju. Otvorio sam je i pogledao crteţ koji je Steinbeck nacrtao prije toliko godina, u vrijeme slave i novca, kada je bio na vrhuncu i pisao najbolje. "12. svibnja, 1940. godine: Tom Joad na cesti." Nagrada, da, netko bi rekao i mala pobjeda, ali bez okusa pobjede. Moţete je dobiti natrag, gospoĎice Rita, čujete li me? Uzmite prokletu stvar. Samo trebate zatraţiti. Izrezao sam komadić plastičnog ovoja i njime omotao knjigu. Mekanom olovkom napisao sam novu cijenu, dvije tisuće, i zaključao knjigu u staklenu vitrinu kao savršen glavni izloţak. Zazvonio je telefon. Nije moguće, pomislio sam. Gledao sam ga dok je zvonio tri puta, pa podigao slušalicu i rekao halo. "Znala sam da ćeš biti tamo", rekla je. "S godinama postaješ sve pametnija." "I meni se nešto slično dogodilo, ne tako davno. Kada nabaviš prvu stvarno vrijednu knjigu, ţeliš je odmah vidjeti na njezinu pravom mjestu. Čak i u ponoć." "Samo da se zna, izgleda bajno." "Smiješ joj se diviti jedan sat. Nakon toga više nije pristojno." Uslijedila je duga stanka, nešto o čemu sam počeo misliti kao o

Ritinu vremenu. Zatim je rekla: "Nazvala sam jer ti nešto ţelim reći, ali ne znam kako." "Moţemo se igrati pogaĎanja. Je li to ţivotinja, biljka ili mineral?" "Ţivotinja", rekla je. Glas joj je bio dubok, puten. "Tako sam nekako i mislio." Nova stanka. Nisam smislio ništa pametnije od novog duhovitog pokušaja. "Hoda li na dvije noge, na četiri ili gmiţe?" "Nije mi lako", rekla je. "Znam da misliš kako se igram tobom, ali nije tako. Samo što ponekad nisam dosljedna." "Hej, da mi treba dosljednost, nabavio bih robota. Dakle, šalješ različite poruke. Tako to ide u komediji ţivota." "Ljut si." "Samo zbunjen, gospoĎice McKinlev. Prvo mi kaţeš, da se tako izrazim, dabogda nogu slomio i oslijepio. Zatim me pozoveš k sebi. Posluţiš mi večeru, ali kad te pozovem na izlazak, odbiješ me kao da sam koljač iz Auschvvitza. A već si pročitala one novine i saznala kako koljem što stignem iz zabave i je li te to zabrinulo? Ma kakvi! Drago mi je jedino što sam vidio sve one knjige." Uslijedila je, naravno, prilična stanka: barem deset sekundi. Palo mije napamet zazviţdati Vrijeme je na mojoj strani, ali odustao sam. "Čudna si ti ptica, Janeway", rekla je. "Da, čaroban kao sam vrag, to mi moraš priznati." "Da", rekla je, a meni se grlo opet počelo stezati i nadao sam se kako ću privesti razgovor kraju prije nego što počnem kreketati. "Imam mračnu tajnu", rekla je. "Ako ti je otkrijem, hoćeš li mi obećati da me više nećeš zvati?" "Nikada ništa ne obećavam unaprijed. To rade samo budale i loši igrači pokera." "Mislim da ću ti ionako reći. Ne ţelim da odeš uvjeren kako sam se poigravala tobom." "Kakve će to veze imati, kad već odem?" "Već sam ti rekla, prestani analizirati svaku prokletu sitnicu. Vjeruj mi ponešto na riječ." "Riječ još nisam ni čuo." "Sasvim je jednostavno. Mrzim nasilje, a cijelog me ţivota privlače nasilni muškarci." "Stvarno zanimljivo", uspio sam reći usprkos nekoj kvrgi veličine kruške u svojem grlu. "Tako da je razlog zbog kojeg nisam htjela da doĎeš onaj isti zbog kojeg sam te na kraju pozvala. Iz istog razloga nisam otkazala nakon čitanja novina. Zbog tog razloga ne ţelim na večeru s tobom. Je liti sada jasno?" "Ne, ali nastavi. Volim ti slušati glas."

"Zračiš nasiljem. Uvijek je oko tebe. Nosiš to sa sobom kao što drugi ljudi nose aktovke. Kao da je još netko s tobom. A mene to protiv moje volje odbija." Slušao sam je kako diše. Ona kruška sada je postala grejpfrut. "S druge strane pak, padam na tipove koji ostavljaju dojam kako će učiniti bilo što, samo ako je ulog dovoljno visok." Zlobno sam se nasmijao. Imam te, pomislio sam. "Ne ţelim te više vidjeti", rekla je. "Samo sam ti htjela objasniti zašto." "Nešto mi govori da ćemo se još viĎati." "Zaručena sam, gospodine Janeway. Udajem se idućeg mjeseca." "Onda sam naišao baš u pravom trenutku." "Zbogom", rekla je i spustila slušalicu. Dovraga i bestraga, pomislio sam. Huura! pomislio sam. Hip hip hura! Zanos i očaj su dvije sestre. Nazvao sam je: javila se sekretarica. Kada sam čuo signal, zamislio sam je kako sjedi u kuhinji slušajući mi glas. Ludilo, treća sestra, preuzela je stvar u svoje ruke. Sasvim sam se pribliţio slušalici i zapjevušio u nju. "O, Riiiii-ta! Zove tajanstveni stranac. Pogodi moje ime i dobit ćeš pun kamion prvih izdanja Judith Krantz. Neee, ţao mi je, nisam George Butler Treći! Ali bio je to dobar pokušaj, nagradit ćemo ga krasnom utješnom nagradom spremljenom samo za tebe. Dva kamiona prvih izdanja Judith Krantz! Cijela će ti kuća prosvijetliti od tih lijepo obojenih uspješnica. Prijatelji će samo zinuti od zavisti—" Opet se čuo bip, na svu sreću, jer inače bih ja nastavio do zore. Spustio sam slušalicu i zagledao se u nju. Zazvoni, kurvin sine, mislio sam, ali kopile me nije poslušalo. Umire od smijeha, siguran sam. Preslaba da podigne slušalicu. Uţiva u mojim duhovitostima u samoći svoga doma. Vrag je odnio. Uhvatio sam se posla. U knjiţari se uvijek ima što raditi. Imao sam malenu zalihu lošijih prvih izdanja kojima je trebalo odrediti cijenu, pa sam počeo s tim. Zalio sam još jednom biljku gospoĎice PriĎe, pa malo listao AB. Čitao sam jedan sat. Oko dva zaspao sam u dubokoj fotelji ispod pulta. Otvorio sam oči osjećajući se više napušten nego očajan. Nije to bila bolna osamljenost nove ljubavi, bilo je to nešto dublje i stvarnije. Ulica je još bila mračna: svijet vani bio je šupalj i prazan i ništa se nije micalo. Knjiţara je bila kao grobnica: mirna, tiha, sablasna. Moţda sam sanjao. Nisam sanjao Jackieja Nevvtona već mjesecima. Moţda se sada vratio, a ja se ne mogu sjetiti. Tada sam shvatio.

Bio je to onaj ruţni miris koji sam osjetio kada sam ušao. Sada je bio jači, sazrio je i uobličio se, nekako slatkast na odvratan način. Kada provedete u odjelu za ubojstva onoliko vremena kao ja, zapamtite ga zauvijek. Miris smrti. Ustao sam i pošao straga. Miris se pojačao. Ajme, pomislio sam. Otvorio sam vrata ureda. Upalio svjetlo. Sve je izgledalo u redu. Baš kao što je Ruby rekao: tip-top. Ali miris je bio sve jači. Jedno mjesto Ruby nije mogao vidjeti - kupaonicu na drugoj strani hodnika. Nije bilo prozora, samo svjetlarnik, pa se izvana ništa ne vidi. Otvorio sam vrata. GospoĎica PriĎe buljila je u mene staklenim pogledom. Preko nje leţao je Peter, licem prema dolje. Oboje su dobili po metak u čelo. 30 Ubojica je došao baš u vrijeme zatvaranja. GospoĎica PriĎe još nije bila zaključala prednja vrata. Imao je samo jedan cilj. Novac nije ni taknuo. Sve su knjige bile na broju. Došao je ubiti. U vrijeme kada sam nazvao gospoĎicu PriĎe, oko pet i dvadest pet minuta, i ona i Peter već su vjerojatno bili deset minuta mrtvi. Ušao je na prednja vrata. Straţnja drţimo zaključana. Natjerao je gospoĎicu PriĎe da zaključa - ključeve je još stezala u ruci - i kasnije pobjegao kroz straţnja vrata. Za razliku od prednjih, koja se moraju zaključati, straţnja vrata dovoljno je zalupiti za sobom, jer imaju patent-bravu. Pištolj je najvjerojatnije bio kalibra .38. Balističari će točno utvrditi. Prvo je pucao u gospoĎicu PriĎe. Pogodio ju je u prednji dio glave, točno meĎu oči: pala je na leĎa, glave neprirodno zakrenute uza zid. Petera je bilo teţe pogoditi. Onako uspaničen, batrgao se naveliko. Jedan ga je metak promašio i probio zid. Drugi ga je pogodio. Naravno, ubojica je odnio pištolj sa sobom. Vjerojatno je imao rukavice. Nije bilo nikakvih otisaka na kvaki straţnjih vrata ili na njima samima. Na prednjim vratima je mnogo otisaka, ostavljaju ih svi kupci koji uĎu danju. Većina se neće moći identificirati. Došao je, učinio što je htio i otišao. Sve zajedno vjerojatno nije trajalo dulje od dvije minute. Bilo što drugo moglo se samo nagaĎati. Moje je mišljenje kako je Peter znao tko je ubio Bobbvja Westfalla. Došao je u knjiţaru ţeleći mi to reći, ali ubojica je bio brţi. GospoĎica PriĎe jednostavno nije imala sreće, bila je u krivo vrijeme na krivom mjestu.

Kao i uvijek, bilo je više pitanja nego odgovora. Ako je postojala veza s Westfallovim slučajem, zašto je Peter čekao mjesecima da mi kaţe? Kako je ubojica iznenada shvatio da mu je Peter prijetnja? Zašto se to dogodilo baš sada i što je to tako iznenada izazvalo? Je li se u Ballardovoj knjiţnici zaista nalazilo nešto tako vrijedno da bi netko zbog toga ubio, pa isto ponovio još dva puta? Radi li se uopće 0 Ballardovim knjigama, i ako je tako, kako je to moglo promaknuti Riti? Nešto malo - tako malo da se jedva vidi, a opet je Bobby Westfall trebao uzeti sve te knjige da bi bio siguran kako će do toga doći. Pazi na male stvari, doktore J, čuo sam kako mi govori Rubvjev glas. Baš tu lekciju čak i dobri knjiţari najteţe nauče. Pazi na male stvari - pamflete, političke spise, dokumente, knjiţice koje nemaju natpise na hrptu - i zapamti da neki pohabani komadić papira moţe donijeti više novca nego cijela u koţu uvezana knjiţnica. Nešto malo. Nešto za što znaš da je tamo, ali ne znaš gdje. Ako si Bobby Westfall, moraš uzeti sve knjige: potrgati ih na komadiće, ako treba, listati stranicu po stranicu, ako treba, razrezati korice i uvez, ako treba, sve raskupusati, odvojiti i provući komadiće kroz rezač za papir, ako treba. Ubiti ili biti ubijen, ako treba. Nešto malo 1 skriveno, moralo je biti skriveno, jer da nije bilo, bilo bi ga mnogo lakše ukrasti. Rita McKinley mogla je to lako sakriti u haljinu dok je starac išao po kavu; Bobby Westfall mogao je strpati u dţep, tako mi Boga, dok je pregledavao sve one knjige i pokušavao se odlučiti. Sve se svodilo na novac. To je pokretalo Bobbyja i Petera i sve njima slične. Novca nikada nisu imali dovoljno: novac je bio ona sila koja ih tjera naprijed. Bobby je ţelio postati ugledan knjiţar, dosta mu je bilo knjigolova. Za to treba novca. Treba još mnogo toga znanja, ukusa, oštrog oka, hrabrosti, kockarske krvi i kurvinske mašte - ali sve to ne vrijedi ništa bez novca. Moja je knjiţara postala kao bilo koje od stotina mjesta zločina na kojima sam bio. Policajci. Fotografi. Crtači skica. Mrrvozornik. Sve je bilo isto, a opet drugačije. Bio sam u onoj drugoj ulozi. Mrtva djevojka pripadala je meni. Od trenutka kada sam je našao opet sam bio policajac. Policajac bez značke. Hennessey i njegov novi partner stigli su prije zore. Spojiti Neala s Lesterom Cameronom bio je vrhunac ironije cijele priče s Jackiejem Nevvtonom, ali tajanstveni su tokovi misli Boonea Steeda. Cameron i ja nikada se nismo voljeli; za moj je ukus bio prelak na obaraču i suviše nagao, iako sam više puta slušao kako Cameron na djelu podsjeća ljude na mene. Nije mi se to sviĎalo, iako sam poštovao način na koji radi. Mislim da je bio dobar policajac, jedino kao čovjek nije mi se sviĎao. Imao je glavu na pravom mjestu, ali umjesto srca nosio je komad leda. Odbijao je ljude svojim

zapovjedničkim drţanjem, ali policijska karijera dobro mu je išla. Bili smo na istoj godini u policijskoj akademiji, nekad davno. Ni tada se nismo baš druţili. Veći dio prvog sata Hennessev, Cameron i ja sjedili smo u prednjoj prostoriji i razgovarali. Tri stara rutinera: znao sam što ţele čuti i rekao sam im sve što sam mogao. Cameron je sjedio na mojoj stolici poput velikog inkvizitora i ispaljivao neizbjeţna pitanja, a ja sam odgovarao istom brzinom. Znao sam pitanja prije nego što su bila izrečena. Ispričao sam im o gospoĎici PriĎe, odakle je došla, kada i kako. Ispričao sam im o Peteru, njegovu prijateljstvu s Bob-byjem Westfallom, koji je takoĎer ubijen. Hennessev se odmakao dok sam o tome govorio. Pogledao je malo mračnu ulicu, a kada bi nam se oči srele, okrenuo bi glavu. Čini mi se daje znao što mislim, da se kod ubojstva nikada ne smije odugovlačiti, a kamoli zaključiti da je ţrtva posve nevaţna pa se oko toga ne treba mučiti. Nikad ne znaš kada će se ubojica vratiti na bis. Razgovarali smo o gospoĎici PriĎe. Nije imala neprijatelja, rekao sam, osim ako je imala tajni ţivot koji uopće ne mogu zamisliti. Rekao sam im što mislim: da je sve povezano s Westfallom, a da je gospoĎica PriĎe nevina ţrtva. Rekao sam kako je Peter bio plah posljednjih dana, kako me panično pokušao dobiti kod Rite McKinley. Ispričao sam im sve o Riti, takoĎer, sve činjenice, sve glasine. Naknadno sam dodao kako se nedavno u blizini motao i Jackie Newton. "Ne znam", rekao sam. "Ovo ne miriše na Jackieja." "Siguran sam kako prije nisi tako mislio", rekao je Hennessev, gledajući kroz prozor. "To je bilo prije, ovo je sada." "U čemu je razlika?" upitao je Cameron. "Izljubili ste se i zauvijek pomirili?" "Nije Jackiejev način. Prvi put je sličilo na ubojstva kakva on čini, moţeš i sam provjeriti ako ţeliš znati o čemu govorim. U svemu što on radi prevladava slučajnost. Ovo nije bilo slučajno. Jackie ne najavljuje što smjera prije nego što ubije. To je moje mišljenje." "Mišljenja su kao i šupci", rekao je Cameron. "Svi ih imaju." "Ma baš zgodno, Lester", rekao sam. "To moram zapamtiti." Do tada se već razdanilo: bilo je sedam i trideset, a vijest o tragediji spustila se niz ulicu. Ljudi su se skupljali na pločniku i virili kroz prozore. "Kako se zove tip s kojim je izlazila?" upitao je Cameron. "Misliš na Jerrvja Harknessa?" "Ako je s njim izlazila, onda mislim na njega." "Ja to ne bih nazvao izlaţenjem. Odveo ju je na večeru prije par dana." "Moramo ga vidjeti. I moramo otići gore do te McKinlevjeve.

Provjeriti ima li još onu snimku, za početak. Moţda stručnjaci mogu razaznati glasove i čuti o čemu su govorili dok su govorili istovremeno. To je prvo što trebamo učiniti. Kako ću stići do nje?" "Nikako, ako se ne najaviš. Tako to ide s njom." "Pa, ovako to ide sa mnom. Samo mi daj adresu i sam ću se pobrinuti oko ulaska." "Manje ćeš se mučiti ako je nazoveš. Ne mislim da je kriva, a ti?" "Nemam pojma tko je kriv." "Lester, bila je sa mnom cijelo vrijeme." "Krivo, dečko. Bila je s tobom kada ti je pustila vrpcu za koju je rekla da je upravo snimljena. Osim toga, ne moraš povući obarač da bi nešto skrivio." Polako sam kimnuo. "To je sračunat rizik. Ako je snimka još tamo, kad je nazoveš, siguran si da će je sačuvati." "Ili spaliti." "Ili presnimiti", upao je Hennessev. "Stoje najvjerojatnije. Vratit će kasetu u kasetofon i opet je upotrijebiti. Hm, ako je nazovemo, baš je taj poziv moţe izbrisati." "O, dovraga", rekao sam, prisjećajući se. "Mislim da sam to već učinio." "Učinio što?" zlobno je upitao Cameron. "Vratio sam se oko ponoći. Nazvala me malo nakon što sam ušao. Malo smo razgovarali, pa sam ja nazvao nju. Prokletstvo, imala je uključenu sekretaricu, a ja sam govorio prilično dugo." "Koliko dugo?" "Dovoljno dugo." "O čemu si pričao?" "Same gluposti. Blesave, glupe stvari." "Ljubavne priče?" Cameron je upitao. "Kako misliš - ljubavne?" "Mislim da mojem pitanju ne treba objašnjenje. Jesi li u vezi s tom ţenom, Janeway?" "Da", rekao sam trenutak kasnije. "Mislim da jesam." "Sranje", rekao je Cameron. "Sljedeći put kada mi se svidi neka ţena, Lester, pobrinut ću se da zatraţim tvoje dopuštenje prije nego što išta poduzmem." "Trebali bismo krenuti po tu snimku," rekao je Hennessev, "prije nego što je izbriše." "Ne moţeš tamo ući bez naloga", rekao sam. "Nikako se ne moţeš prestati igrati policajca, zar ne, Janeway?" rekao je Cameron. "Moţda je vrijeme da zapamtiš tko je tko." "Pokušavam ti reći nešto što će ti koristi, samo ako zašutiš i poslušaš. Do njezine se kuće ne dolazi tako da jednostavno zakucaš na vrata. Ima tri metra visok zid i zaključan ulaz. Ako prijeĎeš zid

bez naloga, sve što je na snimci moţeš baciti kroz prozor, čak i ako naĎeš ubojičino priznanje u stihovima s priloţenim telefonskim brojem/' "To vrijedi samo u slučaju da je umiješana", rekao je Hennessev. "Ne moţemo koristiti vrpcu protiv nje, ali vraški će nam dobro doći ako je netko drugi ubojica." "Zašto se ne osigurati?" upitao sam. "To je tebi uvijek uspijevalo, zar ne, Janeway?" rekao je Cameron. "Osim jednom." 31 Iznijeli su tijela u plastičnim vrećama pričvršćenima za nosila. Okupljeni ljudi sloţno su uzdahnuli i malo se odmaknuli od vrata. Činilo se kako to traje cijelu vječnost, kao da smo uhvaćeni u nekoj zoni sumraka u kojoj se sve dogaĎa usporeno. Ljudi iz laboratorija pročešljali su knjiţaru, a s tim se poslom ne ţuri. Čekao sam vani. Sjedio sam kod vrata i pokušavao ništa ne misliti, a kada mi to više nije uspijevalo, počeo sam smišljati novu ploču za izlog. Napisao sam je na komadu daske debelim flomasterom. Pisalo je ZATVORENO DO DALJNJEG. Počeo sam prepoznavati neka lica u gomili. Clyde Fix. Nekoliko knjigolovaca koje sam poznavao. Vidio sam Rubvja kako stoji sam, Neff malo dalje od njega, jednako odvojen. ViĎao sam to već, kako smrt privlači i odbija, odvajajući čak i najbolje prijatelje, tjerajući ih na razmišljanje o mračnim stvarima i strahovima. Jerry Hark-ness provirio je unutra i pitao što se dogodilo. Kada sam mu rekao, izgledao je kao da mu je pozlilo. Otišao je niz ulicu bez riječi. Svaka je nasilna smrt ruţna, ali ova je bila gora od toga. Osjećao sam se kao da me se dočepao neki tigar. A onda, odjednom, svi su otišli. Momci iz labosa skupili su svoje krpice i spakirali opremu, a ljudi pred knjiţarom počeli su se osipati. Za petnaest minuta više nije bilo nikoga. Zapljusnuo me val osamljenosti, reţući sve do kosti, gotovo neizdrţiv. Kako malo znamo o ljudima, pomislio sam. Moţe li se ikoga stvarno upoznati? Već sam se sjećao Pinky PriĎe kao jednodimenzionalne osobe. Bila mi je draga, ali znao sam kako ću se za koju godinu teško sjetiti njezina lica. Kako sam zapravo malo vremena proveo s njom. Nema veze, Pinky, provest ću ga sada. Provest ću ga sada. Išao sam iz prostorije u prostoriju gaseći svjetla. Najgore je bilo u kupaonici. Još je bilo krvi, sve je bilo prepuno prašine za otiske, a osjećao se i miris smrti, iako sve slabije. Ne ide mi baš plakanje: ne volim to govoriti ovih dana kada je macho ruţna riječ i svi uţivaju u napadima na bezosjećajnu kopilad poput mene, ali prolio sam nekoliko tihih, osobnih suza za Pinkv PriĎe. Zatim sam ubacio novu

ploču u izlog, zaključao prednja vrata i krenuo traţiti ubojicu. 32 "Ne mogu vjerovati", rekao je Ruby. "Boga mu, to jadno dijeteI To jadno drago dijete." Neff je izgledao stvarno potresen. Sjedio je na svom uobičajenom mjestu za blagajnom, ali njegove inače uvijek zaposlene ruke su mirovale. "Što ste vas dvojica radili sinoć?" upitao sam. "Sjedili gdje i sada, doktore J. Nazvao si me, znaš gdje smo bili." "Jeste li išta čuli, išta vidjeli, primijetili nešto neobično?" Gledao sam u Neffa koji je problijedio. Ruke su mu se počele tresti. "Mislim... mislim da sam ga moţda vidio", rekao je. "Sjedimo ovdje čekajući policajce, ali nitko ne dolazi", rekao je Ruby. "Nismo znali što da radimo." "Morali su hitno na jedno mjesto, ali vratit će se oni", rekao sam. "Što ste to vidjeli, Neff?" Ali Neff nije mogao govoriti. Pokrio je lice rukama i tresao se. "Pusti ga malo", rekao je Ruby. "Gadan je to bio šok." "Za sve nas, Ruby", rekao sam. "Što ste radili izmeĎu pet i šest sati?" £' "Pregledavali knjige." "Koje knjige?" "Upravo su nam stigle neke krasne stvari. Ja sam se tu kod vrata nagnuo nad njih. Nisam ništa vidio." "To ste radili i kada sam nazvao?" "Da. Em je bio sa mnom, sjedeći baš gdje je i sada. Nije se dobro osjećao..." "Imam neku ţelučanu gripu", rekao je Neff. "Proljev cijeli dan. Mislio sam kako će mi izlazak pomoći da se bolje osjećam, pa sam krenuo u kupovinu. Trebao sam otići kući i leći. Ali izišao sam i umjesto toga kupio ove knjige. Baš sam se vratio. Tjeralo me na zahod tako jako, mislio sam da ću puknuti. Znate kako nam je ovdje, zahod je gotovo na ulici. Sjeo sam i počeo s poslom, pa otvorio straţnja vrata da malo prozračim. Tamo je bio neki tip... dolazio je iz smjera vaše knjiţare... gospode, pogledao sam ga ravno u oči." "Kako je izgledao?" "Poput nekog koga ne ţelite sresti u mračnoj ulici noću." "Malo preciznije, Neff. Veličina, oblik. Koliko mu je moglo biti godina?" "Ne znam. Četrdeset... ili više. Nisam tada obratio paţnju. Znam da je bijelac i velik." "Koliko velik? Stokilaš? Metar osamdeset pet? Recite mi, Neff, ne ide mi baš čitanje misli." "Da... velik. Sto kila... najmanje. Visina... ne znam, ali teško je to bilo odrediti. Boţe, vidio me kako ga gledam."

"Što je učinio kada je primijetio da ga gledate?" "Okrenuo glavu... ovako... i samo prošao." "Je li vam to bilo sumnjivo?" "A zašto bi bilo? Nisam znao da je netko ubijen. Navikao sam na svakakve tipove ovdje; zašto bih tada išta pomislio. Isuse, tip je gledao ravno u mene. Što ću sada?" "Ispričati sve policiji, isto ovako kao meni." "Pa, gdje su više, dovraga? I što ako se tip vrati prije njih?" "Neću vam reći kako se ne trebate brinuti: netko je ubio troje ljudi iz knjiškog svijeta i svi bi se trebali zabrinuti. Da sam na vašem mjestu, ne bih danas otvarao knjiţaru. Ostanite zajedno. OtiĎite u policiju i tamo čekajte Hennessevja, pa mu sve ispričajte. Moţete li opisati tog tipa policijskom crtaču?" "Moţda... nisam siguran. Nisam ga dobro pogledao. Kada je okrenuo glavu, i ja sam." "Što je imao na sebi?" "Sve crno. Crne hlače, crnu sportsku jaknu otvorenog vrata, svijetlosivu košulju... bez kravate. Isuse, pištolj mu je moţda bio još tamo, pod kaputom. Mogao je pucati u mene." "A mogao je biti i nekakav propalica iz susjedstva koji ni sa čim nema veze. Pretpostavljam da ga prije niste viĎali ovuda." "Nikada ga prije nisam vidio. Nije mi izgledao kao propalica." "Jeste li ga uopće pogledali nakon što je prošao?" "Nisam. Odmah sam se vratio u knjiţaru." Ispustio sam dug uzdah. "Dobro, idemo sada malo provjeriti vrijeme. Rekli ste da ste išli u kupovinu i vratili se ovamo u... četiri i četrdeset pet?" "Sigurno nije bilo kasnije od toga. Nisam gledao na sat, ali siguran sam da sam se vratio prije pet." "Baš u vrijeme zatvaranja, doktore J", rekao je Ruby. "Sjećam se kako sam mislio da ću zatvoriti svaki tren, kada se Em vratio." "Znači bolje je reći pet, nego petnaest do pet", rekao sam. "Ne znam. Mislio sam kako je bilo malo prije, ali moţda ste u pravu." "Minutu-dvije prije pet", rekao je Ruby. "Koji ste auto vozili?" "Moj, uvijek isti. Onaj koji je i sada tu straga." "I došli ste uz ulicu, pokraj svih knjiţara?" "Da." "Kada ste prolazili pokraj moje, niste slučajno pogledali unutra?" "Bacio sam pogled, kao i uvijek. Zanima me kako posao ide susjedima. Pogledam u svaku knjiţaru pokraj koje proĎem." "Je li bila otvorena ili zatvorena?" "Ne sjećam se, nisam pogledao ploču. Ali nije bilo nikoga sprijeda, to znam."

"Jeste li zavirili kod Harknessa i Fixa?" "Da, naravno. Fix je sjedio na svojoj stolici uz prozor kao i uvijek. Harknessa nije bilo - na vratima mu je bio onaj znak sa satom, znate ono, vraćam se tad i tad. Nisam primijetio kada je napisao da se vraća. Moram popiti malo vode. Ovo me sranje ubija." Čekao sam da se vrati. Onda sam nastavio: "Znači, provezli ste se pokraj knjiţara, parkirali ovdje i istovarili knjige. Koliko je to trajalo?" "Ne više od minute", rekao je Ruby. "Nije toga bilo puno, količinski. Samo tri kutije. Nije trebala ni sekunda da se unese." I dalje sam gledao Neffa. "Što ste onda učinili?" "Kao što sam vam rekao, ravno na zahod. Mislio sam da ću pući prije nego što tamo stignem." "Koliko dugo ste bili unutra?" "Ne više od minute. Znate kako je to s proljevima, samo voda." "Tada ste otvorili straţnja vrata i ugledali tipa?" Drhteći je udahnuo, kimnuo i izdahnuo. "Dakle, bili ste tamo straga moţda... dvije minute? A sve se dogaĎalo nekoliko minuta nakon pet? I niste vidjeli da je tip ušao u neki auto i odvezao se, ni jedan od vas dvojice?" "Ništa ja nisam vidio", rekao je Ruby. Neff je izgledao bolesno. Svi smo malo šutjeli. "Moram vam priznati, gospodine Janeway, ovo mi je potpuno uništilo ţivce. Neću moći spavati dok ne uhvate gada." Ohrabrujuće sam mu kimnuo glavom. "Recite mi bilo što čega se još sjećate. Kosa... oţiljci..." "Nisam primijetio nikakve oţiljke. Imao je gustu crnu kosu, ali je počeo ćelaviti sa strane. Straga je bila duga, a sprijeda mu je čelo zbog nje izgledalo kao slovo M, s tim da je tamo gdje je još bilo kose stvarno gusta. Lice mu je bilo kao... kornjačino... samo ravna crta umjesto usta. Ne mogu ništa reći o očima: okrenuo se prije nego što sam ih pogledao, a ionako ne bih zapamtio." "I ništa nije rekao?" "Ma ne. Sve skupa nije trajalo dulje od nekoliko sekundi. Ali i to je bilo previše." "U redu", rekao sam. "Maknite se odavde danas. Idite na policiju i ispričajte Hennessevju sve što i meni. Uključite i crtača. Pomozite koliko moţete." "Ma naravno... računajte na mene." "Još par pitanja, pa moram ići", rekao sam. "Razgovarao sam s gospoĎicom PriĎe sredinom dana. Rekao joj da vas nazove i kaţe kako će sama zatvarati..." pogledao sam ih ispitivački. Ruby je odmahnuo glavom. "Mene nije nazvala." "Ne", rekao je Neff. Prokleta bila, Pinky, pomislio sam. Sljedeći put učini kako sam ti

rekao. Osjetio sam trnce niz kraljeţnicu, i nadao se da to nije na mene prešla Neffova gripa. "U vezi s Peterom?" rekao sam. "Već sam pitao, znate li gdje je ţivio?" "Nisam znao tada, kao ni sada", rekao je Ruby. "Kako se preţivao?" "Hm, čekaj malo... ma, znam, samo se ne mogu sjetiti. Kvragu, Em, pomozi mi, sigurno i ti znaš." "Ne sjećam se." "Daj, napisali smo starom prdonji gomilu čekova bez pokrića. Ne mislim ja to što govorim, doktore J... o mrtvima samo najbolje... samo se pokušavam... prisjetiti prokletog prezimena, a nikako mi ne ide. Zar mu ti nikada nisi napisao ček?" "Uvijek samo gotovina", rekao sam. "Ma nešto zgodno. Na vrhu mi je jezika, tako sam blizu. On je Peter, hm... hm... Prokletstvo! Peter, hm... ma znam mu prezime kao što znam svoje." "Misli na nešto drugo neko vrijeme", rekao sam mu. Pogledao sam na tri kutije s knjigama naslonjene na staklenu vitrinu. "Jesu li ovo knjige koje ste nabavili jučer?" "Da. Opako dobre stvari. Samo naprijed, pogledaj ih." Zavirio sam preko ruba i ugledao lijep primjerak Ellisonova Nevidljivog čovjeka. Ispod njega bila je Paklena naranča, krasotica. Malo ispod nalazilo se u dva reda još barem petnaest knjiga. U sve tri kutije bilo je četrdeset, moţda pedeset knjiga. "Posao na brzinu", rekao je Ruby. "Ţena je odlazila iz grada, nazvala nas je i rekla da joj odmah treba gotovina. Vjeruj mi, gadno smo se namučili dok je nismo skupili. Trebalo je stići do tisuću i pol dolara za samo dva sata. Ali uspjeli smo." Nisam zagledao što je u kutijama. Prvi put nisu mi se gledale knjige. Krenuo sam prema izlazu, zaustavio se na vratima i rekao: "Hej, Ruby! Kako se Peter preziva?" "Bonnema", odgovorio je. "S dva n i jednim m. Peter Bonnema. Boţe, doktore J, kakav dobar trik. Vraški dobar trik." "Nekad upali, nekad ne", rekao sam i otišao. 33 Harkness je sinoć takoĎer bio vani u velikoj kupovini. Cijela mu je knjiţara mirisala po friškim Stephenima Kingovima. Kingove su knjige bile raštrkane po pultu i sloţene po podu. Nazvali su ga prije dva dana, pa je jučer ranije zatvorio i otišao pogledati robu. Kupac je bio u Boulderu, trideset milja daleko. Zatvorio je knjiţaru oko jedan i trideset. Prošetao je do moje knjiţare i tamo razgovarao s gospoĎicom PriĎe desetak minuta. Onako uzgred spomenula je kako

će sama zatvarati - gospodin Janeway traţio je da mu to kaţe, objasnila je namrgoĎeno - rekao je kako ga neće biti u vrijeme zatvaranja, pa bi trebala nazvati Sealsa & Neffa i to im prenijeti. Zakolutala je očima i rekla: "Muškarci!" i tada ju je vidio posljednji put. Izgledao je kao da će upravo zaplakati. Pitao sam ga kada se sinoć vratio. "Bilo je skoro osam sati", rekao je. "Kad sam stigao u Boulder, bilo je petnaest do tri. Kupovina nije trajala dugo. S Kingom to brzo ide. Znate koliko što vrijedi, a znaju i oni: pitanje je samo moţete li knjige dobiti po pristojnoj cijeni ili će prodavač htjeti veći dio dobiti. Obično su neskromni, ali ovaj nije bio takav. Platio sam samo šezdeset pet posto." "Čovječe, to mi zvuči previše", rekao sam. Harknes na to nije reagirao. Nastavio je: "Bilo bi, za sve osim Kinga. Stavit ću te knjige na stranu i za godinu dana cijena koju sam platio postat će niska. Ionako nije vaţno. Ionako više ništa nije vaţno." "Da", rekao sam. Kingove je imala neka ţena. Muţ joj je bio kolekcionar, onda je umro i ona je odlučila početi iznova. King se nije uklapao u taj plan, ali mogao joj je donijeti novac koji će joj olakšati prve korake. "Skupo sam to platio," rekao je Harkness, "potrošio sam sve što sam imao u banci, do posljednjeg novčića, ali vidite što sam sve dobio." Sve je bilo tamo, kompletan Kingov opus: pet glavnih romana u prvim izdanjima Doubledava, Vještice iz Salema u obje varijante ovitka, sve potpisane knjige iz ograničenih naklada. Harkness je izgledao kao da mu nije stalo. "Završio sam već u četiri sata", rekao je. "Trebao sam se vratiti. Moţda bi još bila ţiva da sam to učinio. Da sam se vratio prije pet i odveo je na večeru, još bi bila meĎu nama." "Što ste učinili umjesto toga?" "Otišao na večeru sam. Nekakav hamburger, tamo kod fakulteta. Sjedio sam tamo cijeli sat misleći o tome." "Misleći o čemu?" "O njoj." Pogledao me očima punim tuge, neizmjerno starijim nego kada sam ga posljednji put vidio. Rekao je: "Znam što ste mislili, Jane-way, ali niste bili u pravu. Bila je klinka. Znao sam to. Ali u njoj je bilo nečeg što me se duboko dojmilo. Nisam mogao prestati misliti na nju. Znate taj osjećaj?" Pomislio sam na Ritu McKinlev, ali nisam ništa rekao. "Znam kako nije bilo u redu... čovjek mojih godina, motati se okolo s tako mladom djevojkom. Ali što se tu moţe? Kada vas uhvati, uhvaćeni ste. Tako sam jeftino večerao i šetao ubijajući vrijeme, misleći o tome. Zatim sam se vratio ovamo. Istovario knjige. Radio do deset. Otišao kući."

"Niste ništa vidjeli?" "Što se tada još moglo vidjeti?" Po običaju, od Clvdea Fixa nije bilo koristi. Nije vidio Petera mjesecima. Nije ni volio kurvinog sina. Peter nije bio dobrodošao u njegovoj knjiţari. Pitao sam Fixa je li vidio ikoga sličnog opisu koji je dao Emery Neff. Nije vidio nikog, a i da jest, ne bi mi rekao. Nisam više policajac: znao je to. Nije mi ni morao odgovarati. 34 Vratio sam se u svoju knjiţaru i nazvao prometnu policiju: rekao sam im da sam detektiv Cameron i da mi trebaju podaci o ţrtvi ubojstva. Predstavljati se kao policajac je protuzakonito i, ako ćemo pravo, nepotrebno. Podaci prometne policije su javni, ali policajac brţe do njih dolazi. Valjana vozačka dozvola bila je izdana dvojici Petera Bonnema u Denveru. Jedan je ţivio u naselju Cherrv Hills, pomodnom ladanjskom mjestu, a drugi u pansionu na rubu Five Pointsa. Nije bilo teško odlučiti se: deset minuta kasnije parkirao sam pred trošnom starom zgradom od cigle u blizini Dvadeset druge ulice i Araphoea. Iz prtljaţnika sam izvadio malenu torbu s alatom, gurnuo je pod jaknu i ušao unutra. Nije to bila neka palača: bez pomoćnog izlaza, s poštanskim sandučićima u predvorju, od kojih su mnogi izgledali kao da nikad nisu ni imali ime na sebi. Peterovo je ime bilo našvrljano na komadiću bijelog papira i zalijepljeno selotejpom na sandučiću koji je pripadao stanu broj 310. U njemu je bilo neko pismo. Uzeo sam torbu, izvadio alat i otvorio sandučić. Nije to ni bila neka brava, samo zaporanj. Uzeo sam tanku omotnicu i zatvorio sandučić. Bila je rukom adresirana, a stigla je iz Portlanda, Oregon. Ime pošiljatelja bilo je gospoĎa Petera Bonneme, 12335 SW 123. ulica, Portland. Ne razmišljajući sam je uzeo i stavio u dţep jakne pa krenuo uz stepenice. Brava na Peterovim vratima bila je jednostavna gotovo kao i ona na sandučiću. Pravo je čudo kako još više takvih tipova ne završe ubijeni, pomislio sam dok sam ulazio. Glasno sam izdahnuo. Takozvani stančić Bobbvja Westfalla bio je prava raskoš u usporedbi s ovim. Mirisalo je na vlagu i ukiseljeno mlijeko. Krevet je bio na razvlačenje, prekriven prljavštinom tako starom da se glatko presijavala: ništa nije ukazivalo na upotrebu plahti, ikad. Na podu su bile prazne konzerve, u kutovima mišji izmet, a svuda je, naravno, bilo knjiga. U dvjema malim prostorijama i zahodu bile su natrpane gdje god su mogle stati. Bilo je knjiga na objema prozorskim daskama, bilo ih naslaganih nasred poda. Znao sam kako nemam previše vremena; Cameron i Hennessev bit će tu prije kraja dana. Navukao sam rukavice i krenuo na posao. Paţljivo sam rukovao knjigama, da ne bih uništio otiske na njima, a bilo je sve isto kao i prvi put -

stopostotno smeće. Sve je bilo tako slično Westfallovu stanu da se uopće nisam iznenadio kada sam pronašao pola metra dobrih knjiga zaguranih u dnu jednog ormara. Jako dobrih knjiga. Količina je otprilike odgovarala onoj naĎenoj kod Bobbvja: veliki romani, moderna literatura, prva izdanja, izuzetno očuvano, lijepa kombinacija klasika i ţanrovske literature. Ovaj put nisam sastavljao listu - odmah mi je bilo jasno da sve one odlaze iz stana sa mnom. Pogledao sam krimiće i osjetio kako slinim, kao Pavlovljev pas. Rani Rex Stout... Ross Macdonald... Cornell Woolrich pod svojim imenom i oba pseudonima: slatka mala gomila vrijeĎa barem četiri soma dolara u maloprodaji. Nisam znao kako ih preuzeti, što učiniti s njima, ali tamo ih nisam mogao ostaviti. Štakori jedu knjige, znate. Ništa drugo nije vrijedilo: obavio sam knjiţarski posao i sada sam pogledao mjesto očima policajca. Glavna prostorija bila je tuţno prazna, jasan dokaz jadnog ţivota kakav danas nije rijedak. Nije bilo stola gdje bi se mogli spremiti nekakvi dokumenti, ni ormarića, nikakvih ladica nigdje. Bilo je tu nekakvih figurica, indijanskog tirkiza, vjerojatno iz plemena Navaho, koje je Peter pronašao na nekom buvljaku. Maknuo sam ih sa strane i tako ostavio. Ispod kreveta našao sam pregršt pisama koje je pridrţavala gumica. Bila su slična onoj kuverti iz sandučića, ista jeftina vrsta. Prolistao sam ih i uočio zajedničke nazivnike. Sva su bila potpisana s Mamica. Svako je počinjalo istom rečenicom: Velika kutija s tvojim knjigama je stigla danas. Pisma su stizala svakog drugog tjedna posljednja tri mjeseca. Mamica je pisala kratko i jasno: odmah je prelazila na stvar ne zadrţavajući se na zalascima sunca. Nije bilo adrese, jer Peter ju je sasvim sigurno znao. Adresa na omotnici bila je tamo za slučaj da se iz nekih razloga pismo vrati. Mamica je bila škrta na riječima, a Peter nije čuvao omotnice. Vjerojatno sam iz sandučića upecao jedinu postojeću omotnicu. Vjerojatno je stigla tek jutros. Nisam je otvorio dok nisam stigao kući. Bila je poput ostalih. Velika kutija s tvojim knjigama stigla je danas i stavila sam je uz sve ostale.Ništa od čavrljanja. Bila sam na očevu grobu jutros... tvoja prijateljica Junie Sykes opet je trudna, što će joj biti šesto dijete od pet očeva. Rekla sam onda, a govorim i sada, dobro je da si se izvukao. Ne moţeš se gristi zauvijek... zašto se ne vratiš kući? Iznenada sam vidio Peterov ţivot, slika njegova jadnog i osamljenog puta jasno mi se ukazala u toj polumračnoj sobi. Ne baš rječit mladić zgromljen ljubavlju prema Junie Sykes, koja ga je ţivog pojela i gurnula prema ovakvom kraju. Preţivljavajući od knjiga za pola dolara i uţicanih cigareta, ţiveći u jadnoj nadi kako će pronaći nešto veliko, neku zemljopisnu kartu vrijednu deset milijuna koju će za šest dolara kupiti na štandu Vojske spasa. Zamišljao je kako se Peter

Bonnema vraća u Portland zlatnim Cadillacom, da pokupi Junie Sykes. Pojavio bi se kao Gary Cooper, visok, tih i zgodan, spreman na oprost. Ţivot je tako dooobar u tom snu, a sve se to nalazi tako blizu, samo... treba naći nešto prokleto veliko! Samo jedan trenutak u kojem će netko glup ponuditi nešto vrijedno i na konju je. Vratit će se kući pobjednički, kralj knjigolovaca. Razmaknuo sam zavjese i opet pročitao sva pisma. Nije bilo razlika. Mamica bi javila da su knjige stigle, dodala riječ-dvije o očevu grobu ili o tome što bi on mislio o današnjem svijetu, ubacila nešto otrovno o Junie Sykes. Uvijek je bilo tvoja prijateljica Junie Sykes i zvučalo je kao optuţba. Mamičina pregača dosezala je do Denvera, osuĎujući sina na ţivot koji je vodio, podgrijavajući mu jad. Mamica vjerojatno još ne zna. Policija je još u ranoj fazi istrage i bez njezinih pisama proteći će dani dok je ne naĎu. Digao sam slušalicu, nazvao United Air Lines i rezervirao prvi let za Portland, plaćajući karticom. Nazvao sam Hertz i sredio da me tamo čeka automobil. Ţeli li Jackie Newton moj novac, morat će se poţuriti. Nastavim li ovako, uskoro neće više mnogo ostati. Trebalo je ubiti pet sati i to sam dobro obavio. Nikad nisam odbacio trag U-Haul. Kamionet od dvije tone ne moţe se samo tako pojaviti u Ulici Madison: netko gaje negdje unajmio, kupio ili sastavio u straţnjem dvorištu. Sjeo sam za telefon uz Ţute stranice i birao broj za brojem. Nije trajalo ni pribliţno onako dugo, jer imao sam ime. Peter Bonnema iznajmio je kamionet na benzinskoj crpki u istočnom Colfaxu u noći desetog lipnja: našao sam to mjesto iz šestog ili sedmog pokušaja; rekao sam tipu da sam Cameron iz Denverske policije, da stiţem pogledati mu papire. Zatim sam se istuširao i legao. Zaspao sam prvi put u posljednjih trideset šest sati. Sat i dvadeset minuta kasnije oglasila se budilica. Ustao sam osjećajući se gore nego ikad, obukao se, pokupio dovoljno odjeće za dugi vikend, zaključao i krenuo. Nisam ponio odijelo i kravatu - ne letim za Portland da bih drţao govor pred Udrugom osramoćenih bivših policajaca Amerike. Stigao sam na benzinsku crpku sat prije leta. Tip koji je one noći iznajmio kamionet više nije radio tamo. Ionako se ne bi sjećao, uvjeravao me poslovoĎa. Rekao sam kako bi vjerojatno bilo previše očekivati da je isti kamionet još uvijek tamo, i bilo je. "Davno je ta beba otišla", rekao je tip. "Odvezla se u jednom smjeru na Floridu još u kolovozu." Taj kamionet bio je iznajmljen ni manje ni više nego osamnaest puta poslije Petera, a prije Floride: bilo kakvi materijalni dokazi, čak i pod najpovoljnijim okolnostima, davno bi nestali, ali ipak sam pitao: "Čuvate li vi moţda stvari koje ostanu u vozilima - papire, bilješke, takve gluposti?" Tip je rekao, da,

naravno, ako išta izgleda vaţno ili vrijedno. Pokazao mi je kutiju punu smeća. Ništa tamo nije bilo. Samo smeće: sve sam pregledao i nisam ništa našao. Zatraţio sam original ugovora koji je potpisao Peter. Poslali su ga U-Haulovim ljudima, ali benzinska crpka čuva kopije godinu dana. "Vidite, taj je otišao bez svih papira", rekao je tip. "To je i razlog zašto Jerry više ne radi ovdje, lupeţ nije slušao što mu govorim. Za sve najmove mora se imati pokriće preko kreditnih kartica. Nije mene briga, sve da Isus siĎe s kriţa, ako ţeli voziti jednu od ovih beba, mora imati kreditnu karticu. Rekao sam to Jerrvju petnaest puta, a što bi on učinio? Iznajmi ga za gotovinu i nama ostane samo broj vozačke dozvole. A što ćemo s tim ako se slupa?" Pogledao sam ruţičastu kopiju ugovora. Peter je upisao izlazak u 16:18 desetog lipnja. Vratio je kamionet u dobrom stanju u 14:56 dan poslije - odnosno, netko ga je vratio: nije se nigdje spominjalo je li isti tip dovezao i odvezao kamionet, ali ako je Jerry bio tu, ne bi to ni primijetio. Ne shvaća baš prebrzo, stari Jerry. Kamionet je bio iznajmljen nešto dulje od dvadeset dva sata. Nekoliko ulica odavde Peter se zaustavio, Bobby Westfall uzeo je volan u ruke, a Peter se izgubio u noći. Te stvari nisu pisale na ugovoru. Bobby je uzeo volan i odvezao se u vječnost. Oko pet bio je kod Bucklevja, sam i pun sebe: u sedam je, opet sam, stigao do Ballardovih. Radio je sam cijelu noć i otišao ujutro. Normalno bi bilo daje zvao Petera da mu pomogne, ali nije to učinio. Bobbvju je bilo lakše sve sam obaviti nego podijeliti tajnu s Peterom. Još jedna stvar je vaţna. Na kopiji ugovora označeno je mjesto za upisivanje prijeĎenih kilometara. Kamionet je izišao s 63.237 kilometra na brojaču. Vratio se s 63.356. 119 kilometara. Prema tom se podatku moţe svašta zaključiti, ali ništa sigurno. Bobby je mogao otići do Bucklevja pa ravno do pravog cilja. Ili je cijelo kasno poslijepodne proveo samo se vozikajući, nemiran. Svi se ti kilometri mogu pripisati lutanju okolo i čekanju dogovorenog vremena. Nekako mislim kako nije bilo tako. Bobby nije imao vozačku dozvolu, pa je svaka minuta za volanom bila rizik. Zaustavi li ga policajac iz bilo kojih razloga, sve propada. Dakle, otišao je do Buckleyja ubiti vrijeme, a kada je on zatvorio, sjeo je u obliţnji kafić dovršiti čekanje. Ako je moja pretpostavka točna, to znači da je odnio knjige Stanleyja Ballarda na mjesto koje se otprilike moţe odrediti. Pedeset do pedeset pet kilometara udaljeno, tamo i nazad stotinjak. Kuća Rite McKinley, na primjer, nalazila se točno pedeset kilometara daleko od mjesta na kojem sam stajao. 35

Sletio sam u Portland petnaest minuta prije osam sati po pacifičkom vremenu. Spavao sam cijelim putem. Nisam se previše zadrţao u Hertzu, pa sam već u osam i trideset bio na meĎudrţavnoj cesti broj 5, vozeći kroz brda Raleigh, Metzger i dalje. Mamicu Bonnema nije bilo lako naći, čak ni uz pomoć adrese. Nekoliko sam se puta morao vraćati kroz raštrkana predgraĎa i našao sam je tek oko devet sati. Ţivjela je u dijelu koji je izgledao poput sela, daleko od susjeda. Poštanski sandučić stajao je na stupicu, a na njemu je izblijedjelim davno napisanim slovima pisalo Bonnema. Jedno se n potpuno izbrisalo, ostao je samo trag. Parkirao sam u dvorištu. Pripremi se, mamice. Neće mi biti prvi put da donosim takve vijesti. Sve je bilo zaraslo u korov i neureĎeno, a okolna stabla nisu bila podrezana. Na neki tuţan način podsjetilo me na posjed obitelji Libertv, mjesto gdje sam proveo prvih šest godina ţivota s ludom majkom. Velike gomile smeća leţale su naokolo, a kuća je bila u prilično jadnom stanju. Ugasio sam svjetla, ugasio motor, duboko udahnuo i krenuo unutra. Blijedoţuto svjetlo probijalo se kroz navučeni zastor. Negdje duboko u kući zalajao je pas. Pokucao sam, a pasje poludio. Čuo sam glas, ţenu koja viče na psa neka umukne, a on ju je začudo poslušao. Čuli su se koraci, a vrata su se malo otvorila. Provirilo je jedno oko. "GospoĎo Bonnema?" Samo me gledala: nije rekla ni riječi. "Zovem se Janeway. Poručnik sam u Denverskoj policiji. Imam za vas loše vijesti." Vrata su se otvorila šire. Vidio sam malo obraza, ispucalu kosu i malo naboranog obraza. Lice joj je bilo staro i umorno, blijedo kao u duha. Nosila je tamnocrveni ruţ. Razmazao joj se po zubima, podsjetila me na Gloriu Swanson u Bulevaru sumraka. Moja nadanja kako će sve proteći normalno i lako znatno su oslabjela. "Odakle ste?" Glas je bio napukao poput kose. "Denver." "Policajac." Nisam porekao, a ona nije traţila isprave. Tankim metalnim glasom koji se počeo tresti upitala je: "Radi li se o Petrici?" "Da, gospoĎo." "Je li Petrici loše?" "Mrtav je, gospoĎo." Skoro cijelu minutu stajala je tako, nepokretna i nijema. Zatim je stigao jauk, strašni neljudski krik kojemu je trebalo vremena dok se nije uobličio u nešto slično sireni za zračnu uzbunu. Pas je počeo zavijati. Besprijekorno su se sloţili u dvoglasnoj harmoniji. Nestala je unutra, a vrata su se otvorila. Mogao sam je vidjeti, srušila se u stolicu. Naricanje nije prestajalo: imala je nevjerojatan kapacitet pluća, a i pas, ma gdje bio, bio je prilično moćan. Moglo je biti

smiješno da nije bila smrt u pitanju. Na kraju je morala zastati. Ono što je tada učinila bilo je jednako očaravajuće: počela je razbijati po sobi. Radila je to ona često i prije, ako je suditi po stanju u kojem je bila kuća. Počela je zavitlavši tešku staklenu pepeljaru kroz prednji prozor. Strgla je zavjese i izgazila, ih. Trgala je i kidala i razbijala, a pas je cijelo vrijeme zavijao i povremeno lajao kada bi mamica ostala bez daha i morala predahnuti. Razbila je lampu i dovršila stol koji je tkozna kako preţivio prijašnje napade. Napokon se zaustavila. Sjela je na pod, teško dišući, mrmljajući nešto što je zvučalo kao srednjovjekovne psovke. Ušao sam, ne baš presretan. Nekako nikad nisam naučio cijeniti dobrodošlicu luĎaka. "Sebično malo čudovište", rekla je Mamica. "To nezahvalno, odvratno pokvareno dijete." Nisam znao trebam li sjesti, pomoći njoj da ustane ili mirno čekati treći čin. Pogledala me i glasom potpuno lišenim osjećaja rekla: "Jeste li poznavali Petricu?" "Da, gospoĎo." "Sebično derište, uvijek je bio takav. Slaţete li se sa mnom?" "Nisam ga poznavao tako dobro." "Sebično derište. Nije ga bilo briga ni za koga. Znala sam kako će jednom otići i ostaviti me samu. Što bih ja sada trebala? Tko će se brinuti o meni? Vi, mladiću?" Zaustavila je pogled na meni, a ja sam pomislio, sada bih više volio biti u Peterovu društvu. Uspio sam izdrţati njezin pogled pa je konačno okrenula glavu. Zastenjala je i osovila se na noge. Zapalila je dugu crnu cigaretu i ispunila sobu dimom. Vrtjela se okolo, diţući stvari s poda, opet ih ispuštajući, mrmljajući, razgovarajući sama sa sobom. "Nadam se da će gorjeti u paklu zbog svega što mi je učinio", rekla je. "Nadam se da će gorjeti, derište sebično. Sada će morati pred taticu, pa ćemo vidjeti koliko će mu to odgovarati. Tatica zna što treba zločestim dječacima." Da, donio sam mnoge loše vijesti radeći kao policajac, ali još nikada nije bilo ovako. Odete gdje treba, kaţete što imate, pričekate dok mine udar od šoka, onaj koji slama srce i uz malo sreće, ako preţivjeli ne po-padaju u nesvijest, moţete im čak postaviti pokoje pitanje. Obično ih i oni imaju nekoliko: Je li patio? Je li brzo preminuo? Iznenanada sam shvatio kako čekam na ta pitanja koja tu neću čuti. Mamica Bonnema nije uopće mislila na Petera. Brinula se samo za sebe. Ona je bila središte svijeta, pa je čak i sin bio samo zgodna razbibriga i utjeha. Sve što sam tada htio bilo je udaljiti se što više od gadne stare vještice.

Ali trebalo je nešto obaviti. "Slao vam je knjige", rekao sam samopouzdano, kao nešto u što sam siguran. "Knjige!" zaurlala je. "Spalit ću ja sve te knjige!" "Mislim da to ne biste smjeli." "Da vidim kako ćete me zaustaviti. Samo pokušajte. Zbog tih sam knjiga ovdje sama. One su ga odvele od mene. Da nije bilo knjiga, Petrica bi još bio ovdje." "Zaposli se, govorila sam mu. Potrudi se naći posao i pobrini se malo oko svoje majke, kao što bi svaki pošteni sin trebao. Ali što je on učinio? Cijeli ţivot samo mu je do knjiga bilo stalo!" "Gdje su knjige, gospodo Bonnema?" Zlobno se nasmiješila. "Samo ja znam." "Ne moţete ih uništiti. Ne pripadaju vama." "Tko to kaţe? Zar ih Petrica nije meni poslao?" "Nisu bile njegove. A sada su dokazi u slučaju umorstva. Ako ih pokušate zadrţati ili ih uništite, moţete biti kaţnjeni." "Baš me briga", rekla je, ali bilo ju je briga. Mamicu nije bilo teško pročitati: ona je vezana uz kuću. "Mogli biste završiti u zatvoru, gospoĎo Bonnema." "Baš me briga. Ionako više nemam za što ţivjeti. Svi koje volim su me napustili. Nadam se da će tatica pokazati tom derištu." Malo sam protegao noge i pogledao je u lice. Ma kvragu sve, pomislio sam. "GospoĎo Bonnema", rekao sam. "Nije mi to drago, ali moram vas uhititi." "Kako se usuĎujete tako razgovarati sa mnom? Nosite sve. Nosite to smeće van iz moje kuće. Ionako ih nikad nisam ni htjela." "Gdje su knjige?" "U garaţi, gdje bi bile." Krenuo sam kroz kuću prema straţnjim vratima. "Samo smeće", vikala je za mnom. "To vam odmah mogu reći, nema tamo ništa osim smeća." Čuo sam joj korake: slijedila me kroz mračnu kuću. "Petrica je uvijek imao lude snove", rekla je. "Uvijek pretraţujući, prekapajući tuĎe smeće. Slabo mije kad samo pomislim kako je to utjecalo na mene! Traţio je cijeli ţivot i nikada nije našao ništa osim smeća. Svi su govorili kako je to smeće, ali on, on ne! On je bio najpametniji! Svi su drugi bili u krivu, a on u pravu i bio je siguran u to. Sve što je pronašao vrijedilo je zlata. Baš! Otišao je sve do Denvera i što mi je poslao? Još smeća! Moţe li išta biti gore, gospodine policajce? Moţe li biti gore? Slušate li vi mene uopće?" Probijao sam se kroz kuhinju. Pas je zareţao, jako blizu. Provukao sam se prema vratima. Još sam je čuo kako viče: njezin me glas pratio kroz dvorište i grmlje. Pretvorila se u pravog stručnjaka za knjige. "Knjige moraju biti stare da bi nešto vrijedile, svi to znaju.

Moraju biti stare, ali je li on traţio stare knjige? Ne, on nalazi smeće coje svatko moţe naći i onda mene uvjerava kako su vrijedne. Uvi|ek iste gluposti, samo ih ponavlja cijeli ţivot..." Napokon se više lije čula: njezino se kričanje izmiješalo sa cvrčcima i povjetarcem, moţda je napokon odustala. Vidio sam garaţu: bila je četrdeset Imetara udaljena od kuće i do nje je vodio mračan puteljak. Gurnuo sam vrata i počeo pipati po zidu traţeći prekidač. Pronašao sam ga i Isvjetlo je bilo prigušeno, ali dovoljno. Naslagano uz dalji zid bilo je iosam kutija s knjigama, većinom neotvorenih, sve poslane poštom iiz Denvera. Otvorio sam gornje i pogledao unutra. U svakoj kutiji je bilo dvadeset knjiga, koja više ili manje. Na brzinu sam ih pregledao. Sto šezdeset četiri naslova. Savršena prva izdanja od 1927. do 1955. godine. Maloprodajna cijena? Moja se procjena ne bi razlikovala od bilo čije. Dvadeset tisuća dolara, rekao sam, i počeo vraćati knjige u kutije. 36 Najraniji let za Denver bio je u 6:47. Prijavio sam se sat prije i počeo se boriti sa sluţbenicama na šalteru. Postojao je limit za prtljagu i bio sam iznad njega: čak ni ako platim koliko traţe, ne mogu uzeti više od pet kutija bez posebnog dopuštenja. Krčio sam put naviše kroz piramidu birokracije pričom kako sam policajac iz Denvera na tajnom zadatku, koji je razbio lanac kradljivaca knjiga. Nisam imao nikakvih isprava, objašnjavao sam im, zato što se one ne nose na tajne zadatke, ali sve mogu provjeriti kod istraţitelja Hennessevja u Denverskoj policiji. Naravno, prije nego što ga oni dobiju, moj će avion biti u zraku, rekao sam s odgovarajućom dozom bespomoćnosti. Čovjek koji je preuzeo na sebe da donese odluku bio je sumnjičav za pet i trideset ujutro: vrag me odnio ako nije nazvao Denver. "Potvrdili su kako Hennessev radi kao istraţitelj u Denveru", rekao je sluţbenicama na šalteru. Pogledao me surovo. "Kako ste ono rekli da se zovete?" "Cameron." Pogledao je moju kartu. "Ovdje piše Janeway." Zakolutao sam očima. "Na tajnom sam zadatku", ponovio sam onako na rubu strpljenja, kako to već treba. "Imate li i istraţitelja Camerona?" upitao je u slušalicu. Kimnuo je i prekinuo vezu. "Pustite ga", rekao je sluţbenicama na šalteru. Bog blagoslovio United Air Lines. Spavao sam cijelim putem kući. U Stapletonu sam posloţio u glavi sve što treba učiniti tog dana. Najvaţnije je bilo spremiti knjige na sigurno. Odvezao sam se do malog skladišta koje sam znao otprije, unajmio

neveliku prostoriju, naslagao kutije po dvije na paletu na podu, zaključao i vratio se kući. Tuširao sam se, obrijao i doručkovao. Lonac najjače kave skoro me vratio u ţivot pa sam sjeo za telefon i skicirao posao za taj dan. Hennessev. Ballardovi. Rita McKinlev. Zanimalo me što je policija našla kod Rite jučer. Htio sam vidjeti crteţ policijskog portretista, ako su ga načinili, po opisu koji je dao Neff. Hennessev je bio najbolji put za sve navedeno. Ali onda sam pogledao na kalendar i shvatio da mi je cijelo poslijepodne zauzeto: za danas je bilo odreĎeno davanje moje izjave u slučaju tuţbe Jackieja Newtona. "Kurvin sin", rekao sam. Rekao sam još ponešto, odolio iskušenju da bacim lonac s kavom u zid, pa se smirio i nazvao odvjetnika. Robert Moses nije me zastupao besplatno, ali kao da jest. Nekad davno, još dok sam nosio uniformu, spasio sam mu dijete od perverznjaka - jednostavno sam imao sreću, kao i djevojčica, da se naĎem u blizini kada je glupi govnar pokupio klinku usred bijela dana. Susjedi su sve vidjeli, nazvali policiju, dali opis auta i ja sam ga za dvije minute čuo preko radija. Telefonist je još čitao podatke kada je taj auto projurio pokraj neke rupe od kafića u koju sam povremeno navraćao. Sredio sam tipa i iako sam samo obavio svoj posao, Mose mi je ostao zauvijek duţan. Barem je on tako mislio, a takvi se dugovi jedino i računaju. Ne moţete odbiti tog tipa: osjeća veliku obavezu prema meni, pa kada mi je Jackie Newton zasjeo na grbaču, Moses je ponudio besplatnu uslugu. SvaĎali smo se oko plaćanja i napokon se ovako nagodili: on će učiniti što bude mogao, a ja ću mu platiti koliko i kada budem mogao. Baš me zanima kako mu se sviĎa raditi za minimalac. "Gdje si ti, do vraga?" upitao je. "Pokušavam te pronaći otkako sam vidio jutrošnje novine." "Bio sam na druţenju s prirodom u Oregonu. Kako stvari stoje za popodne?" "Ne znam, kako bi ti htio? Mogu sve odgoditi, s obzirom na to što je jučer bilo u tvojoj knjiţari. Koji vrag se tamo dogodio?" "Upravo to nastojim saznati. Itekako mi treba ovo poslijepodne. Koliko bi to trajalo?" "Oni će te pokušati dobro oznojiti. Levin je zločesti mali gad: ako nanjuši kako ti se ţuri, bolje ti je ponijeti večeru i četkicu za zube. O tome se tu radi, znaš. Samo ţeli nabildati sudske troškove." "Pojma on nema." "Sve je to samo početak, prijatelju. Mislim kako će te pokušati ponovno pozvati za par tjedana. Levin će kao slučajno zaboraviti upitati nešto vrlo bitno, pa će od suda zatraţiti novo saslušanje. Zatim će uslijediti poplava preslušavanja i uz malo sreće mogli bi

stići do suda za kojih osam godina. Moj ti je savjet sljedeći: pokaţi im zube. Ne daj im da te zezaju. Nacrtaj se tamo danas, točno na vrijeme, ako moţeš. Daj mu sve vrijeme koje poţeli. Bit ću uz tebe, prijatelju." "Znam da hoćeš." "Na nas dolazi red idućeg tjedna. Ne mogu dočekati da mi malo dopadne šaka ta Crowellova. Sasjeći ću ja nju u korijenu. Vidiš, ona nikada nije davala izjavu, ne zna kako se to radi. Ako misli da joj Jackie Newton ulijeva strah, ja ću ono malo što je od nje ostalo potjerati ravno u grob." Suho sam se nasmijao. "Jadna mala." "Čuvaj to za nekog drugog. Jadna mala će te zakopati, ako joj dopustim. Što mi ne pada na pamet, kada se sjetim golemog novca koji mi plaćaš." "Ne mogu ne ţaliti je. Nije ona ni za što kriva." "Kriva je ona za sve. Nemoj ni pomišljati traţiti od mene da budem obziran prema njoj." "Ne", rekao sam. "Učini što moraš." "Uvijek je tako, Clifford. Dakle, što ţeliš za popodne?" "Ti si vjerojatno sve obaveze prilagodio tom saslušanju." "Napravio sam neke manje preinake, to stoji. Ali neka te to ne brine; uvijek se mogu pokupiti na ribolov s klincima." "Ne, učinimo to. Volio bih kada bi do tri bilo gotovo. Dobro bi mi došlo malo slobodnog vremena poslije podne." "Ne računaj na njega", rekao je Moses. Nazvao sam mrtvačnicu i dogovorio se u vezi s gospoĎicom PriĎe. Nazvao sam groblje i dogovorio se gdje će biti pokopana. Nazvao sam Hennessevja u postaju. "Gdje si do vraga ti bio?" Počelo je to zvučati kao pozdrav, nešto što ljudima prvo padne na pamet kad me vide ili čuju. Dogovorili smo se za zajednički ručak u restoranu blizu Gradske uprave; od tamo mogu pješice do Levinova ureda. Tako štedim dosta vremena. Već je bilo jedanaest i petnaest, pa sam krenuo odmah. Sve što sam htio bilo je pivo i sirovo jaje; Hennessev je pojeo pola konja s prţenim krumpirićima. "Isuse, Neal, samo uz pomoć sreće dočekat ćeš još jedan roĎendan ţiv", rekao sam i kucnuo o drvo. Nadam se da će on ţivjeti vječno, stari dobri kurvin sin. Hennessev je navukao ozbiljan izraz. "PrijeĎimo na posao, prijatelju", rekao je pa iako mu nekako nisam sasvim povjerovao da baš tako hoće, poklonio sam mu punu pozornost. "Pokušavam te pronaći već dvanaest sati", rekao je. "Otišao sam pješački po brdima." "Šta si tamo radio?" "Hodao. Mislio. Gledao leptire." "Sinoć je u brdima padao snijeg. Nema tamo leptira." "Ima onih zgodnih, Neal,

koji skijaju i hodaju na dvije noge." Uslijedila je duga tišina. Hennessevje oduvijek bio moj partner, barem mi se tako činilo; namjerno je više ili manje bio podreĎeni u našem odnosu, jer tako smo najbolje obavljali posao. Ali poznavao je on mene jako dobro; primijetio bi kada počnem muljati istog trena, jer dovoljno je puta vidio kako to radim. Rekao je: "Slušaj, moj detektor za sranja upravo je podivljao. Kazaljka samo što nije izletjela van." Nisam se na to obazirao. "Što ste saznali kod McKinlevjeve?" Nije se na to obazirao. "Cliff, u što si se ti to uvalio?" Rekao sam: "Zapravo, taj slonovski sendvič koji jedeš uopće ne izgleda loše. Moţda naručim i ja jednog." "Hej, Cliff, dosta je zezanja. Slušaj, pitat ću te izravno: miješaš li se ti to u ovaj slučaj? Ako je tako, Cameron je pripremio jedan krasan paket problema, sve onako s crvenom vrpcom, i jedva čeka da ti ga uruči." "Kada sam sišao s brda jutros, sjeo sam i sastavio popis svih stvari koje me brinu. Moj me psihijatar naveo na to. Bolje je od liječenja vrištanjem, Neal, ali znaš što? Nigdje na tom popisu nije bilo Cameronova imena." "Neka sve ide dovraga ako ti nije bolje napisati ga tamo." "Hoćeš li pojesti taj krastavac?" "Naravno. Slušaj, hoćeš li ti razgovarati sa mnom ili nećeš?" "Baš bih i mogao, ako izvadiš taj čep iz guzice i malo prestaneš glumiti policajca." Duboko je uzdahnuo i zadrţao dah. Dok ga je ispuštao, rekao je: "Ne bih te volio vidjeti kako propadaš." Malo sam slegnuo ramenima. "Jesmo li sada otplesali obavezni dio? Ako jesmo, nešto ću ti reći: prava istina, dvadesetcetiri karatna, inspekcijski potvrĎena priča. Moţeš s njom u banku, Neal. Spreman? Evo stiţe. Taj je tip gotov. Ne znam tko je i gdje se krije, ali bit će moj. Ne moţe dovoljno daleko uteći i ne moţe si iskopati dovoljno duboku rupu. I ovo je sluţbeno, iskreno, jebe mi se što Lester misli." Uzeo sam njegov krastavac i zagrizao ga. "Odgovara li to na tvoje pitanje?" "Da", tmurno je rekao. "A to je baš ono čega sam se plašio." Brzo je pojeo ostatak krastavca. "Trenutno mi je to sav posao", rekao sam. "Ţeliš li se pretvarati da nije tako, u redu. Koliko vama dečkima traje radni dan? Jeste li ikada do kraja provjerili onaj U-Haul trag? Pa, ja jesam, jer nisam imao ništa pametnije raditi. Zatvorio sam knjiţaru dok ovo ne dovršim i traţim tog tipa puno radno vrijeme. Ne mogu čekati vas, Neal, jer na vašem stolu ovog trenutka sigurno leţi još deset slučajeva. Znam ja kako to ide. Isto tako znam kako se nešto mora

pronaći odmah, jer će dokaza biti sve manje. Već sam pronašao nešto što bi do sada već propalo da sam vas čekao. Bez uvrede." "Kakve dokaze? Što si do vraga našao?" "Samo nešto što baca sasvim novo svjetlo na sve. Ne traţi pojedinosti ako nisi spreman igrati sa mnom. To je dvosmjerna ulica. Radi se o lijepom ponašanju, a ja znam kako je gospoda Hennessev odgojila samo pristojne male morţeve." "Potpuno si poludio. Cameronu bi otpalo lijevo jajce kada bi samo pomislio da ću ti nešto reći." "Dat ću ja njemu nešto što će ga zabaviti. Slušaj, moram ići, ne mogu se ovdje preseravati cijeli dan. Moraš se odlučiti." Sjedio je sasvim mirno, boreći se sa snagama dobra i zla. "Ne moraš se ţuriti što se mene tiče", rekao sam. Pogledao sam na sat. "Imam sastanak sada, moram odvući guzicu na saslušanje za pola sata." "Ovaj put i nikad više", rekao je Hennessev. "Što ţeliš znati?" "Samo prave stvari. Kako je bilo kod McKinlevjeve. Reci mi to svojim riječima, u detalje. Reci mi jesu li joj obrazi bili rumeni ili blijedi kada je Lester provalio i zgrabio je baš kao da se upravo spremala baciti onu snimku u vatru." "Zreo si za pozornicu." Iščeprkao je iz dţepa malu biljeţnicu i listao po njoj. "U jedanaest sati i četrdeset osam minuta jučer ujutro Denverska policija u pratnji policajaca iz okruga Jefferson i postupajući po nalogu koji je potpisao okruţni sudac Harlan Blakeley preskočila je zid planinskog imanja na kraju Puta broj dvanaest, inače poznatog kao Ulica Crestview..." "Taj sam film već gledao. Uskoro će početi padati snijeg i ušetat će Bambi. Nemam baš dovoljno vremena za toliko riječi." Spremio je biljeţnicu i pogledao me, dugo i tvrdo. Bio je to policajac koji se drţi propisa i srce mu se slamalo kada je radio suprotno. "Dala nam je vrpcu." "Bez zezaznja. Je li snimka sačuvana?" "Izgleda da jest." "Što s onim dijelom koji sam prebrisao?" "Potpuno druga vrpca. Sjećaš se da je izvadila kasetu kako bi je ti mogao preslušati kada doĎeš. Odmah tada je stavila drugu u sekretaricu. Ona koju smo trebali bila je još u kasetofonu kada smo stigli." "Jeste li je preslušali? Glupo pitanje. Što je na njoj?" "Isto što si i ti čuo." "Što ti se čini od toga?" "Mislimo da je ubojica onaj koji se pojavio na kraju. Po svemu sudeći, gotovo smo sigurni da je tako. Vrijeme se uklapa i onaj tip Peter, je li tako? - prestravio se u tom trenu." "Jeste li išta uspjeli izvući iz onog dijela kad govore istovremeno?"

"Sve je bilo prilično izmiješano. Slušao sam više puta jednu presnimku i ništa nisam uhvatio. Dečki u laboratoriju imaju original: moţda nešto uspiju s njim. Imaju opremu: mogu čuda s njom, što se odvajanja glasova tiče. Moţda će nešto znati kasnije danas." "Bi li bilo previše traţiti... znaš, u ime starih vremena... da mi javiš što su našli?" "Već sam mrtav čovjek. Što me briga za još jedan metak u glavu?" "Kako se McKinlevjeva ponašala za to vrijeme?" "SuraĎivala je najbolje što je mogla. Zaputila se ravno prema kasetofonu i dala nam vrpcu, pa smo već za deset minuta bili na vratima. Lesteru se čak svidjela." Mirno sam sjedio, zadubljen u misli. "Tvoj red", rekao je Hennessev. Počeo sam s U-Haul pričom: rekao sam mu kako je Peter iznajmio kamionet i dao mu adresu benzinske crpke. Rekao sam mu sve o Portlandu i dragoj Mamici Bonnema. Rekao sam mu za Peterove knjige: gdje sam ih našao, koliko mislim da vrijede, gdje sam ih spremio. Drţao je oči zatvorene, čovjek na mukama, cijelo vrijeme dok sam govorio. Na kraju je rekao: "Ne ţelim znati kako si sve to saznao, zar ne?" "Vjerojatno ne ţeliš." "I kojeg vraga misliš da ću sad s tim napraviti?" "Pokušat ću pronaći način da sve sluţbeno doznaš. Za sada recimo kako se krećemo kroz rupe u zakonima." "Recimo da ti je guzica puna rupa. Daj, Cliff, što bih ja sada trebao učiniti? Kako objasniti dolazak svih tih vraţjih knjiga iz Ore-gona u Denver, da i ne spominjem odakle sam znao gdje su?" "Mislim kako ćeš morati slijediti tragove, kao što to dobri policajci uvijek rade." "Što će za tebe biti baš krasno. Poslat ću ti razglednicu u zatvor." "Da, i ja sam na to pomislio. Moţda ću morati malo odsjediti tamo na kraju. Znam samo kako nisam mogao ostaviti te knjige u Portlandu. Do sada bi već bile pepeo u Mamičinu straţnjem dvorištu." "Ne bi se ti toliko trudio da su dokazi bili pornografija ili droga." "Moţda si u pravu." "Znaš ti da sam u pravu." Dovršio je pivo. "Lud si, Cliff, stvarno lud." Digao se i obukao jaknu. "Lud si", opet je rekao. "Mili Boţe, a bio si dobar policajac. Bio si sasvim dobar policajac." 37 "Ovako nećemo daleko stići", rekao je Levin. "Priznajete kako mrzite gospodina Nevvtona. Priznajete kako ste ga uznemiravali i progonili dulje od dvije godine prije ovog slučaja. Priznajete kako ste oteli - prijeteći, tukući i bespravno ga uhićujući i stavljajući mu

lisice - gospodina Nevvtona, ne ponašajući se u skladu s obvezama koje imate kao policajac, već gonjeni zlobnom mrţnjom. Zatim ste odveli gospodina Nevvtona na malu voţnju, protiv njegove volje. Sve skupa zvuči kao scena iz Nedodirljivih, gospodine Janeway, ali evo što se, barem vi tako tvrdite, dogodilo te noći. Sve navedeno sluţbeno ste priznali, a sada, kada smo stigli na onu malu čistinu kod rijeke, ţelite nas uvjeriti kako ste skinuli lisice s ruku gospodina Nevvtona i ne samo što ste mu omogućili poštenu borbu, već ga pustili da on udari prvi?" Mose se nagnuo preko stola i jako umornim glasom rekao: "Odvjetnice, ako nastavite postavljati takva pitanja, svi ćemo ostariti prije nego što ovo okončamo. Prošlo je zlatno doba govorništva." "Gospodine Moses, ovo je sluţbeno davanje izjave, a ne suĎenje. Mislim kako mi pravila dopuštaju dobivanje odgovora na način koji smatram potrebnim." "U redu, kad biste mu postavili pitanje na koje moţe odgovoriti." Levin je otpuhnuo dim cigare. Bio je to mali čovjek s njujorškim naglaskom, pravi čvrsti ţidovski odvjetnik, kako bi rekao zaboravio sam već tko. Okrenuo se i pogledao me preko stola. "Dopustite mi ovo pitanje. Vi ozbiljno tvrdite kako ste gospodinu Nevvtonu nanijeli teške ozljede na licu i tijelu" - otvorio je omot sa slikama i bacio ih na stol - "ove koje se tu lijepo vide, nakon što ste skinuli lisice." "Bilo je baš tako." "Pa, gospodin Newton je povelik čovjek, slaţete li se sa mnom?" "Ne." "Bez obzira na to, veći je od vas, i to prilično." "Mesnatiji je od mene, ako ste na to mislili." "Kako biste vi opisali gospodina Newtona, gospodine Janeway? Samo njegov izgled, molim vas." "Bijelac, nešto viši od metar i devedeset centimetara, teţak oko sto pet kilograma, mišićav, smeĎokos, smeĎook, ponekad pusti brkove." "A vi? Opišite se na isti način." "Bijelac, metar i osamdeset, osamdeset pet kila, tamne kose i očiju..." "Gospodin Newton teţi je od vas oko dvadeset kilograma, po vašoj procjeni." "Tako nekako." "Ima duţe ruke..." "Aha." "Čini li vam se kako na gospodinu Newtonu ima dosta sala?" "Ne baš." "Koliko ga ima?" "Ništa što se vidi."

"U stvari, gospodin Newton se bavi bildanjem, zar ne?" "Tako sam i ja čuo." "Trenira boks, diţe utege... sve u svemu, za svoje godine, krasan primjerak muškarca, slaţete li se?" "Slušajte," rekao sam, "ako me hoćete nešto pitati, pitajte. Ne iznosite tvrdnje s kojima ţelite da se sloţim." "Evo onda pitanja za vas. Očekujete li da ćemo povjerovati da ste se ravnopravno potukli s tim čovjekom - usprkos činjenici što su mu zglobovi izguljeni od lisica koje ste mu stavili - da ste ga oslobodili i pobijedili ga tako nadmoćno u fer borbi?" "Je li to kraj pitanja?" "Odgovorite, molim vas." "Odgovor je da." "Kako ste to uspjeli, gospodine Janeway? Iskreno, malo mi je teško povjerovati. Kako ste se to borili i tako uspješno pobijedili, po vašem mišljenju?" "Ubio sam boga u njemu. On je pokušao ubiti boga u meni, ali nije uspio." "I vi očekujete kako ću u to povjerovati?" "Ništa posebno ne očekujem od vas, gospodine." "Oprostite što ponavljam isto, ali jako mi je teško povjerovati—" "To ste već rekli", rekao je Mose. "Nastavite." "Pokušavam shvatiti kako mu je to uspjelo", rekao je Levin. "Nije tu bilo pravila markiza od Queensberryja24", rekao je Mose. "Dva su se tipa mlatila na ledini. Jeste li ikada doţivjeli takvu tuču, Levin? Udara jedan, pa drugi. Onaj srčaniji obično pobijedi." "Ne znam ja ništa o takozvanoj srčanosti, gospodine Moses. Ono što znam vidim u dokazima koje imam ispred sebe. Ovo je malen čovjek, usporeĎen s mojim klijentom. Moj je klijent izvrsno spremljen za fizičke obračune, pa ipak je on taj koji je istučen. Pokušavam shvatiti, ako su lisice stvarno bile skinute, kako se to dogodilo." "Jednostavno", rekao sam. "Ako je tako jednostavno, objasnite mi, molim vas." "Dovedite klijenta, maknite namještaj i pokazat ću vam kako se to dogodilo." 38 "Mislim da te to neće više pitati", rekao se Mose. "Moţda ću to morati učiniti umjesto njega." "Zašto bi to napravio?" rekao sam. "Šališ se? Nisi mogao smisliti savršeniji odgovor na najopasnije pitanje koje ti mogu postaviti na cijelom suĎenju." "Što nas briga ako ga nitko ne postavi?" "Zato što će ono biti tamo, postavio ga tko ili ne postavio. Gledat će tebe, pa će gledati njega: zatim će pogledati one fotografije i 24 Queensberry pravila; sluţbena boksačka pravila donesena 1867.

u Velikoj Britaniji, čije je sastavljanje nadgledao John Sholto Douglas, tadašnji markiz od Queensberryja. pitanje će se samo pojaviti. Zato ću ga ja izgovoriti. Ti ćeš samo ponavljati isto. Napravite mjesta u sudnici, dovedite ga pa ću vam pokazati kako sam to učinio. Isuse, kako mi se to sviĎa. Ti to nećeš olako izgovarati, niti ćeš se praviti vaţan. Ma što činio, prema sudu se uvijek odnosiš s poštovanjem. Samo to kaţeš, kao da nema nikakve sumnje kako bi sve opet jednako završilo. Čak se zanosim idejom da od suda zatraţim organizaciju prave borbe izmeĎu vas dvojice, kako bi se porota mogla uvjeriti. Takvo preseravanje moţe biti opasno, vuče na stare epizode Perrvja Masona25. Sud to nikada ne bi dopustio, ali skupi se pokoji bod. Jednom kada je to izgovoreno, a svi vide da stojiš iza toga, porota ne zaboravlja, bez obzira na to što im nakon svega rekao onaj starac s perikom." Sjedili smo u malom kafiću prekoputa Levinova ureda, secirajući moje davanje iskaza. Levin mi je potrošio poslijepodne: bilo je četiri i trideset, a mnoga su svjetla već bila upaljena. Teško je povjerovati kako sam još jutros bio u Oregonu. Osjećao sam se potišteno, kao da sam izgubio tjedan, a ne poslijepodne. "Idući put ne budi tako krut", rekao je Mose. "Razvedri se malo. Ponašaj se kao na natjecanju u popularnosti, ionako se često sve svede na to. Znam kako se to ne sviĎa čistuncu poput tebe, ali smiješak u pravo vrijeme - ako nije usiljen - nekada se itekako isplati." Glupavo sam se nacerio. "Ma bravo", rekao je Mose. "Sada si spreman. Nitko neće osuditi retardiranog." Naručio je još kave. "DoĎi k meni na večeru." Zvučalo je privlačno. Svi su oni bili dobri ljudi, Mose i ţena, oboje djece. Kćerki koju sam spasio sada je bilo devetnaest godina. Bila je u šumskoj patroli, dijete prirode, krasna djevojka. Dugo je nisam vidio. Ali ne večeras. "Moram nešto obaviti", rekao sam. "Moram makar nešto obaviti danas." "Pravi si A tip, Clifford", rekao je Mose preko šalice. "Nauči se opuštati, prijatelju, ili bi ti se mogle dogoditi neugodne stvari." Gledao sam kroz prozor kada se točno ispred Levinova ureda zaustavio Lamborghini. Iz njega su izišli Jackie Newton i Barbara 25 Lik odvjetnika iz popularne američke televizijske serije iz sredine prošlog stoljeća. Crowell, baš kada je Levin namjeravao zatvoriti. Bilo je hladno u Denveru. Zastali su nakratko ispred vrata, a onda je Levin pokazao

na kafić i krenuli su preko ulice. Mose je sigurno primijetio kako sam odjednom postao napet. Pogledao je u smjeru mojeg pogleda, ali nismo progovorili. Oglasilo se zvonce kada su ušli. Kafić je bio prepun: jedini slobodni stolovi bili su uz suprotni zid i morali su proći pokraj nas ako ţele stići do njih. Levin me je vidio i zastao. Nešto je rekao Jackieju, pa su nas svi pogledali. Jackie se nasmiješio i nešto rekao: pokazao je jedan stol i krenuli su prema nama. Barbara je prošla pola metra od mjesta na kojem sam sjedio. Nisam je vidio svih tih tjedana; izgledala je umorno, potrošeno, iscijeĎeno. "Bog, Barbara", rekao sam. Nije me mogla pogledati. Usta su joj zadrhtala, a Jackie ju je uzeo pod ruku i gurnuo pokraj našeg stola. Sjeli su u kut, najdalje što se moglo. Mose me je gledao preko posude za šećer. "To je Crovvellova?" "Upravo ta dama." "Izgleda kao kandidatkinja za ţivčani slom." "Kada te Jackie jednom upeca, ne ostavlja mnogo iza sebe." "Trebat će mu nešto više od udice kada je se ja dočepam. Stvarno mislim kako se moţeš prestati brinuti, Clifford. U priličnoj su gabuli ako im je to glavni svjedok." Bila je to dobra vijest, iako nisam potpuno u nju povjerovao. Mose nije znao na što sve strah od Jackieja Newtona moţe natjerati Barbaru. Ja sam znao da je veći nego strah od kazne za krivokletstvo ili osramoćenja pred javnošću. Mislim kako je tu negdje, rame uz rame, s nagonom za preţivljavanjem. Kada je strah dovoljno velik, nikada ne prestaje, nema mu kraja na vidiku i smrt počinje izgledati kao nešto privlačno. "Ne izgledaš uvjeren", rekao je Mose. "Obećavam ti, Cliff, znam ja s takvima kao što je ona." "Da, ali što će s njom biti poslije?" "Nije tvoja briga." "Tu griješiš. Jedina je njezina krivnja u tome što je previše preplašena da bi mislila." upozorenja, imao sam otprilike pola-pola šansi zgrabiti je prije nego što napne pištolj i povuče obarač. Vjerojatno nije znala mnogo o pištoljima - bod za mene. Ali bio sam još uvijek više od tri metra daleko - veliki bod za nju. "Slušaj, imam sjajnu zamisao", rekao sam. "Stavi to natrag u torbicu i pusti me da te izvedem odavde. Idemo na jedno mjesto gdje ćemo o svemu na miru porazgovarati. U redu? U redu, Barb? Razgovarat ćemo i ako ti ne budem mogao dati najmanje deset razloga zbog kojih vrijedi ţivjeti, ubit ćemo se skupa. Što moţe biti poštenije od toga? Hajde, Barb. Počastit ću te lijepom večerom i sve ćemo se dogovoriti. Znam kako to ne ţeliš učiniti."

Ušutio sam. Napela je pištolj, oduzimajući mi jedinu pravu mogućnost. U grudima mi se stezalo, kao od viška kisika. "Barb, molim te... slušaj me... pogledaj me bar." Pogledala me. Njezin je jad ispunio cijelu prostoriju. "Kunem se bogom da postoji izlaz", rekao sam. "Kunem se. Obećavam ti, ali samo ako učiniš najpametniju stvar." Vidio sam joj u očima: bila je na rubu, sasvim na rubu. Vidio sam tri samoubojstva i na kraju nikad nije bilo nikakve sumnje da će to učiniti. Svi izgledaju isto, potpuno bez nade. Gubio sam je. Progovorila je. Glas joj je bio hrapav, riječi isprekidane i nepravilne. "Ostavila sam poruku... Tebi u prilog... potvrĎuje sve što si rekao." "Ne vrijedi mi ništa ako to učiniš. Čuješ li me? Barbara, slušaš li ti što ti govorim?" "Ne." "Daj mi samo jednu priliku. Jednu priliku i dokazat ću ti što govorim. Neću ti čak ni uzeti pištolj, tako sam siguran da ćeš promijeniti mišljenje. Moram ti nešto reći. Newton mi ne moţe ništa, a neću mu dopustiti da išta više učini i tebi. Imam ja načina za sreĎivanje gada o kojima on još i ne sanja. Samo makni taj pištolj i reći ću ti." Pištolj je uperila u sljepoočnicu: prst joj je bio na obaraču. Odlučila je učiniti to. Nisam je mogao zaustaviti. Janeway, znaš li kakav dobar tekst, bolje ga izvlači odmah, jer sutra će biti kasno. "Znam tipa koji Nevvtona moţe natjerati da zamrzi dan kada te upoznao. Ne šalim se. Nisam se samo igrao tobom onog dana kada sam to prvi put spomenuo. Samo malo spusti pištolj i slušaj me. Dopusti mi samo par riječi, Barbara. Newton je majstor u okretanju sistema u svoju korist. Sve je na njegovoj strani - novac, gadan odvjetnik - zna on svoja prava, stari Jackie. U sistemu sve klizi za pokvarenjake poput Jackieja Nevvtona. I zato ćemo mi malo izići iz sistema. Ja to nisam mogao kao policajac, ali sada bogami mogu. Igrat ćemo Jackiejevu igru na Jackiejev način i obećavam ti da mu se neće svidjeti. I nikada više neće staviti ruku na tebe. To je glavna stvar. Kada završimo s Jackiejem, više te nikada neće poţeljeti pogledati." "Ne znaš ti njega. Ne znaš za što je sposoban." "Znam, itekako. Ali znam i za što nije sposoban." Otvorila je usta. Riječi nisu izašle. Čuo sam kako neka ţena dolazi iza mene, zastavši naglo kod zahodske pregrade. "Sto se ovdje dogaĎa?" rekla je ţena. Nije se ni pomaknula: mogao sam je osjetiti iza sebe; čuo sam je kako diše. "GospoĎo, bilo bi vam bolje da me poslušate. Okrenite se i iziĎite." Nestala je, prilično brzo. Čuo sam kako se zatvaraju vrata. "Sada će

doći ljudi", rekla je Barbara. "Neka te to ne brine. Drţat ću ih na odmaku." "Policija... doći će policija." "Bit ću i onda uz tebe. Kako sada stvari stoje, neće to biti teško." Pogledali smo se. Molio sam Boga i vraga da izgledam iskreno. U daljini su se čuli zvukovi: ţena je vikala; netko je trčao; odsječni, uzbuĎeni glasovi. Iz još veće udaljenosti, negdje vani, čula se sirena. "Brzi su", rekla je Barbara. "Uvijek su samo jedan poziv daleko, šećeru. Imaju oni patrolna kola po cijelom gradu." "Janeway..." Glas joj je pukao. "Tu sam." "Ne ţelim više ţivjeti." "Naravno da ţeliš. Tu odluku ne moţeš sada donositi... ne znaš druge mogućnosti... još mi nisi dala priliku." Glas joj je sada bio ogorčen. "Imao si ti puno prilika. Nisi ništa učinio..." Sirena se čula glasnije. Znao sam kako će to učiniti ako uĎu policajci. Imao sam moţda dvije minute da je nagovorim. Stavila je pištolj u usta i vrijeme mi je isteklo. Posljednja molba. Očajnički sam zavikao: "Barbara, u ime Boga, ne čini mi to!" Zatreptala je. "Nemoj to učiniti", rekao sam. "Molim te." Gledao sam je... polako... odmaknula se od ruba. Zateturala je. Pištolj je izvadila iz usta. Pruţio sam ruke. Nije se ni pomakla. Pištolj je i dalje bio napet, ali drţala ga je labavo u krilu. Dodirnuo sam je: raskuštrao joj kosu vanjskim dijelom šake, dodirnuo joj obraze tamo gdje su suze još tekle. Kleknuo sam i pogledao je u oči. Sirene su se čule sasvim izbliza. Stavio sam joj ruku preko ramena i pomogao ustati. "Idemo mi zajedno pred njih", rekao sam. "Daj mi pištolj i izvest ću te van." Zatim su se otvorila vrata. Jackie Nevvton stao je pred nas, zatvorivši put. "Makni nam se s puta, Newton", rekao sam. Samo je stajao i gledao. Lice mu je bilo zgadeno. "Miči se", rekao sam. Kratko se nasmijao. "Glupa kučko." Prije nego što sam je mogao zaustaviti, Barbara je podigla pištolj i pucala u njega. 39 Strpali su je u policijski auto i odvojili svjedoke, a to sam bio liglavnom ja. Prelazilo je u naviku. Drugi put u dva dana objašnjavao im policiji što se dogodilo, na kraju su me odvojili sa strane i ostavili da čekam dok iz postaje ne stignu momci u civilu s

kravatama. Jarbara je sjedila u autu, povukla se u sebe dok se policajac naginjao jreko sjedala pokušavajući je nešto pitati. Čita joj njezina prava, jomislio sam: nevjerojatno je kako lako vaša naklonost prijeĎe Is policajca na optuţenog, kada znate nešto o svemu, a niste više [dio tog svijeta u kojem je prikupljanje podataka na prvom mjestu. [Stigao je policajac u civilu i preuzeo stvari. Bio je to povelik tip po limenu O'Hara: poznavao sam ga godinama, ne baš dobro. Čuo sam ga kako kaţe uniformiranim kolegama neka je ništa ne pitaju dok ne počne shvaćati što joj se govori i što sama kaţe. Kao da je u šoku, I rekao je jedan uniformirani. "Dobro, odvedimo je odmah u postaju i neka je doktor pogleda", rekao je O'Hara. Sve se to zbilo u nekoliko minuta, dok je hitna pomoć još obraĎivala Jackieja Nevvtona na podu ţenskog toaleta. "Majko Boţja", rekao je O'Hara kada me ugledao. "Moraš li upasti u svaku nevolju?" Otišao je straga u ţenski zahod i vratio za nekoliko sekundi. "Pa, konačno si sredio gada." "Hej, ja sam tu bio samo u ulozi navijača, O'Hara. Da sam ja imao prste u toj priči, imala bi ona pravi pištolj." "Sreća za nju što nije." Metak je pogodio Newtona u grlo i prošao kroz vrat. Izlazna rana bila je u dnu lubanje. Gadno je izgledalo, rekao je O'Hara, ali vjerojatno će preţivjeti. Bilo kako bilo, liječnici su još radili na njemu. "Mogu ja čuti cijelu priču?" Ispričao sam mu sve, ne preskačući ni jedan razlog zbog kojeg je Newton dobio što je zasluţio. Čak ni tako nije trajalo dugo: moju će sluţbenu izjavu uzeti kasnije, u policiji, u zadimljenoj sobi i uz stenografa. "Misliš li da bih je moţda mogao vidjeti?" upitao sam. O'Hara se glasno nasmijao. "Koja faca. Znaš ti dobro kako o tome nema ni govora, Janeway." "Rekao sam joj kako ću joj pomoći, ako mogu." "Pa, nisi joj to trebao reći." "Mislim kako ima pravo na odvjetnika. Tako to ide, zar ne, O'Hara? Ili su se propisi promijenili otkako sam otišao." "Gdje ti je odvjetnička diploma?" "Eno stoji tamo s prstom u uhu." Pozvao sam Mosea k nama. "Što kaţeš na malo priče s Crowellicom?" rekao sam. Zatreptao je i pogledao me kao da sam odjednom progovorio na arapskom. "Mislim ozbiljno", rekao sam. "Nisi pri zdravoj pameti, Clifford. Ţeliš da ja zastupam tu damu?"

"Ţelim da odeš porazgovarati s njom i da joj objasniš kako nije sama. Daj, Mose, nitko to ne zna bolje od tebe. Ispričaj joj o posljednjem ribičkom izletu. A usput joj uvali kakav besplatni savjet." "Cliff, slušaj me dobro. Nema načina na koji to mogu učiniti kako treba. Razumiješ li što govorim? Nadam se kako ti je jasan pojam sukoba interesa." "Slušaj, ne ţelim je pustiti samu meĎu te vukove." O'Hara je zagrmio: "Koja faca!" Sada su iznosili Newtona. Leţao je na nosilima, glave učvršćene posebnim ovratnikom, s cjevčicama u nosu i na rukama. Oči su mu bile otvorene, krasne plave oči, vlaţne i prestravljene. Ugledao me i panika mu se udvostručila. "Sretan Boţić, Jackie", rekao sam. Smjestili su ga u kola hitne pomoći i zalupili vratima. Upalili su sirenu i odvezli se. "Ima vraţju sreću što ga nije ubila", rekao je O'Hara. "Baš, kako je samo sretna. Za dva mjeseca sve će se stare muke vratiti, a stići će i pun kamion novih pravnih problema. A kada jednom iziĎe iz zatvora, vjerojatno će je pred vratima čekati Jackie Newton. " Ako bude tako, pomislio sam, pridruţit ću mu se. 40 Nije bilo mnogo kasnije od sedam sati kada sam završio s policijom. Bio sam napet kao da ću puknuti svaki tren i morao sam nešto učiniti. Odvezao sam se do kuće Stana Ballarda, onako više iz nekog hira nego potrebe. Natpis na vratima poručivao je NA PRODAJU KOD JOHNA BAILEYA I ORTAKA., ispod čega je bio telefonski broj nekog Douglasa Bartona. Na vratima je bio ka-tanac: mjesto je tuţno izgledalo, kao daje ostalo bez ikog svog. Bila je to jedna od onih lijepih starih kuća, izvorni stil iz Prvog svjetskog rata, koji i danas dobro izgleda. Tada su se kuće gradile da bi trajale, a ne kao danas, od prešanog kartona iz tvornice. Ne tako davno u Denveru takva kuća ne bi bila na prodaju dulje od jednog dana. Posao s naftom bio je u punom cvatu, onaj s cementom je upravo počinjao i u predjelu Stjenjaka osjećao se gospodarski uzlet kao nikad prije. Ali bačva s naftom se probušila, dobivanje cementa nije ispalo isplativo kako se očekivalo, a veliki igrači uključili su se u posao s nekretninama i oborili cijene kućama. Ballardova kuća postala je jalov posjed. Jednostavno je bilo više kuća nego ljudi. Popeo sam se na trijem i provirio kroz prozor. Svjetlo je dolazilo iz kuće starog Greenwalda prekoputa, pa sam mogao vidjeti gotovo cijelu prednju prostoriju. Izgledala je drugačije potpuno prazna. Ballardi nisu ostavili išta osim golih zidova i tapeta, a i police su bile tamo. Bila je to kuća napravljena po mjeri za knjigoljupca, velika,

čvrsta i već puna polica za knjige. Pitao sam se koliko traţe za nju. Obišao sam je i pokušao zaviriti sa straţnje strane, ali slabo se vidjelo: tek toliko da se uvjerim kako su i tamo police netaknute. Prešao sam travnjak i otišao do garaţe. Bila je zaključana, ali moglo se vidjeti kako je velika, dovoljna za dva automobila i manju radionicu. Mogao bi se unutra smjestiti auto i još pet tisuća knjiga. Vidio sam kako se sjena miče u prozoru prekoputa: gospodin Greenwald je gledao što se zbiva. Nije se zbivalo ništa, ali stare navike ne umiru lako. Mahnuo sam mu i ušetao u njegovo dvorište. Upalilo se svjetlo na njegovu trijemu, a on je zastao na tren, gledajući me kroz staklena vrata. Činilo se da me nije prepoznao, ali je ipak otvorio vrata. "Čudim se kako je još nisu prodali", rekao sam pokazujući na kuću prekoputa. "Ako je uskoro ne prodaju, počet će se raspadati", rekao je. "Zar se nitko ne brine o njoj?" Kiselo se nasmiješio i odmahnuo rukom. "Ne brinu se oni ni o čemu. Ni do čega im nije stalo. Sve Što ţele je novac. I natezati se." "Oko čega?" "Jedno s drugim. Mrze se. Ili se tuku. Nikada niste vidjeli ništa slično. Ponašaju se kao dva psa medu koje je netko gurnuo komad mesa. Najgori slučaj ljubomore koji sam ikada vidio. Nije njih briga za kuću: bitno je da onaj posljednji dolar koji će donijeti ne ode onome drugome." "Znate li koliko traţe?" "Jeste li zainteresirani?" "Nisam siguran, moţda jesam." "UĎite, prehladno je za razgovor vani." Kada sam ušao, ponudio me kavom, koju sam rado prihvatio. Sjeli smo u lijepo okruţenje - u njegovu kuhinju, prepunu knjiga - i razgovarali. "Počeli su s osamdeset", rekao je. "To je razumna cijena za taj posjed, čak i u današnje vrijeme, ne mislite li tako?" Mislio sam tako, pa sam to i rekao. "Kada se nije prodala, počeli su spuštati cijenu. Čujem da su stigli do šezdeset pet, i još ništa. Ne razumijem to. Kada bih imao novca viška, ja bih je kupio. Ne razumijem se u nekretnine, ali znam da je šezdeset i pet za kuću poput ove ništa. Prije deset godina Stan je odbio ponudu od stotinu deset tisuća dolara. Bila su to dobra vremena." "Neki ljudi misle kako se opet vraćaju." "Mogu ti ljudi trošiti novac i na gore stvari. Evo što bih ja učinio, da sam mlad poput vas. Kupio bih tu kuću, a gledao bih na to kao na ulaganje. Ponudio bih im četrdeset osam i pol tisuća." "Ne bi na to nikad pristali." "Pristali bi. Ţele je se riješiti. Sve su prodali, a kuća im visi oko

vrata kao mlinski kamen. Njih dvoje ne ţele se više ni pogledati, a ova je kuća posljednja stvar koja ih povezuje. Pristali bi, gospodine Janeway. U stvari, mislim kako bi pristali i na manje." "Mislio sam kako me niste prepoznali." "Imam dobre oči i dobro pamtim lica." "Kada bi pristali na pedeset, kupio bih je istog trena." "Onda pokušajte. Polomit će vratove pristajući. Provjerite jesam li u pravu. Nikada nisam vidio nešto slično. Takva mrţnja... takav čisti otrov. Koliko snage potrošeno, pretvoreno u mrţnju." "Kako je to počelo?" Pogledali smo se i uvjerio sam se u ono što sam već prije sumnjao: ovaj starac zna tajne koje još nikome nije otkrio. "Kako je to počelo, gospodine Greenwald?" "O nekim stvarima ne mogu govoriti... čast je u pitanju." "Troje je ljudi mrtvo, takoĎer. Razumijem se ja u čast, gospodine, ali netko ubija ljude i ja ga pokušavam zaustaviti. Nije lako dok polovicu karata još nisam otkrio." Zamislio se. Onda me pogledao u oči i rekao: "Oni zapravo nisu brat i sestra." Ustao je, ulio nam još kave i vratio lončić na vatru. "Kako ste to zaključili?" "Ništa ja nisam zaključio; Stan mi je rekao. Val Ballard je usvojeno dijete." "Pa, to ponešto objašnjava." Kimnuo je glavom. "Stanov brat Charles oţenio se slabašnom ţenom. Fizički slabašnom, znate, krhkom. Činilo se da ne moţe roditi, pa su usvojili dječaka. Godinama poslije toga zatrudnjela je s Judith... trudnica u poodmaklim godinama, veliko iznenaĎenje." "Mogu misliti." "Sve to ne bi trebalo biti razlog sukobu. Nekada se takve situacije sasvim lijepo razviju i Stan mi je rekao kako su stvarno sve pokušali. Charles i njegova ţena jednako su ih odgajali, nikome nisu davali prednost, ali od početka je postojala ljutnja, odbijanje, jaka ljubomora." "Moderni Cathy i Heathcliff", rekao sam. "Osim što je u osnovi te ljubavi bila ljubav, a ovdje samo mrţnja." "Osjetio sam kako nešto nije kako treba dok sam ih ispitivao. U jednom je trenutku Judith nešto rekla - tada mi se to nije činilo vaţno, pa sam zaboravio. Nešto kao traţite li ţive Ballarde, to sam ja." "Tako je. Iako ne znam kakvu od toga korist moţete imati..." "Dovoljan je to motiv za ubojstvo." "Da su oni htjeli nekoga ubiti, ubili bi jedno drugo." "Moţda. A moţda uţivaju mrzeći se." "Sada govorite u zagonetkama." "Uvijek morate računati na ljudsku prevrtljivost", rekao sam.

"Moţda im se sve skupa sviĎa. Znate na što mislim. Slatka tuga, mrţnja koja je zapravo ljubav, hrpa izmiješanih osjećaja. Moţda jedno bez drugog ne bilo znalo što će. O tome je Shakespeare pisao, zar ne? Ubijete li nekoga koga mrzite, gotovo je. Mnogo je bolje nauditi mu na drugi način... potući ga u poslu, oprati ga do gole koţe... takve stvari uljepšavaju ţivot." "Ne vjerujem u to", rekao je, ali činilo mi se kako bi negdje duboko u sebi ipak mogao povjerovati. "Znate vi još nešto što mi niste rekli", kazao sam. "Nije to ništa... posebno." "Mislim kako bih to ja trebao procijeniti." Odmahnuo je glavom. "To je samo nešto što mi je Stan rekao. Ne moţe imati veze ni sa čim." "Mislim kako bi gospodin Ballard, daje ovdje, prema onome što sam o njemu čuo, ţelio da mi to kaţete." "Moţda je tako, ali nije ovdje, a ne mogu ga pitati." "Neke stvari u vezi s ovim poslom se ne uklapaju. Čovjek je imao deset tisuća knjiga. Znam da ih je kupio preko klubova; pregledao sam sve račune gotovo pedeset godina unatrag. Svi su čisti, na njegovo ime, potpisani njegovom rukom. Na marginama je pisao kada je knjigu primio, a kada pročitao. Knjige su procijenjene i procjenitelj, koji je vraški dobar i poznat, rekao je kako tu ništa nema vrijednost. A ipak, u posljednja dva dana pojavilo se oko dvjesto knjiga. Nisu stigle iz klubova. Sve sama lijepa prva izdanja... jako poţeljne stvari, jako vrijedne, moţda i dvadeset pet tisuća dolara. Ne znam drugo mjesto odakle su mogle stići osim iz ove kuće." "Ne mogu vjerovati", rekao je. "Netko će stvarno platiti tako puno, samo ako je prvo izdanje?" "Ponekad i mnogo više. Ţelite li mi reći, gospodine Greenwald, da ni vi ni gospodin Ballard niste znali koliko prva izdanja mogu vrijediti?" "Nikada nismo razgovarali o novcu. Za našu generaciju novac je bio osobna stvar. Osim toga, nije zanimljiva tema. Nije nam bilo stalo do novca." "Nekomu jest. Jeste li bili tu kada je ona ţena pregledavala knjige?" "Gledao sam svoja posla. Stan mi je ispričao kako je prošlo, kada je sve bilo gotovo." "Rekao vam je kako je ţena procijenila da knjige ne vrijede ništa." "Da, to mi je rekao." "Vi tu damu nikada niste sreli?" "Ne." "Mogu li vas ikako nagovoriti da mi nešto kaţete?" "Trenutno ne."

Ustao sam kako bih krenuo. John Dunning Ustao je i on, gledajući me u oči. Neće me pustiti tek tako, pomislio sam: previše ga sve brine. Ali kada je progovorio, bilo je to o kući. "Mislim kako biste trebali kupiti Stanovu kuću, gospodine Janeway. Stvarno to mislim." "Razmislit ću o tome." "Treba biti blesav pa ne iskoristiti priliku i zgrabiti ovakvu kuću za pedeset tisuća. Moţete je iznajmiti za više novca nego što će biti rata otplate. Za nekoliko godina... tko zna?" Pokušao sam srušiti zid izmeĎu nas. Veliko zagonetno područje prostiralo se meĎu nama. "Čuo sam kako ima kuća koje znaju pričati priče", rekao je. "Neke odaju tajne. Ova bi mogla biti takva. Nekad osjećam Stanovu prisutnost... nekada mi se čini da je još uvijek tu, sjedi u knjiţnici 1 čita. Čvrsta je to kuća, gospodine Janeway; i više od toga, dobra kuća. Da sam mlaĎi i bogatiji, ja bih je kupio." 41 Odlučio je zemljopis. Val Ballard ţivio je u Littletonu, juţno od Denvera: Judith Ballard u Park Hillu, nekoliko minuta voţnje od Ulice Madison. Krenuo sam k njoj. Virila je kroz pritvorena vrata i pokušavala povezati moje lice s nekim imenom. "Istraţitelj Janeway", rekao sam. "Sjećate me se?" "Ah", rekla je i pustila me unutra. Daje znala išta od onog što mi se u posljednje vrijeme dogaĎalo, sigurno to ne bi učinila. Za nju sam prestao postojati kad me posljednji put vidjela, a sada sam opet oţivio, čim sam došao pred nju. "Jeste li ikada uhvatili onog tipa?" pitala je, uvodeći me u dnevni boravak. Rekao sam da nismo, da još radim na tome. Pokazala mije neka sjednem na veliku tapeciranu stolicu i pitala ţelim li što popiti. Rekao sam da bih, s gustom, pa mi je ulila dvostruku dozu. Gledala je kako jednim gutljajem ispijam gornju trećinu. Nije me prestajala gledati. Znao sam da više ne izgledam poput policajca, a nisam se baš takvim ni osjećao, ali nije postavila ni jedno od očiglednih pitanja - gdje mi je kravata, zašto mi cipele nisu ulaštene, kako to da pijem na poslu. Samo me gledala i čekala. "Prošao sam pokraj vaše kuće prije nekog vremena", rekao sam. Na trenutak je bila zbunjena. "A, mislite na Stanovu kuću." "Krasna je. Čudim se da je još niste prodali." "Prevelika je investicija. Ne moţete je ni pokloniti, tako je danas u Denveru." "Moţda ste odabrali pogrešnu agenciju. Mislim da bi se kuća morala

prodati." "Zamijenite riječi novcem, isljednice. Moj biste dio mogli dobiti vraški jeftino. Mislim vraški jeftino." "Slušam." "Jeste li zato došli?" "Ne, ali ipak slušam." "Dajte vi ponudite nešto." "Ne razumijem se u nekretnine. Ne bih vas htio uvrijediti onim koliko mogu platiti." "Uvrijedite me, molim vas. Imam debelu koţu i ţelim završiti tu priču." "Ma gotovo mi je neugodno ponuditi... pedeset?" "Dajte mi dvadeset pet tisuća dolara i izići ćete odavde kao vlasnik polovice kuće." "Što mislite da će na to reći vaš brat?" "Moţete li ga ne zvati tako? DoĎe mi slabo od same te riječi." "Kako onda ţelite da ga zovem?" "Ono što bih ja htjela nije za javnost. Izmijenimo cijeli koncept. Ne zovimo ga nikako. Što je u skladu s njegovom ličnošću." "Dobro. Što mislite da bi on na to rekao?" "Treba mu novac više nego meni." Zlobno se nasmiješila. "Alimentacija. Nadam se da će mu oteti sve što ima i što će ikada imati." "Pa, recimo to ovako", kazao sam. "Po toj cijeni - siguran sam kupac." "Istraţitelju, uljepšali ste mi dan. Dopustite mi da vam dopunim piće." Stavio sam ruku na otvor čaše. "Radije ne. Još mnogo toga trebam učiniti večeras." "Idete do njega?" "Mislim da bih morao, zar ne?" "Nazovite me kasnije, recite mi kako je prošlo. Znam da će pristati. Kašljat će, nešto će nepovezano brbljati, dimit će mu se iz guzice, ali će na kraju biti jednako oduševljen kao i ja. Moţemo prirediti papire preko vikenda i više nikada neću morati pogledati tog idiota." Zapalila je cigaretu. "Onda, zbog čega ste zapravo došli?" "Mislio sam o onim knjigama. Neke sam čak i našao." "I onda?" "Nisu to baš bile knjige kakve su svi mislili da jesu." "Ne ţelim biti gruba, ali što je mene briga za to? Nema ih više. Lanjski snijeg. Nemam više ništa s njima." "Mogli biste lako promijeniti mišljenje." "Govorite u zagonetkama, istraţitelju." "Mislim da ste se prevarili. Ili se samo jedno od vas dvoje prevarilo." "Morat ćete mi to bolje objasniti."

Paţljivo sam joj gledao oči. Laţljivci obično skrenu pogled, osim onih najiskusnijih. Ona me gledala ravno u oči. "Mislim da je netko organizirao prevaru", rekao sam. "Mislim da su knjige vrijedile mnogo više nego što je itko znao." "Tko je to organizirao? Govorite li o onom malom ubijenom čovjeku?" "Njega su samo upotrijebili. Netko je drugi vukao konce." "A vi mislite da je to netko od nas dvoje?" "Moguće. Pitanje je, tko od vas dvoje?" "Ja čak ne znam ni što se to navodno dogodilo." "Mislim da ste ipak nešto pametniji nego što pokazujete, gospoĎo Daviš." "GospoĎica Daviš, molim vas. Nema gospodina Davisa, niti ga je ikada bilo, a neće ga ni biti. To mi je majčino djevojačko prezime." Nisam ništa rekao. Vidio sam po boji njezinih obraza kako počinje shvaćati. "Taj kurvin sin", rekla je glasom tihim poput šapata. "Netko sigurno jest kurvin sin", rekao sam. Ustala je, otišla do prozora i vratila se. "Razjasnimo to malo. Mislite da je jedno od nas dvoje shvatilo pravu vrijednost knjiga, unajmilo čovjeka da ih kupi i... to se vama mota po glavi? Je li mi to učinio?" Slegnuo sam ramenima. "Onda mi moţete i to reći, za koliko me kopile prevarilo?" Nisam bio siguran ţelim li joj već sve otkriti. "Za koliko?" bila je uporna. Dovršio sam piće. Zapalila je još jednu cigaretu. "Mogu li dobiti pošten odgovor? Isuse, svi ste vi muškarci isti." "Kada bih znao točan odgovor, rekao bih. Kao što sam rekao, vidio sam tek dvije stotine knjiga." "Počnimo onda od njih. Koliko bi te dvije stotine vrijedile?" "Nemam dokaza da su stvarno došle od tamo. Samo nagaĎam." "NagaĎate koliko? Iskren odgovor, molim vas. Koliko vrijedi tih dvije stotine knjiga?" "U knjiţari, po maloprodajnim cijenama... oko dvadeset somova. Moţda čak i trideset." Nosnice su joj se raširile, ispuštajući dim. Izgledala je poput vulkana pred erupciju. Koja je odmah uslijedila. "Trideset tisuća dolara! Trideset tisuća dolara za dvije stotine knjiga!" Skočila je na noge i prolila piće. "Jebeni kurvin sin!" vrištala je. "Imate li ikakvu predodţbu koliko je knjiga bilo u toj prokletoj kući?" "Knjige su vam čudna stvar", mirno sam rekao. "To što su neke jako vrijedne ne znači da su i ostale takve."

Tresla se dok je stajala preda mnom. "To znači, istraţitelju, da stari Stan baš i nije bio naivčina kako su svi mislili. Znači kako je Stan dobro znao što čini. I to znači, gospodine Janeway, kako postoji velika vjerojatnost da su sve one knjige bile vrijedne. Isuse, moţda je riječ o milijunu dolara! Cijela kuća je sitnica prema tome!" Nisam ništa rekao. "Ubit ću gada svojim rukama", rekla je. "Ne bih vam to preporučio." "Gubite mi se s očiju! Ne pokušavajte me zaustaviti." "Zaustavit ću vas ako samo napravite još jedan korak." "Ne prijetite mi..." "Nastojim vas urazumiti. Ţelite li nešto shvatiti ili izjuriti napola ludi i sve zajebati?" Sjela je i demonstrativno prekriţila ruke. Nije ni pokušala obrisati proliveno piće, koje je kapalo na tepih pred njezinim nogama. "Prvo," rekao sam, "još nismo sigurni kako se sve to dogaĎalo. Drugo, još ne znam je li on to učinio: moţda ste i vi. Treće, ma tko to bio, ubio je troje ljudi. I to ne govorim u prenesenom značenju, gospoĎice Daviš. Jeste li ikada vidjeli nekoga tko je dobio metak u čelo?" Pogledala je na svoje ruke, koje su se nekontrolirano tresle. "Jedno je reći kako ćete nekoga ubiti. Taj je tip, ma tko to bio, netko s gadnim iskustvom. Razbio je knjigolovcu lubanju i pucao u dvoje ljudi prije samo dva dana. Jeste li sigurni kao se ţelite miješati u takve poslove?" Govorila je stisnutih zuba. "Što ţelite od mene?" "Ţelim da ostanete mirni... jasno? Ne telefonirajte, ne zaliječite se k njemu. Sjedite tu i čekajte me." "Boţe moj!" vrisnula je. "Kako mogu samo sjediti i pustiti prokletog guzonju na miru nakon svega!" "Neće njega nitko pustiti na miru. Ne moţe se sakriti osam tisuća knjiga u straţnji dţep. Naći ću ih ja, ako mi se ne budete motali pod nogama." Nije ništa rekla. Kazao sam: "Moţete li mi iskreno odgovoriti na nekoliko pitanja?" "O čemu?" "O vama i njemu." "Nema mene i njega. Nikada nije ni bilo. Nema on ništa sa mnom." "Odgojeni ste zajedno." "Ne mojom voljom." "Dajte, gospoĎice Daviš, što se zbilo meĎu vama?" "Ništa. Samo mrţnja na prvi pogled." "Jeste li bili ljubomorni jedno na drugo?" "On uvijek." Zapalila je još jednu cigaretu; nije ni primijetila kako jedna stoji neugašena na pepeljari. "Njega su usvojili. Teško je to podnosio. Nije podnosio mene. Nisam imala nikakvih izgleda s njim,

od samog početka." "Je li ikada bio nasilan, kao dijete ili kasnije?" "Nije imao srca za to. Uvijek se samo prikradao." "Prikradao gdje?" "Jednom sam ga uhvatila na svom prozoru... bilo mi je trinaest... takve stvari." "Mislite li daje sposoban ubiti?" Čiinilo se kako se iznenada opustila i u jednom dugom čudnom trenu pomislio sam kako bi mogla zaspati. Jednako brzo se pri-brala. "Ne", rekla je. "Dugo vam je trebalo za taj odgovor." "Prokleto točno. Voljela bih da sam mogla odgovoriti potvrdno, ali jednostavno ne mislim kako bi imao snage pucati u čovjeka. Ne, on bi prije nekoga za to unajmio." Pomislio sam na Neffova čovjeka s licem kornjače. "Plaćeni ubojica", rekao sam. "Sigurno. To bi bio u stanju, sto posto. Tu na njega moţete ozbiljno računati." 42 Vozio sam na jug, prema nadolazećoj oluji. Razmišljao sam o kamionetu iz U-Haula i kilometrima koje je prevalio Bobby Westfall. Mislio sam o Greenvvaldu i sjebanim Ballardima i čovjeku s licem kornjače. Na rubovima vjetrobrana počela se stvarati ledena korica. Cesta je postajala skliska. Imao sam neki čudan osjećaj, kao da me svuda prati nekakav demon, zla sila spremna na djelovanje svakog trena. Čudo je bilo što se nisam mogao sjetiti lica Vala Ballarda; njegov glas još mi je zvonio u ušima i vidio sam mu ruke kako prebiru po stričevim stvarima; vidio sam crvenilo njegova jezika kojim je lizao naljepnice i lijepio ih po stvarima, ali lica se nisam mogao sjetiti. Bobbvja Westfalla mogao sam se lako prisjetiti, a vidio sam ga samo nekoliko puta. Vidio sam Petera i Pinky: nijeme putnike u vječnost, s demonom sklupčanim izmeĎu njih. Dajte, ljudi, recite mi nešto. "Govorite", rekao sam glasno. Recite mi nešto što ne znam. Tko je čovjek s licem kornjače, gdje su knjige i kako, i kako je procjena Rite McKinlev mogla biti tako potpuno pogrešna? U stara je vremena Littleton bio grad konjskih trka. Trčale su se tu solidne trke, ne najveće, ali sasvim pristojne. Carol i ja ljeti bismo nekoliko puta navraćali gledati konje i izgubiti koji teško zaraĎeni dolar kladeći se. Sada dolazeći tu osjećam samo osam-ljenost i bolnu svijest o tome kako ću i ja jednom umrijeti. Sve se ruši, a jednog će mi se dana nešto prikrasti s leĎa i srušiti i mene. Nešto veličine trkališta za konje trebalo bi sadrţavati barem djelić besmrtnosti u sebi. Ali oni su srušili sve do temelja. Upravo tu, gdje je bila glavna tribina, sada se diţe zgradurina s uredima i stanovima. Kakvo

oskvrnuće. Sve što je ostalo iz starih dana je ujednačeni tok i rijeke Platte: vijuga niz obronke planine, spušta se kroz luksuzna predgraĎa, rascjepkane farme i moderne trgovačke centre koji su zamijenili nekadašnje rančeve. U jednoj od takvih kuća, juţno od trkališta, ţivio je Val Ballard. Provjerio sam adresu. Kuća je bila malo udaljena od ulice u [ jednom šumarku. Bilo je vrlo mračno: stabla su potpuno zaklonila svjetlo s ulice. Podigao se vjetar i snijeg je u zapusima stizao s ceste. Krenuo sam ne skrivajući se, s upaljenim svjetlima, i ostao sjediti na trenutak u autu, osvjetljavajući prednji dio kuće. Nema nikoga kod kuće, činilo mi se. Ugasio sam svjetla pa motor. Mrak je nalegao na sve oko mene. Izišao sam i malom svjetiljkom osvijetlio put do prednjih vrata. Pozvonio sam, zatim i zakucao. Ništa. Obišao sam kuću, ravno u ralje oluje, i borio se s njom dok sam išao kroz dvorište prema garaţi. Otišao je nekamo i to prilično na brzinu. Vrata garaţe bila su podignuta, a na podu su se vidjeli tragovi gume. Još su se vidjeli tragovi kotača u dvorištu, snijeg ih je tek napola prekrio. Vratio sam se u auto i izvadio alat. Znao sam da nemam šanse ako itko doĎe - auto mi je na otvorenom, nema bjeţanja. Odlučio sam se na samoubilački pristup i prestao misliti na to. Samo sam jedanput pomislio na posljedice. Za ovo se dobiva tri do pet godina. Zatim sam uzeo svjetiljku u zube i otvorio bravu na ulazu u kuću. Prvo je trebalo osigurati se za slučaj da se vlasnik iznenada vrati. Straţnja vrata. Prošao sam kroz glavnu sobu i mračni hodnik i našao ih. Provjerio sam mogu li se lako otvoriti. Dobro. Sad, ne baš dobro, ali bolje ne moţe. Tako je kako je. Došao sam ţeleći vidjeti Ballarda, reću ću istraţiteljima. Sve je bilo u mraku, ali primijetio sam da su vrata garaţe otvorena, pa sam otišao provjeriti. Zato ste me vidjeli kako dolazim iz straţnjeg dvorišta. Iskrast ću se kroz straţnja vrata i leţerno hodati oko kuće i tako ću im to objasniti. Zastao sam iza kuće da bih se pomokrio, zgodan detalj, koji bi mogao dodati malo vjerodostojnosti u tu klimavu priču. S tim iza sebe krenuo sam po kući, traţeći... što? Imao sam neki polovični predosjećaj da bih čak mogao naletjeti na knjige Stana Ballarda. Podrum je bio pravo mjesto za početak potrage. Lako sam ga našao, mračne stube spuštale su se iz kuhinje. Ako se sada vrati, nema mi spasa. Zaboravite straţnja vrata, nema šanse. Duboko sam uzdahnuo i krenuo dolje. Malo svjetlo dovelo me do ureĎene sobe. Nije tu bilo knjiga: samo vodeni krevet, ladičar, televizor velikog ekrana, video i cijeli zid pornografskih kaseta. Već na prvi pogled vidjelo se kakvu zabavu voli, naslovi poput Ljubav u lancima i Gingerine maštarije isticali su se na polici. To nije značilo ništa. Postojala je još jedna soba, pa sam otvorio i ta vrata. Nije bila namještena, unutra nije bilo ničega. Soba je bila nedovršena, u njoj su bile nekakve kutije, ali

jedan pogled bio mi je dovoljan da ih proglasim smećem. Sve sam ostavio kako sam i našao. Sada je na red došlo potkrovlje. Ballard nije imao stepenice prema gore, ali na stropu sam našao mala vrata. Gurnuo sam ih nagore metlom koju sam pronašao u kuhinji. Uhvatio sam se za okvir i podigao se do ruba otvora. Drţeći svjetiljku u zubima, okretao sam glavu lijevo-desno, spustio se, opet se podigao na mišiće i provjerio drugu stranu. Ništa. Činilo se kao da nikad nije ni bio gore: sve je bilo prekriveno dva prsta debelom prašinom koju nitko nikada nije dodirnuo. Pregledao sam dnevnu sobu. Nije tamo bilo ni tri uvezana lista, a kamoli nekih knjiga. Zapravo, u cijeloj Ballardovoj kući nije bilo ni jedne jedine knjige. Pogledao sam u kuhinjske ormare, sjetivši se kako sam već dva puta medu šalicama pronalazio jako lijepe stvari. Ovaj put nisam bio te sreće. Dakle... kvragu i knjige, moţda bih mogao pronaći pištolj. Mnogo je slučajeva tako riješeno, zahvaljujući gotovo nevjerojatnoj nesposobnosti i gluposti ubojice. Otišao sam u spavaću sobu i pogledao sva uobičajena mjesta za drţanje oruţja, ali nije bilo ničega. Napokon sam otišao u njegovu radnu sobu. Nije bilo čak ni pravnih knjiga. Nisam još bio u kući nekog odvjetnika u kojoj ne bi bila barem poneka knjiga, pa je ova izgledala nekako prazna. Imao je ormarić za spise i radni stol s pregradama, a sve je bilo otključano. Otvorio sam ormarić i u njemu pronašao njegove stare slučajeve, kopije davno zastarjelih predmeta. Prelistao sam sve dva puta, traţeći neki trag. Nije ga bilo. Donja ladica bila je prepuna pornografije. Još jedan gubitak vremena. U stolu su bili brojni pretinci, odjeljci i ladice. Pretinci su bili prazni, odjeljci puni prašine, a ladice pornografije. Nisam se više trudio pregledavati sve te dosadne stvari: sve zajedno nije izgledalo kao da se često bavi svojim poslom. Našao sam ono što se moglo naći na posljednjem mjestu koje sam pogledao. Na vrhu stola, gurnut u kraj i duboku sjenu leţao je ţuti notes. Na prvoj stranici bile su neke črčkarije i bilješke. Na vrhu je bilo ime - Rubicoff - a ispod toga cifra, tisuću dvjesto i trideset pet dolara. Telefonski broj bio je uz nju. Prepoznao sam broj za istočni Denver, ne tako daleko od moje knjiţare. Rubicoff. Zvučalo je poznato, ali nisam se mogao sjetiti odakle. Na dnu stranice nešto je mnoţio: osam tisuća petsto puta različiti iznosi, od deset do sto pedeset. Svaki je sljedeći račun bio tamniji, s više oštrih crta, ljući. Nisam znao što to znači, ali imao sam nekoliko ideja. Broj od osam i pol tisuća otprilike odgovara broju knjiga koje je imao Stan Ballard. Mnoţenje je bilo nagaĎanje - netko je pokušavao dobiti predodţbu koliko bi sve vrijedilo ako je prosječna vrijednost knjige deset,

pedeset, sedamdeset pet i tako dalje dolara. Očito se nije razumio u knjige: nitko još nigdje nije našao tako veliku biblioteku u kojoj bi prosječne vrijednosti bile tako visoke. S druge strane, sve knjige koje sam do tada vidio bile su vrednije od sto dolara. A što s Rubicoffom? Nekako bih se kladio na to da je on čovjek s licem kornjače. Sve sam mu bliţe, pomislio sam. Zapisao sam broj u svoj notes. Sve vratio na isto mjesto. Zatim sam pobjegao iz te kuće. 43 Sjedio sam u autu i slušao vjetar. Puhao je niz ulicu hladan poput straha. Iz benzinske crpke na kilometar od Ballardove kuće nazvao sam Hennessevja. "Dušo, ja sam", rekao sam kada se javio. "Oh, sretnog li dana." "Što ste otkrili na McKinlevjinoj snimci?" "Ne ţelim o tome preko telefona." "Što, sada te Lester odlučio prisluškivati?" "Stavio si mi jaja u gadan procijep, Cliffie." "Jedan procijep, dva procijepa, u čemu je razlika. Hajde, Neal, reci mi." Dopustio sam nekoliko trenutaka tišine. "Što očekuješ da ću ti reći?" upitao je. "Očekujem da kaţeš da, Virginia, ovdje Djed Mraz. Očekujem da zapjevaš, onaj lijepi dio iz Preko rijeke pa u šumu. I nadam se kako bi izmeĎu toga mogao umetnuti koju riječ o onoj snimci." Uzdahnuo je. "Zašto ne bi malo navratio do mene?" "Zato što sam dvije tisuće kilometara daleko, a i nisi mi usput." "Onda ti ne mogu pomoći. Ne mogu o tome telefonom." "Odvojili su glasove, zar ne?" "Ne ţelimo tome..." "Odvojili su glasove." "Rekao sam ti već, čuda rade te moderne sprave. Ţeliš li razgovarati o tome, nema problema, mogu ja to cijelu noć. Otkad smo ono ručali zajedno, razvio sam se u pravog znanstvenika, elektroničkog genija. Znaš li da mogu snimiti petnaest ljudi koji govore istovremeno, pa uključiti svoje spravice i sve ih razdvojiti? Jesi li to znao, Cliffie? Ima neke veze s bojom glasa i njegovom visinom. A ja sam do sada mislio kako boja sluţi za bojenje zidova i tih stvari." "Što je Peter rekao?" "Mislim da je bilo nešto u vezi s bojom. Moţda se nekad u Ore-gonu bavio bojenjem." "Ideš mi na ţivce, Hennessev", rekao sam ono što sam i mislio. "Ma nemoj? Baš lijepo. Jednom moramo sjesti zajedno, usporediti bilješke i vidjeti tko je kome više išao na ţivce."

"U vodstvu si, Neal. Postaješ kao i oni." "Ţeliš li čuti novost? Uvijek sam takav i bio." "Onda spusti slušalicu, ako je tako." Slušali smo se u tišini desetak sekundi. Zatim je glasom ljućim nego što sam ga ikad čuo rekao: "Cliff, iskorištavaš naše prijateljstvo. Dovoljno je sranje što sam guraš glavu u omču, ali sada hoćeš da ti se pridruţim, sve zbog nekih starih vremena. Kvragu, izgubit ću značku zbog tebe prije nego što ovo završi." "Ţao mi je ako tako misliš", rekao sam, ali nisam prekidao, znajući kako ga moja šutnja kuha na laganoj vatri. "Ma kvragu", rekao je. "To nije u redu, Cliff." Šutio sam. "Gad nije ništa rekao, u redu? Ni jednu jedinu riječ koja bi ikome Imogla koristiti. Ţeliš znati što je točno rekao? Mislim da ih znam [napamet, sjedim ovdje cijelo popodne preslušavajući prokletu stvar. [Rekao je odlazi, odlazi. Dva puta. Zatim je rekao Ne moţeš mi ništa, \svi već znaju." "Tko sve zna?" rekao sam - glasno, ali sebi. "Zaboravio sam ga to pitati", rekao je Hennessev. "Tko sve zna?" ponovio sam. Opet je zavladala tišina. "A gospoĎica PriĎe? Što je ona rekla?" "Rekla je Hej, bok, ovdje je sve u redu." Zatreptao sam. "Što je rekla?" "Rekla je: Sve je u redu, nazvat ću te kasnije." Tišina se oduljila. "Čekaš li još nešto, nećeš dočekati", rekao je Hennessev. "To je I sve, tako lijepo i saţeto: naradili smo se ni oko čega. Nadam se da | si zadovoljan." "Da, Neal, zadovoljan sam." "Sve što ţelim tvoje je zadovoljstvo, prijatelju. Kada si ti nezado-[ voljan, i ja sam. Ima li još nešto što mogu učiniti za tebe, dragi?" "To bi bilo sve." "Dobro. I neka se to ne ponovi." "Slušaj, stvarno mi je ţao—" Ali već je prekinuo. 44 Nazvao sam Ritu McKinley, svjestan besmislenosti tog čina. Ali, čudo nad čudima, javila se. Digla je slušalicu nakon prvog zvonjenja. "Rita McKinlev", rekla je. SviĎaju mi se ţene koje se tako javljaju na telefon, kratko, jasno i profesionalno. "Gori u paklu, glupane" zvučalo bi mi takoĎer prihvatljivo, znajući da sam očekivao onu uobičajenu prokletu poruku sa sekretarice. "Ne valjda prava McKinlevjeva! Original, glavom i bradom?"

"Janeway!" "Taj zvuk koji sam čuo, jesi li to pala sa stolice od oduševljenja što mi čuješ glas?" "Gdje si do vraga bio?" "Cijeli dan svatko koga nazovem pita me istu stvar. Od tebe sam očekivao makar malo drugačiji pristup." "Pokušavam te nazvati cijeli dan. Što se dogodilo?" "Sve je u novinama, draga moja. Znam kako voliš crnu kroniku, pa pretpostavljam da si već pročitala." "Htjela bih te vidjeti." "Dakle, to je stvarno korak u pravom smjeru. Nakon što si me ljubazno uputila u liječilište za gubavce u Louisiani, mislio sam kako do tebe mogu stići jedino ako savladam skakanje s motkom." "Moţeš li doći? Znam da gadno snijeţi." "Jednako bi snijeţilo tebi kad bi pokušala voziti nizbrdo. Imaš li što za jelo tamo gore?" "Dva odreska u hladnjaku." "Gdje je nestala dijeta?" "Ne pitaj." "Trebat će mi nešto vremena. Računaj na oko sat i pol." "Otvorit ću dvorišna vrata." Osjećaj jeze opet se vratio. "Ne čini to", rekao sam. "Slušaj, sada je devet i trideset, a ja ću stići do tih vrata u jedanaest. Dovezi se do njih autom. Ako me nema, vrati se za pola sata." "Zašto ih ne mogu ostaviti otvorena? U čemu je problem?" "Reći ću ti kad stignem." Krenuo sam na zapad, prema planinama i oluji. 45 Bila je to gadna voţnja. Vukao sam se pustom magistralom i klizio prema klancu. Do jedanaest još nisam stigao ni do Evergreena. Stao sam na benzinskoj crpki i nazvao je, ali javila se sekretarica. Ostavio sam veselu poruku i nastavio voziti. Cesta je bila sasvim pusta, navodeći me na neizbjeţan zaključak kako samo jedna budala vozi večeras. Odsjaj mojih farova me zasljepljivao, pa nisam mogao koristiti duga svjetla. Auto se zanosio, vrludao s jedne strane na drugu jedva vidljive vijugave ceste: to mi je izgledalo kao njihalo hipnotizerova sata. Oblici su se gubili na rubovima vidnog polja. Vidio sam Petera kako hoda uz auto: nervozno, krijući se. Okrenuo se, otvorio vrata i tamo, straga u mraku, bila je moja knjiţara. Bila je prazna, samo je gospoĎica PriĎe bila unutra. Peter je bio uznemiren. Toliko uznemiren da me je gospoĎica PriĎe nazvala kod Rite. Zatim se slika izgubila. Znao sam kako se taj film i dalje vrti negdje vani, ali ja ga nisam više vidio. Kao da je na televiziji nestalo slike. I dalje sam čuo glasove, ali više nisam ništa vidio.

GospoĎica PriĎe: Pusti mene govoriti, Peter. Daj mi tu slušalicu. Izvuci zaključak, Janeway, shvati to već jednom. Shvati što se dogodilo i moţda se svjetlo opet upali. Netko se pojavio na prozoru kod ulaza. Peter Bonnema pogledao je smrti u oči kroz pola centimetra debelo staklo. GospoĎica PriĎe: Nema nikoga na vezi. Peter je zavrištao, doslovno zavrištao: To je jebena automatska sekretarica! A smrt je ušla unutra. GospoĎica PriĎe: Netko je upravo ušao, oprostite... javit ću se kasnije. Toliko sam ja čuo. Hennessev je čuo još nešto. Peter je odmah znao. Znao je točno što se zbiva. Odlazi! Odlazi! Ne moţeš mi ništa! Svi već znaju! Koji svi? Tamo je leţao uzrok hladnog straha koji me obuzimao. Ako je Peter izgovorio još neko ime prije nego što je umro, ti su ljudi bili u nevolji. Znali oni ili ne, potpisao im je smrtne presude. Osvijetlio sam njezin prilazni put. Izgledao je poput tunela, sklizak, strm i opasan. Prebacio sam pogon na sva četiri kotača i krenuo. Nisam bio siguran koliko treba voziti: tri-četiri kilometra do dvorišnih vrata, zatim još nekoliko stotina metara. Prošao sam pokraj nekog automobila koji je skliznuo s ceste: samo sam produţio. Na takvim se cestama ne zaustavlja: kotači se moraju okretati, moraju zadrţati dodir s putem, treba se pokušati vući uzbrdo. Stigao sam do najstrmijeg dijela, gdje se cesta naglo uzdizala, tridesetak metara koji se začas prijeĎu - po lijepom danu i sunčanom vremenu, ali sada nije bilo lako. Poskakivao sam izrovanom cestom i nastavljao. Mračni se kanjon nadvijao nada mnom zdesna. Vjetar je bio baš opak. Prošao sam posljednje odvojke. Nigdje nije bilo svjetla ili se nisu vidjela zbog oluje. Snijeg je bio sve dublji kako sam se uspinjao. Neću uspjeti, pomislio sam: činilo mi se kako sa svakim metrom auto sve više proklizava. Cesta je naglo skrenula, pa mi je usjek sada bio slijeva. Nije se vidjelo ništa osim snijega. Počeo sam gledati gdje bih parkirao i pronašao mjesto nekoliko minuta kasnije: obično proširenje na cesti, na okuci pred novim usponom. Zavezao sam u snijeg i zaustavio se. Bilo je to opasno. Nisam imao kaput - samo jaknu koju sam obukao za Levinovo saslušanje. Bila je ona dobra za kasno jesenje denversko poslijepodne, ali nikako za osvajanje Sjevernog pola. Na glavu sam mogao staviti samo neku glupu pletenu kapu iz prtljaţnika. Tako ljudi ginu u Denveru: krenu na šetnju, a stvari se malo pomalo savim promijene. Okrenuo sam pištolj na pojasu tako

da bude sprijeda i zakopčao jaknu. Izvadio sam kapu iz prtljaţnika i uzeo još metaka; stavio sam kapu na glavu, metke u dţep i krenuo. Snijeg je bio dubok, ali bio sam u dobroj formi i lijepo sam napredovao. Nekoliko sam se puta poskliznuo i pao, ali ništa strašno. Još mi nije bilo hladno - to je druga stvar koja će vas prevariti u predjelu Stjenjaka, vrijeme neprimjetno zahladni. Na obali, kada se tlo smrzne, smrzavate se i vi: ovdje, iziĎete na nula stupnjeva u kratkim rukavima i ne pomislite na dţemper. Zatim, nakon pola sata, primijetite kako su vam prsti poplavjeli. Ma dobro, nisam više daleko. Cesta se polako prestajala uspinjati: sjećao sam se toga od prošlog puta. Stići ću ja tamo za tren, dječja igra. McKinlevjeva i ja provest ćemo Boţić zajedno i nastaviti sretno ţivjeti zauvijek. Stabla su mi sada bila s obje strane; bilo je jako mračno. Drţao sam svoje malo svjetlo u zubima, a glavu pognutu, pokušavajući odrţati dobro raspoloţenje i ţustar korak. Napokon sam ugledao dvorišna vrata, srebrnastu viziju koja je treperila poput odraza u ogledalu. Nje nije bilo i to me zabrinulo. Pogledao sam na sat: bilo je petnaest do ponoći. Sjedi li moţda meĎu drvećem s ugašenim svjetlima? Moja je svjetiljka bila tako jadna da je jedva osvjetljavala do vrata, ali u ovoj je tami morala izgledati kao svjetionik na Svjetskoj izloţbi u New Yorku 1939. godine. Iznenada je svijet zasvijetlio. Bljesak! Upalila je svjetla na automobilu i izgledalo je kao da je eksplodirala nuklearna bomba: zaledio sam se na mjestu, zapravo čak zakoračio unatrag. Imala je upaljena duga svjetla. Spustila ih je i čuo sam kako pali auto. Sada sam ga vidio, nejasni obris iza zida. Gledao sam je kako izlazi pred auto i petlja oko ključeva. Trenutak kasnije dvorišna su se vrata otvorila. "Jesi li ti lud?" Glas joj je dolazio niotkud, nošen olujom. "Dobra večer i tebi. Kako si?" "Znaš li da se moţeš smrznuti po ovakvom vremenu u toj odjeći?" "Upravo sam na to mislio. Samo me nemoj grditi, imao sam teţak dan." Prošao sam kroz dvorišna vrata i ušao u njezin auto. Grijanje mi je jako godilo. Bila je sasvim prikladno odjevena; imala je debele hlače i kaput zakopčan do grla. Šešir je navukla preko ovratnika pa se vidio samo mali dio lica: oči, nos i usta. Dovoljno. Boţe, kako sam je tada volio. Popeli smo se uzbrdo. Kuća je izgledala ugodno i toplo. I bila je takva. Stajao sam u predvorju gledajući je kako skida rukavice i opet sam pomislio: Isusek, volim je. Nikada još to nisam pomislio, ni za koga. Kakav šok. "Vjeruješ li u ljubav na prvi pogled?" upitao sam je. Okrenula se i

pogledala ravno u mene. "Kakvo smiješno pitanje." "Kako glasi smiješni odgovor?" Trebalo joj je dugo dok nije odgovorila, naravno... dugi trenuci slatkog čekanja. "Mislim da vjerujem", rekla je. "Da." Zacrvenjela se. "Tako sam umorna od samoće", rekla je. "Prekini s tim onda." "Proklet bio, Janeway", rekla je. "Proklet, proklet bio, Janeway. Od svih stvari koje mi u ţivotu ne trebaju ti si prva i posljednja." "Kladim se da si stalno mislila na mene." "Lupeţ si ti. Gospode Boţe, policajac. Policajac i ja." "Ja sam profinjeni, prosvijetljeni trgovac rijetkim knjigama." "Ne bi ti prepoznao rijetku knjigu da ti na glavu padne." "Ali brzo učim. Upijam znanje onako kako obični smrtnici srču juhu. Duhovit sam i bistar; uz mene je uvijek veselo, ako još nisi primijetila." Zastao sam, iznenada shvativši na svoju ţalost kako sam tu predstavu nekome ukrao. Bila je to gotovo ista polušaljiva molba kakvu je izvela gospoĎica PriĎe one noći kada je traţila posao. Rita me paţljivo gledala. "A ovo je najbolji dio. Nemam ništa protiv toga da mi ţena nareĎuje." "Kako ljubazno. Kako velikodušno." "Kako to ne vidiš, a svijetli preko pola neba? Janeway i McKin-ley. Kombinacija snova, a?" "Prije šest dana nisam ni znala tko si. Bila sam sedam tisuća kilometara daleko, leţeći na suncu. Sada ne samo da si u mojem filmu, već preuzimaš glavnu ulogu." "Daj malo šuti", rekao sam, pribliţivši joj se. Skinula je kaput i negdje ga bacila. Činilo se kao daje zrak izmeĎu nas naelektriziran: one fine dlačice na njezinim rukama i vratu stajale su uspravno. Znao sam kako će nas struja sprţiti čim se dodirnemo. Zagrlila me i snaţno poljubila. Cijeli se svijet okrenuo. "Ovo je ludo", prošaptala je u moj vrat. Poljubio sam i ja nju. Ruka joj je bila na mojem pištolju. Mogao sam joj osjetiti srce; čuo sam ga, kao udaljeno bubnjanje. "Nikada tebi nije bilo do knjiga", rekla je. "Samo varka da mi se uvučeš u krevet." "Od tebe ništa ne mogu skriti." "Pa", rekla je. "Čini se da ti je uspjelo." 46 Sjetio sam se nečeg što mi je jednom rekao Ruby: Ništa te tako ne moţe začarati. On je mislio na posao s knjigama, usporeĎujući ga s voĎenjem ljubavi. Pištolj mi je još bio u ruci: više se i ne sjećam

kako se sve dogodilo, ali nekako smo sve troje završili u krevetu. Drţao sam se pištolja kao da mi o njemu ţivot ovisi. Taj komad hladnog čelika bio je moja posljednja veza sa zdravim razumom. Ugurao sam se u nju, a ona se trzala, vukući me dublje i dublje. Drţao sam se pištolja i otišao do dna. Sve je sjelo na svoje mjesto. Zatvorio sam oči i izgubio se. Izgubio cijeli svijet. Bilo tko mogao je ušetati i ubiti nas oboje: ne bih to ni primijetio, niti bi me bilo briga. Mogli su stići s drvenim ovnom za razbijanje vrata i šest konjičkih pukovnija. Moţda i jesu. Izvalili su cijela dvorišna vrata iz okvira i sjurili se k nama kao na Little Bighorn26, a onaj zadnji podigao je vrata, obojio ih, zatvorio i zaključao da izgledaju kao nova. Otresli su prašinu s uniformi, salutirali, propisno mi se obratili: zatim otišli, prije nego što sam i primijetio da su bili tu. "Janeway", rekla je. "Mmmm." "Reci mi da to nije tvoj pištolj pokraj moje glave." Uzeo sam pištolj u drugu ruku i uspravio se. Počela se smijati. "Dakle, ovo treba staviti u roman. Upravo me jebao čovjek s pištoljem a da to nije bilo silovanje." "To ti misliš", rekao sam. "Nisam imao ni najmanju priliku." 26 Mjesto legendarnog poraza američke vojske u bitki s Indijancima, u lipnju 1876. kada je poginuo general Custer. 47 Bilo je dva ujutro, a mi smo se upravo bavili onim odrescima. "Moj dan za dekadenciju", rekla je Rita. "Izgubila sam nevinost. Počela opet jesti meso. Čini se da sam neko prevrtljivo, divlje biće." "Isusek, i tebi je bilo prvi put?" upitao sam. Promrsila mi je kosu. To mi se sviĎalo. Pokazivalo je da joj je stalo, da nije samo strast u pitanju. Otvorio sam dva piva. Odresci su bili skoro gotovi. Jeli smo. Hrana je bila sjajna, društvo odlično. Uopće nismo govorili. Tek mnogo kasnije, uz vatru u kaminu počela se opuštati. "Nazvala sam Paula odmah nakon što smo razgovarali one noći", rekla je. "One noći... kada se dogodilo." "Paul je...?" "Čovjek za kojeg sam se trebala udati." "SviĎa mi se prošlo vrijeme. Nastavi." "Tamo je bilo tri ujutro. Izvukla sam ga iz kreveta. Moţda sam trebala pričekati, ali nekako mi je izgledalo isuviše vaţno. Boţe, činilo se vaţnije od zemljotresa. Činilo mi se kako se pomaknula os

cijelog svijeta." Poljubio sam je u sljepoočnicu. "Nazvala sam ga da bih mu rekla zbogom", rekla je. Iznenada se prostor meĎu nama ispunio, više nije bilo neizrečenih stvari. "Sreli smo se u Greenpeaceu prije nekoliko godina. Tamo ja provodim ljeta, radeći na terenu. Ove sam godine spasila kita, moţeš li to vjerovati? Obukla ronilačko odijelo, ubacila se izmeĎu njega i ubojica i gnjavila ih dok nisu otišli. Nisam znala da ću imati hrabrosti za to dok nisu stigli: tada više nije bilo u pitanju hoću li ili neću, učinila sam ono zbog čega sam bila tamo. Ove smo godine izgubili jednog dobrovoljca, jesi li to znao? Jedan je mladić ubijen dok je prosvjedovao protiv nuklearnih pokusa. Poznavala sam ga iz viĎenja, ali nakon njegove smrti sve je najednom postalo stvarno. Znala sam da i ja mogu poginuti, a to nisam ţeljela. Očekivala sam da me raznesu svakog časa. Jesi li ikada vidio što suvremeni harpuni mogu učiniti? Zastrašujuće je to, a ti si tamo dolje, izazivaš ih i draţiš da pucaju u tebe, znajući kako bi to rado učinili, samo kada bi našli način da sve prikaţu kao nezgodu. Prikazana sam na NBC-u te noći. Paul mi je snimio taj prilog na video, ali ga nisam nikad pogledala: to bi umanjilo pravi doţivljaj. Na to je Hemingway mislio dok je pisao o lovu i ratu. Sve se pokvari ako se previše priča. Čitala bih to i mislila: kakvo macho smeće, ali k vragu sve, u pravu je. Prikaţu dvadeset sekundi snimke u programu, a radilo se o dva sata iskušavanja snage volje. Hemingway je bio u pravu, budala stara. Napraviš nešto što izgleda kao herojsko djelo, ali o tome ne moţeš pričati, ne moţeš sjesti pred ekran i uţivati u snimci. Sve što moţeš je nositi uspomenu u srcu. Čak i ako previše govoriš o tome, sjebeš stvar." Pokazala mi je na sliku na zidu: čovjek u ronilačkom odijelu. "To je Paul. Maknut ću tu sliku ako hoćeš." "Ostavi je", rekao sam. Mogao sam si priuštiti velikodušnost. Znao sam kako bi i Paul rado gledao moju sliku, sve dok on sjedi na kauču. "On je dobra osoba. Ne znam kako se stvari nikada nisu... kako se to kaţe?" "Zapalile." "Da, to sam traţila. Stvarno je dobar. Ne zasluţuje kučku poput mene. Za razliku od tebe..." "Mislim da ću preţivjeti." "Sigurna sam da hoćeš. Dakle, Janeway, pitaj me sve što ţeliš znati." "Bilo što, što god ţeliš reći." "Daj, molim te. Nemoj se sada smekšati. Naganjaš me od prvog trenutka kada sam te ugledala. Još i prije toga, ako uračunamo onu bezobraznu telefonsku poruku."

"Onda mi sve ispričaj." "Radila sam u knjiţari u Dallasu. Imali smo kupca po imenu William J. Malone. Je li ti ime poznato?" "Ne baš." "Bilo bi, da si dulje u ovom poslu. William J. Malone bio je skupljač knjiga. Njegovo se ime nije često pojavljivalo u AB-u. Bio je jedan od onih koji nije volio svjetla pozornice. Po tome sličan meni. Povučen. Bez prijatelja. Drţao je razmak. Mislim kako je izgledao tajanstveno onima koji ga nisu poznavali. Ali svi takozvani veliki igrači iz svijeta knjiga znali su za njega. Kod svih je imao neograničen kredit. Netko iz tvog pokvarenog svijeta rekao bi kako je bio prepun novca. A najveća strast u ţivotu bile su mu knjige. Moderni roman, to ga je zanimalo. Bio je posljednji izdanak svoje obitelji, i nikada se nije ţenio, ali Boţe - kakav poznavalac! Malone je znao sve. Imao je cijeli zid stručne literature, ali nije mu trebala. Sve je drţao u glavi. Najveće mu je zadovoljstvo bilo otići u neku knjiţaru i pronaći lijepe stvari. Nije ga bilo briga za novac, sve je bilo igra. Platio bi koliko bi zatraţili i nije htio popust, bez obzira na to plaća li deset ili deset tisuća dolara. Ono što bi ţelio, to bi i dobio. Malone je znao više o knjigama nego bilo kojih deset drugih knjiţara. U Dallasu, gdje je tada ţivio, bio je glavna zvijezda po knjiţarama, iako se trudio proći neopaţeno. Ne znam što ga je privuklo k meni - moţda to što se nisam klanjala i prenemagala kada bi ušao. Sve što znam je da mi je odjednom ušao u ţivot. Ono što ga je tjeralo da se stalno vraća u tu knjiţaru bila sam... moţda neskromno zvuči... ja. Nečeg je bilo izmeĎu nas od samog početka, prije nego što smo uopće počeli razgovarati. Poput nečeg u zraku što samo on i ja moţemo osjetiti. Znaš o čemu govorim, Janeway, znam da znaš." "Sada znam." "Da. Sasvim točno. A kada se dogodi, nije te briga tko je ta osoba, koliko mu je godina, koliko je bogat. Ljudi koji dopuštaju takvim stvarima da utječu na njih su budale. Vjera, politika, boja koţe ništa nije vaţno. I tako je jednog dana Malone došao i pitao me ţelim li raditi kao njegova pomoćnica. Istog sam trena ostavila svoj posao. Radila sam za tipa koji je bio kreten: ionako bih otišla u roku od tjedan dana. Nisam čak ni pitala kakva to pomoćnica trebam biti. Nije me bilo briga. Motala sam se već oko knjiga nekoliko godina - knjiţnice, knjiţare *- i pomalo mi je dosadilo. Bila sam zrela za nešto novo. Pa, to sam i dobila. Sljedećih nekoliko godina putovali smo svuda. Putovali smo po cijelom svijetu traţeći knjige. Sve ono što vrijedi od mojeg znanja 0 knjigama pokupila sam za to vrijeme. Ţivjeli smo pola godine u Parizu, odlazili u Englesku svakog ljeta. Jednu od najzanimljivijih

zbirki Jacka Londona - dio je još ovdje, u dnevnoj sobi - kupili smo u Tokiju, zamisli to. Znaš o čemu govorim: nemam tu što više dodati. Malone se više uopće nije vraćao u Teksas, pa nisam ni ja. On je kupio ovu kuću. Volio je osamljenost. SviĎalo mu se što je već imala taj veliki zid. Tako veliki zidovi više se ne smiju graditi previše je novih propisa - neki ti brane srušiti ga, na primjer. Malone je oduvijek volio Colorado, ne u vrijeme ljetne najezde turista, nego usred zime. Volio je biti zameten snijegom. Uvijek je bio drugačiji od svih drugih. Daje ţiv, još bih bila s njim. Nije to bila divlja ljubav, ništa slično. Ali znam da ga ne bih napustila." "Ali on je umro." "Nisi morao pitati. Sigurna sam da si čuo priče. Koju od svih priča si čuo? Jesam li ga ubila zbog novca ili knjiga?" "Sve su to samo priče." "Da, dobro. Ipak, ubila sam ga na neki način. Bilo mu je pedeset godina. Pušio je previše i nije mogao prestati, pušio je cijeli ţivot 1 od toga je počeo umirati. Mislim kako mu u jednom trenutku više ništa nije bilo vaţno. Jednog mi je dana rekao: Rita, ne ţelim umrijeti u bolnici. Znala sam već tada što se sprema. Nekoliko je idućih dana posvetio poslu. Pozvao je odvjetnika, dovršio oporuku. Znala sam da će mi sve ostaviti. O tome nismo nikada razgovarali, ali znala sam ga dovoljno dobro, a moţda mi nećeš vjerovati... do toga mi nije bilo previše stalo. Bili smo tako poslovni. Tako je i odlučio umrijeti, točno po planu. Priredili su mu smrtonosnu injekciju - znala sam gdje je i čemu će posluţiti, pa sam otišla po nju kada je došlo vrijeme za to i pomogla mu koliko sam mogla. Boţe, kakva sam kukavica bila. Nisam mogla prestati plakati i tresti se... nisam nikada prije vidjela nekoga da umire i znala sam kako je ţelio da ga ispratim bez plača, ali nisam mogla drugačije. Glava mu je bila u mojem krilu dok je ubrizgavao posljednju injekciju. To je trebalo biti to, ali... nije umro. Rekli su mu kako uvijek uspijeva: trebalo je biti bezbolno, smrt doĎe dok pucneš prstima, ali nije bilo tako. On... nije... htio... umrijeti. Mislila sam kako nije ubrizgao dovoljno. Oborilo ga je prije... znaš već. A bio je u takvoj agoniji! Stenjao je i previjao se... i dalje ţivio! Pa sam napunila tu iglu i ubola ga još jedanput, dovoljno za dinosaura... a on je još bio ţiv. Bila je to prava mora. Tada sam se sjetila njegova pištolja. Znala sam da je u spavaćoj sobi, ali trebalo mi je vremena dok sam pronašla metke. Ne znam mnogo o pištoljima, ali mislila sam kako ću se snaći. Vratila sam se u sobu i sjela do njega. Disao je teško i s mukom. Drţao se, borio, a ja sam uzela pištolj, napela ga i stavila mu ga u ruku. Sjećam se da sam mislila kako ću to učiniti, kako ću smoći snage? Zatim se on samo opustio i znala sam da je gotovo. Samo je... otišao... točno na vrijeme. Još deset sekundi i navukla bih

si nevolje na vrat. Nisam čak znala ni kako otpeti glupi pištolj. Povukla sam obarač i probila rupu u zidu. Još je tamo. Mislim da sumnjaju na mene i dandanas. Dok su čitali oporuku, samo sam sjedila i šutjela, ali jasno mi je bilo kakav je to motiv za ubojstvo. Znala sam da je Malone bio bogat, ali zaprepastila sam se kada sam shvatila koliko bogat. Nikad mi nije rekao koliko je imao: to su bile njegove stvari i ja se u njih nisam miješala. Mislim da sam imala sreće: ne bi mi bilo lako sve objasniti da Malone nije sve predvidio i ispričao odvjetniku što je namjeravao. Čak i danas mnogi sumnjaju. Neki ljudi koji ţive u blizini, neki iz svijeta knjiga, svi oni misle o meni kao ubojici ljubavnika koja se izvukla. Ja ne pričam nikome ništa, ne druţim se ni sa kim i to je cijela priča. Tako sam postala slavna i bogata. Zato i trošim nemilice: nikada se nisam navikla da je sve sada moje." Zora je svanula, hladna, vlaţna i jadna, jedan od onih dana u planinama kada je pretopio za snijeg i prehladno za kišu. Spavali smo nekoliko sati, a probudio sam se s njezinom glavom ugnijeţĎenom pod bradom, dok je moja ruka bila na njezinim grudima. Mirno sam leţao, ne ţeleći je probuditi. Ali trebalo je loviti ubojicu, a danas je bio dan za to, dan koji sigurno neće postajati dulji. Pomislio sam kako sam suzio izbor na jedan ili—ili. Sve se počelo uklapati, osim njezine uloge, koja se i dalje nikako nije mogla objasniti. Okrenula se i otvorila oči. Dodirnula mi je lice i rekla: "Voli me opet", a ja je nisam mogao odbiti, nisam mogao. Nakon toga, umorni, leţali smo pod pokrivačima, gledali se i dodirivali. U jednom sam trenutku rekao kako moramo ustati. Rekla je: "Ništa više ne moraš, nikada više ništa ne moraš." Ipak je ustala, pa je zastala pokraj kreveta, gola i prekrasna. Otišla je, čuo sam kako teče voda iz tuša. Buljio sam u najmračniji dio kuće i mislio o svemu. Mislio sam: Boţe, blagoslovi Ameriku, bolje bi ti bilo da se ovdje nisi zabunio. Srce će mi prepući ako jesi. Ili-ili: pola izgleda je na jednoj, pola na drugoj strani. Spustili smo se niz planinu, a ja sam se pokušavao odlučiti. Izbor je pao na Littleton. Ušli smo u Hampden, pa smo skrenuli juţno na put prema Santa Feu. Ulice su i dalje bile skliske, ali bio je dan i spustio sam se za manje od četrdeset minuta. Zaustavio sam se pred Dennvjevom zalogajnicom. "Ovdje izlaziš." "Rekla sam ti već, Janeway, ne ţelim jesti brzu hranu iz više razloga." "Ovaj ćeš put preţivjeti. Popij šalicu kave. Pročitaj novine. I čekaj me ovdje." "Koliko ću dugo morati čekati?" "Dok se ne vratim." Pogledala me onim dugim paćeničkim pogledom. "Nadam se kako

se nećeš uvijek tako ponašati prema meni." Izišla je i prišla s moje strane. Spustio sam prozor, a ona je zastala gledajući me, bakrenasta kosa letjela joj je oko glave. Ovako ću je se sjećati za dvadeset godina, pomislio sam: njezino dragocjeno lice uokvireno prozorom automobila sa šugavim danom u pozadini. "Ostani ţiv", rekla je tankim glasom. "Ti takoĎer", rekao sam. Već se okrenula i hodala prema restoranu. "Odmah se vraćam", povikao sam, ali nije se osvrnula. Čudna djevojka, pomislio sam: čudna ţena, još obavijena tajnama. Tog smo jutra imali kratak i sadrţajan razgovor. "Htio bih da ostaneš uz mene danas", rekao sam. "Divno zvuči. Što ćemo raditi? Da odletimo do New Yorka?" "Idem pokupiti tipa koji je ubio ono troje ljudi." "I ja ti za to trebam?" "Trebam znati da si na sigurnom", rekao sam. "Mislim kako postoji mogućnost da si ti sljedeća na njegovu popisu." Nakon nekoliko minuta zaustavio sam se pred kućom Vala Ballarda. Dobro se vidjela tog maglovitog jutra. Ako nastavim cestom, kao što sada radim, uskoro ću ugledati garaţu. Zatvorena je: vratio se. Prilazni put ništa mi nije otkrio: bio je prepun lokvi i rastopljenog snijega, nije se dalo mnogo zaključiti. Ali onaj trag preko dvorišta koji je načinio pri odlasku sinoć nestao je, potpuno nestao noću, a nije bilo svjeţih tragova umjesto njega. To znači da je kod kuće već neko vrijeme. Nisam znao što me čeka: nadao sam se da sam za to spreman. Pištolj mi je bio u ruci, preko njega prebacio sam jaknu. Sada me od kuće dijelilo trideset metara otvorenog prostora. Prozori su bili mračni: iza svakog od njih lijepo se mogao smjestiti strijelac. Udahnuo sam i krenuo: zaputio sam se ravno prema vratima kao da ću mu ponuditi nešto na prodaju. Kada sam stigao, naslonio sam uho na vrata i oslušnuo. Kuća je zvučala potpuno isto kao i kada sam bio sinoć, prije devet sati: drugim riječima, ništa se nije čulo. Krenuo sam oko kuće, zastajuci kod svakog prozora. Pogledao sam niz hodnik i nisam vidio ništa. Prebacio se na sljedeći prozor. Kuhinja. Ništa. Zraka sunca probila se kroz oblake. Poput reflektora spustila se kroz kuhinjski prozor. Zašao sam iza kuće. Obišao ugao. Sljedeći je prozor pripadao radnoj sobi. Bio je tamo, sjedeći za stolom, leĎima okrenut prozoru. Nije se micao. Pomislio sam kako je zaspao: tako je nepomičan bio. Iznenada se pokrenuo: spustio noge, promeškoljio se, zapalio cigaretu. Sjedio je tamo pušeći, a ja sam stajao vani, pola metra od njegove glave, pitajući se što dalje. Imao sam dvije mogućnosti. Odlučio sam se na izravan pristup. Vratio sam se pred kuću, došao do vrata i pozvonio. Čuo sam ga kako odmah dolazi.

Naglo je otvorio vrata, zaustivši: "Već je bilo jebeno vrijeme." Većinu je toga izgovorio prije nego što je shvatio da problem uopće nije bio u vremenu. "Tko ste dovraga vi?" "Istraţitelj Janeway. Razgovarali smo već u kući vašeg strica, sjećate li se?" "Da, naravno. Što vi ovdje radite? Hej, tek je osam ujutro." "Pustite me unutra pa ću vam objasniti." "Slušajte, čekam posjet. Nemam vremena." "U redu je, neće dugo trajati." Nevoljko se maknuo s vrata. Ušao sam, s pištoljem još u ruci pod jaknom. Nikad ne znate što su ljudi sposobni učiniti. Ušli smo u dnevni boravak. Nekako mi se učinio poznat, tko zna zašto? Ponudio me kavom. Itekako mi je trebala, ali odbio sam. Jedno od mojih pravila je nikada ne piti ili jesti s nekim tko me moţda ţeli ubiti. Nekako se nije uklapao u ulogu: bio je dobro odjeven, odjeća mu je bila suha, kosa počešljana i zapravo je izgledao oštrouman i nabrijan, kao odvjetnik na putu prema sudu i velikom suĎenju. I on je mene dobro pogledao. "Izgledate kao da ste bili u ratu", rekao je. "I jesam." "Kladim se daje ta priča vraški zanimljiva, ali kao što sam rekao, očekujem društvo. Što mogu učiniti za vas?" "Moţete mi reći sve što znate o knjigama svojeg strica." Bio je loš laţljivac. Pogledao je u stranu i pokušao me otpiliti. "Što se tu ima govoriti? Već smo sve obavili." "Obavili smo mi nešto, ali ne ono pravo. Slušajte, imate posla, a imam ga i ja. Hoćete li mi sve reći ili ćemo čekati gospodina Rubicoffa pa o tome porazgovarati utroje?" Bio je to gadan udarac i od njegove je siline zamalo pao sa stolice. "A da se vi izgubite dovraga ovog časa?" "Dobro. Ovo je vaša kuća. Ali vratit ću se i nešto vam reći, Bal-jlard. Morat ćete biti puno bolji odvjetnik nego što mislite da biste I se izvukli iz ove guţve." Ustao sam kao da ću krenuti. "Kakve guţve? O čemu vi pričate?" "Mislim da dobro znate. Ne gubimo vrijeme na to." "Samo malo. Nema potrebe za svaĎom. Moţemo se mi sloţiti. Mislim, moţemo li?" "Ja mogu." "Sjednite." Spustio sam se u stolicu. "Kako ste saznali za Rubicoffa?" upitao je. "Imam ja načina. Nekada ide sporo i teško, ali na se kraju obično sve

sazna. Na primjer, znam za Rubicoffa, ali ne znam sve. Zašto mi vi ne biste rekli?" "Rekao vam što?" Skrivali smo karte. Moţemo tako do sudnjeg dana. Traţio sam riječi kojima bih pokrenuo stvari. "Pokušajmo se pretvarati da ne znam ništa; taj mi se pristup sviĎa. Recite mi tko je Rubicoff i kako ste se povezali s njim." "Unajmio sam ga." "Nastavite. Kakve on veze ima s knjigama?" "Unajmio sam ga da mi pomogne pronaći vraţje knjige." "Razjasnimo to malo. Najprije se ţelite riješiti svih knjiga. Zatim unajmljujete tipa da vam ih vrati." "Tada nisam znao ono što sada znam." "A to bi bilo?" "Da vrijede cijelo bogatstvo, eto što. A one su još uvijek moje, prijatelju, da ne bi bilo zabune." "Prodali ste ih. Potpisali se na to." "Nema nikakve veze koji sam ja vrag potpisao: posao je bio zasnovan na laţnoj pretpostavci. On je znao nešto što se od mene nije moglo očekivati da znam. Samo neka ja pronaĎem te stvarčice, pa ćemo uskoro na sudu saznati tko im je vlasnik." "Kako ste saznali za njih?" "Prije tri tjedna došao je neki tip i rekao mi." "Aha. Tip po imenu Peter Bonnema." "Tada mu nisam znao ime; nisam znao ništa o njemu. Nazvao me iz vedra neba. Rekao mije da sam poklonio cijelo bogatstvo i da on zna gdje je. Nešto je imao kod sebe, a ako ţelim sve natrag, trebao sam se naći s njim na istočnom Colfaxu u devet te noći." "Što se onda dogodilo?" "Nije se pojavio. Čekao sam do deset. Ne znam što je bilo u cijeloj priči... nešto mi je govorilo da je istinita. Kada se tada nije pojavio, rekao sam, jebiga, zbog neke sam budale izgubio vrijeme. Ali nazvao me idućeg dana. U početku sam mu spuštao slušalicu, ali bilo je tu nečeg... ne znam ja baš ništa kada su knjige u pitanju i nije me briga, ali shvatio sam da tu nečeg ima. Nekada jednostavno imate predosjećaj." Kimnuo sam. "I tako evo mene u istom jadnom kafiću u devet navečer, ali ovaj put tip se pojavio i sjeo za moj stol. Bio je propalica, vraţja skitnica, za ime Boga. Zamalo sam se digao i otišao. Ali on je izvadio knjigu iz kutije. Menije izgledala kao bilo koja druga knjiga. Koga je briga za glupe knjige? Ali on je rekao: Pogledajte ovo i izvadio knjiţicu, katalog nekog trgovca iz Bostona. Pogledajte ovo, rekao je, i u katalogu mi pokazao koliko se moţe dobiti za knjigu koju je drţao. Šesto

zelembaća, prikane! Zamalo sam sve povratio. Jedna glupa knjiga, šest stotina! Zatim je izvadio drugu knjigu i drugi katalog. Tristo pedeset. Trebam li posebno naglasiti kako sam ga počeo paţljivo slušati?" "Što ste učinili?" "Pitao ga što ţeli. Htio je jednu trećinu, svakom po jedna trećina. Očito se dobro pripremio. U svakom slučaju, znao je kako je još netko u igri." "Vaša sestra." Prešao je preko te opaske nestrpljivom gestom. "Recimo kako je tip znao kako stvari stoje. Prije nego što mi otkrije što se dogodilo s knjigama, trebao sam pripremiti ugovor, a na njemu bi se potpisala... znate već tko. Zatim bih ga sam potpisao, pa bismo ga ovjerili kod biljeţnika. Nije me bilo briga. Cijela ta stvar neće vrijediti papira na kojem je napisana. Lako je pobiti bilo kakav ugovor zasnovan na ucjeni ili prevari. Pa sam rekao, naravno, sve ćemo napisati, lijepo i sve po vraţjem zakonu. Došao je na moj teren. Ne pokušavajte prevariti prevaranta, Janeway, a ja nisam ni upola tako loš odvjetnik kako vi mislite. Moţete se kladiti kako ću potpisati. Poslije, na sudu, vidjet ćemo koliko to vrijedi." "Ali u meĎuvremenu su ga ubili." "Da. To mi je potvrdilo kako tu nečeg ima." "Pa ste unajmili privatnog detektiva?" "Točno i baš sam se usrećio s njim do sada." "Što je napravio?" "Ništa bitno, to mi moţete vjerovati. Ne zna on gdje mu je guzica, ako ţelite moje mišljenje." "Gdje ste bili sinoć, Ballard?" upitao sam iznenada. "Kako znate da nisam bio kod kuće?" "Nazvao sam vas nekoliko puta." "Vozio sam se okolo. Nisam mogao nikako dobiti Rubicoffa. Zvao sam njegov ured, kuću - pokušao sve osim potraţiti ga u gradskoj vijećnici, ali nisam stigao dalje od one proklete automatske sekretarice. Plaćam tom tipu više nego što zaraĎuju odvjetnici, a ne mogu ga dobiti telefonom. A kada sam ga napokon dobio, nije imao vremena za mene. Nisam u to mogao povjerovati. Uhvatio se nekog drugog slučaja i to me naljutilo. Danas će cijeli dan biti izvan grada, moţete li to shvatiti? Gubim cijeli dan dok taj privatni šmokljan jurca za nečijom ţenom po Santa Feu. Rekao je da je sve što moţe učiniti za mene odvojiti nekoliko minuta ovog jutra prije nego što ode na aerodrom. Moţete li to shvatiti? Dao sam mu osam stotina dolara, tom klaunu, a on me moţda moţe ugurati na pet minuta prije nego što odleti raditi za nekog drugog." "Pa ste se otišli malo provozati..." "Da. Nigdje posebno, samo sam se htio ispuhati. U čemu je

problem?" "Moţda ga i nema. Htio sam razgovarati s vama o kući vašeg strica." "Što je s njom?" "Moţda me zanima." "Šalite se." Odjednom je promijenio ton. "Mrtav sam ozbiljan, ali nemam baš novca za bacanje." "Ne treba vam mnogo za moju polovicu." "To je i gospoĎica Daviš rekla. To je prvi put da ste se u nečemu sloţili." "Kolika je vaša ponuda?" Slegnuo sam ramenima u znak isprike. "Pedeset." "Priredit ću papire ovog vikenda. Ţelim završiti s tim." "Odlično", rekao sam zadovoljno. Pitao sam je li kuća procjenjivana u posljednje vrijeme, ima li termita, mogućih poteškoća s vodovodnim instalacijama. Brbljao sam i pričao bezveze, pokušao sve što mi je palo na pamet ne bih li odugovlačio još malo, a nakon nekoliko minuta napokon se pojavio i Rubicoff. Čuli smo kako se zaustavlja automobil i zvuk zatvaranja vrata. Upravo tada Ballardu je prekipjelo. "Slušajte samo što će sada kurvin sin reći!" povikao je. "Neće imati vremena za razgovor, morat će se ţuriti da ne zakasni na avion. Osam stotina dao sam tom kretenu i evo što dobivam!" Otišao je do vrata i otvorio ih. Čuli su se koraci po stazi. Polako sam krenuo naprijed, pištolj mije i dalje bio pod jaknom. Vidio sam kako sjena prolazi pod prozorom. Glasovi su im se pomiješali. Rubicoff je govorio kako mu je ţao, vratit će se na slučaj za dan ili dva, ali sada ima samo nekoliko minu-ta. Ballard ga je ušutkao. "Sto se mene tiče, prijatelju, moţeš ostati u jebenom Santa Feu! Vrati mi moj novac, prokleta varalice!" Došlo je do guţve. Ballard je zadao udarac. Očito nije bio jako uspješan, jer je nekoliko sekundi kasnije leţao na podu. Tip ga je sredio onako usput. Prošao sam pokraj Ballarda koji je pokušavao ustati i našao se licem u lice s detektivom poznatim pod imenom Rubicoff. Lice mu nije izgledalo kao kornjačino. Nije mu se dimilo iz nosnica. Bio je nizak i ćelav. Po njegovu izgledu dalo bi se zaključiti sve samo ne da je privatni detektiv koji je upravo nokautirao svog j klijenta. "Moţda ţelite isto?" "Ne ja, prijatelju", rekao sam. "Ja sam samo gospoĎa iz susjed-| stva koja je došla izraziti dobrodošlicu." Prošao sam pokraj njega, spustio se do ceste i ušao u auto. 49 Rita je izišla iz restorana noseći novine i vrećicu s hranom iz koje se još dimilo. "Pa," rekla je, "ne vidim nikakvog ubojicu spakiranog na

straţnjem sjedalu." "Ne gnjavi, McKinlev. Ulazi." Vozio sam prema Denveru, Ulicom Santa Fe, usred najveće guţve. Kupila mi je golemu šalicu kave i roladu prepunu cimeta i šećera. Hranila me dok sam vozio, stavljajući mi u usta komadiće naizmjence s gutljajima kave. "Ovo će ti doći glave", rekla je. "Pola kolesterol, pola dodaci koji izazivaju rak. Evo ti i moj dio, ako hoćeš." "Hvala, ali ne bih, hvala. Svako jutro uzimam samo jednu smrtonosnu dozu." Sama je pojela drugi kolač. Nalazili smo se usred guţve, na pola puta do Denvera, kada je otvorila novine. "Zanimljiva stvar, ovo jutros. Tvoj se prijatelj Newton sudario s metkom. A ti si bio glavni svjedok, kao i uvijek. Kako to da mi ne pričaš zanimljive stvari s posla?" "Previše te uzbuĎuju. Čitaj mi to malo." "Dobro." Presavila je novine i pročitala mi. Nije bilo ničeg novog, osim podatka da Crowellova još nije dala izjavu, a Nevvtonovo je stanje opisano kao ozbiljno, ali ne i tragično. Jackiejeve nesuglasice s policijom, uključujući probleme koje je imao sa mnom, bile su na kraju u skraćenoj verziji. Pomislio sam na Barbaru osjetivši griţnju savjesti. "I to nešto govori. Svakoga se moţe navesti na ubojstvo." "Govori i nešto drugo", rekla je Rita. "Murphvjev zakon27." "Koji?" "Vrijeme rastvara i zacijeljene rane." Ruby je ţivio na Capitol Hillu, oko broja 1300 u Ulici Humboldt. Parkirao sam na ulici i rekao Riti da se ne miče iz auta. Stan je bio na trećem katu. Ruby je izgledao kao da još spava kada je otvorio vrata. "Ma tko bi dovraga mogao biti? Doktore J?" Nalazio se u onom polusvjesnom stanju karakterističnom za noćne ptice, očajnički pokušavajući nagovoriti srce da jače pumpa trećom šalicom kave. Mahnuo je prema stolici da sjednem, gurnuo mi u ruke šalicu, kimnuo prema lončiću koji je bio na štednjaku i nestao u zahodu. Čuo sam kako pljuska voda, a nešto kasnije oglasio se i vodokotlić. Nalio sam kavu, pogledao oko sebe i sjeo u stolicu. Bilo je to uredno mjesto, što me iznenadilo. Vidio sam i spavaću sobu, koja je takoĎer bila uredna, ne računajući nenamješten krevet. To je bio jednostavan stan, gotovo prazan, s visokim stropom i staromodnim radijatorima od parnog grijanja. Na zidovima su visjeli uokvireni aktovi, četiri krasna Westona koji su oţivljavali cijelu prostoriju. SviĎalo mi se: tu bih i sam mogao ţivjeti. Ruby je izišao zakopčavajući košulju. Još je izgledao grogi, ne-

spretan. Sjeo je i počeo piti kavu, polako se prisjećajući da nije sam. "Što se dogaĎa? Što traţiš ovdje u ovo doba dana?" "Koliko ti treba da se stvarno probudiš?" "Sat... dva. Teško se pokrenem do polovice dana. Ovaj tjedan moram otvarati knjiţaru. Neff bi to trebao raditi, ali još mu nije dobro. Čini se kako ţeli biti što dalje od tamo, ako mene pitaš. Gadno je uplašen. Hoćeš kave?" 27 Sve što moţe krenuti loše, postat će još gore, osnovna teza na temelju koje je američki pisac Murphv napisao nekoliko zabavnih knjiga. "Već imam." "Ah." Nagnuo sam se prema njemu, drţeći šalicu objema rukama, grijući ih. "Imam za tebe još nekoliko pitanja." U tom sam trenu imao samo jedno bitno pitanje. Ali odreĎena mi se zamisao počela stvarati u glavi. "Pričaj mi opet o onim knjigama, Ruby." "Kojim knjigama?" "Onima koje je Neff donio iz Broomfielda kada su Peter i Pinky ubijeni." "Što bi još htio znati o njima?" "Bila je to neka ţena, zar ne?" "Da. GospoĎa koja je odlazila iz grada." "Razgovarao si s njom?" "Telefonom, da." "Bi li joj mogao prepoznati glas?" "Zašto? Nikada je nisam sreo." "Je li ti zvučala kao netko koga bi moţda mogao poznavati?" "Isuse, ne sjećam se. Nisam razmišljao o tome na taj način. Bila je samo glas iz slušalice." "Koliko ste platili te knjige?" "Tisuću i pol. I ako misliš kako nije bilo krvavo teško brzo ih skupiti..." "Kako ste uspjeli?" "Pa, tu i tamo netko će mi još ponešto posuditi. Nešto smo prodali po veleprodajnim cijenama. Neff je posudio ostatak." "Koliko je svaki od vas posudio?" "Ja nisam uspio više od par stotina. Prodali smo knjiga za još tristo. Neff je dodao još soma." "Kako je došao do njega?" "Kvragu, ima on prijatelje. On ima svoje, ja svoje." "Kako ste došli do nje?" "Nazvala je ona nas. Vidjela broj u imeniku." "Kada je to bilo?"

"Tog istog jutra." "Znači, sve ste riješili u sat ili dva." "Morali smo, jer inače bi prodala drugome. Znaš i sam kako to ide s takvim stvarima. Moraš biti brz." "Kako ste znali da su knjige dobre?" "Nekada jednostavno znaš, doktore J. Što smo mogli izgubiti ako odemo tamo? Činilo se da zna o čemu govori. Mislim, znala je o čemu su, kakve su i sve to. Nije se preseravala onim koliko-ćete--midati glupostima. Čitala je naslove i govorila koliko traţi i svaki bi nam put ostavila pristojnu marginu. Znala je točno što radi. Kada netko s tobom tako razgovara, nekako si siguran da ima sve o čemu govori. Ako nema, samo vratiš pare kući." "Dakle, sve ste dovršili u koje vrijeme?" "Skupili smo novac oko... pa, dva sata." "Što se onda dogodilo? Nazvali ste je?" "Nije nam ostavila broj: rekla je da je već isključila telefon, pa mora ona nazvati nas." "Što je i učinila." "Da, samo nekoliko minuta nakon što smo skupili lovu. Nazvala je i rekla nam kako će biti u Broomfieldu u tri sata." "Tada si razgovarao s njom?" "Da, ali samo na minutu. Javio sam se kada je nazvala. Većinu dogovora obavio je Neff." "Kada si se javio, traţila je njega?" "Aha." "Dogovorili su sastanak... i Neff je odmah krenuo?" "Upravo tako." "Krenuo je oko... dva i trideset?" "Valjda je bilo toliko." "A vratio se oko pet." "Aha. Posao mu nije uopće oduzeo vrijeme. Ţena je imala sve o čemu je govorila, a sve su knjige bile odlično očuvane, tip-top. Sve što je Neff trebao učiniti bilo je pogledati ih, dati joj lovu i vratiti se." "Zatim je otišao na zahod i počeli ste razgledavati knjige?" "Aha. O čemu se radi, doktore J?" "Ţena s kojom si razgovarao. Siguran si da joj nikad nisi čuo glas?" "Kvragu, teško je to pitanje, doktore J. Razgovarao sam s njom samo nekoliko sekundi." Uzeo sam njegov telefon i nazvao Ritin broj. Kada je počela snimka, stavio sam slušalicu Rubvju na uho. "Čini mi se da je to mogla biti ona. Kad bolje razmislim, zvučala je kao netko..." zaţmirkao je, slušajući. "Ma tko je to, do vraga - Rita McKinley?" Nisam ništa rekao.

"Mogla je to biti ona, čini mi se", rekao je Ruby. "Jesu li se Neff i Rita McKinlev ikada sreli prije tog dana?" "Pa, rekao sam ti kako je dolazila k nama nekoliko puta. Mogao ju je vidjeti. Sjećam se prošle godine, kada je dolazila, Neff nije bio tamo. Uzeo je slobodne dane i otišao na istok, ako se dobro sjećam. U lov na knjige. Sjećam se kako cijelo vrijeme dok je bila u radnji nitko nije ušao, bili smo sami. Čudno sam se osjećao, kao neki klinac koji tek počinje s poslom. Već dugo nisam se pred nekim tako osjećao." "Ali tada Neffa nije bilo u knjiţari?" Zatresao je glavom. "Na što ciljaš, doktore J?" "Ne znam, Ruby." Pogledao sam na sat: bilo je osam i četrdeset I dva. "Pričaj mi još o knjigama. Vidio sam samo nekoliko naslova | kada sam zavirio u kutiju." Sada je oţivio. Odjednom se probudio, jer ga je pokretalo nešto mnogo snaţnije od kave. "Najbolja gomila knjiga koju smo nabavili godinama unatrag. Nekad naletiš na jednu ili dvije takve knjige, nikad na pedeset odjednom. Nikad nemaš tri kutije prepune samih dragulja. Ovako, bilo je tu nekoliko finih Tonvja Hillermana. Rani radovi. Sveti put. Plesna dvorana za mrtve. Muha na zidu. Sve po dvjesto-tristo dolara. Svaka od tih ljepotica kao da je imala u sebi po lijepu zelenu stotku. Samo sjediš i zbrajaš, novac siguran kao u banci. Kvragu, bolje nego u banci, jer njima cijena stalno raste i raste. Hillerman je sada jako popularan, naročito u ovom dijelu zemlje. Bilo je nekoliko Rexa Stouta iz četrdesetih, a njih je tako lako prodati, tako su vraški dobri. Pa prva knjiga Ellervja Queena... znam kako ti to stalno govorim, doktore J, ali to je stvarno bio najljepši primjerak na cijelom svijetu. Nešto ranog Michenera kakvog se više ne da naći. Mostovi Toko Rija, pa njegova prva knjiga, Juţni Pacifik. I još je tu bilo knjiga... hm..." "Paklena naranča", pomogao sam mu. "Nju sam ja vidio." "Aha, i onaj krasni Eastlake, U ljepotu. Kakva Boţja knjiga, doktore J, čisto originalno ludilo. Jesi li to ikad čitao?" Zatresao sam glavom. "Ludilo od knjige. Da se prisjetim, bilo je nešto crnih pisaca, Richard Wright, Ralph Ellison, pet-šest knjiga strave i uţasa. Su-per primjerak Mathesonove Paklene kuće... samo dvjesto pedeset za takvu ljepoticu... pa nekoliko Lovecraftova i da, joj, još jedan strašan Matheson, Ja sam legenda. To ti je prava vampirska knjiga, isprepadala me na smrt jedne noći kada nisam imao ništa pametnije nego čitati je. Toliko je bolja od Vještica iz Salema da to i King priznaje, iako je King tako dobar neki tip da uvijek hvali tuĎe knjige, a ne svoje. Taj put bio je potpuno u pravu. I slušaj, kad spominjem crne stvari, dobili smo prvu knjigu Toni Morrison, Oko tako plavo...

kvragu, čak ni ja nisam nikad prije vidio tu knjigu. Ludilo od primjerka, kladim se da ćemo za nju dići petsto. Što je još tu bilo... veliko Ludilo u Berlinu, za samo par stotina, i nekoliko Van Guliksa s onim kineskim detektivom, za njih se lako dobije dvjesto pedeset, pa veliki Chesterton i fratar Brown u omotu od kojeg ti oči ispadnu..." Pogledao sam na sat. Prestao sam slušati. Znao sam da se zanio, lutajući kroz taj veliki prekrasni svijet koji su upoznali svi pravi knjiţari. Ništa te tako ne moţe začarati, poput voĎenja ljubavi s prekrasnom ţenom. "Jesi li ikada pročitao taj roman, doktore J?" Odmahnuo sam glavom. Nisam znao o kojem romanu govori. "To ti ja volim, srce. Krv mi se uzburka kada je izvadim iz kutije, a ona me gleda, kao da je tiskana prije sat vremena. O da, sjajno smo prošli s tom kupovinom, čak i ako ponešto budemo morali prodavati po veleprodajnim cijenama da odrţimo glavu nad vodom. Leglo nam je poput transfuzije, znaš na što mislim? Srce ti opet zaigra od radosti, svijet opet ne izgleda loše neko vrijeme. Čekaj, ima tamo još..." "To mi je dosta, Ruby." "Ma čekaj, nisam ti ni pola ispričao." "I to je dosta. Dobio sam što sam trebao." "Ne razumijem te. Što ti u stvari traţiš?" Pogledao sam na sat. "Kakav je tvoj osjećaj za vrijeme, Ruby?" "Ne razumijem." "Što misliš koliko smo vremena ovdje sjedili i razgovarali - od trenutka kada sam te pitao što je u onim kutijama? Što misliš koliko dugo?" "Ne mnogo dulje od minute. Najviše dvije minute. Nije moglo biti više od toga." "Što kaţeš na sedam minuta i dvadeset sekundi." Iznenadio se. A zatim prestravio. 50 Slagao sam djeliće u sliku vozeći na sjever. Od nje sam se počeo osjećati šuplje i slabo, i to sve više što sam dulje vozio. Rita je znala da se nešto promijenilo. Imala je odličan njuh za takve stvari. "U čemu je stvar?" Zavrtio sam glavom i otresao te misli. "Što nije u redu s tobom?" navaljivala je. "Ništa." Pogledao sam je i podigao glas da to naglasim. Vidio sam kako joj se leĎa ukrućuju. Ne moţe se nju vozati ili na

nešto natjerati. Moţeš nametati tišinu šutnjom, ali ne smiješ pogriješiti i povjerovati kako to što i ona šuti znači da je sve po tvome. Vozili smo se barem petnaest kilometara prije nego što je progovorila. "Kamo idemo? Moţeš li mi reći?" "Idemo do onog tipa." "Kojeg tipa?" Opet sam je pogledao. "Jesi li ikad čula za Emervja Neffa?" "Ne znam... moţda sam čula ime. Vlasnik je jedne od knjiţara, nije li tako?" "Nisi ga nikad srela?" "Mislim da nisam." "Nikada mu nisi prodala neke knjige?" "Odakle bih to znala? Sjećaš li se ti svakoga kome si prodavao knjige? I reći ću ti nešto, ne sviĎa mi se tvoje ponašanje." "Ne ponašam se." Gledala me na tren, pa se okrenula i upala u istu tupu i glupu šutnju poput moje. Nismo mogli razgovarati, a nismo mogli ni šutjeti: tišina je biJa nepodnošljiva, pa sam upalio radio, nešto što nikada ne činim ako nisam sam u autu. Nekoliko je obrazovanih idiota vikalo jedno na drugo na postaji KO A, pokazujući na najgori način što se danas smatra govornim programom. Nisam to mogao slušati. Napokon sam našao KEZW, nostalgični radio. Svirali su Samovu pjesmu, vokalnu izvedbu s Bingom i Garvjem Crosbvjem, nešto što sam čuo četiri tisuće puta uključujući i ovaj. Ali to mi barem nije smetalo. Na moje jedino pravo pitanje Ruby je odgovorio nacrtavši mi mapu. Samo je jedanput bio tamo, prije skoro godinu dana, ali sjećao se dovoljno dobro da mi točno nacrta. Raširio sam njegov crteţ dok smo se vozili natrag autocestom, a planine su nam se bijelile slijeva. Uhvatio sam Ritu kako baca pogled na mapu. Oči su nam se opet srele. Stao sam na crvenom i samo smo se gledali. S radija se čulo Nisam imao nikog osim tebe. Tommy Dorsey. Jack Leonard pjevao je refren. "Zeleno je", rekla je, pa sam opet krenuo. Zatim je počela, ne gledajući me. Rastavljala me na proste fak-I tore. Radila je poput kirurga, sigurnim glasom, bez osjećaja. "Čini se kako sam opet postala osumnjičena. Ne sviĎa mi se to, pogotovo ne od tebe." Nisam ništa rekao. "Za mene je povjerenje jako vaţna stvar", rekla je. "Da nisam mislila kako to razumiješ, sigurna sam kako se ono sinoć ne bi ni dogodilo." "To znam." "Onda mi reci, kopile jedno."

Čak i te teške riječi izgovorila je ledeno mirno. "Moţda je neka ţena umiješana u sve", rekao sam. "Ne znam što je učinila ni zašto." "Ali misliš da sam to bila ja." "Ništa ja ne mislim." "Pogrešan odgovor, Janeway, povelika laţ." Kimnuo sam. "Ovo postaje gadno", rekla je. "Oduvijek je bilo gadno." "Vrlo smiješno, ali mislila satn kako je nešto drugo posrijedi. Gdje je nestala ljubav na prvi pogled." "Zdrava je i ţiva. I nema ništa s ovim." "Onda baš i nije neka." "Nije tako", rekao sam. "Samo radim ono što policajci uvijek rade. Slijedim svoj nos." "Jesi li to i sinoć radio? Nešto si slijedio, ali to sigurno nije bio nos. Znaš na što mislim?" "Strah me je pitati." "Naravno, kad ti odgovor baš neće osvjetlati obraz." Pribliţavali smo se Longmontu. Počeo sam traţiti mjesto gdje treba skrenuti. Znao sam pitanje i prije nego što je stiglo: znao ga i plašio ga se. "Koliko već dugo misliš o tome?" Duboko sam udahnuo. "Ţeliš iskren odogovor?" "Naravno." "Oduvijek je bilo tamo. Gurao sam na stranu i pokušavao objasniti, ali nije odlazilo." "Znači, bilo je u krevetu s nama sinoć." "Radi se o prokletoj procjeni. Ne mogu je jednostavno odbaciti." Kratko se i suho nasmijala. "Ali dobro ti ide, moram priznati. Znaš reći volim te na način da ti se povjeruje." "Istina je", rekao sam. "Stvarno, Rita." "Ah", rekla je tiho. Mislio sam kako bi to moglo biti sve, ali nastavila je: "Ono što mi nije jasno je zašto misliš da sam to učinila. Ne moţe biti zbog novca. Ţeliš li vidjeti moju knjiţicu?" Otvorila je čekovnu knjiţicu iz Prve federalne banke. Zavrtjelo mi se u glavi dok sam pokušavao pogledati i voziti. Ono od čega mi se stvarno zavrtjelo u glavi bili su brojevi, toliko njih, a nigdje decimalnog zareza na vidiku. Bilo je to poput stajanja nad bezdanom, gledajući ravno dolje. "Ovo je novac samo za putovanja. Na bankovnom računu imam još četiri puta toliko. Imam još jedan račun za poslove koji nisu vezani za knjige. Pa još jedan za ulaganja: moj me knjigovoĎa nagovorio na to lani. Čini se da stiţe više novca nego što mogu potrošiti; čak ga ni

poklanjati ne mogu dovoljno brzo. Dok se izleţavam u krevetu, zaraĎujem novac. Zanima li te koliko sam zaradila sinoć, dok si ti slijedio svoj nos? Mogu ja to izračunati, više-manje pribliţno. Ovog trena zaraĎujem novac, za ime Boga. Nikada više ne moram ništa raditi. Ono što radim, radim jer nešto moram raditi ili ću poludjeti. Nisam ja stvorena za veliko bogatstvo: isuviše sam nemirna da bih bila besposlena. Ne treba mi još novca, ne treba mi ni ovo što imam. Pa mi, molim te, objasni zašto bih ja lagala, krala i ubijala zbog glupog novca." Tuţno sam slegnuo ramenima. Moţda zbog uzbuĎenja, pomislio sam: moţda zbog ljubavi. Tko moţe ikada znati što će itko učiniti i zašto? "Imam još jedan račun", rekla je. "Moţeš ga nazvati mojim jebise računom." Znao sam na što cilja. Znao sam sve o jebise novcu, uglavnom zato što ga nikada nisam imao. Istim tim ravnim glasom je nastavila: "Ti si uzbudljiv muškarac. Dovoljno je da pomislim na tebe, pa uzdrhtim. Čak i one prve noći. Izišla sam iz knjiţare i bilo je tako snaţno da sam morala zastati i nasloniti se na nešto. Evo mog čovjeka, pomislila sam. Bilo je zastrašujuće, najuzbudljiviji trenutak mog ţivota. Nisam mogla dočekati da te opet vidim. Ali ti mi ne vjeruješ, Janeway. Mislim da neće biti ništa od nas." "Moram znati. To bi trebala razumjeti." "Moraš vjerovati. Znam da to baš i nije najpošteniji zahtjev. Pravedni Bog ne bi nas tako iskušavao, prije nego što se uopće upoznamo. Ne osuĎujem te, ali ne osuĎuj ni ti mene. Takva sam kakva sam. A u ovom trenutku mnogo mi je potrebnije povjerenje od ljubavi. I jedno i drugo dobro bi mi došlo." "Valjda sam bio policajac isuviše dugo." Uzdahnula je. "Nema Boga, a ţivot nije pošten." 51 Cesta je vijugala nalijevo, uski asfaltirani put sedam kilometara juţno od Longmonta. S obje strane bile su razbacane kuće. Automobil je poskočio kad smo došli do kraja dobrog puta, nestalo je i kuća, a mi smo nastavili truckati se neravnom prašnom cestom. Poneko stablo vidjelo se na rubovima prerije. Našao sam izlokan pokrajnji put, točno na mjestu gdje ga je Ruby nacrtao: zatim i kuću, koja je izvirivala izmeĎu stabala nečeg što je sličilo presušenom koritu. Okrenuo sam se i stao. Brojčanik pokazivao je kako smo prešli četrdeset kilometara od središta Denvera. "Čini se da nema nikoga", rekla je Rita.

"To ćemo tek vidjeti." Ostavio sam je tamo s upaljenim motorom i zaputio se prema stotinu metara udaljenoj kući. Bila je to stara seoska kuća, u stilu američke gotike. Prozori su bili mračni, kuća je djelovala napušteno pod jutarnjim suncem. Rasklimani trijem nazirao se kroz ţivicu koju je svijao vjetar. Vjetar je bio jak, oštar, noseći sve pred kućom. Neki od prozora bili su zakovani daskama: ograda trijema na mjestima se potpuno urušila, a stepenice su djelovale opasno i trošno. Na istočnom kraju bile su neke skele, očito se tamo nešto nedavno radilo. Nije bilo automobila u dvorištu. Gledao sam malo okolo, ali nije tamo bilo ničeg vrijednog spomena. Prišao sam uglu kuće, pa ga obišao i dospio ispred nje. Bilo je tiho kao u grobu: čak se ni ptice nisu čule, samo neprekidno lupanje vjetra. Popeo sam se stepenicama na trijem, došao do vrata i naslonio se na njih, osluškujući. Ništa. Koliko sam puta to već činio, pomislio sam: koliko sam puta kao policajac prikupljao hrabrost i upadao u nevolje s istim ovim pištoljem ispred sebe? Jednako je zabavno kao i uvijek: mogućnost skore smrti, moţda baš tvoje, a grlo se uvijek stegne dok adrenalin raste. Lagano sam gurnuo vrata. Otvorila su se škripeći, a ispred mene se ukazala slika pionirske Amerike. Trošno pokućstvo. Prastare slike. Ostaci ţivota na farmi iz nekog davnog vremena. Na stoluje bila petrolejka, staklo je bilo potpuno crno. Neki stari jaram leţao je odbačen u kutu. Zakoračio sam unutra. Pod je škripao, a u potpunoj tišini to je zazvučalo kao pucanj. Naslonio sam se na vrata i zadrţao dah. Čekao sam i slušao. Čekao sam sve dok miš nije pretrčao preko sobe. Nije mnogo obećavalo. Prašina je bila dva prsta debela. Nitko ovuda nije prošao barem pola godine. Ovo nije godina Janewayevih predosjećaja. Ne ispadne li nešto od ovog, opet sam na početku. Sasvim na početku. U potrazi za čovjekom s licem kornjače i novim pretpostavkama. Iza mene ostajali su duboki crni tragovi u prašini. Prešao sam manje tragove koje je ostavio miš. Ništa ovdje neću naći, pomislio sam, još jedna slijepa ulica. Stigao sam do dugog mračnog hodnika i ništa se nije promijenilo. Debeli sloj prašine starije od postanka svijeta vodio je prema straţnjem dijelu kuće. Spustio sam pištolj. Još sam bio na oprezu, ali crvenu je boju uzbune zamijenila ţuta. Sa svake strane hodnika bile su dvije sobe. Na kraju se nastavljao novi hodnik, prema istočnom dijelu kuće. Jedna vrata bila su

zatvorena. Kada sam ih gurnuo, otvorila su se bešumno. Iza njih sve je bilo drugačije. Sve je bilo svjeţe obojeno, ostakljeno, sreĎeno. Svijet pun svjetla, svijet u kojem se ţivi i svira glazba. Vratio sam se crvenoj uzbuni, gurnuvši pištolj ispred sebe. U vratima je bio ključ. Radio se čuo tako tiho da je zvuk jedva dopirao do druge sobe. Pod je bio nov i sjajan. Slijeva sam vidio kuhinju: dobro osvijetljenu, obojenu u ţuto, u kojoj su se sjajili novi ureĎaji. Bila je tamo napola dovršena radna soba i preko puta nje spavaća soba. Iz radija meki su zvuči plovili niz kuhinju: ambijentalna glazba postaje KOSI. Preko sobe padala je sjena one skele. Zavirio sam u spavaću sobu. Bio je na krevetu, potpuno odjeven, leţeći preko svijetloplavog prekrivača. Činilo se kao da spava, ali lice mu je bilo okrenuto zidu, pa nisam bio siguran. Imao sam osjećaj kako samo leţi, širom otvorenih očiju, čekajući. Paţljivo sam ušao, a on se nije micao. Disanje mu je bilo duboko i ravnomjerno, kao da spava već dugo. Polako sam se privukao krevetu. Još mu nisam vidio lice. Jednu je ruku drţao ispod sebe, nisam je vidio. To mi se nije sviĎalo, ali bio sam spreman koliko se to moţe biti. Nagnuo sam se i lagano ga gurnuo. "Ustaj, Neff", rekao sam, "i izvuci tu ruku sasvim polako." Naglo se probudio: prebrzo, pomislio sam, ali čovjek s pištoljem uz krevet nekako ubrzava buĎenje. Podigao se u sjedeći poloţaj. Tek tada pokušao je izgledati iznenaĎeno i znao sam da ga imam. Nije bio dovoljno dobar glumac. "Polako ustani", rekao sam. "Baš tako. Dobro je. Sada idi do onog zida i nasloni ruke na njega, baš kao na televiziji." Pretraţio sam ga. Nije imao ništa. "Sjedni tu dolje", rekao sam. "Ne tamo, ovdje u ovu drvenu stolicu. Sjedni i okreni se prema meni." Sjeo je i gledao me kako radim ono što će dobar policajac uvijek učiniti: pretraţiti najočitija mjesta gdje bi moglo biti oruţje. Nisam ga našao. Pomaknuo se. "Ne miči se", rekao sam. "Htio sam se počešati po nozi." "Ne česi se nigdje. Čak me nemoj ni čudno gledati. Ovaj je moj pištolj jako nervozan." "Ne bi ti pucao u mene." "Bogami bih." "Dakle, što se dogaĎa?" Pokušao se praviti nevin, ali nije stigao daleko u tome. Znao je kako loše glumi, a znao sam i ja. Ruby mi je rekao da je bio maĎioničar i to je moglo biti tako, ali sigurno ne zasluţuje Oscara za blefiranje. Znao sam već nekolicinu takvih, odlično laţu sve dok ne posumnjaš

u njih. Pogledaj ih ravno u oči, optuţi ih i nema ih nigdje. Neff je pokušavao izbjeći moj pogled. Gledao je u strop, kroz prozor - bilo gdje, samo ne u mene. "SviĎa li vam se ovo mjesto, gospodine Janeway? Ujak mi ga je ostavio; već godinu dana ga ureĎujem. Odvojio sam ovaj dio i polako ga dovodim u red. Jednog ću dana stići do kraja. Nije to baš za mene... bojenje... ali sviĎa mi se kako napreduje. Tu i tamo nešto napravim. Ne volim baš raditi." "Tako je i Ruby rekao." Malo se nasmijao; suho, prisno, gotovo njeţno. "Ruby", rekao je. "Kakav sjajan tip. Sve će učiniti za bilo koga. Krasan čovjek." "Moţda biste mi mogli reći gdje ste stavili knjige?" Slegnuo je ramenima. Trznuo glavom. Nekako mu je nestalo riječi. Pogledao je kroz prozor. Imao je dobar pogled na cestu. "Vidio sam kako dolazite. Znao sam kuda ćete ući, oprezni kakvi ste... jednostavno sam znao. Mogao sam vas upucati." "Zašto niste?" "Pištolj je u staji. Vidjeli biste me da sam tamo krenuo. A nisam bio ni siguran koliko stvarno znate. Mislio sam kako bih moţda... mogao nešto smuljati. Trebao sam znati. Kako ste otkrili? Gdje sam pogriješio?" Kada si se rodio, pomislio sam. "Recite mi", kazao je. "Moram znati." "Moţemo se nagoditi. Reći ću vam ako mi kaţete gdje su knjige." "Naravno... reći ću vam... nemam što izgubiti." Razmišljao sam dvoumeći se. Dokazi nisu bili čvrsti, povezani, nisam bio siguran kako bi prošli na sudu. Jurio sam naprijed ne brinući se o njima i sada sam se čudno osjećao, nekako jezovito, hladno razgovarajući o tome s ubojicom. Neff se opet nasmiješio i jeza se pojačala. Ne trebam ga, pomislio sam: ionako ću pronaći knjige, prije ili kasnije. Ali bio sam knjiţar, a ne policajac i htio sam ih odmah vidjeti. Bio sam u vrućici, knjiţarskoj groznici, morao sam vidjeti što je pretvorilo normalnog čovjeka u ubojicu. Kako otkriti krivca? Tako što neprestano razmišljaš o slučaju. Kako kipar od komada drva napravi slona? Uzme veliki komad drva i skida sve što ne nalikuje slonu. I dok spavaš, radiš na tome. Dok se voziš kroz oluju, mrtvaci ti šapću. Čak i kada vodiš ljubav, misliš na to i zapravo, prvi nagovještaj stigao je tada, kao kroz maglu. Pisci i kipari tako rade, zašto ne bi i policajci? Mnoge su knjige napisane o stvaralačkom procesu: desetke tisuća riječi potrošili su akademici govoreći o autorskim vizijama. Smiješna stvar, kao policajac sam uvijek tako radio, ali nitko o tome nije napisao knjigu. Stvoriš predodţbu - ne nuţno kako je bilo, već kako je moglo biti. Vodio sam ljubav s Ritom kada sam iznenada čuo Rubvjev glas.

Ništa te tako ne moţe začarati, rekao je, i odjednom se srušio Neffov alibi. Pokušajte to objasniti u sudnici. Nema šanse, ali stvorio sam predodţbu. Napokon se uobličila u priču. Zatim sam nastavio kopati u tom smjeru. To je stvar eliminiranja, najviše od svega. Judith to nije učinila. Ballard takoĎer. Nije postojao nikakav čovjek s licem kornjače, Neff; to je samo priča koju si na licu mjesta smislio. Kada sam jednom sloţio mogući slijed dogaĎaja, počeo sam se prisjećati nekih stvari. I sve su ukazivale na tebe. "Evo kako je to bilo. Zaustavi me ako griješim. Došao si minutu ili dvije prije pet. Bacio si pred Rubvja gomilu bisera, znajući da će odmah pasti u trans. Zatim si otišao u kenjaru, ali nisi tamo stao. Otišao si u straţnje dvorište, oko zgrade pa uz ulicu. Sve je moralo biti u sekundu točno. Bilo kakva sitnica mogla je sve upropastiti: bilo kakvo zadrţavanje na putu. Kupac koji nije izišao na vrijeme... netko tko bi te vidio kako ulaziš u knjiţaru nakon pet... bilo koja od tuce stvari koje su se mogle dogoditi, ali nisu. Sigurno si bio očajan, Neff, pokušati nešto takvo i zamalo si uspio." Zatresao je glavom. "Ne znaš ti što je očaj..." "Ali uspjelo je. Već se smračilo; na ulici nije bilo nikoga; sreća te pratila cijelo vrijeme. Trebalo ti je... trideset sekundi da stigneš iz straţnjeg dvorišta do moje knjiţare. Natjerao si gospoĎicu PriĎe da zaključa vrata, natjerao ih oboje u straţnju prostoriju i ubio ih. Bio si opet u svojoj knjiţari za tren, sigurno za manje od pet minuta. Ušao si sa straţnje stane i negdje gurnuo pištolj - vjerojatno je još bio tamo, negdje iza polica, kada smo razgovarali sljedećeg dana - a kada si se vratio u prednju prostoriju, Ruby je bio gdje si ga i ostavio, misleći kako nije prošla ni minuta. Ne bi ga bolje obradio ni da si ga hipnotizirao. Na neki je način to bilo bolje od hipnoze. Gripa je takoĎer bila laţ, opravdanje za ruke koju su se tresle nakon dvostrukog ubojstva. Jednom kada sam to shvatio, sa svih strana počeli su stizati potvrdni detalji. Sjetio sam se da mi je Ruby jednom pričao o tome kako voliš osamljenost. Sjetio sam se da mi je spominjao farmu koju si naslijedio. Longhorn je oko pedeset kilometara od Denvera: kamionet koji je Bobby iznajmio prevalio je nešto više od sto kilometara kada ga je vratio. Mislio sam kako je čudno što nikome nisi dao telefonski broj na farmi. Čak ga ni tvoj partner nije imao. Ruby se tome smijao jedne noći kada smo do kasna radili u mojoj knjiţari - kako nisi htio da te se ikada tamo zove, bez obzira na sve. Nešto tu nije bilo u redu, Neff; smetalo mi je, a nisam znao zašto. Onda sam se sjetio. Kvragu, pa ja sam vidio taj broj; vidio sam ga zapisanog negdje. Onda sam se sjetio gdje. U malenom notesu Bobbvja Westfalla." Tuţno se nasmijao i zavrtio glavom. Izgledao je kao da nešto ţeli reći, ali nije.

"Tamo je u tom notesu", rekao sam. "Mogu ga pronaći meĎu ostalim dokazima i pokazati ti. Čudi me što mi je toliko dugo trebalo da se toga prisjetim. A zašto bi taj broj dao knjigoiovcu, Neff? Nema veće napasti na svijetu od gladnog knjigolovca, a ti mu daješ privatni broj koji ni partneru nisi dao. To nema smisla... osim ako ti i Bobby niste imali nešto zajedničko. Odjednom se tu pojavljuje sav smisao ovog svijeta. Tako je to bilo. Bobby i ti imali ste taj zajednički posao. Nešto što ti je bilo vaţnije od knjiţare i tvog partnera i bilo čega drugog. Zatim sam se sjetio vozačke dozvole. Bobby je nije imao, ali ti to nisi znao. Ruby je znao, ali ne i ti. Ti nisi znao ni nakon što si ga ubio. Nije ti bilo jasno kako se u sve umiješao Peter Bonnema, jer si od početka računao kako ste samo Bobby i ti upoznati s pričom. Jedina stvar koju nisam mogao objasniti je kako si uopće znao za starog Ballarda i njegove knjige." "Znao sam za njih godinama. Znao za njih... mislio o njima..." "Kako si saznao?" "Imao sam malu knjiţaru u Osmoj aveniji. Bilo je to davno, prije nego što smo se Ruby i ja uopće poznavali. U Osmoj, blizu Ogdena. Nije to daleko, znaš, od kuće gospodina Ballarda. Jednom je došao u knjiţaru. Razgovarali smo. Rekao mi je kako ima mnogo knjiga. Jedna je stvar vodila drugoj, pa sam rekao kako bih ih rado pogledao. Bio je vrlo prijazan. Tako sam otišao k njemu... otišao k njemu. Taj je čovjek bio... jednostavno nevjerojatan. Imao je najbolje oko za knjige... nije mi jasno kako je uvijek iznova uspijevao izabrati najbolje i to sačuvati... ono najbolje čemu je cijena - ne znam to drugačije reći - odlazila u nebo. A radio je to četrdeset godina. Ponekad je imao dva ili tri primjerka nekog naslova, netaknute knjige skrivene iza onih naprijed na polici. Sve su to bila prva izdanja, baš sve... tako besprijekornu zbirku nikada nisam vidio, a ja sam, gospodine Janeway, vidio mnogo knjiga. A najluĎe od svega... najneočekivanije od svega... nije ga bilo briga koliko vrijede. Kao da nije ni znao, niti mu je bilo stalo do njihove vrijednosti. Tako je tamo leţao najveći ulov o kojem svi sanjaju, a nije bilo načina na koji bi se do njega došlo. Nikada ne bih skupio dovoljno novca. Ali taj je starac... Boţe, kako je bio naivan. Mislio sam, ako mu ponudim neku svotu - ne previše, ali dovoljno - mogao bih izvući ih od njega. Uz malo sreće on ne bi ništa provjeravao, i za nekoliko tisuća dolara mogao bih izvesti pljačku stoljeća. Sav sam se... tresao dok sam pokušavao odrediti cifru. Smislio bih iznos pa se predomislio. Nisam znao što bih. Nisam smio ići ni previsoko ni prenisko. Znaš kako to ide - ponudiš premalo, pa on kaţe sam sebi, k vragu, bolje mi ih je onda zadrţati; odeš previsoko, počne sumnjati koliko onda stvarno vrijede. Znaš kako je to - u ovom poslu moraš

znati s ljudima jednako kao s knjigama. Osvrnuo sam se oko sebe. Nije ţivio u izobilju, nije se činio bogat. Pet tisuća dolara, pomislio sam, toliko bi mu novca stvarno moralo nešto značiti. Tako sam ponudio toliko, a on se nasmiješio kao pravi gospodin i rekao kako je to jako velikodušna ponuda, ali da ih trenutno ne ţeli prodavati. Moţda jednog dana, rekao je. Bilo je to prije deset, dvanaest godina, i ţelim ti reći kako nije prošao dan a da nisam pomislio na te knjige. Sanjao sam o njima... deset i više puta dnevno dolazile bi mi pred oči, dovoljno bi bilo pogledati kroz prozor ili na one gluposti koje su mi dolazili nuditi... pa bih razmišljao o tome kako sam duboko zaglibio u svakodnevna sranja." "A onda je on umro." "Aha. Odmah sam pomislio, sada će svi saznati. Netko će ih pogledati, shvatiti o čemu se radi i rastrubiti okolo. Izići će članak u AB-u, toliko je to vrijedno. Zamisli kako sam se iznenadio kada se ništa od toga nije dogodilo. Nisam mogao vjerovati svojim očima kada sam vidio ono dvoje idiota kako pripremaju javnu draţbu. Čak sam jedne noći stajao vani na kiši i gledao ih kroz prozor. U meni se probudila divlja nada. Boţe, poludio sam. Morao sam ih se dočepati, ali moralo se to izvesti tako da nitko ništa ne poveţe sa mnom. Znao sam kako bih imao poteškoća kada bi se naknadno saznalo da sam ih ja kupio. Sudovi se tu ne dvoume mnogo. Vrijedne se stvari uvijek vraćaju prvom vlasniku, ako ih je kupio stručnjak po cijeni niţoj od stvarne. A mi smo tu, zaboga, nudili penije za dolar. Nismo nudili ništa!" "Pa si unajmio Bobbvja za taj posao." "Knjige su jednostavno morale nestati. Trebao ih je progutati netko sasvim nepoznat. Mislio sam kako će šutjeti... činio se savršen." "Osim jedne stvari. Nije imao vozačku dozvolu." "Dvije stvari", rekao je Neff. "Nisam računao kako će se početi ljutiti. Mislio sam da će ga nekoliko stotina dolara za posao od jedne noći zadovoljiti. Ali od samog početka smo se svaĎali, a nakon nekog vremena sve što bi mi rekao zvučalo je kao prijetnja. Jedne je noći otišao predaleko. Uzeo sam metalnu šipku i prije nego što sam shvatio što činim bio mi je pod nogama. Nisam mogao vjerovati što sam učinio. Zamotao sam ga u staru deku i ostavio u centru. Zatim sam deku spalio. I da, u pravu si, kurvin sin mi nikada nije rekao da nema vozačku dozvolu." "Naravo da nije. Zašto bi sam sebe zajebao? Do tada je i on nanjušio veliki ulov. Otišao je prijatelju, Peteru, i zamolio ga da unajmi kamionet. Tada je Peter nanjušio veliki ulov. Pratio je Bobbvja do Ballardove kuće i čekao iza ugla dok je iznosio knjige. Ujutro ga je opet slijedio, a Bobby ga je doveo ravno ovamo. Tada je Bobby ubijen, a Peter je zbrojio dva i dva i počeo ti ţicati knjige. Cuclao ti

je krv na slamčicu, knjigu po knjigu, pa kutiju po kutiju." "Trebalo mi je nekoliko mjeseci dok nisam shvatio tko je on. Bio je tako oprezan - traţio je da stavljam knjige u kutije i ostavljam ih u prirodi, pa bi ih on poslije došao pokupiti, kada je bio siguran da više ne gledam. Moţda nikad ne bih ni saznao, ali počeo se praviti vaţan. Jednu je Ballardovu knjigu prodao tebi, vidio sam je u knjiţari i znao odakle je stigla..." "... i počeo ga pratiti." "Bio sam na benzinskoj crpki preko puta DAV-a. Mislio sam kako me ne moţe vidjeti, ali kopile je imalo oči sokolove. Tada sam pomislio da je sve gotovo; mislio sam da ti je sve rekao tamo na ulici." "Previše se prepao - previše da bi mogao misliti." "Da, ali nije moglo dugo tako ostati. Jednom kada razmisli, znao sam kako će ti se vratiti. Morao sam ga srediti prije toga." "Zapravo, te iste me noći pokušao nazvati, ali sreća je i dalje bila na tvojoj strani. Javila mu se moja automatska sekretarica. Pokušao je i sljedećeg dana, ali ja sam bio u brdima, u kući McKinlevjeve. Morao se odlučiti: pritajiti se, otići iz grada ili doći k meni. Znao je kako sam uvijek u knjiţari u vrijeme zatvaranja. Ako stigne točno u pet, siĎe s autobusa i ude ravno u knjiţaru, sve će biti u redu. Računao je na moju zaštitu. Tako je nazvao Pinky i rekao da stiţe. Nekoliko minuta kasnije ja sam nazvao Pinky i rekao joj kako me neće biti. Tada nisam znao što je ţelio, ni kako doći do njega: pretpostavio sam kako mu treba novac, pa sam rekao Pinky da mu ih da. Rekao sam joj i da razglasi po ulici kako će zatvarati sama, da malo pripazite na nju. Na kraju me ipak poslušala i zbog toga je morala umrijeti. Rekla ti je, zar ne? Zar ne, Neff?" Buljio je u svoje ruke i nije ništa rekao. "Rekla ti je kako se njezin ludi gazda brine zbog nje, ali kako neće biti poteškoća jer će ionako doći Peter. Peter će doći oko pet. Tada si shvatio što moraš učiniti; tada se cijela ta krvava priča začela. Peter je došao u pet i umjesto mene dočekao si ga ti. Bio si mu za petama. Ono što nisi znao je da Pinky upravo govori u automatsku sekretaricu McKinlevjeve. A ono što je rekla upućuje na tebe, tako jasno kao da ti je izgovorila ime. Rekla je Hej, bok, ovdje je sve u redu." Razmišljao sam o tome dugo nakon što su dečki iz laboratorija uspjeli izdvojiti tu rečenicu. Zašto bi ona rekla nešto takvo? Nije imalo smisla. Bila je usred posljednje rečenice poruke u kojoj govori kako je netko upravo ušao i da će me zbog toga morati opet nazvati. Zašto bi iznenada rekla Hej, bok, sve je u redu usred te rečenice? Jedino logično objašnjenje je da se obratila onome tko je upravo ušao. A to ste mogli biti samo Harkness, Ruby ili ti. Pinky je mislila kako se obraća prijatelju, dragom čovjeku iz knjiţare u

susjedstvu koji je došao vidjeti je li sve u redu sa zatvaranjem. Sve je u redu, govorila je, Peter je ovdje, nisam sama. Ali Peter je već vrištao. Znao je što se zbiva. Minutu kasnije saznala je i ona." Nije se tu imalo što više reći; ništa, osim za mene moţda najvaţnije stvari. "Na kraju sam zapravo zamrzio te knjige", rekao je Neff. "Neka te to ne brine, ja ću ti ih skinuti s vrata." "Aha." Prestao sam disati, isuviše preplašen da bih pitao, prestravljen od onog što će mi odgovor donijeti. "Tko je bila ţena, Neff?" Pogledao me i nije odgovorio. "Moram znati. Je li to bila Rita?" Usne su mu se iskrivile u preziran smiješak. "Rita", rekao je. "Velika trgovkinja knjigama. Najveći lopov od svih." "O čemu govoriš? Što bi to trebalo značiti?" Nasmiješio se i posegnuo u dţep košulje. Napeo sam pištolj, ali na to se opet nasmijao, onako slabo i tuţno. Kada je otvorio šaku, na dlanu su mu bile dvije kapsule. "Koji je to vrag?" "Pogodi." Gledali smo se, dugo se odmjeravali. Pala mi je na pamet Barbara Crovvell, zajedno sa stotinu samoubojstava i pokušaja samoubojstava koja sam vidio svih tih godina. "Ne čini to", rekao sam. Ali on ih je uvalio u usta i progutao. "Znao sam da ćeš me uhvatiti", rekao je. "Znao od prvog dana, kada su ti dodijelili Bobbvjev slučaj. Pa sam se spremio za to..." Presavio se i pao sa stolice. "Neff", tiho sam rekao. Potraţio sam pogledom telefon, ali s cijanidom se ne moţe mnogo učiniti. Gotovo je za minutu. Počeo se tresti i stenjati, već u agoniji. Srce mu je počinjalo kucati sporije i gotovo da sam mogao osjetiti kako mu srce popušta. Spustio sam se pokraj njega i otvorio mu košulju. Najveća greška koju sam ikad napravio. Bio je brz kao zmija. Nisam ni znao što me pogodilo. Iznenada sam bio na podu, on iznad mene, a kroz maglu sam shvatio kako me udario u glavu. Pogodio me u sljepoočnicu vrhom cipele: najjače što je mogao. Okrenuo sam se, a on mi je bio na leĎima. Imao je konopac: ne znam odakle se stvorio, ali bio je maĎioničar i imao ga je, obavijenog oko mojeg vrata. Presjekao mi je dovod zraka i idućih dvadeset sekundi postale su očajnička borba u kojoj sam jedino mogao misliti na svoja jadna pluća. Znao sam da mi je pištolj ispao, otklizao je preko poda i zaustavio se uza zid. Podigao sam se na jedno koljeno, s njim na leĎima, i nisam ga mogao otresti, iako mi je ţivot ovisio o tome. Pokušao sam ga udariti, ali nije išlo. Udarali smo u zidove. Drţao se,

prilijepio se uz mene kao da smo roĎeni zajedno, groteskni sijamski blizanci koji pokušavaju ubiti jedan drugog. Zacrnilo mi se pred očima. Gubio sam svijest... Čuo sam vrisak, pa pucanj, a konopac se olabavio. Boţe, opet sam mogao disati! Ali još sam se morao boriti za dah i najmanje jednu minutu disao sam teško. Kada mi se razbistrilo, vidio sam Ritu iznad Neffova tijela. Buljila je u nered koji je napravila, drţeći moj pištolj objema rukama. 52 U Neffovu sam dţepu pronašao ključ za odjeljak u nekom skladištu. U cijelom je Longmontu bilo samo jedno mjesto koje je iznajmljivalo skladišni prostor na taj način. Odvezli smo se šest kilometara od Neffove kuće šuteći cijelim putem. Tek kada smo stigli do skladišta, primijetio sam da je radio stalno bio upaljen. Benny Goodman. To bila si ti. Otišao sam do odjeljka s brojem 254, otvorio vrata i ušao. Kao da sam ušao u rudnike cara Salomona. Postavio je police na zidove i neke su se knjige na njima lijepo vidjele. Da, bila je to prvorazredna roba. Ali bilo mije dosta pregledavanja knjiga. Kada nečeg ima previše, doĎe vam preko glave. Rita je oklijevala pa onda ušla. Ništa nije dodirnula, samo se prošetala uz police gledajući hrbate knjiga. "Dakle, to je to. Zbog ovoga su se gubili ţivoti." Samo je stajala, ne gledajući ni u što. Na slabom je svjetlu izgledala starije. U kutu je bio radni stol na kojem sam našao nešto dokumenata. Za oko mi je zapelo ime Rita McKinlev i pogledao sam ih bolje. "Čini se da je ovo kopija tvoje procjene", rekao sam. "Ţeliš li mi nešto reći o njoj?" Odmahnula je glavom i rekla: "Nemam blage veze." I tako je slučaj zaključen: u pat-poziciji, izmeĎu nekog koga volim i svega u što vjerujem. Bili su tu jedan mrtvac s blagom, nedostatak povjerenja, krasna djevojka i veliko neodgovoreno pitanje. 53 Ali ne: slučaj je stvarno zaključen jednog dana šest tjedana poslije. Emery Neff leţao je u svom grobu, a Ballardovi nasljednici ušli su u bitku za knjige i bilo je sve izvjesnije kako će završiti na sudu. Ruby je radio sam. Ritu McKinlev je drţavni tuţitelj okruga Boulder oslobodio, presudivši da je pucala iz opravdanih razloga. Nestala je

bez traga, nije se više mogla dobiti čak ni ona prokleta sekretarica s porukom kamo je otišla i kada se misli vratiti. ViĎao sam Barbaru Crovvell svakih nekoliko tjedana. Mose je uspio pronaći način da postane i njezin odvjetnik, meni za ljubav. Bio sam njezin glavni svjedok i stvari za nju nisu izgledale loše, kada se uzmu u obzir sve olakšavajuće okolnosti. Jackie je na kraju preţivio. Nije mogao sam jesti ni dobro govoriti: više ni na tutu neće moći nego uz tuĎu pomoć, ali bio je ţiv. Doktori su mu davali još trideset godina takvog ţivota. Ne zvuči baš predobro, ali bolje je od one druge mogućnosti. Što se mene tiče, proţivljavao sam sve one stare poznate simptome potpune istrošenosti. Posao s knjigama, tako svjeţ i uzbudljiv prije samo tri mjeseca, sada je naglo ostario, a i ja s njim. Plašio sam se opet otvoriti knjiţaru; odgaĎao sam to koliko sam mogao. Zatim sam se uhvatio posla, prebojio kupaonicu i krenuo s poslom. Nisam radio čitav mjesec; potrošio sam puno novca, trebalo je platiti najam i moralo se početi raditi. Na kraju sam opet bio na istom kao i u policiji. Dugi dosadni dani; još gore noći. Nisam znao kamo idem, ali nikad nisam previše oklijevao. Znao sam da proţivljavam velike osobne promjene, a jedino što sam dobro vidio bila je prošlost, jasna i ruţna. Budućnost se nije ni nazirala. Dovršio sam posao s Ballardovom kućom. Papirologija je sreĎena do početka prosinca i bio sam spreman za useljenje. Namjeravao sam ne raditi u knjiţari tri dana dok se budem selio, a Ruby mi je obećao dovesti nekog pouzdanog da me zamijeni. Kada je ušao toga jutra, uz njega je bila ţena koju sam odnekud poznavao. Trebalo mi je dosta dok je nisam prepoznao. Pokazao sam prema njezinu licu i zapucketao prstima. "Millie Farmer, učiteljica-knjigolovac." "Samo knjigolovac, stari. Ostavila sam se prosvjete zauvijek. Ako već ništa ne zaradim u ţivotu, barem ću se pritom zabavljati." "Na pravom ste mjestu", rekao sam. Objasnio sam joj posao. Prošetali smo se knjiţarom pa sam joj pokazivao gdje što stoji i kako to pronaći. Dao sam joj ključ od prednjih vrata koji je pripadao gospoĎici PriĎe i rekao kako ću dolaziti svakog dana u četiri da ne mora zatvarati sama. Nije se tu više imalo što govoriti, a svi smo bili nekako potišteni. Bolne i još ţive uspomene stajale su izmeĎu nas. Neka se nelagoda uvukla izmeĎu mene i Rubvja, a sada se proširila i na nju. Nikada nismo razgovarali o Neffu. Rubvju tema nije bila ugodna, nekako se osjećao i sam djelomično krivim za sve što se dogodilo. Emery Neff utjecao je na sve nas na neki duboki, osobni način i nitko se nije mogao osloboditi njegove sjene.

Ni sada nije bilo lako početi. "Pitam se što će biti s onim knjigama", rekao sam. Ruby se promeškoljio i slegnuo ramenima, pa pogledao na ulicu. "Nikada više nećemo naići na takvu zbirku." "Vjerojatno ne." Pogledao sam ih oboje. Šutjeli su. "Hej, što kaţeš na stalni posao?" upitao sam Millie. "Odmah prihvaćam." "Dobila si ga. Ne zaraĎuje se mnogo. Šest dolara na sat i dvadeset posto na tvoje knjige." "Stari, upravo sam se ponovno rodila u raju", rekla je Rubvju. Još jedanput sam pokušao malo rušiti zidove. "Ono što ne mogu skuţiti je kako su se te knjige pretvorile u prva izdanja, kada su kupljene preko klubova knjige. Ako to uspijem shvatiti, umrijet ću kao sretan čovjek." "Nikad nisu ni bile knjige iz klubova", rekao je Ruby. "Nije tako jednostavno, Ruby. Daje riječ samo o procjeni McKinlevjeve, sve bi bilo jasno. Ali ja sam vidio račune, letke iz klubova. Na većini je pisalo što je naručio i kada. Sve te proklete knjige su tamo, sve te knjige koje je naručio, jedino što su prva izdanja, a ne kopije iz klubova. Nikada nisi vidio sreĎenijeg knjigovoĎu od njega. Kada bi stigle knjige iz kluba, zapisao bi datum. Nakon toga bi ih pročitao, pa zapisao što je mislio o njima. I sve je tamo, sve je to Ballardov rukopis. Jedino se u nekom trenutku izmeĎu tih zbivanja u kuću uvukao duh, mahnuo čarobnim štapićem i pretvorio sve knjige u zlato." Vidio sam kako bi Ruby najradije otišao, ali nije pronalazio način da to izvede. "Što ti misliš?" pitao sam ga. "Ne mislim ništa. Kvragu, doktore J, ne znam. Čak mi se to ne čini toliko zanimljivim. Kako je stari imao takvo oko za knjige - to je prava tajna. Kada bih ja to mogao, učas bih se obogatio. Kako netko poput starog Ballarda počne ni od čega i stigne do knjiţnice koja ljude obara s nogu? To ja ne znam. Nekako se došaptava sa zvijezdama na neki čudan način. Zna što će vrijediti, ne danas, već za nekoliko godina." "A o vrijednosti i ne razmišlja u smislu novca", rekao sam. "Ima potpuno drugačiji pristup. Samo, mislim kako je onda bilo mnogo lakše skupljati knjige, kada su koštale dva dolara." "Sve je to relativno. Ti bi barem to morao znati. Za knjigu je uvijek trebalo platiti koliko i za večeru u dobrom restoranu. Onda, pa i sada. Muka mi je od priča kako su knjige skupe. Što ti je draţe, dobra knjiga ili mekani odrezak? Ja znam što bi meni bilo na jelovniku cijeli tjedan."

Krenuo je prema vratima, bio je spreman za odlazak. "Bio je to pametan potez, zaposliti ovu mladu damu", rekao je. "Znat će ona raditi svoj posao, kao što je znala i ona prije. Ima gadan jezik, ali ti znaš kako s takvima. Samo je zvizni dva-tri puta dnevno preko usta." Millie je isplazila jezik. "Moraš se opet pokrenuti, biti slobodan", rekao je Ruby. "Proţivljavaš nešto, vidi ti se na licu. Mijenjaš se s poslom. Odjednom ti je dosta maloprodaje. Počinješ shvaćati gdje je prava ljepota posla s knjigama. Obično traje pet godina, tebi je trebalo tri mjeseca. Sav se predaš ovom poslu i znaš kada treba ići naprijed. Zen budisti imaju riječ za to. Šatori. Znači naglo prosvjetljenje." "Ne osjećam se naglo prosvijetljen. Osjećam se glupo kao i uvijek. Mislim kako se jednostavno neću moći opustiti dok ne dobijem odgovor na ona dva pitanja." "Koja pitanja?" upitala je Millie. "Kako su one knjige postale prva izdanja... i tko je bila ţena?" "Koja ţena?" "Onog dana kada su Peter i gospoĎica PriĎe ubijeni neka je ţena nazvala i traţila Neffa. Ruby se javio." Millie Farmer je zatreptala. "Pakla mu", rekla je. "Mislim da sam to bila ja." 54 Iselio sam se iz stana za dva sata. Iznenadilo me kako sam malo toga posjedovao. Iz starog mi je ţivota trebalo samo nekoliko stvari. Namještaj mi je bio star i istrošen; nazvao sam Vojsku spasa, pa su ga rado pokupili, a novi su mi dopremili istog popodneva. Nije bilo sigurno hoće li stići i krevet, pa sam se spremio za spavanje u vreći na podu. Bio sam u Ulici Madison prije podneva. Bio je topao prosinački dan, ali tako vam je to u Denveru; kišit će, moţe pasti snijeg, ali i stići toplinski udar, sve u istom tjednu. Greenwald je sjedio u stolici za ljuljanje čitajući knjigu kada sam se dovezao. Pozdravio me mahanjem. Počeo sam unositi stvari, odmah ih stavljajući na njihovo mjesto. Uţivao sam u policama, koliko knjiţara ima mjesta za deset tisuća knjiga kod kuće? Pogledao sam kroz prednji prozor i vidio kako je Greenvvald zaspao s knjigom raširenom na grudima. Kada sam nakon nekoliko minuta opet pogledao, nije ga bilo. Ali vratio se, obukavši dţemper, dok sam iznosio posljednje stvari iz prikolice. "Noćas će snijeg", rekao je. "Upravo sam vidio na televiziji. A moţe ga se i osjetiti; zahladilo je." Spremio nam je ručak. "Samo doĎite kad poţelite", rekao je. Otišao

sam se oprati u kupaonicu. Na podu su bila dva uglačana mjesta, tamo gdje je Stanlev Ballard stajao svakog jutra. Tko zna koliko se puta tu brijao, gledajući u ovo isto ogledalo. Strugao se starinskom ravnom britvom (kuka na kojoj je visjela još je tu, na zidu). Gledajući se ravno u oči i ne nalazeći tamo nikakve tajne. Znajući dobro sve. Šatori, pomislio sam. Moţda postanem budist. Neke su mi stvari postajale jasne. Mogao sam zamisliti kako Emery Neff sjedi u svojoj knjiţari onog dana. Ruby je otišao na kavu. Pinky se baš javila i rekla da će zatvarati sama. Ali doći će Peter i sve će biti u redu. Znao je što će učiniti. Podigao je slušalicu i okrenuo broj koji je nazivao često posljednjih mjeseci. Htio bih te vidjeti... danas, poslije podne... trebaš mi. A Millie, koja je mislila kako ga voli, nije mogla reći ne. Samo, često me nema u knjiţari u posljednje vrijeme. Ruby se već pomalo ljuti, misli da izbjegavam posao. Ovako ćemo to srediti. Nazvat ćeš ovamo za deset minuta. Pobrinut ću se da on digne slušalicu. Nemoj mu reći tko si, samo traţi mene. Budi sluţbena... hladna i poslovna. Traţi gospodina Nejfa. On će misliti da sam otišao nešto kupovati, a mi ćemo provesti popodne zajedno. Ali nije bilo tako. Millie je sjedila pokraj telefona koji je zazvonio sat kasnije. Oprosti, ali neću moći... ne osjećam se dobro... mislim da imam gripu. Idem kući u krevet... ne, nemoj dolaziti, samo bih te mogao zaraziti. Sve ću ti kasnije nadoknaditi. Privid, kao neki od njegovih maĎioničarskih trikova. Sad me vidiš, sad me ne vidiš. Kao ona prividna smrt koju je izveo za mene: dvije kapsule hladno ubačene u usta i spreman si povjerovati sve što slijedi. Jednostavno i lako, kada znaš kako je obavljeno. Pokušao sam nazvati Ritu, ne nadajući se uspjehu. Već tjednima nitko se nije javljao pa je tako bilo i sada. Onda sam se sjetio onog drugog broja. Bobby Westfall ga je zapisao i izgubio papirić s tim brojem kada je bio kod Harknessa. Trebalo mi je nekoliko minuta da ga pronaĎem i još nekoliko dok nisam shvatio. Broj neke druge drţave. Pokušao sam s predbrojem za Los Angeles i veza se prekinula. San Francisco. Ništa. U New Yorku je zazvonilo. Javila se neka ţena. "Ured Greenpeacea." "Je li to ured meĎunarodne organizacije Greenpeace?"

"Njima pripadamo." "Ovaj... je li Rita McKinlev tamo?" "Bila je ovdje jučer." Sto se tu do vraga dogaĎalo? Zašto je Bobby imao taj broj Greenpeacea? "Znate li hoće li se vratiti?" "Ne, gospodine. Mislim daje otišla u Europu." Pokušao se javiti Riti, neposredno prije nego što je ubijen. U vrijeme dok je ona spašavala kitove. Bila je na televiziji NBC. Lako je moguće da je on vidio tu reportaţu s njom. Što onda znači... što? A da se nije probudila Bobbvjeva kršćanska savjest? On i Neff upravo su počinili knjiţevnu pljačku stoljeća i moţete se kladiti da je mnogo toga bilo probuĎeno. Ţena je nešto govorila preko telefona. "Imate li neku poruku, gospodine... ako nam se javi?" "Samo joj recite da je zvao Janeway." I da je molim, molim neka me nazove. 55 Sjedim sa starim Greenwaldom i znam da se priči bliţi kraj. Mislim da ga čak naslućujem. Šatori radi prekovremeno, a moja su prosvjetljenja iznenadna i zapanjujuća. Dolaze u valovima, kao plima nošena olujom. "Dakle, kuća je konačno vaša - posao, kako to sada zovu, potpuno je zaključen." "Potpuno zaključen, gospodine Greenwald." "Natočite si još kave." Tako je to u Greenvvaldovu svijetu; lijepo ponašanje uvijek je na prvom mjestu, a posao će se već obaviti kada mu bude vrijeme. Prosvijećen kakav odnedavno jesam, ne poţurujem ga. Napokon on počinje priču. "Neke me stvari muče još otkada je Stan umro. Samo sam htio biti pošten prema njemu, učiniti ono što bi on htio." "Mislim da ste u tome uspjeli, gospodine." Skromno se nasmiješio, zahvalno i s odobravanjem, ali i pomalo sumnjičavo. Ipak, četvero je ljudi ubijeno. Nije lako znati što treba učiniti ako vam pri ruci nije kristalna kugla. "Oscar Wilde jednom je rekao kako je cinik onaj koji svemu zna cijenu, a ničemu vrijednost. Judith i Val postali su cinici točno po toj definiciji." "S tim se slaţem." "Nisu postali dobri ljudi." "Nitko se za to ne moţe kriviti osim njih samih."

"Stan se osjećao krivim. I sve ga je to uţasavalo. Nešto je sanjao, neposredno prije nego što je umro. SvaĎali su se oko njegovih knjiga, trgajući ih. Ispričao mi je to sljedećeg jutra. Rekao je: Nije me briga za kuću, nije me briga za bilo što drugo... jedino ne bih htio da oni dobiju moje knjige. Pokloni ih, baci ih, nije me briga, ali neću se smiriti dok ne budem siguran da ih oni neće dobiti." "Uopće nije bio svjestan njihove vrijednosti, zar ne?" "Mislim da mu je pred kraj bilo jasno kako nešto vrijede. Na koncu konca, dovoljno da bi se zbog njih svaĎalo. Ali u pravu ste - nije bio ni pribliţno svjestan istine. Zaledio bi se da je to saznao." "Svima je mogao uštedjeti puno truda da ih je jednostavno ostavio vama." "A gdje bih ja s njima? Imam svoje knjige, kuća mi je puna knjiga, većinom istih naslova kao i kod njega. Gdje bih ja s njima?" "Pa je zaključio onako kako je zaključio - da će biti najbolje ako se sve raspača i razdijeli." "Naravno, neka ih ljudi uzmu. Stan je inače naveliko poklanjao knjige. Knjige koje je kupovao preko klubova koristio je za prvo čitanje, pa bi ih poklonio. Davao ih je dječjim domovima, bolnicama, ljudima koje je jedva i poznavao. Naročito mu je bilo stalo do mladih i njihova upoznavanja sa svijetom knjiga. Tako ih je poklanjao, aliza sebe bi sačuvao ono što mu se sviĎalo. Poklanjao bi primjerke iz klubova, a za sebe bi kupovao po knjiţarama u gradu." "A najlakši način da se cijela knjiţnica razdijeli..." "Jest ostaviti dokument koji dokazuje da knjige nemaju nikakvu vrijednost. Koji bi potpisao stručnjak u kojeg nitko neće posumnjati. Znali smo samo Stan i ja, i zamolio me da tu tajnu čuvam sve dok se cijelo njegovo imanje ne razdijeli. A kuća je bila posljednja." Sada je sve bilo jasno. Ballard je ostavio procjenu meĎu dokumentima, ali jednu je kopiju za svaki slučaj gurnuo medu knjige. Emery Neff ju je pronašao, proučio i došao do logičnog zaključka kako je McKinlevjeva lopov koji namjerno procjenjuje na manje vrijednosti kako bi jeftino kupovala. Ali Bobby je našao vremena da dobro prouči procjenu. Samo je on shvatio istinu, da su McKinlevjevu prevarili. Zato ju je pokušao nazvati kada su se odnosi izmeĎu njega i Neffa počeli zatezati. Moţda bi se s njom moglo nešto bolje dogovoriti. Greenwald mi je ponudio još kave, uz mali tuţni smiješak. "Stan je dobio procjenu kakvu je htio. Zamijenili smo kuće te noći kada je procjenjivačica došla. Pregledala je moje knjige."

KRAJ