Japodska nosnja

SVEUČILIŠTE U ZAGREBU FILOZOFSKI FAKULTET Odsjek za arheologiju

DIPLOMSKI RAD

Japodska ženska nošnja u željeznom dobu SUNČICA ŽAPČIĆ

Zagreb, 2012

SVEUČILIŠTE U ZAGREBU FILOZOFSKI FAKULTET Odsjek za arheologiju

DIPLOMSKI RAD

Japodska ženska nošnja u željeznom dobu SUNČICA ŽAPČIĆ

Mentor: dr. sc. Hrvoje Potrebica Komentor: dr. sc. Daria Ložnjak-Dizdar

Zagreb, 2012

Zahvaljujem mentoru dr. sc. Hrvoju Potrebici na stručnoj pomoći, savjetima i literaturi tijekom izrade ovog rada. Komentorici dr. sc. Dariji Ložnjak-Dizdar također zahvaljujem na mnogobrojnim stručnim savjetima i velikoj pomoći pri nalaženju literature. Za poticanje mojih prvih interesa o temi Japoda, kao i podršku kroz savjete i stručnu literaturu, zahvaljujem i dr. sc. Borisu Olujiću sa Filozofskog fakulteta u Zagrebu te Lazi Čučkoviću iz Gradskog muzeja u Karlovcu. Na kraju zahvaljujem i svima ostalima koji su mi na bilo koji način bili podrška i pomoć tijekom izrade ovog rada.

SADRŽAJ

1. UVOD ................................................................................................................................. 1 2. JAPODI ............................................................................................................................... 3 2.1. TERITORIJ I ETNIČKI IDENTITET .......................................................................... 3 2.2. NASELJA .................................................................................................................... 5 2.3. PRIVREDA ................................................................................................................. 6 2.4. POGREBNI OBIČAJI ................................................................................................ 7 2.5. JAPODI I ANTIČKI RIM – PAD METULA ............................................................ 8 2.6. NEKROPOLE – POVIJEST ISTRAŽIVANJA ........................................................ 13 2.6.1. PROZOR .......................................................................................................... 13 2.6.2. KOMPOLJE ..................................................................................................... 13 2.6.3. SMILJAN ......................................................................................................... 14 2.6.4. VREBAC ......................................................................................................... 15 2.6.5. OGULINSKO PODRUČJE – TROŠMARIJA I SKRADNIK ........................ 15 2.6.6. JEZERINE ....................................................................................................... 16 2.6.7. RIBIĆ ............................................................................................................... 17 2.6.8. GOLUBIĆ ........................................................................................................ 17 2.7. KRONOLOGIJA ....................................................................................................... 19 3. JAPODSKA ŽENSKA NOŠNJA ..................................................................................... 19 3.1. ODJEĆA .................................................................................................................... 19 3.2. FAZA 2 ...................................................................................................................... 20 3.3. FAZA 3 ...................................................................................................................... 50 3.4. FAZA 4 ...................................................................................................................... 72 3.5. FAZA 5 ...................................................................................................................... 98 3.6. FAZA 6 .................................................................................................................... 118 3.7. FAZA 7 .................................................................................................................... 132

4. ZAKLJUČAK ................................................................................................................. 147 5. LITERATURA ............................................................................................................... 153 6. KRATICE ....................................................................................................................... 157 7. POPIS PRILOGA ............................................................................................................ 158

1. UVOD

Kao što običava biti istaknuto u mnogim radovima koji se bave, bilo općim pregledom, bilo određenim aspektom japodskih nalaza, njihova je ostavština izazivala, i još uvijek je to slučaj, značajan i dugotrajno intenzivan interes strukovnih krugova. Namjera mi je bila, pri izradi ovog rada, prikazati svojevrstan presjek onog što nazivamo nošnjom, koju su nosile ženske pripadnice japodskog društva, u razdoblju od oko 800. do 35. g. pr. Kr., dakle tijekom čitavog željeznog doba, sve do rimskog osvajanja. Korištene su grobne cjeline iz najpoznatijih japodskih nekropola na području Hrvatske i sjeverozapadne Bosne i Hercegovine, a pri čitanju iznesenih zaključaka valja imati na umu da je broj grobova ograničen karakterom rada te da su o istim čimbenicima ovisni statistički podaci, kao i na njima temeljene pretpostavke. Radi se, dakle, o sintezi postojećih znanja o japodskom nakitu primijenjenoj na odabiru grobnih nalaza, koja bi trebala predstaviti određen profil ženske nošnje odnosno učestalost određenih kombinacija nakita koje nazivam modelima ili varijacijama, nošenima od strane ženskog dijela japodske populacije, bez ambicije da ih se prikaže kao konačan rezultat, nepromjenjiv pod utjecajem mnogobrojnih drugih faktora koji formiraju identitet pojedinca unutar skupine. Pojam nošnje u ovom kontekstu ne treba bezrezervno shvatiti kao odraz svakodnevice. Dapače, poznato je kako pogrebna ceremonija predstavlja način pomirbe s neizbježnim, očekivanim, proces vraćanja reda unutar zajednice i njenog restrukturiranja te je, kao takva, idealiziran oblik materijalizacije važećeg vrijednosnog sustava. Moglo bi se, dakle, reći kako uloga pojedinca gubi centralno mjesto u korist uloge i potreba zajednice. Nošnja u kojoj se osoba sahranjuje jedan je od elemenata tog procesa, podložna istim principima, i kao takva sadržava poruku zajednice o životu pokojnika/ce kako ga to društvo vidi, prožetu, pritom, shvaćanjima tzv. zagrobnog života. Problematika nošnje u arheološkom kontekstu, može se smjestiti unutar više okvira. Nošnja je prvenstveno omogućavala jasnu izjavu o pripadnosti nekoj društvenoj kategoriji. U ovom radu, temeljne se odrednice kreću između spolnog i imovinskog identiteta pojedinca. Dok naslov objašnjava razlog za prisutnost prve komponente, druga je proizašla iz standardnog načela po kojem u društvima gdje je materijalno bogatstvo osnovni kriterij za društveni položaj, presudnima postaju kvantiteta i kvaliteta elemenata nošnje. Valja naglasiti kako se pri iznošenju ovakvih zaključaka radi, prije svega, o pretpostavkama, mišljenjima koja čekaju nadogradnju ili potpuno preoblikovanje. Svakako, na nakit se može gledati kao na vizualni oblik komunikacije, no uvijek će postojati potreba za kritičkim pristupom postavljanju tog načela u današnja razumijevanja o potrebama 1

izražavanja povezanosti života i smrti. Prema tome, nije moguće isključivo na temelju arheoloških nalaza sa sigurnošću utvrditi kakav je bio stvarni društveni identitet sahranjene osobe za njezina života. Spomenuta vizualna komunikacija, koju tvori niz različitih simbola, u pravilu je razumljiva samo zajednici koja se njome koristi. Proučavanjem arheološki zatvorenog konteksta, kao što je grob, možemo 'načeti' taj sustav simbola otkrivanjem određenih ponavljanja u kombinacijama različitih vrsta nakita. Time nastaje mogućnost prepoznavanja nekih principa koji su kroz društveno djelovanje i interakciju oblikovali identitete pojedinaca. Iako će za današnjeg arheologa konkretni identiteti ostati nedostižno otkriće, mnogo se može postići na području razumijevanja odnosa između kategorija kojima je građena struktura društvene skupine.

2

2. JAPODI

Poznata je činjenica kako proučavanje zajednice Japoda zauzima središnje mjesto u pretpovijesnoj arheologiji. Izuzetno zanimljiva tematika potaknuta je dugo poznatim podacima o pogrebnim običajima, naseljima, nošnji kao i općenitom atraktivnošću materijalne ostavštine. Dugi niz godina Japode se, kao i Delmate, Histre i Liburne, nazivalo ilirskim plemenom, dok ih se u novije vrijeme, kroz stručnu literaturu, nije počelo nazivati narodom. Ova je terminološka problematika posebna i otežavajuća priča, preopširna da bi se na ovom mjestu u nju ulazilo, pa je sigurno jedino da još uvijek ne možemo bezuvjetno izjaviti o kakvom se obliku organiziranja ljudskog društva radilo. A. Benac napominje kako bi se naziv 'narod' za spomenute zajednice morao shvatiti u okviru pretpovijesnog vremena i tadašnjih društvenih kretanja.1 Što se tiče Ilira, znanstvena je literatura uglavnom prihvatila mišljenje kako se ne radi o posebnom narodu, nego o grupi međusobno srodnih naroda, 2 a sačuvana arheološka baština pokazuje kako sami Japodi i nisu ilirski narod, već ih s pojmom 'ilirski' veže pripadnost zemljopisno-administrativnom pojmu 'Ilirik', što je naziv područja unutar rimskog provincijalnog ustroja kojemu su Japodi priključeni nakon Oktavijanovog pohoda 35. g. pr. Kr.3

2.1. TERITORIJ I ETNIČKI IDENTITET Ono što poznajemo kao japodsku kulturu razvija se negdje od posljednjih stoljeća drugoga i tijekom čitavog prvog tisućljeća prije Krista, na teritoriju čije su granice bile nestalne u ovisnosti o nadmoći i odnosima sa susjednim zajednicama.4 Njihovo je matično područje obuhvaćalo Liku i Ogulinsko-plašćansku udolinu s dijelom Gorskog kotara i Korduna, a naseljavali su i sjeverozapadnu Bosnu sa srednjim dijelom toka rijeke Une.5 Zanimljivo je pitanje sjeverne granice. Neki autori ističu razlike u materijalu pronađenom na lokalitetima uz rijeku Kupu sve do Karlovca odnosno Siska, naspram predmeta iskopanih na području Ogulinsko-plašćanske udoline i Like, na temelju čega se danas sve više prostor oko toka Kupe zajedno sa slovenskom Belom krajinom pripisuje Kolapijanima. Njih su spominjali 1

Benac, 1987, 743-744. Olujić, 2007, 23. 3 Bakarić, Križ, Šoufek, 2006, 38-40. 4 Balen-Letunić, 2006, 9-10.; Bakarić, Križ, Šoufek, 2006, 36. 5 Balen-Letunić, 2006, 8. 2

3

i Plinije Stariji i Ptolemej smještajući ih sjeverno od Japoda, dok Strabon navodi kako Kupa (Colapis) teče kroz zemlju Japoda. O Kolapijanima se govori i kao o narodu južnopanonskog podrijetla srodnom Segešćanima i Japodima, a prati ih i naziv marginalnog japodskog plemena, s nekim regionalnim posebnostima u materijalnoj kulturi.6 B. Olujić naglašava kako bi po tom pitanju prvenstveno trebalo razjasniti izjednačava li se koncept arheološke kulture s određenim etničkim entitetom, a sam je sklon mišljenju kako raspoloživi nalazi još uvijek upućuju na japodsku kulturnu pripadnost.7 Različita mišljenja oko ove problematike navodim kao svojevrsno objašnjenje izostanka slovenskog materijala iz ovog rada. Posebnu problematiku predstavlja odnos Japoda s Keltima koji su sredinom 4. st. pr. Kr. prodrli na prostor Podunavlja. Presudan je, u tom smislu, zapis Strabona koji o Japodima govori kao o narodu pomiješanom između Ilira i Kelta te onaj Stjepana Bizantinca koji prenosi navod Dionizija iz Halikarnasa, opisujući ih kao keltski narod u Iliriku. Većina autora danas smatra kako se navedena pisanja ne trebaju shvaćati doslovno, već da se vrlo vjerojatno radi o antičkoj perspektivi kulturnih utjecaja koji su se odražavali u materijalnoj, a ne etničkoj sferi. Prema tome, latenizacija Japoda vidljiva je u importima odnosno u predmetima rađenima prema keltskim uzorima i to prvenstveno metalnim objektima kao što su fibule, a na sličan način može se shvatiti Strabonov podatak o keltskom naoružanju Japoda, za čiju je nabavu razlog najvjerojatnije bila njegova nadaleko poznata kvaliteta.8 Prema nalazima iz unskih nekropola, Z. Marić zaključio je kako su krajem stare ere taj kraj naseljavali potomci starosjedilaca i zapadno panonskih doseljenika koji su imali određene srodnosti s Histrima i Liburnima čije se porijeklo, u starijim razdobljima prapovijesti, može tražiti među Ilirima te smatra da se slično može tvrditi i za Japode u Lici, iako sa slabije izraženom zapadno panonskom komponentom.9 Zamjetna geomorfološka raznolikost obuhvaća dinarski planinski lanac, koji se proteže preko gorske Hrvatske prema bosansko-hercegovačkom visokom kršu na jugoistoku,10 što olakšava razumijevanje antičkih pisaca koji opisuju planinsko i šumovito područje, slabo nastanjeno, s vrlo teškim životnim uvjetima.11 Ipak, neprohodnost nije spriječila putovanja ljudi, znanja i robe putem četrdesetak prijevoja preko Velebita, Velike i Male Kapele te Plješivice koji su povezivali japodske grupe jedne s drugima kao i sa susjednim zajednicama.12 Pitanje japodskog naseljavanja jadranske obale još nije riješeno. O Čučković, 2008, 79. Olujić, 2007, 108-109. 8 Drechsler-Bižić, 1984, 57-58.; Raunig, 2004, 13-14.; Olujić, 2007, 179-185. 9 Marić, 2002, 300-301. 10 Olujić, 2007, 135. 11 Olujić, 2007, 138. 12 Balen-Letunić, 2006, 8-9. 6 7

4

tome se saznalo iz pisanja Strabona i Plinija Starijeg koji decidirano spominju postojanje japodske obale. B. Olujić smatra kako bi to obalno područje obuhvaćalo potez od današnje Rijeke sve do Jablanca, a možda i Karlobaga.13

2.2. NASELJA Svim područjima koja su naseljavali Japodi, zajednička su karakteristika gradine. Taj tip naselja smješten je na lako branjenim uzvisinama, a na njihovo formiranje utjecao je niz okolnosti, od konfiguracije terena, strateških razloga zbog neprijateljski nastrojenih zajednica u bližem ili daljem susjedstvu, divljih životinja, preko organizacije privređivanja, pristupa resursima (blizina izvora ili vodenog toka) do mnogih drugih.14 Velik je broj tih gradinskih naselja bio utvrđen, najčešće bedemima od zemlje i kamena, koji su mogli biti jednostruki, dvostruki ili višestruki. Prema B. Olujiću, u Lici i Ogulinsko-plašćanskoj udolini, R. Drechsler-Bižić ubicirala je oko 150 gradina, a njih pedesetak prepoznato je na širem prostoru oko srednjeg toka Une.15 Najpoznatije od njih su Crkvina u Kompolju (antički Avendo), Vital u Prozoru kod Otočca (Arupium), Humac u Brinju (Monetium), Stražbenica kraj Vrepca (Ancus?) Trojvrh kod Plaškog (Terponos?), Velika i Mala Viničica kraj Josipdola (Metulum) itd. Ove 'gradove' spominje antički pisac Strabon Amasijac (63. g. pr. Kr.) u svojem djelu Geografia, a njihovo lociranje pretpostavlja zasad tek pretpostavku utemeljenu na dosadašnjim arheološkim iskopavanjima.16 Raspoloživi podaci o stambenim objektima unutar naselja, još ne dopuštaju jasnu prosudbu glede organizacije prostora i međusobne komunikacije pojedinih nastambi, radionica te kultnih mjesta. Može se konstatirati da su kuće gradili na terasama gradina (južna strana), u tehnici suhozida, koristeći ponekad prirodnu stijenu kao unutarnje zidove (Masnikosina gradina u Pećanima, Veliki Vital u Prozoru, Crkvina u Kompolju, Mala Karaula u Širokoj Kuli).17 Obitavali su Japodi i u drugačijim tipovima naselja pa je tako u dolini rijeke Une pronađeno pet sojeničkih naselja od kojih je bolje istraženo ono u Ripču kod Bihaća, gdje se između brojnih kuća na masivnim stupovima protezala komunikacijska mreža uskih vodenih kanala.18 Kao povremena naselja odnosno skloništa od raznih nepogoda, korištene su špilje kao što je Golubinjača kod Kosinja, dok je Olujić, 1999, 23-24. Olujić, 2007, 144-145. 15 Olujić, 2007, 144-146.; Pripadnost gradina u Pounju Japodima nije sigurna s obzirom da se radi o istočnom graničnom prostoru, vidi nap. 113 u istoj knjizi. 16 Bakarić, Križ, Šoufek, 2006, 36-38. 17 Balen-Letunić, 2006, 26-28. 18 Balen-Letunić, 2006, 32.; Olujić, 2007, 148. 13 14

5

primjer špilje korištene kao stočarski stan Cerovačka špilju kod Gračaca. Mogle su biti korištene i u kultne svrhe ili kao mjesto sahranjivanja (Bezdanjača, Špilja u kanjonu Jadove – Gornja Ploča), a jedino je špilja Pećina u Ličkom Lešću bila kontinuirano naseljena krajem kasnog brončanog i početkom starijeg željeznog doba, kao sastavni dio naselja gradine u čijem se podnožju nalazi.19 Geomorfološke karakteristike područja zasigurno su utjecale na društveni razvoj i organizaciju zajednice. Za pretpostaviti je da se radilo o nekoj vrsti saveza u kojoj je vodeću ulogu preuzimala najutjecajnija zajednica određenog razdoblja. Podaci antičkih pisaca kao i arheološki nalazi upućuju na postojanje nekoliko bogatijih središta (Arupij, Metul i dr.), no njihova konkretna uloga u vidu funkcije spram ostalih naselja nije utvrđena.20 Sam pojam 'grada' nije posjedovao iste političko-društvene konotacije tijekom svih razdoblja ljudske povijesti pa tako ni tijekom željeznog doba, posebice u kulturalno različitim područjima kao što su antički Rim i krajevi izvan njegovih granica. Uobičajeno je govoriti o potrebi velikog broja ljudi za izgradnju fortificiranih naselja iako te dvije stavke nisu nužno povezane. Čini se, kako je japodsku populaciju činio zaista velik broj pojedinaca, no, također, da je taj broj bio raspoređen u mnogobrojnim naseljima gdje se, kako navodi B. Olujić, radilo o manjim zajednicama od više desetaka ljudi.21

2.3. PRIVREDA Privreda, o kojoj još ne postoje opsežne informacije, temeljila se na stočarstvu koje je nadopunjivano lovom na srne, jelene, divlje svinje i medvjede, ribolovom, obradom metala, staklene paste, jantara i drveta, a vjerojatno je da se o nekim bitnim gospodarstvenim aktivnostima Japoda nisu sačuvali dokazi. Područje planinskih ekosustava, krških udolina, zavala i polja, sa prostranim šumama i obližnjom podvelebitskom obalom, koja je zajednicu opskrbljivala solju, pogodovalo je uzgoju stoke u velikim stadima.22 Bogatstvo se moglo stjecati izvozom sirovina kao što su koža, krzno, vuna, meso, mliječni proizvodi i med, kojima je ovaj kraj obilovao.23 Pristup moru davao je veliku prednost u smislu komunikacije s trgovcima vrijednih i luksuznih dobara,24 zatim, pri već spomenutoj nabavi soli, neophodnoj

Balen-Letunić, 2006, 31-32., Olujić, 2007, 149. Bakarić, Križ, Šoufek, 2006, 38.; Olujić, 2007, 157-159. 21 Olujić, 2007, 156., vidi nap. 126 22 Olujić, 2007, 154-155. 23 Balen-Letunić, 2006, 20. 24 Olujić, 2007, 154. 19 20

6

za konzerviranje mesa, ali i za pročišćavanje bronce pri taljenju,25 a iznimnu geostratešku važnost imala je i kontrola puteva prema unutrašnjosti.

2.4. POGREBNI OBIČAJI Posebnu važnost, u okviru ovog rada, predstavljaju nalazi iz japodskih nekropola. One su, općenito, daleko zahvalnije za istraživanje, od, recimo naselja, jer, često opsežno, prikazuju gotovo cjelovitu povijest jedne zajednice, s najsnažnijim naglaskom na sferu simbolike i religijskih shvaćanja, materijaliziranih u nošnji sahranjene osobe i grobnim prilozima, kao i u samom načinu sahranjivanja. Japodi se kontinuirano pokapaju na istim mjestima od kasnog brončanog doba sve do rimske okupacije, uvijek na posebnim lokacijama, najčešće u neposrednoj blizini naselja. Najstariji pogrebni običaj je sahranjivanje, koje je na središnjem japodskom području najčešći način i prisutan tijekom cijelog željeznog doba. Tijelo, uz koje su spuštene ruke, položeno na leđa, bez određene orijentacije, ukopavano je u plitku raku ili, ponekad, na samu zemlju, nakon čega su dodavani elementi grobne konstrukcije. Krupnije neobrađeno kamenje slagalo se oko pokojnika, a ponekad je kamenje polukružno slagano samo oko glave i nogu umrloga.26 U nekim se slučajevima grobna konstrukcija pokrivala jednom ili dvjema pločama od neobrađenog kamena. Sličnost arhitekture grobova i kuća jasno odražava određenu simboliku i povezanost koju vidimo kod temelja kuća na nekim gradinama i može se tumačiti kao izravno vjerovanje u zagrobni život zbog čega se pokojnika sahranjuje u 'kuću'.27 Razlika koja je prisutna u Pounju, vidi se kod kosturnih grobova koji su ograđeni nekom vrstom kamenog sanduka, a ponekad je kraj glave polagana kamena ploča ili samo jedan kamen.28 Umrle se vjerojatno pokapalo i u drvenim sanducima (Kompolje), a znali su biti položeni samo na drvenu dasku te koji put njome pokriveni, nakon čega bi grobovi bili zatrpavani zemljom.29 Uz sahranjivanje u ravne nekropole, Japodi su svoje umrle ukapali i pod grobne humke, tumule, koji su također smješteni podno padina naselja, u grupama od tri do četiri. Oba su načina usporedno korištena tijekom kasnog brončanog i starijeg željeznog doba, no izgleda kako su prevladavale ravne nekropole.30 Rjeđi način pokopa bila je incineracija, tj. spaljivanje ostataka pokojnika, koja Balen-Letunić, 2006, 22-23. Balen-Letunić, 2006, 34-35., Olujić, 2007, 162-163. 27 Balen-Letunić, 2006, 34. 28 Olujić, 2007, 163. 29 Balen-Letunić, 2006, 35-36.; Olujić, 2007, 163. 30 Balen-Letunić, 2006, 33-34.; Olujić, 2007, 167. 25 26

7

potječe iz kruga panonske kulture polja sa žarama. Ona se pojavljuje na svim japodskim nekropolama istodobno uz sahranjivanje, a zastupljenost varira ovisno o nekropoli.31 Uglavnom su se paljeni ostaci pohranjivali u žare, dok su rjeđe spaljene kosti položene izravno u zemljanu raku. Prilozi odnosno nakit najčešće su dodavani naknadno, a urne su ponekad pokrivane kamenom pločom ili drugom zdjelom te je i sama žara neki put ograđivana kamenjem. Za spaljivanje je vjerojatno postojalo predviđeno mjesto unutar ili izvan nekropole.32 Dok u ličkim nekropolama prevladava kosturni ukop, omjer u nekropolama Pounja sasvim je drugačiji i kreće se u prilog paljevinskog ukopa. 33 Biritualnost pogrebnog obreda predstavlja etničku karakteristiku japodskog društva te u velikoj mjeri pomaže pri razgraničenju japodskog, od teritorija koji pripadao susjednim Liburnima ili Histrima, gdje je prisutna izrazita homogenost pogrebnih običaja.34 Također predstavlja mogućnost različitih tumačenja, pa je, primjerice, Z. Marić, mogućom smatrao spolnu diferencijaciju temeljenu na razlici između paljevinskih i kosturnih ukopa. Prema tome bi, naime, ženski grobovi u pravilu bili oni kosturni, dok bi se muškarce spaljivalo pa bi, na taj način, tradicije kulture polja sa žarama bile vezane za muški, a one autohtone, za ženski spol, što odgovara patrijarhalnom ustroju. Isti je autor, u ovom kontekstu naveo kao se moglo raditi o potomcima panonskih doseljenika koji su pokapani u paljevinskim grobovima, dok je običaj domaćeg stanovništva bio kosturni ukop.35 Grupiranje grobova unutar nekropola moglo bi se pokušati tumačiti rodovskom pripadnošću,36 no to ostaje tek na razini pretpostavke s najvećom vjerojatnošću, dok bi potpuniji odgovor, u prvom redu objasnio različitu opremljenost pojedinačnih grobova te zasigurno rasvijetlio velik dio situacije oko društvenog uređenja i statusne strukture unutar japodske populacije.

2.5. JAPODI I ANTIČKI RIM – PAD METULA Geostrateški i komunikacijski iznimno povoljan prostor kojeg su nastanjivali Japodi, nije mogao promaknuti osvajačkom Rimu, a bitni su u tom smislu bili i česti upadi kojima su Japodi prijetili rimskim posjedima u cisalpinskoj Galiji pa su tako u antičkim pisanim izvorima prisutni od 2. st. pr. Kr. Nakon rimskog osvajanja sjeverne Italije, osnutka rimske Balen-Letunić, 2006, 34-35.; Olujić, 2007, 170. Olujić, 2007, 170. 33 Bakarić, Križ, Šoufek, 2006, 44.; Olujić, 2007, 171. 34 Olujić, 2007, 171-172. 35 Marić, 1968, 42. 36 Bakarić, Križ, Šoufek, 2006, 38.; Olujić, 2007, 174. 31 32

8

kolonije Akvileje 181. g. pr. Kr. te, naposljetku, osvajanja Nezakcija 177. g. pr. Kr., Rim je postao neposredan japodski susjed.37 Kako navodi K. Patsch, pisac Tit Livije izvještava o Gaju Kasiju Longinu, rimskom konzulu koji je 171. g. pr. Kr., nakon neuspjelog pohoda u Makedonije, na povratku pustošio krajeve kroz koje je prolazio zbog čega se sljedeće godine izaslanstvo Karna, Histra i Japoda kao i napadnutih Gala, našlo pred Senatom kako bi uložilo žalbu na ponašanje rimskog konzula na što je iznenađeni Senat odlučio provesti istragu o dotičnim zbivanjima poslanstvom povjerenstva na napadnuta područja.38 Ovi su navodi vrlo zanimljivi jer govore o odnosima Rima i Japoda prije rimskog osvajanja, koji su očito imali neku diplomatsku razinu.39 Livije, Apijan i Plinije pišu o još jednom ratnom sukobu s Japodima u 2. st. pr. Kr. Godine 129. g. pr. Kr. konzul Gaj Sempronije Tuditan krenuo je ratovati s Japodima. Ustvari nije sigurno kako se točno odvijao sukob, a u literaturi postoje rasprave oko prepoznavanja konkretnih zajednica pod različitim imenima koja navode antički izvori. Zna se, međutim, da je Tuditan nakon teških borbi slavio trijumf nad Japodima koji su mu bili najjači protivnici. Slijedile su pobune Japoda protiv Rima ubrzo nakon ovog rata te ponovno nakon udruženog pohoda konzula Lucija Kote i legata Metela na Segestane koji se zbio 119. g. pr. Kr.40 Moguće je da je tijekom narednih razdoblja dolazilo i do povremenih saveza Rima i Japoda, na što upućuju neka pisanja Cicerona iz 56. g. pr. Kr. (Pro Balbo).41 Svakako je za pretpostaviti da je odnose karakterizirao manjak stabilnosti, napetost i intenzitet, a vjerojatno je dio japodske zajednice, smješten zapadno i južno od masiva Velike i Male Kapele, uslijed jače izloženosti vojnom i političkom djelovanju Rima, svojevremeno bio prisiljen na neke vrste poreznih davanja daleko moćnijem susjedu.42 O kulminaciji odnosa koja se desila Oktavijanovim pohodom na Ilirik 35. g. pr. Kr., pisao je veći broj antičkih pisaca kao što su Apijan, Dion Kasije, Strabon, Velej Paterkul, Svetonije, Flor i Orozije.43 Apijan (grčki povjesničar, rodom iz Aleksandrije, 1-2. st. n.e.) je razlikovao Japode 'unutar Alpa' i one prekoalpske, a Dion Kasije (grčki povjesničar, rodom iz Bitinije, obnašao je dužnost vladarskog legata u Dalmaciji 222-226. g. n. e.), gledajući na našu obalu iz rimske perspektive, dijeli ih na one koji nastanjuju prostor s 'ove' strane, one na vrhovima te one s druge strane gora. Apijan je, kao i ostali antički pisci, Alpama, tj. njihovim produžetkom smatrao planinske lance Velike i Male Kapele, a bilo kakva podjela unutar japodske Olujić, 2007, 74. Patsch, 1896, 124-125.; Olujić, 2007, 74-75. 39 Olujić, 2007, 75. 40 Olujić, 2007, 76-80. 41 Patsch, 1896, 126.; Olujić, 2007, 80-82. 42 Olujić, 2007, 84. 43 Olujić, 2007, 85. 37 38

9

populacije bila je umjetno stvorena od strane Rimljana upravo tijekom Oktavijanovih ratovanja na tom prostoru te se čini kako su razlozi za to bili isključivo strateške naravi. 44 Uz otvoreno pitanje motiva,45 Oktavijan se odredio na pokoravanje Japoda i s vojskom krenuo prema njihovom teritoriju. Postoje različita mišljenja o samom pravcu kretanja rimske vojske. Neki drže kako su trupe brodovima prebačene do Senie (Senja) gdje su iskrcane da bi preko prijevoja Vratnik nastavile put prema području naseljenom Japodima, a drugi da su krenule iz Akvileje, uobičajene polazišne točke za rimske vojne pohode, prelazeći kopnom preko današnje Slovenije. Postoji i treće mišljenje prema kojem su iz Tergerste krenule kopnene snage da bi se u Seniji susrele s mornaricom koja je dopremila ostatak vojske.46 Apijan opisuje kako su se među prvima predali Moentinci i Avendeati i kako su stanovnici ovostrane Japodije napuštali naselja, sklanjajući se u šumama, a najbrojnija, najuglednija i najhrabrija od svih južnih Japoda, bila je zajednica naseljena oko Gackog polja, Arupini. Oni su pobjegli prema svom glavnom naselju Arupiju kojeg je Oktavijan odlučio poštedjeti, kako kaže, nadajući se dobrovoljnoj predaji. Apijan to mjesto naziva gradom (pólis), kao i sva veća japodska središta među kojima je i Terpon onostranih ili prekoalpskih Japoda koji je doživio jednaku sudbinu.47 Napredovao je tako Oktavijan prema Metulu, kojega Apijan naziva kephalḗ ton Iapódõn, što se, prema B. Olujiću, opravdano može protumačiti kao glavni grad Japoda.48 Ubikacija ovog grada bila je predmetom mnogih rasprava u literaturi pa su tako lokaliteti, do danas razmatrani kao moguća prijestolnica japodske zajednice, geografskim položajem vrlo različiti. Neki od njih se nalaze u Sloveniji, kao što Šmihel pod Nanosom, Metule (Metlje) u Notranjskoj, Metlika itd., no položaj dvojne gradine Velika i Mala Vinčica u okolici Josipdola u današnje je vrijeme najviše prihvaćen kao stvarna lokacija japodskog Metuluma.49 Apijanovo djelo Illyrikḗ predstavlja najbitniji povijesni izvor podataka o Oktavijanovim vojnim akcijama u Iliriku od 35. do 33. g. pr. Kr., s obzirom da se pri pisanju, gotovo u cijelosti oslanjao na izvješće i memoare samog vojskovođe Oktavijana. 50 Vrhunac ovog djela postignut je upravo dramatičnim opisom opsade i pada Metula. Oko tri tisuće ratobornih i dobro naoružanih ljudi branile su bedemima utvrđen Metul.51 Tijekom drugog napada na grad, Oktavijan je primijetio da njegovi vojnici posustaju pa je odlučio sam, uz pomoć tek dvojice svojih zapovjednika, jednog tjelohranitelja i nekoliko štitonoša, napasti Olujić, 2007, 87. Olujić, 2007, 85-87. 46 Balen-Letunić, 2006, 12.; Olujić, 2007, 87-88. 47 Balen-Letunić, 2006, 12-14.; Olujić, 2007, 89-91. 48 Olujić, 2000, 60.; 2005, 31-34. 49 Olujić, 2000, 60-61. 50 Olujić, 2000, 59. 51 Patsch, 1896, 128. 44 45

10

japodsku utvrdu. Potaknuti junaštvom svog vođe, vojnici su požurili na posljednji neurušeni most, koji je pritom, ipak, od silne težine popustio, a Oktavijan je ranjen u desnu ruku i obje noge. Kako bi spriječio rasulo među vojnicima, ranjen, ali još uvijek živ, odmah se pred njima pojavio dignuvši im moral uz poticanje daljnje borbe. Ovakvo je ustrajanje s rimske strane navelo Japode da se preko glasnika i sa pedeset taoca, Oktavijanu obvežu kako će na viši dio Metuluma primiti rimske vojnike, a sami ostati na nižem djelu. Nakon što su ušli, Rimljani su od japodskih ratnika tražili da predaju oružje, na što su Japodi svoje žene i djecu zatvorili u vijećnicu te s rimskim vojnicima počeli borbu. Konačno su, bezuspješno napadajući Rimljane, Japodi vijećnicu odlučili zapaliti, dok su žene ubijale djecu i zatim sebe, kako bi izbjegli živi pasti u ruke neprijatelja.52 Nestajanje njihove prijestolnice u plamenu, nagnalo je ostale Japode na predaju Rimljanima.53 Iako se opisi ovog događaja drugih antičkih pisaca u većoj ili manjoj mjeri razlikuju od Apijanovog, ishod je, na štetu Japoda, isti. Ni pobuna japodskih Posena 34. god. pr. Kr., nije zaustavila privođenje Japoda rimskoj vlasti.54 Uskoro je pod Oktavijanom pala i Segestika, čime je pokoren i dio Panona. Iako Rim nije odmah formirao rimsku provinciju na osvojenim područjima, na kojima su se javljali i poneki ustanci poraženih naroda, od kojih je značajniji onaj Batona, što je trajao od 6. do 9. godine nakon Krista, Japodima se, od tada, u antičkim izvorima gubi svaki trag. Kako bi lakše upravljao osvojenim teritorijem, Rim je Ilirik podijelio na provincije Panoniju i Dalmaciju. Čitav se japodski prostor tada nalazio unutar provincije Dalmacije koju je August svrstao među carske provincije, a Japodi kao etnička zajednica ulaze u sastav skardonitanskog juridičkog konventa. Organizacija japodskog naroda u jedinice teritorijalne samouprave ili civitates peregrinae, na čelu kojih su bili praepositi, kao predstavnici rimske vlasti, djelomičan je odraz romanizacije koja se tada, u velikom mahu, odvijala na prostoru Ilirika. 55 Ovi prožimajući procesi romanizacije nisu, ipak, ''progutali'' stare tradicije, ukorijenjene duboko u karakteru Japoda. Takve su nametnute promjene, vjerojatno primljene upravo kao poticaj na očuvanje vlastitog etničkog identiteta.

Olujić, 1999, 101-111. Patsch, 1896, 128. 54 Patsch, 1896, 128.; Olujić, 1999, 101-111. 55 Patsch, 1896, 133-136.; Olujić, 1999, 116-117. 52 53

11

Karta 1. Rasprostranjenost japodskih nalazišta spomenutih u tekstu

12

2.6. NEKROPOLE – POVIJEST ISTRAŽIVANJA S obzirom da se ovaj rad temelji na nalazima iz grobova, valja nešto reći o povijesti istraživanja nekropola iz kojih potječu obrađene grobne cjeline.

2.6.1. PROZOR Na poticaj i prema uputama Š. Ljubića, hrvatskog povjesničara i jednog od pionira hrvatske arheologije, 1881. god. započinje istraživanje prapovijesnih nekropola u selu Prozor nedaleko Otočca u Lici, kojeg obavlja učitelj Marko Marković.56 Nakon Markovića iskopavanja vrše mjesni učitelji Matija Kolak i Mate Žagrović, a 1888. nastavlja ih Ramberger. Vrlo bogate grobove otkrio je i major F. Dietz u nekropoli sjeverno od Velikog Vitla. Povremeno vodeći iskopavanja, Š. Ljubić je nekropolu uskoro pripisao japodskoj kulturi. Sveukupno je, uz pomoć muzejskih povjerenika, istraživanjima obuhvatio sjevernu nekropolu te dvije nekropole smještene južno od Velikog i Malog Vitla, a arheološki materijal objavio je u Popisu 1889. godine.

57

Pod vodstvom R. Drechsler-Bižić, ekipa Arheološkog

muzeja u Zagrebu 1971-72. istražuje neistraženi dio druge južne nekropole čime otkriva 71 kosturni i 5 spaljenih grobova. Umrli su sahranjivani na nekoliko načina, od kojih je najčešće bilo da su stavljani na dasku, ograđivani manjim ili većim neobrađivanim kamenjem i zasipani zemljom (u dva groba umrli su bili prekriveni daskom preko koje se nasula zemlja), dok su žare, bez posebne estetske vrijednosti, ukopavane direktno u zemlju ili u kamenje, koje već služi kao ograda nekog kosturnog groba. Zaključilo se kako je riječ o tipu ravne nekropole sa tri sloja ukopavanja umrlih, što je čest tip nekropole na središnjem japodskom prostoru.58

2.6.2. KOMPOLJE U podnožju gradine Crkvina u selu Kompolje, od 1900. do 1901. muzejski povjerenik i mjesni učitelj M. Vukelić iskopavao je, u dogovoru s Josipom Brunšmidom, prvim hrvatskim stručno obrazovanim arheologom, ravnateljem muzeja i prvim profesorom arheologije na zagrebačkom sveučilištu, nekropolu II, poznatiju kao Vlaško polje. Iskopavši 182 groba, Drechsler-Bižić, 1973, 1. Drechsler-Bižić, 1973, 5-8.; Olujić, 2007, 32. 58 Drechsler-Bižić, 1973, 8-10. 56 57

13

nastavio je istraživanje na nekropoli I, a 1903. pridružio mu se Brunšmid. On je vodio dnevnik iskopavanja u kojem je zabilježio podatke o 403 groba.59 Radilo se većinom o kosturnim grobovima, a iskopavanje je bilo vrlo slabo dokumentirano i grobne cjeline se nisu sačuvale.60 Tijekom revizijskih iskopavanja 1955. i 1956. godine, pod vodstvom R. Drechsler-Bižić, u većoj nekropoli (nekropoli I), otkriveno je 86 kosturnih i 4 paljevinska groba s urnama. Umrli su pokopavani u dva sloja, a u sloju dva prisutan je isključivo kosturni ukop. Najčešće je sahranjivanje izravno na zemlju bez grobne konstrukcije, dok su neki bili ograđivani kamenjem pri čemu su često prekrivani kamenim pločama, neki su polagani na daske i zasuti zemljom, a neki stavljeni u svojevrsne drvene sanduke, često koritastog oblika.61 Nalazi su pokazali kontinuitet sahranjivanja od kraja brončanog do kraja mlađeg željeznog doba.

2.6.3. SMILJAN Viktor Hoffiller, poznati hrvatski arheolog, iskopavao je 1904. tumul odnosno nekropolu I, nedaleko gradine Miljača, u Smiljanu pokraj Gospića. Sveukupno je otkrio 22 groba, a sam je, u objavi nalaza 1905. god., naveo nesigurnost o omjeru kosturnih i paljevinskih grobova.62 Neistraženi dio nekropole, iskopavala je ekipa Arheološkog muzeja u Zagrebu 1958 pri čemu su otkrivena dva kosturna groba, bez priloga.63 Tijekom probnog iskopavanja na prostoru nekropole II, 1980. god., otkrivena su tri kosturna groba, s prilozima, ograđena kamenim konstrukcijama, a 1981., ekipa AMZ u sastavu: R. Drechsler-Bižić, D. Balen i L. Bakarić, sustavnim je istraživanjem nekropole II otkrila 15 kosturnih i 3 žarna groba.64 Grobne su konstrukcije najčešće bile od neobrađenog kamenja, a grobovi su mahom bili tek mjestimično ograđeni. Nekropola II ubraja se u siromašnije japodske nekropole, a obje nekropole traju istodobno, od HaB3 stupnja kasnog brončanog doba do HaC odnosno HaD1 starijeg željeznog doba.65

Bakarić, 1989, 5-6. Olujić, 2007, 34. 61 Drechsler-Bižić, 1961, 69-70. 62 Hoffiller, 1905, 194. 63 Bakarić, 1986, 130. 64 isto 65 Bakarić, 1986, 130., 134-135. 59 60

14

2.6.4. VREBAC U neposrednoj blizini Vrepca, Josip Brunšmid je 1897. istraživao grobove pod tumulima na Lečištu i kod Orlova kamena, a izvješće o nalazima s tog iskopavanja dala je 1958. godine R. Drechsler-Bižić. Brunšmid je zabilježio kako su se na obronku Brda nalazili uništeni grobovi koji su vjerojatno pripadali većoj, ravnoj nekropoli. Tumul kod Orlova kamena pri dnu je bio okružen velikim nepravilnim kamenjem, a sadržavao je skeletne i paljevinske grobove.

66

Tijekom istraživanja naselja na gradini Stražbenici 1957. pod

vodstvom R. Drechsler-Bižić, krenulo se istraživati obližnji lokalitet Velika njiva. 67 Tamo je otkrivena ravna nekropola s devet paljevinskih grobova, gdje je pepeo umrlih položen izravno na zemlju, tri kosturna i dva groba s urnama. Ustanovljeno je kako se ravna nekropola vremenski nadovezuje na grobove iz tumula. To znači da je ukapanje pod tumule trajalo od HaA2-B do otprilike HaD, a zatim se stanovnici obližnje gradine sahranjuju na ravnoj nekropoli sve do LtC2-D1 vremena.68

2.6.5. OGULINSKO PODRUČJE – TROŠMARIJA I SKRADNIK Prva istraživanja u ogulinskom kraju poduzeo je Š. Ljubić 1878. godine na tumulu u Trošmariji, koja su bila prekinuta zbog nesuglasica sa župnikom. Taj je tumul smješten na samom ulazu gradine Trsište, kao dio fortifikacijskog sustava, a s tih istraživanja potječe samo ulomak lijevane brončane poluge. Grobni tumul u Trošmariji, koje narod naziva Goričak, slučajno je otkriven 1896. god., pri gradnji ceste Ogulin-Bosiljevo. Tom su prilikom oštećeni grobovi na njegovoj južnoj padini, iz kojih su prikupljeni koštani i drugi nalazi, uglavnom nakit. Znatna su oštećenja tumula nastala također dugogodišnjim poljoprivrednim radovima i amaterskim kopanjem na njegovoj sjevernoj padini. Prvo sondažno iskopavanje tumula započeo je J. Brunšmid 1902. te ga uslijed loše očuvanosti predmeta prekinuo, posvetivši se dvorištu pučke učione, u neposrednoj blizini, gdje se nalazila nekropola ravnih grobova. R. Drechsler-Bižić 1959. istražuje taj prostor, s tim da je godinu ranije naišla na uništene grobove s vrlo skromnim nalazima na južnoj padini tumula. S ravne nekropole potječe znatan broj predmeta, a sačuvana je ostala samo jedna grobna cjelina. Manju sondu na tumulu 1978. otvaraju I. Šarić i M. Sobolevski, ali bez većih uspjeha. R. Drechsler-Bižić

Drechsler-Bižić, 1958, 36 Drechsler-Bižić, 1958, 42. 68 Drechsler-Bižić, 1958, 56-57. 66 67

15

1983. ponovno istražuje na južnoj padini te nailazi na dva intaktna groba, a 1984. na tragove više razorenih te sedam očuvanih grobova.69 Podno istočnih padina Velike Viničice, u Skradniku, ubicirana su dva velika tumula i nekropola ravnih grobova. Manjim sondažnim istraživanjem 1988., na većem, oranjem uništenu tumulu, koji lokalno stanovništvo naziva "Carevim grobom" ili još češće "Sultanovim grobom", otkrivena su tri sačuvana i jedan razoreni kosturni grob. Pri gradnji kuće na položaju Brda, nasuprot tumulu, otkrivena je nekropola ravnih grobova. Zaštitna istraživanja 1990., obuhvatila su samo gradnjom zahvaćene dijelove nekropole pa se, uz razorene, naišlo na samo jedan sačuvani grob.70 Tumuli u Trošmariji i Skradniku zemljani su, većih dimenzija i gotovo pravilnog kružnog oblika. S vremenom su sniženi i razvučeni, što je vidljivo na primjeru 'Sultanovog groba', unutar kojeg se naišlo na vijenac od krupnijega, u dva reda složenog kamenja, dok su međuprostori bili zasuti sitnijim kamenjem, tehnikom kojom su na ovom prostoru građeni i temelji kuća, što se može shvatiti kao određena simbolika. Pokopi u oba tumula, kao i na nekropoli ravnih grobova u Skradniku bili su kosturni. Umrli su polagani na zemlju ili na popločenje od sitnoga kamenja i ograđivani krupnim neobrađenim kamenjem, a čest je bio i pokop izravno u zemlju, samo ponekad s većim kamenom iznad glave, ali bez grobne konstrukcije.71

2.6.6. JEZERINE Bogatu nekropolu u Jezerinama istraživali su 1890. godine pravoslavni svećenik K. Kovačević i školski upravitelj P. Mirković te pritom otkrili 8 paljevinskih i 1 kosturni grob. Iskopavanja je nastavio rudarski satnik Radimsky koji je tijekom 1890., 1891. i 1892. godine otkrio 223 kosturna, 298 paljevinskih s urnama, 28 paljevinskih bez urne i 2 paljevinska groba s urnom u kojoj je ležala pokojnikova glava. Nakon završenih radova, objavio je opsežan i svojevremeno vrhunski izvještaj s brojnim ilustracijama.72

Balen-Letunić, 2000, 24-25. Balen-Letunić, 2000, 25. 71 Balen-Letunić, 2000, 26. 72 Marić, 1968, 6., 9.; Olujić, 2007, 36. 69 70

16

2.6.7. RIBIĆ Istraživanje velike ravne nekropole u Ribiću započeo je 1896. godine Vejsil Čurčić. Probnim iskopavanjima te je godine otkriveno 11 grobova s urnama, a sustavnim iskopavanjima iste i sljedeće godine, otkriveno je još 6 kosturnih, 284 paljevinska sa urnom i 1 paljevinski grob bez urne. Cijela kamena urna u obliku kvadra i ulomci dviju srodnih urni otkriveni su 1936. godine, a manja su istraživanja godine 1954. rezultirale pronalaskom još jednog groba s urnom postavljenom između dvije kamene ploče i poklopljenom trećom.73

2.6.8. GOLUBIĆ Na lokalitetu Crkvina u Golubiću, blizu Bihaća, nalazi se velika ravna nekropola s koje su neki nalazi već krajem 19. st. dospjeli u Zemaljski muzej u Sarajevu. Sustavna istraživanja započeo je tek 1954. godine Zavičajni muzej u Bihaću, a odvijala su se u nekoliko navrata 1954., 1956., 1960., i 1962. godine. Na lokalitetu Crkvina iskopano je 50 paljevinskih grobova s urnama i 23 kosturna groba, a uz njih su se nalazili i kasnosrednjovjekovni grobovi, dok su na neposredno susjednom lokalitetu Dolovi iskopani grobovi iz rimskog doba.74 Treba napomenuti kako je Z. Marić podatke o ove tri najveće japodske nekropole iz doline Une objavio u obliku iscrpne i kvalitetne sinteze, pružajući novi i drugačiji pogled na situaciju tijekom željeznog doba u Pounju.

73 74

Marić, 1968, 6., 9. Marić, 1968, 8.; Raunig, 1968, 81-82.

17

18

Slika 1. Kronologija japodskog prostora u željeznom dobu.

2.7. KRONOLOGIJA Na temelju arheološkog materijala i podataka dobivenih mnogim istraživanjima, R. Drechsler-Bižić podijelila je razvoj japodske kulture u sedam faza koje sveukupno obuhvaćaju vrijeme od kraja brončanog doba sve do uključenja japodskog teritorija u rimski provincijalni ustroj. Na tom kronološkom sustavu temeljen je i ovaj rad, a, s obzirom da se sustav odnosi prije svega na matično japodsko područje, i više nego dobrodošla, bila je kronologija koju je za prostor Pounja izradio Z. Marić, a nadopunila B. Raunig, na temelju nekolicine grobova na Gradini u Ripču (faza II).75 Vremenski raspon od interesa za obradu naslovne teme obuhvaća starije i mlađe željezno doba pa sam analizu započela s fazom 2 prema R. Drechsler-Bižić, odnosno fazom 1 prema Z. Mariću, zaključujući razmatranja sa posljednjom fazom, fazom 7 prema R. Drechsler-Bižić odnosno podfazom Va prema Z. Mariću. Korištena relativna kronologija željeznog doba jest ona P. Reineckea za srednju Europu, iako, kao što je u tablici prikazano, R. Drechsler-Bižić napominje kako karakteristike materijala pokazuju da na ovom području HaD stupanj traje do 300. g. pr. Kr. te se dijeli na HaD1 (600-500. g.), HaD2 (500-400. g., LtA po Reineckeu) i HaD3 (400-300. g., LtB po Reineckeu).76

3. JAPODSKA ŽENSKA NOŠNJA 3.1. ODJEĆA Područje kontinentalne klime s oštrim i dugim zimama, na kojem su živjeli Japodi, zahtijevalo je odjeću izrađenu od punijih i toplijih materijala kao što su vuna, koža ili krzno, čije je učvršćivanje zahtijevalo metalne predmete poput masivnih fibula i kopči za pojaseve. Zbog organskog podrijetla materijala, takva se odjeća nije sačuvala pa o njihovom izgledu možemo samo nagađati. U tome nam mogu pomoći antropomorfni likovni prikazi kakve nalazimo kod brončanih privjesaka ili motiva sa kamenih objekata iz nalazišta u dolini Une.77 Trakasti privjesci i aplike iz 7. st. pr. Kr. prikazuju ženske likove u dugačkim haljinama (košuljama) stisnutima u pasu, sa zvonoliko proširenim donjim dijelom, a kod nekih je prikazana obuća koja podsjeća na svojevrsne čizme, dok proširenja na gornjem dijelu ovih 75

Raunig, 2004, 20. Drechsler-Bižić, 1973. 21. 77 Balen-Letunić, 2006, 37., 39-40. 76

19

figura sugeriraju prekrivanje glave kapama, oglavljima ili sličnim predmetima.78 Ženski likovi sa kamenih urni iz Ribića, datiranih na kraj 6. i u 5. st. pr. Kr., donose prikaz sličnog kroja odjeće, koja se sastoji od pripijenog gornjeg dijela s kosim naborom i kratkim rukavima, ukrašenog pojasom, i dugom nabranom suknjom koja seže do gležnjeva.79 U Carevu polju kraj Čakovca pronađen je ulomak reljefa sa sarkofaga iz 2. st. na kojem je prikazan bračni par romaniziranog domaćeg stanovništva. Njihova odjeća upućuje na čuvanje japodske tradicije. Naime, ženski je lik ponovno obučen u dugačku košulju, već opisanog kroja, koju u struku opasuje širok pojas.80 Čini se, dakle, kako bi ovakve odjevne predmete, s obzirom na dug kontinuitet likovnog prikaza, opravdano mogli smatrati uobičajenom odjećom japodskih žena.81

3.2. FAZA 2 Grobne cjeline koje su, unutar ovog rada, prema kronologiji japodskog prostora R. Drechsler-Bižić i D. Balen-Letunić,82 izdvojene u fazu 2, potječu iz nekropola u Kompolju, Prozoru i Smiljanu. Time je ukupno izdvojena i proučena 41 grobna cjelina. Od tog broja, 24 su groba iz Kompolja (14 iz iskopavanja J. Brunšmida 1902. te 10 iz revizionih iskopavanja R. Drechsler-Bižić 1955-56. godine),83 3 iz Prozora (reviziona iskopavanja R. Drechsler-Bižić 1971-72. godine),84 a njih 14 potječe iz nekropola u Smiljanu (8 iz iskopavanja V. Hoffillera 1904.85 te 6 iz iskopavanja L. Bakarić 1981. godine86). Za prepoznavanje različitih modela ženskih japodskih nošnji prisutnih tijekom faze 2, valja krenuti od one vrste nakita koja je ovdje posve sigurno zastupljena najvećim brojem primjeraka te je, također, najučestalija kao element pojedinačnih modela nošnje, a to je fibula. Ona se pojavljuje u 30 od 41 groba, naravno, kroz različite tipove. Fibule su u svim obrađenim kronološkim fazama najbrojniji dio nošnje, odnosno, varijante nošnje koje ne uključuju fibulu, rijetke su. Od spomenutih 30 grobnih cjelina, u njih 24 pojavljuje se po jedan primjerak fibule, dok unutar ostalih 6 grobova nalazimo po dva primjerka. Kada Majnarić-Pandžić, 1998, 285-286. Raunig, 2004, 220. 80 Balen-Letunić, 2006, 37-38. 81 Raunig, 2004, 220-221.; Balen-Letunić, 2006, 38. 82 Balen-Letunić, (ur.) 2004, 20. 83 Drechsler-Bižić, 1961, 67. ; Bakarić, 1989, 5-6. 84 Drechsler-Bižić, 1961, 8-9. 85 Hoffiller, 1905, 193. 86 Bakarić, 1986, 129-130. 78 79

20

pričamo o tipologiji fibula koje se pojavljuju, može se reći da je prisutno oko pet različitih tipova (unutar kojih razlikujemo više varijanti) s tim da je u grobu 4 iz Kompolja (iskopavanja R. Drechsler-Bižić 1955-56.) pronađena igla za koju Drechsler-Bižić smatra kako bi mogla biti ostatak fibule na temelju čega sam taj nalaz tretirala kao fibulu nepoznatog tipa. Najbrojniji je tip spiralnonaočalaste fibule s osmicom u sredini koji se u grobovima faze 2 pojavio u 12 od 30 obrađenih grobnih cjelina koje su sadržavale fibulu. Pritom su u tek jednom slučaju pronađena dva primjerka ove fibule unutar jednog grobnog inventara, dok se kod ostalih radilo o jednom primjerku. Spiralnonaočalaste fibule dugotrajan su oblik prisutan na japodskom području, iako se s vremenom mijenjaju iz žičanih u pločaste te, uz tu, u međuvremenu doživljavaju još neke promjene, zadržavajući ipak jednak osnovni oblik. Kod naših je primjeraka riječ o spiralnonaočalastim fibulama od brončane žice okruglog presjeka s osmicom u sredini i iglom koja se produžuje iz sredine diska. Pojava je takvih fibula ustanovljena u srednjoj Europi, posebice u Podunavlju u ostavama iz razdoblja kulture polja sa žarama, gdje su se pretežno nalazile uz nalaze HaA stupnja. Prema R. Drechsler-Bižić i L. Bakarić, Staré njihov početak smješta u HaA2 stupanj, što temelji na pojavi takve fibule unutar groba 108 iz Dobove, dok slične fibule, iz grobova nekropole sa žarama u Velikoj Gorici, datira u HaB1 i HaB2 stupanj.87 Nalazi spiralnonanočalastih fibula raznih varijanata, rasprostranjenih na čitavom području koje su nastanjivali Japodi, pokazuju kako se radi o zaista omiljenom elementu japodskih ženskih nošnji.88 Grobovi iz Kompolja i Smiljana sadrže spiralnonaočalaste fibule različitih dimenzija pa tako, uz neke posve malene te neke za koje ne raspolažem podacima o veličini, ima i fibula čiji su diskovi izrađeni u velikim dimenzijama, kao npr. spiralnonaočalaste fibule iz kompoljskih grobova 22 i 43 (iskopavanja R. Drechsler-Bižić 1955-56.)89 te smiljanskih grobova 1 i 2 (iskopavanja L. Bakarić 1981.)90. Daljnji tipološki razvoj te vrste fibula određen je upravo povećanjem njihovih dimenzija. Naime, spomenute spiralnonaočalaste fibule iz vremena kulture polja sa žarama redovito su malih dimenzija, no s vremenom postaju sve veće. Tako upotreba masivnije brončane žice stvara krupnije diskove što dovodi do prelamanja na središnjim osmicama pa se na tom višestoljetnom ukrasu mijenjaju pojedini detalji.91 Nakon pojave pojačanja u obliku raznih pločica, konačno se stvara najmlađi oblik – pločasta naočalasta fibula velikih dimenzija

Drechsler-Bižić, 1961, 78-79. ; Bakarić, 1986, 131. ; Drechsler-Bižić, 1968, 36. Drechsler-Bižić, 1973, 12-13. 89 Drechsler-Bižić, 1961, 99., 101. 90 Bakarić, 1986, 135. 91 Drechsler-Bižić, 1968, 41. 87 88

21

lijevana u dva dijela.92 O potonjima će biti riječi unutar analiza grobnih cjelina iz kasnijih faza, no odmah valja napomenuti kako je slijed razvoja ovog tipa fibule, od najranijih varijanti prema konačnom obliku, moguće pratiti jedino na japodskom području.93 Njihova pojava na lokalitetima većeg dijela Europe nije, naime, okarakterizirana manifestacijom razvojnog kontinuiteta, iako se o određenim elementima dugotrajne prisutnosti može govoriti na primjeru Glasinca, kod kojeg, ipak, izostaje standardni oblik sa osmicom kao karakterističnim sastavnim dijelom.94 U grobnim cjelinama faze 2, prisutno je više različitih tipova lučnih fibula. Tako se ovdje pojavljuju lučne jednopetljaste fibule koje dopuštaju smještanje unutar jednog tipa unatoč nekolicini međusobnih razlika kao što su ornamentiranost luka ili noge te oblik i veličina noge. Ove se fibule pojavljuju unutar 6 grobnih cjelina, a u samo jednom grobu prisutna su dva primjerka koja se od ostalih razlikuju i po tome što im igle bile izrađene od željeza, dok su ostali primjerci bili u potpunosti izrađeni od bronce. Tipologijom lučnih jednopetljastih fibula bavio se, između ostalih, W. Buttler koji, kako navodi R. DrechslerBižić, smatra da su lučne fibule s glatkim lukom okruglog i četvrtastog presjeka, fibule s tordiranim lukom, sa i bez diskoidnih proširenja na luku, istovremene i zajedno tvore jednu grupu fibula.95 Većina autora koji su proučavali kronologiju ovakvih fibula datiraju ih u razdoblje prije ±1100 god. pr. Kr., tj. HaA2 i početak HaB stupnja. 96 Na temelju rezultata Merhartovih proučavanja, ali i bogatih nalaza lučnih jednopetljastih fibula s malom odnosno velikom polukružnom nogom na području Like, R. Drechsler-Bižić utvrdila je kako ove fibule svoje porijeklo imaju na sjeverozapadu Balkana. U prilog postojanja domaćih radionica govori iznimna brojnost pronađenih primjeraka, a posebice raznolikost u izradi i ukrašavanju,97 o čemu, doduše, tek malim dijelom, svjedoče i primjerci iz grobnih cjelina obrađenih za potrebe ovog rada. Buttler je, prema R. Drechsler-Bižić, na temelju jasnih razlika u nogama ovih fibule, razradio podjelu na tri tipa: fibule s malom polukružnom nogom, fibule s velikom polukružnom nogom te fibule s velikom trokutastom nogom. Nadalje, kao što je već napomenuto, postoje razlike u ornamentiranosti luka. Ukoliko ornament na luku postoji, riječ je o geometrijskim uzorcima, primjerice ravne, cik-cak ili

Drechsler-Bižić, 1973, 18. Drechsler-Bižić, 1973, 18. 94 Mirosavljević, 1957, 8.; Teržan, 1987, 7-10. 95 Drechsler-Bižić, 1958, 48. 96 Drechsler-Bižić, 1968, 34. 97 Drechsler-Bižić, 1958, 50. 92 93

22

valovite linije te nizovi šrafiranih trokutića ili urezanih rombova.98 Tip lučne jednopetljaste fibule bez diskova na luku, logičan je nasljednik jednake fibule sa diskovima na luku, što dokazuje i ornamentiranost luka. R. Drechsler-Bižić primjećuje kako se ukras na luku sastavljen od urezanih linija grupiranih u metope, kakav nalazimo na tri fibule iz kompoljskih grobova (51, 67, 197) (iskopavanja J. Brunšmida 1902. god.), pojavio i na primjerku lučne jednopetljaste fibule iz Kompolja iskopanom 1956. godine, koji ima dva vrlo mala diskoidna zadebljanja na luku, pokazujući time prijelaz ka mlađem tipu lučne jednopetljaste fibule, kao što spomenuta tri iz grobnih cjelina faze 2 obrađenih u ovom radu.99 Sličan primjerak fibule jest i onaj iz groba 8 u Smiljanu (iskopavanja V. Hoffillera 1904.), čija je noga veća, a ukras na luku nešto bogatiji jer uključuje i nizove cik-cak linija između metopa urezanih ravnih linija. Ovaj tip lučnih fibula kod Japoda traje kroz čitav HaB stupanj te se sporadično javlja i u kasnijim vremenima, da bi postupno gubio ornamentiku te, konačno, početkom stupnja HaC, bio potpuno neukrašenog luka.100 U kontekstu nošnje zanimljivo je spomenuti zapažanja koja je o lučnim fibulama s dva diska na luku iznijela B. Teržan kao jedne od kulturalnih poveznica prostora Caput Adriae i Egeje. Naime, pojava istovjetnih kompleta nakita u ženskim grobovima, koji uključuju navedene fibule i narukvice, sa područja Makedonije i uzduž jadranske obale upućuje na podudarnost proizvodnje u svim tim krajevima, koja slijedi trendove u modi. Na ovaj se način ujedno potvrđuje datacija prema kojoj su jadranske lučne fibule s dva diska na luku suvremene s makedonskim i egejskim primjercima koji su pojavili već tijekom druge polovice 12. odnosno prve polovice 11. st. pr. Kr. (LH IIIC). Jantarna zrna (posebice tipa Tirins i Allumiere), kao dio bogatih ženskih nošnji iz grobova s područja srednjeg Jadrana i sjeverne Italije, podupiru tezu o takvoj dataciji dotičnih fibula, a zamjetna podudarnost pojavnosti te dvije vrste nakita sugerira postojanje intenzivne komunikacije unutar zajednice oblikovane na širokom prostoru od Egejskog mora odnosno Male Azije kroz kretsko-grčko-makedonske regije, sve do središnjeg i sjevernog Jadrana, u razdoblju od BzD do HaA1 stupnja.101 Japodi su jantar uvozili kao sirovinu koju su zatim sami obrađivali, dok je manji broj jantarnih predmeta uvezen kao gotov proizvod ili poluproizvod. Vrijednost tog dragocjenog materijala u pretpovijesnom je razdoblju bila tolika da je značajno nadilazila materijalnu vrijednost robova. Razlog velikoj raširenosti jantarnih predmeta kao i činjenici da su, primjerice kod Japoda, ukapani s preminulim vlasnikom, svakako treba tražiti u široko prihvaćenoj pretpostavci o magičnim svojstvima tog materijala koja nisu bila prijelaznog Drechsler-Bižić, 1958, 50. Drechsler-Bižić, 1968, 34-35. 100 Drechsler-Bižić, 1968, 35. 101 Teržan, 2007, 161-162. 98 99

23

karaktera te stoga nisu mogla biti nasljeđivana.102 Jednopetljasta lučna fibula za koju se, prema raspoloživoj fotografiji, može zaključiti kako ima luk bez ornamenata, pripada inventaru kompoljskog groba 58 (iskopavanja R. Drechsler-Bižić 1955-56.). Nažalost, preostale dvije jednopetljaste lučne fibule, koje potječu iz smiljanskog groba 13 (iskopavanja V. Hoffillera 1904.), zbog nedostatka slika, nije moguće konkretnije opredijeliti u neku od spomenutih skupina. Kod njih je, kao što je ranije napomenuto, zanimljivo što jedine od ovdje opisanih primjeraka imaju željezne igle, no što se tiče izgleda, oslonila sam se na opis koji je autor (V. Hofffiller) dao u popisu grobnih cjelina, gdje ih naziva 'fibulama polukružnog oblika'. Takav naziv ih čini jednakima opisanoj fibuli iz groba 8, za koju je isti autor napomenuo kako je ukrašena geometrijskim ornamentom te priložio njen crtež.103 Zanimljiva skupina fibula, kakve relativno često nalazimo u japodskim grobovima faze 2, uključuje lučne fibule sa zrnom jantara ili stakla na luku te fibule s lukom omotanim trakom od brončanog lima koje također mogu imati zrno jantara ili stakla na luku. Fibule iz te skupine koje potječu iz grobnih cjelina obuhvaćenih ovim radom, međusobno su prilično različite, a te razlike se, uz već spomenute, odnose i na oblik luka, broj spiralnih zavijutaka koji čine glavu fibule te oblik, veličinu i ukrašenost zrna na luku. Uzimajući u obzir da neke fibule nisu očuvane u cjelini, kao i da za neke nisu priloženi slikovni materijali pa im nije moguće u potpunosti odrediti sve karakteristike, čini se kako postoje dvije glavne skupine: tako su u grobu 42 (iskopavanja R. Drechsler-Bižić 1955-56.), 59, 62, 104, 154(1)104 i 288 (iskopavanja J. Brunšmida 1902.god.) u Kompolju, 45 u Prozoru te 15 u Smiljanu (iskopavanja V. Hoffillera 1904.), pronađene lučne fibule sa jednom ili više puta spiralno savijenom petljom i jednim ili više zrna jantara i/ili stakla na luku. Kod preostalih fibula, a to su primjerci iz grobova 57 (iskopavanja R. Drechsler-Bižić 1955-56.) i 154(1) (iskopavanja J. Brunšmida 1902.god.) iz Kompolja, te grobova 37 (dvije fibule) i 38 iz Prozora radi se o fibulama kao što su prethodno spomenute, no koje, uz navedene karakteristike, također imaju luk omotan trakom od brončanog lima. Prema mišljenju B. Teẞmann, moguće je traku objasniti kao način kojim se sprječavalo pomicanje perli na luku fibule, što je ideja koja je možda preuzeta iz Italije, ali je, obzirom na svoju praktičnost, mogla biti razvijena i na domaćem tlu. Budući da su talijanski primjerci iz Bologne stariji (vodeći oblik faze II prema

Blečić, 2002, 119.; Bakarić, Križ, Šoufek, 2006, 68. Hoffiller, 1905, 196-197., crtež fibule na str. 199. 104 Preuzeta je podjela grobne cjeline 154 (J. Brunšmid) kako ju je u svom radu predstavila L. Bakarić, 1989, 518. 102 103

24

C. Pareu), Teẞmann ih smatra mogućim prethodnicima japodskih fibula koje, kao dio ženske nošnje, datira u razdoblje 7. do, otprilike, 5. st. pr. Kr.105 Jednopetljaste lučne fibule sa zrnom na luku nasljednice su jednopetljastih lučnih fibula. Takve fibule sa više puta spiralno savijenom glavom predstavljaju njihovu nešto mlađu varijantu.106 Omiljen su ukras na japodskom i liburnskom području, a njihova se pojava datira u razdoblje HaB3 stupnja te su vrlo česte u stupnju HaC1.107 Varijante ovog tipa predstavljaju fibule s lukom omotanim trakom od brončanog lima i kao takve su specifičan proizvod japodskih radionica.108 Inače, evoluirani oblici ovih fibula nastavljaju svoje trajanje kroz sljedeće faze pa se tako, uz navedeno povećanje broja zavijutaka u glavi, mijenja i oblik luka koji više nije polukružan, što vidimo kod naših primjeraka iz grobne cjeline 154(1) u Kompolju, kod kojih uglatost luka podsjeća na oblik mlađih, tropetljastih fibula, karakterističnih za HaD stupanj. 109 Među fibulama iz grobova koji u ovom radu predstavljaju fazu 2 kronologije japodskog prostora, pojavila su se i dva primjerka pijavičastih (sanguisuga) fibula, a potječu iz smiljanskih grobova 2 (iskopavanja V. Hoffillera 1904. god.) i 7 (iskopavanja L. Bakarić 1981. god.). Zanimljivo, prema opisu groba 2 kojeg je napravio V. Hoffiller, kojem nije priložen crtež, nisam bila u mogućnosti prepoznati tip fibule, a čak i sam autor dalje u tekstu smatra kako je riječ o nekom obliku certosa fibule.110 Objašnjenje je dala L. Bakarić u svom radu o rezultatima novih istraživanja u Smiljanu, prilikom opisa tada pronađene pijavičaste fibule, tj. upravo onog, ranije navedenog, primjerka iz groba 7.111 Toj je fibuli prilikom upotrebe slomljena igla koja je kasnije popravljena, dok drugom primjerku nedostaje petlja. Obje su fibule ornamentirane, a zbog nemarnog izvedenog ornamenta kojeg čine zrakasta udubljenja koja se šire iz sredine te po dvije poprečne crte izvedene urezivanjem, prema nožici i petlji fibule iz groba 7, L. Bakarić smatra kako bi se moglo zaključiti da je riječ o proizvodu domaće radionice.112 Fibula iz groba 2 manjih je dimenzija, a njen se ukras sastoji od nekoliko koncentričnih kružića izvedenih udubljivanjem. Primjerci pijavičastih fibula pronađenih u Vrepcu i Prozoru, datirani su u razdoblje HaB2 – HaC1 stupnja, a prema L.

Teẞmann, 2001, 46-47. Drechsler-Bižić, 1973, 10. 107 Bakarić, 1989, 9. 108 Drechsler-Bižić, 1987, 403. 109 Drechsler-Bižić, 1973, 12. 110 Hoffiller, 1905, 195., 202. 111 Bakarić, 1986, 133. 112 Bakarić, 1986, 133. 105 106

25

Bakarić, F. Staré ih smatra najstarijim italskim importom na naše područje.113 Iako je pitanje kojim su putem stizale otvoreno, čini se kako su ove fibule na japodski prostor došle iz kruga Este-kulture, čije se pijavičaste fibule, po svojoj brojnosti, obliku i ukrasu, podudaraju s primjercima pronađenim na japodskom području.114 Da se svakako radi o importu sa talijanskog područja, smatra B. Teẞmann, naglašavajući pritom ornament naših primjeraka koji je tipičan za talijanske fibule, a njezina razmišljanja, u tom smislu, vode korak dalje navedenu informaciju o popravku ovih fibula. Ona, naime, kroz tu činjenicu, s obzirom na većinu sanguisuga fibula s hrvatskih nalazišta koje su naknadno popravljane (dio petlje s iglom), a općenito su, tipološki, kod nas slabo zastupljene, vidi njihov značaj kao robe koja je u japodskoj zajednici smatrana posebnom (materijalnom) vrijednošću zbog čega se pokušavala osigurati njena dugotrajna iskoristivost.115 Posljednji tip koji susrećemo u grobovima faze 2, jest fibula raskucanog luka. Zapravo, radi se o jednom primjerku tropetljaste fibule s raskucanim lukom, koji potječe iz kompoljskog groba 12 (iskopavanja R. Drechsler-Bižić 1955-56. god.) te o fibuli iz groba 16 u Smiljanu (iskopavanja V. Hoffillera 1904. god.), za koju sam pretpostavila karakteristiku raskucanog luka s obzirom na opis koji nam daje autor (V. Hoffiller), u kojem navodi kako je od fibule ostao komad plosnate žice, odnosno, u daljnjem tekstu, fibulu kojoj se luk proširio u ploču.116 Brončane tropetljaste fibule s raskucanim lukom predstavljaju, zapravo, tipološku varijantu zmijolikih jednodijelnih fibula koje su, kao takve, posebno česte na italskim nalazištima ranog željeznog doba, odnosno kulture polja sa žarama. Naš primjerak, prema obliku nožice nalikuje na jednu skupinu italskih fibula te vrste, čija nožica ima polukružan oblik, a, prema R. Drechsler-Bižić, Müller-Karpe kronološki ih je smjestio u razdoblje svog HaA2-HaB1 stupnja.117 Važan dio japodske ženske nošnje čine razne kape i oglavlja, kao vrlo karakteristični i poznati predmeti japodske materijalne ostavštine. Njihovom se tipologijom bavila R. Drechsler-Bižić.118 U najvećem se broju pojavljuju među grobnim cjelinama koje u ovom radu predstavljaju fazu 2, dok se u kasnijim fazama njihov broj smanjuje, a općenito su najviše zastupljene u kompoljskim grobovima. To su grobovi 4, 43, 9, 13, 22 (iskopavanja R. Drechsler-Bižić 1955-56. god.), 51, 57, 59, 62, 63, 67, 104, 197, 214, 286, 390, 288 i 310 Bakarić, 1986, 133. Bakarić, 1986, 133.; Drechsler-Bižić, 1987, 402. 115 Teẞmann, 2007, 192. 116 Hoffiller, 1905, 197., 202. 117 Drechsler-Bižić, 1961, 77-78. 118 Drechsler-Bižić, 1968, 29-51. 113 114

26

(iskopavanja J. Brunšmida 1902.god.), a neki primjerci potječu iz Prozora (grob 45) te Smiljana (grobovi 1 i 13 - iskopavanja V. Hoffillera 1904. god.). Prema spomenutoj tipologiji R. Drechsler-Bižić, najviše kapa ove faze pripada tipu 1 varijante A, što označava kalotastu kapu ukrašenu sitnim dugmetima i torkvesom,119 a pronašlo ih se u kompoljskim grobovima 4, 13 (iskopavanja R. Drechsler-Bižić 1955-56. god.), 51, 57, 62, 63, 197, 214, 310 i 390 (iskopavanja J. Brunšmida 1902.god.). R. Drechsler-Bižić nazvala je ovaj tip kape kalotastim jer ju je izgledom podsjetio na poluloptu ili kalotu, a oblikom je sličan šmarjetskom tipu kacige.120 Ovaj se tip izrađuje od kože ili tekstila, a brončana dugmad tankim je kožnim nitima prišivana izravno na podlogu. Tordirani torkvesi koji predstavljaju dodatni ukrasni element, redovito su pronalaženi uz ostatke ovog tipa kape, a s obzirom da se radi o lijevanim, često do 2 cm debelim u presjeku torkvesima, koji su završavali ili savijenom petljom ili raskucanim probušenim krajevima koji su se gotovo uvijek međusobno dodirivali, njihova namjena je dugo bila nejasna. Naime, izrađeni na takav način, nisu mogli služiti kao ogrlice jer nisu bili dovoljno elastični čak ni da budu prevučeni preko glave djeteta. Konačno, detaljni podaci iz dnevnika J. Brunšmida o iskopavanju u Kompolju, uz skice i crteže koje im je često prilagao, pružili su R. Drechsler-Bižić odgovor o funkciji ovih masivnih torkvesa kao ukrasa na kalotastim kapama.121 Kapa tipa 1 varijante B zastupljena je ovdje u tek dvije grobne cjeline, obje iz Kompolja. To su grobovi 22 i 43 (iskopavanja R. Drechsler-Bižić 1955-56. god.). Inače, taj tipološki naziv označava kalotastu kapu ukrašenu sitnom dugmadi po čitavoj površini, a većom na tjemenu i sa strana.122 Upravo to veće dugme sa šiljkom, postavljeno na tjemenu te četiri takva dijametralno smještena sa strane predstavljaju razliku između ove i prethodno opisane kalotaste kape, na temelju čega je izdvojen novi tip. Inače, ovoj vrsti R. DrechslerBižić pribraja i kapu iz groba 22 u Kompolju, kojoj se, umjesto na tjemenu, na potiljku nalazi veće kalotasto dugme ispod kojeg vise četiri brončana privjeska štapićastog oblika, kakve nalazimo na brončanim koničnim oglavljima,123 dok ju, prema B. Teẞmann, F. Lo Schiavo smatra posebnom varijantom unutar istog tipa.124

Drechsler-Bižić, 1968, 30-32. Drechsler-Bižić, 1968, 30. 121 Drechsler-Bižić, 1968, 30-31. 122 Drechsler-Bižić, 1968, 29. 123 Drechsler-Bižić, 1968, 32. 124 Teẞmann, 2004, 157. 119 120

27

Kalotaste kape varijante C, tj. kape ukrašene našivenim dugmetima i nizom ispletenih lančića na donjem rubu, pronašlo se u tri groba.125 Riječ je o kompoljskim grobovima 59, 67 i 286 (iskopavanja J. Brunšmida 1902.god.). Dakle, ove su kape također kalotastog oblika, a preko dvije trećine njihove površine prekriva sitna kalotasta dugmad, dok ostatak sačinjavaju nizovi vodoravno i okomito složenih lančića.126 Prema arheološkom materijalu koji je uz njih pronađen, R. Drechsler-Bižić datirala je japodske kalotaste kape u razdoblje oko kraja HaB i početka HaC stupnja.127 Unutar ovdje predstavljenih grobnih cjelina faze 2 pronašlo se i koničnih oglavlja tipa 2 varijante A. Radi se oglavljima bez resa128, a nađena su u kompoljskim grobovima 104 i 288 (iskopavanja J. Brunšmida 1902.god.) te u grobu 45 iz Prozora. Konična oglavlja izrađena su od tanjeg brončanog lima čija se površina redovito ukrašavala iskucanim geometrijskim ornamentima. Kod varijante A takav je ukras prisutan na svim primjercima, a prekriva čitavu površinu ili je podijeljen u pojaseve. Takvo oglavlje tvori ploča trapezoidnog oblika savijena tako da joj se krajevi dodiruju, a skupa ih je držala vrpca koja je mogla biti provučena kroz male, okrugle otvore pri vrhu i dnu ploče ili zakovice koje su se s naličja pričvršćivale na malu pločicu.129 Na temelju popratnih nalaza, R. Drechsler-Bižić smatra kako oglavlja koničnog oblika varijante A treba smjestiti na kraj HaB te početak HaC stupnja.130 Neke od pronađenih kapa, bolje rečeno, njihovi ostaci, a u sva tri slučaja radi se o torkvesima, ne uklapaju se u tipove i varijante koje je svojom podjelom opisala R. DrechslerBižić. Takav slučaj, koji je u ovom kontekstu i najzanimljiviji, predstavlja nalaz čak sedam torkvesa unutar groba 13 u Smiljanu (iskopavanja V. Hoffillera 1904. god.). U svom izvještaju, V. Hoffiler opisuje sedam 'obruča' od brončane žice, različitih promjera, kojima su krajevi bili stanjeni i previnuti, zbog čega smatra da su bili svezani.131 Kasnije u tekstu navodi kako je te 'karike' našao na 'mrtvačkoj glavi' te pretpostavlja da su nekada bile prišivene na kapu od čvršćeg materijala.132 Također u Smiljanu, u grobu 1 (iskopavanja V. Hoffillera 1904. god.), pronađen je torkves elipsoidnog oblika kojemu je jedan kraj probušen, a drugi stanjen i Drechsler-Bižić, 1968, 29. Drechsler-Bižić, 1968, 33. 127 Drechsler-Bižić, 1968, 34-37. 128 Drechsler-Bižić, 1968, 30. 129 Drechsler- Bižić, 1968, 37-38. 130 Drechsler-Bižić, 1968, 40. 131 Hoffiller, 1905, 197. 132 Hoffiller, 1905, 203. 125 126

28

savinut tako da tvori alkicu, zbog čega Hoffiller drži kako su dva kraja bila povezana vrpcom koja se mogla provući kroz ta dva otvora.133 Nadalje, pretpostavlja kako se taj ukras nosio direktno na kosi, s obzirom da ga zbog njegovog elipsoidnog oblika nije bilo moguće nositi oko vrata,134 no može se, svakako, ponajviše zbog udobnosti, zamisliti da je bio prišiven na neku podlogu, kao što je primjerice kožna kapa. Sličan primjer susreće se i u kompoljskom grobu 9 (iskopavanja R. Drechsler-Bižić 1955-56. god.), gdje je pronađen veliki tordirani torkves za kojeg sam, na temelju crteža,135 prosudila kako se podudara s prethodno spomenutim torkvesom iz Smiljana te najvjerojatnije također predstavlja ukras koji je, prišiven na neku podlogu, nošen kao kapa. Može se, dakle, zaključiti da bi se ove tri opisane kape, ukoliko ih kao takve shvatimo, svojim izgledom najviše približile tipu kalotaste kape varijante A prema podjeli R. Drechsler-Bižić. Sljepoočničarke su u fazi 2 predstavljale učestali element japodske ženske nošnje, a pronađeni primjerci potječu iz kompoljskih i smiljanskih grobova. Predstavljene su s dva tipa, od kojeg tip 1 čini alka od tri do četiri puta spiralno savijene brončane žice na kojoj visi lijevana brončana alka ukrašena nizom vodoravnih kanelura izvana, a iznutra geometrijskim ornamentom urezanih koncentričnih kružića, često spojenih tangentama.136 Ovaj se tip zasigurno pojavljuje u kompoljskim grobovima 4 i 22 (iskopavanja R. Drechsler-Bižić 195556. god.). Tip 2 sastoji se od alke ukrašene vodoravnim kanelurama kroz koju je provučena druga okrugla, profilirana alka od brončanog lima.137 Takve su sljepoočničarke pronađene u kompoljskim grobovima 43 (iskopavanja R. Drechsler-Bižić 1955-56. god) i 67 (iskopavanja J. Brunšmida 1902.god.) te smiljanskim grobovima 2, 13, 16 (iskopavanja V. Hoffillera 1904. god.) i 7 (iskopavanja L. Bakarić 1981. god.). Primjerci koji potječu iz kompoljskog groba 9 (iskopavanja R. Drechsler-Bižić 1955-56. god), te smiljanskog groba 8 (iskopavanja L. Bakarić 1981. god.), zbog svoje nepotpunosti ne dozvoljavaju tipološko određivanje. Naime, od njih su se sačuvali samo brončane alke ukrašene vodoravnim kanelurama, koje su, pak, svojstvene objema vrstama, dok sljepoočničarke iz grobova 62 i 310 (iskopavanja J. Brunšmida 1902.god.), zbog nedostatka slikovnog materijala, ne mogu tipološki odrediti. Kod primjeraka iz kompoljskog groba 197 (iskopavanja J. Brunšmida 1902.god.) radi se o paru sljepoočničarki koje čini alka od brončanog lima s krajevima savijenim prema unatrag. 138 133

Hoffiller, 1905, 194. Hoffiller, 1905, 203. 135 Drechsler-Bižić, 1961, tab. III, sl. 5 136 Drechsler-Bižić, 1961, 71. 137 Drechsler-Bižić, 1961, 71. 138 Drechsler-Bižić, 1968, tab. IV, sl. 41-41a 134

29

Njihov ih izgled, stoga, ne kvalificira za pripadnost niti jednom od dva opisana tipa. Smiljanski primjerak iz groba 21 (iskopavanja V. Hoffillera 1904. god.) sastoji se od brončanog koluta na kojeg je obješena spiralno savijena brončana žica, slično tipu I iz kompoljske nekropole. Sljepoočničarke su dio rane japodske ženske nošnje,139 a posebno su rasprostranjene na području Like.140 R. Drechsler-Bižić navodi kako su, prema nekim slikovnim prikazima kod Etruraca, oblici poput naših sljepoočničarki, ali manjih dimenzija, nošeni isključivo kao naušnice.141 Prema B. Teẞmann, F. Lo Schiavo označila je sljepoočničarke kao naušnice pločastog oblika.

142

Najvjerojatnija jest pretpostavka da je ovaj

nakit nošen na način otprilike sličan naušnicama, samo što nije vješan na ušnu resicu, već, primjerice, na vrpcu od tekstila ili kože koja je vezana oko glave.143 U prilog pretpostavke svakako govori i položaj na kojem je taj nakit, u odnosu na kostur, najčešće pronalažen unutar grobnih cjelina. Sljepoočničarke tipa 1 i 2 pojavile su se na centralnom japodskom prostoru početkom HaB stupnja i njihova je upotreba vrlo kratka jer su već u grobovima HaC stupnja tek sporadična pojava.144 U tek malom broju ovdje analiziranih grobova faze 2 pronađene su narukvice, a među našim primjercima razlikujemo dva tipa. Prvi tip, tj. otvorene narukvice s krajevima savijenim u petlju, pojavljuje se u smiljanskim grobovima 11 i 13 (iskopavanja V. Hoffillera 1904. god.). Takve su narukvice izrađene od deblje brončane žice okruglog, neki put četvrtastog, presjeka, a često su lijevane. Uglavnom su neukrašene, no na nekima pronalazimo urezane geometrijske motive u metopama, što je ornament karakterističan za HaB stupanj. Nerijetko se, u kosturnim grobovima, ovakve narukvice pojavljuju na zglobovima nogu, 145 što je, kako i sam V. Hoffiller napominje,146 moguće kod smiljanskih primjeraka pa bi se u tom slučaju radilo o nanogvicama. Kod ovog tipa karakteristično je da jednu narukvicu odnosno nanogvicu, zapravo čini niz takvih karika. Tako je u smiljanskom grobu 11 pronađeno oko 10, a u grobu 13 oko čak 20 karika, koje su, što je posebno vjerojatno u slučaju nanogvica, kako bi se fiksirale, valjda međusobno bile povezane kakvom vrpcom od tkanine ili kože koje se

Balen-Letunić, D., 2000, 26. Drechsler-Bižić, 1961, 71. 141 Drechsler-Bižić, 1961, 72. 142 Teẞmann, 2001, 94. 143 Mirosavljević, 1957, 9.; Balen-Letunić, D., 2006, 46-47. 144 Drechsler-Bižić, 1961, 71-72. ; Bakarić, 1986, 132. 145 Drechsler-Bižić, 1961, 72-73. 146 Hoffiller, 1905, 196-197. 139 140

30

provlačila kroz petlje na njihovim krajevima. Kronološki se ovaj tip smješta u razdoblje HaB stupnja.147 Drugi su tip spiralne narukvice izrađene od uske trake brončanog lima ili brončane žice okruglog presjeka, savijene u nekoliko navoja.148 Pronađene su u kompoljskim grobovima 58 (iskopavanja R. Drechsler-Bižić 1955-56. god) 63 i 104 (iskopavanja J. Brunšmida 1902.god.) te smiljanskom grobu 15 (iskopavanja V. Hoffillera 1904. god.). Ovaj je tip narukvica većinom neukrašen, a u upotrebi su već od brončanog doba, dok se u Srbiji i na Glasincu učestalo pojavljuju tijekom HaB stupnja.149 U skupinu spiralnih narukvica spada i primjerak iz kompoljskog groba 22 (iskopavanja R. Drechsler-Bižić 1955-56. god). Riječ je o tipu spiralno savijene narukvice od brončanog lima s rebrastim izbočenjem po sredini. R. Drechsler-Bižić navodi kako se G. v. Merhart bavio proučavanjem tog tipa narukvica te je, na osnovu nalaza iz ženskog groba u Anconi, njegovu pojavu smjestio u razdoblje mađarske kasne bronce, a podrijetlo pronašao na području Podunavlja i Balkana. Čini se, prema ostalim nalazima iz groba 22, kako je kompoljski primjerak kronološki mlađi150 te bi ga valjalo smjestiti u kraj HaB stupnja. Narukvica iz groba 53 u Kompolju (iskopavanja R. Drechsler-Bižić 1955-56. god) ne pripada niti jednom od navedenih tipova. Izrađena je od brončanog lima, a pronađeni fragmenti otkrivaju da je ukrašena ornamentom izvedenim iskucavanjem.151 Upravo takav izgled podsjeća na oblik i ukras japodskih podlaktica, koje se, pak, pojavljuju tek za vrijeme HaC2-HaD1,152 dok ostatak grobnog inventara za našu narukvicu sugerira raniju dataciju. Potrebno je istaknuti na ovom mjestu, kako sam, pri pisanju ovog rada, naišla na problem određivanja funkcije nalaza jantarnih ili staklenih zrna, odnosno njihovog razlikovanja kao ogrlica od pojedinačnih zrna jantara ili stakla, koja sama po sebi ne tvore ogrlice. Orijentiri poimanja ove razlike bili su izrazi koje su autori koristili pri opisivanju grobnih inventara kao i slike ili crteži nalaza. Dakle, ukoliko je autor, osim, naravno, riječi 'ogrlica' ili 'lančić', nalaz više zrna jantara ili stakla opisao kao primjerice 'niz', taj je nalaz u statističko predistraživanje, potrebno za izradu ovog rada, uvršten kao ogrlica. Ogrlice raznih vrsta relativno su česta vrsta nakita tijekom svih faza. Od mnogih međusobnih razlika kod Drechsler-Bižić, 1961, 73. Drechsler-Bižić, 1961, 73. 149 Drechsler-Bižić, 1961, 73. 150 Drechsler-Bižić, 1961, 73. 151 Drechsler-Bižić, 1961, 104., tab. I, sl. 9-9b 152 Blečić-Kavur, 2009, 245. 147 148

31

ogrlica, prvenstveno treba spomenuti razliku u materijalu iz kojeg su načinjene. Tako imamo ogrlice od zrna jantara, zatim ogrlice od staklenih perli (perli od staklene mase) te brončane ogrlice tj. lančiće koje tvori niz brončanih alkica ili nekih drugih brončanih oblika, kao i kombinacije više materijala. Također zamjetna razlika jest ona u oblicima, bojama i ukrasima, što se odnosi na ogrlice od jantara i stakla, gdje vidimo razne oblike zrna, od okruglih do ovalnih i plosnatih, a boje najviše variraju kod staklenih perli koje znaju biti sive, žute, plave itd. a nerijetko su urešene bijelim kružićima ili valovnicama, dok se na zrnima od jantara ponekad nađe raznih urezanih ornamenata. Ogrlice od jantara nađene su u kompoljskom grobu 53 (iskopavanja R. Drechsler-Bižić 1955-56. god), te smiljanskim grobovima 16 (iskopavanja V. Hoffillera 1904. god.) i 2 (iskopavanja L. Bakarić 1981. god.). Najstariji primjerci jantara na području Like nađeni su u pećini Bezdanjači kod Vrhovina, u skupnom grobu 4 datiranom u BrD-HaA1 stupanj. Ipak, tek krajem HaB stupnja pojavio se u Lici pravi trend nošenja jantara, a svoj vrhunac ta je moda dosegla u HaD stupnju predstavljajući mnoštvo oblika i načina nošenja.153 U japodskim grobovima HaB stupnja, zrna jantara su okruglog i ovalnog oblika, a, dok potonja ukrašavaju lukove fibula, ona okrugla i pomalo plosnata, kao što su zrna iz navedena tri groba, nižu se u ogrlice.154 U prozorskom grobu 45 nađene su dvije ogrlice, od kojih jednu čini niz okruglih perli od bijelog i zelenog prozirnog stakla, manje-više iste veličine, a drugu niz različito velikih perli od staklene paste tamnosive boje, ukrašenih žutim koncentričnim kružićima.155 Potonja vrsta predstavlja najrašireniji tip japodskih perli, a poznata je i kao 'Kompolje perla'. Osim nizanja u ogrlice, korištena je kao ukras na luku fibula ili kao glava igala te se primjerci sličnih japodskih perli u dvije boje nalaze i na liburnskom području kao i u grobovima nekropole na Budinjaku.156 Još jedna ogrlica od istog materijala jest ona iz smiljanskog groba 17 (iskopavanja L. Bakarić 1981. god.) koja se sastoji od nejednakih zrna od bijele i plave staklene paste.157 Primjerak ogrlice iz groba 51 u Kompolju (iskopavanja J. Brunšmida 1902.god.) čini niz zrna jantara i perli od bijelog stakla.158 Daleko veću raznolikost među staklenim perlama srest ćemo u kasnijim fazama, a što se tiče njihove upotrebe, uz ogrlice, najčešće su, poput jantarnih, ukrašavale lukove fibula.

Bakarić, 1989, 11. Drechsler-Bižić, 1973, 17. 155 Drechsler-Bižić, 1973, 35., tab. XXIV, sl. 2-3 156 Glogović, Menđušić, 2007, 792. 157 Bakarić, 1986, 137., tab. 3, sl. 10 158 Drechsler-Bižić, 1968, 44. 153 154

32

Lančići od niza sitnijih brončanih karičica potječu iz kompoljskih grobova 4, 22, 43 (iskopavanja R. Drechsler-Bižić 1955-56. god) i 57 (iskopavanja J. Brunšmida 1902.god.) te grobova 8 i 9 u Smiljanu (iskopavanja L. Bakarić 1981. god.). Jedna drugačija brončana ogrlica pronađena je u kompoljskom grobu 310 (iskopavanja J. Brunšmida 1902.god.). Radi se o nizu od šest spiralnih cjevčica izrađenih od brončanog lima, a slične primjerke može se naći u grobovima kasnijih faza. Brončani lančići čest su dio japodske nošnje, a pojavljuju se od HaB stupnja te je njihova upotreba vidljiva i tijekom mlađih faza. Osim kao ogrlice, nošeni su i kao privjesci na rubovima kapa te na fibulama. 159 Kad je riječ o nalazima pojedinačnih zrna jantara ili stakla, koja se nerijetko pojavljuju upravo uz jantarne i staklene ogrlice te, neki put, u većem broju primjeraka, može se tek napomenuti da su unutar ovdje zastupljenih grobnih cjelina faze 2 pronađeni u kompoljskim grobovima 4, 13, 43 (iskopavanja R. Drechsler-Bižić 1955-56. god), 59, 62, 197, 288 i 310 (iskopavanja J. Brunšmida 1902.god.) te smiljanskim grobovima 2, 8, 13, 15, 16 (iskopavanja V. Hoffillera 1904. god.), 2, 7, 8 i 9 (iskopavanja L. Bakarić 1981. god.). Unutar sedam grobnih cjelina faze 2 pronađeno je 9 primjeraka igala, od kojih se za 7 sa sigurnošću može reći da su ukrasne igle. Kod preostale dvije, to nije sigurno, jer je pronađen tek ulomak iz kompoljskog groba 214 (iskopavanja J. Brunšmida 1902.god.) te gornja polovica koštane igle iz smiljanskog groba 21 (iskopavanja V. Hoffillera 1904. god.) koja, nažalost nije, detaljnije opisana niti prikazana u literaturi. U kompoljskom grobu 197 (iskopavanja J. Brunšmida 1902.god.) pronađen je tip brončane igle s dvije kuglice.160 Ovakve se igle kod Japoda najranije pojavljuju na prijelazu od HaB na HaC stupanj. Na Glasincu su prisutne u fazi IV B (750. – 625. g. pr. Kr.), a, prema Drechsler-Bižić, F. Staré vjeruje da se radi o obliku u daljnjem razvoju HaB igala te ih ubraja u skupinu igala s većim brojem kuglica tipa Sv. Lucija. Ista autorica navodi kako, prema J. Alexanderu, koji ih stavlja u svoju grupu III, ovakve igle treba kronološki smjestiti u razdoblje 7. – 6. stoljeća pr. Kr. odnosno u HaC stupanj. Trajanje ovakvih igala paralelno je s trajanjem igala s više glavica koje se javljaju tijekom čitavog HaC i HaD stupnja, no ipak pretežno unutar grobova HaC stupnja.161 Također, ova igla pripada skupini višeglavih igala japodsko-liburnskog tipa astragaloidnoga oblika. Inače, astragal je geometrijski ukrasni element u arhitekturi klasične Grčke, a označava ispupčeni profil raščlanjen ritmičkim izmjenama obloga volumena i brida,

Bakarić, 1986, 134. Drechsler-Bižić, 1968, 45. 161 Drechsler-Bižić, 1968, 35. 159 160

33

nastao od pruta kojeg čine okrugla zrna alternirana s dva diska. 162 Kod navedenih igala, ponavlja se osnovna shema parnog broja kuglica (prema D. Glogović, podjela F. Lo Schiavo, razlikuje tip A sa četiri, a tip B sa dvije kuglice/diska) alterniranih s diskovima i predstavljaju zajednički element japodske, liburnske i istarske grupe, najranije od kasnog 8. st. pr. Kr.163 Igle s jednostavnom glavicom, kako ih u svom radu o iskapanju nekropole u Smiljanu opisuje V. Hoffiler, nađene su u grobovima 2 i 16. Ostaje nejasno o kakvim se iglama točno radi, s obzirom da nisu priloženi crteži pojedinačnih nalaza, a tekst opisa grobnih inventara nije uvijek dosljedan. Naime, napomena kako su samo dvije vrste igala pronađene u smiljanskoj nekropoli iskopavanjem 1904. godine upućuje na crteže koji prikazuju višeglavu iglu tordiranog vrata te iglu s glavom u obliku vaze.164 Ipak, u grobu 2 autor opisuje nalaz dvije igle od kojih je jedna brončana s jednostavnom glavicom na kojoj je bilo stakleno zrno, a nekad su na njoj, kako pretpostavlja, bila tri takva zrna, koja su se našla pokraj igle, a druga je igla željezna, na kojoj su se sačuvala dva zrna od staklene mase ukrašena koncentričnim kružićima.165 Što se tiče smiljanskog groba 16, u opisu inventara V. Hoffiller kaže kako su pronađeni 'gornji dijelovi dvaju igli s jednostavnim glavicama, ispod kojih je bilo urezano nekoliko kolobara, no nažalost ponovno nedostaje crtež baš tih dvaju igala koji bi otkrio o kakvom se točno obliku radi. Ukoliko riječ 'jednostavna' označava okrugli oblik, mogli bi se takvi smiljanski primjerci pridružiti iglama s okruglom glavom kakve su pronađene u grobovima 8 i 17 tijekom iskopavanja L. Bakarić u Smiljanu. Igle s okruglom glavom pojavljuju se već u BrD-HaA stupnju i tradicija su kulture polja sa žarama, a u Lici traju od HaB do HaC stupnja.166 Prema B. Teržan, F. Lo Schiavo razlikovala je među iglama jednostavne okrugle glavice, s japodskog prostora, tri tipa, a prema toj podjeli naše bi se igle, ovisno o tome imaju li ispod glavice jedno ili dva narebrenja, dale svrstati u tip A odnosno B.167 Upravo je u grobovima faze 2 pronađen najveći broj brončanih tordiranih torkvesa. U funkciji ogrlica takvi su torkvesi bili dio nošnje pripadnica japodske zajednice sahranjenih u kompoljskim grobovima 4, 22, 43 i 53 (iskopavanja R. Drechsler-Bižić 1955-56. god) te smiljanskom grobu 8 (iskopavanja L. Bakarić 1981. god.). Često se radi o pronalasku više od jednog torkvesa unutar grobne cjeline pa tako, primjerice, u navedenom grobu 43 ogrlicu čine Glogović, 2008, 327. Glogović, 2008, 325-327. 164 Hoffiller, 1905, 203., sl. 26, br. 10 i 12 165 Hoffiller, 1905, 195-196. 166 Bakarić, 1986, 134. 167 Teẞmann, 2001, 69. 162 163

34

čine čak 4 brončana tordirana torkvesa različitih promjera. Ovakvi torkvesi su otvoreni, okruglog presjeka, djelomično tordirani, a prema krajevima glatki i kvadratičnog presjeka s iskucanim završecima savijenima u petlju. Taj nakit predstavlja tradiciju kulture polja sa žarama i pritom je najčešći za vrijeme HaA stupnja. Na području Like pojavljuju se otprilike tijekom HaB3 stupnja no prisutni su i kasnije.168 U ovdje predstavljenim grobovima faze 2 pronađene su dvije vrste dugmadi. Tako je u kompoljskim grobovima 9 (iskopavanja R. Drechsler-Bižić 1955-56. god) i 197 (iskopavanja J. Brunšmida 1902.god.) te u smiljanskom grobu 1 (iskopavanja L. Bakarić 1981. god.) pronađena brončana dugmad sa šiljkom, dok se dugme iz groba 8 u Smiljanu (iskopavanja V. Hoffillera 1904. god.) može, prema priloženom crtežu,169 opisati kao brončano kalotasto dugme sa ušicom na poleđini. Brončanu dugmad sreli smo kod analize pronađenih kapa i oglavlja i možda vrijedi spomenuti kako dva dugmeta sa šiljkom zaista pripadaju grobnim cjelinama u kojima su pronađene kape (kompoljski grobovi 9 i 197) no čini se, ipak, kako nije riječ o sastavnom dijelu tih predmeta već o zasebnim dugmetima. Tri različite vrste privjesaka pojavile su se u grobovima faze 2. Najbrojniji su spiralnonaočalasti privjesci od brončane žice sa srednjim dijelom izvučenim u vis, čija su tri primjerka pronađena unutar grobova 57 (iskopavanja R. Drechsler-Bižić 1955-56. god) i 104 (iskopavanja J. Brunšmida 1902.god.). Spiralnonaočalasti su privjesci, u osnovi, jedan vrlo jednostavan i, od eneolitka, u različitim izvedbama, poznat oblik.170 Unutar vremena kulture polja sa žarama, datiraju od završetka Ha A2 stupnja i dio su materijala kojeg susrećemo na području zapadnog Balkana, u zatvorenim kosturnim grobnim cjelinama sjeverne i srednje Dalmacije te Glasinca.171 Kao ukrasni detalji japodske nošnje, ovakvi se privjesci javljaju kroz čitavo željezno doba te ne predstavljaju pouzdan kronološki indikator. Ipak, dosadašnja istraživanja ukazuju na njihovu učestalu pojavu tijekom stupnja HaB te početkom HaC stupnja na japodskom prostoru.172 U kompoljskom grobu 63 (iskopavanja J. Brunšmida 1902.god.) pronađen je mali brončani praporac. Za ovakav tip privjeska moglo bi se reći da podsjeća na oblike loptastih privjesaka rađenih na proboj iz ostave Gajina pećina i nekropole u Dalju. Primjerci iz ostave Gajina pećina sastoje se od ušice za vješanje s vratom na koji se nastavlja loptasti dio obrađen Bakarić, 1986, 133. Hoffiller, 1905, 198., sl. 26, br. 3 170 Hansen, 1994, 263. 171 Vinski-Gasparini, 1973, 147. 172 Vejvoda, 1961, 118.; Blečić, 2002, 113-114. 168 169

35

tehnikom na proboj poput režnjeva, iz čega slijedi izduljen, uski, zašiljeni kraj koji podsjeća na tijelo igle. Ova ostava pripada fazi V kulture polja sa žarama (djelomično Ha B2 i veći dio Ha B3 stupnja), a navedeni su privjesci dio tipičnog materijala te faze. 173 Vrlo slični primjerci pronađeni su u Prozoru.174 Upravo pod nazivom 'tip Prozor' nalazi se niz vrlo sličnih ili gotovo istih privjesaka, kojima pripadaju i primjerci iz Gajine pećine, što ih se pronašlo na nekoliko japodskih lokaliteta (Golubić, Gornji Kosinj, Gospić-Lipe, Kompolje, Prozor) ali i izvan Hrvatske, u Sloveniji (Vinica, Šmarjeta) te Italiji (Novilara), zbog čega B. Teẞmann razmatra kulturnu povezanost japodskog s picenskim prostorom na kojem se također pojavljuju u kasnom HaB stupnju. Također, antropološka analiza grobova iz Novilare potvrdila je ovakve privjeske kao dijelove ženske nošnje. Između primjeraka iz razdoblja kulture polja sa žarama i kasnijih inačica postoji kvantitativna razlika pa su tako oni iz ranog željeznog doba, na području jugozapadnog Balkana, unutar grobova obično bili zastupljeni sa nekoliko primjeraka. Kako navodi B. Teẞmann, taj podatak iznijela je već I. Kilian-Dirlmeier te, također kako se radilo o privjescima koji su sudjelovali u tvorbi lančića, a da pritom nisu kombinirani s drugim tipovima privjesaka. Što se tiče načina nošenja, iako postoje rijetki insitu nalazi, ista autorica sumnja u upotrebu lančića s ovim privjescima kao ogrlica, već vjerojatnijom smatra pretpostavku o njihovom pričvršćivanju na pojas ili fibulu, čemu u prilog govori ženski grob iz Donje Doline u kojem takav privjesak pronađen u području bokova/bedara.175 Smatram kako je isto tako moguće da se radilo o nekom obliku narukvice, dakle lančiću vezanom oko zapešća s kojeg je privjesak mogao dospjeti na takvo mjesto unutar groba. Sličan položaj na kosturu imao je i nalaz privjesaka iz groba u Gornjem Kosinju, dok je primjerak iz groba Novilara-Molaroni 11 pronađen u području vrata te je vjerojatno, kao oblik nakita, tvorio cjelinu s drugim privjeskom, šivaćom iglom i ogrlicom od jantarnih i staklenih perli. B. Teẞmann ističe kako, bez obzira na položaje pronalaska navedenih primjeraka, ne bi trebalo isključiti mogućnost funkcioniranja privjesaka tipa Prozor kao igala.176 Razvijenom Ha B stupnju pripada i privjesak u obliku zvečke iz nekropole u Dalju. Zapravo je to dio rekvizita s konjske orme 'tračko-kimerijskog obilježja', a ovaj je privjesak srodan privjescima iz ostava balkanskog kruga.177 Praporac iz kompoljskog groba razlikuje se od navedenih privjesaka utoliko što je izduljenijeg oblika, a završava štapićastim

173

Vinski-Gasparini, 1973, 22., 169. Drechsler-Bižić, 1987, tab. XLIII, sl. 13-15 175 Teẞmann, 2007, 188-190. 176 Teẞmann, 2007, 190. 177 Vinski-Gasparini, 1973, 162. 174

36

produljenjem koje je na kraju prošireno,178 no vjerujem kako ga karakteristike, poput privjesaka tipa Prozor, uvrštavaju u široku skupinu tzv. 'bird-cage bronzes'.179 Primjerak kompozitnog privjeska dio je cjeline 1 kompoljskog groba 154 (iskopavanja J. Brunšmida 1902.god.).180 Radi se, zapravo, o privjesku - pektoralu kojeg sačinjavaju pravokutna neukrašena brončana pločica čija gornja dva kraja završavaju stiliziranim pticama, a na donjoj strani ima pet alkica s kojih vise punolijevani štapići s dvije kuglice. Ovakvi su privjesci rijetkost na japodskom području i za sada su poznati samo iz nekropole I u Kompolju.181 Prema podjeli B. Raunig, ovaj bi primjerak zbog sveukupnih karakteristika pločice pripadao varijanti 1 kod koje je na sredini gornjeg ruba pločice izlivena kružna alka za pričvršćivanje, dok je na donjem izliveno pet alki za privjeske.182 Motiv privjeska s ptičjim protomama najčešće se u literaturi veže za kult sunca, odnosno 'sunčeve lađe' kao simbolike izmjene dana i noći ili promjene godišnjih doba.183 B. Raunig napominje kako je, s obzirom na dosta grubo lijevanje, u jednostranom kalupu, uz minimalnu doradu te izostanak detalja, nemoguće prepoznati vrstu prikazanih ptica.184 Moguća je pretpostavka kako je ovaj privjesak nekada visio na kakvoj lučnoj jednopetljastoj fibuli od brončane žice s jednim ili više zrna jantara na luku, kakve su u japodskoj zajednici bile omiljen nakit.185 Kako smatra B. Raunig, radi se o usko lokalnoj proizvodnji, ograničenoj na samo jednu radionicu, iako nema sumnje o pripadnosti široj grupi kompozitnih privjesaka – pektorala raširenih na sjeverozapadnom Balkanu i području Picenuma u Italiji. Što se tiče kronološkog određenja, ovakve bi se privjeske, na temelju popratnih nalaza, moglo smjestiti u HaB3 stupanj te svakako u razdoblje stupnja HaC.186 Na području sjevernog Podunavlja, B. Marijan traži izvornost ovakvih prikaza u neolitičkoj vinčanskoj kulturi kao i vučedolskoj kulturi eneolitika sa istaknutim solarnim kultom, koji se unutar različitih kulturnih okruženja prenosi na rano i srednje brončano doba.187 Dok je u tim razdobljima solarna simbolika materijalizirana kroz obredne predmete trodimenzionalnog karaktera (žrtvenike, figure i sl.), u sljedećim razdobljima radi se sve više o dvodimenzionalnim predmetima kao oznakama statusa (pektorali).188 Znakovito je,

Drechsler-Bižić, 1968, tab. II, sl. 13 Teẞmann, 2007, 188. 180 pod 20 181 Bakarić, 1989, 8. 182 Raunig, 2004, 84. 183 Bakarić, 1989, 9. 184 Raunig, 2004, 85. 185 Bakarić, 1989, 9. 186 Raunig, 2004, 85. 187 Marijan, 2002, 224. 188 Marijan, 2002, 224-225. 178 179

37

s obzirom na vjerojatnu ulogu akustike u kultnim aktivnostima, da je takav nakit sastavljen od više dijelova koji su pri kretanju nosioca zasigurno proizvodili zveckajuće zvukove, što se može pretpostaviti i za kape i oglavlja urešenima raznim privjescima.189 Imajući na umu estetiku ove vrste nakita i sve što bi se, u tom smislu, s njim dalo povezati na simboličkoj razini, moguće je da su osobe koje su ga posjedovale uživale status prvaka unutar svoje zajednice.190 Navedeni autor smatra kako raširenost kompozicija s vodenim pticama, kao solarne simbolike (promjena godišnjih doba, obnova vegetacije), na prostoru od srednje Europe do Sredozemlja, predstavlja pojavu koja nadilazi plemenske i regionalne okvire te jedan od najstarijih oblika religijskog vjerovanja koji povezuje srednjoeuropsko i mediteransko kulturno naslijeđe.191 Posve drukčiji pektoral pronađen je unutar groba 1 u Smiljanu (iskopavanja L. Bakarić 1981. god.). Radi se o polukružno lijevanom brončanom pektoralu u obliku profilirane pločice, koja je na krajevima probušena, a na donjem rubu ima niz okruglih otvora na kojima vise brončani privjesci u obliku profiliranih štapića. Slični primjerci pronađeni su u Drenovom Klancu i Udbini.192 Na temelju velike spiralnonaočalaste fibule s osmicom, pektoralni je ukras, kao i cijeli grob 1 datiran u vrijeme HaB3 stupnja.193 Samo dvije, od sveukupnog broja grobnih cjelina uvrštenih u ovaj rad da prezentiraju modele ženske japodske nošnje faze 2, sadrže dio pojasa. U grobu 288 iz Kompolja (iskopavanja J. Brunšmida 1902.god.), pronađene su, između ostalog, dvije okrugle pojasne kopče. Nažalost, ne raspolažem prikazom ovog nalaza pa izostaje bilo kakav konkretniji zaključak.

Kompoljski grob 154(1) (iskopavanja J. Brunšmida 1902.god.) sadržavao je

brončani pravokutni okov za pojas s pripadajućom karikom. Kada se slomio na dva mjesta, ponovo je sastavljen pomoću dodatne pločice i zakovica, što pokazuje koliko su predmeti od bronce bili cijenjeni.194 Pojasevi su, kožni ili od tekstila, bili sastavni dio i muške i ženske nošnje,195 što je vidljivo i na prikazima s japodskih kamenih urni iz doline rijeke Une (Ribić, Golubić). Sigurno je da su se razlikovale svečane varijante, nošene u posebnim prigodama, koje su označavale status vlasnika, od onih svakodnevnih koje su se prvenstveno odlikovale jednostavnošću i praktičnom primjenom. Svakako da se pojas, kao dio nošnje, ističe Marijan, 2002, 227.; Balen-Letunić, 2006, 51. Marijan, 2002, 227. 191 Marijan, 2002, 229. 192 Mirosavljević, 1957, 10. 193 Bakarić, 1986, 131. 194 Bakarić, 1989, 10. 195 Balen-Letunić, 1996, 27. 189 190

38

prvenstveno svojom funkcionalnošću, služeći oduvijek stezanju odjeće te pridržavanju raznih sitnijih predmeta koji je vlasnik često upotrebljavao ili elemenata koji su prvenstveno imali ukrasnu ulogu, no zanimljivo je promotriti i njegovu simboliku kroz položaj koji je zauzimao na tijelu. Naime, pojas je, nošen u predjelu struka, dijelio tijelo na gornji i donji dio, na temelju čega L. Bakarić mitološko značenje pojasa razlikuje kroz mušku i žensku sferu, tj., dok oduzimanje pojasa muškarcu označava njegovu pokorenost, kod žena je pojas simbol čednosti i plodnosti,196 prema čemu se onodobni pojas općenito može shvatiti kao simbol čovjekove časti. Okrugle brončane alke čest su nalaz u japodskim grobovima svih faza i vremenski su teško odredive, iako je u ovaj rad uključen tek jedan grob iz faze 2 koji je sadržavao alku. U grobu 214 iz Kompolja (iskopavanja J. Brunšmida 1902.god.) pronađena je veća alka od brončanog lima. Inače, alke su imale razne namjene kao dio nošnje – vrlo su često bile dijelovi kompozitnih privjesaka te su vješane na iglu ili glavu fibule, a u velikom su broju nalažene kao dijelovi pojasnih okova, za pričvršćivanje remenja na pojasu za odjeću ili na ratničkoj opremi te za ovjes privjesaka, pinceta i nožića, a od više njih, provlačenjem trake od kože ili tekstila, sastavljale su se ogrlice,197 ili neka vrsta pektoralnog nakita, čega jedinstveni primjer vidimo u prozorskom grobu 48.198 Gledajući cjelokupnu situaciju oko brojnosti pojedinih vrsta nakita zastupljenog u grobovima faze 2, lako je zaključiti kako uvelike, po ovom pitanju, prednjače fibule. One su kao sastavni dio japodske ženske nošnje prisutne jednim ili više primjeraka u čak oko 73% obrađenih grobova. Gotovo da možemo reći kako se radi o obaveznom nakitu u ženskoj nošnji kod Japoda. Iako su se unutar ovdje predstavljenih grobova faze 2, pojavljivali parovi odnosno po dvije fibule (u 6 od 30 grobova s fibulama), najčešće je riječ o jednoj fibuli unutar jednog groba. Od 32 modela nošnje izdvojena kroz grobove ove faze, fibula ili više njih čine dio 23 modela, a u 4 slučaja ona je jedini (očuvani) metalni element nošnje. Spiralnonaočalaste fibule najčešće se kombiniraju uz kalotaste kape, uglavnom varijante A, sljepoočničarke tipa 2 te ogrlice svih opisanih vrsti kao i tordirane torkvese. Uobičajena je pojava jedne takve fibule unutar pojedinog modela nošnje, a kad se kombinira s drugim tipovima, onda su to najčešće jednopetljaste lučne fibule s jantarnim zrnom, pijavičaste fibule

Bakarić, 2005, 9-12. Balen-Letunić, 1996, 27.; Balen-Letunić, 2000, 30. 198 Drechsler-Bižić, 1973, 22, tab. XXVI, 16 196 197

39

te fibule raskucanog luka. Raskošniji modeli sa spiralnonaočalastom fibulom kombiniraju je uz kalotastu kapu, sljepoočničarke i više ogrlica, a pojavljuje se i kombinacija s nekom od spomenutih fibula, dvije ukrasne igle, pektoralnim nakitom, spiralnom narukvicom i pojedinačnim zrnima jantara i staklenih perli. Prema dva opisa kosturnih grobova koji sadrže podatke o položaju nakita, velika spiralnonaočalasta fibula nošena je na lijevoj strani prsa.199 Lučne jednopetljaste fibule također su vrlo često kombinirane uz kalotasti tip kape, sljepoočničarke tipa 2 te uz jantar i staklo, bilo u obliku ogrlica, bilo pojedinačnih zrna. Najčešća je pojava jedne takve fibule u nošnji koja je nadopunjavana spiralnom narukvicom odnosno narukvicama ili nanogvicama od većeg broja brončanih karika te ukrasnim iglama. Nošnju koju je nosila bogatija pripadnica japodskog društva u Smiljanu, uz dva primjerka ovakve fibule, krasili su ukrasi za glavu od tordiranih torkvesa (možda kožne kape), sljepoočničarke tipa 2, narukvice odnosno nanogvice kao i pojedinačna zrna jantara i stakla. Dva opisa kosturnih ukopa pokazala su kako je ovakva fibula pričvršćivana na odjeću u području prsa odnosno desnog ramena.200 Srodne tipove, kao što su lučna jednopetljasta fibula sa zrnom jantara/stakla i jednopetljasta fibula luka omotanog trakom od brončanog lima, nošene su zajedno sa koničnim oglavljima varijante A, no i sa kalotastim kapama varijante A ili C te uz pojedinačna zrna jantara ili stakla. Obično se nosila po jedna mala lučna jednopetljasta fibula sa zrnom jantara, a u kombinaciji se pojavljivala sa lučnom fibulom omotanog luka ili sa spiralnonaočalastom fibulom što je sveukupno rezultiralo skromnijim modelima nošnje koje bi se možda moglo pripisati ženskim osobama nižeg društvenog statusa tj. slabije imovinske moći. Čini se kako su inače, uz ovakve fibule, češće nošeni spiralnonaočalasti privjesci i spiralne narukvice od brončanog lima. Iako su općenito nošnje s njima jednostavnije, one bogatije kombinacije uključuju i kalotastu kapu (varijante A ili C) ili konično oglavlje varijante A, spiralnonaočalastu fibulu i jantar odnosno staklo (u obliku ogrlice ili pojedinačnih zrna) uz varijacije sa drugim vrstama nakita kao što su sljepoočničarke tipa 2, spiralna narukvica ili pektoralni nakit i pojas sa okovom. Što se tiče položaja na tijelu, samo jedan kosturni ukop pokazuje kako je ova fibula služila za pričvršćivanje na području prsa.201 Sljedeće po učestalosti su kape, odnosno oglavlja. Taj se dio nošnje javlja u otprilike 51% grobnih cjelina, dakle, polovini obrađenih grobova odnosno unutar 15 modela nošnje, a pritom, u tri groba čini jedini ukrasni element nošnje.

Drechsler-Bižić, 1961, 99., 101. Drechsler-Bižić, 1961, 104.; 1968, 44. 201 Drechsler-Bižić, 1961, 101. 199 200

40

Prema brojnosti slijede perle odnosno zrna jantara i stakla koja se pojavljuju unutar oko 42% grobova, tj. u 15 modela nošnje. Skoro uvijek su popraćeni prisustvom fibule, a kad se uz njih nađu ogrlice, uglavnom je riječ o onima od bronce. Rijetko su zajedno pronađena jantarna i staklena zrna, te je unutar pojedinačnih grobnih cjelina češći nalaz jednog primjerka zrna jantara, dok se staklena u grobovima pronalaze u većem broju. U 34% grobova, tj. u 12 modela nošnje, zastupljene su sljepoočničarke. Za one tipa 1 može se reći da se kombiniraju s kalotastim kapama varijante B ili C te pritom nadopunjavaju nošnje ukrašene lučnim jednopetljastim fibulama, spiralnonaočalastim ili pijavičastim fibulama, ukrasnim iglama, ogrlicama svih vrsta kao i pojedinačnim zrnima. Sljepoočničarke tipa 2 najčešće se kombiniraju sa spiralnonaočalastim i lučnim jednopetljastim fibulama sa ili bez zrna jantara ili stakla te omotanog luka fibulama, zatim ogrlicama, najviše brončanim lančićima te tordiranim torkvesima, a među češćim kombinacijama su i one sa kalotastom kapom varijante A ili B. Sljepoočničarke se obično nose u paru no u 4 od 14 grobova u kojima je nađen taj nakit, pojavio se samo jedan primjerak. Općenito je vidljivo kako je većina bogatih Japotkinja nosila sljepoočničarke uz koje su glave ukrašavale kapom odnosno oglavljem ili nekim ukrasom na kosi, dok su oko vrata imale nekoliko ogrlica i tordiranih torkvesa, a odjeću pričvršćivale sa nekoliko fibula, često spiralnonaočalastom fibulom većih dimenzija na lijevoj strani prsa kao i ukrasnim iglama i ruke ili noge okićene spiralnim narukvicama odnosno narukvicama ili nanogvicama od većeg broja brončanih karika. Raznovrsne ogrlice pronađene su u gotovo 32% proučenih grobova faze 2, tj. u 9 modela nošnje. Nerijetko se pojavljuju u kombinaciji s fibulama, zatim sljepoočničarkama te kapama odnosno oglavljima. Spiralnonaočalaste fibule najčešća su pratnja ogrlicama od jantara i/ili stakla, dok su brončani lančići nošeni uz 1 do 2 tordirana torkvesa, kalotaste kape (varijante A i češće varijante B), sljepoočničarke, uglavnom tipa 1 i velike spiralnonaočalaste fibule. Razne ogrlice, često u nekoliko primjeraka, gotovo su obavezan element raskošnih ženskih nošnji. Brončani tordirani torkvesi koji su imali funkciju ogrlice, pronađeni su u samo pet grobova, što čini tek oko 12% obrađenih grobnih cjelina faze 2. Prema predstavljenim grobovima, čini se kako je češći običaj bio nositi odjednom više torkvesa različitih promjera, kao i da su ih nosile vlasnice općenito bogatijih nošnji u kojima su bili kombinirani s brončanim lančićima, jantarnim ogrlicama i onima od staklenih perli, zatim raznim fibulama (češće spiralnonaočalastog tipa), sljepoočničarkama te kalotastim kapama varijante A ili B. Narukvice predstavljaju rijetkost jer se pojavljuju tek u oko 20% grobova odnosno unutar 8 modela nošnje, a valja ponovno napomenuti kako se u dva smiljanska groba (11 i 13, iskopavanja V. Hoffillera 1904. god.) možda radi o nanogvicama. Naravno, najviše ih prate 41

fibule i to lučne jednopetljaste i fibule s jantarom na luku, a u spomenutom grobu 11 u Smiljanu su jedini nakit. Moglo bi se zaključiti kako su narukvice činile dio jednostavnijih modela ženske nošnje. Prema nekoliko opisa kosturnih grobova, vidljivo je da su nošene kako na lijevoj, tako i na desnoj ruci. U nešto manjem broju, tj. u otprilike 17% grobnih cjelina, nađene su igle. Unutar tih 7 modela

nošnje,

uz

njih

su

najčešće

nalažene

sljepoočničarke

te

fibule,

često

spiralnonaočalastog tipa, a izuzev u dva slučaja, gdje su pronađene dvije igle, obično su zastupljene s jednim primjerkom po grobnoj cjelini. Bogate nošnje iz Smiljana kombinirale su ih sa sljepoočničarkama raznih vrsta, spiralnonaočalastim fibulama te pojedinačnim zrnima jantara i/ili stakla. Dugmad je vrlo rijetka kao samostalan nalaz, s obzirom da se pojavila u jedva 10% grobnih inventara, tj. 4 modela nošnje te se radi o samo 5 primjeraka. Privjesci, koji su u ostalim fazama daleko brojniji, u fazi 2 pronađeni su unutar tek 3 groba (oko 7% grobova odnosno 3 modela nošnje), dok su pektorali krasili samo dvije pokojnice (oko 5% grobova odnosno 2 modela nošnje). Zbog slabe zastupljenosti, nije moguće prepoznati određen uzorak kombiniranja privjesaka kao ni pektorala sa ostalim vrstama nakita iz grobova faze 2. Za elemente pojaseva, koji su se pojavili u dvije grobne cjeline (oko 5%), odnosno u dva modela nošnje, može se samo reći da su u oba navrata bili popraćeni nalazima jednopetljastih fibula sa ili bez zrna jantara odnosno stakla na luku no to nije neočekivano s obzirom na brojnost fibula u grobovima faze 2. Jedini nalaz alke (oko 2% grobova) bio je dio nošnje koju su još činile kalotasta kapa te igla nepoznatog oblika. Raspoloživi podaci pokazuju kako je najčešći model nošnje krasila tek jedna ili više fibula. Nije zanemariva ni činjenica da gotovo četvrtinu modela čine nošnje koje krase barem četiri različite vrste opisanog nakita faze 2. Pritom se skoro uvijek radi o kombinacijama raznih fibula s ogrlicama, sljepoočničarkama te kapama odnosno s koničnim oglavljem, a pojavljuju se i jantarna i staklena zrna, torkvesi te narukvice odnosno nanogvice. Što se tiče ostalih modela nošnji, u njima je gotovo konstantni element, naravno, fibula, uz koju su pripadnice japodskog društva nosile i neke od ostalih opisanih vrsti nakita. Japotkinje iz Kompolja često su tijekom ovog razdoblja nosile kalotaste kape i konična oglavlja tipa A, a ističu se kombinacije kalotaste kape varijante A sa spiralnonaočalastom fibulom, kao i nošnja kalotaste kape varijante C ili koničnog oglavlja tipa A uz jednopetljastu fibulu čiji je luk 42

ukrašen zrnom jantara ili staklene paste. Kao karakteristično obilježje raskoši kompoljskih Japotkinja možemo istaknuti ukrašavanje glave kalotastom kapom varijante B i sljepoočničarkama tipa 1 ili 2 s nizom ogrlica od različitih materijala i tordiranim torkvesima oko vrata te odjećom učvršćenom većom spiralnonaočalastom fibulom otprilike na lijevoj strani prsa. Skromnije odnosno jednostavnije nošnje sadržavale su uglavnom po jednu fibulu, obično tip jednopetljaste fibule sa ili bez zrna i luka omotanog trakom od brončanog lima. U Prozoru su, čini se, žene ovog razdoblja najčešće takvom fibulom učvršćivale odjeću pa se općenito stječe dojam prevladavanja jednostavnijih modela nošnje. Smiljanske nekropole daju nešto drugačiju sliku. Naime, iako se, s obzirom na nemogućnost izdvajanja neke učestale kombinacije, zamjećuje veći broj skromnijih modela od npr. tek jednog do dva oblika nakita kao što je narukvica, brončani lančić ili torkves kao ukras za glavu, nošnje koje spadaju u skupinu bogatijih odnosno raskošnih, zastupljene su u tek nešto manjoj količini, što sugerira nezanemariv broj dobrostojećih pojedinaca unutar zajednice sahranjene na tim nekropolama. Zajednička karakteristika spomenutih modela nošnji jest kombinacija sljepoočničarki tipa 2, spiralnonaočalaste fibule i pojedinačnih zrna jantara i/ ili stakla uz različite druge vrste nakita. Također je karakteristično da su pritom fibule, ukrasne igle i, naravno, sljepoočničarke nošene u paru odnosno po dva primjerka. Svakako bi se moglo zaključiti kako je za fazu 2, na temelju grobova obrađenih u ovom radu, očita karakteristika nepostojanje uniformnosti kod ženskih nošnji, tj. nadasve je vidljiva raznolikost pri kombiniranju detalja, iako se ni u jednom trenutku ne gubi prepoznatljivost primjene tradicionalnog stila koji se kod Japoda isticao otpornošću i stabilnim kontinuitetom, što ćemo vidjeti i kroz analize nošnji iz mlađih faza.

43

FAZA 2 KAPA/OGLAVLJE

SLJEPOOČNIČARKA

OGRLICA

ZRNO

FIBULA

UKRASNA IGLA

ALKA

DUGME

PRIVJESAK

PEKTORAL

POJAS

NARUKVICA/NANOGVICA

3% 6% 1%

2% 2% 2% 7%

17% 11% 11%

24% 14%

Slika 2. Zastupljenost nakita tokom faze 2, izražena u postocima prema broju grobova; 41 grob = 100%

44

45

Slika 3. Modeli nošnje, prema vrsti nakita, zastupljeni tokom faze 2.

Slika 4. Rekonstrukcija nošnje iz groba 51 u Kompolju (iskopavanja J. Brunšmida 1902. g.), faza 2

46

Slika 5. Rekonstrukcija nošnje iz groba 22 u Kompolju (iskopavanja R. Drechsler-Bižić 1955-56. g.), faza 2

47

Slika 6. Rekonstrukcija nošnje iz groba 38 u Prozoru, faza 2

48

Slika 7. Rekonstrukcija nošnje iz groba 2 u Smiljanu (iskopavanja L. Bakarić 1981. g.), faza 2

49

3.3. FAZA 3 Grobne cjeline koje su, unutar ovog rada, izdvojene u fazu 3, potječu iz nekropola u Kompolju, Prozoru Vrepcu i Smiljanu. Time je ukupno izdvojeno i proučeno 28 grobnih cjelina. Od tog broja, 13 je grobova iz Kompolja (7 iz iskopavanja J. Brunšmida 1902. te 6 iz revizionih iskopavanja R. Drechsler-Bižić 1955-56. godine),202 10 iz Prozora (reviziona iskopavanja R. Drechsler-Bižić 1971-72. godine),203 1 iz Vrepca (iskopavanja R. DrechslerBižić 1957. god.), a njih 4 potječe iz nekropola u Smiljanu (3 iz iskopavanja V. Hoffillera 1904.204 te 1 iz iskopavanja L. Bakarić 1981. godine205). Kao i u ostalim fazama, najveću brojnost vidimo kod fibula, koje se u grobovima ovog razdoblja pojavljuju u otprilike 11-ak tipova. To su redom, od najbrojnijih prema malobrojnima: spiralnonaočalaste fibule, tropetljaste fibule sa jednim ili više zrna jantara, stakla ili bronce na luku, lučne fibule s dugom nogom (tzv. protočertoza fibule), lučne fibule s jednim ili više zrna jantara, stakla ili bronce na luku, fibule sa zrnom jantara, stakla ili bronce na luku omotanom trakom od brončanog lima, zatim jedraste fibule te, naposljetku, po jedan primjerak tropetljaste fibule raskucanog luka s iskucanim ornamentom, lučne jednopetljaste fibule, fibule s tri kuglice na luku (tzv. a tre bottoni), fibule s dvije kuglice na luku (tzv. a due bottoni) i fibule s lukom omotanim trakom od brončanog lima. Unutar šest grobnih cjelina faze 3, pronađene su spiralnonaočalaste fibule. Najstariji oblik, od spiralno savijene brončane žice u dva diska koje spaja osmica, a na poleđini, iz petlje izlazi igla, prisutan je u grobu 17 u Smiljanu (iskopavanja V. Hoffillera 1904. god.). Kao što je rečeno, ovaj nakit, raširen na japodskom teritoriju, evoluira, iz tehničkih razloga pa tako spiralnonaočalaste fibule faze 3 predstavljaju sljedeći tip u razvoju nakon fibula te vrste koje smo upoznali u grobovima faze 2. Karakteristične postaju spiralnonaočalaste fibule, često većih dimenzija, koje na poleđini imaju širu pločicu od brončanog lima koja krajevima prelazi na prednju stranu spiralnih diskova. Za vrijeme HaC1 stupnja takva je pločica bila uža i provučena kroz osmicu,206 čega primjer vidimo na fibuli iz prozorskog groba 17, kompoljskog groba 60 (iskopavanja R. Drechsler-Bižić 1955-56. god.) ili onoj iz groba 11 u Vrepcu.207 Izgled ovog tipa fibula u sljedećem, HaC2 periodu, vidimo na primjerku iz

Drechsler-Bižić, 1961, 67.; Bakarić, 1989, 5-6. Drechsler-Bižić, 1961, 8-9. 204 Hoffiller, 1905, 193. 205 Bakarić, 1986, 129-130. 206 Drechsler-Bižić, 1987, 403-404. 207 Drechsler-Bižić, 1973, tab. XI, sl. 5; 1958, sl. 109 202 203

50

kompoljskog groba 274 (iskopavanja J. Brunšmida 1902. god.). Kod njega je pločica na poleđini šira, a krajevi koji prelaze na prednju stranu fibule ukrašeni su urezanim geometrijskim ornamentom. Sredinu fibule prekriva zasebno lijevana četverokraka pločica koja se pričvršćuje zakovicama, služeći kao pojačanje na dijelu koji se kod starijih spiralnonaočalastih fibula zbog težine, obično prvi, prelamao. Ova pločica često je ukrašena, kao što možemo vidjeti kod fibule iz kompoljskog groba 154(2) (iskopavanja J. Brunšmida 1902. god.), gdje se sačuvao samo taj dio, čiji ukras tvori više malih koncentričnih krugova na prednjoj strani, dok se na stražnjoj nalazi zakovica za pričvršćivanje pločice koja je kod ovakvih fibula prekrivala čitavu sredinu, zbog čega je karakteristična osmica postala jedva vidljiva. Daljnjim razvojem nastaju pločaste naočalaste fibule koje oponašaju sve elemente ranijih varijanti, osim što su lijevane iz jednog komada. S obzirom da se obje vrste fibula ponekad nalaze istovremeno, vjerojatno je kako trajanje spiralnonaočalaste fibule s pločicom na poleđini i pojačanjem središnjeg dijela na prednjoj strani, nije ograničeno na razdoblje HaC2 stupnja.208 Brojnošću se ističu i tropetljaste fibule s jednim ili više jantarnih, staklenih ili brončanih zrna na luku. Sveukupno ih se pronašlo 6 komada unutar 5 grobnih cjelina, tj. u jednom grobu pronađene su dvije, dok je u ostalih četiri nađena po jedna takva fibula. Također, ni u jednoj od tih grobnih cjelina, taj tip fibule nije kombiniran s nekim od ostalih navedenih tipova fibula. Fibule s tri i četiri petlje te zrnima na luku, kod Japoda se pojavljuju već negdje u HaB3 stupnju i te su starije varijante izrađene od tanje brončane žice četvrtastog presjeka, koja je na tri mjesta savijena u petlju, sa malom, polukružno raskucanom nožicom. Kasniji primjerci iz vremena HaC i HaD stupnja različiti su utoliko što je žica od koje su napravljeni, okruglog presjeka, a petlje im, ponekad, tvori više navoja. Na luku tropetljastih fibula nalaze se, obično tri, zrna jantara ili, češće, okrugle staklene perle bijele boje odnosno plave, ukrašene udubljenim koncentričnim kružićima ispunjenim žutom inkrustacijom.209 Fibula iz smiljanskog groba 19 (iskopavanja V. Hoffillera 1904. god.), na kojoj su sva tri zrna lijevana u jednom komadu iz bronce, kako tvrdi V. Hoffiller, pokazuje nastojanje da se zrna na ovakvim fibulama učine trajnijima.210 Prema crtežima nalaza u literaturi,211 čini se, kako bi primjerke iz kompoljskih grobova 139 i 384 (iskopavanja J. Brunšmida 1902. god.), prozorskog groba 68 te grobova 18 i 19 iz Smiljana (iskopavanja V. Hoffillera 1904. god.), Drechsler-Bižić, 1987, 403-404.; Bakarić, 1989, 10. Drechsler-Bižić, 1961, 81. 210 Hoffiller, 1905, 201-202. 211 Drechsler-Bižić, 1968, tab. V, sl. 47, 52; Drechsler-Bižić, 1973, tab. XXXII, sl. 3; Hoffiller, 1905. sl. 25, br. 8, sl. 26, br. 2 208 209

51

valjalo uvrstiti među starije varijante. Ipak, podjela prema navedenim razlikama, na starije i mlađe varijante tropetljastih fibula sa zrnima na luku, nije potpuno pouzdan kronološki oslonac, odnosno, izvjesno je tek da je ovaj tip fibula na japodskom području u modu ušao krajem HaB stupnja te, kao dugotrajan i gotovo nepromijenjen oblik, ostao omiljen nakit tijekom stupnja HaC i HaD.212 Upravo na temelju njihove očite dugotrajnosti pokušala je B. Teržan izraditi rekonstrukciju mogućeg načina nošenja tropetljastih fibula koristeći pritom vrlo zanimljivu etnološku paralelu sa djevojačkom odnosno ženskom nošnjom dinarskog tipa s područja sjeverne Dalmacije, uključujući jugoistočni dio Velebita i Bosnu. Poticaj je bila uočena frekvencija pojavljivanja kombinacije ovih fibula uz japodske kape ili oglavlja, često popraćene s različitim ukrasnim iglama. Naime, pretpostavka je da su kape odnosno oglavlja bila prekrivena nekom vrstom marame koja se mogla vezati, primjerice, ispod vrata. dok bi igla ili fibula pričvršćivala samu kapu ili oglavlje, autorica je, prema položaju nekih tropetljastih fibula unutar grobova, zaključila kako su one mogle služiti za učvršćivanje marame ispod vrata odnosno otprilike u gornjem predjelu prsa. Pritom je bilo važno da su ove fibula na taj način bile smještene na odmah vidljivom mjestu na nošnji što bi se uklapalo u tezu o njihovoj iznimnoj važnosti unutar japodske zajednice, koja je upućivala na društveni status svoje vlasnice, a pojačan dojam bi, u tom smislu, kako ističe B. Teržan, osiguravali privjesci koji su nerijetko bili obješeni na luku ili igli fibule. Uz apotropejsku ulogu koja je, između ostalog, bila stvarana zveckanjem takvih dodataka, autorica napominje i kako njihov smještaj na užoj strani luka fibule upućuje na njen okomit položaj na odjeći što bi odgovaralo pretpostavci o kopčanju marame ispod vrata odnosno na gornjem dijelu prsa. 213 Utvrđivanje analogije sa spomenutim dinarskim tipom ženske nošnje nemoguć je, dakako, bez potrebnih antropoloških (osteoloških) podataka. Zanimljivo je, ipak, primijetiti kako bismo, inače, prema autorici, mogli razlikovati grobove udanih žena od onih u kojima su sahranjene djevojke, vodeći se za običajem po kojem djevojačka nošnja uključuje kapu ili oglavlje, svjedočeći ujedno fascinantnoj dugotrajnosti jedne tradicije.214 Sljedeće po brojnosti lučne su fibule s dugom nogom. Unutar tri grobne cjeline iz Prozora pronađeno je 5 primjeraka, tj. po dva primjerka nađena su u dva groba, dok je u trećem bio jedan primjerak. U svim su slučajevima ove fibule jedini tip prisutan unutar grobnog inventara, dakle nije bilo njihovog kombiniranja s drugim tipovima fibula. Razlike unutar skupine odnose se na oblik nožice i luka te ukrašenost pa su tako tri fibule bile Drechsler-Bižić, 1961, 81.; Balen-Letunić, 2000, 28. Teržan, 2010, 111-122. 214 Teržan, 2010, 116-119. 212 213

52

neukrašene, dok je na preostale dvije ornament izveden tehnikom urezivanja u obliku geometrijskog motiva. Lučne fibule s dugom nogom čest su nalaz u japodskim nekropolama, a R. Drechsler-Bižić prepoznala je među njima dvije varijante. U varijantu A uvrstila je lučne fibule s dugom nogom, okruglog ili kvadratnog presjeka luka. Gornja površina noge kod ove je varijante plosnata i uska, a donja je savijena u žlijeb u kojeg igla ulazi sa strane (umjesto odozgo, kao kod starijih tipova fibula). Duga noga redovito završava kugličastim ili bradavičastim izbočenjem.215 Od naših primjeraka u ovu bi se varijantu mogli izdvojiti neukrašene fibule iz grobova 12 i 35 te fibula iz groba 14. Za varijantu B karakterističan je plosnat i proširen luk koji je ponekad neznatno lučno savijen, a gornja strana noge jače je proširena.216 Ovakvome bi opisu odgovarale ornamentirane fibule iz grobova 12 i 35. Njihovi se ornamenti, iako oba urezana i geometrijskog motiva, međusobno potpuno razlikuju. Naime, na primjerku iz groba 12, motiv tvore snopovi linija, dok fibulu iz groba 35 krasi par cik-cak linija. Svakako, valja napomenuti kako je ukrašena fibula iz groba 12 imala, na glavi, kao dva privjeska, gornje dijelove ukrasnih igala s dvije odnosno četiri kuglice. Moguće je i da je neukrašena fibula iz istog groba imala privjesak čiji sačuvan dio podsjeća na ušicu šivaće igle.217 Čini se kako su fibule varijante A starije od onih varijante B. Grobne cjeline iz Kompolja i Prozora, u kojima je nađena varijanta A, kronološki ju smještaju u razdoblje prelaska sa stupnja HaC2 na HaD1 stupanj. Tipološke karakteristike varijante B posebno su zanimljive jer ukazuju na genezu certosa fibula pa bi ih njihovo kronološko opredjeljenje u HaD1 stupanj uklopilo u horizont protocertoskih ili certozoidnih fibula na središnjem japodskom području.218 Prema B. Teržan, naziv 'protocertosa' nije opravdan. Ona, naime zaključuje da svojim razvojem koji seže preko 6. st. pr. Kr., ovaj tip fibule nije mogao biti dijelom razvojnog procesa certosa fibula, zbog čega primjerenim smatra naziv 'lučna fibula s dugom nogom i ukrasom na nozi'.219 Tri su groba sadržavala tip jednopetljaste fibule sa većim ovalnim zrnom jantara na luku, o kojem je ranije bilo riječi. Tako je u prozorskom grobu 44 pronađen primjerak male lučne jednopetljaste fibule od brončane žice s krupnim ovalnim zrnom jantara na luku, koji se

Drechsler-Bižić, 1973, 15. Drechsler-Bižić, 1973, 15. 217 Drechsler-Bižić, 1973, 27-28., tab. XII, sl. 4 218 Drechsler-Bižić, 1973, 15-16. 219 Teẞmann, 2001, 53. 215 216

53

datira u vrijeme HaB3 stupnja.220 Moguće je da se kod primjerka iz prozorskog groba 19 radi o istom tipu fibule. Naime, nemamo očuvanu glavu fibule pa bi druga mogućnost bila da je riječ o nešto kasnijem tipu, kao što je fibula iz kompoljskog groba 274 (iskopavanja J. Brunšmida 1902. god.), kod koje vidimo više puta spiralno savijenu glavu, karakterističnu za mlađe primjerke, dok je glavu starijih primjeraka tog tipa fibule uvijek činio samo jedan zavijutak.221 Fibulu koja je pronađena u kompoljskom grobu 137222 (iskopavanja J. Brunšmida 1902. god.), može se opisati kao jednopetljastu lučnu fibulu od brončane žice s tri staklena zrna na luku. Glavu čini dvaput savijena petlja, a sam oblik luka podsjeća na opisane tropetljaste fibule sa zrnima na luku čija se pojava datira u HaB3 stupanj s trajanjem kroz stupnjeve HaC i HaD.223 Iako opis inventara groba 17 u Smiljanu (iskopavanja V. Hoffillera 1904. god.) nije posve jasan, čini se kako su u tom grobu pronađeni ostaci barem 3 brončane fibule čiji je luk bio ukrašen jantarom.224 Zbog nedostatka podataka, nije moguće odrediti konkretniju tipološku pripadnost tih primjeraka. U grobovima faze 3 pronađeno je još fibula koje tipološki spadaju u veliku porodicu jednopetljastih lučnih fibula, čiji su izravni potomci,225 a o kojima je već bilo riječi u dijelu rada o nalazima iz grobova prethodne faze. Tako su u grobovima 60 (iskopavanja R. Drechsler-Bižić 1955-56. god.) i 56 u Kompolju (iskopavanja J. Brunšmida 1902. god.) te grobu 14 u Prozoru pronađene jednopetljaste fibule s lukom omotanim trakom od brončanog lima na kojem je jedno odnosno dva zrna. Dok kompoljske fibule imaju okrugla zrna jantara na luku, prozorski je primjerak ukrašen lijevanim ovalnim brončanim zrnom koje na poleđini ima jednu alku kroz koju je provučen luk fibule. Nadalje, u kompoljskom grobu 274 (iskopavanja J. Brunšmida 1902. god.) pronađen je fragment jednopetljaste fibule s lukom omotanim trakom od brončanog lima te glavom koju čini nekoliko puta spiralno savijena petlja, a u grobu 61 u Kompolju nađena je jednopetljasta lučna fibula kojoj nedostaju igla i noga, a luk je četvrtastog presjeka. Drechsler-Bižić, 1973, 10-11. isto 222 Drechsler-Bižić, 1968, tab. III, sl. 27; valja napomenuti kako se opis inventara groba 137 (str. 45.) ne podudara sa crtežima u tabeli, npr. opis ne navodi jednopetljastu lučnu fibulu s ovalnim zrnom jantara na luku, koja je, pak, prikazana u tabeli 223 Drechsler-Bižić, 1961, 81. 224 Hoffiller, 1905, 197-198. 225 Vejvoda, 1961, 118. 220 221

54

Jedini primjerak fibule s lukom u obliku jedra, tzv. jedraste fibule, u fazi 3, pronađen je u prozorskom grobu 65. B. Teẞmann uvrstila je ovaj primjerak u skupinu a due bottoni fibula japodskog područja ('Zweiknopffibeln').226 S glave ove fibule obješen je privjesak koji se sastoji od male spiralne cjevčice i gornjeg dijela ukrasne igle s a četiri kuglice, koja u ovom slučaju ima sekundarnu funkciju. Jednak ukras nađen je i na spomenutoj fibuli s dugom nogom iz prozorskog groba 12, a radi se, zapravo, o astragaloidnom motivu, o čemu je bilo riječi pri analizi višeglavih igala iz grobova prethodne faze. Kao što ćemo vidjeti, i u kasnijim fazama pojavljivali su se slično oblikovani štapićasti privjesci (posebno na fibulama) i višeglave igle, što dokazuje omiljenost astragaloidnog oblikovanja unutar umjetničkog izričaja japodske zajednice.227 Tip jedraste fibule ubraja se u tipološki mlađe nalaze grobova horizonta I u Prozoru te kao takva označava prijelaz na horizont II odnosno prijelaz iz razdoblja HaC na HaD tj. faze 3 na fazu 4 japodske kronologije u kojoj je njezina pojava učestalija.228 U grobovima 60 i 68 u Kompolju (iskopavanja R. Drechsler-Bižić 1955-56. god.) pronađene su lučne fibule s tri kuglice na liku, tzv. a tre bottoni fibule. Taj se tip fibule udomaćio u nošnjama mnogih istovremenih kulturnih krugova, kao što su picenski, estenski, svetolucijski, notranjski, dolenjski te, naravno, japodski kulturni krug, u kojem je ova fibula bila podvrgnuta prilagodbi domaćem ukusu, preobrazivši se u svojevrsni specifikum japodskog područja. Uglavnom se radi o primjercima punog masivnog luka trokutastog, kao kod fibule iz groba 68, ili okruglog presjeka, a prisutan je i čunast luk, dok duga noga redovito završava jednom ili dvije kuglice.229 Upravo prema nedostatku masivnosti luka, kao i drugačije profiliranom oblikovanju dijela na kojem su kugličasta izbočenja, prepoznaje se starija forma fibule iz groba 60. R. Drechsler-Bižić navodi kako se potpuno oblikovana a tre bottoni fibula javlja najčešće tijekom HaD1 stupnja, iako jednostavniji oblici postoje i prije, u HaC razdoblju, a u njih ubraja i primjerke iz kompoljskih grobova 60 i 68.230 Rjeđi oblik je fibula sa dvije kuglice na luku, tzv. a due bottoni, kakva je pronađena u prozorskom grobu 17. Fibule čunaste ili sanguisuga forme sa po dva kugličasta ispupčenja pojavljuju se u Italiji najranije u HaB3 stupnju odnosno početkom stupnja HaC1 te

Teẞmann, 2001, 50-52. Glogović, 2008, 329. 228 Drechsler-Bižić, 1973, 13. 229 Balen-Letunić, 2000, 29. 230 Drechsler-Bižić, 1973, 17. 226 227

55

predstavljaju tip koji prethodi razvoju fibule s tri kuglice na luku.231 Na japodskom području fibule a due bottoni pojavljuju se u većem broju krajem faze 3,232 tj. otprilike u razdoblju prijelaza HaC2 na HaD1 stupanj, a s obzirom na slabu zastupljenost mogu se smatrati importima s talijanskog područja.233 Nakon fibula, najbrojniji element ženske nošnje tijekom faze 3, bile su ogrlice. Kao i u prošloj fazi, one su raznovrsne, tj. izrađene su od jantarnih i staklenih zrna te od nizova spojenih brončanih karičica. Najčešće su ogrlice od okruglih plosnatih zrna jantara koje su pronađene u kompoljskom grobu 67 (iskopavanja R. Drechsler-Bižić 1955-56. god.), prozorskom grobu 44, grobu 11 u Vrepcu te smiljanskim grobovima 18 (iskopavanja V. Hoffillera 1904. god.) i 4 (iskopavanja L. Bakarić 1981. god.). Dva primjerka ogrlice od staklenih zrna nađena su u kompoljskom grobu 139 (iskopavanja J. Brunšmida 1902. god.) te grobu 65 u Prozoru. Međusobno su, ove dvije ogrlice, vrlo različite. Ona iz kompoljskog groba češća je varijanta, a tvore je krupnije, tamne staklene perle ukrašene koncentričnim kružićima, dok se ogrlica iz Prozora sastoji od vrlo sitnih, žutih staklenih perli. Unutar, također, dva groba faze 3, nalazila se ogrlica ili lančić od niza međusobno spojenih brončanih alkica, koja je bila češća pojava tijekom prethodne, faze 2. Po jedan primjerak pronađen je u prozorskom grobu 14 te u grobu 4 u Smiljanu (iskopavanja L. Bakarić 1981. god.), u kojem se nalazila i jantarna ogrlica. Niz od većeg broja sitnih, žutih perli od stakla i nekoliko krupnijih zrna jantara činio je ogrlicu pokojnice sahranjene u grobu 35 u Prozoru. Ovakve kombinacije čine se rjeđima, no možda je tek riječ o, već navedenom, problemu razlikovanja između nalaza ogrlica i pojedinačnih perli. Nepoznat no, sudeći prema opisu grobnog inventara, velik broj ogrlica od jantarnih i staklenih perli odnosno pojedinačnih zrna, nalazio se unutar smiljanskog groba 17 (iskopavanja V. Hoffillera 1904. god.).234 Tako se i u drugim grobovima faze 3 pojavljuju pojedinačne staklene perle i zrna jantara za koje nisam mogla pouzdano odrediti sudjeluju li u tvorbi ogrlica ili su samostalno, no svakako već samim svojim prisustvom u grobu ističu određeni element u statusu pokojnice. Jedan od problema je količina perli za koju se nekada može reći kako je i više no dostatna za vrlo raskošnu ogrlicu, ali, isto tako, pojavljuju se i količine od tek nekoliko zrna, koja, ukoliko nisu sama predstavnik prestiža, možda potječu i sa nekog drugog nakita, kao što su fibule ili privjesci. Unutar grobova koji u ovom radu predstavljaju fazu 3 japodske kronologije, zrna jantara su

Drechsler-Bižić, 1961, 82-83. Drechsler-Bižić, 1987, 404. 233 Teẞmann, 2001, 52. 234 Hoffiller, 1905, 197-198. 231 232

56

se, u raznim količinama, pojavila u kompoljskim grobovima 12 i 60 (iskopavanja R. Drechsler-Bižić 1955-56. god.), 137, 139 i 56 (iskopavanja J. Brunšmida 1902. god.) te grobu 66 u Prozoru, a staklene perle u grobovima 30 (iskopavanja R. Drechsler-Bižić 1955-56. god.) i 137 (iskopavanja J. Brunšmida 1902. god.) u Kompolju, grobu 68 u Prozoru te grobu 4 u Smiljanu (iskopavanja L. Bakarić 1981. god.). Posebno bogati jantarom mogu se smatrati grobovi 17 i 18 u Smiljanu (iskopavanja V. Hoffillera 1904. god.) jer je u njima uz spomenute ogrlice i zrna, pronađeno mnoštvo drugih, sitnijih predmeta od jantara. U slučaju groba 17 riječ je o dvije okrugle pločice od jantara ukrašene urezanim ornamentom u obliku križa, preko 80 dugmeta raznih veličina te nekoliko duguljastih ploča s rupicama. Što se tiče groba 18, za četiri jantarne pločice od kojih su dvije ukrašene koncentričnim kružićima, V. Hoffiller smatra kako su nekada bile na fibulama.235 Nadalje, pronađeno je deset privjesaka od jantara sa istim ornamentom te jedan neukrašeni i može se pretpostaviti da su, nanizani, također, mogli tvoriti nekakvu ogrlicu. Od jantara je bilo izrađeno i trideset dugmeta raznih veličina, sa dvije rupice za pričvršćivanje na stražnjoj strani, od kojih je jedno bilo ukrašeno motivom dva kruga i točke u sredini.236 Govoreći o jantarnim nalazima, treba spomenuti nalaz, jedine u okvirima ovog rada, karičice od jantara, koja je pronađena u smiljanskom grobu 19 (iskopavanja V. Hoffillera 1904. god.). Brončani privjesci faze 3 pokazuju veću raznovrsnost od privjesaka iz prethodne faze. Ponovno se javljaju spiralnonaočalasti privjesci, koji su pronađeni u kompoljskim grobovima 137, 274 i 56 (iskopavanja J. Brunšmida 1902. god.) te u grobu 19 u Prozoru. Prisutne su i različite vrste antropomorfnih figura pa se tako u kompoljskom grobu 67 (iskopavanja R. Drechsler-Bižić 1955-56. god.) našao lijevani brončani privjesak u obliku ljudske biste s uzdignutim rukama poznat i kao figura sfinge. Sveukupno pet primjeraka koje sačinjavaju ljudska glava s više ili manje označenim detaljima lica te uzdignuta i malo savijena krila, potječe iz Kompolja. Svojevrsni produžetak s rupicom nalazi se na donjem dijelu, a činjenica da su na jednom primjerku nađeni lančići, sugerira kako je zaista riječ o tipu privjeska. Srodne figure nađene su u Sloveniji u Brezju, kao i na sjeverozapadu, u krugovima situlske umjetnosti (Este, Hallstatt), a lik sfinge itekako je poznat iz grčke i etrurske umjetnosti. B. Raunig najvjerojatnijim smatra da je do Kompolja stigao sa sjeverozapada te kako je, možda, upravo zbog nedostatka detalja odgovarao autohtonom izričaju, dok pitanje japodskog

235 236

Hoffiller, 1905, 198-199. Hoffiller, 1905, 198-199.

57

usvajanja značenja koje je lik sfinge imao u religiji klasične Grčke, ostaje otvoreno.237 Prema R. Drechsler-Bižić, figure sfingi valja datirati u starije željezno doba. 238 Ovaj je primjerak B. Teẞmann uvrstila u tip 6 svoje podjele japodskih antropomorfnih privjesaka, smatrajući najvjerojatnijom dataciju u 6. st. pr. Kr. prema G. Hiller.239 Dvanaest figura od brončanog lima iz smiljanskog groba 4 (iskopavanja L. Bakarić 1981. god.) B. Raunig naziva tipom trapezoidnih figura s horizontalnim nastavcima.240 Riječ je o stiliziranim ženskim figurama čija je karakteristika konično ispupčenje na sredini tijela između horizontalnih nastavaka na položaju ruku, a na temelju kvadratno isječenih nastavaka pripadaju varijanti 1.241 Također, ovi primjerci pripadaju tipu 2 antropomorfnih privjesaka prema B. Teẞmann,242 a s obzirom da imaju po dvije alkice na poleđini, možda bi bilo ispravnije nazvati ih aplikama, jer, strogo gledajući, one vjerojatno nisu bilu obješene, već prišivane na neki dio nošnje, primjerice na kožnu ili tekstilnu traku, kao pojas, čemu bi u prilog govorilo i njihovo pronalaženje u predjelu zdjeličnih kostiju,243 ili na kapu. Smiljanske su figure datirane u početak HaC stupnja244 no ovakve su figure, kod Japoda, prisutne kroz dulje razdoblje, otprilike od 7. do 5. st. pr. Kr. odnosno od HaC do HaD stupnja.245 Vrsti ženskih trapezoidnih figura, no tipu s kružnim nastavcima na mjestu ruku, B. Raunig pribraja privjesak iz kompoljskog groba 111 (iskopavanja J. Brunšmida 1902. god.). Radi se o stiliziranoj ljudskoj figuri od brončanog lima s otvorom za vješanje ispod glave, konkavnim donjim rubom te ornamentom od sedam urezanih (utisnutih) kružića s točkom u sredini. 246 Prema podjeli B. Teẞmann, ovaj privjesak pripada tipu 3 figura s plosnatom, polukružnom, u sredini probušenom kapom, kružnim nastavcima koji predstavljaju ruke i dugom suknjom, čija je površina gotovo uvijek ukrašena motivom koncentričnih kružića.247 Mnogi su se bavili značenjem ovakvih privjeska pa ih, prema L. Bakarić, Š. Batović smatra simbolom božice plodnosti, a A. Stipčević se nadovezuje nagađajući o njihovoj povezanosti s kultom Magne Mater, što temelji na ženskoj simbolici

237

Raunig, 2004, 140. isto 239 Teẞmann, 2001, 86- 88., 90. 240 Raunig, 2004, 126-127. 241 Raunig, 2004, 126-127. 242 Teẞmann, 2001, 83. 243 Teẞmann, 2001, 91. 244 Bakarić, 1986, 131-132. 245 Teẞmann, 2001, 89., 91.; Raunig, 2004, 127. 246 isto 247 Teẞmann, 2001, 83-85. 238

58

trapezoidnog oblika te ukrasa u obliku kružića raspoređenih po tijelu figure. 248 Autori korištene literature slažu se oko datacije ovakvih figura u razdoblje HaC stupnja.249 U smiljanskom grobu 17 (iskopavanja V. Hoffillera 1904. god.) pronašlo se čak 20 figura od kojih je tipološki odredivo njih 12.250 B. Raunig ubraja ih u svoju varijantu 4 ženskih trapezoidnih figura sa pticama na mjestu ruke, koja je prisutna samo na japodskom teritoriju. Njene su karakteristike ispupčenje na sredini između figura ptica, ravan donji rub i posebno izrađene i zalemljene noge s gornjim bikoničnim i donjim koničnim dijelom, a prema spiralnonaočalastoj fibuli s osmicom, koja se uz ove privjeske našla u smiljanskom grobu, datira ih u stupanj HaC.251 Uobičajeno je mišljenje kako su slični privjesci pričvršćivani direktno na razne dijelove nošnje,252 a V. Hoffiller smatra da su smiljanski privjesci ukrašavali, u dijelovima sačuvan, kožni pojas, koji je pronađen pokraj njih.253 Kalotasti privjesci od brončanog lima pronađeni su kompoljskom grobu 67 (iskopavanja R. Drechsler-Bižić 1955-56. god.) i u grobu 66 u Prozoru. Međusobno su prilično razlikuju prema dimenzijama i ukrasima pa je, tako, prozorski privjesak velik i na rubu ukrašen nizom iskucanih točkica, a na gornjem dijelu očuvan je djelić željezne alke na kojoj je kalota visjela. Ovakvi su predmeti često sastavni dijelovi kompozitnih privjesaka odnosno pektorala. Primjerak brončanog privjeska u obliku zvonca potječe iz groba 35 u Prozoru, a čine ga tijelo okruglog presjeka i alkica za vješanje. Može se tek reći kako je ovakav privjesak mogao biti samostalan, ali i ukrašavati neku drugu vrstu nakita, primjerice fibulu, kapu ili oglavlje itd. Grobovi koji u ovom radu predstavljaju fazu 3, sadržavali su mnogo manji broj kapa i oglavlja no što je bio slučaj u prethodnoj fazi. Ustvari, u sva četiri slučaja riječ je o oglavlju i sva potječu iz kompoljskih grobova (iskopavanja J. Brunšmida 1902. god.). U grobovima 137, 139 i 384 nađena su oglavlja tipa II varijante A prema podjeli R. Drechsler-Bižić, koji je opisan prilikom navođenja takvih nalaza iz faze 2. U grobu 274, pronađeno je oglavlje tipa II varijante C. Takva konična oglavlja duž čitavog donjeg ruba imaju obješene brončane privjeske u obliku štapića, a površina im je ukrašena iskucanim geometrijskim motivom podijeljenim u metope.254 Konična oglavlja predstavljaju izrazito autohtonu pojavu na japodskom području. Varijanta C kronološki je i tipološki najmlađa među njima te je Bakarić, 1989, 8. Vejvoda, 1961, 117-118.; Bakarić, 1989, 8.; Teẞmann, 2001, 89-91.; Raunig, 2004, 127. 250 Hoffiller, 1905, 197.; Raunig, 2004, 124. 251 Raunig, 2004, 124-125. 252 Bakarić, 1986, 132.; 1989, 8. 253 Hoffiller, 1905, 197. 254 Drechsler-Bižić, 1968, 39. 248 249

59

doživjela najveće promjene u izgledu naspram kalotaste kape. Brončani lim od kojeg je izrađena tanji je, konus je niži, a ornament iskucanih okruglih ispupčenja, umjesto prekrivanja čitave površine, ograničen je na metope pa gubi ulogu imitacije brončanih dugmeta s osnovnog oblika kalotaste kape i poprima karakter ukrasa. Oglavlja varijante C, datirana su, na temelju popratnih nalaza, u razdoblje prijelaza sa HaC na HaD stupanj.255 Nalazi sljepoočničarki u ovoj su fazi, također, dosta rjeđi. Primjerci su nađeni u tek četiri groba – kompoljskim grobovima 139 i 384 (iskopavanja J. Brunšmida 1902. god.), prozorskom grobu 68 te grobu 4 u Smiljanu (iskopavanja L. Bakarić 1981. god.). Kod svih se radi o tipu 2 koji se sastoji se od alke ukrašene vodoravnim kanelurama kroz koju je provučena druga okrugla, profilirana alka od brončanog lima. Tijekom faze 3, tj. u stupnju HaC, sljepoočničarke već postaju sporadični element u japodskoj ženskoj nošnji.256 Ukrasne igle s dvije kuglice i jednim ili više diskoidnih proširenja pronađene su u kompoljskom grobu 68 (iskopavanja R. Drechsler-Bižić 1955-56. god.) i prozorskom grobu 42. Ovakve igle spadaju među karakteristične nalaze grobova iz razdoblja HaC2 stupnja.257 Svakako, kompoljski primjerak ubraja se među skupinu višeglavih igala japodsko-liburnskog tipa astragaloidnoga oblika258 (igla iz prozorskog groba nema tordiran vrat). U kompoljskom grobu 384 (iskopavanja J. Brunšmida 1902. god.) pronađena je brončana ukrasna igla na čijem su gornjem dijelu nanizana tri zrna jantara, nepravilnog oblika, a kronološki se smješta na kraj HaB-početak HaC.259 Ovu iglu spominje B. Teržan u spomenutom pokušaju rekonstrukcije japodske ženske nošnje sa tropetljastom fibulom kakva je nađena i u ovom grobu. Autorica u njoj vidi odgovarajući element kombinacije sa ukrasnom iglom pomoću koje su žene na glavi učvršćivale kapu odnosno, kao u ovom slučaju, konično oglavlje.260 Krajem faze 3 čest nalaz u grobovima postaju dvokrake ukrasne igle s glavom u obliku niza osmica. Njima se u posebnom radu bavila V. Vejvoda. Primjerci iz grobova 37 (iskopavanja R. Drechsler-Bižić 1955-56. god.), 111 i 56 (iskopavanja J. Brunšmida 1902. god.) u Kompolju pripadali bi osnovnom tipu dvokrake ukrasne igle od s glavom u obliku niza osmica i krakovima, koji su, u većini, jednim dijelom tordirani i koljenasto savijeni. Brončana žica od koje su izrađene, okruglog je presjeka na krakovima te, uglavnom, Drechsler-Bižić, 1968, 39-41. Drechsler-Bižić, 1961, 71-72.; Bakarić, 1986, 132. 257 Drechsler-Bižić, 1973, 13-14. 258 Glogović, 2008, 325-327. 259 Drechsler-Bižić, 1968, 40. 260 Teržan, 2010, 116. 255 256

60

četvrtastog na osmicama, a dugačke su između 15 i 30 cm.261 Na temelju ovih karakteristika V. Vejvoda zaključuje kako dvokrake igle s osmicama nisu, za razliku od dvokrakih igli s glavom u obliku grčkog slova omega, služile kao ukosnice, već vjerojatnijim smatra da su smještane na odjeću, a potvrdu nalazi u nekim kompoljskim grobovima, gdje su ovakve igle nalažene isključivo u predjelu prsa pokojnika.262 Suprotno njenom mišljenju, B. Teržan smatra kako su ove igle, poput običnih ukrasnih igala, mogle služiti upravo kao ukosnice, dakle, za učvršćivanje ženske frizure, odnosno, u njima vidi funkciju pričvršćivanja kape ili oglavlja na glavu, što bi u oba slučaja bilo dio modela nošnje sa tropetljastim fibulama koje je ista autorica pokušala rekonstruirati iz nekih kompoljskih i prozorskih grobnih cjelina.263 Sličnog je mišljenja i B. Teẞmann prema kojoj koljenasto savijeni krakovi onemogućavaju pričvršćivanje ovih igala na odjeću, a kao potporu toj tvrdnji navodi primjer odnosno opis kompoljskog groba 37.264 Naime, R. Drechsler-Bižić navodi kako je dvostruka ukrasna igla pronađena ispod vrata jednog skeleta.265 Ipak, ukoliko se oslanjamo isključivo na opis, nije posve siguran zaključak da je autorica time mislila na stražnji dio vrata već bismo istim riječima mogli opisati i položaj na gornjem predjelu prsa (dakle, ispod vrata). Ukrasne dvokrake igle s osmicama rasprostranjene su na uskom području središnjeg japodskog teritorija i sigurno je da se radi o autohtonom proizvodu domaćih majstora. Jedini nalaz izvan japodskog teritorija dvokraka je igla iz groba 37 u Alfedeni te se zasigurno radi o japodskom importu na područje Picenuma.266 Međusobna sličnost varijanti ukazuje na kratak vremenski raspon što potvrđuju i popratni nalazi iz grobova koji većinom pripadaju kraju halštata i početku latena te se može reći kako pojavu ovakvih igala pratimo od HaC do LtA stupnja.267 Uz jantarnu dugmad, koja je ranije opisana, pojavljuje se, u fazi 3, i brončana kalotasta dugmad. U grobu 65 u Prozoru nađeno je jedno, a u smiljanskom grobu 4 (iskopavanja L. Bakarić 1981. god.) čak 533 malena brončana kalotasta dugmeta s ušicom na poleđini. Što se tiče smiljanske dugmadi, L. Bakarić smatra kako su vjerojatno bila našivena na kalotastu kapu, od koje nisu sačuvani tragovi kože ili tekstila.268 U grobu 17 u Smiljanu (iskopavanja V.

261

Vejvoda, 1961, 115. Vejvoda, 1961, 122.; pregledavajući opise grobnih cjelina iz Kompolja (1955-56.), kao primjer gdje je izričito navedeno kako je ovakva igla nađena na prsima skeleta, pronašla sam samo grob 33 u: Drechsler-Bižić, 1961, 100. 263 Teržan, 2010, 116. 264 Teẞmann, 2001, 74-75.; 2007, 192. 265 opis groba nalazi se u: Drechsler-Bižić, 1961, 101. 266 Teẞmann, 2007, 190. 267 Vejvoda, 1961, 122-123. 268 Bakarić, 1986, 131. 262

61

Hoffillera 1904. god.) pronađeno je 76 dugmadi sa šiljkom te 106 kalotastih dugmeta s ušicom na poleđini. Okrugle brončane alke plosnatog presjeka, kakve su pronađene u prozorskom grobu 65 te grobnoj cjelini 2 groba 154 (iskopavanja J. Brunšmida 1902. god.), predstavljaju učestali nalaz japodskih grobova, koji ne pruža pouzdan kronološki oslonac. Ukras od spiralno savijene brončane žice ili trake, tzv. saltaleone pronađen je u kompoljskim grobovima 274 (iskopavanja J. Brunšmida 1902. god.) i 61 (iskopavanja R. Drechsler-Bižić 1955-56. god.). Zahvaljujući jednostavnoj izradi, širokom spektru primjene uz snažan dekorativni učinak, taj se ukras dugotrajno udomaćio na širokom području. Na prostoru Like javlja se od brončanog doba, da bi u željeznom dobu postao jedan od omiljenih ukrasnih elemenata.269 U grobu 42 u Prozoru, koji je datiran u HaC stupanj,270 pronađena je brončana pinceta, na širem dijelu ukrašena udubenim, koncentričnim kružićima. Pincete su predmeti koji se kao dio toaletnog pribora na japodskom prostoru koriste kroz razdoblja starijega i mlađega željeznog doba.271 Vrlo je zanimljiv nalaz okrugle brončane pojasne kopče, lijevane u tehnici na proboj u grobu 4 u Smiljanu (iskopavanja L. Bakarić 1981. god.). Dok je ovakva tehnika u izradi pojasnih kopči rjeđa pojava na japodskom području, iznimno slični primjerci, nalaze se u podosta grobova na Glasincu. Elementi koji su zajednički i glasinačkom i smiljanskom primjerku su: okrugao oblik, gladak, ravan obod, a s donje strane jedan širi zaponac kojim se zakopčavalo i trn kojim se kopča pričvršćivala na podlogu. Najviše se ovakvih kopči na Glasincu pronašlo unutar grobova IV b faze, koja vremenski odgovara Ha C1 stupnju.272 Također, iznimno zanimljiv i vrijedan nalaz predstavlja primjerak japodske podlaktice od brončanog lima iz groba 61 u Kompolju (iskopavanja R. Drechsler-Bižić 1955-56. god.). Japodskim podlaktičnim narukvicama u novije se vrijeme posebno bavila M. Blečić Kavur.273 Kroz usporedbu primjeraka s japodskog područja preko Kvarnera do Picena te uvažavajući Blečić, 2004, 84-85. Drechsler-Bižić, 1973, 14. 271 Balen-Letunić, 2000, 30. 272 Bakarić, 1986, 132. 273 Blečić Kavur, 2009, 231-258. 269 270

62

podjelu na dvije varijante, kronološki okvir je utemeljila na popratnom nalazu lučne fibule tipa Kompolje (lučna fibula s ptičjom unatrag povijenom glavicom na kraju nožice) te antropomorfnih privjesaka tipa 1,274 koje B. Teẞmann navodi kao jedan od jasnih primjera japodskih importa na prostor Picenuma iz vremena starijeg željeznog doba tijekom kojeg su postojali snažni kontakti japodske zajednice sa tim, kao i liburnskim, teritorijem. 275 Na taj se način složila s datacijom N. Lucentini, koja ih, prema istoj autorici, smješta u vrijeme HaC2 i HaD1 stupnja.276 M. Blečić Kavur ističe postojanje snažnog ženskog obilježja kod svih navedenih nalaza, istaknutog kroz njihovo likovno oblikovanje, kao i kroz kontekst u kojima su pronalaženi.277 Podlaktica iz groba 61 pripada raskošnijoj, varijanti II, koju karakterizira znatno razvedeniji ukras sa središnjim prizorom izvedenim različitim tehnikama. 278 B. Raunig, koja se detaljnije bavila proučavanjem motiva sa podlaktica, zaključuje, slično R. Drechsler-Bižić, kako one ne mogu biti starije od HaB3 stupnja, a mogu se pripisati i HaC horizontu.279 Prema Raunig, na našoj je podlaktici tehnikom iskucavanja trostrukih nizova ispupčenja prikazan motiv dvije antitetski postavljene ptičje protome, uokviren horizontalnim i vertikalnim rebrima i nizovima sitnijih i krupnijih ispupčenja. Takav se motiv veže za sferu solarne simbolike kao kompozicija 'sunčeve lađe', što je karakteristika ornamentike iz razdoblja kulture polja sa žarama, ali koja se pojavljuje i u starijem željeznom dobu.280 Dok B. Raunig, prvenstveno na temelju dimenzija,281 a u neizravnom smislu i ukrasa,282 razmatra mogućnost interpretacije podlaktica kao dijelova zaštitne bojne opreme, M. Blečić Kavur odlučno odbacuje takvu opciju, ističući karakter inventara kompoljskih grobova s podlakticama kao i nedostatak muške bojne opreme u dotičnoj regiji te im pripisuje svojstvo elemenata ženske nošnje.283 U grobu 68 u Prozoru pronađen je interesantan nalaz smješten iza lubanje pokojnice. Radi se o ukrasu koji je nošen, ili izravno u kosi, ili pričvršćen na neku tekstilnu ili kožnu podlogu. Izgledom podsjeća na spiralno naočalastu fibulu bez osmice u sredini. Dakle, sastoji se od dva diska od spiralno savijene brončane žice, koja je u središtu svakog savijena u petlju.

Teẞmann, 2007, 185.; Blečić Kavur, 2009, 231-258. Teẞmann, 2007, 185. 276 Blečić Kavur, 2009, 245. 277 Teẞmann, 2007, 187.; Blečić Kavur, 2009, 231. 278 Blečić Kavur, 2009, 233-234. 279 Raunig, 2004, 79-80.; Drechsler-Bižić, 1961, 73-75. 280 Raunig, 2004, 77-78. 281 Raunig, 2004, 78. 282 Raunig, 2004, 79. 283 Blečić Kavur, 2009, 235. 274 275

63

Kroz te petlje provučena je po jedna manja brončana igla s okruglom glavom ispod koje je niz sitnih žlijebova. Vratovi igala ukrašeni su sa po dvije sive (tamnoplave) staklene perle s motivom žutih koncentričnih kružića. Položaj nalaza upućuje kako je, pomoću tih igala, ukras pričvršćivan ili na samom vrhu glave ili visoko na potiljku. U više puta spomenutom pokušaju rekonstrukcije japodske ženske nošnje sa tropetljastim fibulama koji je izradila B. Teržan autorica se dotakla i ove grobne cjeline pa je tako u opisanom ukrasu, odnosno iglama sa jantarnim glavicama, vidjela paralelu sa opisanom iglom iz kompoljskog grobu 384 (na str. 52) čime dodatno potvrđuje funkciju ovog nalaza kao ukrasa za kosu,284 a možda se može govoriti i o svrsi učvršćivanja nekog organskog materijala na glavu, bilo u smislu kožne kape, bilo marame ili vela. Što se tiče rijetkosti ovakvog nakita, R. Drechsler-Bižić navodi kako se spiralnih ukrasa našlo i među ranije iskopanim nalazima iz iste nekropole no zbog odvojenosti od igala nisu prepoznati, već su tretirani kao spiralnonaočalaste fibule bez osmice.285 Na kraju pregleda nalaza iz grobova faze 3, vidljivo je kako i u ovoj fazi među nakitom prevladavaju fibule. Svojom pojavom unutar oko 79% grobnih cjelina odnosno 18 modela nošnje, prezentiraju se kao gotovo obavezan element nošnje. U četiri groba pronađene su po dvije, u dva groba po tri, a u dva groba nošnje su sadržavale više od četiri fibule. Inače, najčešće se radi o kombinaciji jedne ili više fibula s ogrlicom i/ili privjeskom uz prisustvo još neke od nabrojanih vrsta nakita. Za razliku od prethodne faze, u fazi 3 tek je jedna pokojnica imala nošnju ukrašenu samo fibulom, a najviše je zastupljena kombinacija jedne ili više fibula s nekom vrstom ogrlice, koja se pojavila u četiri grobne cjeline. S obzirom na nastojanje utvrđivanje modela nošnje, treba napomenuti da se u još tri groba pojavila kombinacija fibule sa staklenim odnosno jantarnim zrnima, što je zanimljivo u kontekstu navedenog problema razlikovanja nalaza pojedinačnih perli od čitavih ogrlica. Sve ostale kombinacije čiji je sastavni dio fibula, predstavljaju osamljene pojave unutar faze 3. Spiralnonaočalasta fibula zastupljena je sa po jednim primjerkom po nošnji, a u kombinaciji je najčešće nošena uz lučnu jednopetljastu fibulu s jantarom te općenito s jednom ili više drugih tipova fibula kao što su a due ili a tre bottoni. Prisutne su i pritom i ogrlice od zrna jantara te privjesci spiralnonaočalastog ili antropomorfnog oblika. Iako se većinom ove fibule pojavljuju unutar jednostavnijih modela, kod primjera raskošnije nošnje pridružene su im fibule ukrašene jantarom te one s lukom omotanim takom od brončanog lima, kao i spiralnonaočalasti privjesak i saltaleone, a glava je pritom ukrašena koničnim oglavljem varijante C. Za 284 285

Teržan, 2010, 116. Drechsler-Bižić, 1973, 23, 40.

64

tropetljaste fibule sa zrnima jantara, staklene paste ili bronce na luku može se istaknuti da se pojavljuju uz konično oglavlje varijante A i sljepoočničarke tipa 2, a u kombinaciju je često uključen i jantar, bilo u obliku ogrlice bilo kao pojedinačna zrna. Jednopetljaste fibule s jantarom na luku kombinirane su sa spiralnonaočalastim privjescima i većim količinama jantara što pokazuju i nošnje bogatijih Japotkinja, gdje se pojavljuju u više primjeraka. Unutar otprilike 36% grobova (8 modela nošnje), dio ženske nošnje, bila je neka vrsta ogrlice, koja je uglavnom kombinirana s fibulama i privjescima. Jantarne ogrlice uglavnom su nošene uz jednopetljaste lučne fibule i privjeske različitih oblika, a u bogatijim modelima pratile su ih velike količine jantara raznih oblika i funkcija. To znači kako su privjesci, koji se u fazi 3 pojavljuju, također, unutar oko 36% grobova, ali 10 modela nošnje, najčešće nošeni uz jednu ili više fibula te, u manjem broju, ogrlica. Spiralnonaočalasti privjesci uglavnom su nošeni u jednom primjerku te uz lučne jednopetljaste fibule ukrašene jantarom. Vidljivo je kako se trakasti privjesci odnosno aplike antropomorfnog oblika često pojavljuju u velikoj količini unutar raskošnih modela nošnje te se smatra da su ukrašavale pojas, a poznato je i da su mogle služiti kao ukras za glavu. Oglavlja su zastupljena u mnogo manjem broju no u prethodnoj fazi. Unutar sva 4 groba (14% grobova odnosno 4 modela nošnje) u kojima su pronađeni, bili su popraćena jednom ili više fibula te još nekom od opisanih vrsta nakita. Karakteristična kombinacija uključuje konična oglavlja varijante A uz lučne fibule ukrašene staklenim zrnima. Važno je, također, konstatirati, kako se za sva četiri modela nošnje, u kojima sudjeluju, može reći da predstavljaju bogatiji oblik nošnje u okvirima faze 3. Sljepoočničarke predstavljaju nakit čiji je broj u sličnom opadanju u odnosu na stanje za vrijeme prethodne faze. Takvo stanje, naravno, odgovara općem trendu smanjenja uporabe sljepoočničarki koji je evidentan od starijih prema mlađim fazama japodske kronologije, odnosno starijeg željeznog doba. Inače, u razdoblju faze 3 činile su dio 4 modela ženske nošnje tj. pojavile su 14% obrađenih grobnih cjelina. Riječ je o kombinacijama više elemenata kao što su oglavlja, ogrlice i fibule. S obzirom da su trakaste aplike pričvršćene na kožnu ili tekstilnu traku mogle primjerice ukrašavati čelo, vidljivo je da sljepoočničarke nadopunjavaju ukrašenost glave jer se gotovo uvijek pojavljuju uz konična oglavlja tipa A, a činile su i dio nošnje sa dvospiralnim ukrasom za kosu nošenim na stražnjem dijelu glave. Njihovu pojavu također prate ogrlice i/ili pojedinačna zrna jantara i stakla kao i tropetljaste fibule sa zrnima na luku, a može se zaključiti kako sljepoočničarke općenito pomažu dojmu raskošne ženske nošnje.

65

S obzirom na mali broj grobnih cjelina u kojima se pojavljuju, preostale, ranije opisane, vrste nakita iz faze 3 (ukrasne igle s više kuglica, dvostruke ukrasne igle s osmicama, dugmad, saltaleone, alke, pojasna kopča, spiralni ukras za kosu, pinceta, podlaktica), nije utemeljeno govoriti o bilo kakvom značajnom uzorku njihovog pojavljivanja u kontekstu prepoznavanja pojedinih modela ženske japodske nošnje. Kompoljske

Japotkinje

češće

su

ukrašavale

glavu

koničnim

oglavljima

i

sljepoočničarkama, u čemu je ujedno sadržana raskošnost modela, dok je kod smiljanskih nošnji bogatstvo izraženo iznimno velikom količinom jantara raznoraznih oblika i funkcionalnih varijacija te većim brojem istog tipa fibule unutar jedne nošnje. S druge strane, daleko jednostavnije i skromnije modele nalazimo u tom razdoblju u Prozoru. Jantar i staklo također su vrlo zastupljeni, ali pojedinačne nošnje sadrže manji broj drugog nakita među kojim su svakako najčešće fibule, posebice one sa dugom nogom. Kao zaključak, na osnovu podataka iznesenih unutar okvira ovog rada, slijedi kako nošnje ženskih članova japodske zajednice tijekom faze 3, pokazuju mnoštvo različitosti, koje, u principu, ne dopuštaju ozbiljno prepoznavanje čak ni osnovnog modela ženske nošnje koji bi, u tom slučaju, trebao imati prevladavajuću ulogu te služiti kao nositelj nadopuna čime bi bile stvarane ostale kombinacije. Eventualno bi se, kao takva cjelina ili, barem, ono najbliže tom pojmu, mogla shvatiti pojava jedne ili više fibula unutar jedne grobne cjeline. Usprkos tome, čini se donekle mogućim reći ponešto o 'bogatstvu' ženskih nošnji u smislu prisustva relativno većeg broja različitih elemenata u pojedinačnim grobovima. Naime, iz predstavljenih podataka proizlazi kako se unutar otprilike 32% grobova (9 grobova) javljaju, međusobno različiti, modeli nošnje od kojih svakog čini najmanje četiri različite vrste opisanog nakita zastupljene jednim ili više primjeraka. Unutar tih modela, gotovo su redovito prisutne fibule no, kao također češće elemente, valja navesti i oglavlja, zatim sljepoočničarke, kao i razne ogrlice te privjeske. Ukrašavanje glave još uvijek je prisutno, iako manje no u prethodnoj fazi, a valja istaknuti kako ta pojava izostaje kod najbogatijih ukopa ovog razdoblja.

66

FAZA 3 KAPA/OGLAVLJE

UKRAS ZA KOSU

SLJEPOOČNIČARKA

OGRLICA

ZRNO

FIBULA

UKRASNA IGLA

ALKA

DUGME

PRIVJESAK

SALTALEONE

POJAS

NARUKVICA

PINCETA

JANTAR

4% 2% 1% 1% 2%

5%

13%

13%

5%

1% 5% 11%

7% 27% 3%

Slika 8. Zastupljenost nakita tokom faze 3, izražena u postocima prema broju grobova; 28 grobova = 100%

67

68

Slika 9. Modeli nošnje, prema vrsti nakita, zastupljeni tokom faze 3.

Slika 10. Rekonstrukcija nošnje iz groba 384 u Kompolju (iskopavanja J. Brunšmida 1902. g.), faza 3

69

Slika 11. Rekonstrukcija nošnje iz groba 35 u Prozoru, faza 3

70

Slika 12. Rekonstrukcija nošnje iz groba 18 u Smiljanu (iskopavanja V. Hoffillera 1904. g.), faza 3

71

3.4. FAZA 4 Grobne cjeline koje su, unutar ovog rada, izdvojene u fazu 4, potječu iz nekropola u Kompolju, Prozoru, Vrepcu, Smiljanu i Trošmarije. Time je ukupno izdvojeno i proučeno 50 grobnih cjelina. Od tog broja, 19 je grobova iz Kompolja (6 iz iskopavanja J. Brunšmida 1902. te 13 iz revizionih iskopavanja R. Drechsler-Bižić 1955-56. godine),286 26 iz Prozora (reviziona iskopavanja R. Drechsler-Bižić 1971-72. godine),287 1 iz Vrepca (iskopavanja R. Drechsler-Bižić 1957. godine), 2 iz Smiljana (iskopavanja V. Hoffillera 1904.), 288 a 2 iz tumula u Trošmariji (iskopavanja R. Drechsler-Bižić 1983. i 1984. godine). U fazi 4, povećava se raznovrsnost fibula koje i u ovom razdoblju čine najbrojniju vrstu nakita. Prisutni tipovi su: lučne fibule sa ili bez omotanog luka i jednim ili više zrna jantara, stakla ili bronce na luku, spiralnonaočalaste fibule, pločaste naočalaste fibule, tropetljaste fibule, tropetljaste fibule sa zrnima na luku, fibule a tre bottoni, fibule s dugom nogom te certosa fibule. Jednopetljaste lučne fibule sa jednim ili više zrna jantara, stakla ili bronce na luku, kao i lučne fibule s tordiranim lukom ili lukom omotanim brončanom trakom te sa jednim ili više zrna na luku, nasljednice su jednopetljastih lučnih fibula. Kao što je već spomenuto ovaj tip, sa više puta spiralno savijenom glavom, karakterizira nešto mlađu varijantu.289 Varijante s lukom omotanim trakom od brončanog lima predstavljaju specifičan proizvod japodskih radionica.290 Različiti primjerci navedenih tipova fibula pronađeni su unutar 16 grobova koji predstavljaju fazu 4. Od toga su jednopetljaste lučne fibule sa jednim ili više zrna jantara, stakla ili bronce na luku pronađene u kompoljskim grobovima 24, 33 i 63 (iskopavanja R. Drechsler-Bižić 1955-56. god.) te prozorskim grobovima 18, 28, 31 i 56. Primjerci varijante koju još karakterizira luk omotan trakom od brončanog lima, nađeni su u kompoljskim grobovima 3, 63 (iskopavanja R. Drechsler-Bižić 1955-56. god.) i 229 (iskopavanja J. Brunšmida 1902. god.) te prozorskim grobovima 3, 5, 9, 15, 18, 27, 31, 56 i 57. Spiralno naočalaste fibule pojavile su se u kompoljskim grobovima 40, 51, 59, 69 (iskopavanja R. Drechsler-Bižić 1955-56. god.), 169, 229 i 75 (iskopavanja J. Brunšmida 1902. god.), prozorskim grobovima 24, 25, 26, 48 i 61 te smiljanskom grobu 22. Prisutni su, među ovima, najstariji primjerci ovakvih fibula, s diskovima načinjenim od spiralno savijene Drechsler-Bižić, 1961, 67.; Bakarić, 1989, 5-6. Drechsler-Bižić, 1961, 8-9. 288 Hoffiller, 1905, 193. 289 Drechsler-Bižić, 1973, 10. 290 Drechsler-Bižić, 1987, 403. 286 287

72

brončane žice koje spaja osmica u sredini, a na poleđini se nalazi igla (grobovi 40, 69, 75, 48, i 22), zatim mlađi primjerci, koji dobivaju pojačanje u vidu brončane pločice na poleđini (grobovi 51, 169, 75, 24, 26 i 61), kao i njihovi tipološki nasljednici sa dodatnim pojačanjem u obliku četverokrake pločice s prednje strane fibule (grobovi 75 i 25), čiju pojavu pratimo od HaC2 stupnja. Preostale naočalaste fibule koje se pojavljuju u navedenim grobnim cjelinama, ubrajaju se u najmlađu razvojnu skupinu spiralnonaočalastih fibula, a to su pločaste naočalaste fibule lijevane, prvo iz jednog, a kasnije iz više komada. One ustvari oponašaju prethodne tipove od brončane žice, što je vidljivo na elementima od kojih se sastoje – pločica s otvorima, u obliku osmice, ukrašavanje diskova urezanim koncentričnim krugovima, imitacija krakova pločice koji prelaze na prednju stranu diskova ukrašeni koncentričnim kružićem koji oponaša zakovice te umbo na sredini svakog diska.291 Pločaste naočalaste fibule lijevane iz jednog komada nađene su u kompoljskom grobovima 66 (iskopavanja R. Drechsler-Bižić 1955-56. god.), 75 i 154(4) (iskopavanja J. Brunšmida 1902. god.) te prozorskim grobovima 15, 18, 21 i 25. Iako to na prvi pogled nije lako uočljivo, po pitanju tehnike izrade vrlo su različite od pločastih fibula koje čini više zasebno lijevanih komada. Kod potonjih se radi o dva tanja diska, koja u fibulu spaja središnja osmica s kracima u obliku četverokrake pločice koja je na licu i poleđini diskova pričvršćena pomoću zakovica. Ovakve su fibule nerijetko vrlo velike, zbog čega izgledaju poput svojevrsnog pektoralnog ukrasa. Iako se pojavljuju već u HaD1 stupnju, njihova je upotreba karakteristična za stupanj HaD2 te predstavljaju tipološki najmlađu pojavu u dugom razvoju naočalastog tipa fibula.292 Takve su fibule pronađene unutar kompoljskog groba 69 (iskopavanja J. Brunšmida 1902. god.) i groba 15 u Prozoru. Činjenica da su u nekim grobovima zajedno pronađeni stariji i mlađi tipovi naočalastih fibula ukazuje na dugotrajnost i omiljenost ovog oblika na japodskom tlu te potvrđuje mišljenje o općenito snažnom elementu tradicije koji karakterizira zajednicu Japoda. U relativno velikom broju, pojavljuju se, unutar grobova faze 4, lučne fibule s dugom nogom. Iako se primjerci međusobno manje ili više razlikuju, smjestila sam ih u skupinu pod tim nazivom jer je duga noga svakako njihova zajednička karakteristika. To bi bili primjerci iz kompoljskih grobova 33, 34, 51, 63 (iskopavanja R. Drechsler-Bižić 1955-56. god.), prozorskih grobova 6, 9, 11, 27, 33, 48, 55 i 57 te groba 7 u Smiljanu. Već opisanoj varijanti A lučnih fibula s dugom nogom mogle bi se pribrojiti fibule iz grobova 34 i 63 u Kompolju, 291 292

Drechsler-Bižić, 1961, 85. Drechsler-Bižić, 1973, 18.

73

te prozorskih grobova 6, 11, 27, 33, 48, 55 i 57, dok bi karakteristikama varijante B odgovarao tek primjerak iz groba 11 u Prozoru. Ima nekoliko oblika koji odudaraju, kao npr. brončana fibula s raskucanim lukom i dužom nogom koja završava dugmetom iz groba 33 u Kompolju. Fibule s raskucanim lukom pojavile su se i u prozorskom grobu 9 te grobu 7 u Vrepcu, a neke su ukrašene urezanim geometrijskim ornamentom. Fibula pomalo plosnatog luka, s privjescima u obliku štapića s kuglicama, iz groba 6 u Prozoru, predstavlja usamljeni primjerak s raskucanom nogom koja se savija prema luku kao što će kasnije, doduše, prilično konkretnije, biti vidljivo na tipovima ranolatenskih fibula. U istom se grobu pojavljuje jedan primjerak zmijolike fibule s diskom na luku. S obzirom na malu zastupljenost zmijolikih fibula, inače karakterističnih za južno- i istočnoalpski prostor, na japodskom području, vjerojatno je da se radi o importima s područja Dolenjske,293 gdje je taj tip fibule dao naziv razdoblju koje pokriva većinu 6. st. pr. Kr., iako se najstariji oblici javljaju već u prethodnoj fazi s kraja 7. na početak 6. st. pr. Kr. (Stična 2).294 Mlađi tip zmijolike fibule, kakav je i primjerak iz prozorskog groba, pronađen je, između ostalog, u grobovima u južnoj Njemačkoj, koji su kronološki pouzdano smješteni u stupanj HaD1.295 Uz varijantu A lučne fibule s dugom nogom, unutar groba 27 u Prozoru, pronađena je i čunasta fibula, koja, također, ima dugu nogu, a luk joj je ukrašen urezanim ornamentom. Prema Staréovoj shemi razvoja, ovaj bi primjerak spadao u mlađi tip koji je datiran u stupanj HaD1.296 Još jedan oblik fibule s dugom nogom, kojeg treba spomenuti, potječe iz groba 51 u Kompolju. Takve su lučne fibule često izrađene u jednome dijelu, ali mogu biti i dvodijelne pri čemu su navoj i igla pričvršćeni su na luk zakovicom. Redovito izdužena noga, dubljeg »C« presjeka, završava karakterističnom ptičjom glavicom. Luk je gladak, a može biti masivan, ovalnog do kružnog profila ili tanje raskovan uglavnom lećastog presjeka. Kako je najveći broj fibula s navedenim odlikama pronađen u Kompolju, takve su fibule objedinjene nazivom tip Kompolje. Pritom je najbitnija karakteristika upravo ptičja glavica, jer je to ujedno i jedina razlika između ovih i npr. fibula tipa protocertosa, koje su izrađene jednakim principom i sličnom tehnologijom.297 Upravo prema fibulama tipa Kompolje, M. Blečić Kavur, odlučila se za dataciju japodskih podlaktičnih narukvica, čije, kako navodi, snažno žensko obilježje, dodatno sugerira, pronalazak sa ovakvom fibulom unutar iste grobne cjeline.298 Naime, prema njezinom mišljenju, solarna simbolika i ostale simboličke konotacije prikaza ptice odgovara Drechsler-Bižić, 1973, 14. Dular, 2003, 100., 130-131. 295 Drechsler-Bižić, 1973, 15. 296 Drechsler-Bižić, 1973, 16. 297 Blečić Kavur, 2009, 236. 298 isto 293 294

74

podatku redovitog pojavljivanja fibula tipa Kompolje u ženskim i/ili dječjim grobovima. Naposljetku, ističući ih kao kvalitativno pouzdan i kvantitativno konkretan argument povezanosti picenskog i japodskog te matičnog liburnskog prostora, kronološki smješta ove fibule u vrijeme HaC2 i HaD1 stupnja.299 U grobovima faze 4 pojavljuju se i tropetljaste fibule sa ili bez staklenih zrna na luku. Grobovi 20 i 24 u Kompolju (iskopavanja R. Drechsler-Bižić 1955-56. god.) te prozorski grob 48 sadržavali su lučne fibule od brončane žice sa tri petlje. Iste takve fibule čiji su lukovi bili ukrašeni jednim ili više staklenih zrna pojavili su se unutar kompoljskih grobova 3, 33, 40, 62 i 63 (iskopavanja R. Drechsler-Bižić 1955-56. god.) te unutar grobova 31 i 36 u Prozoru. U kompoljskom grobu 59 (iskopavanja R. Drechsler-Bižić 1955-56. god.), kao i grobu 41 u prozoru pronađene su obje vrste fibula. S ovim smo se fibulama upoznali u fazi 3 kad je napomenuto da se na japodskom području pojavljuju već negdje u HaB3 stupnju i, u gotovo nepromijenjenom obliku, ostaju omiljen nakit tijekom stupnja HaC i HaD.300 Kod predstavljanja fibula koje su se pojavile u grobovima prethodne faze, opisane su, također, fibule a tre bottoni. Tijekom ove faze prisutan je jednak oblik potpuno formirane tj. puno lijevane fibule s tri krupne kuglice na luku trokutastog ili okruglog presjeka i dugom, ukoso uzdignutom nogom koja završava jednom odnosno dvjema kuglicama.301 Grobovi 33 i 154(4) u Kompolju (iskopavanja J. Brunšmida 1902. god.), 64 u Prozoru, 7 i 22 u Smiljanu te 1 i 6 u Trošmariji, sadržavali su primjerke takvih fibula. Privjesci koji su pronađeni u grobovima faze 4 pokazuju bogatstvo kako u broju, tako i u oblicima, a valja napomenuti i kako se tijekom 6. st. pr. Kr. sve češće nose manje ili više raskošni privjesci na fibulama. Oblicima privjesaka s japodskog teritorija, detaljnije se bavila B. Raunig, prema čijoj podjeli opisujem privjeske iz grobova koji u ovom radu predstavljaju fazu 4. Privjesci u obliku kotlića nađeni su u grobu 62 (iskopavanja R. Drechsler-Bižić 195556. god.) i 154(3) (iskopavanja J. Brunšmida 1902. god.) u Kompolju te grobu 3 u Prozoru, a u kompoljskom grobu 24 (iskopavanja R. Drechsler-Bižić 1955-56. god.), kao i u grobovima 61 i 56 u Prozoru, činili su dio privjeska na fibulama. Radi se o lijevanim privjescima u obliku poluloptastog recipijenta, malih dimenzija, čiji otvor premošćuje dosta visoka polukružna drška. Čini se kako se uglavnom pojavljuju pojedinačno, dok je pojava više primjeraka unutar Blečić Kavur, 2009, 236., 245. Drechsler-Bižić, 1961, 81.; Balen-Letunić, 2000, 28. 301 Drechsler-Bižić, 1973, 17.; Balen-Letunić, 2000, 29. 299 300

75

jednog groba rijetkost. Čak pet ovakvih privjesaka, međusobno spojenih na tri mjesta, koji na taj način tvore zanimljiv ukras, dio je grobnog inventara 154(3) u Kompolju. Svi su ukrašeni s dvije ili tri vodoravno urezane linije ispod kojih je urezan cik cak ornament, što je, za razliku od neukrašenih privjesaka, rijetkost na japodskom prostoru. Posebno su, kod kompoljskog ukrasa, zanimljive alke kojima su privjesci spojeni. Naime, za jednu od alki upotrjebljena je brončana traka, dok su za preostale dvije korišteni dijelovi zmijolikih fibula.302 B. Raunig, privjeske iz groba 62 u Kompolju i one iz Prozora, smatra starijim primjercima, koji datiraju u razdoblje HaD1 i HaD2 stupnja.303 Privjesci u obliku vjedra – situle pronađeni su u grobu 66 (iskopavanja R. DrechslerBižić 1955-56. god.) u Kompolju te grobu 7 u Vrepcu, a u kompoljskom grobu 33 (iskopavanja R. Drechsler-Bižić 1955-56. god.), srodan, puno lijevani privjesak čini dio kompozitnog privjeska na tropetljastoj fibuli sa staklenim zrnima, prema kojoj se cijeli grob datira u HaC – HaD razdoblje.304 Drugi privjesak na istoj fibuli, s malo naglašenim obodom, cilindričnim vratom te izduženim, zaobljenim tijelom s malom stopom, B. Raunig podsjeća na privjeske tipa oinochoe te ga ona također smješta u puno lijevane privjeske u obliku posudice. Privjesci iz Kompolja i Vrepca pripadaju tipu s kratkim gornjim i izduženim donjim konusom, koji završava manje ili više profiliranom kuglicom ili niskom, koničnom nogom, a otvor premošćuje visoka, polukružna drška. Ravnamo li se prema dataciji groba 66, možemo ih datirati u HaD.

305

Govoreći o obliku vjedra, treba spomenuti i privjesak iz groba 9 u

Prozoru. On se, naime, u potpunosti razlikuje od upravo opisanih primjeraka no prilikom nabrajanja nalaza iz dotičnog groba, R. Drechsler-Bižić opisala je ovaj predmet kao privjesak u obliku brončanog vjedra, lijevan od bronce.306 Uz privjesak u obliku u obliku kotlića, na krajevima spiralnih cjevčica koje su obješene na fibuli iz groba 56 u Prozoru, nalazila su se i dva privjeska u obliku košarice. Radi se o varijanti C, što označava lijevane privjeske u obliku loptastog, prema otvoru nešto suženog, a na dnu zašiljenog recipijenta. Na temelju specifičnog načina pričvršćivanja koji je uključivao dva mala probušena nastavka na obodu, kroz koje se provlačila uzica za vješanje, B. Raunig smatra vjerojatnim da se radi o lokalnom proizvodu.307

Bakarić, 1989, 9.; Raunig, 2004, 71. Raunig, 2004, 71-72. 304 Raunig, 2004, 76. 305 Raunig, 2004, 74. 306 Drechsler-Bižić, 1973, 27. 307 Raunig, 2004, 73. 302 303

76

Prema B. Raunig, navedene oblike kotlića, košarice i vjedra – situle, R. Peroni dijeli u dva tipa: a cestello (košarica) i a secchiello (vjedro) te ih smatra dijelom grupe oblika svojstvenih jadranskoj zajednici koine adriatica koji su se širili kopnenim putem.308 Brončani privjesak iz groba 18 u Prozoru, s visokim cilindričnim vratom, zaobljenim recipijentom, izduženog donjeg konusa i koničnom nožicom, pripada tipu privjesaka u obliku amforice.309 Prozorski primjerak nema drške, a vješao se pomoću neke vrste uzice koja se mogla provući kroz dvije rupice na rubu otvora.310 Govoreći o raznim tipovima privjesaka kojima je prvenstveno zajednička karakteristika oblik posude ovog ili onog izgleda, valja spomenuti kako se nekima od njih bavila B. Teẞmann koja ih razmatra unutar osam glavnih tipova velike skupine tzv. košarastih privjesaka tipa Göritz (Göritzer Bommeln) kao tipičnog nakita Golasecca kulture.311 Tako, pod široko rasprostranjen tip 1, koji je pronalažen na lokalitetima od Balkana do Francuske te od južne Italije do sjeverne Njemačke i Poljske, tj., konkretnije, varijantu 1 tog tipa, spada pet ornamentiranih privjesaka iz kompoljske grobne cjeline 154(3), dok varijanti 2 odgovara privjesak sa naočalaste fibule iz groba 14 u Prozoru.312 Varijanti 1 tipa 4, koja je prvenstveno zastupljena na području Slovenije i Hrvatske, pripadaju primjerci iz kompoljskog groba 62 te groba 3 u Prozoru,313 a zanimljivo je da su, prema ovoj podjeli, uz jedan privjesak dotične varijante, na jednopetljastu lučnu fibulu iz prozorskog groba 56, obješena dva privjeska varijante 1 tipa 8 za kojeg autorica navodi kako je svojom pojavom ograničen na sjevernonjemački prostor.314 Najzanimljivijom se čini autoričina zamisao prema kojoj su ovakvi privjesci mogli sadržavati neku vrstu organske supstance.315 Naime, izuzev područja Golasecca kulture i sjevernog dijela srednjoeuropskog prostora, košarasti privjesci redovito se pojavljuju u malom broju primjeraka tj., kao jedan primjerak po grobu (izuzetak je upravo kompoljski grob 154), a očita je i kronološka usklađenost njihove pojave na čitavom prostoru distribucije.316 Teẞmann, tako, razmatra mogućnost prema kojoj se u nekim od najranijih varijanata košarastih privjesaka moglo prenositi vrlo male količine supstance poput opijuma

308

Raunig, 2004, 74. Raunig, 2004, 75. 310 Drechsler-Bižić, 1973, 29. 311 Teẞmann, 2007a, 667. 312 Teẞmann, 2007a, 667., 673., 680., 682. 313 Teẞmann, 2007a, 686-687. 314 Teẞmann, 2007a,673., 686-687., 690. 315 Teẞmann, 2007a, 679. 316 Teẞmann, 2007a, 678-679. 309

77

ili mirisne smole, dok bi na konačnom odredištu ovi predmeti poslužili kao uzori za lokalne imitacije.317 Zajedno s dva privjeska u obliku vjedra - situle, na donjem kraju pravokutne pločice, obješene na iglu fibule iz groba 33, visio je i privjesak u obliku lancete ili nožića koji predstavlja, zasada, jedini primjerak tog tipa na japodskom području.318 Inače, takav je oblik privjeska čest u razdoblju kulture polja sa žarama, tijekom kojeg su znali poprimiti određene antropomorfne značajke.319 Mnogo jasnije, antropomorfni oblik prepoznajemo kod nekih drugih privjesaka faze 4. To su svakako privjesci iz groba 154(3) u Kompolju (iskopavanja R. Drechsler-Bižić 1955-56. god.). Zapravo se radi o kompozitnom privjesku kojeg čine polukružna brončana pločica ukrašena urezanim kružićima sa četiri na nju obješenih ženskih trapezoidnih figura ukrašenih na isti način, s kružnim nastavcima na mjestu ruku. 320 Jednu smo takvu figuru već vidjeli u kompoljskom grobu 111 iz razdoblja faze 3, odnosno HaC razdoblja. Iako je grobnu cjelinu 154(3) datirala u HaD stupanj, L. Bakarić napominje kako je kod kompozitnog privjeska vjerojatno riječ o nešto starijem nalazu, kojeg se može smjestiti u vrijeme prijelaza HaC2 na HaD1 stupanj.321 Privjesak u obliku figure adoranta pronađen je unutar prozorskog groba 9. Radi se o brončanom, pločasto lijevanom obliku, u maniri vrlo stiliziranog ljudskog lika. Glavu predstavlja kružna alka koja također služi za vješanje, dok dva bočna nastavka, savijena lučno prema gore, označavaju ruke, a tri slična nastavka, pružena na dolje, predstavljaju noge i phalos. Predstavnik je tipa 7 u podjeli japodskih antropomorfnih privjesaka B. Teẞmann,322 a B. Raunig ovakve privjeske smješta u 6 i 5. st. pr. Kr.323 Antropomorfnim oblicima zasigurno pripada i privjesak iz kompoljskog groba 1 (iskopavanja R. Drechsler-Bižić 1955-56. god.) no zbog fragmentiranosti, moguće je tek nagađati njegovo konkretnije tipološko određenje. Ukoliko slijedimo podjelu privjesaka s japodskog prostora B. Raunig, možemo ga povezati s tipom trapezoidnih muških figura, na temelju polumjesečasto oblikovane glave. Ista autorica ovakve figure okvirno smješta u razdoblje od 7. do 5. st. pr. Kr.324

Teẞmann, 2007a, 679. Raunig, 2004, 67. 319 Hansen, 1994, 248. 320 Raunig, 2004, 127. 321 Bakarić, 1989, 8., 12. 322 Teẞmann, 2001, 88. 323 Raunig, 2004, 119-120. 324 Raunig, 2004, 119. 317 318

78

Zoomorfnih se privjesaka, u ovoj fazi, pronašlo samo unutar prozorskih grobnih cjelina. Tako su u grobovima 3, 5, 9 i 13 nađene puno lijevane figure koje R. Drechsler-Bižić smatra prikazima konja,325 dok ih, prema B. Raunig, koja u njima vidi prikaze pasa, B. Čović smatra likovima grifona326. Potonja autorica svoje mišljenje temelji na sveukupnom izgledu figura, pogotovo repa koji je visoko uzdignut i povijen prema glavi, kao i na koncentraciji tih figurica u Prozoru. Naime, ova joj se pretpostavka čini logičnom s obzirom na, kako navodi, japodsku sklonost prema izradi i upotrebi raznih životinjskih figura, kao i moguću vezu s nekim lokalnim vjerovanjima te činjenicu kako su istraživanja osteološkog materijala iz Ripča pokazala da su Japodi uzgajali četiri vrste pasa.327 R. Drechsler-Bižić drži vjerojatnim da su neki od ovakvih privjesaka visjeli na fibulama, a neki bili prišivani izravno na odjeću te pretpostavlja da se radilo o proizvodnji skromnog opsega u lokalnoj prozorskoj radionici.328 Kronološki ih smješta u pretežno HaD1 stupanj.329 Punolijevani privjesak iz prozorskog groba 9, B. Raunig, kao i R. Drechsler-Bižić330 opisuje kao figuru konja s petljom za vješanje na poleđini te ga ubraja u svoju varijantu 1, koju datira u široko vremensko razdoblje od 8. do prve polovine 5. st. pr. Kr.331 Dva primjerka brončanog privjeska u obliku zvonca potječu iz groba 27 u Prozoru, a istovjetna su onome iz prozorskog groba 35, koji je opisan u dijelu o privjescima faze 3. Takvim oblicima, koji su najvjerojatnije ukrašavali neki dio nošnje kao što su kapa ili oglavlja, visjeli s fibula ili činili dio kompozitnih privjesaka, pektorala332 itd., pripadaju i primjerci poput izduljenog, kugličastog privjeska iz kompoljskog groba 3 (iskopavanja R. Drechsler-Bižić 1955-56. god.), zatim razne varijante štapićastih privjesaka, pogotovo oni s kugličastim zadebljanjima (grobovi), što možemo vidjeti kod fibula iz kompoljskih grobova 33 i 229 (iskopavanja J. Brunšmida 1902. god.) te grobova 31 i 36 u Prozoru, a takva se uloga može pripisati i privjescima iz prozorskih grobova 3333 i 48, u kojem se dotični privjesak i nalazi na kraju brončanog lančića koji visi s fibule.334 Štapićasti privjesak čiji je jedan kraj oblikovan poput koluta potječe iz groba 62 u Kompolju, a datira se

Drechsler-Bižić, 1973, 17, 22-23, 25., 26., 27., 28. Raunig, 2004, 96. 327 Raunig, 2004, 96-97. 328 Drechsler-Bižić, 1973, 22-23. 329 Drechsler-Bižić, 1987, 408. 330 Drechsler-Bižić, 1973, 17., 23., 27. 331 Raunig, 2004, 100-101. 332 Raunig, 2004, tab. XV-XVI, tab. XIX-XX 333 Drechsler-Bižić, 1973, tab. VIII, sl. 14-16 334 Drechsler-Bižić, 1973, tab. XXV, sl. 2 325 326

79

u relativno široko razdoblje od 8. do 6. st. pr. Kr.335 Zanimljiva je pojava plosnati profilirani kolut sljepoočničarke koji je u sekundarnoj funkciji poprimio karakter privjeska.336 Već poznati i vrlo omiljen oblik spiralnonaočalastih privjesaka javlja se i u ovoj fazi. Takvi su privjesci pronađeni u kompoljskim grobovima 66 (iskopavanja R. Drechsler-Bižić 1955-56. god.) i 229 (iskopavanja J. Brunšmida 1902. god.) te u prozorskim grobovima 9 i 36, s tim da je u potonjem prisutan i kao samostalan, i kao dio privjeska na fibuli. Kompozitni privjesak pronađen u grobu 43 u Prozoru, sastojao se od brončane toke na kojoj visi veća brončana alka omotana trakom od brončanog lima, za koju je tankim kožnim nitima vezana mala četvrtasta brončana pločica sa pet duguljastih (čunastih) privjesaka obješenih za njen donji rub. Toka na sredini ima zakovicu kojom se privjesak pričvršćivao na nošnju. Nađen je na skeletu, u predjelu prsa, gdje je, čini se, stajao posve samostalno, zbog čega ga R. Drechsler-Bižić naziva pektoralnim ukrasom.337 Iznimno rijedak primjerak pektorala – fibule potječe iz groba 24 u Kompolju (iskopavanja R. Drechsler-Bižić 1955-56. god.), a nađen je ispod desnog ramena pokojnice.338 Riječ je o fibuli pravokutnog luka duž čijeg se gornjeg ruba nalaze nastavci nalik na ljudske noge, a sa oba kraja donjeg ruba, po jedna ptičja protoma. One su postavljene antitetski, tako da je na jednoj pričvršćena igla, a druga protoma ima otvor umjesto oka, koji ustvari služi kao držač igle. Na tu su iglu obješene tri lučne fibule s dva puta savijenom petljom i zrnima jantara na luku, prema kojima B. Raunig čitav ukras datira u razdoblje HaD1 stupnja.339 S obzirom na položaj na tijelu skeleta, pektoralnim nakitom može se smatrati još jedan ukras iz vrlo bogatog kompoljskog groba 24 (iskopavanja R. Drechsler-Bižić 1955-56. god.). Naime, u tom se grobu, od lijevog do desnog ramena, preko prsa pokojnice, nalazila u polukrug savijena, tanka brončana žica na koju su bila nanizana staklena zrna različitih veličina.340 Pomalo sličan, ali posve originalan nalaz predstavlja ukras iz groba 48 u Prozoru, pronađen na prsima skeleta. Činilo ga je 12 okruglih, plosnatih brončanih alki kroz koje je vjerojatno bila provučena šira tekstilna traka, mjestimično prišivena na nošnju. Poput

Teẞmann, 2007a, 677. Drechsler-Bižić, 1973, 13. 337 Drechsler-Bižić, 1973, 22. 338 Drechsler-Bižić, 1961, 86., 99. 339 Raunig, 2004, 82. 340 Drechsler-Bižić, 1961, 99. 335 336

80

kompoljskog, i ovaj je nakit rastegnut u polukrug, od desnog do lijevog ramena, prelazeći čitavu širinu prsa upravo na način svojevrsnog pektoralnog ukrasa.341 Tijekom faze 4, omiljen nakit bile su, kao i prije, razne ogrlice. Unutar kompoljskih grobova 3 i 63 (iskopavanja R. Drechsler-Bižić 1955-56. god.), prozorskih grobova 3, 9, 15, 25, 28, 36, 43 i 48, groba 7 u Vrepcu te groba 1 u Trošmariji, pronađene su ogrlice od zrna jantara. Zrna odnosno perle dolaze u mnoštvu oblika, od okruglih plosnatih preko loptastih do kesičastih te velikom broju neodređenih formi.342 Ogrlice od staklenih perli pojavile su se u grobu 20 u Kompolju (iskopavanja R. Drechsler-Bižić 1955-56. god.) te grobovima 9 i 55 iz Prozora. Poznate su i ogrlice od kombinacije jantarnih i staklenih perli iz kompoljskih grobova 24 i 40 (iskopavanja R. Drechsler-Bižić 1955-56. god.) te prozorskog groba 6. Raznolikost je vidljiva i kod brončanih ogrlica. Lančići od brončanih karičica pronađeni su u kompoljskom grobu 154(3) (iskopavanja J. Brunšmida 1902. god.), prozorskom grobu 48 te grobu 22 u Smiljanu. Kompoljski grob 66 sadržavao je zanimljivu ogrlicu načinjenu od brončanih privjesaka u obliku dvije spojene kalote – bule, između koji se nalaze spiralne cjevčice, a L. Bakarić smatra kako se slična ogrlica nalazila i u kompoljskom grobu 154 (3).343 Primjerci ogrlica od profiliranih brončanih štapića pronađeni su unutar grobova 48 i 61 u Prozoru. Pojedinačne staklene perle, u raznim su količinama nađene u kompoljskim grobovima 33, 59, 63 (iskopavanja R. Drechsler-Bižić 1955-56. god.) i 154(3) (iskopavanja J. Brunšmida 1902. god.), prozorskim grobovima 18 i 36, grobu 7 u Vrepcu te smiljanskom grobu 7. Kompoljske je primjerke R. Drechsler-Bižić podijelila u dvije skupine: a) perle od bijelog, žutog, zelenog i plavog prozračnog stakla, manjih dimenzija i b) tamnosive perle, ukrašene žutim koncentričnim kružićima (inkrustacija), neprozirne i teške, uglavnom većih dimenzija, a koje su uglavnom krasile lukove fibula ili nanizane tvorile ogrlice. Mikroskopska analiza potvrdila je njenu pretpostavku o izradi ovih perli u lokalnoj radionici.344 Neki od ovdje predstavljenih grobova faze 4 sadržavali su, uz ogrlice, i razne druge predmete od jantara. Oni uključuju samostalna zrna (kompoljski grobovi 33, 59, 62 (iskopavanja R. Drechsler-Bižić 1955-56. god.) i 229 (iskopavanja J. Brunšmida 1902. god.) te grobovi 5 i 48 u Prozoru) te raznovrsne oblike ornamentiranog jantara. Najčešće se radi o

Drechsler-Bižić, 1973, 22. Drechsler-Bižić, 1961, 87. 343 Bakarić, 1989, 10-11. 344 Drechsler-Bižić, 1961, 87-88. 341 342

81

pločicama i perlama s urezanim ukrasom u obliku koncentričnih kružića. Takvi su predmeti pronađeni u kompoljskim grobovima 24, 63, 69 (iskopavanja R. Drechsler-Bižić 1955-56. god.) i 33 (iskopavanja J. Brunšmida 1902. god.), prozorskom grobu 48, grobu 7 u Vrepcu te smiljanskom grobu 22. Iako se za perforirane primjerke treba smatrati da su najvjerojatnije bili dio ogrlice ili ukrašavali luk fibule, isto se ne može zaključiti za primjerke bez rupica. Za njih R. Drechsler-Bižić, u slučaju kompoljske nekropole, pretpostavlja kako su u grob stavljana samo kao prilog pokojniku, smatrajući kako su takvi nalazi redovito prisutni u bogatijim grobovima. Visok društveni status ovih osoba prema tome bi simbolizirali upravo predmeti koji izuzev onodobnog indikatora prestiža nemaju druge uloge. 345 Govoreći o jantarnim zrnima oblikovanima poput bule, kakva su vrlo česta na japodskim nalazištima, D. Balen-Letunić opisuje njihovu apotropejsku ulogu. Japodima dragocjen jantar smatran je ljekovitom i magičnom materijom i upravo je tijekom HaD razdoblja doživio najveći procvat kroz mnogobrojne oblike amuleta te raznih varijanti raskošnih ukrasa.346 Inventaru grobne cjeline 154(3) u Kompolju (iskopavanja J. Brunšmida 1902. god.) pripada jedna jantarna trapezoidna pločica koja je probušena po dužini, a na donjem dijelu ima niz rupica koje su po dvije spojene, čineći tako slovo »V«. Ovaj je predmet služio kao razvodnik za niz privjesaka koji su najčešće bili napravljeni od jantara. Inače, jantarne pločice - razvodnici poznate su u Europi još iz brončanog doba.347 Među raznim zrnima bila su, u daleko manjem obimu, prisutna i brončana okrugla i bikonična, koja su pronađena u grobovima 62 i 63 (iskopavanja R. Drechsler-Bižić 1955-56. god.) u Kompolju. U velikom su broju nađene brončane alke koje su bile prisutne i u prethodnim fazama. S obzirom da predstavljaju dugotrajan oblik i čest prilog u željeznodobnim grobovima Japoda, ne mogu se koristiti kao kronološki indikator. Moguće je tek, ponovno, napomenuti kako su ovi predmeti obično dijelovi većih kompozitnih privjesaka, pektorala (npr. grob 48 u Prozoru), pojasnih okova, za pričvršćivanje remenja na pojasu te za ovjes privjesaka, pinceta i nožića.348 Samostalne alke pronađene su u kompoljskim grobovima 1, 34, 62, 69 (iskopavanja R. Drechsler-Bižić 1955-56. god.), 229 i 33 (iskopavanja J. Brunšmida 1902. god.) te u prozorskim grobovima 3, 9, 13, 28, 31, 36, 41, 43 i 48. Brončane alke upotrijebljene su kao

Drechsler-Bižić, 1961, 87. Balen-Letunić, 2000, 29.; Bakarić, 1989, 11. 347 Bakarić, 1989, 11. 348 Balen-Letunić, 1996, 27.; Balen-Letunić, 2000, 30.; Blečić, 2002, 83-84. 345 346

82

privjesak odnosno dio privjeska na fibulama iz prozorskih grobova 27, 48 i 64, a u grobovima 43 i 48 iz iste nekropole, sačinjavale su dvije vrste vrlo originalnih pektoralnih ukrasa. Ukrasne igle, također, spadaju u češće nalaze grobnih cjelina faze 4. U kompoljskim grobovima 3, 24, 63, 69 (iskopavanja R. Drechsler-Bižić 1955-56. god.) i 229 (iskopavanja J. Brunšmida 1902. god.) te grobovima 27 i 28 u Prozoru nalazile su se igle s okruglom glavicom ispod koje se nalaze okrugla i diskoidna ispupčenja, a vrat je tordiran ili urezan u obliku nekog ornamenta te igle s dvije kuglice, tordiranog vrata. Potonji se oblik javlja već na prijelazu HaB u HaC stupanj, a traje paralelno s iglama s više glavica koje su u upotrebi tijekom čitavog HaC i HaD stupnja.349 U grobu 33 u Kompolju (iskopavanja R. DrechslerBižić 1955-56. god.) pronađen je fragment ukrasne igle sa kuglastom glavom, što je tip koji pripada tradiciji kulture polja sa žarama i javlja se već tijekom BrD – HaA stupnja, dok je na središnjem japodskom području njihova pojava zabilježena od HaB do HaC stupnja.350 Od ukrasnih igala, prisutan je i tip dvokrakih igala s glavom u obliku niza osmica. Na kraju prethodne faze pojavili su prvi primjerci, a u razdoblju HaD predstavljaju vrlo čest element japodske ženske nošnje. Prema podjeli V. Vejvode, osnovnom tipu dvokrake ukrasne igle od s glavom u obliku niza osmica i krakovima, koji su, u većini, jednim dijelom tordirani i koljenasto savijeni pripadali bi kompoljski primjerci iz grobova 34, 66 (iskopavanja R. Drechsler-Bižić 1955-56. god.), 169 i 229 (iskopavanja J. Brunšmida 1902. god.). Dvostruku iglu iz groba 33 u Kompolju (iskopavanja J. Brunšmida 1902. god.), Vejvoda predstavlja kao varijantu B koja uz karakteristike osnovnog tipa, ispod glave ima krakove pričvršćene metalnim prstenom.351 Primjer varijante D dvostruka je ukrasna igla iz kompoljskog groba 75 (iskopavanja J. Brunšmida 1902. god.), a karakterizira ga izostanak tordiranja krakova, koji su ispod glave omotani trakom od tankog brončanog lima, a niže obuhvaćeni debelim profiliranim brončanim prstenom, ispod kojeg je ostatak željeza, dok donji dio krakova nedostaje.352 Moguće je da ovoj varijanti pripada i dvostruka igla iz groba 33 u Kompolju (iskopavanja R. Drechsler-Bižić 1955-56. god.), a zbog fragmentiranosti, odnosno neočuvanosti krakova, nije moguće odrediti kojoj varijanti pripadaju prozorski primjerci iz grobova 28 i 43, iako, ne možemo isključiti ni mogućnost da su ti nizovi osmica bili dio nekog ukrasa, a ne glave dvostrukih igala. Sa sigurnošću je određen tip dvostruke ukrasne igle iz kompoljskog groba 75 (iskopavanja J. Brunšmida 1902. god.), koju je V. Vejvoda Drechsler-Bižić, 1968, 35. Bakarić, 1986, 134. 351 Vejvoda, 1961, 116. 352 Vejvoda, 1961, 117. 349 350

83

predstavila kao primjer varijante E, čije karakteristike podsjećaju na varijantu D, izuzev što su kraci tordirani.353 Kad pričamo o pojasevima u grobovima, ustvari je riječ o njihovim metalnim dijelovima, a tek rijetko o primjerice očuvanim kožnatim podlogama na koje su metalni dijelovi bili pričvršćivani. Tako su u grobovima 3 (iskopavanja R. Drechsler-Bižić 1955-56. god.) i 33 (iskopavanja J. Brunšmida 1902. god.) u Kompolju te prozorskom grobu 36, pronađene okrugle pojasne kopče sa središtem u obliku križa (kod prozorskog primjerka središnji križ je profiliran). To su bili dijelovi najjednostavnijih oblika pojaseva, dakle, tkanih ili kožnih pojaseva koji su često nošeni kao uobičajeni element nošnje siromašnijih slojeva društva tijekom čitavog željeznog doba.354 Primjerke iz grobova 3 i 33, B. Teẞmann uvrstila je u privjeske u obliku kotača odnosno u skupinu tzv. durchbrochener Ringanhänger,355 kakve poznajemo još iz ranijih razdoblja kulture polja sa žarama,356 iako napominje kako nedostatak prikaza presjeka kod ovih predmeta ne dozvoljava sigurno utvrđivanje njihove namjene.357 a u grobu 9 u Prozoru, nađena je pojasna kopča od debljeg brončanog lima koja je na širem kraju imala dva otvora u kojima su bile zakovice. Površina ove kopče, uz dijelove je rubova, ukrašena nizom šrafiranih trokuta. Iako se na nezanemarivom broju japodskih predmeta motiv šrafiranih trokuta tumači kao prikaz muškaraca (ratnika),358 B. Raunig ističe kako se ta tvrdnja ne može odnositi na većinu takvih motiva koji se nalaze na metalnim i drugim objektima japodskog, kao i drugih kulturnih krugova.359 Okovi za pojas, izduženog pravokutnog oblika, ukrašeni urezanim geometrijskim ornamentom, kakvi su pronađeni u kompoljskom grobu 66 (iskopavanja R. Drechsler-Bižić 1955-56. god.) (u ovom grobu našle su se i dvije brončane pločice, dijelovi kvačica za pojas) i prozorskom grobu 28, najviše su nošeni tijekom HaC i HaD stupnja.360 Narukvice nisu česta pojava u grobovima faze 4 kao što je to bilo u prethodnim fazama. Primjerci otvorenih narukvica od deblje brončane žice četvrtastog presjeka s krajevima savijenima u petlju, pronađeni su unutar kompoljskih grobova 1 i 34 (iskopavanja R. Drechsler-Bižić 1955-56. god.). Iako su se ovakve narukvice, međusobno povezane nekom vrstom uzice, nosile u većem broju na rukama ili nogama, ovaj put su se pojavile u samo 353

Vejvoda, 1961, 117. Bakarić, 2005, 12. 355 Teẞmann, 2001, 81-82. 356 Vinski-Gasparini, 1973, 138.; Hansen, 1994, 247. 357 Teẞmann, 2001, 81. 358 Drechsler-Bižić, 1987, 408.; Majnarić-Pandžić, 1998, 209-212, 296-297.; Raunig, 2004, 117-118.; 180-182. 359 Raunig, 2004, 118. 360 Raunig, 2004, 80. 354

84

jednom odnosno dva primjerka. Inače, narukvice tog tipa karakteristične su za HaB stupanj,361 što bi značilo da predstavljaju odraz tradicije kao najstariji element nošnje u ova dva groba. Željezna otvorena narukvica, prilično grubog izgleda, iz kompoljskog groba 169 (iskopavanja J. Brunšmida 1902. god.), sugerira kronološko određenje čitavog groba u HaD stupanj.362 U grobu 66 u Kompolju (iskopavanja R. Drechsler-Bižić 1955-56. god.), pronađena je mala spiralna narukvica od debljeg brončanog lima, ukrašena udubljenim koncentričnim kružićima. Upravo s obzirom na ukras, može se zamisliti kako su brončani okov za pojas iz istog groba, ornamentiran također udubljenim koncentričnim kružićima (uz dodatak tangenti koje ih spajaju) i spiralna narukvica činili skladnu cjelinu u vidu ukrasnog kompleta. Ukoliko se, kako pretpostavlja R. Drechsler-Bižić, kod nalaza više brončanih kalotastih dugmeta u prozorskom grobu 48 radi o kapi, bio bi to jedan od tipološki najstarijih nalaza unutar tog groba te, u odnosu na prethodne faze, rijedak element nošnje HaD razdoblja. U prilog takve pretpostavke govori prvenstveno činjenica da je dugmad nađena oko glave, a k tomu, na poleđini jednog dugmeta sačuvao se komadić kože koja je nekad činila podlogu za prišivanje. Uzimajući raspoložive podatke u obzir, vjerujem da se radilo o podvrsti tipa kalotaste kape, dakle čitava površina kape bila je ukrašena dugmetima, zbog čega bi najsličnija bila varijanti B. Mlađi tip nalaza bilo je oglavlje od brončanog lima iz kompoljskog groba 169 (iskopavanja J. Brunšmida 1902. god.). Tipološki pripada koničnim oglavljima tipa II, varijante C, koje karakterizira površina ukrašena iskucanim geometrijskim motivom podijeljenim u metope te brončani privjesci u obliku štapića, obješeni duž čitavog donjeg ruba.363 Varijanta C kronološki je i tipološki najmlađa među koničnim oglavljima, a datirana su u razdoblje prijelaza sa HaC na HaD stupanj.364 Još jedan element rane japodske ženske nošnje predstavlja sljepoočničarka iz groba 169 u Kompolju (iskopavanja J. Brunšmida 1902. god.). Zapravo je pronađena samo polovica sljepoočničarke, odnosno brončana alka ukrašena horizontalnim kanelurama, a čini se da je riječ o tipu II brončanih sljepoočničarki. Taj nakit karakterističan je za stupanj HaB, a već tijekom razdoblja HaC mnogo rjeđe sudjeluje u sastavu japodske ženske nošnje.365 Vrlo je čest nalaz spiralnih brončanih cjevčica unutar grobova faze 4. Tzv. saltaleone, obično je, uz druge elemente, činio kompozitni nakit, kao što su privjesci, ogrlice ili pektorali. Drechsler-Bižić, 1961, 72-73. Drechsler-Bižić, 1968, 41. 363 Drechsler-Bižić, 1968, 39. 364 Drechsler-Bižić, 1968, 39-41. 365 Drechsler-Bižić, 1961, 71-72. 361 362

85

Kao primjer nam može poslužiti ranije opisani privjesak na fibuli iz groba 27 te pektoralni nakit iz groba 43 u Prozoru. Također, na primjeru grobova iz Vergine vidimo kako su spiralne cjevčice bile dio nakita kojim su žene ukrašavale glavu. Autorica S. Pabst-Dörrer navodi kako je takav nakit bio dio kombinacija bogatih ženskih nošnji tipa I i II kakve su nosile visoko pozicionirane ženske članice klanova (širih obitelji) sa vodećom ulogom u kultnim radnjama čitave zajednice.366 Saltaleone predstavlja dugotrajnu pojavu unutar inventara japodskih grobova pa se ne može koristiti kao kronološki indikator. U okvirima ovdje obrađenih grobnih cjelina faze 4, takve spiralne cjevčice, raznih dimenzija, pronađene su u kompoljskom grobu 63 (iskopavanja R. Drechsler-Bižić 1955-56. god.) te u grobovima 3, 6, 9, 32, 33, 48, 55, 56 i 61 u Prozoru. U grobu 1 u Kompolju, među nalazima je bila i brončana pinceta profiliranog vrha te proširenih krakova. Pincete su predmeti koji se kao dio toaletnog pribora na japodskom prostoru koriste kroz razdoblja starijega i mlađega željeznog doba.367 Dugmeta koja se pojavljuju u grobovima faze 4, uglavnom su okruglog, kalotastog oblika (grobovi 66 (iskopavanja R. Drechsler-Bižić 1955-56. god.) i 229 (iskopavanja J. Brunšmida 1902. god.) u Kompolju te prozorski grobovi 3, 9 i 48), prisutni su i primjerci okruglog dugmeta sa zakovicom u sredini (grob 3 u Prozoru) te okruglih dugmeta, na čijoj poleđini je plastično lijevano pojačanje, probušeno sa po tri rupice (grob 15 u Prozoru). Dugmeta, kao ukras, mogu prekrivati kožne podloge kapa, pojaseva i sl.368 Posve je očito kako su fibule ponovno u velikoj prednosti pred ostalim dijelovima nošnje. Od 36 prepoznatih modela nošnje u fazi 4, fibule su sudjelovale u njih 31 odnosno pronađene su u 90% obrađenih grobnih cjelina. Javljaju se u različitim količinama pa su tako prema broju grobova najbrojniji slučajevi pronalaska jedne fibule (18 grobova), dok se u smislu modela nošnje najčešće radi o parnom broju od dvije fibule (11 modela nošnje). Manje su brojni modeli sa po tri fibule (8), a posebno nošnje sa četiri fibule, dok modeli sa pet odnosno šest fibula predstavljaju sasvim rijetku pojavu. Nošnju koja uključuje samo fibulu/e, nosilo je 8 pripadnica japodske zajednice, a inače je najčešća kombinacija uključivala jednu ili više fibula i neku vrstu ogrlice/a, kao i fibulu/e uz privjesak ili brončanu alku. Nošnje

Pabst-Dörrer, 2007, 643., 645-648., 652-655. Balen-Letunić, 2000, 30. 368 Drechsler-Bižić, 1973, 20. 366 367

86

kojima je zajednička karakteristika naočalasta fibula, često povezuje i ogrlica od zrna jantara i/ili stakla te ogrlice od raznih brončanih oblika. Često se pojavljuju u dva primjerka, a od drugih tipova fibula, najčešće su popraćene jednopetljastim fibulama čiji luk je ukrašen jantarom ili staklom, te tropetljastim fibulama. Među češće kombinacije spadaju i privjesci, kao samostalni nakit ili kao ukras na fibulama. Spiralnonaočalaste fibule većinom su dio jednostavnijih modela te se pojavljuju kao jedan primjerak, kao i u kombinaciji s pločastonaočalastim fibulama koje, u količini od nekoliko primjeraka krase raskošnije nošnje. Jednopetljaste lučne fibule čiji luk je ukrašen jantarom ili staklom, većinom su prisutne u bogatijim modelima i učestalo su kombinirane s ogrlicama od jantara, stakla ili bronce, zoomorfnim ili kompozitnim privjescima, okruglim brončanim alkama, dvokrakim ukrasnim iglama s glavom u obliku niza osmica, a od fibula, uglavnom s tropetljastim fibulama čiji luk je ukrašen zrnima jantara te lučnim fibulama s dugom nogom. Tropetljaste fibule sa ili bez zrna na luku, gotovo uvijek su popraćene ogrlicama, najčešće od okruglih ili kesičastih zrna jantara. U kombinaciji s njima se pojavljuju i privjesci, a od fibula, najviše jednopetljaste s lukom ukrašenim zrnom jantara odnosno stakla. Pokazalo se kako su redovit element raskošnih nošnji te i same odaju dojam bogatstva s obzirom na ukrašenost luka jantarom ili staklom, a nije zanemariv niti broj slučajeva u kojima su dodatno naglašene kompozitnim privjescima. Lučne fibule s dugom nogom pretežno su dio jednostavnih modela nošnje, a inače se kombiniraju uz ogrlice, uglavnom jantarne te privjeske raznih oblika. Iako se, kao tip fibule, većinom pojavljuju samostalno kao jedan primjerak, od drugih tipova ih, u najvećem broju, prate jednopetljaste fibule s lukom ukrašenim zrnima. Fibule s tri kuglice (a tre bottoni) gotovo uvijek se pojavljuju kroz jedan primjerak unutar jednostavnih modela sa ili bez ogrlice od jantara ili lančića, dok ih se, od ostalih tipova fibula, najviše kombinira uz one naočalastog oblika. Ogrlice od jantarnih i/ili staklenih perli i raznolikih brončanih oblika, svojom su pojavom unutar 44% grobova, činile element 17 modela ženskih nošnji. Obično se radi o jednoj ogrlici, a najčešća kombinacija u kojoj se pojavljuje, jest ona s jednom ili dvije fibule. Uz njih, s ogrlicom se, relativno često, pojavljuju privjesci, dugmeta, spiralne cjevčice i alke. Najveći je broj ogrlica od zrna jantara, koje se pojavljuju, kako u raskošnim, tako i u jednostavnijim modelima. Može se naznačiti kako se kombinacija jantarne i staklene ogrlice te jantarne i brončane ogrlice javlja u bogatijim nošnjama, dok je prisutnost ogrlica od staklenih perli karakteristična za jednostavne modele u kojima se pojavljuje i po jedna fibula. Uočljivo je i kako su brončane ogrlice svaki put kombinirane s naočalastim fibulama. 87

Jantar, bilo u obliku samostalnih zrna, kao i staklene perle, bilo ornamentiranih predmeta, ili kakvih drugih formi, pojavljuje se redovito u bogatim grobovima, a zanemariva nije ni njegova pojava u onim skromnijim grobnim inventarima. Vrlo su česte brončane spiralne cjevčice, tzv. saltaleone. Uglavnom se pojavljuju u jednom primjerku i to kao dio raskošnijih modela nošnji gdje su obično dio kompozitnih privjesaka odnosno pektorala ili obješeni na fibule. Vrlo se često kombiniraju s ogrlicama, a od fibula, najčešće uz lučne s dugom nogom. Privjesci su, kao što je navedeno, najradije kombinirani s jednom ili više fibula, a, sveukupno, element su 16 izdvojenih modela nošnje, odnosno 34% grobnih inventara, ne računajući pritom na grobove u kojima se nalazila fibula s privjeskom. Uobičajen je jedan privjesak kao dio nošnje no bogatije nošnje sadržavale su po čak četiri primjerka, različitog tipa. Kao češće varijante nošnji, mogle bi se izdvojiti i kombinacije privjesaka sa ogrlicama ili alkama. Kao pojedinačni, najviše se pojavljuju zoomorfni privjesci, uvijek po jedan primjerak i to uglavnom u raskošnijim modelima nošnje. Od ostalih vrsti, uključujući i one s fibula, češći privjesci su spiralnonaočalasti i oni u obliku kotlića. Ukrasne igle svih vrsta, sudjeluju u 14 modela ženske nošnje, odnosno pronađene su u 28% obrađenih grobova. Unutar tih modela, kombinirane su prvenstveno uz fibule, najčešće jednopetljaste s lukom ukrašenim jantarom ili stakla, što se posebice odnosi na ukrasne igle s više kuglica, a nešto manji broj kombinacija uključivao je ogrlice ili alke. Za dvokrake ukrasne igle s glavom u obliku niza osmica karakteristično je kombiniranje uz naočalaste, pogotovo pločastonaočalaste fibule. Kao dio 6 modela nošnje, pojavio se pojas. Pronađen je unutar 12% grobova, a najčešće se pojavljivao uz ogrlice, fibule, kao i privjeske ili brončane alke. Uz potonje se uvijek kao dio pojasa pojavila kopča, dok su okovi kombinirani s raznim ogrlicama, kao element manje ili više raskošnih modela koji sadrže veći broj različitih vrsta nakita. Za malobrojne nalaze poput pektorala, oglavlja odnosno kape ili sljepoočničarke, može se iz raspoloživih podataka zaključiti tek kako je njihova pojava povezana s bogatstvom grobnog inventara, tj. ovi su predmeti bili elementi raskošnijih japodskih nošnji. Faza 4 zaista je bogato razdoblje japodske zajednice. Upravo nemogućnost izdvajanja malog broja varijanti ženske nošnje, odnosno mnogobrojnost raznolikih kombinacija, pokazuje iznimnu maštovitost nositelja ove kulture. Istodobno, karakter nakita, njegovi oblici 88

te obilato korištenje jantara, sadrže odlike duboko ukorijenjene tradicije koja na jasan način prikazuje dosljednost ukrašavanja ljudskog lika, te, vrlo vjerojatno, učinkovitu formu vizualne komunikacije. Tako i tijekom ove faze, vodeći, može se reći, osnovni nakit, predstavljaju fibule, nakon kojih slijede jantarne, staklene i brončane ogrlice. Posebno je primjetan rast u zastupljenosti privjesaka. Ta je vrsta ukrasa nositelj umjetničkog vrhunca u HaD razdoblju. Uz privjeske, svoju brojnost povećavaju i spiralne cjevčice te alke, a valja napomenuti kako je često riječ upravo o dijelovima privjesaka o čijem točnom izgledu možemo samo nagađati. U kompoljskim je nošnjama od fibula najčešći tip naočalaste fibule. U većem su broju zastupljeni jednostavniji modeli, od kojih je gotovo uvijek riječ o jednoj do dvije fibule koje se najčešće kombiniraju sa spiralnim cjevčicama, ogrlicama od jantara i/ili stakla ili okruglim brončanim alkama. U zasebnu se skupinu mogu izdvojiti malobrojne nošnje sa pektoralima, koje su vjerojatno pripadale najbogatijim pripadnicama japodskog društva. Takvi modeli pritom sadrže i jednu do dvije ogrlice od različitih materijala, privjeske i obično nekoliko fibula, kao i ukrasne igle te jantar u raznim oblicima. U većem broju pojavljuju se nešto manje raskošni modeli nošnji kojima je zajedničko obilježje brojnost i raznolikost više vrsta nakita. U njima je također najčešće prisutno nekoliko fibula te privjesaka raznih oblika, a vrlo česte su ukrasne igle i to uglavnom tip dvokrake igle s glavom u obliku niza osmica te nezanemarive količine pojedinačnih zrna jantara i/ili stakla. U Prozoru se, slično situaciji u Kompolju, mogu raspoznati tri skupine nošnji. U manjini su one najraskošnije varijante koje karakteriziraju pektorali, jedna do tri ogrlice od različitih materijala (jantar, staklo, bronca), razni privjesci te fibule. U skupini manje raskošnih nošnji najčešće je prisutna po jedna ogrlica, nekoliko fibula, uglavnom naočalastih, a posebno pločastonaočalastih, te razni privjesci. Kod najjednostavnijih modela skoro uvijek se radi o jednoj do dvije fibule, a neke kombinacije uključuju okruglu brončanu alku i/ili privjesak. Svakako, u fazi 4, više se ističu nošnje japodskih pripadnica visokog ili najvišeg društvenog sloja. Ne radi se nužno o modelima koji uglavnom sadrže sve elemente, čija brojnost ih smješta u osnovu ženske nošnje, što bi značilo da imaju fibulu, ogrlicu, privjesak ili pektoralni nakit, alku i neku od ukrasnih igala. Dapače, stanje obrađenih grobova pokazuje kako je u nekoliko navrata riječ o prisutnosti većeg broja jedne vrste nakita, što se posebno vidi kod fibula te, nešto manje, kod privjesaka, dok bi kao indikator višeg statusa trebalo promatrati i razne oblike jantara. Zanimljivo je istaknuti da se u najviše grobova pojavio najjednostavniji model nošnje, koji uključuje tek jednu ili više fibula, kao i da se općenito ponavljaju isključivo posve jednostavne varijante koje, primjerice, kombiniraju fibulu sa ogrlicom, privjeskom i/ili spiralnom cjevčicom. 89

Slika 13. Zastupljenost nakita tokom faze 4, izražena u postocima prema broju grobova; 50 grobova = 100%

90

91

Slika 14. Modeli nošnje, prema vrsti nakita, zastupljeni tokom faze 4.

Slika 15. Rekonstrukcija nošnje iz groba 24 u Kompolju (iskopavanja R. Drechsler-Bižić 1955-56. g.), faza 4

92

Slika 16. Rekonstrukcija nošnje iz groba 51 u Kompolju (iskopavanja R. Drechsler-Bižić 1955-56. g.), faza 4

93

Slika 17. Rekonstrukcija nošnje iz groba 25 u Prozoru, faza 4

94

Slika 18. Rekonstrukcija nošnje iz groba 43 u Prozoru, faza 4

95

Slika 19. Rekonstrukcija nošnje iz groba 64 u Prozoru, faza 4

96

Slika 20. Rekonstrukcija nošnje iz groba 1 u Trošmariji, faza 4

97

3.5. FAZA 5 Grobne cjeline koje su, unutar ovog rada, izdvojene u fazu 5, potječu iz nekropola u Kompolju, Prozoru, Vrepcu, Skradniku, Crkvini kraj Golubića i Jezerinama. Time je ukupno izdvojeno i proučeno 37 grobnih cjelina. Od tog broja, 6 je grobova iz Kompolja (1 iz iskopavanja J. Brunšmida 1902. te 5 iz revizionih iskopavanja R. Drechsler-Bižić 1955-56. godine),369 6 iz Prozora (reviziona iskopavanja R. Drechsler-Bižić 1971-72. godine),370 5 iz Vrepca (iskopavanja R. Drechsler-Bižić 1957. godine), 1 iz Skradnika (nekropola ravnih grobova, iskopavanje D. Balen-Letunić 1990. godine), 4 sa Crkvine kraj Golubića (iskopavanja B. Raunig 1954. i 1956. godine) a njih 15 potječe iz nekropole u Jezerinama (iskopavanja V. Radimskog 1892. godine.) Među mnogobrojnim fibulama, najviše je onih certoškog tipa. U grobovima s japodskog prostora pojavljuju se krajem 6. st. pr. Kr., a u čestu uporabu ulaze tijekom 5. st. pr. Kr. Mislilo se kako predstavljaju sljedeći razvojni tip lučnih fibula s dugom nogom, koje su na temelju toga nazivane predcertoškima. B. Teržan toj pretpostavci suprotstavlja zatvorenost japodskog područja koja je spriječila takav tipološki razvoj kao i posredničku ulogu navedenog prostora u kontekstu širenja certoškog tipa fibule. Prema podjeli koju je za certoške fibule izradila ista autorica, one se na području Japoda pojavljuju tek s tipovima VII., X i XI. od kojih su posljednje dvije najčešće i to kao karakteristika kasnohalštatskog horizonta središnjeg japodskog prostora. Zanimljiva je pojava tipa XII, kao mogućeg izvornog japodskog proizvoda čija se pojava datira u sredinu 4. st. pr. Kr. 371 Čini se, ipak, kako je, prema Težak-Gregl, F. Staré točno uočio ulogu mlađih čunastih i zmijolikih fibula u tipološkom razvoju certosa fibula na jugoistočnoalpskom i slovenskom području. Kao što su zmijolike i čunaste fibule na prostoru Like predstavljale import iz Slovenije, tako su i najstariji oblici certosa fibula u Liku ustvari sporadične pojave iz susjednog slovenskog područja, otkud je najvjerojatnije preuzeta osnovna shema, da bi se naknadno istaknuli, japodskom ukusu prilagođeni, oblici koji su se potom u upotrebi održali skoro do kasnog latena.372 Te, domaće oblike certosa fibule, podijelila je T. Težak-Gregl, u osam osnovnih i nekoliko podtipova.373 U grobovima koji unutar ovog rada predstavljaju fazu 5 japodske kronologije, prisutni su primjerci tipa 3, 4, 5, 6 i 8. Tip 3 koji je, uz tip 4, najčešći na Drechsler-Bižić, 1961, 67. ; Bakarić, 1989, 5-6. Drechsler-Bižić, 1961, 8-9. 371 Teržan, 1976, 381-382.; Balen-Letunić, 1999-2000, 30-31. 372 Težak-Gregl, 1981, 33-35. 373 Težak-Gregl, 1981, 25-45. 369 370

98

centralnom japodskom području te, uopće, najbrojniji oblik certosa fibule,374 nalazio se u grobu 4 u Vrepcu te grobu 216 u Jezerinama. Inače, grob 4 u Vrepcu sadržavao je, uz ovaj, još i tipove 8a i 8b certosa fibula. Najočitija razlika između tipova 3 i 5 jest ta što tip 8 ima luk raščlanjen rebrastim ili gotovo kuglastim zadebljanjima te završetak nožice u obliku bikoničnog dugmeta sa čepastim dodatkom.375 Spomenuti tip 4, poznat i kao 'klasična certosa fibula', rasprostranjen je na vrlo širokom području što je rezultiralo mnogobrojnim lokalnim varijantama (tip X. prema tipologiji certoških fibula B. Teržan376). Za vrijeme stupnja HaD3, taj je tip vodeći oblik negovskog horizonta u Dolenjskoj, što je potaklo razvitak klasičnih certosa fibula na centralnom japodskom teritoriju. Tamo ih uglavnom karakterizira trakast, čunasto uvijen luk, kuglasto dugme iznad opruge od dva navoja, široka nožica, najčešće Tpresjeka, ukrašena urezanim V-motivom i izdignutim gljivastim završetkom.377 Pojavljuju se u grobu 1 u Skradniku te grobovima 121a, 216 te, vjerojatno 134 i 523 u Jezerinama. Unutar groba 30 u Prozoru, nalazila se certosa fibula koja nije očuvana u potpunosti pa nije poznato kakav je oblik tj. presjek nožice imala, a najvjerojatnije bi se također mogla svrstati u tip 4. Certosa fibule tipa 5, prema Težak-Gregl, odlikuje luk rombičnog presjeka, pločasto kružno dugme iznad opruge, obično višestruko uzdužno profilirano te široka nožica ukrašena urezanim V-motivom, koja završava gljivastim dugmetom.378 Kompoljski primjerak iz groba 64 (iskopavanja R. Drechsler-Bižić 1955-56. god.) na najvišem dijelu luka ima dva paralelna bradavičasta izdanka, što je karakteristika ličkih varijanti tipa 5.379 U kompoljskim grobovima 72 (iskopavanja R. Drechsler-Bižić 1955-56. god.) i 87 (iskopavanja J. Brunšmida 1902. god.) te grobu 95 u Jezerinama pronađeni su primjerci tipa 6. Taj tip certosa fibule također ima luk rombičnog presjeka, koji je na najvišem dijelu obavezno raščlanjen parom bradavičastih izdanaka, sa velikim kuglastim dugmetom iznad opruge te nožicom, uglavnom, T-presjeka. Češće se pojavljuje na japodskom prostoru pa je smatran posebnošću japodskog stila.380 Certosa fibulu koja je pronađena u kompoljskom grobu 78 (iskopavanja R. Drechsler-Bižić 1955-56. god.), nisam mogla pokušati tipološki odrediti zbog nedostatka slikovnog priloga, a za fibulu iz prozorskog groba 16, R. Drechsler-Bižić navodi kako se radi o certosa fibuli koja nije očuvana u potpunosti pa nije poznato kakav je oblik glave imala. Moguće je da se radilo o glavi od spiralne žice, tzv. tipu samostrela (Armbrust), ili, jednostavno, o jednom do dvaput Težak-Gregl, 1981, 28. Težak-Gregl, 1981, 32. 376 Teržan, 1976, 331-336. 377 Težak-Gregl, 1981, 30. 378 isto 379 isto 380 Težak-Gregl, 1981, 31. 374 375

99

savijenoj žici koja se produžavala u iglu. Na temelju skoro trakastog luka te noge koja završava malom životinjskom glavom, pretpostavlja kako je glava fibule imala oblik samostrela, što je čest tip certose u grobovima jugoistočnoalpskog prostora te karakterističan za HaD3 odnosno rani laten u našem području.381 Autori se zbog izražene stilizacije protome ne mogu složiti o kakvoj se vrsti životinje radi, a, prema B. Raunig, Peroni ovakve fibule datira u 6 i 5. st. pr. Kr. i ubraja u oblike 'jadranske zajednice'.382 B. Raunig smatra kako se radi o protocertosa fibuli sa protomom psa na kraju nožice te ju smješta u HaD razdoblje.383 Fibule s dugom nogom također su prisutne u fazi 5. One se pojavljuju u kompoljskom grobu 64 (iskopavanja R. Drechsler-Bižić 1955-56. god.) i grobu 23 u Prozoru, a smatram da bi ih valjalo ubrojiti u varijantu A prema R. Drechsler-Bižić.384 U grobu 38 u Jezerinama, pronađena je fibula raskucanog, uz rubove urezima ukrašenog luka, s dužom nožicom koja se uvija prema luku. Radimsky ju je smatrao prijelaznim oblikom prema certoškoj fibuli, a nažalost nisu sačuvani navoji glave.385 Njoj slična fibula, koja također ima trakast odnosno raskucan luk, uz rubove ukrašen urezanim motivom te, koliko je vidljivo, jednak oblik nožice, iako bez zavijutka na kraju i sa očuvanom spiralnom (samostrijelnom) glavom, pojavila se u grobu 5 u Vrepcu. Fibulu iz groba u Jezerinama, Z. Marić, navodi kao primjer metalnog nalaza faze III unskih nekropola (360 – 250. g. pr. Kr.), koji ukazuje na direktnu povezanost nekropola u dolini Une sa centralnim japodskim prostorom.386 Vrlo su zanimljive dvije fibule iz grobova 1 i 4 sa nekropole na 'Velikoj njivi' u Vrepcu. Radi se o fibulama romboidno raskucanog luka, ukrašenog urezanim motivima duž rubova, sa nožicom iznad koje se nalazi oblik ljudske glave. B. Raunig ih navodi kao certozoidan oblik fibula kod kojih su maske postavljene tako da zamjenjuju pločicu noge fibule nad držačem igle.387 Upotreba antropomorfnog elementa u obliku stavljanja ljudskih maski na fibule široko je rasprostranjena pojava iz HaD3-LtA razdoblja,388 prema čemu i R. Drechsler-Bižić oba groba datira u vrijeme oko 500. g. pr. Kr. T.389 Težak-Gregl u njima vidi izrazito stiliziran

Drechsler-Bižić, 1973, 19. Raunig, 2004, 98. 383 isto 384 Drechsler-Bižić, 1973, 15-16. 385 Radimsky, 1893, 79. 386 Marić, 1968, 21. 387 Raunig, 2004, 135. 388 Drechsler-Bižić, 1961, 91.; Vejvoda, 1961, 121; Raunig, 2004, 136. 389 Drechsler-Bižić, 1961, 91.; Raunig, 2004, 135., 136. 381 382

100

oblik ranolatenskih 'masken-fibula' te smatra kako bi grob 4 valjalo datirati kasnije, tj. oko 400. g. pr. Kr.390 Oblik ranolatenske fibule s dužom nožicom čiji je produžetak u obliku jezičca okrenut unazad, prema luku, potječe iz groba 83 u Jezerinama. Z. Marić ju datira u fazu III japodskih nekropola u dolini Une, a, kao posebnu varijantu fibula ranolatenske sheme, ubraja ju u grupu japodsko-liburnsko-dalmatskih fibula s produžetkom noge manje ili više sličnim produžecima nogu ranolatenskih fibula.391 U grobu 145 u Jezerinama, pronađena je, zasad jedinstvena, fibula, koju neki autori drže najljepšom fibulom starijeg željeznog i uopće prapovijesnog razdoblja.392 Riječ je o velikoj i teškoj brončanoj fibuli sastavljenoj od više dijelova.393 Noga je 'certozoidnog' oblika, a srednji dio čini veliko zrno jantara, čiji su krajevi uloženi u bogato ornamentirane brončane obloge. Jedna je obloga lijevana zajedno s nogom na čijem je kaju glava ovna, a druga zajedno s glavom goveda (bika) te su obje, skupa sa zrnom jantara, nanizane na žičani luk.394 Glavu fibule predstavlja dvostrana spirala, inače karakteristična za neke ranolatenske te velik broj srednjelatenskih fibula.395 Dok je stavljanje zrna jantara na luk odraz ustaljenih običaja na japodskom i liburnskom području, poteklih iz Italije,396 ovnovske protome pojavile su se krajem starijeg i početkom mlađeg željeznog doba u srednjoj i zapadnoj Europi, pogotovo u ranoj keltskoj umjetnosti, najvjerojatnije kao inspiracija iz sitne arhajske grčke plastike.397 Prema Drechsler-Bižić i Raunig, S. Gabrovec ovu fibulu ubraja u grupu derivata certosa fibula sa naprijed okrenutom glavom ovna odnosno konja, koje smatra proizvodom jugoistočnoalpskog prostora te ih datira u HaD3 – LtA razdoblje.398 Fibule čiji je luk ukrašen plastično naglašenim rebrima, poznate kao gusjeničaste fibule, predstavljaju najvažniji autohtoni element japodskih lokaliteta u dolini Une tijekom faze II prema Z. Mariću, odnosno u razdoblju 500-360. g. pr. Kr.399 Za primjerke iz zapadnog dijela japodskog teritorija, B. Teẞmann, s obzirom na njihovu slabu zastupljenost, smatra kako se

Težak-Gregl, 1982, 33. Marić, 1968, 17-18., 21. 392 Radimsky, 1893, 255.; Marić, 1968, 21.; Raunig, 2004, 94. 393 Radimsky, 1893, 255. 394 Raunig, 2004, 94. 395 Marić, 1968, 20. 396 Marić, 1968, 21. 397 Raunig, 2004, 94. 398 Raunig, 2004, 94.; Drechsler-Bižić, 1987, 410. 399 Marić, 1968, 14-15. 390 391

101

može raditi o importima.400 Ove su fibule bile dvodijelne, a primjerak iz groba 14 u Golubiću ima sačuvanu željeznu iglu, na temelju čega se zaključilo kako su sve brončane gusjeničaste fibule imale takve igle s jednostrukom petljom.401 Z. Marić navodi kako se njihov praoblik nalazi na području sjeverne Italije,402 a zanimljivo je kako ih V. Radimsky, zbog neočuvanosti igli, koje su otpadale upravo zahvaljujući dvodijelnosti, nije smatrao fibulama, iako je uočio sličnost oblika pa ih je nazivao nakitom sličnom fibulama koji je isprva služio kao fibula, a potom kao dio ogrlice.403 Možemo razlikovati vitku i dugačku varijantu sa manje naglašenim rebrima, kakve nalazimo u grobu 14 u Golubiću i grobu 134 u Jezerinama te manju i zdepastu varijantu sa jako naglašenim rebrima, kojoj odgovaraju primjerci iz groba 10 u Golubiću i oni iz grobova 38, 95 i 118b u Jezerinama. Inače, na ovim se fibulama nerijetko pojavljuju privjesci u obliku spiralnih cjevčica, lančića ili kolutića od brončanog lima.404 Što se tiče već poznatih tipova fibula, u fazi 5 javljaju se jednopetljaste fibule sa ili bez luka omotanog trakom od brončanog lima te jednim ili više zrna jantara odnosno bronce na luku (grob 72 u Kompolju (iskopavanja R. Drechsler-Bižić 1955-56. god.), grobovi 1, 22, 23 i 30 u Prozoru, grob 6 i žarni grob 1 u Vrepcu, grob 213 u Jezerinama) dvopetljaste (prozorski grob 39) i tropetljaste fibule sa ili bez zrna jantara ili stakla na luku (kompoljski grobovi 47 i 72 (iskopavanja R. Drechsler-Bižić 1955-56. god.)) te pločaste naočalaste fibule (grob 78 u Kompolju (iskopavanja R. Drechsler-Bižić 1955-56. god.), grob 1 u Vrepcu). Ogrlice od zrna jantara dio su nošnje u grobu 47 u Kompolju (iskopavanja R. Drechsler-Bižić 1955-56. god.), o čemu će biti više riječi, zatim u prozorskim grobovima 1, 22 i 30, grobovima 1, 4, 5, 6 i žarnom grobu 1 u Vrepcu, kao i u grobovima, 145 i 216 u Jezerinama. Ogrlica od staklenih perli nalazila se unutar kompoljskog groba 72 (iskopavanja R. Drechsler-Bižić 1955-56. god.), a ogrlice od jantarnih i staklenih perli pronađene su u grobovima 10 i 15 u Golubiću te u grobu 118b u Jezerinama. Primjerak lančića od brončanih karičica nađen je u grobu 15 u Golubiću. U grobovima 72 i 73 u Kompolju (iskopavanja R. Drechsler-Bižić 1955-56. god.), grobu 1 u Skradniku te grobu 83 u Jezerinama nađena su pojedinačna zrna jantara, a u grobu 95 u Jezerinama pronađena je i bogato ornamentirana jantarna pločica. Samostalna staklena zrna pronađena su u grobu 30 u Prozoru, grobu 1 u Skradniku te kompoljskom grobu 72. Teẞmann, 2001, 47. Marić, 1968, 16. 402 Marić, 1968, 14. 403 Radimsky, 1893, 600-602.; Bižić, 1951, 287-288. 404 Bižić, 1951, 288.; Marić, 1968, 16. 400 401

102

Kompoljski grob 47, zbog raskošnosti i jedinstvenosti nalaza, pripada znamenitijim grobnim cjelinama japodskog prostora. Uz dvije tropetljaste fibule sa zrnima jantara na luku na kojima vise zanimljivi kompozitni privjesci, inventar ovog groba čine mnoga zrna jantara. Među njima su najznačajnija tri, izrađena u obliku ženskih glava, zatim zrno u obliku ljudske figure, zrno u obliku ptice, te zrno koje izgleda kao nedovršeni rad. 405 Najnoviju interpretaciju čitavog groba 47, pružila je L. Bakarić, koja smatra da figuralno obrađena zrna prikazuju junake priče iz grčke mitologije o mladom bogu Faetontu, sinu boga Helija, i nastanku jantara.406 Ona navodi kako su sva zrna jantara bila složena u ogrlicu, a radi se o okruglim, nepravilno izrađenim zrnima, koja odgovaraju onodobnom ukusu, pa se može pretpostaviti kako je riječ o djelu domaćih majstora. S obzirom da su među zrnima pronađena i dva veća razvodnika, ogrlica je vrlo vjerojatno morala biti složena u dva niza.407 Sastavni dio ogrlice bilo je i navedenih pet figuralno oblikovanih zrna. Oblikovana su u stilu grčke arhaike, a predstavljaju import s italskog tla.408 Dok figuralno oblikovana jantarna plastika predstavlja relativno čest nalaz općenito u Italiji, najviše nalaza zrna u obliku ženskih glava pronalazi se na jugu. Ona se, logično, redovito povezuju sa svijetom žena te uglavnom čine dio ženskih grobnih oprema.409 Žena sahranjena u ovom grobu s pravom se može svrstati u hijerarhijski najvišu skupinu japodskog društva. Moguće je također, s obzirom na upravo opisane predmete od jantara, kako se radi o strankinji koja je u japodsku zajednicu dospjela bračnom vezom. Poznato je kako su se odnosi vladajućih slojeva različitih etničkih skupina nerijetko običavali zapečatiti dogovorenim brakovima, ali isto tako i darivanjem ženskih osoba poput luksuzne robe, u nastojanju da se osigura uspješna trgovina ili izbjegne ratovanje. 410 Kod takvih je političkih poteza naglasak stavljan i na utvrđivanje vlastitog identiteta, kako darivanog, tako i darivatelja, unutar hijerarhijskog sustava. Na taj način možemo tumačiti i činjenicu da se redovito radi o bogatim ukopima strankinja koje se popularno nazivaju kneginjama ili princezama. Nije se, naime, moglo očekivati ništa manje no najluksuznija roba poput poglavareve kćeri ili najljepše zarobljenice kao vrhunske dragocjenosti čija je kvaliteta dokaz poštovanja, tj. dar koji simbolizira blagodati suradnje među skupinama.411 U ovom kontekstu mogu se predstaviti vrlo zanimljivi primjeri iz Slovenije s područja dolenjske

Bakarić, 2008, 37. Bakarić, 2008, 37-60. 407 Bakarić, 2008, 38. 408 Bakarić, 2008, 39. 409 Bakarić, 2008, 43. 410 Balen-Letunić, 2006, 57-58. 411 Mihelić, 2006, 106-107. 405 406

103

skupine. Da se radi o tzv. 'diplomatskim nevjestama'412 sugerira pojava nalaza tipičnih za japodsku kulturu u zatvorenom kontekstu grobne cjeline na prostoru kojeg je naseljavala kulturno različita skupina. Središnji grob tumula Špiler 2 u Libni sadržavao je nakit gotovo izričito ženske nošnje413 (fibule, narukvice, nanogvice, staklene i jantarne perle, zlatne trake i perle). Iako predmeti sveukupno ukazuju na nadregionalnu modu (prvenstveno fibule), kako navodi A. Preložnik, ističe se južni, tj. japodski element, sadržan prvenstveno u fragmentima antropomorfnih privjesaka tipa Smiljan (trapezoidne ženske figure, konkretnije tipološko određenje prema B. Raunig onemogućuje nedostatak ruku) te ogrlici od modrih staklenih perli karakteristično ukrašenima žutim koncentričnim kružićima, a japodskim se može smatrati i dio drugih perli iz groba.414 Znakovito je, također, kako se i za neke od ostalih predmeta, kao što su fibula s tri kuglice tipa Brezje ili profilirani jantarni disk s bikoničnim rubom (možda ukras sa naušnice415), može pretpostaviti da su iz Picenuma na prostor Dolenjske stigli upravo japodskim posredstvom.416 Dok je ova pripadnica visokog društvenog sloja, koja je, prema pokušaju rekonstrukcije halštatske društvene strukture dolenjskog kulturnog kruga B. Teržan, sahranjena u potpunoj – bogatoj nošnji,417 negdje oko 600. g. pr. Kr.,418 drugi slovenski primjer pokazuje kako se mladenkama, između Japoda i dolenjske skupine, trgovalo i prije, krajem kulture polja sa žarama odnosno početkom starijeg željeznog doba (HaB2/3-C1).419 Iako čitava kombinacija nakita, koji je pronađen u žarnom grobu iz Prečne, blizu Novog Mesta, otkriva strano porijeklo sahranjene ženske osobe, najviše se izdvaja fragment dvodijelne zmijolike fibule.420 R. Drechsler-Bižić predstavila je analizu velike skupine dvodijelnih fibula koje je, kako ista autorica navodi, G. v. Merhart nazvao fibulama jadransko-italskog tipa, rasprostranjenih u Italiji te hrvatskim krajevima južno od Save. Na potonjem prostoru navedena autorica razlikuje dvije vrste: dvodijelne fibule s pravom nogom odnosno ravnom iglom (Teržan421) te dvodijelne fibule s krivom nogom, tzv. tip Prozor.422 Fragment slovenske fibule nedovoljan je za sigurno određivanje pripadnosti jednom ili drugom tipu, no B. Teržan pokušala je, s obzirom na tehničke karakteristike oba tipa kao i kombinacije s ostalim vrstama nakita koje se pojavljuju zajedno s ovakvim fibulama, pokazati Preložnik, 2007, 511. autor napominje kako nije sigurno radi li se o ukopu jedne ili više osoba, Preložnik, 2007, 510. 414 Preložnik, 2007, 511. 415 Preložnik, 2007, 508. 416 isto 417 Teržan, 1978, 58., 60.; 1985, 88-92. 418 Preložnik, 2007, 510. 419 Teržan, 2009, 219. 420 Teržan, 2009, 215. 421 Teržan, 2009, 215. 422 Drechsler-Bižić, 1962, 299. 412 413

104

istu ili sličnu funkciju učvršćivanja frizure ili kape/oglavlja na glavu. 423 Jednakog je mišljenja glede svrhe ovih fibula i R. Drechsler-Bižić, koja je zaključila kako su se dvodijelne fibule tipa Prozor razvile iz jednodijelnih fibula s pravom nogom.424 Na temelju ornamentiranosti luka urezanim šrafiranim trokutima i puniciranim točkama, oblika igala koje predstavljaju posebnu vrstu tzv. Vasenkopf tipa njihovu je upotrebu kronološki odredila na kraju HaB stupnja i to unutar relativno kratkog razdoblja smatrajući ih proizvodom određene lokalne radionice.425 Grob iz Prečne svojim se inventarom uklapa u predodžbu dvodijelnih fibula kao luksuznog ženskog nakita za učvršćivanje frizure ili nekog oblika kape na glavu, koju je dopunila i B. Teẞmann uočivši kako se više puta pojavljuju u kombinaciji upravo s japodskim kapama.426 Kao indikator za povezivanje društvenog statusa sa dijelom nošnje koji služi ukrašavanju glave poslužio je primjer ženske nošnje iz Vergine. Riječ je, naime, o kombinaciji koja uključuje saltaleone koji tvore ukras nošen na glavi, što označava element bogatijih nošnji čije su vlasnice pripadale najvišim slojevima tamošnje društvene zajednice.427 Grob iz Prečne ujedno predstavlja najsjeverniji nalaz opisanih fibula,428 a sadržavao je također dva tordirana torkvesa (prema blisko postavljenim krajevima zaključujem da bar jedan od torkvesa nije mogao biti nošen oko vrata, dakle kao ogrlica, već se mogao nositi na glavi, možda povrh kožne podloge, poput torkvesa u smiljanskom grobu 1 (iskopavanja V. Hoffillera 1904. god.) ili kompoljskom grobu 9 (iskopavanja R. Drechsler-Bižić 1955-56. god.)) te dvije brončane karike koje su vjerojatno sačinjavale naušnice ili neku vrstu sljepoočničarki.429 Kao što navodi B. Teržan, čitava je kombinacija nakita strana području Dolenjske, a tipična japodskom kulturnom krugu, zbog čega navodi mogućnost interpretacije pokojnice kao nevjeste koja je predstavljala zalog dobrim odnosima između navedenih kulturnih skupina.430 Postoji mogućnost da ovakav kontekst postoji kod grobova u tumulu 30 iz Rusanovića čiji je primjer prvenstveno instruktivan unutar teme o povezanosti japodske kulture s glasinačkim područjem. U grobu 4, u području glave kostura, nađena je brončana dugmad i dijadema za koje B. Teẞmann vjerojatnim smatra da pripadaju varijanti A japodske kape tipa 1.431 Brončana dugmad pronađena je i u drugim glasinačkim grobovima (tumul 1 u Čitlucima, grob 2 u tumulu 4 u Ilijaku, tumul 3 u Sokolačkom polju, grob 1 u tumulu 7 u Teržan, 2009, 215-222. Drechsler-Bižić, 1962, 307. 425 Drechsler-Bižić, 1962, 305-307. 426 Teržan, 2009, 219. 427 Teržan 1987, 8.; Pabst-Dörrer, 2007, 643.; Teržan, 2009, 221-222. 428 isto 429 Teržan, 2009, 215. 430 Teržan, 2009, 223. 431 Teẞmann, 2004, 156-157. 423 424

105

Osovu), a neki put i uz dijademe (tumul 19 i grob 2 iz tumula 3 u Ilijaku) ili torkvese. Iako se mogu interpretirati kao ostaci kapa odnosno ukrasa za glavu, takvo tumačenje, s obzirom na izostanak podataka o njihovom položaju unutar grobova, ostaje otvoreno pitanje.432 Ukoliko se nalaz brončane dugmadi i više štapićastih privjesaka iz groba 1 u tumulu 1 u Hrastovači tumači kao japodska kapa, moglo bi se zaključiti kako se izvan Like, osim kapa tipa 1, ipak nosila i varijanta B ili C tipa 2 japodskih oglavlja.433 Karakteristična kombinacija sljepoočničarki i torkvesa (nošenog na glavi) također se susreće u grobovima glasinačke kulture (tumul 19 – Sokolac-Taline, tumul 4 – Borovsko),434 a o vezama japodskog i glasinačkog prostora svjedoče i drugi nalazi poput zoomorfnog privjeska (konj?) i kuglastih privjesaka rađenih na proboj (Bronzebommeln) iz groba 1 tumula 30 u Rusanovićima,435 zatim antropomorfnih privjesaka iz tumula 86 i 18 također u Rusanovićima, kao i sahranjivanje na drvenim daskama unutar tumula 36 iste nekropole, inače karakterističan običaj sahranjivanja ličkih Japoda.436 Od pojedinačnih privjesaka u ovoj fazi, mnogo su dojmljiviji raskošni kompozitni privjesci koje nalazimo obješene na fibulama. Već su spomenute tropetljaste fibule sa zrnima jantara na luku iz kompoljskog groba 47 na čijim su iglama ovješeni kompozitni privjesci odnosno pektoralni ukrasi. Jedan se ukras se sastoji od trapezoidne pločice čiji gornji krajevi završavaju produženim savijenim nastavcima u obliku vrata i glave zmije, koji su na kraju probušeni. Sama pločica ukrašena je po sredini valovitom linijom, a po rubovima su urezane crtice. Na sredini gornje strane je veća alka za ovjes, a na donjoj je izbušeno nekoliko rupica, na koje su ovješeni lančići. Na kraj lančića ovješena je spiralno savijena žica na kojoj visi devet trapezoidnih pločica ukrašenih koncentričnim kružićima ili su na stranicama urezane crtice.437 Ukras na drugoj fibuli sastoji se od veće ploče rađene na proboj, koja je ukrašena valovitom linijom. Na gornjoj lijevoj strani je produžetak s prikazom ljudske glave. Oči i usta izvedeni su ubadanjem, a nos je izveden u obliku plastične linije. Na suprotnoj strani ploče vidljivi su tragovi produžetka. Po gornjoj sredini vidljivi su tragovi alke za ovjes, koja je nadomještena naknadno postavljenom alkom, provučenom kroz ažurirani otvor. Donja strana ima devet produžetaka s rupicom po sredini. O njih je ovješena manja ploča bez ukrasa, na

Teẞmann, 2004, 161. Teẞmann, 2004, 161. 434 Teẞmann, 2004, 161. 435 Teẞmann, 2004, 154-155. 436 Teẞmann, 2004, 161-162. 437 Bakarić, 2008, 48. 432 433

106

čiju su donju stranu zakovicama pribijene dvije bule.438 Vrlo je dojmljiv i kompozitni privjesak iz groba 39 u Prozoru. Na velikoj dvopetljastoj fibuli sa šest krupnih zrna jantara na luku obješena je mala alka na kojoj visi brončana trapezoidna pločica s profiliranim rubovima. Površina između tih rubova urešena je urezanim trokutima ispunjenima urezanim vodoravnim linijama. Na donjem rubu pločice kroz šest je rupica provučena kožna traka na koju se u tri kolone nanizalo po pet sitnijih zrna jantara, a ispod toga visi velika brončana bula.439 Samostalni privjesci pojavljuju se u više oblika, od kojih smo većinu sreli već u nekoj od prethodnih faza. Tako brončane privjeske u obliku ažuriranih zrna nalazimo po tri primjerka u prozorskim grobovima 1 i 22, a sličan njima je i privjesak iz groba 213 u Jezerinama. Od poznatih oblika pojavio se spiralnonaočalasti privjesak u kompoljskom grobu 87 (iskopavanja J. Brunšmida 1902. god.), zatim privjesak u obliku zvončića u prozorskom grobu 22, privjesak u obliku profiliranog štapića u grobu 83 u Jezerinama, privjesak u obliku kotlića u grobu 15 u Golubiću te čak četrnaest privjesaka u obliku malenih bula, koje su možda tvorile ogrlicu, u grobu 118b u Jezerinama. Za privjesak iz Golubića, koji odgovara varijanti 1 tipa 4 ranije spominjanih košarastih privjesaka tipa Göritz,440 B. Teẞmann smatra kako svojim položajem u grobu, lijevo, pored glave kostura te pored brončanog lančića (ogrlice) sugerira način nošenja tih dvaju predmeta kao cjeline, za što postoje paralele na drugim nalazištima (npr. grob 160 u Jezerinama).441 U grobovima 83 i 213 u Jezerinama pojavio se novi tip privjeska, koji je zapravo kompozitne vrste, a sastoji se od brončane žice složene u niz osmica, poput glave na opisanim dvokrakim iglama, na kojoj visi privjesak od dvije kalote od brončanog lima, često spojene zakovicama. Prema očuvanom nizu osmica od brončane žice, može se zaključiti kako je takav privjesak krasio nošnju osobe sahranjene u kompoljskom grobu 73 (iskopavanja R. Drechsler-Bižić 1955-56. god.). Osim u nekropoli u Jezerinama, često se pojavljuje i na liburnskom području, a datiran je u prijelazno razdoblje stupnja HaD na stupanj LtA.442 Okrugle brončane pločice ukrašene različitim urezanim motivima, kakav je primjerak iz groba 38 u Jezerinama, predstavljaju metalne predmete karakteristične za dolinu Une.443 Čini

Bakarić, 2008, 49. Drechsler-Bižić, 1973, 22., 34. 440 Teẞmann, 2007a, 687. 441 Teẞmann, 2007a, 678. 442 Vejvoda, 1961, 121. 443 Marić, 1968, 16., 20. 438 439

107

mi se kako bi ovom predmetu, prvenstveno u smislu svojevrsnih aplika, pridružiti i okruglu ornamentiranu brončanu pločicu iz groba 1 u Vrepcu. Fragment brončane aplike antropomorfnog oblika iz groba 23 u Prozoru, B. Raunig ubraja u skupinu krilatih ljudskih figura, plosnato lijevanih u jednostranom kalupu.444 Riječ je o rijetkom obliku, a s obzirom da ima kružne otvore na rukama i nogama, za pretpostaviti je kako se ova aplika nosila prišivena na neku vrstu podloge.445 U grobu 64 u Kompolju (iskopavanja R. Drechsler-Bižić 1955-56. god.), prozorskom grobu 22, grobu 4 i žarnom grobu 1 u Vrepcu te grobovima 83 i 118b u Jezerinama pronađene su okrugle brončane alke. Primjerak iz groba 2 bio je omotan trakom od brončanog lima, a alka iz žarnog groba 1 ima niz plastičnih okruglih ispupčenja na vanjskom rubu. Radi se o predmetu karakterističnom za istočnoalpsko područje, koji se, unutar japodskog teritorija, češće pojavljuje na ličkim nalazištima.446 Što se tiče njegove funkcije, moguće je zaključiti tek da se radi o nekoj vrsti uresa sa vrlo jasnom solarnom simbolikom, a dataciju bi, na temelju sličnih nalaza, valjalo smjestiti u vrijeme 5 i 4. st. pr. Kr.447 Spiralne narukvice izrađene od uske trake brončanog lima, savijene u nekoliko navoja, poznate su još od brončanog doba,448 a činile su dio nošnje pokojnica iz kompoljskog groba 73 (iskopavanja R. Drechsler-Bižić 1955-56. god.) i groba 424 u Jezerinama. Drugi tip narukvica koje su napravljene od šireg brončanog lima, otprilike polukružnog presjeka, nalazio se na podlakticama žene iz groba 28 u Jezerinama. Isti je oblik upotrebljavan kao nanogvica, što je slučaj u grobu 27 u Golubiću gdje su dva primjerka pronađena na gležnjevima nogu. Dva primjerka iz groba 15 u Jezerinama pronađena su kraj loše očuvanog kostura pa nije sigurno jesu li nošene kao narukvice ili nanogvice. Marić za ovaj tip nakita navodi dataciju u fazu II nekropola u dolini Une, na temelju toga što se slične narukvice, ali s drugačijim presjekom, javljaju u liburnskim grobovima u razdoblju 500-360. g. pr. Kr.449 U analiziranim grobovima prijašnjih faza nije se pojavilo prstenje ni naušnice no, u fazi 5, fragment prstena prisutan je u grobu 1 u Vrepcu. Zapravo se radi o fragmentu lijevanog brončanog prstena čija je tanka, ovalna pločica ukrašena već otprije poznatim te učestalo i naširoko korištenim motivom urezanih koncentričnih kružića. Primjerak naušnice nalazio se u 444

Raunig, 2004, 132. Drechsler-Bižić, 1973, 30. 446 Marić, 1968, 17. 447 Raunig, 2004, 69. 448 Drechsler-Bižić, 1961, 73. 449 Marić, 1968, 14. 445

108

kompoljskom grobu 64 (iskopavanja R. Drechsler-Bižić 1955-56. god.). Naušnice od brončane žice ukrašene zrnima jantara prisutne su u japodskim grobovima još od stupnja HaB.450 Naš primjerak karakterizira sitna spiralna cjevčica na jednom kraju koja se mogla pomicati i u koju se utaknuo drugi zašiljeni, zavinuti kraj žice. Ova je dva tipa V. Radimsky kronološki odijelio, odredivši potonji kao tip naušnice iz kasnog latena pa čak i kao predmet iz rimske okupacije japodskih krajeva.451 Šivaće igle odnosno brončane igle s ušicom pronađene su unutar kompoljskih grobova 72 i 73 (iskopavanja R. Drechsler-Bižić 1955-56. god.), a inače predstavljaju predmete karakteristične za ženske grobove.452 Od ukrasnih igala, u kompoljskom grobu 87 (iskopavanja J. Brunšmida 1902. god.), pojavila se dvokraka ukrasna igla s glavom u obliku niza osmica varijante B453 te, u grobu 1 u Prozoru, samo fragment tog tipa ukrasne igle, odnosno samo glava od niza osmica, na temelju koje ju nije moguće konkretnije tipološki odrediti. Drugačiji tip ukrasne igle je primjerak iz groba 451 u Jezerinama. Radi se o dvostrukoj igli sa glavom u obliku grčkog slova 'omega', kakvu nalazimo i na lokalitetima u Lici, Dalmaciji, Donjoj Dolini, Sanskom Mostu, Glasincu454 i drugdje, a po veličini i namjeni pripada grupi ukosnica.455 Brončana dugmad već poznatog kalotastog oblika nalazila se u grobu 30 u Prozoru, a u grobu 1 s nekropole ravnih grobova u Skradniku pronađen je jedan primjerak križnog dugmeta. Z. Marić križnu dugmad ubraja u tipične japodske predmete, između ostalog, jer se samo na japodskom teritoriju može dokazati kontinuitet njihove upotrebe sve do rimskog doba. Uz japodski teritorij, područje rasprostiranja križne dugmadi obuhvaća i prostor jugoistočnih Alpi.456 Prema M. Blečić, takva dugmad predstavlja pojavu vezanu uz latenizaciju japodskog prostora, a njihovu pojavu datira u fazu 6.457 U fazi 5, dio nošnje činili su, naravno, i pojasevi. Dijelovi pojasa pronađeni su u prozorskom grobu 1, a radilo se o brončanom okovu za pojas sa tri okrugla otvora za zakovice na užim stranama, koji je bio ukrašen sa dvije usporedno urezane linije, te o brončanoj pločici koja je bila dio privjeska za pojas. Ona je služila za ovjes predmeta koji se više nisu nosili 450

Vejvoda, 1961, 120. Radimsky, 1893, 604. 452 Radimsky, 1893, 595. 453 Vejvoda, 1961, 116. 454 Radić, 2000, 41. 455 Vejvoda, 1961, 122. 456 Marić, 1968, 16., 21. 457 Blečić, 2002, 117. 451

109

zataknuti za pojas, već su obješeni na alku pločice, na temelju čega se zaključuje kako je postojala namjera da ti predmeti budu svima jasno vidljivi, ali i da jednostavno budu pri ruci vlasniku pojasa.458 Slični izduženi pravokutni okovi poznati su iz prijašnjih faza te predstavljaju karakteristiku HaC i HaD stupnjeva.459 Također otprije poznata vrsta predmeta su saltaleoni (grob 78 u Kompolju (iskopavanja R. Drechsler-Bižić 1955-56. god.), grobovi 1, 30 i 23 u Prozoru), kao i brončani tordirani torkves kakav je pronađen u grobu 87 u Kompolju (iskopavanja J. Brunšmida 1902. god.). Kao što je ranije navedeno, torkvesi predstavljaju tradiciju kulture polja sa žarama, a na području Like pojavljuju se otprilike tijekom HaB3 stupnja no prisutni su i kasnije.460 Ponovno, fibule, sa prisutnošću unutar 18 od 22 izdvojena modela nošnji, odnosno 81% obrađenih grobnih cjelina, predstavljaju najbrojniji nakit razdoblja. Najčešća varijanta je upravo nošnja koja uključuje samo jednu ili dvije fibule. Pojedinačne nošnje uglavnom sadržavaju po jednu fibulu, iako, različiti modeli, češće imaju po dva primjerka tog nakita. Postoje, dakako, i nošnje koje sadržavaju i više, do 5 fibula, što samo po sebi ukazuje na raskošnost nošnje u koju je očito bila odjevena Japotkinja višeg društvenog statusa. Ako govorimo o kombinacijama fibula s drugom vrstom nakita to su svakako nošnje koje su kombinirale jednu ili više fibula sa ogrlicom ili privjeskom. Certosa fibule uglavnom su se nalazile u vrlo jednostavnim nošnjama te je pritom obično riječ o jednom primjerku, dok bi najčešća kombinacija uključivala i fibulu gusjeničastog tipa. Jednopetljaste fibule sa zrnom na luku najčešće su nošene uz razne privjeske, među kojima se ističu oni rađeni na proboj (praporci), a česta je i kombinacija s ogrlicama od zrna jantara ili staklenih perli. Za gusjeničaste se fibule može primijetiti kako se unutar nošnji uobičavaju pojavljivati samostalno ili uz fibule certosa tipa. Što se tiče tropetljastih odnosno dvopetljastih fibula čiji luk je ukrašen sa nekoliko zrna jantara, može se zaključiti kako su nošnje koje su ih sadržavale često imale i zamjetnu količinu jantara odnosno stakla, u obliku ogrlica ili pojedinačnih zrna, od kojih su neka bila dio raskošnih kompozitnih privjesaka ili pektoralnih ukrasa obješenih sa fibula, što je dakako bilo obilježje bogatih ženskih nošnji. Nakon fibula, po brojnosti slijede ogrlice. One su prisutne u otprilike 43% grobnih cjelina odnosno čine dio 10 od 22 modela nošnje. Spomenuto je kako postoji najviše pojedinačnih nošnji koje sadrže jednu ili više fibula i ogrlicu, a valja reći kako je u različitim Bakarić, 2005, 19-20. Raunig, 2004, 80. 460 Bakarić, 1986, 133. 458 459

110

modelima nošnje, ogrlica češće kombinirana s privjescima. Dakle, većinom je riječ o jednostavnim modelima u kojima je ogrlica od jantarnih zrna nošena uz, najčešće po jedan primjerak neke od opisanih vrsta fibula iz ove faze. U nošnjama s ogrlicom, čest su element i privjesci, bilo samostalni, bilo na fibulama, pri čemu su neki kompozitnog karaktera (pektorali). Privjesci odnosno aplike, također se mogu smatrati relativno čestim nakitom u fazi 5. Pojavljuje se u oko 30% obrađenih grobova, a element je 9 izdvojenih modela nošnje. Kombinacije koje ih sadrže uglavnom imaju i jednu ili dvije fibule, a uz njih su se nerijetko nosile i ogrlice ili pojedinačna zrna te se uglavnom radi o međusobno vrlo različitim modelima nošnje koji su sadržavali više vrsta nakita. Saltaleoni su, u različitim količinama, uvijek pronađeni uz jednu ili dvije fibule, kao i alke, a dvokrake ukrasne igle također su se pojavljivale gotovo uvijek popraćene fibulom, s tim da su u kombinaciji bili i privjesci. Tip spiralne narukvice nošen je po jedan primjerak, dok su otvorene narukvice/nanogvice nošene u paru. Može se još navesti kako se čini da su narukvice odnosno nanogvice učestalo bile jedini oblik nakita unutar pojedinih modela, dakle, radilo se o posve skromnim varijantama ženske nošnje. Za razliku od prethodnih faza, čini se, kako bi, na temelju analiziranih grobnih cjelina, mogla biti uočena određena razina homogenosti pri kombiniranju različitih vrsti nakita u pojedinačne modele ženskih nošnji. Kao što je već navedeno, to bi se odnosilo na modele koji se sastoje od fibule, ogrlice i privjeska. Naravno, uočljiva je razlika između bogato opremljenih grobova odnosno raskošnih i onih jednostavnijih nošnji. Ta se razlika zapaža prvenstveno u kvantiteti određenih vrsta nakita ili primjerice, kod jantarnih ogrlica, u broju zrna koja ih tvore, iako se neki grobovi izdvajaju i raznovrsnošću nakita te svakako predstavljaju ukope bogatijih pripadnica japodske zajednice. Kod jednostavnijih modela radi se o prisustvu jedne ili dvije fibule, jedne fibule sa ogrlicom, fibule uz saltaleone, zatim narukvica odnosno nanogvica te opremi od samo jedne ukosnice. Tijekom ovog razdoblja, kod kompoljskih i prozorskih nošnji, očita je međusobna različitost izdvojenih modela, a dok su u Kompolju najčešće nošene fibule certosa tipa, u Prozoru su to bile jedno- ili dvopetljaste sa zrnima ukrašenim lukom. U Vrepcu su sve varijante sadržavale ogrlicu od jantarnih zrna, a najčešće su nadopunjavane jednim primjerkom fibule i to uglavnom certosa tipa. Relativno jednostavni modeli, koji su sadržavali najviše dvije vrste nakita, nošeni su u Golubiću. Riječ je o kombinaciji ogrlice i fibule ili ogrlice i privjeska, a kao jedini element nošena je 111

gusjeničasta fibula, ujedno jedini tip prisutan u analiziranim grobovima dotične nekropole tijekom faze 5, ili po jedna nanogvica otvorenog tipa na svakom gležnju. Još jednostavniji modeli prevladavaju u Jezerinama, gdje se radi o tek jednoj vrsti nakita, tj. jednoj do dvije fibule i to većinom certosa tipa. Općenit nedostatak podataka o starosti, kako za ovu, tako i za ostale faze, svakako ostavljaju prostor za nagađanje o razlikama u nošnji uzrokovanima dobnim ili nekom drugom vrstom statusa pa možda kvantiteta kao i kvaliteta nakita u smislu raskošnosti, treba biti objašnjena upravo takvim razlozima.

Slika 21. Zastupljenost nakita tokom faze 5, izražena u postocima prema broju grobova; 37 grobova = 100%

112

113

Slika 22. Modeli nošnje, prema vrsti nakita, zastupljeni tokom faze 5.

Slika 23. Rekonstrukcija nošnje iz groba 10 u Golubiću, faza 5

114

Slika 24. Rekonstrukcija nošnje iz groba 180 u Jezerinama, faza 5

115

Slika 25. Rekonstrukcija nošnje iz groba 78 u Kompolju (iskopavanja R. Drechsler-Bižić 1955-56. g.), faza 5

116

Slika 26. Rekonstrukcija nošnje iz groba 1 u Prozoru, faza 5

117

3.6. FAZA 6 Grobne cjeline koje su, unutar ovog rada, izdvojene u fazu 6, potječu iz nekropola u Prozoru, Vrepcu, Crkvini kraj Golubića i Jezerinama. Time su ukupno izdvojene i proučene 32 grobne cjeline. Od tog broja, 2 su groba iz Prozora (reviziona iskopavanja R. DrechslerBižić 1971-72. godine),461 2 iz Vrepca (iskopavanja R. Drechsler-Bižić 1957. godine), 5 sa Crkvine kraj Golubića (iskopavanja B. Raunig 1954. i 1956. godine) a njih 23 potječe iz nekropole u Jezerinama (iskopavanja V. Radimskog 1892. godine.) U većem broju postaju zastupljeni novi tipovi fibula kao što su rano- i srednjelatenske fibule, iako su još uvijek prisutni neki puno stariji oblici kao što je spiralnonaočalasta fibula s osmicom u sredini i pojačanjem u vidu brončane pločice na poleđini koja djelomice prelazi na prednju stranu diskova. Takva se fibula nalazila u grobovima 264 i 414 u Jezerinama, a uz njih su pronađene i fibule latenske sheme, što govori u prilog kasnijoj dataciji tih grobnih cjelina. Brojnije među takvima su ranolatenske fibule. To su lučne fibule sa glavom od nekoliko puta spiralno savijene petlje odnosno strelastom glavom te nogom koja se savija prema luku, ali ga ne dodiruje kao što je slučaj kod kasnijih varijanti. Najranije oblike predstavljale bi fibula iz grobova 280, 391 i 426 u Jezerinama, koje imaju tek nekoliko puta savijenu petlju glave te produženje noge savinuto unatrag prema luku. Skupini ranolatenskih fibula pripadaju i primjerci iz groba 3 u Vrepcu, grobova 116, 126, 161 i 414 u Jezerinama, koje karakterizira proširenje pri kraju nožice savinute prema luku, koje je obično kuglastog oblika. Glavna karakteristika srednjelatenskih fibula jest unazad savijena noga koja dotiče odnosno pričvršćuje se uz luk. Naravno, istraživanja su pokazala kako postoje prijelazni oblici od fibula rano- prema onima srednjelatenske sheme.462 Fibule, koje se mogu opisati kao takvi prijelazni tipovi, pronađene su u grobovima 228, 264, 456 i 257 u Jezerinama, a na potonjem primjerku vidimo kako je noga, pokraj kugličastog zadebljanja, s lukom spojena pomoću brončane alkice, ali, kao i na drugim fibulama, ne dodiruje ga, odnosno nije čvrsto vezana za luk. Kugličasto proširenje pri kraju nožice ili potpuno profiliran produžetak noge koja je sasvim pričvršćena uz luk, svojstven je fibulama srednjelatenske sheme. Njih pronalazimo u grobu 46 u Prozoru i grobovima 8 i 26 u Golubiću. Latenskim oblicima pripadaju i fibule iz grobova 7, 9 i 13 u Golubiću te one iz grobova 147, 206 i 333 u Jezerinama, koje je B. Raunig nazvala 'japodskim tipom', a općenito ih se u

461 462

Drechsler -Bižić, 1961, 8-9. Bižić, 1951, 292.; Marić, 1968, 27.

118

literaturi naziva dvospiralnim fibulama. Točno je da se, koliko je poznato, radi o lokalnom obliku, kod kojeg je najuočljivija karakteristika ukras od više zrna jantara, rjeđe stakla, nanizanih na luk. Z. Marić kronološki ih pripisuje svojoj fazi IV japodskih nekropola u dolini Une te ističe njihovu čvrstu povezanost sa starijim razdobljima japodske kulture koju vidi u očitoj ovisnosti oblika takvih dvospiralnih fibula o, primjerice, tropetljastim fibulama sa zrnima na luku, kakve smo viđali u grobovima u Kompolju,463 Prozoru i Smiljanu. Mišljenja sam da bi se ovoj grupi dvospiralnih fibula mogla pribrojiti i fibula iz groba 241 u Jezerinama, iako njen luk ne ukrašavaju zrna nego niz brončanih osmica, poput onog na dvokrakim ukrasnim iglama ili privjescima s velikim brončanim kalotama, dok je jedno zrno jantara nataknuto na iglu fibule. Inače, niz osmica ukrasni je element na raznim predmetima kroz cijeli laten, a ovakve fibule karakteristika su japodskog područja i većinom se pojavljuju uz srednjelatenski materijal, prema čemu su i one datirane u LtC stupanj.464 Možda je i kod željeznog fragmenta luka fibule sa zrnima jantara na luku riječ o dvospiralnoj fibuli, pogotovo s obzirom da je pronađena uz dvije srednjelatenske fibule, od kojih je jedna posebno zanimljivog izgleda. Naime, ta fibula ima široki raskucani luk, a na nozi protomu konjske glave te je za njenu dataciju poslužila treća fibula u grobu, za koju se pouzdano zna da je srednjelatenske sheme.465 Sa datacijom se slaže i B. Raunig, a ovu i slične fibule vidi kao proizvod domaćih radionica, koji predstavlja jednu od najmlađih varijanti fibula s konjskom protomom.466 Uz spomenutu spiralnonaočalastu fibulu, otprije poznatim tipovima, u grobovima ove faze, pripada i fibula s dugom nogom koja se nalazila u prozorskom grobu 29, a može se, s obzirom na plosnat i proširen oblik luka, svrstati u varijantu B.467 Također, već poznate su i certosa fibule. Prema navedenoj tipologiji T. Težak-Gregl,468 tip 3b pronađen je u grobu 456 u Jezerinama, dok se u grobu 407 iste nekropole nalazio certosa fibula tipa 3c. Iz groba 2 u Vrepcu te groba 269 u Jezerinama potječu dva primjerka certosa fibule tipa 8a. Među češću vrstu nakita tijekom faze 6, ubrajaju se i naušnice od brončane žice. Spominjali smo ih već u analizi grobova prethodne faze, no tamo nisu činile veći postotak nalaza. Ipak, V. Vejvoda navodi kako u grobu 264 u Jezerinama one predstavljaju tipološki najstariji element groba, s obzirom da se u japodskim grobovima pojavljuju od HaB i postaju Marić, 1968, 24., 25. Vejvoda, 1961, 120. 465 Drechsler-Bižić, 1958, 54. 466 Raunig, 2004, 101-102. 467 Drechsler-Bižić, 1973., 15. 468 Težak-Gregl, 1981, 25-48. 463 464

119

sve rjeđa pojava u kasnijim stupnjevima.469 Ukoliko prihvatimo zapažanja koja je glede naušnica iz grobova u Jezerinama iznio V. Radimsky,470 možemo reći da su starije varijante, sa jednim zašiljenim krajem koji se utaknuo u malenu kuku na drugom kraju žice, pronađene u grobovima 264, 107 i 426, dok su naušnice mlađe vrste, koje, uz navedene karakteristike, imaju i pomičnu spiralnu cjevčicu za učvršćivanje, pronađene u grobovima 103, 250, 343 i 505. Gotovo svi primjerci bili su ukrašeni plosnatim okruglim zrnima jantara različitih veličina. U grobu 29 u Prozoru, nalazili su se brončani privjesak u obliku štapića te lijevani brončani privjesak u obliku strelice, za kojeg B. Raunig navodi mogućnost simbolike vezane za kult phalos-a te kult plodnosti.471 Već duže vremena prisutan tip privjeska u obliku kotlića, pronađen je u grobu 26 u Golubiću, koji je ujedno najmlađa grobna cjelina s takvim privjeskom.472 Prema podjeli košarastih privjesaka tipa Göritz, B. Teẞmann ga smatra predstavnikom varijante 1 tipa 4,473 čiji su predstavnici prvenstveno zastupljeni na nalazištima Slovenije i zapadne Hrvatske.474 Autorica nadalje navodi kako su inače, široko rasprostranjeni košarasti privjesci, nošeni oko vrata, bilo kao dio brončanih lančića, bilo ogrlica od jantarnih i/ili staklenih perli, zatim kao ukras na fibulama te su posebno rado vješani o narukvice.475 Iz groba 9 u istoj nekropoli potječe jedinstven privjesak u obliku rebraste ciste, izrađen od tankog brončanog lima, sa trokutasto-trapezoidnim brončanim pločicama obješenima za dno, a brončana žica na gornjem dijelu očito je služila pričvršćivanju ne odjeću ili neki drugi predmet. B. Raunig smatra da se radi o importu ideje odnosno oblika sa slovenskog ili liburnskog prostora, te ističe kako bi privjesak mogao biti stariji u odnosu na ostatak grobnog inventara tj. dvospiralnu fibulu sa zrnima jantara, koja se datira u 3. i 2. st. pr. Kr.476 Odraz japodske naklonosti prema očuvanju tradicije vidimo kod spiralnonaočalastog privjeska iz groba 257 u Jezerinama, oblika koji je omiljen još od kasnog brončanog doba. Privjesak u obliku konične posudice s dvije okomite drške na vratu, iz groba 269 u Jezerinama, predstavlja lokalni proizvod Japoda koji su obitavali na prostoru srednjeg toka Une, gdje su ovakvi primjerci jedino i pronađeni, a uz to, određene su paralele u oblikovanju vidljive na

469

Vejvoda, 1961, 120. Radimsky, 1893, 804. 471 Raunig, 2004, 69. 472 Raunig, 2004, 72. 473 Teẞmann, 2007a, 687. 474 Teẞmann, 2007a, 677. 475 Teẞmann, 2007a, 678. 476 Raunig, 2004, 70. 470

120

keramičkim posudama tog kraja.477 Zanimljiv je privjesak u obliku ljudske noge, pronađen u grobu 407 u Jezerinama, izrađen vjerojatno od olova, koji B. Raunig nalikuje na maleno stopalo u nekoj vrsti obuće te ga, s obzirom na upotrjebljeni materijal, smatra mogućim importom.478 Spoj umjetnosti i simbolike posebno je vidljiv kod kompozitnog nakita odnosno pektoralnih ukrasa koji su, ili nošeni samostalno ili, što je čest slučaj, bili obješeni na fibulama. Pektoral s parom antitetski okrenutih lijevanih protoma u obliku konjskih glava na gornjim uglovima trapezoidne pločice, iz groba 228 u Jezerinama, B. Raunig uvrstila je u svoju varijantu 3, kod koje je riječ o pločici rađenoj na proboj, s trokutastim otvorima u tri reda, pri čemu se stvara cik-cak motiv.479 Duž donjeg ruba pločice nalaze se otvori iz kojih su obješeni brončani lančići na krajevima kojih vise privjesci u obliku bikoničnih posudica, a na gornjem rubu, između konjskih protoma, nalazi se alka za vješanje pektorala. Konjske protome vidimo i na pektoralu koji predstavlja najdojmljiviji nalaz iz groba 264 u Jezerinama. Njegova su najbitnija karakteristika privjesci u obliku ljudskih maski, koji su obješeni na brončane cjevčice smještene na krajeve redova brončanih osmica koje vise sa trapezoidne pločice s protomama. Antropomorfni element čest je ukras na japodskom i liburnskom prostoru krajem halštata i početkom latena,480 a na simboličnoj razini vjerojatno je imao apotropejsku ulogu481 te je nošen kao izraz želje za zaštitom od svega što se smatralo zlim ili nepoželjnim. Što se tiče prikaza konja, ta životinja kao htonsko božanstvo ima bitnu ulogu unutar raznih oblika kulta mrtvih, a podrijetlo njegove pojave u japodskoj materijalnoj kulturi potkraj starijeg i početkom mlađeg željeznog doba, traži se među utjecajima istočnog (skitskog), ali i sredozemnog umjetničkog izričaja kao posljedice jačanja trgovine s egejskom i italskom sredinom, posebno nakon osnivanja grčkih kolonija na Jadranu.482 Kod ogrlica koje su pronađene u grobu 3 u Vrepcu, grobovima 8 i 13 u Golubiću te grobu 407 u Jezerinama, riječ je mahom o nizu plosnatih okruglih do cilindričnih zrna jantara pronađenih na području vrata odnosno pokraj glave sahranjene osobe. Pojedinačna zrna, koja ne isključuju mogućnost da se radilo o ogrlici, samo sa daleko manje članaka, pronađena su, u raznim količinama, unutar prozorskog groba 29, grobu 2 u Vrepcu te grobovima 103, 147, 241 i 431 u Jezerinama. Oblici su različiti, od okruglih profiliranih preko plosnatih okruglih, 477

Raunig, 2004, 74-75. Raunig, 2004, 141. 479 Raunig, 2004, 103-105. 480 Drechsler-Bižić, 1961, 91.; Vejvoda, 1961, 121; Raunig, 2004, 136. 481 Raunig, 2004, 139. 482 Blečić, 2002, 112-113. 478

121

cilindričnih do duguljastih zrna, a variraju i dimenzije. U grobu 431 pronađene su također i tri duguljaste neukrašene pločice od jantara, probušene na užem kraju, dok jedan primjerak bogato ornamentirane kružne pločice od jantara potječe iz groba 161 u Jezerinama. U urezanom motivu od četiri radijalno raspoređena trokuta ispunjena mrežastim linijama, B. Raunig vidi figure ratnika,483 dok Z. Marić takve predmete opisuje kao okrugle jantarne pločice s ornamentom u obliku križnog dugmeta, koje su jedan od pokazatelja povezanosti nekropola u okolici Bihaća sa ličkim područjem, datirajući ih u svoju fazu III (360-250 g. pr. Kr.) japodskih nekropola.484 Spiralne narukvice kakve su pronađene u grobovima 257 i 343 u Jezerinama, nošene su još u brončanom dobu, a izrađene su od uske trake brončanog lima, savijene u nekoliko navoja.485 Izduženi pravokutni okov za pojas čiji jedan kraj ima oblik dva polukruga bio je dio nošnje u grobu 250 u Jezerinama. Ovakvi okovi pojavljuju se u nekropolama Pounja, a slični su ličkim okovima koji na užem kraju završavaju u obliku dva diska, što podsjeća na pločastu naočalastu fibulu. Okovi iz Pounja, u upotrebi su do srednjeg latena.486 Pinceta blago proširenih krajeva, ukrašena duž rubova urezanom linijom, iz groba 2 u Vrepcu, predstavlja predmet koji je, kao dio toaletnog pribora, na japodskom prostoru upotrebljavan kroz razdoblje starijega i mlađega željeznog doba,487 kao što je već navedeno tijekom analiza grobova ranijih faza. Iako prvenstveno karakteristika starijeg željeznog doba, kalotasta dugmad bila je u upotrebi i u mlađim razdobljima željeznog doba, što vidimo na primjeru groba 8 u Golubiću, u kojem je nađeno jedno takvo dugme. Okrugle brončane alke, kakve su pronađene u grobu 2 u Vrepcu, predstavljaju oblik koji se često nalazi u japodskim grobovima svih faza i vremenski su teško odredive. Njihova bitna karakteristika je mnogostruka funkcionalnost kao dijela nošnje – od dijelova kompozitnih privjesaka, bilo samostalnih, bilo onih obješenih na fibule, a u velikom su broju nalažene kao dijelovi pojasnih okova, za pričvršćivanje remenja

483

Raunig, 2004, 180-181. Marić, 1968, 16., 20. 485 Drechsler-Bižić, 1961, 73. 486 Marić, 1968, 26.; Drechsler –Bižić, 1987, 411. 487 Balen-Letunić, 2000, 30. 484

122

na pojasu za odjeću te za ovjes privjesaka, pinceta i nožića kao i u mnogim drugim svrhama.488 Prema podacima obrađenih grobova za fazu 6, moguće je izdvojiti 17 modela ženske japodske nošnje. Fibula po običaju predstavlja gotovo sveprisutan element s obzirom da se pojavljuje u 12 modela odnosno unutar oko 81% grobnih cjelina. Riječ je uglavnom o jednom primjerku po nošnji, no pojavljuju se i po dvije do najviše tri fibule unutar jednog groba. Također, najčešća varijanta nošnje, od nakita uključuje samo jednu odnosno dvije fibule, a u ostalim slučajevima fibula se najviše kombinira s privjescima. Ranolatenske fibule element su vrlo jednostavnih modela te je pritom najčešće riječ o jednoj takvoj fibuli kao jedinom elementu nošnje. Druge kombinacije uključuju, do najviše, dva elementa, a to su narukvica i privjesak ili ogrlica od zrna jantara. Najbogatiji model nošnje koji sadrži fibulu ranolatenske sheme, kombinira jantarnu ogrlicu s dodatna tri primjerka različitih tipova fibula. Najčešća varijanta nošnje koja uključuje fibulu ranolatenske sheme, sadržavala je jednu ili dvije takve fibule, a ističu se i dvije nošnje s pektoralima koji imaju dvije antitetično postavljene konjske protome na temelju čega potonje nošnje možemo smatrati raskošnijima od ostalih modela. Japodski tip ili tip dvospiralne fibule sa zrnima u nošnjama su najčešće prisutne kao jedini element, a od ostalih kombinacija može se, kao zajednička karakteristika, u nekoliko slučajeva, primijetiti pojava ogrlice od jantarnih zrna. Što se tiče certosa fibula, vidljivo je kako se običavaju pojavljivati kao jedini tip fibule prisutan u pojedinačnim modelima, a od dodatnih elemenata, uz certosa fibulu više se puta pojavljuje privjesak. Privjesci su element 4 modela nošnje odnosno pojavljuju se u otprilike 19% grobova. Uvijek ih prate fibule, najčešće po jedan primjerak, dapače, te dvije vrste nakita tvore model nošnje koji je među češće zastupljenima tijekom faze 6, a može se reći, i općenito tijekom interesnog razdoblja u japodskoj populaciji. Brončane naušnice dio su 6 modela nošnje, a sveukupno se nalaze unutar oko 22% obrađenih grobnih cjelina faze 6 te su, zanimljivo, prisutne bile samo u nošnjama iz Jezerina. Taj je oblik nakita, uglavnom, nošen u paru iako se u manjem broju grobova pojavio po jedan primjerak. Zanimljivo je istaknuti, s obzirom na frekvenciju pojavljivanja fibula, kako se, za razliku od ostalog nakita, naušnice ništa češće nisu pojavile u kombinaciji s fibulama nego s pektoralom, nekim oblikom jantara, okovom za pojas ili spiralnom narukvicom. Može se, dakle, znakovitim shvatiti podatak da je kod gotovo svih modela nošnje koje su sadržavale 488

Balen-Letunić, 1995-96, 27. ; Balen-Letunić, 2000, 30.

123

naušnice, izostala fibula. Valja reći i kako jedan od modela nošnje čini samo jedna, odnosno, u drugom modelu, par naušnica, a najbogatiji model s njima uključuje još spiralnonaočalastu i fibulu srednjelatenske sheme te pektoralni ukras s dvije antitetično postavljene protome u obliku konjske glave. Iako statistika analiziranih grobnih cjelina ukazuje na rjeđe nošenje ogrlica u razdoblju 3. i početka 2. st. pr. Kr., imajući u vidu njihovu dugotrajnu popularnost na širokom području, ne treba zaključiti kako se zaista radi o manjoj upotrebi tog nakita. Moguće je, dapače da pojedinačna zrna jantara, koja se u većem broju pojavljuju kao elementi nošnje, predstavljaju ustvari ogrlice, samo sa manjim brojem članaka. Ovu bi pretpostavku naročito podupirala činjenica o poznatoj vrijednosti jantara, koji je u ono doba predstavljao jednu od najluksuznijih sirovina te je već i posjedovanje manje količine označavalo određeno bogatstvo vlasnika. Još je vidljiva sklonost k varijaciji u ženskim nošnjama te gotovo da nije moguće izdvojiti manji broj modela no što je ukopanih pojedinaca. Ipak, kao i ranije, svoju ulogu osnove nošnje, ima fibula pa su modeli koji ne sadrže taj nakit, još uvijek u manjini. Njezina funkcionalnost takvu situaciju, doduše, opravdava i čini logičnom. U Jezerinama, najčešći se model sastoji od dvospiralne ili fibule ranolatenske sheme, a relativno česte su i kombinacije s naušnicama, koje su, uostalom, kako je ranije navedeno, od obrađenih grobnih cjelina ove faze, prisutne samo u Jezerinama. Nošnje iz Golubića, u najviše slučajeva sadrže po jednu fibulu i to dvospiralnu ili fibulu srednjelatenske sheme s kugličastim proširenjem na produžetku noge, koje su nošene uz ogrlicu od jantarnih zrna ili uz privjesak. Ako gledamo sastav izdvojenih modela, možemo opaziti kako se nošnja ženskih članova japodske populacije pojednostavila, držeći pritom na umu da se radi o statistički stvorenoj slici koja funkcionira na relativno malom broju dozvoljenom opsegom i karakterom ovog rada. Radi li se o odrazu ukusa keltskih došljaka na čitavu situaciju kao što je slučaj kod oblikovanja pojedinih predmeta, prvenstveno fibula ili je razlog negdje drugdje, možda unutar same zajednice, u smislu određenog stupnja evolucije japodskog ukusa, teško je sa sigurnošću reći. Moguće je, kako god, primijetiti da taj ukus, dapače, zadržava notu tradicije, koja je nadasve karakteristična za Japode te da se, bolje rečeno, ukoliko stvarna promjena u tom smislu postoji, ona ne odražava na odabir određenih vrsta nakita, koliko se čini da ima utjecaj u njihovoj količini unutar pojedinih modela ženske nošnje.

124

Slika 27. Zastupljenost nakita tokom faze 6, izražena u postocima prema broju grobova; 32 grobova = 100%

125

126

Slika 28. Modeli nošnje, prema vrsti nakita, zastupljeni tokom faze 6.

Slika 29. Rekonstrukcija nošnje iz groba 9 u Golubiću, faza 6

127

Slika 30. Rekonstrukcija nošnje iz groba 264 u Jezerinama, faza 6

128

Slika 31. Rekonstrukcija nošnje iz groba 391 u Jezerinama, faza 6

129

Slika 32. Rekonstrukcija nošnje iz groba 431a i b u Jezerinama, faza 6

130

Slika 33. Rekonstrukcija nošnje iz groba 3 u Vrepcu, faza 6

131

3.7. FAZA 7 Grobne cjeline koje su, unutar ovog rada, izdvojene u fazu 7, potječu iz nekropola u Prozoru, Jezerinama i Ribiću. Time su ukupno izdvojene i proučene 42 grobne cjeline. Od tog broja, 2 su groba iz Prozora (reviziona iskopavanja R. Drechsler-Bižić 1971-72. godine),489 18 iz Jezerina (iskopavanja V. Radimskog 1892. godine.), a njih 22 potječu iz nekropole u Ribiću (iskopavanja V. Ćurčića 1896. i Franje Fiale 1897. god.). Tijekom ove faze nošnju ukrašavaju ranolatenske i ponajviše srednjelatenske fibule. Među prijelazne oblike ubrajaju se fibule sa jednom kuglicom, lukom okruglog presjeka i završetkom noge čiji prošireni završetak obuhvaća luk, npr. fibule iz grobova 361 u Jezerinama i 212 u Ribiću ili ona iz groba 241 iste nekropole koja spada u grupu fibula srednjelatenske sheme s kratkom spiralom, lokalnog karaktera.490 Nakon njih se razvijaju fibule poput primjerka iz groba 403 u Jezerinama, s dvije kuglice, od kojih jedna obuhvaća luk okruglog presjeka, a produžetak noge predstavlja spojnicu između dvije kuglice.491 Najranije početkom faze 7 pojavile su se fibule kakve pronalazimo u grobu 393a, u srebrnoj i brončanoj varijanti. Iako djeluju starije, oblik i presjek njihovog luka u obliku dijela kružnice, koji ih vežu za srodne ranolatenske fibule s kuglicom na produžetku noge, kao i dužina spirale i velik broj navoja, predstavljaju odlike kasnolatenskih fibula iz 1. st. pr. Kr.492 Fibule ranolatenske sheme s masivnim odnosno čunastim lukom, kakve su pronađene u prozorskom grobu 52, u grobovima 361, 384, 393a i 521b u Jezerinama te u grobovima 49, 60, 216 i 270 u Ribiću, vrlo često imaju produžetak noge na mjestu spajanja s lukom elipsoidno ili kružno proširen, ukrašen urezanim ornamentom odnosno zrnom jantara ili staklene paste. 493 Pojavile su otprilike krajem 2. st. pr.494 Kr., dakle sredinom faze 7, tj. u razdoblju prijelaza stupnja LtC2 na LtD1. Predstavljaju osnovni kronološki indikator za fazu Va u japodskim nekropolama Pounja te Z. Marić navodi kako se radi o japodskoj varijanti stranog, keltskog elementa.495 Prema B. Teẞmann, F. Lo Schiavo razlikuje tri varijante fibula šupljeg čunastog luka, a sama Teẞmann, na temelju njihove česte prisutnosti unutar bogatijih grobnih cjelina, zaključuje kako su takve fibule bile dio nošnji dobrostojećih pripadnika zajednice te s obzirom na sličnost između primjeraka varijante B, mogućom smatra njihovu proizvodnju Drechsler -Bižić, 1961, 8-9. Marić, 1968, 30. 491 isto 492 Marić, 1968, 26-27., 30. 493 Bižić, 1951, 292.; Marić, 1968, 24., 30. 494 Marić, 1968, 24., 30. 495 Marić, 1968, 30. 489 490

132

unutar razmjerno kratkog razdoblja, možda u Ribiću, gdje su pronađene u najvećem broju. Također navodi kako bi dugovječnost nekih od ovih fibula mogla biti objašnjena kroz pretpostavku prema kojoj su unutar društva mogle biti nošene ili nasljeđivane kao oznake statusa ili insignije moći.496 Nešto kasnije pojavljuje se drugi najbitniji faktor datacije u razdoblje faze Va nekropola doline Une, a to su jednostavne žičane fibule srednjelatenske sheme s kratkom širokom spiralom sastavljenom od dva cijela navoja i tetivom, češće naslonjenom na gornji dio petlje (fibule iz grobova 256, 325, 401 i 468 u Jezerinama te grobova 6, 139, 145, 153, 194 i 258 u Ribiću), a u mlađoj fazi razvoja, sa tetivom koja se provlači ispod luka fibule, što je rjeđa pojava (primjerak u grobu 516 u Jezerinama te oni u grobovima 67, 93 i 155 u Ribiću).497 Evolucijom ovih fibula dolazi do izduženja spiralne glave, što općenito postaje trend u srednjelatenskoj shemi fibula krajem stare ere, 498 a vidljivo je na našim primjercima iz grobova 275, 284, 325 i 429 u Jezerinama te iz grobova 153, 204, 228 i 236 u Ribiću. Istodobne sa jednostavnim žičanim fibulama ili nešto starije jesu fibule iste sheme, s produžetkom noge u obliku koplja, pronađene u grobu 393a u Jezerinama. S obzirom na njihovu rijetkost u Pounju, Z. Marić ih smatra importom s područja Dalmacije, otkud su poznati slični oblici.499 Razvoj dvospiralnih fibula, koje predstavljaju autohtoni ukus, donosi smanjenje broja zrna jantara ili stakla na luku,500 vidljivo na fibulama iz grobova 325, 393a, 403 i 410 iz Jezerina gdje, umjesto prijašnjih pet ili šest, luk krase tri zrna jantara. Dvospiralne fibule s tek dva zrna jantara, kakva je ona iz groba 236 u Ribiću, nastaju otprilike početkom druge polovice 1. st. pr. Kr.,501 a primjerci ovog tipa fibula iz groba 52 u Prozoru pokazuju kako se ukras luka s vremenom sveo na samo jedno, doduše poveće zrno jantara odnosno stakla. Treba reći kako je manji broj zrna povezan sa skraćivanjem luka fibule.502 Skraćuje se i dužina fibula srednjelatenske sheme sa jednom ili dvije kuglice, dok im se, u skladu s općom modom, spiralna glava produžuje. Čini se kako su se ovakve fibule prestale proizvoditi tijekom 1. st. pr. Kr., iako ih sadrže i kasniji grobni inventari.503 Osobitost grobova ovog razdoblja vidljiva je u bogatstvu jantara i stakla. Iako takvi nalazi izostaju iz više od polovice obrađenih grobnih cjelina, u onima u kojima je takav materijal tvorio dio nošnje sahranjenih pokojnica, pojavljuje se u povećim količinama. Zbog Teẞmann, 2001, 58., 62. Marić, 1968, 28., 30. 498 Marić, 1968, 30. 499 isto 500 Marić, 1968, 29. 501 isto 502 isto 503 Marić, 1968, 30-31. 496 497

133

naravi opisa grobnih inventara iz Jezerina, za ovu mi je fazu bilo posebice teško odrediti mnoštvo zrna ili perli kao ogrlice, no s najvećom vjerojatnošću može se reći kako su ogrlice krasile odjeću Japotkinja iz prozorskih grobova 52 i 76. Radi se o nizovima od velikog broja sitnih staklenih perli izrađene posebnom tehnikom u kojoj se preko jezgre od bijelog prozirnog stakla stavlja zlatna folija, a preko nje opet tanki sloj stakla. U grobu 52 to su bikonične perle, a u grobu 76 pojavljuju se u obliku uzdužno duboko žlijebljenih perli, tzv. Melonen-perle te u obliku perli sa nizom plastično izraženih kvržica (zvjezdaste), s tim da su u ovaj niz uvrštene i tamnoplave, kao i perle od bijelog stakla.504 S obzirom na golem broj perli kako od jantara tako i od stakla, moguće je da su se ogrlice nalazile i u grobovima 2, 325, 384, 393a i 403 u Jezerinama, kao i u grobovima c, 49 i 153 u Ribiću. Među obiljem jantarnih zrna nalazimo raznovrsne oblike. Neki su poznati otprije kao što su okrugla plosnata (grobovi 52 i 76 u Prozoru, 267, 325, 384, 393a i 403 u Jezerinama), valjkasta (grob 52 u Prozoru, 384, 393a, 403 u Jezerinama, 49 u Ribiću) te okrugla profilirana odnosno uzdužno i poprečno probušena zrna (grob 52 u Prozoru, 429 u Jezerinama, c u Ribiću), a neki su oblici novijeg postanka, kao, primjerice, trokutna i trapezna zrna (grob 267 u Jezerinama, 64 u Ribiću) koja se, na području unskih nekropola, javljaju sredinom 1. st. pr. Kr., a u Lici nešto kasnije, kad su pod Augustovom vladavinom oba kraja bila dio rimskog provincijalnog ustroja, a krajem podfaze Va u dolini Une pojavljuju se dvostruko udubljena zrna505 (grob 52 u Prozoru). Staklene perle odlikuju se brojnim varijacijama i visokom kvalitetom izrade, a na japodske prostore uvožene su kao gotov proizvod, nakon čega su od njih stvarane raznolike kombinacije ogrlica ili su umetane u druge vrste nakita kao što su fibule, pektoralni ukrasi, privjesci itd.506 Zanimljiva zrna potječu iz groba 393a u Jezerinama te groba c u Ribiću. Izrađena su od zelenkastog prozirnog stakla te okomito probušena, što sugerira da su nizana u ogrlicu. Prvenstveno je interesantan njihov oblik. Naime, V. Radimsky, kao i Z. Marić, u njima je vidio neku vrstu obuće, gledajući ih vjerojatno odozgo, dok je, gledanjem s bočne strane, B. Raunig u njima prepoznala figuru delfina, ujedno napominjući da bi se na taj način vidjela zbog svog položaja u ogrlici.507 Z. Marić ih smatra najstarijom grupom staklenih zrna u fazi Va nekropola u dolini Une, a datira ih oko početka 1. st. pr. Kr.508 Od mlađih oblika možemo istaknuti bikonične (grobovi 49 i 153 u Ribiću) i zvjezdaste perle (ogrlica iz groba 76 u Prozoru, grob 153 u Ribiću) koje su se pojavile krajem prve polovice 1. st. pr. Kr., a Drechsler-Bižić, 1973, 19-20., 41-42. Marić, 1968, 31. 506 Bakarić, Križ, Šoufek, 2006, 66-68. 507 Radimsky, 1893, 407-409.; Marić, 1968, 31.; Raunig, 2004, 185. 508 Marić, 1968, 31. 504 505

134

nakon kojih se izrađuju trokutaste odnosno trapezne (grobovi 49 i 153 u Ribiću), četverokutne (grob 393a u Jezerinama) te perle raznih drugih oblika.509 Što se tiče boja, uz bijele i zelene perle, češće su još one plave i žute boje, a mnogo ih je emajlirano ili presvučeno zlatom odnosno srebrom. Čini se kako je broj šivaćih igala, dakle igala s ušicom, u grobovima faze 7, u porastu. Takve brončane igle pronađene su u grobovima 384, 393a i 521b u Jezerinama te u grobu 64 u Ribiću. Predstavljaju karakteristični domaći element grobnih inventara japodskog prostora tijekom posljednjeg stoljeća stare ere,510 a V. Radimsky ih je smatrao obilježjem ženskih grobova.511 Slično je pretpostavio i za neke pincete, posebno one nađene uz šivaće igle, kao što je slučaj u vrlo bogatom grobu 393a.512 Pinceta iz tog groba većih je dimenzija, sa kupastom glavom, a Z. Marić je smatra jednim od važnijih metalnih predmeta koji nemaju direktne analogije sa drugih nalazišta te vjerojatno lokalnim proizvodom, uz mogućnost da je riječ o importu iz još nepoznate radionice.513 Iz istog groba potječe i zanimljiva probušena trapezoidna pločica. Lijevana je plosnato, u jednostranom kalupu i ustvari izgleda kao okvir trapezoidnog oblika, na čijim su kutovima uže strane antitetski postavljene konjske protome. Na temelju više ili manje sličnih predmeta s ovog i drugih nalazišta, B. Raunig je i ovaj nalaz okarakterizirala kao okov koji se učvršćivao na pojas od kože ili tekstila.514 V. Radimsky naveo je kako ovom predmetu pripada nekoliko brončanih lančića na kojima vise šuplji trokutasti privjesci od brončanog lima, pronađeni u istom grobu,515 misleći da se radi o kompozitnom privjesku, vjerojatno obliku pektoralnog ukrasa, inače karakterističnom elementu japodskih nošnji. Pojedinačni su privjesci također prisutni u ovom grobnom inventaru. Tu spada jedan primjerak bule od brončanog lima, kakav smo viđali i u prijašnjim razdobljima, primjerice kao dio ogrlice, te predmet sastavljen od brončane karičice s koje visi nešto poput brončane šipke s kukom na kraju. Za ovaj nalaz V. Radimsky smatra mogućim da je riječ o predmetu koji se koristio za češanje glave.516 Lijevanu brončanu narukvicu iz ovog groba, ukrašenu poprečnim narebrenjima, čiji krajevi prelaze jedan preko drugog, sa završecima u obliku izdvojenih kružića, Z. Marić, kao i spomenutu pincetu, ubraja u grupu važnijih metalnih nalaza iz podfaze Va, od kojih je većina vjerojatno lokalnog podrijetla iako Marić, 1968, 31. Marić, 1968, 29. 511 Radimsky, 1893, 595. 512 Radimsky, 1893, 595-596. 513 Marić, 1968, 31. 514 Raunig, 2004, 107-108. 515 Radimsky, 1893, 407-409. 516 Radimsky, 1893, 408., 608. 509 510

135

su neki možda uvezeni sa još nepoznatog područja.517 U grobu 76 u Prozoru, dio nošnje pokojnice bila je puno lijevana brončana narukvica sa ukrasom od plastično izraženih rebara na vanjskoj strani. Spiralne narukvice izrađene od uske trake brončanog lima, savijene u veći, poput primjerka iz groba 275 u Jezerinama, ili manji broj navoja, kakve su one iz grobova 49 i 153 u Ribiću, u upotrebi su još od brončanog doba.518 Uz nalaze koji jasno odražavaju karakter kasnog latena, u grobu 52 u Prozoru nalazi se, kao predstavnik tradicije iz prethodnih razdoblja, više brončanih kalotastih dugmeta, koja su nekad ukrašavala kožni pojas, što je vidljivo prema komadiću kože koji je uspio ostati sačuvan na jednom dugmetu.519 Ovakve pojaseve opisala je L. Bakarić, ubrajajući ih u skupinu svečanih odnosno statusnih pojaseva, čiji razvoj dovodi u vezu s modom koja se manifestirala kroz poznate japodske kalotaste kape. Pretpostavlja da je zastupljenost ovakvih pojaseva bila mnogo veća no što bi se dalo zaključiti na temelju očuvanih primjeraka. Naime, dok su tekstil ili koža u zemlji podlegli raspadanju, unutar mnogih grobova, na predjelu prsa i struka, sačuvala se brojna kalotasta dugmad. Izrađivana od tankog brončanog lima, funkcionirala su, prvenstveno kao ukras, a sigurno je da su, izložena sunčevoj svjetlosti, postajala vrlo atraktivna i učinkovita zamjena puno skupljem zlatu.520 Kalotasto brončano dugme pronađeno je i u grobu 174 u Ribiću,521 no čini se, prema profilaciji rubova, kako je riječ o novijoj varijanti već poznatog oblika. Prstenje je nađeno u grobovima 325 i 521b u Jezerinama. Kod potonjeg je riječ o jednostavnom lijevanom brončanom kolutu, glatke površine. V. Radimsky ga smatra primjerkom rimskog nakita te pripisuje gotovo isključivo ženskoj nošnji.522 Prsten iz groba 325 izrađen je od brončane žice523 pa se može zaključiti kako predstavlja tehnički daleko lakše izvedivu varijantu ove vrste nakita. Plosnati brončani kolut, iz groba 267 u Jezerinama, koji na vanjskom rubu ima niz produžetaka u obliku latica, predstavlja oblik karakterističan za japodski umjetnički ukus,524 a predmete nalik ovome mogli smo susresti i u grobnim cjelinama prijašnjih faza. Kao i za njih,

Marić, 1968, 31. Drechsler -Bižić, 1961, 73. 519 Drechsler-Bižić, 1973, 20., 37. 520 Bakarić, 2005, 12-14. 521 Marić, 1968, tab. XI, sl. 5 522 Radimsky, 1893, 606. 523 Radimsky, 1893, 387-388. 524 Marić. 1968, 29. 517 518

136

slično se objašnjenje, u vidu izražavanja solarne simbolike525 i za nju vezanih motiva, može ponuditi i pri pokušaju razumijevanja ovog nalaza. Predmeti izrađeni od srebra postaju češći sadržaj grobova u razdoblju faze 7. Primjerice, grob 2 u Jezerinama obilovao je raznim oblicima zrna od jantara te staklenim perlama od kojih su neke bijele perle bile presvučene slojem srebra, a tu je pronađen i lijep primjerak okruglog profiliranog zrna od srebrnog lima kao i sitna, okrugla pločica od srebrnog lima probušena i ukrašena tehnikom iskucavanja.526 Kada govorimo o manje zastupljenim predmetima, treba spomenuti i koštani valjak iz groba 256 u Jezerinama, čija je funkcija zasad nepoznata, te brončane karike iz groba 393a u Jezerinama i 67 u Ribiću, koje se mogu koristiti na raznorazne načine. Temeljni element ženske nošnje i dalje je fibula koja se pojavila u 15 od 18 izdvojenih modela nošnje odnosno u čak oko 93% obrađenih grobnih cjelina. Upravo je najčešći model onaj kojeg od nakita krasi tek jedna do dvije jednostavne žičane fibule srednjelatenske sheme, dok bi druga najčešća kombinacija, uz fibulu/e uključivala i pojedinačna zrna jantara i/ili stakla. Inače se broj fibula po jednom grobu kreće i do 6 primjeraka, što je, ipak, rjeđa pojava te, u pravilu, veća količina karakterizira bogatije nošnje, tj. one koje sadrže više vrsta nakita, koje su nosile pripadnice višeg društvenog sloja. Druge kombinacije sa jednostavnim žičanim fibulama ne uključuju više od još jedne vrste nakita, kao što je spiralna narukvica, okrugla alka ili primjerak drugog tipa fibule. Među raskošnije varijante koje sadrže ovakvu fibulu, spadaju one s ogrlicama od jantara i/ili stakla, tri primjerka različitih tipova fibula i spiralnom narukvicom ili prstenom. Dvospiralne fibule sa zrnima jantara ili stakla gotovo uvijek se kombiniraju s drugim tipovima fibula odnosno rijetko su jedini zastupljeni tip unutar nošnje, a u bogatim nošnjama radi se o većem broju primjeraka nošenom uz jednu ogrlicu od zrna jantara te drugu, od staklenih perli. Po jedna fibula srednjelatenske sheme sa zadebljanim lukom, često kao jedini element, zajednička je karakteristika vrlo jednostavnih modela nošnji, a nerijetko je taj tip fibule kombiniran s ogrlicama od jantarnih zrna i/ili staklenih perli, pri čemu se, kao dodatni element, ponavlja pojava spiralne narukvice. U raskošnijim varijantama nošeno je, uz po dvije ogrlice, nekoliko primjeraka različitih tipova fibula. Fibule srednjelatenske sheme sa jednom ili dvije kuglice na spojnici noge i luka, element su 525

Raunig, 2004, 69. Radimsky, 1893, 69.; Nažalost, ne raspolažem nikakvim prikazom ovog nalaza pa nisam u mogućnosti iznijeti detaljniji zaključak o njemu. Vjerujem da se radi o predmetu, prema materijalu, kao i tehnici izrade i funkciji, donekle sličnom srebrnim pločicama iz grobova 278 i 336 u istoj nekropoli, koje je B. Raunig obradila kao aplike u obliku ljudskih maski, 2004, 138-140. 526

137

skromnijih modela nošnje, gdje su zastupljene sa jednim primjerkom kao jedinim elementom te se rjeđe kombiniraju s drugim tipovima fibula, od kojih se može izdvojiti pojava dvospiralne fibule ukrašene zrnima jantara/stakla. Također, srednjelatenska fibula s dvije kuglice nošena je uz ogrlice od zrna jantara ili staklenih perli, pri čemu se mogu izdvojiti tri skupine nošnji. Tako razlikujemo nošnju bez fibula, sa jednom ili tri ogrlice, uz dodatne elemente kao što su narukvica uz zrno jantara ili ukrasi od srebra, zatim nošnju sa ogrlicom uz po jednu ili dvije fibule, kojoj je srodna kombinacija jedne do dvije ogrlice sa tri fibule te raskošne modele koji su, uz dvije ogrlice, sadržavali pojedinačna zrna, nekoliko primjeraka različitih tipova fibula i druge vrste nakita, poput pojasa ili pektorala odnosno privjeska i narukvice. Svakako, kao oznaku raskoši i pripadnosti bogatom dijelu zajednice treba shvatiti nalaze velikih količina jantara i stakla. Oba materijala označavala su vrhunac luksuza, zbog čega je od njih izrađen nakit stavljao poseban naglasak na dobrostojeći status vlasnika za života. Riječ je prvenstveno o ogrlicama koje su bile dio 9 modela nošnji odnosno pronađene su unutar oko 24% obrađenih grobova. Nije pouzdano odvajati ih od pojedinačnih zrna no velik broj sličnih perli opravdano sugerira postojanje ogrlica. U ovom smislu, trebalo bi, ne kao vrstu nakita, već s obzirom na njihov apotropejski i luksuzni karakter, prisutnost, kako velikog, tako i malog broja zrna u grobu, svesti pod isti nazivnik. Možemo, dakle, reći kako su jantar i/ili staklo krasili 12 modela ženskih nošnji, tj. pronađeni su u otprilike 41% analiziranih grobnih cjelina. Najčešće su kombinirani s jednom ili više fibula, što je logično s obzirom na zastupljenost te vrste nakita, a ogrlice su bile dio, kako jednostavnijih, tako i raskošnijih varijanti nošnje. Narukvice su bile sastavni element 4 modela nošnje, tj. pojavile su se unutar gotovo 12% grobova. Gotovo uvijek su nošene uz ogrlice i fibule, i to najčešće tip s čunasto zadebljanim lukom i/ili jednostavnim žičanim fibulama odnosno njihovim lokalnim varijantama, a nadopunjivale su i elaborirane kombinacije od većeg broja različitih vrsta nakita. Što se tiče ostalih vrsti nakita opisanih u dijelu rada o fazi 7, nije moguće bitnije odrediti uzorak pojavljivanja ili kombiniranja u izdvojenim varijantama ženske nošnje. Moglo bi se konstatirati tek da su različite vrste nakita uglavnom zajedno tvorile najraskošnije modele, dok se pojedinačno najčešće pojavljuju uz jednu ili više fibula.

138

Čini se kako u obrađenim grobnim cjelinama iz Jezerina tijekom ovog razdoblja prevladavaju jednostavni modeli koji sadrže jedan do dva elementa. Tako razlikujemo najjednostavnije varijante koje krasi tek jedan primjerak fibule, najčešće jednostavnog žičanog tipa, nadalje kombinacije koje uz fibulu sadrže pojedinačna zrna odnosno spiralnu narukvicu ili prsten, a najraskošniji modeli, u ovom kontekstu sastojali su se od jedne do dvije ogrlice i više od jedne odnosno čak do šest primjeraka fibule. U Ribiću se brojnošću ističu posve skromne nošnje, u kojima je jedini element po jedna jednostavna žičana fibula odnosno njezine varijante, a kao jedini element pojavljuje se i po jedna fibula srednjelatenske sheme s jednom kuglicom ili jedna do dvije fibule sa čunasto zadebljanim lukom. Inače se fibule često kombiniraju s pojedinačnim zrnima, a u raskošnijim je modelima zajedničko obilježje kombinacija ogrlice s jednom do tri fibule, s tim da se ponekad uz nju pojavljuje i po jedna spiralna narukvica. U odnosu na prijašnja razdoblja, tijekom faze 7 nije se, glede raznovrsnosti, promijenila situacija u ženskoj nošnji. Modeli su i dalje, podjednako različiti te ih međusobno povezuje prepoznatljiv japodski ukus. Nosioca tog ukusa, prije svega, prepoznajemo u jantaru i staklu pa bih ta dva materijala istaknula kao najjasniju poveznicu japodske ženske nošnje svih razdoblja. Zastupljenost fibula trebalo bi sagledati u funkcionalnom smislu, svakako, bez podcjenjivanja njihove estetske važnosti. Dapače, veza tog nakita sa jantarom i staklom je nepobitna upravo u japodskom svijetu gdje je naklonost prema tim materijalima uvjetovala i oblikovala neke od najkarakterističnijih tipova fibula zastupljenih na tom području kroz sve epohe njihova razvoja. Može se zaključiti kako ne postoje neke izuzetne promjene unutar ženske nošnje odnosno jednake vrste nakita i dalje su prisutne, no tipološki u skladu sa modom koja odražava estetiku tog vremena.

139

Slika 34. Zastupljenost nakita tokom faze 7, izražena u postocima prema broju grobova; 42 grobova = 100%

140

141

Slika 35. Modeli nošnje, prema vrsti nakita, zastupljeni tokom faze 7.

Slika 36. Rekonstrukcija nošnje iz groba 275 u Jezerinama, faza 7

142

Slika 37. Rekonstrukcija nošnje iz groba 325 u Jezerinama, faza 7

143

Slika 38. Rekonstrukcija nošnje iz groba 401 u Jezerinama, faza 7

144

Slika 39. Rekonstrukcija nošnje iz groba 174 u Ribiću, faza 7

145

Slika 40. Rekonstrukcija nošnje iz groba 49 u Ribiću, faza 7

146

4. ZAKLJUČAK

Prepoznavanje karakteristika ženske nošnje u japodskoj zajednici jedan je od puteva prema shvaćanju identiteta ženske osobe unutar japodske kulture. Osebujnost umjetničkog izraza očitovala se kroz stoljećima građenu šarolikost metalnih, jantarnih i staklenih oblika nakita, od kojih su neki prvenstveno imali posve funkcionalnu ulogu. Tako je fibula, od predmeta za pričvršćivanje odjevnih predmeta, poprimila karakteristike ukrasnog detalja koji sadržava poruku estetske vrijednosti. Analize grobnih cjelina pokazale su kako su japodske nošnje bez fibule relativno rijetka pojava, a modeli sa fibulom, kao jedinim metalnim elementom nošnje, čine najčešću pojavu tijekom željeznog doba. Uz znakovitost ovakvih zaključaka, očito je kako temelje daljnjih teza valja potražiti u usporedbi modela nošnje koji kombiniraju više različitih komponenti, unutar kojih se nalaze mogućnosti za iščitavanje vizualnih poruka, koje je svojevremeno oblikovala japodska kultura. Tijekom kasnog brončanog i početka starijeg željeznog doba ženska je nošnja naglašavala ukrašenost glave, no kalotaste kape, konična oglavlja i sljepoočničarke uskoro postaju sporadična pojava. Druge vrste nakita zadržavaju se kao elementi nošnje do kraja željeznog doba, a posebno se pritom izdvaja oblik spirale. Najbolji primjer vidimo kod naočalaste fibule čiji razvitak, od spojenih diskova spiralno savijene brončane žice do dvodijelnog pločasto lijevanog tipa, možemo pratiti u kontinuitetu upravo na području koje su naseljavali Japodi. Spiralnonaočalasti privjesci omiljen su nakit još od razdoblja kulture polja sa žarama, a jednako oblikovanje susreće se i kod drugih vrsta japodskog nakita kao što je, primjerice, ukras za kosu ili karakteristične dvodijelne fibule tipa Prozor. Kao specifičan japodski proizvod izdvajaju se i atraktivne lučne fibule čiji je luk ukrašen jednim ili više zrna jantara ili stakla odnosno staklene paste. Iako pričamo o tipološki različitim fibulama, ustvari je riječ o dugotrajnosti istog umjetničkog koncepta, što govori u prilog, Japodima svojstvene, težnje za očuvanjem autohtonog izričaja kroz tradicionalne ideje o oblikovanju. Tradiciji japodske nošnje pripada i bogatstvo jantarnih i staklenih oblika. Uglavnom se radilo o ogrlicama od okruglih, plosnatih, valjkastih, kesičastih te drugih oblika jantarnih zrna ili perli od tamnoplave staklene paste ukrašenih žutim koncentričnim kružićima odnosno prozirnih perli od bijelog, žućkastog, zelenkastog ili plavog stakla. Među manje zastupljene, no također dugotrajne, oblike nakita, ubrajaju se narukvice odnosno nanogvice kojima su Japotkinje, često u nizovima, ukrašavale podlaktice i potkoljenice, zatim pojasevi sa metalnim dijelovima (okovi, kopče) kojima se u struku opasivala dugačka haljina ili košulja zvonastog oblika, kao i razni oblici, poput 147

spiralnih cjevčica ili okruglih brončanih alki, koji su mogli biti upotrebljavani na različite načine. Tradicionalnom nakitu pripadaju razne ukrasne igle, a među njima su posebno dojmljive dvokrake igle s glavom u obliku niza osmica, koje su redovito pronalažene na prsima sahranjenih osoba, kao i raznoliki privjesci, od onih jednostavnih, kao što su trakaste antropomorfne figure, zoomorfni oblici ili različite posudice, do kompozitnih privjesaka izuzetne estetske vrijednosti, koji su vješani na fibule ili nošeni na predjelu prsa kao pektorali. Prema grobnim cjelinama, koje su unutar ovog rada korištene kao predstavnice određenih kronoloških faza japodske kronologije, čini se kako je glavna karakteristika ženskih nošnja velika varijacija pri kombiniranju pojedinih vrsti nakita odnosno raznolikost samih modela, među kojima je gotovo nemoguće izdvojiti kombinaciju koja bi predstavljala osnovni model ili reprezentativni prikaz ženske nošnje unutar japodske zajednice. Treba, ipak, istaknuti kako je ono što bismo mogli nazvati karakterističnim japodskim izgledom, prisutno i relativno lako uočljivo u većini izdvojenih kombinacija, zahvaljujući očuvanju tradicionalne komponente oblikovanja kao glavne odrednice japodskog izričaja, uz koju je jednako bitna činjenica da je taj prepoznatljivi stil u velikoj mjeri rezultat kontinuiranih utjecaja iz Japodima susjednih kulturnih zajednica sa panonskog, istočnoalpskog, i prostora središnjeg Balkana dok se, prije svega, kroz luksuzne importe, odražavaju veze sa Jadranom odnosno Sredozemljem. Imajući na umu da je pri datiranju pojedinih grobnih cjelina korištena kronologija R. Drechsler-Bižić odnosno Z. Marića, treba naglasiti kako se obrađeni inventari u cjelini uklapaju u poznate podatke o japodskoj materijalnoj kulturi na temelju kojih su navedene kronologije izrađene. Međutim, smisao je ovog rada predstaviti pogled na istu problematiku iz drugačije perspektive, tj. pokušati sagledati kronologiju dotične materijalne kulture isključivo iz aspekta ženske nošnje čime se ujedno očituje postojanje odnosno izostanak podudarnosti između stilske i tipološko-kronološke podjele. Naime, pogledamo li podrobno rezultate proizašle iz provedene analize grobnih cjelina, moguće je izdvojiti određen broj faza koje bi karakterizirala razlika u zastupljenosti pojedinačnih modela nošnje tj. kombinacija različitih vrsti nakita, s umanjenim naglaskom na tipologiji. Ustvari, ključno je u tom smislu definiranje postojanja kontinuiteta konkretnih modela nošnje čime bi se postiglo prepoznavanje općenitijih promjena trendova unutar ženskog stila u japodskoj zajednici. U prvoj stilskoj fazi formira se model kojeg smatram tipično japodskim. Tu kombinaciju, naime, čine, prije svega, kalotasta kapa i sljepoočničarke, dok je čest element i spiralnonaočalasti oblik nakita, predstavljen obično fibulom, a na taj se način može gledati i privjesak, pri čemu obje vrste nakita karakterizira izrazito dugotrajan opstanak unutar japodskog vizualnog identiteta. S obzirom da je osnovni orijentir u provedenoj analizi podataka unutar rada korištena 148

kronološko-tipološka podjela R. Drechsler-Bižić zanimljivo je predstaviti odnos između dotičnih podjela pa bi tako prva stilska faza, uz kronološku fazu 2 obuhvaćala i prethodnu kronološku fazu 1 prema R. Drechsler-Bižić (HaA1-B2), koja je, iako nije obuhvaćena ovim radom, u literaturi opisana kao razdoblje tijekom kojeg su Japodi odjeću učvršćivali velikim lučnim jednopetljastim fibulama čiji lukovi su imali diskoidna zadebljanja i bogat urezani ornament, spiralnonaočalastim fibulama manjih dimenzija, dvodijelnim fibulama s ravnom nogom, ukrasnim topuzastim iglama te iglama okruglih glavica, dok su oko vrata nosili ogrlice od jantarnih zrna, perli od staklene mase i spiralnih cjevčica te tordirane torkvese, a već su tada među najomiljenijim japodskim ukrasima bili spiralnonaočalasti privjesci. U 9. st. pr. Kr. sve su češće glave pokrivali karakterističnim kalotastim kapama čija je površina prekrivena sitnom kalotastom dugmadi, a neki put dodatno ukrašavana tordiranim torkvesima. Većina opisanog nakita tvori temeljne elemente ženske nošnje i tijekom naredne kronološke faze 2, u kojoj se potpuno oblikovao tipično japodski model. Ukoliko se pojedine komponente navedenog modela tipološki prošire, što se prvenstveno odnosi na ukrašavanje glave, čime bi kombinacija uključivala i konična oglavlja tipa II varijante A kao i druge oblike nakita koji su namijenjeni ukrašavanju glave, vidljivo je kako kontinuitet modela seže u kronološku fazu 3. Kao primjer mogu poslužiti kompoljski grobovi 137, 139 i 384 koji su između ostalog sadržavali spomenuti tip oglavlja te, izuzev groba 137, sljepoočničarke. Također, govorimo li o prisutnosti spiralnonaočalastog nakita, u priču se izvrsno uklapa spiralnonaočalasti privjesak iz groba 137, dok se predstavljen pokušaj rekonstrukcije ženske nošnje, konkretnije načina pokrivanja odnosno ukrašavanja glave, prema B. Teržan, temelji na tropetljastim fibulama, kakve nalazimo u grobovima 139 i 384. Na taj se način može izdvojiti prva stilska faza tijekom koje je stvoren i nošen model koji možemo nazvati 'klasičnim japodskim stilom', a za kojeg valja istaknuti ograničenost na matični japodski prostor. Tu se postavlja i pitanje prezentacije japodskog (vizualnog/kulturnog) identiteta van njihove zajednice. Dakle, ako promotrimo neke od opisanih slučajeva za koje struka smatra vjerojatnim da se radi o tzv. diplomatskim nevjestama, možemo primijetiti kako kombinacija nakita u tim grobovima odgovara osnovnim karakteristikama opisivanog modela ženske nošnje. Tako je žena, sahranjena u grobu iz Prečne, koji se datira u HaB2/3-C1 stupanj, nosila dvodijelnu zmijoliku fibulu, najvjerojatnije kao luksuzni ženski nakit s funkcijom učvršćivanja frizure ili nekog oblika kape na glavi, za kojeg je poznato da se više puta pojavljuje u kombinaciji upravo s japodskim kapama te čija je karakteristika disk(ovi) od spiralno savijene žice. Nošnja je također sadržavala dva tordirana torkvesa od kojih izgled bar jednog sugerira kako je vjerojatno nošen na glavi, možda povrh kožne podloge, te dvije naušnice odnosno neku vrstu 149

sljepoočničarki. Nošnje od kombinacije sljepoočničarki i torkvesa (nošenog na glavi) nosile su i žene sahranjene u nekim grobovima na glasinačkom području (tumul 19 – SokolacTaline, tumul 4 – Borovsko) vjerojatno kao pokazatelj svoga japodskog podrijetla. Nije nemoguće shvatiti takvu situaciju kao potvrdu tezi o postojanju spoja određenih elemenata, dakle, vrsti nakita, koji je tijekom navedenog vremenskog razdoblja važio za vizualni identitet pripadnice japodskog društva, prepoznatljiv, kako među vlastitom, tako i unutar kulturno stranih skupina. Sljedeći ove postavke moglo bi se krenuti i u identificiranje sfere određenih simboličkih odnosno religioznih konotacija, koje su vrlo vjerojatno morale pratiti nastojanja za isticanjem kulturne pozadine kroz nošnju kao široko primjenjiv oblik vizualne komunikacije. Iako je upitno možemo li s ovakvom konkretnošću govoriti o modelima koji su prevladavali u ostalim razdobljima, nije na odmet pogledati u kojoj je mjeri moguće izdvojiti određene varijacije kroz koje bi se nazirala mogućnost svojevrsne stilske kronologije japodske kulture. Što se tiče druge stilske faze u japodskoj ženskoj nošnji, zamjetno je kako kombinacije nakita zadržavaju tek neke od elemenata prethodnog modela ovdje nazvanog 'klasičnim japodskim stilom' pa tako uočavamo kombinacije koje uključuju samo kapu odnosno oglavlje ili samo sljepoočničarke (iznimka je kompoljski grob 169 iz faze 4 u kojem nalazimo potpunu kombinaciju koničnog oglavlja sa sljepoočničarkom i spiralnonaočalastom fibulom). U razdoblju od HaC2 do HaD2 stupnja japodska ženska nošnja doživljava vrhunac raznolikosti u kombiniranju nakita i količini predmeta kojima je ukrašena. Zapravo, tijekom HaC2 stupnja povećava se bogatstvo u oblicima privjesaka koje će eskalirati, kada karakterističan dio nošnje postaju kompozitni privjesci odnosno pektorali. Upravo navedena raznolikost ne dopušta izdvajanje pojedinačnog modela kao vodećeg u tom razdoblju, no može se općenito napomenuti kako dolazi do razvitka tj. upotrebe većeg broja tipova gotovo svih vrsti nakita, a posebice fibula, ukrasnih igala, ogrlica i, naravno, privjesaka. U ovom se razdoblju vrlo jasno počinju izdvajati iznimno raskošne nošnje, koje se, između ostalog, ističu povećanom količinom jantara i staklenih perli, a nerijetko ih krase i razni pektoralni ukrasi, pri čemu treba imati na umu kako za neke predmete, poput okruglih alki ili spiralnih cjevčica, koji su, također, vrlo česti dijelovi nošnje u spomenutom razdoblju, postoji mogućnost da su nekada tvorili kompozitne privjeske odnosno pektorale, no danas ih nalazimo kao pojedinačne ukrasne predmete, čime donekle gube na estetskoj vrijednosti. Dakle, druga stilska faza japodske ženske nošnje odgovarala bi ostatku kronološke faze 3 te čitavoj fazi 4 prema podjeli R. Drechsler-Bižić. Kroz razdoblje treće stilske faze, žensku nošnju konstruiraju zamjetno jednostavnije kombinacije nakita. Prvenstveno se, pritom, misli na količinu ukrasnih predmeta na pojedinačnim modelima. Čini se kako, u tom smislu, možemo govoriti o modi 150

koja prati zalazak starijeg željeznog doba i najavljuje trendove koje donosi 'latenizacija na japodski način'. Iz prethodnog razdoblja zadržala se raznolikost privjesaka, a obrađene grobne cjeline sadržavale su i neke od najljepših primjeraka pektoralnih ukrasa, koji su, čini se, slično prijašnjoj fazi, često nošeni obješeni na tropetljaste odnosno dvopetljaste fibule. S druge strane, nazire se tendencija smanjivanja količine nakita po nošnji odnosno omjer modela koje krasi samo jedna vrsta nakita, primjerice fibula ili narukvice/nanogvice do kombinacija, primjerice, ogrlice i fibule, otprilike postaje izjednačen tijekom ove stilske faze koja se, kako se čini, poklapa s kronološkom fazom 5 prema podjeli R. Drechsler-Bižić. U posljednjoj stilskoj fazi u japodskoj ženskoj nošnji, dakle u četvrtoj fazi, odjeća je najčešće učvršćivana tek jednom fibulom rano- ili srednjelatenskog tipa, ali na jednostavnost kombinacija nadovezuje se, također, velik broj modela koji ne uključuju više od 2 do 3 komada nakita, među kojima, kao češće, treba navesti kombinacije dvije fibule ili naušnice, zatim ogrlice odnosno pojedinačnih zrna i fibule te fibule i privjeska. Ukoliko, kao i dosada, uspoređujemo odnos između stilske i kronološko-tipološke podjele, možemo zaključiti kako se naša četvrta stilska faza japodske ženske nošnje otprilike podudara s dva kronološka razdoblja tj. faze 6 i 7 prema R. Drechsler-Bižić, koja, po pitanju modela nošnji, pokazuju izrazitu međusobnu sličnost. Zaključno valja napomenuti kako je princip po kojem sam na ovom mjestu navela razlike između četiri razdoblja koja možemo smatrati stilskim fazama u japodskoj ženskoj nošnji, opravdan, prvenstveno, u smislu i mjeri podataka koje nam daje analiza grobnih cjelina zastupljenih unutar rada, a koji naposljetku, trebaju biti barem indikativnog karaktera. Dakle, mnogo je čimbenika koji nisu obuhvaćeni ovi radom, a neizbježno utječu na njegovu temu pa, u tom smislu, priča o japodskoj ženskoj nošnji ostaje otvorena. Predstavljene su, međutim, osnovne teze, čije bi razrađivanje upotpunilo zamisao o tome kako nošnja u arheološkom kontekstu nije sama sebi svrha, ona predstavlja prakticiranje društvenih normi i vrijednosti unutar konkretnog razdoblja te se, poput njih, prilagođava protoku vremena, ostvarujući potrebu zajednice za opstankom, kroz identificiranje svojih članova.

151

152

Slika 41. Usporedba stilske kronologije japodske ženske nošnje i kronologije japodskog prostora u željeznom dobu.

5. LITERATURA

Bakarić, L. 1986, Rezultati novih istraživanja u Smiljanu, VAMZ, ser. 3, XIX, 129-140. Bakarić, L. 1989, Grob 154 iz Kompolja, VAMZ, ser. 3, XXII, 5-18. Bakarić, L. 2005, Pojas u japodskoj kulturi, Grad Otočac 8, Otočac, 9-28. Bakarić, L. 2008, Kompolje grob 47 – nova interpretacija, VAMZ, ser. 3, XLI, 37–60. Bakarić, L., Križ, B., Šoufek, M. 2006, Pretpovijesni jantar i staklo iz Prozora u Lici i Novog Mesta u Dolenjskoj, katalog izložbe, AMZ, Zagreb Balen-Letunić, D. 1996, Figuralno ukrašene trapezoidne pojasne kopče tipa Prozor, VAMZ, ser. 3, XXVII (1995-96), 23-38. Balen-Letunić, D. 2000, Japodske nekropole s ogulinskog područja, VAMZ, ser. 3, XXXIIXXXIII, 23-61. Balen-Letunić, D. 2004, Japodi, Ratnici na razmeđu Istoka i Zapada – starije željezno doba u kontinentalnoj Hrvatskoj, (ur. D. Balen-Letunić), AMZ, 212–257. Balen-Letunić, D. 2006, Japodi: arheološka svjedočanstva o japodskoj kulturi u posljednjem pretpovijesnom tisućljeću, Matica hrvatska - ogranak Ogulin Benac, A. 1987, O etničkim zajednicama starijeg željeznog doba u Jugoslaviji, PJZ V, Sarajevo, 737-802. Blečić, M. 2002, Kastav u posljednjem tisućljeću prije Krista, VAMZ 35, 67-146. Blečić, M., 2005, Grobnik u željezno doba, VAMZ, ser. 3, XXXVII (2004), 47–117. Blečić Kavur, M. 2009, Japodske podlaktične narukvice : Simbolika ženskog principa u optjecanju ideja i djela jadranske kulturne koiné, VAMZ 42, 231-258. Čučković, L. 2008, Sjeverna granica Japoda, IzdHAD 23, Gospić, 79-83. Drechsler-Bižić, R., 1951, Pregled preistorijskih fibula Bosne i Hercegovine, GZM VI, 281300. Drechsler-Bižić, R. 1958, Naselje i grobovi preistorijskih Japoda u Vrepcu, VAMZ, ser. 3, I, 35-60. Drechsler-Bižić, R. 1961, Rezultati istraživanja japodske nekropole u Kompolju 1955-1956. godine, VAMZ, ser. 3, II, 67-114. Drechsler-Bižić, R. 1962, Japodske dvodelne fibule tipa Prozor, ARR II, Zagreb, 295-312. Drechsler-Bižić, R. 1968, Japodske kape i oglavlja, VAMZ, ser. 3, III, 29-51. 153

Drechsler-Bižić, R. 1973, Nekropola prahistorijskih Japoda u Prozoru kod Otočca, VAMZ, ser. 3, VI-VII (1972-73), 1-54. Drechsler-Bižić, R. 1984, Japodi, u: Keltoi. Kelti i njihovi suvremenici na tlu Jugoslavije, (ur. D. Božić, L. Bakarić) katalog izložbe, Ljubljana, 57-59. Drechsler-Bižić, R. 1987, Japodska grupa, PJZ V, Sarajevo, 391-441. Dular, J., 2003, Halštatske nekropole Dolenjske, Opera Instituti archaeologici Sloveniae 6, Ljubljana Glogović, D. 2008, Liburnska imitacija astragalnih pojaseva, Archaeologia Adriatica 11, 325333. Glogović, D., Menđušić M. 2007, O nalazima staklenih zrnaca tipa Adria na južnoliburnskom području, u: Scripta Praehistorica in honorem Biba Teržan, (ur. M. Blečić, M. Črešnar, B. Hänsel, A. Hellmuth, E. Kaiser, C. Metzner-Nebelsick), Situla 44, Ljubljana, 789-796. Hansen, S. 1994, Studien zu den Metalldeponierungen während der älteren Urnenfelderzeit zwischen Rhônetal und Karpatenbecken - Teil 1, Bonn Hoffiller, V. 1905, Prethistorijsko groblje u Smiljanu kod Gospića, VHAD, n. s. VIII, 193203. Majnarić-Pandžić, N. 1998, Željezno doba, Prapovijest, Dimitrijević, S., Težak-Gregl, T., Majnarić-Pandžić, N., Zagreb, 282 – 305. Marić Z. 1968, Japodske nekropole u dolini Une, GZM XXIII, Sarajevo, 5-79. Marić, Z. 2002, Panonski elementi u japodskoj materijalnoj i duhovnoj kulturi uz srednji tok Une, GCBI 32/30, 293-305. Marijan, B. 2002, Razvoj simbolike vodenih ptica na primjeru prsnoga nakita kasnoga brončanog i ranoga željeznog doba u Bosni i Hercegovini GCBI 32/30, 217-234. Mihelić, S. 2006, Prestižna roba i elite, u: Trgovina i razmjena u prapovijesti (ur. S. Mihelić), Zagreb,105-110. Mirosavljević, V. 1957, Ilirski grob iz Udbine, OA II, Zagreb 5-21., T. I-V. Olujić, B. 1999, Japodi od 5. do 1. stoljeća prije Krista kultura u prostoru između latenske kontinentalne i jadranske civilizacije, doktorska disertacija, Odsjek za povijest, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb Olujić, B. 2000, Japodi, Apijanovi plemeniti barbari. OA 23-24/1999-2000, 59-64. Olujić, B. 2005, U potrazi za prijestolnicom Japoda, Grad Otočac 8, Otočac, 29-39. Olujić, B. 2007, Povijest Japoda, Zagreb 154

Pabst-Dörrer, S. 2007, Zur sozialen Implikation der früheisenzeitlichen Frauentrachten von Vergina in Zentralmakedonien, u: Scripta Praehistorica in honorem Biba Teržan, (ur. M. Blečić, M. Črešnar, B. Hänsel, A. Hellmuth, E. Kaiser, C. MetznerNebelsick), Situla 44, Ljubljana, 643–656. Patsch, K. 1896, Iapodi, GZM VIII, Sarajevo, 113-138. Preložnik, A. 2007, Japodska princesa z Libne? Ženska knežja oprava iz Špilerjeve gomile 2 na Libni, u: Scripta Praehistorica in honorem Biba Teržan, (ur. M. Blečić, M. Črešnar, B. Hänsel, A. Hellmuth, E. Kaiser, C. Metzner-Nebelsick), Situla 44, Ljubljana, 505-517. Radimsky, V. 1893, Nekropola na Jezerinama u Pritoci kod Bišća, GZM V, 37-92., 237-308., 369-466., 575-636. Raunig, B. 1968, Japodska nekropola na Crkvini u Golubiću, GZM XXIII, Sarajevo, 81-98. Raunig, B. 1981, Praistorijska nekropola u Gradini u selu Ripču, GZM XXXV-XXXVI (1980-1981), Sarajevo, 141-162. Raunig, B. 2004, Umjetnost i religija prahistorijskih Japoda, Djela ANUBiH LXXXII, CBI 8, Sarajevo Teržan, B. 1976, Certoška fibula, AV XXVII (1976), Ljubljana 1977, 317-443. Teržan, B. 1978, O halštatskoj noši na Križni gori, AV XXIX, Ljubljana, 55-63. Teržan, B. 1985, Poskus rekonstrukcije halštatske družbene strukture v dolenjskem kulturnem krogu, AV 36, Ljubljana, 77-106. Teržan, B. 1987, The Early Iron Age Chronology of the Central Balkans, A Review from the Viewpoint of the Southeastern Alpine Hallstatt, AI 24, Beograd, 7-27. Teržan, B. 2007, Cultural Connections between Caput Adriae and the Aegean in the Late Bronze and Early Iron Age, Between the Aegean and Baltic Seas, Prehistory across Borders, Proceedings of the International Conference, Bronze and Early Iron Age Interconnections and Contemporary Developments between the Aegean and the Regions of the Balkan Peninsula, Central and Northern Europe, University of Zagreb, 11-14 April 2005, (ur. Ioanna Galanaki, Helena Tomas, Yannis Galanakis, Robert Laffineur), Liege: Universite de Liege, Histoire de l' art et archeologie de la Grece antique, Univerity of Texas at Austin, Program in Aegean Scripts and Prehistory, 2007, 157-165.

Teržan, B. 2009, Japodska nevesta iz okolice Novega Mesta, VAMZ, ser. 3., XLII, 213–230. Teržan, B. 2010, Japodske tropentljaste fibule, Prilozi Instituta za arheologiju vol. 27, Zagreb, 111-122. Teẞmann, B. 2001, Schmuck und Trachtzubehör aus Prozor, Kroatien. Ein Beitrag zur Tracht im japodischen Gebiet. APA 33, Berlin, 28–151.

155

Teẞmann, B. 2004, Grabhügel 30 aus Rusanovići. Untersuchungen zu Kontakten zwischen der Glasinac-Hochebene und dem westlichen japodischen Raum (Lika-Hochebene), GCBI knj. 31, Sarajevo, 139-183. Teẞmann, B. 2007, Beziehungen des Japodischen Raumes zum Picenum in der Älteren Eisenzeit, u: Piceni ed Europa, Atti del convegno, (ur. M. Guštin, P. Ettel, M. Buora) Archeologia difrontiera, Udine, 6/2007, 185–200. Teẞmann, B. 2007a, Körbchenanhänger im Süden – Göritzer Bommeln im Norden, Eine vergleichende Studie zu einem späthallstattzeitlichen Anhängertyp, u: Scripta Praehistorica in honorem Biba Teržan, (ur. M. Blečić, M. Črešnar, B. Hänsel, A. Hellmuth, E. Kaiser, C. Metzner-Nebelsick), Situla 44, Ljubljana, 667-694. Težak-Gregl, T. 1982, Certosa fibule na centralnom japodskom području, VAMZ XIV, ser. 3, 25-48. Vejvoda, V. 1961, Japodske dvokrake igle, VAMZ, ser. 3, 115-124. Vinski-Gasparini, K. 1973, Kultura polja sa žarama u sjevernoj Hrvatskoj, Filozofski fakultet Zadar, Zadar

156

6. KRATICE

AI

Archaeologia Iugoslavica

AMZ

Arheološki muzej u Zagrebu

ANUBiH

Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Sarajevo

APA

Acta Praehistorica et Archaeologica, Berlin

ARR

Arheološki radovi i rasprave

AV

Arheološki vestnik

CBI

Centar za balkanološka ispitivanja ANUBiH

GCBI

Godišnjak CBI

GZM

Glasnik Zemaljskog muzeja, Sarajevo

IzdHAD

Izdanja Hrvatskog arheološkog društva, Zagreb

OA

Opuscula archaeologica, Zagreb

PJZ

Praistorija jugoslavenskih zemalja, Sarajevo

VAMZ

Vjesnik Arheološkog muzeja u Zagrebu, Zagreb

VHAD

Vjesnik Hrvatskog arheološkog društva, Zagreb

157

7. POPIS PRILOGA

1. Karta 1. Rasprostranjenost japodskih nalazišta ................................................................... 12 2. Slika 1. Kronologija japodskog prostora u željeznom dobu ............................................... 18 3. Slika 2. Zastupljenost nakita tijekom faze 2 ....................................................................... 44 4. Slika 3. Modeli nošnje tijekom faze 2 ................................................................................. 45 5. Slika 4. Rekonstrukcija nošnje iz groba 51 u Kompolju (Brunšmid 1902.)........................ 46 6. Slika 5. Rekonstrukcija nošnje iz groba 22 u Kompolju (Drechsler-Bižić 1955-56.) ........ 47 7. Slika 6. Rekonstrukcija nošnje iz groba 38 u Prozoru ........................................................ 48 8. Slika 7. Rekonstrukcija nošnje iz groba 2 u Smiljanu (Bakarić 1981.) .............................. 49 9. Slika 8. Zastupljenost nakita tijekom faze 3 ....................................................................... 67 10. Slika 9. Modeli nošnje tijekom faze 3 ............................................................................... 68 11. Slika 10. Rekonstrukcija nošnje iz groba 384 u Kompolju (Brunšmid 1902.) ................. 69 12. Slika 11. Rekonstrukcija nošnje iz groba 35 u Prozoru .................................................... 70 13. Slika 12. Rekonstrukcija nošnje iz groba 18 u Smiljanu (Hoffiller 1904.) ....................... 71 14. Slika 13. Zastupljenost nakita tijekom faze 4 ................................................................... 90 15. Slika 14. Modeli nošnje tijekom faze 4 ............................................................................. 91 16. Slika 15. Rekonstrukcija nošnje iz groba 24 u Kompolju (Drechsler-Bižić 1955-56.) .... 92 17. Slika 16. Rekonstrukcija nošnje iz groba 51 u Kompolju (Drechsler-Bižić 1955-56.) .... 93 18. Slika 17. Rekonstrukcija nošnje iz groba 25 u Prozoru .................................................... 94 19. Slika 18. Rekonstrukcija nošnje iz groba 43 u Prozoru .................................................... 95 20. Slika 19. Rekonstrukcija nošnje iz groba 64 u Prozoru .................................................... 96 21. Slika 20. Rekonstrukcija nošnje iz groba 1 u Trošmariji .................................................. 97 22. Slika 21. Zastupljenost nakita tijekom faze 5 ................................................................. 112 23. Slika 22. Modeli nošnje tijekom faze 5 ........................................................................... 113 24. Slika 23. Rekonstrukcija nošnje iz groba 10 u Golubiću ................................................ 114 25. Slika 24. Rekonstrukcija nošnje iz groba 180 u Jezerinama ........................................... 115 158

26. Slika 25. Rekonstrukcija nošnje iz groba 78 u Kompolju (Drechsler-Bižić 1955-56.) .. 116 27. Slika 26. Rekonstrukcija nošnje iz groba 1 u Prozoru .................................................... 117 28. Slika 27. Zastupljenost nakita tijekom faze 6 ................................................................. 125 29. Slika 28. Modeli nošnje tijekom faze 6 ............................................................................126 30. Slika 29. Rekonstrukcija nošnje iz groba 9 u Golubiću .................................................. 127 31. Slika 30. Rekonstrukcija nošnje iz groba 264 u Jezerinama ........................................... 128 32. Slika 31. Rekonstrukcija nošnje iz groba 391 u Jezerinama ........................................... 129 33. Slika 32. Rekonstrukcija nošnje iz groba 431a i b u Jezerinama .................................... 130 34. Slika 33. Rekonstrukcija nošnje iz groba 3 u Vrepcu ..................................................... 131 35. Slika 34. Zastupljenost nakita tijekom faze 7...................................................................140 36. Slika 35. Modeli nošnje tijekom faze 7 ............................................................................141 37. Slika 36. Rekonstrukcija nošnje iz groba 275 u Jezerinama ........................................... 142 38. Slika 37. Rekonstrukcija nošnje iz groba 325 u Jezerinama ........................................... 143 39. Slika 38. Rekonstrukcija nošnje iz groba 401 u Jezerinama ........................................... 144 40. Slika 39. Rekonstrukcija nošnje iz groba 174 u Ribiću .................................................. 145 41. Slika 40. Rekonstrukcija nošnje iz groba 49 u Ribiću .................................................... 146 42. Slika 41. Kronološka usporedba stila japodske ženske nošnje i japodskog prostora u željeznom dobu ................................................................................................ 152

159