Ja Vama.pdf

October 3, 2017 | Author: Merzin Vejo | Category: N/A

Short Description

Download Ja Vama.pdf...

Description

Izdavaè CD izdanja:

Glavni i odgovorni urednik:

Aleksandra Marjanovi} Recenzenti:

Dragia Marek Prof. Ljiljana Cikota Lektor:

Prof. Ljiljana Cikota Naslovna strana:

Predrag Marjanovi} Obrada fotografija i DTP:

Predrag Marjanovi}

Radoslav Marjanovi} - Ra{o

Ja

Vama

I izdanje na CD-u

Sarajevo; septembar 2001. godine

Sadràj

Sadràj . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .4 Predgovor . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .6 Posveta . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .8 Zlatibor . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .10 Klju~ u bravu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .19 NSBIH . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .22 Pentagon . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .25 Buntovnik . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .30 Malezija 1 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .35 Malezija 2 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .39 Malezija 3 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .43 Vesna Nobel . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .53 Trijenale . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .58 Koincidencija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .65 Pretprazni~ko ve~e . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .70 Pismo Goranu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .74 Okultizam-100 godina . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .82 Aikido . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .85 Mec . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .88 Barutana . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .89 3 [ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .91 A&a . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .92

MKCK . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .95 Vic pitalica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .100 Aso-Cija-Cija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .101 Magla . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .106 Boginja Demetra . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .111 Karneval . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .113 Dama . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .118 Po{tenje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .122 Bler-ove vje{tice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .124 Bermudski trougao . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .127 Latinka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .132 Mar-Mar d.o.o. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .135 Tartufi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .139 Sveti Vlaho . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .141 Zahvala . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .146 Recenzija-Prof. Ljiljana Cikota . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .147 Recenzija-Dragi{a Marek . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .149 Biografija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .151

Predgovor

K

njiga "Ja Vama" je nastavak knjige "Sam sa sobom", ili ponovno vra}anje i polazak od sebe, da Vama jo{ jednom kaèm ne{to na svoj na~in, Ra{omonski. Potrebna je volja da se kaè istina i htijenje da ne laè{. Moja du{a je sada sa manje pra{ine i dosta je toga skinuto i ovom knjigom. Jer i dalje razmi{ljam o tome, kako pisati, re}i i prenijeti poruke. Svako }e biti na svoj na~in asociran. Jedni }e biti potpuni negativci i ne}e smatrati da knjiga vrijedi neku materijalnu ili nematerijalnu vrijednost, a drugi }e u njoj na}i ne{to za sebe. Mnogi }e se prepoznati, ali }e olako pre}i preko toga, nipoda{tavaju}i ~injenicu da ti se jednog dana u ìvotu moè da desi ono, zbog ~ega si se drugome rugao. Ne zlopamti, u~i se da opra{ta{ i poku{aj spoznati Boga u sebi. Budi mudar. Ponovo izdanje na CD-u u "Info" prvom BH informati~kom ~asopisu. Doma}a pamet, od ideje i realizacije. Sve besplatno, donacija, gratis ili poklon. Budite blagodarni prema poklonodavcu, da ne bi opozvao ovaj poklon. Sve {to vi{e daje{ niz vodu, to vi{e dobija{ uz vodu. Jedan korak ispred sebe i govorim o tome {ta ja radim, kako, kome i za{to. Radim i ìvim. Drugi mnogo manje rade od mene, manje znaju, manje umiju, ali vi{e pri~aju i naravno imaju vi{e konkretnog. Neki otimaju, kradu, varaju, ali niko ne moè uzeti moju nafaku. I ova knjiga je poklon ~ovje~anstvu, kao {to je prva ve} na svim kontinentima i nije va`no uop{te {ta je mjerilo vrijednosti i ko ih postavlja, remeti ih i uzima sebi za pravo da ti "zapi{e". Bog sve vidi, ~uje i zna. Bog je jedan i nema nacionalni predznak. Nije politi~ki angaòvan i zalaè se za sekularnu dràvu, pomalo ekumensku i trì{no orijentisanu. Demokratija je relativna, kao i svaka moja rije~, ali ja znam, da ~ovjekova du{a, kao dio Boga i velika desethiljaditi dio vrha jedne dlake, je iste veli~ine kod svakog ~ovjeka, ìvotinje ili biljke. Kod mene i kod tebe. Novac kvari ljude, ukinut je Zavod za platni promet, a ti ovu knjigu ostavi negdje i kada ti bude dosadno, ponovo ~itaj neki njen red.

Predgovor prvom izdanju

Ja Vama

Moè{ i grah da skuva{ na njoj, ako zarati, ja sam saglasan. I tako }u zaraditi sevapa.

Voli te autor ove knjige.

%

Posveta

O

vu knjigu posve}ujem k}erki Aleksandri i sinu Predragu, mojim vjernim vodolijama, {to ne oru svaki dan uzorano i kojima nikada nije dosadno sa svojim ocem.

Va{ otac Radoslav

Zlatibor Io porto fortuna Sre}a je, kada te zgazi kamion pun djeteline sa ~etiri lista!!

(Milovan Ili}-Minimax)

M

oja tetka Jovanka; profesor latinskog, francuskog i matematike; direktor, prosvjetni inspektor i ~ovjek; ~itala je "Politiku", "Politiku ekspres", "Ilustrovanu Politiku", "Borbu" i "Oslobo|enje", svaki dan; bar trideset godina, dok sam joj ja kupovao ove novine. Samo je ~itala, pa naravno i znala mnogo toga. Ja sam vrlo slabo ~itao kao mali, ali sam to sve bolje ~inio kasnije. U jednom broju "Politike" pro~itala je tada tekst o Zlatiboru, ovoj jedinoj planini na zemaljskoj kugli, koja je prirodna vazdu{na banja-visoravan, oko koje struje morski i planinski zrak. Zlatiborski bor, ~estice joda iz crnogorskog primorja, koje dolaze kada je plima i osjeka, oko 5 sati ujutro i nakon 12 sati , tj. oko 5 poslije podne. Tada su strujanja najja~a. Narod zna, da je ova planina dobra i to je sve. To je poznato i u [vajcarskoj, gdje ljekari u ladicama svojih privatnih ordinacija ~uvaju koru od hrasta i od nje piju ~aj. Tetka je imala namjeru da odemo preko ljeta 15 dana na Partizanske vode u hotel "Palisad", ali nije bilo dovoljno novaca. Pitali smo neke "zemljake" iz Bijeljine, odakle je rodom moja tetka i otac, ali je ta porodica na{la majevi~ki-provincijski izgovor i dobili smo odbijenicu. Tetka je htjela da plati privatnu sobu u njihovoj vikendici, ali bez uspjeha. U agenciji "Putnik" na Trgu Fra Grge Marti}a u Sarajevu, prona{li smo jednu dvokrevetnu sobu u tada jedinom hotelu od 700 kreveta, jer je neko otkazao i to je bio moj prvenac. I{ao sam sam te zime 1973. godine u hotel i tako redom svake godine, ljeti i zimi. Poja~an rad desnog re`nja {titne `lijezde, koja je mala "leptir ma{na" i najbitnija `lijezda sa unutra{njim lu~enjem, kod mene je naglo do{la i pod dijagnozom: "Hiper tireoziz-desnog re`nja", odnosno "Bazedovljeva bolest", dosta solidno se drì pod kontrolom kao zalije~ena, sa nekoliko "stresova" do danas, evo skoro 30 godina. Ima raznih pojavnih oblika u praksi i dijagnoza o "bolestima" i manama

Zlatibor

Ja Vama

ove `lijezde, za koju sam ja na sebi nau~io, da ona radi svaki dan ono {to joj je zadatak i nervi koji kucaju brzo ili polako, daju ritam hormonu tiroksinu, koji reguli{e bazalni metabolizam, utje~e na rad, ìvot, unutra{nji mir, tjelesnu teìnu, itd. Znojenje, umor, lupanje srca, gubitak kilaè, mr{avljenje i debljanje po vi{e kilograma, nesanica, tremor prstiju, ruku, cijelog tijela, è|anje, nervoza koja je specifi~na, pucanje noktiju, opadanje kose i drugo, sve to i jo{ mnogo toga pi{e u medicinskim knjigama. Specijalisti endokrinolozi, kojih ima malo, relativni su u svome odnosu prema njoj i pored malog iskustva, kao i prema gu{tera~i. Moè, a ne mora. Ima ili nema. Popij tabletu za umirenje, nema problema, ako se drogira{. Tebi }e dati dva ili vi{e puta potrebnu dozu tablete dnevno, ali }e svome djetetu skuhati ~aj od nane za stomak. Lije~i}e ga narodnim lijekovima. Lijekovima koje koristi bosanskohercegova~ki narod. Trave, melemi, amajlije, zapisi i ostalo. Vratio sam se iz Neuma, nakon jednog mjeseca ljetovanja. Napor, sun~anje, slaba i neredovna ishrana i moja {titna otkazala. Svi simptomi {e}era, koje je prepoznao specijalista kao mogu}nost, koja je kasnije istinski bila. Snimio sam scintigram {titnja~e, prije toga popio radioaktivni jod i uvijek kada prolazim pored Gajger-Milerovog aparata, ja zvonim ili svijetlim u mraku. Radio sam na sebi polako, ali nesvjestan, da to treba sasvim druga~ije ~initi. Jedna godina na tabletama (Tibon, pa Favistan), pa prekid, pa ponovo tablete i vrijeme je prolazilo. Nisam i{ao redovno na kontrolu, bar svakih 6 mjeseci bez obzira na stanje. Nisam dolazio na Zlatibor zimi i ljeti po 15 dana svake godine i {etao samo 12 km dnevno, {to je puna terapija, ne samo za {titnu, nego i teè sr~ane bolesnike. Ova divna i pomalo ~udna planina, sa 15.000 vikendica, je raj na zemlji. Sport i rekreacija, {etnja livadama i branje cvije}a. No}ni ìvot, muzika u ìvo, barovi, disko klubovi, kafi}i. Pijaca, prodavnice, suveniri i svega tu ima. Kamp, hoteli, moteli, pumpa, policija, po{ta. Kupanje i ljeti i zimi, sun~anje. Vilu jednog advokata, koja je bila konfiskovana kao nekretnina; koristili su za nekoliko no}i da prespava Tito, pa je narod nazvao "Titova vila". On je odsjeo i u Palisadu dva puta, ali hotel nisu tako nazvali. Slikao se sa konobarima i {efom recepcije. Nije imao na ovoj planini ni metar zemlje, ali je zato Aleksandar Rankovi} imao vilu sa liftom, koja je kasnije kori{tena kao

Zlatibor

Ja Vama

odmarali{te za malokrvnu djecu, dru{tveno politi~kih radnika iz CK Jugoslavije i Srbije. Prvo stari, pa zatim novi Stacionar sa timom ljekara, kojih nije bilo ni na VMA u Beogradu, lagano se razvijao u jednu ustanovu poluotvorenog tipa u kojoj je ponekad bilo nekoliko "gnijezda", ~uvenih Zlatiborskih "jastrebova", koje sam sreo, upozno ih i dugo vremena bio tu negdje blizu tog originalnog sistema mu{ke prostitucije, na najvi{oj nozi, biv{e nam domovine. Iako mlad, uvijek sâm; na{ao sam dru{tvo i gajio mnoge veze sa rajom iz âjetine, Uìca, Beograda i Novog Sada. Bilo je na Zlatiboru i Bosanaca, koji su radili uglavnom u ugostiteljskim objektima. Moj prekid dolaènja od vi{e od 10 godina, ponovo sam nastavio 1988. i 1989. godine u dva ljeta, zahvaljuju}i isklju~ivo mome prvom prijatelju ârliju-Banetu [logu, {oumenu, plesa~u i igra~u folklora iz Beograda. Mom dobrom i po{tenom Branislavu. Kada je meni bilo te{ko iz silnih razloga, {titna "proradila", nazvao sam telefonom i molio da me poveè sa nekim ko ima privatan smje{taj. Nisam imao mnogo novaca, ali sam morao traìti izlaz. Dao mi je sobu u svojoj ku}i bez naknade. Ja sam rekao da nisam dobro i da hitno moram bjeàti na Zlatibor. Prije svega da se psihi~ki smirim i odmorim i da tu iz zemlje, ponovo uzmem energiju. Energiju koju vidi Mili} od Ma~ve, sa ~ardaka ni na nebu ni na zemlji. Ja znam i {ta je to Kremansko proro~anstvo, strujanje zraka, Oko, Tornik i îgota itd. Na spomeniku sam bio stotine puta i gledao tekst, {to pi{e: "Ne dam ovo sunca u o~ima, ne dam ovo hleba na dlanu." Ako ti ikada bude problema sa {titnom `lijezdom, svako jutro za vrijeme koje do|e{, pro{etaj do spomenika i pro~itaj ovaj epitaf. Sjeti se mene, koji sam ìv, zdrav, mirne du{e, ~ista obraza, veoma zalije~en. Kupio dosta tu|ih misli, mudrosti i pameti. Jedna od njih, poznate profesorice iz Ni{a, biologije u penziji, koja je imala, me|u prvima, ku}u na toj planini i koja je meni rekla: "Kada ti ku}a gori, obuci najsve~anije odijelo i iza|i van!" Koliko sam puta samo to uradio. Fantazija. Uvijek je bilo od koristi. Sada nakon rata u Bosni i Hercegovini, ponovo, lagano, diskretno, no}ni autobus za Ni{, preko Uìca i pravo natrag na Zlatibor.

Zlatibor

Ja Vama

Inflacija je pojela dinar u Srbiji i do 2. 020. godine je te{ka materijalna kriza. Do tada njema~ka marka i ameri~ki dolar }e se u konverziji svakim danom sve vi{e i povoljnije mijenjati. Malo mi i sada treba novaca, jer Bosna je bogata duhom. Ja sam rijedak iz Sarajeva, koji sam pro{ao skoro sve na Zlatiboru, i bio "inventar". Uvijek ponovo mogu do}i, {etati, bez obaveza provoditi cijeli dan na zraku. Piti vodu na izvoru kod jezera, kupati se, jesti sir, kajmak, med i vo}e. Kupiti jedan pleteni dèmper u ~ijim su vunenim nitima utkani ljubav jedne mlade ène i svijetle vlasi vune ovih divnih i pitomih ovaca. Vuna ima ljekovitu mo}, jer su ovce pasle travu na proplancima i jele so~ne biljke uz cvrkut ptica. Pasle u zavjetrini gdje im nije odebljao bubre`njak, hranile se mlijekom svojih majki, koje su vjekovima bile ovdje na istom mjestu, koga nema nigdje, nego samo tu. Jedan dèmper bez {avova. Pleten sa rukava, kragne i sa donje strane, istovremeno na ukrugle igle i spojen ko zna gdje i na kom mjestu ove vunene povr{ine i ovog za~aranog kruga. Kao u stadu na vrh brda koje mirno spava u hladu hrasta, pokraj ku}e Radinke Smiljani} u Gornjim Smiljani}ima, odakle je i pop Smiljani} i pjesnik i pisac, Era, [umadinac, Ljubivoje R{umovi}. Asfaltom do Ljubi{a, pa onda uz brdo, od Donjih do Gornjih Smiljani}a. Travarka i iscjeljiteljka, narodna èna, ~udo od Boga, sama i energi~na èna. Ro|ena negdje 1919. godine. Ko zna? Ja sam taj dan, u potrazi za njom, pre{ao 40 km, usiljenog mar{a, august u ljeto 1989. godine. Tamo i natrag. I danas mi ùlj na peti ~ini bol. Idem kroz selo i vidim jednu ~obanicu sa stadom. Odmah sam je poznao. Pitala me je: kako sam znao za nju i kada sam ispri~ao da sam ~uo i da sam do{ao da je vidim i da ona mene vidi; bilo joj je drago. Jeo sam sir i kukuruzu. Popili smo zajedno kafu. Gledala je sebi, pa meni u fildàn. Kazala je, da }e joj u ku}u do}i mlad ~ovjek, nepoznat i odmah, da sam ja to. Zatim da joj dolaze u malom autu {est ljudi i da je to ~udno. Jer brat joj je dolazio i odnio jagnje za raànj. Ku}u je pravio u Vodicama i htio je da po~asti majstore. Pokazala mi je uboj od saobra}ajnog udesa koji je imala, pa je nekoliko dana kasnije; na stomak privila oblogu od velikog flastera namazan smolom sa bora. To joj je pomoglo.

!

Zlatibor

Ja Vama

Loìla je vatru u tro{noj ku}i, punoj mistike, topline i mira. Imala je peglu }umuru{u bez drvene dr{ke i nije imala dobre ma{ice za stari "fijaker" {poret. Soba puna darova, ljudi koji dolaze daju i nude za uslugu sve {to imaju. Ona ni{ta ne uzima, jer joj se samo daje uz vodu. Meni je ponudila med od kadulje i bio je ukusan. Stalno me je ne{to pitala i govorila samnom, kao da smo sto godina ìvjeli zajedno. Bio sam joj simpati~an i neposredan, a moja iskrenost ni danas nije uop{te druga~ija prema njoj. Jedino ne znam, da li je jo{ ìva. A mogu}e je. Provjeri}u. Sve je tada pogodila i sve se obistinilo odmah, a i kasnije, nakon mnogo godina. Nabrala je neke trave, govorila o lije~enju raznih bolesti. Sve sam zapisivao i tako smo proveli nekoliko sati u zajedni~kom razgovoru, kada je meni rekla da nisam do{ao u "skon~anik". To je dan, kako ga ona zove, prvi utorak ili petak u mladom mjesecu, na po~etku kalendarskog mjeseca. Dolazi se ponovo poslije dva kalendarska mjeseca u taj dan i ponovo jo{ jednom. Tada ona izgovara neke svoje rije~i, dodiruje vrat velikim grumenom od soli iz mora, obilazi oko mene. ^vara, bara. Zajedno smo na kraju po{li iz ku}e, }utke se rastali i ona je oti{la na izvor, da tamo stuca neke trave i zavr{i svoje magi~ne rije~i, jer je odlu~ila da mi provede svoju terapiju, iako nisam do{ao ni najavljen, ni u pratnji nekoga njoj poznatog, a niti u dan kada treba do}i. Meni je Radinka Smiljani} rekla: "Nemoj operisati ni{ta, niti rezati, jer }e ti izbiti kasnije ìla na le|ima, pa }e{ piti druge lijekove." Kazala je da kod mene nema problema, da se odmaram i da se smirim, te da moja budu}nost nije crna. Iako navodno nema uop{te {kole, dala mi je dijagnozu, koju sam i imao, bez gre{ke, iako se nikada u ìvotu nismo vidjeli. Ja sam ponovo niz brdo si{ao u Ljubi{, negdje iza dva sata. Putem pra{njavim i od makadama uz brdo je dolazilo neko vozilo, pa sam stao pored puta da pro|e. Bio sam krenuo niz planinu na suprotnu stranu i pogre{no. Auto je stao i ljudi u njemu su me pitali, da li ja znam gdje ìvi Radinka. Pokazao sam im jablanove koji su virili pored ku}a na vrhu brda i rekao da tamo voze. Da sam ja bio upravo kod nje i da je u ku}i. U kolima "Fi}i", bijele boje, bilo je {est ljudi, od kojih jedan pokriven }ebetom, da se ne vidi. To je bio sigurno neki bolesnik, koji je trebao na}i svoju, zasigurno jedinu {ansu kod

"

Zlatibor

Ja Vama

Radinke. Ja sam se osmjehnuo broju ljudi, koji nisu ni{ta shvatili, pogledao ponovo natrag i vidio crnu siluetu ène, kako mi rukom pokazuje na drugu stranu. Odmah sam shvatio, da trebam promjeniti svoj pravac i uskoro sam ponovo "na{ao" orijentaciju na nepoznatom terenu. Vodila me je energija ove misti~ne ène, sira, vune, ovaca i meda, vatre, drva, dima i plamena. Kafe, mlina, i svega iskonskog, zlatiborskog od vje~ne pro{losti u beskona~nost budu}nosti. Nebo je bilo plavo, ~isto kao oko, toplo i divan jedan ljetni dan. Tog dana je autobus oti{ao prije mene na deset minuta, pa sam sjeo uz betonirani potok u centru Ljubi{a, da svoje noge ohladim u planinskoj vodi. Skinuo ~arape i tenis patike. Zatim polako pje{ke krenuo do Vodica. Mislim da je to 8 km. Bila je to Boìja volja, na koju nisam uop{te obra}ao pa`nju. Bio sam pun sebe i nisam se bojao Boga, za koga sam ~uo da je taman kao mrav velik (a bio je i tada ve}i, mnogo ve}i). Vjetar je lagano nosio jednu bijelu, plasti~nu kesu, visoko kao zmaja na nebu. Vidio sam te{ko, od sunca, koje je peklo. âk i u 3 sata poslije podne. I{ao sam sredinom ceste, po crti, jednu za drugom okukom. Nije bilo auta, ljudi, ni ìvotinja. Kada sam na pola puta, skrenuo na jedan izvor-korito sa vodom da pijem, ~uo sam cestom jedino vozilo toga dana: "Peugeot 404". Zeleni, polovan. Moja jedina nada za stopiranje. Oko pasa sam rukavima svezao ârlijev dèmper, grebav i topao. Planina vara i ljeti. "Uvijek zamotaj le|a, sine", govorila bi ârlijeva Nana. Tetka se slagala sa njom. Ja sam ih poslu{ao, te godine. Nisam imao problema sa policijom, iako je u disku, svaki drugi drogiran ili pijan. U dva velika dèpa stavio sam malo kukuruze, nabrao cvije}a oko Radinkine ku}e i ponio lijepoj Smiljani}ki, koja voli {otu i ~o~ek. Njen mu` nije za tu umjetnost nadaren, pa voli da gleda, kako ona u svilenim {alvarama "vadi mast" svojim kom{inicama. Kada igra{ kolo i drì{ ènu za ruku, onda je to bliì kontakt, nego kada ple{e{ tango. Ostvario si cilj u nizu kineske filozofske misli: Pogled, osmjeh, dodiri fizi~ki kontakt, koji se podrazumjeva i kada nije bio, ako je prvo troje ispunjeno u logi~nom periodu vremena. Kesa je bila no{ena vjetrom i pratila me vi{e od pet kilometara, kada sam stao i gledao je sa nadom da sleti blizu mene, kako bih u nju stavio dèmper, koji je imao sigurno dvije kile vune u

#

Ja Vama sebi. To se i desilo. Kesa mi je bila u rukama, jer je pala pored mene, ne{to kasnije. îsta, bijela i velika ta~no koliko je trebalo. Ovo sam tada zapamtio, pri~ao u Resniku kod moga Bobana, slikaru Doci i bio je odu{evljen tim mojim danom i doga|ajima. Kese su kasnije zaokupile moju pa`nju u svim bojama i uticale na neka razmi{ljanja, zbog ~ega se uvijek sa nemirom sjetim ovog dana. Tada nisam znao da Bog postoji, jer moja duhovna naobrazba nije bila kao danas. Krenuo sam od Kineskog horoskopa, Konja-metala i preko ribe i psa u aste{kom horoskopu, stigao do Biblije, Kurana, Hagade i Bagavad Gite. Stigao do "Primalnog krika" Artura Dànova, "Melema za du{u", "Alhemi~ara", "Ne ljutite se zbog malih stvari", "Celestinskog proro~anstva". Stigao do Al Gorove knjige:"" Zemlja u ravnoteì", stigao do filmova Demi Moore, koja je ro|ena u Nju Meksiku, 11. 11. 1962. godine i koja nije jo{ rodila sina, pa tako ni dobila Oskara. Gledao "Peti elemenat" "[esto ~ulo" i "7 Samuraja". Uronio u du{u svijeta i pratio tragove. Ponovo sam bio u Beogradu, Skadarliji i Knez Mihajlovoj. U "Putniku" ne rade aran`mane za Zlatibor, vele, da se sam prodaje, pa mu ne treba reklama. Mene sada, kao nikada ranije, pokriva samo par stotina maraka i ja sam ponovo slobodan kao ptica. Sada mnogo stariji, mudriji, mirniji i zadovoljan ìvotom. Sada berem cvije}e poljsko, za ârlijevu suprugu, roditelje i tetku. Mogu da kupim sladoled njegovoj djeci i to }u da uradim. Nikada ne}u zaboraviti one ljude i ène koji su meni pomogli, kada mi je bilo najteè. Prije svega moju tetku Jovanku, za koju uskoro putujem i idem u posjetu, na meni poznat na~in. Ne}u re}i hvala, jer je rekla da ne treba, ali: "ne zaboravi"!! Isto kao {to se to ne radi, recimo, kada se dobiva lijek od nekoga. Jer, ona je bila vi{e od toga i slijediti njenu misao, ideju i borbu, zna~i ne zaboraviti. "Nemoj nikada da zaboravi{", govorila bi. Sve je to mudost, koja je pro~itana. Sve su to informacije, na koje je imala monopol, jer je bila na njihovom izvoru. îtala je cijeli ìvot i znala vi{e od toga. Moja plemenita tetka Jovanka. Otkrila mi je Zlatibor i pokazala put ka njemu.

$

Klju~ u bravu

O

d tri solidarnosti, koje su redom stvarane po principu uzajamnosti da svi dajemo, a neki koriste, postojala je prvo dnevnica solidarnosti za elementarne nepogode, koja se odbijala u julu mjesecu. Bilo nam je te{ko zbog godi{njih odmora i nismo mogli re}i nemoj, pa je danas i to prestalo, kao princip i zove se lani. ûli smo svi za Leha Valensu, oca {estoro djece, koji je ~uvan u ku}nom pritvoru da ne bi izletio pred rudu i poremetio software u Evropi za kraj dvadesetog stolje}a. Bio je predsjednik Poljske, siroma{ne zemlje u materijalnom smislu, ali zemlje vrijednih i skromnih ljudi i vodio je poljsku solidarnost. Najbitnija, tre}a solidarnost, ogladala se u rje{avanju stambenih pitanja odre|enih kategorija radnika iz neposredne materijalne proizvodnje, inènjera i tehni~ara, jednog dijela radnika iz dru{tvenih djelatnosti, {kolstva, kulture i umjetnosti, pa zatim radnika zaposlenih kod samostalnih ugostitelja, zanatlija i advokata. Grad Sarajevo je najpozitivniji primjer u praksi realizacije ovog principa u tada{njoj SFR Jugoslaviji, jednog od na~ina rje{avanja stambenog problema. Od garsonjere do petosobnog stana u naselju Alipa{ino polje za radnika KRO "Rad" koji je imao osmoro djece. Radnik je odustao od ovog stana i dobio jednosoban. Stanovao je u kuhinji sa svojom porodicom, a sobu je izdavao podstanarima. Svi su bili zadovoljni. Svaka stambena jedinica je imala svoju apstraktnu povr{inu, po~ev od garsonjere od 30m2 do dvoipoiposobnog stana, koji je iznosio 84m2. (mali

~etverosobac; bilo je i ve}ih) Bilo je to vrijeme, po~ev od inicijative Josipa Broza Tita u 1974. godini, da se jedan dio radnih ljudi vi{e ne zaobilazi i " preska~e ", do 31. 12. 1992. godine i rata u Bosni i Hercegovini. Ja sam zadnji ugasio svjetlo, nakon moga rada od 01. 02. 1982. godine, skoro punih 11 godina. Danas nisu ìvi: Mecan Izet, Kemal Berberovi}, Mustafa Be{li}, Mevlida-Majda Kova~evi}; ali je vrijedno da se njihova imena spomenu na ovaj na~in, od mene kao krunskog svjedoka i drugog i posljednjeg diplomiranog pravnika u ovom sistemu stambene izgradnje u 10 sarajevskih op{tina.

Ja Vama

Klju~ u bravu

Deset hiljada stanova i deset hiljada kredita za individualnu stambenu izgradnju; {to zna~i da u Sarajevu, preko 80. 000 njegovih gra|ana, stanuje u prostorima, koji su u cijelosti ili djelimi~no, finansirani ovim sredstvima solidarnosti, nastalim u neposrednoj materijalnoj proizvodnji. Danas, kada je rje{enje stambenog problema isklju~ivo privatna stvar svakog ~ovjeka, osim izuzetaka, onih, koji za tu|i novac jo{ uvijek kupuju metre kvadratne, po 1.000-2.000 DEM/1m2, bitno je navesti dva istorijska trenutka, ~iji sam svjedok i aktivni u~esnik.

* U septembru 1982. godine, odràna je zajedni~ka sjednica Gradskog vije}a Saveza Sindikata Sarajevo i Izvr{nog odbora Skup{tine Jedinice za solidarnu stambenu izgradnju, na kojoj je prisustvovao gospodin Kemal Kara~i}, predsjednik Vije}a SSBiH. Na sve~an na~in uru~en je pethiljaditi klju~ stana solidarnosti, radnici Tvornice ~arapa " Klju~ " Ivi Cigi}-Juri{in. Utvr|eni su nacrti akata o nastavku solidarne stambene izgradnje za period 1982-1986. godine. Uvodno izlaganje je podnio gospodin Omer Burina, ~lan predsjedni{tva Gradskog vije}a i predloìo raspravu na temu: "Ostvarivanje politike u oblasti stanovanja i stambene izgradnje u Sarajevu, te naredni zadatci Saveza Sindikata" Prije sedam godina ( 1975. godine), uru~en je prvi klju~ stana solidarnosti u Sarajevu. Naselja Alipa{ino polje; prva, druga i te}a faza; naselje Mojmilo I i II, naselje Vojni~ko Polje I I II, naselje Dobrinja I, II, III, IV, i V. Stanovi solidarnosti na Palama, u Ilija{u, Hadì}ima, Vogo{}i, Hrasnici, Trnovu. Krediti u 10 gradskih op}ina (Stari grad, Novi grad, Centar, Novo Sarajevo, Ilidà, Vogo{}a, Trnovo, Pale, Hadì}i i Ilija{) Danas, u septembru 1982. godine, 5.000-ti klju~ uru~io je gospodin Marjanovi} Radoslav, diplomirani pravnik, koji }e nakon 11 godina zaokruìti ~etvrtinu svoga radnog vijeka u ovom humanom poslu. * Nakon 8 godina, ta~nije 26. aprila 1990. godine, Osnovna zajednica za solidarnu stambenu izgradnju, dobila je Prvomajsku nagradu Gradskog vije}a

Ja Vama

Klju~ u bravu

Saveza sindikata, za postignute rezultate u solidarnoj stambenoj izgradnji u Gradu Sarajevu. Nagradu je uru~io gospodin Boro Bjelobrk, predsjednik Gradskog Vije}a Saveza sindikata. Pored OOSS preduze}a " Vodovod " i OOSS Zavoda za za{titu djece i omladine iz Pazari}a; nagradu je ispred Osnovne zajednice za solidarnu stambenu izgradnju primila gospo|a Draginja Jungi}, radnik Radne zajednice i ~lan OOSS. Dodijeljeno je pored ove tri kolektivne, jo{ i 12 pojedina~nih nagrada. Na sve~anosti su bili prisutni : gospodin Mileti} Milutin, sekretar, gospo|a Krnjaji} Borka i gospodin Marjanovi} Radoslav (ostali ~lanovi ovog malog radnog kolektiva su bili gospodin Olov~i} Ibrahim, gospo|a Kova~evi} Mevlida-Majda i gospo|a Krnjaji} Jozefina). Na sve~anosti su bili i predsjednik Skup{tine Osnovne zajednice za solidarnu stambenu izgradnju, gospodin Be}ir Huseinovi} i predsjednik Izvr{nog odbora, gospodin Meho [ljivo.

* [ta je stan? To je glavni ~ovjekov problem. Krov nad glavom i }o{e u kome ima{ svoj rahatluk, mir i gdje te niko ne ometa. Stan je i skup prostorija, namijenjenih za stanovanje sa pomo}nim prostorijama koje, po pravilu, ~ine jednu gra|evinsku cjelinu i imaju zaseban ulaz. Garsonjere su gra|ene od 20-30m2, dok su veliki stanovi: dupleks i tripleks, sa saunama, ratnim kuhinjama, ostavama, garaàma, bili privilegija ljudi na politi~kim poloàjima. Troipoipoiposoban stan, nije mucanje autora ove knjige, nego stan u naselju "Ciglane" koji ima korisnu stambenu povr{inu od 206m2, i da skoro i ne moè{ da iza|e{, kada u njega, kojim slu~ajem u|e{. Ja sam bio dobar vojnik, pa sam dobio vojni stan od 51m2, koji sam platio u otkupu 11. 302, 48 KM. Za vojsku je bio jednoiposoban, a za gra|ane van vojske je bio dvosoban. Nema mucanja, jer je mali broj soba. Samo dvije. Jedna za lijevu i jedna za desnu ruku. Dovoljno!

NSBIH

Izvod iz Dokumenata Pr ve Skup{tine gra|ana

srpske nacionalnosti Bosne i Hercegovine koja je odràna dana 27. marta 1994. godine u Sarajevu

Dame i gospodo, drugarice i drugovi! "Mo`da nikada ranije u svojoj istoriji, kao ovog trenutka, dràva BiH nije imala ve}u {ansu da bude svoja na svome i istovremeno ve}u {ansu da nestane u me|unarodnim potkusurivanjima, {to zavisi od Evrope i ~itavog civilizovanog svijeta, a najvi{e zavisi od volje, znanja i htijenja BOSANSKOHERCEGOVA^KOG naroda. Danas smo svjedoci borbe dobra i zla i danas se, naàlost, suo~avamo sa mogu}no{}u nestanka. Natkriveni nad ponorom pred prijetnjom, da u ambisu nestane sve {to je ~ovjeku drago i primjereno. Sa jedne strane ne~uvenim, dobro pripremljenim brutalnim agresijama na Bosnu i Hercegovinu, a sa druge strane fatalnom nespremno{}u, razjedinjeno{}u i neefikasno{}u legalne vlasti i svih njenih struktura, ~iji su neki dijelovi u~estvovali u pripremi i organizaciji tih agresija. Kona~no, pred zatvorenim o~ima svjetske javnosti BOSANSKOHERCEGOVA^KI narod i njegova dràva dovedeni su u veoma te{ku situaciju, najteù u hiljadugodi{njoj istoriji. Te{ko podnosimo stotine hiljada `rtava BOSANSKOHERCEGOVA^KOG naroda, milione raseljenih i prognanin, poru{enu Bosnu i Hercegovinu, uni{tene privredne kapacitete, komunikacije, energetske sisteme, kulturno-istorijske spomenike, vjerske objekte. Poku{aj da se sva srca zatruju mr`njom i ljudi stave u torove, bilo bi zavr{ni udarac koji bi definitivno uni{tio BOSANSKOHERCEGOVA^KI narod i njegovu dràvu. I ba{ sada, kada u svijesti Evrope i svijeta ìvi slika da je RBiH uni{tena, ujedinimo na silu razdvojeno i zakora~imo ~vrsto i beskompromisno kao jedan, BOSANSKOHERCEGOVA^KI narod i omogu}imo, da se RBiH, prkosna od sna, vrati u realnost vlastite su{tine, u svijet slobode, humanizma, demokratije i blagostanja.

Ja Vama

NSBIH

Ovaj isti govor pro~itan je 17. marta 1993. godine na Osniva~koj Skup{tini Narodne stranke Bosne i Hercegovine, koja na ovom mjestu predlaè sljede}e: Prvo: "Da se prihvati u cjelosti uvodno izlaganje akademika Ljubomira Berberovi}a", Drugo: "Da se {to prije odrì Sabor povjerenja na kome }e Narodna stranka Bosne i Hercegovine dati svoj maksimalni doprinos", Tre}e: "Da se u tekstu prijedloga Deklaracije, na drugoj strani, na kraju stava koji po~inje rije~ima: "Skup{tina poziva sve gra|ane", doda re~enica u smislu sljede}eg teksta: "Radi toga, ne}emo formirati nikakvu posebnu stranku ili partiju sa nacionalnim predznakom, nego }emo politi~ki djelovati, radi postizanja svih navedenih ciljeva, kroz nenacionalne gra|anske stranke".

Radoslav Marjanovi}, sekretar Srpskog konsultacinog Vije}a i Narodne stranke Bosne i Hercegovine

Napomena: Skup{tina je izabrala Srpsko gra|ansko vije}e (SGV) od 33 ~lana, me|u kojima i Cicovi} Dragana, Pa{i} Predraga i Marjanovi} Radoslava, kao predstavnike Narodne stranke Bosne i Hercegovine

OVAJ GOVOR JE SAÎNJEN OD CITATA I MISLI AUTORA MEHMEDALIJE MAKA DIZDARA

!

Pentagon

P

etougao, velik, {irok dvije metro stanice, sa 20.000 soba za rad i isto toliko higijeni~arki, koje ~iste nakon radnog vremena. Ogromno. NATO ili OTAN, svejedno. Nije DISTRIKT rije~ ve}a od STRIK. Ja ne bih tako odmah i naglo zaklju~io. Kada je moj Mrka radio u odbrani i za{titi, nakon svoga oca Marka, ja nisam ni sanjao koja je moja sudbina. Nisam po~eo raditi na Vojnom sudu, nego u novo formiranoj pravnoj slu`bi. Predratni pravnici nisu voljeli oficire JNA, koji su osjetili da se spremaju agresije na Bosnu i Hercegovinu, pa su se brè bolje 1991. godine samoorganizovali, kao paravojne formacije. Nakon rata su zakonom priznali to samoorganizovanje u dvostrukom trajanju, a bilo je prijedloga u ratu, da taj period bude i {estostruko ra~unat. Od gospodina Doke, do Prcea, Hrvati su dràli mudro ovaj resor i pustili njegove paralelne pojavne oblike da biti{u. Svako je dilao oru`je, ke{om novcem i mislio da Amerika ni{ta ne zna. Da li je top na komade bio uredno sakriven u feta siru, zna onaj koji je vozio vilju{kara, u Kuala Lumpuru, ali da jedan ~ovjek sa pla}om od 30 feninga mjese~no, nakon rata kupuje nekretnine od 30 miliona DEM, to je ipak malo sumljivo. Da sam ja bio sumnjiv nekim Ja{arevi}ima, êngi}ima i Delamustafi}ima, to je sasvim mogu}e, ali da sam pisao neke zakone iz oblasti civilne i vojne odbrane prije i nakon Daytona, to je istina i nije sumnjivo. Kada je mene i pokojnog Dra{ka Vuletu odredilo da pi{emo Zakon o odlikovanjima, nismo mislili na sebe. Kada je bio Zakon o odbrani na devetoj izmjeni, moj kolega Mujo i ja smo malo pro{irili re~enicu i preko tri hiljade ljudi je u{lo u taj dio zakona. Efekti Zakona o pla}ama su se desili tek 2000. godine, kada je do{lo do kupovine stanova certifikatima, po obra~unatoj cijeni od vi{e hiljada KM. Kako su tada dobro do{le te pare. Skepsa i nevjerovanje u mladu dràvu su postojali kod nekih ljudi. Tada mi nije bila na pemeti misao, da smo svi mi {pijuni, ali da mnogi od nas ne znaju za koga rade. Jedan radi, a drugi prenosi {ta je vidio i na kraju lanca se sve miksa u nekom institutu i sve se zna. Nema tajne. Bog sve vidi, zna i ~uje i tako

Ja Vama

Pentagon

}e nagraditi i neke ratne profitere, lopove, kriminalce, a posebno one koji su ubijali, klali, silovali i plja~kali. Ima nekih koji nisu to radili, ali ima nekih koji su kao `rtva to ~inili. Pred mnogo ja~im i spremnijim agresorom. Kra|a iznutra je bila ve}a nego kra|a sa vana. Samo da se pred sobom to prizna. Mene su NA KRAJU prekopali neki polupolicajci, SDA simpatizeri. Uzeli mi akreditacije nakon 4 godine. Stavili me uza zid i prevrnuli mi sve dèpove. Moga {efa Komada je bilo sramota, kao zagreba~kog studenta prava, rodom iz Po~itelja. Ja sam samo kucao na kompjuter dio teksta sa II Skup{tine gra|ana srpske nacionalnosti, koja je bila najbitnija i nakon koje je odràna i {esta, pa zatim Ustavni sud i u Republici Srskoj doveo u ravnopravnost i konstitutivnost Hrvate i Bo{njake-Muslimane, kao dio bosanskohercegova~kog naroda. Niko nije rekao hvala, Ra{o, evi ti ljiljan, jedan orden iz tvog zakona za ovaj samoprijegorni i nesebi~ni rad, uz svije}u i na agregat u Pentagonu kod Alije. Alija, mi smo krali tvoju struju sa francuskog agregata sa Skenderije; malog. Bio je i veliki. [kripali ti pumpom u dvori{tu, kada si radio sa Kemom va`no saop{tenje za javnost i pored upozorenja boraca, da ti to smeta i da idemo kod Pivare na Bistrik, pa da sipamo vodu. Konzervu Edi i meni nisu dali da jedemo sa hljebom, jer su sve konzerve bile popisane u magacinu i nije bilo red da jedna fali. Onaj milion cigara, niko nije ni spomenuo. Gospodin Hadò Efendi} nije rekao hvala za deset odluka Vlade, koje smo po mraku pisali jedu}i hljeb i sol. Nisam bio ljubomoran na Esu, kada je dobio pi{tolj sa posvetom, jer sam znao da spava u kabinetu i da radi tri smjene. Bio je najvi{e radin od nas sviju. Shvatio istorijski trenutak u Bosni i zaorao. Nedo, ào mi je tvojih radnih sati, ali i Eno bi dubio na trepavicama da uradi vi{e od Suzi, Amire i Srleta, a Lenkomi i mali Vlado, njegov sin, su ipak prirodni talenti, ~iju vrijednost je meni vrijeme pokazalo. Bila je to lijepa ekipa, mladih, vrijednih i neoptere}enih ljudi, a Bogami i èna. Hvala gospodinu Bisi}u za ovaj psiholo{ki momenat. Hvala gospodinu Kljuji}u za parfeme i cigare, koje je slao svojim oboàvateljkama u intermecu podrumskih remija. Hvala gospodinu [iberu na gro`|u o kome smo slu{ali jednu divnu

$

Ja Vama

Pentagon

pri~u od Turaka. O generalu Jovanu, {armantnom ratniku, naj{kolovanijem oficiru na{e armije, ne treba tro{iti rije~i. Opstao je kao i mi, iako je bio vi{e informisan od nas. To je i normalno, jer je General{tab bio nadre|en Ministru odbrane. Istina, izuzetak u praksi, ali i rat u Bosni je originalan na svoj na~in. U~inio sam sliku na beskona~no, da me ne bi ~uvari u W. D. C. uhapsili zajedno sa Tomi}em i Salki}em. Sajo, mudri autor Zakona; Igor operater i animator na{ih normi; Srle, Mujo i Salko, politi~ki korektori i usmjeriva~i; isplivali su zajedno sa nama iz ovog jezera, sa ìvim blatom, te{ke vode i mulja na sve strane. Nije se samo muljalo, nego je bilo i àbokre~ine. Doista neki su umrli, ja kaèm kao posljedica svoga harama. Neki su u kafi}u proveli rat, a misle, da mi mislimo da su bili 4 godine u rovu. Suludo, narode, suludo vjerovanje u nekoga i ne{to, ~emu nezna{ dimenzije, parametre, opis uloge i dovoljno informacija. Sve je relativno, pa i moj doprinos. Ja sam za svoju du{u spojio fluid dva Pentagona, rekao hvala i udaljio se kada je moje prisustvo bilo nepotrebno. Tada je posao u obimu naglo opao, jer je zakon sve regulisao i Dayton izbrojao, rasporedio, snimio i popisao. Ostala je Suzana Paponja, ribica, lijepa, interesantna, bez dlake na jeziku. Nura Zimi} iz @epe i njen fini, po{teni i plemeniti veterinar iz Sarajeva. Tu je i mala Meri sa deset i vi{e Barbika. Gdje je Ken? Gospodin Brki}, doktor prava ili njegova djeca advokati. Adnan iz Coca-Cole ili jo{ mnogo, mnogo drugih likova. Ostalo je sijaset punih i praznih personalnih dosjea, poslova i biznisa, ari{-veri{ usluga, dràve u ratu u zgradi, vojnom cilju broj 1. Neka se spomene. Ne treba zlopamtiti. Dobili smo jo{ jedan VES, pravnika u ratu, pored onog ranijeg 11223!; pardom Amira diplomiranog pravnika. @ivio Pentagon i ne ponovilo se, jer nekom rat, nekom brat.

%

Buntovnik

Va{e Ekselencije, dame i gospodo,

O

vaj pozdravni govor/*, mene kao gosta, pisan je za ulogu delegata, {to i nije bitna razlika. Ja danas, nemam ovla{tenja moga ministra, pa }u Vas pozdraviti samo u svoje li~no ime.

Govor koji }u pro~itati, ima za cilj, da afirmativno doprinese kasnijim diskusijama, po narednim ta~kama dnevnog reda i da da neka poja{njenja, od Aneks-a 7. Daytonskog sporazuma prem vani, suprotno od ve}ine pogleda sa vana prema Aneks-u 7. Nadam se, da }ete me razumjeti kao ~ovjeka iz prakse i da }u Vas danas asocirati, bar malo na gospodina Svetozara Mihajlovi}a, a ne ponovo na Mileta Mar~etu. Mnogo po{tovane dame i gospodo, Kada smo prije Daytona uzeli sebi za pravo, da polemi{emo oko toga; da li treba ili ne treba; valja li ili ne valja ovaj Sporazum, bili smo odmah upozoreni, da Dayton treba podràti i da je to gotova stvar. Ve}ina nas, tada nije bila dovoljno informisana, a neki ni danas nemaju pojma ni o pravu ni o politici. Ipak smo svi zajedno ostali kod preambule Aneksa 4. i nismo se makli od tog mjesta, evo {est godina. I bolje da nismo. I pored toga, prvi smo u na{oj dràvi pokrenuli pitanje konstitutivnosti sva tri autuhtona naroda na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine, iniciraju}i to pitanje u ratu, 1994. godine na Prvoj ovakvoj skup{tini, o ~emu postoje dokazi u dokumentima. Bilo kakvo svojatanje ove ideje, danas od drugih, treba odbaciti. Me|unarodna zajednica pripisuje zasluge za ovu ideju ipak, poslovi~noj umje{nosti Srba, da se bave politikom. Tada nismo ni obra}ali pa`nju na anglosaksonski pravni sistem u koji smo tiho u{li. Nakon povratka na{e 14-~lane delegacije iz Engleske i Amerike, ubrzo se desio Dayton. Potpisan je Op{ti okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini, koji smo do danas nau~ili napamet i polako se navikli na njega, ~ak zavoliv{i ga. Meni se ne{to kasnije svidjela jedna lakonsko-latinska misao, koju je izrekao gospodin dr Jadranko Prli}, rekav{i otprilike: "Ovaj sporazum je pot-

Ja Vama

Buntovnik

pisan po principu: "uzmi ili ostavi" Mi smo uzeli i ne vidim u ~emu je problem" Ja nisam izabrao kao primaran Aneks 6. za svoju profesionalnu karijeru. Tu je bilo planirano mjesto za nevladine organizacije i udruènja gra|ana. Ovaj aneks je omogu}io SGV-GPR-u BiH da stvori i razvije svoju mreù organizacija i krene u Republiku Srpsku, u ovaj drugi multietni~ki entitet, kako bi pomogao u {to bròj reintegraciji Bosne i Hercegovine. O~ekivala se pomo} svih gra|ana angaòvanih u i oko ureda; biroa za za{titu ljudskih prava i besplatnu pravnu pomo}, te biroa raseljenih lica i izbjeglica. Neki su namjerno, kako to samo Srbi znaju, izbjegli dati svoj doprinos, rade}i protiv ovog sui generis i lex specialis Pokreta, odnosno Asocijacije. Drugi su mudrovali, kritizirali, pravili namjerne gre{ke i usporavali na{e kretanje, koje je ipak, prije svega, bilo u interesu srpskog naroda, pa tako i onog sa Pala, iz Banja Luke i Beograda; a onda i svih drugih gra|ana, koji vijekovima ìve na tlu Bosne i Hercegovine. Ipak, ukupno uzev{i, u~injeno je mnogo, moglo je i vi{e, a bilo je i volonterskog rada. Kada je kola~ bio podijeljen, mene je li~no zapalo ono najteè, gdje je trebalo raditi. Dobio sam no` i bokal vru}e vode. Nije mi bilo te{ko; prvo zbog moga imena, a zatim i kao pripadniku bosanskohercegova~kog naroda iz reda "ostalih" Ve} pune tri godine, skromno pomaèm da Aneks 7. zaìvi u praksi. Po~eo sam iz pragmati~kih razloga i poni{tio svoj li~ni status raseljenog lica, da bih ponovo postao domicilni u rodnom gradu. Naravno, odmah sam vratio i dva tu|a stana (120 i 78 m2), od kojih sam jedan ~uvao, a drugi privremeno koristio u ratu i vratio se u svojih predratnih i zara|enih 50m2, potpuno oplja~kanih od srpskih doma}ina. Neki zlobnici su tada govorili: "Da je ovaj Aneks bio bitan, ne bi bio Aneks 7., nego Aneks 1. Na njihovu àlost, kao {to je vi{e nego bitan njegov sadràj, bitan je i broj 7. sa svojom vi{estrukom simbolikom, pa ~ak i mistikom. Broj 7. je prisutan na vi{e na~ina u svim religijama u Bosni i Hercegovini. Eto, i Reis se bira na period od 7 godina.

!

Ja Vama

Buntovnik

Ovaj aneks je klju~no mjesto u Sporazumu i rje{enje svih pitanja. Govorio sam, da }e odre|eni potezi biti povu~eni prije u Republici Srpskoj, nego ovdje u Federaciji BiH i to se desilo. Zakon o raseljenim osobama-prognanicima i izbjeglicama-povratnicima u FBiH, objavljen je u "Slu`benim novinama FBiH", od 26. maja i stupio je na snagu 8 dana kasnije, ali je zato Zakon o raseljenim licima, izbjeglicama i povratnicima u Republici Srpskoj, objavljen pro{le godine u "Slu`benom glasniku Republike Srpske", broj 33/99 i to ~irilicom. Oba ova zakona su ista i skoro da se ne zna, ko je od koga prepisao norme, jer su cijelo vrijeme predstavnici Ureda OHR-a i UHNCR-a sjedili na sastancima i pisali svoje zabilje{ke i sugestije, vire}i diskretno i u na{e i u njihove papire. Slika ovakvog konstruktivnog rada, doma}ih pravnih eksperata, koji su u~ili anglosaksonsko pravo, samo kao uporedno, najbolje se vidi kod Uputstva o na~inu organizacije povratka raseljenih osoba i izbjeglica-povratnika na teritoriji FBiH ("Slu`bene novine FBiH", br. 6/98 i 32/98), gdje je ovaj podzakonski akt u Republici Srpskoj isti u slovo, ~ak i u dijelu sva tri obrazca u prilogu. Zna~i, ima pravne dràve. Zakoni i propisi postoje, treba ih provesti u praksi, koja je po~ela i uveliko traje, me|utim; jo{ uvijek ima onih koji su protiv i sumnjaju u dobrovoljni povratak, na miran i dostojanstven na~in. Ima i onih koji su se pokajali. Ne bi se moglo re}i, da nisu znali. Jer, prodali su svoju ku}u, uzeli novac, ali i dalje koriste tu|u ku}u, jer ne}e u podstanare, dok im se ne rije{i trajno stambeni problem, dodjelom neke nove ku}e ili stana, pri tom ucjenjuju}i. Za ovaj novac, sada mogu kupiti samo pola svoje stare ku}e, a cijena raste. Neki koriste dva, tri ili vi{e stanova, a prije rata nisu imali ni{ta. Ima i onih koji su rekli, da se vra}aju; dobili povrat stana, u{li u njegov posjed. Zatim ga izdali u zakup i pod kiriju. âka}e, tamo negdje van Bosne i Hercegovine, dvije godine, pa da ga otkupe i da na{, bosanskohercegova~ki novac, koji smo mi du`ni Americi, odnesu u svoju banku, koja se nalazi u Kanadi, na Novom Zelandu ili u nekoj skandinavskoj zemlji. To se zove i jare i pare. Da bi se bilo po{teno, mora se prvo od sebe krenuti i definisati procenat svoga po{tenja.

!

Ja Vama

Buntovnik

Ovako ostaju, opet one narodne: oteto-prokleto; tu|e je tu|e; u tu|em nema sre}e, itd. Ali i ovi primjeri, na kraju, tako|e dokazuju, da je mogu} povratak svih na svoje, a bez kori{tenja alternativnog izbora nove destinacije, koja ipak predstavlja svjesno etni~ko ~i{}enje i stvara za budu}e vrijeme nove probleme, koje ljudi sa niskim duhovnim vrijednostima u sebi, ne}e nikada prevazi}i. Ekonomski metodi ponekad ra|aju socijalne probleme i vode smanjenju prisutnosti gra|ana u svojoj dràvi, koja bez naroda, nema svoj smisao. Prazna teritorija, pa makar bila dobra samo za vojni poligon, nije tako vrijedna, kada na njoj nema lokalnog stanovni{tva, koje ~ak ne mora govoriti ni engleski jezik. Zato smatram, da treba podràti u cjelosti i stvaranje novog krovnog Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice. Tu staviti Aneks 7. na jedno; novo zajedni~ko mjesto. Odmah po~eti pripremati svoje mlade i stru~ne kadrove, kako izbor novih sudija Ustavnog suda, ne bi do~ekali nespremni.

Hvala na pa`nji.

_________ * Ovaj govor nije pro~itan, na [estoj skup{tini gra|ana srpske nacionalnosti BiH u Sarajevu, dana 10. 06. 2000. godine. Nisu mi dali rije~, kao gostu. Za nao~ale, koje tom prilikom nisam koristio, platio sam 300 KM, da bih ljep{e izgledao na televiziji.

!!

Malezija 1

N

akon serije napisa o Maleziji u "Oslobo|enju", "Na{im Danima" i "Ve~ernjim Novinama" od autora Emira Habula, Draèna Simi}a i Mileta Stoji}a, vi{e sam ~uo od drugih o tome, a ne{to malo uspio da pro~itam Bio sam ~lan i putnik u toj grupi/*, pa me sve skupa asocira da napi{em ne{to slobodnije o tome. Poku{ao bih stoga, malo imitirati autora rubrike "Bosanski lonac" iz "Slobodne Bosne", gospodina Seada Fetahagi}a?! Nakon Emira, Draèna i Mileta, ugledinih novinara i jo{ boljih "pera", nesumnjivo bi svi doktori, po~ev od gospodina Franje Topi}a do gospodina Ibrahima Bu{atlije, visoko akademski i veoma pismeno, dali niz korektnih crtica iz ìvota Malezije. Mene je sve ovo dojmilo sasvim druga~ije. Dao bih slobodu, da se na{alim na svoj i tu|i ra~un, potpuno afirmativno i bez kompleksa. Jer, koliko je bilo sve ozbiljno i u{tirkano, toliko je istovremeno, bilo i smije{nih situacija i komi~nih detalja. To, {to smo kao grupa u prosjeku kasnili od po~etka na svako zvani~no predavanje, radionicu, ru~ak i ve~eru i nije novost. Ali, da }u vidjeti mladog kolegu Habula (dipl. pravnika) kako na zvani~noj konferenciji spava, to bih se pomalo i iznenadio. âk je i gospodin Hanafi, DB-ovac na te~nom bosanskom jeziku, ~esto ponavljao: "Habul spava, psstt!!" Me|utim, da }e hrkati veoma glasno, prosto cijepaju}i, odnosno pilaju}i sparni malezijski zrak, to nisam mogao ni sanjati. Habul je pola puta prespavao i odsanjao, odnosno odhrkao, ali je bio i ostao zarazno simpati~an i plemenit. Sa uro|enim smislom za humor, sarajevskim {armom i neposrednim i obi~nim pona{anjem, ostao je centralna li~nost na{e delegacije. Istovremeno, Mile je plijenio svojim velikim trudnim stomakom izbjeglice BiH iz Be~a (Austrija) i krupnim nov~anicama-lepezama u DEM. Svilene ko{ulje, leptir ma{na i "Old Star" patike, su ne{to novo u modi bosanskog ~ovjeka, koja meni nije smetala, isto kao {to su neki svaki dan vikali: "Mister Klinton" .

Ja Vama

Malezija 1

Simi} je kao novinar, koji govori dva jezika; znao sve o hardwareu, pa mu tu nije niko mogao ni primirisati. Na kraju ~ak ni prof. Bu{atlija, koji ga je ovlastio za li~nog vo|u puta, kada su i{li kupovati "leptop" za geografiju. Atlas je slu`benim putem prona|en na najvi{em dràvnom nivou, pa smo svi bili sretni i veseli na iskrenoj profesorovoj ushi}enosti. Bogi} Bogi~evi} je vrlo ozbiljan ~ovjek. To sam sada imao priliku da vidim iz blizine. Doma}ini su sa rado{}u ~uli stari fol o njegovom prevodu imena i prezimena na arapski : "Alah Alahovi}" i pa`ljivo slu{ali sva njegova izlaganja. Branko Todorovi}, posljednji Mohikanac iz Republike Srpske, ta~nije iz Bijeljine, bio je kratko, ali je ostavio upe~atljiv trag. Hrabro se nosio sa nama u svakoj situaciji. Sre}a ga je pratila i kada je kupio foto aparat, a i u kockarnici. Valjda je ovaj sposobni Bijeljinac, dobio na ruletu, zato {to je imao svoju kravatu i svoju ko{ulju sa dugim rukavima i nije morao uzimati {arenu ko{ulju u zakup na ulazu. Sada }u da se iz Republike Srpske vratim u Tuzlu i do moga dragog druga Adnana Jahi}a, portparola stranke SDA za BiH. Rekao sam ja Adnanu u Maleziji, da }e on daleko da dogura. Kada sam se vratio u Sarajevo i on je tu stalno dolazio ~etvrtkom uo~i Dùme, poslom. Ja znam {ta }e on dalje biti!, ali neka to ostane mala tajna. Adnan je govorio da se opustim i da je sve pod kontrolom organizatora. U to sam se vremenom i uvjerio. Prividno je sve bilo stihijski i pomalo ko{marski, ali to je ipak sistem Istoka u kome sve {tima, jer svi rade svoj posao. @ao mi je {to su dr @iga, dr Iki} i dr Topi} imali dugu neizvjesnost sa povratkom ku}i. Razumljivo je, da na onako velikom aerodromu u K.L.-u, stvarno valja ~ovjeka i smjestiti na neki avion prema Evropi. To nije bilo lako, ali je uspjelo, kada je Hanafi uzeo svoj mobitel i ne{to zbrzio nekome na bahasa jeziku. Ubrzo nakon toga, samo je u prolazu rekao: "Uzletjeli su!" Znali smo, da je na{im kolegama isto pao kamen sa srca, ali mi smo ostali i dalje u jo{ uèm sastavu, {to nam je svima bilo ào. Djevojke Dènita i Enisa ( a ja mislio Anesa) su bile ljep{a polovica. Falila je gospo|a Ceri} za koju mislim da nije lijepa, kao Senka Noìca. Bolje je ipak da nije bilo vi{e èna u grupi. Kada su Malajke htjele jednom prilikom da Mileta Stoji}a, prevedu na Islam, ja ne znam, {ta bi bilo sa Senkom. Ali znam, da bi se i Alternativno ministarsko vije}e mo`da raspalo, nakon ove studijske delegacije (trebao je putovati i gospodin Toki}).

!$

Ja Vama

Malezija 1

Kao {to je na{ ambasador zbog slova "}" u prezimenu prekr{ten u "Muzika" (Musi}), tako su na{i doma}ini simpati~no grije{ili i druga prezimena. Gospodin Finci je ipak dobio kvaku, pa su ga zvali Fin~i. Valjda im je to bilo lak{e. Jakica je prvi kupio lijepu svilenu ko{ulju, za sve budu}e islamske prijeme, a svoj golemi doprinos u Otvorenom dru{tvu u Sarajevu, tokom rata je diskretno izostavljao u svojim nastupima. Znao je on da doma}ini dobijaju osip od imena Soros, pa je mudro, skrenuo pa`nju. Na te~nom engleskom jeziku je ispri~ao nekoliko starih, dobrih anegdota. Naravno, duboko misaonih, kakve su bile sve diskusije i starijih kolega, a i mladih. Istina, nismo se ba{ uvijek aktivno i parlamentarno slu{ali. Niti smo koristili nenasilnu komunikaciju. Jedni su htjeli da budu slu{ani, ali u suprotnoj ulozi je humor uvijek prekidao nastavak ozbiljnih razgovora i poku{aj da i neko drugi ne{to kaè i predloì. No, bili smo iz dana u dan ipak sve uigraniji tim. Zahvalnost za tu osobinu, treba odati valjda jedinom pravom i po{tenom politi~aru, me|u nama, Straji Krsmanovi}u. Nije Strajo bio obljubljen u Maleziji, zato {to je Liberal i {to nije svoje mjesto ustupio Hasibu Salki}u, za ovu egzoti~nu zemlju. Nego je ovaj visoki i iskusni momak iz Sarajeva, svojim politi~kim analizama, usmjeravao neke diskusije u bazenima, na pravi kolosjek. Odmjeren i mudar, kakvi su valjda svi Liberali, oslu{kivao je bilo svakog prisutnog i skupljao informacije za budu}u funkciju poslanika. Zna Strajo, da je dobro biti dobar sa svima. Nikada se ne zna, ko }e kome valjati. Ova osobina Liberala, ~uva ovu stranku od svih uroka. Do sada je, bar to bila istina. Mo`da je za neke slu~ajno to, {to je Konjic prvi "Otvoreni grad" u Federaciji BiH. Za mene; prvo ni{ta nije slu~ajno, a drugo; bra~ni par iz Konjica, nije ovo putovanje zasluìo, zbog toga "otvoreni". Njihov doprinosgospo|e Aide, a i gospodina Bubala, ve}i je mnogo, nego ja to znam. Bili su jedini u grupi stalno zajedno, nenametljivi i pa`ljivi u svakoj situaciji. Ponekad sam ozbiljno pomislio, kako su neki ljudi sretni, {to imaju takvog bra~nog druga, koji ih prati u svakoj situaciji, a da to nije nikome smetnja. Ni suprugu, ni supruzi, a ni {arolikom dru{tvu u kome smo bili. I na kraju dr Enes Kari}, ratni ministar i autor prevoda i komentara "Svete Knjige-Kur'an". Toliko sam slu{ao o njegovom radu i li~no pone{to mogao i "upratiti" iz "Alijinog Pentagona", da sam na kraju bio bezgrani~no zadovoljan, isto kao {to sam mogao ovaj put biti bliè Bogi~evi}u, tako i gospodinu Kari}u. Pametan i neposredan, srda~an i vedrog duha, ostavio je na mene

!%

Ja Vama

Malezija 1

utisak Bo{njaka-Muslimana skoro istog, kakav je svakim danom i moj Jahi}. U njima dvojici, mo`da ne toliko dalekovido, jo{ ne vidim novog Reisa, kao moje starije kolege, ali vidim objektivno, snagu i "granu, {to brè zrije, od ostalih zelenih grana". Ja uop{te ne patim od politi~ke ambicije, jer sam shvatio davno, da u tom unosnom biznisu, jo{ nema mjesta za mene u meni sli~ne. Ja se ipak, kao ro|eni Sarajlija veselim, {to u Bosni sve vi{e ima Jahi}a i Kari}a, a sve manje onih ekstremnih, jednostranih i isklju~ivih, sa kojima se te{ko vodi dijalog. Takve ovdje, ne èlim ni imenovati. Moj prijatelj Dragan Cicovi}, profesor flaute, bio je i ranije spomenut po dobrome u novinama, a ovdje }u samo spomenuti, da je poslao svima koje pozna u Bosni i Hercegovini, srda~ne pozdrave, posebno prof. dr Mirku Pejanovi}u, zbog ~ije sam, opet li~ne pa`nje i milosti, ja imao ~ast, da budem u ovoj dalekoj zemlji, koja je islamska, katoli~ka i hindu, sa dàmijama, crkvama, hramovima i sinagogama i koja ima Malajce, Kineze i Indijce, bijele, ùte i crne i ponekog Bosanca i Hercegovca.

"Baj, baj, evri badi. Baj, baj Malezija"!

_____________ /* Adnan Jahi}, Jakob Finci, Bogi} Bogi~evi}, dr Jusuf @iga, dr Ibrahim Bu{atlija, Branko Todorovi}, Strajo Krsmanovi}, dr Enes Kari}, Emir Bubalo i Aida Bubalo, Emir Habul, Draèn Simi}, Mile Stoji}, Dènita, Anesa, dr Franjo Topi}, dr Niko Iki} i Radoslav Marjanovi}.

!&

Malezija 2

Anketa malezijske Ambasade u Sarajevu

1.Da li mislite, da su seminar/workshop/studijska posjeta, bili uspje{ni? Da. 2.Koje aspekte seminara/workshopa/studijske posjete smatrate najkorisnijim? Sva izlaganja o Maleziji. Svi pozitivni primjeri. Sve posjete u kojima smo vidjeli iskustva i djelo koje se vidi. Ne samo rezultat ekonomskih ulaganja, nego prije svega rad ljudi, disciplina, tolerancija, gostoprimstvo, predusretljivost i blagost u naravi. Uvaàvanje ljudi, cijenjenje li~nosti, ravnopravnost me|u djecom, red i odgovornost u organizaciji i hijerarhiji svih organa i institucija. Po~ev od hotela, pa do mjesnih zajednica. Plijeni pa`nju takav jedan raspored snaga i organizacije. Bez toga nema uspjeha ni u Bosni i Hercegovini. Okolnost da je ~ovjek na prvom mjestu. 3.Da li su teme o kojima se diskutovalo na seminaru /workshopu/ relevantne za situaciju u BiH i u kojem smislu? Sve teme su po mome mi{ljenju bile veoma prihvatljive i primjenjive. Me|utim, za takvo mi{ljenje, potrebna je prethodno politi~ka volja i raspoloènje. Moja politi~ka opcija je veoma bliska principima na kojima je Malezija izgradila svoju zemlju. Zbog toga sam i u Maleziji rekao, da je malezijski model 90% prihvatljiv za Bosnu i Hercegovinu. Moje kolege su rekle da se moè govoriti o suprotnom procentu, odnosno samo o 10%.!! 4.Da li bi trebalo nastaviti sa programima poput seminara/workshopa? Nisam li~no protiv seminara. Me|utim, na njima bi trebalo pozvati vi{e predstavnika iz Republike Srpske, kao i predstavnike nekih politi~kih partija i stranaka iz opozicionih blokova. Na osnovu moga iskustva, nakon povratka, vi{e

Ja Vama

Malezija 2

sam sklon predloìti studijske posjete kao oblik upoznavanja, jer se na njima mnogo vi{e nau~i, sazna i razmijene iskustva. Neposrednije opaànje i vi|enja na licu mjesta, daju vi{e odgovora koji mene li~no zanimaju. Ja uvijek nisam potpuno zadovoljan slu`benim odgovorom, nego li~nim opaànjem formiram svoja cjelovita mi{ljenja. 5.Koje stvari bi po Va{em mi{ljenju bile korisne da se nau~e iz Malezijskog iskustva? Formula odnosa religije i dràve. Multirasni odnos od pret{kolskih organizacija do navi{ih dràvnih organa. Obrazovanje najmla|ih. Obaveznost u~enja stranog jezika. Studiranje u inostranstvu. Liberalnost u vlasni~kim odnosima i ulaganje stranog kapitala. Sloboda otvaranja tvornica i stranih korporacijamultinacionalnih. Sistem razvoja i organizacija ulaganja u infrastrukturu, komunikacije. Njegovanje nacionalnog jedinstva i pripadnosti Maleziji i malajskom jeziku, uz po{tivanje privatnosti i posebnosti, koje nose ostale nacije, vjere i kulture, kao i rase. 6.Koje su Va{e impresije u studijskoj posjeti Pinangu i Melaki? Pinang predstavlja mnogo vi{e sre|en sistem u kome sam osjetio kvalitet u organizaciji Kineza. Ozbiljnost u radu i osobinu, da svako radi svoj posao i da se niko nikome ne mije{a u posao. To nisam ba{ primjetio u Melaki. Iako je Pinang dalje od Kuala Lumpura ta daljina se ne primjeti. O~ito je to rezultat velikog anga`mana ljudi u vlasti i vo|a, koje sam upoznao u posebnim posjetama. Ja sam primijetio ekonomski razvoj i jasno mi je uglavnom odakle je {to nastalo. Malo mi je ostalo nejasno, sporost u razvoju nekih seoskih i dijelova izvan ve}ih gradova. Te razlike i ekonomski kontrasti su mi ponekad smetali, da shvatim, dokle }e onaj siroma{niji sloj stanovni{tva napredovati do kraja projekta "2020"? 7.Koji dio studijske posjete Vi smatrate najinteresantnijim za Vas? Kao diplomirani pravnik, nisam vidio ni{ta iz oblasti pravosu|a, advokature i rada organa uprave, direktno u nekoj posjeti. Nisam imao prilike susresti ljude koji se bave izradom propisa u Maleziji, {to je moja uà specijalnost. Interesovala me je stambena problematika, investicije, dodjela stanova i oblici kupovine i rje{avanja stambenih pitanja u Maleziji. No svaka konkretna posjeta: od izrade svile, npr., pa do posjete "Petronas" kompaniji, ostavljaju utisak, koji se ne zaboravlja i trajno pamti. Ipak su posjete dje~ijim ustanovama i mjes-

"

Ja Vama

Malezija 2

nim zajednicama, izvor koji je bitan. 8.[ta mislite, ko bi mogao u~estvovati iz BiH u sljede}im programima i za{to? Molimo Vas da napi{ete njihova imena i adrese?. Ja sam ve} dao jedan duì spisak iz Republike Srpske u pripremi ove posjete. Ostajem kod tog spiska. Zalagao bih se za predstavnike Srpske pravoslavne crkve u BiH, Srpskog kulturnog i prosvjetnog dru{tva "Prosvjeta" iz Sarajeva, Srpske kulturne zajednice, humanitarne organizacije "Otvoreno srce" i Foruma privrednika. Konkretno ne bih davao sugestije o li~nostima, nego bih ostavio da se sami opredijele, ko bi ih predstavljao u eventualnim programima. Svakako se kontakt moè ostvariti putem SGV-a GPR-a za BiH u Sarajevu, ul. Hamdije Kre{evljakovi}a broj 3. na telefon 666-962, uz konsultaciju sa prof. dr Mirkom Pejanovi}em. 9.Da li je putni i smje{tajni aranàman u Maleziji bio zadovoljavaju}i? Ja sam u cijelosti zadovoljan putnim aran`manom i nisam imao nikakvih primjedbi. Tako|e se to odnosi na vrstu i kvalitet izabranih hotela. Iz tog razloga se ovim putem jo{ jednom najtopilije zahvaljujem i iskreno nadam, da }e ovaj nivo biti ubudu}e odràn. Istovremeno smatram, da nema potrebe preduzimati neke mjere na pobolj{avanju smje{tajnih kapaciteta, jer na{ prosjek u BiH je mnogo niì. 10.Imate li kakve sugestije u vezi hrane koja je nu|ena u~esnicima? Ja sam veoma dobro podnio svu ponu|enu lepezu kulinarskih specijaliteta. Od za~ina i na~ina pripreme, te koli~ine i broja obroka. Pa sve do usluge, koja nas je u svakom trenutku pa`ljivo sluìla. Ovaj dio zasluùje sa moje strane najve}e ~estitke i za mene ostaje veliko ìvotno i profesionalno iskustvo. 11.Op}i komentari/sugestije? Ovaj program, kako sam bio izjavio u mome izlaganju u Avana Genting Hotelu na samom po~etku, }e se uspje{no i zavr{iti. Ja sam potpuno bio u pravu, jer sam osjetio vrhunsku organizaciju od samog po~etka i znao sam, kao iskusni organizator, da imam odmah posla sa profesionalcima. Radi toga mi je drago. Iskreno mi je ào, {to je grupa malo kasnila u prvim danima i {to smo kao grupa mogli biti poslovniji. Na{a grupa àli, {to mi nismo bili ranije sazvani

"

Ja Vama

Malezija 2

da se mi dogovorimo, oko nekih "na{ih organizatorskih detalja". Npr., da u~inimo odre|ene poklone i sitne pa`nje na{im doma}inima. Bili smo malo nespremni za to i sa nedovoljno informacija o Maleziji prije polaska iz Sarajeva. To bi ubudu}e trebalo iskordinirati sa nama.

Nota: Molimo Vas da koristite jo{ papira, ukoliko mjesto predvi|eno u ovom upitniku nije dovoljno. Za ovaj put i na ovom mjestu, mislim da je dovoljno. Jo{ jednom èlim sve najbolje narodu Malezije i da se na{e prijateljske zemlje i dalje nesebi~no pomaù. Hvala od srca i najiskrenije u svoje li~no ime, u ime prof dr Mirka Pejanovi}a i svih mojh kolega iz Srpskog gra|anskog vije}a Bosne i Hercegovine.

Ispunio: Marjanovi} Radoslav

"

Malezija 3

"Po{tovani, Naàlost, ne moèmo objaviti Va{ putopis, jer je ta destinacija ve} objavljena u "Mili" Zahvaljujemo, Redakcija "Mile", 10 000 Zagreb, Slavonska Avenija broj 4. [teta, velika {teta, ne zbog 500 kuna. Evo, ako ne}e "Mila", "Ja Vama", }u da objavim: "Ljube se Istok i Zapad"; Sarajevo, 17. 01. 1999. godine

M

oja velika ljubav: PUTOVANJE, ponovo mi se ostvarila. Prosto nevjerovatno, kao u ma{ti, nametnula se jedna ideja o studijskoj posjeti Maleziji u vrijeme Kineske Nove godine.

Bio sam u pripremi dvije me|unarodne konferencije, na kojima je trebala biti i jedna delegacija iz Bosne i Hercegovine. Na{ao sam se na spisku, godinu dana kasnije. Boìji dar!! Let avionom "Croatia Airlinesa" na liniji Sarajevo-Zagreb-Zürich. Odmor u bescarinskoj zoni, nekoliko sati i nastavak leta velikim dàmbodètom do Kuala Lumpura u organizaciji Malaysia Airlines. Let iz [vicarske traje 11 ~asova. Sve je bilo besprijekorno. Od komfora, atmosfere u avionu, do dolaska i prolaza carine. Lijepe i ljupke stjuardese, Kineskinje, Malajke i Indijke u {arenim i dugim haljinama, sli~no sarijima. Lete tiho u no}i izme|u redova sjedi{ta u avionu. Svaki putnik ima svoj mali tv prijemnik, slu{alice sa nekoliko programa. Neko spava, drugi igraju video igrice. Svi putnici su dobili prospekt sa jelovnikom na engleskom i bahasa jeziku. To je doma}i jezik u Maleziji. Sluènje je obavljeno diskretno i na vrijeme. Svako jelo prema ras-

Ja Vama

Malezija 3

poredu. Sluèna je voda, sokovi, crna i bijela vina, kafa, pivo, viski. Pu{enje je zabranjeno. Stièmo u tu daleku zemlju. Istok na jednom mjestu. Indija i Kina, malo Japana i dosta egzotike, mirisa, hrane, cvije}a, lijepih èna, milih, ljubaznih. Radi ènskog dijela ~italaca, isto je i obratno. Vremenska razlika i spavanje u putu svi su osjetili. Bili smo smje{teni u luksuznim hotelima, tokom 17 dana. Pro{li sedam od 13 dràvica-sultanata, koliko ih ima u ovoj zemlji. Malezija je velika zemlja u pojasu Ekvatora, povr{ine 329. 758 km2. Ima 21, 3 miliona stanovnika. Proteè se na dva otoka: Malajskom i Borneu, gdje grani~i sa Indonezijom. Klima je tropska, sa puno ki{e, skoro svaki dan. Teàk i sparan vazduh sa puno vlage. Temperatura zraka tokom cijele godine je od 21 do 320C. îtava godina je ljeto. Internacionalni aerodrom u Kuala Lumpuru je najve}i u Aziji. Kuala Lumpur zovu KEL. To je jedan obi~aj, kome svi teè. Prosto se nadme}u da skrate svaku rije~, ako mogu, pa je u po~etku to za nas bilo te{ko. Neke rije~i iz bahasa jezika su nam bile poznate, tako da je sporazumjevanje uz engleski i{lo veoma sporo. Engleski jezik, govore svi, jer je to paralelni jezik i sekundarno slu`beni. U Maleziji su najbrojniji Malajci, zatim Kinezi, Indijci i veliki broj stranaca iz cijelog svijeta. Svi su do{li u ovu obe}anu zemlju, da u velikom privrednom razvoju i tehnolo{kom napretku na|u brzu i veliku zaradu za sebe i svoju porodicu. Investicije svih oblika sa stranim i doma}im kapitalom, sada su u stagnaciji, ali prije godinu i dvije izgledalo je sasvim druga~ije. Od dùngle i pra{ume stvoreni su veliki i prostrani bulevari, avenije i autostrade. Sve svjetske kompanije u Maleziji imaju svoje fabrike. Radna snaga je jeftina. Proizvodi se sve {to ~ovjek moè da zamisli. U Maleziji su prisutne ~etiri velike religije: Islam, Katolicizam, Budizam i Hinduizam. Na dràvnom nivou su rije{ena pitanja nacionalnih i vjerskih sloboda. Tolerancija je primjetna na svakom koraku. Mi smo vidjeli razne pojave, optere}eni gledanjem razli~itosti. U Maleziji je sve tako normalno, skladno i ure|eno. Poslu{ao sam savjet kolege iz Tuzle, Adnana Jahi}a, koji je studirao u Pakistanu islamske nauke. Rekao mi je, da }u odmah po dolasku misliti, da je haos i nered u organizaciji. Ali to je pogre{na i prividna iluzija. Istina je sasvim druga~ija. Sve {tima, jer svi ne{to rade i to se uklapa u savr{en sistem. Ne}ete vidjeti ljude da se sva|aju, raspravljaju, da se neko nekome mije{a u posao. Svi

""

Ja Vama

Malezija 3

uistinu rade u Maleziji. Nije va`no koliko je to pla}eno. Vidi se osmjeh na licu taksiste, voza~a rik{e, prodava~a vo}a, recepcionerke. Savjetovao me je, da se samo opustim i uìvam na ovom putu, koji je nama trebao biti jedan nezaboravan odmor. Poslu{ao sam savjet. Opustio sam se. Koristio sam svaki momenat, da se osvjeìm u bazenima hotela, na lijepim plaàma i luksuzno ure|enim terasama. Mnogo cvije}a, na hiljade vrsta orhideja, milioni stabala palmi, svih mogu}ih biljaka, egzoti~nog i tropskog rastinja. Probali smo mnogo vo}a koje nikada nismo jeli. Svaki obrok u hotelu; "{vedski stol". Ima obaveznu lepezu vo}a, slatkih i slanih peciva. âj, kafa, sokovi, mlijeko. Jela su iz svih kuhinja. Posebno aranìrana, dobro kuhana, raznovrsno ponu|ena. Moè se jesti neograni~eno. Vi{e vrsta riè, sosova i te~nih za~ina; povr}e, kuhano i prijesno, meso i riba, plodovi mora, {koljke. Posluga je na svakom koraku profesionalno obu~ena. Ljubazni konobari i barmeni, dio hrane prave na licu mjesta. Vje{ti kulinari i svako na svoj na~in. Kinezi su umjetnici. Izra|uju od vo}a, lubenica i dinja ukrase. Duboreze skulpture i figure ljudi, ptica i ìvotinja. Statue od putera, te{ke do 100 KG ukra{avaju hotelske hodnike, me|uspratove i podeste na svakom koraku. Svuda svjeè cvije}e, aran`mani i ikebane svih oblika, koje ma{ta ~ak ne moè da zamisli. Vrlo jednostavno za doma}ine, ali za nas je to bio o~aravaju}e. U jednom hotelu sa deset raznih restorana, kuva se istovremeno hrana iz cijelog svijeta. Meni je ostalo da probam ukusno meso nekih malih zmija, koje Kinezi peku na ro{tilju i prelivaju sa nekoliko sosova. Sosovi su pikantni i veoma ukusni. Brzo smo jeli slatko i slano; meso i vo}e zajedno. Jeli smo sve {to su nam ponudili. Ne{to po malo za po~etak, ali kasnije se nau~i, ono {to je ljep{e ili ukusnije. U Maleziji se jede vi{e puta na dan, po malo. Mi smo jeli tri redovna obroka i tri uìne izme|u. Jesti se moglo stalno, jer su uslovi u svim zatvorenim prostorima ugodni. Rade sistemi erkondi{na. Me|utim, kada se iza|e na ulicu, tu odmah topli talas, kao neki pokriva~, za nas Evropljane; stvara probleme. Zato svi nose laganu odje}u, pamu~ne majice, bermude, kratke hla~e, sandale ili japanke. Ljudi hodaju dosta slobodno obu~eni. Oni koji su u svijetlim ko{uljama i ène Malajke u no{njama od te{ke svile i sa maramama, ne osje}aju toplotu, jer je ta garderoba veoma udobna i oni

"#

Ja Vama

Malezija 3

su navikli na nju. Rijetki poslovni ljudi nose odijela i kravate, dok je nama ta obavezna no{nja smetala u svim zvani~nim prijemima. Na sve~anim ve~erama i ru~kovima, sjedi se u krug za stolovima sa osam ili devet mjesta. Svako je imao svoje mjesto ozna~eno sa V.I.P.+ ime i prezime. Sluì se isklju~ivo sok, voda, kasnije kafa. Jelo je na stolu na okruglom velikom pladnju, koji se okre}e i svako uzima od svih desetak jela po malo. Jela ima dovoljno i stalno se donosi jo{. Malajci mnogo vole da razgovaraju dok jedu. Jesti se uvijek mora, kada ste ponu|eni, jer je uvreda odbiti. Uzima se desnom rukom; kruh, ~a{a, sve {to se daje. Stanovni{tvo je izmje{ano, tako da u svakoj prilici boravite u dru{tvu nekoga, ko pripada nekoj od rasa. Tri rase, ~etiri religije, mnogo mije{anih, posebno male djece, {arolikost obi~aja, kultura, umjetnosti. Muzike, ritmova. Svi imaju svoje osobenosti, ali niko nikome ni{ta ne natura. Nema nikakve sile ni napete atmosfere. Svima je sve normalno. Mi, Evropljani bijelci, smo im veoma dragi i simpati~ni. Odaju nam du`no po{tovanje i svi su ponizni. Pomalo nam to smeta na svakom koraku. Ja sam na svakom mjestu moljen, da se slikam sa grupama na{ih doma}ina. Lijepe ène bi traìle slikanje u svakom trenutku. Taj obi~aj, takvih uspomena je svakodnevna pojava. Slike se izra|uju odmah i to je veoma jeftino. Svi su se smijali mojoj sli~nosti sa Billom Clintonom. Doma}a valuta je ringit. Za 100 DEM se dobije oko 220 ringita, a za 100 $ oko 350-370. Startna cijena taksija je 2 ringita. Taksi je jeftin i obavezno ga treba koristiti. Jer, u Maleziji se ne moè i}i pje{ice. Nema trotoara. Isklju~ivo autom ili taksijem. Velike razdaljine 20-30 km, ko{taju 5-7 DEM. Nastavak obilaska grada bi opet i{ao taksijem. Od mjesta do mjesta. To je metod, kojim se moè vidjeti sve {to vrijedi obi}i i brzo se u klimaitziranom "Proton"-u obi|e grad. Pored Kuala Lumpura, obi{li smo Melaku, Ipoh, Pinang, Selengor i druge manje gradove na Malajskom otoku. Nismo stigli oti}i u Singapur. To se moè lako organizovati autom, taksijem ili avionom. Za 200 DEM, jedan {oping izlet. Me|utim, u Maleziji se moè kupiti sve {to ima i u Singapuru. Od tehnike, kompjutora, digitrona, mobitela, do kozmetike, suvenira od svile, drveta, bambusa, stakla, porculana, metala i svega {to moète zamisliti. Indijke vole dobiti na poklon vje{ta~ki cvijet, na kome visi kuvano jaje. To je ~est poklon i simbolizuje plodnost.

"$

Ja Vama

Malezija 3

Malezija ima burnu istoriju. Osvajana vi{e puta od Portugala, preko Engleske, od koje je oslobo|ena 1957. godine i od tada slavi svoj dan nezavisnosti, 31. 08. Bili smo ove godine na centralnoj sve~anosti na ostrvu Pinang. Tu ima Kineza u velikom broju. Vrijedno rade i drè sitnu i srednju trgovinu i biznis. Ostalo su prepustili vi{ebrojnijim Malajcima. Indijaca ima najmanje i rade uglavnom neke manje sloène poslove. Do ovog ostrva vodi most, koji je jedan od tri najduà na svijetu. Navodno je dug oko 13 km. Djeluje impresivno. Pro{li smo preko njega, pod policijskom pratnjom, pored hiljada ljudi, koji su tu bili, da zajedno slave taj praznik. Velika parada tehnike, mo}i i ekonomskog prosperiteta, zadivila je sve nas. Ova zemlja ide prema cilju, da do 2020 godine, bude razvijenija od Japana. Bez obzira na sve probleme, krize i smetnje, taj cilj ili neki sli~an }e biti postignut. Od nekada{njeg stranog kolonizatora, ostali su samo obi~aji. Vo`nja lijevom stranom puta sa volanom na istoj strani. Mnogo luksuznih kola, vila, rasko{i u arhitekturi i {kolovanje. Oko 160. 000 mladih studenata, studira van granica svoje zemlje u cijelom svijetu. Nepismenost je jo{ oko 3% i ne}e je biti za par godina. Sva djeca idu u pred{kolske ustanove, koje su simboli~no jeftine. Svi u~e engleski, bahasa-doma}i jezik, pjevaju i crtaju. Svako dijete poznaje elemente druge religije i raspoznaje svoje i druge obi~aje. Tolerancija je prosto zakonom zagarantovana, sa odre|enom prisilom, koja se te{ko vidi, ali se ipak osje}a. Ljudi po{tuju policiju. Svi motoristi i voza~i mopeda nose kacige, jer je to obaveza. Jedino u petak, zbog vjerskih obi~aja, pripadnici islamske vjeroispovjesti imaju pravo da ne nose kacigu. Malezija teì, da ima uvijek ne{to, {to drugi nemaju. Najvi{i toranj na svijetu, visok je 421 m. Velika zgrada "Petronas" kompanije, njene dvije kule sa antenama, visoke su preko 458m. Najve}a dàmija "Plava dàmija" pored glavnog grada, u Selengoru, visoka je preko 150 m. Sa ~etiri minareta od po 120 m, lusterima od kristala iz Austrije i prostirkom specijalno ra|enoj u Belgiji, moè da primi do 27. 000 vjernika u zatvoreni prostor, a oko 50. 000 i sa vanjskim prostorom u vrijeme Bajrama. Ko{tala je oko 300 miliona maraka. Naravno, to su platili privatnici iz reda sultanskih porodica. Mi smo bili u posjeti kod Sultana u Pinangu. On ima oko 70 godina i doktorirao je u Engleskoj. Vlasnik je izme|u ostalog, najve}eg univerziteta u Maleziji, na kome je sve automatizovano i kompjuterizovano. Doma}a pamet je u svojoj zemlji primjenila sve ono, {to su neki nau~ili van Malezije. Sada je to

"%

Ja Vama

Malezija 3

sve dovedeno i napravljeno kod svoje ku}e. Malezija je najve}i izvoznik na svijetu palminog ulja, kau~ukovca, kalaja. U njoj moète piti doma}e pivo "Tigar", a i mnoga svjetska piva. U kineskim restoranima, pored pi}a ima i svinjskog mesa i svih drugih jela, ~ije nazive i recepturu nismo ni mislili da zapamtimo. U hotelima se osim obaveznih bazena, koji su gratis, pla}a sauna, masaà, fitnes i trim kabinet. Sa lijepom maserkom se sve dodatne tehnike i aran`mani mogu diskretno dogovoriti. To ima svoju cijenu, preko 50 DEM; sve zavisi, {ta se èli. Tajlan|anke su lijepe, kao i mnoge Kineskinje, koje se bave ovim veoma zastupljenim zanimanjem. Prostitucija je zakonom zabranjena, ali je ima polulegalno i na nekim mjestima u gradu. Dvije paralelne ulice su u stvari, sav no}ni ìvot poslije 24, 00 sata u KUL-u. Tada ulice opuste, radnje su zatvorene i rade samo neki mali restorani, koje drè Kinezi, zbog Vas i Va{eg dru{tva, ako jedete i pijete. Taj kvart od dvije ulice, pun je kafi}a, dobre muzike, mladog svijeta i ugodne atmosfere. U pratnji nekog na{eg ~ovjeka, koji ima iskustvo boravka u ovom gradu, moète se usuditi i na neki rizik ili potez mimo uobi~ajenog. Mi smo imali neke kolege iz Sarajeva, koji su nam pomogli da se sna|emo. Masaù ne treba nikako propustiti. Naravno i maseri su lijepi, zgodni i fino gra|eni. Vjerovatno su oni nekada masirali lijepe Tajlan|anke, pa su one danas interesantne svima. Vidjeli smo dvije farme za izradu tkanina od svile. Njihova cijena nije mala i bolje je u nekom {oping centru potraìti materijale na metar od druga~ijih sastojaka (èrsej, stred`, {antung i dr.). U biti, sve je stvar li~nog ukusa i volje i èlje, da se ne{to kupi ili vidi. U svakoj dràvici-sultanatu ima bar dva zoolo{ka vrta i nekoliko farmi ìvotinja. Bili smo u posjeti jednoj velikoj farmi aligatora, zmija, mi{eva i kornja~a. Aligator je teàk 1.300 kg. Jede samo jednom sedmi~no i to dva pileta u subotu. Gladan je stalno! Posjetili smo mnogo vjerskih gra|evina. Mene je zanimala unutra{njost kineskih hramova i indijskog templa. Obi{li smo nekoliko dàmija i nekoliko velikih katedrala. Neke kolege su i{le na dùmu u petak, neki u nedjelju u posjetu biskupu u Kuala Lumpuru, prigodom redovne jutarnje mise. Na svakom koraku doma}ini prire|uju lavlji ples sa dva zmaja. Najavljuju Va{ dolazak udaranjem u taktu malih defova. Mladi}i izvode ratni~ke igre kratkim noèvima. Svuda okolo ène u lijepim i ìvopisnim haljinama, na{minkane, namirisane divnim mirisima, diskretnim i egzoti~nim.

"&

Ja Vama

Malezija 3

Doma}a muzika podsje}a na na{e starogradske pjesme. Lagane i sjetne. Potrebno je obavezno kupiti nekoliko CD-a, koji su do 5 DEM. Nacionalni pjeva~i su veoma popularni i ima nekoliko izuzetnih. U Maleziji nije potrebno nositi suvi{nu garderobu i kozmetiku. Moète kupiti sve u nekom od 30-ak {oping centara. Taksijem treba prvo oti}i u kinesku ulicu, pa zatim u Market centar, da bi se od skromnijih radnji penjali na vi{i luksuz. U Imbi Plazi moète kupiti sve od elektronike. Ne treba traìti drugi centar. Onda Pertana i Sogo kompleks. Naravno, svaka robna ku}a i ve}i dragstor za kupovinu. Standardi su nama ve} poznati iz tr{}anskih robnih ku}a i dalje od Italije, gdje smo i{li u potragu za sezonskom garderobom. U Maleziji ima uvezenih cipela iz Italije, ali i iz drugih dràva. Svjetski proizvo|a~i kozmetike vlasnici su tvornice za preradu palminog ulja koje je bitan sastojak u svim kozmeti~kim destilacijama. Krajem na{e posjete, odràne su 16. igre zemalja ~lanica Commonwealth-a. Preko 6.000 sportista iz 67. zemalja. Maskota igara-orangutan, mali majmun, vidi se na svakom koraku. Ime ovog majmuna je sloènica od rije~i orang=~ovjek i utan={uma. Pa to zna~i: ~ovjek iz {ume, ili {umski ~ovjek. Kada se kaè: "orang-orang", reklo se: "Ljudi" na bahasa jeziku. Naime, mnoìna se tvori, kada se jedna rije~ kaè dva puta zaredom. Makan zna~i hrana, a makan-makan; hrane. Tera maka si=Hvala lijepo. Na po~etku na{eg boravka odsjeli smo 60-ak kilometara od KEL-a u hotelu Avana Genting Golf. Naziv po golfu, govori, da su oko hotela veliki tereni za golf. To je ostalo od Engleza. Malajci su prosto opsjednuti ovim sportom, koji je ostatak poku{aja da aristokrati sebi prisvoje dio sportova kao stale{kih (jahanje, tenis, klizanje i dr.). Igra se kriket, polo, hokej na travi, brid`, pu{e skupe cigare. Kocka je posebna pri~a. Velikom ì~arom sa korpama od po 6 mjesta, vozite se desetak minuta od ovog hotela na vrh planine, na preko 2000 m. Ulazite u veliki hotelski kompleks Genting. Dva velika hotela, luna park i najve}a kockarnica u Aziji. Oko 1000 stolova za rulet i karta{ke igre. Automati, jednoruki Dèkovi i sve {to ide uz to. Na vratima pi{e, da je ulaz zabranjen za Muslimane. U hotelskim sobama na stropu, vidite "kiblu", strelicu koja pokazuje pravac Istoka. U Maleziji je zakonom zabranjeno kockanje ispod 1. 600 m nadmorske visine. Domi{ljati Kinez je sagradio ovu kockarnicu na visini od preko

"'

Ja Vama

Malezija 3

1. 600 m!! Ulaz je slobodan za sve ostale. Ne moète u}i u ko{ulji kratkih rukava ili u majici. Morate imati odijelo i kravatu, ili nacionalnu ko{ulju obavezno dugih rukava sa {arama na stotine mustri i varijacija. Ako nemate ko{ulju, moète je iznajmiti na ulazu, jer tako }e Vas pustiti da promjenite svoj novac. Najmanji iznos kada igrate je 100 DEM, za koji dobijete ètone i sa nekom bakom iz Kine oku{ate svoju sre}u. Kinezi toliko kockaju, da smo im i mi iz Sarajeva prosto zavidili. Moj drug iz Bijeljine je dobio 300 DEM na ruletu i oti{ao da kupi "Nikon" fotografski aparat. Morao je i da doda novaca. Kada smo se cjenkali, a to se mora raditi obavezno, dobili smo popust do 20%. Ispod toga Vam Kinez pokazuje slu`bene finansijske knjige i najniù cijenu koja je upisana. Veliki su trgovci i znaju svoj posao. Ne treba propustiti cjenkanje za neku elektronsku stvar. Recimo mobitel, kompjutor, skener ili {tampa~ u boji. Ovi proizvodi su mnogo jeftiniji, nego kod nas. Kvalitet je svjetski i sve treba do}i i vidjeti, a poku{ati ne vjerovati ni ovim mojim rije~ima. Ja sam imao zabludu o higijeni i uslovima ìvota. Hoteli su besprijekorno ~isti, kao i ulice u gradu. Sve se ~isti, mete i pere svaki dan. Non-stop se bri{e pra{ina, glanca i sprema. Jedna slika, da se od miline ~ovjek poèli uklju~iti u radnu akciju. Me|utim, ja sam morao da se opustim i da uìvam u svim blagodetima prirode i ljepote. Ako koristite rik{u, unaprijed se dogovorite o relaciji i cijeni. Prvo bi trebalo da se nekoliko dana vozite taksijem, da vidite red veli~ina i cijene za razdaljinu. Voza~ vas ne}e prevariti, ali uvijek morate biti oprezni. Ljudi su veoma sli~ni nama, jer su svi kao bra}a. Po{to se osje}ate kao kod svoje ku}e, ne primijetite da Vas oni gledaju kao bijelca, a Vi i ne vidite da su skoro svi oko Vas ùti. Moj kolega je kupio u jednom sportskom butiku za uspomenu dva preostala fudbalska dresa reprezentacije Hrvatske. Dobio ih je jeftino, jer mu je gazda rekao da se oni najvi{e traè. Svi znaju za [ukera i ]iru Blaèvi}a. Ljubav Malezije prema nama ima svoje korijene iz perioda 60-ih godina. Mi smo za njih bili pojam ekonomskog razvoja, a sada neke pojave kod nas ni oni ne mogu da shvate. Rekli smo im da se opuste, jer ni mi to nismo u stanju, ponekad. Jo{ jednom o "Proton"-u, tom nesu|enom zagreba~kom taksiju. Automobil sa motorom Micubi{ija, linija moderna. Tridesetak modela od prvog do zadnjeg i svi u voznom stanju. Otporno i zahvalno, nacionalno vozilo.

#

Ja Vama

Malezija 3

U Maleziji }ete vidjeti sliku i ~uti ime gospodina Mohatira, premijera, ~ovjeka od ~ije karizme, svako dobiva dodatni elan za rad i ìvot. Zemlja je na putu realizacije svoga projekta "2020". Prema jednima, to je godina koja dolazi, a po drugima, broj koji ima duboki simboli~ki smisao. Maleziju treba vidjeti, poku{ati obi}i i izvan Kuala Lumpura. Ovaj veliki grad ima 16 hotela sa 6 zvjezdica. Internacionalni aerodrom je usputna stanica za svakog putnika, koji ide u Australiju ili na Novi Zeland. Slika se svaki danom mijenja. Ljubazni doma}ini, prijazno i nasmijanog lica èle da Vas u svakom momentu zadovolje. Redovne linije iz Zagreba i povoljni aran`mani nude lijepu {ansu za posjetu Maleziji. Ja sam imao sre}u da tretman na{e grupe bude vi{e od turisti~kog aran`mana. Tako sam mogao vidjeti i ìvot u mjesnoj zajednici, vrti}u, ku}ama skromnijih stanovnika, do rezidencija sultana i velikih privrednih giganata. Bili smo tretirani kao diplomatska delegacija.

Potrebno je ponijeti:

Ki{obran i sandale, otporne na ki{u i vodu. Svoje lijekove. Lagane majice i neku {arenu suknju iz ormara koja se ne nosi. Fotoaparat ili novac za njegovu kupovinu. Slike izradite odmah.

Novac za taksi i rije~nik za brzo u~enje engleskog jezika. Va{e znanje, koje imate je dovoljno, jer takav stepen znanja imaju i prosje~ni doma}ini. Ne koristite telefon iz hotelske sobe. Ako kupite telefonsku karticu, pazite koju ste kupili, jer ima vi{e privatnih telefonskih kompanija, pa mo`da Va{a ne}e odgovarati boji telefona iza hotela. Ponesite obavezno opremu za kupanje. Ja se nisam kupao u moru i okeanu. Vi moète da Vas èlja mine. Ja sam ipak ostao kod hotelskih bazena, koji se ~iste usisiva~em za vodu. U svakom dragstoru moète kupiti pivo ili neko èstoko pi}e. Naravno i cigarete. Cijene su razne, ali zato ima robe za svaki ukus. Ostavite 40 ringita za aerodromsku taksu. 20 kg tereta. Ostalo u li~ni prtljag. Toliko o Maleziji. Ako nemate priliku oti}i u Kinu, Japan ili Tajland, Malezija je zamjena za sve to.

Selamat pagi!!

#

Vesna Nobel

Draga svoja Vesna,

H

vala ti na pismu koje si poslala uz knjigu "Sam sa sobom". Danas pi{em i {aljem pisma u Zagreb i Istru, prije Skup{tine tebi i nekima. Knjiga je do kraja jula spremna za objavljivanje. Ide na CD u septembru u 5. 200 tiraù. Prva BH knjiga na CD-u, koja se ne {tampa u {tampariji. Pilot projekat Ra{e, ~lana U.O. CMS-a.

Bi}e na Webu, Internetu, E-mailu, sve bez love i dàba. Na cijelom svijetu. Po~etkom godine i druga knjiga "Ja Vama", koja je skoro gotova i opet na CD-u. ..ne po~eti..Vesnanego je ve} ~etvrta u planu, jer za tre}u ima sav materijal i samo da se ukuca. (NS BiH 1993-2003-"Tajnik"), ako neko ne otkuca. U mojoj ~uvenoj sobi broj 3. haos. Idu ljudi na seminar u Zenicu. Kao fol ti ne zna{ gdje se odràvaju seminari. Pa u Domu Penzionera. Mislim..slu~ajno; Pakuje se materijal u kutije iz Ma|arske!! (Tokmag, sozott, piritott, mogyl..) Zenica..penzioneri.Ra{o, knjiga, prva, druga, tre}a, ~etvrta , Vesna 18. travanjnjnjnjnj..itd. Ta~no tokom idu}e godine ide i ~etvrta. Mo`da ona komercijalno u 42.000 tiraù?! Gavran grak}e. Ne{to nije u redu sa mojim pisanjem. Pa ja }u uskoro da prestanem govoriti. Nema potrebe, niko nema vremena za moj govor "Ja". Onda "Ja Vama" napi{em i dam na internet. Kopirajte, printajte, skenirajte, cijepajte, spalite, bri{ite da prosti{.sa mojim tekstom.dio le|a, koji dobiva nekulturan naziv (Mladen Deli}) Samo pazi, Bog sve vidi, ~uje i zna. A jedan je Bog. Sveprisutan. U svakom je kompjutoru. Virus je mala maca, kako se od Boga moè da poludi i sve ti se skr{i za minutu. Naniè ti pancirna granata vise}u kuhinju i protjera kroz bo~ni zid. Ode sa devetog sprata na{a uspomena iz Kine. Lijepe plave {olje za bijelu kafu. Uh, kako samo ovi nasilno komuniciraju3. 000. 000 granata raznog kalibra na moje Sarajevo, majku im..?

Ja Vama

Vesna Nobel

U prilogu ti {aljem dva teksta, koji su nastali nakon moja dva zagreba~ka vikenda. Dva puta po 800 KM = 1. 600 KM. Da sam Bog d'o ja bio na polici sa knjigama do rujna u Kopernikovoj. Ali dovoljno je jedan put po kineskoj filozofiji. Na terasi uz ukusni ru~ak Vesne doma}ice. Na{ fizi~ki kontakt se podrazumjeva, i ako nije bio od Boga dan, jer je prije toga, a i kasnije od toga bilo kumulativno tri faze: pogled, osmjeh i dodir. Provjeri, ako ne vjeruje{. Velja~a ma~ija dera~a. Valentinovo, Rudolf Valentino. Veliki ljubavnik, Kazanova, {valer, nasilni komunikator. Hominista, ~lan mnogih NVO. Balint Bakfark, fantazija za lutnju iz 16. vijeka. Koja li }e fantazija biti moje lutanje 2001. godine???? Nije lutanje u smislu ne zna cilj, put, pravac i ne vidi izlaz. Ne. Nego lunjanje, {etanje, putovanje, zujanje, pute{estvije, pustolov, bijeg u pozitivno, u ~istu vodu i svjeù jutarnju travu sa rosom, umjesto vode; draà je meni tu|a ku}a od moje. Nije ovo vi{e moja lijepa Vesna nikakvo kukanje, jer njega nema pred Ovnom, odnosno Ovnicom, koja plane i przo se smiri. Da, ja }u svratiti u Zenicu, namjerno i u drugoj knjizi "Ja Vama" ima pri~a: "Penzioner od ~etvrte godine", ili "Grad êlika", ili "Kasato" (jedna zeni~ka slasti~arna) ili "Havana" (najbolja torta u Jugoslaviji iz te slasti~arne) itd.asocijacija,koincidencija.pisanjegledanjeslu{anjepam}enjeme morija. Neko }e da ~ita. Neko }e plakati, a neko }e se smijati. Ja }u svoju du{u da ~istim od pra{ine, do kraja. Ja tebe volim i dajem ti prednost u svakom pogledu. Istina imam i ja vrijednosti, to mi drugi kaù i ja pamtim. Ti si mi ostala ~e`nja. Ne nemoj mi pri}i, ho}u iz daleka da gledam i slu{am tvoju diskusiju, direktorice, {efice, koordinatorice, vo|o, {efe. Ve} si postala i karizma ènskog pokreta. Meni ne smeta, jer me jo{ uvijek miluje{ po ramenu po mojoj vakcini iz 1959. godine. Na mene ra~unaj uvijek. Ja sam ti desna ruka, stub za nasloniti, rame za plakanje, drugi ~ovjek, siva eminencija, zapisni~ar, pas ~uvar tvoje garsonjere, ku}e u Istri, stana u Zagrebu i Sloveniji, kofera na to~ki}e, koji te ~eka ispred groblja, gdje je grob tvoje bake; koji slu{a tvoju pjesmu od Bala{evi}a i jo{ nekoliko, koje su mi jo{ u u{ima, mojim bosanskim klempavim, politi~kim i koje ~uju dobro sve {to se pri~a. Pogotovo kada sam ja prestao i pi{em, a ne govorim.

#"

Ja Vama

Vesna Nobel

Ja sam narodni ~ovjek, ~ovjek iz naroda. Vox Populi. Glas naroda sve kaè, a ja samo pi{em, {to narod govori. To je politika. Ne biti na vlasti, a vladati svima. Ja èlim da te moja ljubav grije, jer grijanje jo{ nije oslobo|eno PDV-a, a valja ìvjeti i zara|ivati kune. Penzionera je 35 bilo. Sigurno je jedan umro od smijeha ili je ostao u krevetu, miran, nasmijan i dje~a~kog izraza lica. Nije se to jutro ni probudio. Jednostavno je umro u snu. Kaù u Bosni: "Rodio se." Bosna vjeruje u reinkarnaciju, de facto, ali de iure ne. Ali nije to ta~an broj. Jedna je penzionerka nova do{la, mlada i vitalna. Samo joj je mala mirovina, pa se niko od starih ne okre}e oko nje. Nije interesantna za kontanje, a{ikovanje, odnosno udvaranje. Nije nama do djece. Kakva djeca. Samo da mi doda ~a{u vode kada budem star i sam. Ni{ta mi ne treba. Samo ~a{a vode. Hranu i onako ne jedem, jer sam ostao bez zuba, pa te{ko `va~em i kruh. Nestalo je ovog trenutka struje, jedan minut. Bog je sve stavio pod kontrolu, kada smo mi svi htjeli da budemo pod kontrolom Boga. Ko nam je kriv. Traìli ste; gledajte! Pao mi sistem, pa i nekoliko re~enica originalnih, kojih se ve} odmah ne sje}am. Ponovo nastavljam misao, ali malo druga~iju. Na àlost. Moje "samo svoje" kolege, putuju u deset auta u Zenicu. Kre}u "Ta~no u podne", Nose zelene materijale o Re-registraciji. Bi}e skup svih me|unarodnih NVO, koji su dali pare za dnevnice, no}enje kod penzionera, olovke, kafu, blokove, prevodioce, slu{alice i alkohol za ~i{}enje slu{alica, vatu cik-cak za alkohol, internet, e-mail, diskete, majice i bedève. Ja kaèm onako usput, dok pi{em tebi Vesna ovo pismo, dajte, raja, kupite za po tri marke svakom od 34 penzionera jednu Milka ~okoladu, jednu paklicu cigara i jedan sok za osvjeìti se; to je 100 mara. Kaù meni da je to dobra ideja, ali da nema u budètu stavke. Ni{ta, oprosti, izvini, malo sam nasilno komunicirao. Zabadao nos u tu|e poslove, virio preko ograde u ne~iji vrt i gledao mu polu golu ènu, kao se sun~a pod stare dane i poku{ava da dobije rak na koì, onako usput kroz rupe ozonske. Administracija Bu{ova ih je izbu{ila, a Klintonova ih nije za~epila. Bill je imao pre~a posla sa rupama, istina manjim, ali je bio aktivan. To pi{e u njegovom izvje{taju i izvje{taju bake tajnice, ~iji je mnogo ve}i, odnosno duìizvje{taj o rupama. Jer kod nje, htjeli mi to ili ne priznati, rupa je ve}a, pa je i izvje{taj druga~iji. @enstveniji, studiozniji, kompleksniji i pokriven je

##

Ja Vama

Vesna Nobel

budètom. Ni{ta od poklona i sitne pa`nje za 34 penzionera. Vesna, mo`da i ne treba da idem u Zenicu. Gotov je ovaj tekst i u Sarajevu. U{tedili smo ne{to KM i nismo potro{ili ono ~ega nema. Jasmini je slabo. To je moja kolegica koja je lijepa i divno pjeva. Rodila je dvoje djece i jo{ ima u planu. Crna i zgodna. Udala se za Luajia iz Sirije. Stomatolog. Mlad i lijep. Umalo da zaboravim na Jasminu Papa. Pa pa, Vesna, vidimo se, ~ujemo se. Divna si. ûvaj se, molim te. Nemoj i}i u Zenicu, ako ne mora{. Tamo ima penzionera, a i moje raje iz ministarstva, koji vr{e reviziju svakog raseljenog lica. Mo`da i tebe tada zbroje u 765. 349, pa da se ne zna koja je jedna osoba vi{e, a nema je. Bitno je da {tima, jer to je pla}eno do dinara i ta~no u cent. Nemoj da SAD po{alje inspektore iz svoga ZAP-a, bio bi haos. [to bi NATO rekli Rusi? O Mottu da i ne govorim. Jo{ jednom ti hvala. A re}i }u ti opet.

Ra{o-Radoslav iz Sarajeva

Prilog: kao u tekstu P. S. Danas je dan ustanka u Srbiji. Praznik. Niko ne radi, nego praznuje. Prazno je i sve~arski. Ja sam pun duha i misli su mi pored tebe i ostalih iz CMS-a. Spremam 3, 5 in~nu da skinem po{tu sa j_kano, majmunsko a, hotmail. com. dok mi ga ne ukine SAD.

#$

Trijenale

Dragi Marko, anarhisto bez konkurencije, Opet se ja tebi javljam, jer si ti najozbiljniji, ~ini mi se nekako, me|u mladima i ne sumnjam da se ovo pismo, namjerava baciti u ko{.Vidi se, da si ganjao vje{tice i na posljetku uganjao jednu. Gri~ka vje{tica je "malo dijete", kakva je tvoja vje{tica, na nozi ti u djevojke. Svi smo mislili prvo, da je to mlin za kavu, koji se okre}e oko njene noge, svaki dan za odre|en broj stepeni. Me|utim, iza Sanpellegrino mreàstih ~arapa ili Emilio Kavalini??, iz Tkal~i}eve ulice od 180 kn, krila se divna slika umjetnikova, koji je dugo morao da bocka iglom, da bi vje{tica ugledala svjetlo dana. Evo opet re~ po re~Pore~. Tako sam ti govorio u mome ranijem pismu Arkinfou 5. i tako je i bilo. Dapa~e, i bolje nego sam i sam o~ekivao. Malo se ti sada odmori, a ja }u da ti pi{em malo teksta da popuni{ prostor u broju 7. ili nekom kasnijem. Kako radi{ ovih dana, mo`da ovo stigne za broj 12.? Divno je bilo u Picalu, punom pica iz cijelog svijeta. Svako ve~e picnuti kao lampa, i{li smo u grad i pravili tulum u baru-konobi "Ulixes", a potom u disko. Plesali smo lambadu, rumbu, sambu i ostale spore i brze plesove sa grupom îleanaca i îleanki. Jedino su pore~ki ugostitelji bili ljuti {to nisu zaradili vi{e kuna. Mi smo pili i tro{li, ali nismo mogli zadovljiti namr{tenu vlasnicu ovog lokala, koja je zbog PDV-a ili poreskih organa u Pore~u ljuta od jutra do mraka. Kuku prazno; kuku puno! Jedan litar to~enog piva BUP iza|e 40 kuna iz ~a{a malih. To je uàs od cijene, ali ljudi su pili i nisu se àlili. [to re}i o ovom trijenalu? Ovo je bilo bijenale za trojicu. Organizacija na najvi{em nivou. Milena aùrna dan za dan sa gostima; ta~no u ~ovjeka. Recepcija je imala u svojoj evidenciji ponekad vi{e gostiju, nego je hotel imao kreveta, pa se svaki dan moralo ponovo sravnjivati stanje od po~etka. Mileni je pomagao mali Kristijan, bez i ili j; zaboravio sam ponovo. On jo{ ne govori, nego samo prstima pokazuje brojeve soba i broj gostiju. Njen plemeniti suprug bio je najbolji otac u Pore~u te sedmice. Sin se

Ja Vama

Trijenale

nije ~uo ìv. Smije{io se miran, kao bubica i gledao svojim lijepim o~ima, volonterke koje su ga dàba {tipale i gnje~ile u kolicima. Valjda zato, {to niko nije imao da mu pod jastuk gurne 100 DEM, po starom bosanskom obi~aju. Zato je najbolje, da po~nem od "bebi siterica". Dvije mlade i lijepe volonterke iz Zagreba, Lana i Tina su po ~itav dan ronile dje~ije ga}e po bazenu i puhale {laufe. Ponekad su im djeca izbjegla kontroli i ~upala osnovna sredstva po hotelu. Gumu iz dihtunga na ulaznim vratima i lajsne na stepenicama kod {ank-bara. One su vje{to vra}ale izvu~ene niti i utapkavale ih nogama, kao da se ni{ta nije desilo. Recepcioneri su kolutali o~ima i brojali dane, kada }e nam svima vidjeti le|a. Me|utim, ove lijepe djevojke su bile vi{e nego pa`ljive i potpuno su ispunule na{a o~ekivanja. Druga grupa starijih i punoljetnih aktivista ARK-a (Anti-ratna kampanja Hrvatske) okupljenih oko {efice Milene, funkcionirao je kao sat. Skupili su gomilu para u kasu. Izdavali su priznanice na sve {to su dobijeli od gostiju i oko njih je uvijek bila gu`va. Djevojke su govorile engleski. Posebno Natali, Ivana i Sara. Slale su faksove i telefonirale na sve strane svijeta, dijelile informacije i razne prospekte. Slale su goste iza }o{ka u butik sa majicama, da svi kupe po jednu. Cijena majica je varirala svaki dan, tako da sam mislio, da }e na kraju majica biti gratis. No, to se nije desilo, ovim iskusnim finansijskim kalkulatorima. Pozitivno su poslovali, to je garant. Bilo je tu jo{ nekih mirovnjaka "dilera" zna~kama, maramama, projektima i knjigama, bedèvima i posterima. Oni su uzeli svoj "kajmak" i mirni su tri godine, do Vesninog puta u Indiju. Na konkursu za najljep{u majicu, pobijedila je ponovo moja roza-pink majica CMS Zagreb, koju mi je u Sarajevu poklonio Goran Boì~evi}. Tulum se nije desio svaki dan, nego zadnju no}. Svi smo sjedili na podu i po~eli od viskija, koji je "planuo" u sekundi. Iako je bio 15 godina star, to se nije moglo ni primjetiti. Njegova velika cijena nam nije smetala da ga popijemo, jer bi to uradili i da je bio dva puta skuplji. Popili smo tako|e, brzo dvije gajbe klipa~a piva Oùjskih. Pa karton konzervi od pola litre; zatim pre{li ponovo na viski iz Irske i doma}u rakiju. Pili bi mi jo{, da je imalo. More nam se nije pilo na kraju, jer bi nam slana voda mogla sve pokvariti. Plesali smo, lagano pjevu{ili, malo se masirali

#'

Ja Vama

Trijenale

po ramenima. Le|a su boljela svakoga. Mo`da od nosanja te{kih tanjura oko {vedskog stola. Neki volonteri su dobro zapamtili ovaj trijenale. Radili su ~etiri smjene i padali na glavu u tri ili ~etiri sata ujutro. Svaki dan novi "njuz leter" na tri jezika, koji govori "{est jezika", jer je tako bio dobar. U stvari, volonteri su bili po~astvovani da rade jedan zna~ajan posao u kome su dobili odrije{ene ruke. Mene je Markova "vje{tica" uhvatila u jedan kratki interviju sa dva konkretna pitanja. Kao ona Avanpurka iz CNN-a. Rutinski je obavila svoj posao koordinatorice Mirku i Slavku i bila glavna iza recepcije, gdje ni zaposleni nisu mogli pro}i bez putovnice. Drugi volonteri su zujali oko hotela, tako da im ja kona~no i ne znam broj. Mo`da zna Milena ili njen mali? Zato im ja ne}u navoditi imena, jer sada mislim na sviju. Ovdje se mora spomenuti ofarbani "Stani}"-Ranko, animator kultureorganizator svih prate}ih kulturnih doga|aja. Od hotela do gradskih zidina, tr~ali smo do kasno u no}, da bi sve vidjeli i doìvjeli. Da ne propustimo poslu{ati mlade i talentovane umjetnike. Da vidimo ljepotu njihovog umjetni~kog izraza, od mlade kantautorke starih hrvatskih pjesama, preko lijepe Talijanke sa flautom i sa svojom jo{ ljep{om menadèrkom (zna Ivana ko je ona), pa do grupe mladih glumica, {to su "gargarali" sa vodom u ustima i ispljuvali prvi red dva puta. Svi smo bili odu{evljeni i ovim i drugim performansima, posebno onim "Hrana", kada su polupijani gosti jeli svinjske glavu{e u pet ujutro, ~ere~ili tjemene kosti, da bi do{li do malo mozga. Sve ~estitke koordinatorici Vesni Ter{eli~ i njenim saradnicima. Posebno prevodiocima i prevodilicama. Onoj nervoznoj, {panskog jezika, {to ma{e rukama, a ima plavu kratku frizuru i jede pored moga stola; preko crne djevojke iz Novigrada (po mnogima najljep{e u hotelu), sa zlatnim violinskim klju~em oko vrata, {to kaè: "Kupio mi de~ko za ro|endan, jer on voli da svira samo jednu violinu." Njeni bijeli zubi, osmijeh i noge u 501 Levisicama, te~no su govorile engleski. Ona je oti{la iznenada iz kabine, kao {to je iznenada i do{la u nju i ne}e je niko vi{e vidjeti najvjerovatnije do 2001. godine, kada bude 23. Trijenale u Indiji, osim Vesne. Ja se nadam, da u Nju Delhiju ili Bombaju ima ovako lijep hotel Pical i da to nije bombanje ni "Bombaj {tampa". Na{a sexgejt ili {licgejt afera u Picalu, skon~ala je kolektivnom masaòm ramenih kostiju, sretnih pacijenata.

$

Ja Vama

Trijenale

Na radnim grupama i radionicama, koje su formirali u~esnici iz post jugoslovenskih zemalja, bilo je vi{e stranaca koji govore hrvatski, srpski i bosanski, nego na{ih ljudi. Jedni su pri~ali u klin, drugi u plo~u. Neki su govorili, da su nam strategija i taktika lo{i, a neki da sa filozofske ta~ke gledi{ta, treba jo{ raspraviti neke pojmove. Od dràve do dràve, od ~ovjeka do ~ovjeka, zaklju~ili smo; da smo svi razli~iti i svi jednakopravni. Da smo nadalje, svi kupili prije ili kasnije, po jednu prelomljenu pu{ku da nam se na|e, za ne daj Boè. Oti{li smo ku}ama bogatiji za kosmopolitizam engleskog jezika, kome svi pripadamo, od Indijanaca iz îlea do crnog Grega iz Vijetnama. Bila je tu naravno i jedna lijepa ùta èna iz Indonezije, {to je jo{ u otkomandi u Evropi i buljuk nas bijelih, k'o pasa od Sare. To, {to smo sjedili u krugu, to je ve} vi|eno; ali {to smo bacali plavi jastuk, to je bilo ludilo. Izabrano je novo rukovodstvo WRI-ja. Mene istina na spisku zanima, samo hrvatska predstavnica Slovenije. Jo{ da spomenem neke ljude. Marina je oti{la brè nego je do{la. Nisam joj uspio ni vidjeti te~ni engleski jezik. Vanja je zujala sa jednim volonterom po borovim parkovima, pa ja sa njom nisam stigao ni irsku kavu da popijem. Bolje je da ja nisam ni{ta ni popio, nego da sam popio neki neplanirani {amar od neke feministkinje. Sa njima ja definitivno, ne mogu da uspostavim dijalog, ni monolog; a ni recitaciju. Jedna ~udna provalija postoji, po meni vje{ta~ka, duboko subjektivna. Ubije|en sam, da su feministkinje kategorija èna od Boga montiranih, da se ima {to kompleksnija situacija i zamr{eniji dnevni red. Tako se lak{e mogu donositi odluke po intuiciji ili telepatiji. Ali, bolje volonterka u ruci, nego feministkinja na grani. GSP. Da li je Vesna Glumi~i} iz Karlovca glumila plesa~icu ili je plesala kao glumica, dobi}e odgovor u disku. Ostala je njena manekenska, Tvigijevska skladnost pokreta, oblikovano tijelo, prefinjen sluh i nezaboravne melodije. Jedino je muzika od Boga svima dostupna. Oni koji je ne ~uju, mogu da je sebi predstave u bilo kom obliku. Pogled, osmjeh, dodir i fizi~ki kontakt. Moè i bez fizi~kog kontakta, da se kontaktira. Ja ne bih zbog Slobe Milo{evi}a iz Beograda, propustio da spomenem centralnu li~nost sa trijenala. Gospodin Xhelal Svecla student iz Pri{tine je

$

Ja Vama

Trijenale

vjerovatno ìv stigao na Kosovo. Da li }e tako i ostati, ja se ne pitam za mi{ljenje. Malo je nenasilne komunikacije na Kosovu i niko nikoga aktivno ne slu{a. Neki aktivisti pucaju, neki ubijaju civilno stanovni{tvo, a neki zakopavaju "pa{tete" u zemlju, kako bi nastradali na{i prijatelji. Stranci su te{ko izgovarali njegovo ime. Neki su ga zvali "cvekla", a neki Keljmendi. On se nije ljutio. Jo{ je mlad i ne sje}a se, kada je taj vojnik "povaljao" u spavaoni "gu{tere" u kasarni. Bio mu je pukao film. Gadno je kada te ubiju na spavanju. Ja sam bio mla|i deùrni i nisam spavao no}u, pa mi se nije moglo desiti, da poginem na takav na~in. Zbog Rugovine politike, mirnog rje{enja spora i Gandijevog pretakanja soli iz okeana na obalu; {al je postao glavna {ala u modnim trendovima Italije i Francuske. Kravata se polako nepravedno gura u zadnji plan. Sada je fol probiti jezik iglom, ili izbu{iti u{i rafalom kala{njikova, da se ne mu~i{; rupu po rupu. Tako ima{ komplet od nau{nica, a ne boli dugo. Rupe su na svim stranama. Ima jo{ malo mjesta, koja nisu probu{ena. Ali, to je samo pitanje vremena. Jedino je bol problem. Tamo gdje je interesantno boli vi{e i obratno. Svaka {uga se probila. I ja }u. Svega sam se nagledao i namirisao. Posebno parfema iz raznih fri {opova, a bilo je i trave. Makedonke od Margerite do lijepe Romkinje, {to pri~a viceve o Bosancima i meni kaè: "[ta si se ufurao, da nisi mo`da Bil Klinton, je li? Nisam ti ja Monika Luinski, ja sam Makedonka." Mi smo nepravedno zapostavili na{u raniju republiku. Da je muzika kao pli{ na fotelji, to smo znali od ranije, jo{ od Biljane (..ne Plav{i}), ali da ène govore za dva mu{karca, pri~aju viceve, mu{traju svoje direktore uz pomo} civilne scene-to je novost za ovo proteklo post ratno doba. U zraku lebdi strah od rata i 4 sokola-jastreba, {to grani~e sa Makedonijom; Bugari, Srbi, Albanci i Grci, samo vrebaju svojih 5 minuta, da je rasture. A Makedonija ne smije ~estito ni svoje ime da izgovori, koliko su joj utjerali strah u kosti. Koje li grube ironije? Sve u svemu, bilo je veoma prijatno, kada smo im rekli da se ne sekiraju, da smo mi uz njih i da ne}e biti rata; bar ne za sada. One su bile sretne i zadovoljne i vratile su se ku}ama. [ta novo re}i o Vedranu iz Splita, {to se ne zna. Sve naj. On je i ovaj put bio naj{armantniji ~ovjek od NGO-a. Bez gitare je plijenio sve djevojke oko sebe. Da li je to nastavak {timunga iz Crikvenice ili ne? Ja ipak nisam u Pore~u

$

Ja Vama

Trijenale

vidio, da se neka èna iz Bosne penje po stolovima i ple{e. Posebno ona zagonetna i lijepa èna iz Tuzle, Selima Be{lagi}a sa tenama Old Star na nogama. Ja sam se nadao, da }e ona odlu~iti, da se malo otka~i, ali o~ito joj je dosta bosanskih me|eda i grubih mu{karaca iz te dràve, koji joj se uvaljuju. No, dosta {ale. [alu na stranu. Iskusna je ona. Zna ona {to zna. Ne}e je niko vi{e u ìvotu prevariti na isti fol. A moje lijepe Sarajke? Da i ne govorim! Dame-gospo|e. Uvijek nasmijane, {armantne i gledaju i slu{aju. Bio sam oprezan sa njima, obratio sam pa`nju da ne izletim ne{to i drào ru~nu ~itavo vrijeme. Znam ja, da one mene ne mogu do kraja upratiti i da im je lak{e da kaù kako sam zbog rata u Sarajevu i ja pukao. Vide one moju puknutost. Me|utim, ima neki zajedni~ki fluid izme|u nas, pa }u im mo`da odnijeti cvije}e za 8. mart, ako budem imao para. Kada vidi{ gojaznu ènu, ti kaè{: "Vidi je kako je debela". Tada nisi ni znao, da je kompleks kod tebe, a ne kod te ène. Ovo je mala digresija iz moga ìvota. Samo da podsjetim na trosmislenu kumulativnu. Ni{ta nije slu~ajno. Sve je jo{ uvijek pod kontrolom. Zato smo po~eli polako donositi odluke po intuiciji. Da je bilo jo{ dana me|u nama, desilo bi se jo{ lijepih trenutaka. U Sarajevu je sasvim druga~ije posti}i nivo {timunga. Muzika na radiju "M" u Sarajevu svira, a ja pi{em i dalje ovo pismo i poku{avam da skontam, ho}e li raditi lift u neboderu. Jer, ve~eras idem na 16. sprat, da vidim Vesnu, Gorana i Pola. To je meni va`niji doga|aj u ìvotu, nego je proteklo svjetsko prvenstvo u fudbalu u Francuskoj. Danas mi je biti ili ne biti. Ja to znam (parfem je bio njeàn; dobila se alternativna nobelova nagrada za mir i bilo je: "ne biti"). Da se ja ipak vratim na Milenu, stoèra u ARK-u. Ta energija vu~e korijen iz Bosne iz Prijedora. U Zagrebu se lijepo oblikovala u umjetnost i sada ona drì sve konce. Od balona na terasi, do gegica svoga sina. Sve joj ide od ruke. Suprug joj se picnuo u talijanske cipele i ispeglane hla~e, da se posje~e{ na crtu. Kasnije sam saznao, da i on ima pla}u. Milena je pila kavu sa mlijekom i radila tri smjene. Osmjeh na licu rezultat njene velike pla}e u ARK-u nije silazio sa usana. Kaè ona meni: "Svi|a mi se tvoja bosanska spika." Ja sam s' pika pogodio, da je to meni jedan od rijetkih komplimenata i sav sam pretrnuo. Falila su

$!

Ja Vama

Trijenale

mi samo kolica da legnem i da ~ekam, da me volonterke do|u ~opati. U hotelu se radilo vi{e nego je planirano i uspjeh nije izostao. Zbog toga, zbog svih tih mladih ljudi i èna; èna i ljudi; lijepih, plemenitih i bogatih, valja sebi re}i: @ivi i bori se u ìvotu. ûpaj se ~ovje~e i diì guzice sa zemlje, prehladi~e{ se, a i gotova je tvoja masaà;..slijede}i!! Nije ovo tap{anje po ramenu i trljanje mjesta od vakcine. Ovo je jedan novi oblik bosanskog poljubca, koji dugo traje i nije opasan, kao sida. Ja svaki dan sve vi{e napredujem. To dugujem prije svega Vama tu u Zagrebu i zato se jo{ jednom svima ovim putem i na~inom èlim zahvaliti.

Pro~itajte ovo na glas.

Vidimo se, ~ujemo se. Ako Bog da (i Alah, podrazumjeva se).

$"

Koincidencija

K

ada je 4. 7. 1997. godine trebao da se odrì prijem u Ambasadi SAD u Sarajevu u prostoru vile druga \ure Pucara Starog, koji je imao tri k}erke i jednog sina, ja sam dobio poziv na ime sa divnim dràvnim grbom u bijeloj boji, koji nije bio vodeni, nego reljefast. Mladen Pandurevi} je imao pre~a posla i poveo je mene u Travnik na NVO skup o raseljenim licima, {to je mene kao novog radnika u Federalnom ministarstvu socijalne politike, raseljenih osoba i izbjeglica dojmilo, kao radna obaveza u jo{ uvijek dvije uloge. Tamo sam govorio prisutnima, koji me nisu ~uli, ali sam direktno aludirao gospodinu Sejfudinu Toki}u sa skepti~nom re~enicom, da je ne znam ko je njemu alternativa i da je to za mene najbitnije za budu}nost Bosne i Hercegovine. Lijepi Bojan Zec, liberal po genetici i pomo}nik ministra Rasima Kadi}a, gospodin Sulejman Garib, preìvjeli su kritike i kritizerstva i ovog "pjeva~kog dru{tva" na ~elu sa Merhunisom Komaricom. Nismo oti{li na prijem kod Amerikanaca, a u Srednje smo stigli na fajront, gdje Srbi nisu bili u stanju da odvoje malo mesa i komad pite za dva najmla|a svoja volontera. Pobila se djeca radnika Agencije "Onasa". Katastrofa. Ja nisam tada znao koje sve oblike mogu da poprime "srpska posla". Odlu~io sam da sam si|em sa Neba i prizemljim se. Nisam vi{e smatrao da treba biti dio Nebeskog naroda. Bilo je te{ko, bolno i mu~no. Radio sam, ~itao i pisao. Ponovo radio i pisao. Malo ~itao, nisam pisao i nisam radio. Kavez je bio èstok. Nisu mi ni do danas uru~ili presudu, pa ne znam koja mi je vremenska kazna. Ali iz asocijacije, sam pre{ao u koincidenciju, {to je toliko bilo simptomati~no, da nije moglo biti ni govora o slu~ajnosti. Na sjednici U.O. CMS-a, koja je bila u subotu dana 24. 6. 2000. godine, Du~ka Gelb-Pribi~evi} je primjetila da sva tri kandidata za izvr{nog direktora stanuju na adresama sa ku}nim brojem 22. To je pola CIA-e. To je 50%. Ra{o je 75% u Andra{u. Vesna ima voz u 15, 00 sati. Sre}a njena da ima vozova. Tako joj je kosa lijepo porasla i nema vi{e indijanskih peru{ki. Uozbiljila se i politika je sve vi{e zaokuplja na puta ka promjenama.

Ja Vama

Koincidencija

Sada sam mnogo bliì sa Majom Uzelac, pa sam joj namjerio kupiti kutiju rahat-lokuma sa orasima u Sarajevu. Voli slatko. No proganja me njena filozofska misao koja je kod nje objektivna realnost da ja treba da pi{em i da ni{ta ne radim. Da kupim diktafon i da na glas govorim. Neko }e ve} prekucati. Kada je ve} bila koincidencija od Du{ke, ja sam dodao da je sve to napisano ba{ na 22. juni i po~eo dalje pratiti koincidenciju. Morao sam vratiti film, na jutro u 05, 00 sati. Na garderobi mi nisu dali ra~un, jer je prestao sistem za ra~unar. To je bilo i na biletarnici, pa nisam mogao kupiti povratnu kartu, naravno ni promjeniti novac u mjenja~nici. Sve sam to kasnije u~inio. Kupio sam "Uomo Vogue", jedva u jednoj ve}oj Tiskovoj radnji, dvobroj za maj i juni. Uzeo taksi i krenuo u Kwonovu radnju po mo~ugu, gumeni no` i neke knjige za moga Moriheja-Peleta, sina jedinog. U Tkal~i}evoj sam ponovo ostao bez majice Pele-pele za njega i nisam mu mogao dati malo moje energije kroz koincidenciju. Ali ima Boga, sve jedno po jedno. Kupio sam i platio 150 kuna taksi. Ki{a je sipila. Na Kenedijev trg sam oti{ao brzo tramvajem i mojim dragim dnevnim kartama. Nisam kupio spojni kabl za Mekinto{-{tampa~. Nema 8 pinski mini-din za printer i 9 pinski D-sub Female za PC. Taksista je bio gospodin iz Na{e Bosanske Posavine. To se vidi i osje}a. Mnogo mu je osvjeìlo dan moje sarajevsko pri~anje nakon rata o kome nije imao pri~u ni od jednog svjedoka. Gospodin Albert Bing, jo{ nije shvatio {ta je to "bingo" i da Albert keks za bebe ima veze sa Albertom-Al-om Gorom novim predsjednikom SAD. Gospodin Al, kako mu se sin jedinac od milja zove ima jo{ tri k}erke, kao {to je \uro Pucar imao djece. Samo nije njegovog sina udario auto, nego njegovu suprugu motor na prelazu kod kina "Radnik". U tome je razlika izme|u Ala Gora i \ure Pucara. Gospodin Al nije iz Alberte Kakve recimo, gospodin Mesi} ima obrve, gospodin Kraji{nik iz Haga je }osav kao malo dijete. Jo{ uvijek Alojzije Stepinac mirno visi u boji na katedrali koja se treba restauritati jo{ 100 godina. Sve je relativno i nikada se ne zna ko }e kome valjati. Kamen po kamen, pala~a. Zrno po zrno, poga~a. Step by step. Korak po korak do cilja. A onda isto tako natrag. Danas si disident. Sutra ti se po imenu zove trg u Limi ili Sao Paolu. Ili ti, ne daj Boè, djeca {utaju glavu od biste, nogama kao loptu po travi i psuju mrtvu majku.

$$

Ja Vama

Koincidencija

Ni{ta nije slu~ajno i sve je pod kontrolom. Vinske mu{ice me sjete na Bukovskog i neku pri~u o ~e{anju nogu i ruku, dru{tveno-politi~kih radnika, koji su alergi~ni na kiselinu. Koga svrbi, taj se ~e{e. Gledao sam u "Evropi" "28. dana" za 25 kuna. Glumica u filmu Bulok, pravi lanac od {arenih papiri}a od bombona i niè jednu na drugu. Dio tog lanca sam dao maloj Hani, a jedan dio jo{ uvijek imam u ku}i. Star je sigurno 40 godina. Ljudi se sje}aju tih bombona, iza mentola i 505 sa crtom. îni mi se da ru{e "Kra{", privatizirali ga tajkuni. Nema vi{e kakao praha "Mocart" u Zagrebu. Samo Josip. Ana je plakala, a Otto je tje{io u loì njihovog kina, toplo je zagrliv{i. Boè koliko se vole njih dvoje i poslije troje djece. Otto je tiho govorio, da Bog ~uva njihovo troje djece, u ime Oca, Sina i Svetoga duha. "Ne pla~i Ana, ja }u tebi sada na ma|arskom, da ponovo nabrojim ta~ke dnevnog reda dana{nje sjednice i sve ~lanove Izvr{nog odbora, bez obzira na silu nad i silu pod. Spavaj i mirno sanjaj. Ne sekiraj se bona Ana. Ima i Vesna svoga Ma|ara, pa ne pla~e. Ne osje}a se lo{e i ne pi{e e-mail poruke. Ko je treba, taj je traì. Pametna. Nije bitno {to Ma|arska nema more. Svi znaju da plivaju. Evo, kako si dala ostavku, nekako si mi se odjednom proljep{ala. Tako si mi druga~ija i evo ve} nasmijanija. Sna}e se Du{ka, ona je starija profesorica od tebe. Daj se trgni, kuì{, idemo u Pore~ na Svetog Nikolu, halo, Miramida plus. Prodat je aran`man. Kupi}emo i nove {laufe za djecu. Dolazi}e i Goran iz Gro`njana da nas obi|e. Auto nam je skroz dobar, a Bog nas ~uva kao sui generis tandem snova iz CMS-a. Evo, ima}emo i izvr{nu direktoricu.ako Bog da. A ako ne da, bi}e dva direktora. Jedan Danski i jedan No}ni. Jedan za prije i jedan za poslije jela. Svi smo vegetarijanci." Tako su Raffai vidjeli jedan divan novi film, paralelni sistem poruka sa zapada i Kube. Mene brine jedino Marina, koja je do{la u {orcu na sjednicu. Divno pri~a, te~no i misao je povezana. Ali ~opala je noge, koljena, malo je neka nervoza pred W. D.C. zaokupila. Pa zatim u Afriku. Nabavi}e neke majmune za CMS dàbe (besplatno) da u vrti}u-obdani{tu-zabavi{tu u Rokfelerovoj zabavljaju polaznike mirovnih studija u novoj generaciji. Zubi su joj bijeli i kosa joj je porasla, sama od sebe. Ja sam mislio da kosa u Americi uop{te ne raste, jer niko nema vremena. Obe}ala je da }e svrati-

%$ Ja Vama

Koincidencija

ti u "Kramer" na Dupon Plazzi i popiti pi}e u moju ~ast kod konobarica iz Tuzle. Ponovo sam u Sarajevu. Ima sjednice. Nema sjednice. Ima sjednice, nema sjednice. Majke su postale nesta{ne i ska~u sa e-maila na e-mail. A BaBe, a @ene u crnom, a ènske studije? Ko }e to upratiti. Ja gledam u Maju Uzelac i Vesnu Ter{eli~. Ja gledam u Gagija Orlovi}a i Mladena Majeti}a. Tako divno nenasilno komuniciraju, da sam tuàn i àlostan {to ne znam da facilitiram kao njih ~etvoro. Da fandrejziram, ne smijem ni pomisliti. To bolje od mene zna onaj mali ro|ak od 3 godine iz Osijeka ili iz nekog drugog grada. Vi{e ne znam ko ima, a ko nema ro|aka. Sve se smije{alo sa Miramida. Jedino je jedan Pakrac, Faraon, pala~inke sa sirom kod Fikretove ène, koja je rodila tri k}erke, a PDV joj ne dozvoljava da rodi sina i bude ista kao Al Gore i \uro Pucar Stari. Kolektivni smje{taj, volonterska ku}a i Aleks koji kupuje doru~ak i mirno slu{a viceve o Muji i Sulji. Vic po vic, mic po mic i evo delegacije iz Bratforda, moj Gorane, legendo. Spomenuo sam Majkla, kad u EsplanadiInterkontinetal, momak, pljas, meni iza le|a: "helo Ra{o, hau ar ju?" "Aj em veri hepi" Si ju Majkl. êstitam, doktorirao si na Harvardu. Sada radi{ za UN i zuji{ po Svijetu gdje te po{alju. Hrvatski govori{ kao da si tu ro|en i moè{ i da radi{ kao prislu{kiva~ za CMS iz Zagreba. Do|i, navrati, na{e sjednice su ludilo. Kada mi odlu~imo, tu ni trava ne raste, ljubi~asta ljulja{ka i bicikli se sami kre}u kroz prostor, a mravi sebi kuvaju kavu u kuhinji. Jedino je ne{to teè sa~initi zapisnik, ali Gagi govori engleski i dobar je sa Mladenom Majeti}em, pa u konsultacijama izlobiraju svaku rije~ i O.K. Nema frke; jo{ nas niko nije do{ao hapsiti iz ZAP-a. To {to Irena ima stres, to je od kerova, istih onih koje je meni Marina [krabalo poklonila na Krku, kada sam plakao na gitaru i "Indexe". Kolo sre}e se okre}e, ko bi gori, sad je doli. Najbolje je zato biti izvr{na direktorica. Sve ti sre|eno, odluke se same izvr{avaju, ide kao podmazano. Mravi rade, ima ih dovoljno, a zastupljena je i bratska BiH sa dva ~lana. Branka i Ra{o. Tuzla i Sarajevo. Na kraju, jedna mla|a èna, ~i~kava sa nao~alama, polu feministkinja iz Sarajeva sjedila je tri puta pored mene za stolom u kavani. Te ve~eri iza Zagreba, na mostu Drvenija na telefonu uleti mi ispred nosa i gusla jedno 20

$&

Ja Vama

Koincidencija

minuta svoj razgovor. Kada sam mislio da sam je se rije{io (kutarisao), na drugom kraju grada, nakon pola sata, ponovo ja na telefon da obavim moj hitni razgovor sa Beogradom, kad ono na Medresi, opet ona ista uleti, pa ponovo 20 minuta iz svog ko`nog telefonskog bloka ~ita brojeve i vrti jedan po jedan. Ona nije udata, jer tako se pona{a. Nema ni sina i tri k}erke. Da sam oti{ao na Ilidù na telefon, to ve~e, ona bi bila opet tu negdje. Mo`da je htjela da se uda za mene, pa mi se tako poku{ala udvarati? Ili je ~ula da sam ja jedini ~lan U.O. iz Svetog Sarajeva, a odluke koje taj organ donosi, daleko se ~uju. Mo`da je htjela interviju u vezi ostavke? Nensy je kaù zvala da vidi {ta se de{ava i pitala da li je Ra{o ìv. Poslala mu je pozdrave i rekla da joj djeteline sa 4 i 5 lista ~ine dragu uspomenu, sre}u i transcendentalni put u budu}nost razvoja svjetskog NVO pokreta i mirovne scene. Uloge su podijeljene. @ivot na daskama, koje ìvot zna~e, te~e tako, da si danas u jednoj, a sutra u drugoj ulozi. Dobro je dok ti daju da glumi{. Ima i otkaz. Meni kao ro|enom glumcu je sasvim svejedno. Da li pijem kavu iz {olje broj 27. ili iz ~a{e. Va`no je da mi mravi ne smetaju. Opuhao sam ih, jer sam ranije nau~io da je puhalo pod nosom. Imam ja nos za NVO pokret. Znao sam ja na koju skup{tinu treba do}i i na ~ijoj pripremi skup{tine treba raditi. Najbolje su skup{tine koje se godinu dana spremaju, pa na kraju ne bude kvoruma. Onda se ljudi vide, ~uju, zagrle i poljube. Primjete da postoji{, malo pla~u, jedu kola~e i razi|u se sretno do sljede}e sjednice.

$'

Pretprazni~ko ve~e

A

konvoj kren'o, pa nije kren'o. Ima sjednice, nema sjednice. Moja lijepa, pametna, po{tena i plemenita, pa ~ak èna koja strepi za CMS, golubica, pismonosica, Irena Slunjski, diskretno re~e: "Ima ponovo Okrugli stol, kreni, mi te o~ekujemo" i dodade: "lza{ao je 11 uvid!!". Hvala ti Irena na informaciji, kako si samo poslovna. Sre}a {to nema u CMS-u tepih-}ilim, pa se ni{ta ne moè pomesti pod njega ili ga. Ima parket i papirnati lusteri, malo flomastera i hamer papira. Volontera i pla}enika. Danas je okrugli stol, a sutra praznik. Pedest godina samoupravljanja i radni~kih savjeta. Zbora radnih ljudi i tvornica radnicima. Sutra je ro|endan Mirjani Klemens. Da li zna{ ko je Mirjana Klemens? Mi smo od jednog oca djeca. Ja sam njen brat. Sekunda je falila, da na tu godi{njicu, ne do|e do pu~a u CMS-u (pu~=vojni udar) i da vlast od volontera iz U.O. preotmu, mimo Statuta CMSa, pla}enici iz I.O. Vesna Ter{eli~ je pomije{ala kru{ke i jabuke. Prethodno ih je oprala i nije vidjela mrave kako je gledaju. Ja sam odmah pojeo jabuku. Znao je Adam, kod Eve, {ta treba. BaBe i àbe ne idu zajedno. To su dva razli~ita NVO-a. Ako se Jasmina Papa ne porodi do skup{tine, izvanredno! Ako se porodi, maloga Papu }emo naznati CEEMESKO STABS. Ludilo, re~e Vesna T.; napomenu, da joj voz polazi u 15, 00, te da mora sti}i na vrijeme. Sjedim u ba{ti ispred broja 2. ulice Mirka Bogovi}a, pijem dva Stella Artois, osnovane 1366 u MI-caffeu kasno nakon ovog okruglog stola. Na fla{i zvijezda petokraka. Mora da su i na{i komunisti bili dioni~ari ove pivovare u 14 vijeku. Ova ba{ta nije u Bogovi}ima, a niti na Trgu Mirka Pejanovi}a. To je u srcu Zagreba, preko puta Hotela "Dubrovnik", gdje sam spavao 2. 6. 1996. godine, na putu za Pakrac i Miramidu 4., a na povratku iz SAD u koji sam putovao tri sedmice ranije iz Hotela [eraton u Zagrebu. Ovo

me

Bogovi},

asocira

na

Boga,

zatim

BOdoGA

i

Ja Vama

Pretprazni~ko ve~e

BOGoranaì}evi}A (Beeramidu). draGoOjuBa, koga nije ni oluja opuhala, a kamo li Mladen Majeti}. Vinston ili Marlboro, popu{ili smo ga, a nismo bili napu{eni. Ko se sve ne mota oko Motta, a tek Otta? Dobro smo mi pozitivni. Jedno jutro }e da na ZAP-u uhapse Irenu. Njen cuko drì u zubima Statut CMS-a i pojede ga u jednom zalogaju. Pita inspektor gdje je Statut? Irena kaè da jo{ ima samo jedan primjerak na sudu, ali da Gagi vi{e zna jer je on dipl. pravnik-jurist. Kada vidi{ pojedina~no ~lanove U.O. djeluju skromno, naivno i mutavo. Moè{ ih na ranu priviti. âk i na stomak Jasmine Papa. Ali, kada gleda{ organ, kao kolektiv, ni{ta ne vidi{. imaginarno, kuì{? Sve su te odluke ipak po statutu. Odluke U.O. su toliko dalekovide za razvoj CMS-a, da niko ne vidi njihovu pozadinu, jer svi gledaju naprijed, odnosno pred sebe. O budu}nosti, da i ne govorim. Prvo je jedan Gordan do{ao i oti{ao, ne~ujno na biciklu, a zatim do{ao drugi Gordan pje{ke, ljut i znojan, direktno sa interneta. "Ko to pita za lovu? Kakva lova? Ko se to mota, oko kase, oliti blagajne. Bjeì. Stavi}u ja bravu na sva vrata i prozore, bez obzira na odluku U.O. i stav Vesne Ter{eli~. Imam i ja svoga bravara. Imam i ja repi}, kao Gagi, a i ku}u u Istri. Nije samo Goran tajkun, vegetarijanac. Ima nas jo{. Ja sam za slovo "D" ve}i od Gorana." Boì~evi} je opet bio onaj moj stari fizi~ar iz Pakraca. Faca je da ne moè biti ve}a. Vanja nema rije~i, koja je Goranova sposobnost za facilitaciju. Ne treba mu flomaster. Sami flomasteri zapisuju, kada govori. Kveker po genetici. Kada ga samo vide u ambasadi, ne pitaju, daju iz kase 20. 000 $, ili &. Ne treba izvje{taj, kolaudacija, oluja mozga. Ni{ta. Sastanak je bio okruglo pa na }o{e. Istina 24. ta~ke dnevnog reda, je trebalo apsolvirati. Svi smo se osje}ali dobro, ali se nismo sje}ali niti jedne ta~ke. [to to ima veze, kada ni izvanredno pripremljena vanredna sjednica u redovnom terminu, jednog jesenjeg vikenda, ne treba da stavi ta~ku ni na jednu ta~ku dnevnog reda, nego zarez. Valjda Gagi i Mladen prvo treba da se vi{e me|usobno zarezuju, kao i Vesna i na{a p~elica Maja, koja vrijedno skuplja med. Jo{ nam fali mlijeko i da pote~e, med i mlijeko u CMS-u. Ja ipak mislim, da }e Mladen di}i ruke od Gagija i prigrliti svojim rukama neku od aktivistkinja, prije nego iskrvare od

%

Ja Vama

Pretprazni~ko ve~e

prerezanih vena. Malo, malo, pa Mladen. A on mrtav hladan. Bolje hladan, nego mrtav. Treba nam i njegovo mi{ljenje. Zato Gagi, sa~ekaj skup{tinu. Nisam znao da je Du{ka, tako dobar pedagog; djeca?! U.O. se igrao u vrti}u. Da je bogati, umrli nosilac imena na{e ulice, ostavio kojim slu~ajem neki grant prije svoje smrti. Ovako, sve je neizvjesno. Ne psujemo vi{e na sjednicama ni za pare, a ni kao volonteri. Ne krademo knjige iz knji`nice ni kada nije AnaMarija tu. Jasmina Papa je tako tiho pri~ala, da sam znao da se beba ne}e probuditi. Bolje da njena beba spava, a da smo svi mi budni do jeseni. Rujan ili Listopad. Samo da ne u|emo u Studeni, jer bi mogao biti Prosinac, a niko nam ne bi dao, odnosno udijelio. Me|utim i Pol je mangup. Beba po beba. Step by step, nenasilno A onda valja BaBama tu djecu gurnuti izme|u okruglih stolova. Bila bi to, ne mlada, nego dje~ija Miramida. Koga bi tada za direktora, a svi maloljetni? Djeca nemaju para, nema kotizacije, pi{i propalo. Pa nije ni taj Motttttt budala. Ima i on svoj moto. Dao pare i traì da se ne psuje. Pa nije to problem. Evo ja }u prvi da {utim. Moja olovka pi{e srcem. Crno na bijelo. Istina, lagani humor, nu{i}evski i ~voka, klempa, sefta i ta{kalica, rukom i nogom. Trosmislena kumulativna. "Globe Line" blok mi je pomogao od Mis [o{e, a teka kod Irene je od iste firme. Puna je odluka, pa ni sami Bog vi{e ne zna, koja je koja odluka? One su jasno zapisane, ali nisu jasne. Onda svi na internet. Pa udri. Svi pi{u, vi~u, hule, deru se, sve frca. Ali se ni{', ne ~uje. Bitno je da se Jasminina beba ne probudi. Mogao bi nas tada Pol tuìti sudu u Hagu. Onda nam ni Silvije Degen, a ni Silvija Tom~ik ne bi pomogli. Pa ~ak ni gospodin Nobilo. Uzeli bi nam sve spise iz a/a i predali sudijama. [to bi bilo veselo. Pitao bih ja Vas onda kako se osje}ate? Odnosno, da li se Vi ne~ega sje}ate? Kako su lijepe ène u Zagrebu.!! Koliko se samo trude, da svaka drì do sebe, onako ameri~ki i preko svog objektivnog nivoa i duhovnog dometa. Istina je da je istina, da su ène ljep{i pol. Neka crkne svaki mu{karac, koji ne poku{a da pro~ita "ove knjige nepro~itane". Kaj si blenul? Imamo mi i ènski studij. Ne}e nama ni portir biti

%

Ja Vama

Pretprazni~ko ve~e

mu{ko! Mi }emo Vas rasturiti na U.O. ènskih studija, ako ne moèmo na mje{ovitim studijima. Kada Vam samo mi donesemo odluke, jednopolne i multinacionalne!! Samo, recimo,odluka."Nema ono vi{e?" Svi }ete Vi kleknuti i ~u~nuti, moliti i puziti, da Vam damo.bar koji % do 49%!! Samo polako, sve }e do}i na svoje. * Danas je praznik, 2. 7. 2000. godine, ve~e je pro{lo burno i nezaboravno. Prespavalo se. Jutro je pametnije. Sun~ano je i toplo. Okrugli stol je divno zavr{en. Optimisti~no i perspektivno za sviju nas. Samo polako. Mirno i nenasilno. Bi}e opet okrugli stol. Samo da se druìmo. Slobodan Penezi}-Krcun pustio volan da vidi kako izgleda samoupravljanje i udario u Zlatiborski bor. Veoma opasan poku{aj, i to samo jednom. Posljednji susret je bio blizak i zavi~ajan. Direktno u bor na svojoj planini. Niko ga nije spomenuo, osim mene sada. Vi{estruko simboli~no. Mnogo je èna u Zagrebu. Ima ih vi{e od 51%. To je natpolovi~na ve}ina. Nije za sve odluke, ali za neke. Lako su recimo mogle da nadsko~e Franju, ali je Vesna rekla: "Ne!" Nije jo{ vrijeme za promjene, za koje se ja borim. Panta rei. Sve je pod kontrolom. ICVA ki{obran i ICG ljudi u lepezi i mozaiku, govore hrvatski, gdje treba, a na{i engleski. Ako izgubi{ ki{obran, pokis'o si k'o mi{. Nije dobro biti mokre kose kada je praznik. Mora{ da bude{ lijep i uredan, ène u Hrvatskoj drè do mu{karaca.

Sarajevo, 4. 7. 2000. godine, dan Borca, opet praznik, a Bogami i Blagdan.

%!

Pismo Goranu

Sarajevo, 15. 05. 2000. godine

Gospodin Goran Boì~evi} 52429 Gro`njan ul. Stolarska b.b. ISTRA HRVATSKA

D

a li je neko mo`da sreo gospodina Gorana. ? Naravno da ga je sreo. "]uj sreovidio." On je kao Bog, Sveprisutan. Iako bez telefona, po{ta funkcionira. Jer nije samo telefon po{tanski monopol. Sada ima i ulicu Stolarska, istina bez broja, ali njemu ne treba broj. On je XXXL i svi ga mogu koristiti. ûvena marka kalodonta je Colgate. Do{li ljudi u Hrvatsku da u~e prati zube. To je pomak. Od Pakraca i volontera koji nosaju cigle iz jednog u drugi me|uentitetski prostor, kako bi ponovo zaìvila multietni~ka Hrvatska, u gradu u Pakracu, odakle je rodom Patrijarh Pavle. ûjstari, Goran na Jahorini, bijeloj ljepotici, olimpiskoj planini za ènsko alpsko skijanje. Pa to je fantasti~no. Bi}e bar jedna prilika, da popijemo koju pivu "Klipa~u", naravno u Sarajevu, Svetom gradu (klipa~a je velika èna, odnosno fla{a 0, 5 l). Sin moje tetke, mali êdomir, diplomirao menadènt u QuebecuCanada i po~eo da radi sa pla}om 3. 000 $ kanadskih, neki dan. Ovo govorim, jer je on skija{, prvak post. tzv. Jugoslavije, poloìo sve ispite za trenera i instruktora trenera i ima FIS-a certifikate za svjetski kup. Naravno sada je u poslu, skija za pare i veoma je sporoban. Ima cca 23. godine. Govori engleski i francuski i sigurno ostaje u Canadi, da bi se oènio nekon strankinjom. Po~eo je na Jahorini, davne 1982. godine, kao mali i skijao u Pra~u, direktno spust.

Ja Vama

Pismo Goranu

Imao je srce i mi nismo mogli da gledano za njim. Ja volim da skijam i nadam se ovoj zimi i nekoliko subota da }u malo "penzionerski", vi{e zbog zraka i sunca. Jer ~uvena je "farba" jahorinska i to nema nigdje na Balkanu. Pocrni{ malo zimi, pa se folira{ me|u damama. Izbjegavaj politiku na Jahorini, jer vrvi od srpskih seljaka i dou{nika, blizu su Pale. GSP, sjeti se mene, uzmi svoju lovu i ìvio. Oni su svakako glupi, kao i ja, pa }e morati jo{ jednom do}i na seminar. Sve to spada u vojni rok. Tada }e biti neka druga planina u Bosni, doma}in. Ja sam mislio, a i danas mislim, da je moje pisanje knjige rezultat i tvog napora, truda, pa`nje i ljubavi, u jednom velikom procentu, jer nisi jedini sa svojim uticajem (naravno Vesna Ter{eli~, pa Vanja Nikoli}, Marina [krabalo, Ana i Otto, svi ~lanovi U.O., pa I.O., ARK-a itd.) na mene ostavio dubok trag. Ima tu mnogo ljudi, koji svi zajedno ~ine jedan mozaik, koji je u boji i koji je zaokruèn. Ja nisam namjerno htio da idem od firme do firme i traìm 100-200 DEM i tako skupim novac od 2-3.000 DEM i {tampam knjigu. Mislio sam da nije velik broblem da se uveè novac u nekom projektu, ali vidim, da je ve} sav sjetski novac uvezan i da se zna svaka kuna. No imao sam namjeru, da taj neki novac koji bi se kao zaradio od knjige, bude korisno usmjeren u realizaciju tvoje ideje, jer tada ja dalje pi{em, di{u}i zrak istarski i imam uvijek {ansu da do|em u Gro`njan u nekom mom slobodnom vremenu sa malo para, tek da doputujem no}nim za Rijeku preko mora iz Sarajeva, napunim akumulatore i natrag na posao, pa opet tako. Sino} su mi djeca rekla, da ovu knjigu treba njima da posvetim, {to je gotova stvar i tako }e biti. Ovo je jedna kvalitetna odluka. Oni i ja zajedno uradi}emo je za Internet. Prelomiti na dvije strane sa slikama, pa neka je ljudi ~itaju. Jednog dana }e neko traìti autora da je prevede na engleski, kao bestseler i ja }u onda sklopiti ugovor, uzeti avans i posti}i isti cilj, pa opet do}i u Gro`njan. Mi bi zato otvorili jednu Web stranicu i poslali knjigu dàbe, da je svi ~itaju. Ionako je sve dàbe i besplatno. To je na~in sigurne zarade. Vidje}e{. Evo ja tebi pi{em i molio bih te, da rukopis knjige ponese{ sa sobom ili da ga uzme{ od Vesne, ako je kod nje, kada bude{ u junu dolazio u Sarajevo, kako bih realizovao ovu ideju i pustio knjigu u eter. Zato i postoji E-mail da ne bi bilo ko~enja informacija od politike.

%#

Ja Vama

Pismo Goranu

Znam da ti ne}e biti te{ko, da to u~ini{. U "Info" ~asopisu na CD-u ide samo jedna moja recenzija, kao najava ove knjige i uputa gdje se ona moè uzeti ZIP-ovana i ~itati. Sin }e da instalira broja~, da imam podatak koliko ljudi je preuzelo da je pro~ita. Tira` novine je 4. 000 komada, pa tako i CD-a, {to zna~i da }e bar 4. 000 ljudi saznati za ovu knjigu i dobiti paralelnu informaciju da je u toku izrada i druge knjige, do kraja godine koja se zove "Ja Vama". Po{to imam vrsnog lektora, moju profesoricu iz Zagreba, koja je i recenzent, a koja je prezime, kao i moj prijatelj Marek, koji je tako|e ime, ima}e to svoga odjeka negdje i kod nekoga ko sada ba{ nije u NGO vodama kao mi. Po{to u knjizi ima i odre|ene politike, ja bih ipak izostavio CMS kao producenta i Vesnu kao ime, jer ne bih htio da imate nekih problema zbog mene. Ja stojim li~no iza svakog reda knjige, kao njen autor i nema problema. Nemoj ovo ni{ta li~no da shvati{, molim te. Jednostavno je jasno, da nema novaca u navedenom iznosu. Nisu se na{li ni prona{li i ostaje da se knjiga ponudi, jer ona nema svoj zna~aj, ako je ja ~uvam u ku}i. Tvoje pismo me je obradovalo i kao efekat tvoga pisma, ja ti {aljem odgovor, da negdje u ti{ini divnog Gro`njana uz pucketanje vatre u kaminu ili napolju na ognji{tu, pro~ita{ ove redove. Oni imaju samo za cilj da tebe malo oraspoloè i da ti kaù, da treba da probleme skloni{ desno i lijevo, zavisi odakle dolaze. Oni }e sami biti rije{eni, jer ionako to nisu problemi. Nikada nije kasno za velika djela. Ne treba se sekirati za male stvari. Na{ put i zadatak je mnogo ve}i i mi smo svi zajedno izabrani ljudi; to sam i ranije govorio. Po{to sam ~esto ostao neshva}en za ono {to sam govorio, odlu~io sam da pi{em i da ne govorim. Neko }e jednog dana ~itati i pri~ati drugim sa ve}im autoritetom od mene. Tada }e ti koji budu slu{ali saznati za tebe i mene, Vesnu i druge pionire. U mnogo ~emu smo bili, a i bi}emo monopolni. Istra je najve}i poluotok. Ti si na vrijeme oti{ao na Zapad. Ja imam ulaz na Istok, jer mi ne treba viza. Karta do Beograda 15 DEM, a taksi od moje ku}e do autobuske stanice u Srpskom Sarajevu je 20 DEM.!! Ludilo ameri~ko finansijsko. Bio sam ponovo u Beogradu, neki dan, sa k}erkom na vikendu i kupio umjetni~kih slika u Knez Mihajlovoj za 6 DEM i ve~erao u Skadarliji sve za 20 DEM.Djevojkama sam umjesto {aranih jaja poklonio slike za Vaskrs, jer ja isam ro|en na Palama i znam da je Hrist volio umjetnost. Beskrajno bih mogao da ti

%$

Ja Vama

Pismo Goranu

pi{em, kako bi se bar ovako ispri~ali. Jer ti rijetko do|e{ u Sarajevo i tvoji su programi isplanirani druga~ije od mojih. Onda ja ponekad poku{avam da pomognem na moj na~in, ali si ti umoran i tako vrijeme prolazi. Ne bih htio ni sada da forsiram, jer ti to ne voli{. Moja je ideja, da ja jednom prilikom privatno do|em u Gro`njan i prika~im se na neki seminar, radionicu i sl. Bila mi je jaka ideja za maj, ali kao {to sam pro~itao, otkazano. Da sam po{ao poljubio bih vrata. Meni nije lijeno da putujem, ali mi je vikend vrijeme za to, obzirom na redovni posao. Za maj je bilo 4 dana, pa je bila divna prilika. Ali bi}e jo{ toga, znam ja. Sve ti ovo vaì i za moju drugu knjigu, koja je uveliko uznapredovala. Sistem mi je mnogo bolji. Imam spisak pri~a. Svaki dan ne{to uradim i ulaèm u najlonske omote. Prenosim na disketu i kada je napi{em, ona je ve} unesena i spremna za pripremu. Sve ostalo je tehnika i najvjerovatnije i druga ide pod istim uslovima. Na Internet. No, o tome }emo kasnije vidjeti. Sigurno se jednog dana ne{to od svega i komercijalizuje, pa ja ispunim neke svoje male èlje, a to je, da neke poklone kupim tebi i za tvoju ku}u u Istri i to dopremim tamo, kako bi ti budu}im mladim generacijama mogao organizirati parti, tulum i vegetarijansku hranu iz glinenog su|a iz Bosne. Mo`da i ja jednom volonterskim pomognem, pa ~ak i sa mojom djecom u neko ljeto, kao dio godi{njeg odmora. [est ruku je dosta za Miramidu plus. Nekoliko ru~kova ili ve~era u mojoj finansijskoj reìji. Vegetarijana ispod sa~a, ala Sarajevo. Gra{ak, krompir, mrkva, karfiol, gljive, pohovani sir. Pita zeljanica, krompiru{a. Moj sin razvija jufke, ja pravim {opsku salatu sa travni~kim sirom. Fantazija. To ima svoj zna~aj i vrijednost i ja }u da radim na toj istarskoj dimenziji, koju si ti kao potez povukao. Iako sam stariji, ja sam tvoj u~enik i moj zadatak je da slijedim svoga u~itelja, te da ga sluìm, ponizno, na na~in kako to u knjigama pi{e. Naravno i u~iteljicu-Vesnu Ter{eli~. Samo tako mirovni pokret imam svoga smisla i zna~i}e ubudu}e, kada ne bude bitno, kako }emo zatvoriti konstrukciju finansiranja bilo ~ega ili bilo koga. Samo bez nervoze, jer je sve pod kontrolom i uvezano. Kada sam ja mislio da je novac bitan u ratu, i kada si ti "negdje posudio" dolare, koje si meni dao, ja sam kupio mome sinu tene u Zagrebu, koje i danas nosi. Ja to pamtim kao jedan gest koji nema cijene i uvijek kada idem u Zagreb, ponio bih karton piva i mnogo toga da Vas razveselim. Ja uìvam u tome da se ljudi oko mene

%%

Ja Vama

Pismo Goranu

vesele. Me|utim sada je u Zagrebu jedna apatija, melanholija, kriza, duhovna itd. Poku{avam da svojim prisustvom iz Sarajeva upotpunim pozitivnost energije koja nedostaje, koju ja imam sve vi{e i vi{e, jer se svaki dan osloba|am negativne energije. Zagreb mi je mnogo pomogao u tome. Veoma je bitno moje prisustvo u Upravnom odboru, pa ~ak i u narednom periodu, kao jedan kontinuitet i duhovnos Bosne koja postoji u Sarajevu. Meni je jako ào, {to Ana ima odre|ene energetske limite, koji su prirodni i zasi}ena je svega, pa i ovog rukovo|enja, ali prema prirodi stvari, od nas 7 ona je bila jedini i pravi izbor. Niko nije mogao ponijeti funkciju. Ja sam predlagao na skup{tini da sva ova mjesta u U.O. budu profesionalna, ali je ostalo volonterski. Meni novac nije stimulans, ali nekome je mo`da opcija za stavljanje stvari u prioritete. Kada ja dolazim na sjednicu, onda je za mene, dva dana sve tome podre|eno. 800 km nije malo da bi se bilo prisutno. U novom sazivu U.O. u jesen na skup{tini, veoma je bitno ko su predloèni kandidati, gdje }e neko iz Zagreba opet biti taj, koji moè nositi baklju, koju su ti i Vesna zapalili, ali na taj na~in, da ona ne ispadne i ne ugasi se prije po~etka olimpijade. Neko ko ne}e puhati previ{e od umora u baklju, dok tr~i, jer i to je isti rizik. Ima mnogo mladih ljudi, prije svega iz Prve i Druge generacije CS-a, koji èle da sjede na nekoj od fotelja, ali one su usijane, gurave, veoma nezahvalne, isturene, podlo`ne mitu i korupciji. Ne o~ekuje se uvijek od tebe da uzme{ sve novce koje su ti "namijenili". Bog te gleda {ta radi{. On zna i za tvoj dug u ratama za ku}u. Znam i ja. Kamo sre}e, da ja u petak nave~e sjednem u 22, 00 i pravac Rijeka, sa kovertom od cca 5. 000 DEM. Bio ti ne bio u ku}i u subotu, ja gurnem ispod vrata i natrag u Sarajevo. Kod nas kaù "halalosum". Ja ne bih trepnuo da ti mogu dati novac kao donaciju, bez da bilo {to mora{ facilitirati, kolaudirati i sl. za to, kao protiv uslugu. Ovako ostaje nada u bolje sutra.

Dragi moj Gorane, ~uj se sa Vesnom i vidi za moj rukopis. Ovo i iz razloga, {to se moè desiti, da ja do kasne jeseni ne budem dolazio u Zagreb, pa da knjiga ne stoji. Neka ide, kako sam ti sada detaljno opisao, a ti dolazi{ u Sarajevo, pa je to divna prilika.

%&

Ja Vama

Pismo Goranu

Jer, ja nisam jo{ u prilici da koristim iz svog stana elektronsku po{tu. No {ta to vaì za Vesnu, kada je ona u minisu od nekoliko mjeseci od njihovog ~itanja. Mi se sigurno vidimo u Sarajevu. Javi se kad stigne{, da znam gdje si i koji ti je plan, kako bi se obavezno vidjeli. U~ini}u sve za tebe {to mogu. Mogu ti dati i neke informacije, aktuelne, koje ti mogu biti od koristi u ta dva boravka. Stojim ti na raspolaganju za inspirativno druènje, u prilog tvojoj novoj motivaciji. êsto uzmem tvoje poklon-kugle, jing-jang, (stoje mi iza glave, kao i Vesnine slike-pisma), slu{am na vokmen muziku Selin Dijon, sa kasete iz Quebeca i jednu pjesmu, tihu, laganu, koja me podsjeti na tavernu u Piranu i jedno ve~e, kada sam plesao sa Vesnom i kada nisam imao "zle namjere". A popilo se bijelog vina. Taj tihi ènski glas, neodoljivo podsje}a na Vesnu, kao da ona pjeva. Sve je mogu}e. Mo`da je Selin ukrala tu pjesmu iz Vesnine du{e, kada je Vesna zujala po Svijetu u potrazi za promjenama. [teta {to nismo bili bliè da pomognemo, bar kofere nosati. Nedoku~iva i apsolutno knjiga nepro~itana, èna-Vesna, na koju mislim ~esto i tada moj osje}aj ne vara. Imam i ja intuiciju, po kojoj sve vi{e i vi{e donosim odluke. Moje }utanje nije znak da ne èlim razgovor, nego ja }utim da vidim kako }e vrijeme da rije{i neke stvari. Oslu{kujem i poku{avam da ne forsiram brzinom koja je brà od USA step by stepa. Oni mrze na{u brzinu, jer njome }emo ih deloìrati sa Balkana, prije nego je njihov software to planirao. Ja prirodno brzo vozim i kada idem pje{ke. To ti se vidi i iz ovih spontanih nekoliko stranica, samo zato, {to si malko rekao, da ti nedostajem. Razumio sam ja tvoje blage rije~i, koje su sada u Istri za mene dobile pravo mjesto da se pretvore u jo{ bolji smisao. Vrijeme }e pokazati i tebi i njima svima, {ta je zna~ilo biti spor vi{e nego je trebalo. Ima i ta brzina. Po principu "da crkne kom{ijina krava". U Bosni je to ispalo poslije rata tako, da onaj {to je mislio o crkavanju, ostao go' ko' pi{tolj materijalno; a duhovno i nije mislio da treba napredovati, jer je njegov duhovni nivo nizak. Umjesto da se jedna feministkinja iz Sarajeva (koju zna{) nasloni na napredak demokracije u Hrvatskoj, ona se "zabulila", odnosno uzela od islama ono najsporije i vratila se u 1421. Hid`retsku godinu. A gdje je 2000-ta?! Malo asocijacije, ni{ta ne smeta. Sa teme na temu. U drugoj knjizi ima jedna divna,

%'

Ja Vama

Pismo Goranu

istinita pri~a koja se zove: "Asocijacija". Ovo gore o kravi, se odnosi na neodlu~ivanje blagovremeno o tvojim zahtjevima, projektu, i ostalom.!! Sve se "neko" boji ne~ije mo}i, snage, autoriteta, karizme. Ja, koji sam, slobodno mogu re}i, imao najvi{e privatnih pretenzija na Vesnu Ter{eli~, (nije me briga za druge) {to ni danas nije, mislim, ni{ta manje, nisam niti jednog trenutka Vesnu uzimao kao problem, balast ili smetnju. Zato sam saglasan, ovo tebi kaèm, da bude izabrana za ovog novog direktora i znam da }e CMS od njenog, ~ak i sanjarenja, imati vi{e koristi, nego od neke higijeni~arke, momka za kompjutere ili volontera koji luta u su{tinskim odnosima, paralelnih èljezni~kih kolosjeka, kakvi su ovi NVO kolosjeci. Vesna i kada ne radi ni{ta, a ~lan je radne grupe, grupi se tresu ga}e, za razliku kada nema Vesne u radnj grupi. To je istina. Jer, ja kada tebi pi{em ovako pismo, op{irno, èlim da te malo nasmijem i uspio sam u tome. Kao da te ~ujem, kao da do mene jasno dopire tvoj isprekidani smijeh, glas po glas i onda erupcija. Ti se tako smije{. Vesna prasne u smijeh i kada do|e do vazduha kaè: "E..Ra{o, Ra{o?!" Sada, ti budi pametan, {ta to zna~i kod jednog ovna, po horoskopu iz aprila mjeseca?. Sre}a, {to ja imam sve knjige o Vesni, pa se podsjetim, kada malo zaboravim. Lijepo smo se ispri~ali. Ovo nije moje posljednje pismo. Javi}u se opet, a mi se uskoro vidimo. Sretno i ~uvaj glavu. Tvoj prijatelj Ra{o iz Bosne i Hercegovine [eher Sarajevo, negdje u 14, 22 u lijepo sun~ano prolje}e., direktno iz glave u Pentium Hewlett Packard, View Sonic i {tampa~ HPLaserJet 1100. Pun papira i tonera. Kupila dràva Bosna i Hercegovina. To se zove "gerila marketing". Ja nisam ni{ta kupio, a sve ima.

@ivio moj Gorane!!

&

Okultizam-100 godina

Povodom 100 godina od ro|enja profesora Tabakovi} Ismeta iz Sarajeva

K

ako na}i mjeru u okultnim pojavama? Kako ne potpasti pod sile "crne magije"? Kako biti upoznat i sa "bijelom magijom"? Kako vjerovati u sve to, traìti istinu, znanje i pozitivne dokaze i znati da je sve istina, ali biti na drugoj strani, cijenjen i po{tovan, neismijan od obi~nih "malih" ljudi! Odgovor je na ova pitanja davno dao gospodin Tabakovi} Ismet. Ja se sje}am njegovih rije~i i divnih trenutaka druènja sa njim kroz knjige, koje je napisao: "Mo} sugestije i hipnoze", "Okultne znanosti u svijetu nauke", "Okultizam u teoriji i praksi", "Telepatija" i dr. @elim spomenuti. Ustati pri tome i sjetiti se imena i prezimena rahmetli Tabakovi} (Admeda) Ismeta, koji je ro|en u Sarajevu, "Svetom gradu" prije 100 godina, ta~nije 1. maja 1899. godine. Ovo je uvijek potrebno u~initi, kada se govori o nau~nom pristupu bavljenja okultnim pojavama. Tabakovi} Ismet je bio karakteran i konstruktivan ~ovjek, inteligentan i obrazovan. Poznanavo je svoju struku i teoretski i prakti~no. Imao je pogled miran, o{tar i prodoran. Njegova veli~ina i snaga su leàle u njegovoj skromnosti. Bio je plemenit, trezven i umjeren. Bio je takti~an, pristupa~an i razuman. Bio je u svemu primjer drugima. Svoju mo} je koristio za dobrobit svoga Sarajeva i svoje Bosne i Hercegovine. Njegova jaka volja je plijenila; njegov unutra{nji duhovni mir je imao nemjerljivu snagu. On je bio prirodni autoritet li~nosti. Svakodnevna zada}a gospodina Tabakovi}a Ismeta je bila, usredsre|ena na ja~anje svoje psihe i duha, ovladavanju unutra{njih sila, snaènje sopstvenog karaktera. Govorio je da treba biti istrajan, uporan i postojan; teìo je sopstvenom odricanju, skromnosti, umjerenosti u svemu, ali je uvijek i{ao razborito ka pobjedi i prema svojim protivnicima. Pisao je o telepatiji, intuiciji, parapsihologiji, sugestiji i hipnozi. Diplomirao je 1930. godine, Okultne znanosti u Briselu, a 1937. godine u Sarajevu osnovao Klub okultista

Ja Vama

Okultizam 100 godina

"Laterna magica". Ovo je bio prvi klub te vrste na Balkanu, a gospodin Tabakovi} Ismet njegov prvi predsjednik. Prodiru}i u du{u ~ovjeka, traè}i slike duha i psihe, te dvije polovice si}u{ne ta~ke; mikroskopski male, do{ao je do mnogo odgovora. Vidio je duhovnim okom ono {to drugi ljudi ne vide, posjedovao je mo} ekstra ~ulnog opaànja i osje}anja, koje je poznatije, kao intuicija. Imao je {esto ~ulo. Ono nije bilo pasivno i latentno. Za hipnotizam je govorio, da se moè dalje dijeliti na vi{e na~ina: prema stadiju transa na letargiju, katalepsiju i somnabuliju, ili druga~ije na: somnolenciju, hipoteksiju i somnabulizam, itd. Hipnotizmom se mogu lije~iti: prekomjerno pu{enje, alkoholizam, morfinizam, mucanje, itd. Bave}i se sugestijom, otkrio je pojavu fascinacije, sposobnosti ~ovjeka da okom privu~e pa`nju drugog ~ovjeka ili ìvotinje. Vr{io je paralizovanje volje, prenosio ~ovjeka u hipnoti~ki trans i vra}ao ga natrag u stvarnost. Vladao je svakim eksperimentom, nau~no se njime bavio i prenosio svoje znanje na mla|e. Bio je istinski medij. Mo`da prvi u Sarajevu, kao priznati nau~nik, ozbiljno postavio temelje dana{njim okultnim kretanjima na Balkanu. Nisu mu se mogle spo~itavati iluzija niti halucinacija. Kada je govorio o hipnozi i zlo~inu u~injenom pod hipnozom, bio je oprezan. Na ovo staro i komplicirano pitanje polako je davao odgovor. Veoma ozbiljnu stvar, kakva je bila hipnoza htio je da osvjetli, skine s nje veo misterije, da raskrinka i onemogu}i razne spekulante i {arlatane. Eksperimenti na ìvotinjama, dali su odgovore na neka pitanja hitnoze i otkrili dio vela tajnih sila ìvota i smrti. ôvjek stalno pliva u moru impulsa, struja, valova koji su u njemu, ali i pored njega u spoljnom svijetu. Neke osje}a, a neke ne. Fluidi, ektonei~na sila, nervna energija, psihi~ke sile i drugo, samo su dio energije, koja je stalno u svome prelasku iz stanja u stanje prisutna u vje~nosti i beskona~nosti. Ovo imaginarno i transcedentalno, ovo visoko duhovno je bilo dio Ismeta. On je sasvim normalno i kao obi~an ~ovjek pro{ao svoj dio od ta~ke ro|enja do ta~ke smrti, daju}i nesebi~no svoju ljubav, kao dimenziju, koja se pored njega uvijek jako osje}ala. Htio je da u~i prvi, a zatim uvesti druge u "laboratorij" prirodnih tajni. Nije smatrao, da treba biti ni malo indiferentan. Kao sopstvena suprotnost, nije

&!

Ja Vama

Okultizam 100 godina

sticao; pridobijao za sebe, nije bio ljubomoran na mlade ljude èljne ovog znanja, uvijek novih kretanja, neistraènih prostora svemira, nebeskih tijela, uticaja planeta i ostalog. Temu neznanja, osvjetljavao je zracima nauke. Ratovi, zemljotresi, poplave, erupcije vulkana, elementarne nepogode, razne neobi~ne kataklizme, nije smatrao slu~ajnim. Bavio se astrologijom, grafologijom, horoskopom, pravio analize rukopisa, bavio se raznim "izamima", "mantijama" i "logijima". Imao je ogroman interes za okultne nauke, bio je jedan od pionira modernog okultizma. Pisanje knjiga nije gledao sa komercijalne strane. @elio je da na{ ~ovjek bude kulturan i obrazovan, da narod kora~a duhom vremena i napretka; naprijed, da postigne visoko duhovno savr{enstvo, da pokaè veli~inu svoga duha, srca i li~nosti. Imao je jak li~ni magnetizam, svjesno rade}i na sebi, prepoznao je i razvio ovu silu, koju neki zovu mesmerizam. Prednost je davao sugestiji, govore}i, da joj pripada budu}nost, pa bilo da se radi o individualnoj, kolektivnoj ili masovnoj. Sugestija se moè vr{iti rije~ima, glasom, muzikom, mislima, kretnjama, ~ulima, naro~ito o~ima, kao ogledalima duè, a njenim posrednicima. Okultne znanosti je prou~avao istrajno i sistematski. Bio je saradnik svih velikih svjetskih instituta, fakulteta i centara. Ni danas neki nau~nici nisu uspjeli, da se dignu duhovno toliko visoko, da spoznaju vrijednosti, koje su davno bile poznate ovom ~ovjeku iz Sarajeva. Digao je dio koprene, sam, ali nije doìvio da vidi do kraja proces, koji je danas zaokruèn. Da pokupi sve konce koprene koja jeste, defini{e Du{u Svijeta, spozna do kraja elemente svoje Li~ne Legende i vidi njen zakoniti proces do kraja, potpuno i cjelovito. Istina, za ìvota nije lutao, jer je njegov cilj bio jasan, on ga je vidio svojim o~ima i osje}ao svojim srcem. Slijedio je srce dok je kucalo. Ostavio je trag, ljubav i knjige. Ja sam sretan, {to je moj prijatelj Akif, jednog jutra donio pra{njavi povez i dao meni da pro~itam. Pro~itao sam knjige; shvatio vi{e nego drugi; smatrao da treba pomenuti ovog ~ovjeka i njegovo ime.

* Ovaj tekst je objavila "Nova Arka" u Sarajevu, a "Bosanska Vila" nije vidjela u njemu ni{ta dovoljno vrijedno.

&"

Aikido

Pele JA SAM UNIVERZUM

"Ja sam Univerzum; prvo morate prona}i i uliti se u va{e vlastitio fizi~ko sredi{te, a onda, kroz meditaciju ili intenzivnu koncentraciju (u mirovanju i u djelovanju), osjetiti da je to VA[E SREDI[TE I SREDI[TE UNIVERZUMA JEDNO TE ISTO!¨"

Morihei Ueshiba

Osniva~ Aikidoa

Mec

O

sim {to je uspje{an pravnik, gospodin Marjanovi} je i vrlo uspje{an organizator kulturno-zabavnih programa. Sje}amo se manifestacije "Djeca pjevaju hitove", a na{ sagovornik je dio ekipe koja je organizovala ovaj program. Uz mnogobrojne obaveze, ipak nalazi vremena i za "Ligu humanista", ~iji je ~lan. A evo, kako razmi{lja o "Oslobo|enju", Radiju M, nagradnoj igri "365 dana sa Vama" "List "Oslobo|enje", kao jedan od najstarijih u Bosni i Hercegovini, nema veliki tira` ni sada, a nije ga imao ni za vrijeme rata u na{oj zemlji, ali ima svoju vjernu ~itala~ku publiku. Sama ~injenica da je i tokom rata {tampano svakodnevno, dovoljno govori o ljudima koji ~ine ovu novinu. Neki od njih odlaze, drugi dolaze, ali kvalitet "Oslobo|enja" ostaje. Mislim, da je to jedna od rijetkih novina na Balkanu, koja }e raditi i u Tre}em mijenijumu. Radio M, kao prvi privatni radio u Isto~noj Evropi ima ideje, kakve nema niko, a kombinacija ova dva medija, }e rezultirati realizacijom tih ideja. Kona~no, nagradna igra "365 dana sa Vama" je i te kako zna~ajna stepenica koja vodi realizaciji Multimedijalnog edukacionog centra, MEC-a. Drago mi je, da }e mladi ljudi, koji budu}nost vide u Bosni i Hercegovini imati mjesto na kojem }e mo}i izraziti svoju kreativnost i eventualno prona}i svoj ìvotni put, bar kada je u pitanju profesionalna djelatnost. A jako je va`no, da odgovor na pitanje: "[ta }u raditi kada porastem?", na|u na vrijeme. Apsolutno vjerujem u mladost Bosne i Hercegovine, a samim tim i u, nama tako potreban MEC."

* Teks pod nazivom: "Vjerujem u mladost BiH", objavljen u listu "Oslobo|enje", dana 17. XI 1999. godine.

Barutana

"Mir ne izrasta iz baruta pu{ke"

Otvoreno pismo Igoru Gaonu, na~elniku op}ine Centar

Po{tovani gospodine Gaon,

N

a uglu ulica Radi}eve i Branilaca grada Sarajeva nalazi se jedna napu{tena ku}a iz koje je Armija BiH iza{la nakon rata i oti{la u kasarne. Neko je zove Barutana, neko Dom "Dr. Mladen Stojanovi}", neko kaè da je ta zgrada vlasni{tvo SKPD "Prosvjeta", neko spominje Mis Irbi, koja ima jednu ulicu, tu odmah iza }o{ka. Ova ku}a sa tri ulaza iz dvije ulice idealna je za Veleposlanstvo SR Jugoslavije. Me|utim, ta nama susjedna dràva jo{ nas nije priznala, pa ku}a "zjapi prazna". Ulaze neke ma~ke crne i bijele. Vrata su {irom otvorena, prozori tako|er. Iz mra~nih hodnika dopire teàk zadah. Nema vi{e one menze iz koje je mamio miris kupusa i fa{iranih {nicli, isti kao {to je bio u menzi Velike po{te na Obali i onaj iz mog obdani{ta, isto dr. Mladen Stojanovi}. Nema ni jedine ma~ke iz mog djetinjstva, koja se zvala Kebara. Bila je ùta i velika. Svakog marta se macila, jer se u velja~i "derala". Krepala je pred rat, jer je menza bila ukinuta. Ova velika ku}a nije uzurpirana od njenih vlasnika "Kola srpskih sestara", koje su na ~elu sa gospo|om Koviljkom \akovi} obnovile rad ovog udruènja gra|ana, odnosno gra|anki i imale namjeru da gazduju svojim prostorom. Imale su pozitivno mi{ljenje SPC i saglasnost svih potrebnih lobija, naro~ito francuskog iz Pariza. Me|utim, SPC kao dio srpskog naroda, koji je njen neraskidivi dio, smatra da sve {to je srpsko je i crkveno pa i ovaj objekat. [ta se desilo sa sestrama Srba? U kom kolu one danas igraju? U Bosni i Hercegovini ima 27. 000 djece bez jednog ili dva roditelja. Mnoga djeca danas su èljna dinstanog kupusa i fa{iranih {nicli. Neka to jelo nisu jo{ probala.Gospodine Gaon, Vi ste naravno ~uli za gospodina Jakoba Fincija, Nenada Maglajli}a, Sonju Elazar, \oku

Ja Vama

Barutana

Ninkovi}a i druge borce za restituciju imovine koja je oduzeta Jevrejima u Sarajevu i {ire. Za{to ne u~inite ne{to sa ovom ku}om? Zakujte vrata i prozore. Zape~atite zgradu op}inskim pe~atom. Sramota je, gospodine Gaon, da vi{e mjeseci nemate vremena za taj jednosatni posao. Narod kaè da su se neki zainteresovani subjekti i pojedinci obra}ali u Op}inu Centar za saglasnost kako bi u{li u posjed ovog napu{tenog objekta. Istina, Zakon o restituciji jo{ nije donesen u Federaciji Bosne i Hercegovine, a ni okvirni zakon na nivou Bosne i Hercegovine. Me|utim, to nije razlog da se ovaj objekat ne sa~uva od daljeg propadanja. Ako nema sestara, vrati}e se one jednog dana. Vratio se i Mitropolit dabrobosanski Nikolaj. Nemojte biti pasivni, gospodine Gaon, bosanskohercegova~ki narod gleda svaki dan, slu{a i govori o Va{em radu. Jo{ gore izgleda zgrada Crvenog krsta Bosne i Hercegovine. Nema kina "Sutjeske". Iznad kafane "Dubravka" kod Crkve na Marijindvoru jedan stan je devastiran od snajpera. Stanari iz Fabrike Duvana ~ekaju da Vi izvr{ite dodjelu nekoliko stanova. Va{e djelo }e meni dati odgovor. Ne o~ekujem nikakvu polemiku.

S po{tovanjem,

Radoslav Marjanovi}, Sarajevo

* Tekst pod nazivom: "Sa~uvajte Barutanu od propadanja", objavljen je u listu "Oslobo|enje", dana 5. 10. 1999. godine.

'

3 [

Gospo|a [e}eragi}

Gospo|a [urkovi}

Gospo|a [ikalo [u}ur Alahu i Slavi{i!! Svima treba odmah dati "Zlatnog ljiljana" sa ukr{tenim napu{tenim stanovima i deloàcijom za dvije osobe, sa pogledom na more.!!

Napomena: Pazi, eto Brankinog îke!!, jadi moji, jadi moji, {ta mi ovo radi?

A&a

V

odio sam paralelno dijalog sa Azrom i Aidom, slu{ao pa`ljivo kucanje na vratima i uvijek znao ko ulazi, prije nego sam vidio lik. Kada nisam bio prisutan, zamjenjivale su me, kao i kada sam bio prisutan, bio je isto. Mlade, lijepe, jedre, pametne i temperamentne. Jedna udata, a druga }e tek da ima svadbu. I to kakvu? Ko radi taj i grije{i. Radili smo, naivno, za male pare i pomagali drugima u biznisu, ~ekaju}i bolje sutra. -Ja sam nova kolegica, Azra. -Drago mi je.

-Danas mi je "Vo}ni dan". Donio dedo iz Mostara smokve, a bi}e i tre{anja ~ak iz Gingilavije, glede Mede i Cuce iz Jajca.!! -Azra, da li je tvoj suprug tu? -Da, kad' me ve} pitate, gospodin [o{e je stigao sa puta. Eno ga u "Globe Line". Stigli su novi rokovnici i {kolski pribor za Tre}i Milenij. Ima i igra~aka za djecu. -Krasno. Mogli smo da nabavimo ne{to od toga. -Ve} smo nabavili. Odnosno, ve} ste nabavili. Da, da udala se hadìnica iz Tuzle, bolje re}i begovica u Mostar. Lavica, lafica, svaki parfem vi{e od 100 DEM. Bome iz radnje, nije iz "fri-{opa". [i{a se kod Aj{e, kao i ja, a Aida jo{ nije pristala da ide u "Mogano". Kratki zvonki kuc, jednim od prstiju. -Evo mene i zovu me Kemo! -Gospodine Marjanovi}u, gdje ovo da uloìm.? -Uloì u juni mjesec, gore desno.

Ja Vama

A&a

-Hvala! -Aida, opet se smije{, a i kupila si nove ~arape. Lijepo ti stoje. -Hvala! -Oprostite, uhvatio me malo "pandrc", znate to je uvijek iza 14, 00 sati, ne znam {ta da radim. Toliko sam mogla da ponesem pe{kira na dvije ruke uz stepenice, da me i danas bole le|a. O rukama da i ne govorim. Neka sam se rije{ila Njema~ke. Mnogo bolje je u Bosni. [ta jo{ ima da se radi? -Ima posla, posla ima. [to vi{e radi{, ostaje ti manje. Ako nema{ vremena, produì drugu smjenu. Ima i tre}a smjena, ni{ta se ne brini. I {trajk je zakonom regulisan. Svaki Zakon nam je k 'o lutka. -Da, naravno. Trebala bih da u~im, ali nisam stigla preko vikenda. Imala sam goste. Telefon za Aidu. -Mama, dobro je {to si ti. Upravo sam mislila na tebe. Molim te po{alji Adelu po moga tatu, da kaè Avdi za ovaj prozor. Ne windows, mama, propuh mi je, ne mogu da radim rje{anja o prekr{ajnom postupku. Uzmite ko{pica, gospodine Marjanovi}u. -Mama, imam posla, }ao i poljubi Adelu. Ra{o, kaù da ~lan 143. ne}e vi{e biti diran. Neke druge su izmjene i dopune Zakona o radu aktuelne? Nije mi poznato, ali znam da }e biti 100. 000 radnika pred ku}om Hrle Smaje na uranku 2001. godine, za 1. Maj. Eno, ènice iz rada; iz sobe broj 1. se satra{e. Zvale su ponovo gospo|u Stanislavu da im pomogne. Vele du{mani, pisale plavu{e zakon pa mu stalno ne{to fali. Odli~no, ène su zakon, pa i kad su plave. Njih treba uklju~iti u sve radne grupe u Federaciji. A mladi}i iz trojke; Ra{o i Ado, {ta je sa njima?

'!

Ja Vama

A&a

Ni{ta. Ado crta peti sprat i projektuje saune za radnike ministarstva. Bi}e i salon za stranke, restoran za raseljena lica i kino za izbjeglice-povratnike. Ako bude novaca, zgrada je gotova za tri mjeseca. Mahira ulazi u sobu, evo po tre}i put danas sa istom re~enicom: -Ra{ice du{ice, da li èli{ popiti jedan }aj od maj~ine du{ice? Ili mo`da nanu, {to po livadi raste. Suada je rekla da nema }aja i da opet zanovijetamo. Sada jedu, pa }e onda da se jave na telefon. -A {ta je rekla Suada od Seje. Nema ni{ta. Nisu prebacili. Izgleda u slijede}i utorak, a mo`da bude i regres. Neki su ve} isplatili. Dobi}emo i topli obrok i za kartu. Sada smo opet prvi na redu za platu. Ako skupimo sve zajedno, i ovo ljeto idemo u Hrvatsku, a ne u Crnu Goru. Tamo je rovito i guravo. Mogao bi da bukne rat, pa da zatvore granicu i morali bi da bjeìmo u tre}e zemlje. Bolje ne rizikovati, ako se ne mora. ]ao i vidimo se. Jeste li ~uli za onog @ugi}a, {to je poginuo. I{ao u Tuzli u {kolu prije rata. Mogao bi da pogine jo{ neko bitan u Crnoj Gori, kako je po~elo. Recimo, organizovao ubistvo Slobi Mile, ili obratno. Svejedno je gdje je O.K. koral. Jo{ uvijek je to zajedni~ka teritorija tzv. SRJ. U softwareu pi{e sve o tome, ali ne znamo ulaz u njega. Istok-zapad ku}a svoja, re~e moja kom{inica Zora, u~iteljica u penziji iz Janje kod Bijeljine. Zasvirati i za pojas zadjenuti. Aida je pri kraju i polaè ispit, Saliha je avanzirala, kao i sekretar, Azri je svejedno na kom je poslu, a ja sam i dalje referent, bio autohton, konstitutivan, oènjen, rastavljen, mlad ili star. Nikada se ne zna ko }e kome valjati. Jednoga dana sve }e do}i na svoje. GSP. DOSTAVLJENO:

1. 2. P. S.

Imenovanim, A/A.

Danas je 4. 7. 2000. godine. "Dan Borca" i "Dan Nezavisnosti" su skupa proslavljeni u cijelom Svijetu.

'"

MKCK

CRVENI KRST KRI@ BOSNE I HERCEGOVINE

Predmet: Komentar na zakone

P

o prirodi odnosa i problematike kojom se bavi Crveni krst Crveni kri`, ne bi trebalo da bude sporno da je u Bosni i Hercegovini za dono{enje "krovnog zakona" ili "krovnih zakona" iz ove oblasti nadle`no Ministarstvo civilnih poslova i komunikacija. Ovo vi{e zbog specifi~nosti potreba izbjeglica, azilanata, emigranata, imigranata, lica sa i bez dràvljanstva, u~inilaca krivi~nih djela doma}eg i medjunarodnog prava, nego kao rezultat decidne pravne norme u kojoj to pi{e. Stoga bi Ministarsko vije}e moralo da se {to hitnije pozabavi postoje}om situacijom u kojoj se ho}e stvoriti entitetsko zakonodavstvo iz ove oblasti sa organizacijama i mreòm u oba entiteta, odnosno u kojoj se u ovom trenutku ne razmi{lja o racionalnoj varijanti stvaranja krovne organizacije, jednog zakona i jedinstvene mreè ovih subjekata, bez entitetskih autonomija. Ovo, jer entiteti nisu dràve, pa nema potrebe razvodnjavati i ovu oblast. Specifi~an poloàj Crvenog krsta Crvenog krià u svakom pogledu, po~ev od sui generis tretmana, da mu drugi daju; da sam zara|uje; da od drugih uzima i sve to pod dràvnim patronatom, u specifi~noj poreskoj ulozi, kao monopolna organizacija sa niz oblika sticanja neophodnih sredstava i sa puno dodirnih finansijskih ta~aka za koje je veliki interes, koji se ne da "sakriti". Istina ova ne{to politi~kija kvalifikacija traì dublju analizu, no ovdje se ukazuje na ~injenicu da Crveni krst-crveni kri`, koga de facto jo{ uvijek nema, svaki dan gubi ogromna sredstva, tako {to nije dobio skoro ni{ta {to je od 1992. godine mogao dobiti, a potro{io je mnogo novaca koji je drugi za njega trebao platiti i dati.

Ja Vama

MKCK

U cilju davanja doprinosa za rje{enje nastale situacije, èle se prije upu{tanja u ponu|ene norme navesti neke ~injenice od ranije: 1. Bosna i Hercegovina je kao ranija republika SFRJ bila uklju~ena u sistem i mreù organizacije Crvenog krsta Crvenog krià i drugih srodnih, me|unarodno poznatih i izjedna~enih organizacija (Crveni polumjesec; lav i sunce itd). Nije sporno da je biv{a FNRJ, kao pravni prednik biv{e SFRJ ratifikovala Prvu @enevsku konvenciju od 12. 8. 1949. godine, sa rezervom na ~lan 10. U ~lanku 38. ove konvencije daje se prvi put opis znaka raspoznavanja (crvenog krsta krià). Tako|e je kroz isti postupak pro{la i Druga @enevska konvencija, sa isticanjem iste rezerve. ^lanak 41. sadrì odredbe o znaku raspoznavanja. Ratifikovane su zatim Tre}a i kasnije êtvrta @enevska konvencija i Dopunski protokoli (Protokol I i II). 2. Bosna i Hercegovina kao ranija republika biv{e SFRJ, je 1. 3. 1992. godine, me|unarodno priznata kao samostalna dràva, u svemu prema postoje}im me|unarodno priznatim normama. Zna~i, u postoje}im granicama i sa sopstvenim narodom, dobila je me|unarodno priznanje i stekla status dràve, bez obzira {to je nisu, kao dràvu do danas priznale neke dràve. Ve}ina jeste i to je prema praksi Organizacije Ujedinjenih nacija dovoljno. Bosna i Hercegovina izvodi svoj pravni kontinuitet iz Republike Bosne i Hercegovine de iure, a ne de facto. Na àlost dvostrukih ar{ina i metoda, de facto stanje je prevagnulo u smislu, da dijelovi RBiH, nisu prihvatili ovo de iure stanje. Tako je taj "kvazi" dio, prema tom metodu prerastao, voljom me|unarodne zajednice u de iure Republiku Srpsku, a dio FBiH, jo{ uvijek ìvi de facto, kao Herceg Bosna. Mi smo zastupali de iure metod, a drugi su gurali fakti~ko stanje. Ako me|unarodna zajednica èli ovu varijantu, a mogu}e je, treba postupiti prema njenom mi{ljenju, jer mi svoje njima ne moèmo naturiti. Danas se treba ponovo vratiti na 1992. godinu u Slu`beni list RBiH, broj 2/92 u kome je objavljena Uredba sa zakonskom snagom o preuzimanju i primjenjivanju Saveznih zakona, koji se u Bosni i Hercegovini, primjenjuju kao Republi~ki zakoni. Uredbu je donijelo 10-to ~lano Predsjedni{tvo RBiH, na prijedlog Vlade RBiH. U ~lanu 1., pod III-Oblast zdravstva, rada i socijalne za{tite, pod 4. Socijalna i dje~ija za{tita, prihva}eni su:

'$

Ja Vama

MKCK

a/ Zakon o poloàju i ovla{}enjima Crvenog krsta Jugoslavije ("Slu`beni list SFRJ", broj 13/76) i b/ Zakon o upotrebi i za{titi znaka i naziva Crvenog krsta Jugoslavije ("Slu`beni list SFRJ", broj 13/82). Zakonodavac je hitno pregledao sve do tada postoje}e savezne zakone i prihvatio sve {to nije bilo u suprotnosti sa nastalom situacijom. Nakon toga se hitno pristupilo izradi republi~kog zakonodavstva (~itaj dràvnog-bosanskohercegova~kog-de iure zakonodavstva). Ova oblast je veoma korektno regulisana u situaciji ve} prisutnog ratnog stanja sa dvije Uredbe, koje su 1994. godine pretvorene u zakone i kojima je stavljeno van snage primjenjivanje normi od prije rata (Zakon o crvenom krstu..SR BiH..15/88 i Zakon o poloàju i ovla{tenjima Crvenog krsta Jugoslavije..SFRJ...13/76). a/ Uredba sa sakonskom snagom o poloàju i ovla{tenjima Crvenog krsta-Crvenog krià Bosne i Hercegovine ("Slu`beni list RBiH", broj 21/92) i b/ Uredba sa zakonskom snagom o upotrebi i za{titi znaka i naziva Crvenog krsta-Crvenog krià Bosne i Hercegovine ("Slu`beni list RBiH", broj 21/92). U ova dva zakona (uredbe), regulisana su sva potrebna pitanja iz ove oblasti, pa se smatra da su ovi tekstovi mogli u cjelosti biti kori{teni za polazi{te kod izrade novih zakona. Moglo bi se ~ak razmisliti i o izradi samo jednog zakona, iz razloga ekonomi~nosti i cjelishodnosti, koji bi sadràvao odredbe dva ranija zakona iz ove oblasti iz 1992. godine, koji su jo{ uvijek na snazi. Dono{enje dva entitetska zakona predstavlja sporiji na~in reintegracije ove jedinstvene organizacije u Bosni i Hercegovini. Duè vrijeme, bez potpunog oprihodovanja svih sredstava, koja pripadaju ovoj organizaciji ne bi trebalo biti nikome u isklju~ivom interesu. Na kraju se ukazuje na ~lan 4. I verzije prednacrta sa 16 ~lanova i opis znaka crvenog krsta-krià, gdje je navedeno da on ima ~etiri jednaka kraka na bijelom polju. To je sasvim druga~iji opis koji je dat u ~lanu 4. II verzije prednacrta sa 19 ~lanova, gdje je navedeno da se taj znak sastoji od pet jednakih kvadrata na bijeloj podlozi.

'%

Ja Vama

MKCK

Trebalo bi se opredjeliti za jedan opis znaka; smatramo sa pet polja; zatim spojiti sve norme u jednu verziju prednacrta, bez nepotrebnog ponavljanja istih odredbi i na kraju slijedom prethodnih sugestija, dodati norme iz dva zakona od 1992. godine, koje nisu navedene, a za to nema smetnje. Takav nacrt teksta bi bio solidna osnova da Ministarsko vije}e otvori raspravu po hitnom postupku o ovom zakonu, eventualno o dva, pa tek nakon njegovog usvajanja vidjeti potrebu dono{enja ovakvih zakona u entitetima. Ovo iz razloga {to entitetski zakoni po prirodi ovih odnosa ne bi mogli ni{ta bitno mijenjati. Zna~i, niti pro{irivati me|unarodno utvr|enu normu u konvenciji, koju ne treba ponavljati ni u zakonu BiH, a niti suàvati bilo koje pravo, jer smo kao me|unarodno priznata dràva prihvatili sve ~etiri @enevske konvencije i njihove Protokole, pa nas sve te norme obavezuju. Poja~ana obaveza BiH proisti~e i iz priloga Op{teg okvirnog sporazuma za BiH, u kome su navedene sve konvencije na koje smo obavezni, zajedno sa svim Aneksima. Ovo bi bio presjek detaljne analize ponu|enih tekstova zakona.

'&

Vic pitalica

Pita petogodi{nji Vedad, svoju majku Azru: "Majko, mora li se u ovoj bolnici ostati najmanje mjesec dana"? "Ne mora, ìvote mamin"!!!

Aso-Cija-Cija

D

undee", pizza, ku}na dostava, zuje auti i razvla~e picu. Broj 701. Gotov na dana{nji dan, zadnji predmet iz 1999. godine, od ukupno 706 prekr{aja. Prekr{aja Guse sindikalca. On je sada desna ruka Hrleta, a ja sam ni~iji visokostru~ni irget-referent. Imam ruàn rukopis, pa mi vi{e ne daju da pi{em zakone. Zabrljao sam, izgleda jo{ u Pentagonu sa platama pripadnika Armije BiH, postrojbi HVO, policije i svih ostalih sa i bez pu{ke, {to su dobili devizne knjiìce, pretvorene u doma}u valutu, sa pokri}em u imovini Bosne i Herecovine, dràve na Balkanu, koja je sva~ija i ni~ija, najmanje njenih dràvljana, pripadnika bosanskohercegova~kog naroda. Kada sam slikao sina sa "Oslobo|enjem" u krilu, koje je u dvobroju od 1. 5. 1980. godine na naslovnoj strani prvi put u koloru {tampalo, koga: sliku Josipa Broza Tita, nisam imao pojma o nekim igrama. Nakon dvadeset godina, du{a druga Tita je kao punoljetna u tijelu neke mlade osobe na Balkanu i ta osoba ne zna da je on ili ona novi Tito. [to ja mogu kada ljudi ne ~itaju knjige, bar u minimumu. Ja ih ~itam. Na 6. Skup{tini udruènja gra|ana "Obrazovanje gradi Bosnu u Hercegovinu" u Domu Milicije, sjede pored mene gospo|a Svetlana Broz, odnosno izme|u mene i akademika Ljubomira Berberovi}a. Jedinog akademika me|u Srbima. Ja bih bio slobodan da to pro{irim na: "me|u ljudima". ûo sam iz njegovih usta, tom prilikom veoma kurtoaznu re~enicu, koja je za mene rekla, da sam pozitivan ~ovjek u svakom pogledu. Po{to sam mlad i jo{ u~im, naravno najprije od akademika, bilo mi je ào {to tu nema bar gospodina Nikole Cuci}a, da vidi kako sam se popravio. Nije samo zbog krsne slave, "Nikoljdan" koju slavim, nego {to sam mu i na grobu na Barama ~esto odao minutu {utnje, ~itaju}i tom prilikom i poku{avaju}i da zapamtim epitaf koji meni, kao "ro|enom glumcu", tako prija i imponuje: "Ja sam veoma lako ranjiv, ali besmrtan, kaè glavni junak." Istinski se divim ovom umrlom kolegi, {armantnom, kozeru, gospodinu, avangardnom ~ovjeku i vizionaru iz "Bosna RE". Mene njegova tazbina

Ja Vama

Aso-Cija-Cija

nikada nije dojmila, pogotovo kada sam ~uo razna mi{ljenja o roditeljima i djeci, od strane sitnih "komunjara" i obi~nih ljudi. Alfa Romeo SUD sam li~no vidio, davno prije rata, kada je crna buba BG tako|e zujala po Sarajevu. No duboka je tema, genetskog inènjeringa, u koju se naravno, ne razumijem sa nau~ne strane, kao moj akademik, koji ima uvijek i ugao mudraca, pa daje prednost drugima i u ovoj oblasti, koja je su{tinska danas, kako sam re~e, u ovom ìvotu, ~iji je tempo brz i svakim danom brì. Moja je sre}a, {to ja mogu da u|em i da iza|em iz ma{ine. Knjige kaù, jedan na milion, tj. da ih u BiH ima cca, 3 ili 4.!!?? Da se ja vratim Svetlani. Broj cipele je ne ve}i od 38. Lakene, divne sa {nalom, tamne ~arape, suknja ljetna sa ~ipkom, sako {areni-cvijetni i od svega o~i iste kao u djeda. Blago njoj zbog o~iju, koje su prozori duè, ali te{ko je to breme, prezime. No Svetlana je unuka, nije jedina i kotrlja se u pratnji moga akademika, sa kojim sam (rak-zlatna medalja), kao riba (bronzana medalja) ipak zajedno na postolju za dodjelu. Smijala se iskreno, kada smo komentarisali da ~ika Veljo, penzioner, broji u sebi, kada se ljubi sa stipendistima ovog udruènja. Zna on koga treba dva, a koga treba tri puta poljubiti. Zato je on u~io {kolu. Gospodin Jovan govori i francuski. GSP. Gledaj svoja posla, kazao sam sebi i plivaj i ne prosipaj mlijeko iz kante, kada je puna nakon muè. Krava je sveta ìvotinja, kao i Sarajevo, Sveti grad. Sa teme na temu. Moja kolegica desno je ponovo na radu. Proradila je ponovo Garibova press slu`ba. Liberala iz Vinca kod Jajca. Vodopad pada i Jajce je svakim danom multinacionalnije, kao {to je bilo 1943. godine. Jedino je neko ukrao Titovu stolicu za svoju vikendicu. [to bi rekla Marina iz Zagreba, stolica se pro{etala, do}i }e jednog dana. Sada je sve tako dobro povezano i pod kontrolom. Sve u jednom okruglom, loptastom mozaiku i ponavlja se u krug. Na vrhu piramide nije spirala, jer se igra otvorenih karata. Nove karte koje smo dobili na poklon imaju rupu u sredini. Kao da je autor htio da kaè da je zbog karata jednom neko poginuo, jer je varao. Tada je i Ni~e bio ìv. Pravo metak kroz kartu u srce. Bio je fle{ roajal. Kec ispod stola. Kocka je porok, ali nije jedini. Ko se kocka u vidu zanata, postaje prvo zanatlija, pa onda privatni poduzetnik. Zatim privrednik, pa poslodavac. Onda vlasnik, pa

Ja Vama

Aso-Cija-Cija

radnik, pa najamnik. I onda bankrotira. Ponovo ide {egrtovanje, zanatlija i ponovo u krug. Ako te deloìraju, onda nema{ krov nad glavom, nego si podstanar ili sustanar. Zatim postaje{ zakupac ili stanar, pa suvlasnik, onda vlasnik, pa opet bankrotira{ i deloìraju te. Ako ne ~uva{ zdravlje onda se razboli{. Ako nisi "kupio" GSP, gotov si u ovom genetskom inènjeringu. On je planiran prije Titovog ro|enja i divno se odvija po planu koji mi nismo pravili, niti su nas trebali pitati za mi{ljenje. Sasvim je nebitno ko je na vlasti u BiH i da li postoji Izborni zakon ili ne. Ko }e ga pisati i kada }e se po njemu glasati. Vrijeme je pro{lo. Ono je novac. Mi nemamo novaca i du`ni smo 4 milijarde $. Svakim danom smo du`niji i sve nas manje radi. Zato nam je plata sve manja i manja. Jedni misle da je izlaz da odu iz BiH. Tada nas je sve manje i manje. Osta}e zemlja od 54. 000 Km2 bez ljudi. Tada }e tu zemlju da uzmu drugi uzurpanti i obra|iva}e je. Naravno i plodouìva}e je. Mi }emo biti higijeni~ari po svijetu sa diplomama. Jedini higijeni~ari sa diplomama. Psova}emo mrtvog Tita, jer on nam je kriv. Vodio je pogre{nu politiku, vele. Ja sam 45 godina ~ekao i molio Boga da sjednem pored Broza, pa do{la njegova unuka, lijepa i {armantna spisateljica knjige, koju sam poklonio u Zagreb, mojim mladim kolegama, studentima, da je vide, pro~itaju i poku{aju da shvate, {ta je autorica htjela da kaè. [to ja znam je to, da akademik sigurno ne bi pravio dru{tvo uglednom gostu, da to nije bitno. Ovo je moje iskustvo. Ja gledam {ta radi akademik i kada ni{ta ne radi, to ne{to zna~i. Jo{ je rekao za moje pisanje da nije lo{e. Bitno je poloìti kod profesora, pa makar i sa prolaznom ocjenom. General nas je doma}inski po~astio kafom, pi}em i keksom za djecu bez dva i jednog roditelja. Dobar je taj keks. Filovan, mekan, ukusan i nekako se smije{i na onog ko ga jede. Jeo sam keks, jer mi je samo jo{ majka ìva. Svetlana je bila sa akademikom i na sesiji Kruga 99. u sali Ekonomskog fakulteta. Skup najmudrijih glava u BiH, nedjeljom u 11, 00. Nema jo{ uvijek pametnije sobe u BiH; a nevladina organizacija. Svaka te boja, broj, oblik, zvuk, miris, na ne{to moè asocirati. Ako nau~i{ da prati{ tragove, kao Indijanac, mo`da te prime i u ameri~ku vojsku, kao pla}enika. Bi}e posla u micanju prema Istoku za narednih 50 godina. Problem je {to ùti ùtuju i putuju na Zapad. Jedan komad dvije marke, a dva komada

!

Ja Vama

Aso-Cija-Cija

tri marke. To je trgovina. To je biznis. To je posao. A ja konj, po kineskom horoskopu. Nikada ne}u htjeti imati, nego }u uvijek htjeti biti, ono {to jesam. Nije bogatstvo u materijalnom nego u duhovnom. Vrijeme }e pokazati, ko je bio u pravu. Ja po{tujem tvoje mi{ljenje, ali mi oprosti, {to èlim i ja tebi da kaèm: "Dozvoli mi pravo na moje mi{ljenje" Jedni ne vjeruju, drugi vjeruju, a neki znaju. Imaju tri grupe. U kojoj si ti? Ja znam. Moje mi{ljenje je moj problem. Govorio sam i nisu slu{ali. ]utao sam. Pitali su za{to ne govorim. Onda sam po~eo pisati. Jednog dana }e neko ~itati, pro~itati i govoriti. Neko }e slu{ati. Ja tada nisam bitan. Ali su to moje misli. Ovo je klju~. Samo ~itaj, pi{i i ~isti du{u od pra{ine. Ja od Vas ni{ta ne o~ekujem. Zato sam odlu~io da "Ja Vama" napi{em jo{ jednu knjigu. U samo jednom primjerku i rukopisu. Ako nema novaca ni za njeno {tampanje, kao ni za "Sam sa sobom", to je Boìja volja i nema problema.

Bog je milostiv. Provjeri.

"

Magla

Dragi O~e,

N

ikada ti u ìvotu nisam napisao pismo. Evo koristim ovu priliku, da ti po{aljem neke svoje poruke. Znam da pi{em, svoj sam ~ovjek, otac sam i ja, dvoje djece. Jedino, {to mi je uvijek bilo krivo; to je neka novogodi{nja "{aljiva" tombola, igrana u Bijeljini davne 1956. godine, na kojoj si izvikao pismo od nepoznatog prijatelja u kome je tebe nazvao: "liferantom magle za Ameriku". Nisam siguran, da je ta magla bila iz Londona, ali odlu~io sam da prvo odem u London, kako bih provjerio maglu. Mogu ti re}i, da je stvarno gusta i da se ba{ i ne vidi kroz nju. Magle je kasnije bilo i u Sarajevu godinama, ali mi to nije smetalo u ìvotu. @ivio sam bez tebe, te{ko se borio sam i ~esto osje}ao tvoju odsutnost, ne spoznaju}i do kraja {ta je to otac; kako odnos oca i sina funkcioni{e i niz drugih duhovnih stvari, koje jednostavno, nisam imao, spoznao, doìvio i bio sa njima. Evo, danas sam sa rado{}u pozdravio dr Mirjanu Mali} i pitao je za njene dvije k}erke i sina. Pored je sjedio intelektualac Drenko Orahovac. Zatim su polako stizali ugledni gra|ani Sarajeva, Bosne i Hercegovine, sredstva informisanja; bilo je pet velikih i dvije male kamere. Ratko Orozovi} je slikao aparatom, a njegova kamera je sama slikala. Gost je bio, gospodin, Njegova Ekselencija, Tomas Miler iz îkaga. Veleposlanik SAD u Sarajevu. Mladolik, crn, dje~a~kog izgleda. Danas nije imao kravatu, jer je nedjelja. No ni vezivanje ~vora "Vindzor" mu ba{ nije uà specijalnost, iako je zavr{io koled`. Mnogo radi tokom dana, pa mu ~vor "{eta" lijevo-desno. Ko{ulja plava, na bijele pruge sa dugmi}ima na kragni. Bijeli sako, ~etiri pratioca-specijalca; prevodilica. Ispred Saborne-pravoslavne crkve i Mitropolije, preko puta stana tvoje sestre Jovanke, parkirana su dva auta i ~ekaju gospodina da zavr{i svoje gostovanje. Ostao je 90 minuta na redovnoj sesiji nezavisnih intelektualaca "Kruga 99", koju je otvorio uvodnim izlaganjem, mudri, po{teni i plemeniti gospodin Jakob Finci; moj stariji, pametniji i uvaèniji kolega, sa kojim sam zajedno bio u Maleziji. Duhovit prirodno, kao {to svaki rabin mjeri misao i vaga; dao je rije~

Ja Vama

Magla

gostu, da u 10 ta~aka izloì svoje poglede na na{ Op{ti okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini. ûli smo divne poruke. Mene je kao nekoga, ko je bio 21 dan u SAD (maj/juni 1996. godine) dojmio îkago i konstatacija da Al' Kapone, nikada ne bi bio biran za gradona~elnika ovog grada. To je ta~no, jer Veliki Al' nije bio biran na politi~ku funkciju. Njega nije zanimao taj biznis, nego drugi posao, radi ~ega je bio i u zatvoru. Pri~a se, da je vje`bao sa strujom, kako bi izbjegao smrtnu kaznu, kojoj se realno nadao. Zbog toga je vele, do{lo do izmjena i dopuna Zakona o elektri~noj stolici i njegovih kaznenih odredaba o ja~ini struje, potrebnoj za prestanak ìvota du`nika ("Slu`bene novine îkago", broj 37/34). Al' je platio glavom svoju utaju poreza, kao poreski obveznik, koji je bio ohol, dr~an, nadobudan i koji je htio uzeti zakon u svoje ruke. Politika, kao biznis, kasnije preuzima primat, pa polako iz Amerike dolazi u Bosnu. Sa gospodinom Jakovi~em, sarajevskim zetom, vidio sam se vi{e puta u Sarajevu u ratu i popio Visky na rastanku, za dalje u Sloveniju. Gospodin Menzis je meni u restoranu "Amerikanac" u Sarajevu uru~io diplomu 1996. godine. Kasnije dolazi Kauzlari~, koji sa osmjehom i pored svoje porodi~ne tragedije, reaguje na moju {alu, da bih ga ipak trebao podsjetiti na njegovog predsjednika? Zatim stiè simpati~ni otpravnik poslova, v. d. Veleposlanik, koji govori ruski, arapski, pi{e sa lijeva na desno, ple{e roken-rol i kaè Zlaji Babi}u i meni, u "Marqueeu": "E' hamdulila"!! Kada su prvo od gospodina Jovana Divjaka, krenula pitanja; po~eo je gospodin Tomas da pi{e u mali, bijeli blok. Pitanje-odgovor; pitanje-odgovor. Diplomata, od glave do pete. Uporno je ponavljao, da je on obi~an ~ovjek, koji nije intelektualac, a niti pametni diplomata. Kurtoazija ameri~ke diplomatije je toliko nemilosrdna, da prosto vrije|a, bezumi, ismijava, nipoda{tava, ali ipak tjera na bolje; na progres. Kako koga? "Da sebe cijeni{, pa i vi{e nego vrijedi{!" "Ja sam predsjednik Fondacije "Obrazovanje gradi BiH", Jovan Divjak, ~ovjek u penziji, ul. Logavina broj 6. (ulica Kauk~ije Abdulah Efendije). Moète li gospodine Tomas, malo preispitati Va{ anga`man na implementaciji

%

Ja Vama

Magla

vojnog dijela Daytonskog sporazuma?", itd, itd Pametni general, francuski u~enik, {kolovaniji i {armantniji i od [ibera, pravo |onom; pljas!! Gospodin Miler, nije gospodin Gelbard iz Zagreba. Nema crvenila u licu. Psiholo{ki stabilan, miran, jer je iz îkaga. Al' Kapone je bio malo dijete, gospodo. Zatim, jedan profesor Ekonomskog fakulteta, pita dalje, za{to je samo 5% privatizacije dràvne imovine sprovedeno? Moj profesore, pa restitucija je prethodno pitanje privatizacije; zato se "zastalo"!! Prijavili se i drugi. No, vrijeme je isteklo. Gospo|a Senka Noìca, vodolija, lijepa, zgodna, elokventna, pametna i progresivna. Spominje vikend u Dubrovniku. Ne ide o~ito. Nisam siguran, da li je gospodin Tomas republikanac? Nije ni va`no. Podrào je Odluku Ustavnog suda, koja je donesena ve}inom glasova, istina, uz pomo} stranih sudija, koji su dali doprinos ve}ini glasova. Va`no je 1:0. Ide se dalje u drugo kolo (nije bitno, {to je gol rukom i u 90-toj minuti). Gospoda iz SGV-a GPR-a, sada slave svoju konstitutivnost u hotelu "Bosnia" (Beograd). Dragi O~e, evo mene u lijepom objektu "Atrija" vlasni{tvo Srpske pravoslavne crkve. U zakupu kod katolika, na teritorji Starog grada, gdje je sada najvi{e Muslimana-Bo{njaka, islamske vjeroispovjesti. Sve je tako tolerantno i multinacionalno. Uvjeravam te; nisi ìvio uzalud. Ostao sam ja, da nastavim i tvoj i svoj put zajedno. Nije mi te{ko. Jedino mi oprosti, {to ti pi{em moje prvo pismo, nakon 43. godine iza tvoje smrti. Dugo me bolilo, ono: "liferantu magle za Ameriku"I moja majka je to ponavljala kao svoj bol nekoliko puta. Do{la je o~e, Amerika po svoju maglu li~no. Veoma su zainteresovani za ublehe, bez hemijskih sastojaka. [uplja pri~a ih interesuje, samo ako je pakovana u limenkama. Ho}e pleteno klupko u plavoj, crvenoj i ljubi~astoj bolji!?. Uslov je; da je vuna od ovaca sa planina Vla{i}, Magli} ili Bjela{nice. Sve je pod kontrolom. Mene jo{ nisu zvali u biznis. Ja ~ekam. Muzika divno svira, a ja pi{em ovo pismo na pole|ini Odluke o prihvatljivosti i meritumu Suda za Ljudska prava, broj CH/98/706, CH/98/740 i CH/98/776. Mislim na gospodina Mehmeda Dekovi}a, Matu Tadi}a i ostale kolege, koji su uvaèni pravni-

&

Ja Vama

Magla

ci.Sada se vr{i provjera moralnosti u pravosu|u, tuìla{tvu i advokaturi ..Gazda mete ba{tu i mo`da èli da i mene pomete, ili da mi u~ini tugu, da ne do|em vi{e, zbog pra{ine u mome soku, koja lagano pada po njegovoj povr{ini? Ovo je o~e "Latin". Ali ja se njega ne bojim. Prije rata je radio sa GOLF-ovima i imao pla}u, kako je jednom rekao, oko 15. 000 DEM mjese~no u Vogo{}i. Ja sam imao manje. Al' nije sve u novcu. Duhovno je meni, a i tebi bilo bitno. Pjesma, veselje, dru{tvo, pomo} drugome u nevolji, povezivanje i bez uvrede. Na kraju, skoro da zaboravim. Bio je gotov ovaj divni skup na "Krugu 99." Gospodin Miler, je svoj bijeli bloki} uzeo u ruku. Htio je da ga stavi u dèp od plave ko{ulje. Jednom. Dvaput. Triput. Ni{ta!! Nema dèpa!! na toj ko{ulji, Njegova Ekselencijo. Mi bi rekli od milja: "Pukla Njegova Ekselencija" Naravno, sa kakvim liferantima magle, on ima posla, dobro je itekako normalan. A mandat mu traje, jo{ dvije godine. Ovo pismo, ti o~e, ne mogu poslati na adresu tvoga groba na Barama. Zato u ~ast svih tvojih Bijeljinaca i Janjaraca, ovo je dio moje druge knjige "Ja Vama", koja }e i}i na svjetlost dana u 2001. godini. Nadam se da ne}e biti magle.

Volim te. Ti si moj otac.

'

Boginja Demetra

M

ajka Virginija imala je bo~icu parfema ili kolonjske vode, koja se zvala "Demetria". Svoju k}erku je nazvala Demetria, prema parfemu, ali nije znala da je parfem dobio ime prije toga po Gr~koj Boginji. To je ipak bila Boìja volja, ostvarena ovim putem. To je istina. Brat Foster, a otac Charles Harmon. I ovo je istina. Kada }e{ vi{e roditi sina, Demetria? @eno! Kada }e ti dati Oskara? Jedanaestog novembra je tvoj ro|endan, lijepa {korpijo sa {estim ~ulom. To je isto i dan izbora u Bosni i Hercegovini. Koja koincidencija. I ti i mi slavimo. Samo slu{aj svoje srce i sve }e ti se ispuniti! Ma{ta u stvarnost. @elje i njihova realizacija. Neko }e jednoga dana ~itati ove redove, genetski ~ist i sposoban da shvati svaku pojedina~nu misao. Jo{ samo malo ukr{tanja gospodine Mi~urine! Kako Vas, Nobelovci, nije stid i sramota? Svi ste se u novac pretvorili i Va{e djelo se koristi protiv ~ovje~anstva, po~ev od dinamita pa nadalje. Ivo Andri} je stajao nogom na svaku svoju rije~, da provjeri, koliko tereta moè da izdrì? I ja stojim na svojim rije~ima. I ispred i iza njih. Ska~em sa teme na temu. Vje`bam Taj-î. Gledam kako Francuz trenira mlade Bosance Aikido u Sarajevu. Divim se upornosti moje djece da skromno, po{teno i vrijedno izbore svoje mjesto pod suncem. Na brdovitom Balkanu. Ovdje u Kanadi su na{i ljudi pomalo nesretni. Trpe, rade, pla}aju sve dolarom i misle da im je bolje nego nama. Daleko je od njihove du{e mir unutra{nji. Ljubav, ljepota, prijateljstvo, drugarstvo, spoznaja da ima Boga, ne kao ne{to posebno, nego kao ne{to, ~emu ne moè{ ni{ta. [to melje, bez sentimentalnosti i samo ho}e podanike, uredne plati{e i poreske obveznike i ni{ta vi{e. Bosna je daleko 7.000 KM. Ali bolje vidim Bosnu iz Kanade, nego Kanadu iz Bosne. Meni je draè biti u Bosni i do}i u Kanadu, nego biti u Kanadi i do}i u

Ja Vama

Boginja Demetra

Bosnu. @elio sam, nadao se, vjerovao i evo me!!! Poslao sam pisma i karte u SAD na neke adrese. Da se javim kao ~ovjek. Blizu je granica. "Je me souviens" Ja se sje}am. To pi{e. Da se ne zaboravi. Kako su Englezi za jedan sat pobjedili Francuze u ratu koji je bio brz i munjevit. Na svim registarskim tablicama automobila. @ivio gospodin De Gol sa velikim nosom. Francuski jezik diplomatski, engleski poslovni, a njema~ki trgova~ki. Lijepe li podjele. Za {ta je bosanski jezik, osim {to je dobar za onu stvar? Francuska je avangarda svjetske {pijunaè. Stara, trula buròazija. Trikolori, bez zvijezde petokrake, ali sa pjevcem, odnosno horozom. Veliki skija{ Tanacko, postigao je sve {to se moè na bijelom snijegu. Nije se bavio radom na crno i trgovinom bijelog roblja. Do{ao je u Bosnu, natrag, prema Aneksu 7., da se zaposli. 40 molbi i niko ne zove!! Alija, Ejupe, Harise, Edheme? Gdje smo mi u Va{oj igri. Gazite nas po nogama, kada ple{ete. Mo`da je to malo postalo bezobrazno, {ta Vi kao `rtve mislite? Haram je veliki, od Daytona; postalo ga je te{ko nositi na le|ima. Mi nismo dobili ni mrvice, ni mrvice od svjetskog biznisa. Gospodo SDA-ovci, u koje smo doba. Ima li diskriminacije u Bosni i Hercegovini? Odlaze nam kadrovi. Jer, mi ne trebamo kadrove. Dovoljni smo sami sebi. [teta. Imali ste {ansu kao ljudi vjernici. Slabo ste je iskoristili. Alah }e se za Vas pobrinuti. Veliki je haram u Bosni stvoren, propu{tanjem du`ne pa`nje. Vi ste odgovorni pred bosanskohercegova~kim narodom, od sada do vje~nosti. Mislite, {to ho}ete. Iz sva~ijih o~iju se vidi, {ta mu du{a misli. Dosta je jo{ mr`nje ostalo u Va{im o~ima. Ne da se sakriti. Sretan ti ro|endan Boginjo Demetra, Demetrijo, Demi! Istinski si najbolja glumica na Svijetu. Ja glasam za tebe, ne gazi{ po nogama, kada igra{.

Karneval

K

arneval, karneval. Mimoza, Maòretke. Rio je istina ve}i i ljep{i u posljednjem petku poslovne godine, kada su svi predali u Zavod za platni promet svoj godi{nji obra~un, ili zavr{ni ra~un. Ko ima, putova}e, bez obzira da li je dobio regres ili ne?. Kako u Rio? Jednostavno. Oko 2. 500 DEM aran`man, plus dèparac i put putuje Latifaga. Da se du{mani ne bi ba{ pretjerano sekirali, skoknulo se u "Sante Anno", samo do Venecije. Halo Bing, ovdje Ra{o, dvije karte povratne sa mjestom na Vaporetu, da se ne ide pje{ke iz Mestrea do Trga Svetog Marka, Du`deve palate, Ponte Rialta i malih radnji sa muranskim staklenim artiklima. Ribica i konj, simboli moga horoskopa za svoju du{u su kupljeni po 4. 000 lira. Maska za Aidu i Azru za 8. mart kada se vratim ku}i. Volim da ih obradujem. Moje lijepe, pametne i plemenite tajnice. Mila kartica poslata damama iz moga ureda u Sarajevo, po~ev od Aide broj 1., preko Aide 2. i 3., pa tako redom, do lavice Azre. Kasnije }e njen studio izraditi divne slike, rukotvorina moga Vece, sestri}a iz Zagreba. Znao je i \uzepe Verdi koje je ime pravo. Kaèm ja sebi: "Kad' je bal, nek' je maskembal" I Pike je to uvijek govorio. Naravno, nek i hala gori, pa kad je i jednu tisu}u lira, kartica, robot. Nema dàbe u Veneciji ni pi{ati. Sve se pla}a. Inflacija pojela liru, brè od kune. Naravno kuna se ne moè mijenjati u Italiji, ali ni bosanska marka u Hrvatskoj. Sve je povezano, pod kontrolom. Gondola po osobi 50.000 lira. Deset ljudi u gondoli; pa tako deset tura dnevno. Lova jarane-lire. Muzika od instrumenta. Mafija sve diktira i pokriva. Ugovor o alotmanu nas je stavio kao {minkere iz Mesi}eve nove dràve, u bolji tretman nego Japance. Ja sam bio u grupi jedini iz Sarajeva i sa svojom maskom, originalan, monopolan, simpati~an, {eret i kozer, nasmijan. Nije mi maska istina ni trebala, jer sam ponekad dovoljno karikaturan. Otka~io sam se u 45 godini i igrao po trgu. Ja to istinski radim solidno, bolje neko neki drugi, jer igram iz du{e. Divno je bilo na mjese~ini pjevati "Prabupada" i "Hare kri{na, hare kri{na,hare rama, hare rama", sa bahtama iz Albettonea. Malo mjesto u regiji Vi}enca-Padova, kod Bastie i Sossana. Bilo je Maja iz Ju`ne Amerike,

Ja Vama

Karneval

kanaca, Japanaca i Kineza. Nijemaca, Amerikanaca, svih boja, Skandinavaca i naravno Slovenaca, nezgodnih u pi}u i nakon sukcesije i gra|ana iz Hrvatske i po koji ~ovjek iz Bosne i Hercegovine i oba multietni~ka entiteta, {to bi rekla gospo|a Medlin Olbrajt. Na{a baka koja pravi najbolju pitu od jagoda. Maske, kostimi, boje, oblici, dizajn i dezeni. Toplina, mirisi. Sva ~ula su u pokretu. Kolone, masa, gu`va, polako pored karabinjera i talijanske civilne za{tite. Ljudi vi~u: "L'Homo Verde"! Zeleni ~ovjek, jedini od 300. 000 ljudi je mladi Veco, originalan ponovo na karnevalu, sin moje sestre. Sam je na svome licu napravio masku. Talijani su klicali, pljeskali, slikali se sa njim. Molili da ga slikaju, kada je on mene slikao. Ja sam malo dodao simbole dolara na svoje lice. Na le|a, kao Betmen, stavio ameri~ku zastavu, poklon od CIA-e, dodao nos crven od viskija, kosu pobijelio i pljunuti Bil Clinton. Nisam se ni morao maskirati. Svi su od mene traìli po milion dolara, jer u Italiji je sve na milione, skupo, puno ki~a, malo seljaki{, mno{tvo {arenila, ali i patine, aristokratskog, srednjevjekovnog, mo}nog mleta~kog. Dubrovnik je ipak mala autonomna pokrajina-Republika. Nekoliko go{para, kapetana i Dundo Maroje. Ko bi gori, sad je doli. Kolo sri}e se okri}e. U Italiji, ène lijepe, pa i kada nisu. Tanki zimski kaputi, bunde do zemlje. Sexi gle`njevi na nogama. Sa nanogvicama zlatnim. Drhte haljine, kosa sjajna. Cipele od koè miri{u, kao i parfemi. Svi polako izlaze iz nekih ku}a, idu na kafu od 8. 000 lira, da jedu pizzu, "Pasti}o Bolonjeze" ili {pagete. Mi smo jeli sladoled dva puta, po jedan sendvi~ sa sirom i {unkom i dosta. Svo vrijeme bacali na ljude korjendole ili konfete, trubili i pi{tali, smijali se i {alili se: "Buona serra, }ao, buona serra." Talijanke, lagano intrigiraju, jer su tome sklone, jer ho}e zabranjeno vo}e. Bilo da su udate ili ne; vidi se u njihovim o~ima, {ta njihova du{a sa ili bez maske misli. No nije bilo u planu da se ne{to preduzima na tom polju, jer ja ne volim java{luk, mrzim parodiju u sexu, pornografiji i erotici. Treba mi vremena. Ne}u na frku. Mrzim parodiju na filmu uop{te. @ivot je ozbiljan i pod kontrolom. Sve je biznis. Svako je samo bitan, ako daje novac. Daje{ vi{e, vi{e si bitan. Nema puno sentimentalnosti. Gondole plove, a niko ne pjeva. Jedan {e{ir ìrado ili dva i ni{ta vi{e. Sada su sve gondole jedan OOUR u mozaiku sa drugim poslovima. Davne 1961. godine lira-dinar 1:1. u doba J. B. Tita. Moja majka za kesu "Argo" supe spavala dva dana u

"

Ja Vama

Karneval

Veneziji. Davali smo im i puter i nisu imali mesa. Sada je meso preko 35 DEM kilo, a puterom se maù po glavi. Te{ka je kriza u Italiji, a kapitulirala je 9. 9. 1943. godine. Po{to je kriza o~ita, bez obzira na rat u Bosni, ja sam golubove nahranio kukuruzom sa Ba{-âr{ije iz Sarajeva. Popili smo pivu sarajevsku na sred Trga Svetog Marka. "Ala turka", sam sjeo u mantilu, tipa "Haris Silajdì}" i bio mi }eif. Tome nema cijene. Kada je u ratu pucalo, Dim~e pratio Harisa, ja sam bio u behutu. Gledao mantil i ~eznuo. Onda je dragi Bog meni podario mantil bolji od Harisovog. Iz Quebeca u Canadi. Ja sam ina~e mla|i od njega pa je i to prednost. I ova se èlja ostvarila. Lako i jednostavno. Ostala je ìva glava i to je najbitnije. "Barba" i porcija {koljki i lignji. Pivo Karlova~ko ili Oùjsko, a Bogami i vino. Ston. Solana, nije Havijer, nego slano, Bemi, morska so. Bilo nekada dio Bosne. Sada ti treba paso{ da ru~a{ sa Amirom i Goranom i njihovim ljep{im polovicama. Ostali su jo{ i Sej{eli za 2001. godinu i poklon zlatna {korpija za Demi Moore, ne{to kasnije. Sretan joj ro|endan uvijek kada je 11. 11. 1962. godine. Moj Bruce, ribice njema~ka martovska, kakvu si ènu, majku tri k}erke, otka~io. Budalo }elava. Ko si ti? Nisi je mogao pratiti, podràti je umjesto oca i sina i biti ponizan i prilagodljiv na njeno {korpijsko "{esto ~ulo". Nije novac trebao biti bitan, jer ga imate vi{e nego iko drugi. Ko Vam je kriv kada niste ~itali knjige. Vrijeme }e pokazati. Ali, da}e Bog i njoj OSKARA, sabur, ima Boga i ve}i je od mrava. Mnogo ve}i. Pro{le su tako brzo granice, ~etiri dràve. Svaka ima svoje torove za stoku, ljudsku, parkinge, WC-e, {ank i oderi. Dinar, marka, kuna, tolar, lira i natrag kokuzu moj dragi u Sarajevo, Sveti grad na posao. Voditelju jedan jedini. Ko radi taj grije{i. Ko ne radi, i ne grije{i. Rad je stvorio ~ovjeka, a kod nas je na snazi Zakon o radu. Kazne su u hiljadama maraka. Marka po marka, puni se budèt. A ministar Hrvat. Neka, tako nam i treba. Zidali smo, zidali. Nikada se mi u Bosni nismo nikome pi{ali u malter, pa je steglo i speklo. Cigla na ciglu. Ku}e, kule u oblacima. Vikendice i ku}e za odmor. Krediti i Zeleni plan za dru{tveno-politi~ke radnike. Narod je ovca. Tor je zato, Bog u Norve{koj. U Neumu sam lije~io reumu. Bio u odmarali{tu CK SK BIH, kasnije, a po~eo od livade i bunara, kante i ~engela, ferijale "Dru{tvo prijatelja djece", Odmarali{te sarajevskih Po{ta, pa preko "Feroelektra", "Soda-SO", Zeni~ke èljezare, Hotela penzionera, stiglo se do op}ine i Hotela Sunce. Dalje ne moè. Jo{ je mjesec

#

Ja Vama

Karneval

nad Bosnom kao lubenica. Goran Bregovi} je u ìriju San Rema, a Suljo i Mujo jo{ uvijek pri~aju vic, da }e festival "Va{ {lager sezone " iz Sarajeva biti od ove godine u San Remu, ako Italijani, budu budalesali vi{e nego treba i ne budu po{tovali "Osinske sporazume" na{eg mrtvog Tite. Trst je na{, Italijo neka zna{!! A tek Venezija? [to je to grad na vodi!! Kazali su da }e potonuti u 2050. godini skroz. Ja sam na vakat krenuo, nakon 10 godina izgnanstva ponovo hodao, hodao po Trgu S.M. i preko mosta. ]uj }it'o?hod'o!! Bolan!!

Venezija 4. 3. 2000. godine

$

Dama

NIP PROFIL , D.O.0. REDAKCIJA "DAMA" 11000 Beograd Trg Nikole Pa{i}a broj 9. N/r gospo|e Vesne Radusinovi}, Po{tovana gospo|o Radusinovi},

J

a nisam imao sre}u, kao neke druge dame i mu{karci, da se sa Vama sretnem prije rata u Sarajevu. Iskreno mi je ào zbog toga. Stvarno sam propustio ne{to bitno u ìvotu, kada sam sa mojim prijateljima Draganom Cicovi}em i Mehmedom Bajraktarevi}em radio u "Meceni", prvoj privatnoj muzi~koj {koli u Jugoslaviji, ~iji sam direktor bio. Organizovali smo festival "Djeca pjevaju hitove" u Zetri 7. 12. 1991. godine pred 15. 000 gledalaca. Najve}i rok koncert za djecu na svijetu u ìvo do danas. Tvoj sin bi se sigurno veselio da vidi snimak na video kaseti. I DANAS JE TO LUDILO. No, nikada nije kasno i da}e Bog i Sveti Nikola, moj za{titnik, a i Ciletov. Gledao sam divnu televizijsku emisiju u Bege~u pored Novog Sada kod moje tetke. Bio sam u kratkoj i prednovogodi{njoj posjeti. Poznati lik {armantnog Crnjanina vratio je moje sje}anje na davna vremena JRT. Gospodin Ha{im Ku~uk Hoki je bio i u Sarajevu, ali je to ve~e otpjevao dvije pjesme iz du{e, od srca, pa ga ni orkestar nije mogao pratiti. Vi ste bili veoma lijepi, pametni, elokventni i ja sam prvi put vidio Vas u ìvo. Dojmilo me je mnogo toga. Vi{e puta spominjano Sarajevo, Crna Gora, gospodin Mari}, Va{ ìvotni saputnik. Prvo sam se sjetio "Mendinog bara" iz Pionirske doline u Sarajevu, gdje je Ha{im po~eo da pjeva. Nije mi smetalo {to ste Vi izabrali te{ku pjesmu "Kraj tananog {adrvana". Ja na Zlatiboru u hotelu "Palisad" volim da neko drugi pjeva "Niz polje idu babo sejmeni", jer to je tako|e te{ka pjesma. Tvoje slovo "r" je sexi. Kod Vojislava [e{elja nije. Ti si divna. Asocirala si me na ènu tre}eg milenija, pa sam odlu~io da u~inim neke korake, naravno bez ikakvih ambicija. Prvo, ja sam jedini ~ovjek u Bosni i Hercegovini u oba entiteta, koji je gledao

Ja Vama

Dama

tu emisiju na TV Novi Sad. Dalje, ja sam jedini kupio sutradan u Novom Sadu "Damu" i odnio je u Sarajevo. Tu sam je pro~itao od korica do korica, da bih bio informisan o tvom listu, koji je najtira`niji u {to ne sumnjam. Uvijek su ène iz Srbije, oprosti manje iz Crne Gore, bile "lafice" i hadìnice. Slabe su na me|ede iz Bosne, nas grube ljude iz centra svjetskog java{luka, crnog i mra~nog vilajeta. [ta moèmo, takva nam sudbina. Moje mi{ljenje je, da je list slobodniji od "Vite", "Mile" i "Glorije" iz Hrvatske. Meni ne smetaju ni feministkinje, ni slobodne ène ni na peru ni jeziku. Uz damu mi ide sapun, svakako, ali bih ga radije izostavio iz slogana. Balkanski mu{karac nije duhovno stigao i ne}e nikada sti}i na nivo, da sve prihvati u koncepciji koju si zamislila. Ja ti èlim sre}u i dje~aku, ~ija si ti majka. Moj brat mi je zatim u Beogradu ispri~ao ne{to o "Dugi" koju sam tako|e ~itao, ali nisam obra}ao pa`nju ko je ure|uje. To je bilo davno prije rata. Bitne su boje i spektar. Crvena i plava. Ljubi~asta je boja moje politi~ke stranke, ~iji sam tajnik volonter. Narodna stranka Bosne i Hercegovine. Ja sam u {koli uvijek bio iza Mari}a u dnevniku i nije mi smetalo. MARjanovI]. Ovo pismo je ISKLJUÎVO ljudsko i namjera mi je, da ga objavim u mojoj drugoj knjizi, jer je to bitno za Balkan, ène, Pravoslavlje i Hri{}anstvo Za moje Sarajevo, Islam i Judeizam. Za Sarajevo koje je Sveti grad, sa pet religija, olimpijsko Sarajevo, ponovo 2010. godine. [to se tebe ti~e, jednostavno: "Ti si POZVANA OSOBA", rijedak primjer uspje{ne ène. Ja ti nemam razloga laskati, jer se ja tebi javljam. Ne poznajemo se. Ja tebi nisam bitan, to znam. Ti mene dojmi{, pa ti pi{em. Mora{ ponovo do}i u Sarajevo, sama, na Ba{-âr{iju, da svrati{ prvo u Restoran "Dveri" u ulici Prote Bakovi}a. Ovo joj je i sada naziv. Tu se jedu specijaliteti iz Srbije i Crne Gore. Tu ima svinjetine, poga~ica od ~varaka, rakije i vina. Sitnih kola~a, ìta sa {lagom, pereca, kiflica, tur{ije, sira iz Uìca, gata~kog kajmaka, riba iz Save i Dunava, Srba i Srpkinja, a i svih ostalih Bosanaca i Hercegovaca. Ima i SPKD "Prosvjeta", {tampa se "Bosanska Vila" }irilicom, vratio se Mitropolit Dabrobosanski Nikolaj, rade tri velike pravoslavne crkve. Slavi se Sveti Sava, Boì}, Srpska Nova Godina i Vaskrs. Na radiju BiH ima vjerski program. Ure|uje ga Rada Radovanovi}. Harmoniku svira Rato Petkovi}, bas gitara \uka Savi}, rodom iz Beograda, odakle je i maestro Perica Simonovi} sa Dor}ola, op}ina Centar-Beograd, pa Jovan Divjak. Vrati}e se Emir Kusturica,

'

Ja Vama

Dama

Nele Karajli}, Goran Bregovi} i drugi. Zato sam ja, u sedam novogodi{njih dana, brzo obi{ao tri ta~ke "Bermudskog trougla". Beograd, Zagreb i Sarajevo i vidio tebe, pa odlu~io da, asociran na ugo|aj ve~eri, iza Nove godine pro~itam "Damu" i javim ti se ovim pismom. Moè{ da ga podere{, baci{ ili spali{, a i pro~ita{. Ionako je sve relativno. Ti ima{ gard Crnogorke, ali dozvoli i meni i nama pravo da imamo malo garda. Ja ti {aljem sliku ovog sata. Su|e "Cepter" su {utali ljudi u Sarajevu u ratu po ulici. To je materijalno dobro, koje ne vrijedi ni{ta. Bitna je lijepa rije~. Pa`nja. Drugarstvo. Ljubav nepoznatoj èni. Ja se nadam da }e{ jednog dana imati u rukama moju knjigu "Sam sa sobom". U njoj sam napisao, da je bolje volonterka u ruci, nego feministkinja na grani. Da je uvijek 1:0 za ène protiv mu{karaca, jer mi ne moèmo da ra|amo. Itd. Kod Vas je energija i to je tako. Ja nisam pisac, ali u meni je velika ljubav, volja i htijenje za promjenama. Vidio sam u "Nevenu" kravatu od 1. 000 dinara od "Hrista do tre}eg milenija". Originalna je i meni nije skupa. Ovaj kravatar je nekih 70-ih godina objavio slike u koloru svojih kreativnih rje{enja u "L'Uomo Vogue" iz koga ti reèm sliku ru~nog sata. Ja i danas ponekad kupim taj mu{ki ùrnal i sjetim se Zlatibora. Tamo je nekada bio kasino u hotelu "Palisad". Fudbaleri "Crvene Zvezde" igrali preferans u pare, kao i ko{arka{i. Mu{karci prostitutke "Jastrebovi" i oni morski "Galebovi". Pravili su raznim damama dru{tvo i pazili njihovu malodobnu, malokrvnu djecu, kako bi sa majkama nave~e mogli plesati u baru. Djevojke su imale izlaz do 23, 00 sata. Sada djevojke piju zajedno sa mladi}ima do jutra, pu{e, drogiraju se i traè izlaz na zapadu ili ulaz na istoku. Bilo je uvijek pariske mode, London je bio dostupan svakoj osobi. Na{i ljudi su bili svuda po svijetu. Meni je drago, {to si ti uspjela u Beogradu. Ti si bila uspje{na i u Sarajevu. Bila bi ti i u Holivudu ista, ja u to ne sumnjam, osje}am da jo{ nisi iskoristila svoje kvalitete, jer ponekad stagnira{ i nazaduje{, a zasluùje{ mnogo vi{e. Opasno je stati na sapun, kada se kupa{. Hvala ti za sliku Sonje Savi}. Ona je Dama broj 1. Najbolja glumica na Balkanu. Kada sam se ljubio sa ovom ènom, jedne ve~eri 2. 2 1997. godine, rekli su mi du{mani, da }u mo`da umrijeti od side. Ja se nisam bojao, jer to je velika stvar, privatno se ljubiti sa glumicom. Bilo je to u Beogradu, prilikom moga boravka na jednoj NGO konferenciji u hotelu "Metropol". Upoznao sam tada i njenog slikara, za koga su rekli da je "prvi kist Jugoslavije". Ja ga nikada

Ja Vama

Dama

do tada nisam vidio. Ja samo znam Docu iz Resnika kod Rakovice, slikara umjetnika i neke poznatije po imenu i djelu. Volio bih da se sretnemo u Sarajevu, koje je sada druga~ije, u kome jo{ ima ljudi koji tebe znaju i vole, koji bi te htjeli ponovo sresti. To mora{ da zna{ i zato sam ti se javio, pozvao te, nepoznat u Bosnu. Tvoje novine moraju {to prije do}i na na{e trafike, jer ène u Bosni i Hercegovini trebaju tvoju slobodu pisanja, izraàvanja, odnosa prema ìvotu, mu{karcu, emancipacijama svih vrsta. Za{to da zaostajemo za svijetom, kada smo uvijek bili ispred njega, a i Evrope. Ne hvalimo se. To je jasno. Sama si svjedok nekih odnosa i zbivanja. Ja ti se pridruùjem. Izvini {to ja nisam Dama, ali imam pravo da ~itam tvoj list. Svi|a mi se ideja i realizacija. @elim ti uspjeh u ìvotu i sre}u tvome sinu. Mnogo pozdrava i poljubaca. Voli te Ra{o-Radoslav Marjanovi}

Po{tenje

K

ada je gospodin Pack Johanes, trebao da podigne klju~ na recepciji hotela " Sheraton " u Frankfurtu, nije imao pojma o tome, kako je Ljubljanska banka oplja~kala svoje {tedi{e u Bosni i Hercegovini. Bilo je to prije rata, kada su Slovenci vaìli za najpo{teniji narod u biv{oj Jugoslaviji. Svakome, ko je iz bilo kog razloga do{ao u Sloveniju, da tu i ostane, prije ili poslije tridesetodnevnog rata, dodali su na kraju prezimena slovo "~" i odmah je postao dio tog zapadnog svijeta. Gospodin Pack je platio jedno no}enje 353 DEM i trebao je 15. 4. 1998. godine da leti u Baku, gdje je radio na jednom naftnom postrojenju. Uzeo je u banci sa svog ra~una 1.110 $ i planirao da se dobro provede, promjeniv{i plan putovanja u zadnji ~as. @elio je da vidi Sarajevo, Sveti grad. Telefonom je pozvao svoga kolegu Gundersena i predloìo sastanak u nekom kafi}u u blizini Narodne banke u Sarajevu. Trebali su se sastati u "Kogu " ili u " Brazilu " Gospodin Gundersen je radio za MMF i kao svjetski stru~njak, dolazio nakon rata ~esto u Bosnu, kao stru~na pomo}. Taj dan je bio tuàn i àlostan. Gospodin Pack je izgubio svoj novac u Sarajevu. Policajac, kome se obratio za pomo}, mu je na te~nom engleskom jeziku rekao : " Gospodine, na{a narodna glasi : [to izgubi{ ne traì; {to na|e{ ne kaì! " i oti{ao u svoju SJB (stanica javne bezbjednosti). Gospodin Pack nije odmah shvatio poruku ove na{e narodne poslovice, ali je tog trenutka u svojoj du{i osjetio, da je po{teni nalaza~ uredno predao novac jednom prolazniku, koji je rekao da je to njegovo. Obojica su zatim oti{li svojim putem. Rijetki gosti iz "Koga" i 'Brazila" nisu ni{ta vidjeli. Bog je bio jedini svjedok, tuge i àlosti gospodina Packa, koji nije imao priliku, da se uvjeri u po{tenje Bosanaca i Hercegovaca, isto ono po{tenje, koje je njega, kao stranca krasilo od ro|enja. Po{teno zara|en novac u iznosu od 1.110$ je oti{ao na razne strane. Kupac-prodavac-banka, mjenja~nica i gotovo. Isparilo. Nema. [to nisi pazio; ~uvao. Mogao ti ga je neko i ukrasti na Balkanu? I tamo ima lopova, koji pi{u

Ja Vama

Po{tenje

irilicom i kunu se pravoslavnim Bogom. Ima tamo i Muslimana, kojima Alah ne dozvoljava da laù i petljaju. Moj po{teni gospodine Pack. Kako si letio sa " Adria Airwaysom " u C klasi, bez karte od 2. 352 DEM/1. 292$? Morao si da je proglasi{ nevaè}om u " Slu`benim novinama FBiH ", pa da ti daju novu kartu. Moglo ti se desiti, da do Bakua, nekom gilipteru, gulanferu ili mangupu, sjedi{ u krilu. Da si gledao na pijaci " Ciglane", kako {ibicari " valjaju " {ibice, ne bi ti se desilo da bude{ " kratak " za minut 5. 000 DEM! Moj svjetski stru~nja~e, da ti je palo 3. 000. 000 granata na rodno selo, ne bi ti znao, gdje ti je glava, a ne nov~anik. Ovako; sa razdrljenom ko{uljom i kravatom, koja je flekava i sa zgu`vanim pantalonama, do{ao si nama u Bosnu, da {iri{ Islam. Stidi se. Ti i tebi sli~ni, a ima Vas kao gamadi; nadobudni, perverzni, razmaèni, pijanice, narkomani, hermafroditi, homoseksualci, lezbijke, sitni i pogureni, `miravi, stari i iznemogli; jadni i ~emerni; dali ste tu|i novac nama i uzeli sebi i drugima od nas duplo. Perete novac kod nas u Bosni. Nemate dovoljno vode kod sebe? Stidite se Boga, u ~ije ime {irite demokratiju. Kome Vi prodajete jaja za bubrege? Nama, mesarima, koji i te kako znaju da kolju. Pa to je suludo. Pet puta duè traje na{a borba da spoznamo Boga u sebi samima. Da smirimo svoju du{u i na|emo svoj unutra{nji mir. Novac nam je potreban u minimumu, samo da nam obezbijedi nivo statusa kome pripadamo. Da bi se udali ili oènili, pravo iz " Koga " ili " Brazila " ili mogli piti, bar vikendom. Skupi partnere, skromno smo bili slobodni potro{iti va{ih krvavih 1.110$. Ne ljutite se! Da}e Bog i Vama i nama. Voli Vas gospodine Pack, bosanskohercegova~ki narod. Ovo je Vama samo jedna packa, a nama ih svaki dan dijele. 61000 Ljubljana, banka, dug jo{ nije izmiren, kao i kamata. Neko se pravi lud ili Englez?

!

Bler-ove vje{tice

J

o{ od doba, kada je sa~injen monumentalni spomenik na groblju "Lav" u Sarajevu, pri~a{e ljudi na imanju Memija, da su neke vje{tice, no}u dolazile na Jezero, da se kupaju. Po tri na jednoj metli. De{avalo bi se, da se neka metla zagubila, pa bi se pravila bespotrebna gu`va. Neke osobe u Bosni i Hercegovini i danas neodoljivo podsje}aju na vje{tice iz narodnih pri~a. Narod je kod nas uvijek pri~ao pri~e: "Pri~am ti pri~u, gdje goveda ri~u." Lude krave su polako zaboravljene i nekoliko genetskih gre{aka pride. Omacila ma~ka mi{a. Okotila kuja zeca. Otelila krava svinju. Gicko prasi} i prasica iz Mapet {oua, pa tri prasi}a i vuk; kasa za {tednju u obliku prasi}a, svinjetina, ~varci, mast..itd. Stalno neko vadi mast nama, koji ne jedemo svinjetinu i tom, podmuklom i perfidnom propagandom, se nama ho}e uvu}i pod koù. Sli~no je i sa Kinder jajima, da djeci asocira Uskrs i Vaskrs i onoj koja ne slave taj blagdan.

Dodu{e, svi smo jeli pa{tetu iz Holandije u kojoj je bilo svinjskog mesa, nakon ~ega smo svi genetski zatrovani i nema nam spasa. Umrije}emo kao svinje u jarku i blatu. Blato je dobro kao lijek, pa nije ni lo{e tako zavr{iti. Dobra je i ilova~a na groblju Bare. Solidno je 2m2. Nema poreza na nepokretnost, ni mene ni zemlje. Jer i ja sam tada nepokretan. Ne mi~em se i ne idem na put. A bio sam kokuz, koji najvi{e putuje godi{nje. Po~eo sam i da sabiram kilometar na zemlji i u zraku. Na{ narod, ne bi ni mogao bez svoje moralne hrane. îm se ne{to desi, svi o tome pri~aju. Danima, dok se pra{ina ne slegne. Vrijeme prekrije zaboravom doga|aj i ni{ta. Pojeo vuk magarca. Neki dan se gospodin Thomas opravdano ljuti, {to se mulja u maloj privatizaciji na velika zvona, a u velikim privatizacijama, poku{ava na mala vrata, provesti novi vlasnik u direktorovu sobu. Radnicima ostaje samo ~lan 143. od cijelog Zakona o radu, da se njime zabavljaju, hvataju za njegove odredbe i da pliva ko moè. Dobro je, da to nije ~lan 341. i li 431., jer bi ga tada zastupnici i poslanici u Parlamentu ukinuli. [ta bi Visoki predstavnik za BiH uradio i sami ve} znate. Anex 10., pa a vidi{. Gospodin Thomas (IV ameri~ki Veleposlanik u BiH) je zatim u 10 ta~aka, za svaki Aneks po jednu; ispri~ao korisne pri~e za naredni period.

Ja Vama

Bler-ove vje{tice

Pomenuo je hotele "Holiday Inn" i "Mar{al". Ja sam znao, da Kerim Lu~arevi}-"Doktor", leti pred rudu i da nikoga ne slu{a. Fino smo mu govorili, da po{tuje odluku Izvr{nog odbora na{e stranke (NS BiH), i da kod tendera napi{e, da se hotel zove: "Feld Mar{al". Ovako je svima odmah upao u o~i i Njegova Ekselencija se opravdano ljuti. Planirali ga za politi~ku scenu u Tre}em mileniju i razbrkavaju mu svaki biznis na granici zakona, da mu se roditelji Monike Luinski ne bi sjetili podnijeti tu`bu, kada bude na vlasti. Veoma je bitno {ta sada radi{. Nikada se ne zna, kada }e{ biti u igri i koju ti ulogu Amari~ka administracija, kani dati? Gospodin Bler je rekao; da su oni (Englezi) i Amerikanci, vi{e nego bra}a. ]utao je na misao, da je on u toj varijanti mla|i brat. Vidjeli smo, da su vje{tice dobar biznis u kome se isplati vriskati, vikati : "Buuuuuu ", pla{iti ljude, ~varati, barati, gledati u kuglu, karte i fildàn. Na{ narod ne vidi ta kretanja vje{tica. Ni kada je njihova no}, ni kada je njihov dan. Dan i no}, traje lov na vje{tice u BiH, ali bez uspjeha. Postoji oko 4.100.000 crnih knjiga. Svaki gra|anin Bosne i Hercegovine ima po jednu knjigu, neki dvije, a kod nekih gra|ana se " dosje" u vitrini, smatra manjom bibliotekom. Ta bibliote~ka gra|a je jasno napisana. Svaki dinar, dolar, marka; serijski brojevi, brojevi ko{ulja, boja ga}a, pidàma, vrste i broj pruga; {to se pojelo i popilo od 1990. godine do 2000. Svaki sat iz satelita (elita na sat) se slika Zemlja, kako bi se dràla ravnoteà na njoj. Dvadeset godina se u foto-optiku razvija film, po film. Sve je poznato. Sve se zna i nema tajni. Svjedo~enje Bila Klintona, moga druga po genetici, je samo vje`ba u ìvo, da se vidi, govori li istinu ili ne govori? Bil je lagao i to je znao. Pravio se lud. Bog ga je gledao i poslao mu fakturu na 4.000.000 $, koliko " pliva " svojim advokatima. Za osam godina je zaradio 220.000 puta 8= 1. 600. 000 $ i nema dovoljno, pa se " grebe " od Hilari. A Hi}a-dama; vidi se odmah sa kim ima{ posla. Bog ne bi trebao da Bilu oprosti dug ni kamatu, bez obzira, da li Bil zna da Bog postoji ili ne. Ako je lagao, a jeste, nije trebao staviti ruku na Bibliju. Sramota je, Predsjedni~e. Nema vi{e {uplje pri~e. Dosta nam je rupa u omota~u. Zato vje{tice spretno prolaze no}u kroz rupe i lete po Balkanu. Bog zna odakle su do{le i ko ih je poslao. Metle su im uvozne, male i na rasklapanje. Uskoro dolaze i poslovo|e iz me|unarodnih kompanija i otkazi }e da plju{te, Kakve fabrike rad-

#

Ja Vama

Bler-ove vje{tice

nicima? Kakvi {trajkovi? Gdje ti ìvi{? Vidio si original snimak vje{tice. Blerove vje{tice. A tek da vidi{, kakva je moja vje{tica, {to je ja poznam. Govori i engleski. Ima komplet metli i prodaje ih sa dr{kom za 10 KM, po komadu. Bez dr{ke moè i jeftinije. Nema potrebe vi{e filozofirati. "Lav" je davno trebao biti sru{en i poravnat sa zemljom. Ovako nam unosi nemir, skuplja uroke no}u na groblju i pla{i mrtve. Samo polako. Sadili smo mi sa |avolom tikve, pa danas na mom poslu svi jedu ko{pice. To nam je hrana broj 1. Ulje od bundeva je zdravo i ljekovito, bez obzira, {to su one najve}e, rasle ba{ u êrnobilu, pa su malo i radioaktivne. Dobro su o~i{}ene i krckaju, skoro svaka je ista. Njihov miris plijeni i tjera na kupovinu nove kesice, kod kom{ije "Polimca" Zato moja bra}o i sestre, nije bitno ko je stariji, a ko mla|i?! Va`no je da smo rod. Lako }emo sa vje{ticama. Neka one rade svoj posao, a mi }emo svoj. Ili, GSP (gledaj svoja posla, pa i vje{ti~ija). Bitno je, da nas niko ne pomete prije vremena.

$

Bermudski trougao

N

a kraju mjeseca januara 1997. godine, skupili smo se u prostorijama 'Beogradskog kruga". Tada jo{ ìv, profesor doktor Miladin @ivoti}, veselo je pri~ao svoje utiske na pripremi predstoje}eg skupa. To su bila dva seminara, ali je jedan bio: "Srpsko-hrvatski odnosi i povratak izbjeglica" u beogradskom hotelu "Metropol". Mladen Pandurevi}, jedan od 15.000 ~lanova plemena Pandurevi}a, koji su radili u MUP-u, kao panduri, mlad i nadobudan, sa pravom srpskom bradom, suprugom rodom iz Beograda, troje djece i majkom, imao je energiju Vuka Dra{kovi}a, ali malo iskustva kao dipl. pravnik (rodjen 1960. godine), a i kao ~ovjek, da skr{i filozofiju kamena iz isto~ne i zapadne Bosne i Hercegovine. Istina, Mladen je imao svoju filozofiju i nije smatrao da i Amerikanci imaju u BiH svoje strate{ke interese. No, bili smo mala dvo~lana delegacija SGV-a BiH u Beogradu na tom skupu, ~ije poruke tada ja nisam ni sanjao koje su. Putovali smo preko Bijeljine i Bosanske Ra~e, pravo do Bulevara Revolucije. Odmah je policija cijelu centralu stavila van snage, iako je to hotel A kategorije i mi jedini gosti u dubokoj ekonomskoj krizi. Ja sam imao 200 DEM za tro{enje. Vidio sam ponovo Ljubu Tadi}a i Ljubi{u Samardì}a. Od na{ih Bosanaca, do{li su [ale iz Tuzle, dr Juraj Martinovi} iz Kruga 99, Sr|an Dizdarevi} iz Helsin{kog komitita za ljudska prava u Bosni i Hercegovini, dr Ne|o Mili~evi}, kao predstavnik Pravnog centra Soros fondacije "Otvoreno dru{tvo" i bio je neko sedmi, ili nije?. Skup je otvorila gospo|a Latinka Perovi}, koju sam znao po imenu iz dana socijalisti~ke samoupravne nesvrstane Jugoslavije. Reko{e, da je veliki autoritet, te da Zagreb od njene karizme ima veliki strah i probleme jo{ od prije rata. Ja sam kao mlad i neiskusan, htio da obradujem svoje kolege u SGV-u, pa sam nabavio tekst njenog uvodnog izlaganja, misle}i da je to nekome bitno. Moji Srbi iz Sarajeva su imali svoj plan i zadatak i put do njega. I sa tehnikom je bilo te{ko, jer je jedina sprava za pisanje, bila mala mehani~ka ma{ina koja je posu|ena sa recepcije hotela Metropol uz pomo} moga 'Gerila marketinga" Ovo je bio skup umnih glava, iz Beograda i Zagreba

Ja Vama

Bermudski trougao

kao uzvratni susret, na prvi ovakav skup u Zagrebu. Bitno je da se ljudi vide, druè, da se borci iz NOB-a opet sretnu i da general u penziji, profesoru Livadi}u objasni ponovo, za{to je bio Blajburg i kako je Tito mogao u zatvor da strpa Alojzija Stepinca, kada je bio nevin. Mi iz Bosne i Hercegovine smo bili tre}i-bronzana medalja i stajali smo onako malobrojni, jedan uz drugoga na postolju. Mi smo bili u ime Svetog duha. Spremni i raspoloèni da pomirimo oca i sina. Kazali smo, da je odnos izme|u Zagreba i Beograda, kao jedna tanka nit-du`, koja spaja ova dva grada, ~iju me|usobnu ljubav niko ne razumije; nemogu} u daljem ìvotu, bez tre}e ta~ke, Sarajeva, Svetog grada; {to zajedno ~ini jedan trougao. Ta tre}a ta~ka je najva`nija (ovo je bilo samo moje mi{ljenje) i ona je centar svih zbivanja. Taj "Bermudski trougao " ima svoj zna~aj za oba susjeda. Prvo, niko nije pobijedio, jer je taj trebao da bude na rijeci Drini; a svi smo na Drini! Federacija BiH ima izlaz na Drinu u Gora`du, i ovaj grad je simbol postojanja i opstanka Bosne i Hercegovine. Mislim da se nije htjelo da nema Bosne, generalno, jer da je suprotno, to ne bi imalo svoga smisla. Ovo, bez obzira na ameri~ke interese, jer ni oni se ne mogu ostvariti bez lokalne radne snage. Intelektualaca, glumaca, pjeva~a i sportista. Naravno ~uvara, portira, voza~a i majstora, koji govore engleski jezik, voze automobil B kategorije, koriste ra~unar, i eto ne{to i rade, za pla}u na ugovor. Drugo, povratak svih Srba u Hrvatsku, njih 400. 000 odmah, a ne na rok od 20 godina, jer to nije "svi na svoje". Politika SR Jugoslavije, koja se vodi u interesu Amerike, a na {tetu svojih naroda, otvorila je vi{egodi{nji proces dezintegracije balkanskih prostora. Niko se ne treba nikome izvinjavati. Svi treba da shvate i ko je po~eo prvi, ko drugi, a ko tre}i? Svi u svojim atarima, sredinama i grupama moraju prepoznati kukolj, ìgosati svoje kolovo|e i na istim principima, izvesti ih pred lice pravde, pred doma}im i me|unarodnim organima. To se jo{ uvijek ne}e i ne èli Jedan ~ovjek, desno za stolom, pognute glave i sa nao~arima, pa`ljivo je slu{ao svakog govornika. Kada sam ja negdje u toku moja 2-3 kratka javljanja, bez povezanih misli i sistematske pripreme da govorim; spontano pri~ao o hrabrim ljudima u Gora`du, koji su na Drini pravili provizorne centrale, da slabom strujom osvje-

&

Ja Vama

Bermudski trougao

tle svoje ku}e i stanove, podigao je ruku. "Ja sam Slobodan Ini}!" I po~eo je govor, polako, toplo i pametno. Govor je imao duge i povezane re~enice. Bio je konkretan i kvalitetan. Tempo se pove}avao; svaka rije~ je bila sve ja~a i ja~a i na svome mjestu.. Svi su slu{ali. Mir u sali. Pljesak i dug aplauz, na kraju svih prisutnih je potvrdio i moje mi{ljenje. Ja sam se poku{ao sjetiti Brankinog brata. Da, to je taj Brankin brat od prije rata. Mislim da li~e jedno na drugo. Govori bosanski i pametno. On je to sigurno. Prijatelj gospodina Ivana Stamboli}a, koji je u Sarajevu na Drugoj skup{tini gra|ana srpske nacionalnosti 1995. godine, koja je kaù klju~na govorio, jer je osjetio potrebu. Ostali prisutni, su bili samo prate}i intelektualci, ~ija misao, djelo, govor i mi{ljenje nisu imali toliki domet. Kasnije smo zajedno ru~ali za jednim stolom. Gospodin Slobodan Ini} je meni posvetio mnogo pa`nje i sa zanimanjem je slu{ao moje asocijacije i alegorije. Nenametljiv, poliglota; ~itao je, pisao i stvarao iz dana u dan. Pisao je visoko stru~ne knjige, predavao na fakultetima {irom Evrope iz glave i bez prevodioca. Do{ao je kasnije i u Sarajevo. Da, tu smo se ponovo sreli. Upoznao sam i njegovu Du{icu. "Dule", govorila bi Branka na telefon "{ta mi radi profesor"?? Bila je te{ka situacija u Srbiji. Napadi NATO-a, rat na Kosovu, kriza sa Crnom Gorom, prijetili su da se zlo~ini nastave i poslije rata u Bosni i Hercegovini. Sa Slobodanom smo razgovarali telefonom. Nudio je nesebi~no svoju pomo}. Pisao je divne poruke, tekstove, projekte, savjetovao nas i bodrio. Njegov istup na V Skup{tini gra|ana srpske nacionalnosti u Sarajevu 1998. godine, mnogi nisu shvatili, razumjeli i dali mu zna~aj u svojim glavama. Ponovo je jedan ~ovjek digao ugled ovom osipaju}em dru{tvu ljudi, o kojoj bi se grupi mnogo moglo negativnog ispri~ati. Bio sam i sam njen dio, ali mi grupa nije slomila vrat, jer su njihove kragne na ko{uljama ojedene i ofucane. To kod mene nije slu~aj. Slobodan je imao istupe na televizijama Hajat, BiH i "99". Gostovao je na OBN-u i na mnogim tribinama, radio stanicama, daju}i svoje komentare, ~lanke i intervijue u skoro svim novinama. Po~eo je da smeta kao bolji i pametniji. Kao {to uvijek u ìvotu ima malih ljudi, koji ni svoj sopstveni uspjeh i

'

Ja Vama

Bermudski trougao

doprinos nisu u stanju da izmjere i sa realno{}u; tako ni u odnosu prema dr Slobodanu Ini}u neki nisu mogli da razlu~e njegovu, od svoje uloge. U ìvotu su uloge podjeljene. Neki rijetki ljudi su ro|eni kao glumci. Drugima je la` i neistina potrebna, da urade svoj posao. Mnogi se u~e i te{ko uspjevaju da nose breme. Slobodan je sa lako}om genija prolazio u ìvotu istorijske prepreke. Najteì period na Balkanu u njegovom vjekovnom traganju za pozitivnim. Nije imao protivnika, jer to su rivali. Suparnici su uvijek dèntlmeni. Fer play odnos, bez sebi~nosti, sticanja samo sebi, prigrabiti vlast, novac, uspjeh; bezkurpulozno. Ne, to nisu bile osobine Slobodana. To su bile osobine nekih njegovih kolega, kojima je smetao, koji su se bojali njegove pameti, mudrosti, dalekose`nosti, njegovog znanja i umije}a. Umro je iznenada, ~udno i nedore~eno. Mnogo je ostalo misterije i nepoznanica, pri~a i komentara. Prije su oti{li dr \uri} i dr @ivoti}. Oti}e }e jo{ umnih Srba sa scene, a da nisu svjesni igre, dirigenta, takta i muzike. U Srbiji je bio Ivan Stamboli}, ostav{i sam, da razmi{lja o nekom politi~kom zaokretu. Kako da se usmjeri pamet Obrada Savi}a i dr Kecmanovi}a? ûdna je ljubav Bosne i Hercegovine prema svoji ljudima. Za nas su sinovi, neki bogati ljudi, koji daju pare za fukaru, a koje se pare kradu pred o~ima Alaha sa mrtvih ljudi i govori se, da genocid nije posljedica harama. Naravno i genocid je posljedica harama i `rtve i agresora. Svako je svoje posijao i po`nje}e. Slobodan je Bosnu ìvio u svojoj du{i. Raja se vra}a ku}i, govorio bi. Zna{ li da je Meho stigao u Kopa~e. Hajmo mu na kafu. Koja je ovo divna poruka i poziv za druènje sa kom{ijom. Ljudi bi govorili, da je Slobodan stigao u Gora`de. Idemo da se vidimo, da ga pitamo, bilo {to. Nisu stigli, mnogi. [teta, velika {teta. Neraskidivo vezan, ljubavlju brata i sina, njeàn, mio i plemenit. Blagost u izrazu lica, dje~a~ki osmjeh i velika znatièlja za svim. @e| za novim znanjem. Nemir u srcu, zbog nepro~itane knjige, novina, teksta. Branka i ja, smo imali veliku sre}u, da ga pitamo za savjet i mi{ljenje. Mnoge misli i rije~i krase na{e napisane tekstove u kojima je Slobodan Ini}, dao i svoj doprinos. Bio je sigurno jedan od bitnih ljudi, koji je u Bermudskom trouglu opstao dugo i svojim djelom ostavio dubok trag, a jo{ ~etiri ne objavljene knjige iza svog ìvota.

!

Latinka

J

a nisam siguran, da li je ova lijepa i otmena dama-gospo|a imala supruga Latina, ili mi je od ~estih putovanja u Italiju ostala uvrnuta ta ideja u glavi. Ta~no je da smo majka i ja i{li u Trst, da kupimo tri para cipela za Kongres CKSK BiH. Snijeg nas je do~ekao u Ljubljani, a ki{a u Trstu. Kupili smo sve planirano, sretno pro{li na granici, a majka se i danas, nakon 20 godina, sje}a divnog ru~ka u restoranu na kolodvoru u Zagrebu. Imali smo svoj voz Plo~e-[tutgart, dobar za svaki posao. U to vrijeme, talijanska policija-karabinjeri su u velikim crnim ko`nim knjigama, gledali svakog turistu pojedina~no. Mene su dva puta, odnosno i 15 dana ranije, skinuli u kontejner na informativni razgovor i dok pod slovo "M" nisu na{li da nema moje ime i prezime, naravno i oca; nisu me pustili u voz. Ja sam uvijek bio sumnjiv i faca za policiju, nikada dovoljno lijep da pro|em nezapaèno. Bilo je pod slovom "M" mnogo Jugovi}a, kriminalaca, lopova i {vercera, kao i mojih saplemenika Marjanovi}a, ali ne i mojih bliìh srodnika. Ove poja~ane kontrole na granici su bile zbog "Crvenih brigada", koje su navodno otele gospodina Alda Mora. Njega je progutao mrak i ja se ne sje}am, kasnije, bilo kakve pompezne sahrane. Ostalo je u sje}anju to kidnapovanje bitnog ~ovjeka, koje se ponovilo u Ko{utnjaku, pored filmskog grada na trim stazi umnoj glavi, gospodinu Ivanu Stamboli}u. Bijeli kombi. Glupost. Pa jo{ ne registrovan. Isti lobi, koji je njega "sklonio na sigurno" sa politi~ke scene, na kojoj je Galup pet puta ra~unao procenat i nije pogrije{io; sli~no je u~inio njegovom saradniku i ljubimcu dr Slobodanu Ini}u. Mogu re}i, pomalo i "mome intelektualcu" sa kojim sam ja imao sre}u, da se upoznam, vidim, sretnem, popri~am i kaèm i ja neku moju. Pa`ljivo me je slu{ao i cijenio moje "vijuge" na liniji "visoke politike", post Daytonske. Da li je Drina kriva ili je kriva Drina, za sve ovo; jeste sigurno!! Ko je na Drini, taj je pobijedio!? Svi smo na Drini, niko nije pobijedio?! A Gora`de??????? Pedeset Srba, dvadeset Hrvata i sve ostalo Bo{njaci Muslimani. Kopa~i su sa ne{to druga~ijom slikom. Boban je imao sahranu i 40 dana iza toga. Ja sam mu svjedok. Ivan nema sahranu i jo{ mu se ne zna, kada mu je 40 dana? Tre}i put Bog pomaè. Provjerite za{to? Ima Boga i ve}i je od mrava. Samo je

Ja Vama

Latinka

alo ljut na Srbe, one prave istinske ljude, koji nisu filozofi sa isto~nog ili zapadnog hercegova~kog kamena, koji nisu mijenjali dlaku kao Vuk. O imenu i da ne govorim. Kao recimo Srebrov, a' la rahmetile. Koji su se brijali ~e{}e od doktora Ra{kovi}a i nisu prodali svoju du{u za titulu akademika. Bog je ljut na Srbe koji nisu izdali srpski narod i koji nisu radili za interese velikih sila: SAD, Engleske, Francuske i Rusije. Bog i dalje ima za ljubimce one suprotne. Trebaju mu. I Bog ima svoj bizniz na brdovitom Balkanu. Da, pardon, skoro da zaboravim. Svi smo mi {pijuni, ali ne znamo za koga radimo? Odnosno {pijuniramo u ovoj velikoj politi~koj igri, ovom biznisu u kome je vrijeme novac, a nema vremena. Droga, alkohol i duvan; folija i "Ikar" konzerve su sekundarne sirovine, a rad prostitutke je proizvodan po Marksu, kao i po Engelsu. Zato je dama u Moskvi sada 5. 000 $ na no}, moj Lenjine, lutko na{a balzamovana. Na{e kurve bosanske; krive linije, okuke; nisu mnogo krive, kao Drina. Ova rijeka je ba{ kriva. Vidi se na karti. Oprostite gospo|o Latinka, skoro da sam na Vas zaboravio. Ja Vas molim, da mi oprostite. Evo, sada samo mislim na Vas. (Kasnije }u sresti dr @arku Papi}a iz IBHI-ja, koji je telepatski slu{ao moje misli, dok sam ovo pisao.) Kada sam pratio Va{e uvodno izlaganje u hotelu "Metropol" krajem januara 1997. godine, neko re~e, da ste Vi penicilin za Hrvate. Bio je to skup: "Srpsko-hrvatski odnosi i povratak izbjeglica". Samo 20. 000 godi{nje Srba u Knin i tako 20 godina. Koliko seminara?? Kotizacija, dnevnica od me|unarodnih opranih para u NGO-ima. Ured ne radi, a izbjeglica k'o pasa. Niste Vi gospo|o Latinka, nikome penicilin!! Pokoj du{i mrtvom Krleì. Bio je on penicilin za Srbe, ali nije se novi rodio, jo{ uvijek. Danas 2. 9. 2000. godine, u kafeu "Gogo" na Ciglanama u Sarajevu, vidio sam ro|aka êsmea, sina od Belkise. @iv je jo{ jedan Marjanovi}. Ja Vas ne poznajem, gospo|o Latinka, ali znam da vam je muka od svega. Nije Vam dobro. Neki strah i jeza u Vama. Vi nemate pravnu za{titu u Srbiji, kako to lijepo re~e jedan stari sudija Vrhovnog suda SFRJ za Kosovo, prije rata. Odmah su ga penzionisali. Nije ta~no, da Vam niko ne moè ni{ta, kada je Bog od Vas digao ruke. Gotovo je. Ili mrak ili neka varijanta sa lepeze. Vas kao tre}eg; kao damu za kraj. U ime Oca, sina i Svetoga duha. Zato Vas uvjeravam, da }e uskoro biti kraj muka, od kojih Vam je i danas zlo, {to je istina. Nema Vas na mapi. Drina te~e i ima je i na karti i na mapi. Oprostite na ovoj slobodi. Slobo, slobodo,

!!

Ja Vama

Latinka

Slobodane. Rije{io si se svoga profesora i njegovog asistenta. Ima javni i tajni spisak. Ko je slijede}i, ameri~ki kadrovi~e! Sram te bilo. Ali, nisi ti kriv. Ti ne zna{ bolje, ti si zaveden i ti si sredstvo u rukama Boga. Jer sve je Njegova volja. Tako mi Boga. Ili pitaj Boga, ako ne vjeruje{. Latinski je mrtav jezik, pa se govori. Oprostite Latinka, jo{ jednom na mojoj slobodi.

!"

Mar-Mar d.o.o.

G

ogo Marjanovi} Ta~no je podne. Vidim groblje Ko{evo. Od 1964. godine ne ukopavaju mrtve. Samo ih vade, odnosno iskopavaju. Nosaju kosti po bijelom svijetu. To se nekada zvalo bogohulje i u kanonskom pravu je postojala norma i sankcija za takvo pona{anje. Pjesnik Du~i} nema pojma, {ta su odlu~ili politi~ari sa njegovim mo{tima. Ako ih je imao, a kaù da jeste, ima}e se {ta i prenijeti. Ne{to malo kostiju za studente anatomije, sklone pjesni{tvu, koje uz medicinu krijepi du{u, odmara o~i i gura naprijed do specijalizacije. Ju~er je bila 27. No}. Muhamedova dlaka. Sarajevo, Sveti grad je lo{e oki}en. Du{e ljudi su u behutu. Jo{ koriste ratne termine koji {ire mr`nju i podrivaju suìvot i ne po{tuju Daytonski sporazum. Ako sam ja "Ostali" u pr ambuli Aneksa 4., a ro|en u Sarajevu i bio autohton i konstitutivan, pa se sada ne bunim, jer nemam kome, {ta onda.?? Moj stariji i pametniji kolega iz GP "PUT-"a, gospodin Alija Izetbegovi} je diplomirao Pravni fakultet u Sarajevu i nakon nekoliko godina poloìo pravosudni ispit (broj diplome je 264). Nije bio u partiji, pa tako, kao moralno-politi~ki nepodoban nije i{ao u Keniju na gradili{te, kako bi nau~io Svahili jezik, kao moj kasniji {ef Garo. Nikada Alija ne budi na kraj srca, jer je to haram i ne zlopamti; stvaraju ti se negativne karme na du{i, a vra}aju na unu~etu!! Ti to zna{ ili bi to trebao da zna{, jer si vjernik, a u Kur' anu pi{e sve ovo samo na malo druga~iji na~in. Nisi puno elokventan, {to me ~udi ponekad, ali si pisao knjige da se rastereti{. Mudar, pribran i oprezan, dobro si opstao kao pravni referent i toj maloj investicionoj firmi tehnokrata i èna direktora, zbog koje se ubija{e radnici iz neposredne materijalne proizvodnje. Tito na jednom gradili{tu..izvolite, druè Predsjedni~e.! Tito na drugo gradili{te, a ista dama ponovo prije njegaizvolite, druè Predsjedni~e. Nije skon~ala, kao Dèmal Bijedi}, namjerno i silom, ali je kao Bo{njakinja bila pohvaljena, da nam takvih treba èna. Ima tome preko 20 godina, moj Predsjedni~e Alija. Alah sve vidi, ~uje i zna, jer postoji. Sabur. Nikada nisam gore ìvio i manje putovao, a bio materijalni kokuz. Sekunda je moj ple menti Sulejmane Garibe do socijalnih nemira. Ko }e do~ekati da rak prizna da

Ja Vama

Mar-Mar d.o.o.

je sebi~an i kada ide natra{ke. Te{ko. Ja sjedim u kafi}u i gledam mlade ljude, kako rade na crno. Bijelo roblje. Svi u civilu, bez sanitarnih, zaraèni rakom od rata i nemaju pojma {ta ih ~eka. Jo{ sigurno 8 godina do 2008. godine, pa tek mali prosperitet. Ja bih i dedo mogao postati do tada. Vlasnik je jedini moj "ro|ak" iz istog plemena, negdje iz 17. vijeka od Nevesinja. Smirio se i ne tu~e se vi{e. Bavi se lagano biznisom. Drugi rade za njega. Ja radim za dràvu Bosnu i Hercegovinu i malo me pla}a, ali redovno. Dobro je, bi}e bolje. Sutra je Pono}ka. Ako Kardinal bude glasno propovjedao na Misi, to zna~i, da je neko ispred vrata Katedrale bu~an i da opet ometa obred i slobodu vjeroispovjesti. Iako je unaprijed molio, ja se nadam da }e toga biti sve manje. Neka ne crkne kom{ijina krava. Dobro i njemu i meni, a nije luda. Boè, kako je Bosna Sveta zemlja. Divlji Balkan. Sve ène svijeta ~eznu za grubim Bosancima, meka srca i tople du{e. Kada te zagrle, pucaju kosti. Zato ne diraj i ne pomjeraj. Kosti ni ìvih, a kamo li mrtvih!! Koja to Sveta knjiga dozvoljava? Vi ekstremni nacionalisti. Nemate Vi pojma o Bogu Recite mi: "Ima li Ga, ili Ga nema?" Ja u svojoj ta{ni imam 275, 00 KM. To je istina. Stiè novi novac iza nedjelje svojim tokovima. Ja ànjem svoje posijano. Moja nafaka je dobra i sve bolja. GSP. Nije meni potreban ~lan 143. Zakona o radu. Dovoljan je meni osmijeh lijepe \ane, kadrovika SDA, koja sprovodi politiku zapo{ljavanja u Bosni i Hercegovini. Bolje re}i davanja otkaza, odnosno, stvaranja uslova da se ostane bez posla. Primili smo 20 novih uposlenika i sada nas ima 20 vi{e. Vi{ak od 20 }e sada dobiti otkaz, i to oni stari radnici, koji znaju vi{e od ovih novih. Kao da UNHCR nema pojma. Crno na bijelo, pa se vozaj u kamionima. Moè bez paso{a, gdje god ho}e{. [verc komerc, a narod gladuje. âk bi i {trajkovao, a glasao je za SDP u namjeri, da mu bude bolje. A jo{ je gore. Ovi redovi su samo kraj i zadnje sli~ice mozaika, ove knjige: "Ja Vama", koja evo gleda svjetlo dana u Tre}em Mileniju. Jo{ uvijek sam mlad i nadobudan. Takav sam bio i u I Sarajevskoj gimnaziji. Pomalo buntovan, ali sa razlogom. Sve vi{e li~im na Bila Klintona. Albert Gor se ogrije{io o Boga i nije poslao odgovor na moje pismo. Mislio je da je mangup. Al' nije on mangup. Izgubio je izbore, a ja sam na njega tipovao. Papak ameri~ki sa tri k}erke i jednim sinom, imenjakom mla|im. Sretna

!$

Ja Vama

Mar-Mar d.o.o.

ameri~ka porodica. Koje {atrologije?? Kaè da je prosvijetlio. To je bio blic od aparata njegove supruge, polu profesionalnog fotografa. Zato }e sada Hilari da naplati 8 miliona $ za svoje memoare, koje }e neko za nju da napi{e i "prebije", onako seksi i merhametli 4 miliona duga koje je Bil jo{ uvijek "kratak" advokatima za spor sa Monikom. Kako je samo Hilari {iroka i tolerantna èna, kao da je Bosanka. Ali i ovo je pranje novca, gospodo!! Ru~no prebrojavanje listi}a i ta farsa je kulminacija demokratije. Komisija se smije, zeza i gleda listi}, po listi} da ma{inu ispravi u rupicama i kockicama. A 200 milona stanovnika. [ou. Poslije 100 listi}a, ti objektivno ne zna{, koja je rupica gore, a koja dole? Koja je probu{ena za Gora; ona gore, ili za Bu{a, ona dole? Ovo ti je, moj mrtvi Nu{i}u, humor, prirodni, spontani. "Razbio nos sinu francuskog konzula!" Samo naprijed. Razbi mu nos. Krv je ista i kod crnih i kod bijelih. Crvena. ûdno. I kod ùtih i kod crvenih je crvena. Logi~no. Ali, da se ru~no broje listi}i, njihovi ameri~ki sa rupicama, to je primitivno i nazadno. To dovoljno govori, moj Kuline Bane, da si ti 1189. godine napisao Povelju i da je sve funkcionisalo. [ta smo uradili poslije tebe? Katastrofa. Dragi moji Dubrov~ani, go{pari, neka Bog pomogne Vama, da Vas ne pometu, Ameri tajkuni. Prizivali ste privatizaciju i kapitalizam i kupi}e sve neko za mekinje. Ko bi gori, sad je doli. Kolo sri}e se okri}e. Kada je Marin Drì} prikazivao Dunda Maroja, mali Vilijem [ekspir nije bio ni u jaslicama, nego beba od godinu dana. I ovo je istina. Na{ Dubrovnik da ru{e? To blago, nulte kulture. Nema govora. Evo, ja dajem, gospo|o Marice, odmah 300 DEM za tri no}i. Ke{ many. Orlove Adolfa Hitlera. Kukasti krst i svastika. Svi koji su umrli u logorima prije zakona, tj. prije 1997. godine, nemaju pravo na naknadu za genocid nacista. Bravo, moji lijepi Nijemci, bravo. To je po{teno. Svaka ~ast demokratska Njema~ka. @ivjeli ìvi logora{i sa 80 i vi{e godina. Doìvjeti stotu, doìvjeti stotu!!? Ja vjerujem u ljubav Sarajlija i Dubrov~ana. Ona je vjekovna i izraèna je u novcu. [oldima-kunama. Od Babinog Kuka do Cavtata. Nema veze {to je sve prljavo i neuredno. Spreman je odmah, da ga kupe Amerikanci za svoje potrebe. I treba. Neka ide na dobo{. Ko bude imao da plati, do}i }e. Ko ne, nema ga vi{e u Dubrovniku, bez obzira {to se u Tre}em

!%

Ja Vama

Mar-Mar d.o.o.

Mileniju o~ekuje blagostanje. Kako za koga? Sre}a na{a, ima Boga. Dragi moj Gogo Marjanovi}u, evo tebi ljubi~ica od 5 KM za kavu i mineralnu. Halal. [to bi rekao moj po{teni i plemeniti {ef iz Fo~e. Fo~a je "uà Srbija", a Miljevina "Kosovo", re~e neko prije rata. Ja nisam vjerovao, ali sada znam, da je to istina. I mi }emo u neki biznis. Recimo dru{tvo "Mar-Mar". Marke moj Marjanovi}u. GSP!!

!&

Tartufi

O

va gljiva ili pe~urka se na latinskom jeziku zove: "Tuber Magnatum". Gljiva je krompirastog oblika, bijela ili crna, karakteristi~nog mirisa (ne{to izme|u neprijatnog i prijatnog mirisa, mirisa izme|u bijelog luka i pokvarenog sira) na koji reaguju samo neki psi i doma}e svinje. Tartuf je poznati afrodizijak i bolji je, ali mnogo skuplji od Vijagre. Talijani, veliki ljubavnici, kazanove i ènskaro{i, dolaze u Istru da ga kupe, kako bi svoj vikend ugodno iskoristili u dru{tvu neke dame, sa ve}om potencijom i duìm vremenom, nego ina~e. Me|utim, gljiva tartuf sada vi{e nije monopol Istre. Na omiljenom izleti{tu kod Ni{a u Viniku i kasnije u blizini Soko Banje, nepoznati nalaza~ iskopao je kilograme ove skupe gljive u bijeloj boji. Moj kolega Goran iz Istre, za mene vrijedi vi{e od svih istarskih tartufa, jer ja pridajem vrijednost vi{e nematerijalnom. Jedva ~ekam priliku, da pomognem na moj na~in razvoju Istarskog centra i tom velikom ~ovjeku iz Stolarske ulice b.b. u Gro`njanu. No, bilo kako bilo, ja idem ulicom, kada neko iza mojih le|a vi~e: "Da li je neko vidio mo`da gospodina Ra{u iz Sarajeva?" Ja kaèm da ima Boga, a Goran se razdragano smije, jer mora u to da vjeruje kada je iz mojih usta. Onda je i u Boìje u{i. Ja na Plesu u Zagrebu, neki dan; ta~nije 25. 9. 2000. godine, kada dolazi ~ovjek i gura kolica. Ko je to, pa moj Goran, dolazi iz Skoplja, pravo u Zagreb sa aviona. Ja u Pariz sa mojom majkom, pa u Canadu, a moj Goran bio u Skoplju u Makedoniji, {iriti gra|enje mira i nenasilnu komunikaciju. A stalno neko sumnja, da Goran ne radi dovoljno volonterski, {to nije ta~no. Tu negdje, blizu Goranove ku}e u Istri, ljudi su nalazili gljivu tartuf i kupili ih dnevno oko 100 grama, dok bijeli tartuf nije prona|en kod Svrljiga u blizini Ni{a, gdje su ljudi no}u nalazili i po jedan kilogram. Tartuf ina~e raste u zemlji na dubini od 10 do 40 cm i bere se-vadi se, zreo u mjesecu septembru. Neki afrodizijaci, pored vijagre su: orasi u medu, lje{nik, bademi, rozine, kikiriki, leblebije, susam, ko{pice, suncokret, svi ostali agrumi, grickalice i vo}e u oblicima, koji asociraju na dijelove mu{kog i ènskog tijela. Hot

Ja Vama

Tartuf i

og, vir{la sa jogurtom, jagode, kajsije i smokve, banane, svjeì krastavci, crno vino, tre{nje, vi{nje, kupine i maline, èle i vo}na salata. Naravno, ima toga jo{. Kakve to veze ima sa Gro`njanom u Istri? Ima veze tartuf sa Istrom i afrodizijaci sa tartufom. Sve je logi~no povezano, zaokruèno i pod kontrolom. Evo jedan primjer. GSP!

"

Sveti Vlaho

O

vo bi mogao biti kraj knjige "Ja Vama". [ta bih ja Vama imao da kaèm ili napi{em, nema tih knjiga u koli~ini teksta i listova. Zato ni jedna knjiga nema kraja, jer se nadovezuje jedna misao na drugu u beskona~nost. Ja }u se zaustaviti i za pojas zadjenuti moju sviralu, malo se odmoriti od pisanja ove vrste i nastaviti negdje u 2002. godini, prema nekim svojim planovima. Do tada ~itajte ove redove polako, smireno i mislite da je svaki dan jedan piljak u kunduri. Kada ti problem do|e sa lijeve strane, odmakni ga rukom na lijevu stranu, a kada ti problem do|e sa desne strane tako isto u~ini na desno. Kao brisa~i na autu. Kada ti ku}a gori, obuci najsve~anije odijelo i iza|i van. Sve je napisano i sve re~eno u prenesenom smislu, sa razli~itim asocijacijama i stilskim figurama, pa ja samo ponavljam rije~i umrlih umnih ljudi i miksam ih malo kao ro|eni Sarajlija. Mogla je ova pri~a na prelazu iz Drugog u Tre}i milenij imati naziv: "Tre}i Milenij" ili "Sveti Vlaho" ili Mala i Velika Onofrijeva ~esma ili stilske svije}e i tako redom. Nema kraja mojoj asocijaciji. Slabo ja poznajem Dubrovnik, da bih ovo ~udo svjetsko pobliè opisivao i zato ne}u redom kojim ti ho}e{, nego mojim redom, malo po sredini, malo sa lijeve i malo sa desne strane. Mnogo je misli vezanih za ovaj nezaboravni doga|aj, ali samo istina moè da te zaokupi. Zato ~itaj ovo. Partizani su u ratu pasli travu, da preìve, a njihovi unuci ovdje na Stradunu pu{e travu i pjevaju "Preìvje}u" sa Gibonnijem. Torcida iz Splita je bila mnogobrojna, a bilo je i tifoza "Hajduka". Ludilo. Po~eo je Ibrica Jusi}. Ibrahim ili Ibro, na{ po{teni Bo{njak-Musliman. Ni{ta nije slu~ajno. Veliki naboj u ovom ~ovjeku, boemu, kantautoru. Psa ne vidim, pa i ne pitam, gdje je. Gitara je skupa, elektri~na i akusti~na. Zvu~alo je mo}no, jako i od srca svome rodnom Dubrovniku, koji ga je malo gurnuo u stranu, ali Ibrica ne zlopamti, jer su njegovi korijeni u Bosni. On pjeva do kraja Pila svoje balade i prozori se po~e{e otvarati. Lijepe ène su iza{le na balkone i gledaju i slu{aju ovu mladost, pjesmu i smijeh. No} zvjezdana, puna iskri od prskalica i vatromet sa svih strana. Gorilo je i bilo je za vje~nost. Pozornica

Ja Vama

Sveti Vlaho

ispred Luè. I \elo je sutra pro{ao pored nas, pa smo tako kompletirali sliku bra}e, koju volimo na svoj na~in. Josipa Lisac se penjala polako na stejd`. Visoke ~izme i duga suknja. Frizura nije ekstravagantna, kao {to bude, ali nikada se ne zna. Istina, pete na ~izmama su se klatile i malo smetale. Tu je bilo i pi}e, koktel i malo se napu{ilo, nije da nije. Opra{tam rokerki i najboljem glasu ènskom. Tereza Kesovija-Ungar-Lopatni je ipak malo dijete i onako mala i sitna je jo{ dobra za kafane u Konavlima, a Doris Dragovi} ne zaostaje puno. Severina sa usnicama i slikom iz Jajca seljanke sa sela i druge djevoj~ice treba da vide, kako veliki voza~ unijet u kamion na rukama, pijan kao majka, vozi 100 na sat. To je trebalo vidjeti, ~uti i doìvjeti. Moglo je u glasu Josipinom biti htijenja i volje da pjesmom ozvu~i i Trebinje, da je ~uje 7. 000 Sarajlija koji su u ovu kasabu, prokletu i jadnu do{li iz svojih gradskih stanova i ku}a. Sada i sa ljiljanima bez oznake entiteta ne smiju me|u nas na Stradun. Grize ih savjest, jer ima ih moralnih. Koji li su vrag bacali granate po Stradunu. Da nisu mo`da mislili da }e osvojiti ovaj grad i prenijeti u njega op}insku upravu. Diletantski, primitivno i selja~ki. Ne treba zamjeriti. I nije se znalo bolje. Nije se smatralo da treba bolje. Susret Josipe i Dubrovnika je pro{ao srda~no i nije jedino bilo Mat Kolinska, alijas Karla Metiko{a da podijeli radost i veseli se zajedno sa svojom ljubljenom ovom divnom nastupu u ìvo. Ja sam saosje}ao. Vidio sam Dragana Janji}a i njegovu suprugu i sjetio se divne pri~e o violinisti iz Sarajeva, koji je na prasak topa, pokidao ìce svoje violine i pobjegao glavom bez obzira. I sam sam se trzao na svaki prasak petarde i bombice, jo{ lu|e i otka~enije od violiniste i bilo me je sramota, kako su moji ìvci kao strune nekih gusala Filipa Vi{nji}a podno Majevice. No slijep ne vidi i gluh ne ~uje, pa sam ponovo obratio pa`nju na ~etiri mlade "Divasice", "Lin|o", klape "Cambi", Subrenum", "Ragusa Vecchia", ènsku klapu "Stonke", Gibonnija, Tedi Spalata&Marinero, mo}nu grupu sa velikim muzi~kim potencijalom, lijepu Jaju rokerku i "Junx", . To je bilo sve. Mnogo pijanih, mladih ljudi u bezna|u, drogiranih i napu{enih za marke, kune i dolare, bljuju, leè, valjaju se i rigaju. Mamuraju, pla~u i ljube se. Smrde kose i pankerska uniforma, {nale, halke, lanci i koà. Crno, anarhisti~ki, buntovno i nadobudno. A ma{ina melje i melje. Niko ne vidi. Pije se {ampanjac i "La{ko" pivo. CNN i MTV. HRT i sve je u sistemu

"

Ja Vama

Sveti Vlaho

informisanja. Ja slu{am pomno. Direktan prenos. Reporta`na kola, a tehni~ari zezaju po obi~aju. "Dobro ve~e Hrvatska""Doooobrooooo veeeee~eeee!!!" "Dobro ve~e Spli}ani" "Doooobrooooo veeeee~eeee!!!" "Dobro ve~e Zadrani" "Doooobrooooo veeeee~eeee!!!" "Dobro ve~e Dubrov~ani""Doooobrooooo veeeee~eeee!!!" Spomenu{e Slovence i Tuzlake. A mi iz Sarajeva?. Jedan nas je dio istina u Trebinju, tom gradu u kazni i iza table. U~iteljica mu jo{ ne da da ide ku}i, a ne zove mu roditelje u {kolu. Ima nas na Stradunu, onih ostalih iz Federacije. Iz devet op}ina. Ja zamolih krupnog crnog ~ovjeka u kaputu, da zamoli voditelja i mladu plavu{u, koja govori slovo "R" kao Vojislav [e{elj, da pozdravi i nas 3.000 Sarajlija i ostale iz Bosne i Hercegovine. Ni{ta.!!?? Ponovo jedna lijepa novinarka ispod bine slika, a ja je ponovo izvinem i kaèm uz predstavljanje ko sam i {ta ho}u, te nakon nekoliko munuta, konferansije direktno u program: "Pozdravljam 3.500 Sarajlija, pozdravljam Bosance i Hercegovce" (dodali su 500 Sarajlija samoinicijativno. Nije nas bilo ni 2. 000, ali dobro zvu~i, kada nas je vi{e.) Svi smo malo lagali tu no}. To! Tako treba. Hvala, Dubrovni~e. Hvala, Marko, hvala, Branko, Hvala Mirko, Hvala Slavko. Bravo, Ra{o. Ljube me djeca, Pele i Sale. Grle, ponosni na oca. Moja majka u prvom redu najve}ih rokera i fanova tu`no gleda u binu i na silu poku{ava u ritmu muzike da se nasmije mojoj upornosti i èlji da sa ljubavlju postignem cilj. Ideja i realizacija. Alberte Gore. "Uradi to!" Bu{ te presko~io, ào mi je. Nisi me poslu{ao za knjigu i film "Zemlja u ravnoteì". Ponovo je uspjelo. Ima Boga, ali je veoma te{ko da ga spozna{. Sretno i ~uvaj se. U Dubrovniku smo pro{li pored Petra Gra{e, jer 320 kuna nije bilo u na{em budètu planirano za Gradsku kavanu i njegov nastup u zatvorenom. Ujutro smo gledali i ~ekali porodicu [o{e na Stradunu i onda u{li u Gradsku u

"!

Ja Vama

Sveti Vlaho

jednu "kiflu" i tu se po~astili pola Gra{inih karata. Lo{a iz "Plavog orkestra" nas je okrznuo u prolazu, kada smo jeli kestene i {etali prema hotelu "Excelsior" da vidimo ponovo elitnost ovog mjesta, gdje se nekada roditelji moje djece, mladi smija{e na jednom predratnom do~eku, kada je to bilo isklju~ivo u zatvorenom prostoru. Bra}a ]eremida guraju kolica, a lijepi sin Sa{e Zelepugina je negdje sa jo{ ljep{om curom. Otac Sa{a je nekada ìvio u Sarajevu u ulici Kralja Tvrtka, a mogu}e je da je i{ao u I sarajevsku Gimnaziju. Oliver Mlakar i njegova supruga {etaju na Stradunu svoje pudlice. U Hrvatskoj kaù da je to tajkunski obi~aj, aristokracije Krleìne. Mlakar je mo`da mali Glembaj sa bijelim lakom na noktima, prefinjenih manira i pomalo feminiziran za nas grube Bosance i Hercegovce. No dame iz Zagreba gledaju njegovu kravatu, traè dlake na nogama iza dugih dokoljenki i dive se njegovom {armu, protiv koga nije niko. Mandarine, limunovi, olijanderi, ruzmarin, lovor, bilje, mirisi, boje, sunce, more i hotel "Lero". Uvala Lapad, Lokrum, Lopud, Luka Gru`, Pile, Plo~e, Boninovo. Dubrova~ke maòretkinje. Popio sam kafu sa sinom Peletom. Pravi je kafedìja. Genetski na moga oca i svoju majku. Voli da mu zamiri{e fildàn i dèzva rano ujutro u hladnom Sarajevu. Zvuk {i{a i mlina, dibeka i glas konobara: "Ide {e}er!!?". Plivali smo kasnije u slanoj toploj vodi hotela "Croatia" u Cavtatu i ne{to hladnijoj u bazenu hotela "Prezident" na Babinom Kuku. Argosy, Plakir i Min~eta. Mali Stradun, pust, sa li{}em iz jeseni, butici kao proma{ena investicija bez ekonomske opravdanosti postojanja i jedan ~uveni "Unioninvest" kooperant ovog hotelskog naselja od prije rata. Socijalisti~ko pranje novca. Sva~ije i ni~ije, a sada privatno vlasni{tvo, bez moga minulog rada. Sve je zaokruèno. Vidimo adaptirani hotel "Petka", novi most koji sije}e dubrova~ku luku i ostavlja Rogoznicu da se vozi linijom 1-a i 1-b. Karta od 5,00, preko 7, 00 do 10, 00 kuna. Cijene razli~ite. Bili smo u apoteci franjeva~koj iz 14 vijeka. Mo}no, raritet, produhovljeno i postojano. Pitao sam na ulazu, da li smo zakasnili, jer je bilo pro{lo 15, 00 sati. "Nikada nije kasno, gospodine", re~e fratar tiho. "Izvolite, u|ite" Kupili smo 4 karte i nekoliko razglednica. Halal. Rekao sam mladom fratru, koji je deùrni u dane blagdana: "Majka joj je diplomirani farmaceut, a k}erka je sada tre}a godina Farmaceutskog fakulteta u Sarajevu. Do{li smo maksuz, da vidimo i obi|emo".

""

Ja Vama

Sveti Vlaho

[utnja. Bog djeluje. I ja {utim. Moram ponovo do}i i kupiti stilske svije}e na Stradunu.

Neka Sveti Vlaho ~uva Dubrovnik, a neka mu i Bog pomogne.

"#

Zahvala

Hvala Bogu i svima oko mene, {to sam jo{ ìv.

Recenzija-Prof. Ljiljana Cikota

K

njiga-zbirka proze "Ja Vama" nastavak je knjige, autora Radoslava-Ra{e Marjanovi}a. Prve CD knjige u Bosni i Hercegovini. Evo i druge s istom nakanom. Da se kaè {to se ima re}i, a CD se lako ubaci. A ima se i {ta ~uti. U odnosu na prvu, ova knjiga-upu}ena nama je ista i-druga~ija. Rukopis je prepoznatljiv: asocijacija za asocijacijom (na asocijaciju)-u ritmu bez zastoja., a onda rez-kadriranje pravo, dobrofilmsko: ve} smo ga upoznali u prvoj, prethodne knjige teksturi. I ovdje dominira izuzetnom kvalitetom: nikada ni{ta (nije re~eno) samo (radi) verbalne svrhe. Zato, ma koliko rije~i "tr~ale", treba im se vratiti, vra}ati: svaka nudi svoje, sebi svojstveno zna~enje, ali {iroko uklopljeno u smisao cjeline. A u cjelini otkrivamo ne{to novo: sadràj je vezan tematski za stvarnost u kojoj autor intenzivno ìvi i na svoj na~in sudjeluje. I to nije novo-pro{lost, recimo, u prvoj rije~i, ili ovaj sad tok vremena nije bitna razlika. Nov je autorov stav, prepoznajemo ga, ali otkrivamo novu snagu u glasu, u analizi britkost i odsje~enost. Kao da se prvom knjigom oslobodio, prebolovao {to se imalo prebolovati, oduìti i sebi i drugima sve dugove, Radoslav Marjanovi}-nov i zdrav, kazuje punom rije~ju {iroko ({iroki) svijet oko sebe: Zlatibor-Pentagon-Malezija 1, Malezija 2, Malezija 3 -Bermudski trougao, zbivanja i ljudi u Zagrebu, Istri, Hrvatskoj i-Bosna. [iroki prostor zbirke "Ja Vama" nije samo niz slika pisca putnika. Nesvakida{njom pronicljivo{}u, pametno, o{tro, inventivno, autor sklapa jedinstvenu pri~u o svijetu onakav kakav jest i koji nam (a da i ne znamo, koliko ~esto!) kapu, sudbinski kroji. I sve je u strukturi knjige ~vrsto-mi{lju, stavom, povezano: u tekstu asocijativnih slika, kakav paradoks, najja~a je uzro~no-posljedi~na veza zbivanja, koje znamo (u ìvotu) pratiti, ali ne i uvijek povezati (upratiti-{to bi se u nas kazalo). To ~ini Radoslav Marjanovi}. I jo{ jedna osobina kazivanog: iako lucidan, o{tar kriti~ar, jasan i otvoren, iza, pored, uz, otkrivamo emotivnog, toplog, zaboljenog i preboljenog, svog ~ovjeka i htjeli ga ili ne htjeli (htjeli ili ne htjeli istinu, zalud je Radoslav Marjanovi} naziva ra{omonskom), ne moèmo odoljeti rije~i kojom autor kazuje, koju zna upotrijebiti, oblikovati i preoblikovati u sebi svojstven izraz koji plijeni i koji se pamti. Ne moèmo pore}i da-ja Vama-nije

Ja Vama

Recenzija-Prof. Ljiljana Cikota

tost i istina-neka svako uzme {to mu treba. Ima za sve nas.

Ljiljana Cikota - Zagreb, juli 2001.

"&

Recenzija-Dragi{a Marek

P

red vama je drugo djelo: "Ja Vama", autora Radoslava Marjanovi}a. I ova knjiga (ako je tako moèmo zvati, po{to taj izraz podrazumijeva ukori~en zbir na papiru od{tampanih stranica), izlazi u virtuelnom obliku u formatu Adobe .pdf. Doma}in je po drugi put, digitalni pratilac izdanja informati~kog magazina Info - CD dodatak. Prvi put je prvenstveni razlog bio izazov novog (do tada niko nije objavio ovakvo djelo na CD-u u Bosni i Hercegovini-septembar 2000. godine). Ovaj put je prvenstveni razlog nedostatk sredstava i fukarluk izdava~ke djelatnosti u na{oj domovini. Prate}i same naslove ovog serijala (prvi je bio "Sam sa sobom"), moèmo pretpostaviti da autor nije dorekao sve {to je zamislio, ta da }e uslijediti jo{ nastavaka. Kao i u prvoj knjizi, autor se oslanja na svoje sje}anje i doìvljaj odre|enih momenata u ìvotu, koje smatra va`nim i situacija kojima je bio u~esnikom. Sve ovo je pra}eno jakim izlivima osje}aja i zatomljene energije, koja provaljuje brane i u obliku bujice preplavljuje ove stranice. Sadràjno se prva i druga knjiga ne razlikuju previ{e. U obje se sadràj moè svrstati u autobiografsku esejistiku. Sam tekst je podjeljen u veliki broj kratkih formi, koje svaka za sebe, prenosi uspomenu na neki doga|aj ili doìvljaj. Vremenski, pojedina~ne cjeline nisu hronolo{ki poredane, mada, samo generalno, slijede vremensku struju od pro{losti ka sada{njosti. Kao i u ostalim djelima koji prate tok svijesti autora, i ovdje dolazi do skokova u koncepciji cijelog djela, ali i u svakoj njegovoj zasebnoj cjelini. Jako je izraèn asocijativni princip. Jednom izraèna misao, odvodi sadràj pri~e izvan dotada{njeg konteksta i baca ga u potpuno novo okruènje. Veza sa prethodnim sadràjem je ~isto asocijativna ili emotivna. Postoje i me|usobne veze izme|u zasebnih cjelina koje dodatno ukr{taju pojedine segmente i strukturu ~ine jako sloènom. Ovaj haoti~ni oblik stvarala{tva, u punom smislu odslikava stanje duha misle}e individue koja ìvi u dana{njem vremenu u Bosni i Hercegovini. Stilska forma ova dva djela se razlikuje. Dok je kod prvog vi{e zastu-

Ja Vama

Recenzija-Dragi{a Marek

pljen pripovjeda~ki na~in prezentacije ideja i doga|aja, kod druge je stvar suprotna. U ve}ini cjelina (kao {to vidite, stalno izbjegavam izraz "pri~e", jer se ne radi o pri~ama), re~enice su kratke, a pasusi se svode na jednu ili dvije re~enice. Nisam nikakav knjièvni stru~njak, ali mene je ova forma neodoljivo podsjetila na modernu formu poezije (bez rimovanja i kli{ea u formi stiha). Po{to se djelo vrlo ~esto bavi politikom ili osobama koje je ~ine i njenim uticajem na na{e ìvote (neizbje`na svakodnevna tema na Balkanu), slobodan sam da ovo djelo po formi, svrstam u izmi{ljenu kategoriju "politi~ke poezije". Ako ima ne{to pozitivno nastalo kao posljedica doga|aja zadnjih deset godina u Bosni i Hercegovini, onda su to svakako individualne odluke ljudi da promjene ne{to u svom ìvotu. Valjda svako vrijeme sa gustom koncentracijom doga|aja od vitalnog interesa za narode i pojedince donosi takve situacije. Mi smo poslije relativno dugog perioda uspavanosti i relativne harmonije istjerani iz sigurnosti svoje loge na ~istinu. Svi smo bili prinu|eni da donosimo va`ne ìvotne odluke: oti}i ili ostati, boriti se ili odustati, na kraju, ìvjeti ili umrijeti (u svim smislovima koje ove rije~i zna~e). Na{e odluke koje smo donosili i koje }emo donositi, nisu uvijek bile "korisne" za okruènje i zajednicu (mnogi mladi, kvalitetni su oti{li...), ali je za na{e ìvote esencijalno va`no da ih donesemo. U slu~aju Radoslava Marjanovi}a, odluka je donesena - boriti se. Jedinstven na~in te borbe pisanjem, govori dosta o samom autoru i njegovoj nagla{enoj filozofiji nenasilne komunikacije. Kako sam autor kaè: pisanjem "skida pra{inu sa srca" i prazni deponiju gor~ine poraza ljudi i ljudskosti u ovim te{kim vremenima. Najva`nije je da je knjiga napisana i ponu|ena ostalima ("Ja Vama"). Time je njena veza sa autorom i njegovim te`njama i ciljevima prekinuta. Ona sada ìvi svoj nezavisni ìvot. Da li }emo je ~itati, da li }e nam se svidjeti i u kojoj mjeri, vi{e nema nikakve veze sa razlozima i na~inom njenog nastanka. Pro~itajte pa vidite...

Dragi{a Marek - Sarajevo, maj 2001.

#

AUTOBIOGRAFIJA (C. V.) Radoslav (Vasilija-Vase-Valeta) Marjanovi}, ro|en je 09. 03. 1954. godine u Sarajevu. Zavr{io je osmogodi{nju skolu (1969) i I Gimnaziju u Sarajevu (1973). Nakon zavr{ene srednje {kole, upisuje Pravni fakultet u .) i diplomira (28. juni 1977). Polaè pravosudni Sarajevu (09. 09. 1973Biografija ispit (oktobar 1978.). Apsolvent postdiplomskog studija na Pravnom fakultetu u Beogradu (1979-1981). Pasivno znanje francuskog, italijanskog i engleskog jezika. Otac je sina Predraga (1979.) i k}erke Aleksandre (1980.). Autor je knjige "Sam sa sobom"- I CD izdanje "Info"a u B&H. Direktor Prve privatne muzi~ke {kole u Jugoslaviji "MeCena" u Sarajevu (1990-1992) Sekretar Narodne stranke Bosne i Hercegovine (1993-2003)-volonter. Organizacioni sekretar SGV-a GPR-a BiH (19941998)-volonter. ^lan U. O. SPKD "Prosvjeta" u Sarajevu (1995-1997)volonter ^lan U.O. CMS-a Zagreb (1999-2001)-volonter. ^lan stru~nog tima HKBiH. (1999-2001). ^lan udruènja gra|ana: "Liga Humanih", "Grbavica-Vraca" , "Slovenaca" , "Srpske kulturne zajednice" -volonter Koordinator projekta "Cirem"-Barcelona u Sarajevu (1998). Delegat 4. Kongresa Hel{inskog parlamenta gradana u Tuzli. Polaznik seminara politi~kih partija i stranki SAD-21 dan (1996)-volonter. Dva seminara u Maleziji-21 dan (1998)-volonter. Miramida II i IV u Pakracu (1996)-volonter. Miramida Plus I na Krku (1997)-volonter. Wri 22 Trijenale u Pore~u (1998)-volonter. Be~-Konferencija HVO iz Hrvatske, BiH, Austrije i Italije-volonter. Beograd-2 Konferencije-seminara NVO-volonter (1997) Izola i Piran-Slovenija dva seminara NVO -volonter (1995-1996). Ima 22 godine radnog staà u struci.

Ja Vama.pdf

Short Description

Description

Comments

We need your help!