Jesu Li Roger Bacon i Francis Bacon Povezani

Jesu li Roger Bacon i Francis Bacon povezani? Jedan od utjecaja na Francisa Bacona bio je i Roger Bacon, engleski filozof i franjevački redovnik (1214.-1294.). Oboje su rođeni u Engleskoj i pripadaju velikim umovima znanosti. Roger Bacon morao je biti oprezan jer je bio religiozan čovjek u religioznom redu, a sudjelovao je u znanosti što se moglo protumačiti kao hereza od strane Crkve. Promišljao je o razumijevanju uma, tijela i duše u nekim svojim djelima poput Communia naturalium. Stotinu godina kasnije pojavljuje se još jedan Bacon kojega možemo promatrati kao poboljšanje. Sir Francis Bacon bio je jedan od najutjecajnijih ljudi 17. stoljeća. Francis Bacon bio je veliki državnik, autor i govornik. Bez njega vjerojatno ne bi bilo ni Virginije, Sjeverne i Južne Caroline, a možda ni Novog Newfoundlanda. Uz to, bio je i čovjek znanosti što je u njegovo vrijeme moglo rezultirati sukobom s Anglikanskom crkvom. Francis Bacon, kao znanstvenik, utemeljitelj je empirizma. Stvorio je znanstvenu metodu koja je promijenila teoretske okvire svih znanosti. Nije se upuštao u pitanje duše jer nije bio posebno religiozan čovjek. Djela Sir Francisa Bacona poput spekulativnog utopijskog romana Nova Atlantida (1624.) možda su utjecala na reforme u uništavanju ropstva, toleranciji Židova, pravima žena i odvajanju Crkve i vlade. Amerika je mogla biti Nova Atlantida o kojoj je Francis Bacon govorio. Očevi utemeljitelji Amerike, a pogotovo Jefferson, Washington, Franklin, Adams i Madison su bili pobornici sekularnosti. Dva Bacona: Znanstveni redovnik, „Doctor mirabilis“ – Roger Bacon Znanstveni barun, „Lord Verulam“ – Francis Bacon Roger Bacon ( o. 1214. – o. 1292.) Roger Bacon se pridružio Crkvi kako bi i dalje mogao napredovati u znanosti, a u to vrijeme nije bilo druge mogućnosti. Bio je pobornik testiranja hipoteza eksperimentom, metodom koja nije imala potporu Crkve, koja se vezala uz aristotelovsko donošenje odluka autoritetom. Većinu svog života proveo je proučavajući optiku, proučavajući arapske izvore i pokušavajući pisati i objavljivati svoje zamisli. U kasnijem razdoblju života kada je postao veoma zainteresiran za pitanja optike i teorije svjetlosti, mnogo se bazirao na radovima Al-Kindija prije otprilike 400 godina. Al Kindi je nazreo već i „teoriju fotona“, ali ju nije uspio do kraja razviti ni pojmiti njenu vrijednost i

veličinu. To nije ništa čudno jer svjetlost ni do dana današnjega nije u potpunosti istražena i shvaćena. Napisao je nekoliko djela na poticaj i traženje pape Klementa IV. poput Opusa majusa, Opusa minusa, Opusa tertiuma i Speculum alchemiae (O alkemiji), a za neke se čak i govori da je u njima predvidio zrakoplove, mikroskope, parne strojeve i teleskope. Francis Bacon (1561. – 1626.) Francis Bacon bio je iznimno inteligentan, a tijekom vladavine kralja Jamesa I. bio je Lord Kancelar (zadužen za pravne sudove i pravna pitanja). Tijekom tog vremena pisao je eseje iz područja povijesti, filozofije i njegovih osobnih razmatranja o znanostima. U Novom organonu (1620. – godina dana prije njegovog protjerivanja) poticao je na revoluciju u poučavanju i upotrebi „znanstvene metode“ indukcije ili provjere putem eksperimenta. Ova nova metoda razlikovala se od deduktivne metode klasicista koja je konstruirala čiste teoretske „zakone“ iz prethodno pretpostavljenih aksioma. Pritom je važno napomenuti kako je Bacon prije korištenja nove metode tražio odbacivanje svake vrste dogme koju bi Crkva pretpostavila. Tako imamo njegova četiri idola : idoli plemena, idoli špilje, idoli trga i idoli teatra. Bacon je otkrio prethodnika današnjega Murrayevog koda koji se koristi u radio telegrafiji i kasnijeg ASCII koda. Ono što je otkrio jest to da ako se koristi samo 2 znamenke (npr. binarni kod koji koristi samo 0 i 1) u grupama od 5 to može reprezentirati sva slova abecede i više jer je 25 =32 kombinacije. Rani ASCII kod zapravo je trebao još dvije grupe čineći 7 (2 7 =128 kombinacija) jer računala trebaju moći izreći puno više od samih riječi. Empirijska filozofija Rogera i Francisa Bacona Roger Bacon bio je skolastički filozof i u to nema sumnje, ali povijest ga nije zapamtila po skolastici već po nastojanju uvođenja i proučavanja nove znanstvene metode i eksperimenta. Proučavanje Baconovih djela otkriva nam kako nije imao sofisticiranu koncepciju prirode eksperimentalne metode sa svim modernim nijansama i pojedinostima, ali ta tvrdnja ne koristi ničemu već samo pokazuje kako Roger Bacon nije bio filozof znanosti 20. stoljeća, a izvan svake sumnje jest to da je nastojao pokazati važnost eksperimenta u svijetu u kojemu su metafizika i skolastika vodile glavnu riječ. Baconovo rješenje problema povezanih s pitanjima

duge otkriva veoma sofisticirano znanje o tome na koji način upotrijebiti eksperiment i riješiti pitanja koja su dugo vremena smatrana pitanjima filozofije. S velikom se sigurnošću može reći kako je Bacon vjerovao da empirijska znanosti ima zadatak ne postizanje i otkrivanje istine, već isključivo donošenja psihološke sigurnosti prethodno postavljenim istinama. Drži kako razum i iskustvo mogu otkriti istinu, ali samo iskustvo može maknuti sumnju i donijeti sigurnost. Eksperimentalne znanosti po njemu su ispod razine puno plemenitijih disciplina poput moralne filozofije i teologije. Posebno polje koje je privlačilo Rogera Bacona bila je optika. Veliki dio njegovih djela bazira se na djelima Alhazena, ali je otišao puno dalje od njega. Tako je poznato da se zanimao za probleme sfernih i paraboličnih zrcala. Zanimala ga je i praktična upotreba zrcala poradi poboljšavanja vida što nas dovodi do velike kontroverze koja se stvorila oko Rogera Bacona, a to je, je li konstruirao teleskop ili mikroskop. Ako pod jednostavnim mikroskopom poimamo veliko povećavajuće zrcalo onda je vrlo vjerojatno moguće da ga je izradio. Uz probleme optike koji su ga mnogo privlačili, bio je zainteresiran za alkemiju i astrologiju. Posvuda možemo pratiti njegova nastojanja kako bi izbacio magiju i inkantacije iz znanstvenih pitanja i uvođenja metode eksperimenta i provjeravanja činjenica. Još jedna važna kontroverzija javila se po pitanju baruta i je li ga u Opusu majusu Bacon izričito spomenuo. Čini se da je, ali ne zna se je li ga sam i izumio. Iako Bacon nije poznat po prilozima čistoj matematici zna se da je znao za sferni oblik Zemlje i cirkumferenciju odnosno perimetar koji je izračunao na 22 400 milja. Iako ne postoje zadovoljavajući dokazi da je izumio barut, teleskop ili mikroskop ne možemo njegova praktična znanstvena postignuća promatrati kao spektakularna, ali ako pretpostavimo da je to istina onda ga moramo promatrati kao znanstvenog genija prvoga reda bez premca. S tim mogućnostima na umu možemo reći da Roger Bacon pripada povijesti znanosti na način na koji Francis Bacon nikada neće. Uspoređujući Rogera i Francisa Bacona uvijek se postavlja pitanje je li jedan bio upoznat s radovima drugoga. Odgovor može biti potvrdan imamo li na umu kako Francis Bacon započinje svoj Novi organon četirima idolima poznatima svakom studentu filozofije. Ono što je zanimljivo u tome jest da i Roger Bacon na početku svog djela Opus majus donosi 4 razloga griješenja pri donošenju zaključka. Oboje su bili poznati po svojim napadima na skolasticizam, ali važna razlika je u tome što ju je Roger Bacon napadao na njenom vrhuncu u 13. stoljeću, a Francis Bacon u 16. stoljeću

kada je već bila na zalasku. Iako su Francisova djela znatno bolje argumentirana i sofisticiranija ne može se poreći da je Roger 300 godina prije shvatio važnost proučavanja prirode i metode eksperimentalne provjere. Za Francisa Bacona matematike nije u središtu njegova razmatranja i rijetko ju spominje, dok za Rogera Bacona ona igra važnu ulogu što je i predvidio u fizikalnim znanostima i ima nama puno bliži odnos indukcije-dedukcije dok je za Francisa Bacona indukcija jedina moguća znanstvena metoda. Tako imamo Rogera Bacona iz 13. stoljeća koji govori i predviđa ideju koja će postati ključna za napredovanje fizikalnih znanosti. Ideju koju Francis Bacon nije dijelio. Tako je Roger Bacon prvi moderni filozof znanosti, a Francis Bacon samo njegov sljedbenik i putnik Rogerovim stopama niz empirijsku liniju. Rogerovo krunsko djelo jest koncepcija prirodne znanosti kao interakcije promatranja i matematike.