Jayne Castle-Ponocni Kristal
December 20, 2016 | Author: Mirjana Stevanovic | Category: N/A
Short Description
Download Jayne Castle-Ponocni Kristal...
Description
GIGA
Jayne Castle Ponoćni kristal ROMAN O EZOTERIČNOM DRUŠTVU TREĆA KNJIGA TRILOGIJE O SNOSVJETLU
Naslov izvornika MIDNIGHT CRYSTAL
GIGA
Za moga brata, Jima Castlea, s ljubavlju i zahvalnošću za korisne informacije o Snu i Gibsonovo ime. Vozi oprezno.
2
GIGA
Dragi čitatelji, Dobro došli u moj drugi svijet, Harmoniju, i završnicu Trilogije o snosvjetlu. Legenda o Plamtećoj svjetiljci seže u najranije dane Ezoteričnoga društva. Nicholas Winters i Sylvester jones u početku su bili prijatelji, a naposljetku postali smrtni neprijatelji. Obojica su težila istom cilju: načinu povećanja parapsiholoških sposobnosti. Sylvester je krenuo putem kemije i uronio u zabranjene eksperimente s neobičnim biljem. Naposljetku je spravio manjkavu formulu koja do današnjih dana zadaje muke Društvu. Nicholas je problemu pristupio inženjerski i iskovao Plamteću svjetiljku, uređaj nepoznatih moći. Zračenje iz te svjetiljke promijenilo je njegov DNK, stvarajući paranormalno genetsko »prokletstvo« koje se prenosi na muškarce njegove loze. Wintersovo prokletstvo udara vrlo rijetko, no kad se to dogodi, Ezoterično društvo ima snažne razloge za ozbiljnu zabrinutost. Smatra se da je muškarcu iz obitelji Winters koji naslijedi Nicholasov genetski promijenjen dar suđeno da postane Kerber, što u žargonu Ezoteričnog društva označava poremećenog vidovnjaka koji posjeduje nekoliko smrtonosnih sposobnosti. Agencija Jones & Jones te Vladajuće vijeće uvjereni su da takva čudovišta u ljudskom obliku treba uhvatiti i uništiti što je brže moguće. Postoji samo jedna nada za muškarce Plamteće svjetiljke. Svaki od njih mora pronaći tu spravu i ženu koja može upravljati energijom snosvjetla što je odašilje Plamteća svjetiljka te tako poništiti promjene koje mu je donijelo njezino prokletstvo. Neke od tajni ovog predmeta otkrivene su u prvim dvijema knjigama ove trilogije, Usplamtjelima i Plamtecoj svjetiljci. Sada, daleko u budućnosti, u svijetu zvanom Harmonija, jedan od njih otkrit će posljednju i najopasniju tajnu svjetiljke, tajnu Ponoćnog kristala. Sudbine obitelji Jones i Winters vise o koncu. Nadam se da ćete uživati u ovoj trilogiji. Iskreno vaša, Jayne
3
GIGA
IZ DNEVNIKA NICHOLASA WINTERSA, 14. TRAVNJA, 1694. Neću dugo poživjeti, no osvetit ću se, ako ne u ovoj generaciji, onda u nekom budućem vremenu i mjestu. Jer sada sam siguran da su ova tri dara zaključana u mojoj krvi te da će prijeći na moje potomke. Svaki dar ima visoku cijenu. Kod moći je to uvijek tako. Prvi dar ispunjava um rastućom plimom nemira koju je nemoguće ublažiti beskrajnim satima u laboratoriju ili smiriti jakim pićem ili makovim mlijekom. Drugi je dar popraćen mračnim snovima i užasnim vizijama. Treći je dar najmoćniji i najopasniji. Ako ključ nije dobro okrenut u bravi, ova posljednja paranormalna sposobnosti pokazat će se smrtonosnom, donoseći najprije ludilo, a zatim smrt. Veliki rizik prati pojavu treće i završne moći. Moji potomci, namjeravaju li preživjeti, morat će pronaći Plamteću svjetiljku i ženu koja može upravljati energijom snosvjetla. Samo ona može okrenuti ključ u bravi koja otvara vrata posljednjeg dara. Samo takva žena može zaustaviti ili poništiti započetu transformaciju. No čuvajte se, moćne žene mogu se pokazati prijetvornima. Toga sam postao svjestan plativsi visoku cijenu.
IZ DNEVNIKA NICHOLASA WINTERSA, 17. TRAVNJA, 1694. Učinjeno je. Moja posljednja i najveća kreacija, Ponoćni kristal, dovršena je. Stavio sam ga u svjetiljku zajedno s drugim kristalima. To je zaista nevjerojatan kamen. U njemu sam zapečatio velike sile, no čak ni ja koji sam ga iskovao ne mogu dokučiti sve njegove moći, niti znam kako osloboditi njegovu svjetlost. To će morati otkriti jedan od nasljednika moje krvi. No u ovo sam siguran: onaj tko bude kontrolirao svjetlost Ponoćnog kristala bit će izvršitelj moje osvete. Jer u taj sam kamen usadio mističnu naredbu snažniju od bilo kojeg magijskog ili čarobnjačkog čina. Zračenje toga kristala potaknut će čovjeka koji upravlja njegovom moći da uništi potomke Sylvestera Jonesa. Osvetit ću se.
4
GIGA
1 Dama iz agencije Jones & Jones je izgledala vrlo dobro u crnoj koži. Adam Winters čekao je Marlowe Jones u sjeni drevnih ruševina. Čuo je karakteristično brujanje velikog motora Raleigh--Stark gotovo minutu prije no što je vozilo obišlo posljednji zavoj uske, vijugave ceste. Zvuk se dobro prenosio u planinama. Noćne more i halucinacije koje su ga pogodile prije nekoliko tjedana uništile su mu san. Ovih je dana živio na rubu iscrpljenosti, boreći se protiv najgorih posljedica kratkim naletima nervozna odmora, velikim količinama kofeina, i parapsiho-loškom energijom. No, bez obzira na cijenu koju je morao platiti zbog svoje promjene, preplavio ga je val uzbuđenja kada je novoimenovana ravnateljica podružnice J&J-a za grad Frekvenciju zaustavila motocikl i ugasila motor. Sada mu je bila dovoljno blizu da osjeti moć u njezinoj auri. Njezina energija pjevala je sirensku pjesmu njegovim osjetilima. Šteta što je bila Jonesova. Morat će nekako zaobići tu nezgodnu činjenicu. Sutnula je stalak nogom obuvenom u kožnu čizmu, smjestila drugu nogu na tlo i podigla vizir svjetlucave crne kacige. »Adam Winters«, rekla je. To nije bilo pitanje. On je bio novi šef Ceha lovaca na duhove u Frekvenciji. Svatko tko se tijekom posljednjih mjesec dana potrudio baciti pogled u novine ili na večernje vijesti mogao ga je prepoznati. »Kasnite, gospođice Jones«, rekao je. Nije zakoračio kroz dovratak od kvarca. »Morala sam ići zaobilaznim putem.« Otkopčala je kacigu i skinula je. Kosa joj je bila boje tamnog jantara. Bila je skupljena u konjski rep na zatiljku i vratu te učvršćena crnom kožnom trakom. »Željela sam biti sigurna da me nitko ne slijedi.« Gledao ju je, pokušavajući sakriti opčinjenost. Objektivno govoreći, sigurno je se moglo smatrati privlačnom, no nedostajala joj je blaga simetrija prave ljepote. No, Marlowe Jones nije trebala biti fotomodel da privuče poglede. Bila je upečatljiva. Nije bilo druge riječi koja je mogla opisati snagu, inteligenciju i strast koja je osvjetljavala njezine crte lica. Oči su joj bile duboke, tajanstvene nijanse plave, gotovo ljubičaste. Boja ponoći, pomislio je. Ponoći i snova. Dovraga, odakle mu samo dolaze te pjesničke slike. Zaista se morao malo bolje naspavati. Gledala ga je tim očaravajućim, mudrim očima. Energija je zadrhtala u atmosferi. Znao je da ga ona provjerava svojim darom. Sve se u njemu pomalo zagrijalo reagirajući na poticaj njezine psihičke energije. Kad ga je toga jutra nazvala da dogovori tajni sastanak, usput mu je objasnila da je čitačica sno-svjetla. Nije mogla znati koliko ga je ta informacija zapanjila. Omeo ga je sitni, frktavi zvuk. Prvi put je primijetio suputnika na motoru. Maleno stvorenje neuredna izgleda proučavalo ga je iz kožnih bisaga prijetvorno nevinim svijetloplavim očima. Oko vrata je imalo kožnu ogrlicu sa zakovicama, napola ukopanu u čupavo, nakostriješeno i mekano krzno. »Doveli ste mucana?« upitao je Adam. »Ovo je Gibson«, rekla je Marlowe. Pružila je ruku prema mucanu. Gibson je ponovno frknuo i odskakutao iz bisaga uz njezinu ruku da bi se smjestio na rame njezine kožne jakne. Trepnuo je nebe-skoplavim očima gledajući Adama. »Nisam znao da su dobri kućni ljubimci«, rekao je Adam. »I nisu. Gibson i ja smo tim. To su posve različiti odnosi.« »Izgleda kao da ste mu stavili ogrlicu.« »Ljudi u trgovini s opremom u kojoj kupujem svoju kožnu odjeću načinili su to za njega. Gibson voli zakovice. Skida ogrlicu kad se želi poigrati njome.« Ljudi, čak i oni pametni i sposobni poput Marlowe Jones, znaju biti jako čudni kada je riječ o 5
GIGA
njihovim ljubimcima, podsjetio se Adam. Ipak, ona je Jonesova, pa ionako mora biti pomalo čudna. A i nije bio u položaju da je kritizira. Tijekom posljednjih nekoliko tjedana i sam je postao prilično čudan. Uvijek je lijepo imati nešto zajedničko, pomislio je. »Držat ću vas za riječ«, rekao je. »Dakle, pobrinuli ste se da vas netko ne slijedi?« »Mislila sam da je najbolje ne riskirati«, rekla je, vrlo ozbiljna. Imao je osjećaj da je ona često vrlo ozbiljna. Iz nekog ga je razloga to zabavljalo. »Zvuči kao da ste paranoični poput svih drugih Jonesa koji su ikad vodili ogranke J&J-a.« »To je u opisu posla. Ali ja radije to smatram oprezom.« Glas joj je bio bogat, samouvjeren, i prožet laganom promuklošću koja je grijala njegova osjetila poput dobrog brendija. Nervozno uzbuđenje iščekivanja koje je doživio kad je rano jutros primio njezin poziv pretvorilo se u kristalnu sigurnost. Ona je ta, pomislio je. To je bio prvi put da je sreo Marlowe Jones osobno, ali nešto duboko u njemu prepoznalo ju je i reagiralo na nju. Znao je bez svake sumnje da je to žena koju je tražio posljednjih nekoliko tjedana. No sudbina je ipak htjela da ona pronađe njega. To vjerojatno nije bio dobar znak. Potencijalno je bila mnogo opasnija od ljudi koji su ga pokušavali ubiti u posljednje vrijeme. No iz nekog mu se razloga to trenutačno nije činilo važnim. Možda je nekoliko tjedana neispavanosti počelo utjecati na njegovu moć logike i zdravog razuma. »Nisam kritizirao paranoju«, rekao je. »Ja sam šef Ceha. Smatram da je paranoja jedna od ključnih vrlina.« »Nešto poput čestog pranja ruku?« »Više sam mislio na nešto poput opsesivne sumnje i kronične nemogućnosti povjerenja.« »Sto objašnjava zašto ste stigli ranije«, rekla je. Promatrala je šumu koja ih je okruživala. »Htjeli ste provjeriti teren. Da ne upadnete u zamku.« »To se činilo razumnom mjerom opreza s obzirom na okolnosti. Moram priznati, postao sam nervozan nakon što sam otkrio da su ove ruševine smještene iznad vrtloga.« Izgledala je sumnjičavo. »Ne mogu vas zamisliti nervoznog.« »Svi znaju da standardni rezonirajući jantar ne radi pod zemljom u blizini vrtložne energije. Čak i najjači lovac na duhove ne može izvući nikakvu duhovnu vatru dok stoji povrh takve oluje.« »Dobro znam da se ljudi iz Ceha ne vole približavati vrtlogu«, rekla je. »To je kao da tražite od policajca da ostavi pištolj pred vratima. Nakon što sam stigao, palo mi je na pamet da bi, ako bi netko želio ukloniti lovca na duhove, sigurno ga namamio na mjesto vrtloga.« »Da ste stvarno tako zabrinuti, ne biste se zadržavali ovdje.« Nasmiješio se. »Mislim da sam naivniji nego što izgledam.« Promatrala je njegov osmijeh sa sumnjičavim izrazom lica. »Nekako sumnjam u to.« U tom trenutku Gibson je počeo oduševljeno brbljati i skotrljao se na tlo s Marloweina ramena. Skočio je na prste Adamove čizme i uspravio se na stražnje noge. Ponovno je frknuo. »Želi da ga podignete«, rekla je Marlowe. »On vas voli. To je dobar znak.« »Da? Čega?« Graciozno je slegnula ramenima. »Nema veze. To se samo tako kaže.« Vraga, pomislio je. Bilo joj je važno kako će mučan reagirati na njega. Kada se nagnuo do uhvati Gibsona, naježile su mu se dlačice na vratu. Jačanje energije u atmosferi bilo je nedvojbeno. »Vidjeli ste nešto zanimljivo?« upitao je uspravljajući se. Marlowe je trepnula, lagano se namrštivši, kao da joj se nije svidjelo to što je shvatio da ona rabi svoj dar. 6
GIGA
»Kako ste znali?« upitala je. Smjestio je mucana na svoje rame. »Nadareni ljudi znaju prepoznati jedni druge.« Hodala je prema njemu dok su joj čizme stru-gale po grubom terenu. »Kad sam jutros razgovarala s vama, objasnila sam vam da sam čitačica sno-svjetla.« »Da, tako je. Ne nazivaju me često glavešine iz J&J-a. Zapravo, ne mogu se sjetiti kad se to posljednji put dogodilo.« »Vaša obitelj nije imala mnogo veze s Ezoteričnim od Doba sukoba«, rekla je. »Prema legendi, odnosi između naših dvaju kla-nova oduvijek su bili prilično zategnuti.« »Nadam se da danas možemo zaboravti povijesne nesuglasice«, rekla je. »To je teško učiniti kada ih ima tako prokleto mnogo. Kako ste dobili posao šefice ureda J & J-a u Frekvenciji? Vaši prethodnici u agenciji uglavnom su bili nadareni za teoriju kaosa, na ovaj ili onaj način, zar ne?« Na njegovo iznenađenje, malo se zarume-njela, kao da je taj komentar shvatila kao osobnu uvredu. »Da«, rekla je. »Većina njih bila je nadarena za teoriju kaosa. No ispada da je sposobnost čitanja snosvjetla također vrlo koristan dar za istražitelje.« Pokušava se obraniti. Zanimljivo. »Siguran sam da je tako«, rekao je. Čeznutljivo žaljenje pojavilo se na njezinu licu i brzo nestalo. »Osim toga, više nije kao nekada. Situacija u J&J-u prilično je mirna nakon Doba sukoba. Uglavnom obavljamo rutinske privatne istrage za članove Društva. Radim gotovo tri mjeseca, a još nisam susrela ni jednog paranormalno nadarenog zločinca. A nije da nemamo konkurencije. Svatko s malo osjetljivosti misli da može raditi kao privatni istražitelj paranormalnog.« »Slavni dani J & J-a su prošlosti, zar ne?« »To kažu svi u Ezoteričnom.« »Mislite da su vas zato stavili na rukovodeće mjesto«, rekao je. »Ezoteričnom u posljednje vrijeme ne trebaju vrhunski talenti za teoriju kaosa da upravljaju J&J-om, pa su se zadovoljili čitacicom snosvjetla.« Obrve su joj se skupile. »Nisam došla ovamo da bismo raspravljali o mojoj karijeri.« »Čemu onda tolika tajanstvenost?« »Bojim se da vam, neće biti drago čuti ono što imam reći.« »Vjerovali ili ne, shvatio sam to otprilike sekundu i po nakon što ste me obavijestili da želite sastanak usred ničega. Kad smo već kod toga, zašto ne uđete?« Tek sad je shvatila da on nije izašao iz sjene uskih otvora u zelenom zidu od kvarca. Izgledala je zbunjeno, no prošla je kroz vrata i zaustavila se unutar drevnog zdanja. Konstrukcija ruševina slijedila je uzorak karakterističan za većinu ostalih zdanja koja su izgradili davno nestali tuđinci. Jedino po čemu su se razlikovale bila je činjenica da su izgrađene iznad vrtloga. Ali tuđinci ipak, pomislio je Adam, za razliku od ljudi, vjerojatno nisu imali nikakvih problema s vrtlozima. Njihova paranormalna osjetila bila su daleko snažnija od onih potomaka zemaljskih kolonizatora. S druge strane, ljudi su preživjeli, podsjetio se. Tuđinci su davno nestali. Visoki zid nalik tvrđavi označavao je granice zdanja. Nekoliko gracioznih kula unutar barikade nije imalo prozore. Uski otvori omogućavali su pristup različitim zgradama, ali nekadašnji stanovnici očito nisu bili ludi za suncem i svježim zrakom, barem ne takvim kakav je bio dostupan iznad zemlje. Kao i u većini ostalih ruševina koje su za sobom ostavili davno nestali narodi koji su prvi kolonizirali Harmoniju, sve je, od zaštitnog vanjskog zida do najmanjih zgrada, bilo u potpunosti izgrađeno ođ punog zelenog kvarca. Čak je i tlo bilo prekriveno debelim slojem kamena. Kvare je ostao otporan na sve što su ljudski kolonisti bacili na njega. Teška građevinska 7
GIGA
oprema nije mogla ostaviti ni traga u kamenu. Vatra nije imala učinka. Niti najrazornije oluje. Metak mag-rez pištolja nije ga mogao ni okrznuti. Ništa nije raslo na zidovima ili unutar njih, kao ni oko vanjskog bedema. Zdanje je stajalo eonima, ali ni na jednoj od smaragdnih površina nije bilo mahovine, puzećih vriježa, ni ikakve vegetacije. Isto je vrijedilo i za životinjski svijet. Ni kukci ni zmije nisu napali do sada otkrivena mjesta. Čak su se i štakori držali podalje. Činjenica da Gibson nije imao nikakvih problema s atmosferom unutar zdanja bila je zanimljiva, pomislio je Adam. Kao i većina ljudske populacije, osjećao se ugodno u blizini zelenog kvarca. Adam je pogledao Marlowe. »Mislim da mi je dovoljno neizvjesnosti za jedan dan. Da čujem. Zašto ste me dovukli ovamo?« Ukočila se, izravnavši ramena. »Plamteća svjetiljka ukradena je iz trezora Ezoteričnog društva negdje između ponoći i 7.00 ujutro«, rekla je. »Neka sam proklet. Ezoterično je uspjelo izgubiti svjetiljku. Opet.« Trepnula je. Oči su joj se suzile. »Mislila sam da ćete se malo više ljutiti. Znam da je vaša obitelj povjerila svjetiljku Društvu nakon Doba sukoba.« »To je očito bila pogreška.« Ignorirala je njegovu primjedbu. »Stigla sam na poprište jutros čim su me obavijestili o provali. Trebalo mi je neko vrijeme samo da shvatim što je nestalo.« »Bez uvrede, no muzejski sustav katalogiziranja trebalo bi malo dotjerati, baš kao i sigurnosni sustav.« »Da, da«, složila se vrlo neutralnim tonom. »Međutim, iz onoga što sam uspjela shvatiti iz snootisaka na poprištu, žao mi je što moram reći da je to napravio netko iznutra.« »Da? Čudim se da niste odmah zaključili da sam ja lopov. Prema legendi, jedino izravni potomak Nicholasa Wintersa može pristupiti energiji svjetiljke. Nitko drugi nema razloga da je ukrade.« »Svjesna sam toga«, rekla je. »Mogućnost da ste vi ukrali svjetiljku pala mi je na pamet. No vaši snootisci ipak ne odgovaraju onima lopova. Kao što sam rekla, sve ukazuje na to da je predmet ukrao netko od muzejskog osoblja.« »Toliko ste dobri?« »Jesam.« U glasu joj se osjećao profesionalni ponos. »Vjerujem da sam spomenula da, iako nisam nadarena za teoriju kaosa, posjedujem određene vještine koje su korisne u istražiteljskom poslu.« »Sada kada ste vidjeli moje snootiske, možete me ukloniti s popisa osumnjičenih. Je li to to?« Pročistila je grlo. »Postoje i druge mogućnosti.« »Naravno. Možda sam podmitio ili prisilio nekoga od muzejskog osoblja da ukrade svjetiljku /a mene.« »To mi je palo na pamet. Zbog toga ste još uvijek na vrhu mog popisa osumnjičenih, gospodine Winters.« »Počašćen sam. No postoji jedna mala pogreška u vašoj teoriji o tom zločinu.« Proučavala ga je svojim očima boje ponoći. »Sigurna sam da ćete mi to objasniti.« »Plamteća svjetiljka u muzeju Ezoteričnog je lažna.« Doimala se potresenom. Shvatio je da ju je uspio šokirati. Ta spoznaja mu je zasmetala. Nije trebala biti zapanjena. Uostalom, to nije prvi put da je Ezoterično došlo do lažne svjetiljke. »Mislite li ozbiljno?« rekla je. »Moja obitelj nikada nije imala povjerenja u Ezoterično da mu povjeri svjetiljku. Nakon završetka Doba sukoba, moj praprapradjed, John Cabot Winters, pobrinuo se da Društvo dobije vrlo lijepu repliku za svoju zbirku.« 8
GIGA
»Vaš predak je ovdje na Harmoniji dao izraditi kopiju?« »To je jedna od mnogih koje je moja obitelj bila prisiljena naručiti tijekom godina. Kad god prokleta stvar nestane, što se povremeno događa, Ezoterično nam počinje visjeti za vratom. Prije ili kasnije, damo im lažnu svjetiljku, a to ih obično smiri za koje stoljeće.« »Mislite da Wintersovo prokletstvo ponovno napada«, rekla je. »Nemojte mi reći da vjerujete u obiteljsku kletvu.« »Ne, ali ja vjerujem u genetiku. Nekoliko stoljeća prije, Nicholas Winters uspio je spržiti svoj DNK Plamtecom svjetiljkom pa se kod njegovih muških potomaka povremeno javljaju posljedice.« »Tako glasi legenda«, složio se. »Želite reći da imate pravu svjetiljku u svom posjedu?« »Ne«, rekao je. »Ponovno je nestala.« Razumijevanje joj je obasjalo pogled. »Zaboga, sad shvaćam. Vi je tražite, zar ne? To objašnjava glasine među trgovcima antikvitetima u Staroj četvrti. Slušam ih već nekoliko tjedana. Ustvari, pripremala sam se pokrenuti istragu.« »Kakve glasine?« upitao je, pokušavajući dobiti na vremenu. »Neki od trgovaca vrlo su se izravno raspitivali o predmetu iz starog svijeta. Priča se da je visoko-pozicionirani član Ceha spreman dobro platiti za nju. Prema tračevima, taj predmet posjeduje para-normalne osobine.« »Zašto ste to namjeravali istražiti?« Lagano je odmahnula rukom. »Svaki predmet sa Zemlje koji je povezan s paranormalnim automatski je zanimljiv Ezoteričnom. Povežite to s tajanstvenim kolekcionarom na visokom položaju u Cehu i normalno da će J&J postati znatiželjan.« Umirio se, svjestan da bi mogao izgubiti tlo pod nogama. »Zašto mislite da sam ja onaj koji traži svjetiljku?« upitao je. »Kad su počele noćne more i halucinacije?« Pitanje ga je zapanjilo. Ona je znala za noćne more i snove na javi. »Što to govorite?« rekao je. »Vidim znakove jezive energije snova u vašim otiscima«, rekla je. »Prema legendi, noćne more i halucinacije prvi su znakovi promjene. Mislim da tražite svjetiljku mnogo dulje od mene. Vrijeme vam istječe, zar ne?« »U redu, Marlowe Jones«, rekao je. »Sada imate moju punu pozornost.« Krenula je naprijed i stala direktno iza njega. »Ako postoji jedna stvar u Wintersovoj legendi koja bi mogla biti istinita, to je da muškarac iz obitelji koji naslijedi problem...« »Mi u klanu Wintersovih zovemo ga obiteljsko prokletstvo.« Ignorirala je to. »Potomak Nicholasa Wintersa, koji nasljeđuje genetsku mutaciju, treba snažnu čitačicu snosvjetla kako bi mogao pronaći svjetiljku i upravljati njome.« Sva njegova osjetila sada su bila izoštrena. »Znate,« rekao je, »zbog toga cijela stvar izgleda predobro da bi bila istinita. Zašto mi ne kažete što se zapravo događa ovdje, gospođice Jones?« »Objasnila sam. Zamolila sam vas da se danas sastanemo ovdje jer sam pretpostavljala da ste organizirali krađu svjetiljke. Sad znam da očito niste kradljivac, što otvara brojne druge probleme. No, sada se moramo koncentrirati na najvažniju stvar.« »A to je?« »Vidim da vam je potrebna svjetiljka«, rekla je. »Ako je tako, trebate i mene.« »Vi ste iz J&J-a, i došli ste mi pomoći, zar ne?« »Nemam vremena za igranje igara, a ni vi. Trebate me, ili nekoga poput mene.« Zastala je, lagano se namrstivši. »Čekajte malo, je li u tome stvar? Već ste pronašli neku drugu čitačicu snosvjetla? Mislite da je ona dovoljno snažna da upravlja energijom svjetiljke? Jer ako nije, 9
GIGA
oboje ćete biti u velikoj opasnosti kad pokušate aktivirati predmet.« Prije nego što je mogao odgovoriti, mala iskra svjetlosti bljesnula je na samom rubu njegova vidnog polja. Stigla je iz gusto zbijenih stabala vani, na rubu ogoljelog bedema koji je okruživao zidove od kvarca. Bio je maglovito svjestan da mu Gibson reži u uho. Njegovi refleksi preuzeli su kontrolu. Obavio je ruku oko Marloweina struka i oboje pogurao kroz vrata. Pokušao je umanjiti udar tvrdog slijetanja na kameni pod, no Marlowe je ispustila bolan uzdah pa je znao kako će joj ostati modrice. Sva sreća da je odjevena u kožu, pomislio je. Bljesak ogrlice sa zakovicama koja je izletjela izvan njegova vidnog polja rekao mu je da je Gibson spretno skočio s njegova ramena i smjestio se u blizini. Metak je progorio svoj put kroz vrata. Čim je ušao u snažna parapsihološka strujanja unutar zdanja, počeo je divlje mahnitati, brzo izgubio brzinu i bezopasno pao na pod. Zvuk puške kao da je cijelu vječnost odjekivao u visokim planinama oko ruševina. Adam je pogledao Marlowe, intenzivno svjestan njezina mekog, njegovanog tijela pod kožom. Kosa joj je bila razbarušena. Zagledala se u njega kroz veo tamnojantarnih vitica. »U pravu si«, rekao je. »Trebam te, i trebam svjetiljku. No ovo komplicira stvari.« »Netko te pokušava ubiti?« »Primijetila si. Nisam bio previše zabrinut zbog toga. Mislio sam da to spada u opis posla kad sam preuzeo Ceh Frekvencije. No sada se moram zapitati jesam li možda motrio pogrešne ljude. Možda me je Ezoterično odlučilo smaknuti prije nego što se odmetnem.«
10
GIGA
2 »Razumijem kako ti to mora izgledati,« rekla je Marlowe, trudeći se da joj glas bude vrlo ravnomjeran, »ali ja se zaista, zaista nadam da ne misliš kako sam ja ta koja je postavila ovu zasjedu.« Nije bila u najboljem položaju, taktički gledano, pomislila je. Ležala je na leđima. Adam je ležao povrh nje, zaklanjajući njezino tijelo svojim i istodobno je držeći zarobljenom. Pozornost mu je bila usmjerena na dio šume koji se mogao vidjeti kroz vrata. Promišljanje je obasjavalo njegov pogled. A zatim je jednom odmahnuo glavom, donijevsi odluku. »Ne, to nije stil Ezoteričnog«, rekao je. »Društvo je obično mnogo diskretnije. Smaknuće novog šefa Ceha Frekvencije stvorilo bi previše pomutnje u medijima.« Ovo nije bilo najbolje vrijeme za ljutnju, no bila je vrlo ljutita. Bila je Jonesova, nakon svega. »Joj, hvala ti na takvom povjerenju«, uzvratila mu je. »Prema tvojim riječima, Ezoterično zvuči poput neke kriminalne bande.« »Pa, sad kad to već spominješ...« »Nisi u položaju za takve optužbe. Ako to do sada nisi primijetio, u Frekvenciji je Ceh taj koji je oduvijek funkcionirao poput mafije, a svi u gradu to znaju.« »Kako bi bilo da odgodimo prepirku o semantici za neku zgodniju priliku?« Duboko je udahnula i uspostavila kontrolu nad svojim bijesom. »U redu«. Oboje su bili vrlo napeti, a osjetila su im bila izoštrena zbog navale adrenalina. Boraviti ovako blizu drugom moćnom talentu dok ste oboje usplamtjeli uvijek je bilo uznemirujuće, no u ovom se slučaju događalo nešto drugo, a što god to bilo, riječ uznemirujuće ni približno nije bila dovoljna. Osjećaj intenzivnog, gladnog prepoznavanja i vrtoglavog uzbuđenja koji je iskusio nekoliko minuta ranije kad je stigao mogao bi se opisati uznemirujućim. Ono što je osjećao sada nije bilo ništa manje od iznenadnog psihičkog šoka. Njezina osjetila bila su širom otvorena, a bila su u direktnom fizičkom kontaktu s Adamom Win-tersom, koji je također bio izoštren do maksimuma. Trebala bi se boriti protiv teške energije njegovih noćnih mora i halucinacija koje je vidjela u njegovim otiscima. Nikada nije dodirivala druge dok je njezin dar bio potpuno izoštren, osim tijekom svojega rada u klinici. Gibson joj je zlokobno mrmljao na uho. Okrenula je glavu i vidjela da više nije slatka dlakava loptica. Sad se prebacio u svoj puni grabežljivski oblik: bio je vitkiji, a njegov drugi par očiju - koji je rabio za lov - bio je širom otvoren. Ogrlica sa zakovicama labavo mu je visjela oko vrata. Zaštitnički je lebdio blizu nje, ali mu je pozornost, baš kao i Adamova, bila usmjerena prema otvoru u zidu. Adam se skotrljao na noge, krećući se s istim avetinjsko-mačjim dostojanstvom i snagom koju je pokazao maloprije, neposredno prije pucnja iz puške. Naslonio se uza zeleni zid i proučavao maleni dio planinskog krajolika vidljivog kroz uski otvor. Gibson je pojurio za njim i zauzeo položaj pored njegove noge, spreman za lov. Dvojica grabežljivaca, pomislila je Marlowe, ustavši na noge. Automatski je počela čistiti hlače od prašine. Prestala je kad se sjetila da na zemlji pokrivenoj slojem tuđinskog kvarca nikada nije bilo nikakve prljavštine. Proučavala je Adamov čvrst profil. U svom užurbanom istraživanju toga je jutra pronašla rijetku sliku Nicholasa Wintersa, alkemičara koji je iskovao Plamteću svjetiljku prije mnogo stoljeća na Zemlji. Adam je bio zrcalna sliku svog pretka, sve do prodornih zelenih očiju i kose crne poput opsi-dijana. Nije bilo nikakvih naznaka mekoće u besprijekorno odlučnim plohama i kutovima crta lica čovjeka na portretu, a niti na Adamovu licu. Sve u njemu stvaralo je dojam snage. Njegovi neprijatelji možda bi bili u stanju ubiti tog čovjeka, pomislila je, ali ga nikada neće slomiti, nikada neće uništiti njegovu volju. »Ostani iza vrata«, naredio je Adam. »Pokušat ću to zapamtiti.« Uputio joj je oštar, procjenjivački pogled. »Već si imala iskustva s ovakvim situacijama?« 11
GIGA
U njegovu glasu mogla se čuti sumnja. Željela je reći nešto u prilog svojim borilačkim vještinama. Nažalost, nije posjedovala mnoge. Stric Zeke naučio ju je rabiti mag-rez pištolj, no nikad ga nije nosila sa sobom. Umjesto toga, držala ga je na sigurnom u skrivenom podnom sefu svoga ureda. Mag-rez joj ionako ne bi mnogo pomogao u ovoj situaciji, podsjetila se. »Ja sam agentica J&J-a još od fakultetskih dana«, rekla je, održavajući glas hladnokrvnim i sigurnim. »Nisi mi odgovorila na pitanje.« »Ja sam stručna u proučavanju scena zločina i stvaranju teorija o kriminalu. U biti, ja sam vrlo dobar profiler, no priznajem da većinu posla obavljam za stolom.« »Drugim riječima, nitko te nikada nije pokušao ubiti.« »Ne«, priznala je. »Kao što sam rekla, J&J nije imao previše posla tijekom posljednjih nekoliko desetljeća. Imaš li kakvu ideju o tome što se događa, ili je to uobičajena cehovska politika?« »Netko me je pokušao ubiti nedugo nakon što je Vijeće donijelo odluku da preuzmem kontrolu nad Cehom Frekvencije. Ponovno je pokušao prije nekoliko dana. To je vjerojatno isti tip.« »U to je teško povjerovati.« »U što? To da me se netko želi riješiti?« »Ne, cehovski šefovi oduvijek su imali neprijatelje. No ljudi na tvom položaju vrlo su upadljivi. Nije bilo ničega u novinama ili na vijestima o pokušaju tvog ubojstva. Takve su stvari kao stvorene za sočne naslove. Svi znaju da te je Komora odabrala da preuzmeš vodstvo nad organizacijom u Frekvenciji.« »Nisam održao konferenciju za novinare. Mi u Cehu ne radimo na taj način.« »Oh, da. Ceh ima svoju vlastitu politiku.« Ignorirao je njezin sarkazam. »Istu politiku kao Ezoterično.« Tomu se nije mogla suprotstaviti, pa je prešla na drugu temu. »Što sad? Misliš li da bi mogao biti dovoljno glup da pokuša uletjeti kroz vrata pucajući? Sigurno zna koliko bi to bilo opasno.« Bilo je općepoznato da su paranormalne energije utkane u zeleni kvare imale nepredvidljivi učinak na visokotehnološke naprave svih vrsta, uključujući i oružje. Hitac iz puške ili pištolja ispaljen unutar visokih zidina ovog zdanja vjerojatnije bi eksplodirao revolverašu u lice nego pogodio metu. »Ne«, rekao je Adam. »Neće to učiniti. Zna da postoje samo dva izlaza iz ovih ruševina.« »Kroz vrata ili kroz tunel«. »Vjerojatno nećemo uspjeti izjuriti odavde. Moći će lako gađati na otvorenom. Nije se jako trudio da me pogodi prije nekoliko minuta. Samo mi je htio dati do znanja da je ovdje.« »Zašto bi ispalio hitac upozorenja i odao svoj položaj?« »Zato što me ne želi ustrijeliti. Baš kao ni Ezoterično, on ne želi punu policijsku i cehovsku istragu. Pokušava nas otjerati u podzemlje.« Smrznula se. »Ali to je mjesto vrtloga«, rekla je, održavajući glas mirnim. »Ne možemo ići dolje.« »Ne gledaj me. Nije bila moja zamisao da se ovdje sretnemo.« »Misliš li da zna za vrtlog?« »Ne. Slijedio me je, ali nikako nije mogao znati moje odredište. Pazio je da se drži na sigurnoj udaljenosti. Morao se približiti mnogo bliže, barem do bedema oko zidina, prije no što je mogao osjetiti vrtlog. Čak i na toj udaljenosti trebao bi biti vrlo nadaren da uhvati tu vrstu energije.« »Zaboga, ako si sumnjao da te prati, zašto ga se danas nisi otresao? Sigurno si imao mnogo prilika da ga se riješiš.« 12
GIGA
»Čemu se truditi? Tako bi samo postao svjestan toga da znam kako me lovi. A i nije da se šef Ceha može sakriti, budući da mediji prate svaki njegov potez.« »Shvaćam«, rekla je. »Nadao si se da ćeš ga namamiti da izađe iz skrovišta, tako da ga možeš zgrabiti, zar ne?« »Da i ne. Sigurno bih mu postavio nekoliko pitanja, no on nije taj koga želim. Tražim ljude koji su ga unajmili.« »Misliš da imamo posla s plaćenim ubojicom? Profesionalcem?« »Pa, nisam siguran da bih ga mogao nazvati pravim profesionalcem. Do sada je već dva puta promašio.« »Vjerojatno zato što te je veoma teško ubiti«, rekla je. »Nitko se ne uspinje na vrh Ceha, ako ne posjeduje odlične sposobnosti preživljavanja.« »Tako je«, složio se Adam. »Danas mu je cilj da me pošalje u podzemni svijet.« »Zašto bi to učinio? Ti si cehovski čovjek. Znaš kako se nositi s podzemljem.« »Želi da odem dolje i ne vratim se. To je savršen način da se riješite cehovskog šefa bez ostavljanja ikakvih dokaza.« »Da, znam«, rekla je. »Cehovi su na zlom glasu jer se služe tom metodom za rješavanje problema sa svojim osobljem. Ali da bi ta tehnika bila djelotvorna, morate čovjeku oduzeti jantar prije no što ga pošaljete u podzemni svijet. Ako ima dobar jantar, moći će se poslužiti njime da pronađe put do površine.« »Onaj tip u šumi misli da moj jantar neće predstavljati problem.« Pogledala je jantarni prsten na njegovoj ruci. Sjajni, tamnožuti kamen uglavljen u crni metal imao je ugravirani pečat njegova ureda. Imao je još jedan komad jantara u kopči remena i u kožnatoj kaubojskoj kravati. Sumnjala je da je kod sebe imao još mnogo komada. I svaki komad sigurno je bio ugođen. Niti jedan član Ceha, a ponajmanje šef, ne bi nosio neugodeni jantar. To nije bila samo navika ili mjera opreza nego stvar ponosa i tradicije. Cehovi su mnogo držali do tradicije, a Adam Winters bio je potomak jedne od najstarijih, najmoćniji cehovskih obitelji. Još u Doba sukoba, John Cabot Winters pomogao je u osnivanju cehova lovaca na duhove. Sve do danas različite cehovske organizacije kontrolirale su gotovo sve događaje komercijalne ili znanstvene prirode koji su se odigrali dolje u drevnim tuđinskim katakombama ili podzemnoj prašumi. Mnogo toga što se događalo u podzemlju bilo je izuzetno unosno. Oduvijek je bilo nekoliko malenih neovisnih igrača, lovaca na bogatstvo i uzbuđenja koji su se samostalno uspijevali ušuljati ispod površine. No, velika istraživačka i rudarska poduzeća, arheolozi i znanstvenici morali su odobrenja za svoje pothvate dobiti od cehova koji su ih nadzirali, a zauzvrat nudili sigurnosne timove za njihove projekte i uzimali postotak zarade. Naravno, ovaj sustav imao je svoje kritičare. Mnogi su ljudi mislili da cehove samo jedan korak dijeli od organiziranog kriminala. No nitko nije pronašao nikakvu alternativu. Osnovni problem bio je u tome što je u podzemlju bilo mnogo opasne energije koju su mogli kontrolirati samo oni s vrlo posebnom vrstom dara. Takvi pojedinci bili su poznati kao lovci na duhove. Iako je u cehovima bilo žena, taj dar bio je usko povezan s muškim hormonom testosteronom zbog čega su ceh činili uglavnom muškarci. Mladići koji su bili nadareni sposobnošću upravljanja tuđinskom energijom često bi se u ranoj dobi pridruživali toj organizaciji koja ih je mamila obećanjima muževne avanture, stalnim poslom, kao i činjenicom da djevojke cehovske ljude smatraju privlačnima. »Imaš mnogo jantara na sebi i ne pokušavaj mi reći da nije sinkroniziran«, rekla je. Gledala je mali kožnati spremnik pričvršćen za njegov remen. »Osim toga, sigurna sam da imaš i jantarni lokator.« »U proteklih četrdeset osam sati netko je poništio sav moj standardni jantar«, rekao je Adam. Bila je šokirana. »To je nemoguće.« Zastala je. »Osim ako si odnio jantar profesionalnom 13
GIGA
ugođivaču koji ga je sabotirao.« »Nitko nije dodirivao moj jantar nakon posljednjeg ugađanja od prije mjesec dana. Poslije sam ga provjerio i bio je u redu. Ali su frekvencije svakog komada jantara koji imam sa sobom sada lagano izobličene. Te smetnje nisu dovoljno snažne da se primijete u običnoj uporabi, no šteta je i više no dovoljna da se izgubim u podzemlju.« »Kako si otkrio sabotažu?« »Recimo samo da sam u posljednje vrijeme poduzeo nekoliko dodatnih sigurnosnih mjera.« »U redu, shvaćam zašto bi šef Ceha to učinio, osobito nakon što ga je netko pokušao ubiti. Dobro. Netko je izoblicio tvoj jantar. Zaboga, zašto ga nisi vratio?« »Iz istog razloga zašto ga se danas nisam pokušao otresti.« Polako je izdahnula. »Vidim. Nisi želio da onaj tko te slijedi bude svjestan da znaš za njega.« »Tako je.« Negdje u šumi ponovno se začula puška. Ovoga puta slijedio ju je još jedan zvuk. Zastenjala je. »Zaboga, ode guma. To znači da moram kupiti novu. Samo bi budala pokušala zakrpati gumu na motociklu.« »Pošalji račun Cehu.« »Učinit ću to«, rekla je. » Zašto je pucao u San?« »Dala si ime svom motoru?« »Naravno.« »Želi se osigurati da nećemo pokušati pobjeći«, rekao je Adam. »Ako goni tebe, zašto ne sredi tvoj automobil?« »Vjerojatno se već pobrinuo za nj.« »Usput, gdje je tvoj auto?« upitala je. »Ostavio sam ga u šumi, pola kilometra dalje.« »Kažeš da te želi otjerati u podzemlje.« Dodirnula je svoje malene jantarne naušnice. »No zna da nisi sam. Zar ne očekuje da ja imam nešto jantara?« »Ti si komplikacija koju bi sigurno radije izbjegao, no pokušaj to promotriti s njegova gledišta. Vjerojatno pretpostavlja da sam se ovdje došao naći s nekom ženom.« »Pa i jesi.« Napravila je stanku, shvativši na što je mislio. »O, zaboga. Misli da sam tajna ljubavnica novog šefa Ceha. Da je ovo neki romantični sastanak?« »Ti si privatna detektivka. Sto bi ti zaključila da si na njegovu mjestu?« Razmislila je o njegovom pitanju. »Prokletstvo. U pravu si. Muškarci u vrhu Ceha su zloglasni žen-skari. Tvoj prethodnik bio je osobito poznat po tome. Da, shvaćam zašto misli da sam tvoja ljubavnica. Znaš, da nema pušku, bila bih u iskušenju da odem onamo i naučim ga pameti. To je uvredljivo.« »Stvar je u tome«, rekao je Adam ravnim glasom, »da vrlo malo ljudi koji nemaju razloga da se spuštaju u podzemlje nosi visoko ugođeni jantar potreban za navigaciju ondje dolje.« »Stoga će pretpostaviti da nemam dobar jantar i da bismo se, čak i kad bih ga imala, oslanjali na tvoj, a ne na moj.« Pristojno je zastala. »Zbog toga što si ti profesionalac.« »Misli da ćemo naletjeti na zamku iluzije ili nekog velikog duha prije no što uopće shvatimo da imamo problem.« Adamove obrve su se podigle. »Čisto iz znatiželje, nosiš li ugođeni jantar?« »Naravno. Neke od mojih istraga vode me u podzemlje.« Usta su mu se iskrivila. »Ti si iz J&J-a. I ti si profesionalka. Znači, ima nas troje. On, ti i ja.« »Moram primijetiti da ovaj razgovor o jantaru nema smisla. Ne možemo u podzemlje zbog vrtloga. Zato nam ostaje samo jedna mogućnost.« »Da?« Adam je zvučao blago znatiželjnim. »Koja to?« »Moramo biti strpljiviji od njega. Neće zauvijek ostati u toj šumi. Prije ili kasnije zaključit će da je njegov plan upalio, da smo otišli u podzemlje, a tada će otići.« »Možda«, rekao je Adam. »No nećemo riskirati. Učinit ćemo točno to što želi od nas.« 14
GIGA
Okrenuo se i krenuo prema jednom od zelenih tornjeva. »Hajdemo.« Gibson je frktao i trčkarao iza njih, željno iščekujući novu avanturu. Marlowe se sledila. »Kamo si krenuo?« »Idemo u podzemlje«, rekao je Adam. »Ali ne možemo. To je mjesto vrtloga.« »Ja ću se pobrinuti za to.« »Nitko se ne može pobrinuti za vrtlog.« Borila se da održi glas mirnim. »Zato sam odabrala ovo mjesto za sastanak.« »Svjestan sam toga.« Nastavio je hodati. »No jedini razlog zašto sam ostao ovdje kad sam shvatio da je u blizini vrtlog jest taj što se mogu nositi s takvom vrstom energije.« Buljila je u njegova leđa, zabezeknuta. »Možeš?« »Nemaš baš visoko mišljenje o mojoj inteligenciji, zar ne? Jesi li zaista mislila da bih bio dovoljno glup da se sastanem sa šeficom J&J-a na mjestu koje će me ostaviti bez obrane ili podzemnog puta za bijeg?« »Samo sam htjela da se nađemo na neutralnom terenu.« »Ja nikad nisam bio obožavatelj neutralnih terena.« Zastao je na vrhu požarnog stubišta. »Sviđa mi se teritorij na kojem imam kontrolu.« »Dobila sam takav dojam.« »Pođi sa mnom, Marlowe Jones. Povest ću te u obilazak podzemlja.« Pogledala ga je. »Stvarno se možeš nositi s vrtlogom energije?« »Morat ćeš mi vjerovati.« »Bez uvrede, no kako ćeš to učiniti?« Adam je podigao lijevu ruku, puštajući je da vidi tamno lice njegova sata. »Osim sa standardnim jantarom, ja mogu raditi s kamenjem punog spektra. Njega se može rabiti za upravljanje energijom vrtloga.« »To je sat s duginim jantarom?« »Da.« »Ali to je samo tamnosivi kamen. Nema boje.« »On ne svijetli dok ne propustiš energiju kroz njega, što činim što je rjeđe moguće.« »Zašto?« »Ima veliku negativnu stranu.« Prožeo ju je još jedan val nelagode. U njegovim snovitim otiscima nije bilo tragova ludila, no znala je kako je u posljednje vrijeme patio od noćnih mora i halucinacija. Možda je vidio stvari koje nisu postojale, stvari poput izuzetno rijetke vrste jantara u njegovu satu. Možda su ga vizije također navele da povjeruje kako može upravljati legendarnom energijom dugina jantara. Otvorila je svoja osjetila i još jednom pogledala njegove snovite otiske. To ga je zabavljalo. »Ne brini, ne haluciniram.« »Ne, vidim to.« Zatvorila je svoja osjetila i krenula prema njemu. »Nikada nisam čula da itko može raditi s kamenom punog spektra.« »Vjerojatno zato što nas nema mnogo koji to možemo.« »Koja je negativna strana koju si spomenuo?« »Moram gurnuti mnogo energije kroz dugin kamen kako bih kontrolirao paklenu rupu vrtloga. To je ekvivalent topljenju jantara. Nakon što pro-đemo kroz vrtlog, izdržat ću oko četrdeset i pet minuta, a zatim ću morati odspavati nekoliko sati.« »Kako je to?« upitala je. »Ući u vrtlog? Kao kročiti u noćnu moru. To te neće ubiti, no nije ni šetnja parkom.« Slijedila ga je niz sablasno zeleno stubište, pazeći kamo staje. Stube od kvarca bile su dovoljno široke da ima mjesta za stopala, no kao i svugdje u podzemlju, proporcije su se 15
GIGA
činile pomalo izobličene ljudskom oku i osjećaju ravnoteže. Ipak, nije joj bilo teško vidjeti kamo ide. Tuneli su bili oblikovani od istog zelenog kvarca koji su tuđinci upotrijebili za izradu gotovo svega što su izgradili iznad zemlje. A svaki predmet načinjen od tajanstvenoga kvarca, od najmanjeg zrcala do visokih zidova Mrtvih Gradova, isijavao je jezivu zelenu svjetlost po mraku i ispod zemlje. Dolje u katakombama, svjetla su uvijek gorjela. Kao što je bio slučaj s mnogim stvarima vezanim uz davno nestale tuđince, stručnjaci nisu mogli objasniti to svjetlucanje. Prema jednoj teoriji, energija je bila od vitalnog značenja za opstanak tuđinaca. Istraživači su shvatili da je, iako su ljudi mogli živjeti na Harmoniji, nešto u tom okolišu bilo otrovno za drevnu rasu koja je stigla eonima ranije. U jednom su trenutku odustali od pokušaja da žive iznad zemlje. Spustili su se ispod površine planeta, konstruirajući beskrajni labirint tunela od zelenoga kvarca. Također su bioinženjeringom stvorili čitav ekosustav, podzemnu prašumu, kako bi mogli ondje ostati. No naposljetku su propali i nestali. Gibson je odskakutao niz stubište i nestao u zavijenu zelenu noć. Marlowe se nije brinula zbog njega. Volio je boraviti u podzemlju. Za razliku od ljudi, mucanima nije trebao jantar da bi se snašli u katakombama kišne šume. Marlowe je slijedila Adama niz još jedan zavoj stubišta. »Zašto nisi ranije spomenuo da se možeš nositi s vrtlogom?« »Zato što je to povjerljiva informacija«, rekao je Adam. »Tko ju je proglasio povjerljivom?« »Ja, uglavnom. Ali i Komora.« »Radio si za Komoru?« Komora je bila skraćenica za Komoru zajedničkog vijeća cehova energetskih pararezonatora, moćne i utjecajne vladajuće nadorganizacije cehova lovaca na duhove. »Većinu karijere proveo sam kao agent Ureda, dok nisam odbio ovaj zgodan posao u Cehu Frekvencije«, rekao je Adam ogledajući se preko ramena. »Znam nešto malo o Uredu. No Komora je tajna agencija za polulegalne operacije.« »Nešto kao Jones & Jones.« »J&J nije tajna agencija za polulegalne poslove«, rekla je hladno. »Samo se trudimo biti neupečatljivi.« »Baš kao i Ured.« Stao je na pretposljednju stubu i čekao je. »Oprezno, ovdje počinje energija vrtloga.« »Sjećam se«, rekla je. »Dotle sam došla kad sam prije nekoliko mjeseci pokušavala istraživati ove ruševine. Morala sam stati i vratiti se.« Prva šaputanja energije vrtloga sada su strujala oko nje, izoštrivši sva njezina osjetila. Zlokobni osjećaj nadolazeće panike postat će još snažniji. To je bio razlog zašto su članovi Ceha i ostali koji su radili u podzemnom svijetu mjesta vrtloga nazivali paklenim rupama. »Vjerojatno ćeš vidjeti neke stvari«, upozorio ju je Adam. »Samo se podsjećaj da nisu stvarne.« »No to nije ono najgore, zar ne?« »Ne. Prava opasnost vrtloga jest ta da se ljudi uspaniče i počnu bježati. Energetska oluja istog trenutka isprazni standardni jantar i druge lokatore. Kada se konačno izvučeš iz paklene rupe, izgubljen si. Ima vrlo malo šanse da te itko pronađe jer ti je jantar prazan.« »No to se nama neće dogoditi jer znaš što radiš.« »Tako je.« »Obavimo to«, rekla je. Adam je prstima obavio njezin zglob. »Počinjem shvaćati zbog čega su te imenovali šeficom J&J-a. Hajdemo. Zapamti, kad se nađeš u oku vrtloga, više nećeš moći vjerovati svojim očima ili osjećaju ravnoteže. Sto god činila, ne ispuštaj mi ruku.« 16
GIGA
»U redu.« I nije imala previše izbora, pomislila je. Njegovi prsti obavijali su joj zglob poput okova od mag-čelika. Spustio se niz posljednju stubu tuđinskog stubišta, povlačeći je dolje sa sobom. Slijedila ga je u dio pakla.
17
GIGA
3 Između dviju svjetlećih stuba stubište i osvijetljeni kvarcni zidovi katakombi su nestali, samo da bi ih zamijenio bezlični pejsaž noćne more. Njezin um borio se da pronađe smisao u divljoj energiji i umjesto toga stvarao halucinacije. Primordijalna stvorenja iz najdubljih zakutaka njezina nesvjesna uma pojurila su prema njoj niotkuda. Vrištala su bez glasa. Ovo je samo san, pomislila je. Samo san. Možeš se nositi s ovakvim stvarima. Ti si nadarena za snosvjetlo. Prizvala je snagu volje i vizije su nestale. Ipak, razorni osjećaj dezorijentiranosti nije. Bilo joj je kao da se kreće niz paranormalnu zelenu oluju. Nije mogla odrediti što je gore a što dolje, pa čak ni osjetiti tvrdi kvare ispod svojih nogu. Sablasno svjetlo pucketalo je oko nje. Očekivala je da će vjetrovi vrtloga postupno postati snažniji, dajući vremena njezinim osjetilima da se prilagode iscrpljujućim učincima. Umjesto toga, odmah je bila pometena u vrtloženje tornada. Duga energije okruživala joj je zapešće, povlačeći je dublje u oluju. Borila se protiv poriva da se pokuša osloboditi. »Držim te. Sa mnom si sigurna.« Adamov glas odjekivao je odnekuda u olujnom predjelu. Usredotočila se na nj. Shvatila je da sada može vidjeti i kipteće uzorke njegovih snootisaka. Trebali su biti nevidljivi u ovom divljem energetskom polju. Činjenica da ih je mogla razaznati značila je da je još moćniji nego što je mislila. Maleno čudovište lepršalo je prema njoj kroz vijugavu izmaglicu. Krzno stvorenja bilo je naje-ženo. Imalo je četiri oka i šest pandži, a glasalo se uznemirenim, frktavim zvukom. »Gibsone«, šapnula je. Probijao se kroz zelenu oluju dok nije stigao do njezina ramena. Smjestio se ondje, mrmljajući joj na uho. Žestina oluje pomalo je oslabjela. Sada je mogla razaznati Adamovu tamnu sjenu. Nakon onoga što se činilo kao vječnost, ali vjerojatno nije trajalo dulje od minutu-dvije, izašla je iz olujnog predjela jednako naglo kao što je ušla u nj. Oko nje je bio normalan svijet, barem ono što je u katakombama važilo za normalno. Stajali su u prividno beskrajnom hodniku od zelenoga kvarca. Vrtoglavi labirint identičnih prolaza presijecao ga je na raznim mjestima. Ulazi u nebrojene komore i sobe različitih veličina prostirali su se toliko daleko koliko ih je oko moglo vidjeti. A sve je svijetlilo tajanstvenom svjetlošću karakterističnom za tuđinski kvare. Gibson je frktao na njezinu ramenu. Više nije bio zabrinut za nju pa je skočio dolje na pod i odlepršao do obližnje komore kako bi je malo istražio. Adamove alkemičarske oči još uvijek su bile vruće od ostataka energije koju je upotrijebio da ih izvuče iz vrtloga. Nije puštao njezin zglob. Spustila je pogled i vidjela da okov od dugine energije koji je upotrijebio da je dovede na sigurno brzo blijedi. »Kako si?« upitao je. »Ovo je bilo nezgodno.« »Dobro sam.« Duboko je udahnula i shvatila da je to manje-više bila istina. »Sad mi je jasno na što si mislio kad si govorio o dezorijentirajućem učinku. Nije čudo da su ovi vrtlozi toliko opasni.« Shvatila je da je promatra sa zamišljenim izrazom lica. »Nisi se uspaničila kad su te pogodile halucinacije«, rekao je. »Imam iskustva s vođenjem ljudi kroz paklene rupe. Nitko koga sam pratio nikada nije tako dobro podnio vizualne efekte poput tebe.« »To je vjerojatno popratni učinak mog dara. Nadarena sam za snosvjetlo, sjećaš se?« »Snažna si. Osjetila su ti bila posve otvorena. Mogao sam osjetiti tvoje energetsko polje.« Njegov intenzivan, radoznao izraz lica bio je pomalo zamoran. Nije joj trebalo još zamornih stvari. Dodirnula je zglob koji je držao zarobljenim. 18
GIGA
Spustio je pogled kao da je iznenađen time što je još uvijek drži. »Jesi li sigurna da si se vratila u stvarnost?« upitao je. »Sigurna sam.« Pustio ju je s očitim oklijevanjem i pogledao na sat. Duga je nestala. Kamen je ponovno bio tamnosiv. Proučavala je njegove snootiske na podu od kvarca. Znakovi iscrpljenosti bili su očiti. »Potrošio si mnogo energije vodeći nas kroz tu stvar«, rekla je ona. »U pravu si. Uskoro ćeš se morati odmoriti.« »Izgledam li tako loše?« »Vidim to u tvojim otiscima.« Udijelio joj je vrlo neraspoloženi osmijeh. »Stvarno si dobra.« »Hej, nisu me imenovali šeficom J&J-a zato što sam bila samo prosječna na Jonesovoj ljestvici. Možda nisam nadarena za teoriju kaosa, no kada je riječ o sposobnosti čitanja svjetlosti, moj dar je nemjerljiv.« Namrstila se. »Bez uvrede, no pri kraju si svojih fizičkih kao i psihičkih rezervi. Jesi li siguran da će ti samo nekoliko sati sna biti dovoljno?« »Tijekom posljednjih mjesec dana spavam samo po dva sata odjedanput. Mogu to izdržati. No kao što sam ranije rekao, imam samo oko četrdeset i pet minuta prije no što se srušim.« Pogledao je na sat. Kamen se lagano zagrijao. »Izgleda da imamo četiri sata hoda do najbližeg izlaza i još dva sata za moj odmor. Krenimo.« Bacila je pogled u komoru u kojoj je nestao Gibson. »Krećemo, kompa.« Frknuo je, ispustio maleno ogledalo od kvarca koje je otkrio i pojurio iz prostorije da joj se približi. Krenuli su niz hodnik koji je zavijao u daljini. Marlowe je u glavi obavila neke proračune. »Šest sati prije no što izađemo odavde. Znači da bismo u Frekvenciji trebali biti oko šest sati uvečer.« »Ako imamo sreće.« »Zašto to govoriš?« »Ne možemo znati gdje ćemo završiti kada se konačno vratimo na površinu. Ove planine su rijetko naseljene a promet je minimalan, osobito noću. Nema ni signala za mobitel. Morat ćemo stopirati do grada, što znači da nećemo stići kući dok ne pronađemo prijevoz.« »Sto je s tvojim automobilom?« »Rekao sam ti, tip s puškom vjerojatno se pobrinuo za to da postane neupotrebljiv, baš kao i tvoj motor.« Zastenjala je. »Trebam se vratiti prije no što se ured otvori ili barem nazvati svog asistenta kako bih mu rekla da sam dobro. Ako nazove moju majku i ispadne da nitko ne zna gdje sam, cijela obitelj će se uspaničiti. Stric Zeke, teoretičar urote prvog reda, pretpostavit će najgore. Za trenutak, svaki član moje obitelji i svaki agent J&J-a bit će u potrazi za mnom. Na ovom sam poslu samo dva mjeseca. To će biti ponižavajuće.« »Ni za šefa Ceha nije dobro da nestane. Ako se brzo ne vratim u ured, krenut će glasine.« »Kakve glasine?« »Da sam ili mrtav ili u potrazi za suprugom.« »Suprugom?« »To je cehovska stvar.« Sat mu je zasvijetlio. »Imamo sreće.« »Sto?« upitala je. »To pokazuje da se u blizini nalaze vrata u džunglu. Dakle, dobit ćemo pristup komforu prašume. Nećeš trebati sjediti ovdje na tvrdom kvarcnom podu dok ja spavam.« »Kakve koristi od toga? Mnogo je teže probijati se kroz kišnu šumu nego hodati katakombama.« »To će biti dobro mjesto za odmor. Moći ću se naspavati i obnoviti zalihe energije, a ondje će biti i vode. Ponijet ćemo malo sa sobom. Nikada nije dobro dehidrirati u tunelima. To 19
GIGA
uznemirujuće djeluje na osjetila.« »Kako planiraš prenijeti vodu?« Potapšao je malenu crnu vreću pričvršćenu za pojas. »Priručna čutura.« Nasmiješila se. »Sef Ceha je uvijek spreman?« »To je pravilo.«
20
GIGA
4 Osjećao je kako iscrpljenost puže kroz njega poput virusa, otežavajući mu da ostane svjestan i priseban. Nikada nije bila dobra zamisao opustiti se u katakombama. Iluzijske zamke i male energetske oluje poznate kao duhovi bile su neprestana prijetnja. Jedina obrana bila je potpuna budnost. Ako aktiviraš zamku ili naletiš na duha, igra je gotova. Posljednje što je želio bilo je spavati, osobito sada. No nije imao izbora. Već je prilično iskoristio svoje već iscrpljene zalihe energije kada je proveo Marlowe kroz vrtlog. Sada je trebao upotrijebiti male doze koje su mu preostale da ih dovede do vrata džungle. Dok ih otvori, bit će gotov. Morao se pobrinuti da Marlowe bude na sigurnom prije no što se ugasi poput pregorjele žarulje. Isječak punog spektra na licu njegova sata istog trena je potamnio do nijanse ljubičaste koja je bila gotovo crna. Zastao je, neugodno svjestan toga da je morao uložiti golem trud samo da ostane na nogama i pogledao bezlični zid od zelenoga kvarca. Podsjećao je na svaki drugi zeleni zid u tunelu, no energija koja je zračila razlikovala se na neki profinjeni način. »To je to«, rekao je. »Vrata. Osjećajući novu pustolovinu, Gibson je uzbuđeno skočio s Marloweina ramena. Nekoliko sekundi stajao je na stražnjim nogama ispred zida. Otvorio se maleni procjep. Skočio je kroz njega i nestao. Rupa u zidu veličine mucana se zatvorila. »Prokletstvo«, rekao je Adam. »Nisam znao da ta mala stvorenja mogu otvarati vrata.« »Mislim da se ponekad noću spušta ovamo da bi lovio sa svojim kompićima«, rekla je Marlowe. »Kako znaš?« »Stalno mi donosi malene darove koji su mogli stići samo iz kišne šume. Cvijeće, neke čudne bobice i voće, sjajne oblutke. Ti darovi uvijek su one čudne zelene boje koja postoji samo u džungli.« »Parapsihološki zelena.« »Da.« Marlowe ga je proučavala s rastućom zabrinutošću. »Jesi li siguran da ti je preostalo dovoljno energije da otvoriš vrata?« »Moći ću to obaviti.« »Ja bih se ponudila da to učinim, no moj je jantar prazan zbog tog vrtloga.« Pogledao ju je, iznenađen. »Znaš otvarati vrata?« »Nisam znala dok nisam upoznala Gibsona. On me je naučio.« »Kako je to učinio?« »Ne mogu opisati taj postupak. Samo sam ga svojim drugim vidom nekoliko puta gledala kako to čini i vidjela kako manipulirati strujama. To nije toliko različito od manipuliranja snosvjetlom. U biti, energija je energija. Čini se da mnogo tuđinske energije dolazi s ultratamnog kraja spektra.« »Područja snosvjetla.« Posegnuo je za svojim preostalim rezervama i usredotočio se na spektralni jantar svoga sata, tražeći uzorak strujanja vrata. Zid od kvarca zasvijetlio je toplijom nijansom zelene. Otvor, taman dovoljno velik da se kroz njega može provući čovjek, poprimio je oblik, pružajući uski prozor u bizarnu podzemnu džunglu. Gibson se pojavio na vratima i frknuo pozdrav. U jednoj je šapi držao maleni štap. »Ja ću prvi«, rekao je Adam. Krenuo je prema vratima. »Pobrinut ću se da na drugoj strani ne bude nikakvih iznenađenja.« Marlowe ga je slijedila. »Sigurna sam da ih neće biti. Gibson bi već digao uzbunu da nas ondje čeka nešto opasno.« »Vjerojatno, ali Ceh ima svoja pravila«, rekao je Adam. Postrance se provukao kroz otvor i zakoračio u fantastični svijet kišne šume. Zapljusnuo ga je teški val vreline i vlage. U njegovu iscrpljenom stanju to mu je bilo previše. Zgrabio je viseću 21
GIGA
lijanu umotanu u sablasne zelene orhideje da održi ravnotežu. Prokletstvo. Ovo je sramotno. Sjajan način da impresioniraš ženu, Winterse. Marlowe se bez teškoća provukla kroz vrata iza njega. Kada je bila na sigurnom, upotrijebio je svoj posljednji ostatak energije da zatvori otvor. Na brzinu je pregledao svoje okružje. Kišna šuma rasla je sve do zidova tunela. Stabla pokrivena lijanama uspinjala su se prema umjetnom zelenom nebu osvijetljenom umjetnom zelenom svjetlošću. Lišće stabala oblikovalo je gusti splet krošnji. Zelene ptice lepršale su među granama, a mala zelena stvorenja komešala su se u podnožju stabala. U blizini je prskala voda iz vodopada u pećinskom bazenu. Medu stijenama u podnožju vodopada nalazilo se nekoliko špilja. »Ovo će poslužiti«, rekao je Adam. »Upotrijebit ću jednu od ovih špilja. Voda je pitka, a voće koje visi sa stabala jestivo. Ovdje ima grabežljivaca, no do sada stručnjaci nisu otkrili da su neki od njih skloni tomu da jedu ljude.« »Da, znam«, rekla je. »Oprosti zbog predavanja. Navika. Sto god činila, nemoj odlutati sama. Zapamti, tvoj jantar ne djeluje. Izgubila bi se čim odmakneš iz vidokruga.« »Ne brini, neću otići nikamo bez tebe«, rekla je. »Gibson će me upozoriti ako se pojavi nešto opasno.« »Probudi me za dva sata ako se sam ne probudim. To bi mi trebalo biti dovoljno za oporavak.« »Nisam baš sigurna. I više si nego iscrpljen.« »Probudi me«, naredio je. Skupio je malo debelog lišća sa stabla i zaputio se u pećinu. »Adame?« Bacio je lišće na tlo pećine i sjeo zijevajući. »Da?« »Kakva je to priča sa suprugom?« »Što?« Ponovno je pogledao na sat. Bio je toliko umoran da nije mogao vidjeti koliko je sati. »Prije nekoliko minuta rekao si da će, ako se uskoro ne pojaviš u svom uredu, ljudi pretpostaviti da si ili mrtav ili tražiš suprugu. Rekao si da je to nešto vezano uz Ceh.« »Stara cehovska tradicija.« »Ne shvaćam.« »Civili«, promrmljao je. »Mislim da smo već ustanovili da moja obitelj ne pripada Cehu«, rekla je ledeno hladnim glasom. Ponovno je zijevnuo. »Zar nisi primijetila da su gotovo svi šefovi cehova u gotovo svakom gradu ili već oženjeni kad preuzmu taj posao ili se ubrzo ožene?« »Nisam razmišljala o tome«, priznala je. »No sada kad to spominješ, da. Općenito govoreći, čini se da svi oni imaju supruge. A često ulaze i u formalne brakove.« »Zvučiš iznenađeno.« Legao je na ležaj od lišća. »Misliš da je brak u cehovima drugačiji od braka izvan te organizacije?« »Pa...« Zastala je na trenutak. »Sigurna sam da postoje određene sličnosti.« Sumnja u njezinu suviše pristojnom glasu ga je nervirala. »Znam da vi iz Ezoteričnog društva snažno držite do svojih ženidbenih posrednika«, rekao je. »Za tvoju informaciju, i cehovske obitelji upošljavaju profesionalce.« »Često sam čula da su brakovi u vrhu Ceha pitanje poslovnih i društvenih saveza. Ljubav i kompatibilnost nisu u prvom planu.« »Želiš li mi reći da je to drugačije nego u najvišim razinama Ezoteričnog ili društvu općenito?« »Ne«, složila se. »No u mojoj obitelji je drugačije. Jonesovi su uvijek bili vrlo tradicionalni u pitanjima braka.« Kruta društvena i zakonska pravila koja je postavila prva generacija kolonizatora bila su namijenjena očuvanju stabilnosti kamena temeljca društvene strukture, obiteljske jedinice. 22
GIGA
Zakoni i običaji postali su nešto ležerniji tijekom dvije stotine godina nakon zatvaranja Zastora, no ne mnogo. Na Harmoniji obitelj je bila sve. Voljeli ih ili mrzili, bili ste osuđeni na svoje rođake. A ako ste ušli u formalni brak, također ste bili osuđeni na svog bračnog partnera. Rupa u zakonu za parove koji se nisu bili spremni obavezati bio je pokusni brak, odnosno zajednički život. Iako su takvi brakovi bili važeći pred zakonom, oni u biti nisu bili mnogo više od ljubavnih veza. Pokusni je brak bilo moguće razvrgnuti u svako doba, osim ako je u njemu bilo potomaka. Dijete je mijenjalo sve, automatski pretvarajući pokusni brak u potpuni, trajni formalni brak. Nisu svi odobravali pokusne brakove. Marlo-weina obitelj, na primjer, pomislio je Adam, a i većina članova Ezoteričnog. Cehovski muškarci bili su na zlu glasu po nizu pokusnih brakova prije no što bi ih pritisak obitelji i društva gurnuo u formalni brak. Nakon toga, zadovoljili bi se nizom ljubavnica. »Iz nekog razloga, nisam raspoložen za objašnjavanje cehovskih tradicija«, rekao je. »Želim se naspavati.« Zatvorio je oči i prestao se boriti protiv iscrpljenosti. Posljednja svjesna misao bila mu je da će san koji će ga upravo obuzeti biti dubok. Uz malo sreće, neće biti noćnih mora.
23
GIGA
5 Marlowe je sjedila na rubu bazena, jedući okrugli zeleni plod koji je imao okus po paranormalnom suncu i gledala Gibsona kako surfa po bazenu. Pronašla je veliki komad drva na rubu bazena i bacila ga u vodu. Nakon što je Gibsonu skinula ogrlicu sa zakovicama kako ga ne bi vukla prema dolje, stavila ga je na improviziranu splav. Prihvatio se jedrenja sa svojim uobičajenim oduševljenjem i entuzijazmom, baš kao što je činio pri svakoj novoj igri. Nakon što je neko vrijeme plutao po bazenu otkrio je da bi mogao natjerati svoje plovilo da ide brže ako uhvati jedan od malih valova koji su nastajali u pljuskajućoj vodi. Svaki drugi put valovi bi ga prevrnuli s daske, no očito je potapanje smatrao dijelom igre. Svaki put kad bi zaronio, izronio bi uz frktanje. Marlowe je uzela još jedan zalogaj voća i bacila ostatke u grmlje. Čula je kratko lepršanje i trčkaranje kao da je nešto maleno dograbilo neočekivani obrok. Skinula je kožnu jaknu i kaubojske hlače koje je nosila preko traperica da se rashladi, no vrućina i vlaga postajale su naporne. Bilo joj je vruće i bila je sva ljepljiva. Svejedno, osjećala se bolje nego u posljednje vrijeme. Pritisak vrebajućeg nemira koji ju je proganjao tijekom posljednjih mjesec dana kao da je splasnuo. Ponovno se osjećala usredotočenom. Bilo je to kao da je nešto tražila, a sada je konačno bila na pravom tragu. Možda je sve što joj je trebalo bio zanimljiv slučaj. Bacila je pogled na Adama koji je ležao u sjenama na tlu pećine nekoliko metara dalje. Spavao je i sanjao. Sjedila je izvan dosega najsnažnijih struja njegova energetskog polja. Osim toga, dobro je pazila da svoja osjetila zatvori toliko čvrsto koliko je bilo moguće. Nikad nije voljela boraviti u blizini spavača. Svi su sanjali, a energija stvorena u stanju snova bila je intenzivna i uznemirujuće intimna. Bila je prisiljena svoja osjetila držati čvrsto zatvorenima kako bi izbjegla strujanja koja su uvijek okruživala spavača. Snovi su bili krajnje osobno i privatno iskustvo koje nije bilo namijenjeno dijeljenju. Osjetiti tuđe snosvjetlo bio je uvijek duboko neugodan doživljaj za svakoga tko je imao snažnu sklonost toj vrsti energije. Adam je spavao jedan sat, no osjetila je kako mu dosadašnji kratak odmor ni izbliza nije ublažio iscrpljenost. Dva sata neće biti ni približno dovoljna. Bio je ozbiljno neispavan. Ako je u posljednje vrijeme spavao, to očito nije bio zdrav san. Činjenica da je uopće mogao funkcionirati, a i kontrolirati zloglasno korumpirani gradski Ceh Frekvencije, bila je dokaz njegove snage i volje. Ipak, bilo je jasno da se oslanja na psihičku energiju, a nitko, bez obzira na to koliko snažan bio, nije mogao dugo izdržati tako. Imala je vremena za plivanje, zaključila je. Skinula je čizme i počela otkopčavati košulju kad je prvi, lagani titraj mračne energije noćnih mora prostrujao njezinim osjetilima. Trznula se. Njezine vlastite noćne more bile su dovoljno neugodne. Instinkt joj je govorio da se udalji od pećine u kojoj je Adam spavao, da se makne izvan dosega tamnih struja koje su napadale njezinu auru. No činjenica da je mogla osjetiti Adamovu tamnu energiju snova s udaljenosti od nekoliko metara i prigušenim osjetilima rekla joj je koliko je ta noćna mora bila grozna. Nešto zaista užasno probilo se u njegove snove. Nije ga mogla ostaviti tim privatnim strahotama, ne kad je mogla popraviti situaciju. »Izađi iz vode, Gibsone.« Ustala je i otresla lišće sa svojih traperica. »Moramo raditi.« Gibson je poznavao taj ton glasa. Imali su novi zadatak. Skočio je sa svoje daske za surfanje, doplivao do ruba bazena i iskoprcao se na stjenovitu obalu. Kratko zastavši na stijenama, žustro se stresao da našušuri krzno. Zatim je pokupio svoju ogrlicu i požurio prema njoj, spreman na posao.
24
GIGA
»Imam osjećaj da snovi šefa Ceha uopće nisu slatki«, rekla je Marlowe. »To je razumljivo, pretpostavljam. Naposljetku, šefovi nisu poznati kao dobri dečki. S druge strane, dobar dečko nikada se ne bi probio na vrh jednog od cehova.« Zajedno s Gibsonom, probijala se kroz minijaturnu džunglu egzotične zelene paprati. Kad su stigli u pećinu, Adam je stenjao reagirajući na prizore u svojim snovima. Mišići su mu bili napeti. Grašci znoja izbili su mu na čelo, a košulja mu je bila vlažna. Izgledao je poput čovjeka u groznici. Gibson se približio jednoj ruci stisnutoj u šaku i ispustio dubok, smirujući zvuk. Marlowe je oprezno otvorila osjetila. Divlja energija noćne more zapljusnula ju je nepopustljivim valovima pogonje-nima punom snagom Adamova zapanjujuće moćnoga dara. Sad kad je spavao i bio potpuno zaokupljen noćnom morom mogla je vidjeti cijeli njegov spektar snosvjetla. Bio je još snažniji nego što je mislila. Pripremila se da ga dodirne. Fizički kontakt uvijek bi ojačao vezu između nje i sanjača. Nije mogla vidjeti tuđe snove. Nitko to nije mogao, baš kao što nije mogao čitati tuđe misli. No njezin dar, koji je bio izravno povezan s njezinom intuicijom, prevodio je sanjačevu energiju u slike koje su prenosile emocionalnu stvarnost snova. Rezultat je bio uznemirujuće točan dojam onoga što je sanjač proživljavao. Položila je vrškove prstiju na Adamovo vruće čelo. Ponoćna munja sijevnula je kroz njezina osjetila. Adam je bio izgubljen... ... izgubljen u beskrajnom nizu zrcala, a divlja energija koja je bljeskala i svjetlucala na sjajnim površinama izazvala je kratki spoj u njezinim osjetilima. Morao je stići do nje. Ona je bila jedina koja ga je mogla spasiti. Spoznaja da je osuđen na propast samo ga je tjerala da se još jače potrudi. On je bio odgovoran, čovjek na položaju. Nije ju mogao ostaviti... »Vickie«, promrmljao je. Najjednostavnije bi bilo da ga probudi, pomislila je Marlowe. No nije bila sigurna da je to bilo moguće pod ovim okolnostima. Nije samo spavao; bio je gotovo u nesvijesti zbog psihičke iscrpljenosti. Trebat će proći još barem jedan sat prije no što ga bude mogla probuditi bez posljedica. Čak i kad bi ga sada uspjela izvući na površinu, naglo bi izletio iz sna sličnog drogi, dezorijentiran. Ljudi koji su patili od noćnih mora često su reagirali nasilno kad bi ih netko prebrzo probudio. Osobito oni koji su istrenirani da brzo reagiraju na fizičke i psihičke prijetnje. Cehovski ljudi, na primjer. Najbolje bi bilo, zaključila je, prigušiti valne duljine noćne more. Stisnula je zube suočena s urlajućim vihorom energije noćne more i bacila se na posao, šaljući vlastite struje u oluju. Više nije bila samo svjesna da se Adam pokušava probiti kroz vihor blistave energije kako bi spasio nekoga po imenu Vickie. Bila je s njim u divljoj oluji. Dezorijentiranost i jeza bile su opipljive sile, no Adamova mrka odlučnost da spasi Vickie bila je još snažnija. Pronaći će je ili umrijeti pokušavajući. Oprezno, Marlowe je tražila uzorke u strujanjima pulsirajućeg snosvjetla. Kad ih je pronašla, nije ih pokušavala promijeniti ili potisnuti snagom svog dara kao što bi učinila s nekim slabijim sanja-čem. Umjesto toga, primijenila je nježni kontrapunkt. Trebalo je neko vrijeme, no nakon nekoliko sekundi vruće, tamno snosvjetlo smirilo se u uzorke povezane s normalnim sanjanjem. Adam je prestao stenjati. Ruka mu se opustila. Prsti su mu utonuli u Gibsonovo gusto krzno. Marlowe i Gibson neko su vrijeme sjedili u tišini, čekajući. Kad je Marlowe postala sigurna da je uzorak snosvjetla bio stabilan i miran, podigla je Gibsona i izašla iz pećine. »Spavat će još nekoliko sati«, rekla je Gibsonu. »Vrijeme je za plivanje.«
25
GIGA
6 Probudio se brzo i potpuno, kao što je uvijek činio u podzemlju. To je bilo normalno. No ovog je puta nešto bilo drugačije. Otvorio je oči i pogledao svod pećine od kvarca. Sto nije bilo u redu? Osjećao se odmornijim nego ikada u posljednjih nekoliko tjedana. Sablasne slike noćne more lebdjele su na rubu njegove svijesti, no već su blije-djele baš kao što bi snovi i trebali blijedjeti nakon što bi se sanjač probudio. Stvarno sjećanje o tome što se dogodilo u labirintu zrcala nikad neće nestati, no to je bilo nešto sasvim drugo. Da, nešto nije bilo u redu. Sjeo je i pogledao na sat. »Prokletstvo.« Prošlo je šest sati otkako je utonuo u san. Šest sati. Marlowe se pojavila na ulazu u pećinu. Bio je ljut, no iz nekog razloga to nije spriječilo njegova osjetila da se uskomešaju vidjevši je. Skinula je svu kožu koju je nosila ranije, ostavši u bijeloj majici i trapericama. Kosa joj je još uvijek bila vezana u rep, no bila je mokra. Shvatio je da se okupala. Dao bi mnogo toga da ju je mogao gledati kako pliva gola, pomislio je. Kretanje njezinih grudi ispod majice otkrivalo mu je da nije odjenula grudnjak nakon izlaska iz vode. Sinulo mu je da bi grudnjak vjerojatno bio neudoban u vlažnoj vrelini džungle. »Jesi li dobro?« upitala je. Oči su joj bile zasjenjene brigom. Podsjetio se da je ozbiljno razdražen. Ustao je. »Rekao sam ti da me probudiš za dva sata«, rekao je. »Trebao ti je odmor.« Glas joj je bio hladan, čvrst, autoritativan, glas žene koja je bila vrlo sigurna u sebe. »To nije bilo na tebi da odlučuješ.« Izašao je iz pećine i stao direktno ispred nje. »Izgubili smo mnogo vremena, zahvaljujući tebi. Bit ćemo sretni ako stignemo u grad u zoru.« Nije ustuknula. »Jesi li uvijek toliko mrzovoljan kad se probudiš?« »Da raščistimo nešto, Marlowe Jones. Možda si šefica u agenciji Jones & Jones, no ovdje u podzemlju ja dajem naredbe.« »Trebao ti je san.« »Nije mi trebalo šest sati sna. Osim toga, nije mi trebalo tvoje petljanje po mojim snovima.« Oči su joj se malo raširile. »Ti znaš?« »Sjećam se da sam imao noćne more, a imao sam ih dovoljno u posljednje vrijeme da znam kako ne nestaju same od sebe. Učinila si nešto da ih zaustaviš, zar ne?« »Malo sam oslabila njihova strujanja. Imao si jako ružan san. Što sam trebala učiniti?« »Vjerovala ili ne, mogu se nositi s nekoliko ružnih snova.« »To je pravi razlog zašto si ljutit, zar ne? Ne sviđa ti se to što sam te vidjela u raljama noćne more i izvukla te iz takvih snova.« »Ne«, rekao je. »To mi se ni najmanje ne sviđa. Moji su snovi moja stvar. Drži se podalje od njih.« »Što je s halucinacijama? I s njima fino sam izlaziš na kraj?« »Ne znam o čemu govoriš.« »Lažeš.« Bila je u pravu. Obično je bio dovoljno vješt u tome da ga ne uhvate. Izgleda da ga je vještina iznevjerila s ovom ženom. »Odsada se drži podalje od mojih snova«, odgovorio je, uglavnom zato što nije uspio smisliti ništa pametnije. Skinuo je kožnati spremnik sa svog pojasa i izvadio čuture na sklapanje. Zaobišao ju je, zaputivši se prema vodopadu. Okrenula se na peti, promotrivši ga vrelim intenzitetom od kojeg je osjetio drhtaj svijesti. 26
GIGA
»Trebaš me, Adame Winters. I ja trebam tebe.« To ga je zaustavilo. Okrenuo se prema njoj. »O čemu, dovraga, govoriš?« »Plamteća svjetiljka. Tražiš je. I ja isto. Tijekom posljednjih sam šest sati mnogo razmišljala. Prema drevnoj legendi, potrebna ti je snažna čitačica snosvjetla kako bi pronašao originalni predmet. A to sam ja.« »Čak i ako je to što kažeš istina, zašto bih želio sklopiti partnerstvo sa šeficom J&J-a? Ti si ona koja je zadužena za to da me uhvati ako se pretvorim u prokletog Kerbera.« »Ne pretvaraš se«, rekla je. »Da ti se to događa, vidjela bih to u tvojim snootiscima. Ja sam profiler, sjećaš se? Znam kako izgleda ludilo.« U tišini je razmotrio svoje mogućnosti. Nije ih bilo mnogo. Bila je u pravu. Trebala mu je snažna čitačica snosvjetla, a ona je odgovarala opisu. Osim toga, imala je pristup svim resursima Ezoteričnog. To bi se moglo pokazati korisnim. »Trebaš nešto znati prije no što se zaletimo u ovo takozvano partnerstvo«, rekao je. »Tražim svjetiljku, ali ne zato što je trebam da bih spriječio da se pretvorim u neko paranormalno čudovište.« To je vrlo vjerojatno bila laž. Mijenjao se na načine koje je samo legenda mogla objasniti. Bilo je posve moguće da su stare priče bile istinite. Ali morao je obaviti posao. Brinut će se za svoju budućnost nakon što dovrši misiju. Mora ostati usredotočen. Marlowe se namrštila. »Ako nisi zabrinut zbog toga što bi se mogao pretvoriti u Kerbera, zbog čega ti je toliko stalo da pronađeš svjetiljku?« »To je duga priča.« Ponovno je pogledao na sat. »Nemamo vremena da ovdje razgovaramo o tome. Ispričat ću ti sve na putu do površine.« * * * Malo kasnije, opremljen s nekoliko čutura punih vode i Gibsonom na ramenu, Adam je otvorio vrata. Marlowe ga je slijedila u svjetleći hodnik. Ponovno je bila odjevena u kožu. Zastao je, zatvarajući otvor u zidu, izvadio još jedan jantar punog spektra i krenuo niz prolaz. Marlowe je trebala malo požuriti da održi korak s njim. Sinulo mu je da sada ima mnogo više energije nego prije šest sati. U redu, možda mu je doista trebao san. »Da čujem cijelu priču«, rekla je Marlowe. »Mogu li pretpostaviti da ćemo razgovarati o tajnama Ceha?« »Tajnama Komore«, rekao je. »Sto znači tajnama Ureda. A Ured o tome govori samo kada je potrebno. Prije mjesec dana u džungli sam otkrio nešto doista iznimno, čak i prema standardima tuđinskih ruševina.« »Sto si otkrio?« »Golemi labirint konstruiran isključivo od visoko reflektivnog kvarca. Zamisli da hodaš kroz ove katakombe, a da je svaka površina pokrivena zrcalima i imat ćeš približnu zamisao kako to izgleda.« »U tvom sam snu osjetila nešto povezano sa zrcalima.« »Grom i zeleni pakao. Možeš vidjeti moje snove?« »Lakše malo«, rekla je. »Ni meni nije bilo zabavno, vjeruj mi. I, ne, ne mogu vidjeti tvoje snove, ne u doslovnom smislu. No ako imam fizički kontakt, moj mi dar omogućuje da interpretiram energiju koju stvaraš dok si u stanju sna. Znam da si se susretao s nekakvim odrazima. Tisućama njih. Sve je bilo presvijetlo. Zasljepljivalo ti je osjetila. Tražio si nekoga po imenu Vickie. Izgovorio si njezino ime.« »Dovoljno blizu«, rekao je. Pogledao ju je. »Rekla si da nije bilo zabavno?« »Osobni i intimni kontakt s tuđim snovima uvijek je malo uznemirujući.« Zadrhtala je. »Noćne su more najgore, naravno.« Razmislio je o tome. »Da, shvaćam. Čini se da je priroda željela da neke stvari budu 27
GIGA
privatne.« »Postoji pitanje privatnosti, da ne spominjemo pitanje intimnosti. Ali većina ljudi i suviše je spremna govoriti o svojim snovima, sa svim dosadnim detaljima. Ne mislim da je to pravi razlog zašto je dodirivanje sanjača toliko uznemirujuće za nekoga nadarenog poput mene.« »A što je razlog?« »Energija snova dolazi iz najdubljeg kraja spektra«, rekla je. »Ona nije zamišljena da se miješa sa strujama s budnog kraja. Kad sam te dodirnula, bila sam budna.« »I osjećala moju energiju snova. Vidim kako je to stvorilo ozbiljne probleme rezonancije.« »Moj dar omogućuje mi da se nosim s tim iskustvom, ali kao što sam rekla, smatram to vrlo uznemirujućim.« Znatiželja mu je sada bila na vrhuncu. »Sto kada spavaš?« »Oh, to je nemoguće«, rekla je. »Čekaj malo, nemoj mi reći da uopće ne spavaš. Svi spavaju.« »Naravno, spavam. Sama.« Trebalo mu je neko vrijeme da shvati što to znači. Kad je shvatio, sledio se. »Uvijek?« pitao je. »Uvijek. Ne mogu spavati u istoj sobi s nekime tko sanja, još manje u istom krevetu. Mrzim hotele jer su kreveti uvijek natopljeni rudom energijom snova. U krevetu koji nije moj mogu spavati samo ako se umotam u svilenu vreću za spavanje. Iz nekog razloga, svila djeluje kao svojevrsna barijera.« »Ne želim biti suviše osoban, no zar to ne komplicira tvoj privatni život?« »Nemam problema s izlascima, ako to misliš.« »Pa, i ne baš.« »Bio bi zapanjen da znaš koliko me muškaraca smatra savršenom ženom. Uvijek nestanem do jutra.« »Hm.« »No iako mnogi muškarci nisu uvijek spremni na obavezu, čini se da se uvrijede kada shvate da se ni ja ne namjeravam obavezati. Nikad to nisam shvaćala, no čini se da to uzimaju osobno.« »Ma nemoj«, rekao je. Pitao se zbog čega ponovno postaje razdražljiv. »Mama mi kaže da je to povezano s njihovim strahom od odbijanja. No sa stanovišta moje obitelji, negativna je strana ta što se vjerojatno nikada neću udati. Jonesovi uvijek sklapaju brak. Ako se ne udam, znam da ću iznevjeriti obitelj. Ako se udam, učinit ću sebe i svog jadnog supruga krajnje nesretnima.« »Odvojene spavaće sobe?« predložio je, a zatim se zapitao zašto uopće pokušava pronaći rješenje. To je bio njezin, a ne njegov problem. Imao je dovoljno vlastitih problema. »Čak i kad bih pronašla nekoga tko bi pristao na takav aranžman - a, vjeruj mi, muškarci koji misle da bi im to odgovaralo nisu toliko česti kao što bi čovjek očekivao - to ne bi funkcioniralo. Nakon nekog vremena počela bih mu zamjerati. Unatoč tomu što bih ja bila kriva za takvu situaciju, počela bih okrivljavati svog muža.« »Zašto, dovraga?« »Jedan dio mene bi zaključio da bih, ako je on zaista pravi muškarac za mene, mogla spavati s njim.« Zastala je. »Naljutim se čim počnem razmišljati o tome.« »Čini se da si testirala svoju teoriju.« »Jednom nedugo nakon fakulteta, iskušala sam pokusni brak. Trajao je otprilike pet minuta. Naljutio se kad je shvatio da se neću promijeniti. Odvojene sobe smatrao je dokazom da ga varam. Naljutila sam se jer mi nije vjerovao. Tada sam shvatila da mu počinjem zamjerati to što nisam mogla spavati s njim. Stvari su od tada krenule nizbrdo.« »Komplicirano.« »Pričaj mi o tome. Mojoj je obitelji još uvijek neugodno kad iskrsne ta tema. Jonesovi ne 28
GIGA
ulaze u pokusne brakove.« Namrstila se. »A kako smo uopće došli na temu mog privatnog života? Reci mi još nešto o labirintu.« Prisilio se da se usredotoči. To se pokazalo iznenađujuće teškim. Iz nekog idiotskog razloga želio se prepirati o njezinim navikama spavanja. »Labirint je u početku izgledao poput još jedne tuđinske ruševine«, rekao je. »Ali iz zrcala je zračila nekakva energija koja se odbijala od različitih površina.« »Poput svjetlosti na pravom zrcalu?« »Da, osim što energija iz tog kvarca dolazi iz paranormalnog spektra. Ona nije vizualno zaslje-pljujuća poput sunčeve svjetlosti na zrcalu, no ošamućuje paraosjetila, a ometa i normalna osjetila. Ulazak u labirint vrlo je dezorijentirajući doživljaj.« »Vjerujem ti.« »Standardni jantarni lokatori nisu radili u ruševini, no ustanovio sam da mogu rabiti one punog spektra. Prije dva tjedna poveo sam maleni istraživački tim u labirint. Morali smo se vratiti jer su razine energije bile presnažne za većinu ekipe. No jedna paraarheologinja je zaostala. Izgubila se.« »Vickie?« »Da. Znao sam da ne mogu riskirati sigurnost cijele ekipe tražeći je. Stoga sam ostale izveo van.« »A zatim si sam krenuo u potragu.« »Pronašao sam je u jednoj malenoj komori. Bila je u psihičkom šoku. Bila je budna, no nije reagirala. Izveo sam je iz labirinta, no nikada se nije probudila.« »Umrla je?« »Ne. Još uvijek je u svojevrsnoj komi na parapsihijatrijskom odjelu jedne privatne bolnice.« Marlowe ga je proučavala svojim pametnim očima. »Ona nije bila samo članica tvoje ekipe. Tko je ona?« »Zove se Vickie Winters. Ona je moja mlađa sestra.« »Zaboga. Naravno, kriviš sebe zato što si je odveo u labirint.« »Nisam joj smio dopustiti da me nagovori na to. Ali bila je u pravu. Trebali smo njezin dar i stručnost da shvatimo što se događa u tom labirintu, a nisam imao mnogo izbora među paraarheolo-zima.« »Zašto to kažeš? Ima ih na desetke samo na sveučilištu u Frekvenciji, da ne spominjemo osoblje gradskog muzeja.« »Trebao mi je netko komu sam mogao vjerovati«, rekao je. Marlowe je kimnula. »Poveo si Vickie jer je bila član obitelji.« »Tako je.« »Zašto ničega o tome nije bilo u medijima?« Marlowe je namreskala nos. »Zaboravi. Zašto uopće pitam? To je samo još jedna tajna Ceha.« »Tajna Ureda«, ispravio ju je. »Čak ni članovima vlastitog Vijeća nisam rekao što se događa.« »Razumljivo. Prema medijima, prva stvar koju si učinio kad si došao na posao bilo je otpuštanje četiri člana Vijeća koje si naslijedio od svog prethodnika.« »Otišli su u prijevremenu mirovinu«, rekao je ravnim tonom. »Sa svim pogodnostima.« Izgledala je kao da se zabavlja. »Misliš, nagovorio si ih da odu u prijevremenu mirovinu. Neću ni pitati kako ti je to uspjelo. S obzirom na to da ih još nisi zamijenio, ostalo ti je još samo pet članova Vijeća. Sumnjam da im vjeruješ išta više no onoj četvorici koju si izbacio iz Vijeća.« »To je vrlo pronicljivo od tebe.« »Zašto i njih nisi otjerao u mirovinu?« »Znaš staru izreku: Drži prijatelje blizu, a neprijatelje još bliže. Barem dok ne možeš dokazati da te pokušavaju ubiti.« »Misliš da te proganja netko iz Vijeća?« 29
GIGA
»Zapravo dvojica. Drake i O'Conner.« »Hmm. Prije no što je Komora izvela svoj iznenadni potez i stavila te na čelo Ceha Frekvencije, kružile su glasine o tome da će Douglas Drake dobiti taj posao.« »To je zasigurno bio Drakeov plan. Hubert O'Conner ga je podržavao u tome. Njih dvojica već dugo surađuju.« »Ako znaš da te pokušavaju ubiti, zašto ih nisi otjerao u mirovinu?« upitala je. »Zato što mislim da su upleteni u nešto ozbiljnije.« Oči su joj se raširile. »Ozbiljnije od pokušaja da te ubiju?« »Da, i želio bih saznati što smjeraju prije no što ih se riješim.« »Živi li svaki šef Ceha toliko zanimljivim životom?« »Moj bi trenutačno mogao biti malo zanimljiviji od ostalih.« »Vidim. Da se vratimo na labirint zrcala. Kažeš da si ga ti otkrio? Jesi li obavljao arheološke poslove za Ured?« »Ne. Specijalizirao sam se za druge stvari. Na labirint sam naletio tek tako.« »Doista?« Izgledala je zaintrigirano. »Misliš, slučajno?« »Možda naletjeti nije baš prava riječ. Bio sam usred istrage za Ured koja me je odvela duboko u džunglu. Tražio sam laboratorij za izradu droge. Dok sam zaključivao taj slučaj, osjetio sam energiju labirinta i krenuo ga potražiti. Našao sam ga nekoliko kilometara dalje u drugom sektoru.« Sad ga je vrlo pomno promatrala. »Imaš li kakvu zamisao zašto si je mogao osjetiti?« »Vjerojatno zato što je energija koju je stvarao taj labirint dolazila iz ultratamnog kraja spektra.« »Snosvjetlo. Hmm. Tvoj dar dolazi iz tog područja.« »Da, imam sklonost prema toj vrsti psihičke energije. Baš kao i ti.« »Tako je«, složila se. »No čak i mi snažno nadareni ne možemo je osjetiti s udaljenosti veće od pet-sto do šeststo metara. Rekao si da si pronašao labirint prije mjesec dana?« Oklijevao je. »Da.« »Osjetio si ga s velike daljine?« Polagano je izdahnuo. »Kao što sam rekao, bio je nekoliko kilometara dalje u neobilježenom sektoru. To područje džungle nije ni na karti. Što želiš reći?« »Pitam se je li te ono što ti se događa učinilo osjetljivijim na energiju u tim zrcalima.« »Ta mogućnost mi je pala na pamet«, priznao je. »Kao što sam govorio, prijavio sam to otkriće Elliottu Fortneru, mom šefu u Uredu. On je obavijestio Komoru. Na kraju je odlučeno da ja upravljam tom operacijom. Preuzeo sam čitav projekt. Istraživački tim danonoćno je radio pokušavajući saznati što se događa u tim ruševinama.« »Zašto ti je to bilo toliko važno?« »Zato što sam osjetio nestabilnost duboko u labirintu.« »Kakve veze Plamteća svjetiljka ima s time?« »Nisu svi stari obiteljski spisi o svjetiljci izgubljeni u Doba sukoba. Imam dnevnik Johna Cabota Wintersa. On je proveo brojna istraživanja o svjetiljci. Na osnovi njegovih zaključaka i onoga što sam iskusio u toj ruševini, mislim da ću se moći poslužiti svjetiljkom da bih zaustavio ono što se događa među tim zrcalima.« »Ako misliš da je labirint opasan, samo se pobrini za to da se svi drže podalje od njega«, rekla je. »Svatko dovoljno budalast da uđe unutra učinit će to na vlastiti rizik. To neće biti prvi put da Ceh proglasi određene ruševine i sektore džungle zabranjenima iz sigurnosnih razloga.« »Ne brine me to što ću izgubiti nekoliko lovaca na uzbuđenje i blago, Marlowe. Brine me činjenica da se energija u tim zrcalima polako ali sigurno izobličuje. Rezonirajući uzorak postaje sve nestabilniji. Ti problemi vjerojatno traju već desetljećima, možda i stoljećima, no mislim da se propadanje ubrzava.« »Što je najgore što se može dogoditi? Eksplozija?« 30
GIGA
»Možda. Ili će se labirint jednostavno zatvoriti. U svakom slučaju, mislim da će to biti problem.« »Zašto?« »Instinkt mi govori da ako labirint nestane, s njim će otići cijelo podzemlje, zajedno s kišnom šumom i katakombama.« Naglo se zaustavila, okrenuvši se prema njemu. »Sto govoriš?« I on je stao. »Još otkad smo otkrili podzemni svijet, pokušavamo saznati što ga pokreće.« »Zaboga.« Mahnula je rukom pokazavši prostranstvo katakombi oko njih. »Misliš da je labirint izvor energije koja održava ovo mjesto?« »Da. Štoviše, ako ta zrcala eksplodiraju, mogla bi sa sobom odnijeti i mnogo više od podzemlja. Taj labirint vjerojatno je izvor energije i u zelenom kvarcu iznad zemlje.« »Misliš li da će Mrtvi Gradovi i druge ruševine naglo utonuti u tamu?« »To bi bio najbolji scenarij. No govorimo o tuđinskoj energiji. Tko zna što će se dogoditi ako se ta energetska mreža naglo isključi? Ako energija površinskih ruševina naglo postane nekontrolirana i divlja, i na površini bi moglo doći do velikih eksplozija.« »Frekvencija i drugi veliki gradovi kao što su Kadenca i Rezonanca izgrađeni su oko ruševina. A i mnogi manji gradovi i naselja. Ako sav kvare eksplodira, Stare četvrti vjerojatno će biti uništene.« »Možda. Ova situacija vrlo je nesigurna. U ovom trenutku ima previše toga što jednostavno ne znamo. No intuicija mi govori da će biti vrlo, vrlo loše.« Duboko je udahnula. »Znači tako. To nije samo problem Ceha. Trebaš pomoć Ezoteričnog. Trebaš mene.« »Da«, rekao je. »Vjerujem da je tako. Mislim da imam nešto vremena. Kao što sam rekao, proces destabilizacije vjerojatno traje već godinama. Ne želim reći Fortneru i Komori da podzemni svijet i Stare četvrti u svim gradovima treba evakuirati sve dok pouzdano ne budem znao da nema druge mogućnosti.« »Shvaćam zašto si sve držao u tajnosti. Ako mediji saznaju, odmah će doći do panike. Potrebno ti je Ezoterično. Društvo već stoljećima proučava paranormalno. Za početak, odmah trebamo dovesti istraživački tim Ezoteričnog dolje u labirint da pomogne tvojim ljudima. U međuvremenu, ti i ja moramo pronaći tu svjetiljku.« »Problem u otvorenoj suradnji s tobom i Ezoteričnim jest taj da će pokrenuti glasine.« Razmislila je o tome nekoliko sekundi. »Ne bismo trebali imati teškoća s održavanjem zajedničkog istraživačkog rada u tajnosti. Ezoterično i Ured imaju mnogo iskustva sa strogo tajnim poslovima. No u pravu si; mediji će sigurno primijetiti ako ti i ja budemo provodili mnogo vremena zajedno tražeći svjetiljku. Ti si šef Ceha. Mediji vole tračeve o visokopozicioniranim lovcima na duhove. Treba nam paravan.« »Imaš li kakvu zamisao?« »Ja sam šefica J&J-a. Naravno da imam zamisao. Usput, želim što prije upoznati tvoju sestru. Po mogućnosti noću.«
31
GIGA
7 Malo prije podneva, s Gibsonom pod jednom rukom, Marlowe je otvorila staklena ulazna vrata agencije Jones & Jones i ušla u ured. Rick Pratt sjedio je za svojim stolom. Promotrio ju je optuzivackim pogledom i podigao primjerak Glasnika Frekvencije. »U vezi si s novim šefom Ceha, a to nisi rekla meni, svom vjernom voditelju ureda?« rekao je Rick. »Shrvan sam, kažem ti. Uništen.« Zaposlila je Ricka odmah nakon što je preuzela ured. Bio je prvi i jedini kandidat za posao, no jedan pogled na njegove snootiske rekao joj je da će biti savršen. Osim što je bio inteligentan, imao je visoku razinu intuitivnog dara i smisao za organizaciju. Imao je tridesetak godina, crvenu kosu i plave oči. Nosio je naočale zlatnih okvira i kupovao dizajnerske traperice i košulje u najelitnijim trgovinama Četvrti. Malena naušnica od jantara i zlata svjetlucala mu je na uski. Na ruci je nosio skupi zaručnički prsten. Njega i njegova zaručnika, Daniela Fieldsa, fakultetskog profesora, povezao je ženidbeni posrednik Ezoteričnog. Trenutačno su se pripremali za formalni brak. Stric Zeke godinama je upravljao J&J-om bez pomoći asistenta, tvrdeći da za njime nema potrebe zbog nedostatka posla. Istina, klijenti baš nisu čekali u redu, no Marlowe je imala velike planove. Namjeravala je učiniti J&J glavnom agencijom za istraživanje paranormalnog u Frekvenciji, kako bi ponovno postala prvi izbor za članove Društva koji su trebali usluge privatnog istražitelja. »Daj da vidim te novine«, rekla je. Spustila je Gibsona na stol i podigla novine. Fotografija na naslovnici Glasnika prikazivala je Adama i nju kako stoje kraj planinske ceste u dva i trideset ujutro. Gibson je sjedio na Adamovu ramenu. Prizor je bio osvijetljen svjetlima kamiona koji je stao da ih poveze. Kišilo je kad su izašli iz katakombi. Sve troje bilo je mokro do kože. Naslov je glasio: »Sef Ceha i ljubavnica uhvaćeni u oluji.« Ispod je pisalo: »Kiša prekinula tajni susret.« Gibson je prešao stol do velike keramičke posude za kekse i molećivo pogledao. Nakon što je zamijenio tri slomljena poklopca, Rick je smislio žičani zatvarač koji je za sada podnosio Gibsonove pokušaje da se sam posluži sadržajem staklenke. Marlowe je znala da Gibson nije odustao, no dok ne otkrije kako provaliti žičani lokot, bio je prisiljen pričekati Ricka da mu otvori škrinju s blagom. Rick je dao Marlowe sličnu spravu da zaključa posudu za kekse u svojoj kuhinji. »Evo, mali motoristu«, rekao je Rick. Otključao je lokot i podigao poklopac. »Vjerojatno ti treba nekoliko energetskih pločica. Čini se da si imao tešku noć ondje u planinama.« Gibson je frknuo složivši se i skočio na rub posude. Proučavao je hrpu energetskih pločica High-Rez. Koliko je Marlowe mogla vidjeti, bile su iste, ali Gibson je uvijek malo razmišljao prije no što bi odabrao. Kad je pronašao savršenu pločicu, skočio je natrag na stol i počeo je odmotavati. Marlowe je bacila novine u stranu. »Kiša je uništila moju novu kožnu jaknu.« »To je sve što imaš reći?« zahtijevao je Rick. »Ti si šefica J&J-a koja ima plemenitu odgovornost da istražuje zločine. Imaš tajnu vezu sa šefom najko-rumpiranijeg Ceha u četiri grada-države i sve zbog čega brineš je tvoja nova kožna jakna?« »Sumnjala sam da je tip koji nas je povezao snimio nekoliko fotografija svojim mobitelom.« Marlowe je skinula staru kožnu jaknu. »Naravno, prepoznao je Adama. Nisam shvatila da će uspjeti prodati slike Glasniku. Baš je poduzetan. Pitam se koliko je dobio za tu sliku.« »To je Glasnik i ekskluzivna je. Vjeruj mi, dobio je mnogo. Štoviše, snimio je više od jedne fotografije.« Rick je podigao druge novine. »Ovu je prodao Istražitelju. Mislim da Gibson izgleda odlično na njoj, zar ne?« Bacila je pogled na druge novine i lecnula se vidjevši sliku. Prikazivala je nju kako izlazi iz 32
GIGA
kamiona u uskoj uličici Četvrti. Bila je umotana u stari, poderani pokrivač koji joj je dao vozač, a kosa joj je bila mokra i raščupana. Šlag na torti bio je sjajni, zeleni natpis na ljigavoj gostionici iza nje. Lokal se je zvao Pali anđeo. Naslov je glasio: »Loš spoj za novog šefa Ceha?« »Zaboga«, promrmljala je. »Znala sam da će biti loše, samo nisam shvaćala koliko loše.« Rick je kritički promotrio sliku. »Winters izgleda dobro. Pa ipak, on je šef Ceha. Ti, s druge strane, izgledaš kao profesionalna domina koja je pala u bazen. Kladim se da se koža stisnula sušeći se.« Zadrhtala je. »Nemoj me podsjećati.« »Razvedri se«, rekao je Rick. »Koliko znam, nema videosnimke.« »Držat ću se toga.« Krenula je prema unutarnjem uredu. »Je li Pete doznao što o onim alibijima koje provjerava?« »Da, ali ti se to neće svidjeti.« Rick je ustao sa stolca i stao na vratima. »Jutros me je nazvao da mi kaže kako svi članovi muzejskog osoblja mogu potvrditi gdje su bili u vrijeme kad je predmet ukraden, no također je rekao da neki alibiji nisu jako čvrsti. Pokušava iskopati još nešto.« Zavalila se u stari stolac iza svog stola. Zacvilio je pod njezinom težinom. Stolac je kupio Jeremiah Jones na kraju Doba sukoba. Bio je to jedan od nekoliko komada namještaja zamijenjenih nakon što su buntovnici zapalili to mjesto. Svaki Jones koji je ikad preuzeo ured Frekvencije nakon Jeremiaha zadržao je taj stolac, marljivo ga šaljući na popravak prema potrebi. Nitko se nikada nije uspio riješiti škripanja. »Je li alibi dr. Lewisa jedan od onih koji nisu čvrsti?« upitala je. »Bojim se da je tako«, rekao je Rick. »Jednostavno ne mogu vjerovati da je odnio predmet.« »Ti si ta koja je rekla da su njegovi snootisci bili najsvježiji na poprištu. Rekla si mi da su vodili direktno do ormarića gdje je svjetiljka bila pohranjena.« »Znam, ali dr. Lewis obožava muzej«, rekla je. »Zaboga, posvetio je svoj život održavanju zbirke. Krađa dragocjenog relikta nije karakteristična za njega.« »Ljudi neprestano čine stvari koje nisu karakteristične za njih.« »Stric Zeke ne misli tako«, rekla je. »On tvrdi da, ako prokopaš dovoljno duboko, uvijek možeš pronaći objašnjenje za naizgled neočekivane događaje.« »Bez uvrede, ali tvoj stric je nadaren za teoriju kaosa. Po definiciji, on uvijek traži urote i uzorke.« »Moguće je da dr. Lewis u svojoj psihi ima nešto pomalo izopačeno za što nitko do sada nije znao.« »Možda.« »Ne vjeruješ u to, zar ne?« rekao je Rick. »Ne još.« »Problem kod provjeravanja Lewisova alibija bio je u tome što živi sam«, rekao je Rick. »Ispričao je Peteu da je u vrijeme provale bio u krevetu i spavao.« »Pa, on doista živi sam. Usput, očekujem poziv od mehaničara. Spoji mi ga odmah.« »Kad smo već kod toga, što se dogodilo s tvojim motorom? I s Wintersovim automobilom? Znam da je u novinama pisalo nešto o tome kako ste oboje imali tehničkih problema, no u to je malo teško povjerovati.« »Neki glupi lovac pomislio je da je San jelen. Probušio mu je gumu. Adam je jutros poslao nekoga iz Ceha da ga pokupi i odveze na popravak. Trebao bi biti gotov poslijepodne.« »A što je s automobilom tvog, hm, udva-rača?« »Dohvatio ga je isti lovac. Pucao je u gume.« »Naravno. A vjerujem da imaš i most od čistog jantara koji mi možeš prodati.« Napravila je grimasu. »U redu, u redu. Adam ima neke neprijatelje.« 33
GIGA
»Naravno da ima. Upravo je preuzeo najkorum-piraniji Ceh u četiri grada-države.« Rickove oči su se raširile. »Želiš li reći da ga je netko pokušao ubiti? Dok si bila s njim?« »Da. Zato smo otišli u podzemlje i završili stopirajući.« »Vau. Onaj tko je to učinio sigurno je očajan. Cehovi obično drže svoja politička prepucavanja unutar kuće. Ne vole uključivati civile. To je sjajan način za privlačenje pozornosti policije, što je posljednje što te organizacije žele.« »Adam misli da je netko u Vijeću vrlo nezadovoljan time što je preskočen.« »Naravno. Douglas Drake. To nije nikakva tajna.« Rick joj je uputio nedužni osmijeh. »Dakle, koliko dugo se viđaš s Adamom?« »Ne dugo.« Okrenula se u stolcu da uključi računalo. »Mislio sam da si rekla meni i svima drugima da si se nakon Tuckera Deenea odrekla muškaraca na šest mjeseci.« »Predomislila sam se«, rekla je ravnim tonom. »A ako želiš zadržati posao, suzdržat ćeš se od spominjanja Tuckera Deenea u ovom uredu.« »Oprosti, šefice.« Rick je zvučao skrušeno i znala je da mu je žao. Tucker Deene ju je potpuno zavarao. Deset divnih dana uživala je u njegovu društvu. Činilo se da posjeduje sve karakteristike koje se ikada nadala naći u ljubavniku: inteligenciju, duhovitost, optimističnu i pozitivnu osobnost te slične poglede na svijet. Osim toga, bio je nevjerojatno zgodan. Sve skupa sačinjavalo je vrlo seksi paket. Tucker je bio savršen. Suviše savršen. Otkriće istine nije joj slomilo srce. Bila je gotovo sigurna da ju je njezin dar učinio imunom na duboku povezanost u kojoj su uživali njezini roditelji i mnogi drugi u obitelji Jones. No to iskustvo učinilo je nešto mnogo gore. Poljuljalo joj je vjeru u vlastitu prosudbu. Bila je šefica J&J-a. Nije trebala činiti pogreške poput one s Tuckerom. »Čovjek uči dok je živ«, rekao je tada stric Zeke. »Barem si stekla iskustvo.« Privučen škripavim stolcem, Gibson je doskaku-tao kroz vrata s omotom energetske pločice u jednoj šapi. Skočio je na prozorsku dasku i bacio omot u spremnik koji je Rick ondje smjestio za tu namjenu. Marlowe je znala da Gibson ne uživa u recikliranju. Jednostavno je volio sjajne stvari. Nedavno je postao osobito sklon kričavo narančastim omotima koje je tvrtka High-Rez rabila za pakiranje energetskih pločica. Imao je hrpe tih omota u kući i uredu. Poput svih strastvenih sakupljača, bio je opsjednut upotpunjavanjem svojih kolekcija, pa su zato staklenke za kekse imale nove brave. Kada je stavio omot u skrovište kraj prozorske daske, Gibson je skočio na stol i odatle spretno skočio na visoki naslon stolca. To mu je bilo jedno od omiljenih mjesta. Rick je isprepleo ruke, naslonio jedno rame na okvir vrata, izgledajući mudro. »Kladim se da su tvoji rođaci poludjeli kad su čuli da se viđaš s Winter som, daa?« »Ako nisi primijetio, ja sam zrela odrasla osoba. Ne moram svoje prijatelje voditi mami i tati da ih odobre.« Zastala je. »No, kad smo kod toga, oni još ne znaju da se viđam s Adamom Wintersom.« »Kladim se da sada znaju.« »Opusti se. Moji roditelji ne čitaju Glasnik ni Istražitelj. Imam mnogo vremena. Kasnije ću nazvati mamu.« Telefon je zazvonio. Rick ga je pogledao. »Tvoja mama«, rekao je. Marlowe je uzdahnula i posegnula za telefonom. »Ponekad zaboravljam da ona posjeduje intuitivni dar visoke razine.«
34
GIGA
* * * Deset minuta kasnije završila je razgovor, krajnje uznemirena. Ponovno je podigla slušalicu i ukucala broj koji joj je dao Adam. Na njezino iznenađenje, javio se osobno. »Bok, Marlowe«, rekao je. Namrštila se. »Zar nemaš administrativnog asistenta koji usmjerava tvoje pozive?« »Naravno da imam administrativnog asistenta. Dvoje njih. No ovo je moj osobni telefon. Nitko ne preusmjerava pozive koji dolaze na ovaj broj. To obično nije problem, jer vrlo malo ljudi ima taj broj.« »Ah, dobro.« Pročistila je grlo. »Zovem te da te upozorim kako sam upravo razgovarala sa svojom majkom.« »Zašto je to problem?« »Čula je vijesti. O nama. Naravno, sve sam joj objasnila.« »Sve?« »Rekla sam joj kako je naša takozvana veza samo paravan koji rabimo dok sudjelujemo u zajedničkom projektu koji uključuje veliko otkriće u podzemnom svijetu. Rekla sam joj da ću joj kasnije otkriti detalje.« »Čekam loše vijesti.« »Rekla je da će pozvati tebe i tvoje roditelje na večeru. Večeras. Prije no što odemo na kliniku posjetiti tvoju sestru.« »To je lijepo od nje.« »Adame, koncentriraj se. U životu sam imala dovoljno spojeva s muškarcima. A mama nikad ne bi pozvala njih i njihove roditelje na večeru. Znala je da veza neće dugo trajati.« »Zato što tvoje veze nikada ne traju dugo.« »Stvar je u tome da zna da ti i ja nismo u vezi. Moram se zapitati zašto od toga radi veliku stvar i poziva tebe i tvoje roditelje na večeru. Te stvari roditelji rade nakon što se neki par formalno poveže. Kako god gledala na to, čini me vrlo nervoznom.« »Možda nije riječ o nama, Marlowe.« Zastala je. »Sto želiš reći?« »Možda se radi o starim vremenima.« »Čijim starim vremenima? Ne mojim.« »Upravo sam razgovarao sa svojim ocem. Izgleda da su prije trideset i pet godina tvoj i moj otac radili u posebnom odjelu, zajedničkoj operaciji Ureda i Ezoteričnog pokrenutoj radi hvatanja bande odmetnutih talenata.« Na trenutak je ostala bez riječi. »Tvoj i moj otac?« konačno je procijedila. »Radili su zajedno?« »Da.« »Nisam znala da su Ured i Ezoterično ikada surađivali.« »Očito se to prošli put dogodilo prije trideset i pet godina«, rekao je Adam. »Banda kojoj su stali na kraj sastojala se od nekoliko moćnih lovaca na duhove i nekoliko talenata iz Ezoteričnog. Voda se zvao Gregory LeMasters. Zvuči poznato?« »Naravno. Bio je legendarni talent prvog reda. LeMastersova banda kontrolirala je trgovinu drogom iz katakombi. Bili su krajnje bezobzirni.« Zastala je. »Ali moj otac je poslovni čovjek.« »I moj. To ne znači da nemaju zanimljivu prošlost. Tata ima dar za upravljanje opskurnom vrstom duhovne svjetlosti. Čini se da je to bila ista vrsta tuđinske energije kojom se služio LeMasters. Vrlo moćna stvar.« Razmislila je o tome. »Moj otac je strateški nadaren. To znači da ima sposobnost razmišljati poput svog protivnika.« »Ili negativaca, u ovom slučaju.« 35
GIGA
»Shvaćam zašto su tvoj i moj otac bili dobar tim«, rekla je. »Postojao je i treći član tima koji je uništio LeMastersovu bandu: Elliott Fortner.« »Sef Ureda? Svijet je malen.« »Osobito u podzemlju«, rekao je Adam. »Znaš, što sam stariji, to stara generacija postaje tajanstvenija.«
36
GIGA
8 Elliott Fortner zavalio se u stolac i isprepleo prste. Proučavao je Adama svojim blijedosivim očima. »Zašto, zaboga, nismo naišli na njezino ime kad smo provalili u bazu Ezoteričnog u potrazi za čitačima snosvjetla?« »Vjerojatno zato što je ona iz obitelji Jones.« »Jedan od Jonesovih je i razvio ljestvicu za mjerenje dara. Želiš li mi reći da je ne rabe kako bi rangirali svoje ljude?« Adamu je malo nedostajalo da se nasmiješi. Kao čovjek na čelu Ureda u Frekvenciji, Elliott Fortner uvijek je imao više tajni u mjesec dana nego većina ljudi tijekom čitavog života. No ništa mu nije smetalo toliko koliko otkriće da su i drugi jednako umješni u čuvanju tajni. Elliott je bio visok, elegantan muškarac u pedesetim godinama. Poput mnogih ljudi u vrhu svoje organizacije, počeo je raditi u katakombama u kasnim tinejdžerskim godinama. No kad je postalo očito da ima rijedak dar za upravljanje plavom duhovnom energijom, regrutirao ga je Ured. Njegova inteligencija, ambicija i strast za poslom odvele su ga do čelnog položaja. Naravno, pomoglo je i to što se Elliott brakom povezao s jednom od najmoćnijih obitelji u Cehu, pomislio je Adam. Kao što je slučaj sa svakom velikom organizacijom, takve veze bile su dragocjene za napredovanje. Ipak, u Cehovima se na kraju sve svodilo na sirovu moć. Nitko se ne bi uspio probiti do vrha ako ne bi posjedovao mnogo dara. »Jonesovi su uvijek bili zloglasno tajnoviti kad je riječ o njihovim razinama pojedinačnih darova«, rekao je Adam. Elliott je polagano izdahnuo i spojio vrške prstiju. »Ne mogu ih kriviti za to. Javnost je uvijek bila sumnjičava prema onima koji upravljaju visokim razinama psihičke energije. Tako je bilo još na Zemlji, a tako je i na Harmoniji.« »Da.« »Iako je okoliš ovoga svijeta ubrzao razvijanje paranormalnih aspekata ljudske fiziologije, ne osjećaju se svi dobro kraj snažno nadarenih ljudi. Još uvijek je prisutno mnogo straha i sumnje.« »Ponekad iz dobrog razloga.« Elliott je podigao obrve. »Kažeš da je pristala da ti pomogne pronaći svjetiljku?« »Da«, rekao je Adam. Prišao je prozoru i pogledao van prema visokom zidu Mrtvog Grada s druge strane ulice. Skučeni uredi frekvencijskog ogranka Komorina Ureda za unutarnje poslove zauzimali su treći kat malene, anonimne zgrade iz kolonijalne ere smještene duboko u srcu Četvrti. Prizemlje je bilo prazno, s prozorima zakucanim daskama. Na drugom katu nalazio se laboratorij Ureda. »Možeš li vjerovati Marlowe Jones, s obzirom na povijest tvoje i njezine obitelji?« upitao je Elliott. »To je nepouzdana povijest, zasnovana uglavnom na mitovima i legendama.« »Prema onome što si mi rekao, i sama svjetiljka je legenda.« »Svjetiljka je stvarna, vjeruj mi. U mojoj je obitelji, s prekidima, bila od kraja 17. stoljeća na Zemlji.« »S prekidima?« »Ovo nije prvi put da je nestala.« Adam je skrenuo pogled s prizora kvarcnog zida i pogledao Elliotta. »Instinkt mi govori da nam je jedina nada da zaustavimo ono što se događa dolje u vrtlogu.« »Još uvijek si siguran u to?« »Kada je riječ o tim ruševinama, ne mogu ni u što biti siguran. No sve dok netko od laboratorijskih tehničara ne smisli nešto bolje, svjetiljka je sve što imamo.« »Ne sviđa mi se što ćemo u to umiješati ljude iz Ezoteričnog.« »Marlowe je u pravu. Kada je riječ o paranor-malnom, Ezoterično je prikupilo više iskustva 37
GIGA
nego svi cehovi zajedno.« »Možda su stručnjaci za paranormalno, no imamo posla s tuđinskom energijom. Za nju smo mi stručnjaci.« »Energija je energija, a potrebna nam je sva pomoć koju možemo dobiti. Već sam izdao naredbe. Tim Ezoteričnog danas će se spustiti u podzemlje da se pridruži našim ljudima.« Elliott nije izgledao zadovoljno, no jednom je kimnuo. »Ti vodiš ovaj projekt. Odluka je tvoja. U međuvremenu, ti i gospođica Jones bacite se na posao i pronađite tu prokletu svjetiljku.« »To i namjeravamo.« Adam je krenuo prema vratima. »Adame?« »Da, gospodine?« Podsjetio se da više nije podređen Elliottu. Nije bilo potrebe da ga tako oslovljava. No stare navike bilo je teško prekinuti, osobito ako imate posla s legendom poput Fortnera. »Čuvaj leđa«, rekao je Elliott. »Sudeći po onome što se dogodilo kod tih ruševina, bolje ti je pretpostaviti da su Drake i O'Conner unajmili profesionalca.«
38
GIGA
9 »Ona je iz obitelji Jones, i malo je drugačija«, rekao je Adam. »Mislim da će ti se svidjeti, Vickie. Snažna je. Poput tebe. Godinama mi govoriš da trebam ženu koja će se zauzeti za mene.« Vickie nije odgovorila. Iz daljine ne biste mogli ustanoviti da nešto nije u redu, pomislio je Adam. Tek kad biste joj se približili shvatili biste da u njezinim zelenim očima nije bilo nikakvog znaka svijesti. Njezino nekoć živahno lice bilo je posve bezizražajno. Sjedila je nepomično u invalidskim kolicima, gledajući ravno naprijed u bolnički ružičnjak. Njezina tamna kosa bila je ošišana u elegantnu frizuru koja joj je dobro pristajala. Nosila je skupu crvenu vestu od kašmira, tamnoplave hlače i moka-sinke. Adam je znao da se njegova majka brine da Vickie uvijek bude dotjerana. Tijekom dana Vickie je uvijek izgledala kao da se upravo sprema izjuriti kroz vrata kako bi krenula na posao ili fakultet. Noću bi nosila jednu od svojih spavaćica, ne bolničku. Diana Winters imala je teoriju da će normalno odijevanje pomoći Vickie da izađe iz stanja sličnog transu u kojem je bila zarobljena. »Marlowe večeras dolazi ovamo da te upozna«, rekao je Adam. »Kaže da je energija snosvjetla uvijek najsnažnija oko ponoći. Znam da su te drugi talenti za snosvjetlo pregledali, no Marlowe je mnogo moćnija od drugih. Izvan kategorije, mislim.« Prošla su dva tjedna otkako je iznio Vickie iz labirinta. Službeno, liječnici se nisu prestali nadati, a medicinske sestre bile su pune optimističnih priča o čudesnom oporavku nakon ozbiljne para-psihološke traume. No on je znao da su stručnjaci ispucali sve svoje mogućnosti, uključujući i upotrebu jednog od neobičnih uređaja od crvenog jantara koji su nedavno pronađeni u džungli. Instrumenti od crvenog jantara bili su tuđinska tehnologija. Nitko nije znao kako su radili, no neki neobično nadareni ljudi mogli su ih upotrijebiti za liječenje određenih vrsta psihičkih trauma. Crveni jantar nije djelovao na Vickie. Bolnica je bila privatna parapsihološka ustanova koja se brinula isključivo za članove cehova i njihove obitelji. On i Vickie sjedili su na dalekom kraju mirnog, elegantno održavanog posjeda. Pogurao je njezina kolica dolje jer su ruže bile u cvatu. Vickie je oduvijek voljela cvijeće i boje. Danas je izgledala mršavije nego ikada, pomislio je. Stručnjaci su rekli da se njezino stanje nije mijenjalo, no osjećao je da postaje slabija. Osoblje ga je uvjerilo da dobro jede i dobiva svakodnevnu fizioterapiju. No nešto u njoj je blijedjelo. Gubio je svoju sestricu, a to je bila njegova krivnja. Za nekoliko minuta potaknut će je da izađe iz invalidskih kolica i povesti je u kratku šetnju ružičnjakom. Iz iskustva je znao da se neće opirati, no također je znao da neće pokazati nikakvu reakciju. Svi članovi obitelji vodili su je u šetnje kad bi je posjetili, što je bilo svakodnevno. Ni oni nisu imali rezultata. Priželjkivao je da se suprotstavi ili pokaže malo tvrdoglavosti. Svi Wintersi bili su borci. No činilo se kao da je Vickie odustala i zaspala. »Kad sam prvi put vidio Marlowe, nosila je mnogo kože i vozila motor Raleigh-Stark«, rekao je. »Moram ti reći, prizor žene odjevene u kožu na snažnom motoru lako privlači muškarčevu pozornost.« Vickie je zurila ravno ispred sebe u ruže. I on je pogledao vrt. Sunčani sat u središtu pretvorio se u sjajno zrcalo od kvarca. U njemu se pojavilo lice Nicholasa Wintersa. Oči su mu gorjele paranor-malno zelenom bojom. Usta su mu se otvorila. Govorio je glasom koji nije dolazio samo s druge strane groba, nego i druge strane Zastora. »Ti si moj istinski nasljednik, krv moje krvi, onaj kojega sam čekao sva ta stoljeća. Pronaći ćeš ženu i svjetiljku. Otključat ćeš zapovijed koju sam usadio u Ponoćni kristal. Bit ćeš izvršitelj moje osvete. Uništit ćeš sve što je Sylvester Jones stvorio. Svatko od njegovih potomaka mora umrijeti. Moja će loza pobijediti.« 39
GIGA
Adam je potisnuo tu halucinaciju snagom volje. U tome je postajao sve bolji, pomislio je. Ponekad bi se gotovo mogao uvjeriti u to da su noćne more i vizije počele blijedjeti. »Znaš, Vickie, kad bi tvoji psihijatri znali da patim od tih prokletih halucinacija, predložili bi da ti se pridružim ovdje.« Ustao je. »Prošećimo.« Nježno ju je povukao iz invalidskih kolica i poveo puteljkom. Nakon što su napravili krug, smjestio ju je u stolac i odveo natrag u sobu. U krilo joj je smjestio knjigu, jedan od njezinih omiljenih ljubavnih romana. »Noćas ću se vratiti s Marlowe Jones«, rekao je. Vickie nije odgovorila. Ostavio ju je da sjedi ispred prozora koji je gledao na vrtove. Pošao je hodnikom i izašao na parkiralište gdje je ostavio jedan od svojih neupadljivih automobila kojima se služio kad bi posjećivao Vickie. Sjeo je za upravljač, pokrenuo motor i odvezao se s parkirališta. Njegova obitelj nije ga okrivljavala za ono što se dogodilo. To su bili Wintersovi. Shvaćali su sve rizike rada u podzemlju. Da je Vickie svjesna na nekoj dubokoj razini, znao je da ga ni ona ne bi krivila. No ništa od toga nije moglo olakšati osjećaj krivnje koji je gorio u njemu. Samo on je bio odgovoran za ono što joj se dogodilo. Živjet će s tom spoznajom do kraja života.
40
GIGA
10 U devet i trideset te večeri, Adam se ogledao po velikoj, raskošnoj sobi Jonesovih i otkrio da je ostao sam s Marloweinim stricem, Zekeom Jonesom. Večera je završila prije petnaest minuta, a sad su svi iščekivali ponoć kad će krenuti prema klinici. Njegov otac i Ben Jones povukli su se u Benovu radnu sobu kako bi porazgovarali nasamo. Njegova majka i Elizabeth Jones otišle su obići zbirku umjetnina Jonesovih. Marlowe je rekla nešto o tome kako će izaći na terasu na svjež zrak. Mogao ju je vidjeti kroz golemi zid prozora koji su gledali na ruševine u srcu grada. Izgledala je vrlo zakopčano u crnoj svilenoj bluzi visoka ovratnika, tamnosmeđoj suknji koja joj je sezala do polovice listova i čizmama s visokom petom. Naslonila se na kameni zid, a Gibson se smjestio pored nje. Izgledali su kao da uživaju u blagoj noći. Poželio im se pridružiti, no nije trebao biti vidovit kako bi znao da je Zeke Jones dogovorio ovaj privatni susret. »Marlowe je na ovom poslu tek tri mjeseca«, rekao je Zeke. »Još uvijek se uhodava.« Zeke se bližio osamdesetoj. Iako je službeno bio u mirovini, u njegovu držanju nije bilo znaka slabosti ili nedostatka energije. Imao je ozbiljne, čvrste crte lica koje su bile karakteristične za muškarce obitelji Jones. Moćno nasljeđe darovitosti bilo im je u krvi. To se moglo vidjeti u očima. »Spomenula je da je nova na tom poslu«, rekao je Adam. »Ona je prva Jonesova koja se je probila na čelo J&J-a u posljednjih nekoliko generacija - a možda i stoljeća - a da nije nadarena za teoriju kaosa. Zbog toga joj je pomalo nelagodno. Tradicija može biti težak teret.« »Svjestan sam toga.« Zeke je kimnuo. »Rođen si i odrastao u Cehu. Znaš sve o teretu tradicije. Na neke načine, Ezoterično je ipak još nefleksibilnije od Ceha.« »Vjerojatno zato što ima dulju povijest.« »Pretpostavljam da je tako. No, u Marloweinu slučaju, tu je i dodatni element obiteljskih očekivanja. Osim što su bili vrlo ambiciozni, Jonesovi su se rano ženili i zasnovali velike obitelji. Marlowe je uvjerena da kod nje to neće biti slučaj.« Posljednje što je želio bilo je razgovarati o Marloweinu privatnom životu, pomislio je Adam. Pokušavao se sjetiti nečeg diskretnog što bi mogao reći.« »Hm, da, rekla mi je da njezin dar komplicira stvari«, konačno je uspio procijediti. »Da, siguran sam da je tako. Ona je uvijek vrlo iskrena o takvim stvarima kad se upusti u ljubavnu vezu.« Adam je duboko udahnuo. »Marlowe naš odnos radije opisuje kao poslovno partnerstvo.« »Tako to naziva?« frknuo je Zeke. »Vjerojatno misli da ne čitam tabloide. Pa, to i nije moja stvar. Marlowe je zdrava mlada žena. Je li ti pričala o Tuckeru Deeneu?« »Nije ga spominjala. Marlowe i ja poznajemo se tek dan i po.« »Upoznala je Deenea ranije ovog mjeseca i, žao mi je što to moram reći, gadno se opekla.« Adam je promatrao Marlowe kroz prozor. »Zaljubila se?« »Ona tvrdi da to nije moguće«, rekao je Zeke. »Izlazili su samo tjedan dana, no Deene joj je uspio nauditi. Još uvijek se pokušava oporaviti.« »Kako joj je naudio?« »Taj gad uspio je zavarati nju, a i sve članove klana Jonesovih koje je upoznao. U ovoj obitelji to nešto znači. Dovraga, čak i meni se je svidio. Deene je uspio uvjeriti Marlowe da je najbliže onom pravom što će ikada naći. Kad je saznala istinu, to joj je poljuljalo vjeru u sposobnost prosudbe.« »Nije vidjela ništa u njegovim snootiscima što bi je upozorilo da joj laže?« »Ne. Marlowe je uvijek bila tako sigurna u sebe kad je bila riječ o čitanju snootisaka. No nikada nije naišla ni na koga sličnog Deeneu.« »Sto je htio?« 41
GIGA
Zeke ga je pogledao hladnim pogledom. »Prilično smo sigurni da mu je cilj bio formalni brak s Marlowe.« Adam je tiho zazviždao. »Htio se priženiti u obitelj Jones? Visoko je ciljao.« »Deeneov otac bio je lovac na duhove koji je poginuo u katakombama nedugo prije njegova rođenja, a majka mu je bila iz Ezoteričnog«, rekao je Zeke. »Registriran je u Društvu čim se rodio, baš kao i njegov brat i sestra.« »Da je znao išta o Ezoteričnom, znao bi da su Jonesovi jedna od najmoćnijih obitelji u Društvu. Neki kažu i najmoćnija. Deene nije bio prosječni lovac na miraz, to je sigurno. Formalni brak s Marlowe mogao mu je donijeti mnogo toga.« »Marlowe tvrdi da joj brak nije padao na pamet, unatoč tomu što je Deene možda mislio«, nastavio je Zeke. »No pustila je Deenea da joj priđe blizu. Mislila je da bi on mogao biti onaj pravi.« »Pravi za što? Kažete da se nije namjeravala udati za njega.« »Samo zato što je Marlowe uvjerena da se ne može udati ne znači da ne bi željela dugu, stabilnu vezu. Kaže da su joj kratke veze postale naporne. No nakon Deenea, svima je rekla da šest mjeseci neće ni s kime izlaziti.« »Ona čita snosvjetlo. Kako ju je, dovraga, uspio prevariti?« »Deene je bio daroviti kameleon«, rekao je Zeke. Zapanjen, Adam ga je pogledao. »Želite reći da tako nešto doista postoji?« »Oni su izuzetno rijetki, no povremeno se pojavljuju. Upravljao sam J&J-om četrdeset godina i nikada nisam vidio ni jednog, po čemu možeš zaključiti koliko ih je malo. U arhivima gotovo da i nema podataka o njima.« »Je li istina da mogu imitirati tuđe snootiske?« »Ne samo to,« rekao je Zeke, »mogu mijenjati svoje otiske i energetsko polje tako da te navedu da osjetiš ono što želiš osjetiti. Drugim riječima, čitaju te kao knjigu i daju ti točno ono što želiš. Savršeni prevaranti.« »Nije čudo što se Marlowe smela.« »Kad je sve završilo, shvatili smo da je Deene pomno proučavao Marlowe prije no što je povukao prvi potez. Sirio je vibracije ozbiljnog akademika koji je svoj posao volio kao Marlowe svoj. Imali su zapanjujuće mnogo zajedničkih interesa. I na kraju, ali ne najmanje važno, vozio je motocikl.« »Raleigh-Stark?« Zekeove usne su se iskrivile. »Naravno. Kasnije smo saznali da ga je unajmio.« Adam je neko vrijeme razmišljao o tome. »Deene je sigurno generirao mnogo energije kako bi održavao tu iluziju dok je bio s Marlowe.« »Siguran sam da je tako.« »Prije ili kasnije morao je pogriješiti. Kako je namjeravao dovoljno dugo igrati tu ulogu da izdrži duge zaruke?« »Tko zna? No, bio je vrlo vješt. Vrlo snažan. Vjerojatno je pretpostavljao da se može izvući sve dok ne provodi mnogo vremena u njezinu društvu.« Zeke je odmahnuo rukom. »A kad malo razmisliš o tome, i nije mu se bilo toliko teško pretvarati. Marlowe nikad u životu nije provela noć s muškarcem.« Adam se sjetio što mu je Marlowe rekla tijekom dugog pješačenja iz katakombi. »Uvijek bi nestala prije zore.« »I bila prokleto zauzeta u J&J-u ostatak vremena.« »Znači, nikada ga nije vidjela dok je spavao, u jedinoj situaciji kad se nije mogao pretvarati.« »Ne. Mislim da je znao kako je siguran i s te strane.« Adam se namrštio. »Znao je za negativnu stranu njezina dara?« »Očito. Kao što sam rekao, jasno je kako ju je proučavao prije no što je krenuo.« »Kako je otkrila da je prevarant?« 42
GIGA
»Imala je intuitivan osjećaj, a zatim je obavila malo staromodnog istražiteljskog posla. Još je ranije rutinski provjerila Deenea u računalnim zapisima Društva, no nakon što je postala sumnjičava otišla je tražiti i na drugim mjestima. Policijske kartoteke i takve stvari. Trebalo joj je neko vrijeme da dođe do istine jer je Deene umješno prikrivao svoje tragove, no naposljetku je sve sjelo na svoje mjesto. Deene, njegov brat i sestra imaju dugu povijest mutnih poslova. To je obitelj prevaranata.« »Drugim riječima, Marlowe se spasila.« »Da. Ali kao što sam rekao, to je iskustvo nažalost uzdrmalo njezino samopouzdanje. Trebat će joj neko vrijeme da se oporavi.« »Pitam se kako se Deene namjeravao i dalje pretvarati u braku?« rekao je Adam. »Mi u obitelji pretpostavljamo da se nije brinuo za to kako će se ponašati nakon vjenčanja.« »Zašto ne?« »Znaš kako je to s formalnim brakovima«, rekao je Zeke. »Nakon što potpišeš papire i izgovoriš zavjete, do kraja života, u dobru i zlu, ostaješ u tom braku.« Adam se lagano nasmiješio. »Nešto mi govori da bi, ako bi obitelj Jones shvatila da je paranor-malno nadareni varalica iskoristio Marlowe, Deeneov život postao znatno kraći.« Zekeov osmijeh bio je jednako hladan. »Tako je.« »Ne shvaćam. Sigurno je znao koliko su Jonesovi moćni i da će zaštititi Marlowe. Sigurno je shvaćao koliko riskira.« »Siguran sam da bi, kad bi istina nakon vjenčanja izbila na vidjelo, očekivao da mu platimo mnogo novca da ode i drži se podalje. To se obično događa kad formalni brak pođe zaista naopako.« »Pitam se što je učinilo Marlowe sumnjičavom?« »Ona je detektivka do srži. Osim svog dara, ima detektivsku intuiciju. Držala se jedne od najstarijih maksima u obitelji Jones. Ako se nešto čini predobrim da bude istinito, vjerojatno i jest.« »I u mojoj obitelji to često govorimo.«
43
GIGA
11 »Prošlo je mnogo vremena otkad smo posljednji put zajedno popili piće«, rekao je Ben. Izlio je obilnu dozu viskija u čašu svoga gosta, a zatim napunio svoju. »Kad je bio posljednji put?« »Prije trideset godina.« Sam Winters je podigao čašu prema svjetlu kako bi proučio jantarnozlatni viski. »Neposredno nakon što smo ti, Fortner i ja razbili LeMastersovu bandu.« »Dok smo još bili mladi i mislili da možemo promijeniti svijet.« »Ili barem promijeniti stvari u Cehovima i Ezoteričnom.« Sam je okusio viski, spustio čašu i naslonio glavu o naslon velikog kožnatog naslonjača. »Nismo uspjeli ostaviti traga ni u jednoj od tih organizacija, zar ne?« »Ne.« Ben je stavio bocu u stranu, sjeo i podigao čašu. »Cehovi i Ezoterično su bili i ostali nefleksibilni. No to se događa kad moraš čuvati mnogo tajni.« »Ono što ti nazivaš nefleksibilnošću, drugi zovu tradicijom.« »Istina.« Ben je pogledao kroz prozor na terasu i promatrao kako se Adam pridružuje Marlowe na kamenom odmorištu. »No možda smo postavili temelje koji će omogućiti ovoj generaciji da napravi neke promjene.« Sam je stao kraj njega. »Već su napravili jednu veliku promjenu. Adam mi je rekao da se danas tim laboratorijskih tehničara Ezoteričnog spustio dolje kako bi surađivao s ljudima iz Ureda koji su već ondje kod labirinta.« »I to je nešto. Nikad nisam ni mogao zamisliti da bi te dvije organizacije mogle dijeliti takve povjerljive informacije.« Neko su vrijeme pili viski u tišini. »Misliš li doista da tvoja kći može spasiti moju djevojčicu?« upitao je Sam nakon nekog vremena. »Ne znam«, rekao je Ben. »No kad se radi o liječenju trauma snosvjetla, Marlowe je najbolja.« Popili su još malo viskija i promatrali par na terasi. »Što se god događalo između njih, to je više od poslovnog partnerstva«, naposljetku je rekao Sam. »Osjećam mnogo energije između tvoje kćeri i mog sina. Ranije večeras gotovo da se moglo čuti pucke-tanje u atmosferi.« »Primijetio sam. A i Elizabeth.« »Rad na zajedničkom projektu je jedna stvar«, rekao je Sam. »No ako se njih dvoje upuste u ozbiljnu vezu, posljedice bi se mogle osjetiti u čitavom Ezoteričnom i Cehu.« »Tvoja obitelj nekada je pripadala Ezoteričnom, barem do Doba sukoba. John Cabot Winters donio je svoju odluku nakon Sukoba. Mogao je ostati u Društvu. Umjesto toga, ubacio je svoju obitelj u srce nove cehovske organizacije ovdje u Frekvenciji. Sigurno je znao da će ga to isključiti iz Ezoteričnog.« »Nije da su bili na različitim stranama tijekom građanskog rata«, rekao je Sam. »Zajedno su se borili protiv Vanceovih buntovnika. Jedan drugome su nekoliko puta spasili život, ako je vjerovati starim dnevnicima.« Neko vrijeme nisu govorili. Promatrali su par na terasi. »Pa, jedno je sigurno«, naposljetku je rekao Sam. »Mogao bih se kladiti da nitko od naših predaka nije predvidio da će se ovako nešto dogoditi. Dovraga, kako to može funkcionirati, Bene?« Ben je pogledao kako Adam stoji pored Marlowe: bio joj je blizu, ali je nije dodirivao, lagano se naginjao prema njoj na način kao što to muškarac čini kada je zaštitnički raspoložen, kada želi drugim muškarcima dati do znanja da je ta žena njegova. »Proklet bio ako znam«, rekao je Ben. »No ako uspije, oni bi mogli postići ono o čemu smo ti i ja sanjali prije mnogo godina.« »Izgraditi mostove između Ezoteričnog i Cehova?« »Pogledaj što je podzemlje učinilo tvojoj kćeri, što bi moglo učiniti gradovima. Ako je Adam 44
GIGA
u pravu, razorna snaga u tom labirintu je golema. Čak i kad bi on i Marlowe uspjeli riješiti ovaj problem, tko zna što nas čeka tamo dolje? Postoje samo dvije organizacije koje se mogu uhvatiti ukoštac s opasnostima podzemlja.« »Ezoterično i Cehovi.« »Moraju dijeliti resurse i talente ili će nam tehnologija koju su tuđinci ostavili za sobom na kraju svima doći glave. Dovraga, možda je dolje i ono što je uništilo tuđince i samo čeka da nas zaskoči.« »Što je s vezom koja kao da se upravo stvara ondje na tvojoj terasi?« »Ne znam kako će to završiti«, priznao je Ben. »No u jednu stvar sam siguran.« »Koju?« »Ni ti ni ja ne možemo učiniti ništa da to zaustavimo.«
45
GIGA
12 »Strašno mi je žao čuti da je tvoja kći u takvom stanju«, nježno je rekla Elizabeth. »Mogu samo zamisliti koliko patiš zbog toga.« »Hvala«, rekla je Diana Winters. »Bilo je zaista grozno. U početku su liječnici vjerovali da će se Vickie oporaviti. No u posljednje su vrijeme odustali. Ne žele to reći naglas, no mogu im vidjeti u očima. Jednostavno nemaju pojma što se događa s Vickie. Priznali su da nikada nisu imali posla s parapsihičkom traumom kakvu je ona proživjela.« Obje su gledale sliku na zidu. Bila je to jedna od Elizabethinih omiljenih, prizor ruševina Stare Frekvencije kako svijetle u noći pod olujnim nebom. »Sigurno shvaćaš da Marlowe možda neće uspjeti pomoći Vickie«, rekla je. »Znam«, rekla je Diana. »No u ovom smo trenutku spremni iskušati sve.« »Naravno.« Diana je zatvorila oči. Suze su blistale na rubovima njezinih trepavica. »Oprosti. Mojoj obitelji je bilo teško. Ne samo što sam nasmrt zabrinuta za svoju kćer nego se i bojim da Adam krivi sebe zbog onoga što joj se dogodilo. Sam i ja nikako ga ne možemo uvjeriti da prihvati istinu. To je bila užasna nesreća, ali ne i njegova krivnja. Vickie je bila jest profesionalka, a i Wintersova je. Željela je otići u tu istraživačku ekspediciju u labirint i bila je potpuno kvalificirana.« Hodale su duž galerije i zastale kod prozora na drugom kraju. Dolje na terasi Marlowe je stajala s Adamom. Seksualna energija koja je drhtala u zraku oko njih bila je očita, čak i s ove udaljenosti, pomislila je Elizabeth. Bila je jasno svjesna toga ranije za večerom. O, Marlowe što si učinila? Zaljubljuješ se u potomka Nicholasa Wintersa. »Znam o čemu razmišljaš«, rekla je Diana. Elizabeth se sjetno nasmiješila. »Vjerojatno mislim na isto što i ti.« »Pokušati zaustaviti ono što se događa između njih dvoje bilo bi isto kao pokušati zaustaviti uragan«, rekla je Diana. Visoki sat tiho je zazvonio na kraju galerije. Elizabeth je pogledala na sat. »Gotovo je ponoć«, rekla je. »Vrijeme da krenemo u kliniku.« Diana je duboko udahnula. »Ne usuđujem se nadati.« Nije se tu više imalo što reći, pomislila je Elizabeth. No i ona je bila majka. Shvaćala je. Zagrlila je Dianu. Zajedno su se vratile galerijom prema stubištu.
46
GIGA
13 »Žao mi je, ali ne mogu vam dopustiti da uvedete tu životinju u bolnicu«, rekla je medicinska sestra. Zvala se Nancy Hawkins i nije bila oduševljena noćnim posjetiteljima u klinici. Marlowe je posegnula prema svom ramenu da bi potapšala Gibsona. »On je u redu. To je terapeut-ski mučan.« Nancy se nije doimala uvjerenom. »Nikada nisam čula za terapeutskog mucana.« »Vjerujte mi«, rekla je Marlowe. »Mnogo radim sa snosvjetlom. Otkrila sam da ljudi s ozbiljnim parapsihickim traumama ponekad dobro reagiraju na mucane.« »Nikad čula«, rekla je Nancy. Marlowe je pomalo bilo žao Nancy Njezini su snootisci ukazivali na predanu iscjeliteljicu čiji je jedini cilj bio zaštititi svoga pacijenta. No Nancy Hawkins večeras je bila nadjačana. Marlowe i Gibson nisu sami došli u bolnicu. Adam, njegovi roditelji, njezina majka i otac su ih pratili. Suočena s glavama klanova Winters i Jones, dvjema najmoćnijim obiteljima u Frekvenciji, Nancy nije mogla učiniti gotovo ništa. Jedina joj je mogućnost bila da pozove bolničke zaštitare, no svi su, uključujući nju, znali da neće napraviti taj korak. Možda joj se nije sviđalo ono što se događa, no ipak je imala posla s obitelji svoje pacijentice. I oni su imali prava. Odustavši od pokušaja da Gibsonu zapriječi pristup odjelu, okrenula se i krenula niz hodnik. »Odvest ću vas u Vickieinu sobu.« Marlowe i drugi slijedili su je duž tihog hodnika, pored soba zaspalih pacijenata. Marlowe je prigušila svoja osjetila što je više mogla. Bolnice i klinike uvijek su bile neugodne, no parapsihički odjeli bili su najgori. Nikako nije mogla isključiti sve slojeve uznemirujućih i često jednostavno depresivnih snootisaka. Dio mračne, izobličene energije bio je toliko moćan i toliko užasno tužan da je Marlowe počela brisati suze. A dio je bio izopačen na načine od kojih se je ježila. Tijekom godina snosvjetlo koje su stvarali pacijenti upilo se u same zidove i podove. Nikakvo ribanje to nije moglo ukloniti. Niti jedno dezinfek-cijsko sredstvo nije bilo dovoljno snažno da izbriše kipteće, svjetlucave, otrovne isparine ljudske psihičke bijede. Gibson joj je zabrinuto mrmljao na ramenu, osjećajući njezinu nelagodu. Kao i uvijek u takvim prigodama, njegova je prisutnost djelovala utješno na nju. Bili su tim. Adam je čvršće stisnuo njezinu ruku. »Hoćeš li biti dobro?« upitao je. »Da, naravno.« Lagano se zapanjivši, shvatila je da i on na nju djeluje utješno. Ona i Adam također su bili tim. Kopala je po torbi tražeći rupčić, pronašla ga i ispuhala nos. »To mi nije prvi put da posjećujem parapsihički odjel. Samo mi treba malo vremena da se prilagodim.« Elizabeth ju je pogledala. »Marlowe?« »Dobro sam, mama. Znaš kako to ide. Ja sam profesionalka.« Elizabeth se nasmiješila u suosjećajnom razumijevanju. »Znam, draga.« Ispred njih, Nancy je posljednji put pokušala utjecati na Dianu. »Naravno da smijete posjetiti svoju kćer u bilo koje doba, gospodo Winters. No zaista bih vam savjetovala da ne prekidate Vickieinu rutinu na takav način. Prošla je ponoć, a vas je tako mnogo. Ne možemo znati kako bi prisutnost neznanaca mogla utjecati na nju.« »Nećemo svi ući u njezinu sobu«, uvjerila ju je Diana Winters. »Samo gospođica Jones.« Nancy je pogledala Marlowe, obrva napetih od neodobravanja. »Jeste li vi nekakva parapsihija-trica, gospođice Jones?« »Dobra sam sa snosvjetlom«, rekla je Marlowe. »Još uvijek ne znam mogu li učiniti nešto za Vickie. Samo želim pogledati njezine otiske. Pokušat ću je ne uznemiriti. Ne morate ni paliti svjetla u njezinoj sobi.« »Shvaćam«, rekla je Nancy. Stala je ispred djelomično otvorenih vrata i oštro pogledala Marlowe. »Molim vas, budite pažljivi. Vickie se lakše uznemiri kasno noću.« 47
GIGA
»Snosvjetlo je uvijek snažnije noću«, Marlowe je rekla, jednako tiho. »Ako je obično uznemirenija nakon što padne mrak, to bi mogao biti dobar znak.« »Zašto tako mislite?« upitala je Nancy. »Zato što to znači da bi uzrok njezinih problema mogao biti u ultratamnom kraju spektra.« »A to je vaša specijalnost?« »Da.« Nancy ju je proučavala nekoliko sekundi. Marlowe je osjetila lagani drhtaj u atmosferi i znala da medicinska sestra fokusira energiju kroz standardni rezonirajući jantar, najvjerojatnije svoj maleni jantarni privjesak. Kakvo iznenađenje, pomislila je. Nancy Hawkins posjedovala je određenu razinu dara i služila se njime da bi pročitala ljude. Ono što je Nancy osjetila sigurno ju je zadovoljilo jer je pozvala nekoga iz sobe. Na vratima se pojavila sredovječna žena. Na pločici s imenom joj je pisalo Tina. Profesionalna njegovateljica, pomislila je Marlowe. Diana Winters bila joj je rekla da su unajmili nekoga da sjedi kraj Vickieina kreveta tijekom noći. Tina je pogledala malu gomilu na hodniku, a zatim upitno pogledala Nancy »Nešto nije u redu?« tiho je upitala. »Ne«, rekla je Nancy. »Tina, ovo je gospođica Jones. Ona je snažno nadarena za snosvjetlo. Obitelj Winters želi da ona pregleda Vickie.« »Shvaćam«, rekla je Tina. Pogledala je Dianu. »Ali moram vas upozoriti da je Vickie trenutačno pomalo uznemirena. Ustvari, upravo sam namjeravala nazvati gospođicu Hawkins da je pitam treba li vaša kći dobiti još jednu dozu lijeka. Nisam sigurna da je ovo dobro vrijeme da netko nepoznat uđe u sobu.« »Neću ostati dugo«, rekla je Marlowe. »Samo ću baciti pogled. Ako vidim da ne mogu učiniti ništa što će joj pomoći, odmah ću otići.« »Sve je u redu, Tina«, rekao je Sam Winters. Njegovateljica više ništa nije rekla i maknula se s puta. Adam i drugi čekali su vani u hodniku, kao što su obećali. Marlowe je ušla u sjenovitu sobu i stala pored uredno namještenog kreveta. Polako je otvorila osjetila. Gibson je mumljao. Osjetila je kako se njegove male šape stišću na njezinu ramenu. Životinje su imale svoju vlastitu paranormalnu prirodu. Obično su reagirale na suptilne promjene u atmosferi prije no što bi ih ljudi mogli osjetiti. Ipak, u ovom slučaju nije bilo ničeg suptilnog u tamnim, kaotičnim strujama snosvjetla koje su grmjele i sudarale se oko usnulog lika na krevetu. Vickie Winters bila je zaključana u svijetu noćnih mora. Oči su joj bile zatvorene, no trepavice su joj se trzale, a prsti drhtali. Mali ali grčeviti drhtaji potresali su njezino krhko tijelo. Šake su joj bile stisnute. Marlowe se borila protiv instinktivnog poriva da zatvori svoja osjetila kako bi se zaštitila. Umjesto toga, namjerno je krenula naprijed, usre-dotočivši se na ključajuću energiju koja se izlijevala iz Vickieine aure. Struje su dolazile s najtamnijeg kraja spektra i divlje su fluktuirale. Donji pulsovi činili su se snažnima na izvoru, no nepravilni valovi koji su udarali kroz njih destabilizirali su uzorke tako da oni nisu mogli pravilno oscilirati. Šteta je bila velika i sve jača, no činjenica da je Vickieino vlastito energetsko polje još uvijek generiralo uporan, stabilan uzorak značila je da još postoji nada. Negdje duboko Vickie se borila za svoje mentalno zdravlje. Do sada je uspijevala održati se, no slabjela je. Trebala joj je podrška. »Sve je u redu, Vickie«, rekla je Marlowe. »Ovdje sam. Zajedno ćemo se izvući iz ovog.« Gibson je skočio dolje na krevet. Njegov drugi par očiju se otvorio, jantarno blistajući u sjenama, no nije poprimio potpuni lovački oblik. Stajao je u blizini Vickieine ruke. Marlowe ga je dodirnula, osjećajući malenog, vitkog grabežljivca ispod našušurenog krzna. »Spreman, kompa?« Gibson je tiho mrmljao. U ovakvim situacijama kao da je uvijek shvaćao da su na zadatku. 48
GIGA
Marlowe se pripremila za nadolazeći udar i položila vrhove prstiju na Vickieino čelo. Psihički udarni valovi zaletjeli su se u njezina osjetila. Intuitivni elementi njezina dara žustro su interpretirali energiju, stvarajući krajolik snova koji je dezorijentirao osjetila. ... Trčala je kroz beskrajni hodnik zrcala. Sjajne, uglačane površine okruživale su je sa svih strana, oblikujući zidove, strop i podove labirinta. Munje su sijevale, gorjele i odbijale se od jedne do druge nestvarno sjajne površine. Negdje u odjekujućem svijetu odraza mogla je čuti kako je dozivaju poznati glasovi: Adam, majka, otac. No nije ih mogla pronaći, a oni nisu mogli pronaći nju. Kamo god bi pogledala, bila je suočena s beskonaćnim nizom svojih odraza, bezbrojnim dvojnicama. Vrištale su. Smijale su se. jecale su. Nije više mogla odrediti koja je slika bila prava Vickie, pa je nastavila trčati. Još jedan, nepoznati glas dozivao je njezino ime... »Vickie, ti sanjaš, ali znam da me možeš čuti. Potisnula sam nepravilne valove u tvojim uzorcima snosvjetla. Sada kontroliraš svoje snove. Slušaj moj glas.« Beskrajni odrazi Vickie povlačili su se u daljinu i bli-jedjeli. Energija koja je bljeskala i odbijala se od zrcalnih površina slab jela je... »Prestani bježati, Vickie. Panika te tjera da bježiš. Više se ne bojiš zato što imaš kontrolu. Usredotoči se na moj glas. Vidjet ćeš izlaz iz labirinta. Ovo je sada lucidni san. Ti ga kontroliraš.« Jedan dio zrcalnog hodnika je nestao. Mogla je vidjeti tamu iza njega. Svjetlost se probijala kroz sjene, poznata vrsta svjetlosti, ne zasljepljujuca energija koja se bila odbijala od zrcala... »Usredotoči se na otvor u labirintu, Vickie. Posluži se svojim darom da se fokusiraš na njega. Prođi kroz njega. Ne pokušavaj trčati. Samo hodaj. Ti sada kontroliraš ovaj san.« Vickie je otvorila oči. Ogledavala se po zamračenoj sobi nekoliko sekundi, zbunjena. Gibson je frknuo i približio se njezinoj ruci. Vickie ga je dodirnula a da toga i nije bila svjesna. Njezini prsti upleli su se u njegovo krzno. Postala je vidljivo mirnija. »Dobro došla natrag«, nježno je rekla Marlowe. Vickie je okrenula glavu na jastuku i pogledala je. »Tko si ti?« šapnula je. »Obiteljska prijateljica«, rekla je Marlowe. Prije no što je mogla objasniti, začula je užurbane korake iza sebe. Diana Winters potrčala je prema krevetu. »Vickie? Jesi li stvarno budna?« Vickie se podignula na laktove. »Bok, mama.«
49
GIGA
14 »Vickie će zaista biti dobro?« upitao je Adam. »Trajno je izliječena?« »Bit će u redu.« Marlowe je otvorila žičanu bravu na staklenci za kekse, skinula poklopac i čekala da Gibson izabere dvije savršene energetske pločice High-Rez. »Njezino osnovno polje nije pretrpjelo trajnu štetu. Kad ju je pogodila negativna energija u tom labirintu, osjetila su joj bila preopterećena. Većina ljudi, osobito oni koji nemaju vrlo snažan parapsihički profil, poludjeli bi ili umrli na licu mjesta.« »Ali ona je Wintersova«, rekao je Adam ne trudeći se prikriti svoj ponos. »Izdržala je dok pojačanja nisu stigla.« Marlowe se nasmiješila. »Da, ona je Wintersova.« Zadovoljno frkćući, Gibson je skočio s ruba staklenke za kekse i počeo guliti omote s dviju pločica. Marlowe je zaključala staklenku pa izvukla dvije male čaše i bocu Jantarne rose iz ormarića. Ona i Adam bili su sami. Adamovi roditelji ostali su u bolnici. Njezini su se vratili kući. Adam ju je odvezao natrag do njezina stana u Četvrti, a ona ga je pozvala na piće. Ipak, bila je to vrlo duga noć. A oni su bili partneri. Nije bilo napada veselja nakon što se Vickie Winters probudila. Prva reakcija bila je nevjerica nakon koje je uslijedilo mnogo suza. A nije ih sve prolila Diana Winters. Marlowe je vidjela sumnjiv sjaj u Adamovim očima. Sam Winters također se suzdržavao da ne zaplače. Bilo je pitanja, koje je uglavnom postavljala vrlo zbunjena i dezorijentirana Vickie. Probudila se bez sjećanja na svoje iskustvo. Također je bila potpuno iscrpljena jer joj stanje slično transu nije omogućilo ljekoviti san. Marlowe je stavila bocu sa strane, podigla dvije čaše Jantarne rose i ponijela ih na drugi kraj prostorije. Stavila ih je na stolić za kavu i prišla zidu da bi uključila kamin sa svjetlećim stijenama. Kada su plamenovi bljesnuli na ognjištu, vratila se do kauča i sjela. »Unutrašnjost tog labirinta je paranormalna vatrena oluja.« Adam se spustio na kauč kraj nje. Pogledao je čašu ispred sebe, no nije ju podigao. »Vickie je instinktivno reagirala na udar na svoja osjetila.« Marlowe je uzela svoju čašu. »Zatvorila se i povukla u najtamniji kraj spektra. To je mjesto s kojega potječe njezin dar i gdje ima najviše snage. U biti, potražila je utočište u snu. To je bio trans u koji se sama bacila.« »Ali je ušla tako duboko da nije mogla pronaći put natrag?« »Da, to prilično dobro opisuje ono što se dogodilo.« Gibson je pojeo energetske pločice. Ponio je prazne omote do košare koja je već bila dopola puna identičnih omota. Upotpunio je svoju kolekciju, a zatim odskakutao do vratašca veličine mucana koja je Marlowe postavila za njega. Vratašca su bila smještena u zidu pored staklenih vrata koja su se otvarala na balkon. Gibson je jednom frknuo i nestao u noć. »Vjerojatno se otišao družiti sa svojim prijateljima«, objasnila je Marlowe. »Mislim da su mucani prilično društveni. A možda i ima curu. Nisam sigurna što čini kada izlazi noću. No vratit će se za nekoliko sati. Skače s balkona na balkon dok se ne spusti.« »Korisno je imati šest šapa kad se baviš takvim alpinizmom«, rekao je Adam. Vani na balkonu Gibson je skočio na ogradu. Njegova silueta ocrtavala se na zelenom svjetlu ruševina nekoliko sekundi, a zatim nestala preko ruba. »Ti i Gibson ste se već bavili ovakvim psihičkim popravcima?« upitao je Adam. Gucnula je malo Jantarne rose i spustila čašu. »Znaš da su neki ljudi na posebnom popisu donatora za rijetke krvne grupe?« »Naravno.« »Ezoterično vodi privatnu kliniku za članove Društva sličnu onoj u kojoj je tvoja sestra. Ja sam na popisu rijetkih talenata koje pozivaju kao konzultante u posebnim slučajevima.« Podigao je svoju čašu Jantarne rose prema svjetlosti kamina i proučavao zlatnu tekućinu. 50
GIGA
»Cehovske klinike također imaju popise parapsi-holoških specijalista. Na raspolaganju imamo neke vrlo rijetke i neobične talente. No nitko od njih nije mogao pomoći Vickie.« »Njezino stanje bilo je jedinstveno jer je bilo povezano sa snosvjetlom. Sumnjam da imate mnogo talenata za snove u Cehu.« »Ne«, složio se. »Ezoterično se bolje snalazi u tim stvarima.« »Pretpostavljam da na svom popisu imate neke talente koji bi povremeno mogli pomoći parapsi-hološkim liječnicima Ezoteričnog.« Popio je malo Jantarne rose. »U budućnosti bi moglo biti korisno da Cehovi i Društvo razmijene svoje popise.« »Da«, rekla je. »To bi moglo biti vrlo korisno.« Utonula je dublje u kauč, dopuštajući blagoj vrućini jakog pića da ublaži njezine prenadražene živce. Potrošila je mnogo energije u bolnici. Sada je bila u napetom stanju koje bi uvijek uslijedilo nakon takve iscrpljenosti. Uskoro će se stropoštati i pasti u dubok san. No to se neće neko vrijeme dogoditi. Nije se veselila spavanju. Noćas će sanjati. Ružne snove. No tako je radio njezin dar. Imala je urođenu snažnu sposobnost oporavka. I to je bilo povezano s njezinim darom. Nakon nekoliko noći, slike iz Vickieinih snova prestat će ulaziti u njezine. U međuvremenu, Jantarna rosa udarala joj je u glavu snažnije i brže nego inače. Iz iskustva je znala da je sklona postati brbljava u tom stanju. Adam ju je pogledao. »Večeras si spasila moju sestru. Dugujem ti. Dugovat ću ti do kraja života.« »Stani malo.« Marlowe je podignula jednu ruku. »Ono što sam učinila za tvoju sestru, učinila bih za bilo koga.« »Znam i to. To ne mijenja ništa.« Popila je još malo Jantarne rose. »Da je situacija obratna, ti bi učinio istu stvar.« Gledao ju je nepomičnim, nečitljivim izrazom lica. »Misliš?« Nasmiješila se, osjećajući se pomalo samodopadno. »Ja sam nadarena za snosvjetlo, sjećaš se?« »Oh, da.« »I odličan profiler. Za tvoju informaciju. Napravila sam tvoj parapsiholoski profil čim sam te srela kod ruševina.« »Doista?« Ponovno je podigao čašu do usta, sada pomalo zabavljen. »A kakav je to moj profil?« Razmišljala je o tome, maglovito svjesna toga da je pripita od Jantarne rose. U takvim trenutcima obično je bilo mudro prestati s verbalnom komunikacijom, podsjetila se. Osobito ako se radi o komunikaciji s muškarcem. No iz nekog je razloga osjećala poriv da kaže Adamu što je osjetila o njemu. Podigla je jedan prst. »Za početak, ti si vrsta muškarca koja će uvijek učiniti ono što smatra da je ispravno, čak i ako pravilno postupanje zahtijeva od tebe da budeš posve bezobziran. Sto znači da, ako ćemo biti precizni, nisi baš uvijek dobar dečko.« Trznuo se. »Misliš li da bi to moglo objasniti moje probleme s vezama?« Stisnula je oči. »Nemoj mi reći da šef Ceha ima problema da dobije spoj.« »Spoj nije nikakav problem. Riječ je o dugoročnim stvarima.« »Zaboga, imaš problema u održavanju veze?« Namreskala je nos. »Pa, nemoj od mene tražiti savjet. Loša sam u tim stvarima, sjećaš se?« »Rekla si nešto o tome.« Popio je još malo Jantarne rose. »No mislim da je dio tvog problema što te žene dobro pogledaju i zaključe da nisi dobar materijal za formalni brak«, dodala je. Usta su mu se iskrivila. »Hvala.« »To nije tvoja krivnja«, rekla je. »Stvar je u genima. Čitala sam stare Nicholasove bilješke. Nešto o tome kako je nemiran duh bio jedan od simptoma početka javljanja njegova dara.« 51
GIGA
»"Svaki dar ima visoku cijenu"«, tiho je citirao Adam. »Uvijek je tako s moći. Prvi dar puni um rastućom plimom nemira koji je nemoguće ublažili beskrajnim satima u laboratoriju ili smiriti snažnim pićem ili makovim mlijekom.'« »Da?« upitala je. »Je li te to opisuje?« Polako je izdahnuo. »Vjerojatno. Nikada nisam imao mnogo vremena za veze, pretpostavljam. Uvijek sam se osjećao kao da trebam nastaviti nešto tražiti.« »Usmjerio si tu energiju u svoj posao.« Podigla je drugi prst. »Kao što sam govorila, ti si tip čovjeka kojega će drugi ljudi slijediti u podzemni svijet, čak i ako nemaju jantar. U prijevodu, to znači da nisi uvijek dobar dečko.« »Osjećam da mi nešto želiš reći.« Podigla je treći prst. »Ti si nemjerljivo darovit, a imaš i nemjerljivu snagu volje i samokontrolu koja je potrebna za upravljanje takvom vrstom moći. Završavaš ono što započneš. Nepotkupljiv si. Nitko te ne može kupiti. Sto znači da...« »Nisam uvijek dobar dečko.« Iskapio je Jantarnu rosu i zagledao se u vatru. »Doista mi nešto želiš reći.« »Ti si«, rekla je vrlo izražajno, »rođeni junak.« Namrštio se. »Ne. Samo radim svoj posao.« »A radio bi ga čak i kad bi se trebao probiti kroz rijeku duhovne energije da ga obaviš.« »To je tvoja definicija junaka?« »Zasigurno je dio definicije.« Okrenuo se natrag vatri. »A moji problemi s vezama?« »Vjerojatno su slični mojima.« Odmahnula je ji'dnom rukom. »Uz iznimku mojih problema sa spavanjem.« »Kako to?« Izula je cipele i naslonila gležnjeve na stolić za kavu. »Gledaj to sa stanovišta drugih ljudi. Zabavni smo ili barem zanimljivi neko vrijeme. No uskoro postajemo naporni.« »Da?« »Skloni smo tomu da preuzmemo kontrolu. Prije no što itko shvati što se dogodilo, mi donosimo sve odluke.« »Kad ti to kažeš, zvuči kao da smo opsjednuti kontrolom. »Da.« Ispila je Jantarnu rosu i stavila praznu čašu na stol odlučnim pokretom. »To smo mi. Luđaci opsjednuti kontrolom. Zato su nas i smjestili u velike urede u kutu zgrade, s velikim prozorima.« »Tvoj je ured u kutu zgrade?« »Ne baš. J&J ima samo jedan ured, koji sam dobila.« Oboje su ponovno ušutjeli, zureći u vatru. Marlowe je osjetila zov onoga za što je znala da će biti dubok no nemiran san. Borila se protiv toga laganim pulsom psihičke energije. To se pokazalo opasnim potezom. Kada je energija bljesnula kroz nju, postalo je nemoguće ignorirati elektricitet u atmosferi. Adam je bio blizu; vrlo blizu. »Napredujemo,« rekao je tiho. »Tako je. Sad kad je Vickie dobro moramo se ozbiljno baciti na spašavanje podzemlja. Danas sam počela opipavati puis svojih kontakata među sta-retinarima. Sutra bih trebala dobiti odgovore.« »Već sam pokušao s preprodavačima«, rekao je. »Gubitak vremena. Nemaju ništa.« »Sumnjam da imaš veze kakve ima J&J, osobito na crnom tržištu. Mi već generacijama prikupljamo paranormalne predmete. To je svojevrsna umjetnost. Kad Jones & Jones objavi da traži određeni antikvitet, rijetko viđeni prodavači koji rade na samom dnu crnog tržišta isplivaju na površinu.« »Zbog čega?« 52
GIGA
»Kao prvo, dobro plaćamo i ne postavljamo pitanja.« »To je uvijek prednost u poslu«, rekao je. »No, osim toga, mi smo svojevrsni specijalisti. Zanimaju nas najbizarniji predmeti, starine natopljene gomilom čudne energije. Na tržištu nema mnogo kolekcionara takvih stvari.« »Možda zato što takve antikvitete nije ugodno imati u svojoj blizini.« »Ljudi postaju nervozni u blizini moćnih predmeta,« složila se, »čak i ljudi koji ne misle da imaju ikakvog dara. Oni pokupe uznemiravajuće vibracije. Vjeruj mi, trgovci koji se bave takvim predmetima čudni su poput tih starina. Vrlo su samozatajni. Ne samo što su vrlo tajnoviti nego su izuzetno paranoični. Potrebne su godine, možda i generacije, da bi se izgradile veze u tom svijetu. Ezoterično ima takve veze.« »Vjerovat ću ti na riječ.« Uslijedila je još jedna tišina. Energetska razina nije se spuštala. Zapravo, atmosfera je postajala uzavrelija, a vrućina nije imala nikakve veze s kaminom. Marlowe je kucnula prstom po jastuku pored svog lijevog bedra i sneno se pitala kako bi Adam reagirao da se baci na njega i počne mu trgati odjeću. Loša ideja. Radili su na slučaju. Pokretanje seksualne veze u ovom stadiju ne bi bilo mudro. Kako bi razbila čaroliju, promeškoljila se i upadljivo pogledala na sat. »Kasno je«, rekla je. »Trebao bih krenuti«, rekao je. Okrenula je glavu prema njemu da ga pogleda, namjeravajući reći nešto pristojno. No on je bio ondje, toliko blizu, gledajući je. Oči su mu gorjele. Tinjajuća vatra između njih buknula je u divlje plamenove. Adam je obavio ruku oko njezina zatiljka. Usne je priljubio uz njezine. A tada je i ona počela gorjeti.
53
GIGA
15 Čekao je da se to dogodi od trenutka kad ju je sreo, pomislio je Adam. Znao je da je to bilo samo pitanje vremena. A vrijeme je došlo. Bio je uzbuđen. Nije bilo druge riječi za to. Uzbuđen na način koji nije bio sličan ičemu što je ikada iskusio. Marlowe je obavila ruke oko njegova vrata i uzvratila mu poljubac, strastveno. Atmosfera u plamenovima obasjanoj sobi postala je vrelija. Uspjela je odvojiti svoje usne od njegovih na nekoliko sekundi, uzimajući dah. »Misliš li da ćemo požaliti zbog ovoga?« upitala je. »Ja neću.« Nikada nije ništa rekao s više sigurnosti, pomislio je. »Izgleda da razmišljamo isto«, šapnula je. »Zajednička odluka s vrha.« Polegao ju je na leđa i izvalio se na nju. Petljala je po gumbima njegove košulje. Cijelo tijelo mu je bilo čvrsto i tvrdo. Uspio je povući crnu svilenu bluzu preko njezine glave i bacio se na otkopčavanje njezina grudnjaka. Pogledao je njezine grudi dok su ga obuzimali drhtaji uzbuđenja i divljenja. Nježne obline savršeno su pristajale u njegovu ruku, kao da je bila načinjena za njega. Kad je spustio usne do jedne čvrste bradavice, uvila se pod njime. Osjetio je njezine nokte u mišićima vrata. »Adame.« Djelomično je raskopčala njegovu košulju i ugurala ruke unutra. Posegnuo je dolje i povukao njezinu suknju do struka. Gaćice su joj već bile vlažne. Miris uzbuđenja bio je opojniji od Jantarne rose, uzbudljiviji od tuđinske energije. Dahtao je kraj njezinih grudi. »Mokra si.« Pronašla ga je kroz tkaninu njegovih hlača. »Tvrd si.« »Kakva slučajnost.« »Mi u J&J-u ne vjerujemo u slučajnosti.« »Možda si u pravu.« Uspio se osloboditi dovoljno dugo kako bi sjeo na rub naslonjača. Izuo je niske čizme. S naporom je ustao i riješio se hlača i gaća. Nije se trudio skinuti košulju. Samo se želio vratiti Marlowe što je brže moguće. Uzbuđenje koje ga je obuzimalo zapalilo je sva njegova osjetila. Raširila je ruke za njega. Smjestio se između njezinih nogu i milovao njezinu malenu peć. Podigla je jedno koljeno i jednom rukom posegnula za njim. Kad su ga obuhvatili njezini prsti, morao je upotrijebiti svu snagu volje da ne doživi vrhunac istog trenutka. No uspio se suzdržati. Morao je ući u nju. »Da«, šapnula je vrlo napetim glasom. Njezini prsti obuhvatili su njegova ramena, povlačeći ga bliže. »Sad.« Ta ženstvena zapovijed bila je moćnija od bilo kakve sirenske pjesme. Ušao je duboko u njezin vlažan, uzak kanal. Stisnula se oko njega. Već je doživio dobar seks, pomislio je, no nikada ništa poput ovoga. Razina energije u sobi još se više pojačala. Mogao se zakleti da će se njihove aure zapaliti. Kada je Marlowe tiho vrisnula i zgrčila se pod njim, otvorio je oči da bi promatrao njezino lice u tom trenutku. Bila je nevjerojatna. Bila je njegova. Nije mogao više čekati. Klimaks ga je preplavio razornim valovima. Nešto kasnije, kad mu se disanje i puis usporio do normale, odvojio se je od Marloweina toploga tijela i ponovno je pogledao. Čvrsto je spavala.
54
GIGA
16 Blještava, blistava, nevjerojatno vruća paranormalna energija bila je posvuda. Munje su se odbijale od jednog sjajnog zrcala do drugog, uvlačeći je u oluju koja je zaslijepila sva njezina osjetila. Nije imala kamo pobjeći, kamo se sakriti. Imala je samo jednu nadu. Morala je pronaći uzorak u divljim strujanjima energije koja su se odbijala od bliještećih kvarcnih površina... Marlowe se probudila u zelenkasto osvijetljenu zoru. Sjaj zida drevnog Mrtvog Grada brzo je blijedio u prvim zrakama sunca. Disala je prebrzo. Srce joj je divlje udaralo. Gibson se šćućurio u blizini, tjeskobno mrmljajvici, a oba para očiju bila su mu širom otvorena. Znala je da je to siguran znak da je zabrinut. * * * »U redu je«, rekla je. Oprezno je sjela i zagrlila njegovo maleno, dlakavo tijelo. »Obični problemi poslije spavanja. Već sam to proživjela. Hvala na društvu.« Umiren, zatvorio je svoje lovačke oči i frknuo jutarnji pozdrav, skočio joj iz naručja i skotrljao se s kreveta. Zaputio se prema kuhinji. Sjećanja na strastveni susret na kauču su joj se vratila, praćena naletima vrućine i hladnoće. Pogledala je dolje i primijetila da je odjevena u spavaćicu. Bila je prilično sigurna da je sama nije odjenula. Ustvari, nije se sjećala gotovo ničega nakon vođenja ljubavi sve dok je san nije probudio. »A kažu da muškarci uvijek zaspe nakon čina«, objavila je cijeloj prostoriji. Još jedna uznemirujuća misao protresla joj je osjetila. Gdje je Adam spavao? Gdje je Adam, kad smo već kod toga? S nelagodom je bacila pogled na jastuk kraj sebe. Nema šanse da je proveo noć s njom. Ne bi mogla ni oka sklopiti. No, zaboga, što ako je? Sto ako je doista spavala s njim? Jastuk je još uvijek bio gladak i nedirnut. Nije znala treba li osjećati veliko olakšanje ili užasno razočaranje. Naravno da Adam nije proveo noć u njezinu krevetu. To je bilo nemoguće. Da je spavao kraj nje, ne bi uopće mogla spavati, bez obzira na to koliko iscrpljena bila. No smjestio ju je u krevet nakon što se manjeviše onesvijestila. Baš neugodno. Slabašni drhtaj energije prošaputao je kroz nju. Zadrhtala je, prepoznajući intuiciju Jonesovih. Nešto se dogodilo između nje i Adama prošle noći, nešto više od epizode strasti. Imala je jezivi, duboko uznemirujući osjećaj da se ostvarila nekakva povezanost. Adam je bio drugačiji od svih muškaraca koje je ikada poznavala. Kada dođe kraj, neće moći otići od njega tako lako kao što je činila u prošlosti. To nije dobro, pomislila je. Budi realna. To je bio samo odličan seks. Oboje ste bili omamljeni adrenalinom i parapsihološkom energijom, a privlačite jedno drugo. To se događa. No nikad se nije dogodilo baš ovako, pomislila je. Ne njoj. Ustala je iz kreveta, pronašla svoj ogrtač i krenula u kuhinju kako bi zakuhala vodu za čaj. Na kuhinjskom ormariću stajala je poruka. Nikad nije vidjela Adamov rukopis, no bila je prilično sigurna da bi ga svugdje prepoznala. Osim toga, njegovi snootisci bili su posvuda na papiru. Nadam se da si dobro spavala. Nazvat ću te ujutro. Adam Zgužvala je poruku i pogledala Gibsona, koji je sjedio na hladnjaku, čekajući doručak. »Tko bi rekao?« rekla je. »Izgleda da je Adam Winters savršeni muškarac za mene. Uvijek nestane prije zore.« No, iz nekog joj razloga to nije popravilo raspoloženje. To joj nije bilo dovoljno, shvatila je. Željela je nešto više. Željela je da on bude onaj pravi. 55
GIGA
Prestani. Uzmi ono što možeš dobiti i uživaj u tome dok traje. Možda bi bilo dobro i da se baciš na posao. Pokušavaš spasiti podzemni svijet, sjećaš se? Uključila je računalo dok je čekala da voda zakuha. Odmah se pojavila poruka od Tullyja. Imam ono eto tražiš. Još netko je zainteresiran. Ezoterično može dati prvu ponudu. - T. »Bila sam u pravu. Tully je pronašao svjetiljku.« Skinula je čajnik s vatre, otvorila hladnjak da uzme malo sira i kruha za Gibsona i potrčala pod tuš. Sad joj nije trebao kofein. Nakon kratkog vremena izašla je iz kupaonice dok joj je kosa još uvijek bila mokra, navukla traperice, crnu dolčevitu i motorističke čizme. Zgrabila je kožnu jaknu i spustila se do garaže s Gibsonom pod jednom rukom. »Možda je to još jedna krivotvorina«, rekla je Gibsonu koji je još uvijek grickao sir. »No Tully je najbolji u poslu kada se radi o ovakvim stvarima.« Gibson je progutao posljednji komad sira i frknuo. Spustila ga je u bisage, pokrenula San i od vezla se iz garaže.
56
GIGA
17 »To je krivotvorina«, rekla je Charlotte Deene. Emocija mnogo intenzivnija od razočaranja potresla je njezina čula. Bijes. Gledala je ružan predmet na stoliću za kavu, jedva se suzdržavajući da ga ne baci u najbliži zid. Morala se boriti protiv tog poriva. Morala je zadržati kontrolu. »Dodavola«, šapnuo je Keith. Drhtao je i omotao ruke oko sebe. Ovih mu je dana neprestano bilo hladno. Tucker je zurio u svjetiljku, očigledno potresen. »Jesi li sigurna?« Charlotte je pogledala svoju braću. Njih troje bili su trojke, ali dvojajčane, ne identične. Ipak, postojala je velika obiteljska sličnost. Svi su imali svijetlu kosu i sive oči. Iako su bili iste dobi, Keith je izgledao mnogo stariji. Izobličenost u njegovim strujama snosvjetla ostavljala je fizički trag na njegovu tijelu. Njegovo lice postajalo je upalo i gubio je na težini. »Vjeruj mi, to nije prava Plamteća svjetiljka«, rekla je. »Ja sam nadarena za snosvjetlo, sjećaš se? Sve sam pokušala. Da ta vaza sadrži i najmanju količinu sirove snovite energije, do sada bih je uspjela osjetiti.« Dodirnula je rub predmeta i ponovno izoštrila osjetila da bude potpuno sigurna. »Osjećam samo mutne snootiske, a većinu njih vjerojatno je ostavilo muzejsko osoblje. Tu su i umjetnikovi otisci. Oni ukazuju na to da je ta stvar izrađena negdje u Doba sukoba, ne na Zemlji.« »Sranje«, šapnuo je Tucker. »Ne mogu vjerovati da cijelo to vrijeme stručnjaci Ezoteričnog nisu shvatili da u muzejskom sefu drže krivotvorinu.« »U Doba sukoba obitelj Winters sigurno je naručila repliku prave svjetiljke, vjerojatno da skine J&J s vrata«, rekla je Charlotte. »Kurator ju je smjestio u sef i svi su zaboravili na nju. U narednim desetljećima nije bilo nikakve potrebe da je se izvadi iz sefa.« »Mnogo je vjerojatnije da su se Jonesovi pobrinuli da ostane zakopana«, promrmljao je Keith. I'otresao ga je još jedan drhtaj. Čvršće je obavio jaknu oko sebe i obrisao znoj s čela rukavom. Charlotte ga je promatrala s rastućom zabrinutosti. Njih troje bili su sami na svijetu. Njihov otac umro je prije njihova rođenja. Njihova majka poginula je u nesreći nekoliko mjeseci kasnije. Charlotte, Keith i Tucker odrasli su u sirotištu. Godinama su preživljavali služeći se svojom nadarenošću, izgledom i urođenim šarmom baveći se profinjenim prevarama. No sada je Keith umirao, ne od neke smrtonosne bolesti nego zato što se nije mogao oduprijeti tomu da traga za opasnim tajnama koje je otkrio u starom dnevniku. To je bila najstarija priča na svijetu, pomislila je. Uvijek je završavala isto. Cijena zabranjenog znanja uvijek je bila previsoka. »Ne mogu vjerovati da sam toliko riskirao samo da bih ukrao krivotvorinu«, procijedio je Tucker kroz stisnute zube. Oči su mu gorjele vrelom energijom. »Znao sam da će sve poći naopako kad je Marlowe Jones shvatila da sam kameleonski talent. Imamo sreće da je zaključila kako sam samo jeftini prevarant koji se pokušava priženiti u njezinu obitelj.« »Dobro si se izvukao«, rekao je Keith. Iscrpljeno je potonuo u stolac. »Da je ona ili neki drugi Jones shvatio što zapravo želiš, završio bi tako duboko u tunelima da nitko ne bi pronašao tvoje tijelo.« »To se nije dogodilo«, rekao je Tucker. »Vjeruj mi, ako Marlowe Jones ikada dozna istinu, poslat će sve agente J&J-a koje ima za tobom.« Keith se obgrlio i lagano zaljuljao u stolcu. »Nikada nismo trebali početi s ovim. Znao sam da neće upaliti. Znao sam da će loše završiti. Mogao sam to osjetiti u kostima. Želim da oboje odmah odustanete.« »Ne«, oštro je rekla Charlotte. »Ne dok još uvijek postoji šansa.« »U pravu je«, rekao je Tucker. »Moramo nastaviti.« »Zar ne shvaćaš?« obrušio se Keith na njega. »Do sada si imao sreće. Nisi privukao pozornost J&J-a. No takva sreća neće potrajati, ne dok radiš protiv Ezoteričnog.«
57
GIGA
»Moramo pronaći pravu svjetiljku«, uzvratio je Tucker. »Ti umireš, ako nisi primijetio.« »Vjeruj mi, primijetio sam. Ali zar zaista misliš da želim otići znajući da sam odgovoran za tvoju i Charlotteinu smrt?« »Ti si moj brat«, rekao je Tucker. »Prokleto dobro znaš da bi, da je situacija obratna, ti za mene ili Charlotte činio ono što mi činimo za tebe. Pokušavamo spasiti tvoje mentalno zdravlje i tvoj život, pobogu.« »Prestanite, obojica«, oštro je rekla Charlotte. »Nemamo vremena za ovo. Što je učinjeno, učinjeno je. Naša jedina nada jest da krenemo naprijed. Moramo pronaći Plamteću svjetiljku.« Keith i Tucker su je pogledali. »Kad već govorimo o vremenu,« rekao je Keith ravnim tonom, »koliko još imam?« Oklijevala je kao i uvijek kad bi od nje tražio da čita njegove snootiske. Mrzila je gledati oštećenja. No on je bio taj koji je umirao. Zaslužio je istinu. S oklijevanjem je pokrenula svoj dar i proučavala ključajuće, izobličene tragove snosvjetla na podu ureda. Nezdrava rezonancija postajala je snažnija. »Imamo neko vrijeme«, rekla je. »Časna riječ.« To je bila istina. »Koliko vremena?« šapnuo je Keith. »Rekla sam ti da na to ne mogu precizno odgovoriti. Prema starim spisima, Samuel Lodge poslužio se kristalima desetljećima prije svoje smrti. Ti si tek prije nekoliko mjeseci počeo raditi s tim kamenjem. Nema razloga za paniku. Ne još.« No Keith je brzo propadao, mnogo brže nego Samuel Lodge u devetnaestom stoljeću na Zemlji. Kad se radilo o paranormalnoj mutaciji i evoluciji, stvari na Harmoniji kretale su se mnogo brže i drugačije nego na Starom Svijetu. Za to je bio zaslužan okoliš, tvrdili su stručnjaci. Keith je zlovoljno promatrao lažni artefakt. »Došli smo do zida. Prava svjetiljka nikad nije bila u sefu Ezoteričnog. To znači da smo ponovno na početku.« »Ne nužno«, rekla je Charlotte. Prišla je prozoru i pogledala van u tihu ulicu. »Prema staroj legendi, Plamteću svjetiljku može pronaći samo netko nadaren za snosvjetlo.« »To bi trebala biti ti«, tiho je rekao Tucker. »Čuo sam to«, zarežao je Keith. »Ona nije kriva.« Tucker mu je uputio ljutiti pogled. »Misliš li da to ne znam?« »Uspjela sam pronaći lažnu svjetiljku u sefu Ezoteričnog«, tiho ih je podsjetila Charlotte. »Ali to je bila pogrešna svjetiljka«, rekao je Keith. U njegovu glasu nije bilo optuživanja, samo izražavanja činjenice. »Tražili smo na pogrešnome mjestu«, rekla je. »No krađa kopije možda je najpametnija stvar koju smo mogli učiniti u ovim okolnostima.« Tucker se namrštio. »Zašto tako misliš?« Pokazala je prema primjerku Istražitelja na stolu. Fotografija Marlowe Jones i Adama Wintersa zauzimala je većinu naslovnice. »Nije slučajno da su Jones i Winters sada tema tabloida. Očito mu se obratila kada je shvatila da je svjetiljka ukradena. Imam osjećaj da je sada oboje traže.« Keith i Tucker izmijenili su nelagodne poglede. »Winters je iz Ceha«, rekao je Tucker. »Ceh je jedina gomila koja me plaši više od Ezoteričnog.« »Razmisli o tome«, tiho je rekla Charlotte. »Prema legendi, potrebna je kombinacija muškarca iz obitelji Winters i snažne citačice snosvjetla da pronađu svjetiljku. A to sada radi u našu korist.« Keith je zadrhtao. »Misliš da je taj dio legende stvaran?«
58
GIGA
»Zasigurno počinje izgledati tako«, rekao je. »Samo jedan problem«, dodao je Tucker. »Ako Winters i Marlowe budu imali sreće i pronađu svjetiljku, još uvijek ćemo trebati otkriti kako doći do nje tako da je možemo upotrijebiti na Keithu.« »Brinut ćemo se za to kad pronađu svjetiljku«, rekla je Charlotte.
59
GIGA
18 Marlowe je skrenula iza ugla u usku uličicu koja je graničila sa Starim istočnim zidom. Smrznula se kada je vidjela blještava svjetla vozila hitnih službi. Hitna pomoć i dva policijska automobila bila su parkirana direktno ispred Tullyjeve malene trgovine. Bilo je tek osam sati ujutro, no skupila se omanja gomila. Jedan od policajaca rastezao je traku oko poprišta zločina. Isključila je motor Sna, spustila stalak i prebacila nogu preko motocikla. Nakon što je skinula kacigu, pokupila je Gibsona i okrenula prema malenoj skupini promatrača. Stigla je baš na vrijeme da vidi bolničare koji su unosili nosila u vozilo hitne pomoći. Na nosilima je bila vreća s tijelom. Približila se dvojici muškaraca koji su izgledali kao da su dugo živjeli na ulici. Radeći za J&J, rano je naučila da u Četvrti lokalno stanovništvo ima najviše informacija. »Sto se dogodilo?« upitala je. »Čovjek po imenu Tully koji posjeduje tu trgovinu umro je prošle noći«, rekao je jedan od muškaraca. Pogledao je Gibsona. »Hej, je li to mučan?« »Da«, rekla je. Nije spuštala pogled s trgovine. »Od čega je Jake umro?« Drugi muškarac je bacio pogled na nju, pokazujući zanimanje. »Poznaješ Jakea Tullyja?« »Moja tvrtka je vodila neke poslove s njim.« »Čuo sam kako je jedan od policajaca rekao da izgleda kako je Tully umro od srčanog udara, imao je problema sa srcem, pa bi doista moglo biti tako. Ali trgovina je u potpunom rasulu. Ako se mene pita, izgleda da je provala pošla po zlu.« »Netko je ukrao sve njegove najbolje stvari, kladim se«, rekao je drugi muškarac. »Jadan Tully. Uvijek se nadao da će obaviti posljednji zaista unosan posao da se može povući u mirovinu.« »Hvala«, rekla je Marlowe. Prišla je motociklu, izvadila telefon i ukucala Adamov broj. Odmah se javio. »Rano si ustala«, rekao je. »Dobro si spavala?« Dubok, neuglađen, seksepilan i nevjerojatno intiman ton njegova glasa izazvao je treperenje energije u njoj. Sjećanja na strast koja je prošle noći zagrijala čitavu njezinu spavaću sobu nekoliko su sekundi potresala njezina osjetila. Duboko je udahnula i podsjetila se da se mora usredotočiti. »Na tragu sam svjetiljci«, rekla je. »Gdje si?« Seksepilna intimnost u njegovu glasu je nestala, a zamijenio ju je ravan, čvrst ton muževnog autoriteta. Sef Ceha koji preuzima kontrolu. »Stojim u uličici ispred trgovine antikvara koji je možda pronašao svjetiljku.« »Ostani ondje. Stižem.« »Ne trudi se. Tully je mrtav. Izgleda da su sinoć opljačkali njegovu trgovinu. Sada je ona poprište zločina. Nema šanse da nas policija pusti unutra.« S druge strane veze čula se duga, zamišljena tišina. »Onaj tko je uzeo svjetiljku iz muzejskog sefa sigurno je otkrio da je ukrao krivotvorinu«, rekao je Adam nakon nekog vremena. »Još uvijek je traži. Misliš li da ju je sinoć pronašao?« »Postoji samo jedan način da to saznamo«, rekla je Marlowe. »Moramo ući u Tullyjevu trgovinu.«
60
GIGA
19 »Nisam znala da planiraš pripremiti večeru«, rekla je Marlowe. »Kad si predložio da jedemo kod tebe, pretpostavila sam da ćemo pozvati dostavu.« Otrgnuo je vršak šparoge i trudio se ne izgledati shrvano. »To što sam šef Ceha ne znači da ne znam kuhati.« Marlowe je odsutno vrtjela čašu s vinom i gledala ga sa suprotne strane kuhinjskog pulta. »Nisam htjela reći da nisi kulinarski talent«, rekla je. »To je pitanje vremena. Samo sam pretpostavljala da čovjek na tvom položaju, s obzirom na to što se sve događa u ovom trenutku, neće imati vremena da isplanira i pripremi obrok za ono što je u biti poslovni sastanak.« Otrgnuo je vršak posljednje šparoge. »Ne naručujem hranu jer se ne volim spuštati četiri kata kako bih otvorio vrata neznancu. Nazovi me paranoičnim, no nakon što su mi pokušali prirediti nekoliko "nesreća", pokvarili mi jantar i pucali na mene, zaključio sam da je došlo vrijeme da postanem oprezan.« Lecnula se. »Shvaćam.« »Osim toga, ne možemo riskirati da prerano odemo do Tullvjeve trgovine.« Stavio je oprane i osušene vrhove šparoga u plitku posudu za pečenje. »Zato stignemo večerati i porazgovarati o slučaju.« Osjetio je njezino nervozno raspoloženje preko telefona, a ponovno kad je maloprije stigla. Njegova duga povijest propalih veza bez sumnje je ukazivala na nedostatak pronicljivosti i razumijevanja žena. Ipak, bio je prilično siguran da Marloweina večerašnja napetost nije bila samo posljedica onoga što se dogodilo Tullyju i njihovih večerašnjih planova. Ona je bila izravno povezana s onime što se dogodilo između njih prošle noći. I ona to osjeća, pomislio je. Zna kako se sve ne svodi samo na seks. Između nas postoji nekakva veza. Poprskao je šparoge maslinovim uljem i posolio ih osjećajući energiju u atmosferi. Hladan pogled u Marloweinim očima koji je poručivao da joj je prići moguće samo na vlastiti rizik vjerojatno je trebao biti znak upozorenja. Pitao se treba li joj reći da ima suprotan učinak. Lagano se nasmiješio. Bila je odjevena u ono za što je zaključio da je njezina radna uniforma - traperice, crna dolčevita i čizme - spremna za kasnonoćni izlet u Tullyjevu trgovinu. Kosa joj je bila skupljena u niski rep na zatiljku. Nije bilo važno što je odjevena za vožnju motociklom, a ne za spoj. Izgledala je dobro u njegovu domu, pomislio je, kao da onamo pripada. »Što si večeras učinila s Gibsonom?« upitao je. »Otišao je prije no što sam večeras napustila ured. Ponekad to čini.« Naslonila se na pult, lagano se namrštivši. »Iako u posljednje vrijeme to čini češće nego obično.« »Možda mucani imaju sezonu parenja.« Marlowe se ukočila. »Možda.« Stavio je protvan u pećnicu i zatvorio vrata. »Kako ste ti i Gibson postali tim?« »Pronašla sam ga u uličici ispred poprišta zločina prije nekoliko mjeseci. Tada sam radila kao agentica J&J-a. Član Društva koji je živio u Staroj četvrti pao je mrtav od navodnog srčanog udara. Stric Zeke pozvao me da pogledam. Ispostavilo se da je to bilo ubojstvo.« »Nemoj mi reći da je mučan to učinio?« Marlowe se nakostriješila. »Ne budi smiješan.« »Oprosti.« Izvukao je dugačku štrucu hrskavog kruha iz papirnate vrećice. »Malo cehovskog humora.« »To zasigurno objašnjava zašto šefovi Ceha nisu poznati po svojoj duhovitosti.« Popila je još jedan sićušni gutljaj vina i spustila čašu. »U svakom slučaju, slijedila sam trag ubojičinih otisaka u uličicu. A ondje je bio Gibson. Nekoliko pasa lutalica stjeralo ga je u kut pored kontejnera za smeće. Držao ih je na udaljenosti, no bilo ih je nekoliko protiv jednog.« »Pa si ga spasila?« 61
GIGA
»Otjerala sam pse. Mučan je nestao ispod kontejnera za smeće. No kasnije te večeri pojavio se na mojim stražnjim vratima. Dala sam mu energetsku pločicu High-Rez. Od tada smo partneri.« »Da se ja pojavim na tvojim stražnjim vratima, bi li i meni dala energetsku pločicu?« Marlowe je uzdahnula. »Vi cehovski šefovi zaista imate problema s humorom, zar ne?« »Ne brini, naviknut ćeš se.« Stavio je kruh na tanjur, podigao čašu vina i zaobišao rub pulta. »Sto kažeš na to da dovršimo piće na balkonu?« »U redu.« Bacila je pogled na pripreme za večeru. »Znaš, nisi se trebao toliko truditi. Mislim, nismo na pravom spoju.« Otvorio je staklena vrata na drugom kraju sobe i odstupio gledajući je kako izlazi na balkon. »Volim kuhati. To mi pruža zadovoljstvo. Ali kuhanje za jednu osobu nije jako zabavno. Lijepo je u blizini imati nekoga tko će uživati u hrani.« Bacila je oprezan pogled na njega dok je prolazila. »Da, tako je.« Slijedio ju je na balkon, osjećajući veliko zadovoljstvo. Nema sumnje u to. Dama iz Jones & Jonesa uplašila se onoga što se događalo među njima. Sumnjao je da se ikad u životu uspaničila zbog veze s muškarcem. To je dobar znak, zaključio je, vrlo dobar znak. Sada je doista obraćala pozornost. »Imaš sjajan pogled«, rekla je. »To je jedan od razloga zašto sam kupio ovu zgradu.« Njegov dom bio je cijeli gornji kat dvije stotine godina stare zgrade iz kolonijalne ere. Bila je visoka pet katova, što ju je činilo jednom od najviših zgrada u Četvrti. »Morala sam primijetiti da su tri od četiri kata ispod nas prazna i mračna.« Marlowe ga je upitno promatrala. »Je li to cehovska paranoja?« Prešao je balkon i pridružio joj se kod ograde, pazeći da zadrži laganu udaljenost između njih no da bude dovoljno blizu kako bi mogao upijati njezinu opojnu energiju. Kada joj je bio ovako blizu osjećao se pomalo omamljenim i to ne zbog vina ili nježnih struja tuđinske energije koje su poput magle puzale Četvrti. »Posjedujem cijelu zgradu.« Oslonio je laktove na ogradu, rukama obuhvativši čašu vina. »Trgovine u prizemlju iznajmljujem ljudima koje zaista dobro poznajem.« Izgledala je kao da shvaća. »Ljudima kojima vjeruješ.« »Da.« »To je cehovska verzija kvartovskih policajaca?« »Nešto slično. Volim da katovi između mog stana i trgovina na ulici budu prazni.« »I opremljeni alarmima za slučaj da te netko koga ne želiš vidjeti odluči posjetiti?« Promatrao je svoju čašu vina. »Znaš što kažu. Čak i paranoici imaju neprijatelje.« »Kako si noćas spavao?« upitala je. Spustila je pogled. Osjetio je jačanje energije u atmosferi i znao da ona proučava njegove snootiske. »Uhvatio sam nekoliko sati«, rekao je. »Prije no što su krenule noćne more?« »Rekao sam ti, mogu se nositi s njima.« »Ovog sam popodneva malo istraživala privatne dosjee Jeremiaha Jonesa.« Pa, to se moralo dogoditi, pomislio je. Od početka je znao da će ona prije ili kasnije izvući staru povijest iz Doba sukoba. Sinulo mu je da je on sada postao oprezan. »Jesi li pronašla nešto zanimljivo?« upitao je neutralnim tonom. »Prema Jeremiahovim bilješkama, dijelovi legende Wintersovih zasigurno su točni. Ako pronađemo Plamteću svjetiljku, mislim da ćemo je moći upotrijebiti da zaustavimo noćne more i halucinacije koje te proganjaju posljednjih nekoliko tjedana.« Nije skrenuo pogled s ruševina. »Brineš li se da bih se mogao pretvoriti u pravog Kerbera?« »Ne gubiš razum; to sam ti već rekla.« Oslonila je podlaktice na ogradu pored njega i zagledala se u ruševine. »No imam osjećaj da si već otkrio drugi aspekt svoga dara.« 62
GIGA
»Misliš moj drugi dar?« »Ne, novi aspekt tvog izvornog dara«, rekla je mirno. »Nisi pravi multitalent. A ni Kerber. No ako pronađemo svjetiljku i ako je uspijem natjerati da radi kako treba, moći ću okrenuti ključ u bravi, kao što je Nicholas Winters zapisao u svom dnevniku. Kad se to dogodi, javit će se treći aspekt tvog dara. Kad budeš toliko moćan, moći ćeš rabiti svjetiljku kao svojevrsno oružje.« »A što ako ne okreneš ključ u bravi kako treba?« »Zračenje iz svjetiljke će nas vjerojatno oboje ubiti ili u najboljem slučaju uništiti naše parapsihološke darove.« Pogledao ju je. »Jesi li sigurna da želiš to učiniti?« »Nemamo izbora. Moraš biti sposoban upravljati svjetiljkom kako bi mogao zaustaviti ono što se događa dolje u labirintu. A sudeći prema svemu što sam uspjela iskopati u vezi s legendom, nećeš moći usmjeravati snažnu energiju svjetiljke bez snažnog talenta za snosvjetlo poput mene.« Gledao je svjetleće tornjeve drevnog grada. »Tako kaže legenda.« »Proučila sam sve stare zapise, Adame. Nema druge mogućnosti. Potrebno je dvoje. Kao kad su John Cabot Winters i Sarah Vester upravljali svjetiljkom kako bi uništili Ignatiusa Fremonta i njegov laboratorij tijekom Doba sukoba.« Zastenjao je i spustio glavu na nekoliko sekundi. »Znaš i tu priču?« upitao je. »Sve je u Jeremiahovim bilješkama. Pobunjeničke su se snage sastojale uglavnom od muškaraca koji su bili snažni lovci na duhove. No nekolicina njih bila je opremljena čudnim kristalnim oružjem koje je pojačavalo njihovu pojedinačnu snagu. Pobunjenike koji su nosili kristale bilo je gotovo nemoguće zaustavili. Kako se rat nastavljao, sve više je oružja završavalo u rukama pobunjenika, Jeremiah je otkrio znanstvenika koji je izra-ilivao oružje i pronašao laboratorij.« »Fremontov je laboratorij bio smješten u podzemlju blizu vrtloga i vrlo dobro čuvan«, rekao je, nastavljajući priču. »U biti, to je bila tvrđava. Nije bilo nikakva načina da mu pride velik broj cehovskih ljudi. No John Winters upravljao je kamenom punog spektra.« »Poput tebe.« »Znao je da može proći kroz vrtlog, no da će nakon toga ostati sam i biti prisiljen raditi brzo prije no što se sruši od iscrpljenosti. Stoga je ušao sa svjetiljkom i Sarah Vester, čitačicom snosvjetla.« »Zajedno su upravljali svjetiljkom i uništili Fremonta i njegov laboratorij«, rekla je Marlowe. »Kada je rat završio, oženili su se, prekinuli veze s Ezoteričnim i pridružili se Cehu.« »John i Sarah bili su itekako svjesni toga da okoliš na Harmoniji ubrzava razvoj paranormalnih moći kod ljudi. Nikako nisu mogli znati kakav će to utjecaj imati na njihove potomke, s obzirom na mutaciju u Johnovu DNK. Željeli su zaštititi buduće generacije svoje obitelji.« »Željeli su ih zaštititi od budućih generacija Jonesovih i Ezoteričnog«, rekla je Marlowe. Nasmiješila se. »U slučaju da počnemo malo preozbiljno shvaćati legendu o Kerberu.« »Tako nešto«, složio se. »Bez uvrede.« »Nisam uvrijeđena. Da se zna, ni Jonesovi nisu bili sigurni što će se dogoditi njihovim potomcima, budući da je i naša genetika izmijenjena.« »Zbog formule?« Slegnula je ramenima. »Dok je Nicholas Winters bio zauzet pržeći svoj DNK kristalima i Plamtećom svjetiljkom, Sylvester Jones promijenio je vlastite gene svojim alkemičarskim eksperimentima. Obje loze bile su zahvaćene promjenama.« »Znači li to da smo nakaze?« Okrenula se prema njemu. »Obje loze ne samo što su preživjele, nego i imale mnogo 63
GIGA
uspjeha.« »A pouka je...?« Nasmiješila se. »Neke mutacije dobro završe. Hoćeš li mi reći kako se manifestira drugi aspekt tvoga dara?« »Možda«, rekao je. »Jednog dana. Ne večeras.«
64
GIGA
20 »Provjerio sam cehovske karte sektora kata kombi i u blizini Tullvjeve trgovine«, rekao je Adam. Otvorio je ono što se činilo poput vrata ugrađenog ormara, otkrivajući maleni lift. »U susjednoj se zgradi nalazi rupa u zidu. Ući ćemo tim putem.« Marlowe ga je slijedila u lift. »Kako ćemo odatle ući u Tullyjevu trgovinu?« »Na isti način kao što bi to učinio bilo koji par provalnika koji drži do sebe. Kroz stražnja vrata.« Lift je nečujno potonuo prema dolje. Kad su se vrata otvorila, Adam je upalio baterijsku svjetiljku i krenuo kroz golemi, mračni prostor. Marlowe je trebao trenutak da shvati kako hodaju kroz napuštenu podzemnu garažu. Kada je Adam stigao do udaljenog zida, otključao je vrata od mag-čelika. Poznato zeleno svjetlo zasjalo je kroz otvor. Zeleni kvare koji je oblikovao katakombe bio je neosjetljiv na ljudske alate i oruđe, no jednom u dalekoj prošlosti nastale su pukotine u zidovima tunela. Neki su stručnjaci teoretizirali da su isti tuđinski strojevi koji su izgradili podzemni svijet također probušili rupe u kamenu. Drugi su bili uvjereni da su potresi stvorili pukotine. Kako god bilo, nazubljeni otvori u tunelima bili su česta pojava u podzemlju Starih četvrti gradova. Cesto ih otkriju i njima se koriste dileri droge i drugi kriminalci. Lovci na blago, nezavisni poduzetnici, tragači za uzbuđenjem i cehovski šefovi koji su voljeli imati tajni put za bijeg također su im bili skloni. Adam je ugasio svjetiljku i prošao kroz otvor u kvarcu. Marlowe ga je slijedila u svjetleće katakombe. »Dolje držim sanjke«, rekao je Adam. Provjerio je svoj lokator i rezervni jantar. Tada je krenuo prema obližnjoj komori. »Ondje su.« Marlowe je krenula za njim i vidjela male sanjke s dva sjedala. Ušla je u malo vozilo i sjela na suvozačko mjesto. Adam je sjeo za upravljač i odvezao ih iz komore. Putovanje sanjkama zasigurno je bilo brže nego hodanje u podzemlju, no jednostavni, nisko-tehnološki jantarni motori nisu bili vrlo snažni. Tehnološki složeniji strojevi ne bi radili usred teških struja paranormalne energije. Poput oružja, bili su skloni tomu da eksplodiraju. Adam je oko petnaest minuta upravljao sanjkama kroz labirint tunela prije no što je stao ispred još jedne rupe u zidu. Izašli su i prošli kroz otvor u još jedan mračan prostor. Marlowe je prepoznala vlažan, pljesniv miris karakterističan za stare podrume. Snop svjetlosti iz Adamove svjetiljke obasjao je vrata. Otvorio ih je i popeo se uza stube. Vrata na vrhu bila su otključana. Prošli su kroz njih u neosvijetljenu prostoriju. Pod je bio obložen prašinom, a prozori su bili zatamnjeni slojevima prljav-štine. Vrata su se otvarala u uličicu. Stražnja vrata Tullyjeve trgovine bila su odmah do njih. Ignorirajući vrpcu koja je obilježavala poprište zločina, Adam je izvadio maleni uređaj i upotrijebio ga na bravi. »Mislila sam da su takvi uređaji za obijanje brava protuzakoniti«, rekla je Marlowe. »Doista? Nikad čuo.« »Poznata mi je ta činjenica jer imam punu ladicu tih stvari«, rekla je. »Dijelim ih svojim agentima poput bombona.« »Ako izgubim svoj, znat ću gdje nabaviti drugi.« Otvorio je vrata. Ušli su u trgovinu i zatvorili vrata. Kao što je uvijek radila na poprištu zločina, Marlowe je na brzinu pregledala okoliš prije no što je uključila svoj dar. Ponekad bi oni s velikim para-normalnim sposobnostima bili skloni zaboraviti da mogu prikupiti mnogo informacija svojim normalnim čulima. Svjetlost sa starog zida koja se probijala kroz prozor obasjavala je kaotični prizor. Različiti tuđinski predmeti - zrcala, vaze i urne različitih oblika i veličina - bili su razbacani po podu. 65
GIGA
Također je mogla vidjeti brojne ranokolonijalne predmete, uključujući stare knjige i odjeću te neke visokotehnološke alate koji su postali beskorisni prije dvije stotine godina nakon spuštanja Zastora. Desetak ili više u kožu uvezanih rukopisnih knjiga i dnevnika srušeno je s polica. Bile su slične drugim knjigama iz prve generacije koje je Marlowe ranije vidjela. Znala je da su sadržavale znanstvene, tehničke i povijesne podatke koje su očajni kolonizatori uspjeli spasiti iz računala starog svijeta prije no što su im se ekrani zauvijek zamračili. »Čovjek ne treba biti nadaren da bi zaključio da je ubojica Jakea Tullyja nešto tražio«, rekla je. »Svjetiljku«, rekao je Adam. Zvučao je vrlo sigurno. »U svojoj je poruci Tully rekao da se za nju još netko zanima.« »Izgleda da je drugi kolekcionar odlučio zaobići aukciju«, rekao je Adam. »Ne želim upotrijebiti baterijsku svjetiljku ako to mogu izbjeći. Okolne ulice prazne su u ovo doba noći, no netko tko ne može spavati u jednom od obližnjih stanova mogao bi primijetiti svjetlo i pozvati policiju.« »Ne treba mi svjetlo«, rekla je. Oprezno je otvorila svoj drugi vid i usredotočila se na mutnu lokvu snootisaka koji su pokrivali pod. To joj nije bio prvi put da istražuje sumnjivu smrt u Staroj četvrti, i uvijek je bilo ovako. Ljudi su dva stoljeća ulazili i izlazili iz zgrada kolonijalne ere. Većina tragova bila je blijeda i mutna, nakupina ostataka psihičke energije koju su ostavili raniji vlasnici, klijenti, i svi oni koji su tijekom godina dolazili u trgovinu. Neki od tragova još uvijek su kipjeli i ključali snažnim emocijama, iako su bili stari nekoliko desetljeća. No većina se stopila u maglu energije koja je slabašno svjetlucala u sjenama. Ipak, neki od najsvježijih otisaka gorjeli su zlokobnim, uljnatim sjajem koji je u njoj izazvao još jedan trzaj energije. Obavila je ruke oko svoga tijela. »Jesi li dobro?« upitao je Adam. »Da. Samo me pusti na trenutak.« Smirila je živce i osjetila te krenula prema najvrelijoj, najtamnijoj lokvi snosvjetla. »Tully je ovdje umro. Vlasti kažu od srčanog napada. Tully je bio star, slaba zdravlja. No bilo je borbe.« »Znači, netko ga je napao?« »Da, ali smrt je bila iznenadna. Posve je moguće da su vlasti bile u pravu. Vjerojatno i jest umro od srčanog ili moždanog udara, no mislim da je to prouzročio šok napada.« »To ima smisla.« Bacila je pogled na njega. »Mislim da je napad bio paranormalne, a ne fizičke prirode.« U sablasnom zelenom svjetlu Adamovo lice bilo je kruta maska izrezbarena od sjena. »Želiš li reći da se netko poslužio psihičkom energijom da ubije Tullyja?« »To mi govore otisci. Ovako snažan dar izrazito je rijedak.« Pažljivije je pregledala ključajući bazen snovite energije. »No ovdje se događa još nešto. Ubojičin uzorak je iskrivljen.« »Sto to znači?« »Osnovni uzorak odgovara hladnokrvnom parasociopatu. To je istinski predator, moćni talent bez ikakvog traga savjesti. I inteligentan je. Dovoljno pametan da se uklopi u normalno društvo. Pravi vuk u ovčjoj koži.« »To baš ne sužava naš popis sumnjivaca.« »Ne, ali jedna druga činjenica bi mogla«, rekla je. »Tko god bio, on umire.« Adam se umirio. »Možeš to vidjeti?« »Da. Svi rani znakovi su ovdje, iako možda još nisu očiti. Porijeklo bolesti je paranormalne prirode. Trebat će neko vrijeme da ga fizički zahvati, no ubit će ga. Čini mi se da će to biti prije, a ne poslije. Ipak, najprije će poludjeti.« »Sigurna si da je ubojica muškarac?« »Da«, rekla je. »I to je u snosvjetlu.« »Dakle, tražimo pametnog parapsihopata koji je smrtno bolestan. Zašto bi on htio svjetiljku?« »Pada mi na pamet samo jedan razlog«, rekla je. »Misli da se nekako može poslužiti njome da 66
GIGA
bi se spasio. Što nam govori da je upoznat s nekim od najstarijih tajni i legendi Ezoteričnog.« »Član Društva.« »To je vjerojatna mogućnost.« »Pitanje je, je li pronašao svjetiljku?« »Možda i nije.« Polagano je hodala naprijed, slijedeći trag otisaka. »Većina starijih ostataka sno-svjetla koje je Tully ostavio za sobom je slabašna, no tijekom godina mogu tu i tamo vidjeti tragove uzbuđenja. Najnoviji vrući otisci stari su najviše jedan dan.« »Misliš da ima naznaka kako je iščekivao unosnu aukciju?« »Ne mogu se sjetiti ničeg drugog što bi ga moglo toliko uzbuditi.« Zaobišla je ugao i stala kad je ustanovila da stoji pred zidom. »Hmm.« Adam joj je prišao i stao kraj nje. »Što?« »Trag vodi do ovog zida, a zatim nestaje«, rekla Adam je neko vrijeme promatrao zid. »Čini se da je Tully imao tajni sef.« »Ako jest, ne mislim da ga je ubojica pronašao. Njegovih tragova nema na podu ovog dijela sobe.«
67
GIGA
21 Trebalo mu je manje od pet minuta da pronađe skrivenu bravu i još šezdeset sekundi da je obije. Dio zida otvorio se uz tiho pištanje hidraulike. Marlowe je stala kraj njega. Zajedno su pogledali usko stubište koje je vodilo dolje u podrum. Tuđinska energija zračila je iz tame. »Tully je imao svoju vlastitu rupu u zidu«, rekao je Adam. »Hoćeš se kladiti da ju je rabio kao sef za svoje najdragocjenije antikvitete?« »Njegovi tragovi spuštaju se niza stube«, dodala je Marlowe. »I vraćaju se gore.« Adam je uključio bateriju. Spustili su se u tamu. Zeleno svjetlo sjajilo je iz uskog otvora na dnu. »Problem je«, rekao je Adam, »u tome da, ako je Tully sakrio svjetiljku negdje u podzemlju, nemamo šanse da je pronađemo. Ne ako nije ostavio zapis koordinata. Katakombe su savršeni sef za gomilu vrijednih pokretnina ili nečeg drugog, što se toga tiče. Jedini tko može pronaći blago jest onaj tko ga je sakrio« »Ili netko tko može čitati snootiske«, tiho je rekla Marlowe. Hladno samopouzdanje u njezinu glasu prikovalo ga je u mjestu. »Možeš li doista slijediti snosvjetlo u tunelima?« upitao je. »Ne uvijek«, rekla je. »Ali kad je prožeto s toliko energije i adrenalina, mogu.« »Prokletstvo. Nije čudo što su te stavili na čelo J&J-a.« Promatrao ju je kako prolazi kroz procjep u zidu tunela. »Znaš, Cehu bi dobro došao netko poput tebe.« »Radim za Ezoterično, ne za Ceh.« »Dobar šef Ceha ne dopušta da ga takvi sitni detalji ometaju.« Provjerio je koordinate na svom lokatoru i slijedio je u tunel. Prešla je kratku udaljenost, skrenula iza ugla i stala na ulazu u jednu od mnogobrojnih komora koje su se otvarale u dugi prolaz. »O, da«, rekla je vrlo tiho. Stao je iza nje i pogledao joj preko ramena. Sanduci i kutije bili su naslagani visoko uz zelene zidove od kvarca. »Ovo je Tullyjev sef, bez sumnje«, rekao je. Pogledala ga je. »Možeš li to osjetiti?« Znao je što je htjela reći. Poznata tuđinska energija uskomešala mu je osjetila, no tu su bila i druga strujanja. Valovi ultratamne snovite energije zasićene snagom grmjeli su u atmosferi. Prepoznao ih je na način koji nije mogao objasniti. Ledeno iščekivanje kružilo je kroz njega. »Da«, rekao je. Netremice ga je gledala. »Pretpostavljam da je to vrlo slično gledanju u paranormalno zrcalo. Sve što u ovoj prostoriji odašilje ove vibracije mogao je stvoriti samo netko iz tvoje loze.« »Paranormalno ogledalo.« Razmislio je o tome. »Da, to dosta dobro opisuje ono što sada osjećam.« Tamna ultrasvjetlost zračila je iz običnog drvenog sanduka naguranog u kut. U blizini je bila zahrđala metalna kutija s alatom koja je izgledala kao da potječe iz Doba sukoba. Otvorio je poklopac i odabrao jedan od starih alata. »Obični pajser nije mnogo evoluirao tijekom stoljeća«, primijetio je. »Klasičan primjer kako forma slijedi funkciju.« Marlowe ga je gledala kako otvara poklopac sanduka. Bio je svjestan da su i njezina osjetila pojačana. Oči su joj bile vrele, a lice joj je bilo obasjano opčinjenošću i znatiželjom. Energija i moć osjećale su se u zraku oko nje. Shvatio je da, koliko je god želio otvoriti sanduk, još je više želio ponovno Voditi ljubav s njom. A to je sve nekako bilo povezano. I posljednji čavao je iskočio. Bacio je staru polugu sa strane i otvorio sanduk. Glomazni predmet u njemu bio je omotan crnom svilom. »Tkanina izgleda staro«, rekla je Marlowe. »Ali sigurno ne dvije stotine godina. Nije došla sa Zemlje. No ono što je unutra sigurno jest.« 68
GIGA
Počeo je razmotavati svilu. »Možeš osjetiti starost ove stvari?« »Snosvjetlo nosi parapsihički pečat s datumom. Ta stvar je stara.« »Iz sedamnaestog stoljeća?« »To je razumno pretpostaviti.« Do kraja je razmotao crnu svilu. On i Marlowe dugo su u tišini proučavali predmet. »Izgleda kao križanac između prilično ružne vaze za cvijeće i kaleža«, naposljetku je rekla Marlowe. Plamteća svjetiljka bila je visoka oko pola metra. Marlowe je bila u pravu, pomislio je, zaista je izgledala poput vaze ili kaleža. Bila je načinjena od čudnog metala zlatne boje. Donji, uži dio bio je postavljen na teško postolje s alkemičarskim simbolima. Svjetiljka se širila prema vrhu koji je bio optočen prstenom mutnih, sivih kristala. »Mogu osjetiti energiju u toj stvari«, rekla je Marlowe. »Toliko sirove snage koja dolazi iz najtamnijeg kraja spektra. Nikad ne bih pretpostavila da je moguće natopiti neki predmet tolikom količinom energije i održavati je zarobljenom u stanju mirovanja. Kako je Nicholas Winters iskovao tu stvar?« »Nitko pouzdano ne zna. Prema spisima, izradio ju je služeći se tajnama nekog drevnog učenja zvanog alkemija.« Pomnije je proučila svjetiljku. »Sljedeće je pitanje kako je moguće oprezno pristupiti energiji i usmjeriti je?« »Prema tim istim starim spisima, to je tvoj posao.« »Bojala sam se da ćeš to reći. Jedna stvar je sigurna. Potrebno mi je neko vrijeme da osjetim taj predmet i obavim još neka istraživanja.« »Nisam siguran koliko još vremena imamo.« Ustao je. »Energija u labirintu svakim danom postaje sve nestabilnija. Nemoguće je znati kad će se rastvoriti u kaos.« A nemoguće je i znati hoću li se uspjeti kontrolirati dovoljno dugo da pokušam zaustaviti taj proces, pomislio je. Netremice ga je gledala. »Sada kad si pronašao svjetiljku, misliš li još uvijek kako je možeš upotrijebiti da ispraviš nestabilnost u zrcalima?« »Možda.« Omotao je svjetiljku crnom svilom. »U toj je stvari mnogo moći, a ona zasigurno dolazi s istog kraja spektra kao i energija u zrcalima.« Osjećaj užurbanosti koji ga je proganjao tjednima sada je kulminirao. Morao je dati sve od sebe da ga zadrži pod kontrolom. Krenuo je prema stubama koje su vodile do trgovine. »Čini se da je još jedan dio legende istinit.« »Koji dio bi to bio?« »Dio koji kaže da je za pronalaženje svjetiljke potrebno biti nadaren za snosvjetlo.« »Pretpostavljam da u tome ima neke logike«, rekla je. »Moja vrsta dara daje mi sklonost tom tipu energije. Ali i ti je možeš osjetiti.« »Ne ovdje dolje u tunelima. Nikada je ne bih mogao pronaći bez koordinata. To nije prvi put da je svjetiljka nestala. Obiteljska legenda kaže da se ona često gubi. Kad god je netko iz klana Wintersovih odluči potražiti, otkrije kako mu je potrebna čitačica snosvjetla da je pronađe.« Prošao je kroz vrata u zatamnjenu trgovinu dok su mu osjetila bila potpuno pobuđena kombinacijom tamne parapsihicke energije koja je curila iz svjetiljke i Marloweine uznemirujuće ženstvene energije. Ništa poput vruće mješavine seksa i moći ne može toliko uznemiriti muškarca. Baš zato mu je, shvatio je trenutak kasnije, trebalo nekoliko sekundi predugo da shvati da je nešto pošlo ozbiljno naopako. Energija je tutnjila u atmosferi. Odmah ju je prepoznao - duhovna vatra, u velikim količinama. Okrenuo se, namjeravajući skloniti Marlowe natrag na podrumsko stubište, na 69
GIGA
sigurno. No bilo je prekasno. Paranormalni plamenovi erumpirali su u tami, okružujući ih i sprečavajući ih da se povuku u sigurnost tunela.
70
GIGA
22 Dva sjenovita lika pojavila su se na drugoj strani kruga zelene vatre. Lovci na duhove, pomislila je Marlowe. Samo ljudi nadareni za manipuliranje tuđinskom energijom koja je obavijala podzemni svijet mogli su usmjeravati tu stvar u oružje izvan katakombi. Ali teoretski ni jedan lovac, bez obzira na to koliko moćan bio, nije mogao stvarati toliko energije iznad zemlje. Kroz plamteći prsten zelenih plamenova mogla je vidjeti da su obojica muškaraca u ruci držala neki predmet. Isprva je pomislila da drže baterij-ske svjetiljke. No uređaji su emitirali vruće zeleno svjetlo iste jezive nijanse kao energija duhova. »Ostani blizu«, tiho je rekao Adam. Nije se prepirala. Stajala je pored njega, dodirujući ga. Njegove odrješite crte lica bile su ocrtane zelenom svjetlošću i najtamnijim sjenama. Oči su mu gorjele hladnom zelenom vatrom koja se nekako doimala opasnijom od energije koja je bljeskala oko njih. Adam je kroz plamenove pogledao dvojicu muškaraca koji su stvarali vatru. »Jasno vam je da će toliko duhovne svjetlosti prije ili kasnije privući pozornost na ulici«, rekao je Adam. »Ne morate se brinuti za to«, rekao je jedan od muškaraca. »Ionako ćete uskoro biti mrtvi.« »A i vi«, rekao je Adam. »Drake i O'Conner sigurno vam neće dopustiti da živite nakon što se pobrinete za mene. I sami to znate.« »Zaveži«, zarežao je jedan od muškaraca. »Dovrši to«, naredio je prvi muškarac. »Požuri. Ne možemo riskirati da se dugo zadržavamo ovdje.« Plameni krug se suzio. Marlowe je osjetila kako pucketava energija sikće na njezina osjetila. Paranormalna vatra bila je sličnija munji nego plamenovima. Ponekad si mogao preživjeti opekotine, no prevelika doza bila je smrtonosna. »To je gubitak vremena«, rekao je Adam. »Zaista bih htio neke odgovore, no ne mislim da će nam ova dvojica biti od pomoći.« Plima energije noćnih mora iznenadila ju je, obavijajući njezina osjetila. Šokirana, maglovito je shvatila da Adam stvara nasilnu energiju. Činjenica da je bila u fizičkom dodiru s njim značila je da će pretrpjeti pun udar oluje. Udahnula je i odstupila tako da njezino rame više nije dodirivalo njegovu ruku. Počelo je vrištanje. Okrenula se da pogleda dvojicu lovaca na duhove. Jecali su od straha. Tijela su im se grčila i trzala. Svjetiljke su im pale iz ruku i ugasile se. Vatreni krug je ispario, no užasno se vrištanje nastavilo još nekoliko sekundi prije no što je zamrlo. Obojica lovaca su se bez svijesti srušila na pod. Noćne more prestale su jednako naglo kao što su i započele. Adam je prišao prvom čovjeku, čuč-nuvši da mu provjeri puis. »Ovaj je još uvijek živ«, rekao je. »Ustao je i provjerio drugog lovca. »A i ovaj.« Pogledao ju je, dok su mu oči još uvijek bile demonski vrele. »Jesi li dobro?« Duboko je udahnula i usredotočila se na prigu-šivanje svojih prenapetih osjetila. »Da«, rekla je. Ponovno je udahnula. »Pretpostavljam da je to bio primjer drugog aspekta tvoga dara?« Smrknuo se. »I ti si osjetila dio udara, zar ne?« »Bilo ga je teško izbjeći s obzirom na okolnosti. Fizički dodir djelovao je poput svojevrsnog kanala. No u redu sam, doista.« Adam je izvadio telefon i ukucao šifru. Onaj koga je nazvao sigurno se javio na prvo zvono jer je počeo odmah izdavati oštre naredbe koje su odzvanjale autoritetom. Marlowe se naslonila na pult kako bi se umirila. Dok je svoje disanje svela na više-manje normalnu razinu, Adam je sklopio telefon. Pogledao ju je s druge strane prostorije. »Uredski tim na putu je da pokupi ovo dvoje«, rekao je. »Možemo otići čim stignu ovamo. 71
GIGA
No ne želim da vide tebe ni svjetiljku pa ćeš morati pričekati dolje.« »Ne shvaćam. Ne želiš da ljudi iz Ureda znaju da smo pronašli svjetiljku?« »Ne još. S obzirom na ono što se upravo dogodilo, pretpostavit ću da postoji mogućnost da Fortner ima krticu u svojoj organizaciji.« »Ali ćeš dopustiti Uredu da privede ovu dvojicu?« »Nemam mnogo izbora. Nije da mogu pozvati policiju. Ne mogu objasniti svoju prisutnost u mrt-vačevoj trgovini, a još manje zašto su me dvojica lovaca na duhove pokušala smaknuti.« Prišla je jednom od onesviještenih muškaraca, čučnula, pripremila se i dodirnula njegovo čelo. Uzorak snosvjetla bio je stabilan, ali vrlo slab. Ustala je i prišla drugom muškarcu te položila vrhove prstiju na njegovo čelo. »Već sam viđala ovakav uzorak«, rekla je uspravljajući se. »Tipičan je za duboko stanje nesvijesti. Možda će im trebati nekoliko dana prije no što se probude. A kada se probude, sumnjam da će se sjećati onoga što se večeras ovdje dogodilo.« »Sve što želim od njih su informacije, no to je jedna stvar koju vjerojatno neću dobiti.« Zaobišla je pale lovce, proučavajući njihovo sno-svjetlo. »Nešto nije u redu s ovim strujama.« »Kao što si upravo rekla, obojica su u nesvijesti.« »Ne, nešto drugo.« Nagnula se da bolje pogleda. »U ovim otiscima vidim istu vrstu poremećaja kakvu sam vidjela u ubojičinim tragovima.« Podigao je čudne svjetiljke i prišao joj. »Imaš li kakvu ideju što se događa?« »Ne.« Bacila je pogled na svjetiljke. »No dok ne budemo znali bolje, mislim da bismo trebali pretpostaviti da su izobličenja u strujama povezana s ovim stvarima, što god one bile.« Odvio je vrh svjetiljke i podigao ga prema svjetlu prozora. Marlowe je virila preko njegova ramena. »To je nekakav kristal«, rekla je. »Što god činio, nemoj ga pokušati aktivirati. Bolje upozori svoje ljude u laboratoriju da ga ne testiraju na ljudima. Reci im da ga analiziraju instrumentima.« Adam se namrštio. »Jesi li sigurna da su kristali izazvali oštećenja u otiscima ove dvojice?« »Ne, ali znam dovoljno o povijesti kristalnog oružja da budem vrlo oprezna. Mislim da bi bilo najbolje uopće ne riskirati.« »U redu.« Zavio je vrh baterije natrag na držak. »Ali mislim da ove stvari objašnjavaju kako su njih dvojica uspjela emitirati toliko energije izvan tunela. Pretpostavljao sam da je gotovo nemoguće izvući toliko duhovne energije iznad zemlje.« »Mislim da si u pravu. Služili su se kristalima da pojačaju svoj prirodni dar manipuliranja duhovnom svjetlošću.« »Poslat ću te uređaje u laboratorij Ureda«, rekao je Adam. »Da vidim što mi tehničari mogu reći.« »Samo da raščistimo nešto«, rekla je hladno. »Možeš ponijeti jednu od tih baterija u laboratorij Ureda. Drugu ću ja odnijeti u laboratorij Ezoteričnog.« »Ovo je operacija Ureda, Marlowe.« »Više nije. Postala je zajednička operacija Ureda i J&J-a kad sam pristala da ti pomognem tražiti svjetiljku.« Kucnula je po predmetu koji je držala pod rukom. »Neka se zna da se držim svog dijela pogodbe.« »Što manje ljudi zna što se događa, to bolje.« »Slažem se. No kao što si upravo rekao, moguće je da imate krticu u Uredu. Mogla bi biti pogreška vjerovati svim dokazima tog laboratorija. A treba razmisliti o još nečemu.« Pogledao ju je s očiglednim skepticizmom. »A čemu to?« »Kao što te stalno podsjećam, Ezoterično se bavi istraživanjem paranormalnog još od sedamnaestog stoljeća na Zemlji. Mnogo smo stručniji od sviju ostalih, uključujući i Ured. Priznaj.« Razmislio je o tome na trenutak. »Možeš dobiti jednu od tih spravica. No želim jamstvo da 72
GIGA
ćeš je držati pod najstrožim nadzorom.« »Opusti se malo. Ono što Ezoterično zna jest kako čuvati tajne.« »Mislim da se sjećam kako je tijekom godina Društvo imalo nekih problema s čuvanjem tajnosti osnivačeve formule«, rekao je. »Pa, nije da obitelj Winters nije i sama imala problema sa sigurnošću. Ne uspijevate ni zadržati tu svjetiljku.« Zvuk vozila u uličici odvratio im je pažnju. Oboje su pogledali prema stražnjim vratima trgovine. »To je sigurno uredski tim«, rekao je Adam. Marlowe je podigla jednu ruku. »Dogovorili smo se.« Čeljust mu se stisnula, no stavio je jednu kristalnu bateriju u njezin dlan. »Želim tvoju riječ da ću dobiti potpuni izvještaj i laboratorijsku analizu«, rekao je. »Ne pročišćenu verziju.« »I ja želim isto obećanje od tebe.« Kimnuo je. »Dogovoreno.«
73
GIGA
23 »Jesi ligurna da si dobro?« upitao je. »U rec sam«, rekla je Marlowe. »Ti si taj koji se iscrpic Bio jeapanjen hladnokrvnim, mirnim tonom njezina jsa. Unatoč tomu što je večeras proživjela, uroč tomu što ga je upravo promatrala kako sreije dvojicu muškaraca koji su ih napali, još uvijeb imala kontrolu. Sigurr je najseksepilnija žena koju je ikada sreo. Jed se suzdržavao da ne zaustavi sanjke i povuče ja svoje naručje. VraćaLu se kroz tunele. Trebalo mu je manje od pet mita kako bi dao upute uredskom timu i poslaolvojicu onesviještenih lovaca i jednu čudnu terijsku svjetiljku u laboratorij stožera Ureda. Usmjerio je sanjke iza još jednog ugla. Marlowe se čvrstorimila za rukohvat da održi ravnotežu. »Čista znatiželje, kako si otkrio drugi aspekt svog dar« upitala je. Bila je odlučna da to ne naziva njegovim drugim darom, pomislio je. »Na uobičajeni način«, rekao je. »Slučajno. Sjećaš li se slučaja s laboratorijem droge u džungli o kojem sam ti pričao? Onaj na kojem sam radio kada sam osjetio labirint zrcala?« »Da.« »Tijekom napada, stvari su krenule naopako. Diler koji je upravljao laboratorijem uzeo je jednog mog čovjeka kao taoca. Držao je nož na Harryjevu grlu. Obojica su bila udaljena oko pet metara. Odjednom sam jednostavno znao kako zaustaviti čovjeka s nožem.« »Udario si ga valom energije noćnih mora?« »Nije čak ni vrisnuo poput ove dvojice večeras. Jednostavno se srušio i na mjestu umro.« »Jesu li članovi tvog tima znali što si učinio?« upitala je. »Ne. Mislili su da je pretrpio srčani ili moždani udar.« Namrštio se, razmišljajući o tom incidentu. »Ali Harry nije osjetio udarac poput tebe večeras. Nije osjetio ništa, bez obzira što je čovjek s nožem stajao pored njega.« »Možda je za to kriv moj dar. Bila sam u punoj snazi kad si udario tog lovca energijom noćnih mora. Osjetila su mi bila širom otvorena.« Čvršće je primio upravljač. »Sigurna si da si dobro?« »Vrlo sam osjetljiva na snosvjetlo, no imam i vrlo veliku sposobnost manipuliranja njime. Uspjela sam se zaštititi. Ne brini zbog mene. Moraš ostati usredotočen.« Bila je u pravu, pomislio je. Problem je bio u tome da nije mogao ostati usredotočen, ne kada mu je bila toliko blizu, a svjetiljka ga je pozivala na načine koje nije mogao objasniti. Razmišljao je o drevnoj legendi dok je zaustavljao sanjke u blizini svoje rupe u zidu. Marlowe je sišla sa sanjki i stala kraj njega. »Kad smo već kod mita o Plamtećoj svjetiljci, postoji nekoliko detalja u tradicionalnoj verziji legende o kojima moramo popričati.« Utroba mu se stisnula, no uspio je ne pokazati ikakvu reakciju. Sišao je s vozila i podigao svjetiljku. »Zanimljivo«, rekao je. »I ja sam upravo razmišljao o toj legendi.« Zaobišla je stražnji kraj sanjki da bi mu se pridružila. »Prema spisima, potrebna je fizička povezanost između muškarca koji želi pristupiti energiji svjetiljke i čitačice snosvjetla koja mu pomaže.« Zurio je u otvor u kvarcu. »Znaš kako je to sa starim legendama. U priči uvijek postoji seksualni element.« Prošao je kroz rupu u zatamnjenu garažu. »No u ovom slučaju, to je samo mit. Prema obiteljskim spisima, potreban je fizički dodir. Dovoljno je samo da dodiruju jedno drugo.« »Znači, trebamo se samo držati za ruke?« rekla je ravnim tonom. »Kao što si upravo naglasila, kontakt povećav.i fokus i snagu.« »Da.« 74
GIGA
Promatrao ju je kako se provlači kroz pukotinu u kvarcu. Osvijetljena tuđinskom zelenom svjetlošću koja se probijala kroz otvor, izgledala je egzotično, tajanstveno i tako seksi da se počeo znojiti. »Jesi li doista brinula da bismo morali ponovno otići zajedno u krevet kako bismo pokrenuli tu prokletu stvar?« upitao je. »Naravno da ne. Nikad nisam mislila da je potrebno išta više od rukovanja.« Zastala je na ulazu u garažu. »Željela sam samo provjeriti kako ti shvaćaš tu legendu. To je sve.« »Drugim riječima, htjela si provjeriti nadam li se da ću ponovno dobiti.« »Prestani mi stavljati riječi u usta.« Pročistila je grlo. »Neki ljudi su skloni vrlo doslovnom tumačenju starih priča.« Hodao je naprijed i zastao direktno ispred nje, vrlo blizu, ali ne dodirujući je. Marlowe se nije povukla, no mogao je osjetiti rastuću plimu energije u atmosferi i znao je da je instinktivno otvorila svoja osjetila kao što nadareni ljudi čine kada se osjećaju ugroženima. Ili kada su uzbuđeni, podsjetio se. Ne bi trebao razmišljati o seksu, no nije mogao prestati razmišljati o tome. Ne samo o seksu, nego seksu s Marlowe. Situacija je bila krcata opasnošću, mogućnostima i gomilom energije. »Zvuči kao da bi ti ponovni odlazak u krevet sa mnom bio vrlo traumatičan«, rekao je. »O, zaboga. Nisam to mislila, i ti to znaš.« »Znam li?« Postavio je predmet umotan u svilu na betonski pod i malo joj se približio. Atmosfera oko njih drhtala je od vreline. »Bila je to napeta večer«, rekla je, promuklim i dubokim glasom. »S mnogo adrenalina i parapsihološke energije.« »Poput prošle noći?« Duboko je udahnula. »Vjerojatno ne bismo trebali razgovarati o prošloj noći.« »Zašto?« Zurila je u njega. »Zato što nisam sigurna u to što se dogodilo među nama.« »I to te čini nervoznom?« »Da.« Uvukla je još jedan dah. »Ono što se događa vjerojatno nije ništa više od jednostavne seksualne privlačnosti pojačane blizinom i prirodnom povezanošću između dvoje ljudi koji su upravo prošli kroz opasno iskustvo. Osim toga, još uvijek si napet od udara.« »Kao i ti prošle noći. Jesmo li zato vodili ljubav? Tako da se možeš riješiti napetosti?« »Ne.« »Imaš li kakvih problema s tom prirodnom povezanošću, uzajamnom privlačnošću i napetošću koja se događa među nama?« »Vjerojatno bih trebala imati nekakvih problema«, rekla je. »Sigurna sam da ću se sutra sjetiti nečega.« »A večeras?« »Večeras nemam problema«, šapnula je. Nagnuo se vrlo blizu i usnama dodirnuo njezine. Nije pokušavala izbjeći poljubac. Ponovno ju je poljubio, još dublje, puštajući da se između njih raspiri vrelina. Ovog puta je reagirala. Usne su joj postale meke pod njegovima. Začuo je tiho stenjanje. Ne uzdah predaje ili strasti. Nešto sličnije poluprigušenom mrmljanju frustracije, zaključio je. Čvrsto ga je zagrlila, zahtijevajući još. Snažno ju je povukao prema sebi i ljubio je dok nije otvorila usta za njega, dok joj se ruke nisu stegnule oko njegova vrata, dok njezino disanje nije postalo brzo, plitko i zvučalo očajnički. Uhvatio je zraka, čučnuo ispred nje te skinuo jednu čizmu, zatim drugu, ostavljajući je u čarapama. Kada je ustala, zgrabila je ovratnik njegove košulje i počela ga ljubiti po vratu. Noga joj se omotala oko njegove potkoljenice. Bili su u klinču senzualne bitke. Podignuo je rub njezine crne dolcevite i položio ruke na 75
GIGA
njezin goli struk. Koža joj je bila topla i meka. Raskopčao joj je traperice i povukao ih, zajedno s gaćicama, dolje do glezanja. Sutnula je traperice i riješila ih se. Kada je osjetio njezine ruke na kopči svojega remena, umirio se dok je raskopčavala njegove hlače. Bila je izrazito pažljiva. Uzela ga je u ruku. Provukao je prste kroz meki trokut kovrča i pronašao njezinu nabreklu srž. Tiho je zastenjala kad ju je pomilovao i stisnula prste oko njegovih ramena. »Ništa nikad nije bilo ovako dobro«, prošaputao je kraj njezina vrata. »Ne«, odgovorila je. »Ništa.« Zgrabio ju je za struk, podigao je i naslonio na betonski zid. Omotala je noge oko njega i rukom ga uvela u sebe. »Dobro«, uspio je izgovoriti, glasom grubim od napora koji mu je bio potreban da zadrži kontrolu. »Pogriješio sam. Ništa nikad nije bilo ovako dobro.« Ušao je u nju što je dublje mogao. Noge su joj se stisnule oko njega, a i njezin prolaz. »O, Adame.« Omamljujuća intimnost istisnula mu je zrak iz pluća i potresla njegova osjetila. Jahao je na divljim valovima s Marlowe, svaki ih je udarac nosio sve više. Bio je odlučan u namjeri da ona prva svrši. Želio se pobrinuti da ona shvati kako joj je njezino zadovoljstvo najvažnije. Više od toga, želio je da shvati kako je može potpuno zadovoljiti. Želio se pobrinuti da ga nikada ne zaboravi. On će biti muškarac kojega neće moći ostaviti prije zore. Prsti su joj utonuli u njegovu košulju i utisnuli se u kožu ispod nje. Osjećao je napetost od koje joj se grčilo cijelo tijelo. Bila je blizu vrhunca. Uz tiho, duboko stenjanje svršila je. Maleni grčevi njezina orgazma povukli su ga preko ruba. Dragovoljno se prepustio, uživajući u oslobođenju. Njegov klimaks poslao je još jedan val energije kroz oboje. Bio je maglovito svjestan svoje vlastite rike zadovoljstva koja se odbijala od zidova, podova i stropa stare garaže tijekom onoga što se činilo poput vječnosti.
76
GIGA
24 Marlowe je shvatila da su joj leđa još uvijek prilijepljena uz hladni zid, a noge omotane oko Adamova struka. Naginjao se preko nje dok su mu dlanovi bili oslonjeni o beton iznad nje. U svjetlu zračenja iz tunela mogla je vidjeti da mu je čelo bilo vlažno od znoja. Oči su mu bile zatvorene, a tamna kosa raščupana njezinim prstima. Slušala je kako se njegovo isprekidano disanje brzo vraćalo u normalu. Spretno je spustila noge na tlo. Kad su joj gola stopala dodirnula beton, shvatila je da joj unutarnji bedreni mišići drhte. Morala je stiskati leđa o zid kako bi ostala uspravna. Adam je podigao svoje tamne trepavice i pogledao je. Oči su mu još uvijek gorjele. »Ovo bi vjerojatno bilo još bolje da smo stigli gore do kreveta«, rekao je. »Teško je zamisliti da se ovo može poboljšati.« »Možda uz udobni madrac i nekoliko jastuka umjesto betonskog zida. Te sitnice vezi daju romantiku.« »Zapamtit ću to.« Napravio je mali sklek uza zid i približio joj se dovoljno da je ponovno poljubi. Ovoga je puta to bio lijen, senzualni poljubac čistog muževnog zadovoljstva, a ne vruć i težak poljubac s kojim je započeo susret. »Možda bismo to trebali ponoviti gore«, predložio je Adam, nosom joj gurkajuci vrat. »Usporedbe radi.« A tada će zaspati i početi sanjati i njezina će mala ugodna fantazija biti uništena. Bolje je to završiti sada. »Zvuči izazovno«, rekla je vedro. Upadljivo je pogledala na sat. »Ali vidi koliko je sati. Gotovo je dva sata ujutro. Ne znam kakvo je radno vrijeme u Cehu, ali J&J se otvara u osam.« Gricnuo je njezinu usku. »Ti si šefica. Možeš odlučiti kad ćeš raditi.« »Stric Zeke mi je uvijek govorio da šef mora postaviti primjer.« Pomno ju je promatrao, lagano stisnutih očiju. »Ovdje nije riječ o pravilima J&J-a. Riječ je o tome što nećeš moći spavati kraj mene i to što ćeš nestati prije zore.« »Bolje je tako, vjeruj mi.« »Nisam baš siguran u to.« Zakopčao je hlače. Shvatila je da su joj gaćice još uvijek omotane oko jednog gležnja. Val vreline navro joj je u obraze. Smiješno, nakon divljeg seksa u garaži, pomislila je. No osjećala se ranjivo i nesigurno u sebe. Srećom, duboke sjene sakrile su rumenilo. Brzo je obukla gaćice i traperice. Vezala je remen kada je primijetila svjetiljku. Umirila se. »Adame«, šapnula je. »Sto?« »Svjetiljka«, rekla je. »Pogledaj je.« Okrenuo se slijedeći njezin pogled. Oboje su zurili u crni svežanj koji je ležao na podu garaže. Blijedo, paranormalno svjetlo probijalo se kroz nabore crne svile. »Koji vrag?« krenuo je prema predmetu. »Mislim da si je upalio«, rekla je. »A možda smo to učinili zajedno kad smo... O, dovraga. Možda ima neke istine u tom dijelu legende. Seks stvara mnogo snažne energije.« Stao je iznad crnog svežnja. »Nevjerojatno«, rekao je tiho. »Moramo je ugasiti.« »Zašto?« Podigao je svežanj. Na njegov dodir, svežanj je sjajnije zablistao. »Poanta je u tome da shvatimo kako ta stvar radi. Izgleda da smo dobro počeli.« »Nemamo pojma što radimo«, podsjetila ga je. »Treba mi vremena da proučim taj predmet. Da obavim neka istraživanja.« Počeo je razmotavati crnu svilu. »Vrijeme je ono čega nemamo.« »Zaista mislim da nije pametno večeras petljati po toj stvari. Trebamo smisliti neku strategiju prije no što se upustimo u taj projekt.« 77
GIGA
»Prema spisima, trebamo se samo oslanjati na svoju intuiciju, ne istraživanja i strategiju.« Povukao je posljednji komad platna. Vidjela je kako se trznuo kad su mu ruke došle u izravan dodir s predmetom. »Jesi li dobro?« pitala je. »Moraš osjetiti tu moć. Nevjerojatna je.« Svjetiljka se više nije doimala čvrstom. Neobičan, zlaćani metal postajao je proziran. Struje paranormalne energije komešale su se u svjetiljci. »Mogu osjetiti sile u njoj«, rekla je tiho. »Mislim da jačaju. Reagira na tvoja strujanja.« »Da.« Oči su mu se ponovno užarile. »U toj stvari ima previše moći da bi je jedna osoba mogla kontrolirati«, upozorila je. »Toliko znamo. Ne možeš to učiniti sam.« Podigao je svjetiljku i pogledao Marlowe. U sve snažnijem sjaju tog predmeta izgledao je poput nekog drevnog alkemičara koji zuri u njezine plamenove, poput Nicholasa Wintersa. »Znam da sam ne mogu kontrolirati energiju u toj stvari«, rekao je. »Zato te trebam. Sad. Večeras.« Glas mu je ponovno bio zasjenjen žudnjom, no shvatila je kako ga ovoga puta nije pokretala seksualna želja nego duboka glad za kontroliranjem moći svjetiljke. Potreba za upravljanjem tim predmetom doslovno mu je bila u genima. Znala je da ga nikako ne može uvjeriti da večeras pokuša isključiti svjetiljku. Možda nije bilo načina da zaustave ono što su započeli. Sada je mogla učiniti samo jedno, pomoći Adamu da kontrolira taj uređaj. Prešla je kratku udaljenost koja ih je razdvajala. Objema rukama držao je svjetiljku za postolje. »Vjerojatno bi bilo najbolje uspostaviti fizički dodir«, rekla je. Nije rekao ništa, čekajući da ona napravi sljedeći potez. Pokrila je njegovu ruku svojim lijevim dlanom i prihvatila rub predmeta desnom rukom. Zapljusnuo ju je nalet energije. Paranormalni plamenovi blještali su njezinim osjetilima. Taj šok oduzeo joj je dah na nekoliko trenutaka, no nije odstupila. Početni bljesak brzo je oslabio. U sljedećem trenutku bila je u strujama, jedreći na valovima sirove moći. Više nije bilo bola, samo uzbudljivi osjećaj sigurnosti. Znala je kako to učiniti. Adam ju je gledao vrelim, sveznajućim pogledom. »Dobar osjećaj, zar ne?« upitao je. »Poput nedavnog seksa.« Osjećaj je doista bio uznemirujuće sličan onomu što je iskusila tijekom njihova vrelog seksualnog susreta. Postolje i tijelo svjetiljke još su uvijek prolazili neku alkemijsku promjenu. Dok su je promatrali, zlatni metal postao je providan. Energija je ojačala u atmosferi i u predmetu. U sljedećem trenutku, svjetiljka je naglo postala prozirna, kao da je načinjena od najčišćeg kristala. Kipteća oluja ultratamnog svjetla bjesnjela je u njoj. Svi osim jednog mutnog kristala postavljenih u rub zagrijali su se paranormalnom vatrom. Svaki je svijetlio drugom bojom spektra snosvjetla. Bez upozorenja, duga paranormalne energije šiknula je iz kruga kamenja i zapljusnula zidove garaže. »Toliko moći«, šapnuo je Adam. »Sad shvaćam. Ja je mogu usmjeravati, no samo ako ti držiš središte.« »Da«, rekla je. Nježno opipavajući, pronašla je ritam teških valova sirovog snosvjetla. Pulsovi i oscilacije oluje u svjetiljci bili su gotovo, ali ne posve, identični Adamovima. Njegove valne duljine bile su zapanjujuće snažne, no tu i tamo je osjećala lagani nedostatak harmonije u strujama. »Mislim da sam pronašla izvor tvojih noćnih mora i halucinacija«, rekla je. »Trebala bih riješiti taj problem prije no što se upustimo u daljnje pokuse sa svjetiljkom. Ne želimo nimalo riskirati s ovolikom energijom.« 78
GIGA
»Sto ćeš učiniti?« »Neke od tvojih struja su malo neusklađene. Obavit ću nekoliko malenih prilagodbi.« Bacila se na posao s osjećajem sigurnosti, usmjeravajući svoju energiju u oluju koja se kuhala u svjetiljci. Slušajući svoju intuiciju, podesila je Adamove uzorke tako da su njegove struje snosvjetla rezonirale s onima u predmetu. Dovršila je popravak s velikim zadovoljstvom. Baš poput okretanja ključa u bravi i otvaranja pravih vrata, pomislila je. Namjeravala je reći Adamu da je ta sitnica obavljena te da sad mogu nastaviti s istraživanjem potencijala svjetiljke. Poput okretanja ključa u bravi. Stare riječi koje je Nicholas Winters zapisao u svoj dnevnik odjeknule su njezinim umom. »Veliki rizik prati pojavu treće i završne moći. Moji potomci, namjeravaju li preživjeti, morat će pronaći Plamteću svjetiljku i ženu koja može upravljati energijom snosvjetla. Samo ona može okrenuti ključ u bravi koja otvara vrata posljednjeg dara.« Što je učinila? Nije bilo vremena za razmišljanje o veličini koraka koji su ona i Adam upravo napravili. Bljesak energije erumpirao je iz svjetiljke. Paranormalna duga postala je zasljepljujuće sjajna, osvjetljavajući zamračenu garažu svim bojama s najtamnijeg kraja spektra. Nijanse ultraljubičaste, ultrazelene, ultracrvene i ultražute obasjavale su hladan beton. Adamovo tijelo se ukrutilo, glavu je zabacio natrag lica izobličenog u masci smrtne agonije. Ispustio je svjetiljku. Predmet je sletio na tlo uz tresak, jedva promasivši Marloweine gole nožne prste. Istog trenutka se zamračilo. Adam se onesviješten srušio pored svjetiljke.
79
GIGA
25 Probudio se u tami koju je obasjavao samo snop svjetlosti podzemlja. Trebalo mu je nekoliko sekundi da shvati kako leži na podu garaže. Ležao je na jednom pokrivaču, a drugim je bio pokriven. Pod glavom mu je bio jastuk. »Koji vrag?« Veseli frktavi zvuk naveo ga je da pogleda u stranu. Vidio je Gibsona kako sjedi u blizini. Mučan je žvakao kreker. Kreker je izgledao poznato, zaključio je Adam. Izgledao je kao da dolazi odozgo iz njegove kuhinje. »Dobro jutro i tebi.« Odgurnuo se u sjedeći položaj i pogledao na sat. Pet sati. »Pretpostavljam da nemaš kave koja bi išla uz taj kreker?« Vrata lifta otvorila su se uz pištanje. Marlowe je izašla sa šalicom u ruci. »Kava je kod mene«, rekla je. Prišla mu je kroz sjene. »Kada sam prije par minuta provjerila tvoje snosvjetlo izgledalo je kao da ćeš se brzo probuditi. Kako se osjećaš?« Razmislio je o tom pitanju. »Dobro. Jako dobro.« Odgurnuo je pokrivač, ustao i uzeo kavu iz njezinih ruku. »Dobro, možda sam malo ukočen od spavanja na podu garaže, no sve u svemu, osjećam se mnogo bolje nego u proteklih mjesec dana.« »Oprosti što sam te ostavila u garaži cijelu noć. Kad si se srušio nisam te mogla probuditi. Nikako te nisam mogla odnijeti gore, pa sam donijela pokrivače i jastuke ovamo.« »Hvala. Cijenim to.« Prošla je kroz snop svjetlosti iz katakombi. Vidio je da je odjevena u traperice, dolcevitu i čizme koje je nosila prošle noći. Kosa joj je bila zavezana u punđu. Sjene pod njezinim očima govorile su sve. »Nisi spavala, zar ne?« upitao je. »Nisam bila sigurna kako je svjetiljka utjecala na tebe. Mislila sam da je najbolje da te držim na oku dok se ne probudiš.« Spoznaja da se osjetila obaveznom da mu čuva stražu ga je iritirala. »Provela si noć gledajući me kako spavam?« rekao je. »Željela sam biti sigurna da si dobro. Tek je prošlo pet. Spavao si samo tri sata. U jednom trenutku sam se popela gore da skuham kavu.« Ispio je malo kave i nije se mogao sjetiti kad je posljednji put nešto imalo tako dobar okus. To je zato što ju je ona skuhala, shvatio je. »Hvala«, rekao je. Zvučao je grubo, čak i svojim vlastitim ušima. Nije si mogao pomoći. Onesvijestio se prošle noći. Nije mu se sviđalo što ga je vidjela u tako slabom, bespomoćnom stanju. Nasmiješila se. »Sve u redu. I ja sam zaspala prošle noći.« »Da.« To nije uopće bilo isto, no zaključio je kako nema prostora za svađu. »Gdje je svjetiljka?« »Ondje.« Slijedio je njezin pokret i vidio tamnu kvrgu u sjenama. »Zašto si je stavila tako daleko?« »Odašilje uznemirujuću energiju, čak i kad nije upaljena. Mislila sam da bi ti mogla ometati san.« Prešao je garažu i podigao svjetiljku. Promatrao ju je trenutak-dva. Marlowe je čekala u tišini. Nakon nekog vremena ju je pogledao. »Misliš li da sam sinoć stekao treći dar?« upitao je. Pogledala je u pod garaže ispod njegovih stopala. Znao je da čita njegove otiske. »Stekao si treću razinu dara«, rekla je promišljeno. »Nisi Kerber.« Ponovno je spustio pogled na svjetiljku. »Sigurna si?« »Potpuno. Vjeruj mi, primijetila bih.« 80
GIGA
Zvučala je vrlo uvjereno. Polako je izdahnuo. »Jesi li primijetio da je jedan od kristala ostao taman?« upitala je. »Ne mogu reći da sam obraćao pozornost«, priznao je. »No prema starim spisima, svaki put kad bi netko upalio svjetiljku, jedan bi kristal uvijek ostao taman.« »Ponoćni kristal.« »Tako ga je nazivao Nicholas Winters. Obitelj je prije nekoliko stoljeća zaključila da je kristal mrtav. Prema toj teoriji, Nicholas je već gubio razum i svoje darove kad ga je iskovao. Stalo mu je bilo samo do osvete. Uspio se uvjeriti da je u posljednji kristal usadio nekakvu parapsihološku zapovijed.« »Sto je, da budemo precizni, nemoguće«, rekla je Marlowe. »Da. No to nam ostavlja sljedeće pitanje.« Pogledao ju je. »Hoću li moći upravljati ovom stvari kako bih zaustavio disonancu u labirintu?« »Ne mogu na to odgovoriti. No mogu ti reći da nećeš moći usmjeriti energiju iz tog predmeta bez moje pomoći.« Slabašno se nasmiješio. »Još uvijek smo partneri?« »Netko mora spasiti podzemni svijet.« »A to smo mi«, rekao je. »Pođimo gore i doru-čkujmo, partnerice.« Telefon mu je zazvonio dok je slijedio Marlowe iz lifta u spavaću sobu. Pogledao je broj. Skočio mu je adrenalin. »To je Fortner.« Otklopio je telefon. »Winters. Jesu li te ona dvojica koju sam ti sinoć poslao probudila?« »Dvojica lovaca još uvijek su u nesvijesti«, rekao je Elliott. Zvučao je mrko i iscrpljeno, kao da je i on proveo noć čuvajući stražu. »Parapsihijatar kaže da čak i ako se probude, neće imati jasna sjećanja. No identificirali smo ih. Dvojica lovaca koji rade na crno kao plaćenici.« »Rade za O'Connera i Drakea?« Elliott je frknuo. »Sigurno si vidovit. Oni su slobodnjaci, no čini se da su povremeno obavljali razne posliće za O'Connera i Drakea.« Marlowe je zastala na sredini sobe, slušajući. Gibson se izmigoljio ispod njezine ruke i otkotrljao na pod. Sa svojim nepogrešivim instinktom, uputio se prema kuhinji. »Sto je s baterijom-oružjem?« rekao je Adam na telefon. »Jeste li otkrili što o njoj?« »Ne mnogo. Unutra je neka vrsta kristala, no laboratorijski tehničari mi govore da nikada nisu vidjeli išta slično. Ipak, njihovi instrumenti kažu da je neaktivan. U njemu nije ostalo ništa energije.« »Tuđinska tehnologija?« »I to je moguće. To ne bi bio prvi moćni predmet koji je došao iz džungle.« Elliott je zastao. »Rekao si da si na poprištu pronašao samo jedan takav uređaj?« Adam je pogledao Marlowe u oči. »Da. Misliš da bi ih moglo biti još?« »Tko zna?« Ellliott je duboko uzdahnuo. »Kao što sam ti rekao, čuvaj leđa.« »Ima li kakvih vijesti o Galendzeru i Treigeru?« »Posljednje što znamo jest da O'Conner i Drake ulaze i izlaze iz njihova ureda, no nema nikakvih znakova ikakve neobične aktivnosti. Jesi li siguran da ne želiš ništa poduzeti? To je tvoja odluka, no nakon onoga što se dogodilo prošle noći....« »Ne još«, rekao je Adam. »Moram znati što namjeravaju prije no što ih sredim. Još sam odlučniji u tome otkako znamo za kristalno oružje. Javit ću ti se poslije.« Poklopio je telefon, svjestan da ga Marlowe promatra sa zainteresiranim izrazom lica. »Ništa o svjetiljci?« upitala je. »Laboratorijski tehničari misle da bi to mogla biti izvanzemaljska tehnologija. No što god bilo, više ne radi. Misle da više ne može generirati energiju.« Otkopčala je svoj maleni kožnati ruksak i izvadila baterijsku svjetiljku. Na trenutak ju je 81
GIGA
promatrala. »Kladim se da je i ova neaktivna. Mislim da to možemo pripisati tvom drugom daru.« Podigao je obrve. »Želim reći drugom aspektu tvoga dara«, brzo se ispravila. Vratila je bateriju u ruksak. »Kada si pogodio te ljude razornim valom energije noćnih mora, obojica su bila u punoj snazi. Poremetio si njihova osjetila dok su obojica bila otvorena i usmjerena na baterije. Imam osjećaj da je takav nalet energije spržio kristale.« »Poput topljenja jantara?« »Da. Kristale najvjerojatnije treba ugoditi da bi radili, baš kao i jantar. Fino ugođeni instrumenti ili strojevi bilo koje vrste uvijek su osjetljivi. Nije potrebno mnogo da ih se potrga ili uništi.« Zaputio se prema kuhinji. »Sto znači da tvoji laboratorijski tehničari vjerojatno neće pronaći ništa korisno kada pregledaju tvoj primjerak.« »Možda i neće. Adame?« Podigao je lončić za kavu i otvorio slavinu. »Da?« »Lagao si svom šefu o prošloj noći«, rekla je. »Elliott nije moj šef. Ne više.« »Lagao si mu od početka do kraja. On ne zna da imam drugu bateriju. Ne zna čak ni da imaš svjetiljku, zar ne?« »Bolje je tako. Rekao sam ti, mislim da imam krticu u Uredu. Moguće je da O'Conner i Drake imaju nekoga unutra, blizu Fortneru. Nekoga komu vjeruje.« »Vau. A mislila sam da sam ja paranoična. Ti zapravo ne vjeruješ nikomu, zar ne?« »To nije istina.« Napunio je lončić i zavrnuo slavinu. »Vjerujem članovima svoje obitelji.« »To je to? Samo svojoj obitelji?« Pogledao ju je. »I tebi, Marlowe. Vjerujem ti.« Nasmiješila se. »Da, naravno. Partneri moraju vjerovati jedan drugome.« »Ne«, rekao je. »Ne moraju. No pomaže ako vjeruju.«
82
GIGA
26 »Kasniš, šefice.« Rick je spustio primjerak magazina Harmonična vjenčanja i pogledao Marlowe. »Namjeravao sam te nazvati.« »Ja sam šefica«, rekla je Marlowe. »Taj položaj ima neke privilegije. No, slučajno imam dobar izgovor. Morala sam odnijeti nešto u laboratorij, a zatim sam svratila kod strica Zekea kako bih izvukla nekoliko starih privatnih dosjea iz sefa J&J-a.« »Kažem ti, te stare dosjee treba prebaciti na računalo.« »Vjerojatno. No do danas je svaki Jones koji je obavljao moj posao bio suviše paranoičan da stavi te podatke na internet. Kao što stric Zeke kaže, jednom kada je u tom formatu, može mu pristupiti svatko tko u blizini ima nekog trinaestogodišnjaka.« »To nije istina. Računalna sigurnost J&J-a je izrazilo sofisticirana.« »Tu je još uvijek faktor paranoje. Teško ga je tnidvladati nakon nekoliko stoljeća tradicije.« Gibson se izvukao iz njezina ruksaka i skočio na stol da pozdravi Ricka. »Hej, mali motoristu, kako ide?« Rick je s ljubavlju potapšao Gibsona i bacio se na otvaranje žičane brave na posudi za kekse. Kada je skinuo poklopac, Gibson je skočio na rub i proučavao niz energetskih pločica HighRez s izrazom koji se jedino mogao opisati kao požuda. Rick je žmirnuo prema Marlowe kroz zlatno obrubljene naočale. »Bez uvrede, no ne izgledaš kao da si se sinoć dobro naspavala, šefice.« »Takvi ti komentari neće osigurati povišicu.« Skinula je ruksak. »Kako napreduju planovi za vjenčanje?« »Dan i ja poslijepodne imamo dogovor s plane-rom vjenčanja. Odbrat ćemo pozivnice.« Podigao je primjerak Harmoničnih vjenčanja i poprimio zlokobno držanje. »Jesi li znala da su plavkasto ružičasta i modro plava najmodernije ovogodišnje boje za formalna vjenčanja?« »Nisam čula za to.« Nikad nije voljela razgovarati o toj temi jer ju je ona samo podsjećala na to da nikad neće imati vlastito formalno vjenčanje. No pokušavala je pokazati nešto entuzijazma. Rick joj je bio drag, a pronašao je ljubav svog života. To je trebalo proslaviti. »Dan odbija nositi ružičastu i plavu«, rekao je Rick. »Ne mogu mu zamjeriti. Ni sama nisam obožavateljica tih boja. Sto ćeš učiniti?« »Nešto netradicionalno. Planer vjenčanja predlaže bakrenu i brončanu.« »To zvuči...« prekinula se tražeći pravu riječ. »Zanimljivo. Jesi li siguran da ti i Dan nećete izgledati kao dva kipa koja stoje pred oltarom?« »Nisam o tome razmišljao na taj način, no sad kad to spominješ, možda se predomislimo.« Gibson je odabrao energetsku pločicu i ostavio staklenku za kekse. Rick je namjestio poklopac i zaključao ga. Marlowe je zaobišla radni stol, krenuvši prema unutarnjem uredu. »Je li Tony Chula podnio izvještaj o slučaju Parker?« »Prije otprilike deset minuta. Rekao je da mu nije bilo teško ući u trag ubojici. Supruga, baš kao što si pretpostavljala.« »Bojala sam se toga.« Stavila je ruksak na stol i iz njega izvadila dvije stare knjige. »Kada formalni brak pođe naopako, onda pođe zaista naopako.« Rick je stajao na vratima. »Razvod je možda gotovo nemoguć, no čovjek bi očekivao da se dvoje civiliziranih ljudi koji se nađu zarobljenima u lošem braku može jednostavno dogovoriti da žive odvojeno sa svojim ljubavnicima.« »To funkcionira samo ako oboje imaju ljubavnike. U ovom slučaju, gospodin Parker imao je mladu, privlačnu instruktoricu joge. Gospođa Parker imala je svoj klub za bridž. Očito, smatrala je da to nije isto.« »Izgleda. Tony kaže da slučaj još nije spreman za prosljeđivanje policiji. Još uvijek radi na dokazima, no misli da ih neće biti teško pronaći.« Marlowe je sjela i otvorila jednu od starih knjiga. »Očekujem poziv od dr. Raymonda iz 83
GIGA
laboratorija. Odmah ga spoji.« »Razumijem, šefice.« Marlowe je počela čitati. Dva sata kasnije pronašla je ono što je tražila. Podigla je slušalicu i ukucala Adamov privatni broj. »Bok, Marlowe.« Pokušavala je ignorirati seksepilni, intimni ton njegova glasa, no istina je bila da postaje ovisna o njemu. »Pregledavala sam neke stare spise J& J-a. Privatne dosjee Caleba i Lucinde Jones.« »Osnivača agencije Jones & Jones?« »Znaš tu priču?« »Moja obitelj uvijek je pomno pratila tvoju. Osim toga, jedan od mojih predaka, Griffin Winters, imao je posla s J&J-om u doba kada su Caleb i Lucinda Jones vodili agenciju.« Adam je zastao na trenutak. »Nešto povezano s nekom starom svjetiljkom, koliko se sjećam.« »Sve je ovdje u dosjeima. No tu su i još neke informacije. Tijekom tog slučaju pojavilo se neko čudno oružje od crvenog kristala. Prema bilješkama Caleba Jonesa, moglo ga se ugoditi tako da nadarenoj osobi omogući da pojača i usredotoči svoju prirodnu parapsihološku energiju.« »Misliš da je to povezano s kristalima u ovim svjetiljkama?« »Pa, boja kristala je drugačija, ali, da, mislim da postoji veza.« Povukla je drugu knjigu i zagledala se u stranicu. »Štoviše, oružje slične prirode ponovno se pojavilo početkom dvadeset i prvog stoljeća, prema dosjeima Fallona Jonesa. Ponovno, kristali nisu bili crveni, no mislim da govorimo o istoj vrsti tehnologije.« »Stara zemaljska tehnologija?« »Stara zemaljska alkemija, da budemo precizni.« »Alkemija je u devetnaestom stoljeću već bila mrtva znanost«, rekao je Adam. »Imam vijesti za tebe. Alkemija nikad nije umrla u Ezoteričnom. Društvo je osnovano na alkemičar-skim učenjima.« »Misliš li da kristalni pištolji koje smo zaplijenili prošle noći potječu iz devetnaestog ili dvadeset i prvog stoljeća?« »Ne. Ti uređaji slični baterijama zasigurno su suvremene izrade. Mogu osjetiti starost predmeta, sjećaš se?« »To nam ostavlja dvije mogućnosti«, rekao je Adam. »Prva je da je netko ponovno otkrio istu alkemičarsku tehnologiju koju su drugi otkrili u prošlosti.« »Slučajnosti se događaju«, rekla je Marlowe. »I kotač su vjerojatno nekoliko puta izmislili različiti ljudi prije no što je ušao u uporabu.« »Druga mogućnost jest da se netko dokopao tih starih spisa Ezoteričnog koje proučavaš i pronašao način stvaranja kristala.« »Ovo je zanimljiv dio. Caleb i Fallon Jones namjerno nisu u svoje spise stavili upute. Obojica su vjerovala da su kristali preopasni.« »Znači morat ćemo se osloniti na teoriju slučajnosti.« Pročistila je grlo. »Zapravo, postoji još jedno objašnjenje.« »Da?« »Izgleda da izvorni komplet uputa za izradu kristala koji pojačavaju nadarenost dolazi iz ranih radova Nicholasa Winter sa.« Na drugom kraju linije čula se duga tišina. »Taj stari alkemičarski recept«, rekao je Adam neutralnim tonom. »Slušaj, razumijem potrebu čuvanja obiteljskih tajni, vjeruj mi. No u ovom slučaju...« Stala je usred rečenice jer je telefon zazvonio. »To je moja druga linija. Pričekaj.« Čula je kako Rick odgovara. 84
GIGA
»Ona je s klijentom, doktore Raymond. Provjerit ću je li slobodna.« »Slobodna sam«, doviknula je iz druge sobe. Okrenula je leđa telefonu. »To je laboratorij Ezoteričnog, Adame. Dr. Raymond sigurno ima početni izvještaj o kristalu koji sam mu jutros dala. Nazvat ću te malo kasnije.« »Dogovoreno«, rekao je Adam. »I, Marlowe?« »Da?« »Moramo se spustiti u kišnu šumu što je prije moguće. Upravo sam dobio izvještaj ekipe s lica mjesta. Kad su tvoji ljudi stigli, obavili su svoja vlastita mjerenja i promatranja. Ona ukazuju na to da se nesklad u strujanjima povećava još brže no što smo mislili.« »Zaista bismo trebali napraviti još eksperimnata na svjetiljci prije no što je pokušamo upotrijebiti u podzemlju.« »Nemamo vremena za to. Možeš li se do poslije-podneva spremiti za silazak?« Duboko je udahnula. »Da.« Adam je prekinuo vezu. Javila se na drugi telefon. »Marlowe je, doktore Raymond. Sto imate?« »Samo preliminarni izvještaj, gospođice Jones. No rekli ste da želite da vas obavijestimo o našim otkrićima o kristalnim baterijama čim nešto saznamo.« »Da. Hvala na tako brzoj analizi.« »Nemojte mi još zahvaljivati. U ovom vam trenutku ne mogu reći mnogo. No mogu potvrditi da taj kristal zasigurno nije tuđinska tehnologija. Bez sumnje je ljudsko djelo. Osim toga, naši instrumenti nam govore da je taj uređaj možda bio sposoban za kanaliziranje i fokusiranje ljudske para-psihološke energije, no čini se da je sada neaktivan. Bio bi potreban poseban talent da ga ponovno ugodi.« »Talent za kristale?« »Da, vrlo moćan talent za kristale.« Dr. Raymond je oklijevao. »Još nešto: vjerujem da su vaše početne sumnje točne. Stvari poput jantara koji omogućuje čovjeku da usredotoči svoj prirodni dar su, općenito govoreći, bezopasne. No uređaji poput ovog kristala koji mogu pojačati dar su drugačiji. Opasni su za korisnika jer s vremenom izobličuju čovjekove temeljne uzorke.« Poput osnivačeve formule, pomislila je. No to nije pomislila naglas. Nije bilo potrebe. Svi u Ezoteričnom znali su za opasnosti drevnog alkemičarskog recepta koji je smućkao Sylvester Jones. »Hvala vam, doktore Raymond.« »Još jedna stvar, gospođice Jones. Onaj tko je izradio ovaj kristal zna mnogo o kristalnoj znanosti, zasigurno više od mene i mog osoblja. Govorimo o najnaprednijoj tehnologiji, gospođice Jones.« »Ili vrlo staroj tehnologiji«, tiho je rekla Marlowe. »Poput stare zemaljske alkemije. Nazovite me ako otkrijete još nešto.« »Naravno.« Ponovno se javila Adamu. »Ima li novosti iz tvog laboratorija?« upitao je. »Ne. Ali dr. Raymond je potvrdio da je to kristalno oružje potencijalno vrlo opasno.« »Da, primijetio sam prošle noći.« »Ne samo za žrtvu,« rekla je strpljivo, »riječ je o dugoročnoj šteti po korisnika.« »Što objašnjava izobličenja koja si vidjela u snootiscima one dvojice. Slažem se, kristali predstavljaju problem. No povezani su s O'Connerom i Drakeom. To znači da su, za sada, na dnu mog popisa prioriteta. Jesi li spremna za spašavanje podzemnog svijeta?« »Naravno. Gibson i ja ionako nismo imali uzbudljivijih planova za danas.«
85
GIGA
27 Intuicija joj je već danima bila pod naponom. Sada je vrištala na nju. Vrijeme da nestanem, pomislila je Gloria Ray. Obuzela ju je studen. Prekasno. Predugo je odgađala odluku. To joj nije bilo slično. Do sada je već trebala biti daleko izvan grada a ne stajati ondje, sama, u izuzetno privatnom uredu dragog Huberta. Bila je ljubavnica Huberta O'Connera nekoliko mjeseci i bila se nadala da će to potrajati još neko vrijeme. Dragi je Hubert bio vrlo velikodušan s nakitom, krznom, automobilima i članarinama u ekskluzivnim welness-centrima. No kada je Komora svojom teškom čizmom stala na vrat lokalnog cehovskog vijeća i postavila Adama Wintersa za novog direktora organizacije u Frekvenciji, vidjela je da će to loše završiti. Postojao je samo jedan razlog zašto bi odluka Komore nadjačala Vijeće Frekvencije. Na kraju je odlučeno da organizaciju u Frekvenciji treba počistiti, a to bi bilo nemoguće obaviti bez novog šefa izvana. Znala je da to znači kako Hubert neće više dugo biti u Vijeću. Bio je vrlo moćan, ali i korumpiran do srži. Kada izabereš karijeru poput moje, pomislila je Gloria, naučiš se oslanjati na svoju intuiciju. Njezina je bila prilično snažna. Do sada ju je čuvala od nevolja, a sad je vikala na nju. Izlazi. No morala je učiniti još nešto prije no što napusti grad s torbom punom skupog nakita. Službeni ured Huberta O'Connera nalazio se u glavnom stožeru Ceha. No on i njegov stari prijatelj Douglas Drake uvijek su imali privatni ured duboko u srcu Četvrti u blizini Južnog zida. Odrasli su zajedno u toj Četvrti, zajedno se pridružili Cehu i počeli zajedno raditi u katakombama. S vremenom su se popeli gotovo do vrha korumpirane organizacije u Frekvenciji, čuvajući jedan drugomu leđa na svakom koraku. No ni jedan od njih nikada nije izgubio kontakt sa starim susjedstvom. To je značilo da su im ulice u blizini Južnog zida predstavljale moćno uporište. U ovom okrutnom dijelu Četvrti O'Conner i Drake bili su ljudi kojima su se obraćali svi koji su željeli poslovati u blizini, uključujući dilere droge, svodnike i poduzetnike koji su se bavili trgovinom ilegalnim starinama. Oni koji se nisu pobrinuli da O'Conner i Drake dobiju svoj dio nisu dugo trajali. Nije trebala upaliti svjetlo. Već je bila ondje i znala se snaći. Dovoljno se zelene svjetlosti probijalo kroz prljave prozore da može vidjeti što radi. Za razliku od ureda cehovskog stožera, ovo je bio oskudno namješten prostor sa samo jednim izlizanim stolom i nekoliko stolaca. Znala je da je, što se O'Connera i Drakea ticalo, najvažniji bio ormar koji je skrivao stubište koje je vodilo u podzemni svijet. O'Conner se često služio njime kako bi ulazio i izlazio iz svog tajnog ureda u prigodama kad nije želio da ga itko vidi. Mnogo ju je puta poveo sa sobom. Volio je voditi ljubav u katakombama. Mnogi lovci su to voljeli. Nešto u vezi s tuđinskom energijom. Potajno je zabilježila koordinate. Potresla ju je iscrpljujuća napetost. Trebala bi otići. Odmah. Ranije je spakirala torbu stavivši u nju samo najnužnije stvari; zbirku skupog jantar-nog i zlatnog nakita koji joj je darovao Hubert, nove isprave koje je potajno kupila na internetu, smeđu periku koju će upotrijebiti da pokrije svoju plavu kosu i jantarne kontaktne leće kojima će zatamniti svoje plave oči. Nije joj se sviđalo što će za sobom ostaviti divnu odjeću i novu grimiznu Sirenu, no nije bilo druge mogućnosti. Ne možeš pošteno nestati s pet-šest pretrpanih kovčega i šminkerskim sportskim automobilom. Požuri, pomislila je. Učini ono što moraš i nestani odavde. Prišla je zidu i opipala ga tražeći skriveni šav u lamperiji. Brzo ga je pronašla. Mali odjeljak je kliznuo u stranu, otkrivajući sef. Ukucala je šifru za koju O'Conner nije znao da je pronašla, zahvaljujući svom intuitivnom daru. Prsti su joj lagano drhtali. To nije bio prvi put da je morala prekinuti vezu s potencijalno opasnim ljubavnikom. Bila je 86
GIGA
profesionalka. Pripremala se za ovaj dan od trenutka kada je prije godinu dana uspjela privući pozornost Huberta O'Conera. Muškarci poput O'Connera - cehovski vijećnici na visokim položajima - bili su odlične financijske investicije. Obasipali su svoje ljubavnice najboljim stvarima. No tako moćni muškarci bili su i vrlo riskantni. U najboljem bi slučaju jednostavno izgubili zanimanje kad bi se pojavila mlađa i ljepša žena. Govorila si je da takvu mogućnost uvijek može prihvatiti s dostojanstvom. Gubitak od konkurencije bio je sastavni dio tog posla, a sad kad je postajala starija, to se moralo događati češće. No postojao je i najgori mogući scenarij za prekidanje takvih veza, a njezin joj je dar govorio da se s time sada suočava. Saznala je previše O'Connerovih tajni, a nedavno je otkrila najopasniju od svih. Moćni bi muškarci postajali nervozni kad bi shvatili da ljubavnica zna previše. Cehovski ljudi poput Huberta bili su pomalo staromodni kad je trebalo zaštititi sebe. O'Conner se lako mogao pobrinuti za to da ona zaista nestane - ravno u tunele ili prašumu. Napuštanje grada i mijenjanje svog identiteta neće joj dati dovoljnu zaštitu. Trebalo joj je i dodatno osiguranje. Dnevnik pohranjen u tamnom sefu dat će joj barem realnu šansu ako O'Conner odluči za njom poslati svoje grubijane. Otključala je bravu, otvorila sef i izvukla dnevnik. Odnijela ga je do radnog stola i otvorila ga. Posegnuvši u svoju dekoltiranu bluzu, izvadila je sićušnu kameru iz džepića grudnjaka. Džepić je bio namijenjen umetanju malenih jastučića za povećanje dekoltea. Nisu joj trebala takva pomagala. Njezine lijepe grudi stručno je izradio jedan od najboljih kirurga u gradu. No džepići u grudnjaku bili su korisni za skrivanje drugih predmeta poput kamere i malenog rezervnog jantara za hitne slučajeve. Kad se družiš s cehovskim ljudima, naučiš sa sobom nositi ugođeni jantar. Fotografirala je nekoliko najnovijih stranica u dnevniku, vratila kameru u grudnjak i smjestila dnevnik u sef. Kada je povukla ruku, prsti su joj okrznuli tvrd, okrugao predmet dvostruko manji od njezine šake. Nekakav kristal ili kamen, pomislila je. Površina mu je bila izbrušena, no predmet je bio prevelik za komad nakita. Opipala je unutrašnjost sefa i pronašla još dva kristala. Nije joj trebao intuitivni dar kako bi znala da su kristali, ako ih O'Conner drži u sefu, ne samo izuzetno vrijedni nego i vrlo vjerojatno opasni. Znala je da bi trebala otići, no nije se mogla oduprijeti tomu da malo bolje promotri kristale. Uzela je jedan kamen i iznijela ga na svjetlo. Na zelenom svjetlu-canju koje se probijalo kroz prozor nije mogla odrediti boju kristala, no u njemu je osjećala nekakvu energiju. Nakratko je razmišljala o tome da jedan od kristala ponese sa sobom. No ponovno se javio njezin dar, oštro se suprotstavljajući toj zamisli. O'Conner će sigurno primijetiti da nedostaje. Tu će činjenicu staviti uz činjenicu da je i ona također nestala i doći do najgoreg mogućeg zaključka. Donijevši odluku, stavila je kristal natrag u sef, zaključala ga i na mjesto vratila lamperiju koja ga je skrivala. Prišla je ormaru namjeravajući otići na isti način na koji je stigla. No kad je stavila ruku na kvaku vrata ormara, njezina intuicija je podivljala. Ne otvaraj vrata. Pustila je kvaku kao da joj je opržila dlan, brzo zakoračila unatrag, okrenula se i krenula prema jedinom drugom izlazu iz sobe, glavnim vratima. Otvorila su se prije no što je stigla na pola puta. Jedan od Hubertovih ljudi, grubijan po imenu Kirby, ušetao je u prostoriju. U ruci je držao pištolj. »Izgleda da je gospodin O'Conner bio u pravu što se vas tiče, gospođice Ray«, rekao je. »Kazao mi je da pripazim na vas. Rekao je da se u posljednje vrijeme ponašate malo drugačije.« »O čemu govoriš, Kirby?« obrecnula se. »Gospodin O'Conner je smatrao da planirate nešto, ali ja osobno nikad nisam pretpostavljao 87
GIGA
da biste mogli biti dovoljno glupi da pretražite njegov privatni ured. Uvijek sam mislio da samo glumite glupu plavušu.« »Ti budalo«, rekla je, trudeći se da joj se u glasu čuje što više prezira. »Ovdje sam zato što me je Hubert zamolio da se večeras ovdje susretnem s njim. Ako sazna da si izvukao pištolj na mene, bit će bijesan.« »Ne mislim tako«, rekao je Kirby Zvučao je pomalo sjetno. »Šteta što su stvari ovako ispale. Pomalo ste mi se sviđali. Od svih žena koje je gospodin O'Conner imao, vi ste bili najbolji prema meni i drugim dečkima. Imali ste stila, znate?« »Slušaj, Kirby To je sve nesporazum. Daj mi minutu i sve ću ti objasniti.« Vrata ormara otvorila su se iza nje. Hubert O'Conner izašao je iz ulaza u tunel. »Kirby je u pravu, Gloria«, rekao je. »Imala si stila. Nedostajat ćeš mi.« »Huberte, ovo je smiješno. Što se događa? Dobila sam tvoju poruku da se nađemo ovdje.« »Oboje znamo da ti nikada nisam poslao poruku«, rekao je. Potrudila se da zvuči bijesno. »Dovraga, netko sigurno je. Tko god me je nazvao prije sat vremena, sigurno se je trudio smjestiti mi.« »Zašto bi se itko trudio?« upitao je O'Conner. »Ti si samo kurva.« »Trebalo je skrenuti tvoju pažnju, naravno. Natjerati te da pogledaš u drugom smjeru. Huberte, slušaj me. Oboje znamo da imaš neprijatelje. Netko radi protiv tebe. Tko god to bio, on želi da misliš kako mi ne možeš vjerovati.« O'Conner ju je ignorirao. Prišao je zidu, maknuo lamperiju i otključao sef. Izvukao je malenu svjetiljku i pregledao unutrašnjost. »Ništa ne nedostaje«, rekao je Kirbyju. »Uzmi njezin jantar. Ne mislim da je ugođen, no nema smisla riskirati.« »Da, gospodine.« Kirby je spremio pištolj i krenuo naprijed. »Oprostite zbog ovoga, gospođice Ray. Hoćete li mi predati svoj jantar ili želite da ga uzmem na teži način?« »Griješiš«, tiho je rekla Gloria. Skinula je svoj jantarni prsten i naušnice. »Činiš vrlo veliku pogrešku. Onaj tko mi je smjestio smijat će se kad sazna kako je lako napravio budalu od tebe.« »Zaveži«, zarežao je O'Conner. »Jesi li gotov, Kirby?« »Da, gospodine O'Conner. Imam njezin jantar.« »Odvedi je dolje u tunele.« Glorijino srce je divlje udaralo. Jedva je mogla disati. Kirby nije pronašao maleni komadić ugođe-nog jantara koji je držala u džepiću grudnjaka. Čim je Kirby pusti dolje u katakombama, upotrijebit će ugođeni kamen da pronađe izlaz. No, u međuvremenu se morala potruditi da sve izgleda uvjerljivo. »Molim te, Huberte«, šapnula je. »Nakon svega što smo značili jedno drugom, sigurno me nećeš poslati u podzemlje da umrem.« Palcem je pokazao prema ormaru. »Riješi je se.« »Da, gospodine O'Conner.« Kirby je omotao debele prste oko Glorijine ruke. »Čekaj«, naredio je Hubert. »U pravu si, Kirby. Gloria nije tako glupa kao što izgleda. Trebao bih se dodatno osigurati.« Posegnuo je pod kaput i skinuo malenu kutiju s pojasa. Gloria je gledala dok su joj osjetila urlala. Uzeo je komad nečega što je izgledalo poput blijedoru-žičastog kvarca iz džepa kaputa. »Huberte?« rekla je. »Sto se ovdje događa?« »Samo mala mjera sigurnosti u slučaju da imaš nešto jantara skrivenog ispod te plave kose. Odmakni se, Kirby.« Kirby se brzo maknuo u stranu. O'Conner je držao kvare na dlanu i koncentrirao se. Kvare je zasjao. Gloria je osjetila jačanje energije u atmosferi, no koliko je mogla vidjeti, ništa se nije događalo. Nekoliko sekundi kasnije kvare je izgubio svoj blijedi sjaj. 88
GIGA
»To će srediti tvoj rezervni jantar«, rekao je Hubert. »Kako to misliš?« upitala je. »Kirby je upravo uzeo moj jantar.« »Možda je uzeo sve, možda nije. Više nije važno.« O'Conner je podigao ružičasti kvare. »Ova stvar uništava ugođeni jantar. Ako ti ga je još ostalo, upravo je postao neaktivan.« Usta su joj se osušila. »To nije moguće.« Sada se iskreno zabavljao. »Vidjet ćeš kada počneš trčati. Tako je to u katakombama, znaš. Spusti ljude dolje bez dobrog jantara i prije ili kasnije uvijek počinju trčati. Kažu da izluđuju ljude. Riješi je se, Kirby.«
89
GIGA
28 Srce podzemlja bilo je golemo smrznuto jezero paranormalne energije. »Nevjerojatno je«, šapnula je Marlowe. Stajala je s Adamom na rubu kanjona i gledala u ravnu plohu blještećeg, svjetlucavog zrcalnog kvarca koji je ispunjavao dolinu pod njima, bilo je teško izravno gledati u nemoguće sjajnu energiju više od nekoliko sekundi odjednom. Izvadila je sunčane naočale i stavila ih. Tamna su stakla smanjivala, ali ne i poništavala sav odbljesak, što se ticalo njezina normalnog vida. Naočale nisu činile ništa da ublaže omamljujući učinak na njezina ostala osjetila. »To je samo površina labirinta«, rekao je Adam. »Prava akcija je unutra.« Smješten na Marloweinu ramenu, Gibson je mrzovoljno režao. Postajao je sve uznemireniji tijekom posljednja dva sata dok su hodali kroz džunglu prema labirintu. Dodirnula ga je. Sklupčao se još bliže kao da ga je trebalo umiriti. Njih troje nisu bili sami. Među grmljem i u lisnatim krošnjama čulo se trčkaranje i skakutanje. Mucani. Gotovo odmah nakon ulaska u džunglu Marlowe i Adam postali su svjesni malih stvorenja koja su ih slijedila kroz podzemlje. U početku ih je bila samo šačica, no njihov se broj uporno povećavao tijekom sati koji su im trebali da stignu do kanjona. Marlowe je pretpostavljala da se u grmlju kriju desetci mucana, možda i stotine. Povremeno ih je čula kako dozivaju jedni druge. Ponekad bi Gibson čavrljao s njihovim neviđenim pratiteljima. No većinu vremena mucani su bili jezivo tihi, kao da su osjećali da se događa nešto od velike važnosti, nešto što će utjecati na njih. Zvukovi drugih stanovnika kišne šume postali su rjeđi kad su se približili svomu odredištu. Marlowe u proteklih sat vremena nije čula pjev ptice ni vidjela jednog od sveprisutnih svjetlucavih guštera. Trebalo im je dulje nego što su očekivali da stignu na svoje odredište jer su bili prisiljeni zaobići dvije presušene duhovne rijeke i jednu paranor-malnu oluju. »Nisu bile ovdje kad sam prošli puta išao ovuda«, rekao je Adam. »Imam osjećaj da kvarenje rezonantnog uzorka u labirintu stvara mnogo nestabilne energije u cijeloj džungli. Situacija postaje gora.« Marlowe je spustila pogled na svjetlucavu površinu labirinta. Pripremivši se, oprezno je otvorila svoja osjetila. Sok je bio uzbudljiv i energizirajući. Golema količina moći dolazila joj je u nevidljivim, pulsirajucim strujanjima. Bilo je to kao da je uzela dozu nevjerojatno snažne droge. Sve u njoj se divlje komešalo. Morala se boriti da zadrži kontrolu. Osjetila je kako Adamov dar oživljava i znala da i on reagira na energiju koja se kotrljala s jezera kao uporna plima. »To je zasigurno neka vrsta energije snosvjetla«, rekla je. »I sigurno dolazi s ultratamnog kraja spektra. No nije slična ičemu s čime sam se ikada susrela. Nema nikakvih emocija ni slika snova. Samo sirova moć.« »Vjerojatno zato što tu energiju stvara stroj a ne živo biće. Labirint je generator.« »Teoretski, trebalo bi biti nemoguće generirati umjetno snosvjetlo«, podsjetila ga je. Spustio je pogled na kožnatu torbu u kojoj se nalazila Plamteća svjetiljka. »Što je s ovom stvari?« upitao je. »To je uređaj sposoban za proizvodnju velikih količina snosvjetla.« »Da, ali samo ako je upališ i ako imaš nekoga tko će ti pomoći kontrolirati unutarnje sile. A ti si jedini koji može usmjeriti energiju u njoj. U biti, moć svjetiljke jedino je moguće aktivirati ljudskom energijom, preciznije onom koja je karakteristična za tvoju genetiku.« Proučavao je jezero. »Tuđinci su davno nestali. Nema više nikoga tko bi fokusirao bioparanor-malnu energiju kroz taj kvare, no generator još uvijek odašilje goleme količine 90
GIGA
energije.« »Sve ukazuje na to da radi i obavlja svoj posao, koji god on bio, već stoljećima«, tiho je rekla. Pogledao ju je. »Možeš osjetiti starost tog zrcalnog kvarca?« »Samo na vrlo grub način. Uvijek je teško odrediti točan datum u slučaju tako drevnih antikviteta, osobito tuđinskih. Ali da, govorimo o stoljećima, možda i tisućljećima.« »Sto je, prema paraarheolozima, približna starost ruševina, katakombi i džungle.« »Da«, rekla je. Gibson joj je mrmljao na uho. Čula je kako mu iz grma odgovara neki drugi mučan. »Pitam se što se zbiva s mucanima«, rekao je Adam. »Izgleda da znaju da se događa nešto ozbiljno.« »Životinje su osjetljive na svoj način. Možda hvataju blage distorzije pod dominantnim strujama koje pulsiraju iz tog kvarca. Ostale životinje pobje-gle su iz ovog područja.« »Pa zašto su onda mucani ovdje?« »Pretpostavljam da je to zbog Gibsona«, rekla je. »Osjećaju da je on s nama i da smo ovdje kako bismo popravili ono što je pošlo naopako.« »Naši maleni navijači.« Adam ju je pogledao, dok su mu oči bile nečitljive iza tamnih leća sunčanih naočala. »Osjećaš to, zar ne?« Znala je na što misli. »Da«, rekla je. »U pravu si. Nešto je pomalo pogrešno u rezonirajućim uzorcima.« »Postaje gore kad si unutra. Vidjet ćeš što želim uri.« Proučavala je površinu labirinta. »Zaista misliš da taj čudni generator održava cijelo podzemlje?« »Da, a mislim da održava i svjetla na površini. Zrcalni labirint tuđincima je bio umjetno sunce, izvor energije koja je pogonila biodizajnirani svijet koji su morali stvoriti kako bi preživjeli ovdje na Harmoniji. Barem mi to govori intuicija.« Jeza je prostrujala njezinom kralježnicom. »Mislim da si u pravu. Ali golemo je. Kako se možemo i nadati da ćemo utjecati na strujanja tako velikog stroja nečim toliko malenim poput Plamteće svjetiljke?« »Kad sam prije dva tjedna preuzeo vodstvo nad timom, uspio sam odrediti da destabilizirajuća energija zrači iz samo jednog malog odjeljka labirinta. Distorzija počinje utjecati i na drugi kvare, no ako uspijemo podesiti struje u jednoj komori, mislim da će se sve vratiti u normalu.« Zastao je. »Sto god bilo normalno za taj generator.« Namjestila je ruksak. »Drugim riječima, samo ćemo promijeniti nekoliko žarulja?« »To bi moglo biti malo složenije.« »Znaš, ovo je dobar povod za vic. Da malo razvedri atmosferu.« »Koliko agenata J&J-a i cehovskih šefova treba da promijene žarulju?« »Nešto slično.« Promatrala je blistavo jezero kvarcne vatre. »Problem je u tome što ne znam kako završava.« »Sto kažeš na to da pođemo potražiti odgovor?* * * Zaobišli su rub kanjona i stigli do istraživačkog logora koji je podigao Ured. Gibson je sjedio na Marloweinu ramenu dok su ona i Adam izlazili iz džungle na čistinu, no ostali mucani koji su ih slijedili kroz kišnu šumu ostali su skriveni. »Ovo je impresivno«, rekla je Marlowe. Promotrila je red šatora i prašumske opreme koju su ondje postavili. »No trebali ste ranije pozvati Ezoterično.« Adam ju je pogledao. »Možda si u pravu.« Marlowe je izbrojila barem dvanaest muškaraca i žena koji su se kretali logorom. Većina je bila odjevena u standardnu cehovsku prašumsku opremu, što je značilo mnogo kaki i kožne 91
GIGA
odjeće. No tada je vidjela dvojicu muškaraca i dvije žene u laboratorijskim uniformama s amblemom Ezoteričnog društva. Jedan od njih primijetio je Marlowe. »Hej, Marlowe«, pozvao je. »Lijepo te je vidjeti. Dobro ćeš nam doći ovdje dolje. Nedostaje nam talenata za snosvjetlo.« »Bok, Ralphe«, rekla je. »Kako ide?« »Nije dobro.« Ralph Tripp joj je prišao. Bio je to korpulentan, sredovječan muškarac koji je uživao u svom poslu. No danas je izgledao nekarakteristi-čno ozbiljno. »Ovo nije samo problem sa snosvjet-lom, to je problem s tuđinskom tehnologijom. Da budem iskren, nitko od nas ne zna kojeg vraga radimo.« Pogledao je Adama. »Vi ste Winters, zar ne? Novi šef Ceha?« Marlowe se brzo umiješala. »Adame, ovo je dr. Tripp. On je nadaren za kristale.« Adam je pristojno kimnuo glavom. »Doktore Tripp, koliko sam shvatio, situacija se nije poboljšala.« »Bojim se da su očitavanja sve gora. Sve što mogu učiniti je gledati i promatrati. Ipak, slažem se s dr. Nvlandom da ćemo znati kada stvari postanu kritične. U tom trenutku bit će mudro narediti evakuaciju.« Atmosfera u kampu podsjećala je na onu kirurškog odjela, bez krvi. Ljudi su se doimali mirnima, hladnokrvnima i sposobnima, ali vrlo, vrlo usredotočenima. Marlowe nije trebala svoj dar da osjeti napetost i adrenalin. Adam je pogledao jednu od tehničarki Ureda. »Gdje je dr. Nyland, Liz?« »U laboratoriju.« Liz je pokazala dva najbliža velika šatora. »Bilježi najnovija očitavanja do kojih su došli spektralni talenti.« »Hvala.« Adam je pokazao Marlowe. »Ovo je Marlowe Jones, Liz. Ona je vrlo moćan talent za snosvjetlo.« Liz je izgledala kao da joj je laknulo. Nasmiješila se Marlowe. »To su jako dobre vijesti. Kao što vam je dr. Tripp upravo rekao, svi su uvjereni da je ovo problem sa snosvjetlom, no vaš tip dara vrlo je teško pronaći, osobito na visokim razinama.« »Kao što neprestano govorim, Adam se trebao još u početku obratiti Ezoteričnom«, rekla je Marlowe. Liz je s nelagodom pogledala Adama, a zatim se ponovno okrenula k Marlowe. »Ovo je bio strogo povjerljivi projekt Ureda.« Marlowe se nasmiješila. »Pa, sada je i strogo tajni projekt Ezoteričnog.« Ralph Tripp je izgledao izmučeno. »Da budemo precizni, to je parafizikalni problem.« »U pravu ste, dr. Tripp«, rekao je Adam. Okrenuo se k Marlowe. »Porazgovarajmo s Nylandom. On ima najnovije izvještaje. Zatim trebamo poći u labirint.« »U redu«, rekla je Marlowe. Krenula je za njim. »Slatki mučan«, doviknula je Liz za njom. »Nisam znala da su dobri kućni ljubimci.« »Zove se Gibson«, rekla je Marlowe preko ramena. »Nije ljubimac nego prijatelj. Povremeno radi kao terapeutski mučan.« »Primijetili smo nekoliko tih malih stvorova u blizini«, rekla je Liz. »Ponekad ih hranimo. Čini se da vole energetske pločice. No ne prilaze preblizu.« Marlowe se nasmiješila. »Obožavaju energetske pločice High-Rez.« Liz se nasmijala. »To i držimo u šatoru s hranom. Standardna oprema cehovskih timova.« Marlowe se okrenula i vidjela da je Adam već nestao u šatoru. Požurila je za njim. U laboratorijskom šatoru zagledala se u niz instrumenata. Sva oprema bila je niskotehnološka, a najjednostavnije moguće oblikovana od jantara. Prosječni učenik trećeg razreda služio se profinjenijom tehnologijom za obavljanje školskih zadataka. Nije bilo smisla dovlačiti vrhunska računala u podzemlje jer ne bi radili u tom okolišu. Bavljenje znanošću u podzemnom svijetu bio je naporan proces koji se sastojao od promatranja i prikupljanja podataka osnovnom opremom i odnošenja podataka natrag na 92
GIGA
površinu kako bi ih se moglo obraditi na računalima. Adam je bio na dalekom kraju dugačke radne klupe. Stajao je s još jednim, starijim čovjekom. Proučavali su široku traku graf-papira raširenu na vrhu klupe. Kada se Marlowe približila, vidjela je da su sve oznake na grafu unesene ručno. Adam je kratko podigao pogled kada je prišla. »Marlowe, ovo je Fred Nyland. Frede, Marlowe Jones. Ona je s timom Ezoteričnog.« »Drago mi je, gospođice Jones.« Fred joj je kim-nuo. »Adam mi kaže da ćete ići u labirint s njim. Vi ste nadareni za snosvjetlo.« »Doktore.« Kimnula mu je zauzvrat. »Odgovor na vaše pitanje je da. Iako, kao što sam upozorila Adama, nikada se nisam susrela sa snosvjetlom te vrste koje dolazi iz labirinta.« »Prvih nekoliko tjedana nismo uopće bili sigurni da je to snosvjetlo, iako je Adam insistirao na tome da jest«, rekao je Fred. »Izgleda da je bio u pravu. Misliš li da možeš njime upravljati?« Bacila je pogled na torbu u Adamovoj ruci. »Možda.« Adam je kucnuo prstom po posljednjoj stavci na grafikonu. »Distorzija postaje jača.« »Znaš kako je to kad paranormalna energija počne oscilirati izvan ritma«, rekao je Fred. »Poremećaj se pogoršava mnogo brže dok iskrivljene valne duljine stvaraju svoje vlastite nove uzorke. Moram vam reći, ne mislim da više imamo mnogo vremena. Nastave li se stvari odvijati ovom brzinom, Ured će do kraja tjedna morati dati naredbu za evakuacijom velikih gradova u blizini katakombi.« Pogledao je Marlowe. »Vaši ljudi iz Ezoteričnog se slažu.« Adam je pogledao Marlowe. »Idemo promijeniti žarulje.«
93
GIGA
29 Marlowe je promatrala ulaz u zrcalni labirint. Bio je širok oko pet metara i visok možda šest, malo uži na vrhu nego na dnu. Kao što je to bio slučaj sa svime što su tuđinci sagradili, njegove su se proporcije činile pomalo neskladnima ljudskom oku, no arhitektonske linije imale su čudnu, eteričnu eleganciju, a rune urezane oko rubova ulaza odisale su neobičnom ljepotom. »Je li ovo jedini ulaz?« upitala je. »Tko zna?« rekao je Adam. »Jedini je koji sam do sada pronašao. Nisam imao vremena potražiti još, no ovo mjesto je golemo pa bih bio iznenađen da ne postoje neki drugi ulazi i izlazi.« Gibson je promrmljao i malo se promeškoljio na Marloweinu ramenu. Nije reagirao na obećanje uzbudljive pustolovine sa sebi svojstvenim entuzijazmom, primijetila je. Umjesto toga se činilo da sve shvaća vrlo ozbiljno, baš kao što bi činio s tera-peutskim seansama. Zabrinuta da se neće moći nositi s teškom izvanzemaljskom energijom, pokušala ga je ostaviti s Liz. Gibson je odlučno protestirao, iskočio iz Lizina naručja i pojurio za Marlowe. Bilo je jasno da je donio odluku. Prihvatila ju je jer nije bilo druge mogućnosti. Znala je da će je slijediti u labirint. Proučavala je čudne natpise koji su označavali ulaz. »Pitam se što piše«, mozgala je. Adam je kratko pogledao elegantne tuđinske znakove. »Vjerojatno: "Opasnost, ne ulazi. Prijestupnicima će biti jako, jako žao."« »Vjerojatno nešto tako«, složila se. Za razliku od blještave površine goleme konstrukcije, unutrašnjost labirinta nije bila obasjana zasljepljućom svjetlošću. Umjesto toga njezinim je širom otvorenim osjetilima svijetlila sablasnim nijansama s ultratamnog kraja spektra, bojama snova i ponoći. Snosvjetlo. Bila je svjesna omanje gomile tehničara, istraživača i čuvara koji su ih promatrali s ruba kanjona, no nije mogla skrenuti pozornost s fantastične duge noćne svjetlosti koja je obasjavala ulaz u labirint. Moć koja je zračila iz otvora prikovala joj je sva čula. Adrenalin joj je kolao žilama. Energija koja je isijavala iz carstva svjetlucave ponoći bila je opojna, energizirajuca i euforicna. Pramenovi njezine kose oslobodili su se iz kopče kojom ih je povezala i sada su plesali oko njezine glave. Još malo ove bijelo usijane energije i doista će moći poletjeti, pomislila je. Gibson je frknuo, hvatajući val uzbuđenja. »Ovo je«, objavila je, »nešto zaista drugačije, Adame. Kakvo uzbuđenje. Baš kao vožnja motorom po Staroj riječnoj cesti u noći punog mjeseca. Samo još intenzivnije.« »Znaš, pomisao na tebe kako se sama voziš motorom u ponoć nasmrt me plaši«, rekao je. »Plaši li te više od ovog labirinta?« upitala je. Razmislio je o tome. »Možda podjednako.« Znala je da on osjeća isto uzbuđenje koje je grijalo njezinu krv. Nasmiješila mu se. Lagano se nagnuo naprijed i usnama dodirnuo njezine. Kada se povukao natrag, vidjela je da su mu oči zelene; paranormalno zelene. A tada, u tren oka, postao je strogo poslovan, pravi šef Ceha. Omotao je dugačku kožnatu traku oko njezina struka. »Slušaj, Jones«, rekao je ravnim i grubim glasom, glasom čovjeka koji izdaje naredbe. »Ulazak u labirint je poput ulaska u tuđinsku kuću zrcala. Čim napraviš dva koraka, počet ćeš se osjećati dezorijentirano. Par metara dalje, nećeš moći pronaći ulaz.« »Baš kao katakombe i džungla.« »Ne. Većina ljudi može se snaći u tunelima i kišnoj šumi ako imaju dobar jantar i ako su prošli trening. Ovo mjesto je drugačije. Standardni jantar nije dovoljan. Jedina stvar za koju sa sigurnošću znamo da radi je ugođeni zrcalni kvare punog spektra. Što god činila, ne ispuštaj 94
GIGA
onaj koji ti je Nyland dao.« Dodirnula je kvarcni privjesak koji je nosila n.i lančiću oko vrata. »Ne brini, neću.« »Čak i s ugođenim kvarcom, većina ljudi ne može se snaći u unutrašnjosti ovog labirinta.« »Shvaćam što misliš.« Proučavala je beskrajne valove ključajuće energije koji su zapljuskivali njezina osjetila. »Mislim da se samo netko čiji dar potječe s tamnog kraja spektra može snaći u ovome.« Završio je s vezanjem trake oko nje, a zatim omotao drugi kraj oko svog struka i zavezao komplicirani čvor. Zbog kožnate trake koja ih je spajala nisu se mogli udaljiti više od dva metra. »Osjećam se kao da sam na uzici«, rekla je. »Dobro.« Podigao je torbu i krenuo prema ulazu. »Želim biti siguran da te ne izgubim iz vida.« Pomislila je na ono što se dogodilo njegovoj sestri. »Shvaćam.« Nisu se okrenuli kako bi mahnuli publici na pozdrav. Jedno do drugoga ušli su kroz svjetlucavi ulaz u svijet ponoćnih zrcala. Marlowe je osjetila ubrzano jačanje intenziteta snosvjetla dok su ulazili u labirint, no tamna beskonačnost odraza uznemirivala je njezina osjetila. Kamo god bi pogledala, sa svake strane, bila je suočena s beskrajem ponavljajućih odraza Adama Gibsona i sebe. Neskladne proporcije arhitekture unutrašnjosti dodatno su dezorijentirale. Bilo je nevjerojatno teško samo odrediti različite zavijutke i uglove u labirintu. Nekoliko se puta zaletjela u zrcalnu površinu. Nakon prvog susreta s tvrdim kvarcom, hodala je s jednom rukom ispruženom ispred sebe. »Imao si pravo«, rekla je. »Ovo je jako čudno.« »Trik je u tome da ignoriraš ono što vidiš u zrcalima i koncentriraš se na temeljne energetske uzorke«, rekao je Adam. »Slijedimo struje koje su lagano izobličene.« »Shvaćam.« Stisnula je oči pokušavajući isključiti dio vizualnih specijalnih efekata i dodirnula Gibsona. Odgovorio je frktanjem i sklupčao joj se na ramenu. Pitala se je li i on bio zbunjen beskrajem slika koje su ih okruživale ili ih je mogao isključiti. Brzo je shvatila da je Adam bio u pravu. Lagani poremećaj u strujanjima djelovao je poput suptilnog putokaza. Kada se počela koncentrirati na nestabilne oscilacije i ignorirati druge signale koje su primala njezina normalna osjetila, želudac joj se smirio, a u glavi joj se prestalo vrtjeti. Krenuli su još dublje u vijugavi labirint. Marlowe je zaključila da je ta struktura slična katakombama po svojim naizgled beskrajnim hodnicima, komorama i sobama. Ali je, kao što ju je Adam upozorio, mnogo snažnije zbunjivala osjetila. »Neskladna strujanja postaju sve jača«, rekla je. Sto tisuća Adama okrenulo je glave kako bi je pogledalo. »Poremećaj u uzorcima značajno se pojačao otkad sam prošli put bio ovdje.« »Imaš li kakvu ideju koliko daleko još moramo ići?« »Ovdje je teško mjeriti udaljenosti, no vremenski, trebali bismo stići u komoru za dvadeset minuta ako nastavimo ovim tempom i nigdje pogrešno ne skrenemo«, rekao je. Nastavili su hodati. Tanane struje izobličene energije postajale su snažnije i jasnije sa svakim korakom. Adam je skrenuo iza posljednjeg ugla i stao. »To je to«, rekao je. »Ako sam u pravu, poremećaj isijava iz ove komore.« Hodali su prema visokom, uskom otvoru i stali usred prostorije. Marlowe se osvrnula. Zrcalna komora bila je identična mnogim drugima koje su prošli putem, no energija u njoj bila je snažno izobličena. Zatvorila je oči i usredotočila se samo na svoja paraosjetila. Izvor izobličene energije naglo je postao jasan. Otvorila je oči i pogledala poremećeno zrcalo. Beskrajni niz Marlowe i Gibsona 95
GIGA
koji joj je uzvraćao pogled bio je vizualno neskladan, baš poput strujanja. »Ovdje nešto definitivno nije u redu«, rekla je. »Mislim da si u pravu, problem je ograničen na taj komad zrcalnog kvarca. U Plamtecoj svjetiljci moglo bi biti dovoljno energije za jednu do dvije pregorenih žarulja.« »Dobro je to čuti«, rekao je Adam. Spustio je torbu, nagnuo se i počeo je otvarati. Stao je na pola puta, zureći u torbu. Marlowe je slijedila njegov pogled. »Zaboga«, šapnula je. Poznato blijedo svjetlo izlilo se iz torbe. »Čini se da je hodanje kroz svu tu energiju sno-svjetla sa širom otvorenim osjetilima bilo i više no dovoljno da zapali ovu prokletu stvar«, rekao je Adam. Otvorio je torbu do kraja i posegnuo unutra za svjetiljkom. Marlowe je vidjela kako se ukočio. Čeljust mu se stisnula. Znala je da ga je upravo pogodio nalet energije. Uspravio se i podigao svjetiljku. Umnožen tisućama puta, predmet se pojavljivao na svim zrcalnim površinama komore. U Adamovim rukama svjetiljka je postala sjajnija. Dok je Marlowe gledala, postala je providna. »To nije dobro«, rekla je. »Moramo preuzeti kontrolu nad tom stvari, i to brzo.« »Da«, rekao je Adam. U sablasnom zračenje koje je stvarala prostorija i svjetiljka, njegovo čvrsto lice bilo je ocrtano para-normalnom svjetlošću krajolika noćnih mora. Gibson je promrmljao, kao što bi to činio tijekom terapija. Marlowe se približila Adamu, duboko udahnula i položila vrhove prstiju na rub svjetiljke. Energija ju je zapljusnula, šokirajući joj osjetila. Uhvatila je dah boreći se da uspostavi kontrolu. Znala je da Adam vodi istu bitku. Gibson je zarežao i preuzeo svoj lovački oblik. Izdužio se i pokazao sva četiri oka. »Još je intenzivnije nego prvi put«, rekao je Adam. Zvučao je kao da govori kroz stisnute zube. »Mislim da je to zato što energija u ovoj prostoriji rezonira s njom«, uspjela je izgovoriti Marlowe. »Pojačava strujanja u svjetiljci. No to na neki način dokazuje tvoju teoriju. Moramo raditi brzo. Ako se energija u svjetiljci otme kontroli...« Nije završila rečenicu. Nije bilo potrebe. Adam je sigurno mogao osjetiti opasnost, baš poput nje. Gibson je tiho siknuo. Stražnje su mu se šape stegnule na Marloweinu ramenu. Svjetiljka je od mutne postala providna, pa posve prozirna. Marlowe je sada mogla osjetiti kako se u njoj komeša tamna oluja. Svi kristali s ruba, osim jednoga, počeli su se zagrijavati. Trenutak kasnije blještava paranormalna duga osvijetlila je komoru ogledala. Energija kamenja svjetlucala je i ljeskala se na sjajnim površinama. Stisnula je prste oko ruba svjetiljke. Ne smije izgubiti kontrolu. Kada je pogledala Adama, vidjela je kako se on jednako naporno trudi da bi ukrotio sile koje su oslobodili. Pronašla je osnovni uzorak strujanja svjetiljke i prepustila mu se. Nije se pokušavala boriti da ga kontrolira. To bi bilo nemoguće. Umjesto toga počela je uplitati pramenove svoje vlastite moći u nadolazeće valove. »To je kao da vozim San«, rekla je. Adam nije rekao ništa. Pomno ju je promatrao svojim divlje zelenim očima. »U redu, imam je«, rekla je nakon nekoliko sekundi koncentracije. »Ali ne znam koliko ću dugo moći izdržati. Učini ono što moraš, Adame.« Naglim naletom snage usredotočio se na energiju svjetiljke. Držala se što je čvršće mogla. Gibsonove stražnje šape čvršće su joj stiskale rame. Paranormalni vjetrovi udarali su ih sa svih strana. Duga energije postajala je vrelija. 96
GIGA
Ni jedno ljudsko biće ne bi trebalo usmjeravati toliko energije, pomislila je. Ali ona i Adam nisu imali izbora. Do kraja će jahati oluju ili umrijeti ovdje u komori. Znala je to izvan svake sumnje. Također je znala da joj je potrebno još snage da bi kontrolirala svjetiljku. Voljom ju je prizvala iz dubina svoga bića. Tada je, na način koji nikada neće moći objasniti, osjetila kako Gibson dodaje svoju energiju njezinoj. Bio je samo mali mučan, no sve žive stvari odaši-ljale su energiju diljem spektra. Ona i Gibson dijelili su posebnu ljudsko-životinjsku vezu koja je bila vrlo snažna. Zajedno su radili na parapsihijatrij-skom odjelu klinike Ezoteričnog, a i sada su radili zajedno. Točno je osjetila trenutak kada je Adam uhvatio goleme sile koje su se kotrljale u svjetiljci i poslao ih u neskladne struje komore. Ponovno i ponovno slao je snažne, stabilne valove u blistavi kvare. Shvatila je da se služi zrcalnim površinama prostorije kako bi pojačao moć svjetiljke. Za nekoliko sekundi tamna zrcala počela su odražavati stabilne struje snosvjetla, prisiljavajući nepravilne pulsove da se vrate u ravnomjeran ritam. Komora se polako počela smirivati. Nemoguće je bilo znati što je na ovakvom mjestu normalno, pomislila je Marlowe, no talent za sno-svjetlo poput nje znao je prepoznati stabilnu energiju kad je vidi. Pogledala je Adama, osjećajući se trijumfalno. »Uspjeli smo.« Na njezinu je ramenu Gibson ponovno postao čupav i umiljat i lagano poskočio frkćući. Adam nije govorio. Zurio je u svjetiljku. »Adame?« Shvatila je kako je predmet još uvijek potpuno osvijetljen, još uvijek aktivan. »Sada je moramo isključiti.« »Ponoćni kristal«, rekao je Adam. »Pogledaj ga. Prokleta stvar trebala bi biti neaktivna.« Gibson je nešto promrmljao, ponovno nemiran. Marlowe je spustila pogled na prsten kristala postavljen u obrubu svjetiljke. Kamen koji je bio ostao mračan prvi put kad su aktivirali svjetiljku sada je svijetlio svim bojama ponoći. »Ugasi ga«, šapnula je. »Ne mogu.« »Moramo to zaustaviti«, viknula je. Noćna mora zagrmjela je iz ogledala, sve ih preplavivši.
97
GIGA
30 Šok psihičkih slika koje su bile zaključane u Ponoćnom kristalu potresao je Adama. Tamni predio snova dobio je oblik i čvrstinu u zrcalnoj prostoriji. To je bilo poput bilo koje druge noćne more, pomislio je, donijete na valovima energije snosvjetla koja je došla iz najtamnijeg kraja spektra. No zadržao je dovoljno svjetlosti kako bi znao da to nije njegov san. A ni Marlowein. »Nicholas Winters«, rekla je Marlowe. Osvrnula se po brzo srastajućem predjelu snova. »Ovo je njegovo djelo. Nekako je uspio usaditi ove slike u Ponoćni kristal. Kad smo ga maloprije uključili, oslobodili smo san.« »A možda i hipnotičku sugestiju koju je ugradio u taj kamen.« »Prema spisima, to je samo mit.« »Poput svjetiljke i osnivačeve formule? Moramo otići odavde. Odmah.« »Zaboga, sigurno ne misliš da je Nicholas uspio u kamen usaditi hipnotičku naredbu? On je umro prije mnogo stoljeća.« Gibson je zarežao. Marlowe je zastala gledajući u lik koji se materijalizirao u zrcalima. Adam je gledao dok ih je i suviše poznato lice promatralo svojim demonskim sivim očima. To je bilo lice koje je svakog jutra vidio u zrcalu. Jedina razlika bila je ta da je čovjek u zrcalu bio odjeven po zastarjeloj modi karakterističnoj za kraj sedamnaestog stoljeća na Zemlji. »Hajdemo.« Adam je zgrabio Marloweinu nadlakticu, pokušavajući je gurnuti prema vratima komore. »Kreni.« Nije se prepirala. No čak ni uz pomoć svojih paraosjetila, nisu se usudili potrčati. Morali su se kretati oprezno ili riskirati da se zalete u jedan od zrcalnih zidova. Pola metra od vrata, navala bijesa, ludila i sirove moći pogodila je Adama poput šake. Ispustio je Marlowe i oteturao natrag u središte prostorije. »Počuj me sada, nasljednice moje krvi. Zavještam ti dar Plamteće svjetiljke. Dokazao si svoju vrijednost kontrolirajući tri moći i oslobađajući Ponoćni kristal. Sposoban si da budeš izvršitelj moje osvete.« Njegov govor bio je toliko arhaičan i imao toliko neobičan naglasak da je Adam sumnjao kako bi mogao razumjeti ijednu riječ da nije proučavao Nicholasov dnevnik. No unatoč tomu što je njegov predak govorio nekim drevnim, davno umrlim jezikom umjesto šest godina starom verzijom engleskog, svejedno bi uspio shvatiti značenje i namjeru onoga što je stari alkemičar govorio. Snovi nisu ovisili o jeziku. Prenosili su poruke, upozorenja i znanja na mnogo elementarniji način: psihičkom energijom snosvjetla. Marlowe ga je zgrabila za ruku. »Požuri«, rekla je, gurajući ga prema vratima. Adam je silovito posegnuo za svojim darom i uspio napraviti jedan korak naprijed. Još jedan nalet energije opržio mu je osjetila. U zrcalnom kvarcu alkemicareve su oči plamtjele snagom hipnoticke naredbe, no glas mu je bio leden. »Upotrijebit ćeš velike moći svjetiljke da uništiš sve koji nose krv mog neprijatelja, Sylvestera Jonesa...« Riječi su bile popraćene još jednim energetskim šokom. Adam je osjetio kako se u njemu nakuplja grozan bijes. Marlowe nosi krv Sylvestera Jonesa u svojim žilama. »Čuješ li ga?« upitao je. Čak i njegovim vlastitim ušima, glas mu je zvučao čudno, grubo i promuklo. Usredotočila se. »Da, barem moja intuicija može prevesti poruku sna. On te hipnotičkom energijom pokušava navesti da padneš u trans. Ipak, ne mogu osjetiti tu moć. Mislim da to može samo netko tvoje loze.« »Borim se protiv toga, no ne znam koliko ću još moći izdržati.« Ponovno je krenuo prema vratima, no ovog puta bilo je to kao da udara u zid. Znao je da 98
GIGA
nikada neće pobjeći iz komore. Vrijeme je da odredi prioritete. Marlowe. Ona je bila najvažnija stvar na svijetu. Nije ju mogao povrijediti. Umrijet će prije no što dopusti sebi da je na bilo koji način povrijedi. To je olakšalo stvari. Sada je imao plan. Da spasi Marlowe, morao je ovdje završiti stvari. Suspregnuo je bijes snagom volje. Bijes i svjetlucave krhotine ludila koje su pratile tu emociju pripadale su Nicholasu Wintersu, ne njemu. Osjećao je ono što je Nicholas iskusio prije brojnih generacija. Gade. To je tvoj san, ne moj. Ali to je brzo postajala njegova noćna mora. Snoviti predio oko njega činio se sve stvarnijim. Komora je bila ispunjena maglovitom, nedefiniranom atmosferom snova, paranormalno carstvo bez početka i kraja, vrha i dna. Uskoro više neće biti svjestan da sanja. Kad se to dogodi, neće moći kontrolirati svoje postupke. Parapsihološka naredba će ga nadjačati. Uništit će Marlowe. To se ne smije dogoditi. Beskrajni niz alkemičara ponovno je progovorio. »Parapsihičkoj zapovijedi koju sam zaključao u Ponoćni kristal može se pristupiti samo jednom. Vi, koji ste oslobodili sile kamena, zaduženi ste za izvršenje moje osvete. Ne smijete zakazati.« Adam se morao žestoko usredotočiti da odveže kožni vez koji ga je povezivao s Marlowe. Kada ju je oslobodio, metodično je počeo skidati sve komade ugođenog standardnog jantara i onog punog spektra koje je imao sa sobom: sat, prsten, kamen u kaubojskoj kravati, skriveni komadić u peti njegovih čizama, lokator i kopču remena. Ispustio je sav jantar i rezervni komad ugođe-nog zrcalnog kvarca koji je ponio sa sobom u srce Plamteće svjetiljke. »Adame«, Marlowe je zurila u kamenje. »Što si učinio? Sile u toj stvari vjerojatno će uništiti tvoj jantar.« »Uzmi Gibsona i svjetiljku i kreni«, rekao je kroz zube. »Jesi li lud? Nikada nećeš pronaći put odavde bez jantara i kvarca.« LI tome je stvar, pomislio je, no nije rekao naglas. »Pripazi da J&J ovoga puta dobro pričuva svjetiljku«, rekao je. »Možda će u budućnosti biti potrebna za izmjenu još jedne žarulje na ovome mjestu.« »Kada hipnotička naredba završi, otići ćeš u labirint, zar ne?« Marlowe se nije pomaknula da prihvati svjetiljku. »Zauvijek ćeš hodati. To će biti kao da si otišao u tunele bez dobrog jantara. Neću dopustiti da to učiniš. Zajedno smo u ovome, Adame Winters. Mi smo partneri, sjećaš se?« Energija transa odbijala se od zrcalnih zidova, postajući sve snažnija sa svakom oscilacijom. Bila je nekoliko puta snažnija no što je Nicholas Winters ikad mogao sanjati, zahvaljujući umnažajućem učinku zrcala. Adam je znao da će ga vrtlog psihičke energije uskoro preplaviti bijesom. »Ne mogu riskirati i dopustiti ti da ostaneš sa mnom«, rekao je Marlowe. »Mislim da će svjetiljka biti prilično bezopasna kada je upotrijebi netko drugi od moje loze, ako to ikada bude potrebno. Čula si što je Nicholas rekao: energiju Ponoćnog kristala može se osloboditi samo jednom. Sto je učinjeno, učinjeno je. Duha se ne može vratiti natrag u bocu.« »Prokletstvo, Adame...« Ispustio je svjetiljku, prisiljavajući je da je zgrabi. Učinila je to refleksno, uhvativši je za bazu. Kada je bila sigurna u njezinim rukama, primio ju je za ramena, povukao blizu i poljubio je. Uzvratila mu je poljubac s vrelom snagom. Osjetio je snažnu pozitivnu ljekovitu energiju koja ga je zapljusnula i privremeno odgurnula oluju zapovijedi. Za nekoliko će sekundi ponovno moći jasno razmišljati. Želio ju je zauvijek držati, no to bi bilo kao da joj potpisuje smrtnu presudu. Mogao si je dopustiti samo da je po posljednji put okusi. 99
GIGA
»Svi koji potječu od Sylvestera moraju umrijeti. Sve što je on stvorio mora nestati. To je jedina -pravedna kazna za zločin koji je počinio protiv mene. Jer sigurno me je uništio. Samo je pitanje vremena kada ću izgubiti sve moje velike moći. Osuđen sam na propast zbog izdaje čovjeka kojeg sam nekoć nazivao prijateljem i bijesa ljubomorne žene.« Adamu je trebao svaki djelić volje kako bi prekinuo poljubac. Ispustio je Marlowe i zakoračio unazad. »Kada ova noćna mora završi, bit ću pravi Kerber. Bit ću opasan za tebe i sve ostale u tvojoj obitelji.« »To je samo san, Adame.« »Sada to znam. No uskoro neću znati.« »Snažniji si nego što je Nicholas ikad bio«, rekla je»To nikako ne možeš pouzdano znati.« Položila je vrhove prstiju na rub svjetiljke. Vidio je kako je zadrhtala, no nije ispustila predmet. Umjesto toga, čvršće ga je prihvatila. »Nicholas Winters ostavio je svoje otiske posvuda po ovoj stvari.« Mahnula je jednom rukom kako bi pokazala gomilu slika koja ih je okruživala. »Štoviše, energija koja zrači iz Ponoćnog kristala i odbija se od ove komore je njegova. Mogu je čitati s jednakom sigurnošću kao i tvoju. Vjeruj mi, iako si potekao od njega, vas dvojica niste ista osoba. Ti si snažnije nadaren. To i ima smisla ako malo razmisliš.« »O čemu, dovraga, govoriš?« »Istina je da nosiš njegovu paragenetiku, ali i krv moćne čitačice snosvjetla koja je Nicholasu rodila sina također teče u tvojim venama zajedno s generacijama drugih snažnih talenata. Ti si direktni Nicholasov potomak, no također si i potomak Griffina Wintersa, Jacka Wintersa, Adelaide Pyne i Chloe Harper. Ti nisi klon Nicholasa Wintersa.« Adam ju je pogledao, želeći vjerovati onomu što je govorila. No oluja oko njega je postajala vrelija. »Sylvester je znao da me ne može uništiti svojim vlastitim moćima. Bili smo podjednake snage. No skovao je plan prema kojemu će čitačica snosvjetla upotrijebiti svjetiljku da me liši mojih darova. Iskoristio je njezinu ljubomornu prirodu, obećao joj da će se brinuti za nju i dijete kad mene više ne bude. Istina je da ju je želio za sebe. Želio se pariti s njom, kao što je činio s drugim moćnim ženama, kako bi otkrio mogu li se njegovi vlastiti darovi kombinirati s njezinima i stvoriti potomka moćnih paranormalnih sposobnosti...« »Razgovorljiv je, zar ne?« upitala je Marlowe. »Pretpostavljam da se pokušava opravdati.« Adam ju je pogledao. »Marlowe, ako sam snažniji nego što je on bio, zašto ne mogu pobjeći iz ove prostorije?« »Možeš. Samo se najprije moraš osloboditi iz transa.« »Kako ću to učiniti?« »I sam si to rekao; zarobljen si u snu. No to je još uvijek lucidni san. To znači da ga možeš kontrolirati. Možeš ga završiti tako da ugasiš svjetiljku i Ponoćni kristal.« »Pokušao sam to učiniti.« »Pokušao si sam. Energiju svjetiljke moguće je kontrolirati samo onda kad radimo zajedno, sjećaš se? Dodirni svjetiljku, Adame, i uzmi me za ruku.« Zurio je u svjetilku, pomalo uplašen da će je fizički dodir povući u san zajedno s njim. Tada je pogledao njezinu ispruženu ruku. Kada ju je pogledao u oči, vidio je apsolutnu sigurnost i moć. Nasmiješila se. »Ti si šef Ceha Frekvencije, a ja sam glavna u J&J-u«, rekla je. »Upravo smo spasili podzemni svijet. Možemo to.« I odjednom joj je povjerovao. Mogao je postići sve uz Marlowe kraj sebe. »Nije čudo što su te stavili na čelo agencije Jones & Jones«, rekao je. Zgrabio je rub svjetiljke i omotao drugu ruku oko njezine. 100
GIGA
Paranormalna vatra opržila je njegova osjetila. »Poslušaj me, ti koji nosiš moj dar u svojim žilama. Svi Sylvesterovi nasljednici moraju umrijeti. Moja loza mora trijumfirati.« »Ignoriraj ga«, rekla je Marlowe. »Mrtav je nekoliko stotina godina. U redu, ja držim središte. Zapamti, ova svjetiljka u osnovi služi umnažanju sile kako bi pojačala tvoj prirodni dar. Zrcalni kvare oko nas ima sličan učinak pojačanja. Sve što trebaš učiniti jest destabilizirati nekoliko struja transa. Kad taj proces započne, kladim se da će se energetski uzorak Ponoćnog kristala vrlo brzo raspasti.« »Kladiš se?« »Samo učini to, Winterse.« Nije pokušao ugušiti žestoku energiju koja ga je udarala kao maloprije kada je podesio nestabilnu energiju koja je zračila iz kvarca. Intuitivno, polako se približio, pronašao jednu oscilirajuću struju u uzorku transa i poslao suprotstavljeni val. Gotovo istog trena struje su se raspale, razlomile i oslabjele. Proces se činio neobično poznatim. »Kao u stara vremena u tunelima«, rekao je. Nije bilo lako izgovarati riječi jer mu je čeljust bila kruta od napora koji je uložio u fokusiranje tolike energije. »Poput uništavanja duhova.« »To ima smisla. Energetski duhovi su nestabilni u svojoj srži. Čula sam da je dovoljno poremetiti nekoliko struja koje ih drže zajedno.« »Kada to učiniš kako treba, cijela se stvar dezintegrira i nestane.« »Poput duha«, rekla je Marlowe. Bacio se na posao s još jednom strujom i postigao slični učinak. Proces se ubrzavao dok je metodički izolirao pojedinačne pulsove i prigušivao ih. Gibson je frknuo, sada uzbuđen. Nicholas Winters još uvijek je govorio, no energija koja je prožimala zapovijed brzo je slabjela. »Neću doživjeti da vidim svoju osvetu, ali znam da će se to dogoditi jer moje su moći nemjerljivo veće od Sylvesterovih, a zaključane su u mojoj krvi. Moj sin nosi sjeme mojih velikih darova. Ostavit će ga svojim sinovima i budućim generacijama...« Adam je ugasio još nekoliko struja. Zrcalni kvarc je sada radio za njega. Predio snova postao je mutan, rasplinjujući se poput jutarnje magle na suncu. Tisuće sablasnih Nicholasovih odraza postajale su bljeđe. S posljednjim pulsom energije Ponoćni kristal se ugasio, noseći sa sobom krhotine kosmarnog transa. Bio je slobodan. Isključio je Plamteću svjetiljku. Svi kristali su bili mračni. Prozirni predmet postao je poluproziran, pa neproziran, a zatim ponovno čvrst. Posegnuo je u svjetiljku i zgrabio svoj jantar. Još uvijek je držao Marlowe za ruku. Povukao ju je prema izlazu iz komore. »Sada odlazimo«, rekao je. »Dobra ideja.« Oprezno ali žurno krenuli su kroz prolaz. Adam je pogledao na sat. »Ne mogu vjerovati«, rekao je. »Još uvijek radi.« »Vjerojatno zato što je punog spektra. Standardni jantar nikada ne bi preživio sile u toj svjetiljci. Ipak, jednu stvar ne razumijem.« »Samo jednu stvar? Smatraj se sretnom.« »Shvaćam da je Nicholas nekako pronašao način da zarobi energiju hipnoticke zapovijedi u Ponoćni kristal, no kako je uspio uhvatiti svoju sliku?« »Zašto ti se to čini čudnim? Ti si nadarena za snosvjetlo. Rekla si mi da kada nekoga dodirneš, tvoja intuicija prevodi dio te energije u slike.« »Da, ali u tome je stvar. U komori smo vidjeli slike iz Nicholasovih snova koje je nekako 101
GIGA
uspio zarobiti u tom kristalu. Pa ipak smo u tom snu vidjeli i Nicholasa.« »Pa?« »Razmisli o tome. Nikad ne vidiš sebe u snu.« »Bacio se je u svojevrsni san, lucidni san, kako bi stvorio slike koje smo opazili, zar ne?« »Da, mislim da je tako.« »Vidio je sebe u transu, pa smo ga i mi vidjeli.« »Ali kako je mogao vidjeti sebe u svom vlastitom snu?« upitala je. »Nisam stručnjak za snosvjetlo, no pada mi na pamet jedan način na koji je to mogao učiniti.« »A koji je to način?« »Zurio je u zrcalo kada je pao u stanje sna«, rekao je Adam. »Vidio je svoj vlastiti odraz dok je bio u tom transu, pa smo ga i mi vidjeli.«
102
GIGA
31 Probudilo ju je meko bubnjanje kiše koja je padala u džungli. Ni jedan drugi zvuk nije bilo sličan tomu. Čak i ovdje u bujnom biodizajniranom podzemnom svijetu prenosio je iskonsko značenje: prirodni dar života i obnavljanja. Također, nije bilo ni jednog mirisa sličnog onomu kišne šume. Tiho je ležala na trenutak, udišući ga. Malo se promeškoljila i ustanovila da je još odjevena izuzev čizama, no bila je ugodno umotana u svilenu vreću za spavanje koju je ponijela sa sobom u ruksaku. Netko je raširio vreću na ležaj i smjestio je u nju, netko tko je shvaćao njezinu malenu ekscentričnost. Adam, pomislila je. Nasmiješila se. Nalet adrenalina i psihičke energije koji ih je izvukao iz zrcalne komore omogućio im je da stignu do izlaza iz labirinta. Također ih je jednim dijelom doveo do dugačkog kvarcnog stubišta koje je vodilo do ruba kanjona. U tom trenutku nekoliko ljudi sjurilo se niz strmo stubište kako bi im pomoglo. Dok su stigli do vrha stubišta, bila je na rubu iscrpljenosti. Pala je u dubok san dok je slušala Adama kako objašnjava drugima što se dogodilo u labirintu. Protegnula se, otvorila oči i pogledala kroz plastični prozor šatora u gotovo neprobojnu tamu. Ponoć u džungli. Izoštrila je svoja osjetila, iskušavajući slabašna strujanja energije labirinta koja su odjekivala od zidova kanjona do ruba. Rezonirajući uzorak bio je snažan i stabilan. Sada više nije bilo ni naznake nekadašnjeg nesklada. Ipak, u šatoru se osjećala druga vrsta snovite energije, vrlo poznati uzorak. Iznenađena, okrenula je glavu. »Adame?« Svjesna činjenice da se u blizini nalazilo pet-šest drugih šatora u kojima su spavali ljudi, šaptala je. »Dobro da se nisi probudila očekujući da neki drugi muškarac spava kraj tebe u ovom šatoru«, rekao je. I on je govorio vrlo tiho. Tama u šatoru bila je potpuna. Nije ga mogla vidjeti, no kad je ispružila ruku, osjetila je rub drugog ležaja kraj njezinoga. »Ne shvaćam.« Podigla se na jedan lakat. Još uvijek nije mogla ništa vidjeti svojim normalnim vidom, no kad se poslužila svojim darom, Adamovi su otisci postali vidljivi. »Sto radiš ovdje?« »Da razmislimo i vidimo možemo li odgovoriti na to pitanje.« Začulo se komešanje. Vidjela je kako se energija pomiče u dubinama noći i zaključila da se Adam otkoturao na bok, okrenut prema njoj. Njegove oči zeleno su svijetlile u dubokim sjenama. »Oboje smo se jako iscrpili dolje u labirintu.« Rekao je. »Potrošili smo sve svoje rezerve. Do trenutka kad smo se vratili do vrha kanjona gotovo da smo potrošili i svoju fizičku energiju. Onesvijestila si se usred onoga što je, po mom mišljenju, bio briljantno sročen izvještaj, s obzirom na stanje u kojem sam bio i koliko sam detalja morao izostaviti.« »Pa, da, shvaćam zašto nisi želio ulaziti u problematiku obiteljskog prokletstva Wintersovih s gomilom ljudi iz Ureda i Ezoteričnog.« »To ne bi bilo dobro za imidž šefa Ceha. U svakom slučaju, čvrsto si zaspala na mom ramenu usred cijele laboratorijske ekipe baš kad sam se približio dobrom dijelu.« »A koji je to dio bio?« upitala je. »Poanta vica o tome koliko je šefova Ceha i agenata J&J-a potrebno da promijeni žarulju.« Lecnula se. »Oh, da.« »Mislio sam da ti u tim okolnostima ne bi bilo drago da te desetak ljudi promatra dok spavaš...« »Zaboga, ne.« 103
GIGA
»... pa sam zaključio da bi znala cijeniti džentlmenski čin. Podigao sam te i odnio u ovaj šator. Uspio sam ti skinuti čizme i smjestiti te u tvoj sigurnosni pokrivač.« »Hvala«, šapnula je. »Nema na čemu. Ipak, taj posljednji čin plemenitog, muževnog truda me je dokrajčio. Rekao sam svima da nas probude ujutro, zatvorio šator i manje-više se srušio na ležaj. Ne sjećam se ničega do trenutka kad me je Gibson prije nekoliko minuta probudio.« »Gibson.« U tami je tražila par svjetlećih nebe sko plavih očiju, no nije vidjela ništa. »Gdje je?« »Čuo sam ga kako grebe po šatoru pa sam ustao i pustio ga van. Mislim da je krenuo u lov. Vidio sam kako mu se otvara drugi par očiju prije no što je nestao u grmlje. Imam osjećaj da se pridružio svojim prijateljima u maloj noćnoj zabavi.« Energija Adamova snosvjetla postajala je vrelija. A i njegove oči. Znala je da je uzbuđen. Vrelina žudnje počela je pulsirati i njezinim venama. Pročistila je grlo. »Vidim. Ti, hm, nisi mogao ponovno zaspati nakon što si ga pustio van?« »Ne.« »Razmišljao si o onome što se dogodilo u labirintu?« »Većinom sam razmišljao o tebi«, rekao je. »Oh.« »Žao mi je, Marlowe.« Duboko je uzdahnuo. »Nisam htio ovdje zaspati. Nisam više mogao napraviti nijedan korak. Doslovno. Znam da ne možeš spavati u blizini drugog spavača. No jednostavno sam se srušio.« »U redu je, nisi mi smetao. Oboje smo se jako iscrpili, san koji je uslijedio morao je biti mnogo dublji nego inače. Oboje smo se manje-više onesvijestili na nekoliko sati.« »Da, bilo je tako. Žao mi je.« »Bila sam toliko umorna da sam vjerojatno mogla prespavati tornado.« »Kako se sada osjećaš?« Razmislila je o tome. Probudila se osjećajući se zapanjujuće normalno, kao da se upravo probudila iz dubokog, obnavljajućeg sna. No sada je bila intenzivno svjesna Adama. »Osjećam se dobro«, uvjerila ga je. »Doista.« »Želiš li da odem?« »Pada kiša, a vani je mračno kao u rogu.« »Ekipa je postavila nekoliko jantarnih svjetiljki. Ne brini, mogu otići u neki drugi šator.« Podigla je gornji dio svilene vreće. »Ne želim da odeš, Adame. Možda neću moći ponovno zaspati, no to mi ne smeta. Radije bih ostatak noći provela s tobom.« »To je dobro čuti jer i ja želim provesti noć s tobom.« Začula je još komešanja u tami i gledala njegove energetske uzorke svojim drugim osjetilima. Na sjaju snosvjetla, vidjela ga je kako se uspravlja na rubu ležaja. Kamperski kreveti bili su udaljeni samo nekoliko centimetara. Vrlo oprezno se spustio na nju. Ležaj je zacvilio u protestu, no nije se slomio. Marlowe ga je obujmila rukama i otkrila da je skinuo košulju, ali ne i hlače. Njegova koža bila je primamljivo topla na dodir. »Adame.« »Tiho.« Prigušio je smijeh koji je graničio sa stenjanjem o njezine usne. »Zvuk se dobro prenosi u džungli, osobito noću. Drugi ljudi spavaju u blizini.« »Da, oprosti.« Ljubila ga je u usta, čeljust, grlo, upijajući njegov miris. »Pokušat ću zapamtiti.« Prigušio je još jedno stenjanje i nježno joj gric-nuo uho. »Možda bi i ti mene s vremena na vrijeme trebala podsjetiti na to.« Petljali su jedno drugomu po odjeći. Adam joj je raskopčao košulju. U sljedećem su trenutku njegove usne bile na njezinim grudima. Kada je nježno povukao jednu bradavicu, osjetila je 104
GIGA
vatrena strujanja sve do središta svog bića. Za nekoliko sekundi bila je čvrsto zgrčena i vlažna od žudnje. Uspjela je otkopčati njegov remen, a zatim hlače. Kad je zavukla ruku u njegove gaće otkrila je da je čvrst i ukrućen. Otkopčao joj je hlače i spustio ih preko njezinih bokova do gležnjeva. Nestrpljivo se borila da se iskobelja iz njih. Sa svakim okretom njezina tijela pod njegovim, osjećala je kako Adam postaje sve uspaljeniji. Njegova mišićava leda postala su vlažna pod njezinim prstima. Uspio se izvući iz hlača i gaća. Čula je prigušen zvuk kad je odjeća pala na pod šatora. Vratio joj se. Otvorila mu se, čvrsto ga obujmivši. »Ne mogu te se zasititi«, prošaputao je. Kliznuo je prstima u nju, namjerno gurajući prema gore. Stegnula se oko njega. Palcem je dodirivao malenu kuglicu živčanih završetaka. Dahnula je prigušivši krik i zarila nokte u njegova ramena. Kao da je to bio signal koji je čekao, promijenio je položaj i žestoko se zario u nju. Snaga njihova spajanja nevidljivo je pulsirala u atmosferi. Činilo joj se da su se njihove aure nakratko spojile u trenutku razorne intimnosti. Postala je napetija i vrelija, a zatim ju je klimaks potresao malenim grčevitim valovima. Usred omamljujućeg oslobođenja shvatila je da ne može doći do daha. Trebala joj je još sekunda kako bi shvatila da ima problema s disanjem jer joj je Adam usne pokrio svojima kako bi je utišao. Tek tada je shvatila da je sigurno kriknula. Mišići njegovih leđa bili su tvrdi poput kvarca. Odvojio je usne od njezinih. Začula je početak dugog, dubokog urlika trijumfa i zadovoljstva duboko u njegovu grlu. Brzo mu je rukom pokrila usta. Činilo se da njegov vrhunac traje vječno; kolao je u nju prazneci se. Kada je svršio, srušio se povrh nje. Pomalo se nasmijala sa suzama u očima, zagrlila ga i priljubila uz sebe. Kiša je prestala. Zaključio je kako ga je to probudilo. Njegov unutarnji sat rekao mu je da je zora stigla u džunglu. Malo se pomaknuo i shvatio da je zapleten u svilenu plahtu i Marloweino svilenkasto tijelo. Na trenutak je bio vrlo miran, ne želeći prekinuti magiju kotrljajući se s vrlo uskog ležaja koji su dijelili on i Marlowe. Bilo je divno biti ovako isprepleten s njom. Otvorio je oči i vidio da čvrsto spava. S njim. Obuzelo ga je zadovoljstvo jednako intenzivno kao seksualno oslobođenje tijekom noći. Zvuk grebanja i tiho frktanje s druge strane šatora odvuklo mu je pozornost. Pokušao se vrlo nježno isplesti od Marloweina topla tijela, no unatoč njegovu oprezu ona se promeškoljila, zijevnula i otvorila oči. Pogledala je ravno u njega sa zbunjenim, blago začuđenim izrazom lica kao da je vidjeti ga tako blizu, s licem nekoliko centimetara udaljenim od vlastitog bila posljednja stvar koju je očekivala. Vjerojatno i jest bila. Gledao ju je s osjećajem trijumfa dok joj je uzbuđenje obasjavalo pogled. »Adame?« Nasmiješio se. »To sam ja.« »Ne razumijem.« »Pokušaj. Potrudi se.« Namrštila se. »Zaspala sam nakon seksa.« »Zaspala si nakon što smo vodili ljubav«, ispravio ju je. »Zapravo, oboje smo zaspali. Ja sam se upravo probudio.« »Hm. Pa, to je vrlo čudno.« »Spavala si sa mnom«, rekao je. »Spavali smo zajedno. Suoči se s tim.« »Možda su u pitanju visoke razine energije ovdje u džungli«, rekla je, lagano se mršteći. »Možda utječu na to kako doživljavam snosvjetlo dok spavam.« 105
GIGA
»A možda jednostavno možeš spavati sa mnom.« Oči su joj se raširile. »Nikada nisam mogla spavati s muškarcem. Mora postojati nekakvo objašnjenje. Energija u tom labirintu, možda.« Usnicama je ovlaš dodirnuo njezine. »Mislim da ćemo trebati provesti nekoliko testova nakon što se vratimo na površinu.« Ponovno je trepnula. »Ali ako je tako, što to znači?« »To znači da možeš spavati sa mnom. Predlažem ti da ne pokušavaš sada komplicirati stvari, Marlowe. Znaš što obučeni detektivi uvijek govore.« »Ne, što govore?« »Najjednostavnije objašnjenje je obično pravo objašnjenje.« »Ali ovo nije jednostavno.« Ponovno se začuo zvuk grebanja. Ovoga puta pratilo ga je još jedno prigušeno frktanje. Marlowe je pogledala prema vratašcima šatora. »To je Gibson.« »Naš mali lovac se vratio«, rekao je Adam. »Bolje da ga pustim unutra prije no što odluči progristi šator.« Odgurnuo je svilenu plahtu u stranu, sjeo i posegnuo za svojim gaćama i hlačama. Navukao je odjeću i oprezno ustao, pazeći da drži glavu nisko kako ne bi udario o vrh šatora. Otvorio je vratašca. Gibson je veselo blebetao. U jednoj je šapi držao pola energetske pločice. Sktorljao se u šator i skočio na krevet da pozdravi Marlowe. Nasmiješila se i osjećajno ga pomilovala. »Nešto mi govori da je bolje da točno ne znam što si cijele noći radio u džungli«, rekla je. »Usput, gdje si pronašao tu energetsku pločicu?« Adam je promatrao kroz otvor šatora kako Liz i jedna od tehničarki iz Ezoteričnog izlaze iz obližnjeg šatora. Bile su spremne za novi dan, tiho čavrljajući jedna s drugom. Obje su se okrenule i pogledale prema šatoru koji su dijelili on i Marlowe, lagano se smiješeći i zabavljeno nagađajući što se zbiva. Kad su ga vidjele, lagano su se zacrvenjele u nelagodi što su uhvaćene u provjeravanju kako su njihovi šefovi proveli noć. Podigao je ruku ležerno pozdravljajući. »Dobro jutro, dame.« »Dobro jutro, gospodine«, promucala je Liz. »Jill i ja smo jutros zadužene za pripremanje doručka. Kava i umućena jaja bit će gotovi za nekoliko minuta.« »Zvuči dobro«, rekao je. Žene su požurile prema kuhinjskom šatoru. Pustio je da vratašca padnu na mjesto i okrenuo se k Marlowe koja je izvlačila čistu košulju iz ruksaka. Podigla je obrve. »Sto? Nešto nije u redu u labirintu?« »Ne, ne znam ni za kakve probleme s labirintom.« Pročistio je grlo. »Sjećaš li se što sam ti sinoć rekao, da se u džungli zvukovi dobro prenose? Mislim da se to dogodilo prošle noći.« »Zvukovi su se prenosili?« »Iz ovog šatora.« »Uh.« Napravila je grimasu, ali je izgledala rezignirano. »Pa, pretpostavljam da je to bilo neizbježno. Čak i da nije bilo nikakvih, hm, zvukova, svi znaju da smo proveli noć zajedno u ovom vrlo malenom prostoru.« »Tako je, znaju.« »Opusti se, imamo najbolju priču na svijetu.« »Misliš onu koja implicira da smo u tajnoj vezi?« upitao je neutralnim tonom. »Upravo tu.« Napravila je grimasu. »Ipak, svejedno je pomalo neugodno.« »Sto je neugodno? To što svi misle da ugledna članica obitelji Jones održava vezu sa šefom Ceha?« »Ne.« Prostrijelila ga je pogledom. »Nisam na to mislila. Govorila sam o prenošenju zvukova u džungli.« Zgrabio je ruksak, otvorio ga i izvukao majicu. »Gledaj, Marlowe, žao mi je zbog onoga, no s 106
GIGA
obzirom na to što se u posljednje vrijeme događa moraš priznati da to i nije previše važno u cijeloj priči.« »Nije važno? Kažeš da naša veza nije važna?« »Dovraga, znaš da nisam tako mislio«, rekao je. »Želiš li reći da smo u vezi?« »Kako bi ti to nazvao?« »Ne gledaj me tako«, rekao je. »Ti si ta koja neprestano govori da smo partneri.« »I jesmo partneri.« Zastala je. »Na neki način.« »Ako nisi primijetila, osnova za naše partnerstvo jučer je nestala kad smo ponovno uspostavili ritmove u onom labirintu.« Ustala je. »Zbog čega se svađamo?« »Nemam pojma, partnerice.« Zaobišla je rub ležaja i zagrlila ga. »Adame, to je smiješno«, rekla je naslanjajući mu se na prsa. »Slažem se.« Nasmiješio se u njezinu kosu. »Dakle, znači li to da ćeš izaći sa mnom na prijam u petak navečer?« »Kakav prijam?« »Službeni prijam dobrodošlice za novog šef Ceha Frekvencije.« »Oh, taj prijam«, rekla je prigušenim glasom. »Samo razmisli. Naš prvi pravi spoj.« Rukom joj je uhvatio rub brade i počeo podizati njezine usne za poljubac. Bijesni urlik koji je dopirao odnekud izvan šatora sledio ga je na mjestu. Marlowe je brzo ustuknula. »Sto je to?« »Mislim da dolazi iz smjera kuhinjskog šatora«, rekao je Adam. Otvorio je šator. Vidio je kako Liz i Jill stoje u središtu malenog kampa s rukama nasađenim na kukove i mrkim izrazom na licu. Glave su provirile iz susjednih šatora. »Sto je bilo?« upitao je jedan tehničar. »Opljačkani smo«, objavila je Jill. »Hrana je nestala.« »Baš sva?« upitao je dr. Nyland. »Jaja, voćni sok, keksi, kobasice, džem«, rekla je Jill. »A to su samo namirnice za doručak. Možete zaboraviti i ručak i večeru. Maznuli su gotovo trodnevnu zalihu namirnica. Nije ostala niti jedna energetska pločica. Jutros ćemo svi morati pronaći nešto za jelo u džungli.« »Nisu uzeli jedino kavu«, rekla je Jill. »Vjerojatno zato što su limenke bile preteške da ih mali gadovi odnesu u džunglu.« »Koji mali gadovi?« upitao je Nyland. »Mucani«, rekla je Jill. »Vidjela sam posljednjeg kako trči iz rupe u šatoru trenutak prije no što smo stigle.« »Uh-uh«, rekla je Marlowe. Adam je primijetio kako promatra Gibsona, koji je sjedio na ležaju glođući energetsku pločicu. »Mislim da znam što si radio prošle noći«, rekla je Marlowe Gibsonu. »A ja sam mislila da si hrabro otišao u lov na divljač, poslušao zov prirode i prepustio se divljem seksu.« Gibson je frknuo i pojeo posljednji komad energetske pločice. »Zašto loviti kad možeš skupiti gomilu prijatelja i ukrasti hranu ljudima?« upitao je Adam. »A što je sa seksom u džungli?« rekla je Marlowe. »Koliko se sjećam, to smo mi radili.«
107
GIGA
32 Vratila se u ured sljedećeg dana nedugo prije podneva. Rick je zgrabio dvoje novine sa stola i podigao ih tako da može vidjeti naslovnice. »Ponovno si slavna, šefice«, rekao je. »Sjajno obavljeno. To će biti odlično za posao.« Gibson je frknuo pozdravljajući, spretno skočio iz Marloweina kožnatog ruksaka i skočio na stol. »I ti si slavan, motoristu«, rekao je Rick. Pokazao je Gibsonu primjerak Izvjestitelja. »Vidiš? To ti sjediš na ramenu krupnog čovjeka iz Ceha.« Gibson nije pokazao nikakvo zanimanje za fotografiju. Kliznuo je preko stola do zaključane staklenke za kekse nadajući se poslastici. Rick je spustio novine i bacio se na otvaranje posude. »Posluži se, mali«, rekao je Rick. Podigao je poklopac. »Zaslužio si. Ti si jedan od junaka dana.« Marlowe je skinula kožnatu jaknu i objesila je na kuku. Prišla je stolu i bacila pogled na naslovnice. Slika na naslovnici Izvjestitelja snimljena je upravo nakon što su ona i Adam izašli iz kišne šume kroz glavna vrata. Čim su izašli, dočekala ih je gomila novinara, blogera, radoznalaca i gradskih dužnosnika. Marlowe je znala kako to nije slučajno. Adam je hladnokrvno isplanirao čitavo to medijsko ludilo prije no što su napustili kamp. Poslao je malu skupinu laboratorijskih tehničara na površinu kako bi kontaktirali Komoru i rekli im što se dogodilo. Komorini odnosi s javnošću tada su preuzeli stvari. Cehu Frekvencije očajnički je trebalo poboljšati javnu reputaciju, a priča o onome što se dogodilo u džungli bila je savršena. Naslovnica u mirnom i uvijek ozbiljnom Jantarnom vjesniku bila je san svakog agenta za odnose s javnošću. NOVI ŠEF CEHA I LOKALNA DETEKTIVKA SPRIJEČILI KATASTROFU Stručnjaci tvrde da je eksplozija tuđinskih ruševina mogla biti razorna za podzemni, a i nadzemni svijet Naslovnica Izvjestitelja vijesti je sagledala iz drugog ugla. CEHOVSKI ŠEF I NJEGOVA LJUBAVNICA SPASILI PODZEMLJE »O, zaboga«, rekla je Marlowe. Bacila je Izvjestitelj na stol. »Baš i ne mislim da će to što me nazivaju ljubavnicom novog šefa donijeti mnogo posla J&J-u.« »Pričekaj i vidi«, mudro je rekao Rick. »Kažem ti, J&J će biti najtraženija paranormalna istražiteljska agencija u gradu.« »U međuvremenu, trebala bih se vratiti poslovima koje već imam. Gdje je dosje o krađi u muzeju?« »Na tvom stolu«, rekao je Rick. »Ali da prvo porazgovaramo o važnim stvarima. Sto ćeš odjenuti za večerašnju veliku cehovsku svečanost?« »Nemam pojma. Mislila sam možda kožnu jaknu, kaubojske hlače i čizme.« »Sadomazohistički izgled je uvijek u modi«, rekao je Rick. »No u ovom slučaju predstavljat ćeš Jones&Jones. Mislim da bi trebala odjenuti nešto elegantnije.« »Pogledat ću što imam u stražnjem dijelu ormara.« Nedugo nakon tri sata popodne, telefon je zazvonio, činilo se, stoti put. Marlowe ga je ignorirala kako bi se koncentrirala na dosje koji je čitala. Vrata prijamnog ureda ipak su bila otvorena pa je čula kako Rick ponavlja poruku koju je danas izgovorio već nekoliko desetaka puta. »Zao mi je, no gospođica Jones ne daje intervjue. Upućen sam da prosljeđujem sve takve 108
GIGA
pozive uredu za odnose s javnošću Ceha Frekvencije. Da, gospođica Jones će večeras prisustvovati prijmu novog direktora Ceha.« Rick je prekinuo poziv. Gotovo istog trenutka telefon je ponovno zazvonio. »Žao mi je, gospođo, no gospođica Jones nije u mogućnosti pojaviti se na vašem programu.« Marlowe je ignorirala razgovor i dovršila čitanje dosjea. Zatvorila je mapu i neko vrijeme sjedila u tišini, razmišljajući. U ovakvim trenutcima, zaključila je, stric Zeke bi otvorio donju ladicu stola i izvukao bocu viskija Tuđinske ruševine koju je uvijek držao ondje. Tvrdio je da mu to pomaže da usredotoči svoj dar. Pogledala je Gibsona koji je drijemao na jastučiću stolca za klijente. Ležao je na leđima, sa svih šest šapa u zraku. »Sto kažeš na to da se provozamo, kompa?« Gibsonove plave oči su se otvorile. Otkotrljao se na noge, entuzijasticno frkćući. Marlowe je ustala, zaobišla stol i podigla ga. Izašla je u mali prijamni ured. Rick je završavao još jedan poziv. »Neće me biti oko sat vremena«, rekla mu je. »Ako se ne vratim do pet, samo zatvori ured.« Podigao je pogled, lagano žmirkajući kroz elegantne naočale. »Nešto nije u redu, šefice?« »Želim još jednom pogledati poprište zločina.« »Koje?« »Krađa u muzeju. Ponovno sam proučila dosje. Nešto me tu muči.« »Još uvijek te brine to što svi osim dr. Lewisa imaju čvrst alibi?« »Muče me snootisci dr. Lewisa na poprištu. Još jednom ću ih pogledati.« »Lijepo, no prošla su četiri sata. Trebaš odvojiti dovoljno vremena da se dotjeraš. Sve oči će večeras biti uprte u novog šefa Ceha i damu koja mu je pomogla da spasi podzemni svijet.« »Zanimljivo, ali taj prijam nije nešto što čovjek lako može zaboraviti. Baš kao ni zakazani pregled kod zubara.« »Ha. To je jedna od najglamuroznijih večeri u sezoni, a ti i Adam Winters bit ćete u središtu pozornosti. Trebala bi biti oduševljena.« »Potrudit ću se.« Skinula je kožnatu jaknu i kacigu sa zidnih vješalica i krenula prema vratima s Gibsonom pod jednom rukom. »Zapamti, moraš biti elegantna, šefice.« »Pokušat ću to imati na umu.« Otvorila je vrata i izašla na svjetlost kasnog poslijepodneva. Smjestila je Gibsona u bisage, stavila kacigu, navukla rukavice i popela se na San. Pokrenula je snažni motor i krenula, vozeći dublje u Četvrt. Zgrada u kojoj se nalazila zbirka paranormalnih predmeta i s njima povezanih istraživačkih ustanova Ezoteričnog društva bila je glomazna, bezlična građevina iz kolonijalne ere smještena u blizini zida. Izvana, zgrada je podsjećala na susjedne u toj ulici: samo još jedno staro, otrcano skladište Stare četvrti. U skladu sa šest stoljeća starom tradicijom diskrecije koje se pridržavalo Ezoterično, na ulazu nije bilo nikakvog znaka. Skrenula je iza ugla vozeći se niz uličicu iza muzeja. Stala je kod stražnjih vrata, nogom spustila stalak i izvadila Gibsona iz bisaga. Popela se uz tri stube i pozvonila. Eleanor Gilling, jedna od kuratorica, otvorila je vrata. »Oh, to si ti, Marlowe«, rekla je Eleanor. »Baš smo namjeravali zatvoriti.« Marlowe je ušla u pretrpani uredski prostor. »Neću se dugo zadržati. Želim još jednom pogledati ulaz u sef u kojemu je bila pohranjena stara svjetiljka.« »Naravno.« Eleanorine oči zacaklile su se od uzbuđenja. »Svi smo vidjeli današnje vijesti u novinama. Zatvaramo tako rano kako bi cijelo osoblje moglo gledati ceremonije otvorenja prijma za novog šefa Ceha. Ti ćeš biti ondje s Adamom Wintersom.« »Tako su mi rekli«, rekla je Marlowe. »To je tako uzbudljivo. Samo pomisliti da ćeš večeras biti na rez-ekranu.« 109
GIGA
»Sigurna sam da će pozornost biti usmjerena na Adama Wintersa, a ne J&J ili Ezoterično.« »Istina, ali ipak je to vrlo uzbudljivo za nas u Društvu. Ipak, ti i g. Winters spasili ste podzemni svijet, a time vjerojatno i Stare četvrti i Mrtve Gradove. Svi mi koji se bavimo paraarheologijom bit ćemo vječno zahvalni.« »Svi smo imali zajednički interes u tome.« »Istina«, složila se Eleanor. »Dakle, došla si zbog krađe onog starog artefakta, zar ne? Ima li kakvog napretka u istrazi?« »Stvari se brzo razvijaju«, rekla je Marlowe. »Trebali bismo vrlo brzo otkriti sumnjivca.« Stric Zeke joj je prvog dana na poslu dao do znanja da je najvažnije u svakoj istrazi ostaviti dojam da ima napretka. »Ne samo što to ohrabruje klijenta nego često dovodi i do novih tragova. Zločinci se uznemire kada pomisle da si im na tragu.« »Bit će veliko olakšanje kad se ta misterija riješi«, rekla je Eleanor. »Kruže glasine da je to učinio netko iznutra, no nitko od nas ne vjeruje u to. Pođi sa mnom; otpratit ću te dolje do sefova.« »Hvala.« Iako je vanjski dio muzejske zgrade pokazivao svoju starost, unutrašnjost je bila opremljena najsuvremenijom tehnologijom. Laboratoriji i radne prostorije bile su ispunjene svjetlucavom opremom i sofisticiranim instrumentima. Računala su bila smještena na svakom stolu, a sva su imala snažnu zaštitu. Marlowe se pitala hoće li se Ezoterično ikada odreći stare navike čuvanja tajni. Primijetila je kako je većina osoblja već otišla. Za stolovima je sjedila još samo šačica ljudi. Entuzijastično su je pozdravili. Nekolicina je Gibsonu ponudila kolačiće koje je pristojno prihvatio. Marlowe je na nekoliko stolova vidjela primjerke Heralda i Izvjestitelja. »Tko bi rekao da akademici čitaju tabloide?« promrmljala je Gibsonu. Slijedili su Eleanor u podzemnu komoru obloženu zidovima od mag-čelika. Redovi kutija za eksponate ispunjavali su prostoriju. U kutijama su bili posloženi razni arheološki ostaci. Mnogi su potjecali iz starog svijeta. No Ezoterično je počelo prikupljati rijetke i neobične predmete s paranor-malnim osobinama odmah nakon dolaska na Harmoniju. S obzirom na prirodu novog svijeta i davno nestale civilizacije koja ga je nekoć naseljavala, predmeti prožeti parapsiholoskom energijom bili su vrlo česti. Mnogi su doslovno ležali na zemlji. Zato su se u zbirci nalazili raznoliki tuđinski antikviteti i neobične stvari. Eleanor ju je povela dublje pod zemlju do još jedne komore obložene čelikom. No ova je prostorija na jednom zidu imala vrata slična bankovnom sefu. Kuratorica je otključala bravu i otvorila teška vrata. Poznato zeleno svjetlo katakombi izlilo se iz neravne napukline u kvarcu. Prije no što je ušla u tunele, Marlowe je otvorila svoja osjetila i pogledala slojeve snootisaka na podu. Ništa se nije promijenilo nakon njezina posljednjeg dolaska na scenu. U katakombama je Eleanor uključila lokator, ukucala kodirane koordinate i povela ih kroz niz komora pretvorenih u skladišne prostorije goleme muzejske zbirke. Stale su ispred prostorije u kojoj je nekoć bila pohranjena svjetiljka. Sa svojim darom pojačanim do maksimuma, Marlowe se ponovno osvrnula oko sebe. Nije bilo nikakvih svježih tragova. A nije ni očekivala da će otkriti neke zapanjujuće nove dokaze koji bi promijenili njezine zaključke, pomislila je. Ipak, rekla je sebi da mora još jednom provjeriti prije no što bude potpuno sigurna. »Hvala, Eleanor«, rekla je. »To će biti dovoljno.« »To je to?« Eleanor je podigla obrve. »Gotova si?« »To je sve što danas trebam vidjeti«, rekla je Marlowe. »Znam da si profiler za snosvjetlo, a ne talent za teoriju kaosa«, rekla je Eleanor. »Jesi li pronašla kakav novi trag?« »Ne novi. Samo onaj koji sam prvi put trebala primijetiti. Znam tko je odgovoran za krađu 110
GIGA
svjetiljke.« Ja, pomislila je. Dala sam mu priliku, dopustila mu da se približi. Dakle, što radi nova šefica J&J-a kad ispadne da je osoba odgovorna za zločin nova šefica J&J-a? Gibson je blebetao, nekarakteristično uzbuđen kada ga je Marlowe stavila natrag u bisage. Znala je kako je osjetio njezino obeshrabreno raspoloženje. »Večeras zaista nemam volje glumiti ljubavnicu šefa Ceha na tom prijmu«, rekla mu je. »Mislim da se trebam provozati, vidjeti mogu li razbistriti misli. Moram donijeti neke odluke.« Bacila je pogled na sat. Još nije bilo pet sati. Imala je vremena provozati se po Staroj riječnoj cesti. Gibson ju je gledao iz kožnate vreće, gunđajući. Navukla je rukavice, stavila kacigu, popela se na motor i odvezla iz uličice. Duboki sumrak padao je na Četvrt. Jantarna svjetla staromodnih uličnih lampi blistala su u magli. Ruševine su postale svjetlije. Vozila je kroz kolonijalnu četvrt grada i skrenula u usku, dvotračnu cestu koja je bila paralelna sa zavojitim tokom moćne rijeke Frekvencije. S njezine se lijeve strane brežuljak obrastao stablima blago uzdizao s ruba pločnika. Stara cesta nekoć je bila glavna prometnica, no nova autocesta s druge strane rijeke preuzela je većinu prometa. Stara riječna cesta sada je rijetko bila u uporabi. Dala je gas i prepustila se uzbuđenju koje je preplavljivalo njezina osjetila uvijek kad je bila na motoru. Tako je bilo još od djetinjstva. Kao djevojčica počela je voziti motore po trkaćoj stazi s ocem i braćom. Kad su shvatili da njezino zanimanje nije samo prolazni hir nego da je ozbiljno zakačena za uzbuđenje vožnje, pobrinuli su se da nauči voziti motor u svim vremenskim uvjetima i na svim tipovima terena. Vani na otvorenoj cesti, slobodno vozeći, nije trebala razmišljati o svojim odgovornostima, obavezama ili posljedicama pogrešaka. Ovdje je na neko vrijeme mogla zaboraviti kako joj je njezin dar komplicirao život. Postojala je, razmišljala je, samo još jedna aktivnost koja joj je pružala osjećaj koji je bio jednak ili možda čak snažniji tom opojnom iskustvu: vođenju ljubavi s Adamom. Brzo se ispravila. Seks s Adamom bio je iskustvo koje je bilo blisko s vožnjom motora. Između njih dvoje zasigurno je postojala nekakva veza, pomislila je, i mnogo vrele fizičke privlačnosti. No povezanost koju je osjetila bilo je moguće objasniti dramatičnim situacijama koje su doživjeli zajedno tijekom proteklih nekoliko dana. Poznavala ga je tako kratko. Bilo je nemoguće da se zaljubila. Sada kada je podzemni svijet bio spašen, ona i Adam će se vratiti svojim normalnim životima. Stvari će se promijeniti. Stvari su se uvijek mijenjale u vezama, osobito u njezinim vezama. I nikada se nisu mijenjale nabolje. U međuvremenu, trebala je zaključiti slučaj. Prošla je još jedan zavoj. Kada je pogledala u retrovizor, vidjela je Gibsona. Glava mu je virila iz vreće. Vjetar mu je zagladio krzno uz tijelo što je bila rijetka prilika da mu se vide nos i čupave uši. Uživao je, kao i obično, a njegova radost bila je zarazna. Mucani su bili u pravu. Uvijek su živjeli u sadašnjem trenutku. Unatoč svemu, nasmijala se. U tom trenutku vidjela je istinu u svoj razornoj jasnoći kao da je zapisana u vrućem snosvjetlu. Bila je zaljubljena u Adama. Na nekoliko sekundi njezin je duh poletio na uzbudljivim strujanjima te spoznaje. Bila je zaljubljena u Adama. Ušla je u još jedan zavoj. Kad je izašla iz njega, stvarnost ju je snažno pogodila. Bila je zaljubljena u Adama. Lijepo. Sto sad? Ponovno je pogledala u retrovizor, tražeći Gibsonov odraz. Bio je baš ondje gdje je trebao 111
GIGA
biti, nosom okrenut vjetru. No u retrovizoru je bilo još nešto: veliki crni Oscillator 600. Golemi SUV ubrzavao je u zavoju - prebrzo. Nije joj trebala intuicija Jonesovih da joj kaže kako se događa nešto zaista opasno. No, nadajući se da je pretjerala, krenula je malo brže. Oscillator je odgovorio ubrzavajući, približivši joj se. Sljedeći zavoj brzo se primicao. Marlowe se nagnula u njega i dodala gas. Iza nje gume su zaškripale. Oscillator je bio nevjerojatno moćan, vozilo napumpano steroidima. Osmišljeno je tako da prenosi poruku moći. Zasigurno je odgovaralo imidžu i egu stereotipnog visokopozicioniranog cehovskog čovjeka. No, iako je 600 mogao postići velike brzine na ravnoj cesti, nije bio osmišljen za spretno manevriranje koje je zahtijevala Stara riječna cesta. U osnovi, Oscillator je ipak bio kamion. Kada je ponovno pogledala u zrcalo, vidjela je da se uspjela malo udaljiti. Veselje nije dugo trajalo. Oscillator je izašao iz zavoja pod punim gasom dok mu je motor grmio. Razmišljala je o cesti ispred sebe. Vozila je onuda nebrojeno puta tijekom godina. Poznavala je svaki njezin centimetar. Očekivao ju je još samo jedan zavoj. Nakon toga, slijedilo je više od kilometra ravne ceste. San nije bio izgrađen za utrkivanje na ravnom. Postojala je vrlo velika mogućnost da neće uspjeti pobjeći Oscillatoru. Jedan udarac odbojnika velikog automobila, pa će motor i ona završiti u rijeci. Prijetvorne struje učinit će ostalo. To je ostavilo još samo jednu mogućnost. »Drži se«, doviknula je Marlowe Gibsonu. Sumnjala je da će je čuti u zavijajućem vjetru, a još manje razumjeti njezine riječi. No on je vrlo dobro mogao osjetiti njezina raspoloženja. Ušla je u sljedeći zavoj malo prebrzo, pitajući se hoće li Oscillator biti u iskušenju da učini isto. No ovoga je puta bio oprezniji, malo usporivši. Vozač je sigurno shvatio da će je moći stići na drugoj strani zavoja. Nije vidio razloga da riskira život. To je bila odluka kakvoj se nadala da će donijeti, pomislila je. Dobila je nekoliko sekundi na vremenu. Prikočila je, usporila i okrenula motor prema obali koja je zavijala u šumu. Prebacila je u nižu brzinu, dala gas, prešla u suprotnu traku i pojurila uzbrdo. Motor je spremno odgovorio, pocupkujuci i režeći. Zemlja, kamenje i suho lišće škripali su pod gumama. Marlowe se učinilo da čuje Gibsonovo frktanje. Često je silazila s ceste Raleigh-Starkom. To je bio razlog zašto je San bio opremljen jačim amortizerima nego što je bilo uobičajeno za motocikle koji su vozili samo po ravnoj cesti, zašto su gume imale jak profil dizajniran za različite uvjete. Borila se s upravljačem, odvezla motocikl na kratku udaljenost među drveće i naglo se zaustavila. Dolje na cesti čula je kako Oscillator izlazi iz zavoja. Pogledala je preko ramena i gledala kako se zalijeće niz ulicu pod punim gasom. Vozač još uvijek nije shvatio da je izgubio svoj plijen. Podigla je vizir svoje kacige i nervozno provjerila bisage. »Gibsone? Jesi li dobro?« Gibson je mahnito frktao skakućući gore-dolje, opijen adrenalinom. I njezinim je žilama kolao adrenalin, pomislila je. Srce joj je divlje udaralo, a sva osjetila su joj bila pod punom spremom, ali ne na dobar način. »U redu, drago mi je da si se zabavio, no nemoj misliti da ćemo to činiti često«, rekla je. »Mislim da sam se stvarno prestrašila.« Posegnula je u džep svoje kožnate jakne i izvadila mobitel. Ruke su joj se tresle. Morala se intenzivno koncentrirati da ukuca Adamov broj. Javio se već na prvo zvono. »Gdje si dovraga ti?« rekao je oštrim glasom. »Jesi li dobro? Pokušavam te dobiti gotovo deset minuta.« Divlja, jedva kontrolirana hitnost u njegovim riječima ju je iznenadila. »Na motoru sam. Telefon mi je bio u jakni. Nisam ga mogla čuti. Sto nije u redu?« »Ti mi reci.« No zvučalo je kao da sada malo lakše diše. »Oprosti što sam skočio na tebe 112
GIGA
preko telefona. Pomalo sam nervozan proteklih pola sata. Prije nekoliko minuta sam dobio osjećaj da si u ozbiljnoj nevolji i nisam ga se mogao otresti. Nazvao sam te. Kad se nisi javila, recimo da sam postao mnogo nervozniji.« »Čini se da si vidovit«, rekla je. »Ne postoje takve stvari«, rekao je automatski. »Čekaj malo, govoriš mi da se nešto dogodilo. Gdje si uopće?« »Stara riječna cesta. I, da, nešto se jest dogodilo. Mislim da me je veliki Oscillator 600 upravo pokušao pregaziti.« »Reci mi«, rekao je Adam. Ispričala mu je kratku verziju događaja. »Moguće je da se radi samo o ekstremnom slučaju vozačkog bijesa«, zaključila je. »Ili neka budala misli da je to igra. No s obzirom na službenu politiku J&J-a kad je o slučajnostima riječ, mislim da me je netko htio nasmrt prestrašiti ili...« »Ili te ubiti.« »O čemu razmišljaš, Adame?« »O tome da je Oscillator 600 tipični cehovski automobil. Imamo ih cijelu gomilu u garaži ovdje u stožeru.« »To mi je palo na pamet. Ali zašto bi me netko iz te organizacije proganjao? Ubiti Jonesa bilo bi strašno glupo. To bi jamčilo punu policijsku istragu, da ne kažemo što bi učinila moja obitelj. Jonesovi bi rastavili Frekvenciju na komade da pronađu ubojicu.« »Pretpostavljam da nisi vidjela registracijsku oznaku?« Razmišljala je o slici vozila u retrovizoru »Priznajem da nisam obraćala mnogo pozornosti, no mislim da je nije bilo.« »To sam i mislio. Koliko si daleko od grada?« »Ne predaleko. Možda dvadesetak minuta od mog stana. Upravo sam se htjela okrenuti i krenuti kući kad me je 600 počeo proganjati.« »Srest ćemo se kod tebe«, rekao je. »Rekao si da ćeš me pokupiti u osam. Nisam zaboravila.« »Ne, mislim da ćemo se vidjeti kod tebe čim se vratiš u grad.« Bacila je pogled na sat. »Ali još nije šest.« »Čekat ću.« »Toliko si zabrinut?« »Toliko sam zabrinut.« »Ali zašto bi me netko iz Ceha proganjao?« »Razmisli o tome, Marlowe. Sto nas povezuje?« Odjednom je shvatila. »Oboje imamo ljude koji rade na kristalnim baterijskim svjetiljkama.« »Vidimo se za dvadeset minuta.« »Čekaj, prije no što poklopiš, prilično sam sigurna tko je ukrao lažnu svjetiljku.« »Netko iznutra kao što si mislila?« Polako je izdahnula. »Moglo bi se reći tako.« »Ispričat ćeš mi to kad stigneš kući. I, Marlowe?« »Da.« »Vozi jako, jako oprezno.«
113
GIGA
33 Ruševine u središtu Četvrti već su bile potpuno obasjane kad je Marlowe ušla u garažu ispod svoje stambene zgrade. Smjestila je San na parkirno mjesto pokraj svog malog Floata, ugasila motor i spustila stalak. Sišla je s motora, skinula kacigu i stavila je pod jednu ruku. Gibson je iskočio iz bisaga na njezino rame. Krenula je prema liftu. »Čovjek bi mislio da sam imala dovoljno uzbuđenja za jedan dan«, rekla je Gibsonu. »Ali, ne. Sada trebam stići na cehovski prijam i biti fina s gomilom ljudi, od kojih me je netko danas pokušao pregaziti. Znaš, dok se dokopam kreveta, bit ću posve iscrpljena.« Gibson je zarežao. U djeliću sekunde prebacio se iz čupavog u predatorski oblik, raširivši sva četiri oka. Marlowe se umirila dok su joj se osjetila instinktivno izoštrila s još jednom navalom adrenalina. Pogledala je pod garaže. Tamni valovi snosvjetla ključali su i gorjeli ondje ukazujući na snažan dar i očaj. Slijedila je vruće snosvjetlo do kružnog stubišta. Vrata su bila djelomično otvorena. »Znam da si na stubištu, Tucker«, rekla je. Glas joj je odjekivao od betonskih zidova. »Čekao si me, zar ne? Zašto ne izađeš? Razgovarat ćemo.« Prošlo je nekoliko sekundi napete tišine. Vrata stubišta su zaškripala. Tucker Deene je upao u garažu. Objema rukama je držao mag-rez pištolj. »Žao mi je zbog ovoga«, rekao je Tucker. Glas mu je drhtao, baš kao i ruke. Ovo posljednje zabrinulo je Marlowe. Tucker je bio profesionalni prevarant, ne profesionalni strijelac. Pretpostavljala je da zna vrlo malo o pištoljima. Osim toga, bilo je jasno da se jedva može kontrolirati. Gibson je ponovno zarežao. »U redu je, Gibsone«, rekla je Marlowe. »Poznaš Tuckera. On me neće povrijediti.« »Moraš poći sa mnom«, rekao je Tucker. »Ići ćemo tvojim automobilom. Ti ćeš voziti.« »Netko koga poznaješ je u nevolji, zar ne?« »Moj brat.« »Ukrao si svjetiljku jer si mislio da je možeš upotrijebiti kako bi mu pomogao, no otkrio si da je lažna. Sada se nadaš da ja mogu pomoći tvom bratu.« »Ti si čitačica snosvjetla. Jednom si mi rekla da možeš pomoći ljudima čiji su parapsihicki profili izobličeni.« »Samo ponekad, Tuckeru. To ovisi o prirodi izvorne traume.« »Moraš pomoći mom bratu.« »Što nije u redu s njim?« »Keith umire«, Tuckerov glas se povisio. «Ti prokleti kristali koje je iskovao ga ubijaju.« Adam se pojavio sa stubišta iza Tuckera. Bilo je očito da je došao ravno iz ureda. Skinuo je svoju crnu jaknu, no inače je bio u punoj crnoj cehovskoj opremi. Njegove ulaštene kožnate čizme nisu stvarale nikakav zvuk na podu garaže dok se prikradao Tuckeru iza leda. »Sada možeš spustiti pištolj, Tuckeru«, rekla je Marlowe. »Ovdje sam. Slušam.« Tucker ju je ignorirao, još uvijek grozničavih očiju. »Moja sestra je čitačica snosvjetla. Znamo sve o svjetiljci zbog Keithova rada s kristalima.« »Shvaćam«, rekla je Marlowe. »Kada su se Keithovi parapsihički uzorci počeli kvariti, Charlotte je pomislila da bi mogla upravljati energijom svjetiljke kako bi uspostavila normalne rezonantne uzorke, no prokleta stvar je bila lažna, a sada si ti jedino što nam preostaje. Moramo pomoći Keithu.« Adam je posegnuo oko Tuckera i istrgnuo mag-rez iz njegove ruke. »Ona ne ide nikamo s tobom, Deene«, rekao je Adam. Tuckerovo privlačno lice se zgrčilo. Počeo je plakati bez glasa. 114
GIGA
Marlowe je pogledala na sat. »Tri su sata prije početka cehovskog prijma. Moramo požuriti.« »Bojao sam se da ćeš to reći«, rekao je Adam.
115
GIGA
34 Pošli su njezinim Floatom. Adam je vozio. Pod njegovim vodstvom inače mirno i nenametljivo vozilo probijalo se kroz ranovečernji promet poput morskog psa kroz jato malenih kvarcnih riba. Marlowe se vozila na suvozačkom mjestu, a Gibson se nasadio iza nje na naslonu sjedala. Tucker se očajnički skupio na stražnjem sjedalu. »Pričaj mi o kristalima«, naredio je Adam. »Sto želiš znati?« upitao je Tucker. »Rekao si da ih je tvoj brat iskovao.« »Da.« »Kako?« »Kako?« Tucker je slegnuo ramenima. »On je nadaren za kristale. Upotrijebio je peć, neke sirove kristale i mnogo vlastite energije.« »Stvaranje kristala koji mogu pojačati nečiji dar nije vještina koja se može naučiti na satu kemije ili na internetu«, rekao je Adam. »To je alkemija, stara zemaljska nauka. Tvoj je brat sigurno negdje pronašao upute.« »Tako je. Pronašao je primjerak nekog starog dnevnika.« »Kojeg starog dnevnika?« upitao je Adam ravnim tonom. Uslijedila je duga tišina sa stražnjeg sjedala. »Keith nam je rekao kako je pronašao neke bilješke koje su navodno prepisane iz jednog od ranih dnevnika Nicholasa Wintersa«, rekao je Tucker naposljetku. Marlowe je osjetila kako energija zagrijava atmosferu. Adam nije bio sretan šef Ceha. »Koliko je kristala napravio tvoj brat?« upitao je Adam, probijajući se kroz usku uličicu. »Dvanaest«, rekao je Tucker. »Koliko si ih prodao?« »Sve.« »Želim imena kupaca.« »Bio je samo jedan«, rekao je Tucker. »Uzeo je sve kristale koje je Keith izradio. Rekao je da će kupiti sve što možemo proizvesti. I, prije nego što pitaš, da, on je bio cehovski vijećnik. Barem mislimo da je tako.« Adam ga je pogledao u retrovizoru. »Zbog čega misliš da je vijećnik?« »Posao smo sklopili preko posrednika, brokera koji se bavi takvim aranžmanima. Tipa po imenu Joey. Jasno je dao do znanja da njegov klijent nije samo snažan talent nego i da ima dobre veze u vrhu Ceha. Bez uvrede, no mislili smo da bi ti mogao biti kupac. Ako ne ti, onda neki vijećnik.« Marlowe se okrenula u sjedalu da prouči Tuckera. »Kako si znao da kupac ne dolazi iz kriminalnog svijeta?« Udijelio joj je zajedljiv osmijeh, onakav kakav ju je privukao njemu prije nekoliko tjedana. »Nema velike razlike između kriminalnog svijeta i Ceha ovdje u Frekvenciji, zar ne?« upitao je. Niotkuda, obuzeo ju je bijes. Nitko nije mogao ozbiljno braniti ukaljanu reputaciju Ceha Frekvencije. No iz nekog je čudnog razloga reagirala na ocrnjivanje te organizacije kao da je bilo usmjereno izravno na Adama. »Stvari će se promijeniti sada kada je Adam Winters glavni«, rekla je hladno. »On će počistiti Ceh Frekvencije.« Adamove usnice su se lagano podigle, no nije rekao ništa. »Sretno s tim«, rekao je Tucker, nimalo uvjeren. »Nije baš da si ti oličenje poštenja, zar ne, Tuckeru?« obrecnula se Marlowe. Adam je usmjerio Float niz usku ulicu okruženu stablima. »Vas dvoje biste mogli odgoditi ovo briljantno prepucavanje za neki drugi put. Trenutačno imamo drugih obaveza.« Marlowe se lecnula. »Imaš pravo.« Okrenula se natrag Tuckeru. »Ali ja sam privatna 116
GIGA
detektivka, ako se sjećaš. Volim odgovore. Htjela bih točno znati zašto si bio toliko siguran da kupac kristala nije bio neki političar, biznismen, serijski ubojica ili neki luđak koji je namjeravao osnovati kult?« Tucker je potonuo dublje u sjedalo i mrko se zagledao kroz prozor. »Već smo ranije radili za Joeya. Poznajemo ga i vjerujemo mu.« »Govoriš o čovjeku koji sklapa poslove na crnom tržištu«, ukazao je Adam. »Joey je profesionalac na svoj način«, rekao je Tucker. »Dugo je u tom poslu. Dobri brokeri preživljavaju iz jednostavnog razloga što svi uključeni, i kupci i prodavači, znaju da im se može vjerovati.« »Je li taj broker Joey imao prezime?« upitao je Adam. Tucker je oklijevao. »Zašto?« »Zato što želim porazgovarati s njim«, rekao je Adam. »Daj mi ime, Deene.« Marlowe se namrštila. »Trebamo ime, Tuckeru.« Tucker se ponovno zgrbio. »Ne mogu vam ga dati. Poznajem ga samo kao brokera Joeya.« »Kako ga nađeš kad ti je potreban?« upitao je Adam. »Mota se po baru zvanom Zelena rupa«, odgovorio je Tucker. Adam je izvukao telefon iz džepa. Kratko je porazgovarao s onim tko se javio. »Tip zvan Joey«, rekao je. »Radi na crnom tržištu kao posrednik. Ured mu je u Zelenoj rupi. Dovedi ga.« Sklopio je telefon i pogledao Marlowe. Iznenađenje joj je očito bilo jasno vidljivo na licu jer su se njegove obrve lagano podigle. »Sto?« upitao je. »Samo se pitam kako imaš ovlasti poslati nekoga za poznatim kriminalcem, a još ga i privesti na ispitivanje. Ti nisi policajac.« »Znaš pravila, Ceh je policija svojim ljudima.« »Da, ali broker Joey ne pripada Cehu.« »Ako prodaje ilegalno oružje nekomu u Cehu, mora se nositi s cehovskim zakonom.« Nešto kasnije Adam je zaustavio Float ispred skromne kuće. Ugasio je motor i osvrnuo se po tihom susjedstvu. »Samo da se zna«, rekao je. »Htio bih posljednji put spomenuti da ovo vjerojatno nije dobra ideja.« »Sto želiš red?« Marlowe je odvezala pojas. »Prema Tuckeru, u ovo su uključeni kristali. Pokušavamo ih pronaći. Ovo je savršena prilika.« »Postoje drugi načini da se to obavi.« Adam je bacio pogled na Tuckera koji je već otvorio stražnja vrata. »Ne vjerujem ovom tipu.« »Pa, on je kameleon i profesionalni prevarant«, složila se Marlowe. »Naravno da mu ne možeš u potpunosti vjerovati.« Tucker je izgledao povrijeđeno. »Nikada te nisam želio povrijediti, Marlowe.« »Preskočimo to«, rekla je Marlowe. Podigla je Gibsona. »Adam je u pravu, ne može ti se vjerovati. No postoji jedna iznimka.« »A koja je to?« upitao je Adam. Pogledala ga je preko krova Floata. »Tucker se brine za svog brata. To se vidi u njegovim otiscima. Ovdje je riječ o obitelji, a ne o još jednoj prevari.« Tucker je duboko udahnuo. »Hvala ti, Marlowe.« Adam je bacio pogled na Tuckera, slegnuo ramenima i zatvorio vrata automobila. Marlowe je promotrila Tuckera. »Šteta, znaš.« »Šteta što smo krenuli pogrešno?« tiho je rekao Tucker. »Slažem se. Ja sam kriv.« »Istina.« »Ti i ja smo imali poseban odnos, Marlowe.« »Gluposti«, rekao je Adam, prišavši s leđa Marlowe. 117
GIGA
»Nisam govorila o nama«, rekla je Marlowe Tuckeru. »Mislila sam kako je šteta što ti se ne može vjerovati jer bi J&J-u dobro došao netko s tvojim talentom.« Tucker je bio zbunjen. »Ja? Agent J&J-a?« »Boli glava, zar ne?« »Marlowe...« Pružio je ruku prema njoj, kao da je namjerava uhvatiti za ruku na poznati, intimni način kao nekada. Gibson je zarežao. Marlowe je napravila korak unazad i zaletjela se u Adama. Njegove ruke obuhvatile su njezina ramena, intimno i posesivno. »Nastavimo s ovim projektom«, rekao je Adam. »Vrijeme istječe.« Tucker je spustio ruku. Poveo ih je naprijed. »Kako si znala da sam ja uzeo svjetiljku?« upitao je Marlowe. »Imitirao si snoostiske dr. Lewisa kad si ušao u sef da je ukradeš«, rekla je. »Da.« Tucker je duboko udahnuo. »Ali kako si to otkrila?« »Dobro pitanje«, rekao je Adam. Pogledao je Marlowe. »Kako si otkrila da je Deene kradljivac?« »Nešto u otiscima koje sam vidjela na ulazu i izlazu iz komore gdje je bila smještena svjetiljka od početka me je mučilo«, rekla je. »Zato što ih je ostavio pouzdani zaposlenik?« rekao je Adam. »Nisi mogla vjerovati da bi Lewis krao iz muzeja?« »Ne samo to«, rekla je Marlowe. »To je bila činjenica da otisci nisu bili vrući. Dr. Lewis je bio tihi akademik koji je posvetio čitav svoj profesionalni život očuvanju artefakata u muzeju. Naglo je odlučio učiniti nešto potpuno netipično za sebe i ukrasti jedan od artefakata, no na poprištu nema traga snažnim emocijama u njegovim otiscima? To nije imalo smisla.« »Tako je.« Adam je kimnuo, odmah shvativši. »Ako ništa drugo, trebao je barem biti nervozan. Uplašen.« »Poznajem dr. Lewisa«, rekla je Marlowe. »On bi bio prestravljen. U njegovim bi otiscima gorjelo mnogo energije.« Tuckerova čeljust se stisnula. »Mogu imitirati osnovne rezonantne uzorke nečijih tuđih otisaka, no pritom ne mogu generirati nečije emocije.« »Sto je s tvojim vlastitim emocijama?« upitala je, profesionalno zainteresirana. »Zašto one nisu vidljive u otiscima koje oponašaš? Trebao si barem biti pod utjecajem adrenalina kad si ušao u sef.« »Šališ se? Bio sam gotovo lud. Zaboga, krao sam od Ezoteričnog. Energija je vjerojatno ondje u otiscima, barem tako tvrdi moja sestra. No maskirana je kameleonskim efektom. Čak je ni snažni čitač snosvjetla ne može vidjeti.« Marlowe je kimnula. »Tako si mi se uspio približiti.« »Prokletstvo, Marlowe...« »Kao što sam rekla, vrlo koristan dar.« Adamova se čeljust stisnula u nepopustljivi izraz lica. »Nemoj ni razmišljati o tome da ga unajmiš kao agenta. Ne možeš mu vjerovati, sjećaš se?« »Da, ali sad kad to znam, možemo pronaći način da zaobiđemo taj problem«, rekla je, razmišljajući o mogućnostima. »Zaboravi«, rekao je Adam vrlo dubokim, opasnim tonom. Tucker ga je prostrijelio pogledom preko Marloweine glave. »Znaš, postoji mnogo ljudi ovdje u Frekvenciji koji bi joj savjetovali da ne vjeruje nikomu iz Ceha, osobito čovjeku na vrhu.« Marlowe je osjetila kako se Adamova ruka malo steže oko njezine. Pogledala je Tuckera. »Ne moraš se brinuti za moju vezu s Adamom«, rekla je. »Povjerila bih mu svoj život. Zapravo, to sam već učinila nekoliko puta, kad malo razmislim.« Adam se nasmiješio. »To djeluje u oba smjera.« Tuckerovo lice se stisnulo, no nije rekao ništa. Stao je na gornjoj stubi i dva puta pokucao. 118
GIGA
Vrata su se otvorila tako brzo da je Marlowe znala kako ih je žena koja se pojavila na ulazu od početka gledala iza navučenih zavjesa. »Ti si sigurno Charlotte«, rekla je Marlowe. Charlotte ju je nesigurno pogledala, a zatim se okrenula svom bratu. »Tucker?« Chalotte je pogledala prema Adamu. »Što se zbiva? Zašto je on ovdje?« »To je duga priča, Charlotte«, rekao je Tucker, iznenađujuće nježnim glasom. »Sve je u redu, kunem se. Samo otvori vrata.« Charlotte nije skidala pogled s Adama. »Ti si novi šef Ceha.« Adam se nasmijao svojim hladnim šefovskim osmijehom. »Ne obraćajte pažnju na mene«, rekao je. »Ja sam tu da se pobrinem da nitko ne bude povrijeđen.« Charlotte se trznula. Marlowe je otvorila svoj dar i pogledala snootiske na podu ispod njezinih stopala. Ključali su emocijom koja je graničila s panikom. »Sve je u redu«, rekla je Marlowe. »Ti i tvoja braća ste članovi Ezoteričnog. To znači da imate pravo na usluge J&J-a. Možda ste i trebali odmah doći u moj ured i zatražiti pomoć umjesto da ste poslali brata da špijunira mene i muzej.« Chalotte je bila zapanjena. »Kako uopće možeš reći da smo mogli pristupiti J&J-u kao legitimni članovi Društva? Sigurno znaš što smo i kako smo preživjeli.« »Da«, rekla je Marlowe. »No to ne znači da vam ne bih pomogla. Ti si čitačica snosvjetla. To znači da možeš napraviti prilično točan profil druge osobe, pod pretpostavkom da ona nije kameleon, naravno.« Tucker je zatvorio oči izgledajući tužno. Marlowe ga je ignorirala. »Tvoja braća vjerojatno se oslanjaju na tebe da napraviš profil mete i organiziraš prijevaru, zar ne?« nastavila je Marlowe. Charlotte je stisnula usne, no nije rekla ništa. »Pogledaj moje otiske«, rekla je Marlowe. »I sama provjeri jesam li došla ovamo s namjerom da ti naudim.« Energija se rasplamsala. Marlowe je osjetila kako Charlotte izoštrava svoj dar. Što god vidjela, to ju je vjerojatno uvjerilo da može otvoriti vrata. S uzdahom je zakoračila natrag u hodnik. »Keith je u dnevnoj sobi«, rekla je. »Slijedite me.« Povela ih je niz kratak hodnik u sobu namještenu u toplim, neutralnim bojama. Zavjese su bile navučene preko prozora, stvarajući duboke sjene. Keith Deene bio je sklupčan u fetusnom položaju na kauču. Na stoliću kraj njega nalazio se vrč ledene vode i polupuna čaša. Soba je bila neugodno topla, no Marlowe je mogla vidjeti da drhti ispod teškog pokrivača. Kad mu se približila, vidjela je kako je mokar od znoja. Gibson je promrmljao. »Bok, Keith«, rekla je Marlowe vrlo tiho. Čuč-nula je pokraj kauča. »Što si to učinio sebi?« Gibson je skočio iz njezina naručja na kauč i tiho brbljao, spreman da se baci na posao. Keith je otvorio svoje grozničave oči. Izgledalo je kao da ga je zbunio pogled na Gibsona. Preusmjerio je svoju pozornost na Marlowe. »Tko si ti?« procijedio je. »Marlowe Jones. Čujem da si petljao po vrlo starom alkemičarskom receptu za kristale.« »Ja sam nadaren za kristale. Mislio sam da se mogu nositi sa svakakvim kamenjem.« Zgrabio je rub pokrivača zgrčenom rukom. »Dovraga, sam sam iskovao proklete kristale služeći se vlastitom energijom. Trebao sam ih moći kontrolirati.« Adam ga je pogledao preko prostorije. »Tvoj brat je rekao da si radio prema kopiji nekih uputa iz jedne od ranih bilježnica Nicholasa Wintersa. Stari gad je u to vrijeme još uvijek usavršavao svoju teoriju kristala. Iskovao je nekoliko njih i obavio neke eksperimente, no odmah je shvatio da su manjkavi i potencijalno opasni. Na kraju je potpuno napustio prvotne 119
GIGA
planove.« Keith je zurio u njega. »Tvoje ime je Winters. Pretpostavljam da to baš i nije slučajno pod ovim okolnostima, zar ne?« »Ne«, rekao je Adam. Marlowe je pogledala Keitha. »Na žalost za tebe i nekolicinu drugih ljudi koji su tijekom godina pronašli kopije tih ranih bilježaka, Nicholas se nikad nije vratio starim dnevnicima kako bi ondje dodao upozorenje. Tek je u kasnijim bilježnicama spomenuo propale eksperimente iz svoje mladosti i to kako su ga usmjerili na drugi put.« »Dakle, umrijet ću?« upitao je Keith. »Nekako sam to shvatio.« Marlowe se pripremila na udar i dodirnula njegovo vruće čelo. Sok vrele energije noćnih mora protresao joj je osjetila. Bilo je neugodno, no ni približno onomu što su ona i Adam zajedno prošli u labirintu. Nije čak ni bilo toliko neskladno kao ono što je iskusila s Vickie Winters. »Koliko dugo si rabio kristale?« upitala je. Charlotte je bila ta koja je odgovorila. »Izradio je prvi prije nekoliko mjeseci. Primijetila sam promjene u njegovim otiscima otprilike šest tjedana kasnije. No isprva mi nije vjerovao kad sam mu rekla da su kristali krivi.« »Mislio sam da promjene znače kako postajem snažniji«, rekao je Keith cvokoćući zubima. »Ne«, nježno je rekla Marlowe. »Promjene u tvojim uzorcima snosvjetla nisu to značile.« Keithove slike noćnih mora prilazile su joj na oluji kaosa. Hvatala je prolazne poglede na valove tsunamija koji su prijetili da utope sanjača. Pekli su je vreli bljeskovi snosvjetla. No, kao i uvijek, osjećaj bespomoćnosti, shvaćanje da ishod nije moguće promijeniti ili izbjeći, bio je najrazorniji aspekt. U noćnim morama nije bilo nade, samo očaj, strah i panika. Nije bilo u pitanju može li izdržati Keithove snove. Imala je posla i s gorima. Problem je bio u prirodi štete koja je učinjena njegovim paraosjeti-lima. Kao što je objasnila Adamu, nije bilo moguće izliječiti sva oštećenja snosvjetla. »Možeš pomaziti Gibsona«, rekla je Keithu. »Uh?« Keith se namrštio. »Zašto?« »To ponekad pomaže«, objasnila je. »Djeluje vrlo umirujuće.« Keith je nepovjerljivo promatrao Gibsona. »Čuo sam da grizu.« Gibson se još malo našušurio i ohrabrujuće brbljao. »Gibson te neće ugristi«, rekla je Marlowe. »Obećajem. On je terapeutski mučan.« »Nikad nisam čula za terapeutskog mucana.« »Gibson je jedinstven.« Uzela je Keithovu prevruću ruku i nježno je smjestila na Gibsona. Gibson je umirujuće mrmljao i smjestio se bliže grozničavom čovjeku. Refleksno, Keith je zatvorio oči i duboko izdahnuo. Prsti su mu potonuli u Gibsonovo krzno. Marlowe je proučavala nesklad u Keithovu uzorku. Slijedeći tragove iskrivljenih valova do njihova izvora u spektru, vidjela je da su izvorni pul-sovi još uvijek jaki. Kaos koji je nagrizao njegovu auru još uvijek nije stigao do njezine srži. »Imaš sreće«, rekla je. »Još uvijek ima vremena da popravimo loše vibracije. Tvoj talent za kristale pružio ti je nešto prirodne otpornosti na oštećenja. Svatko tko bi toliko izobličio svoje vlastite uzorke već bi bio mrtav ili smješten u ustanovu.« Iza nje Charlotte je ispustila tih uzdah olakšanja. Marlowe je usmjerila energiju u iskrivljene uzorke, nježno ih potičući da se vrate stabilnom ritmu. Postepeno je Keithovo disanje postajalo lakše. Njegovo grozničavo tijelo ohladilo se na normalniju temperaturu. Ruka koju je stiskao u Gibsonovu krznu se opustila. Marlowe je završila s ispravljanjem izobličenih oscilacija. Na trenutak je čekala u tišini kako bi bila sigurna da su uzorci ponovno stabilni i snažni. Keith ju je pogledao, a oči mu više nisu bile vrele. »Hvala ti.« 120
GIGA
Zaspao je, iscrpljen. Zadovoljna što su se njegove struje snosvjetla vratile u normalan ritam, Marlowe je ustala i pogledala Charlotte i Tuckera. »Bit će dobro«, rekla je. »Ali spavat će neko vrijeme, vjerojatno nekoliko sati. To je normalno. Kada se probudi, bit će dobro.« »Ne znam kako da ti zahvalim«, prošaptala je Chalotte. Oči su joj bile pune suza. Prišla je Marlowe i zagrlila je. »Žao mi je zbog svega što smo učinili. Sve što mogu reći jest da smo bili krajnje očajni.« Marlowe ju je potapšala po ramenu. »Sljedeći put pokušajte ući u ured J&J-a i pristojno zatražiti pomoć. Iznenadit ćete se koliko je ta taktika uspješna. Osim toga, uvijek trebam posla.« Tucker ju je pogledao. »Dugujemo ti, Marlowe. Ako postoji išta što ova obitelj može učiniti za tebe, sve što trebaš učiniti jest pitati. Mi uvijek plaćamo svoje dugove.« »Bilo što«, rekla je Chalotte. Podigla je glavu, pustila Marlowe i napravila korak natrag, lagano se smješkajući kroza suze. »Kao što je Tucker rekao, sve što trebaš učiniti jest pitati.« »Cijenim to«, žustro je rekla Marlowe. »Kako bi bilo da vratite lažnu svjetiljku? Znam da nije original, ali je prilično vjerna reprodukcija. Muzejskom će osoblju biti vrlo drago da je dobije natrag.« »Donijet ću je«, rekla je Charlotte. Požurila je niz hodnik. Nedugo kasnije vratila se s platnenom torbom u ruci. »Izvoli.« »Hvala.« Marlowe je otvorila torbu i bacila pogled unutra. Zlaćani metal i lažni kristali svijetlili su u tami. »Da, to odgovara opisu koji sam dala osoblju.« Zatvorila je torbu. Adam je pogledao na sat. »Nemamo mnogo vremena. Jesmo li gotovi?« »Gotovi smo«, rekla je Marlowe. Stavila je Gibsona pod ruku. Chalotteine oči su se raširile. »Zaboravila sam. Večeras je veliki prijam za novog šefa Ceha. To ste vi, gospodine Winters.« »Tako mi kažu.« Adamov mobitel je zazvonio. Provjerio je broj i preuzeo poziv. »Winters.« Uslijedila je kratka tišina dok je slušao osobu s druge strane veze. »Nastavi tražiti.« Zatvorio je telefon. »Što?« upitala je Marlowe. »Broker Joey je nestao«, rekao je Adam. »Ili se sakrio u podzemlje ili ga je netko drugi dohvatio.« Tucker je tiho frknuo. »Joey se zna izvući. Vjerujte mi, njegovi instinkti su odlični. Sakrio se.« »U tom slučaju, pronaći ćemo ga«, rekao je Adam. Charlotte je bacila pogled na njega, a zatim pogledala Marlowe. »Ceremonija otvorenja počet će svakog časa. Zakasnit ćete.« »To se zove dramatični ulazak«, rekla je Marlowe.
121
GIGA
35 U osam i trideset šest te večeri Adam je stao s Marlowe na vrhu stubišta s jantarno zelenim tepihom koje je vodilo dolje u svjetlucavu plesnu dvoranu Hotela Grand. Kao da je netko izdao masovnu psihičku zapovijed, val mrmora prostrujao je gomilom. Zatim je utihnuo. Svi su se okrenuli prema stubištu. Na dnu stuba, počasna straža koja se sastojala od dvanaest lovaca na duhove u punim paradnim uniformama oblikovala je dva reda okrenuta jedan drugomu. Oblikovala se prijamna linija koja se sastojala od visokorangiranih gradskih velikodostojnika. Predstavnici medija krenuli su naprijed, s visoko uzdignutim videokamerama. Vrlo postariji Marcus Spearman, jedan od nekoliko preostalih vijećnika, zakoračio je naprijed kako bi dao službenu objavu. »Dame i gospodo, frekvencijski gradski Ceh pararezonatora disonantne energije sa zadovoljstvom vam predstavlja našeg novog ravnatelja, gospodina Adama Wintersa. Večeras je u pratnji gospođice Marlowe Jones.« Bend je oživio, svirajući trijumfalnu glazbu tradicionalnog »Cehovskog marša.« Gomila je glasno aplaudirala. Adam se nasmiješio Marlowe, uživajući u spoznaji da je ona večeras ovdje kraj njega, dijeleći taj trenutak s njim. Izgledala je zanosno, zaključio je. Kosa joj je bila skupljena u elegantnu punđu. Nježne naušnice od jantara i zlata spuštale su se s njezinih ušiju. Njezina haljina bila je stup crne svile koja je diskretno isticala njezino vitko, ženstveno tijelo i skladna ramena. Nikad ne biste pogodili da ju je prije nekoliko sati gotovo pregazio neki gad u cehovskom automobilu ili da se kratko vrijeme nakon toga suočila s mag-rez pištoljem, a zatim krenula spasiti život i mentalno zdravlje jeftinog prevaranta, pomislio je. A samo dan ranije pomogla mu je da spasi podzemni svijet. Nasmiješio se. Uputila mu je upitni pogled. »Sto?« »Kao što ti stalno govorim, nije čudo što su te stavili na čelo J&J-a.« »Nije ni čudo što su tebe zadužili za to da počistiš Ceh Frekvencije.« »Jesi li spremna za ovo?« »Naravno«, rekla je. »Hej, pa mi smo spasili podzemni svijet, zar ne?« »Jesmo. Ako smo mogli to učiniti, možemo se nositi i s ovom gomilom.« Namjestila je miran osmijeh i promotrila more lica koje ih je s iščekivanjem gledalo s dna stuba. »Osim toga, što bi još danas moglo poći naopako?« Nasmiješio se i čvršće je primio za ruku. Zajedno su krenuli niza stube kako bi pozdravili gomilu. »Dakle, vas dvoje ste spasili podzemni svijet«, rekla je Lyra Dore sat kasnije. »To zvuči kao neobičan spoj. Je li to karakteristično za šefove Ceha?« »Nisam sigurna«, rekla je Marlowe. »Adam je jedini šef Ceha s kojim sam ikada izlazila.« Obje žene su pogledale Adama koji je stajao nedaleko, razgovarajući s Cruzom Sweetwaterom. Dvojica muškaraca imala su mnogo toga zajedničkog, pomislila je Marlowe. Obojica su bila snažno nadarena, a također i vrlo moćna, svaki na svoj način. Sweetwaterovi su posjedovali Jantar d.o.o., vodeću tvrtku za iskapanje i proizvodnju jantara koja je kontrolirala velik dio tržišta jantara. Njezin jedini konkurent bila je korporacija RezStone. Wilson Revere, direktor tvrtke, također je večeras bio prisutan. U tom trenutku bio je na drugom kraju sobe razgovarajući s gradonačelnikom Frekvencije i jednim vijećnikom Ceha. »Cruz mi kaže da će Adam Winters biti malo drugačiji od svojih prethodnika«, rekla je Lyra. »Pričalo se da će Douglas Drake dobiti tu direktorsku funkciju.« »Tko ti je to rekao?« »Jedna od mojih najboljih mušterija. Ona je trenutačno djevojka Huberta O'Connera, iako mi se prošli put kad je došla u moju trgovinu učinilo da razmišlja o tome da ga ostavi. Gloria ima vrlo dobru intuiciju. Pitam se je li već napustila grad.« 122
GIGA
»Nije nikakva tajna da bi Sweetwaterovima odgovarao bilo tko osim Drakea na vrhu Ceha«, rekla je Marlowe. Lyra se nasmiješila. »Oni imaju veliki ulog u cehovskoj politici. Mnogo posla obavljaju u podzemlju, a onaj tko kontrolira Ceh kontrolira i podzemni svijet. Swetwaterovi su vrlo pragmatični u tim stvarima. Radili su s bivšim šefom Ceha, a radili bi i s Drakeom ako bi to bilo nužno. No između nas dvije, mislim da su se malo potrudili da to ne bude nužno.« »To me ne iznenađuje«, rekla je Marlowe. »Iako sve do večeras nisam znala da su Cruz i Adam prijatelji.« »Mislim da su povezani putem Ureda«, rekla je Lyra nejasno. »Ah, da, to objašnjava stvari.« Dakle, Sweetwaterovi su obavljali poslove za Ured. To je bila vrlo zanimljiva informacija, pomislila je Marlowe. Zapamtila ju je za kasniju uporabu. Nikad ne znaš kada takvi podaci mogu biti korisni u istražiteljskom poslu. Lyra Dore udavala se u obitelj snažnih talenata koja je imala dugu povijest s Ezoteričnim. Iako nisu bili službeno registrirani u Društvu, Sweetwaterovi su stoljećima održavali složene veze s agencijom Jones & Jones. Generacijama su Sweetwaterovi zarađivali za život kao izrazito diskretni, visoko profesionalni plaćeni ubojice. U onim rijetkim prigodama kad je J&J bio suočen s izuzetno opasnim odmetnutim talentom kojeg nisu mogli sami savladati, pozvali bi Sweetwaterove. Službeno, Sweetwaterovi su tvrdili da se njihov samotnjački, blisko povezani klan više ne bavi tradicionalnim obiteljskim poslom. Umjesto toga bili su potpuno posvećeni svom rastućem jantarnom carstvu. No, prvi dan kad je preuzela posao u J&J-u, Marlowe je saznala da to nije bilo posve točno. Stric Zeke joj je objasnio da se, iako se Sweetwaterovi sada bave sigurnosnim poslovima i jantarom, J&J još uvijek može obratiti toj obitelji ako nema druge mogućnosti. Nadala se da nikad neće morati uzeti telefon i pozvati Sweetwaterove. »Kako napreduju planovi za vjenčanje?« upitala je Marlowe. »Da budem iskrena, nisam sigurna«, priznala je Lyra. »Prepustila sam cijeli projekt svojoj prijateljici Nancy Halifax. Ona je iz umjetničkog svijeta, znaš. Posjeduje galeriju u Četvrti. Rekla mi je da su ovogodišnje svadbene boje plava i ružičasta, što nije dobro jer se meni ne sviđa niti jedna.« »Niti meni.« »Pa, ti se nećeš morati brinuti za to«, rekla je Lyra. »Svi znaju da cehovski formalni brakovi visoke razine slijede vlastita pravila. Ti ćeš biti osuđena na mnogo jantarne i zelene, bojim se.« Mahnula je rukom. »Nešto poput ove plesne dvorane.« Šokirana, Marlowe je gotovo prolila šampanjac. »Adam i ja nikada nismo razgovarali o braku.« »Zaista?« Lyra se doimala iznenađenom. »Nikad nismo ni izlazili. Osim ako ne računaš ovaj prijam.« Lyra se namrstila. »Jesi li sigurna? Prema novinama, vas dvoje ste u vezi.« »Novine su sve pogrešno shvatile, kao i obično.« Lyrin izraz lica postao je zamišljen. »Hmmm.« Vrijeme da promijenim temu, zaključila je Marlowe. »Imam profesionalno pitanje za tebe.« »Sjajno.« Lyra se razvedrila. »Ne čujem često pitanje profesionalne prirode. Čini se da se vrlo malo ljudi ozbiljno zanima za ugađanje jantara. Biti ugađač slično je kao biti automehaničar. Mušterije zapravo ne žele znati tehničke detalje, samo žele da im popraviš automobili.« »Shvaćam da oni s tvojom vrstom dara mogu ugoditi jantar, no možete li obrnuti taj proces?« »Naravno. Svatko tko zna ugoditi jantar zna to poništiti.« »Kako?« »Misliš ozbiljno, zar ne?« »Da.« 123
GIGA
»Pa, proces je točno jednak. Usredotočiš se na kamen, uključiš malo dara i usmjeriš energiju na način koji bi poremetio ugođene struje.« »Kao rad sa snosvjetlom«, rekla je Marlowe. »Ne znam ništa o snosvjetlu«, rekla je Lyra. »Ali energija je energija, bez obzira na to s kojeg dijela spektra dolazila. Sigurna sam da postoje sličnosti u njezinu usmjeravanju.« »Kad god sam vidjela ugađivača jantara na poslu, držao je kamen u jednoj ruci.« »Tako je. Mora postojati fizički kontakt.« Lyra je zastala. »Nešto što bih trebala znati? Uključuje li to jedan od tvojih slučajeva?« Adam i Cruz sada su hodali prema njima, krećući se kroz gomilu s ležernom samouvjerenošću dvojice vrlo dobro odgojenih i vrlo dobro odjevenih vrhunskih predatora. »U stvari, tako je«, rekla je Marlowe. »Oh, vau, bit ću konzultantica za J&J. To je tako uzbudljivo.« Adam i Cruz su im prišli. Cruz je stao blizu Lyre tako da mu je ruka okrznula njezinu u suptilnom činu intimnosti. Marlowe je pomalo otvorila svoja osjetila i bacila pogled na njihove otiske. Energija koja je gorjela između njih bila je jasna, snažna i blistava, dovoljno moćna da pošalje prastaru poruku svakom drugom u prostoriji. Mi smo par, doživotno spojen ljubavlju. Želim taj osjećaj, pomislila je Marlowe, neobično potresena. Želim ga s Adamom. Pogledala ga je i vidjela vrelinu u njegovim očima. To je uskomešalo njezina čula na najintimniji mogući način. Nikad neće biti isto s nekim drugim. Nije željela biti s nekim drugim. Pogledao ju je opreznim pogledom. »Nešto nije u redu?« »Ne«, rekla je brzo. »Lyra i ja smo samo raspravljale o tome kako bi netko mogao deaktivirati ugo-đeni jantar.« Adam je odmah shvatio. »To je vrlo dobro pitanje. A koji je odgovor?« »Odgovor«, rekla je Marlowe, »jest taj da bi netko morao imati dar za ugađanje. Osim toga, trebao bi imati fizički kontakt s kamenom koji želi deaktivirati.« »Pa,« rekla je Lyra s oklijevanjem, »postoji još jedna mogućnost. Slabo je vjerojatna, ali tehnički izvediva.« Svi su je pogledali. »Postoji rijetka vrsta kvarca koja odašilje energiju koja može poremetiti standardni jantar. Iz očitih se razloga naziva vrtložni kvare.« »Zato što djeluje kao vrtlog u katakombama?« rekla je Marlowe. »Tako je. Vrtložni kvare može iskriviti struje u ugođenom kamenu. Ali kao što sam rekla, prilično je rijedak.« Adam je pogledao Lyru. »Bi li za njega bio potreban poseban dar?« »Ne, ali to bi zahtijevalo mnogo moći«, rekla je Lyra. »Mislim da bi bilo koji snažni talent to vjerojatno mogao obaviti. No taj je kamen gotovo nemoguće nabaviti. Ne znam ni za jednu trgovinu koja ga prodaje. Za njega nema tržišta. Čak i ako ga uspijete nabaviti, trebate pronaći specijalista koji ga može ugoditi za vas.« Adam je pogledao Marlowe. »Imam osjećaj da će nam, kad konačno pronađemo brokera Joeya, on moći reći kako kupiti vrtložni kvare i pronaći uga-đivača koji se može nositi s njime.« Cruz je skrenuo pogled s Adama na Marlowe, a potom ga ponovno vratio. »Ima li nešto što nam želiš reći? Ili je to cehovski posao?« Marlowe je odgovorila u istom trenutku kad i Adam. »Zapravo, to je posao agencije J&J«, rekla je. »Cehovski posao«, rekao je Adam. Cruz i Lyra su se nasmiješili. Marlowe je pročistila grlo. »No, u ovim okolnostima mislim da vam možemo reći.« Zastala je na trenutak, bacivši pogled na Adama. »Osim ako novi šef Ceha ima neke pritužbe?« 124
GIGA
Slegnuo je ramenima. »Ne, novi šef Ceha večeras je širom otvoren za prijedloge.« Rekao je Cruzu i Lyri o kristalima i opisao kako je njegov jantar suptilno izobličen prije nekoliko dana. Uslijedila je kratka tišina dok je Lyra razmatrala taj problem, lagano se mršteći. »Apsolutno si siguran da nitko nije fizički dodirnuo tvoj ugodeni jantar?« rekla je naposljetku. »Siguran sam«, rekao je Adam. »Pa, to sigurno zvuči kao da ti se netko dovoljno približio da upotrijebi vrtložni kvare na tvom jantaru.« »Koliko se morao približiti?« upitao je Cruz. Lyra je razmislila o tome. »Ako je vrlo snažan, to je vjerojatno mogao učiniti s udaljenosti od tri, možda četiri metra.« »Sto znači da se to moglo dogoditi bilo gdje«, rekla je Marlowe Adamu. »Svatko tko te zaobišao na ulici mogao je uništiti tvoj jantar.« Cruz je pogledao Marlowe s izrazom lica koji se mogao opisati samo profesionalnim. »Zanimljiv način da se riješiš šefa Ceha, kad malo razmisliš o tome«, rekao je. »Poremetiti njegov jantar tek toliko da postane neupotrebljiv, no ne dovoljno da to bude očito. Zatim se pobrinuti da ode u podzemlje. Taktički govoreći, to je briljantno.« Adam je pogledao Marlowe, a u očima mu se vidjelo da se zabavlja. »Radi još bolje ako se pobri-neš da se spusti u podzemlje u području aktivnog vrtloga.« Marlowe se trgnula. »Tada se to činilo kao dobra ideja.« »Imam još bolju ideju«, rekao je Adam. Uhvatio ju je za ruku. »Zaplešimo.« Poveo ju je prema plesnom podiju. Gomila se razišla kao nekom čarolijom, praveći im mjesta. Vođa benda je vidio što se događa i odmah krenuo s uvodnim tonovima slavnog »Jantarnog valcera«. Drugi parovi na podiju prestali su plesati i sklonili se u stranu kako bi omogućili novom šefu Ceha da zapleše sa svojom damom. Marlowe se bacila u Adamovo naručje. Njegove oči su se zažarile i nasmiješio joj se intimnim, senzualnim osmijehom koji je uskomešao sva njezina osjetila. U tom trenutku bila je samo maglovito svjesna aplauza gomile koja ih je okruživala. Glazba je nekako postala isprepletena s energijom koja je rezonirala između Adama i nje. Nesvjesno, izoštrila je sva svoja osjetila. Naravno, to je bila pogreška. Otvaranje drugog vida u pretrpanoj prostoriji uvijek je bilo neugodno. Jasno, mutni slojevi snosvjetla pokrivali su plesni podij. Bilo je to kao da ona i Adam plešu kroz maglu psihičke energije. Namjeravala je zatvoriti svoj dar kada je vidjela vruće, izobličene uzorke. »Adame.« Čvršće ju je stisnuo. »Jesi li dobro?« »Naravno. Oprosti. Samo sam dobro pogledala pod.« »Što god činiš, smiješi se.« »Dobro.« Uspjela je održati svoj blistavi osmjeh na mjestu govoreći kroza zube. »Večeras je ovdje nekoliko ljudi koji su sigurno rabili kristale Keitha Deenea. Tko god oni bili, često se njima služe. Oštećenja u oba para otisaka izgledaju loše.« »Možeš li slijediti tragove a da ne budeš suviše očita?« »Da, mislim da mogu. Jedan par vodi prema južnom uglu poda. Ondje, pored zastava.« Adam ih je poveo u krug tako da može jasno vidjeti skupinu gostiju koja je stajala kraj zastava. »Hubert O'Conner«, rekao je. »To se zasigurno uklapa. Drugi komplet će vjerojatno voditi ravno do švedskog stola.« »Kako si znao?« Slijedila je njegov pogled i vidjela poznato lice. »Douglas Drake. Vidjela sam ga na vijestima. Pitam se je li on ili njegov prijatelj O'Conner vozio auto koji me je danas 125
GIGA
pokušao pregaziti.« »Dobro pitanje.« »Ipak, još uvijek ne mogu shvatiti zašto bi riskirali pokušavajući me smaknuti. Ja sam ono što svi u Cehu nazivaju civilom.« »I ja se isto pitam. Postoji samo jedan razlog zašto bi toliko riskirali.« »A to je?« »Misle da ću te oženiti.« »Što?« Bila je toliko zabezeknuta da je znala kako bi izgubila ravnotežu u izuzetno visokim potpeticama da je Adam nije držao. »Smiješi se«, rekao je. »Ali zašto bi ikomu od njih bilo stalo do toga hoćeš li me ti oženiti?« »Sjećaš li se kako si me još na početku čitave stvari pitala zašto su svi šefovi Ceha gotovo uvijek oženjeni?« »Rekao si nešto o tradiciji. No nikada nisi zapravo odgovorio na pitanje.« »Postoji tradicija u Cehu koja dopušta bilo kojem članu da izazove šefa na dvoboj svjetlosti duhova. Dvoboji se odvijaju pod zemljom, u tunelima.« »Zaboga«, rekla je Marlowe. »Moguće je ubiti čovjeka energijom koju lovac na duhove može izvući u podzemlju, ili u najmanju ruku trajno spržiti njegov mozak. U najboljem slučaju, gubitnik bi vjerojatno proveo ostatak života na prapsi-hijatrijskom odjelu. Kažeš da je to stara cehovska tradicija?« »Pravo izazova nalazi se u starom cehovskom zakonu. Rijetko se primjenjuje.« »Shvaćam i zašto«, rekla je. »Koja smiješna, primitivna, kretenska, maco tradicija. Zaboga, dvoboji su tako arhaični.« »Imam osjećaj da me, budući da me već nije uspio ubiti, Drake planira izazvati na dvoboj. Ja sam snažniji od njega, no možda je zaključio da me sada može srediti.« Šok ju je obuzeo po drugi put. »Zato što planira upotrijebiti jednu od onih kristalnih svjetiljki koje je Keith izradio?« »To bi bilo kao donijeti mag-rez pištolj na starinski dvoboj jantar-rez pištoljima.« »Kakve veze brak ima s tom glupom tradicijom?« Nasmiješio se. »Supruga šefa Ceha ima nekoliko ekskluzivnih privilegija. Jedna od njih je pravo na to da se pojavi pred Vijećem i blokira izazov svom suprugu.« Uhvatila je dah. »Drugim riječima, ako se oženimo, mogu se pobrinuti za to da te Drake ne može izazvati na dvoboj?« »Sada shvaćaš zašto se šefovi Ceha obično žene?« »Mislim da da. No ne mogu vjerovati da u Cehu još uvijek izlaze na dvoboje.« »Ti si iz Ezoteričnog. Kad se radi o tradicijama, imaš vrlo malo prostora za kritiku.«
126
GIGA
36 »Adame, razmišljala sam«, rekla je Marlowe. »Trebamo se vjenčati. Odmah. Večeras.« »Ne.« Ignorirala ga je otključavajući svoja ulazna vrata. »Možemo otići u jednu od ustanova za sklapanje pokusnih brakova koje su otvorene dvadeset i četiri sata na dan. Jedna je udaljena samo nekoliko ulica. Svaki dan prolazim kraj nje na putu do posla.« »Ne«, ponovio je. Posegnuo je rukom oko nje da bi otvorio vrata. Znao je da će ta tema iskrsnuti, podsjetio se. Morao je ostati čvrst. Istina, dio njega je želio iskoristiti svaki izgovor da je veže za sebe. Čak se i pokusni brak sada činio kao dobra zamisao. Ušla je u mračni hodnik i okrenula se prema njemu. »Daj mi jedan dobar razlog.« »Jer bi te brak sa mnom učinio još većom metom.« Zatvorio je vrata. »Cijenim ponudu, no to nije nužno. Sada kad pouzdano znam da se Drake i O'Conner služe kristalima, riješit ću taj problem.« Pogledala ga je. »Ceh održava red medu svojima?« »Tako to radi, Marlowe.« »Ali što ćeš im učiniti?« »Prvi korak je konfiscirati kristale. Nakon što skupim sve kamenje, Drake i O'Conner će imati istu mogućnost kao i ostali. Rana mirovina ili suo-čenje sa sudom Komore.« »Vidim.« Uzdahnula je i ušla u zasjenjenu dnevnu sobu. »Znaš, sve ovo mi je bilo vrlo uzbudljivo.« »Da?« Slijedio ju je, skinuo jaknu i olabavio kravatu. »Kada mi je stric Zeke dao ključeve ureda, upozorio me je kako je J&J u posljednje vrijeme samo mala paranormalna detektivska agencija. Rekao mi je da se bavi samo rutinskim slučajevima za članove Društva, a čak i oni rijetko dolaze. Previše konkurencije, rekao je. Danas ima mnogo detektiva za paranormalno. Ne kao u starim danima, rekao je.« »Da. Stari dani.« Bacio je jaknu preko naslona stolca. Skinula je visoke potpetice. »U starom svijetu J&J je sigurno bio vrlo uzbudljiv posao. Ezoterično je uvijek bilo zaposleno lovom na urote odmetnu-tih talenata i ludih znanstvenika. Sredili su opasne organizacije kao što su Red smaragdne pločice i Noćna sjena. Uzbudljive stvari.« »Zvuči tako.« »Zatim je, ovdje na Harmoniji, u Doba sukoba, J&J pomogao pobijediti Vanceove buntovnike. Zapisi iz tog vremena opisuju svakakve špijunske operacije, uključujući one koje su John Cabot Winters i Jeremiah Jones proveli protiv laboratorija za izradu kristalnih pištolja.« »Dobra vremena.« »Sjajna vremena. Mislila sam da nikad neću imati toliko sreće da budem uključena u veliki slučaj poput onog u starim spisima, no zahvaljujući tebi okusila sam život kakav su sigurno vodili neki od legendarnih direktora J&J-a poput Caleba Jonesa i Fallona Jonesa. Ponekad gotovo da želim...« Prekinula se. »O, zaboga. Gledaj. Vani na balkonu.« Shvatio je kako ona gleda kroz zatamnjene prozore na drugom kraju prostorije. Prišao je mjestu na kojem je ona naglo zastala i proučavao prizor. U svjetlu zelene paranormalne energije koja je zračila iz ruševina vidio je nekoliko desetaka krznenih loptica. Mucani su se nasadili na ogradu i mali stolić, a oči su im svjetlucale na sablasnom svjetlu. »Čini se da je Gibson pozvao nekoliko prijatelja dok si bila vani«, rekao je. Dvadesetak pari očiju mucana zurilo je u njih kroz prozore. Na trenutak nitko se nije pomaknuo ni s jedne strane staklenih vrata. Zatim se začulo mahnito trčkaranje na balkonu. Krznene loptice otkotrljale su se i odskakutale dalje u noć. Za nekoliko sekundi nestali su svi mucani osim jednog. Gibson je uletio kroz malena vratašca postavljena u dnevnoj sobi pored 127
GIGA
staklenih vrata i veselo pozdravio. »Napravio si zabavu dok me nije bilo?« Marlowe ga je podigla i krenula prema kuhinji. »Kladim se da si zasigurno impresionirao svoje prijatelje pričom o tome kako si pomogao spasiti podzemlje.« Gibson je entuzijastično blebetao. Iskočio je iz njezinih ruku i skočio gore na hladnjak. Marlowe se okrenula prema staklenci za kekse. Zastala je i pogledala u pod. »Zaboga.« Adam je prišao pultu i pogledao preko ruba. Ostaci razbijene staklenke napravili su nered na popločanom podu. Od energetskih pločica nije bilo ni traga. »To je sigurno bila divlja zabava«, rekao je. »Pravi tulum.« »Izgleda da je Gibson odustao od pokušaja otvaranja brave i poslužio se pristupom gordijskog čvora kako bi došao do pločica«, rekla je Marlowe. Počela je skupljati krhotine. »Ja ću«, rekao je Adam. »Ti si bosa. Porezat ćeš se.« Skrenuo je iza ugla, uhvatio Marlowe oko struka i odnio je s opasnog područja. Postavio ju je na tepih i počeo skupljati komadiće razbijene staklenke. Marlowe je strogo pogledala Gibsona. »Nadam se da ste se ti i tvoji prijatelji dobro zabavili.« Gibson je frknuo i nekoliko puta skočio gore--dolje. Adam je bacio razbijene komade i šačicu mrvica u smeće. »Znaš, budući da je večeras bilo tako burno, nismo stigli večerati. Ne znam za te, ali j umirem od gladi.« Marlowe je bacila pogled na sat. »Malo je kasno, ali možemo nešto naručiti.« »To će predugo trajati. Da vidimo što imamo pri ruci.« »Ne mnogo«, upozorila ga je. Otvorio je vrata hladnjaka i proučavao oskudan sadržaj. Gibson se nagnuo preko njih, promatrajući s velikim zanimanjem. »Bez uvrede, ali izgleda prilično ogoljelo«, rekao je Adam. »Jedeš li ikad?« »Kad god je moguće«, rekla je Marlowe. »To mi je jedan od najdražih hobija. No iz nekog neobjašnjivog razloga u posljednje vrijeme nikako da odem u nabavku namirnica.« »Nema problema. Vješt sam s osnovnim sastojcima.« Izvukao je paket oštrog sira cheddara, polupra-znu limenku kiselih krastavaca, majonezu i senf. Sve je stavio na pult i vratio se hladnjaku. »Držiš kruh u hladnjaku?« »Živim sama, sjećaš se? Ne mogu pojesti cijelu štrucu prije no što počne pljesnivih. Dulje traje u hladnjaku.« »Morat ću zapamtiti taj trik. Ja imam isti problem.« Stavio je kruh na pult, odmotao ga i odvojio četiri vrlo suhe kriške. »Sada trebamo još samo toster.« »Iza tebe. Ja ću otvoriti vino.« »Zvuči kao dobar plan.« Malo poslije sjedili su jedno do drugoga za pultom, žvačući tostirane sendviče od sira i kiselih krastavaca i pijući malo dobrog crvenog vina koje im je natočila Marlowe. »Znaš,« rekla je Marlowe, »nikada mi ne bi palo na pamet napraviti sendvič od cheddra i kiselih krastavaca.« »Šefovi Ceha poznati su po svojoj kreativnosti u kuhinji.« »Zaista? Nikad čula.« Dovršili su sendviče u ugodnoj tišini i odnijeli čaše s vinom na balkon. Stajali su zajedno, naslanjajući se na ogradu, upijajući sjajnu zelenkastu noć. Gibson je čučnuo pored Marlowe, žvačući kiseli krastavac. Adam je popio malo vina. Bilo je lijepo biti ovdje vani i dijeliti noć s Marlowe. Osjećaj intimnosti i opojna energija koja ju je okruživala bili su baš ono što mu je trebalo. Ovo je žena za koju sam rođen. »Što će biti sad?« upitala je nakon nekog vremena. Promatrao je svjetleće ruševine. »Misliš, kada se suočim s Drakeom i O'Connerom?« 128
GIGA
»Da. Znam da si ranije rekao kako ćeš im dati mogućnost da odu u mirovinu ili na suđenje. No ne mislim da će to uspjeti, Adame. Ne s ovom dvojicom. Oni neće otići tiho poput ostalih.« »Znam.« Popio je još malo vina. Vidjevši da neće reći više ništa o tome, Marlowe je okrenula glavu kako bi pogledala dolje u njegova stopala. Osjetio je kako otvara osjetila i znao da čita njegove snootiske. »Morat ćeš ih ubiti, zar ne?« šapnula je. »Možda.« Popio je vino i rukama obuhvatio čašu. »Možda ne. Ovisi.« »O čemu?« Razmislio je o svojim mogućnostima. »Što misliš, koliko će kristalima trebati da obave posao?« »Nekoliko mjeseci, možda, prije nego što počnu pokazivati fizičke znakove oštećenja. Oni su moćni, Adame.« Stavio je praznu čašu na obližnji stolić. »Pa, jedna stvar je sigurna. Ne mogu pustiti O'Connera i Drakea da trče po Frekvenciji kuhajući nevolje tijekom sljedećih nekoliko mjeseci dok ja čekam da se razbole. Ne sad.« Okrenula se i vrlo polagano spustila svoju čašu kraj njegove. »Misliš zato što bi se mogli ponovno okomiti na mene?« Nije rekao ništa. »Ne želim da to moraš učiniti«, rekla je, okrenuta mu leđima. »To neće biti prvi put.« »Znam i to.« Polako se okrenula da ga pogleda. U svjetlucavoj zelenoj noći njezine oči bile su vrele i obasjane suzama. »To ne olakšava stvari. Ne čovjeku poput tebe.« »Mogu se nositi s tim«, rekao je. »Znam. to ništa ne mijenja.« Nije rekao ništa. Nije bilo ničega što je mogao reći na to. Prišla mu je. Raširio je ruke. Pritisnula je svoje vlažno lice o njegovo rame. Čvrsto ju je privukao k sebi. Nekoliko su minuta stajali zajedno u tišini, obavijeni nježnom toplinom koja je uvijek bila ondje između njih. Nakon nekog vremena podigao joj je bradu i poljubio je. Želio je da to bude nježan, umirujući poljubac, no za par sekundi ona se grčevito držala za njegova ramena, žestoka i očajna. Znala je da je to zato što je shvatila da ga ne može zaštititi od onoga što je slijedilo; prihvaćala je to, ali joj se nije sviđalo. Njegova osjetila su se užarila, zapalivši njegovu krv i noć. Nakon nekog vremena podigao ju je u naručje i odnio natrag u mutno osvijetljeni stan. U sjenama spavaće sobe skinuo joj je crnu svilenu haljinu i čipkaste komadiće donjeg rublja ispod nje. Izvukao joj je kopče iz kose dok su mu se ruke tresle silom njegove potrebe. Ona je petljala po gumbima njegove košulje i otkopčala mu remen. Skinuo je čizme, hlače i gaće, podigao je i s njom u naručju pao na krevet. Vođenje ljubavi pržilo je njegova osjetila. Zajedno su se kotrljali po prekrivaču. Zajahala je njegova bedra i gledala ga kroz veo kose koji joj je padao preko lica dok je jahala na njemu do vrhunca. Oči su joj gorjele od strasti i energije. To je bio najerotičniji prizor koji je ikada vidio. Polegao ju je na leđa prije no što se prestala tresti i zarinuo se duboko u njezino tijelo. Stegnula se oko njega, viknula i ponovno se zgrčila. Ovog puta je svršio s njom. Činilo se da traje vječno. Probudila ga je uporna zvonjava telefona. Vidio je da su on i Marlowe zaspali poprijeko kreveta. Automatski, pogledao je na sat. Tri ujutro. Pored njega se Marlowe promeškoljila i otvorila oči. »Kakva je to buka?« »Telefon«, objasnio je. Sjeo je, pokušavajući se orijentirati. »Ne znam gdje sam ga ostavio.« 129
GIGA
»Na podu, mislim.« »Oh, da. Sad se svega prisjećam.« Odvojio se od njezina topla tijela, povukao do ruba kreveta i posegnuo na stranu. Pronašao je telefon i otvorio ga. »Winters.« »Galendez je. Prije petnaest minuta Drake i O'Conner ušli su u svoj ured u Staroj četvrti. Nisu izašli. Prije nekoliko minuta unutra je nešto eksplodiralo. Zgrada gori.« »Stižem za deset minuta.« Poklopio je telefon i posegnuo za hlačama. Marlowe se podigla na jedan lakat. »Sto se dogodilo?« »Poslao sam tim ljudi da promatraju zgradu u Četvrti koju Drake i O'Conner rabe kao ured. Jedan od ljudi upravo je nazvao. Rekao je da se dogodila eksplozija i požar.« »Idem s tobom.« »Imao sam osjećaj da ćeš to reći.«
130
GIGA
37 »To je bila izuzetno vruća vatra«, rekla je Marlowe. »Čisto sumnjam da će je istražitelji nazvati slučajnom.« »Ne«, složio se Adam. »Ipak, vjerojatno neće pronaći mnogo dokaza. Pitanje je, kako je planula?« Stajali su na pločniku ispred opržene i pocrnjele zgrade. Dvojica agenata Ureda koji su bili zaduženi da motre na zgradu bili su s njima. Adam ih je predstavio samo kao Galendeza i Treigera. Moć u snootiscima agenata bila je impresivna, no po njihovu izgledu nikad se ne bi reklo da su talenti visoke razine, pomislila je Marlowe. Obojica su bila odjevena u iznošene prnje beskućnika. Kosa im je bila prljava i nepočešljana. Bazdili su po alkoholu, no znala je da nisu pili. Maska. Svjetlucave polukugle vatrogasnih kamiona i vozila hitne pomoći davale su dezorijentirajući, stroboskopski aspekt prirodnom osvjetljenju sa zida Mrtvog Grada. Na ulici je bilo mnogo vode i pjene. Dim je još uvijek kuljao, a Marlowe je mogla vidjeti plamenove duboko u trokatnici, no vatrogasci su imali stvari pod kontrolom. Vanjski zidovi još uvijek su stajali, iako su svi prozori bili razbijeni. Većina dvjestogodišnjih zgrada u Četvrti bila je izgrađena od visokotehnoloških materijala otpornih na vatru uvezenih sa Zemlje. No većina je bila preuređena nekoliko puta tijekom godina nakon spuštanja Zastora. Kasniji arhitekti i majstori morali su rabiti manje egzotične materijale. Rezultat je bio taj da bi u slučaju velikih požara u Četvrti zidovi preživjeli, no unutrašnjost je često bila posve uništena. To je i večeras bio slučaj, pomislila je Marlowe. »Vatrogasci pretpostavljaju da je upotrijebljeno neko sredstvo za potpalu«, rekao je Galendez. »Kada se stvari ohlade za nekoliko dana, potražit će ga.« »Neće pronaći ništa«, upozorio je Treiger. »To je bila duhovna vatra.« »Ponovi još jednom sve za mene«, naredio je Adam. »U redu«, rekao je Galendez. »Ipak, nema se mnogo reći. Bio sam na svom mjestu.« Nagnuo je glavu prema razbijenom prozoru u napuštenom skladištu iza Marlowe. »Treiger je bio u uličici. Drake i O'Conner ušli su kroz glavna vrata.« »Nitko nije došao kroz uličicu«, rekao je Treiger. »A nitko nije ni otišao tim putem. Drake i O'Conner nisu upalili svjetla u uredu.« »Ponašaju li se tako i inače?« upitala je Marlowe. »Da, gospodo«, rekao je Galendez. »U Četvrti, ovako blizu zidu, ne trebaju vam svjetla osim ako pokušavate čitati novine.« »Istina«, rekla je. »Zaključio sam da je to još jedan kasnonoćni sastanak«, rekao je Treiger. »Ali normalno, nismo čuli ništa jer unutra nema prislušne opreme.« Marlowe je shvatila. »Sofisticirani prislušni uređaji ne rade dobro u Četvrti, osobito ovako blizu zidu. Energetske razine ih ometaju.« Treiger je kimnuo. »U sljedećem trenutku čuli smo eksploziju. Odmah je buknuo požar.« »Rolete koje su pokrivale uredske prozore brzo su planule«, rekao je Galendez. »Imao sam dobar pregled sobe, no nisam mogao mnogo vidjeti. Sve je obuhvatila duhovna vatra. Mogao sam osjetiti njezinu energiju s druge strane ulice. Nije trajala dugo, no dok se ugasila, cijela zgrada je bila u plamenovima.« »Pretpostavljam da su O'Conner i Drake potpalili požar i napustili zgradu kroz svoju rupu u zidu«, rekao je Treiger. »To je jedini drugi izlaz i jedino mjesto gdje ne možemo postaviti stražu.« »Čini se da su O'Conner i Drake odlučili zatvoriti ured«, rekao je Adam. »Željeli su se pobrinuti da ne ostanu nikakvi dokazi.« 131
GIGA
»Ovakva vatra obavit će posao«, rekao je Galendez. »No tko je mogao povući toliko tuđinske energije? Znam da su Drake i O'Conner vrlo snažni, no nikad nisam čuo za lovca na duhove koji je toliko moćan, ne izvan tunela.« Adam i Marlowe su se pogledali. Znala je o čemu razmišlja. Dvojica snažnih cehovskih ljudi poput O'Connera i Drakea, radeći s kristalima, mogla su stvoriti psihičku energiju potrebnu za paljenje vatre iznad zemlje. »Ne možemo ući u zgradu«, rekao je Adam. »No možemo provjeriti rupu u zidu. Sumnjam da ćemo naći išta korisno, ali nikad ne znaš.« Ušli su u katakombe kroz procjep u zidu ispod praznog skladišta. Iako je njihov cilj bio blizu, s druge strane ulice, putovanje podzemljem uvijek je bilo složeno. Dobrih petnaest minuta hodali su kroz tunele prije no što su stigli do još jedne nazub-ljene rupe u kvarcu. »To je to«, rekao je Galendez. Adam je pogledao kroz otvor. »Vatra još uvijek tinja u podrumu. Još će neko vrijeme ostati vruća, vjerojatno mnogo dulje od nekoliko dana.« Marlowe je gledala kroz nazubljeni kvare. Mogla je vidjeti samo duboku tamu ovdje-ondje obasjanu plamenovima. Nije mogla omirisati gust dim s druge strane ulaza u tunel, ali pepeo nije ulazio u katakombe. Snažna energija sprečavala je ulazak onečišćenog zraka u podzemni svijet. Adam se okrenuo prema njoj. »Što vidiš?« Oprezno je izoštrila svoja osjetila i pregledala slojeve snažnih snootisaka koji su ključali na podu blizu rupe u zidu. »O'Conner i Drake poslužili su se ovim ulazom nekoliko puta tijekom godina. Oba para tragova pokazuju znakove korištenja kristala.« »Znali su da im je Ured na tragu«, rekao je Adam. »Večeras su došli ovamo da unište sve kako bi bili sigurni da neće ostati dokaza koji bi stigli do Komore.« »Ne baš«, rekla je, vrlo pomno proučavajući otiske. »Što želiš reći?« upitao je. »Sigurno su ovuda prošli mnogo puta«, rekla je. »Ali večeras nisu otišli ovim izlazom.« Uslijedio je trenutak oštre tišine. Adam je bacio upitni pogled na dio tinjajućeg podruma koji se mogao vidjeti kroz rupu u kvarcu. »Pa, to je zanimljivo«, rekao je. Galendez se namrštio. »Bez uvrede, ali jeste li sigurni da njih dvojica nisu napustila zgradu kroz ovu rupu, gospođice Jones?« »Sigurna sam«, rekla je tiho. »Mislim da će istražitelji, kad konačno uspiju pretražiti poprište, pronaći tijela O'Connera i Drakea u ruševinama.« Adam ju je pogledao. »Vidiš li još kakve otiske?« »Da«, rekla je. »Još nekoliko ljudi osim Drakea i O'Connera nedavno je prošlo ovuda, no jedan par otisaka me osobito brine. Stari su samo dan-dva. Pripadaju nekoj ženi.« »Jedna od O'Connerovih ljubavnica«, predložio je Treiger. »Ili možda jedna od Drakeovih.« Marlowe je oklijevala. »Tko god bila, bila je prestravljena.« »Možda je vidjela nešto što nije trebala vidjeti«, rekao je Adam. »Netko je bio s njom. »Marlowe je slijedila otiske iza ugla. »Ne O'Conner niti Drake. Tko god bio, odveo ju je ovuda.« Adam i dvojica agenata Ureda su je slijedili. Marlowe je nastavila hodati, slijedeći trag kiptećeg snosvjetla. »Tragovi su užareni«, rekla je. »Mislim da ju je htio ubiti. Zato je toliko uplašena. To također objašnjava zašto su njegovi otisci toliko vrući. Iščekuje ubojstvo. Jedan par otisaka se vraća. Njegovi, ne njezini.« »Vjerojatno je nije odmah ubio«, rekao je Adam. »Vjerojatno joj je oduzeo jantar i poslao je u 132
GIGA
tunele.« »To ne bi bila prva nezgodna ljubavnica nekog vijećnika koja je nestala na taj način«, rekao je Treiger. »Ako su je poslali u prašumu, nikada je neće naći«, rekla je Marlowe. »Nemoguće je slijediti sno-svjetlo u džungli.« »O'Conner i Drake su staromodni«, rekao je Adam. »Tradicionalisti. Ne osjećaju se ugodno u prašumi. Ne znaju tamošnja pravila. U takvim bi se stvarima držali tunela.« Zadrhtala je od hladne sigurnosti u njegovu glasu. Sjetila se što je rekao o tome kako drži svoje neprijatelje blizu. Proučavao je Drakea i O'Connera. Poznavao ih je dovoljno dobro da predvidi njihove postupke. Zastala je da baci još jedan pogled na snosvjetlo. »Sada je sama. Ostavio ju je ovdje i vratio se u ured. U tom je trenutku još uvijek bila živa. Možda nije prekasno.« »Vjerojatno je počela trčati«, upozorio je Galen-dez. »Ljudi uvijek trče kad završe u podzemlju bez dobrog jantara. Uspaniče se. Počnu halucinirati. Prije ili kasnije nalete na duha ili u zamku, a tada je sve gotovo.« Marlowe je stala ispred jednog otvora i pogledala u golemu rotondu. Deseci svjetlećih prolaza otvarali su se iz kružnog prostora. U središtu rotonde bila je žena. Sjedila je s rukama čvrsto obavijenim oko koljena, spuštene glave, lagano se njišući. Snosvjetlo na podu oko nje svjetlucalo je očajem. »Gloria Ray«, rekao je Treiger. »Drakeova posljednja ljubavnica.« Marlowe je požurila naprijed. »Sve je u redu, Gloria. Sada si na sigurnom.« Gloria je podigla glavu. Nevjerica i nesigurnost bljesnule su na njezinu suzama umrljanom licu. »Jeste li stvarni?« »Da«, rekla je Marlowe. Posegnula je prema dolje i pomogla Gloriji da ustane. »Stvarni smo.« »Počele su mi se priviđati stvari«, šapnula je Gloria. Glas joj je drhtao. »Kažu da se to događa dolje u tunelima kad ti jantar ne radi, kada si sasvim sam i kad znaš da ne možeš pronaći izlaz. Paranormalna energija te dohvati. Kažu da ti se najprije počnu priviđati stvari, zatim se uspaničiš i počneš trčati.« »Nisi se uspaničila i nisi potrčala«, rekla je Marlowe. »Gotovo da jesam«, rekla je Gloria. »Više ne znam koliko sam puta pomislila da to učinim.« »Što te je spriječilo?« upitao je Adam. Gloria se okrenula prema njemu. »Ti si novi šef Ceha.« »Da«, rekao je. »Nisam potrčala jer nisam potpuno poludjela«, rekla je Gloria. »Čak i bez jantara, svejedno imam nešto dara. Ja sam intuitivna. Imala sam osjećaj da će me netko pronaći ako ostanem gdje jesam.«
133
GIGA
38 »Gloria je još uvijek potresena«, rekao je Adam u slušalicu. »Bila je dolje u tom zelenom paklu gotovo dva dana.« »Dovoljno da od toga stradaju svačiji živci.« Marlowe je sjedila u velikom uredskom stolcu i odsutno se ljuljala s jedne ne drugu stranu. Opruge su ritmički škripale. Gibson je ostavio svoju kutiju igračaka na prozorskoj dasci, skočio na pod, a zatim na radni stol. Popeo se na rukohvat stolca, a potom na naslon iznad Marloweine glave. Držao se za njega snažnim šapama, radosno frkčući dok se stolac okretao lijevo-desno u polaganom polukrugu. »Rekla mi je kako je otkrila da me se O'Conner i Drake planiraju riješiti«, rekao je Adam. »Zaključila je kako je došlo vrijeme da nestane. Kaže da me je namjeravala nazvati i obavijestiti me o njihovu planu nakon što pobjegne iz grada na sigurno.« »Kako je završila u Drakeovu i O'Connerovu uredu te noći?« »Otišla je onamo da se osigura. Znala je da čuvaju inkriminirajuće financijske informacije u zidnom sefu u uredu. U jednom je trenutku otkrila kombinaciju. Sa sobom je ponijela kameru i fotografirala nekoliko stranica dnevnika. Planirala je to upotrijebiti kao materijal za ucjenu u slučaju da O'Conner pošalje nekoga za njom.« »No on ju je pronašao ondje u uredu kako fotografira dnevnik?« »Ne«, rekao je Adam, zvučeći vrlo zadovoljno. »Pronašao ju je nakon što je fotografirala dnevnik i sakrila kameru u svoj grudnjak.« »Čekaj malo.« Marlowe se naglo uspravila. Gibson je gotovo pao s naslona stolca. »Govoriš li da je Drake nije pretražio i pronašao kameru prije no što ju je poslao u tunele?« »Drakeu je bilo samo stalo do toga da sa sobom nema dobar jantar. Kaže kako je u nju uperio neku čudnu baterijsku svjetiljku, a zatim joj rekao da njezin jantar više ne radi.« »Upotrijebio je vrtložni kvare na njoj.« »Čini se da je tako. Priča drži vodu. Laboratorijski tehničari mi kažu da je komad jantara koji je Ray uspjela sakriti kod sebe bio onesposobljen.« »Ali sada imaš njezinu kameru?« »I bolje od toga. Stranice koje je fotografirala razvijene su i otisnute. To je zasigurno nekakav dnevnik, ali je šifriran. Ipak, ne bi trebalo biti teško razbiti šifru.« »Jesi li siguran?« »Vjeruj mi, Drake i O'conner nisu razmišljali tako. Nekoliko forenzičara Ureda trenutačno provjerava podatke. Uskoro bi trebali imati nešto.« »Ali sada tražiš trećeg čovjeka«, rekla je. »Onoga koji je podmetnuo požar u kojemu su poginuli Drake i O'Conner.« »Netko je odlučio prekinuti operaciju i ukloniti one koji previše znaju. Rekla si kako si vidjela druge otiske koji vode iz otvora i da su bili svježi.« »Da. No u njima je bilo vrlo malo vreline. Ne sumnjam da je onaj tko je podmetnuo požar bio hladnokrvni ubojica, no čak se i hladnokrvni ubojice užare kad ubijaju.« »Adrenalin«, tiho je rekao Adam. »Nakon što je upotrijebio sve to duhovno svjetlo i ubio dvoje ljudi, u njegovim bi otiscima trebalo biti mnogo vrućine.« »Još jedan kameleon poput Tuckera Deenea?« Razmislila je o tome. »Mislim da je to teoretski moguće.« »Rekla si da je takav dar izuzetno rijedak. Kakva je vjerojatnost da su u ovaj slučaj uključena dvojica kameleona?« »Dakle, vjerojatno imamo samo jednog kameleona: Tuckera Deenea. Rekao sam ti da ne vjerujem tom tipu.« »On je prevarant, Adame. Ne ubojica.« 134
GIGA
»Kako znaš? On je kameleon. Vjerojatno nikada nisi vidjela njegove prave otiske.« »Vidjela sam ih kada je u mene uperio pištolj na stubištu. Ali recimo da si u pravu. Recimo da je Tucker bio upetljan u nekakvu urotu s Drakeom i O'Connerom. Sto je mogao dobiti time?« »Osvetiti se dvojici ljudi koji su potaknuli njegova brata da iskuje kristalne pištolje koji su ga gotovo ubili? Ili je možda samo htio prikriti trag urote koji vodi od O'Connera i Drakea do obitelji Deene.« »Stalno ti govorim da je Tucker prevarant a ne hladnokrvni ubojica.« »On, njegov brat i sestra poslovali su s O'Connerom i Drakeom koji su bili do grla upleteni u sve, od krijumčarenja antikviteta do droga, a da ne spominjemo pranje novca, prevare, kockanje i iznude. Da nastavim?« »U redu, shvaćam da je bilo uključeno mnogo novca.« »Deeneovi imaju dobar razlog da budu zabrinuti kako će bilo kakva ozbiljna istraga O'Connera i Drakea neizbježno uključiti i njih.« »Ali ti si ih manje-više pustio. Nisi im zaprijetio.« »Svejedno bi mogli imati posla s policijom«, rekao je Adam. Progutala je knedlu. »U pravu si. Ponekad zaboravljam da u ovom gradu postoje i regularne službe za provođenje zakona.« Adam je neko vrijeme šutio. Marlowe je kuckala olovkom po stolu. Gibsonu je postalo dosadno i skočio je na pod. Odskakutao je kroz vrata. Marlowe je čula kako Rick podiže poklopac staklenke za kekse. »Sto se tiče pravog spoja koji nikad nismo imali...«, rekao je Adam. Marlowe se smrznula. »Što s njim?« »Bi li htjela otići na večeru sa mnom? U pravi restoran?« Udahnula je i polako izdahnula. »Da. Vrlo rado.« »Odlično. Hvala.« Uslijedila je još jedna tišina. Bilo je to kao da su oboje upravo uspjeli prijeći preko krhkog mosta postavljenog iznad provalije, pomislila je. Slučaj koji ih je zbližio bio je pri kraju. Uskoro neće biti nikakvog izgovora za partnerstvo. Uskoro će biti sami, suočavajući se s komplikacijama njihove veze, pokušavajući se vratiti u nor-malu, pretpostavljajući da je tako nešto postojalo. »Još jedne dobre vijesti na kraju«, rekao je Adam nakon nekog vremena. »Na tragu sam brokeru Joeyu. Poslao sam Galendeza i Treigera da to provjere. Ako ga pronađu, možda ću moći dobiti neke odgovore.« »Sretno.« »Nazvat ću te kasnije.« Marlowe je nekoliko minuta sjedila u tišini, proučavajući genealoški dosje koji je izvukla iz računala prije no što je Adam nazvao. Nakon nekog vremena ustala je i ušla u prednji ured. Rick ju je pogledao. »Ideš nekamo?« upitao je. »Da«, rekla je. »Bit ću u genealoškoj knjižnici Ezoteričnog. Spreman za vožnju, Gibsone?« Gibsonu nije trebao drugi poziv. Skočio je sa stola i zatrčao se do nje. Podigla ga je i stavila pod ruku. »Sto se događa s genealogijom?« upitao je Rick. »Želim porazgovarati s jednim od knjižničara.« Otvorila je vrata. »Nazovi me ako nešto iskrsne.« »Šališ se? Telefon zvoni cijelo jutro. Novi poslovi neprestano pristižu. Rekao sam ti da će sav taj publicitet biti vrlo koristan za J&J.« »Zanemari pozive čudaka, može? Odbijam obilaziti uklete kuće.« »U redu. Nema ukletih kuća.«
135
GIGA
39 Knjižničarka se zvala Beatrice Ramsey. Imala je oko šezdeset godina, no izgledala je poput vrlo elegantne četrdesetpetogodišnjakinje. Bila je vitka, u dobroj formi i strastveno voljela genealogiju. Povela je Marlowe niz dugačak red polica koje su se pružale od poda do stropa, natrpanih debelim, teškim svescima. Klimatizirana prostorija bez prozora stvarala je dodatni dezorijentirajući učinak. »Dosjei Društva nalaze se na računalima, naravno«, objasnila je Beatrice. »No također čuvamo i originalne, papirnate spise. Napredne tehnike održavanja sa Zemlje omogućile su očuvanje čak i najstarijih dnevnika prije no što su pronijeti kroz Zastor. Neki od tih svezaka sežu u dane osnivanja Društva.« »Da, znam«, rekla je Marlowe. Davno je naučila da je jednom kad počnete razgovarati s nekim članom genealoškog osoblja najbolje jednostavno zašutjeti i slušati. »Ipak, ne dobivamo često zahtjeve za papirnatim originalima«, rekla je Beatrice. »Mnogo je jednostavnije pristupiti informacijama na računalu.« I mnogo je jednostavnije hakirati bazu podataka, pomislila je Marlowe. No nije to rekla naglas. »Ah, tu smo.« Beatrice je zastala. Proučavala je natpise na hrptovima knjiga i izvukla jedan svezak s police. »Nadam se da ćete ovdje pronaći što tražite. Renquistina istraživanja nemaju premca.« »Renquistina?« »Grace Renquist. Ona je bila briljantna geneoa-loginja Ezoteričnog koja je živjela u dvadeset i prvom stoljeću na Zemlji. Tijekom godina je obavljeno mnogo suptilnih istraživanja na polju nasljeđivanja paranormalnih osobina, no Renquistina analiza još se uvijek smatra temeljnim tekstom. Stručnjaci često posežu za njome, čak i u današnje vrijeme.« »Zvuči kao pravo mjesto za početak.« Marlowe je otvorila knjigu i naglas pročitala naslovnu stranicu. »Studija uzoraka nasljeđivanja rijetkih paranormalnih karakteristika u obiteljima registriranim u Ezoterično društvo.« Podigla je pogled. »Da, to će biti vrlo korisno.« »Ima još nekoliko tekstova za koje mislim da bi također mogli odgovoriti na neka od vaših pitanja«, rekla je Beatrice. »Slijedite me, molim.« »Još jedna stvar. Treba mi papirnata verzija spisa obitelji Deene.« »Jeste li sigurni da se ne želite poslužiti računalom? Tako je mnogo jednostavnije pretraživati obiteljska stabla.« »Ne«, rekla je Marlowe. »Prošli sam se put poslužila računalom. To mi nije pomoglo. Želim pregledati izvornik.« Sat kasnije usporedila je Renquistinu analizu izuzetno složenih uzoraka nasljeđivanja rijetke paranormalne sposobnosti poznate kao kameleon-ski dar s obiteljskim stablom Deeneovih. Prožela ju je hladna jeza. Zatvorila je obje knjige i krenula prema vratima. Gibson ju je čekao za pultom recepcije. Igrao se ravnalom i besramno udvarao recepcionarki. No,. kad se Marlowe približila pultu, osjetio je njezinu užurbanost. Ispustio je ravnalo i popeo joj se na rame. »Vrijeme da pođemo«, rekla je Marlowe. Pogledala je recepcionarku. »Hvala vam što ste ga zabavljali.« »Nema problema«, rekla je žena. »Tako je dra-žestan.« »Da, i svjestan je toga.« Vani je ustanovila da se sumrak spustio na Četvrt. Pošla je do mjesta na kojemu je parkirala San, spustila Gibsona u bisage i izvukla telefon. Ukucala je Adamov privatni broj. Nije bilo odgovora. »Ovo nije dobro, Gibsone.« Morala je doprijeti do Adama, no prije toga je morala stati na još jednome mjestu. Bilo je 136
GIGA
vrijeme da izvuče mag-rez pištolj strica Zeke iz podnog sefa u uredu. Prebacila je jednu nogu preko motocikla i upalila motor. San je oživio. Brzo se provezla kroz Četvrt, vozeći prečacima. Čula je kako Gibson frkće dok je jurila ulicom i skrenula u usku ulicu ispred ureda Jones & Jonesa. Naglo je zakočila, ugasila motor, sišla s vozila i potrčala stubama do vrata. Gibson se izvukao iz bisaga. »Ostani tu«, rekla je preko ramena. »Odmah ću se vratiti.« Ignorirao ju je i potrčao stubama za njom. Na prozoru je visio znak »Zatvoreno«. Bilo je pet i trideset. Rick je otišao kući prije sat i po. Otvorila je vrata zamračenog prednjeg ureda. Kada je čula Gibsonovo duboko rezanje upozorenja, bacila je pogled dolje i vidjela kako se prebacio u potpuni lovački oblik. Sva četiri oka bila su mu otvorena. Instinktivno je izoštrila svoj dar. No bilo je prekasno. Val tame došao je niotkuda, preplavivši je, povukavši je dolje u dubine. Imala je vremena osjetiti primordijalne demone i čudovišta koja su se kretala u bezobličnoj praznini snova, vremena da zna kako nije uspjela spasiti Adama. A tada nije znala više ništa.
137
GIGA
40 Bila je izgubljena u labirintu zrcala. Beskrajni odrazi okruživali su je sa svih strana. Vidjela je kako je roditelji i stric Zeke gledaju s jednog zida. Brača su je gledala iz drugog hodnika zrcala. Nisu govorili, no nije bilo potrebe za riječima. U obitelji Jones uvijek si znao kada nisi uspio ispuniti očekivanja. Znao si prije svih ostalih u klanu, jer si najprije osjetio neuspjeh duboko u sebi. »Sljedeći put stavite nekog nadarenog za teoriju kaosa na čelo J&J-a«, rekla je odrazima. Čula je Gibsonovo nervozno brbljanje, no kad se okrenula tražeći ga u beskrajnoj šumi slika, nije ga mogla vidjeti. Ipak, vidjela je Adama. Gledao ju je iz blistave tame komore u kojoj su popravili neispravna strujanja. Tuga i bespomoćnost natjerali su joj suze u oči. »Nisam te mogla spasiti«, šapnula je. Pružio joj je ruku. »Vrati se sa mnom na površinu.« »Ne«, rekla je. »Ne mogu se vratiti. Ne želim se vratiti.« »Zašto?« »Zato što sam zabrljala. Pronašla sam odgovor, no nisam te uspjela kontaktirati. Zašto se nisi javio na telefon? A sada će te ubiti zato što sam ja zakazala.« »Nisam još mrtav.« Nije bila sigurna kako to primiti, »jesi li siguran?« »Siguran sam. vrati se na površinu, ljubavi moja. Čekam te.« Ponovno je čula Gibsonovo brbljanje i učinilo joj se da ga je na trenutak ugledala kako se kreće među tisućama slika. Tada je nestao. »Nisu me smjeli staviti na čelo J&J-a«, objasnila je Adamu. »Ne možeš sada odustati. Trebaš obaviti svoj posao.« Zvučao je uvjereno. To je bio onaj pravi Adam, koji je imao kontrolu. Bio je u pravu. Ona je bila na čelu J&J-a. Barem neko vrijeme. Nisu imali vremena pronaći zamjenu. Možda Adam još nije bio mrtav. Možda je još uvijek bilo vremena da ga upozori. Morala se vratiti natrag na površinu. Bila je nadarena za snosvjetlo. Mogla je kontrolirati energiju svakog sna. Jahala je na strujama kroz tamu prema svjetlosti podnevnog sunca... ... I probudila se na svjetlu zelenog kvarca. Nekoliko je sekundi dezorijentirano zurila u prazan prolaz koji se pružao u još jedan zeleni hodnik. Nema zrcala, pomislila je. Bila je u katakombama, ne u labirintu. Pitala se je li jednostavno zamijenila jedan san drugim u kojem su se javljali isti motivi. Polako se uspravila u sjedeći položaj. Kvare na kojem je bila ležala bio je tvrd na dodir. Mala komora bila je prazna. Još uvijek je nosila svoje jan-tarne naušnice. Oprezno je poslala malo energije kroz kamenje. Nije bilo odgovora. Bačena u tunele u tradicionalnom cehovskom stilu. Bilo je zaista sramotno da voda J&J-a nestane na taj način. Trebala si vidjeti što ti se sprema, bez sumnje bi joj rekao stric Zeke. Ali ipak, stric Zeke je bio nadaren za teoriju kaosa. Ona je bila samo čitačica snosvjetla. Ti si Jonesova. Živa si. To su velike prednosti u ovom trenutku. Prestani cviljeti i pokušaj razmisliti. Razmišljanje je zahtijevalo trud i postavljalo očita pitanja. Zbog čega je još uvijek živa? Zašto se nisu pobrinuli da bude mrtva? Odgovor se odmah pojavio. Nije gotov. Treba nešto od tebe. Vratit će se. Kao na znak, njezin se tamničar pojavio na vratima. Ustala je. »Vi ste sigurno Elliott Former.«
138
GIGA
41 Fortnerove sive oči bile su hladne, no snosvjetlo koje se gomilalo oko njegovih stopala bilo je grozničavo vruće. Namrštio se, očito iznerviran njezinim zapažanjem. »Kako si znala moje ime?« upitao je. »Danas sam provela neko vrijeme u genealoškoj knjižnici Ezoteričnog. Gdje je Adam?« »Još uvijek je živ, ako te to brine. Mora obaviti posljednji posao za svog starog šefa u Uredu.« Adam je bio živ. Duboko je udahnula. »Sto se dogodilo Gibsonu?« »Onom štakorolikom stvoru koji je ušao u ured s tobom? Mučan, zar ne? Onesvijestio se kad i ti. S obzirom na njegovu veličinu i činjenicu da je samo životinja, pretpostavljam da je mrtav. Iskreno, nisam se trudio provjeriti.« Obuzeo ju je bijes. Morala se boriti da održi glas mirnim. »Ubio si Gibsona?« »Morao sam upotrijebiti značajnu količinu energije da te onesvijestim. Previše mog dara može ubiti. Taj štakor vjerojatno je uhvatio jedan dio.« Prekrižila je ruke ispod prsa. Morala je zadobiti kontrolu. Morala je ostati usredotočena. »Želite Plamteću svjetiljku«, rekla je. »Sjajno zaključivanje, gospođice Jones. Nije čudo što su vam dali taj posao.« Oči su mu se malo zagrijale. »Da, želim svjetiljku.« Spustila je pogled na uljnati sjaj blistavog sno-svjetla na kvarcnom podu. »Zato što ste istinski, prirodni Kerber«, rekla je tiho. »Poput većine drugih rijetkih multitalenata u zapisima Ezoteričnog, gubite razum i umirete, no mnogo sporije od drugih.« Lice mu je otvrdnulo od bijesa. »Vidite to u mojim otiscima?« »Da. Znam da ste kameleon i očito imate sposobnost svojevrsnog ubojitog mentalnog udara. Osim toga, vi ste legenda u Cehu. To znači da također možete raditi s tuđinskom energijom. Tri različita dara, a sva dolaze s različitih dijelova spektra. Jesam li što propustila?« »Ne. U pravu ste, preživio sam dulje od bilo kojeg drugog Kerbera kojeg sam uspio pronaći u zapisima Ezoteričnog.« »Vjerojatno zato što ste rođeni na Harmoniji kao i nekoliko generacija vaših predaka. Okoliš je napravio razliku.« »Učinio me je snažnijim.« »Da, ali vaši psihički uzorci u suštini su krhki. Možda ste čak i mogli ostati normalni i proživjeti prosječan životni vijek da niste počeli rabiti te kristale. Oni su potaknuli naglo pogoršanje koje osjećate. Bit ćete mrtvi za mjesec ili dva.« »Ja ću živjeti, Marlowe Jones. Vi ćete se za to pobrinuti.« »Nitko ne zna da ste pravi Kerber, zar ne?« »Čuvao sam tu tajnu od trenutka kad sam stekao drugi i treći dar. Tada mi je bilo samo devetnaest godina, no znao sam sve o teorijama Ezoteričnog. Također sam poznavao legende. Vaši prokleti stručnjaci uvjereni su da će osoba koja posjeduje moći poput mojih sigurno poludjeti i odmetnuti se prije ili poslije. Društvo bi poslalo nekoga da me uhvati i uništi.« »Ne mogu vam pomoći. Nemam Plamteću svjetiljku.« »Naravno da ne. Winters je nikada ne bi dao Ezoteričnom. No obaviješten je da je jedini način da vas održi na životu donijeti svjetiljku na određenu lokaciju u tunelima.« »Zašto bi to učinio?« upitala je. »Zna da ćete ga pokušati ubiti.« »Donijet će mi svjetiljku jer nema izbora. Dugo poznajem Adama Wintersa. Znam kako razmišlja. Zrtvovat će sebe u očajničkom naporu da spasi vas.« »Istog trena«, složila se. »Osim ako se ne dosjeti druge mogućnosti. Vjerujte mi, pronaći će drugu mogućnost. A kad to učini, bit ćete mrtvi.« »Nisam mu ostavio nikakvu alternativu. Donijet će mi predmet. Ubit ću ga, a onda ćete za mene upravljati svjetiljkom.« »Ne.« 139
GIGA
»Da, Marlowe Jones. Upravljat ćete svjetiljkom jer ako odbijete počet ću ubijati ljude. Jednog po jednog. Nedužne ljude koji hodaju ulicom. Razmislite kako ćete se osjećati ako budete odgovorni za smrti onoliko ljudi koliko odaberete žrtvovati.« Energija je drhtala u atmosferi. Na podu su se uprljane struje snosvjetla komešale i kovitlale poput zmijskog legla. »Ne razmišljate logično«, rekla je, pokušavajući zvučati što je smirenije i profesionalnije moguće. »Samo čovjek čijim žilama teče krv Nicholasa Wintersa može kontrolirati energiju svjetiljke.« »Ja sam Kerber. Mogu kontrolirati moć.« Počeo se okretati. »Znatiželjna sam, jeste li kupili vrtložni kvare od brokera Joeya?« Zastao je, a lice mu se ponovno smrknulo. »Da. Vidim da znate za posrednika.« »Naravno. Također ste preko Joeya naručili kristale za svog sina Keitha.« Fortner se trznuo kao da je dodirnuo nešto vruće. »Kako ste to otkrili?« zarežao je. »Nitko ne zna za to.« »To da ste otac Tuckera, Charlotte i Keitha? Naravno da ljudi znaju za to. Ili će uskoro saznati.« Zakoračio je prema njoj. Razorni val energije udario je njezina osjetila. Morala ga je još malo uznemiriti, pomislila je. Već je stajao na rubu nekog svog unutarnjeg psihičkog ponora. Morala ga je gurnuti preko ruba, natjerati ga da izgubi kontrolu, da prestane racionalno razmišljati, da položi ruke na nju. Trebao joj je fizički kontakt kako bi mogla oslabiti njegove uzorke snosvjetla. »Bolje budite oprezni«, rekla je, jedva u stanju govoriti kroz orkanske sile koje su bezglasno napadale njezina osjetila. »Neću vam biti ni od kakve koristi ako uništite moj dar.« Nalet energije se smirio, no Fortnerov bijes nije. »Kako ste saznali?« zahtijevao je. »Kako ste otkrili da su trojke moji potomci?« »Običan, staromodni detektivski posao, kao što bi rekao stric Zeke. Provela sam nekoliko sati u genealoškoj knjižnici Društva. Vaših troje djece rodila je žena Tracy Darnell koja ih je registrirala u Društvo.« Fortnerovo lice izobličilo se od bijesa. »Nisam ni znao za trojke dok se nisu rodile.« »Kladim se da vam Tracy nije rekla za njih jer je znala da ćete je pokušati prisiliti da pobaci. Željela je brak, pravi brak, ne samo pokusni.« »Znate kakvi su zakoni o braku. Tracy i ja smo neko vrijeme bili u pokusnom braku. Razvrgnuo sam ga kad sam je napustio. No, po zakonu, rođenje trojki sve je promijenilo. Znao sam da ću, ako ode vlastima s dokazom da sam ja otac te kopiladi, biti prisiljen na formalni brak.« »A to je posljednja stvar koju ste željeli.« »Imao sam čitav život pred sobom. Namjeravao sam se priženiti u jednu od velikih cehovskih obitelji. Nisam se htio vezati za jeftinu striptizetu i tri plačljiva derišta.« »Ubili ste Tracy i ostavili svoje troje djece u sirotištu kako biste stigli ovdje gdje ste danas. Znate li o čemu razmišljam? Mislim da su stručnjaci Ezoteričnog u pravu. Niste se polagano odmetnuli s godinama. Odmetnik ste od početka, pravi višestruko nadareni parasociopat. Vi potpuno odgovarate definiciji ludog Kerbera.« »To je laž, prokleta bila.« Sada je već gotovo vrištao. »Ja sam sposoban.« »Vi ste ubilački manijak.« Energija je ponovno zagrijala atmosferu. Former je napravio korak naprijed. »Recite mi kako ste točno saznali za moju povezanost s trojkama«, rekao je. »Već sam objasnila. Registrirane su u Ezoterično.« »Lažete. Kada sam otkrio da ih je Tracy registrirala pod mojim imenom u genealoške dosjee Društva, odmah sam ušao u bazu podataka i obrisao sve što ih je povezivalo sa mnom. Sve do zadnjeg traga. Dao sam im drugog oca, lovca koji je prije mnogo godina umro u tunelima.« 140
GIGA
»Promijenili ste samo dokumente u računalu.« Zurio je u nju, ne shvaćajući. »Što želite reći?« »Očito niste svjesni da knjižničari u genealogiji čuvaju rezervne dokumente u obliku staromodnih uvezanih svezaka.« Fortner je bio potresen do srži, užasnut. Sve se to moglo vidjeti u snosvjetlu pod njegovim nogama. »Ne vjerujem«, prosiktao je. »Zašto bi to činili?« Slegnula je ramenima. »Tradicija Ezoteričnog. Usput, među nama, ne mislim da knjižničari vjeruju tehnologiji. Još uvijek pamte što se dogodilo prije dvije stotine godina nakon spuštanja Zastora. Sva računala pokvarila su se tijekom nekoliko tjedana. Da Ezoterično nije ponijelo papirnate spise sa sobom kroz Zastor, Društvo bi izgubilo svu svoju povijest. Knjižničari nikad nisu zaboravili tu lekciju.« »Zbog čega ste uopće pomislili da bih ja mogao biti povezan s trojkama?« »Nisam imala nikakvog razloga za to«, rekla je. »Danas popodne nisam krenula tražiti povezanost. Otišla sam onamo da bih istražila genetiku kame-leonskog dara. Činilo se da su u ovaj slučaj bila upletena dva kameleona, a to mi se nije činilo vjerojatnim, s obzirom na to koliko je taj dar rijedak. Kada sam proučila genetiku, shvatila sam da Tuckera nikako nije mogao začeti običan lovac na duhove. Zato sam izvukla papirnate zapise obiteljskog stabla Deeneovih i pronašla vas.« »Lažete«, viknuo je. »Vi ste kao Tracy, pokušavate me uništiti.« Jurnuo je prema njoj, vođen primitivnim bijesom koji je nadvladao sve ostale njegove osjećaje. U tom trenutku bio je izluden od bijesa, žudeći samo za tim da je uguši golim rukama. Lagano se izmaknula tako da je isprva promašio njezino grlo. Umjesto toga zgrabio ju je za ruku i povukao prema sebi. Ovaj put njegove su se ruke skupile oko njezina grla. Prsti su mu se stisnuli. Više nije mogla disati. Zgrabila ga je za zglobove, boreći se da ostane svjesna dovoljno dugo da se može poslužiti svojim darom. No on je bio nevjerojatno snažan, ne samo fizički nego i psihički. Pravi Kerber, pomislila je. Zbog čega je pomislila da može potisnuti njegove uzorke snosvjetla dovoljno dugo da uspije pobjeći? Očajnički se borila, šaljući val za valom energije u oluju moći koju je stvarao Fortner, pokušavajući poremetiti uzorak. No to je bilo kao da šakama udara o zeleni zid od kvarca. Povukla je još energije iz dubina svog bića i posegnula prema gore, noktima prema Fortnerovim očima. Fortner je vrisnuo i pustio je. Oteturala je prema ulazu u komoru. »Kučko«, slijedio ju je. »Ovog puta ću te ubiti.« Jedina šansa joj je bila da se izgubi u katakombama. Uništio je njezin jantar. To je značilo da je neće moći slijediti. Sve što je trebala jest izići kroz vrata. Još dva koraka. Ali znala je da neće uspjeti. Posegnuo je da je ponovno dohvati. Val energije noćnih mora protutnjao je kroz sobu, šokirajući njezina osjetila. No nije bio usredotočen na nju. Udario ju je popratni val. Adam je stigao. Ušao je u prostoriju, jašući na moćnom valu psihičke energije za koji je Marlowe znala da je sigurno njime udario Fortnerova osjetila snagom eksplozije. Gibson se sjurio kroz vrata, napavši Fortnerovu nogu. Fortner je mahnuo nogom u čizmi, prisiljavajući Gibsona da se izmakne. Divlji udarac bio je popraćen malenim valom energije. Fortneru to nije predstavljalo mnogo, no Gibson je zateturao od udarca. »Ne«. Marlowe je podigla Gibsona i čvrsto ga pritisnula uz grudi. »On je presnažan.« Fortner ih je oboje ignorirao. Okrenuo se prema Adamu. »Znao sam da ću te jednog dana morati ubiti«, rekao je. »Trebao sam to davno učiniti.« 141
GIGA
»Nisi mogao jer sam ti bio potreban«, rekao je Adam. »Popravio sam tvoj ugled u Uredu.« »Sada te sigurno ne trebam«, zarežao je Fortner. Plava duhovna vatra bljesnula je u smaragdnoj komori, vrtlog divlje energije koja je prisilila Adama da se povuče prema zidu. Kerber je oslobodio još jedan od svoja tri dara. Marlowe nikad prije nije vidjela plavu duhovnu svjetlost, no prepoznala ju je iz opisa u starim spisima. Bila je smrtonosna. Snažnija i lakša za manipulaciju od standardne duhovne energije, njome se je moglo mahati kao nekakvim demonskim platnenim mačem. U nekim krajevima nazivali su je ubo-jičina vatra. Adam je odgovorio drugim valom sirove moći. Vrtlog plave duhovne energije je oslabio, no nije nestao. Bijesan, Fortner je oblikovao safirne munje i usmjerio ih prema Adamu. Munje su bljesnule i raspršile se u dodiru s nevidljivom barijerom snosvjetla koju je Adam podigao oko sebe. Marlowe je znala da ga je ta tehnika samoobrane, iako nevjerojatno učinkovita, skupo stajala što se energije tiče. Kad su se posljednji ostaci munje raspali na štitu snosvjetla, Adam nije ni pokušao povući još jedan val moći s ultratamnog kraja spektra. Umjesto toga bacio se preko prostorije. U istom je trenutku bilo jasno kako je izravni fizički napad bio posljednja stvar koju je Fortner očekivao. Toliko se dugo oslanjao na svoje paranor-malne darove da je zaboravio kako postoje drugi, primitivniji načini na koje čovjek može biti napadnut, pomislila je Marlowe. »Makni se od mene«, viknuo je Fortner. Uskoprcao se da izbjegne Adamov napad. Marlowe je shvatila kako mu je šok napada odvratio pozornost na nekoliko dragocjenih sekundi. Prije no što se mogao sabrati i koncentrirati dovoljno snažno da usmjeri svoj dar, Adam je udario u njega. Obojica su pala na tvrdi kvare. Divlja energija ponovno je bljesnula u atmosferi. Marlowe je znala da obojica sada već izvlače svoje posljednje rezerve. Otkotrljali su se preko poda komore i udarili o zid. Fortner je pao povrh, no naglo se ukočio. Oči su mu se širom otvorile. Zurio je u Adama s mješavinom bijesa i nevjerice. »Ne ti«, procijedio je. »Ne. Ja sam istinski Kerber.« Viknuo je. Užasan zvuk naglo se prekinuo. Srušio se. Marlowe je gledala kako njegovo snosvjetlo blijedi u slabašan sjaj. Zatim je posve nestalo. Kristalna tišina prožela je komoru. Adam se pomaknuo, gurajući tijelo na stranu. Ustao je na noge. S noža u njegovoj ruci krv je kapala na zeleni pod. Nagnuo se da mu provjeri puis. Marlowe je znala da ga neće pronaći. Ustao je i okrenuo se prema njoj, očiju još uvijek užarenih od psihičke energije. »Marlowe«, rekao je. Nije rekao ništa više. Nije bilo potrebe. Sve je bilo u toj jednoj riječi, njezinu imenu. Osjetila je silan strah i bijes koji su ga pokretali; osjetila je i čeličnu kontrolu kojom se poslužio da usmjeri i kanalizira svoju energiju da može stići do nje. Uspjela se slabašno nasmiješiti. »I ja tebe volim. Zašto se nisi javio na telefon? Rekao si da se uvijek javljaš na privatnu liniju.« »Nisam odgovorio na tvoj poziv jer sam bio u podzemlju i ispitivao brokera Joeya kad si me nazvala. U tunelima nema signala. Joey mi je otkrio identitet klijenta koji je naručio kristalne pištolje.« Marlowe je bacila pogled na tijelo koje je ležalo na tlu. »Jesu li te vijesti jako iznenadile?« »Ne. Zaključio sam da Fortner mora biti upleten. To je bilo jedino objašnjenje za curenje informacija. Kad sam se vratio na površinu, Fortner me nazvao i rekao mi da te uhvatio.« »Kako si me pronašao? Gibson?« »Kad sam stigao u tvoj ured, Gibson je još uvijek bio onesviješten«, rekao je Adam. »Probudio se tek prije nekoliko minuta. Nisam si mogao priuštiti čekanje. Znao sam gdje je 142
GIGA
Fortnerovo skrovi-šte. Odatle sam krenuo. Pozvao sam pomoć kako bih vas mogao pronaći u tunelima.« »Pomoć?« Adam je pogledao prema vratima. Marlowe se okrenula i ugledala Charlotte Deene. Tucker i Keith bili su s njom. »Naravno«, rekla je Marlowe. »Pozvao si snažno nadarenu čitacicu snosvjetla. Pametno razmišljaš, cehovski šefe.« »Ova obitelj vam duguje«, rekla je Charlotte. »Možda ne odobravate naš način života, no imamo svoja pravila, baš kao Jonesovi i Wintersovi. Uvijek plaćamo svoje dugove.« »Znate,« rekla je Marlowe, »što više razmišljam o tome, to sam uvjerena da biste vas troje bili vrlo korisni J&J-u. Zašto ovih dana ne navratite u moj ured? Popričat ćemo.« Charlotte, Tucker i Keith su se pogledali. Nitko od njih nije progovorio, no čini se da su postigli tihi sporazum. »Razmislit ćemo o tome«, rekla je Charlotte.
143
GIGA
42 Sljedećeg su se popodneva skupili u Marloweinu uredu. Sjedila je za svojim stolom, a Gibson se smjestio na naslon stolca. Plamteća svjetiljka stajala je na stolu ispred nje. Adam se naslonio na rub prozora, ruku prekriženih na prsima. Ostali su zauzeli dva uredska stolca koja je Rick nekom čarolijom izvukao niotkuda. Svi su došli da čuju izvještaj: njezini roditelji, Ben i Elizabeth; njezin stric Zeke; zajedno s Dianom i Samom Wintersom. I Vickie Winters je bila prisutna. Izgledala je iznenađujuće odmorno s obzirom na to što je proživjela, pomislila je Marlowe. Poput Jonesovih, obitelj Winters bila je vrlo otporna. Marlowe se nagnula naprijed. Stolac joj je zac-vilio. Prekrižila je ruke na stolu trudeći se izgledati poput profesionalne istražiteljice. »Sve je pošlo naopako za Elliotta Fortnera kada je Komora izglasala da Adama zaduži da počisti Ceh Frekvencije«, rekla je. »Kao šef Ureda, Fortner se mogao usprotiviti toj odluci, no nije se usudio.« »Adam je bio očigledan izbor«, rekao je Sam. »Fortner je znao da bi mu, ako bi prosvjedovao, moćni cehovski šefovi koji upravljaju Komorom postavljali previše pitanja.« »Da«, složila se. »Fortner je imao jako dobar razlog da ne želi čišćenje Ceha Frekvencije. Prikupljao je bogatstvo različitim ilegalnim operacijama koje su sve bile povezane s Cehom, a njima su upravljali Hubert O'Conner i Douglas Drake.« Adam je pogledao skupinu. »Bojao se da će njegove poslovne aktivnosti biti razotkrivene u sveobuhvatnoj istrazi kakvu je znao da ću provesti. Fortner je stoga s Drakeom i O'Connerom osmislio plan da me se riješi. No baš kad je sve uspio organizirati, otkrio sam zrcalni labirint.« »Adam je pošao ravno Fortneru da mu donese te vijesti, naravno«, rekla je Marlowe. »Također je rekao Fortneru da misli kako bi Plamteća svjetiljka mogla biti ključna za popravljanje neskladne energije u labirintu. No prvo je morao pronaći svjetiljku.« Ben se namrštio. »Fortner je sigurno bio zabezeknut.« »Znao je za tu legendu«, rekla je Elizabeth. »Svjetiljka je navodno imala moć da spasi čovjeka koji je bio u opasnosti da postane istinski Kerber.« »A baš u to vrijeme«, nastavila je Marlowe, »Fortner se počeo plašiti da počinje fizički propadati. Donedavno se mogao iznenađujuće nositi sa svoja tri dara, zahvaljujući genetskim prednostima toga što je rođen na Harmoniji. No njegovo stanje oduvijek je bilo izrazito krhko.« Vickie je izgledala zamišljeno. »Uporaba kristalnih pištolja koje mu je iskovao Keith vjerojatno ga je gurnula preko ruba.« »Da«, rekla je Marlowe. »Nije to povezao s kristalnim pištoljima«, rekao je Adam. »No počeo je shvaćati da slabi. Uplašio se. Kada sam mu rekao da tražim Plamteću svjetiljku, sinulo mu je da bi je, ako je pronađem, mogao iskoristiti da se spasi.« Začulo se škripanje kad se Marlowe naslonila u svom stolcu. Gibson se malo promeškoljio, prila-gođavajući se. »Fortner je pokušao opozvati O'Connera i Drakea, no to se pokazalo nemogućim«, rekla je Marlowe. »Na kraju se sam pobrinuo za obojicu. Između ostalog, Fortner je bio nadareni kameleon. Ostavio je otiske jednog od O'Connerovih ljudi na poprištu požara.« »Je li znao da je svjetiljka u Ezoteričnom muzeju bila lažna?« upitao je Ben. »Da«, rekao je Adam. »Zato što sam mu to rekao.« »No nitko nije to rekao trojkama Deene«, dodala je Marlowe. »Pa kada se Keith ozbiljno razbolio prije nekoliko tjedana, Charlotte i Tucker pokušali su doći do nje. Pronašli su lažnu i ukrali je.« Zeke je pogledao s razumijevanjem. »Naravno, to je tvoje putove ukrstilo s Adamovima. Kad ste se udružili, uspjeli ste pronaći svjetiljku i upravljati njome.« 144
GIGA
Marlowe je pročistila grlo. »Da spasimo podzemni svijet«, rekla je. »Upravljali smo njome da spasimo podzemni svijet.« Diana se nasmiješila. »I da sredite Adamov pro-blemčić s uzorkom snosvjetla. Shvaćamo.« »Samo da raščistimo, Adam nije imao nikakvih ozbiljnih problema sa snosvjetlom«, rekla je Marlowe. Adama je to zabavljalo. »Sve je u redu, Marlowe. Moja obitelj zna, a i tvoja je vjerojatno shvatila. Nema potrebe za igranjem igara.« Marlowe je pogledala svoju malu publiku. »Adam ne posjeduje višestruke darove. Proučila sam povijesne arhive i njegove uzorke snosvjetla. Ima samo jedan, vrlo moćan dar koji se razvijao u stadijima.« Zeke je frknuo. »Priča o Kerberu samo je još jedan mit Ezoteričnog društva, zajedno s tim glupostima da je Nicholas u Ponoćni kristal usadio opasnu hipnotičku naredbu.« Ben je kimnuo. »Naravno, činjenica da je Adam sigurno izveo Marlowe iz zrcalnog labirinta i da svi ovdje sjedimo i ćaskamo dokazuje da nije bio preplavljen naglim porivom da ubije sve pripadnike obitelji Jones.« Zeke je napravio grimasu. »Ja sam nadaren za teoriju kaosa. Dovraga, rođen sam da svagdje vidim urote, no čak i ja nikad nisam vjerovao u taj dio legende.« Adam je pogledao Marlowe. »Vidiš? U ovoj prostoriji nema potrebe za tajnama.« »To je dobro znati«, rekla je. Uzvratila mu je osmijeh. U tom je trenutku znala da ni jedno od njih nikada neće spomenuti da je paranormalna hipnotička naredba ugrađena u Ponoćni kristal savršeno funkcionirala baš onako kao što je Nicholas Winters zamislio. »Nitko se ne brine zbog Ponoćnog kristala«, rekla je Elizabeth. »No što je s odlukom Deeneovih da ukradu lažnu svjetiljku, potezom za koji smo se svi složili da je spojio tebe i Adama tako da možete spasiti podzemlje? Je li to bila obična slučajnost?« Zeke se namrštio. »Slučajnosti ne postoje. To sam tisuću puta rekao Marlowe.« »Hmmm«, rekla je Marlowe. Svi su je pogledali. Marlowe je pogledala Plamteću svjetiljku. »Nisam stručnjak za kristale, i iz očitih razloga neću predati svjetiljku u laboratorije Ezoteričnog. No jasno je da taj predmet ima dugu povijest povezivanja muškaraca iz obitelji Winters s čitačicama snosvjetla dovoljno snažnima da upravljaju njegovom energijom.« »Sigurno ne vjeruješ da taj predmet ima nekakav nadnaravni utjecaj«, frknula je Vickie. »Nitko u Ezoteričnom ne vjeruje u magiju.« »Nema to nikakve veze s magijom«, rekla je Marlowe. »To su samo zakoni parafizike. Mislim da kad muškarac iz loze Wintersovih počne razvijati drugi stadij svog dara, divlja energija promjene aktivira svjetiljku.« »Govoriš o noćnim morama i halucinacijama?« upitao je Adam. »Tako je«, rekla je. »Potrebno je mnogo izrazito moćne energije s tamnog kraja spektra da stvori snažne noćne more i vizije koje traju tjednima.« »To ima smisla«, složila se Vickie. »No ljudi ne mogu projicirati paranormalnu energiju dalje od pet-šest metara.« Sam je postao vrlo zamišljen. »To ne znači da se strujanja i dalje ne šire.« Marlowe se nagnula naprijed u stolcu. Začulo se još jedno škripanje. Gibson je frknuo, pokušavajući održati ravnotežu. »Baš tako«, rekla je Marlowe. »Valovi paranormalne energije slijede zakone fizike baš poput radijskih valova, svjetlosnih ili zvučnih valova. Dolaze s drugog kraja spektra, no to je sve. Ne možemo čuti zvukove ili vidjeti svjetlost na određenoj udaljenosti, no različiti instrumenti i strojevi mogu pokupiti tu vrstu energije s velike daljine. Također je mogu prenositi.« Njezin otac je kimnuo. »Radioaparati, mobiteli i rez-ekrani to stalno čine.« 145
GIGA
»Kada razmislite o tome,« rekla je Marlowe, »Plamteća je svjetiljka samo stroj koji generira sno-svjetlo. Mislim da je izvorno ugođena da otkriva jedinstvenu frekvenciju paranormalne energije, baš onu koju stvara muškarac iz obitelji Winters koji je naslijedio Nicholasov tip dara. Moćna energija noćnih mora i halucinacija aktivira uređaj, čak i na velikim udaljenostima.« Vickie je izgledala zaintrigirano. »Kada se aktivira, uređaj odgovara slanjem signala čitaču snosvjetla koji je dovoljno snažan da ga nesvjesno osjeti.« »U međuvremenu, Winters koji prolazi kroz promjenu mudro počinje tražiti čitačicu snosvjetla«, rekao je Adam. »Pronašao sam ih šest u računalnim datotekama Ezoteričnog, no niti jedna od njih nije bila dovoljno snažna. Marlowe, naravno, nije bila navedena.« Pristojno se nasmiješio. »To je zato što pripada obitelji Jones.« »Ali sam počela osjećati privlačenje svjetiljke«, rekla je Marlowe. »To nije bio golemi paranormalni znak, samo općeniti osjećaj nemira. Tražila sam nešto, no nisam znala što. Pretpostavljala sam da je to samo normalna reakcija nakon što sam preuzela legendarnu tvrtku s poviješću kakvu ima J&J.« »A sve sumnje koje su te proganjale nakon što si otkrila da te je prevario Tucker Deene nisu baš pomogle«, nježno je rekla Elizabeth. »Ne«, rekla je Marlowe. »No sada dolazimo do zanimljivog dijela. Mislim da nisam jedina koja je nesvjesno osjetila energiju svjetiljke. Mislim da je i Charlotte Deene pokupila neke vibracije.« Svi su izgledali iznenađeno. »Doista?« upitala je Vickie. »Da«, nastavila je Marlowe. »Kao što sam rekla, svjetiljka je stroj. Signal koji šalje zamišljen je za privlačenje bilo koga snažno nadarenog za sno-svjetlo. Charlotte nije bila dovoljno snažna da pronađe svjetiljku niti da upravlja njome, čak i kad bi je pronašla, no budući da je tražila način da spasi svoga brata, usredotočila se na taj predmet mnogo prije mene.« »To je za posljedicu imalo krađu kopije«, rekao je Zeke. »Što je potaknulo tebe da se usredotočiš na svjetiljku. Kad se to dogodilo, ti i Adam ste gotovo istog trena pronašli jedno drugo.« Marlowe je rubom olovke kucnula po stolu. »Sigurna sam da bismo se Adam i ja povezali prije ili kasnije, budući da je njegova potraga za svjetiljkom pokrenula glasine među trgovcima starinama u Četvrti. Neke od tih glasina doprle su do ovog ureda i zaintrigirale me. Planirala sam ih istražiti. Ali, da, mislim da možemo reći kako je Char-lotteina potraga i krađa svjetiljke ubrzala proces.« Diana je pogledala Adama. »Drugim riječima, ti i Marlowe biste bili privučeni jedno drugome na ovaj ili onaj način, bez obzira na incident koji je to pokrenuo.« Adam se nasmiješio Marlowe, dok je energija svjetlucala u atmosferi oko njega. »Nema sumnje u to.« Vickieine oči vragoljasto su se zacaklile. »Drugim riječima, bilo koja snažna čitačica snosvjetla mogla je obaviti taj posao?« »Ne«, rekao je Adam. Apsolutna sigurnost zazvonila je u toj jednoj riječi. »Samo Marlowe.« Marlowe je napućila usne. »Pa, sve dok bi postojala snažna veza između...« Zaustavio ju je pogledom. »Samo ti.« Nasmiješila se. »U redu.« Samove obrve su se skupile. »Razmišljam o još nečemu. Kako su te rane bilješke Nicholasa Wintersa pale u ruke Keitha Deenea?« »Pronašao sam dnevnik u Fortnerovu uredu«, rekao je Adam. »Tijekom godina držao je trojke na oku jer je bio znatiželjan hoće li netko od njih našlijediti njegov kerberski dar. Bio je svjestan da je Keith snažno nadaren za kristale. Pobrinuo se da njegov sin pronađe bilješke, vjerujući da se Keith neće moći oduprijeti izazovu da pokuša iskovati primamljive kristale.« 146
GIGA
Ben je pogledao Marlowe. »Ali kako je Fortner uopće pronašao Nicholasove bilješke?« »Naslijedio ih je«, rekla je Marlowe. »Kako, zaboga?« rekla je Elizabeth. »Na uobičajeni način. »Preko svoje obitelji. Kada sam otkrila da je Fortner otac Deeneovih, istraživala sam još malo i otkrila da je Fortner potomak Samuela Lodgea.« »To ime zvuči poznato«, rekao je Zeke. Pucnuo je prstima. »Sada se sjećam. Lodge se pojavio u vrlo starom slučaju koji je uključivao svjetiljku i zločinačkog šefa iz devetnaestog stoljeća, Griffina Wintersa.« »Lodge je imao neke od Nicholasovih bilješki«, rekao je Adam. »Naslijedio ih je od svoje obitelji.« »Zapanjujuće je koliko je teško čuvati tajne u društvu«, mudrovao je Zeke. Diana je pogledala Marlowe. »Hoćeš li reći Deeneovima istinu o njihovu ocu?« »Učinila sam to prošle noći nakon što smo izašli iz tunela«, tiho je rekla Marlowe. »Smatrala sam da imaju pravo znati istinu. Bili su šokirani, no ne i potpuno iznenađeni. Charlotte mi je rekla da su ona i njezina braća godinama sumnjali kako lovac na duhove koji je u arhivima Društva naveden kao njihov otac vjerojatno to nije doista bio.« Zeke je izgledao zamišljeno. »Misliš da će se pojaviti ovdje kako bi porazgovarali o tome da postanu agenti J&J-a? »Da«, rekla je Marlowe. »Mislim da hoće.« Vickie se namrštila. »Zašto bi to učinili?« »Zato što sam im jasno dala do znanja da su, što se Ezoteričnog tiče, oni puni članovi Društva«, rekla je Marlowe. »Deeneovi nikada nisu imali obitelj. Ezoterično im može pružiti takav osjećaj povezanosti.« Elizabeth se nasmiješila. »Možda si u pravu.« »Ako ništa drugo, J&J će ih moći imati na oku«, rekao je Zeke. Marlowe se nasmiješila. »To mi je palo na pamet.« Ustala je i prišla lončiću za kavu. »Budući sa sam šefica J&J-a, naravno da ne vjerujem u slučajnosti. No u ovakvim situacijama pomalo razmišljam o karmi.« Natočila je kavu u šalicu. »O tome da žanješ ono što si posijao.« Vickie je shvatila. »Sve se vraća, sve se plaća«, rekla je tiho. Diana se namrštila. »O čemu vas dvije govorite?« Marlowe je vratila lončić na mjesto. »Naposljetku, korištenje kristala gurnulo je Fortnera u krizu. Iako je bio istinski Kerber, vjerojatno bi poživio još nekoliko godina da nije počeo rabiti kristale.« Adamove oči postale su vrlo hladne. »A razlog zašto su ti kristali uopće postojali bio je taj što se Fortner pobrinuo da njegov sin Keith dođe do bilješki Nicholasa Wintersa.« »Elliott Fortner imao je tri dara, no bio je nezasitan«, rekla je Marlowe. »Htio je još više moći. Postao je opsjednut mogućnošću da pojača svoje sposobnosti kristalima.« »Drugim riječima,« rekla je Elizabeth, »djeca koju je Elliott Fortner napustio prije toliko godina osvetila su se, iako to tada nisu znala. Iskovala su kristale koji su ubrzali njegovo fizičko propadanje. A sam Fortner dao im je ključ.« »Karma«, rekao je Zeke. Zadovoljno se nasmiješio. »Kao što sam rekao, slučajnosti ne postoje.« »No nemaš ništa protiv karme?« upitala je Marlowe. »Ako dovoljno dobro tražiš, uvijek ćeš pronaći nekakvu ravnotežu u svemiru«, rekao je Zeke. »U nedostatku bolje riječi, sviđa mi se karma.«
147
GIGA
43 Adam je podigao bocu Jantarne rose i slijedio Marlowe na balkon njezina stana. Blaga, zeleno osvijetljena noć uskomešala je njegova osjetila. A i Marlowe. Još uvijek je bila u kratkoj seksi tamno-ljubičastoj haljini koju je nosila na večeri. Kosa joj je bila svezana u elegantnu punđu. Naslonila se na ogradu i zagledala u svjetleće ruševine. Gibson je utrčao kroz otvorena vrata i smjestio se na ogradi. U ruci je držao energetsku pločicu. »Bio je to intenzivan tjedan«, rekao je Adam. Spustio je čaše na maleni stolić. »Nismo imali mnogo vremena da popričamo.« Nasmiješila mu se iz sjena. »Ne«, rekla je. »Uopće nismo imali vremena.« Napunio je čaše i dao jednu Marlowe. Energija i intimnost svjetlucale su u atmosferi oko njih. Čašom je dodirnuo njezinu. »Nazdravimo našem prvom pravom spoju«, rekao je. » Mislim da je prošao dobro. Nitko nas nije pokušao ubiti. Nismo naletjeli na odmetnute Kerbere. Ne sjećam se ni čudnih predmeta u koje su ugrađene hipnotičke zapovijedi.« »Nadam se da ti nije bilo dosadno.« »Ni trenutka.« Usnama je dodirnuo njezine. »A tebi?« »Ne«, rekla je. »Nikad. Ne s tobom.« Popili su malo Jantarne rose. Gibson je frknuo i žvakao svoju energetsku pločicu. Adam je dodirnuo Marlowein obraz. »Volim te. Čim sam te prvi put vidio, znao sam da si žena koju sam čekao.« »Volim te, Adame. Već sam bila odustala. Mislila sam da nikada neću nikoga pronaći. Kad sam te prvi put srela, bojala sam se nadati, bojala se vjerovati da bi ti doista mogao biti taj.« »No više se ne bojiš, zar ne? Naposljetku, ti si šefica Jones & Jonesa. Potrebno je mnogo više od pomisli na formalni brak da te prestraši.« »O tome govorimo?« upitala je. »Formalnom braku?« »Kad je riječ o braku, obitelj Winters drži se istih tradicionalnih viđenja kao obitelj Jones. Pokusne brakove smatramo neukusnima.« »Dakle, to je riješeno«, rekla je. »Ne bih htjela da netko pomisli kako je čovjek odabran da počisti Ceh u neukusnom pokusnom braku.« Uzeo joj je čašu iz ruke i položio je kraj svoje. »Obitelj Winters ima još nekoliko tradicija zajedničkih s obitelji Jones.« Povukao ju je u svoje naručje. »Kad se zaljubimo, zaljubimo se do kraja i zauvijek.« »Da.« Zagrlila ga je oko vrata. Oči su joj bile duboke i pune snova. »Do kraja. Zauvijek.« Dugo ju je ljubio. Nakon nekog vremena ju je podignuo i unio unutra, sve do spavaće sobe. Vani na balkonu Gibson je čekao dok se spavaća soba nije zamračila. Tada je izjurio kroz malena vrata i krenuo u kuhinju. Skočio je na pult. Nova staklenka za kekse bila je puna energetskih pločica High-Rez, a na njoj još nije bilo lokota. Podigao je poklopac i posegnuo unutra dvjema prednjim šapama. Dok je iznio prvu gomilu na balkon, već je stiglo šest gostiju. Pomogli su mu da ponese ostala predjela. Tada je ondje bilo već dvanaest mucana. Noć je bila mlada, energija je bila dobra i bilo je sigurno ponovno poći u prašumu. Vrijeme za zabavu.
148
GIGA
G. Gibson Istražiteljska agencija Jones & Jones Ulica istočnog zida 12 Frekvencija Dragi gospodine Gibson, Dobro došli u klub ljubitelja energetskih pločica High-Rez! Vaši obožavatelji u Cehu lovaca na duhove grada Frekvencije kupili su godišnju zalihu naših najboljih energetskih pločica samo za vas. Svakog mjeseca dostavit ćemo vam sanduk tih vrhunskih gurmanskih delicija na vaš kućni prag. Nadamo se da ćete uživati u njima i preporučiti ih prijateljima. S poštovanjem, R. J. Calhoun Direktor tvrtke High-Rez
149
GIGA
OKRENITE STRANICU I ZAVIRITE U KNJIGU
USPLAMTJELI Prvi roman u Trilogiji o snosvjetlu autorice Jayne Ann Krentz
150
GIGA
Trilogija o snosvjetlu Dragi čitatelju, Ezoterično je društvo utemeljeno na tajnama. No malo je tajni opasnijih od onih koje čuvaju potomci alkemičara Nicholasa Wintersa, žestokog suparnika Sylvestera Jonesa. Legenda o Plamtećoj svjetiljci seže u najranije dane Društva. Nicholas Winters i Sylvester Jones u početku su bili prijatelji, a naposljetku postali smrtni neprijatelji. Obojica su težila istom cilju: načinu povećanja parapsiholoskih sposobnosti. Sylvester je krenuo putem kemije i uronio u zabranjene eksperimente s neobičnim biljem. Naposljetku je spravio manjkavu formulu koja do današnjih dana zadaje muke Društvu. Nicholas je problemu pristupio inženjerski i skovao Plamteću svjetiljku, uređaj nepoznatih moći. Zračenje iz te svjetiljke promijenilo je njegov DNK, stvarajući paranormalno genetsko »prokletstvo« koje se prenosi na muškarce njegove loze. Wintersovo prokletstvo pogađa vrlo rijetko, no kad se to dogodi, Ezoterično društvo ima snažne razloge za ozbiljnu zabrinutost. Smatra se da je muškarcu iz obitelji Winters koji naslijedi Nicholasov genetski promijenjen dar suđeno da postane Kerber, što u žargonu Ezoteričnog društva označava poremećenog vidovnjaka koji posjeduje nekoliko smrtonosnih sposobnosti. Agencija Jones & Jones te Vladajuće vijeće uvjereni su da takva čudovišta u ljudskom obliku treba uhvatiti i uništiti što je brže moguće. Postoji samo jedna nada za muškarce Plamteće svjetiljke. Svaki od njih mora pronaći tu spravu i ženu koja može upravljati energijom snosvjetla koju odašilje Plamteća svjetiljka te tako poništiti promjene koje mu je donijelo njezino prokletstvo. U Trilogiji o snosvjetlu upoznat ćete tri muškarca iz prošlosti, sadašnjosti i budućnosti Plamteće svjetiljke, a svi su oni strastveni potomci Nicholasa Wintersa. Svaki će otkriti neke od smrtonosnih tajni svjetiljke. Svaki će susresti ženu koja posjeduje moć da oblikuje njegovu sudbinu. A naposljetku, daleko u budućnosti, u svijetu zvanom Harmonija, jedan od njih otkrit će posljednju i najopasniju tajnu svjetiljke, tajnu Ponoćnog kristala. Nadam se da ćete uživati u ovoj trilogiji. Iskreno vaša, Jayne
151
GIGA
PROLOG Okolica Capitol Hilla, Seattle Hodanje kroz dva stambena bloka od autobusne postaje na Broadwayu do njezina stana kasno noću bilo je zastrašujuće mučenje. S oklijevanjem je napustila mali otok svjetlosti koju je bacala ulična svjetiljka i zaputila se na varavo putovanje u mrak. Barem je prestalo kišiti. Čvrsto je priljubila torbicu uz bok i stisnula ključeve u šaci kao što je naučila na dvosatnom tečaju samoobrane koji je bolnica ponudila svom osoblju. Mali, nazubljeni komadi metala stršali su između njezinih prstiju poput pandži. Nisam trebala pristati na noćnu smjenu, pomislila je. No dodatak na plaću bio je suviše primamljiv da bi mogla odoljeti. Za šest će mjeseci uštedjeti dovoljno da kupi rabljeni automobil. Zbogom kasnonoćnim usamljeničkim vožnjama autobusom. Bila je jedan i po stambeni blok udaljena od svoje zgrade kada je iza sebe začula korake. Mislila je da će joj srce stati. Borila se protiv svojih nagona i prisilila se da se okrene i pogleda. Muškarac je izronio iz gotovo praznog parkirališta. Nekoliko sekundi svjetlost ulične svjetiljke obasjavala je njegovu izbrijanu glavu. Bio je građen nezgrapno, poput bodibildera na steroidima. Pomalo se opustila. Nije ga poznavala, no znala je kamo se uputio. Krupni je muškarac nestao iza staklenih vrata teretane. Neonski natpis na prozoru objavljivao je da je otvorena dvadeset i četiri sata na dan. To je bila jedina još uvijek osvijetljena ustanova u ulici. Knjižara čiji je izlog bio pun knjiga o okultizmu i gotičkog nakita, maleni frizerski salon i zalagao-nica već su satima bili zatvoreni. Teretana nije bila jedna od onih šminkerskih fit-ness-centara namijenjenih vježbačima joge u trikoima nego ustanova koju su posjećivali predani bodibilderi. Mišićavi muškarci koji su ulazili i izlazili nisu bili svjesni toga, no ona ih je ponekad smatrala svojim anđelima čuvarima. Ako bi joj se išta dogodilo dok se noću vraćala kući, jedina bi joj nada bila da netko iz teretane čuje njezin vrisak i priskoči joj upomoć. Gotovo je stigla do križanja kad je zapazila titranje sjenki na ulazu s druge strane ulice. Ondje je čekao neki muškarac. Je li ju promatrao? Nešto u njegovim kretnjama otkrilo joj je da to nije jedan od ljudi iz teretane. Nije bio napumpan steroidima i dizanjem utega. Umjesto toga, doimao se vitkim, spretnim i gotovo grabežljivim. Njezino srce, koje je već lupalo prebrzo, počelo je mahnito udarati kad ju je obuzela spremnost za borbu ili bijeg. Osjetila je kako joj se ježe dlačice na zatiljku. Poriv za time da potrči gotovo ju je svladao, no sada je već jedva mogla disati. U svakom slučaju, nije imala šanse da potrči brže od tog muškarca. Jedino utočište bila joj je teretana, no tamna silueta s druge strane ulice stajala je između nje i ulaza. Možda je mogla kriknuti. No što ako je sve to bila samo njezina mašta? Činilo se da muškarac preko puta uopće ne obraća pozornost na nju. Zagledao se u ulaz teretane. Smrznula se, nesposobna da donese odluku. Promatrala je lik s druge strane ulice kao što zečić promatra zmiju. Nije čula ubojicu koji je izronio iz sjena iza nje. Znojna, mišićava ruka poklopila joj je usta. Oštrica je dodirnula njezino grlo. Začula je udarac metala o pločnik i shvatila da je ispustila svoje jedino oružje, ključeve. »Budi tiho ili ćeš odmah umrijeti«, promukao je glas promumljao u njezino uho. »Bila bi šteta da se nemamo vremena poigrati.« Svejedno će umrijeti, pomislila je. Nije imala što izgubiti. Ispustila je torbicu i pokušala se oteti, no bez uspjeha. Muškarac joj je rukom obuhvatio grlo. Odvukao ju je u uličicu, daveći je. Uspjela je noktima zagrebati njegov zatiljak. Neće preživjeti do jutra, no uspjet će skupiti
GIGA
malo DNK toga gada kako bi ga policajci lakše mogli pronaći. »Upozorio sam te, kujo. Zaista ću ići polako s tobom. Želim čuti kako moliš.« Nije mogla disati, a zbog ruke na ustima nije mogla ni vrisnuti. Kad samo pomisli da joj je plan za slučaj opasnosti uvijek bio vikanjem pozvati pomoć iz teretane. U uličici je bio mrkli mrak, no obavijala ju je i druga vrsta tame. Ako bude imala sreće, ugušit će se od pritiska njegove ruke na njezinu grlu prije no što on upotrjebi nož, pomislila je. Radila je u hitnoj pomoći u Harborviewu. Znala je što noževi mogu učiniti. Netko se je pojavio na ulazu u uličicu, a slabašna svjetlost ulične svjetiljke u pozadini ocrtavala je njegovu siluetu. Znala je da je to muškarac kojeg je vidjela na ulazu s druge strane ulice. Dvojica ubojica rade zajedno? Toliko je duboko potonula u paniku i očaj da se zapitala je li halucinira. »Pusti je«, rekao je pridošlica zalazeći u uličicu. Njegov glas obećavao je smrt jednako jasno kao i nož na njezinu grlu. Njezin otmičar je zastao. »Bježi odavde ili ću joj prerezati grkljan. Kunem se da hoću.« »Prekasno.« Stranac im je prišao. Nije žurio, no u njegovu je pristupu bilo nešto smrtonosno i nepopustljivo, kao u grabežljivca koji zna da je njegov plijen u zamci. »Već si mrtav.« Tada je osjetila nešto što nije mogla objasniti. Bilo je to kao da se našla u središtu električne oluje. Struje energije preplavile su njezina osjetila. »Ne«, viknuo je njezin otmičar. »Ona je moja.« A zatim je vrisnuo. Užas i šok miješali su se u urliku koji je kidao živce. »Makni se od mene«, viknuo je. Odjednom je osjetila da pada. Uz udarac je sletjela na vlažni pločnik. Muškarac s nožem zateturao je prema natrag i udario u zid uličice. Jeziva energija isparila je jednako brzo i tajnovito kao što se i pojavila. Ubojica se odmaknuo od zida kao da je pušten iz kaveza. »Ne«, prosiktao je, dok su ludilo i bijes vibrirali u toj jednoj jedinoj riječi. Bacio se prema drugom muškarcu. Svjetlo je bljesnulo na nožu koji je još uvijek držao. Još energije zatitralo je u teškom valu koji je zapljusnuo uličicu. Ubojica je ponovno zavrištao, oštrim, prodornim krikom koji je završio naglim mukom. Ispustio je nož, uhvatio se za prsa i pao na pločnik. Tamni lik na trenutak se nadvio nad ubojicu. Vidjela ga je kako se saginje i shvatila da mu traži puis. Znala je da ga neće naći. Prepoznala je smrt kad ju je vidjela. Muškarac se uspravio i okrenuo prema njoj. Od straha se nije mogla pokrenuti. Nešto nije bilo u redu s njegovim licem. Bilo je premračno da raza-zna njegove crte lica, no učinilo joj se kako je vidjela plamteću energiju u tamnim kuglama koje su trebale biti njegove oči. Obuzeo ju je još jedan val panike, donoseći sa sobom svježu dozu adrenalina. Ustala je i pobjegla prema glavnoj ulici, a dok je trčala znala je kako nema nade. Stvorenje s gorućim očima sasjeći će je jednako lako kao što bi to ubojica učinio nožem. No čudovište je nije progonilo. Jednu ulicu dalje konačno je stala da dođe do daha. Kad se osvrnula, nije vidjela ništa. Ulica je bila prazna. Uvijek se nadala da će joj, ako joj se putem kući dogodi ono najgore, možda pomoći netko od muškaraca iz teretane. No na kraju ju je spasio demon.
153
GIGA
1 Snosvjetlo je lagano obasjavalo kipić egipatske kraljice. Prekrivao ga je debeli sloj mutnih otisaka. Mnogi ljudi dodirivali su taj predmet desetljećima, no ni jedan od otisaka nije bio stariji od kraja devetnaestog stoljeća, zaključila je Chloe Harper. Zasigurno niti jedan nije bio ostavljen u doba osamnaeste dinastije. »Bojim se da je lažan.« Prigušila je svoja osjetila, okrenula se od kipića i pogledala Bernarda Paddona. »Vrlo vješta krivotvorina, no ipak krivotvorina.« »Prokletstvo, jeste li posve sigurni?« Paddonove čupave sijede obrve su se skupile. Lice mu se zacr-venjelo od frustracije i nevjerice. »Kupio sam ga od Croftona. On je uvijek bio pouzdan.« Paddonova zbirka antikviteta mogla je posramiti mnoge velike gradske muzeje, no nije bila otvorena za javnost. Paddon je bio tajnovit, opsesivan kolekcionar koji je gomilao svoja blaga u trezoru poput razdražljivog zmaja koji je čuvao svoje zlato. Poslovao je gotovo isključivo u zloglasnom sivom svijetu podzemnog tržišta antikviteta želeći izbjeći zamornu papirologiju, carinske zahtjeve i razne zakonske potvrde potrebne za kupnju i prodaju na legalnom tržištu antikviteta. Ustvari, bio je baš takav klijent s kakvim su Istrage Harper voljele raditi, onaj koji je plaćao račune. Nije joj bilo drago što mu je morala reći kako je njegov kip lažan. S druge strane, klijent kojeg je predstavljala u ovoj pogodbi bez sumnje će joj biti vrlo zahvalan. Paddon je naslijedio veliki broj egipatskih, rimskih i grčkih predmeta iz sefa svoga oca, bogatog industrijalca koji je obiteljsko carstvo izgradio u sasvim drugačijoj eri. Bernardu je sada bilo sedamdesetak godina. Nažalost, iako je nastavio obiteljsku kolekcionarsku tradiciju, nije bio vrlo vješt u istraživačkom radu. Zbog toga je ovih dana bio prisiljen prodavati predmete iz svoje zbirke kako bi mogao financirati nove nabavke. Računao je da će prodajom kipića doći do novca potrebnog za kupnju nekih drugih drevnih predmeta za kojima je čeznuo. Chloe je jako pazila da se ne upleće u financijsku stranu transakcija. To je bio savršen način za privlačenje pozornosti ne samo policije i Interpola nego i, u njezinu slučaju, vrlo iritantne samozvane paranormalne policije iz agencije Jones & Jones. Njezin posao, kako ga je ona doživljavala, bio je pronaći zanimljive predmete, a zatim spojiti kupca i prodavača. Za to je dobivala honorar, a zatim odjahala u suton, kao što bi rekla tetka Phyllis. Preko ramena je bacila pogled na kipić. »Devetnaesto stoljeće, rekla bih. Viktorijansko doba. To je bilo razdoblje zapanjujuće briljantnih krivotvorina.« »Prestanite ga nazivati krivotvorinom«, prosik-tao je Paddon. »Znam prepoznati krivotvorinu kada je vidim.« »Nemojte se osjećati loše zbog toga, gospodine. Mnoge velike institucije poput Britanskog muzeja i Meta, a da ne spominjemo gomilu ozbiljnih kolekcionara poput vas, nasjele su na krivotvorine iz toga razdoblja.« »Ne osjećajte se loše? Platio sam cijelo bogatstvo za taj kipić. Njegovo porijeklo je neupitno.« »Sigurna sam da će vam Crofton vratiti novac. Kao što ste rekli, on ima vrlo dobru reputaciju. Bez sumnje je i sam bio prevaren. S priličnom sigurnošću mogu reći da taj predmet kruži iz ruke u ruku od osamdesetih godina osamnaestog stoljeća.« Zapravo, bila je posve sigurna u to. »No, s obzirom na okolnosti, ne mogu preporučiti svom klijentu da ga kupi.« Paddonov izraz lica bolje bi pristajao buldogu. »Samo pogledajte sve te vrhunske hijeroglife.« »Da, zaista su dobro izrađeni.« »Zato što su načinjeni za vrijeme osamnaeste dinastije«, zarežao je Paddon. »Potražit ću 154
GIGA
drugo mišljenje.« »Naravno. Ako biste me ispričali, krenula bih svojim putem.« Pokupila je svoju crnu kožnatu torbu. »Ne morate me ispratiti.« Žustro je krenula prema vratima. »Stanite«, Paddon je požurio prema njoj. »Hoćete li svome klijentu reći za ovo?« »Pa on me plaća za moje stručno mišljenje.« »Mogu pozvati gomilu stručnjaka koji će mu dati drugačije mišljenje, uključujući Croftona.« »Sigurna sam da možete.« Nije sumnjala u to. Od dana kada je izrađen, kipić se doimao kao prava stvar. U međuvremenu su ga sigurno mnogi stručnjaci proglasili originalom. »Želite li se ovako sa mnom pogoditi za dodatni honorar, zar ne, gospođice Harper?« frknuo je Paddon. »To nije nikakav problem. Koji ste iznos imali na umu? Ako je razuman, siguran sam da se možemo već nekako dogovoriti.« »Žao mi je, gospodine Paddon, ali ja ne radim tako. Takav dogovor ozbiljno bi narušio moju profesionalnu reputaciju.« »Mislite da ste profesionalka? Vi ste samo sitna privatna istražiteljica koja se slučajno pomalo bavi antikvitetima. Da sam znao kako ste takva neznalica, nikada vam ne bih dopustio da pregledate taj komad. Osim toga, možete biti sigurni da od vas nikada neću zatražiti savjetodavne usluge.« »Žao mi je što tako mislite, no možda biste trebali razmisliti o nečemu.« »O čemu?« viknuo je za njom. Zastala je na vratima i pogledala ga. »Ako biste me unajmili, mogli biste biti potpuno uvjereni u ispravnost moje procjene. Sa sigurnošću biste mogli znati kako me nije moguće kupiti.« Nije čekala odgovor. Izašla je iz galerije i spustila se niz hodnik do predvorja velike kuće. Žena u uniformi domaćice predala joj je još uvijek vlažan baloner i šešir spuštenih rubova. Chloe je obukla baloner. On je bio dar njezine tetke Phyllis. Phyllis je svoj radni vijek provela u Hollywoodu. Tvrdila je da zna kako bi se privatni istražitelji trebali odijevati jer je poznavala mnoge zvijezde koje su igrale takve uloge. Chloe nije bila sigurna da taj stil odašilje ispravnu poruku, no sviđala joj se praktičnost brojnih džepova na kaputu. Vani na prednjim stubama zastala je i povukla šešir preko očiju. Ponovno je kišilo, a iako je tek bilo petnaest do pet, bio je potpuni mrak. Bio je početak prosinca, na pacifičkom sjeverozapadu. Tama i kiša odgovarale su mjestu i dobu godine. Nekima se sviđala takva atmosfera. Nisu im smetali kratki dani jer su znali da će s početkom ljeta proraditi karmička ravnoteža pa će dan trajati do gotovo deset sati navečer. Oni kojima se nije sviđala filozofija yina i yanga kupovali su posebne svjetlosne kutije namijenjene liječenju depresivnog stanja poznatog kao sezonska potištenost. Njoj nije smetala tama i kiša. No, to je možda bilo zbog njezina talenta za čitanje snosvjetla. Snovi i tama išli su jedno uz drugo. Spustila se niza stube i prešla široki, kružni put do mjesta na kojem je bio parkiran njezin malen, neupadljiv automobil. Pas koji je strpljivo sjedio na suvozačkom mjestu netremice je zurio u nju dok mu se približavala. Znala je da je promatrao vrata kuće, čekajući je da se ponovno pojavi još otkako je nestala u unutrašnjosti prije četrdeset i pet minuta. Pas se zvao Hektor i bojao se napuštanja. Kad je otvorila vrata automobila uzbudio se kao da je nije bilo tjednima. Pomilovala ga je iza ušiju i pustila ga da joj poliže ruku. »Gospodin Paddon nije baš sretan, Hektore.« Završivši s ritualom pozdravljanja, stavila je torbu na stražnje sjedalo i sjela iza upravljača. »Mislim da ga u skorije vrijeme nećemo vidjeti kao klijenta Istraga Harper.« Hektor nije bio zainteresiran za klijente. Zadovoljan time što se vratila, ponovno je zauzeo svoj uobičajeni položaj na suvozačkom sjedištu. Pokrenula je motor. Paddonu je rekla istinu o maloj egipatskoj kraljici. To je bila krivotvorina 155
GIGA
koja je kružila privatnim tržištem od viktorijanskog doba. Bila je sigurna u to iz tri razloga, no ni jedan od njih nije mogla objasniti Paddonu. Prvi je bio taj da joj je njezin dar omogućavao da prilično precizno odredi datum nastanka nekog predmeta. Drugi razlog bio je taj da je potjecala iz duge loze stručnjaka za umjetnine i antikvitete. Odrasla je u tom poslu. Treći je razlog također bio vrlo jednostavan. Prepoznala je taj rad i izdajničko snosvjetlo čim je vidjela kipić. »Ne možeš cinkati svog prapradjeda, Hektore, čak i ako je mrtav još od prve četvrtine dvadesetog stoljeća. Obitelj je obitelj.« Norwood Harper bio je majstor. Njegovi radovi bili su izloženi u nekim od najboljih muzeja zapadnog svijeta, iako ne pod njegovim imenom. A sada je jedna od njegovih najšarmantnije briljantnih krivotvorina ležala u Paddonovoj privatnoj zbirci. To joj nije bio prvi put da nabasa na krivotvorinu Harperovih. Njezino prošireno obiteljsko stablo dičilo se brojnim granama koje su se specijalizirale za imitacije, krivotvorine i razne prevare s umjetninama. Druge grane dale su pojedince sa zapanjujućim talentom za prevaru, iluziju i trikove. Svi su njezini rođaci imali ono što bi se jedino moglo opisati kao istinski dar za ne posve legalne aktivnosti. Njezin vlastiti dar imao je drugačiji i mnogo manje unosan oblik. Naslijedila je sposobnost čitanja snosvjetla od strane tetke Phyllis. Njegove praktične primjene bile su malobrojne iako ih je Phyllis uspjela dobro naplatiti - i jednu veliku negativnu stranu. Zbog te negativne strane postojale su goleme šanse da se nikada neće udati. Seks nije bio problem. No tijekom posljednjih godinu-dvije počela je gubiti interes za nj. Možda zbog toga što je konačno prihvatila da nikada neće imati vezu dulju od nekoliko mjeseci. Ta je spoznaja nekako uspjela uništiti ono malo zadovoljstva što je imala u kratkotrajnim vezama. Nakon fijaska s Fletcherom Monroeom prije nekoliko mjeseci pomirila se s celibatom uz osjećaj golemog olakšanja. »Celibat donosi određenu slobodu«, objasnila je Hektoru. Hektor je zamigoljio ušima, no ta ga tema zapravo i nije zanimala. Napustila je ulicu elegantnih kuća na Queen Anne Hillu i dovezla se natrag u središte grada kroz kišu, vozeći prema svom uredu i stanu na Pioneer Squareu.
156
GIGA
OKRENITE STRANICU I ZAVIRITE U KNJIGU
PLAMTEĆA SVJETILJKA Drugi roman u Trilogiji o snosvjetlu autorice Amande Quick
157
GIGA
London, u poodmaklo doba vladavine kraljice Viktorije... Adelaide Pyne trebalo je gotovo četrdeset i osam sati da shvati kako Akademija Rosestead nije bila ekskluzivna škola za mlade dame koje su ostale bez roditelja. To je bio bordel. No tada je već bilo prekasno. Prodali su je zastrašujućem čovjeku kojeg je znala samo kao gospodina Smitha. Odaja užitka bila je u dubokoj sjeni, osvijetljena samo jednom svijećom. Plamen je svjetlucao i bljeskao na satenskoj draperiji bež boje koja se spuštala s okvira od kovanog željeza iznad kreveta s baldahinom. Na blijedom svjetlu grimizne ružine latice prosute na snježnobijelom pokrivaču izgledale su poput lokvica krvi. Adelaide se sklupčala u tamnom zaklonu ormara, a sva su joj osjetila bila izoštrena strahom i panikom. Kroz procjep između dva krila vrata mogla je vidjeti samo uski odsječak prostorije. Smith je ušao u sobu. Jedva da je bacio pogled na krevet s teškim zastorima. Istog trena zaključavši vrata, stavio je šešir i crnu torbu na stol, poput liječnika koji je pozvan da pregleda pacijenta. Unatoč strahu od kojeg joj je srce ludo lupalo, nešto u torbi omelo je Adelaide, privukavši njezinu pozornost. Snosvjetlo je curilo iz crne vreće. Jedva je mogla vjerovati svojim osjetilima. Moćne struje zlokobne energije probijale su se kroz kožu. Imala je uznemirujući osjećaj da je dozivaju na tisuću različitih načina. No to je bilo nemoguće. Nije bilo vremena za razmišljanje o toj tajni. Njezina situacija upravo je postala mnogo očajnija. Njezin plan oslanjao se na pretpostavku da će imati posla s jednim od uobičajenih klijenata gospođe Rosser, pripitim gospodinom obuzetim požudom koji nije posjedovao značajan stupanj paranormal-nog dara. Tijekom protekla dva dana postalo joj je očito da seksualna požuda često izobličuje razmišljanje prosječnog gospodina tako što, barem privremeno, uništava njegov zdrav razum i smanjuje razinu inteligencije. Večeras je namjeravala iskoristiti to zapažanje kako bi pobjegla. No Smith zasigurno nije bio prosječni klijent bordela. Adelaide je bila užasnuta vidjevši kipteću energiju u njegovim snootiscima koju je donio sa sobom u prostoriju. Njegovi vrući paranormalni otisci prstiju bili su i posvuda na torbi. Svatko je ostavljao malo snosvjetla na predmetima s kojima bi stupio u dodir. Struje su lako prolazile kroz kožu cipela i rukavica. Njezin dar omogućavao joj je opaziti tragove takve energije. Najčešće, snootisci su bili slabašni i nejasni. No postojale su iznimke. Ljudi u stanjima povišenih osjećaja ili uzbuđenja stvarali su vrlo raspoznatljive i vrlo uočljive uzorke. Tako je bilo i s onima koji su imali snažne paranormalne sposobnosti. Gospodin Smith pripadao je objema kategorijama. Bio je uzbuđen i snažno nadaren. To je bila vrlo opasna kombinacija. Još ju je više uznemirivala spoznaja da nešto nije u redu s njegovim uzorcima snosvjetla. Masne, blistave struje njegovih tragova i otisaka bile su lagano izobličene. Smith se okrenuo prema ormaru. Blijeda svjetlost svijeće obasjavala je masku od crne svile koja je skrivala gornji dio njegova lica. Ono što je namjeravao učiniti u ovoj sobi bilo je tako jezive prirode da nije želio riskirati da ga prepozna itko u toj ustanovi. Kretao se poput muškarca u najboljim godinama. Bio je visok i vitak. Njegova odjeća izgledala je skupo i držao se s aristokratskom arogancijom čovjeka naviknutim na povlaštenost, bogatstvo i visok društveni status. Skinuo je svoje kožne rukavice i otkopčao metalne kopče torbe s grozničavom užurbanošću koja bi, kod nekog drugog, mogla ukazivati na požudu. Još nije imala nikakvog praktičnog iskustva s tim stvarima. Gospođa Rosser, madatne bordela, obavijestila ju je da će Smith biti njezin prvi klijent. No tijekom protekla dva dana vidjela je tragove koje su gospoda ostavljala 158
GIGA
na stubama kad su slijedili djevojke u njihove sobe. Sada je znala kako žudnja izgleda kad gori u muškarcu. Ono što je vidjela u Smithovim sablasno svjetlucavim otiscima bilo je drugačije. U njemu je doista pulsirala mračna glad, no nije se činila povezanom sa seksualnim uzbuđenjem. Tamna ultra-svjeltost ukazivala je na to da Smitha obuzima neka druga vrsta strasti i to je bilo zastrašujuće gledati. Adelaide je zadržala dah kad je otvorio torbu i posegnuo u nju. Nije znala što očekivati. Neke od djevojaka šaputale su o bizarnim, neprirodnim igrama u kojima su uživali mnogi klijenti. No Smith iz torbe nije izvadio bič, ni lanac, a niti kožnate okove. Umjesto toga izvukao je čudan predmet oblika vaze. Predmet je bio načinjen od nekakvog metala koji je zlaćano svjetlucao na treperavom svjetlu svijeće. Uzdizao se gotovo pola metra iz teške osnove, šireći se prema vrhu. Veliki, bezbojni kristali bili su smješteni u krugu oko ruba. Valovi mračne energije koji su šaputali s tog predmeta naježili su joj dlačice na zatiljku. Bio je natopljen olujom snosvjetla koje se činilo zarobljenim u nepomičnom stanju. Poput stroja, pomislila je, zapanjena - uređaj konstruiran za stvaranje snosvjetla. Još dok si je govorila kako takva paranormalna naprava nikako ne može postojati, sjećanje na priču koju joj je ispričao njezin otac, stara legenda Ezoteričnog, poput fantoma je prošetala kroz njezine misli. Smith je postavio predmet na stol pored svijeće. Tada je žurno krenuo ka krevetu. »Idemo na posao«, naredio je. U riječima mu se osjećala napetost i nestrpljivost. Povukao je satenske zastore na stranu. Nekoliko sekundi zurio je u prazne plahte, očigledno zbunjen. Trenutak kasnije tijelo mu se ukočilo od bijesa. Zgrabio je zastore u šaku i okrenuo se, pretražujući sjene. »Glupa djevojko. Gdje si? Ne znam što ti je Rosser rekla, no ja nisam jedan od njezinih redovitih klijenata. Nemam običaj spavati s kurvama i večeras zasigurno nisam došao ovamo igrati igre.« Njegov glas sada je bio dubok i gmazovski hladan. Njegove riječi klizile su joj niz kralježnicu. U istom trenutku joj se učinilo da se temperatura u sobi spustila nekoliko stupnjeva. Počela je drhtati, ne samo od straha nego i od nove studeni u zraku. Najprije će pogledati ispod kreveta, pomislila je. Uzeo je svijeću sa stola i čučnuo da pogleda u sjene ispod željeznog okvira kreveta. Znala je da će otvoriti ormar čim shvati da se nije skrivala ispod kreveta. To je bio jedini komad namještaja u sobi u koji se netko mogao sakriti. »Grom i pakao.« Smith je skočio na noge tako brzo da je plamen svijeće u njegovoj ruci zatitrao i gotovo se ugasila. »Izađi, glupa djevojko. Bit ću brz, obecajem. Vjeruj mi da ne želim gubiti vrijeme na ovakve stvari.« Umirio se kada je vidio ormar. »Zar si mislila da te neću pronaći? Ženska bez mozga.« Sada nije mogla čak ni disati. Nije imala kamo pobjeći. Vrata ormara naglo su se otvorila. Svjetlost svijeće prelila se u tamu. Smithove oči svjetlucale su iza procjepa u crnoj maski. »Blesava kurva.« Uhvatio ju je za ruku da je izvuče iz ormara. Njezin dar divlje se rasplamsao, snažnije nego ikad otkako ga je stekla prije godinu dana. Rezultat je bio predvidljiv. Reagirala je na fizički kontakt kao da ju je pogodila nevidljiva munja. Sok je bio toliko snažan da nije mogla ni vrištati. Grozničavo, prigušila je svoj dar. Mrzila je da je dodiruju dok su joj osjetila bila pojačana. Iskustvo dodira sa sjenama i ostacima tuđih snova bilo je jezivo, do bola intimno i krajnje neugodno. Prije no što je mogla doći do daha, začula je ključ u bravi. Vrata prostorije naglo su se otvorila. Gospođa Rosser ustobočila se na ulazu. Njezina koščata figura stvarala je tamnu 159
GIGA
siluetu nasuprot slabašnoj svjetlosti plinske svjetiljke koja je osvjetljavala hodnik iza nje. Bila je zapanjujuće slična nadimku koji su joj nadjenule žene iz bordela: Lešinarka. »Bojim se da je došlo do promjene planova, gospodine«, rekla je Rosserova. Glas joj je bio strog i krut kao i sve ostalo na njoj. »Morate odmah napustiti zgradu.« »O čemu, dovraga, govorite?« zahtijevao je Smith. Čvršće je uhvatio Adelaide za ruku. »Platio sam astronomsku svotu za ovu djevojku.« »Upravo sam dobila poruku da je ova ustanova dobila novog vlasnika«, rekla je Rosserova. »Koliko znam, bivši je vlasnik nedavno preminuo. Srčani udar. Njegovo poslovanje preuzeo je netko drugi. Ne brinite, novac će vam biti vraćen.« »Ne želim povrat novca«, rekao je Smith. »Želim ovu djevojku.« »Ima ih još mnogo poput nje. Evo, dolje imam dvije koje su mlade i ljepše. Nikad ih nitko nije dodirnuo. Ova ima barem petnaest godina. Sumnjam da ćete biti prvi koji će spavati s njom.« »Pih. Zar mislite da mi je stalo do njezina dje-vičanstva?« Rosserova je bila osupnuta. »No za to ste platili.« »Glupačo. Riječ je o mnogo važnijoj osobini. Pogodio sam se s vašim poslodavcem. Namjeravam ga držati za riječ.« »Kao što sam vam rekla, on više nije među živima. Imam novog poslodavca.« »Poslovni problemi zločinačkih glavešina me se ne tiču. Ova je djevojka sada moje vlasništvo. Večeras je izvodim odavde, ako eksperiment prođe zadovoljavajuće.« »Kakav eksperiment?« Gospođa Rosser bila je izvan sebe od bijesa. »Nikad nisam čula za tako nešto. Ovo je bordel, ne laboratorij. U svakom slučaju, ne možete dobiti djevojku i točka.« »Čini se da ću eksperiment morati provesti negdje drugdje«, rekao je Smith Adelaide. »Dođi.« Izvukao ju je iz ormara. Stropoštala se na pod kraj njegovih nogu. »Ustaj.« Držeći je za ruku, povukao ju je na noge. »Istog trena odlazimo odavde. Ne boj se, ako se pokaže da mi nisi korisna, bit ćeš posve slobodna vratiti se u ovu ustanovu.« »Nećete je odvesti.« Rosserova je posegnula za zvonom u vratima. »Pozvat ću čuvare.« »Nećete učiniti ništa slično«, rekao je Smith. »Dosta mi je ovih budalaština.« Izvadio je kristal veličine šake iz džepa svog kaputa. Predmet je svijetlio krvavo crveno. Temperatura se spustila još nekoliko stupnjeva. Adelaide je osjetila kako nevidljiva, ledeno hladna energija plamti u prostoriji. Gospođa Rosser otvorila je usta, no iz njih nije izašao nikakav zvuk. Podigla je ruke kao da je zaista bila velika ptica koja pokušava poletjeti. Zabacila je glavu prema natrag. Potresao ju je snažan grč. Srušila se kraj vrata i ostala vrlo mirno ležati. Adelaide je bila suviše zaprepaštena da bi progovorila. Lešinarka je bila mrtva. »Nije važno«, rekao je Smith. »To nije veliki gubitak ni za koga.« Bio je u pravu, pomislila je Adelaide. Bog zna da joj madame bordela nije bila nimalo draga, no gledanje kako Rosserova umire na taj način bilo je jezivo i vrlo uznemirujuće iskustvo. Sa zakašnjenjem, pogodilo ju je potpuno shvaćanje onoga što se upravo dogodilo. Smith je upotrijebio svoj dar i taj kristal da počini ubojstvo. Nije imala pojma da je tako nešto moguće. »Sto ste joj učinili?« prošaptala je Adelaide. »Isto što ću učiniti i tebi ako me ne poslu-šaš.« Kristal boje rubina se zamračio. Spustio ga je natrag u džep. »Pođi sa mnom. Nema vremena za gubljenje. Moramo odmah izaći odavde.« Povukao ju je prema stolu gdje je ostavio predmet. Mogla je osjetiti kako ga preplavljuje euforično uzbuđenje. Upravo je ubio ženu i uživao u tome. Osjetila je još nešto. Ono što je Smith učinio s kristalom zahtijevalo je mnogo energije. Paranormalnim je osjetilima trebalo neko vrijeme da se oporave od toga ako bi netko 160
GIGA
intenzivno posegnuo za njima. Smith će bez sumnje ubrzo povratiti potpunu snagu svoje velike moći, no u ovom je trenutku bio vjerojatno barem djelomično oslabljen. »Ne idem nikamo s vama«, rekla je. Nije ni pokušavao odgovoriti joj riječima. U sljedećem trenutku ledeno hladan bol zapljusnuo ju je u razornim valovima. Zastenjala je, presavila se i pala na koljena pod težinom ledene agonije. »Sada znaš što sam učinio Rosserovoj«, rekao je Smith. »No u njezinu sam slučaju upotrijebio mnogo više snage. Takva intenzivna hladnoća uništava osjetila a zatim zaustavlja srce. Budi pristojna ili ćeš dobiti još.« Bol je prestao jednako naglo kao što je i započeo, ostavljajući je ošamućenom i bez daha. Sigurno je upotrijebio svoje posljednje rezerve kako bi je kaznio. Morala je djelovati brzo. Srećom, još uvijek ju je držao za ruku. Trebao joj je fizički kontakt kako bi mogla manipulirati tuđom energijom snosvjetla. Ponovno je izoštrila svoj dar, stišćući zube i boreći se protiv jezivih osjećaja te usredotočila svaki djelić svoje energije na struje Smithova snosvjetla. Tijekom posljednje dvije godine povremeno je manipulirala valnim duljinama tuđih noćnih mora, no nikad prije nije pokušala ono što je sada namjeravala učiniti. Na trenutak, Smith kao da nije ni shvaćao da je napadnut. Zurio je u nju dok su mu usta bila djelomično otvorena od zbunjenosti. Lice mu se ubrzo stvrdnulo od bijesa. »Što radiš?« zahtijevao je. »Platit ćeš za ovo. Zaledit ću te u tvom privatnom paklu jer si mi se usudila suprotstaviti. Prestani.« Podigao je drugu ruku, možda zato da bi posegnuo u džep za kristalom. No bilo je prekasno. Već je klizio u dubok san. Počeo je padati. U posljednjem trenu pokušao je zgrabiti rub stola. Mašući rukom, srušio je svijeću sa svijećnjaka na pod. Dugačka svijeća zakotrljala se preko drvenih podnih dasaka prema krevetu. Čuo se tihi vuuš kada su plamenovi zahvatili spušteni rub satenske draperije. Adelaide je potrčala natrag do ormara, izvadila plašt i cipele koje je ranije spremila ondje pripremajući se za bijeg. Dok se odjenula, krevet se već potpuno zapalio, a plamenovi su lizali bijeli pokrivač. Dim je lebdio prema hodniku. Uskoro je netko zazvonio za uzbunu. Navukla je kapuljaču plašta preko glave i krenula prema vratima. No nešto ju je natjeralo da zastane. S oklijevanjem se okrenula i pogledala predmet. Smith ga je nazivao svjetiljkom, no nije bio sličan ni jednoj svjetiljci koju je ikada vidjela. Tada je znala da mora ponijeti predmet sa sobom. To je bila blesava zamisao. Samo će je usporiti. No nije ga mogla ostaviti. Utrpala je svjetiljku u crnu torbu, pričvrstila kopče i još jednom krenula prema vratima. Drugi put je zastala kraj Smithova nepomična tijela i brzo pretražila njegove džepove. U jednom od njih bio je novac. Tamni kristal boje rubina bio je u drugom. Uzela je novac, no kad je dodirnula kristal, osjetila je nelagodu. Slušajući svoju intuiciju, ostavila ga je gdje je bio. Uspravivši se, prekoračila je Rosseričino mrtvo tijelo i izašla na hodnik. Iza nje bijeli je satenski krevet sada bio obavijen pucketavim plamenovima. Dolje u hodniku netko je počeo vrištati. Muškarci i žene u različitim stadijima odjevenosti i razodjevenosti izletjeli su kroz obližnja vrata, tražeći najbliže izlaze. Nitko nije obraćao nikakvu pozornost na Adelaide kada se pridružila grozničavoj jurnjavi na stubištu. Nekoliko minuta kasnije bila je vani na ulici. Čvrsto stišćući torbu, pobjegla je u noć, trčeći kao da joj život ovisi o tome.
161
View more...
Comments
