Ivan Biondić

Ivan Biondić MAGNA FRAUS – SLOM IDEOLOGIJE OTVORENOG DRUŠTVA

VLASTITA AUTORSKA NAKLADA Ivan Biondić, 10 000 Zagreb, Livadićeva 4 Telefon i fax: +385 (01) 23 35 905

Urednik:

Recenzenti: dr. sc. Ivan Ĉizmić dr. sc. Draţen Ţivić

Lektor: Ivica Ţigić, prof.

Naslovna strana: Ivan Kujundţić, akad. kipar

Tehniĉki uredio: Neven Osojnik

Tisak: Tiskara “Puljko”, Zagreb

CIP- Katologizacija u publikaciji

Nacionalna i sveuĉilišna knjiţnica, Zagreb

UDK ...............

BIONDIĆ, Ivan

Magna fraus – slom ideologije otvorenog društva

Ivan Biondić. – Zagreb:

Vlastita autorska naklada:

- str.; cm.

ISBN

Bibliografija: str. i uz tekst.

Kazalo. – Summary. – Zusammenfassung.

Ivan Biondić

MAGNA FRAUS – SLOM OTVORENOG DRUŠTVA

IDEOLOGIJE

Zagreb 2011.

Prijatelju i kolegi Nedjeljku

SADRŽAJ

PROSLOV 1. TEMELJNA POLAZIŠTA 1. 1. Znanstvena polazišta (banacizam) 1. 2. Politiĉka polazišta (balkanski oktopod) 2. KRITIKA TEMELJNIH POLAZIŠTA 2. 1. Kritika znanstvenih polazišta 2. 1. 1. Kritika banacizma 2. 1. 2. Kritika ideologije otvorenog društva 2. 3. Kritika politiĉkih polazišta (balkanski oktopod) 2. 2. 1. Alibiranje velikosrpske agresije 2. 2. 2. Amnestiranje velesila od non intervention 2. 2. 3. Revizije hrvatske nacionalne povijesti 2. 2. 3. 1. Revizija etnogeneze i rane povijesti Hrvata 2. 2. 3. 2. Revizija hrvatske povijesti 19. i 20. stoljeća 2. 2. 3. 3. Revizije hrvatske nacionalne drţave (1990.-2000.)

2. 2. 3. 3. 1. Kriminalizacija Domovinskog rata 2. 2. 3. 3. 2. Dogovorna povjesnica 2. 2. 4. Balkanizacija i denacionalizacija hrvatske drţave 2. 2. 4. 1. Bit balkanske (kon)federacije 2. 2. 4. 2. Hrvatska: izmeĊu nacionalne i multietniĉke zajednice 3. HOMO FRAUS 4. NAMJESTO ZAGLAVKA BIBLIOGRAFIJA SUMMARY ZUSAMMENFASSUNG KAZALO IMENA BILJEŠKA O AUTORU

TABLICE

Tablica 1.: Razine u razvoju etnosa

Tablica 2.: Modeli oblikovanja nacije (prema: F. Lukas, 1931. i H. Sundhaussen, 2000.) Tablica 3.: Modeli srpske i hrvatske nacionalne identifikacije (prema: Biondić, 2000.) Tablica 4.: Modeli hrvatske i srpske nacionalne identifikacije (prema: Ekmeĉić, 1972. i Gross, 1973.) Tablica 5.: Hrvatske nacionalne ideologije (prema: Banac, 1992.) Tablica 6.: Skupovi u funkciji kriminalizacije Domovinskog rata Tablica 7.: Modeli odreĊenja nacije (prema: Banac, 1988. i 1993.) Tablica 8.: Cro-nacionalne okomice (prema: Pusić, 1994. i Maštrović, 1996.) Tablica 9.: Dvije paradigme YU-pitanja (prema: Pilar, 1918. i Banac, 1988.) Tablica 10.: Poloţaj Srba (prema: Memorandum SANU, 1986. i Nedovršeni mir, 1996.) Tablica 11.: Modeli odnosa društvo i politika Tablica 12.: Nacionalne zajednice (dopuna prema: Sundhaussen, 2000.) Tablica 13.: CRO-identitet izmeĊu YU-stabilizacije & CRO-emancipacije Tablica 14.: Diskurs glede odgovornosti za rat u bivšoj Jugoslaviji (prema: Banac, 1988.2001.) Tablica 15.: Vrste ratova u bivšoj Jugoslaviji (prema: Vujević, 1996.) Tablica 16.: Uzroci rata u Jugoslaviji (prema: Nedovršeni mir, 1996.) Tablica 17.: Uzroci raspada i rata u Jugoslaviji (prema: Banac, 1988.-2001.) Tablica 18.: Prosudbe izravne ţrtve u Hrvatskoj uzrokovane srbijanskom agresijom (prema: D. Ţivić, 2001.) Tablica 19.: Odgovornost velesila za raspad i rat u Jugoslaviji (prema: Banac, 1988.-2001.) Tablica 20.: Hrvatske i bošnjaĉko-muslimanske ţrtve u Lašvanskoj dolini Tablica 21.: Identitet hrvatske historiografije Tablica 22.: Okomice CRO-nacionalne identifikacije

Tablica 23.: Modeli u etnogenezi Hrvata Tablica 24.: Paradigme u etnogenezi Hrvata Tablica 25.: Genotipovi Hrvata (prema: Science, studeni, 2000.) Tablica 26.: Poveznica izmeĊu /nekadašnjih/ pojedinih Sklavinija (prema: Karel Kroch, 1995.)

hrvatskih

postojbina

i

Tablica 27.: (Ne)autentiĉna hrvatska povjesnica Tablica 28.: Politiĉke opcije hrvatske nacionalne identifikacije (prema: I. Biondić, 2000.) Tablica 29.: CRO-nacionalne ideologije (prema: Biondić, 1999.) Tablica 30.: Karakterizacija rata na podruĉju ex-Jugoslavije (prema: presude Haškog suda) Tablica 31.: Paradigme u ciljevima Domovinskog rata Tablica 32.: Hrvatski politiĉki blokovi 1990. godine (prema: D. Sekulić, 2000.) Tablica 33.: Drang nach Osten vs. Drang nach Westen Tablica 34.: Srodne antropo-kulturološke skupine (prema: Primorac, 2000.) Tablica 35.: Modeli cro- identifikacije Tablica 36.: Modeli Srba cro-integracije Tablica 37.: Vrste škola u prvim zakonima o puĉkom školstvu Tablica 38.: Jezik u prvim školskim zakonima

NEDOSTAJE TABLICA: Autentiĉna vs. importirana okomica razvoja hrvatskog jezika

PROSLOV

U ozraĉju neoliberalnog globalizma, tvrdi George Soros, “Balkan je pokus da cijeli svijet postane globalno otvoreno društvo”. S tim u svezi, polazeći od aksioma “Balkanu se ne moţete oduprijeti”, ovaj pokus historiografski i geopolitiĉki oblikuje i promiĉe Ivo Banac, prema mnogim ocjenama, danas vodeći jugoslavenolog, vještak za jugoistoĉnu Europu, i to ne samo u Hrvatskoj ili Balkanu, nego u svijetu. Štoviše, govori se o banacizmu kao novoj historiografsko-geopolitiĉkoj paradigmi, ĉiji je rukopis prepoznatljiv kao idejna osnova “Izvještaja meĊunarodne komisije za Balkan” (poznat kao Tindemans-Report) i, s tim u svezi, operativnog plana “Pakta o stabilnosti za jugoistoĉnu Europu”. S obzirom na Banĉev kolonijalni imperativ “Balkanu se ne moţete oduprijeti”, banacizam je posebice politiĉki operacionaliziran u strategiji Goldstein-Pusićkine Erasmus Gilde. Naime, nakon dramatiĉnog raspada Jugoslavije, polazeći od laţne (hamletovske) dileme “demokracija ili nacija”, ova “otvoreno-društvena” suvremena slavoserbština, politikom “novog smjera” (ex “novi kurs”) po treći put Hrvatsku nastoji okupirati i izdvojiti iz

njena srednjoeuropskog civilizacijskog i kulturnog okruţja, te je neprirodno i nepovratno smjestiti na “Zapadni Balkan”. Rašĉlamba

balkanskog

oktopoda,

ideologije

“otvorenog

društva”,

što

ga

historiografski i geopolitiĉki oblikuje banacizam i promiĉe erazmiĉka strategija “Druge republike” (“od nacionalne drţave k drţavi graĊana”), središnja jezadaća ovog rada. S tim u svezi, valja pokazati: koliko je ovaj projekt, tragom Viktora Novaka i njegova “velikog zloĉina” (magnum crimen), zapravo “velika obmana” (magna fraus), koja je na posljetku krvavo razotkrivena u Vukovaru, ĉiji “ubijeni” vodotoranj nijemo strši kao simboliĉka inaĉica kule babilonske (turris babilonica).

Autor

1. TEMELJNA POLAZIŠTA

Kao ameriĉki povjesnik, jugoslavenskog podrijetla, Ivo Banac postaje poznat monografijom The national question in Yugoslavia; origins, history, politics (Cornell University Press, Ithaca & London 1984.); na ovitku knjige Peter Sugar biljeţi “da je Banĉev tretman ovog emocionalno vrlo nabijenog problema znanstven, lišen natruha strasti i iznimno nepristran. Njegova je erudicija nevjerojatno velika”. Ovom monografijom, koja je objavljena pod naslovomNacionalno pitanje u Jugoslaviji: porijeklo, povijest, politika (Zagreb, 1988.), izravno pred raspad Jugoslavije, Banac ulazi na velika vrata znanosti i politike na juţnoslavenskim (balkanskim) prostorima. 1

Nakon raspada Jugoslavije, uţivajući ugled kao ameriĉko-hrvatski povjesniĉar, Banac postaje vodeći opinion maker za “balkansko pitanje”. U hrvatskoj je javnosti, ipak, ponajviše poznat po svom angaţiranom izvanstranaĉkom politiĉkom djelovanju kroz ideologiju “otvorenog društva”, posebice unutar Erasmus Gilde (Institucija za kulturu demokracije).

2

1. 1. ZNANSTVENA POLAZIŠTA (BANACIZAM)

Kad je rijeĉ o nacionalnom fenomenu, iako unosi neke liberalistiĉke inovacije (posebice, glede preureĊenja Jugoslavije), Banac ĉvrsto pripada sustavu standardne hrvatske dominantne (marksistiĉke) historiografije. Ovo je lako razumjeti, budući da razlika izmeĊu istraţivaĉa koji se kreću unutar liberalnog pristupa i onih marksistiĉke posvjedoĉenosti u odredbi pojmova nije toliko velika. MeĊutim, treba dodati, kad je rijeĉ o naciji i nacionalizmu, 3

i u marksistiĉke i liberalne teorije, postoji oĉevidan manjak. S tim u svezi, ove su teorije 4

nemoćne u objašnjenju eksplozije nacionalnih pokreta i procesa stvaranja nacija (nationbuilding) potkraj 20. i poĉetkom 21. stoljeća.

5

Glede odreĊenja hrvatske nacionalne individualnosti, i time traganja za objašnjenjem podrijetla oblikovanja hrvatske nacije, “hrvatska historiografija već jedno stoljeće nije uspjela riješiti taj problem.” Poseban je problem što je u vrijeme nakon drugog svjetskog rata 6

hrvatska je historiografija bila pod “izrazitom dominacijom jugoslavenske totalitarne ideologije i marksistiĉkog tumaĉenja povijesnih zbivanja”. S tim u svezi, posebice 7

Antoljakova knjiga “analizira i objašnjava sudbinu hrvatske historiografije posljednjih pedeset godina kada je dominiralo jugoslavenstvo i komunistiĉka ideologija”. Prema tome, obvezatna 8

jednostranoj marksistiĉkoj metodologiji, s jedne, i paradigmi jugoslavenske ideologije (nacionalne i klasne), s druge starne, standardizirana je hrvatska povjesnica obiljeţena “upotrebom nepreciznih pojmova i nepoznavanja teorija o narodu, naciji i politici uopće”.

9

Štoviše, ne razlikujući naciju i narod (tj. izmeĊu etniĉke i drţavne zajednice), većina je historiĉara (poput Banca) brkala ta dva pojma, posebice oni “koji su se bavili pitanjima historijata ideje narodnog jedinstva juţnih Slavena”. Budući da se previĊa razlika 10

izmeĊu drţavotvornog (anglo-francuskog)

i etnotvornog (njemaĉko-talijanskog)

poimanja

nacije, to dovodi “do katastrofalnih posljedica, kako znanstvene tako i pravne ili politiĉke naravi”. Kako se uUstavu Republike Hrvatske (1998.) “narod” i “nacija” svojim znaĉenjem 11

“jako dobro poklapaju”, drţi se da bi se “nacija” (kao nepotrebni amerikanizam) trebala zamijeniti terminom narodne (etniĉke), a brisati glede drţavljanske zajednice. Toĉno je da 12

reĉeni Ustav brka ova dva pojma, meĊutim, “izjednaĉavanje nacije s narodom i, štoviše, njezino uklanjanje (kao toboţnji amerikanizam) u oznaĉavanju drţavljanske zajednice, s onu je stranu znanstvenog i povijesnog legitimiteta”.

13

Sve u svemu, oko središnjih pitanja hrvatske nacionalne identifikacije standardna hrvatska opća i knjiţevna historiografija proizvodi posvemašnju zbrku i pomućenost (conffusio babilonica). Polazeći od drevno-kineske maksime (kako “pogrešni pojmovi vode 14

u rat”), u razvoju etnosa valja zato razlikovati nekoliko razina (vidi tablicu 1.).

IDENTITET

RAZINA

ROD

podrijetlo

(lat. gens)

(genom, krv)

NAROD

kultura

( Volk, peuple)

(jezik)

NACIJA

graĊanska (drţavna) pripadnost

(Nation, la nation)

(citizen-nations)

Tablica br. 1.: Razine u razvoju etnosa

S obzirom na to, glede upoznavanja podrijetla, integracije i razvoja hrvatske nacije, a rijeĉ je o procesima dugog trajanja, nuţno je pristupiti istraţivanju tog problema na ove tri razine: (1) istraţivanja podrijetla Hrvata (od kuda dolaze na ove prostore, kada i tko su oni); (2) istraţivanje podrijetla, oblikovanja i razvoja hrvatskog naroda (kada i kako se oblikuje taj narod, u kojim povijesnim i društvenim uvjetima, u kojim društvenim sistemima); (3) istraţivanje podrijetla, integracije i razvoja hrvatske nacije (kada i kako se formirala ta nacionalna zajednica, u kojim povijesnim i društvenim uvjetima).

15

Budući da se svijest o naciji oĉituje u dva bitna podruĉja - jedno je kultura (gdje se potvrĊuje kao kulturna zajednica), a drugo politika (gdje se traţi potvrda kao drţavna zajednica) - došlo je do temeljnih razlika glede oblikovanja suvremenih europskih nacija. Naime, s jedne strane, vezanje pojma “nacija” s drţavom (kao voljno poistovjećivanje i

prepoznavanje

odreĊene

skupine

pojedinaca),

postalo

je

vaţno

za

francusko

(zapadnoeuropsko) shvaćanje ovog pojma. S druge strane, imamo tzv. njemaĉko (srednjoeuropsko) shvaćanje koje ima teţište na kulturnom poimanju nacije. Vezan za etniĉku zajednicu, pojam se nacije u ovom potonjem ne veţe nuţno uz atribut vlastite drţave. To razlikovanje u oblikovanju nacionalne svijesti Nijemaca (kulturno-objektivno) i Francuza (subjektivno-politiĉko) posluţilo je kao model u općoj teoriji nacija. Dakako, rijeĉ je o ideal16

tipskim modelima, oko kojih u osnovi postoji teorijsko suglasje, kako u našoj starijoj tako i 17

stranoj novijoj literaturi (v. tablicu 2.). 18

AUTOR

FILIP LUKAS

HOLM SUNDHAUSSEN

(1931.)

(2000.)

zajedniĉki ţivot,

zajedniĉke vrijednosti,

politiĉko-subjektivno

zajedniĉko proţivljavanje,

politiĉka uvjerenja,

(francuski)

uspomene prošlosti

pripadnost

MODEL

drţavi

kulturno-objektivno

podrijetlo, kultura,

podrijetlo, jezik,

(njemaĉki)

jezik

kultura

zajedniĉkoj

Tablica 2.: Modeli oblikovanja nacije (prema F. Lukas, 1931. i H. Sundhaussen, 2000.)

Ipak, u stvarnosti otvara se niz problema i prijepora, posebice u svezi problem tzv. zakašnjele (suvremene) nacionalne emancipacije tzv. malih naroda. Iako se o naciji, nacionalnoj drţavi i nacionalizmu stalno govori, ne samo da nema šire rasprave glede tih pitanja, već štoviše “još ne postoji europski konsenzus o tome što je zapravo nacija”. Budući da ne postoji općevaţeća i općeprihvaćena definicija onoga što ĉini naciju, nejasnoća je glavni izvor onih zabluda i zapleta kojima je nacionalizam obdario suvremeni svijet. Iako je 19

povijesno utvrĊeno, da se narod (kao bio-psiho-socijalna kategorija) preoblikuje u naciju (kao osviješteni narod), koja se nuţno razvija u nacionalnu drţavu (kao najviši oblik samoorganiziranje i autonomije naroda), suvremeni multi-kulti ideolozi bjeţe od nacije (nacionalne drţave). Zanimljivo je da je već od polovice prošlog stoljeća, hrvatska politiĉka misao i praksa razmjerno, jasno razlikovala strukturalne razine u razvitku hrvatske nacionalne svijesti. Naime, postojale su razlike izmeĊu “naroda” (fr.peuple, njem. Volk) i “nacije” (fr. la nation, njem. die Nation), tj. izmeĊu genetiĉke (podrijetlo, jezik i sl.) i politiĉke ili drţavne (drţavna pripadnost, graĊanski status) razine. MeĊutim, suprotno tome, još dvadesetih godina 20. stoljeća pojam nacije meĊu srpskim intelektualcima nije precizno odreĊen. Toj općoj konfuziji srpskog identiteta posebice je pridonijela i upotreba pojmova pleme, narod i nacija. Naime, svi su korišteni dosta ĉesto, ali ne kao precizni sociološki, historijski i etnološki termini nego, uglavnom, pojednostavljeno, deklarativno, onako kako se sloţeniji pojmovi upotrebljavaju u ravni funkcionalnog (politiĉkog) tipa govora. Smatra se, da je “vrhunac haosa u tom smislu predstavljao izbor imena za novu drţavu”.

20

Prijelazom iz staleškog u graĊansko društvo, kako pokazuju nacionalni programi (1848. i 1861.), hrvatski se narod potkraj prošlog stoljeća oblikovao kao moderna europska nacija, tj. po zapadno-europskom modelu drţavnog ili politiĉkog naroda. Ukratko, hrvatska se nacionalna zajednica oblikuje na temelju hrvatskog drţavnog i povijesnog prava, ali i na prirodnom pravu svakog naroda na samoodreĊenje, bez obzira na zateĉena ili buduća povezivanja. Prema tome, hrvatska nacija i njezina individualnost nije prije svega odreĊena “kulturnom kategorijom”, toboţe po “modelu“ jeziĉne nacije, “kako se to u historiografiji ţeli dokazati”. Suprotno tezi o dvije hrvatske nacionalne ideje (tzv. “nacionalno-metodiĉki

dualizam”), koju inaĉe obiljeţava poveznica od Viktora Novaka do Mirjane Gross, smatra se da je rijeĉ o jedinstvenom nacionalno-politiĉkom programu, što je imao cilj da se svi segmenti hrvatskog naroda – na njegovom cjelovitom etniĉkom, povijesnom i politiĉkom prostoru – ujedine u jedan politiĉki narod.

21

Sve u svemu, rijeĉ je o poimanju koje je sadrţano u hrvatskoj politiĉkoj tradiciji, i to posebice onoj starĉevićanskoj, gdje je “politiĉki narod” istovrijednica odredbe o naciji kao drţavi. Naime, iako svjestan da pojam nacije oblikuje politiĉki i kulturni trenutak, naspram ilirizma i jugoslavizma, Starĉević relativizira romantiĉarski primat jezika i podrijetla u odreĊenju nacije. Zato će posvemašnje razlikovanje hrvatske prema srpskoj naciji provest u drugoj polovici 19. stoljeća tek ideologija Stranke prava. Naime, zastupajući shvaćanje o hrvatskoj nacionalnoj individualnosti, neobveznoj prema bilo kojoj drugoj naciji zbog etniĉke srodnosti, ideologija je pravaštva “u potpunosti odbacivala juţnoslavensku ideju”. Dakle, hrvatska je nacija shvaćena kao apsolutna individualnost, nevezana bilo kakvim vezama srodstva s drugim nacijama, dok je jeziĉni model nacionalne ideologije zamijenjen modelom koji će uz prirodno pravo u svoje središte staviti drţavno pravo. 22

23

Prema tome, na povijesnim i politiĉkim elementima nacije kao politiĉkoga naroda i hrvatske drţave kao moderne europske nacionalne drţave, Starĉević zastupa nacionalno jedinstvo cjelokupnog hrvatskog naroda nasuprot njegovoj krvnoj i jeziĉnoj izmiješanosti. Starĉevićizam se filozofijski temelji na postulatu slobode kao jamstvu svih ljudskih prava, koja su bit mogućnosti ljudskog ţivota u zajednici. Pritom se, osloncem podjednako na prirodnom i historijskom pravu, afirmira takoĊer pravo drţavotvornosti kao nuţnog za svrhe hrvatskog nacionalnog opstanka. To znaĉi da se hrvatska nacija kao politiĉki narod uvijek 24

podudara s granicama hrvatske nacionalne drţave, unutar koje moţe prebivati niz razliĉitih narodnosno-etniĉkih zajednica. S tim u svezi, usuprot standardnoj historiografiji, Tereza ArasGanza posve se rehabilitira Starĉevića koji je stvorio sljub “izmeĊu liberalnog koncepta i nacionalnog cilja”, tj. on “izriĉito negira etniĉku komponentu kao odluĉujuću u formiranju narodnog suvereniteta”.

25

S obzirom na to, i tzv. srpsko pitanje u Hrvatskoj s pozicija svojega poimanja hrvatskog politiĉkog naroda kao cjeline u jedinstvenoj hrvatskoj drţavi, unutar Starĉevićeve paradigme, tretira se kao i svako drugo manjinsko pitanje. Dosad se pokušalo Starĉevićevu filozofiju reducirati na ideologiju i politiku i njega prikazati samo kao ideologa (paradigmatski to ĉni J. Šidak I I. Banac), koji je negirao Srbe u Hrvatskoj. MeĊutim, 26

Starĉevićev jepankroatizam izvan pravaškog politiĉkog programa, pa ga valja shvatiti tek kao “odgovor velikosrpskoj Karadţićevoj promidţbenoj agresiji protiv Hrvatske i Hrvata.

Starĉević je bio prvi i zadugo ostao jedini hrvatski politiĉar, koji je, ako ne ide drukĉije, bio spreman klin izbijati klinom”.

27

MeĊutim, naspram etnotvorne (veliko)srpske jednoznaĉne, standardna tragom Viktora Novaka, hrvatska historiografija promiĉe dvoznaĉnost hrvatske nacionalne integracije. Naime, glede hrvatske nacionalne integracije, V. Novak razlikuje “pravašku i jugoslavensku tradiciju”. Pravašku tradiciju (Stranka prava), uz Eugena Kvaternika, utemeljuje Ante Starĉević, promicatelj “rasistiĉkog nacionalizma” i “duhovni voĊa budućeg klerofašizma”. Jugoslavensku tradiciju (Neodvisna narodna stranka), uz Franju Raĉkog, utemeljuje Ċakovaĉki biskup J. J. Strossmayer, “istinski propovjednik bratstva i jedinstva juţnoslavenskih naroda”. S obzirom na to, jugoslavenski mason i ex-klerik Viktor Novak rodonaĉelnik je teze o genocidnosti i fašistoidnosti svake samostalne hrvatske nacionalne drţave. 28

29

S tim u svezi, prema Mirjani Gross, tijekom 19. stoljeća u hrvatskom su društvu djelovale s brojnim inaĉicama (varijantama) dvije nacionalno integracijske ideologije (jugoslavenska i pravaška), tj. (1) “jugoslavizam, najprije u obliku ilirizma” i (2) “ekskluzivni hrvatski nacionalizam, tj. pravaštvo”. Pronikle iz ilirizma, obje nove hrvatske ideologije (jugoslavenska i velikohrvatska), “kretale su se i dalje, svaka na svoj naĉin, na cijelom juţnoslavenskom podruĉju”. Budući da zabacuje drţavno-povijesno pravo, etnotvorni model narodnog jedinstva (Srbi i Hrvati) onemogućava utemeljivanje hrvatske nacionalne drţave (Bog i Hrvati). Prema tome, svaka samostalna hrvatska nacionalnu drţava (gdje bi Srbi u Hrvatskoj bili etniĉka manjina), drţi se eo ipso ekskluzivnom, klerikalnom, genocidnom i fašistoidnom. Hrvatska drţavotvorna tradicija predstavlja dogmu i/ili ideologiju s negativnim obiljeţjima, drţi M. Gross, pa se nije mogla “postići potpuna samouprava Trojedne Kraljevine na podlozi drţavnog prava, a da se ne povrijede prava srpskog naroda”. 30

31

32

Sve u svemu, na hrvatskom etniĉko-povijesnom prostoru (v. tablicu 3.), pored velikosrpskog vukovizma (Srbi svi i svuda), imamo drţavotvorni starĉevićizam (Bog i Hrvati) i etnotvorni strossmayerizam uz dvije inaĉice (Srbi i Hrvati/Slaveni i Hrvati). 33

DRŢAVOTVORNI

MODEL

ETNOTVORNI

NAROD

Hrvati

Bog i Hrvati

Jugoslaveni/

Srbi i Hrvati/

Euroslaveni

Slaveni i Hrvati

Srbi svi i svuda Srbi

Tablica 3.: Modeli srpske i hrvatske nacionalne identifikacije (prema: Biondić, 2000.)

Nakon

sloma

boljševizma,

kao

“oblikovateljica

dobroga

dijela

hrvatske

historiografije”, M. Gross je iskreno priznala da su “u komunistiĉkoj Jugoslaviji, pa tako i u Hrvatskoj, politika i ideologija odreĊivale sudbinu historiografije”. MeĊutim, ostajući 34

dosljedna, ona i dalje promiĉe dvoznaĉnost hrvatske nacionalne identifikacije, u kojoj je, 35

suprotno ekskluzivnom pravaštvu, hrvatsko jugoslavenstvo pozitivna usmjerba. Naime, ona ostaje pri ocjeni da je “Starĉevićeva dogma eklektiĉka malograĊanska ideologija, da ona nedosljedno propagira ideje francuske revolucije, da se inspirira feudalnom baštinom i da preuzima i svara sve one elemente koji su nuţni iskljuĉivosti jednog nacionalizma”. Prema 36

tome, naspram “frankovštine”, promiĉući “milinovštinu” kao izvorno pravaštvo, M. Gross

originalnost priznaje samo onim pravašima (Frankovim protivnicima), koji su se spojili s projugoslavenskom Narodnom strankom pod imenom Hrvatska stranka prava (najvaţnija stranka u Hrvatsko-srpskoj koaliciji), odnosno dalmatinskom pravaštvu iz kojeg je niknuo “novi kurs”. Dakle, rijeĉ je o ideologiji suradnje srpske i hrvatske burţoazije koja je, izravnije od stare Narodne stranke, bila okrenuta stvaranju jugoslavenske drţavne zajednice. Kao 37

malograĊanska romantiĉarska ideologija, hrvatski je nacionalizam u obliku pravaštva jasno protujugoslavenski orijentiran, tj. , zakljuĉuje M. Gross, ta “ideologija uĉi da je jugoslavenstvo negacija hrvatstva”. Na

istoj

crti,

prema

38

Miloradu

Ekmeĉiću

(jedan

od

pisaca

SANU

Memoranduma), povijesni je smisao pravaškog pokreta u tome “što on ĉini gnijezdo u kome 39

se odgojio ekskluzivni hrvatski nacionalizam”. Naime, kao “konsekventno katoliĉki pokret”, pravaštvo je prekinulo “jugoslavenski kontinuitet hrvatske nacionalne ideologije” i pokušalo konstituirati “ĉisto hrvatsku naciju”. MeĊutim, dok Ekmeĉić nastoji izazvati dojam da je 40

originalno pravaštvo skonĉalo iskljuĉivo u frankovštini i ustaštvu, M. Gross vidi njegov spas u jugoslavenskoj opciji, tj. u stvaranju jugoslavenske drţavne zajednice. Kod Ekmeĉića se pojavljuju na srpskom i hrvatskom podruĉju “dvije jugoslavenske ideologije: srpska u Srba i jugoslavenska u Hrvata, ali uglavnom bez hrvatskog nacionalnog obiljeţja, i samo jedna ekskluzivna nacionalna ideologija – ĉisto hrvatska, tj. pravaška. Postojanje srpske ekskluzivne nacionalne ideologije, koja se ne bi mogla povezati s jugoslavenstvom, nije izriĉito spomenuo”. Dakle, zakljuĉuje M. Gross, za Ekmeĉića “ne postoji analogija izmeĊu srpske i hrvatske ekskluzivne nacionalne ideologije”. Sve u svemu, osim razlike glede (veliko)srpske 41

nacionalne identifikacije, M. Gross i Ekmeĉić se slaţu glede osporavanja hrvatske nacionalne drţave (v. tablicu 4.).

AUTOR

EKMEĈIĆ

GROSS

veliko-hrvatska

veliko-hrvatska

jugoslavenska

jugoslavenska

srpska

veliko-srpska

MODEL

Bog i Hrvati

Srbi i Hrvati

Srbi svi i svuda

Tablica 4.: Modeli hrvatske i srpske nacionalne identifikacije (prema: Ekmeĉić, 1972. i Gross, 1973. )

Budući da je 90-tih, nakon dramatiĉnog raspada Jugoslavije, hrvatska nacionalna drţava nastala s onu stranu jugoslavenske nacionalne ideologije, ona po ideološkom obrascu recentne hrvatske historiografije predstavlja -crimen. Zapravo, tvrdi Milan Kangrga, “hrvatski nacionalizam u svojoj bitnoj kozenkvenciji nuţno završava u ustaštvu jer mu ideologijski sukus leţi upravo u tome”. Ove teze u sociologiziranom obliku, polazeći od “integralnog 42

nacionalizma”, najnovije sustavnije razraĊuje Duško Sekulić. Naime, on smatra da “hrvatski 43

nacionalizam ima svoje korijene u naslanjanju na kontinuitet hrvatskog drţavnog prava i u svojoj evoluciji sintetizira teoriju drţavnog prava i etniĉki nacionalizam”, koji po definiciji teţi “ostvarenju samostalne drţave”. Budući da je na tim polazištima utemeljena hrvatska 44

nacionalna drţava (što predstavlja crimen), ona će se nakon 3. sijeĉnja 2000. godine, kako će se kasnije vidjeti, pokušati preoblikovati reafirmiranjem politike “novog smjera”. Posve usidren na spomenutim polazištima (“Mirjana Gross naroĉito je uvjerljiva kad predlaţe tipologiju juţnoslavenskih nacionalno-integrativnih ideologija”), Ivo Banac takoĊer 45

rješava “nacionalno pitanje u Jugoslaviji”. Naime, obvezan tako jugoslavensko-hrvatskoj historiografiji, Banac odreĊuje naciju kao kulturno-jeziĉnu zajednicu, budući da je pravaška ideologija (Starĉević i Kvaternik) “poĉivala na njihovu isticanju drţavnih prava koje pripada hrvatskom politiĉkom narodu”, kada je “misao o politiĉkom narodu već u većem dijelu Evrope bila zastarjela.” M. Gros je takoĊer vidjela “problem u tvrdokornoj upotrebi 46

zastarjelog termina hrvatski politiĉki narod za cijelo stanovništvo na podruĉju hrvatske drţavnosti”. Inaĉe, odbacivanje tog “zastarelog modela” još je krajem 1914. objasnio Stojan 47

Novaković u ĉlanku u La Revue de Paris. Naime, on piše “da je jugoslavizam proizvod modernih demokratskih kretanja, jer se nova drţava neće zasnivati [...] na bilo kakvim naslednim, odnosno istorijskim pravima, nego na nacionalnom pravu, iskljuĉivoj osnovi povezivanja. [...] Hrvati, Slovenci i Srbi zajedno su shvaćeni kao etniĉko jezgro iz kojega su ti narodi nastali, koje objedinjuje slovensko poreklo, jezik, obiĉaje i tradicije, a iz koje moţe vremenom izrasti i posebna nacija”.

48

Prema tome, svaka usmjerba prema uĉvršćenju jugoslavenskog zajedništva interpretirana je kao napredna, progresivna, dok su nastojanja oko punoga, pa i samo malo potpunijega, ostvarenja nacionalnog suvereniteta obiljeţena kao “hrvatski ekskluzivizam” koji je, dakako, nazadan i negativan. Zbog svega toga, i nakon uspostave hrvatske nacionalne 49

drţave (1990.), ostvareni nacionalni suverenitet nije postao paradigmatska odrednica za vrednovanje povijesnih zbivanja, tako da slijedom Novak-Gross tradicije, Banac (1992.) razlikuje dva modela hrvatske nacionalne identifikacije (v. tablicu 5.): ● etnotvorni (integrativni) – “koji naglašava hrvatske potrebe za integriranjem Hrvata i Juţnih Slavena (ideologija ilirizma i jugoslavizma)” i ● drţavotvorni (separatistiĉki) – koji polazi “od hrvatske duboke historicistiĉke tradicije (ideologija Starĉevića i ostalih pankrotista)”.

50

MODEL

IDENTITET

RJEŠENJE

etnotvorni

ilirizam/jugoslavizam

integacija (Jugoslavija)

drţavotvorni

pankroatizam

separacija (Hrvatska)

Tablica 5.: Hrvatske nacionalne ideologije (prema: I. Banac, 1992.)

S obzirom na sve to, Banac postavlja tezu o “istoĉnom grijehu” jugoslavenske politike, jer se uzrok svih kasnijih problema jugoslavenske drţave nalazi u tome što je “nacionalno pitanje postalo najvaţniji problem unutrašnjih odnosa Jugoslavije”, a osnovna su naĉela bila utjelovljena u krute i iskljuĉive nacionalne ideologije koje su definirale nacionalno pitanje Jugoslavije. Gledom na razdoblje stvaranja Jugoslavije, središnji je Banĉev zakljuĉak “da je 51

nepomirljiva i dogmatska politika u svim nacionalnim ideologijama stvorila u meĊuovisnoj i na brzinu strukturiranoj zajednici nepomirljiv i neprijateljski odnos”. Ukratko, zanemarujući 52

razliku izmeĊu ekspanzionistiĉkog velikosrpskog od obrambenih nacionalizama nesrpskih naroda, u osvitu stvaranja Jugoslavije “uzajamna iskljuĉivost nacionalnih ideologija” bila je “ozbiljna zapreka njezinom skladnom razvitku”, pa otuda i svrha njegove knjige “da posluţi kao znalaĉki uvid u nacionalne probleme meĊuratne, ratne i današnje [1988.] Jugoslavije”.

53

MeĊutim, i u tome je problem svih znanstvenih problema Ive Banca i uopće hrvatskojugoslavenske historiografije i njome nadahnute politike. Naime, Banac polazi od teze da je Jugoslavija sama po sebi: dobra, ispravna, te da sluţi povjesnicima kao kriterijska paradigma kojom se moţe sve objasniti i prosuditi. A upravo njegova teza predstavlja proton pseudos, pa

je cijela daljnja njegova knjiga, i uopće banacizam, derivat te “laţne jezgre”. Na ovaj su naĉin, posve je oĉevidno, udareni temelji kasnijoj ideologiji Zapada o podjednakoj krivnji sviju za raspad Jugoslavije i rata na ovim prostorima, ĉime je posebice alibirana velikosrpska agresija i amnestirane velesile od non intervention.

1.2. POLITIĈKA POLAZIŠTA (BALKANSKI OKTOPOD)

Banĉev se znanstveni rad, zbog svega toga, “ne moţe odvojiti od njegove politike”. I, doista, kako i sam priznaje, od kad se njegova knjiga o nacionalnom pitanju pojavila u hrvatskom izdanju (Zagreb, Globus, 1988.), i kad je komunistiĉka kontrola nad medijima poĉela slabiti, on je postao “sudionik politiĉkih rasprava u Hrvatskoj”. U tom smislu, Banac je otada rado viĊeni gost mnogih tribina i “liberaliziranih” listova i ĉasopisa; njegovi su razgovori i rasprave skupljene i objavljene u knjigama: Protiv straha (Zagreb, 1992.) i Cijena Bosne (Zagreb-Sarajevo, 1994.). S knjigom Raspad Jugoslavije (Zagreb, 2001.), rijeĉ je o zbirci eseja, Banac je zaokruţio svoje poglede na razumijevanje i rješavanje balkanskog pitanja. 54

55

56

Nakon demokratskih promjena, unatoĉ stranaĉko-politiĉkom neuspjehu, Banac svoje politiĉko djelovanje vrlo robusno izvodi unutar Sorosove ideologije “otvorenog društva”. Osim u Helsinškom hrvatskom odboru, gdje je poticatelj i organizator mnogih skupova o ljudskim pravima, već je reĉeno, Banac posebice djeluje unutar Erasmus Gilde (Institucija za kulturu demokracije). Rijeĉ je o ustanovi “otvorenog društva”, koja je, polazeći od dileme “nacija ili demokracija” projektirala “Drugu republiku Hrvatsku”. Naime, još od 1993. godine Erasmus Gilda sluţi“ kao znanstvena platforma za nalaţenje i definiranje strategije tranzicijske vlasti, ali i za njezinu jasnu ideologijsku odreĊenost”. U tom je pravcu, Erasmus Gilda odigrala središnju ulogu u kriminalizaciji Domovinskog rata i, s tim u svezi, razgradnji hrvatske nacionalne drţave. 57

58

U svakom sluĉaju, i prije raspada Jugoslavije, Banac je mogao utjecati na oblikovanje inozemne i tuzemne politike, odnosno javnog mnijenja. Naime, on sam svjedoĉi: “Reputacija predavaĉa i znanstvenika osigurala mi je poloţaj vodećeg autoriteta izvan Hrvatske za povijest Hrvata i drugih juţnoslavenskih naroda. Kaţem to bez nadutosti, jednostavno kao ĉinjenicu.” MeĊutim, nakon raspada Jugoslavije i uspostave demokratske Republike 59

Hrvatske, te rata na ovim prostorima, kao “nezavisni intelektualac” unutar ideologije

“otvorenog društva”, Banac je pojaĉao svoje politiĉko djelovanje. Rijeĉ je o jasnom politiĉkom opredjeljenju ĉiji je toboţnji demokratski legitimet, glede objašnjenja uzroka rata kao i mogućeg rješenja, zadobiven iz niţe navedenih središnjih skupova i inicijativa (v. tablica br. 6.).

SKUP/IZVJEŠĆE

UZROCI RATA

RJEŠENJE

etniĉko-graĊanski

Zavnoh

hrvatsko-agresivni

neojugoslavija

hrvatsko-agresivni

neojugoslavija

hrvatsko-agresivni

Zavnoh

hrvatsko-agresivni

balkanska konfederacija

Srbi i Hrvati (1993.) Rat ili mir u Hrvatskoj (1993.) Otvoreno pismo predsjedniku RH dr. Franji tuĊmanu (1993.) Muslimani i Hrvati (1993.) Okovana Bosna (1994.) Srbi: juĉer, danas, sutra (1996.) Tindemans-Report (1997.)

Tablica 6.: Skupovi u funkciji kriminalizacije Domovinskog rata

Na okruglom stolu “Srbi i Hrvati” u Mimari (Zagreb, studeni 1993.), u organizaciji 60

Pusić-Goldsteinove Erasmus Gilde, meĊu tzv. nezavisnim intelektualcima (koji “iako su zastupali samo sebe, a ne svoje nacionalne zajednice, su bili ipak sposobni izraziti svoje nacionalne identitete”), prvi put su testirane Banĉeve (iako nije bio nazoĉan) historiografske 61

62

teze. Naime, kako je meĊu hrvatskim sudionicima bio prihvaćen prešutan (veleizdajniĉki) dogovor, kako svjedoĉi Ivo Goldstein, “da se ne postavlja pitanje granica i pitanje odgovornosti za rat”, naširoko je otvoren prostor Banĉevim historiografskim polazištima 63

Glavni su krivci za rat “nomenklature u bivšoj Jugoslaviji, republikama i pokrajinama”, tj. ovaj se rat “vodi ponajviše zbog iluzija nacionalnih elita, neovisno o tome da li su na vlasti ili u oporbi”. Odnosno, u izbijanju rata na tlu bivše Jugoslavije “kljuĉnu su ulogu, bez svake 64

sumnje, imali nacionalni lideri i politiĉke elite”, sa svojim specifiĉnim i ĉesto retrogradnim nacionalizmom. Dakle, rijeĉ je prije svega “o sukobu identiteta, u našem sluĉaju kolektivnih nacionalnih identiteta”.

65

U tom surjeĉju, Ţivko Kustić posve izriĉno uvodi po prvi put kategoriju vjerskoetniĉkog sukoba ili graĊanskog rata, tj. jednake (podijeljene) odgovornosti za “srpskohrvatsku kataklizmu”. S tim u svezi, Aleksandar Nenadović, izvjestitelj okruglog stola, drţi da je “dubinu srpsko-hrvatske kataklizme poentirao Ţivko Kustić dijagnozom koja kaţe da je meĊunacionalni sumrak izazvan time što su se i nacija i religija povampirile u svoju suprotnost”. Ukratko, glede krivnje o ratu gotovo su se svi “trudili izjednaĉiti krivnju na obje 66

strane”, a na sliĉan je naĉin ”uzrok rata u razliĉitim nijansama konstatirala i većina sudionika iz Hrvatske”. Osim što je opće prihvaćena u dnevno-politiĉkoj uporabi, spomenuta je 67

kategorija ušla i u meĊunarodne dokumente (Banac ju je posebice “verificirao” u Nedovršenom miru, 1996.), pa tako i kasnije optuţnice Haškog suda, o ĉemu će kasnije biti rijeĉi. U svakom sluĉaju, polazeći od ideologije “otvorenog društva”, tempirani erazmiĉki skup u Mimari, pod visokim pokroviteljstvom Josipa Manolića, poloţio je temelje tezi da je, naspram srpske agresije na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu, rijeĉ o “graĊanskom ratu”, “vjerskom sukobu”, “sukobu balkanskih plemena” ili “krizi na podruĉju bivše Jugoslavije”. S obzirom na to, polazeći od “simetrije” krivnje za rat, Erasmus Gilda pretpostavila je politiĉku

autonomiju i status suverenog naroda za Srbe u Hrvatskoj, tj. redefiniranje Republike Hrvatske od nacionalne drţave u multietniĉku sa Srbima kao konstitutivnim narodom. Polazeći od teze da Hrvati “nisu dovoljno snaţni da srpsko pitanje u Hrvatskoj riješe silom bez dalekoseţnih gubitaka”, a Srbi u Hrvatskoj “nisu dovoljno snaţni da se odvode silom”, M. Pupovac je traţio arbitraţu meĊunarodne zajednice u organizaciji “suţivota” Hrvata i Srba u Hrvatskoj, koji je godinu dana kasnije operacionaliziran kao “Plan Z-4”.

68

Ove su zahtjeve, uz sluţbene (radikalne) stavove tzv. Republike Srpske Krajine (Slobodan Jarĉević, “ministar vanjskih poslova srpske drţave u Hrvatskoj”, izjavljuje “mi nećemo prihvatiti niti jedan dokument niti jednu rezoluciju Vijeća sigurnosti koja od nas traţi da se vratimo u Hrvatsku”), politiĉki oblikovali i srpski zastupnici u Hrvatskom drţavnom 69

saboru. Tako je, uz napomenu da Srbima u UNPA “treba dati politiĉku autonomiju”, Veselin Pejnović rekao je da se ona treba ostvariti u dvije autonomne oblasti – kninskoj i glinskoj, odnosno da bi to mogla biti samo jedna oblast. Na ĉelu autonomne oblasti bio bi guverner ili predsjednik”. Ukratko, naspram uspostavljene nacionalne drţave (koja sama po sebi 70

predstavlja crimen), Hrvatska je mogla birati izmeĊu amputacije okupiranih dijelova ili ulaska u neojugoslavenski savez. Naime, Miloševiću i njegovim vanjskim mentorima postalo je jasno da je propao maksimalni projekt Velike Srbije, pa oni poĉinju ponovno (ne)otvoreno govoriti o obnovi Jugoslavije i razliĉitim kompromisnim rješenjima u okviru Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Stoga se raĉunalo da bi “projekt konfederalne ili pak redizajnirane Jugoslavije svi narodi na podruĉju bivše Jugoslavije postupno prihvatili ili pak bili osuĊeni prihvatiti”.

71

S obzirom na to, erazmiĉki krug sustavno je širio defetizam i kapitulanstvo, što je posebice pokazano u raspravi “Rat ili mir u Hrvatskoj”. Miko Tripalo, predsjednik 72

zaklade Otvoreno društvo, tako dvoji “da će Hrvatska vrlo teško povratiti podruĉja pod sadašnjom srpskom okupacijom”; naime, oĉekujući svesrpski otpor, on uistinu smatra “da ovaj rat mi na vojnom polju ne moţemo dobiti”. S tim u svezi, Slavko Goldstein, posve 73

mirotvorno, drţi da “Hrvatska kao drţava graĊana ne moţe izrasti iz novoga rata”, pa zato treba “objaviti Srbima u istrgnutim podruĉjima da se pojavila Druga Hrvatska s privlaĉnijim licem, pred kojim stari strahovi od reintegracije postaju neumjesni”. U tom defetistiĉko74

kapitulantskom ozraĉju, skupina erazmiĉkih intelektualaca (Ivo Banac, Krsto Cviić, Slavko Goldstein, Vlado Gotovac, Vesna Pusić i Ozren Ţunec), temeljem dnevno-politiĉkih prosudbi,

traţila je demisiju predsjednika Franje TuĊmana, posebice zbog njegove dugogodišnje usmjerbe “na podjelu Bosne i Hercegovine”.

75

Nakon okruglog stola “Srbi i Hrvati” odrţan je skup “Muslimani i Hrvati” (Sarajevo, lipnja 1994.). Bio je to takoĊer “projekt Erasmus Gilde, koji su organizirali Slavko Goldstein i Vesna Pusić”, u ĉijoj su delegaciji “dominirali Gotovac i Miko Tripalo”. Na ovom je skupu Hrvatska jasno i glasno oznaĉena kao agresor na drugu drţavu, budući da je uvodna je teza stajalo je u pozivu - polazila od “aktivnog ukljuĉivanja hrvatske drţavne politike u podjelu Bosne i Hercegovine i rat protiv Muslimana”. Nakon ovoga, u organizaciji Bošnjaĉkog instituta (Zürich), organiziran je sliĉan skup na Bledu (proljeće 1994.). Uz sponzora Adila Zulfikarpašića, te Vlade Gotovca i Mike Tripala, na skupu je sudjelovao i Ivo Banac koji je, u predgovoru knjige (Krsto Cviić), predstavljen kao “vodeći suvremeni hrvatski povjesniĉar”. S obzirom na sliĉnu reţiju i aktere, ovdje su posve dominirale Banĉeve teze o “iskljuĉivoj odgovornosti /jugoslavenskih/ nacionalizama”. 76

77

78

79

Naime, kako je na prostoru Bosne i Hercegovine stalni sukob izmeĊu srpskih i hrvatskih interesa, M. Tripalo tvrdi da je “postojala teţnja da se stvori bilo Velika Srbija, bilo Velika Hrvatska na raĉun bosanskog teritorija”. A. Zulfikarpašić, isto tako, smatra da je “najvaţniji i osnovni problem postkomunistiĉkog reţima na teritoriju bivše Jugoslavije ovo nacionalno divljanje, [kao] pokušaj stvaranja Velike Srbije i Velike Hrvatske”. Osim odgovornosti za svojatanje i agresiju na Bosnu i Hercegovinu, A. Zulfikarpašić posebice se vidi odgovornost hrvatskog vodstva, što je napustilo zavnohovski (dvostruki) suverenitet (1990.), tj. “TuĊman nije, naţalost, izabrao Maĉekovu liniju suradnje”, već je “Srbe proglasio manjinom”. Zapravo, tragedija se Bosne vidi “u nastavljanju brutalne politike NDH, koja je omogućila ĉetnicima da nekaţnjeno ubijaju muslimane i otvorila da još jedanput doĊe do ovih neĉuvenih pokolja kad nas”. 80

81

82

Zanimljivo je da, uz Zulfikarpašića, sva tri hrvatska delegata (Banac, Gotovac i Tripalo) korijene bosanske tragedije “nalaze u hrvatskoj povijesti, da drugim rijeĉima okrivljuju hrvatski narod, a posebice Nezavisnu Drţavu Hrvatsku”. Pored posrednog alibiranja velikosrpske agresija, ove su teze bile na crti uspostavljanja liberalnog neojugoslavenskog saveza, što je pretpostavljalo korjenito preureĊenje hrvatske nacionalne drţave koja je, prema opisanom, oĉevidno roĊena u zloĉinu. Zapravo, naši su erazmiĉari sudjelovali u obnavljanju “Zulfikarpašićeve ideje o Jugoslaviji kao prirodnom staništu za njihovu demografsku eksploziju koja bi ubrzo ispunila ispraţnjenu Bosnu i Hercegovinu, spojila Sandţak, Kosovo, Zapadnu Makedoniju i dio Crne Gore”. 83

84

Na skupu “Srbi u Hrvatskoj: juĉer, danas, sutra” (Zagreb, 1996.), koji je obiljeţen kao prekretnica u javnoj raspravi o ljudskim pravima u Hrvatskoj, Banac se predstavio kao voditelj projekta HHO-a, kojeg je izloţio u referatu “Srbi u Hrvatskoj: povijest i perspektiva”. Središnje su teze ovog skupa: (1) da se, dijagnostiĉki gledano, “agresivni rat protiv Hrvatske razvio u nedostatku suradniĉkog i demokratskog duha, što su iskoristili nacionalistiĉke voĊe da bi ostvarili mogućnost stvaranja nacionalno homogenih drţava i etniĉkog ĉišćenja”; (2) da je, terapijski gledano, suprotno tzv. teslinskom (“ponosim se svojim srpskim rodom i hrvatskom domovinom”) potrebno obnoviti tzv.khueonovski model (“narod u narodu”, “drţava u drţavi”), kojim se iz jednonacionalne (“etniĉki ĉiste”), Hrvatska preureĊuje u višenacionalnu (multietniĉku) zajednicu sa zavnohovskim (dvojnim) suverenitetom, tj. gdje je moguće biti “nacionalno Srbin i drţavno Hrvaćanin”. 85

86

87

88

89

90

S obzirom na sve to, kao vrhunski jugoslavenolog i vodeći opinion maker o jugoistoĉnoj Europi, Banac je mentor i pogovoritelj “Izvještaja meĊunarodne komisije za Balkan”, na ĉijem je ĉelu bio bivši belgijski premijer Leo Tindemans. Rijeĉ je o izvješću Aspen Instituta (Berlin), koji servisira ameriĉku vladu. Ukratko, to izvješće predstavlja priruĉnik ameriĉkoj i europskim vladama za politiku prema balkanskim drţavama. Dakle, kako je dobro primijećeno, ono je trebalo biti neka “vrst smjernica za pomoć ameriĉkoj vladi i europskim vladama u koordiniranju zajedniĉke politike batine i mrkve prema balkanskim drţavama, prije svega drţavama sljednicama bivše Jugoslavije”. 91

92

93

U nadahnutom pogovoru ovog izvješća (dalje: Nedovršeni mir) Banac tvrdi da je ono, osim što je “jezgrovito ušlo u uzroke i tijek ratnih sukobljavanja na Balkanu zadnjih desetak godina”, dalo i naputak “za izlaz iz sadašnjeg kriznog stanja”. Rijeĉ je o dragocjenom dokumentu koji, prema Ivanu-Zvonimiru Ĉiĉku, “predstavlja Bibliju budućnosti za ove prostore.” S obzirom na Hrvatsku, koja se tretira kao balkanska drţava, središnje su teze Nedovršena mira: 94

95

● Glede konvencionalne etiologije sukoba (ambicije velesila, naslijeĊene mrţnje i civilizacijski sudari), zastaje se uz “naslijeĊene mrţnje”. Naime, glavni su uzroci u tome “što su iskre agresivnog nacionalizma raspirili one politiĉke voĊe jugoslavenske federacije u ţelji da ostvare svoje nacionalistiĉke ciljeve prizivajući prastare mrţnje”. Ukratko, uzroci su bankrotiranja Jugoslavije bile “etniĉke naravi” (što je “zapoĉelo kao graĊanski rat”), koji je uskoro poprimio “obiljeţja oruţanog sukoba meĊu suverenim drţavama”. 96

97

● Budući da su slomom Jugoslavije u “multietniĉkom okruţenju” stvorene nacionalne drţave (što je proizvelo diobu graĊana “na dvije skupine”), od konstitutivnog naroda u Jugoslaviji, Srbi su pretvoreni u manjinu u Hrvatskoj, što je izazvalo njihove separatistiĉke teţnje. Zbog njihova “etniĉkog ĉišćenja”, o ĉemu će kasnije posebice svjedoĉiti optuţnice hrvatskim generalima, Hrvatska je drţava roĊena na zloĉinu. S obzirom na to, naspram stvorene hrvatske nacionalne, trebalo bi uspostaviti multietniĉku zajednicu, tako da bi se Srbima “jamĉio status konstitutivne nacije, kolektivna prava s teritorijalnom autonomijom”. 98

99

● Polazeći od teze da je “nakon I. svjetskoga rata Jugoslavija nastala kao dobrovoljno udruţena drţavna zajednica”, a ne kao “umjetna versailleska tvorevina“, i sadašnje opredjeljenje za “zapadni Balkan” toboţe je individualni izbor. Naime, komisija potiĉe sazivanje “MeĊunarodne konferencije o juţnom Balkanu” pod pokroviteljstvom SAD-a i EUa u svrhu sigurnosti na Balkanu, ĉemu je “cilj stvaranje juţnobalkanske konfederacije”. ● U tom je surjeĉju i prijedlog “o osnivanju Sveuĉilišta za jugoistoĉnu Europu, sliĉnog (ili proširenog) Središnjem europskom sveuĉilištu”, tj. da se “osnuje Sveuĉilište jugoistoĉne Europe, kako bi se studenti iz cijele regije uĉili o zajedniĉkim problemima u uvjetima tolerancije i meĊusobnog razumijevanja”. 100

101

● S tim u svezi, polazeći od ideologije “otvorenog društva”, traţi se uspostavljanje “hrvatskosrpskog dijaloga povjesniĉara-istoriĉara”, kao središnje toĉke u reviziji povjesnice juţnoslavenskog prostora. Ovu će zadaću preuzetiFriedrich-Naumann-Stiftung - Zaklada za liberalnu politiku i Otvoreno društvo – Hrvatska i, posredovanjem prof. dr. Ive Banca, Središnje europsko sveuĉilište (Central European University) iz Budimpešte. 102

Sve u svemu, posve dijeleći Banĉeva historiografska i geopolitiĉka polazišta, glede Hrvatske, Nedovršeni mir je dao dijagnostiĉke (etniĉko-graĊanski sukob), terapijske (revizija

povijesti i denacionalizacija Hrvatske) i prognostiĉke (uspostavu balkanske konfederacije) pretpostavke za rješenje “balkanskog pitanja”, što će dakako na znanstvenoj osnovi biti predmetom Istoĉnoeuropskih studija u Dubrovniku. S obzirom na svekolike pretpostavke, teško je povjerovati da je ovo izvješće samo skup neobveznih opservacija i da nije povezano s politikama Europske unije i SAD-a. Naime, oĉevidna je sukladnost stavova, ocjena i prijedloga danih u izvješću s globalnom politikom velesila u regiji. Iako nas je ranija politika uvjeravala da je rijeĉ o individualnom pristupu hrvatskim eurointegracijama, danas s tim u svezi postoje posve ozbiljne rezerve. Naime, kad se govori o individualnom pristupu, ma kako ga tumaĉili, “tekst deklaracije (Summit u Zagrebu – I. B.) formalno ga prihvaća, ali ga paradoksalno negira u kontekstu uvjetovane suradnje u regiji!” 103

104

105

2.

KRITIKA TEMELJNIH POLAZIŠTA

Rijetko je tko, poput Banca, svoje znanstveno-historiografsko djelovanje povezao s politiĉkim djelovanjem. Kako sam svjedoĉi: “Od 1988. godine, kad se moja knjiga o nacionalnom pitanju pojavila u hrvatskom izdanju, i kad je komunistiĉka kontrola nad medijima poĉela slabiti, postao sam sudionik politiĉkih rasprava u Hrvatskoj”. Zbog toga ću samo iz metodiĉkih razloga odvojeno prikazati njegovu znanstvenu (banacizam kao inaĉica hrvatsko-jugoslavenske ideologije) i politiĉku poziciju (balkanski oktopod), što je unutar ideologije “otvorenog društva” posebice promiĉe Pusić-Goldstenova Erasmus Gilda. Ovdje ćemo, takoĊer iz metodiĉkih razloga, posebno promotriti “baancizam” kao sepscifiĉnu hrvatsko-jugoslavensku historiografsku paradigmu i kritiku ideologije otvorenog društva. 106

2.1. KRITIKA ZNANSTVENIH POLAZIŠTA

Spomenute

gornje

teze,

posredno

tako

“rehabilitirajući”

Garašanina, feralovski promiĉe i filozof Nenad Mišĉević. Naime, on smatra da, razmišljajući “o odnosu republikanske ideje i nacionalne homogenosti”, Ante Starĉević zagovara “ksenofobiĉni nacionalizam”, što je “kulturalno i etnografsko utemeljen”. Sve je to na tragu, 107

dakako, Viktora Novaka i danas posebice Eugena Pusića, što odgovara ne samo velikosrpskoj politici, već i njenim tradicionalnim saveznicima (npr. Englezima). Školski je zato primjer: kako je, tijekom najţešće agresije na Hrvatsku, pisao Ian Traynor, urednik za istoĉnu Europu londonskog lista The Guardian. U jednoj od njegovih kolumni (18. studenoga 1993.), kao “ţestoki nacionalista”, Starĉević je opisan kao “misaoni zaĉetnik ustaškog pokreta, koji su u sklopu svoje divljaĉke politike protiv srpske manjine odredili da se trećinu Srba ubije, trećinu protjera a trećinu prisili da prijeĊe na katoliĉku vjeru”. Sve to, naravno, nema veze sa Starĉevićem koji je, naspram jeziĉnog, vjerskog ili etniĉkog nacionalizma, ustanovio hrvatsko drţavno pravo, povezujući s njime pojam “hrvatskog naroda”. Dakle, kako zakljuĉuje ameriĉka povjesniĉarka Sabrina P. Ramet, Starĉević je “u duhu tolerancije i demokracije priznao da se pod pojmom hrvatskog naroda podrazumijeva politiĉki narod ukljuĉujući u njega Hrvate, ali i Srbe i pripadnike drugih etniĉkih skupina koje ţive na teritoriju hrvatske drţave”. Dakle, posve suprotno 108

Viktoru Novaku i njime nadahnutoj erazmiĉkoj sljedbi.

109

2.1.1. KRITIKA BANACIZMA

U svijet znanosti na velika vrata, što je već reĉeno, Ivo Banac ulazi monografijom Nacionalno pitanje Jugoslavije (Ithaca & London 1984; Zagreb, 1988. i 1995.). Knjiga je dobila niz pohvala. Tako jedan od recenzenata kaţe: “U ĉitavoj znanstvenoj literaturi o jugoistoĉnoj Evropi teško je naći knjigu koja bi svojim opsegom, temeljitošću i pismenošću bila ravna Banĉevoj monografiji. Ukratko, to je jedna od najboljih studija zapadne znanstvene misli o tom podruĉju”. MeĊutim, ostaje temeljno pitanje: koliko je 110

Banac, doista, znanstveno originalan, te je, nasuprot moćnim ideologijama i politiĉkoj svakodnevnici, ostao uspješan u prouĉavanju proturjeĉne biti jugoslavenskog nacionalnog pitanja? OdreĊivanje je biti nacije jedno od najteţih znanstvenih zadaća, budući da nema ni jednog obiljeţja, koje bi moglo vrijediti kao opći kriterij nacionalnosti. “Nema ni utvrĊene kombinacije obiljeţja, koja bi mogla po objektivnim osobinama utvrditi, da li je jedan kolektiv nacija ili nije. Nacija je stvarnost, kojoj se uopće ne moţe pristupiti ni s kakvim izvanjskim mjerilima”. Kada je u spomenutoj knjizi “pokušao proniknuti u nacionalno 111

pitanje”, Banac je morao prići odreĊenju nacije, toga - kako veli - “najnejasnijeg i najzamućenijeg pojma koji zahtijeva jasno obrazloţenje”. Kako on to ĉini? Oĉevidno bez 112

sustavna uvida u teorije o narodu (naciji), on to ĉini krajnje jednostrano (shematizirano) i samouvjereno, govoreći kasnije o lakoći “predmeta” prouĉavanja. Naime, on kaţe: “Moram priznati da osjećam odreĊenu odbojnost prema istraţivaĉkom radu na pojavama koje su mi jasne. U radu mora biti stvarnih otkrića; a od 1921. naovamo bilo je vrlo malo promjena u ponašanju i mehanizmima juţnoslavenskih nacionalnih ideologija”.

113

S obzirom na teorijska polazišta o naciji, Banac se pritom jedino poziva na K. W. Deutscha (1969.), autora bliskoj marksistiĉko-engelsovskoj tradiciji mišljenja, koji razvija kibernetiĉko-komunikacijski model nacije. Zajedno s Deutschom, ponajprije Banac dijeli 114

duboki strah i nepovjerenje prema naciji kao tvorbi suvremenog svijeta. Naime, za Deutscha “izgradnja suvremenih nacija ima negativnu funkciju sa stajališta nacionalnih i meĊunarodnih odnosa”. Štoviše, na tom tragu, Duškon Sekulić se pita: “Je li nacionalizam hrvatska 115

sudbina?” Rijeĉ je o jednoj tradiciji mišljenja, koja drţi da je nacionalizam u biti primitivna 116

pojava, iracionalna sila koju mogu nadvladati racionalni politiĉari. Jednostavno smo odgojeni tako da mislimo da je “nacionalizam nešto što pripada mraĉnoj strani ljudske povijesti”. Ovi 117

autori ulaze u red dogmatskih antinacionalista za “koje je svaki nacionalizam samo emanacija negativnog”. Zapravo, Deutsch je samo jedan od onih autora koji su svoja tragiĉna iskustva 118

poopćili i neupitno prenijeli u teorijske sustave. I u svojedobnoj potresnoj ispovijedi Mirjane Gross (“roĊena sam kao autsajderica i cijeli sam ţivota ţivjela kao autsajderica”), vjerojatno bi se mogla naći tragiĉna nit njena nerazumijevanja proturjeĉnih procesa hrvatske nacionalne identifikacije.

119

Sve u svemu, polazeći od metapozicije (presumpcije) da je nacionalni problem u biti negativan, Banac dolazi do kljuĉnog zakljuĉka kako je “uzajamna /jugoslavenskih – op. a./ nacionalna

iskljuĉivost

najodgovornija

za

sukobe

meĊu

pojedinim

nacionalnostima”. MeĊutim, Banac zanemaruje ĉinjenicu da je nacionalizam dobivao 120

kojekakve oblike u raznim razdobljima i u raznim zemljama, i samo da razliĉite povijesti tih zemalja mogu objasniti zašto neki nacionalizam ima odreĊene osobine. Osjećajući 121

ograniĉenost dosadašnjeg pristupa, napuštajući središnju tezu iz doktorske disertacije, meĊutim, tek u nedavnom eseju, ali s onu stranu stvarnog povijesnog zbivanja, Banac je pokušao rašĉlaniti balkanski nacionalizam u dva povijesna tipa: istoĉno-srednjoeuropski i istoĉno-balkanski.

122

Kako, meĊutim, Banac odreĊuje naciju? Naspram subjektivno-politiĉkih, koji se u literaturi najĉešće rabe u odreĊenju nacije, Banac povlašćuje objektivno-kulturne kriterije i to primarno jezik. Naime, za njega je nacija kulturno-jeziĉno zajednica, tj. u njenu odreĊenju odluĉujuću ulogu “igraju kulturna svojstva, a iznad svega jezik”, Što rijetko susrećemo u sliĉnim djelima, ovdje se Banac, “opredijelio za element definicije nacije, koji najviše pridonosi objašnjenju pojma”. Naime, znajući da termin nacija moţe biti razliĉito shvaćen i tumaĉen, Banac je “pokušao dati definiciju koja ne bi ostavljala prostor za dvoumljenje”. Banĉeva je odredba što je svakako na tragu slavistike, odnosno jugoslavizma. Naime, još je otac slavistike Dobrovsky (1810.) postavio kao apsolutnu vrijednost tezu: “Kad se radi o razlikovanju jednoga plemena ili naroda od drugoga, jezik treba da odluĉi.” S tim u svezi, središnji ideologjugoslovjenstva Franjo Raĉki kaţe: “Mi Jugoslovjeni razdijeljeni smo jezikom, ovom pravom dušom naroda, glavnim, ĉesto i jedinim sidrom narodnosti. [...] Ţeli li Jugoslovjenstvo jednim narodom postati, to bi imalo nastojati, da se sjedini u knjiţevnom jeziku”. 123

124

125

126

127

Cijela lingvistika od Herdera do Miklošića posmtrala je naciju kao zajednicu jezika. Radovi Kopitara, Šafarika, Gaja i Karadţića su tako i Juţne Slovene smatrali jednom zajednicom zasnovanom na zajednici jezika, a pojedine narode u njoj (Hrvate, Srbe, Bugare, Slovence) kao posebna “plemena” u ovoj opštoj cjelini. Ta je nauka duboko udarala temelj uĉenju o porijeklu Juţnih Slovena kao dijelu opće slovenske zajednice. Slika koja je o porijeklu Slovena i njihovim vezama onda nacrtana u bitnim crtama se do danas nije izmijenila”. Teoretski je to moguće, meĊutim, u stvarnosti, a pogotovo što se tiĉe Hrvata, ta koncepcija nije ni izdaleka tako idealna kako je Ekmeĉić prikazuje. Podloga te koncepcije je znanost o jeziku, konkretno u sluĉaju juţnoslavenskih naroda, slavistika. Unutar te znanosti iskristalizirala se teorija – a posebice od Kopitara i Vuka Karadţića – prema kojoj su svi štokavci Srbi, a kajkavci Slovenci. Dosljedno tomu koncepcija koja odreĊniju naciju na temelju jeziĉkog kriterija zanijekala je opstojnost hrvatskog naroda i svela ga na ĉakavce. Starĉević je jednostavno odbacio tu nauku od poĉetka do kraja. Starĉevića sam smatrao rodonaĉelnikom hrvatskog eksluzivizma, koji je kao ideologija i praksa trajao od poĉetka pedesetih godina prošloga vijeka i predstavljao istorijsko gnijezdo u kojem se ideološki koncipirao kasniji ustaški pokret”.

128

Dakle, zabacujući graĊanski (liberalni) nacionalizam, Banac polazi od termina etniĉkog (kulturni) nacionalizma, ĉija objektivna svojstva (podrijetlo, zajedniĉki jezik i pismo) imaju odluĉujuću ulogu u odreĊenju nacije. Osim što su objektivni kriteriji (u ovom sluĉaju jezik), sami po sebi neodreĊeni, promjenjivi, dvoznaĉni i ĉesto nekorisni, lingvistiĉku teoriju nacije osporava niz primjera iz povijesti. Englezi, Irci i Sjevernoamerikanci govore jednim jezikom, a nisu isti narod (nacija). Jednak je sluĉaj s Portugalcima i Brazilijancima, pa sa Španjolcima i Meksikancima, s Dancima i Norveţanima. Isto tako, postoje sasvim razliĉite nacije, meĊu kojima ne postoji nikakva namjera meĊusobnog stapanja, a koje govore istim jezikom, pa je to još jedan dokaz više protiv iskljuĉivo lingvistiĉkog tumaĉenja nacije. Sve u svemu, “lingvistiĉki termini slaba su vodilja u pitanjima nacionalnoga identiteta: Amerikanci danas mogu reći da govoreengleski a da se time ne identificiraju politiĉki s podanicima kraljice Elizabete”. Kamo vodi jeziĉno odreĊenje nacije? 129

130

Kada je poput Banca, otklanjajući izrijekom zapadnoeuropski i ameriĉki pojam nacije kao drţave, teolog Ivan Fuĉek u jednom tekstu odredio naciju kulturološki, kao narod ĉija “ţila kucavica [...] je prije svega njegov jezik i knjiţevnost”, Ivan PaĊen drţi da je taj tekst “vjerojatno korišten u nacionalistiĉke svrhe te ako nije potaknuo eksploziju nacionalizma koja se dogodila ranih devedesetih, vjerojatno je pomogao da se ona produţi”. Naime, pita se PaĊen: “Kako bi to funkcionirao svijet sastavljen od drţava temeljenih na jeziku i knjiţevnosti, umjesto na etiĉkim, tj. moralnim i pravnim mjerilima?” Budući da je kulturološki pristup naciji “idejni temelj fašizma”, paĊenovski kazano, i Banĉevo je shvaćanje “vjerojatno korišteno u nacionalistiĉke svrhe”, ali ne hrvatske, već jugoslavenske (ĉitaj: velikosrpske) posvjedoĉenosti, što za “dosljednog” PaĊena oĉevidno ne predstavlja nikakav problem. Naime, uspostavljajući dvostruki standard, naspram Fuĉekove teorije koja se utiĉe hrvatskom 131

132

133

134

fašizmu, PaĊen prešućuje (ili podrţava!?) Banĉeve teoreme koje, posve dosljedno, proizvode jugoslavenski (velikosrpski) fašizam. Koliko Banac dijeli teze s velikosrpskim ideolozima? Polazeći od teze “da je narodnost zasnovana na jeziku bila jedini koncept izgraĊivanja nacije”, Banac primjećuje da M. Ekmeĉić temelji obranu Vuka Karadţića i njegove konstrukcije srpske jeziĉne narodnosti. Ideja o jednojeziĉkoj naciji koju zastupa Vuk Karadţić, smatra Ekmeĉić, “u formativnom periodu naše nove istorije mogla je osigurati njenu demokratsku orijentaciju”, tako da nijedan drugi koncept nacije “ne moţe biti demokratskiji od nje, niti je ikad u istoriji bio”. Dakle, oštro osuĊujući shvaćanje po kojem bi se nacija iskristalizirala uz oslonac na povijesnu i drţavnu tradiciju, poput Banca, i Ekmeĉić je uspostavio koncepciju koja tumaĉi naciju kao zajednicu jezika. Štoviše, on jeziĉnu koncepciju prosuĊuje izvanredno povoljno i smatra je najdemokratskijom, pa ţali da “formula jeziĉkog koncepta nacije, koja se pojavila i istorijski uspjela na evropskom zapadu, nije istorijski uspjela na srpsko-hrvatskom podruĉju”. Upravo je njen “neuspjeh”, prema Ekmeĉiću, odredio smisao kasnije juţnoslavenske historije. Dakle, šteta što se na današnjem srpskom i i hrvatskom podruĉju ili u cijeloj Jugoslaviji nije konstituirao jedan narod na jeziĉnom temelju. Uzimajući Srbe “glavnim stoţerom svih juţnoslavenskih naroda”, Ekmeĉić je nesretan što se nije stvorila “jedna jugoslavenska ili srpskohrvatska nacija na temelju jedino demokratske ideje da je nacija zajednica jezika, tj. što Hrvati nisu postali Srbi”. Ovaj “europski kriterij”, meĊutim, uvela je ideologizirana slavistika koja je polazila od teze da većina stanovništva koja govori štokavskim dijalektom ulazi u korpus srpske nacije.MeĊutim, “koncepcija odreĊivanja nacije na temelju jeziĉnog kriterija, koju Ekmeĉić tako izvanredno povoljno ocjenjuje, s vremenom postala izvor sukoba izmeĊu Srba i Hrvata, i to ne samo pravaša nego i narodnjaka”. 135

136

137

138

139

140

MeĊutim, rješavajući “nacionalno pitanje u Jugoslaviji”, a polazeći od etniĉke i jeziĉne srodnosti Srba i Hrvata, koja se utemeljuje na ćirilo-metodskoj tradiciji, posve oĉevidno, Banĉev pristup ima svoju logiku. Naime, iako “jedan jezik – mogu dijeliti mnoge nacije”, Banac zakljuĉuje, da naĉelno “jedna nacija ne moţe biti višejeziĉna”. S tim u svezi, 141

jezik je razlikovno obiljeţje nacije samo ukoliko proizvodi zajednicu kultura, što je bio sluĉaj da je jezik Hrvata i Srba pripremio jednu (zajedniĉku) naciju. MeĊutim, upravo zbog naglašavanja presudne uloge kulturne zajednice i zajednice sudbine, Srbi i Hrvati nisu postali jedna nacija, usprkos nekoliko uzastopnih pokušaja da se to nametne politiĉkim unitarizmom i nivelacijom jeziĉnih razlika, jer se radilo o dvije samostalne nacije. Prema tome, tek po 142

subjektivnim ĉimbenicima etno-kulturna zajednica postaje udesnom (politiĉkom) zajednicom, koja “postaje aktivnom, kada ulazi u borbu za postignuće izvjesnog cilja i ideala, jer tada svaki ĉlan zajednice vidi u zajedniĉkom cilju i svoj vlastiti cilj”. Naime, “objektivni momenti dobivaju svoju pravu vrijednost istom ako ih narod za svoje smatra i kao vlastite proţivljuje. Na taj se naĉin stvaraju objektivno-subjektivne narodne zajednice, jer narod (subjekt) objektivne momente proţivljuje i smatra za svoje”.

143

MeĊutim, poput Karadţićeve sekularizirane ideologije “jeziĉne narodnosti”, Banac prihvaća jezik kao temeljni (iskljuĉivi) kriterij nacionalne identifikacije, tj. da juţnoslavenski narodi tvore duhovnu zajednicu na temelju jeziĉnog srodstva. Prispodobno tome, tragom Vuka, srpska je elita prihvatila stajalište da jedinstvo i posebnost nacije najpreglednije izraţava njen jezik, tako da se ovaj - toboţnji - “europski kriterij skladno uklopio u shvaćanje da je etniĉki prostor, naslijeĊen mimo historijske tradicije, obiljeţava dopiranje jezika kao mjerila etniĉke autentiĉnosti”. U tom smislu, dobro zapaţa Banac, srpski je nacionalni 144

pokret sebe sve više zasnivao na prirodnom pravu nacionalnosti, “što je bilo definirano uglavnom u jeziĉnim terminima”, ĉime se “potkopalo drţavno-pravnu tradiciju hrvatske nacionalne ideologije”. MeĊutim, izborom jeziĉnog kriterija u odreĊenju nacije, Banac se 145

posve uklapa u taj scenarij, budući da je - kako sam tvrdi - “Garašanin oĉito prihvatio novu koncepciju srpske jeziĉne nacionalnosti”. S tim u svezi, prosuĊujući dubrovaĉke “Srbe 146

katolike”, Banac zaglavljuje da je taj krug “ostao vjeran svojim jezikoslovnim zasadama”, što je bilo povezano sa “znanstvenim ugledom Vuka Karadţića”. Pokret Srba-katolika “izrazito 147

je liberalne inspiracije i preteţnim dijelom prednjaĉi u sporazumijevanju Srba i Hrvata, iako u bezbrojnim polemikama i odluĉno brani svoj srpski nacionalni izbor”.

148

Banac drţi da je Karadţić “razvijao modernu srpsku nacionalno-integrativnu ideologiju, kojom se moglo asimilirati hrvatsko stanovništvo”, što je i Ante Starĉević “ĉinio gotovo isto sa hrvatske strane, pokušavajući asimilirati Srbe”. Naime, osim što je “poricao srpsku politiĉku narodnost u Hrvatskoj, on je poricao i “postojanje Srba” Prema tome, kao rodoĉelnik “integralnog hrvatskog nacionalizma”, Starĉević je u najmanju ruku nedosljedan, budući da s jedne strane polazi od potrebe “za zajedniĉkim jezikom svih Hrvata (ukljuĉujući Srbe i Slovence)”, dok istodobno s druge strane traţi “odbijanje Karadţićevog svjesno srpskog pothvata u tom istom pravcu”. Naime, kako tvrdi M. Pupovac, pored Vuka Karadţića, i Ante Starĉević takoĊer obiljeţen “vladajućim herderovskim mišljenjem” koje ukljuĉuje “jedinstvo jeziĉke i nacionalne zajednice”. Ovim se, dakako, nastoji izjednaĉiti Karadţića i Starĉevića kao nositelje velikodrţavnih ideologija, zabacujući da, naspram Vukova etnotvornog (Srbi svi u svuda), Starĉević polazi od drţavotvornog (politiĉkog) model nacionalne identifikacije (Bog i Hrvati). 149

150

151

Štoviše, sam je Starĉević jasno odgovorio na slavoserbski prigovor kako on - toboţe - ţeli ukinuti “obstojnost Serblji i Slovenci”, te ih nagnati “da se smatraju Hervati”. Naime, on piše: “Pokazasmo ne samo da kod nas neima govora ni mesta nikakovu nagonu, nego da mi nebi ni primiti nadvladanu ili kako drugaĉije prisiljenu n. pr. Ungariu ili Bulgariu. Ovo stoji i o Krajinskoj, i o Serbii, itd. Kod nas vredi samo razumno osvjedoĉenje, slobodna volja, prava vera na zajedniĉku korist. Dok nebude toga, neka ostaje svatko kod sebe”. Starĉevićevo je velikohrvatstvo tek odgovor na raniju velikosrpsku ekspanziju, tj. ustuk na ideologiziranu slavistiku, pa bez nekih tvrdnja slavistiĉke nauke, teško je razumjeti velikohrvatsku komponentu u koncepciji pravaša. “Ta komponenta zastupana je u brojim ĉlancima njihovih glasila, ali je u samom programu Stranke prava ne nalazimo”. 152

153

Polazeći od Vukovskog jeziĉno-etnotvornog modela nacije, iako toboţe prevladava velikodrţavna ograniĉenja Karadţića i Starĉevića, Banac promiĉe kulturni, ksenofobiĉni nacionalizam, koji uzima naciju kao objektivnu ĉinjenicu, gdje nacionalna pripadnost nije rezultat odluke, volje i individualne identifikacije, već o njoj odluĉuje Priroda i Povijest bez obzira na volju pojedinca. Sve u svemu, naspram politiĉko-subjektivnog, polazeći od 154

kulturno-objektivnog poimanja nacije, prema “kojem se obiljeţja nacije smatraju unaprijed zadanim, nepromjenjivim i oĉevidnima”, Banac promiĉe etnonacionalizam (“multikulturalnu 155

etnokraciju”), ĉime se zatvara put prema drţavno-graĊanskoj integraciji razliĉitih skupina, u ovom sluĉaju Srba kao u Hrvatskoj politiĉkih Hrvata. Naime, kao manjina na importiranim ideologijama, kao predmet instrumentalizacije, kako pokazuje povjesnica, oni su predstavljali stalnu prijetnju uspostavljanju hrvatske nacionalne drţave. Banac, dakle odbacuje drţavnopravno povijesno pravo (dakle, pojam politiĉkog naroda) kao argument u obrani teritorijalnog integriteta hrvatske drţave. MeĊutim, “pojam politiĉkog narodau srednjoj Europi sadrţavao je, dakle, elemente pojma graĊanske nacije na kojem se temeljio i zapadni pojam nacije”.

156

Ipak, kasnije u jednom trenutku Banac korjenito mijenja shvaćanje o naciji, pokušavajući naći razumijevanje za fenomen nacionalizma koji ne mora biti iskljuĉivo negativna pojava. Tako, nakon dramatiĉnog raspada Jugoslavije, on dolazi “do novih saznanja o fenomenu nacionalizma”. Ne samo da to nije negativna pojava, kako je ranije izriĉito tvrdio, već je to najvaţnija moderna, sekularna ideologija, koja “ruši svijet starih staleških drţava i vjerskih imperija”, tj. “mijenja svijet, ali po svojim ĉesto nehumanim, kolektivistiĉkim pravilima”. Štoviše, on priznaje da je “teţnja za stvaranjem suverenih drţava unutar Jugoslavije bila sasvim racionalna i opravdana”. S tim u svezi, doduše u jednom neobjavljenom razgovoru, Banac posve zabacuje kulturno i uzima politiĉko odreĊenje nacije (v. tablicu 7.). 157

158

159

MODEL

IDENTITET

PROBLEM

kulturno-jeziĉna zajednica

sukob ideologija

kulturno (etnotvorni) (Banac, 1988.)

nacionalnih

politiĉki (drţavotvorni) povijesno-drţavna zajednica

(Banac, 1993.)

sukob drţavnih koncepcija

Tablica 7.: Modeli odreĊenja nacije (prema: Banac, 1988. i 1993.)

Naime, dok je “za neke to iskljuĉivo pitanje jezika”, kako je odluĉno tvrdio ranije, za Banca je sada “najvaţnija zajedniĉka povijest koja se izraţava kroz zajedniĉku drţavnu svijest”. Prema tome, “u današnjim jugoslavenskim sukobima ne radi se samo u suprotstavljanju nacionalnih ideologija [kako je prije izriĉito tvrdio - op. a.], nego se radi, zapravo, o sukobu drţavniĉkih koncepcija”. S obzirom na to, zabacujući tako njegovo toboţe - dogmatsko i anakronistiĉko “velikohrvatstvo”, kao tvorca “tvorac ekstremne velikohrvatske ideologije”, Banac posve rehabilitira Starĉevića: 160

161

● da

je, ponajprije, “Starĉevićev, inaĉe najvaţniji, obrazac hrvatskog nacionalizma u devetnaestom stoljeću u svojoj biti bio pluralan”; 162

● da je, s tim u svezi, u jednoj od svojih izjava on “govorio o hrvatskoj naciji kao višenacionalnoj, u smislu više entiteta koji su povezani – ne idejom krvi – nego idejom nacionalne drţave”; 163

se, prema tome, Starĉević zalaţe “za povijesne granice jer Hrvatsku je oduvijek odreĊivala drţavnost, a ne hrpa po krvi i jeziku razliĉitih puĉića”, kako on, “kao pobornik civilnog (drţavnog) nacionalizma, govori o raznorodnom hrvatskom narodu”; ● da

164

● da je,

s obzirom na sve to, “Starĉevićeva obrana drţavnog prava bila, zapravo, jedina zapreka na putu hrvatskih politiĉkih Jugoslavena”. 165

Napustivši jeziĉno odreĊenje nacije, kao i polaznu tezu o “uzajamnoj iskljuĉivosti nacionalnih ideologija”, Banac je posve obesnaţio središnje nalaze svoje disertacije, koja je tako postala obiĉna ideološka tlapnja. S obzirom na to, moglo bi se reći, Banac funkcionira kao izvorni starĉevićanac. Štoviše, u jednom trenutku, ova će mu pozicija omogućiti da u prosudbi raspada i uzroka rata na prostorima bivše Jugoslavije rabi znanstveni diskurs. Bilo je to vrijeme, kad drţavotvorni Hrvat nije bio anakronizam, “manje vrijedan od internacionalizma – slavenstva, panslavenstva, jugoslavenstva”. 166

167

S tim u svezi, glede tragedije Dubrovnika, Banac ukazuje kako se srpska presizanja danas zasnivaju na Karadţićevu jeziĉnom srpstvu (“svi štokavci Srbi)”, tj. oni se, dakako, odreĊuju po jeziku, a Hrvati po povijesnom i drţavnom pravu. “Oni su romantizam i revolucija, a Hrvati su municipalna prava i reakcija. Štoviše katolici!” Polazeći od te “primitivne sheme” (koju je sam dijelio glede odreĊenja nacionalnih ideologija), Banac smatra da “nije Miloševiću toliko do Dubrovnika koliko da ga ne bude u Hrvatskoj”, koliko da Hrvati budu manji. “Jer Hrvati su, ne zaboravimo, povijesno i drţavno pravo. Samo da ta

povijest i to pravo budu manji”. MeĊutim, ponavljam, ranije je povijesno i drţavno pravo u Hrvata, zajedno sa hrvatsko-jugoslavenskom i velikosrpskom historiografijom, Banac uzimao kao anakronizam i dogmatizam sa svim posljedicama za identitet hrvatske nacionalne drţave. Naravno, on je ostao ipak dosljedan, tako da bi, osim spomenute (trenutne) “slabosti”, bilo naivno pomisliti: kako se on odrekao “liberalizirane” Novak-Gross historiografije, što će pokazati daljnja rašĉlamba. 168

Dapaĉe,

ova

je

historiografija,

koja

razmeĊuje

“negativni” starĉevizam od

“dobroga” strossmayerizma, postala temeljni kriterij za reviziju hrvatske povjesnice tijekom postkomunistiĉke tranzicije, što je, kako će se vidjeti, posebice oblikovana u krugu GoldsteinPusićkine Erasmus Gilde. Naime, odriĉući se ponovno Starĉevića, Banac tvrdi da je “integralni nacionalizam proizvod razoĉaranih iliraca poput Starĉevića”, za kojeg “su Hrvati jednostavno stanovnici Hrvatske – svi redom – i hrvatski je teritorij ukljuĉivao po njemu sve juţnoslavenske zemlje osim Bugarske”. Takva je Starĉevićeva “sveobuhvatna vizija”, zakljuĉuje Banac, “vodila u neizbjeţiv sukob sa Srbima, ĉije su pravo i posebni identitet (ali nikada na posebni politiĉki teritorij unutar Hrvatske) branili biskup Strossmayer i drugi Starĉevićevi protivnici”. On prijeporno ostaje vjeran etno-jeziĉnom jugoslavizmu, tako da je, 169

doista teţe, kako kaţe Boţo Kovaĉević, “povjerovati da bi se mogao naći netko tko će utvrditi nedosljednost Banĉevih razmatranja s obzirom na eksplicirana teorijska polazišta”.

170

Idući tako od integrativnog modela “jeziĉne” ili “kulturne” nacije (Srbi i Hrvati), Banac odbija drugi model “drţavne” ili “politiĉke” nacije (Bog i Hrvati), koji se toboţe - utemeljuje na anakronistiĉkom i dogmatskom hrvatskom povijesno-drţavnom pravu. Kako pokazuju poredbene analize, kao pripadnik standardne hrvatske historiografije, uzimajući hrvatsko drţavno i povijesno pravo kao “dogmu” i “anakronizam”, Banac posebice dijeli visoko suglasje s (veliko)srpskom historiografijom i, s tim u svezi, njenim politiĉkim izvedbama. Postavljajući aksiom “drţavno i istorijsko pravo Hrvata – koren zla i sukoba sa Srbima”, V. Krestić tvrdi da imamo “drţavno i historijsko pravo kad je rijeĉ o Hrvatima, a 171

prirodno i etniĉko kad je rijeĉ o Srbima; prvo (je) vezano za staro i prevladano staleško društvo, a drugo za graĊansko, za modernija i suvremenija shvaćanja i tokove”. S obzirom 172

na to, nedvojben je zakljuĉaka da su iza idelogije hrvatskog drţavnog i povijesnog prava “proizlazile veliko hrvatske i asimilacione teţnje, kojima se stremilo etniĉki ĉistoj hrvatskoj drţavi”. MeĊutim, zasnivajući se sve više “na prirodnom pravu nacionalnosti, što je bilo 173

definirano uglavnom u jeziĉnim terminima”, priznaje Banac, srpski je nacionalni pokret potkopao “drţavno-pravnu tradiciju hrvatske nacionalne ideologije”.

174

S tim u svezi, glede pitanja Srba u Hrvatskoj, koje rješavaju izvan nacionalne hrvatske drţave (amputacija hrvatskih dijelova ili jugoslavenski savez), i Krestić i Banac, kao “sijamski blizanci”, dolaze do gotovo istih aksiomatskih rješenja: ● V. Krestić, naime, tako smatra: “Dok se Hrvati ne oslobode politike zasnovane na hrvatskom drţavnom i historijskom pravu” (ĉitaj: svoje nacionalne drţave), “oni neće biti podesan partner za suţivot”. Naime, problem je u tome: (1) što su se Hrvati ”ĉvrsto drţali toga prava, smatrajući da je ono vaţnije od sporazuma i sloge sa Srbima”, a to su ĉinili (2) “samo onda kad su bili prisiljeni, stjecajem politiĉkih i drugih okolnosti”.

175

● I.

Banac, s tim u svezi, još je izravniji: “Dok god hrvatski nacionalni prvaci nisu htjeli priznati poseban srpski politiĉki narod u Hrvatskoj i dok Srbi nisu htjeli prihvatiti da budu politiĉki Hrvati, sigurnost Srba u Hrvatskoj mogla je biti zajamĉena samo na dva naĉina”: (1) iredentom (“suradnjom s vanjskim snagama, koje bi se mogle okoristiti prestankom napredovanja hrvatskog nacionalizma”) ili (2) koalicijom (“sporazumnim naporom da se sukob izmeĊu hrvatske i srpske nacionalne ideologije otkloni utjecanjem unitaristiĉkom jugoslavenstvu”). 176

Ovu aksiomatsku tezu, koja iskljuĉuje hrvatsku nacionalnu drţavu, preuzima i Banĉev doktorand W. B. Tomljanovich, inaĉe sudac istraţitelj u Haagu. Naime, on drţi da je “svaka politiĉka ideologija što je smjerala objediniti zemlje koje su tradicionalno pripadale kruni Hrvatske morala bi svladati srpski partikularizam, ili promicanjem šire slavenske i kršćanske pripadnosti, kako je pokušao Strossmayer, ili poricanjem srpskog identiteta, kako je to ĉinio Starĉević”. Shodno tomu, “otvoreno-društveni” povjesniĉari, koji preureĊuju “balkansku povjesnicu”, drţe da su “inzistiranja na historijskim pravima [...] u opreci s pravima samoodreĊenja”. MeĊutim, pozivajući se na francuske povjesnike, Finkielkraut primjećuje “da bi opravdala svoju teţnju suverenosti, Hrvatska se moţe pozivati kako na staro drţavno pravo, tako i na moderno pravo naroda”. 177

178

179

S obzirom na to, dosljedno na tragu ex-klerika i jugoslavenskog masona Viktora Novaka (koji razlikuje pozitivno jugoslavenstvo i genocidno pravaštvo), erazmiĉki je krug (kojem pripada i Ivo Banac) izvršio vrednovanje naših nacionalno-integracijskih ideologija. Prema tome, naspram integrativnog smjera “Gaj-Strossamayer-Trumbić” (ilirstvojuţnoslavenstvo), Eugen Pusić uzima okomicu “Starĉević-Kvaternik-Frank” kao ekstremni hrvatski nacionalizam koji polazi od apsolutizacije hrvatskog identiteta, ĉija je politika “ili se pokloni ili se ukloni”. Prema tome, “osim antisrpstva”, razmeĊuje D. Sekulić, Hrvatska je bila i “kolijevka jugoslavenstva i liberalne tradicije”. Ovakvim se interpretacijama ponajmanje, pokazuje nerazumijevanje ili krivotvorenje starĉevićanskog uĉenja, pa je sliĉnu razdiobu, ali s posve drugaĉijom interpretacijom, poduzeo je Tihomil Maštrović (v. tablicu 8.). 180

181

OKOMICA KROATIZAM

JUGOSLAVIZAM

Starĉević

Gaj

Eugen Pusić

Kvaternik

Strossamayer

(1994.)

Frank

Trumbić

Vitezović

Kriţanić

Tihomil Maštrović

Kuzmanić

Gaj

(1996.)

Starĉević

Strossmayer

AUTOR

Tablica 8.: Cro-nacionalne okomice (prema: Pusić, 1994. i Maštrović, 1996.)

Smatrajući da svaka od ovih okomica nosi neka vaţna odreĊenja hrvatskog politiĉkog bića, koja su u prošlosti odredila nacionalnu sudbinu Hrvata, Maštrović ih razmeĊuje na sljedeći naĉin: “Prva je okomica svehrvatska i hrvatsko drţavotvorna, druga je sveslavenska, ili pak juţnoslavenska. Prva, dakle ideja hrvatske politiĉke i drţavne samostalnosti, u novije doba napokon je ostvarena u suverenoj Republici Hrvatskoj. Druga, unitaristiĉka politiĉka i nacionalna opcija, koja se od 1918. u dvije Jugoslavije ostvarivala kroz tzv. bratstvo i jedinstvo s ostalim slavenskim narodnim i drţavnim zajednicama, dovela je Hrvate pred biološki nestanak, i stoga je, uspostavom Republike Hrvatske, napokon završila na ropotarnici povijesti”. 182

Suprotno tome, kao uopće standardna hrvatska historiografija, Eugen Pusić Hrvatima odriĉe nacionalnu posebnost nastojeći zagovorom nadnacionalnih ideja u hrvatskoj povjesnici dovesti do zatiranja svake hrvatske politiĉke i drţavne samostalnosti. Drugim rijeĉima, polazeći od anacionalnog hibridizma (ilirizam, panslavenstvo, jugoslavenstvo, euroslavenstvo i sl.), koji se suvremeno poopćuju sintagmom “otvoreno društvo”, takvi su pristupi kontaminirani ideologijskim supstratom što je zatirao svaku znanstvenost, te su tako bili s onu stranu povijesne zbilje. Nadahnut jugoslavensko-masonskom historiografijom Viktora Novaka, Pusićev je tako opis hrvatskog “integralnog nacionalizma” posve suglasan sa velikosrpskom ideološkom propagandom “o genocidnosti, odnosno ustaštvu svih Hrvata”, koja se temelji na tvrdnji o pravocrtnom kretanju “od Ante Starĉevića do Ante Pavelića”. Naime, “oĉito ne zabrinut previše za istinu”, Viktor Novak tvrdio je “da od Stadlera do Pavelića vodi jedna prava linija, kao i od Starĉević-Franka do Pavelića”, te tako na neki naĉin “odredio i pogled sluţbene politike u komunistiĉkom periodu”. Naime, sve 183

184

hrvatske politiĉare ili mislioce koji su ustrajno dokazivali svesrpske aspiracije za širenjem na raĉun drugih naroda i razvijali uobiĉajeni nacionalizam za tadašnje doba jednostavno proglašavala preteĉama ustaškog pokreta”. Spomenuta se praksa, meĊutim, nastavlja i u postkomunistiĉkom razdoblju. 185

Kako je već kazano, teoriju o “integralnom nacionalizmu” meĊu Hrvatima, kao proizvodu “razoĉaranih iliraca poput Starĉevića”, posebice je, glede raspada Jugoslavije i uspostave HDZ-ove “ekstremne” hrvatske nacionalne drţave (o ĉemu će još biti rijeĉi), razradio Duško Sekulić. Samo već ovo pitanje “asocira na opsjednust prof. Duška Sekulića Hrvatima kao nepopravljivim nacionalistima, što nije ništa drugo nego sofisticiranija slika od one srpsko-populistiĉke o Hrvatima ustašama i troubel makerima u dvjema Jugoslavijama, na Balkanu i svijetu”. Krivotvorenje (ponajprije) Starĉevićeva uĉenja, glede hrvatske nacionalne ideje i drţave, kako će se pokazati, izravno je u promiĉbenoj funkciji: ili samo paravan za velikosrpske teritorijalne i politiĉke pretenzije (što su polazile od negiranja hrvatske jeziĉne i nacionalne samobitnosti), ili pak, uz pomoć Srbije, onog osobitog promicanja interesa velikih sila na hrvatskom geopolitiĉkom prostoru, koje u “politiĉkom hrvatstvu” vide smetnju za ostvarenje svojih ekspanzionistiĉko-geostrateških ciljeva na ovim prostorima. U tom je surjeĉju tek moguće razumijevanje Banĉeva jugoslavizma! 186

187

188

Naime, po svemu sudeći, Banĉeva je knjiga trebala potisnuti i “nadomjestiti” knjigu sliĉna naslova Juţnoslavensko pitanje i svjetski rat (1918.) od L. v. Südlanda (Ivo Pilar), koja je inaĉe bila i ostala kljuĉ za razumijevanje sloţenih vjerskih, etniĉkih i nacionalnih odnosa na balkanskim i srednjoeuropskim prostorima. Ovo se Pilarovo djelo trebalo oduprijeti snaţnoj 189

recepciji knjige Die südslawische Frage in Habsburger Reiche (Berlin, 1913.), autora R. W. Seton-Watsona, iza kojega je “stajala britanska politika u Srednjoj i Jugoistoĉnoj Europi”. Zbog toga je Pilarova knjiga godinama bila doista jedina sustavna i pregledna, 190

povijesno objektivna rašĉlamba velikosrpske imperijalne ideje (njezine geneze, njezinih ciljeva, njezine metode). Rijeĉ je o knjizi, kaţe Dubravko Jelĉić, “prave udţbeniĉke vrijednosti u najpozitivnijem smislu rijeĉi”. S tim u svezi, oni koji su imali sreću da su svoja prva temeljna znanja o tome (posebice o hrvatsko-srpskim odnosima uopće tijekom zadnjih 140-150 godina), “crpili iz nje, svoju orijentaciju temeljili na spoznajama koje im je pruţila, bili su pošteĊeni mnogih zabluda i lutanja”. Dakle, suprotno onima, “kojima su misli i uvjerenja formirali pisci jugoslavensko-srbofilske orijentacije, koji su u prvoj, kraljevskoj Jugoslaviji bili proteţirani a u drugoj, titovsko-komunistiĉkoj, ĉak i jedino mogući”.

191

U ĉemu je temeljna razlika izmeĊu Pilara i Banca? Razlika je temeljne naravi (v. tablicu 9.), budući da Pilar vidi problem u velesrpskom nacionalizmu, koji proizlazi iz ecclesiae militans byzantinae i Vukova lingvo-scientizma (“Srbi svi i svuda”), i traţi rješenje hrvatskog pitanja u preureĊenoj Monarhiji na trijalistiĉkom naĉelu. Suprotno tome, budući da temeljni problem vidi u jugoslavenskim nacionalizmima (agresivni balkanski

etnicizmi), s onu stranu nacionalne drţave, hrvatsko pitanje Banac rješava na razini multietniĉke zajednice, juĉer jugoslavistiĉke, a danas neke od euroslavistiĉkih (zapadnobalkanskih) inaĉica.

YU-PITANJE PARADIGMA

pilarizam

PROBLEM

RJEŠENJE

velikosrpski nacionalizam

politiĉki kroatizam

(ecclesiae

militantis (AU-trijalizam)

byzantinae & Srbi svi i svuda)

etniĉki YU/EU-slavizam

jugoslavenski nacionalizmi banacizam

(agresivni balkanski etnicizmi) (YU/balkanski federalizam)

Tablica 9.: Dvije paradigme YU-pitanja (prema: Pilar, 1918. i Banac, 1988.)

Budući da je svoja zapaţanja, ĉesto šokantna, izvlaĉio iz odliĉnog poznavanja europski relevantne struĉne literature i metodologije istraţivanja, u definiranju geostrateških problema Pilar se “nije povodio nacionalistiĉkim strastima, primjerice srbofobijom i svakim drugim oblikom ksenofobije”. Štoviše, i danas bismo mogli navesti stotine ako i ne i tisuće 192

novih dokaza u prilog Pilarovih teza. Sve to “znaĉi da njegove spoznaje nisu bile plod intelektualistiĉko-politiĉarske kombinatorike niti apriornih animoziteta, nego su naprotiv bile duboko utemeljene u samoj prirodi stvari o kojima govori Pilarovo djelo” MeĊutim, hvaleći 193

one povjesnike koji su promicali politiku “novog kursa”, KrestićPilarovu knjigu oznaĉuje 194

kao “srbomrziteljsku bibliju”, iz koje su “crpene morbidne agresivne velikohrvatske ambicije”. S druge strane, doĉekana gotovo kao “jugoslavenska Biblija” i obvezatna 195

literatura, Banĉeva knjiga posve zabacuje i minorizira Pilara (spomenut tek usputice), što je dakako povezano s demonizacijom Monarhije od srpske i kasnije jugoslavenske politike i, s tim u svezi, s njihovom duboko ideologiziranom historiografijom. Naime, nakon 1918. znatan je dio slovenske i hrvatske historiografije prihvatio (veliko)srpske teze “opakosti” i “neprirodnosti” habsburške drţave, ĉime dolazi do znatnih promjena u metodama historiografskog istraţivanja.

196

Nakon što je “srbijansko/prvojugoslavenska diplomacija”, glede preventive, poduzela fiziĉko uništenje Pilarove knjige i naklade i, najzad, njega kao pisca – “teoretiĉara prve hrvatske modernizacije”, Banac je “britanskim tragom” (R. W. Seton-Watson), dakako, na 197

sofisticiraniji naĉin ţelio potisnuti Pilara iz nacionalne memorije. Kao antinacionalisti, Bancu je vjerojatno smetao Pilarov nacionalni liberalizam koji se “ogleda u afirmativnom tretiranju nacije i drţave kao nuţne i poţeljne pretpostavke ţivota pojedinca”. MeĊutim, jedino 198

spominjujući da je Pilar “preuveliĉao sposobnost pravoslavlja da oblikuje jednosmjernu politiĉku zajednicu”, Banac je oĉevidno nastojao prikriti stoljetnu konstantu imperijalistiĉke 199

politike svetosavlja koje je, naposljetku, dalo svoj blagoslov brutalnoj neofašistiĉkoj velikosrpskoj agresiji na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu. MeĊutim, vidjet će se kasnije, 200

Banac je manje njeţan prema Katoliĉkoj crkvi u Hrvata, odnosno prema “katoliciziranom ustaštvu”. U svakom sluĉaju, “tko je dr. Ivo Pilar ni danas ne moţete saznati kroz obveznu literaturu na Fakultetu politiĉkih znanosti u Zagrebu, za razliku od ameriĉkog uĉenjaka dr. Ive Banca, koji je obvezna literatura”.

201

Obvezatan Novak-Gross historiografiji, Banac jednako tako demonizira i Josipa Franka, drţeći da je to “najodgovornija liĉnost za postavljanje izvornog Starĉevićeva programa na glavu”. Jednostavno, Banac i danas feralovskidrţi da je “pravaštvo pokopao 202

sam Starĉević kad je dopustio Franku da Stranku prava gurne u dinastiĉku politiku”. Ove 203

teze, koje promiĉe (veliko)srpska i hrvatsko-jugoslavenska historiografija, polazeći od 204

rašĉlambe stvarne povijesne zbilje, posebice je obeskrijepio Stjepan Matković, ustanovljujući da je Frank “bio ambiciozan, lucidan i vrlo sposoban politiĉar”. S obzirom na to, zaglavljuje 205

Zlatko Matijević, frankovci nisu bili nikakav otpad od izvornog pravaštva, “nego matica koja je slijedila izvornu ideju samoga Ante Starĉevića, naravno prilagoĊenu konkretnim povijesnim okolnostima”. MeĊutim, “dosljedna” M. Gross i dalje tvrdi kako je teško bolesni, 206

nemoćni i nesnalaţljivi Ante Starĉević “potpisao dokument kojim odustaje od svog nauka i tako dopušta nedostojnu zloporabu svoga imena”. MeĊutim, autorica ne samo što ne 207

razlikuje Starĉevića kao ideologa i politiĉara, već zabacuje i kljuĉne dokumente koji govore posve drugaĉije i obeskrjepljuju njene dalekoseţne zakljuĉke o “izvornom pravaštvu”. Naime, Starĉević je znao za tzv. Pogodinova pisma (1840.-42.), koja su “otkrivala ekspanzionistiĉke planove velikoruske politike prema juţnoslavenskim narodima na Balkanu”. Kada su godine 1860. objavljena u njemaĉkom prijevodu pisma Pogodina, ruskog povjesniĉara i ideologa panslavizma, Starĉević piše: “Kad-no izidoše Pogodinova pisma, u Hervatskoj biaše muţevah, ja meĊu njimi, razmotriv stanje stvarih dobiše osvedoĉenje: razvili se i razuzlali zameršaji Europe kako mu drago, po Hervate bi bilo najbolje u zakonitoj samosvojnosti ostati pod vladajućom dinastiom”. Ivo Pilar je takoĊer tvrdio “da Starĉević 208

nikada nije traţio rješenja izvan okvira Monarhije”. Usprkos tome, autorica i standardna 209

historiografija uporno tvrdi da je, priklanjajući se Franku, Starĉević izdao sebe i originalnost pravaštva: “Osnovna je Starĉevićeva pozicija bila: protiv Habsburške Monarhije, a za samostalnu hrvatsku drţavu. No, kasnije je Frank, kao njegov nasljednik, preokrenuo naglavce starĉevićansku ideologiju”.

210

S tim u svezi, “cijelo ovo stoljeće naša historiografija sloţno je napadala Franka; napadala ga je, dakako, iz jugoslavenske perspektive”. S obzirom na to, uzimajući 211

jugoslavizam

kao

kriterij,

uz

projugoslavenske

pravaše

Bancu

je

-

dakako

-

“naprednija” Napredna omladina koja je, uz formulu “hrvatsko-srpskog narodnog jedinstva”, postala najutjecajnija misao u predratnoj hrvatskoj politici, “pripremajući tlo za rješenje hrvatskog pitanja izvan okvira dvojne Monarhije”. Prema tome, kada je naspram Josipa 212

Franka, Dubravko Jelĉić pokušao kritiĉki promišljati ulogu Supila, Banac je to prozvao “pseudoznanstvenim tumaĉenjima povijesti, s kojima se susrećemo ne samo kod neznalica i propagandista, nego i kod redovnih ĉlanova Akademije”. MeĊutim, pokazujući kako se 213

“definitivno pokazalo da Supilova varijanta hrvatske politike nije bila pogrešna nego upravo katastrofalna”, Jelĉić smatra da “ne moţemo i ne smijemo a priori iskljuĉiti pretpostavku, da bi Frankova koncepcija bila uspješnija i pozitivnija za opći napredak Hrvatske i Hrvatstva”. Štoviše, “nije li Frank, a ne Supilo bio razumniji i postojaniji u svome odnosu prema Srbima”. Naime, naspram Starĉevićeva nacionalnog jedinstva, “Supilova formula narodnog 214

jedinstva”, za Banca je “tipiĉan primjer liberalnog nacionalizma”. S obzirom na to, 215

pridavajući veću vaţnost prirodnom pravu u oblikovanju zajedniĉke nacionalne budućnosti

Srba i Hrvata, poput napredne omladine, voĊe “liberalnog starĉevićanstva u Dalmaciji” (Ante Trumbić i Frano Supilo) “pridonijeli su da se opozicija odvikne od Starĉevićevih starih postavki o hrvatskompolitiĉkom narodu”. U svakom sluĉaju, po posljedicama za zbiljske 216

hrvatske interese, Jelĉićeva je rašĉlamba pokazala, da je Supilova politika bila daleko pogubnija no one u frankovaca, jer je izravno dovela do pogubne 1918. godine, tj. do “versajske Jugoslavije”. MeĊutim, na okruglom stolu “Suradnja u jugoistoĉnoj Europi i odgovornost intelektualaca”, drţeći da su nam potrebni “misleći ljudi s ovih prostora”, Banac izjavljuje “treba nam novi Supilo”. Prema tome, Banĉeva doktorandica (Danja Šilović Karić) i danas 217

zaziva pogubnu politiku “novog kursa”, koju je Supilo kasnije saţeo u dvije toĉke: “Drang nach Osten je najveći neprijatelj, a Hrvati i Srbi ĉine jedan narod sa dva ravnopravna imena iz ĉega proizlazi da moraju suraĊivati”. Štoviše, kao “ţestok zagovornik rušenja 218

Austro-Ugarske i stvaranja juţnoslavenske drţave”, Supilo dopušta “da bi Srbija mogla postati stjecište svih Juţnih Slavena”. S tim u svezi, osim što Rijeĉku rezolucijuuzima kao 219

“dotad najjasniji i najpotpuniji program stvaranja moderne demokracije u hrvatskoj povijesti”, autorica drţi da je uskoro potpisana Zadarskom rezolucijom (koja polazi od dvojnog suvereniteta) toboţe “sprijeĉena maĊarska isntrumentalizacija srpskih politiĉara protiv hrvatskih interesa”. MeĊutim, polazeći od “narodnog jedinstva”, naspram “nacionalnog 220

jedinstva”, bez jasnog identiteta (Hrvati i Srbi smatrani su za jedan narod, jer govore jednim jezikom), Supilova je proturjeĉna politika završila izravno u 1918., gdje Hrvati gube posve atribute drţavnosti i suvereniteta. Suprotno tome, autorica drţi da je Supilo “uspio pomiriti traţenje hrvatskih nacionalnih prava s ĉinjenicom da u Hrvatskoj ţive nehrvatski narodi kojima takoĊer treba priznati nacionalna prava, što dotadašnjim nacionalnim ideolozima nije uspjelo”. Ukratko, poruĉuje nama autorica, svaka hrvatska nacionalna drţava koja bi, 221

poriĉući politiĉki suverenitet, hrvatskim Srbima namicala status etniĉke manjine, predstavlja neoprostivi - crimen. Polazeći od projugoslavenske (u biti: velikosrpske) historiografije, isto tako, Banac je prosudio i Milana pl. Šufflaya (1879.-1931.), kao jednog od frankovaca “stranke povijesne oholosti”, koji su prokockali “moralni ugled hrvatskog nacionalnog pokreta”. Poznati povjesnik, albanolog, znanstvenik svjetskog glasa i jedan od najvećih modernih ideologa slobodne Hrvatske sveden je tako na “izraz frankovaĉkog Janusova lica: jednim je licem izraţavao duboko uvjerenje, a drugim lakomisleno spletkarenje i sluganstvo”. Zbog toga je i 222

dobio, ono što je zasluţio, kao da kaţe Banac, opisujući “svilenog Šufflaya” koji je pod udarcima ţeljezne šipke policijskog agenta pao na ploĉnik (Zagreb, veljaĉa 1931.), gdje mu se glava “rasprsla kao bademova ljuska”. Uzimajući ga tek kao majstora “zazivanja duhova 223

starine”, glede predmeta svoje knjige, gotovo prepisujući Viktora Novaka, Banac vjerojatno ne sluĉajno: posve zabacuje, ironizira i sotonizira Šufflaya. U ĉemu je pozadina ? Naime, upravo Šufflayevo “spletkarenje i sluganstvo”, bilo je njegovo obiljeţje, kao “jednog crnoţutog maĊarona”, protiv koga je 1910. godine, zakljuĉuje Viktor Novak, “demonstrirala cjelokupna sveuĉilišna omladina u Zagrebu, jer je bio postavljen za profesora na zahtjev maĊarskih vlasti”. MeĊutim, uz većinu hrvatskih Srba i manji broj Hrvata (meĊu 224

kojima i Grga Novak) i Ţidova, upravo je Viktor Novak pokretaĉ peticije “slušaĉa historije”, kojom se traţi da se, “kao nedostojni sin Hrvatske”, prof. dr. Milan Šufflay “makne sa ĉasti profesora historije na našem sveuĉilištu”. Iako profesorski zbor nije uvaţio peticiju, ipak ono 225

što nije uspjelo tada Viktoru Novaku, uspjelo je Svetozaru Pribićeviću, kada je, odmah nakon kapitulacije Austro-Ugarske (1918.), prof. dr. Milan pl. Šufflay, uz još ne navršenih 39 godina ţivota, umirovljen i tako odstranjen sa sveuĉilišta. Novakova je akcija bila organizirana u sveopćoj projugoslavenskoj euforiji, koja je zavladala nakon uspostave Hrvatsko-srpske koalicije i jaĉanja politiĉke uloge Svetozara Pribićevića (kao glavnog velikosrpskog eksponenta u Hrvatskoj), ĉemu je posebice kumovala britanske politika. Naravno, Šufflay je već tada zasmetao, budući da je, nakon prvotnog idealiziranja Engleza, meĊu prvima prozreo anglosaksonsku politiku na Balkanu, koja se je opredijelila za “balkanizaciju hrvatskog naroda”. Radi svojih geopolitiĉkih interesa, a na 226

raĉun nesrpskih naroda, Britanci su oduvijek, do današnjih dana, podrţavali Srbiju malog balkanskog hegemona. Steed i Watson su bili glavni engleski pobornici stvaranje drţave SHS, tako da ih je ameriĉki tisak rado nazivao “oĉevima Jugoslavije”. Isti su se utvarali, “da su izveli jedno od najvelebnijih djela u korist evropske civilizacije i pacifikacije Balkana”. Šufflaya i njegovo djelo, koje obiljeţava duboka huntingotonvska spoznaja 227

drinskog limes aeternitatis-a (izmeĊu “divljeg” europskog Istoka i uljudbenog europskog Zapada), s onu stranu zaborava i krivotvorenja (što je, gotovo, konstanta od Viktora Novaka do Ive Banca), danas promiĉe Udruga dr. Milan pl. Šufflay, kojoj je na ĉelu Darko Sagrak.

228

Sve u svemu, hrvatska se povjesnica prema Bancu moţe tumaĉiti samo u tradiciji Novak-Gross projugoslavenske historiografije. Prema tome, kada su jugoslavenske struje, priznavajući srpsku naciju, napustile termin “hrvatski politiĉki narod” za cijelo stanovništvo

Hrvatske, starĉevićansko nacionalno (Bog i Hrvati) potiskuje strossmayerovsko narodno 229

jedinstvo (Srbi i Hrvati). Takvu je toboţnju “realistiĉku politiku” utemeljila tzv. napredna omladina, koja je paleţom maĊarske zastave (1895.) “osvijetlila svoj ulazak u javni ţivot”. Studirajući u Pragu, pod utjecajem Masaryka koji je nacionalnu borbu zasnivao na 230

prirodnom pravu, zabacivši “nacionalno” i prihvativši “narodno jedinstvo”, ta omladina nije više imala ni ideje vodilje ni ţivotnog elana, te je postala obiĉni pasivni privjesak srpske manjine. S tim u svezi, s onu stranu hrvatskog drţavnog i povijesnog prava, hrvatski narod je 231

nasilno izruĉen balkanskom civilizacijskom krugu prve i druge Jugoslavije. Bancu je, dakako, pozitivna velikosrpska Masarykova usmjerba kojom se nacionalnu borba zasnivala “na prirodnom pravu svake nacije na slobodu i samoodreĊenje [ĉime] je otvarala oĉi mladom svijetu koji je bio naviknut na politiku zasnovanu na drţavnom pravu”; na taj je naĉin naprednjaĉka mladeţ sve “manje ovisila o dogmi o hrvatskom politiĉkom narodu”.

232

Suprotno tome, pravaške stranke u Banskoj Hrvatskoj, pod vodstvom Josipa Franka, i u Dalmaciji pod vodstvom Ive Prodana, kritiĉne prema Masarykovoj “nacionalnoj filozofiji”, nisu prihvatile politiku “novog kursa”. Te su stranke, odmah nakon proklamacije politiku “novog kursa”, ukazivale da je suradnja s MaĊarima nerealna i nemoguća. A što se tiĉe politiĉke sloge s hrvatskim Srbima, isticale su da srpska strana u toj suradnji neće biti iskrena, jer da je ta strana obuzeta velikosrpstvom i da će na lukav naĉin, propagiranjem nacionalnog unitarizma i jugoslavenstva gurati hrvatske zemlje u sklop velike Srbije ili u sklop Jugoslavije koja, pod drugim imenom, nije nego opet velika Srbija. Kasniji su dogaĊaji pokazali da su bili u pravu Frank, Prodan i njihovi istomišljenici. MeĊutim, prema Bancu, i danas se “Balkanu ne moţete oduprijeti”, pa je otvaranje aktualne hrvatske politike prema “balkanskoj federaciji”, koja se naziva (je li sluĉajno!?) politika drugog “novog smjera” (ex “novi kurs”), kao da se ponavlja priĉa s poĉetka prošlog stoljeća, koje je završilo kao “stoljeće smrti”. 233

234

Oĉevidno imajući zadaću da spašava i pripremi treću (poslijetitovsku) Jugoslaviju, Banĉeva se knjiga pojavljuje u nas po izlasku zloglasnog Memoranduma SANU (1986.), koji je, ponajprije, bio “alibi za budući obraĉun s hrvatskim narodom”. Kada je Miroslav Brandt, 235

kao odgovor, odmah napisao Antimemorandum (1986.), taj se rukopis nije mogao objaviti ni 236

ĉak 1990. Naime, nacionalno-kulturne ustanove, sa svojim ĉelnicima, Matica hrvatska(Vlado Gotovac) i Akademija (Ivan Supek) nisu pokazale zanimanje, iako je taj tekst unaprijed raskrinkao velikosrpsku vojnu agresiju koja se pripremala. Suprotno Banĉevoj knjizi, Miroslav je Brandt “ĉetiri godine unaprijed upozorio hrvatski narod da Srbija priprema osvajaĉki rat kojem je cilj da konaĉno slomi stremljenje Hrvata da se odrţe na zemljopisnoj karti kao zasebno etniĉko biće”. MeĊutim, Banĉeva knjiga koja je, polazeći od zajedniĉke 237

odgovornosti nacionalizama, unaprijed alibirala velikosrpsku agresiju i velesile od non intervention, našla je brzo i posvemašnje zanimanje Goldsteinova “socijalno-nacionalno-

liberalnog” kruga. Naime, i pored toboţnjeg otpora “raznih ĉuvara samoupravnog socijalizma” (Dara 238

Janeković,

Bosiljka

Janjatović i

Zorica

Stipetić),

uz

velebnu

pretpremijeru Matanova Gordogana, knjiga je prevedena (Zagreb, 1988.). Prijevod je 239

objavljen pod uredništvom Boţe Kovaĉevića, za kojeg je “Banĉeva knjiga veoma blizu ideala djela kojemu niti što treba dodati niti mu je moguće išta oduzeti a da se ne naruši njegova cjelina”.

240

Ova je, prema mnogima, kultna knjiga doskora postala platformom “khuenovski” nadahnuta Goldstein-Gotovĉeva HSLS-a (1990.) i kasnije Koalicije narodnog sporazuma (KNS), koji su polazili od novog neojugoslavenskog liberalnog saveza. Takva je zadaća, koja je bila u funkciji oĉuvanja Jugoslavije, tvrde neki izvori, stajala sponzore 270.000 dolara, što ih je poĉetkom 1990. godine u New Yorku upravo preuzeo senior Goldstein. S tim u svezi, 241

M. Brandt odbija ponuĊeno angaţiranje u spomenutoj stranci, jer “u svoj program uopće nije unijela formiranje samostalne hrvatske drţave”. Naime, cijepljena na “virus nacionalizma”, 242

kao “supervizor” Koalicije narodnog sporazuma, Savka Dabĉević Kuĉar, naša “kraljica Hrvata”, garantirala je “Jugoslaviji i ostatku svijeta da se nova Hrvatska neće zaĉeti u umjetnoj oplodnji s drţavotvornim sjemenom hiberniranog ustaštva”. Zapravo, koalicionaši 243

su se ravnali prema tezama Banĉeve tek prevedene knjige (Nacionalno pitanje u Jugoslaviji, Zagreb, 1988.), koji je doktorirao kod Voje S. Vuĉinića, eksperta za “hrvatsko-srpsku koaliciju”. Štoviše, ova je svojevrsna “Biblija” jugoslavenskog neoliberalnog saveza trebala zaustaviti proces raspada Jugoslavije i njene tvorbe preobraziti u liberalistiĉku, po mjeri nekih meĊunarodnih interesa. Dakako, posebna je priĉa kako su Gotovac i Budiša baštinili Goldsteinovo liberalno “kukaviĉje jaje”, što neće izmaći ni Zvonimiru Berkoviću, ĉuvenom Vjesnikovu epistoliĉaru. Naime, dok Zlatka Tomĉića “pri ulazu stranaĉke prostorije zatiĉu gorostasni portreti prethodnika”, pita se usput Berković, “ĉiju bi sliku mogao objesiti Budiša kad je najvaţniji hrvatski politiĉar, ĉlan liberalne stranke, bio Khuen Héderváry?” Sapienti sat! 244

S obzirom na vremenski odmak, kako se pokazalo, svojim ideološkim i protupovijesnim pretpostavkama, kao predtekst neojugoslavenskog liberalnog saveza (što je oblikovan unutar ideologije “otvorenog društva”), Banĉeva je ambiciozna knjiga posluţila politiziranju, a ne rašĉišćavanju povijesnog problema na znanstvenoj osnovi. U razradbi neojugoslavenskog saveza (Yugoslav Commonwealth) kao omekšavanju radikalnog Memoranduma SANU (1986.), uz Ivu Banca (kao mentora Nedovršena mira, 1996.), posebice se istiĉe Boris Vukobrat. koji je stvorio jedan od okvira koji su dobro posluţili za daljnje razrade i varijante o sintezi balkanskog prostora kroz SECI i kasnije Pakt o stabilnosti. Vukobratov je koncept, rašĉlanjuje Zoran Vukman, “otvorena neojugoslavenska

varijanta, dok novi ameriĉki pristup od sredine devedesetih ima znatno suptilniju i razraĊeniju strategiju uvlaĉenja Hrvatske u nove balkanske integracije kombiniranjem pritisaka i obećanja, uz prikrivanje stvarnih ciljeva”. U svakom sluĉaju, prikriven šarenim obećanjima politiĉkim trikovima, “put u Balkaniju”, iako je nešto duţi i kompliciraniji, zakljuĉuje Vukman, “sasvim pouzdano vodi Hrvatsku u pravcu Beograda, Sofije i Bukurešta, a ne u pravcu Europske Unije”. 245

U tom surjeĉju, iskljuĉujući mogućnost samostalne hrvatske nacionalne drţave, unaprijed alibirajući velikosrpsku agresiju i amnestiju velesila od non intervention, Banac je svojom knjigom osiguravao bokove MemorandumuSANU (1986.). Naime, “već 1986/1987. [kada Banac govori da je “uzajamna iskljuĉivost nacionalnih ideologija najodgovornija za sukobe meĊu pojedinim nacionalnostima”] u potpunosti je ostvarena povoljna srbizirana struktura ĉasniĉkog zbora, uobliĉena strategija djelovanja i preustroj oruţane snage. Ti su ĉimbenici već preobraţenu JNA usmjerili prema velikosrpskoj nacionalistiĉkoj ideji prije nego što Milošević stupio na politiĉku pozornicu kao izravni izvršitelj te iste ideje. Promjena granica, pa i onih unutarnjih, u federalnoj strukturi nije moguća bez vojne sile. Tek kad je ona stvorena (vojne oblasti) i idejno-politiĉki usmjerena (Memorandum SANU), slijedi i realizacija”. 246

S tim u svezi, zasigurno upućeni akademik Jakov Sirotković kasnije će primijetiti kako Memorandum SANU (1986.) “raĉuna na treći ţivot i potporu SAD-a”. Ovo je posve razumljivo, budući da su poznate simpatije manje više cijelog zapadnog (ne)sluţbenog svijeta, u doba hladnog rata, prema matrici iz koje je oblikovan velikosrpski nacrt, kao nacrt hrvatskim nacionalnim interesima totalno suprotan. “Te su simpatije uvijek bile na crti odreĊenih strateških interesa zapadnih drţava”. Svakako su oblikovatelji Nedovršenog mira (1996.) imali to u vidu, budući da je isti - uz SANU eksperte-povjesnike (V. Đuretić i M. Ekmeĉić) i ideologa Erasmus Gilde (Slavko Goldstein) - oĉevidno pisan pod Banĉevim mentorstvom. Zbog svega toga, Memorandum SANU (1986.) i Nedovršeni mir (1996.) imaju zajedniĉku poveznicu, tj. velikosrpsku narav, jer je rijeĉ o istom cilju – negacija hrvatske drţavnosti (tj. iskljuĉuju postojanje samostalne hrvatske nacionalne drţave), što se nalazi u “tvrdoj” (cro-amputacija), odnosno u “mekoj” (yu-integracija) inaĉici (v. tablicu 10.). 247

248

POLOŢAJ SRBA

SRBI U HRVATSKOJ

SRBI SVI I SVUDA

PROGRAM Memorandum SANU

amputacija Hrvatske

(1986.)

(Virovitica-KarlovacKarlobag)

Tindemans Report

kolektivna autonomija

i

Velika Srbija

teritorijalna neojugoslavenski/

(1996.)

zapadnobalkanski savez (drţava u drţavi)

Tablica 10.: Poloţaj Srba (prema: Memorandum SANU, 1986. i Nedovršeni mir, 1996.)

2. 1. 2. KRITIKA IDEOLOGIJE OTVORENOG DRUŠTVA

Zašto je, kako tvrde Ivo Banac i Ivan Zvonimir Ĉiĉak, “Soros istinski prvak demokracije”. Sorosovo “otvoreno društvo”, kao ideologija postkomunistiĉkog društva, 249

temelji se na prilagoĊenim pretpostavkama politiĉke filozofije Karla R. Poppera, ĉija se djela kanoniziraju, a misli pojednostavljuju. Zbog toga je ideologija “otvorenog društva” u nas 250

uglavnom ostala po strani teorijskog propitivanja. Utoliko je zanimljiv pokušaj kritiĉke 251

rašĉlambe Popperove filozofije, koju je poduzeo Darko Polšek (1996.). Rijeĉ je, svakako, u nas najboljem poznavatelju Popperova djela, koji je - kako sam priznaje - prošao od “fanatiĉnog sljedbenika” i oduševljenja do sve veće skepse i, naposljetku, kritiĉkog interpreta. Autor je, inaĉe osvjedoĉeni liberal, tako dao svekoliku i argumentiranu kritiku mnogih

pogleda ove filozofije, do središnjeg prigovora da Popper nije nikada pruţio jasnije razgraniĉenje otvorenog od zatvorenog društva, niti konkretnu uputu kako bi se trebalo boriti za ostvarenje “otvorenog društva” i “boljeg svijeta”. Zbog

toga,

zabacujući

svu

252

sloţenost

interakcije biti i fenomena,

kao

antidijalektiĉar, Popper postaje teoretiĉar lošeg pozitivizma i na njemu još lošije izgraĊenog liberalizma kojeg povijest stalno demantira, a ţivot odbacuje kao neplodne ideologeme. Shodno tome, Polšek se slaţe s izjavom Thomasa Kuhna: kako nam je “Sir Karl, umjesto logike, pruţio ideologiju”. Zanimljivo je da i teolog Rudolf Brajiĉić, uz ostalo, razotkriva 253

nekonzinstenciju Popperove ideje o “otvorenom društvu”. Naime, on drţi da je Popperovo “otvoreno društvo” u krajnjoj crti “zatvoreno društvo”, s trpkim društvenim plodovima, s nedopustivom autonomnom etikom i s kritiĉkim racionalizmom koji razara ĉovjeka i guši zajedništvo. Kao i većina liberala, Popper nije znao djelotvorno premostiti “nacionalizam i 254

kozmopolitizam, narodnosnu raznolikost i univerzalno ĉovjeĉanstvo, zatvoreno i otvoreno društvo”.

255

Naime, poopćavajući svoja tragiĉna iskustva, jer je “njegov kozmopolitizam nastao iz ţidovske marginalnosti i odraţavao je dileme asimiliranih Ţidova”, Popper nije objasnio 256

“kako će nacionalni i kozmopolitski identitet koegzistirati”, pa je provalija, koja ostala meĊu njima, rezultirala “utopijskim kozmopolitskim identitetom”. Dakle, odbacujući svaki 257

nacionalni, etniĉki i vjerski identitet kao kulturno primitivne i politiĉke reakcionarne, Popper im je “pretpostavio univerzalistiĉku viziju znanstvene zajednice otvorenog društva, gdje nijedan od tih identiteta nije vaţan”. Koji su, meĊutim, domašaji “kozmopolitskog 258

identiteta”? Naime, kako rašĉlanjuje Alain Finkielkraut, “biti kozmopolitom, znaĉi ponajprije znati da kozmopolitizam ne pripada redu bića, da nije predikat, nego obzorje, da nije datost, nego idealnost”. MeĊutim, sve to se “zaboravlja u korist identitetskog kozmopolitizma, najnesuvislijeg, najnesnošljivijeg i najblesavijeg od svih identiteta”.

259

Sve u svemu, Popper je ostavio laţnu utopiju “otvorenog društva”, koju je George Soros, burzovni mešetar, prilagodio kao ideologiju postkomunistiĉke tranzicije. Famozna Sorosova mreţa, koja je ĉitavo prošlo desetljeće u ovom podruĉju funkcionirala kao paralelno ministarstvo društvenih znanosti, kulture i kontrakulture, svojom organizacijom i milijunima dolara, “odigrala presudnu ulogu u sada već uznaporedovalom rashrvaćivanju, odnosno rebalkaniziranju Hrvatske i Hrvata”. Naime, naspram koncepcije postupnog prijelaza u dovršenju stvaranja stabilne nacionalne drţave, što je zagovarao predsjednik Franjo TuĊman, “Manolićeva varijanta”, najĉešće financirana puten fundacije Georga Sorosa, pokušava to u praksi pretvoriti u proces tzv. tranzicije, “koju neki moćni politiĉki krugovi na Zapadu nakon raspada komunizma nameću istoĉnoeuropskom bloku zemalja kao neokolonijalnu formu 260

odnosa”. Štoviše, Hrvatska bi zbog toga trebala biti više nego sretna i spokojna, budući da, prema barunu Vilku Lunceru, “ako je netko u Hrvatskoj na djelu, a bez da to mnogo istiĉe, pristaša Sorosova i Popperova otvorenog društva, to su Vesna Pusić i njeni bliski suradnici”. 261

262

MeĊutim, usprkos oĉevidnih jednostranosti i ograniĉenja Popper-Sorosove filozofije, to nimalo ne zabrinjava našu raširenu i fanatiĉnu sljedbu ideologa “otvorenog društva”. Zanimljivo je da su glavni ideolozi “otvorenog društva” proizišli iz Udruţenja jugoslavenske demokratske inicijative (Lino Veljak, Gvozden Flego, Ţarko Puhovski, Ozren Ţunec, Ivan PaĊen, Damir Grubiša, Zorana Malenica, Dag Strpić i dr.), koji su se još ranije otvoreno suprotstavljali “nacionalistima” iz Hrvatskog proljeća (1971.). Nakon raspada Jugoslavije, upravo je UJDI-jeva inicijativa pokušala politiĉki oţivjeti Banĉevu treću “konsocijationalnu” Jugoslaviju. Naime, nacionalnim je pokretima trebalo “suprotstavljati zbiljske alternative: u prvom redu demokratsko konstituiranje Jugoslavije po principu jedan ĉovjek – jedan glas”, što bi s obzirom na na brojnost Srba znaĉilo ozakonjenje Velike Srbije pod imenom Jugoslavija. Ovo “demokratsko konstituiranje volje većine”, dodaje Milorad Pupovac, zagovarala je “srbijanska politika, [kao] odrţavanje izbora na cjelokupnom podruĉju Jugoslavije po principu jedan ĉovjek jedna glas”. S obzirom na to, glede raspada Jugoslavije (što je poĉeo 1991.), zakljuĉuje Lino Veljak, presudnu su bili višestranaĉki izbor (1989), kada su “pobijedile nacionalistiĉko-separatistiĉke stranke, HDZ u Hrvatskoj, SPS u Srbiji, SDA, HDZ i SDS u Bosni i Hercegovini i Demos u Sloveniji”. 263

264

265

Polazeći od teorijskog relativizma, erazmiĉki ideolozi otvorenog društva lako mijenaju svoju teorijsku poziciju, budući da se ne drţe se odgovornim za svoja djela. Štoviše, i dalje izraţavajući i produbljujući skepsu prema Popperovoj filozofiji, D. Polšek ipak ne dijeli i skepsu prema “otvorenom društvu”, a posebno ne prema “Institutu Otvorenom društvu” ili strankama u Hrvatskom saboru, koje promiĉu politiku jedne takve “skeptiĉne filozofije”. Zapravo, zalaţući se za tzv. metodološki individualizam, za takvu koncepciju koja će “pojedincima davati pravo i duţnost da budu osobno odgovorni za svoja djela,” Karl R. Popper nam ipak ne daje uporište za utemeljivanje koncepcija “odgovornog društva” (v. tablicu 11.). 266

267

MODELI NACIJA

IDENTITET

DRUŠTVO

POLITIKA

kulturnoobjektivni

kolektivni

zatvoreno

totalitarizam

NACIONALIZAM

etniĉki

društvo

nacionalizam (etniĉki) liberalni

kulturnoobjektivni

individualni

otvoreno

totalitarizam

društvo

internacionalizam (multi-kulti) politiĉkosubjektivni

liberalni nacionalizam

individualni

odgovorno

kolektivni

društvo

demokracija

(graĊanski)

Tablica 11.: Modeli odnosa društvo i politika

U ĉemu je temeljni prijepor ideologije “otvorenog društva” na ovim prostorima? Suprotno novonastalim nacionalnim drţavama koje - toboţe - zakonito proizvode “zatvoreno društvo” (uz koncept kolektivnih prava) i stalnu nestabilnost na jugoistoku Europe, kao alternativu i garanciju mira na ovim prostorima, Soros-teoretici nude multietniĉko “otvoreno društvo” (uz koncept individualnih prava). MeĊutim, paţljiva rašĉlamba pokazuje, da je rijeĉ o laţnoj alternativi (“zatvoreno društvo” vs. “otvoreno društvo”), budući da, s onu stranu graĊanskog društva, (multi)etniĉka demokracija otvara proces totalitarizmu, kako “desne” (ksenofobiĉni nacionalizam) tako i “lijeve” (anarhoidni internacionalizam) posvjedoĉenosti. S tim u svezi, naspram etniĉkog nacionalizma i liberalnog internacionalizma, tek liberalni (graĊanski) nacionalizam, koji promiĉe koncepciju “odgovornog društva” (koncept individualnih i kolektivnih prava), otvara procese demokracije. 268

269

Iz obzorja ideologije “otvorenog društva”, Neven Šimac smatra da mi “jednostavno našu povijest ne znamo”, pa tako postoji za nas, kao za sve tranzicijske zemlje, imperativ revizije. Naime, “duţnost je povjesniĉara da preispitaju – revidiraju – ideološki izopaĉenu

povijest u tzv. tranzicijskim zemljama.” Pisana u ozraĉju ideologije “otvorenog društva”, 270

nova se povijest piše pod diktatom politike i ideologije pri ĉemu je uspostavljanje “hrvatskosrpskog dijaloga povjesniĉara-istoriĉara” središnja toĉka u reviziji jugo/juţnoslavenske povjesnice i, s tim u svezi, novo regionalno preureĊenje balkanskog prostora. S tim u svezi, na skupu “Hrvatsko-srpski dijalog povjesniĉara”, aktualni predsjednik Stjepan Mesić je prosudio: “Prošlih je deset godina politika bezoĉno manipulirala poviješću. Povijesna znanost zloupotrebljavana je da bi nam se nametnula iskrivljena verzija proteklih dogaĊaja. [...] Svjedoci smo povijesnog revizionizma, negiranja ĉinjenica, prekrajanja povijesti da bi se našlo opravdanje za ono što se radilo”.

271

Intelektualnu logistiku za reviziju ove toboţnje “revizije” posebice pruţa FriedrichNaumann-Stiftung - Zaklada za liberalnu politiku i Otvoreno društvo – Hrvatska i, posredovanjem prof. dr. Ive Banca, Središnje europsko sveuĉilište (Central European University) iz Budimpešte, koje će, prilagoĊeno balkanski, doskora preseliti u Dubrovnik. Središnji je ideolog revizije balkanske povjesnice Holm Sundhaussen, profesor povijesti jugoistoĉne Europe naInstitutu za istoĉnu Europu Slobodnog sveuĉilišta u Berlinu. Naime, iz 272

pozicije “otvorenog društva”, on je dao teorijsku osnovu za prevladavanje ideološki izopaĉene povijesti na ovim prostorima, koju zapravo treba iznova napisati.Što su osnove toga preokreta? Sundhaussen smatra, da nacionalne pokrete treba potpuno redefinirati, tako da bi, naspram “cikliĉkog poimanja vremena” i nacije kao “iskonske zajednice i historijskim pravima“ (što je prototip “zatvorenog društva”), bili obvezatni “linearno poimanje vremena” kao “produkt promjena” (što je prototip modernog “otvorenog društva”). Iz toga motrišta 273

nacija nije konstanta ni u vremenu niti u prostoru, tj. ona nije cjelovito tijelo nego interaktivna skupina ljudi, moderna komunikacijska zajednica za koju je narodnost od sekundarne vaţnosti. Dakako, narodnost nije nevaţna, ali nije konstitutivni element niti mora biti identiĉna za sve njene ĉlanove i skupine. Tako shvaćene nacije nastaju, tj. konstruiraju se, modificiraju i nestaju. Ono što ih drţi zajedno nije zajedniĉko podrijetlo nego kultura i s njom povezani katalog vrijednosti. Kultura se smatra promjenjivom i otvorena je za pristup i istup pojedinca, pa tako tko prihvaća i podrţava ciljeve udruţenja moţe pristupiti, a tko ne – istupiti. U prvome planu uvijek je subjektivno zalaganje za zajednicu, a to je nešto posve drugo od prisilne zajednice. Nakon takvih stavova, kao “otvoreno-društveni” (socijalistiĉkoliberalistiĉki) povjesniĉar, Sundhaussen nam zato savjetuje kako bi se “povijest jugoistoĉne

Europe morala u potpunosti napisati iznova, jer je još uvijek u velikoj mjeri ovisna o romantiĉnim paradigmama ranoga 19. stoljeća”. Što je bit tumaĉenja? 274

“Otvoreno društvo”, prema Sundhaussenu, oblikuju se preko “vrijednosnog konsenzusa”, pa prema tome drţava moţe u sebi ukljuĉiti sve vrste naroda. Otuda multikulti pluralizam postaje ideal za tzv. modernu drţavu. MeĊutim, autor izvan svoje dihotomije naturalna i kulturalna zajednica ne vidi ništa, pa ni najmoderniju sinergijsku koncepciju o spiralnom razvoju ljudskih društava koja, prevladavajući ograniĉenosti zatvorenog (etnonacionalizam) i otvorenog (liberalni internacionalizam), promiĉe koncepciju odgovornog društva (liberalni nacionalizam). “Odgovorno društvo” tako prevladava laţnu dilemu “zatvoreno” ili “otvoreno društvo” (v. tablicu 12.). Naţalost, Sundhaussen i uopće sljedba “otvorenog društva” ne vidi ni ĉinjeniĉnu stvarnost. Naime, oni nisu shvatili svjetske tijekove povijesti, koji se oĉituju u zakonu obrnute proporcionale (naime, da se vrši planetarna unifikacija i standardizacija u znanstveno-tehnološkom pogledu, uz istodobnu individuaciju socijalnih konfiguracija), što je samo prošlih 50 godina dovelo do stvaranja oko 150 novih drţava kao najvišeg strukturalnog oblika postojanja naroda (nacija). Sundhaussen, isto tako, ne moţe objasniti na ĉemu, po ĉemu nastaje i konsenzus, odnosno što je njegova metalogika. On, dakle, dobro kritizira cikliĉki (to je zatvoreni krug), te ustrajava na linearnom (otvoreni krug), iako ga povijest demantira.

ZAJEDNICA ETNO-

LIBERALNO-

NACIONALNO-

NACIONALNA

INTERNACIONALNA

LIBERALNA

trajanje

kontinuitet

diskontinuitet

kontinuitet

pravo

historijsko

prirodno

historijsko

IDENTITET

i

prirodno

vrijeme

cikliĉko

linearno

spiralno

društvo

zatvoreno

otvoreno

odgovorno

Tablica 12. : Nacionalne zajednice (dopuna prema: Sundhaussen, 2000.)

S obzirom na to, Karl R. Popper drţi da “naĉelo nacionalne drţave ne samo da je neprimjenjivo nego nikada nije ni bilo jasno shvaćeno. Ono je mit. Ono je iracionalan,

romantiĉan i utopijski san naturalizma i plemenskog kolektivizma”. Prema tome, nacionalni 275

je identitet laţan, reakcionaran i utopijski. “Pojedinaĉni, imperijalni i kozmopolitski identitet jedini su pravi, napredni i mogući”. MeĊutim, ĉovjek je takoĊer jezikom i obiĉajima vezan 276

za neku etniĉku skupinu prema kojoj on sasvim razumljivo osjeća posebnu lojalnost. Ljudska bića su ne samo socijalna već grupna bića (glede jezika, etniĉka i rasna pripadnost itd.) i po prirodi i po izboru. Prema tome, rašĉlanjuje Edo Pivĉević, “po izboru mogu biti ĉlan Društva za zaštitu kukaca, ali općenito jezik u kojemu sam odrastao i moju etniĉku i rasnu pripadnost ne mogu birati”. S obzirom na to, “pojam prava mora se protegnuti na grupe i ne moţe biti jeziĉno, etniĉki ili rasno slijep”. Spomenuti Ireanus Eibl-Eibesfeld drţi da “pojedincu 277

pripada i svijest da ĉovjek nije samo pojedinac, već da je i dio šire zajednice i generacijskoga niza, kojima beskrajno mnogo dugujemo”.

278

MeĊutim, polazeći od “kozmopolitske demokracije”, ideologija “otvorenog društva” prividno promiĉu multietnicitet/multikulturalitet, ali kao sredstvo u izravnoj funkciji negiranja novouspostavljenih nacionalnih drţava. AmeriĉkiInternational Herald Tribune od 10. listopada 1999. kaţe da će svjetska nadvlada, “prva globalna skupština naroda”, stvarati spregom “kozmopolitskih pojedinaca s iznimnim bogatstvom i utjecajem” i “nevladinih udruga”, meĊu ostalim. Drţave koje se ne pokore bit će (privremeno) “bez predstavnika” ili s oktroiranim predstavnicima “u egzilu” – sve dok se ne pokore, tj. ne prihvate “univerzalne vrijednosti nad uskogrudnim brigama i uvjerenjima”. Na tom su se zadatku, posebice u zemljama postkomunistiĉke tranzicije, našli socijalistiĉko-liberalistiĉki “amalgami” kojima je, glede zajedniĉkih nad/inter/nacionalnih ideala, jednako strana i mrska nacionalna drţava, što će Vesna Pusić izraziti poznatom dilemom “demokracija ili nacija”. 279

Iskustveno su zato i nedostatne obje koncepcije “otvorenog” i “zatvorenog društva”. Tako iz jednog naroda (po neĉijoj volji – npr. Wolfganga Petritscha) ne moţe nastati neki deseti narod, jer svaki narod ima ontiĉku bit koja je trajna u vremenu i nju istraţuje moderna povijest kao znanost o onome Was es eigentlich gewesen? (Što je to, doista, bilo?), dakle prikaza nevidljive povijesne biti, a ne golog parcijalnog fakticiteta Was es gewesen? (Što je bilo?). Zato iz povijesti jedne Rusije ne moţe alkemijskim postupcima koncepcije “otvorenog društva” nikada nastati jedan Izrael ili SAD. Doduše, tijekom je povijesti bilo sluĉajeva romantiĉnog (npr. ilirstvo i jugoslavenstvo u hrvatskoj nacionalno-integracijskoj ideologiji) i, još više, nasilnog prestrukturiranja nacija (npr. ideologema “Srbi svi u svuda”), ali se na tim pretpostavkama nije stvorilo nešto drugo, nego su se samo problemi “nedovršene povijesti” pojaĉavali do toĉke usijanja kada su neminovno nastajale revolucije i prevrati u kojima se ponovno emancipirao narod. Mora se priznati, da H. Sundhaussen teorijski razmjerno dobro poznaje i razlikuje ideal-tipove (objektivno-kulturni i subjektivno-politiĉki) u oblikovanju europskih, pa tako i “balkanskih” nacija. MeĊutim, njegova primjena tih tipova u rašĉlambi stvarnog “balkanskog materijala” i preureĊenja ovih prostora (što će se vidjeti kasnije), više je nego 280

upitna. Naime, rijeĉ je o tipiĉnoj poteškoći kada se jedna politiĉka projekcija (koju pokriva Pakt o stabilnosti) mora naknadno “znanstveno” opravdati. Ideologija Sorosova “otvorenog društva”, kad je o Hrvatskoj rijeĉ, pokušava uspostaviti novu duhovnu dominaciju koja bi se temeljila na promjeni hrvatskog duhovnog identiteta (pa ĉak i genoma), budući da se bez ikakvih ograda zagovara “potiskivanje hrvatskih nacionalnih sadrţaja iz hrvatske kulture, svojevrsno rashrvaćivanje (dekroatizacija)”. S timu svezi, u Strategiji kulturnog razvitka Republike Hrvatske(Zagreb, 2001.) briše se atribut nacionalna kultura i zamjenjuje neodreĊenim terminom “kulturni identitet”. Naime, u toj knjizi, primjećuje Josip Bratulić, “autori su se bojali reći jednu rijeĉ – nacionalno”. MeĊutim, kao da kultura pripada neĉemu općenitom, neĉemu što nije nacionalno, iako je u europskom politiĉkom sustavu, od Francuske revolucije do dana današnjega, nacionalno jest ono što je graĊansko. Prema tome, zakljuĉuje Bratulić: “GraĊanska revolucija izborila je da drţava bude nacionalna, a svaka kultura pripada odreĊenoj naciji [...] Kad govorimo o tome, to bismo trebali imati na umu. To vrijedi od jezika pa da do svih onih segmenata koji jednu kulturu ĉine samosvojnom, kako se to voli ili ne voli reći”. MeĊutim, ministar je Vujić reagirao na te prigovore, objasnivši da je “kategorija kulturnog identiteta koji se koristi u Strategiji jaĉi pojam od nacionalne kulture koja moţe biti izolirana”. 281

282

283

U tom surjeĉju, budući da je nacionalna drţava crimen, nacionalni suverenitet nije postao poĉetak osmišljavanja nacionalne povijesti, tj. nova perspektiva ili nova paradigmatiĉka odreĊenost. Naime, bivša historiografija bila je obiljeţena paradigmom jugoslavenstva kao konaĉnim ostvarenjem hrvatske nacije i kao najvišim politiĉkim postignućem. “Sad kad je povijesni razvoj pokazao neutemeljenost te pretpostavke, historiografija je suoĉena s drukĉijom paradigmom koja će u konaĉnici preispitati prošle historiografske istine i zahtijevati svjeţi pogled u (nedavnu) prošlost”. MeĊutim, u reviziji nacionalne povijesti, kao toboţe ideološke izopaĉene povijesti, središnje mjesto dobiva uspostavljanje “hrvatsko-srpskog dijaloga povjesniĉara-istoriĉara”, budući da Hrvate i Srbe “povezuju praktiĉno isti jezik, 73 godina ţivota u zajedniĉkoj drţavi i, prije toga, barem jedno stoljeće izloţenosti istim društvenim procesima (nacionalna integracija, modernizacija itd.).” Dakle, naspram samosvojnosti i nacionalnog suvereniteta, jedna se promašena nadnacionalna tvorba uporno nameće kao kriterij za reviziju nacionalne povjesnice. Kako glasi ta revizija na djelu? 284

285

286

Kad je rijeĉ o raspadu Jugoslavije, polazna je teza “otvoreno-društvenih” teoretika da je korijen svega zla, izvor krvavog sukoba na Balkanu i njegovu rubu “najuţe povezan s mentalitetom, povijesnim mitovima i politiĉko-povijesnim oblikovanjem identiteta u tom prostoru”. S tim u svezi, pored medija, ratove u drugoj Jugoslaviji pripremio je “srpskohrvatski sukob povjesniĉara”, koji gotovo nije imao veze sa znanošću, ali je zato uvelike bio povezan s nacionalnom mobilizacijom. U tom smislu, pored Memoranduma SANU, “koji je 287

postigao ţalosnu slavu”, indikativni su i brojni letci “koje su znanstvene ustanove u drugim dijelovima Jugoslavije slale kolegama u inozemstvu”. Prema tome, uz izljev dugo potiskivanih nacionalnih atavizama najnoviji su ratovi u Jugoslaviji bili rezultat masovne manipulacije i indoktrinacije. “Tomu su znatno pridonijeli brojni intelektualci, i to tako što su povijesnim mitovima i legendama davali privid stvarnosti, poticali izmišljanja neprijatelja i strahove od gubitka nacionalnog identiteta.” 288

Ukratko, iako je Memorandum SANU (1986.) dao teorijsku i ideološku platformu za svesrpski nacionalistiĉki pokret i radio na ostvarivanju Velike Srbije, kako bi svi Srbi ţivjeli u istoj drţavi, on se izjednaĉuje s ostalom produkcijom povjesniĉara ne-Srba koji su manje-više uspješno (raz)otkrivali bit programa velikosrpskog osvajaĉkog hegemonizma i, s tim u svezi, poloţaja svojih naroda (nacija). Prema ovim “neutralnim” prosuditeljima, svi su oni zato jednako odgovorni, budući da se velikosrpska ideja u svojoj temeljnoj strukturi ni po ĉemu na razlikuje “od hrvatske, bugarske ili grĉke megale ideje, a pri tome se uglavnom ostalo da dana današnjeg”. Zbog toga je razbijanje Jugoslavije bio protupovijesni ĉin, budući da su ovi ratovi “razbili dotadašnje inkluzivne višestruke identitete i nadomjestili ih nacionalnom ekskluzivnošću”. Jugoslavenska je ideja, dakle, posve neupitna, jer su - ciniĉno se zakljuĉuje “stotine tisuća ljudi platile konstituiranje novih nacionalnih drţava neopisivom osobnom 289

patnjom. Kraj tomu još se ne vidi”.

290

Sve u svemu, ponavljam, svaka se hrvatska nacionalna drţava drţi anakronizmom i crimenom, te se kao takva ne uklapa u scenarij preureĊenja balkanskog prostora u kojem je središnje mjesto, već je reĉeno, rezervirano za “demokratsku” Srbiju”. S obzirom na to, “sluĉaj Milošević” se promatra kao ameriĉko-ruska nagodba, kako bi se se prava istina o srpskim zloĉinima stavila u surjeĉje balkanskog graĊanskog rata. Naime, tako Milošević postaje regionalni ţrtveni jarac, prije svega za Kosovo, dok Srbija dobiva priliku laţnog i licemjernog preobraţaja, u zemlju predvodnicu balkanskih integracija. S tim u svezi, H. Sundhaussen smatra se da bi “najnovija povijest Jugoistoĉne Europe drugaĉije protekla da se francusko poimanje nacije (nacija kao politiĉka zajednica) kombiniralo s njemaĉkim poimanjem drţave (drţava kao federacija)”. Iako je taj pokušaj iniciran samo jednom, u drugoj jugoslavenskoj drţavi, on je došao prekasno i pod krivim politiĉkim okolnostima. Naime, “elita ga je provela bez oduševljenja, odnosno 60-tih godina dalekoseţno je od njega odustala, ako ne i suzbila”. 291

292

S obzirom na Sundhaussenovu tezu da bi se “povijest Jugoistoĉne Europe morala u potpunosti napisati iznova”, oĉevidno jugoslavensku priĉu trebalo obnoviti. Štoviše, Marko Grĉić drţi da su bila realna Bibòova predviĊanja “koji je prorekao mogućnost stvaranja jugoslavenske nacije, kojoj bi osnova bila upravo zajedniĉko, osobito srpsko-hrvatsko, pobjedniĉko ratno iskustvo”. Štoviše, to je pokazao i “popis stanovništva od toga doba pa sve do raspada Jugoslavije, 90-tih, u golem periodu od gotovo pola stoljeća”. Dakako, u toj priĉi nema mjesta za novouspostavljenu hrvatsku nacionalnu drţavu, jer, pozivajući se na “paradoks engleskog povjesniĉara Toynbeeja”, M. Grĉić smatra da “nije moguće napisati hrvatsku povijest”. Polazeći od nacije kao kulturno-jeziĉne tvorbe (što izravno ĉini i Banac), hrvatsko se nacionalno pitanje i dalje drţi bitnim dijelom jugoslavenskog (srpskog) pitanja. U tom pogledu, unutar ideologije “otvorenog društva”, Hrvatska je samo jedna od balkanskih regija, koje će se, kao i ranije, integrirati pod vodstvom “demokratske” Srbije. S tim u svezi, još je ranije, Dimitrije Mitrinović (1888.-1953.) pisao: “Jugoslavija će biti novi veliki Balkan. [...] a Srbija i Srpstvo će biti tvoraĉka forma, otac entelehija, duh tog Balkana, Bugarska, Hrvatstvo, Slovenaĉka i moţda Arbanaška, biće telo, plot, majka, supstancija toga Balkana”. 293

294

295

296

Prema tome, Sundhaussenovo povijesno rješenje (tj. nova balkanska povjesnica), posve je “sluĉajno” sukladna s ideologijom (vele)srpske nacionalne integracije koja je, bez ikakva otpora, “otvoreno-društveno” promovirana unutar “hrvatsko-srpskog dijaloga povjesniĉara-istoriĉara”. Naime, “dok je francuski model bio preslikan u samoj Srbiji, gde su,

u drţavi revolucionarnog porekla svi njeni graĊani bili smatrani Srbima, nemaĉki model se nametnuo u definisanju etniĉkog rasprostiranja i kriterijuma za etniĉku pripadnost van granica same Srbije”. U tom smislu, naspram Starĉevićeva kao “ideologa rasne netolerancije i zastupnika teorije o hrvatskom drţavnom pravu”, Garašaninovo jeNaĉertanije “uvjerljivo svjedoĉanstvo o prihvatanju evropskih modela u srpskoj politiĉkoj strategiji, u prilagoĊavanju lokalne tradicije evropskim iskustvima borbe za politiĉku emancipaciju, kulturno jedinstvo i nacionalno ujedinjenje”. 297

298

S obzirom na to, posebice je vrijedno rašĉlaniti Banĉev “rukopis” u spomenutom “Izvještaju meĊunarodne komisije za Balkan” (Nedovršeni mir, 1996.), koji je, tvrdi Banac, “tako jezgrovito ušao u uzroke i tijek ratnih sukobljavanja na Balkanu” i dao naputak “za izlaz iz sadašnjeg kriznog stanja”. Budući da je uspjeh izvješća “ovisio o dobrom poznavanju prošlosti” (naime, na Balkanu “povijest tako ĉesto oblikuje stajališta suvremenika”), izabrani su eksperti za srpsku povijest Veselin Đuretić i Milorad Ekmeĉić (akademici SANU i jedni od pisaca njena Memoranduma, 1986.) i za hrvatsku povijest Slavko Goldstein (“povjesniĉar i urednik ĉasopisa Erasmus”). Koliko je taj “ekspertni” izbor opredijelio objašnjenje backgrounda dramatiĉnih srpsko-hrvatskih odnosa? 299

300

301

Ponajprije, Nedovršeni mir tvrdi da je “nakon I. svjetskoga rata Jugoslavija nastala kao dobrovoljno udruţena drţavna zajednica”, a ne kao umjetna “Versailleska tvorevina“, što je 302

dakako potvrda i Banĉevih teza, kako suprotstavljeni nacionalni pokreti Srba, Hrvata i Slovenaca nisu bili sami po sebi dovoljni “da sprijeĉe nastanak jedinstvene juţnoslavenske drţave.” Naime, redefiniranje geopolitiĉke situacije “ponukalo je nesrpske politiĉke elite da 303

se priklone Jugoslaviji kao najmanjem zlu od ponuĊenih rješenja, a koje je ujedno znaĉilo realizaciju jugoslavenske ideje”. Tako se ustalila teza da su Hrvati “ušli u Jugoslaviju 304

svojom dobrom i slobodnom voljom”. MeĊutim, “drţava SHS stvorena je najprije 305

vani”, Steed i Watson su bili glavni engleski pobornici stvaranje drţave SHS, tako da ih je 306

ameriĉki tisak rado nazivao “oĉevima Jugoslavije”. Isti su se utvarali, “da su izveli jedno od najvelebnijih djela u korist evropske civilizacije i pacifikacije Balkana”. Naime, Francuska i, 307

posebice, Engleska raĉunale na velikosrpski hegemonizam kao protuteţu austrijskootomansko-ruskoj opasnosti. Pogrešnom interpretacijom povijesnih dogaĊaja (npr. tvrdnjom da je Srbija bila jedina na strani pobjednika-saveznika u Prvom svjetskom ratu), sliĉno se i V. Pusić “svrstala uz one srpske povjesniĉare nacionalistiĉke provencijencije koji su dokazali da je ujedinjenje juţnoslavenskih naroda izvršeno pod egidom Srbije, pa otuda Srbiji pripada pravo da brine brigu za cijelu Jugoslaviju”. Sve u svemu, odluke za “zelenim stolom” bile su presudne za 308

uspostavljanje prve Jugoslavije, tj. “bez referenduma tih naroda, bez odluke Hrvatskog sabora koji je jedini na tom prostoru imao autonomnu i drţavnu tradiciju”. Naime, “Sabor nikada 309

nije ratificirao sporazum što ga je hrvatska delegacija 1. prosinca 1918. sklopila u Beogradu o

ujedinjenju hrvatskih prostora s Kraljevinom Srbijom”. Dakle, osim što proturjeĉi 310

povijesnim ĉinjenicama, Banac vješto umeće tezu o hrvatskoj krivnji za nedemokratsko i secionistiĉko ponašanje. Unutar Kraljevine Jugoslavije “Hrvati nisu ostvarivali stranaĉki pluralizam”, tako da se “višestranaĉje nije shvaćalo kao prednost, nego kao razbijanje narodnih masa u borbi protiv hegemonizma”. S tim u svezi, zakljuĉuje se, “ondašnja hrvatska politika je neminovno bila neliberalna ili indiferentna prema pitanjima liberalne demokracije i ljudskih prava, da se nije traţila demokratizacija jugoslavenske drţave nego njezino federaliziranje, odnosno razbijanje”.

311

Ovi su prigovori u najmanju ruku ciniĉni. Naime, ĉinjenica je da u toj drţavi nikada nije bilo slobodnih izbora. Njima se oprezno manipuliralo, tako da su mandati u prekomjernom velikom broju dani Srbima, koji su upravljali vladom kako im se svidjelo, i to uz pomoć vojske, policije i redarstva. Nijedna vlada nije pala zbog neuspjeha na izborima, niti je ijedna pala zbog parlamentarnog nepovjerenja. Srpska politiĉka i vojna klika bila je jedina snaga u jugoslavenskom politiĉkom ţivotu koja je mogla oboriti vladu. MeĊutim, Banac 312

ipak drţi da je odgovornost bila više na nesrpskim strankama, posebice na hrvatskoj strani. Naime, razliĉite politiĉke stranke, kao predstavnice posebnih skupina (HPSS za Hrvate, JMO za bosansko-hercegovaĉke Muslimane, SLS za Slovence), nisu bile dostatne “za nastanak konsocijationalizma u vrijeme dok su Srbi bili politiĉki razmrvljeni”. Suprotno tome, “unatoĉ impresivnoj nacionalnoj solidarnosti meĊu Srbima, nije postojala neka sveopća srpska stranka” i, štoviše, “gotovo sve one stranke koje su oĉito srpske teţile su da okupe nesrpsku bazu”. Prema tome, problem je bio i u manjku “kulture prilagoĊavanja” nesrpskih stranaka, pa onda “nije nikakvo ĉudo što je nacionalno pitanje, osobito njegov hrvatski aspekt”, kako kaţe Robert William Seton-Watson, “ostalo toĉka oko koje se vrtio svaki problem jugoslavenske unutrašnje i vanjske politike još od Ujedinjenja”.

313

Spomenuto izvješće tvrdi da su “politiĉke napetosti u Jugoslaviji dosegle vrhunac u Drugom svjetskom ratu, kad je ustaški reţim izvršio pokolj nad Srbima i Ţidovima, i to je svakako bio najveći šok”. S druge strane, upozoravajući na toboţnji povijesni stereotip, posve su amnestirani ĉetnici (prešućuju se posve masovni ĉetniĉki zloĉini nad hrvatskim i muslimanskom puĉanstvom u II. svjetskom ratu), budući da se “njemaĉkoj okupaciji nisu suprotstavili samo Titovi komunistiĉki partizani, nego i srpske snage koje su bile odane monarhiji”. Banac sve to prihvaća iako je i sam svjestan, kad piše da se “Hrvatska, zaslugom 314

desetljetne beogradske diplomacije, ali i zbog nedostatka senzibiliteta s naše strane, još uvijek poistovjećuje s ekscesima endahazije”.

315

Servisirajući “nedovršeni mir”, hrvatsko-srpski povijesni “eksperti” (Goldstein i Ekmeĉić & Đuretić) tako su još jednom potvrdili kako se velikohrvatstvo i ustaštvo u zapadnim medijima i publikacijama predstavljaju kao pravi, pa i iskljuĉivi demon sloma jugoslavenske drţave i katastrofe njezina društva, odnosno društava. Oĉevidno „bit će potrebno mnogo truda i napora da bi se pokazalo kako su velikohrvatstvo i ustaštvo tek banalna nespretna kopija velikosrpstva i ĉetništva, koji imaju duţu tradiciju i veće apetite. Naime, promatrano u okviru povijesnih procesa, velikohrvatstvo i ustaštvo su svoj paroksizam ostvarili u Drugom svjetskom ratu u NDH i danas se moţe govoriti samo o recidivima velikohrvatske ideologije i ustaškog pokreta. Za razliku od toga, velikosrpstvo i ĉetništvo danas su u punom transu i penju se krvavim stepenicama u svoj zenit. [...] Na djelu je stoljetni projekt koji potresa ne samo Balkanom, nego dovodi u pitanje politiĉku kulturu Zapada”.

316

Stoga, „usprkos problemima koji bi se trebali smatrati normalnim u novostvorenoj drţavi, Srbi i Hrvati u Hrvatskoj uglavnom su odrţali svoje odnose na civiliziranoj razini sve do nacistiĉke invazije u Europi 1941. i nastanka fašistiĉke Nezavisne Drţave Hrvatske (NDH)”.

317

Osim što se zabacuje stvarna povijesna, politiĉka i psihološka pozadina pojave ustaštva na hrvatskoj politiĉkoj pozornici, “Ustaški pokret bio je odgovor na (veliko)srpske zulume i bespravnu vladavinu u Hrvatskoj. Ustaški pokret je uveo i primijenio balkanske politiĉke metode po prvi put u hrvatskoj politici. Trebalo je pokazati Srbima, da i Hrvati umiju rukovati oruţjem, braniti se i napadati. Radićeva i Maĉekova mirotvorna i humana politika samo je izazivala prezir i podsmjeh kod (veliko)srba. Vjerojatno je ta politika stvorila kod (Veliko)srba iluziju i samopouzdanje, da će lako izaći na kraj s hrvatskim narodom”. Štoviše, i Banac kasnije priznaje da je “ustaški fašizam” posljedica velikosrpskog fašizma. Naime, “skoro svi balkanski nacionalizmi u razdoblju evropskog fašizma previĊaju diktaturu kralja Aleksandra u Jugoslaviji, koja je predstavljala varijantu fašizma istoĉnobalkanskog tipa”. 318

319

Ovim je trebalo jasno sugerirati da je i nova drţava nastala na “zloĉinu”. “Vještim dijalektiĉkim akrobacijama identificira se cjelokupni hrvatski narod s ustaštvom, tj. zloĉinstvom i terorizmom, da bi se tako u svijetu stvorilo uvjerenje da i današnja [1974.] borba Hrvata, kako onih u domovini, tako i ona hrvatske emigracije, nije borba protiv tiranije, nije borba za slobodu u vlastitoj drţavi, nego je to jedan oblik reakcije, revanšizam i pokušaj restauracije omraţenog fašizma”. HDZ-ov integralni nacionalizam” (1990.-2000.) moţe se 320

“interpretirati kao odreĊeni odjek ustaškog poraza u drugom svjetskom ratu i mjere u kojoj je taj pokret uspio projicirati svoj poraz na ukupnu hrvatsku naciju”. Iako je oĉevidno rijeĉ o 321

Đuretićevim tezama iz knjige Saveznici i Jugoslovenska ratna drama (Beograd, 1986.), što mu nije nepoznato. Naime, Banac piše da je Đuretić pokušao dokazati kako je “mit o srpskoj hegemoniji” pridonio “pogrešnom savezniĉkom tumaĉenju meĊuratne situacije u Jugoslaviji, sprijeĉio pravu procjenu opsega genocida ustaša nad Srbima, i nametnuo simetriĉnu krivnju za ratne pokolje na Srbe jednako kao i na Hrvate. Zbog tog su saveznici poklonili svoje povjerenje nacionalistiĉkim komunistima, umjesto da ga daju jednako antifašistiĉkim, ali nacionalistiĉkim ĉetnicima”. Banac mirno preko njih prelazi, te štoviše, tvrdi da 322

je Nedovršeni mir “jezgrovito ušao u uzroke i tijek ratnih sukobljavanja na Balkanu”.

323

Kako je već reĉeno, ideologija Sorosova “otvorenog društva”, ako zabacimo etiketiranje, nije bila predmetom ozbiljna teorijskog propitivanja. Jeli rijeĉ o teorijskoj nedoraslosti, oportunizmu ili naprosto o strahu. Naime, kako tvrdi William Engdahl (Executive Inteligence Reviewe, 1996.), “Soros je dio usko povezane financijske mafije”. S tim u svezi, svatko tko se usudio kritizirati njega ili bilo koje god njegovih partnera odmah se tuĉe optuţbom o antisemitizmu, ĉime se ĉesto ušutka ili zastraši istinske kritiĉare Sorosovih bezobzirnih operacija. Kada je o “otvoreno-društvenim” teoreticima rijeĉ, gotovo je 324

paradoksalno, kako su se dojuĉerašnji marksisti (kao zakleti protivnici dekadentno-burţujskog Zapada) povezali s meĊunarodnim burzovnim mešetarom Georgom Sorosom i njegovom zakladom Otvoreno društvo (nazvana po izrazito antimarksistiĉki usmjerenom djelu liberalnog filozofa Karla Popera). Naime, rijeĉ je o deklariranim marksistiĉkim filozofima (Ţarko Puhovski, Lino Veljak, Gvozden Flego) koji su “preko noći promijenili stranu, neobrazloţeno odbacili svoj kolektivistiĉko-egalitaristiĉki marksistiĉki svjetonazor i zamijenili ga njemu disparatnim varijantama liberalnog individualizma”.

325

MeĊutim, u jednom se nisu promijenili, a to je osporavanje hrvatske nacionalne samobitnosti i drţavnog suvereniteta, u ĉemu ih upravo debelo podupire George Soros. Utoliko je razumljivo, dobro primjećuje Mislav Kukoĉ, da su vodeći Soros-teoretici nastavili teorijske bitke protiv hrvatskog nacionalnog i kulturnog identiteta, samo što su to u bivšem reţimu radili s pozicija jugoslavenstva i marksistiĉkog internacionalizma, a danas s pozicija graĊanskoguniverzalizma i globalizma. “Mnogi su brojni Jugoslaveni s prtljagom 326

samoupravljanja i bratstva jedinstva brzo i vješto uskoĉili u cipele ultrazapadnjaštva. Angloameriĉki odnosno masonski vladari svijeta lagadno su zaţmirili na njihovu totalitarnu

popudbinu, jer im je bila potrebna njihova endemska mrţnja prema hrvatstvu i katolicizmu”. “Zanimljiv je fenomen ovih nestašnih rokerskih skojevaca: pojavili su se 327

šesdesetih godina s parolama protiv tehnokratskog kapitalizma, da bi danas, uvuĉeni neodoljivo u orbitu novca, postali njegom moćnom polugom, jednom od glavnih sila globalizacije... Oni su, nakon pada berlinskog zida, naprosto ostali bez svojega Jeruzalema – Moskve, odnosno Beograda – pa se danas izvrsno slaţu s dojuĉerašnjim smrtnim neprijateljem Amerikom, koja je u njima prepoznala najbolju vlast”.

328

Spomenuti je paradoksalni preokret naše “tranzicijske” akademsko-politiĉke elite, iznimno dobro uoĉio Edo Pivĉević, pa valja in extenso prikazati neke dijelove njegove rašĉlambe. Tako on piše: “Dojuĉerašnji komunisti, koji su ranije ţestoko napadali kapitalizam, sada su se iznenada ispupĉali kao najgovorivljiji zagovornici kapitalistiĉke privatizacije, te zajedno s meĊunarodnim korporacijama biju bitku protiv nacionalista, koji su postali glavni izvor otpora protiv rasprodaje nacionalnog bogatstva. Ta novootkrivena meĊusobna ljubav izmeĊu kapitalistiĉkih korporacija i bivših komunista ide tako daleko da kapitalistiĉke korporacije preko svojih zaklada i drugih ekspozitura ĉesto financiraju ljeviĉarske i lijevoanarhistiĉke listove, kako bi pomogli njihovu kampanju protiv svih manifestacija nacionalne posebnosti i pokušaja da se lokalno gospodarstvo zaštiti od grabeţljivosti stranih poduzetnika i financijera. Njima je u interesu potkopati nacionalnu drţavu”. Prema tome, uz pomoć 329

anacionalne ili kozmopolitske elite (što se ideološke redizajnirala), na djelu je tako globalni nacionalizmu koji, kao tehnokratski sustav racionalnog upravljanja, “predstavlja ozbiljniju prijetnju demokratskoj politici u Zapadnoj Europi danas nego što će ikad predstavljati primitivni nacionalizmi”.

330

“Na primjer, kada nas sadašnji veliki pobornici otvorenog društva nastroje uvjeriti kako su oni nekoć samo deklarativno iskazivali svoju odanost socijalizmu i revoluciju, ali su se zapravo i onda borili za liberalnu demokraciju, ljudska prava i slobodu mišljenja, to je fikcija koja nema nikakve veze sa svijetom u kojem smo ţivjeli. Podsjetimo se, dok su oni kao urednici raznih edicija harali hrvatskim izdavaštvom, ti ljudi kojima su danas puna usta otvorenog društva dali su prevesti gotovo ĉitav marksistiĉki korpus sve do najbeznaĉajnijih i najopskurnijih autora, ali nikako nisu mogli naći prostor za objavljivanje slavne knjige Otvoreno društvo i njegovi napreijatelji, od koje i potjeĉe suvremena široka upotreba pojma otvoreno društvo.“

331

S obzirom na to, “otvoreno društvo” predstavlja ozbiljnu prijetnju demokraciji? Štoviše, Ljubomir Antić jetko primjećuje da je rijetko “bilo toliko ograda u razmišljanju, toliko samocenzure, toliko zabranjenih tema u podruĉjima u koja nije pametno zalaziti koliko u današnjem otvorenom društvu”. Naposljetku, isti autor zakljuĉuje: “Pokušajte samo na bilo koji naĉin problematizirati i to samo otvoreno društvo!” Prema tome, promicatelji i apologeti otvorenog društva rijetko su zaštićena roba, tako da će svaka kritika njihova biti izvrgnuta omalovaţavanju, ruglu ali zazivu za represiju. Ne mogavši tako “podnijeti konkurenciju, jer pripada miljeu koji je vedrio i oblaĉio u nacionalnoj povijesti”, Ivo Goldstein “u novinama piše kako nekima treba zaĉepiti gubicu, što baš i nije ures za jednog liberalnog demokrata”. “Medijski odnos snaga u Hrvatskoj, naime, već dugo je takav da polemiziranje s jednim njihovim nerijetko znaĉi sukob s ĉitavim globalistiĉkojugonacionalistiĉkim agitpropom”. 332

333

334

Štoviše, zabacujući nacionalnu povjesnicu, Novak upozorava da će “analizirati nacionalne i regionalne frustracije”, što će, naspram “nekih ĉudnih Hrvatskih studija”, vjerojatno ući u korpus “Balkanskih studija”. Budući da rade na promicanju nacionalne i kulturne samosvojnosti, posebice su Hrvatski studiji na udaru “otvoreno-društvenih” struktura, zakletih protivnika hrvatske nacionalne i kulturne samosvojnosti. S tim u svezi, Ivo Goldstein drţi da su “Hrvatski studiji kao ideološka mina”, budući da se “fascinacija drţavom pretvarala i na historiografiju”. Nadalje, promicatelj treće Jugoslavije (jedan ĉovjek = jedan glas), Lino Veljak smatra da su “Hrvatski studiji rezultat politiĉke diverzije”, tj. neuspjeli pokušaj “meĊunarodne mafije da Hrvatsku pretvori u eksperimentalni poligon paranoidne ksenofobije”. MeĊutim, je li moguće zabaciti ideološko utemeljenje hrvatske historiografije i njena matiĉna Odsjeka za povijest na Filozofskom fakultetu u Zagrebu? U tom je smislu, glede pokretanja Hrvatskih studija, povjesnik Miroslav Brandt iznimno dobro dijagnosticirao: “Kod kvalitativnog procjenjivanja hrvatske historiografije, izrazito je uoĉljiv nedostatak prisutnosti drţavne politike, pa stoga hrvatska historiografija nema koncepciju, tj. ne zna koja je svrha povijesnih studija”. 335

336

337

338

S druge strane, polazeći od kolonijalnog imperativa “Balkanu se ne moţete oduprijeti”, nakon totalnog debakla u Budimpešti (“Peštanski program je ugašen zbog nezainteresiranosti tamošnjih sveuĉilišnih vlasti, a i nije bio previše zanimljiv za MaĊare.”), Banac i Novak na velika vrata u Dubrovniku uvode “Balkanske studije”, kako bi se, glede novonastalih poltiĉkih potreba, obrazovala nova balkanska akademska elita. Kako tvrdi Gvozden Flego, ovim bi se, “s jedne strane, obrazovalo elitu u humanistiĉkim disciplinama i društvenim znanostima, a s druge bi pridonijelo znanstvenoj i kulturnoj suradnji zemalja u regiji, u prvom redu Pakta o stabilnosti”. Rijeĉ je, meĊutim, o programu koji ima “jako mnogo politike i jako malo znanosti”. Naime, polazeći od koncepcije oţivljavanja neojugoslavenskih saveza, zabacujući nacionalne povjesnice, postdiplomandi bi svojim disertacijama trebali “znaĉajno pridonijeti pisanju povijesti regije, ĉemu posebnu paţnju posvećuju brojni meĊunarodni i regionalni projekti”. Svakako, to je novi dokaz da njihove gazde ništa ne prepuštaju sluĉaju. Neće Hrvati pisati sami svoju povijest, za to su previše nepouzdani, već će im to, kao i dosad, uraditi drugi, naravno, pod budnim okom njihovih svemoćnih gospodara, koji znaju da onaj tko vlada prošlošću, vlada takoĊer i sadašnjošću i budućnošću”. 339

340

341

342

343

344

Prema tome, cijela stvar nije pokrenuta iz filantropskih pobuda, pa to znaĉi da gospodin Soros nešto oĉekuje za svoj uloţeni novac. Naime, materijalna je potpora beziznimno vezana za odreĊena oĉekivanja glede rezultata istraţivanja, tako da meĊunarodne “otvoreno-društvene” udruge i institucije oĉekuju “negiranja bilo kakve vaţnosti nacionalnog

elementa u povijesti zemlje”. Isto tako, u pravilima “Medijske pomoći za bivšu Jugoslaviju” stoji da ona svojim hrvatskim sluţbencima pruţa “novĉanu, materijlanu, savjetodavnu, moralnu i politiĉku pomoć” i još štošta drugog. Oni, sa svoje strane, uzvraćaju im medijskopolitiĉkim radom “protiv nacionalizma”, pri ĉemu se “posebna paţanja posvećuje prekograniĉnim projektima”. 345

346

Zbog toga je opravdano izraţena bojazan da Jugoistoĉni studiji u Dubrovniku svojom “balkanskom usmjerbom” vode rashrvaćivanje nacionalnog bića i, s tim u svezi, poricanju i poništenju hrvatske drţave. Ţupanijski odbor HDZ-a tako smatra da se “pod krinkom znanosti samo provodi balkanski smjer kojim Hrvatska treba ići kako bi bila poslušna svjetskoj politici”. Isto tako, pitaju se hoće li profesori iz Beograda, Sarajeva i Podgorice “imati hrabrosti i snage izreći povijesnu istinu svojim studentima kako je povijest hrvatskog naroda pisana rukopisom njihovih djedova, a krvlju naših? Iskreno sumnjamo!” I SDP drţi kako Studij ne bi smio biti u Dubrovniku ako vodi ”znanstvenom opravdanju novih-starih balkanskih asocijacija”. Štoviše, saborska se zastupnica Dubravka Šujica pobojala “da ne bi Dubrovnik postao glavnim gradom zapadnoga Balkana i stjecište svih onih koji ţele rashrvaćenu Hrvatsku”. Kao gradonaĉelnica, D. Šuica “osobno to nikada neće podrţati”, budući da je ti “sadrţaji ne zanimaju”, iako podupire nastojanja da Dubrovnik bude “meĊunarodni znanstveni centar”. 347

348

349

Stvarajući novu povijest, u zemljama tzv. tranzicije, gdje su komunizam i liberalizam pronašli zajedniĉki interes u anacionalnom globalizmu, teoretici “otvorenog društva” naciju i drţavu drţe nepoţeljnim kategorijama. Zato se na nacije gleda kao na prolazne pojave koje će razvoj svjetskog trţišta i opća globalizacija uĉiniti suvišnim. MeĊutim, suprotno tome broj nacija i njihovih drţava, kojih se većina drţi nacionalnim, stalno je u porastu. Tako je 1985. godine u svijetu je bilo 185, dok je raspad komunistiĉkih federacija dodao još 17 drţava. Dakako, taj će se trend nastaviti, tj. teško je oĉekivati da će se proliferacija drţava upravo sada zaustaviti. Štoviše, prema kriterijima nekih politologa mogu identificirati 575 etniĉkih grupa kao jezgre aktualnih ili potencijalnih nacionalnih drţava. Prema tome, pojava nacija 350

nije povijesna devijacija nego normalnost, te neodvojiva prateća pojava pozitivnog povijesnog razvitka. Suprotno tome, drţeći da je Hrvatska opterećena nacijom što – toboţe – onemogućuje bilo kakav demokratski ţivot, skupina oko Goldstein-Pusićkine Erasmus Gilde, zaoštrila je tezu: “demokracija ili nacija”. Osim što je osmislila nestanak nacija u postkomunistiĉkim zemljama, poznata Sorosova knjiga Otvoreno društvo postala je tako “biblija svima onima koji se uporno bore za skladni brak kapitalizma i demokracije”. MeĊutim, Soros, bivši kralj svih svjetskih valutnih špekulanata, ”piše danas knjigu kako ispraviti greške kapitalistiĉkog sustava”, budući priznaje da je današnji sustav nepravedan, jer ga kontroliraju samo bogate zemlje. On bogatima sluţi za postizanje njihovih ciljeva, a ne ciljeva zemalja u razvoju. Je li 351

je rijeĉ o naknadnoj pameti, ili naprosto o licemjerju, budući da je Sorosova ideologija “otvorenog društva”, potirući samosvojnost novonastalih nacionalnih drţava, upravo uspostavljala i pokrivala taj nepraviĉan odnos?

● Trebao sam redefinirati pojam otvorenog društva. Kod Poppera, ono je suprotno zatvorenom društvu koje se zasniva na totalitarnim ideologijama, ali iz skorašnjih iskustava shvatio sam kako mu opasnost prijeti i iz suprotnog smjera: od nedostatka društvene kohezije i odsustva vlasti,

● trţišni fundamentalizam je kriv za nezdravo stanje i neodrţivost globalnoga kapitalistiĉkog sistema, i to odnedavno,

● osnovna teza ove je knjige kako danas trţišni fundamentalizam predstavlja veću opasnost za otvoreno društvo nego bilo koja totalitarna ideologija,

● ovaj puta prijetnja ne dolazi od komunizma već od trţišnog fundamentalizma, ● sada otvoreno društvo za mene zauzima nesigurnu središnju poziciju gdje je ugroţeno do strane dogmatskih usmjerenja svih vrsta, od onih koji ţele nametnuti zatvoreno društvo i onih koji potiĉu dezidelogizaciju društva,

● otvoreno društvo prerdstavlja stanje bez-ekvilibrija; alternative ne ukljuĉuju samo statiĉni disekvilibrij zatvorenog društva nego i dinamiĉni disekvilibrij. Svjestan sam odreĊenih nedostataka otvorengo drštva koji mogu prouzroĉiti slom takvog društva, ali pretpostavio sam da će taj slom dovesti do formiranja zatvorenog društva. Nisam shvatio da stanje dinamiĉkog disekvilibrija moţe potrajati beskonaĉno, odnosno, toĉnije reĉeno, da se neko društvo moţe naći na rubu kaosa bez da u njega zapadne.

352

Prema tome, s onu stranu “teorije o zavjeri”, drţim da je legitimno postaviti pitanje: koliko u stvaranju u sorosovske Jugoslavije (Euroslavije) sudjeluju tzv. nezavisne nevladine udruge “otvorenog društva”? Pored Goldsteinove-Pusićkine Erasmus Gilde i drugih ustanova “otvorenog društva”, u tom je surjeĉju posebna uloga Ive Banca kao strateškog oblikovatelja i promicatelja te ideologije, što je već rašĉlanjivano na nekoliko tribina Hrvatskog foruma. Zanimljivo je da je meĊu prvima Srećko Jurdana upozorio da je rijeĉ o udrugama, koje djeluju “kao agenti odreĊenih politiĉkih interesa, koji svoja univerzalistiĉkohumanistiĉka polazišta koriste kao temelj za nesmetanu subverziju i infiltraciju”. Naime, smatra se da je snaga nevladinih udruga “u apstraktnom institucionaliziranju anacionalnih politiĉkih kampanja i provoĊenje ideologije svojih financijera; njihovo je politiziranje sasvim konkretno”. S obzirom na to: 353

354

355

je MeĊunarodni republikanski institut (International Republican Institut - IRI), otvoreno se priznaje, “presudno pridonio stvaranju pobjedniĉke koalicije SDP-a i HSLS-a kao temelja kojem su se prikljuĉile još ĉetiri opozicijske stranke, te time bitno utjecao na promjenu vlasti na izborima 2000.”, ● Tako

356

● Anto Nobilo, na jednom od svojih beogradskih nastupa, kaţe da pobjeda na izborima u Hrvatskoj 3. sijeĉnja 2000. “ne pripada toliko nekadašnjoj oporbi, a sada vlasti, koliko hrvatskim medijima ... kao i nevladinim organizacijama koje je novĉano pomagao amreriĉki poslovni ĉovjek George Soros”, 357

● Stipe Šuvar, s tim u svezi, smatra da se u nas ne moţe doći na vlast , a ni na njoj se odrţati, bez logistiĉke podrške Zapada. “Uostalom, bez te podrške tandem Raĉan-Budiša ne bi ni pobijedio na izborima, niti bi bez prethodnog blagoslova ambasadora Montgomeryja i State Departmenta taj dvojac bio proklamirao koaliciju svojih stranaka u Splitu 1998. godine”, 358

● Marko

Juriĉ, isto tako, pokazuje kako je Hrvatska bila premreţena institutima i centrima National Endowemnt for Demokracy (NED), koji su u nazivima sadrţavali visokodemokratske, humanistiĉke i moralne ciljeve, dok su bile u funkciji stvaranja “antituĊmanovske histerije, produbljivanje krize funkcioniranje drţavnih institucija, gospodarstva, krize nacionalnog identiteta, blaćenje ugleda Domovinskog rata”, 359

● Carl Gustaf Strőhm, isto tako. Štoviše, moţe se zakljuĉiti da je putem svojih trabantinstituta, koje je opsluţivala suvremena slavoserbština, NED djelovao na cjelokupni društveni ţivot”. Sve u svemu, Soros je “financirao ili podupirao sve pothvate uperene protiv TuĊmana, protiv drţavotvorstva i protiv tradicionalnih vrijednosti”, 360

● Joško

Ĉelan, zbog svega toga, govoreći o porazu hrvatske “demokracije” i “suveriniteta” drţi da je “uzalud sav demokratski teatar i cirkus”, budući da “Hrvati do daljnjega ne biraju svoju vlast, već im se ona instalira izvana!”, 361

● Toni Gabrić i Ivana Erceg, uz naknadnu pamet, kolumnisti Feral-Tribune, kaţu da je sada jasno vidi da je “nevladina scena bila konstituirana iskljuĉivo radi destabilizacije hrvatske vlasti i drţave i provoĊenja ameriĉke politike”. 362

S tim u svezi, prekrivena filantropijom, Sorosova “otvorena društva”, postaju platforme za prevratne akcije protiv poretka koji je izabrao narod – znaĉi platforme za rušenje demokracija i uvoĊenje megakorporacijskih oligarhija. Drugim rijeĉim, Sorosova rabota predstavlja uhodanu metodu prividno velikodušnih dobrotvornih davanja, kako bi se pod njihovom krinkom razarao monetarno-gospodarski sustav, promicalo liberal-demokratsko slabljenje drţave, te ulagali enormni napori da se ona ugnijezdi u gustu mreţu nadnacionalnih struktura, u kojima se zajamĉeno gube nacionalna samobitnost i drţavni suverenitet. Još poĉetkom desetljeća George Soros je pred zaprepaštenim Hrvatima izjavio da je “vjera i nacija najveća prijetnja”, dok su “bivši komunisti najbolji demokrati”, što je zvuĉala kao bolesna fantastika, a danas je stvarnost. 363

364

365

Svoj protuhrvatski jasan stav vidljiv je iz Sorosova predavanja koje je odrţao 18. studenoga 1992. godine na Harvardskom klubu u New Yorku, gdje Hrvatsku svrstava meĊu “nacionalistiĉke diktature” koje se bore protiv njegova ideala “otvorenog društva”. Isto tako, Soros drţi “kobnom pogreškom” priznanje Hrvatske kada ona još nije osigurala primjerenu zaštitu svojih manjina” (to, uostalom, proizlazi iz njegova općeg stava da su “nacije prepreka

razvitku demokracije”). U skladu s tim, preko svoje ovdašnje mreţe, on ĉini sve da Hrvatsku rashrvati i vrati onaj “internacionalistiĉki” oblik iz kojega se ona, s mukom i u krvi, pokušava izvući. 366

Svojim neznanstvenim i protupovijesnim polazištima, banacizam je upravo politiĉki operacionaliziran u “otvoreno-društvenom” krugu oko Erasmus Gilde, koji predstavlja suvremenu slavoserbštinu. Polazeći od laţne dileme “demokracija ili nacija”, što će se kasnije šire rašĉlaniti, erazmiĉki je krug idejni i intelektualni stoţer za kriminalizaciju Domovinskog rata i, s tim u svezi, zatiratelj svake ideje hrvatske nacionalne drţave. Ova strategija, kojoj je Vesna Pusić samo prividno osigurala filozofski i znanstveno-sociološki diskurs, pokazuje svu bijedu ideologije otvorenog društva. Rijeĉ je gotovo o školskom primjeru, koji pripada sustavu “uzbunjujuće filozofije i laţne propagande”, kako opisujući “bijedu istoĉnoevropskih malih drţava”, Istvan Bibó naziva ovdašnje podruĉje politiĉke kulture, koje je “inkubator svakovrsnih zbrkanih, mutnih i laţnih politiĉkih filozofija”. Na tom podruĉju “iskonske zaostalosti”, zakljuĉuje se, “naprosto bujaju najkaotiĉnije, najmutnije politiĉke filozofije i najnezgrapnije politiĉke laţi, kakve se u društvima zdravoga razvoja ne mogu niti izreći, a kamoli mogu bilo koga uvjeriti”. 367

Prema povjerljivom izvješću Executive Inteligence Reviewe, 1996. s naslovom “A Profile of Mega Speculator, Georeg Soros”: Zakladu otvorenog društva (Open Society Foudation) koju je Soros osnovao 1979., a s pomoću se nje znatno prije pada komunizma doveo se u poloţaj ĉovjeka koji će “za potrebe angloameriĉkih bankovnih interesa i interesa MMF-a pokušati nametnuti mehanizam za ekonomski i politiĉki prijelaz (transition) koji će se dogoditi u istoĉneuropskim zemljama. 368

Devedesetih godina prošlog stoljeća “paukova mreţa institucija Georgea Sorosa” postala su središte široke kulturološko-politiĉke operacije razgradnje u Srednjoj i Istoĉnoj Europi i širom podruĉja bivšega SSSR-a. Središnja toĉka kulturološko-politiĉke operacije razgradnje u Srednjoj i Istoĉnoj Europi upravo je Sorosova zamisao i pod njegovim pokroviteljstvom osnovano Sveuĉilište Srednje Europe u Budimpešti i vaţnim podruţnicama u Varšavi (za sociologiju) i Pragu (MeĊunarodni odnosi i europski studiji). CEU nastoji nametnuti nešto što se naziva “kulturno odreĊenje” širom bivših komunistiĉkih zemalaja. Poslije nekoliko desetljeća ţivota pod komunizmom, ciljanoj populaciji predoţba “slobode”, ĉije sastavnice ukljuĉuju u sljedeće uĉenje: (1) svaki pokušaj potvrĊivanja ili svjedoĉenja znanstveno utemeljene i razumljive istine je "totalitaran"” i (2) suverena nacija-drţava je štetna i suprotna je pojedincu. Opisujući djelovanje CEU-a spomento izvješće otkriva: “Jedan od kljuĉnih metoda zaposlenih u CEU vrlo je jednostavna: iskriviti povijest ideja, kako god: izravno laţući, pogrešnim zakljuĉkom ili pogriješiti ispuštanjem ili kombinacijom svega što je prethodno spomenuto, a vodi k rezultatu koji podsjeća na metode cenzora novinskih ĉlanaka u knjizi Georgea Orwela 1984, kada znaĉajne pojave i teme tajanstveno nestaju iz povijesnog pamćenja”. Sorosova filozofija sirov je pokušaj prihvaćanja Popperove teorije “razloga jednakih totalitarizma”, kako bi izgradio predoţbu o društvu u kojem je sve dopušteno. Sorosov prijezir

prema suvernosti nacija-drţava potpunoma je došao do izraţaja u razgovoru što ga je dao talijanskom ĉasopisu Liberal (1998.): “... potrebna je jedan novi Pax Britanica imperij, jer nacije-drţave izazivaju rat ... Ostavite ih same, drţave neće podrţavati mir. To moţe biti carstvo ili ravnoteţa moći. To moţe biti i neka vrsta meĊunarodne institucije. Sadašnje institucije ne mogu uspjeti jer su saĉinjene od drţava i zato su one instrument drţavnih interesa”. Sorosov jer stav, prema tome, da i UN, pa ĉak ni NATO, ne mogu biti jamci svjetskog mira, već to moţe biti ili imperijalna svjetska sila ili pak institucija što bi je osnovali i vodili vodeći ĉimbenici svjetskog kapitala, sukladno svojim interesima, kojima mora biti podreĊeno ponašanje cijeloga ostalog svijeta”.

2.2. KRITIKA BALKANSKOG OKTOPODA

Laureat prestiţne ameriĉko-srpske nagradu Vucinich Book Prize, Banac je po vlastitu priznanju svojom knjigom o nacionalnom pitanju u Jugoslaviji imao “najviše utjecaja na sustavnije razmišljanje o problemima ovoga podneblja”. Naime, ova je knjiga trebala pruţiti 369

“cjelovitu studiju o korijenima tragiĉnog slijeda dogaĊaja u Jugoslaviji koji su se nataloţili u dugom razdoblju nestabilnosti izmeĊu dva svjetska rata, koju su zatim doveli do neizrecivih stradanja njezinih naroda u toku drugog svjetskog rata i koji i dalje stavljaju na kušnju mudrost njenih voĊa”. Kako je on to uĉinio? 370

S obzirom na cilj (kako bi se otklonila ozbiljna zapreka “skladnom jedinstvu” Jugoslavije), Banĉeve su (ne)izravne temeljne politiĉke teze: ● da stvaranje multinacionalne Jugoslavije nije bio kriv potez, već da je “uzajamna 371

iskljuĉivost nacionalnih ideologija” (posebice nesrpskih) “najodgovornija za sukobe meĊu pojedinim nacionalnostima”,

372

● da se, s tim u svezi, na bilo koji naĉin, mogući i(li) oĉekivani raspad te “dobre” Jugoslavije, moţe staviti samo na raĉun “uzajamne nacionalne iskljuĉivosti”, ĉime je udario temelje današnjoj doktrini o simetriji odgovornosti, koja će kasnije funkcionirati kao alibiranje velesrpske agresije i amnestiranje velesila od non intervention,

● da bi se, naspram povijesnih procesa emancipacije jugoslavenskih naroda, “skladno jedinstvo” ipak moglo postići, ako bi se, usuprot ranijim jugoslavenskim, uspostavila neka od inaĉica

neojugoslavenskog

(euro-slavenskog)

“konsocijationalne demokracije”).

liberalnog

saveza

(npr.

model

373

Govoreći o potrebi ozbiljnih historiografskih istraţivanja druge Jugoslavije, Banac je nagovjestio da bi njihovi rezultati mogli biti veliko iznaneĊenje. Napomenuo je da nema povijesnog determinizma,”Jugoslavija nije bila neizbjeţna kao što ni njezin raspad nije bio neizbjeţan”. 374

Ove antipolitiĉke pretpostavke, kao derivat ideologizirane historiografije, osim što su se dramatiĉno ozbiljavale na ovim prostorima, tragiĉno onemogućavaju razumijevanje balkanskog “bermudskog trokuta”. Jednostavno kazano, Banacje s onu stranu poznata Renanova zahtjeva, da je “pogrešno razumijevanje vlastite historije dio je nacionalnog bića”, tako da su “historiĉari profesionalno obvezatni da je ne shvate pogrešno, ili bar da se trude da se to ne dogodi”. MeĊutim, pišući tako o povijesti, Banac je odredio historiografsko pisanje 375

na neznanstven naĉin i tako promicao importirane (kolonijalne) politiĉke ideje, ili pak vrijednosne kategorije prenosio u vrijeme prošlo. Više je nego sigurno, uz snaţnu i oĉevidnu potporu Sorosove logistike, Banac pokušava utjecati na oblikovanje inozemne i tuzemne politike na ovim prostorima. Posve je razumljivo, da je svoje protupovijesne teoreme, unutar ideologije “otvorenog društva”, što nije krio, nastojao ĉesto i agresivno politiĉki uozbiljiti. Tako, on svjedoĉi: “Bio sam na raznim savjetovanjima, seminarima, pa i pred odborima Kongresa, gdje pozvani izlaţu svoja stajališta i na kojima ima ljudi iz administracije ili parlamenta. Privatno sam razgovarao s nizom senatora, kongresmena, ljudi iz diplomacije”.

376

S obzirom na sve to, vjerojatno je rijeĉ o jednom od središnjih oblikovatelja “Pakta o stabilnosti za jugoistoĉnu Europu” (dalje: Pakt o stabilnosti), budući da je “Ivo Banac vrhunski struĉnjak za jugoistoĉnu Europu, i to ne u Hrvatskoj ili jugoistoĉnoj Europi, nego u svijetu”. Sa svojim protupovijesnim i neznanstvenim pretpostavkama, posebice glede 377

Hrvatske, rijeĉ je o paktu s onu stranu povijesnog rješenja (Pakt o emancipaciji) zakašnjelih nacija srednje i jugoistoĉne Europe (v. tablicu 13.) i njihovo okupljanje pod imenom Zapadnog Balkana ili Euroslavije. Pojam “Euroslavija” predstavlja “zemljopisno ime nepostojeće drţave ili tvorevine koja bi bila neki oblik Jugoslavije obnovljene poslije propasti,

na neki naĉin kako bi ga zamislili neki politiĉki centri moći u Europi”. Inaĉe, sam je pojam, 378

koji ukljuĉuje Jugoslaviju bez Slovenije, ali zato s Albanijom i još nekim balkanskim zemljama, promoviran 1993. u talijanskom ĉasopisu za geopolitiku - Limes.

379

PAKT

PAKT O

PAKT O

ELEMENTI

STABILIZACIJI

EMANCIPACIJI

uzroci

YU-

velikosrpski

YU-raspada

nacionalizmi

nacionalizam

rat

graĊanski (etniĉki)

agresivni (ekspanzivni)

krivac

ţrtva

agresor

zloĉin

crimen

crimen belli &

belli

crimen non faciendi

ideja

crimen

crimen

zloĉina

ex nihilo

ex machina scriptoria

mir

pax agressoris

pax iustitiae

sud

judicium political

judicium juris

stanje

status quo

status quo

ante bellum

post bellum

dogovorna

povijesna

povjesnica

istina

mono/multi-

intra/inter-

kulturalizam

kulturalizam

ljudska i manjinska

ljudska i nacionalna

povijest

kultura

prava

paradigma

globalizacija i

globalizacija i

razvoja

unifikacija

individuacija

identitet

regionalno-geografski

nacionalno-drţavni

integracija

jugoistoĉno-

srednjo-

europska

europska

drţava

multinacionalna (etniĉka)

nacionalna (graĊanska)

društvo

otvoreno

odgovorno

suverenitet

ograniĉeni

neograniĉeni

vladavina

totalitarizam

demokratizam

svjetski

uni-

multi-

poredak

lateralizam

lateralizam

civilizacija

sukob

susret

Tablica 13.: CRO-identitet izmeĊu YU-stabilizacije & CRO-emancipacije

Sve u svemu, svojim nepovijesnim i ideološkim tezama o nacionalnom pitanju u Jugoslaviji, nakon njena dramatiĉnog raspada i stvaranja novih nacionalnih drţava, Banĉeva se historiografska i geopolitiĉka paradigma stavlja u funkciju: (1) alibiranja velikosrpske agresije, (2) amnestije politike velesila od non intervention, (3) revizije hrvatske povijesti (posebice, Domovinskog rata) i, s tim u svezi, (4) denacionalizacije i demontiranje hrvatske nacionalne drţave i stvaranje zapadno-balkanske federacije. Govoreći o potrebi ozbiljnih historiografskih istraţivanja druge Jugoslavije, Banac je nagovjestio da bi njihovi rezultati mogli biti veliko iznaneĊenje. Napomenuo je da nema povijesnog determinizma,”Jugoslavija nije bila neizbjeţna kao što ni njezin raspad nije bio neizbjeţan”. 380

Predmet je Banĉeve rašĉlambe nacionalno pitanje kao “ideacionalno pitanje”, tj. “uzajamno iskljuĉive nacionalne ideologije, koje su, prema njemu više pridonijele napetostima meĊu jugoslavenskim narodima no razlike urazvijenosti”. 381

2.2.1. ALIBIRANJE VELIKOSRPSKE AGRESIJE

Sam Banac konstatira da je “znanost ĉesto bespomoćna pred ideologiziranom okrutnošću koja vodi svoj ĉetvrti balkanski danse macabre u ovom stoljeću”, tako da se “moramo zapitati odakle takva pustoš u društvenim istraţivanjima juţnoslavenskih tema tijekom posljednja tri desetljeća”. Kako i koliko je tim izazovima odgovorio Banac, koji se 382

drţi kljuĉnim znanstvenikom za razumijevanje ovih balkanskih prostora? Koristeći ideološki diskurs, polazeći od simetrije odgovornosti, Banac je teorijski (unaprijed) amnestirao velikosrpsku agresiju. Nakon raspada Jugoslavije i velikosrpskog udara, pod teretom stvarnih ĉinjenica rabeći znanstveni diskurs, on je odluĉno optuţio ovu ekspanziju. MeĊutim, nakon odluĉne obrane hrvatskog naroda, ponovno uspostavljajući ideološki diskurs unutar ideologije “otvorenog društva”, Banac je praktiĉki alibirao velikosrpsku agresiju i, štoviše, optuţio ţrtvu (v. tablicu 14.).

HRVATI

SRBI

VRIJEME

jednako

jednako

1988.-1990.

odgovorni

odgovorni

DISKURS

ideološki

znanstveni

ţrtve

agresori

1991.-1993.

ideološki

agresori

ţrtve

1994. – 2001.

Tablica 14.: Diskurs glede odgovornosti za rat u bivšoj Jugoslaviji (prema: Banac, 1988.-2001.)

Sam Banac dobro primjećuje da je “zadatak odreĊivanja uzroka – a moţda ĉak i posljedica – rata koji je razorio Jugoslaviju postao ulog u ratu eksperata”. Tako, Slaven 383

Letica, s jedne strane, drţi da je “neosporna ĉinjenica da je hrvatski Domovinski rat jedan od etiĉno najneupitnijih ratova u ovom stoljeću”. Ivan Zvonimir Ĉiĉak, s druge strane, drţi da je 384

“cilj Oluje, ĉije su detalje nekoliko dana prije njenog poĉetka perfektuirali Šarinić i Milošević, bilo etniĉko ĉišćenje srpskog stanovništva”. S tim u svezi, Danijel Ivin smatra “da se 385

Hrvatska osamostalila i formirala bez rata” (posve “siguran da je to bilo moguće”), danas ne bismo bili na “pragu politike i gospodarske Europe, već debelo u njoj”. MeĊutim, Slavko 386

Goldstein, Ivinov brat, posve suprotno drţi da se “rat vjerojatno mogao izbjeći samo potpunom kapitulacijom Hrvatske i Slovenije pred diktatorskim i centralistiĉkim aspiracijama Slobodana Miloševića, kao i pred unitaristiĉkim koncepcijama vrha JNA”.

387

Naravno, sve ima svoje korijene, motive i razloge, pa i ovaj rat, što je rezultirao tolikim ţrtvama, razaranjima i patnjama. “Sve to treba rašĉlaniti i analizirati, ali ne s nakanom da se sije mrţnja protiv agresora. Njih prepuštamo Boţjoj pravednosti. Nikome ne vraćamo zlo za zlo. No smijemo reći što smo trpjeli i što još uvijek trpimo”. Broj knjiga koje se bave 388

problematikom rata na ovom podruĉju premašio je pet stotina naslova, bilo je i više

znanstveno-istraţivaĉkih poduhvata, niza rasprava (simpozija, savjetovanja, okruglih stolova i sl.). Sve u svemu, svjedoci smo objektivnih (znanstvenih) i subjektivnih (ideoloških) prosudbi i vrednovanja uzroka koji su doveli do raspada i rata u bivšoj Jugoslaviji. Tako je tijekom posljednjih godina objavljen je znatan broj povijesnih studija hrvatskih i inozemnih autora u kojima se na objektivan, znanstveno utemeljen naĉin pristupa istraţivanju problema rata u bivšoj Jugoslaviji. Navedene studije utemeljene na recentnim nepristranim povijesnim 389

izvorima neupitno svjedoĉe o naravi rata u bivšoj Jugoslaviji, te o tome da je Zapad, od samog poĉetka, bio dobro upoznat s ĉinjenicom tko je za taj rat odgovoran.

390

Pored ovog objektivnog, meĊutim, ĉešće smo svjedoci subjektivnog pisanja, posebice kad znamo da su o ratu pisali novinari, politiĉari i visoki sluţbenici UN-a i drugih meĊunarodnih udruga, bez dovoljnog predznanja i sposobnosti spoznaje sloţenosti uzroka spomenutih ratnih zbivanja. Svima je njima manje više zajedniĉko da su, relativizirajući stvarne ĉinjenice, polazeći od simetrije odgovornosti, nudili objašnjenje: kako je raspad i nedavni rat na podruĉju bivše Jugoslavije bio bratoubilaĉki sukob, odnosno graĊanski rat. MeĊutim, ove su teze dobrano zastupljene i u dijelu inozemne historiografije, što je bilo na tragu afirmacije Banĉeve teze o jednakoj odgovornosti nacionalizama u Jugoslaviji. S obzirom na to, ovakvi su pristupi nuţno promicali projugoslavenska stajališta kad je rijeĉ o bivšoj Jugoslaviji, a prosrpska viĊenja u rašĉlambi ratnog sukoba u bivšoj Jugoslaviji.

391

Ovaj subjektivni pristup, koji je uvelike odredilo anglo-ameriĉko razumijevanje aktualne situacije u Hrvatskoj i njezine povijesti, na primjeru djela Rebecce West i Roberta 392

Kaplana, rašĉlanio je Brian Bennnett. Naime, on je pokazao da taj diskurs barata 393

394

redukcionistiĉkim pogledima stvorenim na temelju novinskih putopisa i površnih impresija stereotipnih informanata. S tim u svezi, posebice je Rebecce West snaţno utjecala na britanske i ameriĉke znanstvenike prilikom pisanja njihovih studija u ratu na podruĉju bivše Jugoslavije. Prema kasnijem kazivanju autorice, knjiga je napisana na zahtjev britanskog ministarstva informacija, pa je njome upućen izravni poziv Velikoj Britaniji, a posredno i SAD-a da bezrezervno podrţe srpske ratne ciljeve, a posebice da se ne miješaju u prilike u Bosni i Hercegovini. Ovo djelo odlikuje fascinacija srpskom poviješću, kosovskim mitološkim ciklusom, te izraţavanjem rasistiĉkih stavova o bosanskim muslimanima i netrpeljivosti prema Hrvatima, tako da je ovom knjigom svoja stajališta o bivšoj Jugoslaviji oblikovao niz utjecajnih zapadnih diplomata.

395

S obzirom na to, ova je autorica uvelike pridonijela oblikovanju stajališta britanske, francuske i ameriĉke diplomacije tijekom rata na ovim trusnim prostorima. Zato je, u surjeĉju toboţnje bezvremene igre sloţene povijesti ĉime je bila obiljeţena neposrednost situacije u Hrvatskoj i Bosni, jednostavno nadilaţena moć ameriĉkog razumijevanja ili volje za razumijevanjem tog dalekog dijela svijeta koji se opet materijalizirao u Balkan i u ono što se tim pojmom asocira u odreĊenom diskurzu. “Zbog toga je tragiĉno što je ta lako ĉitljiva knjiga, naslov Balkanski duhovi, došla u ruke bivšem guverneru Arkanzasa, sadašnjem predsjedniku [B. Clinton – op. a.], ĉovjeku iz ameriĉke provincije koji pokušava shvatiti koja bi trebala biti njegova drţavniĉka uloga u ovome dijelu svijeta”. Naime, Clinton je izjavio da 396

sukobi u Bosni idu pet stotina godina unatrag, da bi kasnije (1999.) “povukao” i “pokajao se” za svoje izjave o tisućugodišnjoj mrţnji.

397

Danas, na tom nešto inoviranijem “Rebecce West-tragu”, posebno mjesto ima na engelskom jeziku objavljena Encikopledija nacionalizma – temeljna pitanja. Što je njena 398

polazišna osnova? Raspad Jugoslavije je propast Jugoslavije, to je jugoslavenska tragedija u uvjetima krvavog graĊanskog rata. To je djelo beskrupuloznih politiĉara, koji su podjednako krivi za graĊanski rat. Na primjeru raspada Jugoslavije pokazalo se najnapadnije i najzloĉudnije ponovno buĊenje nacionalizma u istoĉnoj Europi. Na parlamentarnim izborima izabrana nova vlast je u osnovi diktatorski reţim i zato što je nova demokarcija poslije 1989. otvorila put etniĉkom nacionalizmu i separatizmu kao opasnim centrifugalnim silama. Posljedica toga je da je etnonacionalizam nadomjestio stare ideološke sheme na raĉun demokracije, a u korist nacionalne drţave.

399

S obzirom na to, ameriĉki ĉasopis Foreign Affairs (sijeĉanj/veljaĉa, 2001.) u prilogu “Druga šansa za Balkan” stoji da je rat u bivšoj Jugoslaviji posljedica djelovanja nacionalistiĉkih snaga u ĉijoj su povijesnoj podlozi – velika Hrvatska, velika Albanija i velika Bugarska. Raspad SFRJ rezultat je nacionalistiĉke propagande u Beogradu i Zagrebu – a ne agresije posrbljene JNA. Hrvatska je optuţena za etniĉko ĉišćenje Srba a srpske snage (samo) za “brutalno protjerivanje” Muslimana i Hrvata u Bosni i Hercegovini i stvaranja kompaktnog srpskog teritorija”. Ekvidistancu posebice uspostavlja Nenad Popović, izdavaĉ Banĉevih 400

knjiga: “Pisci su potpaljivaĉi rata, sveuĉilišni profesori ideolozi genocida, lijeĉnici najstrašniji naredbodavci, novinari i urednici širitelji mrţnje” Tako on podvlaĉi, da je “u Beogradu za vrijeme rata na ĉelo drţave stao romanopisac i ĉlan Srpske akademije nauka Dobrica Ćosić,

notorni ideolog srpskog ekspanzionizma, dok je u Hrvatskoj poznati romanopisac Ivan Aralica bio ĉlan tajnovitih strateških štabova predsjedništva drţave”.

401

Uzroci raspada Jugoslavije, upravo kao i uzroci velikosrpske agresije na Sloveniju, Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu, posve je bjelodano, sloţeni su i zahtijevaju ne samo politiĉku, već povijesnu, sociološku, antropološku i meĊunarodno-pravnu rašĉlambu. U tom smislu, vrijedno je zabiljeţiti neke knjige i istraţivanja. Posebno je zanimljivo istraţivanje Politiĉka kultura i rat u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini autora Miroslava Vujevića, koji polazi od teze da je politiĉka kultura odredila strane u sukobu. Na temelju analize politiĉke kulture i sudionika u ratu, autor dolazi do razlike izmeĊu imperijalnog rata i graĊanskog rata (v. tablicu 15.). 402

403

DRŢAVA

SRBIJA

HRVATSKA

BOSNA HERCEGOVINA

Velikosrbi

Velikosrbi

I

RAT

imperijalni

Muslimani & Hrvati graĊanski Muslimani Muslimani

&

Tablica 15.: Vrste ratova u bivšoj Jugoslaviji (prema: Vujević, 1996.)

Naime, radi se o tome: (1) Velikosrbi (Srbi iz Hrvatske, Srbijanci i Crnogorci) poveli su rat protiv Hrvata radi pripajanja Srbiji (Jugoslaviji) većeg dijela hrvatskog drţavnog prostora, pa je rijeĉ o imperijalnom ratu; (2) Velikosrbi (Srbi iz Bosne i Hercegovine, Srbi iz Hrvatske, Srbijanci i Crnogorci) poveli su rat protiv Hrvata i Muslimana radi pripajanja Srbiji (Jugoslaviji) Bosne i Hercegovine u cjelini, ili većim dijelom, pa je, isto tako, rijeĉ o imperijalnom ratu; (3) U jeku osvajaĉkog rata u Bosni i Hercegovini izbijaju dva graĊanska rata: (a) izmeĊu Hrvata i Muslimana i (b) izmeĊu Muslimana i Muslimana. Oba su ova graĊanska rata nastala glede razlika u pogledima na politiĉko ureĊenje bosanskohercegovaĉke drţave. 404

Ranije spomenute objektivne studije, koje su utemeljene na recentnim nepristranim povijesnim izvorima, uz naša istraţivanja i objavljene radove, posve neupitno svjedoĉe o naravi rata u bivšoj Jugoslaviji, tako da je Zapad, od samog poĉetka, bio dobro upoznat s ĉinjenicom tko je za taj rat odgovoran. Ipak, uza sve to, vlade su se utjecajnijih europskih drţava i SAD-a, prilikom donošenja najvaţnijih politiĉkih odluka tijekom rata u bivšoj Jugoslaviji, o opravdanosti intervencije u Bosni i Hercegovini, vrlo dugo sluţile djelima projugoslavenskih i prosrpskih usmjerenih autora. Kolika je u tome znanstvena i politiĉka odgovornost Ive Banca, koji je prema vlastitom i drugim svjedoĉenjima snaţno utjecao na razumijevanje ovih prostora? Svojom nepovijesnom središnjom tezom (kako je “uzajamna iskljuĉivost nacionalnih ideologija najodgovornija za sukobe meĊu pojedinim nacionalnostima”), koja pretpostavlja 405

neupitnom Jugoslaviju, Banac je unaprijed alibirao velikosrpsku agresiju. Štoviše, uoĉi sama raspada, on uporno svjedoĉi kako su nas “zavadile ideologije, prije svega agresivni balkanski hegemonizmi, koji nisu nuţno povezani s religijom”. Banac je ovim iskljuĉio Srpsku 406

pravoslavnu crkvu, kao promicateljicu velikosrpske ideologije, budući da su “nacionalni sukobi zaoštrili meĊukonfesionalne odnose”, koji su “posljedica, a ne uzrok problema”. U 407

mnogim razgovorima, i pred sam slom Jugoslavije, Banac je i dalje razvijao tezu o asimetriji odgovornosti. S tim u svezi, odmah po izlasku knjige (Zagreb, 1988.), na jednom mjestu, posve jasno piše: “Ţelim kazati da je problem svih naših nacionalizama u tome što sebi dopuštaju mnogo više nego što bi dali nekom drugom nacionalizmu”.

408

Ovim je više nego sigurno, zbog svoje reputacije svjetskog znanstvenika, mogao oblikovati javno mnijenje kako u inozemstvu tako i tuzemstvu na subjektivnim (ideološkim) historiografskim pretpostavkama. Njihova je bila nakana da prikriju stvarni uzrok i cilj rata, te da se zaboravi da je rat poĉeo kao velikosrpska agresija na pojedine republike bivše Jugoslavije (Slovenija, Hrvatska i Bosna i Hercegovina). Nasuprot razliĉitim nacionalizmima, s razliĉitim motivima i s razliĉitim ciljevima, “diskurs koji je prevladao na poĉetku rata, najprije u Sloveniji, pa u Hrvatskoj, bio je projugoslavenski, stavljao je rame uz rame agresora i ţrtve, u ime opće osude nacionalizma”. Tako je kriza u bivšoj Jugoslaviji bila posljedica 409

netoĉne interpretacije dogaĊaja, s jedne strane, i nedostataka volje meĊunarodne zajednice da pravodobno djeluje, s druge strane. MeĊutim, nakon dramatiĉnog i krvavog raspada umjetne jugoslavenske tvorbe, koju je htio “konsocijationalno” preurediti u smislu neojugoslavenskog liberalnog saveza, kada je

svijet bio zapanjen brutalnošću velikosrpske agresije (Vukovar, Dubrovnik i dr.), Banac mijenja ploĉu. Naime, kao odgovorni povjesnik-znanstvenik, uvaţavajući stvarne 410

ĉinjenice, rabeći znanstveni diskurs, u svom javnom i znanstvenom djelovanju poĉinje uvaţavati ĉinjenice o stvarnoj povijesti Jugoslavije i pozadini njena raspada. Dakle, on tada napušta nepovijesnu tezu iz disertacije (kako je “uzajamna iskljuĉivost nacionalnih ideologija najodgovornija za sukobe meĊu pojedinim nacionalnostima”), a time i o podjednako raspodijeljenoj krivnji za raspad Jugoslavije. Tako on piše:

● da su srpski intelektualci “oblikovali su rasistiĉke teorije o genocidnoj naravi hrvatskog naroda, krivotvorili povijest da bi dehumanizirali Hrvate, bosanske Muslimane i Albance, raspirili mrţnju na katoliĉanstvo i islam, i izmislili bajke o opkoljenosti i eksploataciji Srbije”;

411

● da je, s tim u svezi, postavljen aksiom, kako je “jedinstvo zapravo znaĉilo: ono što pripada Srbiji je s pravom srbijansko, a ono što pripada drugim nacijama je gotovo srbijansko,” odnosno da je odgovor Miloševića bio “što je naše, naše je, a što je vaše, o tome ćemo razgovarati”;

412

● da je, prema tome, “bit jugoslavenskog politiĉkog problema od poĉetka je bila povezana s nelegitimnim teţnjama Srbije. Politiĉka i intelektualna elita u Srbiji povela je ĉitavu bivšu Jugoslaviju putem koji je zapoĉeo mitologiziranjem i krivotvorenjem povijesti, a završilo u krvoproliću i genocidu. To trebaju imati na umu oni koji krivca nastoje pronaći u nekom apstraktnom nacionalizmu.”

413

Naime, pod pritiskom oĉevidnih ĉinjenica, odluĉan u osudi velikosrpske agresije, Banac posve jasno razlikuje: tko je ţrtva, a tko je agresor? S tim u svezi, na pitanje tko je kriv za rat u Hrvatskoj, a potom i u BiH, Banac - još jednom - odluĉno odgovara: “Nema nikakve dvojbe da je glavni krivac Slobodan Milošević, a potom njegovi bosanski agenti Karadţić, Mladić, Ekmeĉić, Koljević, itd. Milošević je prihvatio projekt Velike Srbije od veoma utjecajne skupine srbijanskih akademika, nametnuo ga srbijanskom establishmentu, te onda krenuo u njegovo ostvarenje. Budući da je od poĉetka odbijao svaku konfederalnu – pa i titoistiĉku federalnu – formulu, osim uz teritorijalne ustupke, jasno je da s njim nije moglo biti nikakvog dogovora”.

414

MeĊutim, nakon uspješnog hrvatskog otpora i posebice osloboditeljskih akcija Bljeska i Oluje (1995.), neki meĊunarodni diplomatski i projugoslavenski (prosrpski)

intelektualni krugovi obnavljaju staru priĉu te “sukobe na prostorima bivše Jugoslavije” nastoje prikazati graĊansko-etniĉkim ratom. U tom surjeĉju, vraćajući se omiljenoj tezi (kako su nas “zavadile ideologije, prije svega agresivni balkanski hegemonizmi”), Banac ponovno uvodi subjektivno viĊenje rata i postaje vodeći opinion maker o Hrvatskoj i uopće glede “balkanskog pitanja”. Naime, ustvrdivši da je etniĉki nacionalizam bio osnova djelovanja pojedinaca i stranaka u bivšoj Jugoslaviji, što je dakako uvjetovalo njen raspad, Banac će sada potpunoma relativizirati svoj drugi stav, tj. ranije dosegnutu razinu uzroka rata u bivšoj Jugoslaviji. Dakle, on ponovo vidi glavne uzroke u nemogućnosti te višenacionalne zajednice da riješi nacionalno pitanje, a ne u srpskoj imperijalnoj ekspanziji koja je bila jezgra suvremene srpske prošlosti i razlog jugoslavenskog raspada. Zabacujući tako, primjerice, ranije ocjene o srbijanskom predsjedniku Miloševiću, kao uzroĉniku i pokretaĉu rata, primjenom principa spojenih posuda odgovornosti raspodjeljuje na nacionalistiĉke elite i novoutemeljene stranke. Banac pritom zaboravlja na šovinistiĉku narav srpskog nacionalizma u bivšoj Jugoslaviji i uglavnom obrambenu narav slovenskog, hrvatskog, makedonskog i ostalih nacionalizama. 415

Kao vodeći jugoslavenolog (uz njega sama, to mu i drugi priznaju), Banac je tako mogao bitno utjecati na oblikovanje politiĉkih strategija na “podruĉju bivše Jugoslavije”, što se posebice vidi u Nedovršenu miru (1996.), koji je polazište za oblikovanje Pakta o stabilnosti (1999.). Prema tome, on se sada izravno stavio u funkciji alibiranja velikosrpske agresije i, štoviše, optuţivanja ţrtve i, s tim u svezi, poricanja hrvatske nacionalne drţave. Svoje je djelovanje, prije svega, agresivno promicao na skupovima “otvorenog društva”, odakle je zapoĉelo medijsko, a zatim i politiĉko, izjednaĉavanje agresora i ţrtve bivše Jugoslavije. Banĉeva ideologija “graĊanskog rata” i ekvidistance nije samo neodgovorna lakomislenost već je uvjetovana politiĉkim interesom; ona je posredovana jasnim predumišljajem. Mit o graĊanskom ratu trebao je na taj naĉin prikriti Srbiju kao napadaĉa i pokazati da to nije agresorski nego “graĊanski rat” i, štoviše, naposljetku Hrvatsku prikazati i pretvoriti u agresora, kako bi se omogućilo najnovije balkansko geopolitiĉko prestrojavanje. Na spomenutom okruglom stolu “Srbi: juĉer, danas sutra” (Zagreb, 1996.), polazeći od podijeljene krivice (ekvidistance), Banac tvrdi: “Kad se saberu sve ĉinjenice i obave analize o raspadu jugoslavenske drţave – od kosovske krize 1981. do Daytona – postat će bjelodano da etniĉko ĉišćenje i gradnja nacionalno homogenih drţava nisu bile posljedice, nego upravo cilj sukoba i rata”. Ovdje Banac, poput Vukobrata kaţe da “narodi Jugoslavije nisu ţeljeli ovaj rat, nego su ţrtva manipulacija svojih samovoljnih i nacionalistiĉkih vlastodrţaca u njihovoj borbi za odrţavanje vlasti”. Isto tako, Milan Panić, bivši srbijanski premijer, dijeleći krivnju za raspad Jugoslavije, smatra da bi “uz Miloševića u Haagu trebali sjediti i Franjo TuĊman i Alija Izetbegović”. Naime, naši narodi nisu loši, već su ti narodi poĉetkom 90-tih imali loše voĊe, koji su ih odveli u krvoproliće i tragediju, pa je “to bila velika tragedija za ovu regiju”. “Etniĉko ĉišćenje rezultat je dogovorne politike TuĊman-Milošević. Oluja je bila samo sastavni dio tog globalnog dogovora. Zato je negiranje etniĉkog ĉišćenja kao realiteta zapravo pokušaj spašavanja i TuĊmana i Miloševića zajedno, i njihove politike”. Ova je ocjena gotovo prepisana iz spomenute Encyclopedie of Nationalism. 416

417

418

419

420

Štoviše, u pozivu za spomenuti skup još izravnije stoji ideološka teza o graĊanskoetniĉkom ratu. Naime, da se “agresivni rat protiv Hrvatske razvio u nedostatku suradniĉkog i demokratskog duha, što su iskoristili nacionalistiĉke voĊe da bi ostvarili mogućnost stvaranja nacionalno homogenih drţava i etniĉkog ĉišćenja”. U tom pogledu, nakon poznatih oslobodilaĉkih akcija, I. Banac (1996.) govori o projektu katoliĉke i etniĉke ĉiste Hrvatske, jer je “na temelju nacionalnog inţenjeringa i asimilacije” stvorena “jednonacionalna (hrvatska 421

drţava”). Zapravo, ĉitava je drţava genocidna, budući da se, osim vladajuće i “velike oporbene stranke, znatan dio inteligencije i većina katoliĉkih djelatnika (kleriĉkih i laiĉkih) prešutno slaţu s ovim programom” - jedinstvene hrvatske nacionalne drţave. Poistovjećujući se pritom, gotovo prepisanom prosudbom V. Krestića, Banac je osigurao predtekst kasnijih haških optuţnica, pa zato tvrdi da spomenuti skup “predstavlja prekretnicu u javnoj raspravi o ljudskim pravima u Hrvatskoj”. Tako je metajezikom ljudskih prava Banac branio kontinuitet velikosrpske ideologije u Hrvatskoj, da bi na kraju optuţio Hrvatsku i za agresiju na vlastitom teritoriju. 422

423

S obzirom na to, posebice je vrijedno rašĉlaniti Banĉev “rukopis” u spomenutom “Izvještaju meĊunarodne komisije za Balkan” (Nedovršeni mir, 1996.), koji je, tvrdi Banac, “tako jezgrovito ušao u uzroke i tijek ratnih sukobljavanja na Balkanu” i dao naputak “za izlaz iz sadašnjeg kriznog stanja”. Budući da je uspjeh izvješća “ovisio o dobrom poznavanju prošlosti” (naime, na Balkanu “povijest tako ĉesto oblikuje stajališta suvremenika”), izabrani su eksperti za srpsku povijest Veselin Đuretić i Milorad Ekmeĉić (akademici SANU i jedni od pisaca njena Memoranduma, 1986.) i za hrvatsku povijest Slavko Goldstein (“povjesniĉar i urednik ĉasopisa Erasmus”). Ovaj je “ekspertni” izbor, dakako, posve opredijelio objašnjenje backgrounda dramatiĉnih srpsko-hrvatskih odnosa? 424

425

426

Naime, uz posvemašnju povijesnu reviziju, kao predtekst raspada Jugoslavije (o ĉemu se rašĉlanjuje na drugom mjestu), Nedovršeni mir bez ikakve zadrške svjedoĉi da je “nakon vojne akcije Zagreba, uslijedila kampanjaetniĉkog ĉišćenja srpskog stanovništva u Krajini”, tako da je “pobjeglo je oko 200.000 ljudi, što je moţda najveća seoba Srba u povijesti”. Haški će sud kasnije ovu konstataciju jednostavno “skinuti”, glede optuţnica hrvatskim generalima (Ademi i Gotovina), kojima se ţeli suditi jer su bili sudionicima navodno unaprijed planiranog i genocidnog projekta o etniĉkom ĉišćenju 150.000 Srba, koji je - toboţe - Olujom proveden u djelo. Naravno, ni glede operacijeBljesak Banac nije ostao duţan. Naime, on tvrdi: “Hrvatska vojska je u svibnju 1995. napala srpske snage u okupiranoj zapadnoj Slavoniji i brzo vratila taj teritorij u okrilje Hrvatske (operacija Bljesak). Uslijedili su brojni hrvatski zloĉini i masovni bijeg Srba u srpske dijelove Bosne i uţe Srbije”. S obzirom na zabacivanje stvarnih ĉinjenica, uz obvezno licemjerje, tako se izvela povijesna inverzija, kojom Hrvatska od ţrtve postaje agresor. 427

428

Spomenuta optuţba protiv generala Gotovine i Ademija, na ĉiju ću se pozadinu još osvrnuti, koja posve proturjeĉi stvarnim ĉinjenicama i dogaĊajima, dramatiĉno obiljeţila politiĉku pozornicu, a jednako ju je osporavala opozicija i najveći dio vladajuće pozicije. Stvarni dogaĊaji govore suprotno: 429

Day, aktivist UN Peace Keepinga, na pitanje: “Zašto su Srbi napustili Krajinu nakon Oluje?”, odgovara: “Kriminalni tipovi u dilu s voĊama, koji su ubijali i krali, imali su interes da pokrenu ĉitav narod i to su uĉinili”. ● Graham

430

● Ozren

Ţunec, erazmiĉki teoretik, s tim u svezi, svjedoĉi: “Ovaj egzodus [nakon Oluje], koji je poĉeo još danima prije hrvatskog napada, dijelom je posljedica straha od suoĉenja s posljedicama pobune, a dijelom je potaklo i vodstvo RSK koje je izdalo nalog za evakuaciju stanovništva i vojske”. 431

● Damir

Grubiša, takoĊer erazmiĉki teoretik, isto tako, drţi da je utvrĊeno kako je “krajinsko politiĉko i vojno vodstvo nasilno evakuiralo srpsko stanovništvo pred hrvatskim napadom”; neovisno o tome, “jesu li nasjeli propagandi svog vodstva ili ne, srpski izbjeglice

iz Krajine su na taj naĉin doţivjeli sudbinu instrumenta u politici etniĉkog ĉišćenja teritorija što ga je inaugurirao srpski lider Milošević”. 432

● Franjo Kuharić, kardinal i nadbiskup zagrebaĉki, izvješćuje: “Srbi su, u tijeku oslobaĊanja, bjeţali s tih podruĉja iz tri razloga: Prvo: imali su zapovijed od svoje vlasti da se povlaĉe, a imali su i savjet od svoje Crkve. Drugo: oni psihološki nisu mogli prihvatiti realnost hrvatske drţave, jer su stalno bili indoktrinirani propagandom da su ta podruĉja Srbija i da oni mogu ţivjeti samo u srpskoj drţavi. Treće: mnogi su od njih sudjelovali u pljaĉki i razaranju hrvatskih kuća i katoliĉkih crkvi, pa su i zbog toga bjeţali”. 433

● Milivoj Vojnović, “ministar vanjskih poslova RSK”, svjedoĉi: “Svi borci koji su sada u Beogradu tvrde kako su takvu zapovijed (glede “egozudusa” – op. a.) dobili od svojih pretpostavljenih. Zbog toga su ĉlanovi vlade, na nedavnom sastanku u Bjeljini, inzistirali da predsjednik Martić i general Mrkšić odgovore na pitanje tko je traţio povlaĉenje vojske. Predoĉen mi je dokaz da je Martić potpisao samo odluku o evakuaciji civila. Mrkšić je, pak, kategoriĉki negirao da je on zapovijedio da vojska napusti zapadni dio RSK”. 434

● Sonja

Biserko, predsjednica Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji, tvrdi: “Povlaĉenje srpskih civila iz Krajine bilo je organizirano prije samog poĉetka akcije Oluja i u takvom organiziranom bjeţanju sudjelovali su i pojedini visoki vojni duţnosnici iz Beograda. [...] Pojedini beogradski generali došli su na podruĉje Krajine prije poĉetka Oluje i organizirali povlaĉenje stanovništva i vojske, a taj se pothvat ponajviše odnosio na Knin i njihovu najbliţu okolicu”. 435

● Zdravko

Tomac, dopredsjednik hrvatskog Sabora, piše: “Dakle, nisu HV i hrvatska politika uzrokovali masovne deportacije Srba, jer su oni otišli prije negoli je HV došao u većinu osloboĊenih podruĉja. Organizirani i planirani odlazak srpskog lokalnog stanovništva, velikosrbi su pokušali iskoristiti kako bi ponovno napravili gigantsku prijevaru i pokazali se kao ţrtve hrvatske agresije, te ponovno optuţili Hrvate za genocid. Naţalost, neke kvalifikacije iz optuţnice pokazuju da su u tome djelomiĉno i uspjeli”. 436

● Florence

Hartman, aktualna glasnogovornica Carle del Ponte, u svojoj knjizi ustvrdila je da je “lagano odijevanje ljudi bila jedna od najbolje ĉuvanih tajni kninskih vlasti”, a ujedno je napisala i to da je “svaki izbjeglica mogao potvrditi da je stanovništvo bjeţalo na poziv svog rukovodstva, odnosno da je Krajina svjesno i planirano napuštena”. 437

● Hrvatska je Vlada je u posjedu planova organiziranog povlaĉenja Srba iz “krajine” te dokaza koji upućuju da su se u razdoblju izmeĊu vojno-redarstvenih akcija Bljeska i Oluje s podruĉja krajine odrţavale simulacije povlaĉenja kako bi se tamošnje stanovništvo bilo uvjeţano kad se formalno krene u zbjeg. Stoga je evidentno da hrvatske postrojbe nisu u Oluji mogle otjerati srpsko stanvoništvo, jer je ono, što dobrovoljno, što prisilno, napustilo Hrvatsku po naredbi pobunjenih vlasti prije dolaska hrvatskih snaga”. 438

Banĉeva je “dijalektika” posebice primjerena objašnjenju uzroka raspada i uzroka rata u bivšoj Jugoslavije. Naime, s tim u svezi, Nedovršeni mir (1996.) razlikuje tri teze: (1) da se uzroci rata kriju u ambicijama velikih sila da poslije pada komunizma i bipolarne strukture svijeta uspostave novu dominaciju, (2) da je rijeĉ oţivljavanju “povratku prastarih mrţnji” i “povratku potisnutih nacija” koje su stvaranjem nacionalnih drţava izazvale konflikte; (3) da je, glede teorije o “sukobu civilizacija”, uzrok rata u “kulturnim i vjerskim opterećenjima”. U temelju je objašnjenja tipiĉna Banĉeva paradigma (v. tablicu 16.). Naime, 439

zabacujući prvi uzrok (kojim se amnestiraju velike sile odnosno tzv. meĊunarodna zajednica), Nedovršeni mir dolazi do sljedeće “dijalektiĉke” kombinatorike: (1) rijeĉ je, ponajprije, o velikosrpskoj agresiji i ekspanziji (“bio je to rat koji su uzrokovale i ustrajno vodile ambicije Beograda za Velikom Srbijom”), (2) meĊutim, ipak je to bio graĊanskoetniĉki rat (“ono što je zapoĉelo kao graĊanski rat” preraslo je u sukobe “etniĉke naravi”, tj. “glavne uzroke rata” treba potraţiti “u iskrama agresivnog nacionalizma što su ih pojedini politiĉki voĊe jugoslavenske federacije koja se raspadala raţarili i pretvorili u poţar”). 440

441

AKTERI

(VELIKO)SRBI

NE-SRBI

sukob velikih sila

NE

NE

civilizacijski sukob

velikosrpski

UZROCI

graĊansko- etniĉko rat

ekspanzionizam

NE

srpsko-

nesrpsko-

nesrpski sukob

srpski sukob

Tablica 16.: Uzroci rata u Jugoslaviji (prema: Nedovršeni mir, 1996.)

Dakle, ovakvo objašnjenje etiologije raspada i sukoba na prostorima bivše Jugoslavije savršeno je ustrojeno po paradigmi I. Banca koji, glede izvješća, pozdravlja “pobjedu razumna i trijezna sagledavanja ovdašnjih problema u rašĉlambi uglednika kojima s razlogom

vjerujemo”. Naime, zakljuĉci ove izuzetno temeljite komisije “ponajviše govore da rat za ĉisto nacionalne drţave nije niknuo iz nutrine juţnoslavenskih nacionalnih zajednica, nego iz samog vrha nacionalnih politokracija”. Ovdje se prepoznaje kljuĉno mjesto, tj. stajalište 442

“dijela svjetskih moćnika kako bi izjednaĉili krivnju za rat i kriminalizirali Domovinski rat”. MeĊutim, iako je banĉevski nadahnuta etiologija rata posve ideološki i politikantski 443

unaprijed alibirala velikosrpsku agresiju i amnestirala velesile glede non intervention, ipak Nedovršeni mir nije mogao zabaciti posve oĉevidnu ĉinjeniĉnu situaciju:

● “U kolovozu 1991. topništvo jugoslavenske vojske obasulo je granatama hrvatski grad Vukovar u kojemu je ţivjelo 45.000 stanovnika. Bio je to poĉetak jezive tromjeseĉne opsade – s kopna, iz zraka i s Dunava – koja je odnijela više od 2.000 ţivota i pretvorila grad u krš. Srpske snage, potpomognute jugoslavenskom vojskom, u rujnu su ovladale s oko 30% hrvatskog teritorija u juţnom, središnjem i istoĉnom dijelu zemlje. Jugoslavenske snage zapoĉele su u listopadu bombardirati prastari grad Dubrovnik na jadranskoj obali. [...] Podruĉja pod vlašću Srba u Hrvatskoj odgovorila su proglasom o uspostavi Republike Srpske Krajine”, tako da je “oko 247.000 ljudi izbjeglo iz hrvatskih podruĉja pod nadzorom Srba.”

444

● “Krajem oţujka 1992. srpske neregularne snage, koje je potpomagala jugoslavenska vojska, napadale su bošnjaĉka i hrvatska naselja u sjevernoj Bosni [...] opsjedale su Sarajevo i projurile kroz istoĉnu i sjevernu Bosnu, poduzimajući akcije etniĉkog ĉišćenja protiv nesrpskog stanovništva. VoĊe lokalnih Muslimana i Hrvata bili su opkoljavani i najĉešće ubijani. Ţene i djevojke su silovane, a muškarci su gomilama natjerani u koncentracijske logore na Manjaĉi, u Keratermu, u Omarskoj, Trnopolju i na drugim mjestima; mnoštvo logoraša je muĉeno i ubijeno. Stariji ljudi, ţene i djeca prisiljavani su na bijeg s onim što su mogli ponijeti u rukama. Kućevlasnici su bili prisiljavani da ostave svoju imovinu srpskim vlastima.”

445

● Oholost srpskih voĊa u Bosni i Hercegovini”, bila je oĉevidna, “barem u dvije prigode: prvo, u zarobljavanju nekoliko stotinu UN-ova osoblja kao talaca krajem svibnja 1995., i drugo, zauzimanje zaštićenih podruĉjaSrebrenice u srpnju, kao i u pokolju tisuću njenih stanovnika – što je bilo najteţe zvjerstvo u Europi poslije 1945.”

446

S obzirom na sve to, više je nego ciniĉno govoriti o jednakoj odgovornosti za raspad i rat u bivšoj Jugoslaviji! Kad je o ideološkom diskursu rijeĉ, Banac je tijekom vremena utoliko evoluirao da je od poĉetnih “iskljuĉivih nacionalizama”, odgovornost prenio i na balkansku “zakašnjelu modernizaciju”. Naime, kao organizator simpozija Budućnost ex Jugoslavenskog

prostora, Ivo je Banac “u uvodu naglasio da je rat nastao, uz ostalo, i kašnjenjem cijele regije u modernizaciji kroz koju je ranije prošla ostala Europa”. MeĊutim, on je ranije tvrdio da “valja krenuti od kontinuiteta pojedinih juţnoslavenskih nacionalnih elita i drţava (tamo gdje su postojale), s posebnim naglaskom na nacionalnim i politiĉkim ideologijama, a ne od istraţivanja modernizacije i društvenih struktura”. Naime, sada govori da revolucija u zapadnom smislu rijeĉi nije provedena na Balkanu, tako da je “barem u njegovom istoĉnom dijelu, bila temeljena na etniĉkom ĉišćenju”. Uz raniju marginalizaciju, Banac je ukazao i “na utjecaj religije na balkanskom prostoru u rješavanju nacionalnog pitanja”. Oĉevidno je rijeĉ o pokušaju relativiziranja ranije nepovijesne teze kako su nas “zavadile ideologije, prije svega agresivni balkanski hegemonizmi, koji nisu nuţno povezani s religijom”. 447

448

449

450

MeĊutim, sada dopunom kataloga uzroĉnih ĉimbenika (uz pitanja nacionalne integracije i problema modernizacije), što je svojevrsna evolucija, Banac i dalje (iako “etniĉko ĉišćenje” primarno smješta u “istoĉnom dijelu” Balkana) prebiva u ideološkoj funkciji alibiranja velikosrpske agresije i amnestije velesila od non intervention. Naposljetku, “raspad Jugoslavije” (u knjizi ista naslova) od 1918. do 1991. godine, naspram “teorije ledenice” (po kojoj su komunisti zamrznuli politiĉku scenu pa i nacionalne probleme, a kad “ih je jugovina pluralizma oţivjela, stari su nacionalizmi nastavili tamo gdje su ih komunisti prekinuli) i “deterministiĉkih teza” (u razornim oblicima, glede balkanskih atavizama, priroĊenoj nasilnosti i ugraĊenim mrţnjama), Banac izvodi iz antitetiĉnih odnosa centralizacijskih i decentralizacijskih teţnji, za koji se nije uspjelo naći stabilno trajno rješenje. 451

452

Rijeĉ je o geopolitiĉkom pristupu, ĉije teze šire razraĊuje D. Sekulić. Naime, on drţi da je, glede “restrukturiranja geopolitiĉke scene”, raspad komunizma i unutarnji razdor Jugoslavije “povećao intenzitet nacionalnog identiteta”. S tim u svezi, potkraj 80-tih vanjski je pritisak 453

iz Srbije mobilizirao unutarnji odgovor iz Hrvatske, tj. “na integralni nacionalizam iz Srbije Hrvatska (HDZ) odgovorila je mobilizacijom integralnog nacionalizma u Hrvatskoj”. Dakle, 454

rijeĉ je o nacionalizmu, kao “alternativnom principu legitimiteta” za kojim poseţu nacionalne elite. Poĉevši sa Srbijom u osamedesetima, nacionalizam “izrasta u jedan sistem s povratnom spregom, gdje nacionalna mobilizacija u jednoj jedinici pojaĉava nacionalnu mobilizaciju u drugoj”. MeĊutim, Sekulić smatra da je “poĉetak tog ciklusa u albanskim demonstracijama” (1981.), ĉime se neizravno “pokriva” Memorandum SANU (1986.), koji je bio uvod u dramatiĉni raspad jugoslavenske drţavne zajednice. Sliĉno tvrdi i M. Pupovac (1995.), tj. da su “kosovski dogaĊaji pokrenuli srpski nacionalni pokret na prostoru cijele Jugoslavije”, pa onda i na “periferni, rubni dio toga pokreta bilo je buĊenje ideje o Krajini”. Ne razlikujući 455

agresivni velikosrpski od obrambenih nesrpskih nacionalizama, Sekulić polazi od teorije ekvidistance u objašnjenju raspada Jugoslavije: ”Kao što su raspad Jugoslavije i njena okupacija u drugom svjetskom ratu omogućili dominaciju integralnog nacionalizma, tako je i raspad komunizma i Miloševićevo i srbijansko korištenje integralnog nacionalizma u tom

procesu

potpomoglo

mobilizaciju

integralnog

nacionalizma

u

Hrvatskoj”; što 456

je,banĉevski kazano, uvjetovano “uzajamnom iskljuĉivošću nacionalnih ideologija”. Spomenutom (zadnjom) knjigom Banac se tako ponovno vratio na središnju tezu iz svoje disertacije. Naime, “pravi razlog za raspad Jugoslavije i ekspanzionistiĉka nastojanja Srbije u devedesetima” mora se traţiti “u povijesti Jugoslavije (od 1918.) te u nacionalnim ideologijama njezinih glavnih nacionalnih skupina – Srba, Hrvata, Slovenaca, Bošnjaka Muslimana, itd.”. Ovakvom je etiologijom, i pored “evolucije vlastitih razmišljanja”, Banac 457

ostao dosljedan alibirajući još jednom velikosrpsku agresiju i amnestirajući velesile glede non intervention. Usprkos tome, ova je knjiga obiljeţena kao “jedna od rijetkih koja je u svojoj punini i znanstvena i moralna”, odnosno Banac kao “struĉnjak s potpunom kompetencijom i 458

autor izrazitog intelektualnog integriteta”. Naime, glede enormne produkcije knjiga i tekstova o “kravom raspadu Jugoslavije”, ova je knjiga obiljeţena kao ona koja unosi “više svjetla, ĉvrstoga znanja, pojmovnog reda i intelektualno-znanstvene produbljenosti u materiju nego tisuće stranica prethodne balkanske biblioteke”.

459

Pokuša li se još jednom saţeti, kad je rijeĉ o uzrocima raspada bivše Jugoslavije i rata na njenom podruĉju, vremenski gledano, Banac uglavnom koristi politiĉko-ideološki i samo iznimno znanstveni, tj. objektivni diskurs (v. tablicu 17.).

DISKURS

UZROCI RASPADA I RATA DOBA U EX JUGOSLAVIJI

jugoslavenski nacionalizmi ideološki

(agresivni balkanski etnicizmi) 1988.

velikosrpski znanstveni

ekspanzionizam

ideološki

jugoslavenski nacionalizmi

1991.-1993.

(preteţno CRO-nacionalizam) 1994. - 2000.

zakašnjela

balkanska

modernizacija ideološki

2001. i etniĉko ĉišćenje

antietiĉni centralizacijskih ideološki

decentralizacijskih teţnji

odnos i 2001.

Tablica 17.: Uzroci raspada i rata u Jugoslaviji (prema: Banac, 1988.-2001.)

Tumaĉenje zamršenog “balkanskog pitanja”, najbolje je opisao ugledni britanski povjesnik Noel Malcolm, koji je dosta ranije pisao o jugoslavenskim politiĉkim zbivanjima, a kao znanstvenik se tom problematikom bavio na sveuĉilištu. Kada je poĉeo rat, on piše da je bio “šokiran politiĉkim i povijesnim manipulacijama i propagandom što je dolazila iz Beograda i s Pala, koja se neprestano ponavljala i prihvaćala kao gotova ĉinjenica u Britaniji od pisaca i politiĉara”. Više je nego sigurno, kako pokazuju sustavne rašĉlambe, da je Ivo 460

Banac pridonosio tom nepovijesnom tumaĉenju, po kojem su tijekom vremena, a pod pritiskom moralnog nihilizma i bezobzirnosti, od ţrtve agresije, zamjenom teza o “etniĉkom ĉišćenju” Srba u Hrvatskoj, Hrvati u konaĉnici izjednaĉeni ili ĉak pretvoreni u agresore i krivce za rat. Sve u svemu, valja ponoviti, središnjom tezom (kako je “uzajmna iskljuĉivost nacionalnih ideologija najodgovornija za sukobe meĊu pojedinim nacionalnostima”), oĉevidno pokrivajući bokove Memoranduma SANU (1986.), Banac je bio u funkciji amalibiranja velikosrpske agresije i amnestije velesila glede non intervention. Naime, Banĉeva središnja teza funkcionira upravo u doba kad je “Memorandum jednom zauvek potvrdio ton (istovremeno samosaţaljiv, morbidan i osvetniĉki) nacionalistiĉkog diskursa i uglavnom se smatra detaljnim nacrtom ekspanzionistiĉkih planova prema Hrvatskoj i Bosni, koji će se otvoreno iskazati 1991. i 1992. godine”. Dakle, ponovimo još jednom, kad Banac govori o “uzajmanoj odgovornosti nacioanlizama”, vojni analitik Ilija Rkman tvrdi: “Detaljna rašĉlamba tijeka politiĉkih, pravnih i vojnih dogaĊanja u razdoblju od 1985. godine do poĉetka ljeta 1991. godine [kada je funkcionirala spomenuta Banĉeva teza) govori da je njihova meĊusobna povezanost, zajedniĉko izvorište i cilj svode se na neprijepornost zakljuĉka: agresija je planirana u Beogradu, voĊena iz Beograda te okrutno izvršena u Hrvatskoj, a potom i u BiH, da bi završila genocidom nad kosovskim Albancima”. 461

462

Suprotno tome, temeljna Zimmermannova teza (Jugoslaviju su “razbili nacionalistiĉki politiĉari [koji su] punom mrţnjom nahuškali narode jedne protiv drugih”) ima dakako debelo pokriće u Banĉevu objašnjenju jugoslavenskog raspada. Priĉajući tako “o nitkovima, koji su krivi za rušenje multietniĉke Jugoslavije, za izazivanje triju ratova i nesreću kojih dvadeset milijuna ljudi nepoznatu od Drugoga svjetskog rata”, Zimmermann drţi da je “tragedija Jugoslavena u tome što se oni nikada nisu vidjeli kao nacija”. MeĊutim, prema svjedoĉenju 463

Krste Cviića, rijeĉ je o ĉovjeku (Zimmermann), “koji se, kako to znaju svi oni koji su pratili njegov rad, uistinu više trudio oko daljnjeg opstanka Jugoslavije nego što mu je to sluţbeni Washington nalagao”. Tragom sofisticiranog velikosrbizma (pod krinkom jugoslavizma), 464

ţaleći za raspadom Jugoslavije, Jiri Dienstbier, povjerenik UN-a za ljudska prava u Hrvatskoj, BiH i SRJ, isto tako, moţe mirno banĉevski zakljuĉiti: “i Milošević i TuĊman i Izetbegović i još neki drugi politiĉari izravno su umiješani i izravno odgovorni za raspad Jugoslavije”.

465

Najbolju rašĉlambu raspada Jugoslavije i, s tim u svezi, sloma velikosrpskog projekta dao je erazmiĉki teoretik Ozren Ţunec. Budući da je on svoje ocjene korjenito mijenjao, spomenutu rašĉlambu valja in extenso citirati: “Velika Srbija je naime nacionalno i etniĉki ekskluzivan projekt; kao i u Bosni i Hercegovini, i u Hrvatskoj su Srbi ubrzo po zauzimanju teritorija otpoĉeli s etniĉkim ĉišćenjem tako da je broj Hrvata na podruĉju RSK postao neznatan. Istjerivanje, pa i ubijanje Hrvata na podruĉju RSK samo je druga strana radikalnog odbijanja da se ţivi u zajedniĉkoj drţavi; etniĉko ĉišćenje bilo je konaĉno kidanje svih mogućnosti Srba da ţive u Hrvatskoj. Srbi su se ovdje našli u klopci vlastitih ciljeva. Projekt je morao biti ekskluzivan jer je to proizlazilo iz same njegove osnovne ideje: ako bi Srbi mogli ţivjeti s Hrvatima, onda bi mogli ţivjeti i u Hrvatskoj; Velika Srbija polazi od tome suprotnog stava i etniĉko ĉišćenje je nuţno; posljedica tog ekskluziviteta te radikalna nemogućnost da se ţivi s Hrvatima i u Hrvatskoj, i krug je zatvoren. Ovaj zatvoreni krug mogao je dobro funkcionirati dok se crte bojišta nisu pomicale; meĊutim, kada je Hrvatska vojnom operacijom došla meĊu Srbe, ovima nije preostalo drugo do da slijedeći logiku ekskluziviteta, ostave domove i imanja i pobjegnu na preostala srpska podruĉja” .

466

Suprotno tome, naspram velikosrpskog ekspanzivnog nacionalizma, odgovornost se za raspad Jugoslavije prebacuje na ne-srpski obrambeni nacionalizam, ĉime je oĉito progovorila podsvijest politiĉara i raznih emisara meĊunarodne zajednice, “koji nikad Hrvatima nisu oprostili propast Jugoslavije”. S obzirom na sve to, iako su svjetske institucije konstatirale 467

tko je agresor a tko ţrtva, usprkos svemu tome, braneći vlastite interese, one su donosile odluke u korist agresora a protiv ţrtve. MeĊutim, on što je najzanimljivije, sve te njihov 468

epolitiĉke prosudbe i odluke imale su debelo pokriće u znanstvenim ekspertima i institucijama. Zbog toga, pored “zloĉina u ratu” (crimen bellum), Hrvatski forum je predloţio utemeljenje suda za “zloĉin za pisaćim stolom” (crimen machina scriptoria), pri ĉemu se moţe izdvojiti 469

nekoliko skupina: Prva skupina, koja ima središnje mjesto, pripada ideolozima Memoranduma SANU (1996.), ĉiji su neki od pisaca - vjerojatno na preporuku Banca (!?) - bili struĉni ekspertipovjesniĉari za Nedovršeni mir (1996.). Naime:

● Ivo Banac, ponajprije, smatra da je “historiografija koja je izrasla u sjeni memoranduma bila više nego pokret prema povijesnom revizionizmu”, tj. ona je “postala promicateljem agresivnog nacionalnog ekspanzionizma, oĉito u sluţbi Miloševićeva politiĉkog programa – uspostavljanje snaţne i jedinstvene Srbije koja će još jednom moći upravljati Jugoslavijom”.

470

● SrĊa Popović, u svezi inventure “pijane orgije srpskog šovinizma”, drţi da je “odgovornost srpskih intelektualaca za taj zloĉin golema”, budući da su oni “širili jezik mrţnje, falsificirali povijest, poticali zloĉin, odobravali ga”. Inaĉe, recept za intelektualno (duhovno) samoubojstvo dao im je Dobrica Ćosić - samozvani “otac nacije”.

471

● Mladen Klemenĉić, isto tako, drţi da je “u promicanju ekspanzionistiĉkih ciljeva uz politiĉara, a ĉesto ispred njih, u pravilu bila srbijanska inteligencija u falsificiranju ĉinjenica, zdušno je sudjelovao znatan dio srbijanske inteligencije, od knjiţevnika i filozofa do znanstvenika.”

472

● Ivo Goldstein, s tim u svezi, dodaje “srpska inteligencija i historiografija morat će objasniti prvenstveno godine 1981.-1991., kada se pripremao rat. [...] Intelektualci su pripremili rat. Vojnici i masa su onda samo proveli te ideje u djelo, odnosno uĉinili ih zloĉinaĉkim.”

473

● Zvonko Lerotić, prema tome, smatra da je Memorandum SANU (1986.) kao etnonacionalistiĉki program utemeljen u “proĉišćenom srpstvu” bio povodom za negiranje prava bivšim jugoslavenskim republikama, posebice Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj, pa i Makedoniji, da uspostave svoja prava i ostvare suverenost i samostalnost u republiĉkim granicama.

474

U drugu skupinu “ubojica za pisaćim stolom” treba ubrojiti one tzv. znanstvenike (posebice povjesnike) koji, izjednaĉavanjem ţrtve i agresora, stvaraju posve laţnu sliku stvarnosti (npr. kao ekspertni svjedoci na Haškom sudu genocidni rat promeću u graĊanskoetniĉki i sl.). Ovi svojevrsni “intelektualni legionari”, kao opinion makeri laţno servisiraju 475

svjetske moćnike u dnevno-politiĉke svrhe, alibirajući tako velikosrpsku agresiju i amnestirajući velevlasti od politike non intervention. Drţim, da je ovdje ipak središnja 476

odgovornost Ive Banca, koji je od još od “naruĉene” doktorske teze poricao povijesne ĉinjenice (posebice velikosrpski imperijalni projekt), te na taj naĉin još više pridonio 477

zamućenosti “jugoslavenskog pitanja”. Naknadno svjestan da “pisanje nije neutralno”, Banac

priznaje “da moramo biti izuzetno oprezni kad pišemo o kompleksnim društvenim pojavama”, što bi moglo znaĉiti da je spreman poloţiti raĉune. 478

MeĊu “intelektualnim legionarima”, pored Banca, vjerojatno središnje mjesto pripada Vesni Pusić koja na pseudo-znanstvenim pretpostavkama utemeljuje svoju politiku. Naime, uz Slavka Goldsteina, ona je utemeljiteljicaErasmus Gilde, koja je “intelektualni stoţer za kriminalizaciju

Domovinskog

rata

i,

s

tim

u

svezi,

likvidacije

nacionalne

drţave”. Neznanstvenim i nepovijesnim argumentima, ona je posebice izvrgla manipulaciji 479

ameriĉke ĉitatelje, na što je meĊu prvima upozorio Ivan Ĉizmić. Uz ostalo, ”gospoĊa Pusić 480

ţeljela je uvjeriti svoje ameriĉke ĉitatelje da je osnovni uzrok tragiĉnim zbivanjima u Hrvatskoj 1990-tih s jedne strane srpski nacionalizam S. Miloševića i Jugoslavensko-srpske armije, te nacionalistiĉki program HDZ-a i njenog predsjednika TuĊmana s druge strane. Politiĉka i vojna akcija srpskog puĉanstva se nije gospoĊi Pusić uklopila u njen koncept pa je ona tu osnovnu ĉinjenicu koja je proizvela rat u Hrvatskoj jednostavno preskoĉila”.

481

Svojevrsnu manipulaciju i, s tim u svezi, “zloĉin za pisaćim stolom” razotkriva i spomenuta Encyclopedia of Nationalism, gdje se, polazeći od poznate Banĉeve teze o “uzajamnoj iskljuĉivosti nacionalizama”, pozivajući na hrvatsko-srpske autore (Ţarko Puhovski, Predrag Simić, SrĊan Vrcan), objašnjavaju uzroci raspada i ratova u bivšoj Jugoslaviji. Naime, da su jugoslavenski ratovi (1991.-1995.) izbili radi onih pogrešaka koje su pravile neprilike Jugoslaviji od njenog poĉetka, posebice beznadnih aspiracija hrvatskih i srpskih nacionalista. Dakle, uzrok ratu su nesposobnost Srba, Hrvata i Slovenaca da uspostave funkcioniranje demokratske i federalne drţave, ali i potrebe bosanskih muslimana da naĊu modus vivendi izmeĊu postojećih nacionalnih frontova. S tim u svezi, prenešen iz Hrvatske, rat u Bosni i Hercegovini “bio je prouzroĉen hrvatskom i srpskom nacionalnom ideologijom i iredentistiĉkim nacionalnim aspiracijama TuĊmana i Miloševića”.

482

Specifiĉan sluĉaj “zloĉina za pisaćim stolom” predstavlja “angaţirani” povjesniĉar Ivo Goldstein, bez obzira na “naknadnu pamet” glede prozivanja stvarnog krivca za ovaj protekli “balkanski rat”. Naime, prvi sastanak tzv. nezavisnih intelektualaca na skupu “Srbi i Hrvati” (Mimara, Zagreb, 1994.), koji je organizirao “financijski i politiĉki profiter Goldstein (Slavko – op. a.), bio je dosljedan u izjednaĉavanju hrvatske teţnje za slobodom i velikosrpskog fašizma”. Bilo je to oĉevidno “nastojanje Goldsteinova Erasmusa da ujednaĉavanjem krivnje opravda velikosrpsku fašistiĉku agresiju”. Na tom skupu, prema vlastitom priznanju, meĊu “hrvatskim” delegatima, Ivo Goldstein je postigao prešutan dogovor “da se ne postavlja pitanje granica i pitanje odgovornosti za rat”. Ovdje nije samo rijeĉ o opetovanom neprofesionalizmu, već i svjesnom veleizdajniĉkom ĉinu. Naime, u jednom presudnom trenutku, inaĉe zauzet za stradanje vlastita naroda, Ivo Goldstein prešućuje genocid nad 483

484

485

486

hrvatskim narodom i to kada je više od ĉetvrtine Republike Hrvatske bilo okupirano, a još se nije moglo pomišljati na vojno osloboĊenje okupiranih krajeva. 487

Srbijanska oruţana agresija na Hrvatsku donijela je hrvatskoj drţavi iznimno velika ljudska stradanja, kako mjerena brojem poginulih, ubijenih, umrlih i nestalih, nisu posljedica iskljuĉivo oruţanih aktivnosti, nego, ponajprije, unaprijed planirane, organizirane, sustavne i temeljito provedene velikosrpske osvajaĉke politike prema hrvatskome drţavnom prostoru, kojoj pojedinaĉne i masovne likvidacije stanovništva Hrvatske nisu bile samo sredstvo agresije nego i njezin osvajaĉki cilj. Teroristiĉki karakter velikosrpske agresije na Hrvatsku najbolje potvrĊuje iznimno visok udjel civilnog stanovništva u ukupnim demografskim gubitcima. Prema nekim procjenama ukupni demografski gubitak stanovništva s cijelog podruĉja Hrvatske iznosi 20.091 poginulih (rijeĉ je o necjelovitim i nepotpunim brojkama), što predstavlja javnosti poznati postotak od 0,42%. Kad bi se taj postotak prenio na ukupno stanovništvo, primjerice, Sjedinjenih Drţava, ispada da bi SAD imale milijun svojih ţrtava. 488

489

BROJ ŢRTVE poginuli ili umrli branitelji

7.828

poginuli ili umrli civili

4.137

eksuhumirani civili

1.868

nestali

1.658

poginuli civili u UNPA

600

ukupno:

16.091

Tablica 18.: Prosudbe izravne ţrtve u Hrvatskoj uzrokovane srbijanskom agresijom (prema: D. Ţivić, 2001.).

2.2.2. AMNESTIRANJE VELESILA OD NON INTERVENTION

Podnoseći ostavku na mjesto saveznog ministra Njemaĉke, glede prosvjeda protiv neuĉinkovitosti zapadnih politika na Balkanu (1993.), Christian Schwarz-Schilling kaţe: “Katastrofa na Balkanu sa svojim posljedicama za Europu i svijet bit će najteţe opterećenje Europe, koje je stvoreno našom krivicom, i bit će predano 21. stoljeću kao hipoteka”. Budući da je meĊunarodna zajednica imala sredstva sprijeĉiti zloĉine, a toga nije uĉinila, njeni bi duţnosnici, kao i svi duţnosnici drţava koje su poticale Srbiju na agresiju i sprjeĉavale hrvatsko i bosansko-hercegovaĉko naoruţavanje morali biti prvi kaţnjeni. 490

491

TuĊmanova prkosna iracionalnost postala je društvenom snagom. “Trebalo se snaći u geopolitiĉkom dirigiranom kaosu rebalkanizacije koji su poticale velike sile”. 492

lonac ne kipi zbog naroda koji se svaĊaju na tom podruĉju, nego zbog osvajaĉkih planova velikih sila” ● “Dakle balkanski

● rat

na Balkanu 1989. nije izbio zbog šestogodišnjeg mitosa pogibije srpskog kneza Lazara na Kosovu polju, nego zbog dalekoseţnih planova Atlanskog pakta o proširenju NATO-a na Istoĉnu Europu i zbog navodne potrebe pacifikacije Balkana ● eksperti

svjetske strategije ne mogu tvrditi da je Balkan uzroĉnik ovoga rata

● dva

svjetska rata su izbila jer su imperijalistiĉke sile borile kome će pripasti presudni geopolitiĉki prostor Balkana ● oĉito

je kleveta da je Balkan ostao “vjeĉni lonac nemira”

● imperijalistiĉke su

sile balkanizirale Balkan po naĉelu divide et impera

493

koji je napravila Bushova administracija ne uvukavši ranije ameriĉku vojnu silu u rat u Bosni bio je je ujedno i najveća pogreška ĉitave jugoslavenske krize. Zbog nje je nepravedan iskhod postao neizbjeţan, a propuštena je šansa da se spasi više od stotinu tisuću ţivota”. “Propust

494

Adrian Hastings smatra da nasuprot tome, postojao je snaţan interes da se Srbija odrţi i bilo bi posve protivno cjelini tradicionalne britanske politike prema Blakanu dopustiti njen poraz ili potiskivanje. “Naši su politiĉari drţali da je u tome podruĉju dobro imati jaku Srbiju, pa ako ne već moţe imati Jugoslavija kojom odminira Srbija, neka se onda stvori Velika Srbija”. “Teritorijalni su sporovi na ovom podruĉju bez iznimke rezultat umješanosti zapadnjaĉke diplomacije a ne spontani ishod samo lokalnih problema”. 495

496

Razlozi zašto svjetske velesile nisu zaustavile agresiju, vjerojatno su višeĉlane, u prvom redu geopolitiĉke, gospodarske i povijesne naravi. Ako je odgovornost meĊunarodne zajednice posve oĉevidna, pored subjektivnih (moralni kukaviĉluk, cinizam, licemjerje,

korumpiranost itd.), posebice treba upozoriti i na objektivne (kognitivne) ĉimbenike. Naime, “postoji duboka intelektualna smetenost koja prati zapadnjaĉku politiku od vremena hladnog rata”, pa je to jedan od više razloga “zbog kojih se Zapad ponio toliko loše od 1991. u ovom dijelu svijeta”. U tom surjeĉju, s obzirom na oĉevidne ambicije u tumaĉenju jugoslavenske (balkanske) zbilje, prije svega, treba promotriti ulogu Banĉeve historiografije (geopolitike). 497

498

Koristeći ideološki diskurs u svojoj kljuĉnoj knjizi Nacionalno pitanje u Jugoslaviji (Ithaca & London 1984; Zagreb, 1988. i 1995.), Banac je gotovo zabacio ulogu svjetskih velesila u geopolitiĉkom oblikovanju balkanskih prostora, posebice ulogu masonerije

u

stvaranju

Jugoslavije. S

tim

u

svezi,

afirmirajući

rašĉlambe

i

preporuke Nedovršenog mira (1996.), Banac vjerojatno poriĉe tezu da je Jugoslavija bila “versailleska tvorevina”. Kad je o masoneriji rijeĉ, Banac oĉevidno podcjenjuje napore 499

Ivana Muţića u istraţivanju ovoga fenomena, koji ga upozoruje: kako su “ hrvatski masoni 500

sluganski slijedili protuhrvatsku politiku poĉevši od Frana Folnegovića do Viktora Novaka”, odnosno kako su “masonske vlade, kao pobjednice u dva svjetska rata, nasilno utjerale Hrvate u dvije Jugoslavije”.

501

Uopće zabacujući background “balkanskog pitanja”, glede uloge meĊunarodnih ĉimbenika, Banac je postupio na sljedeći naĉin: (1) najprije, disertacijom teorijski su unaprijed amnestirane velesile od non intervention, (2) zatim, nakon sloma Jugoslavije i velikosrpske agresije, uporabom znanstvenog diskursa, optuţene su velesile za politiku non intervention i (3) naposljetku, nakon uspješnog hrvatskog obrambenog Domovinskog rata, iz pozicije ideologije “otvorenog društva”, ponovno su amnestirane (sada i praktiĉki) svjetske sile od non intervention (v. tablicu 19.).

SVJETSKA POLITIKA

VRIJEME

teorijska amnestija

1988.

DISKURS

ideološki

od non intervention

znanstveni

krivnja

1991.-1994.

(zloĉin propusta)

ideološki

praktiĉna amnestija

1994. - 2001.

od non intervention

Tablica 19.: Odgovornost velesila za raspad i rat u Jugoslaviji (prema: Banac, 1988.-2001.)

Sve u svemu, polazeći od središnje teze da je “nacionalno pitanje u Jugoslavije bilo prije svega izraz uzajamno iskljuĉivih nacionalnih ideologija”, pored alibiranja velikosrpske 502

agresije, Banac je ideološkim i protupovijesnim pristupom unaprijed oslobodio svjetske velesile od non intervention. Štoviše, tijekom se urušavanja Jugoslavije i velikosrpske agresije pred vratima, Banac (1991.) još uvijek drţi teze kako su nas “zavadile ideologije, prije svega

agresivni balkanski hegemonizmi”. MeĊutim, tek “naknadnom pameću”, on tvrdi da je 503

“postkuministiĉki nacionalizam Slobodana Miloševića, koji se stao oblikovati 1987, novi oblik srpskog integralnog nacionalizma s

naznakaka

fašistiĉkih

i

komunistiĉkih

utjecaja”. Koliko je na taj naĉin, prije ovih dramatiĉnih dogaĊaja, Banac mogao utjecati na 504

oblikovanje meĊunarodne politike i javnog mnijenja? Izgleda da jest, to je nedvojbeno, budući da Banac osobno svjedoĉi, kako ima “poloţaj vodećeg autoriteta izvan Hrvatske za povijest Hrvata i drugih juţnoslavenskih naroda”. Temeljem takvih autoriteta, nakon rušenja Jugoslavije, demokratski društveni 505

procesi u Hrvatskoj i drugim jugoslavenskim republikama bili su izloţeni brojnim politiĉkim i oruţanim djelovanjima velikosrpskih struktura. Upravo, polazeći banĉevski od zajedniĉke odgovornosti za raspad Jugoslavije, meĊunarodna je zajednica, uz ostalo, uvela embargo na uvoz oruţja na jugoslavensko podruĉje, ĉime se izravno svrstala na stranu velikosrbijanskih struktura koje su jedine unutar Jugoslavije raspolagale golemim zalihama oruţja. “To je istodobno znaĉilo kako meĊunarodni krugovi daju legitimitet i podršku jugoslavenskom (velikosrbijanskom) represivnom sustavu u obraĉunu sa svim pokrenutim društvenim procesima, ukljuĉujući demokratske i drţavotvorne procese u Hrvatskoj”.

506

Kao i ranije ovdje opet imamo Banĉev paradoks. Naime, iako je svojom kljuĉnom knjigom unaprijed alibirao velesile od non intervention, nakon sloma Jugoslavije i velikosrpske agresije, uvaţavajući tada ĉinjenice i objektivne prosudbe, on je oštro gotovo kao nitko osudio te meĊunarodne ĉimbenike, prije svega ameriĉku administraciju. Tako, uz ostalo, on piše: ● “Zapadna

politika prema bivšoj Jugoslaviji, a posebno politika Bushove administracije, bila je, općenito, uzevši, više nego porazna. Umjesto da ustraje na principijelnoj politici, ako je potrebno i silom”, ona se odluĉila “za nerealistiĉku retoriku i umirivanje Miloševića”. 507

● “Bakerove

izjave imale su presudnu ulogu u ohrabrivanju srbijanske agresije. Ustvari, od lipnja 1991. SAD nisu imale odreĊenu politiku prema Jugoslaviji barem za idućih šest mjeseci. Baker genije? Mislim da je bio mediokritet, potpuno neškolovan u europskoj politici, da ne govorimo o Balkanu. Sljepoća i tvrdoglavost Bushova i Bakerova tima bit će predmet mnogih studija”. 508

teza o vjerskom, etniĉkom i graĊanskom ratu nije samo srpska teza. To je glavna teza intelektualno lijenih i politiĉki neodgovornih zapadnjaĉkih glasnogovornika i drţavnika, zato što ih oslobaĊa od bilo kakve odgovornosti i daje im izgovor za njihovu neaktivnost i pogrešne poteze”. ● “Srpska

509

MeĊutim, ponavljam, uoĉi oĉekivanog raspada Jugoslavije, središnja je njegova teza (kako je “nacionalno pitanje u Jugoslavije bilo prije svega izraz uzajamno iskljuĉivih

nacionalnih ideologija”) posve mogla utjecati na meĊunarodne ĉimbenike, što Banac i ostali neće poricati. Naime, on kaţe da ne pretjeruje kad kaţe da je njegova knjiga “o nacionalnom pitanju imala najviše utjecaja na sustavnije razmišljanje o problemima ovog podneblja” S obzirom na to, bilo je licemjerno kad on “naknadnom pameću” upućuje prigovore kako je “dosadašnja ameriĉka politika u biti politika neutralnosti i neuplitanja u jugoslavensko ratište”, budući da “ne ţeli podrţati nijednu jugoslavensku zemlju-sljednicu jer još uvijek operira u iluziji da će se jugoslavenski okvir opet uspostaviti”. Štoviše, Banac je uvjeren da je zapadna politika, misleći pritom prvenstveno na SAD, temeljno pogrešna, prešućujući da je upravo svojim nepovijesnim (ideološkim) pretpostavkama mogao sam navoditi Zapad na pogrešni kolosijek. 510

511

512

Prema tome, sustavnim izjednaĉavanjem ţrtve agresije i agresora, što je posebice promicao Banac unutar ideologije “otvorenog društva”, meĊunarodni su ĉimbenici priskrbljivali pravni alibi i ĉistu savjest glede vlastitog nedostatka politiĉke volje. Radilo se o tome, da bi se Zapad oprao od vlastite krivnje, da bi sakrio svoju odgovornost, što je ne samo mirno gledao i neizravno pomagao Srbiji da uĉini genocid, najveći u drugoj polovici 20. stoljeća, naknadno se mora naći, osim Srba, još neki krivac. Prema tome, zakljuĉuje Z. Tomac: “Radi prikrivanja vlastite krivnje i spašavanja obraza, meĊunarodna zajednica vraća se na tezu o graĊanskom ratu, na tezu o ratu divljih balkanskih plemena i na tezu doduše o glavnoj krivici Srba, ali i sukrivci ostalih, a prije svega Hrvata”. Naime, ako se u modernom meĊunarodnom pravu neki rat definira kao graĊanski rat (bellum civicum), onda je opravdano pozvati na optuţeniĉku klupu agresora i ţrtvu agresije, što će kasnije uĉiniti Haški sud. Već i pravni obrazac da je rijeĉ o “graĊanskom ratu”, a ne agresivnom ratu, daje srpskom agresoru izvjesni pravni legitimitet. Zapravo, ĉim je rijeĉ o ocjenjivanju nekog rata kao graĊanskog s motrišta meĊunarodnog prava, velesile nisu duţne otvoreno stati uz ţrtvu agresije. 513

514

S obzirom na to, neprijeporna je intelektualna odgovornost posebice onih razvikanih povjesniĉara koji su svojim ideološkim pretpostavkama kao opinion makeri nastojali oblikovati i utjecati na svjetsku politiku. S tim u svezi, zanimljivo je zabiljeţiti nekoliko otvorenih zapaţanja i mišljenja: ● Noel Malcolm, glede “situacije u bivšoj Jugoslaviji”, drţi da su britanski politiĉari ne samo posve pogrešno postupali, nego su i pokazali savršeno nepoznavanje, tj. rijeĉ je posvemašnjom neznanju onih koji “govore o povijesnoj pozadini ratova u Sloveniji, Hrvatskoj i Bosni”. Prema tome, teza o etniĉkim sukobima kao uzroku rata, zaglavljuje 515

Malcolm, “jedno je od najodvratnijih povijesnih neznanja (historical ignorance) kojeg zapadni povjesniĉari, odnosno politiĉari, koriste da bi opravdali svoju politiku”.

516

● Nikolai Tolstoy, glede Balkana, drţi da je povijest u Britaniji gotovo krivotvorena, tako da “još uvijek imamo uglavnom laţnu povijest”. S tim u svezi, dodaje autor, i Douglas Hurd, britanski ministar vanjskih poslova govorio je “kako se Britanija ne smije uplesti u ono što se tamo još uvijek smatra jugoslavenskim graĊanskim ratom”, budući da mu “tako povijest

govori kako svaki put kada se zarate balkanske zemlje, a velike se sile naivno upletu, razvije se veliki evropski rat”.

517

● Robert Harris, isto tako, drţi da je “pomanjkanje toĉnog povijesnog uvida, na Zapadu, u zbivanja u ovim krajevima takoĊer vrlo bitan faktor. Posebno zbog nepostojanja pravog razumijevanja koncepta velikosrpstva, Zapad je slijedio – i donekle još uvijek slijedi – politiku koja je nedostatna”.

518

● Brendan Simms, britanski povjesniĉar i profesor meĊunarodnih odnosa, s tim u svezi, smatra da “velik dio parlamentarnog (britanskog) mišljenja izveden je iz poluzapamćene povijesti i ĉvrstih ali pogrešnih poopćivanja”.

519

● Dennis Skinner, ĉlan britanskog parlamenta, s obzirom na to, glede uloge Njemaĉke u priznavanju hrvatske neovinosti (1991./1992.), tvrdi da se to u parlamentu povezivalo sa savezom Njemaĉke i hrvatskog ustaškog pokreta tijekom drugog svjetskog rata, kada je Hrvatska “podrţavala Hitlera i bila odgovorna za pokolj stotina tisuća Srba”.

520

● St. Blank, profesor strategijskih studija na ameriĉkom Ratnom fakultetu, na raspravi skupa “Budućnost ameriĉke nazoĉnosti na Balkanu” (odrţan u organizaciji Sveuĉilišta Columbia u New Yorku), “ocijenio je da je Zapad, ukljuĉujući Ameriku, mogao ranije intervenirati u krizi koja je nastala da nije bio zaslijepljen zabludama i predodţbama o tome podruĉju”.

521

● Richard Hoolbroke, “Jugoslavija je nesumnjivo sinonim za neuspjeh historijskih dimenzija. Zašto i kako se to dogodilo? pita se Hollbroke i nastavlja: “Odgovor, naravno, nije samo jedan niti je jedinstven. MeĊutim, pet najvaţnijih ĉimbenika mogu nam pomoći objasniti tragediju: prvo, pogrešno tumaĉenje balkanske povijesti”. 522

● J. Pettifer, prosuĊujući knjigu Minorities and Autonomy in Western Europe (London, 1991.), primjećuje kako su poĉetni sjevernoeuropski pokušaji posredovanja u jugoslavenskoj krizi bili tako priglupi, jer su mnogi politiĉari i duţnosnici Europske zajednice bili neosjetljivi na kulturne samobitnosti sudionika, sve do krajnjega neznanja u nekim sluĉajevima. “Britanski bi kolonijalni ĉasnik devetnaestoga stoljeća sa svojom klasiĉkom naobrazbom više osmislio stvari nego neki pravnici iz Bruxellesa, zatoĉnici uljudbe koja je površinski sofisticirana i kozmopolitska, a u ĉinidbi tehnokratska i konformistiĉka”.

523

U ĉemu je onda temeljni nesporazum? Ĉinjenica je, kako primjećuje Banac, “da u demokratskom svijetu postoje znanstveni instituti gdje se istraţuju razne vanjskopolitiĉke

opcije, postoje parlamenti u kojima se bistre te opcije, postaje i rasprave unutar samih vladinih ustanova, postoje i slobodni mediji i intelektualno javno mnijenje”. MeĊutim, kad 524

je o institutima rijeĉ, upravo je tragom Banĉeve historiografije, Aspen Institut (Berlin) izradio više puta spomenuti Nedovršeni mir (1996.) koji je, polazeći od ideološke teze o graĊanskom ratu na “podruĉju bivše Jugoslavije”, ponudio nepovijesna rješenja za balkansko pitanje. Premda je s onu stranu znanstvene utemeljenosti i objektivnosti, Banac je izriĉito pohvalio ovo izvješće. MeĊutim, ono je školski primjer odraza i izraza trenutnih dnevno-politiĉkih i drugih odnosa u proturjeĉnim konstelacijama tzv. meĊunarodne zajednice. U tom dnevno-politiĉkom ozraĉju posebice će se ovdje rašĉlaniti uloga Hrvatske kao “meĊunarodnog agresora” u Bosni i Hercegovini. Naime, dok je na spomenutom skupu “Srbi i Hrvati” (Zagreb, 1993.) meĊu hrvatskim “delegatima”bio prihvaćen prešutan dogovor, “da se ne postavljaju pitanja granica i pitanje odgovornosti za rat”, i na taj naĉin alibirana 525

velikosrpska agresija, već na erazmiĉkom okruglom stolu “Muslimani i Hrvati” (Sarajevo, lipnja 1994.) Hrvatska je jasno i glasno oznaĉena kao agresor na drugu drţavu. Zapravo, uvodna je teza, kako je stajalo u pozivu, polazila od “aktivnog ukljuĉivanja hrvatske drţavne politike u podjelu Bosne i Hercegovine i rat protiv Muslimana”. Središnji “znanstveni” 526

oblikovatelj ove erazmiĉke teze, osim I. Banca i Ive Goldsteina, bila je Vesna Pusić. Naime, traţeći “novi društveni ugovor” i “prepoznavanje nacionalizma”, ona tvrdi da se “Hrvatska uplela u rat u Bosni i Hercegovini”, tj. da je rijeĉ “o uĉestvovanju Hrvatske u agresiji na 527

Bosnu i Hercegovinu i u komadanju te drţave”. O hrvatskoj agresiji “na jednu drugu 528

drţavu”, V. Pusić će, isto tako, upoznati i ameriĉke ĉitatelje.

529

MeĊutim, dnevno-politiĉka priĉa o “podjeli Bosne”, što je smišljeno nastala u erazmiĉkoj radionici, a koja se, uz notornog Miloševića, odluĉno pripisuje i TuĊmanu, ipak je sloţenija. Štoviše, moţe se postaviti pitanje: tko uopće nije dijelio Bosnu? Nije prijeporno, da je “Bosna uistinu bila dijeljena na više naĉina i po više djelitelja, domaćih i stranih”; meĊutim, taj istoĉni grijeh nakaradne politike Banac “moţda i iskljuĉivo” svodi “na hrvatsku politiku, tj. politiku politiĉkog vodstva Republike Hrvatske”. S tim u svezi, bez unaprijedne amnestije “osovine” Milošević-TuĊman, razumno je sagledati koliki je ulog u toj “igri” imao i treći partner (Alija Izetbegović) i, posebice, posrednik mira - tzv. meĊunarodna zajednica. PoĊimo od ovog drugog ĉimbenika. 530

Iako priznavši naknadno, kako je “meĊunarodna zajednica godinama ignorirala krizne situacije u bivšoj Jugoslaviji pa su i posljedice toga zanemarivanja bile katastrofalne”, Banac je skrivao ulogu meĊunarodnih ĉimbenika u podjeli Bosne. MeĊutim: 531

● Martin

Špegelj, ponajprije, smatra da su “mape lorda Owena bile praktiĉki na takvoj crti podjele BiH koje su prejudicirale etniĉki ĉiste drţavice pa se na osnovu toga moţe

zakljuĉiti o odgovornosti engleske politike, pa i osobno lorda Owena za genocid i etniĉko ĉišćenje, koji je taj plan prouzroĉio”. 532

● Adil Zulfikarpašić, s tim u svezi, drţi da “logika dogaĊaja ukazuje na to da je Vance-Owenov plan, svojim nagovještajem podjele Bosne i Hercegovine na iskljuĉivo nacionalnom principu, doveo do nagloga pogoršanja odnosa izmeĊu Hrvata i Bošnjaka, te izazvao poĉetak rata izmeĊu ta dva naroda, koji su se smatrali prirodnim saveznicima”. 533

● Ivan

Lovrenović, štoviše, smatra da je vodstvo bosanskih Hrvata nasjelo je na podvalu iz Vance-Owenova plana, tj. “bilo uvuĉeno, uz pomoć britanskih sluţbi, u vir srpske koncepcije (etniĉko ĉišćenje i genocid), odobrene i stimulirane od meĊunarodne zajednice”. 534

● Srećko Jurdana, isto tako, navodi da je “Vance-Owenov plan za BiH bio je namještaljka, kao anglo-francuskog scenarija za ekspanziju bosanskog rata, ĉiji su bili ciljevi: otvoriti opći muslimansko-hrvatski sukob u Bosni, relativizirati srpsku krivnju za rat u BiH, sprijeĉiti vojnu intervenciju protiv bosanskih Srba, ishoditi podjelu Bosne nakon podjele Hrvatske, te kao krajnju konzekvencu: uspostavu labave yu-konfederacije i povratak “jugoslavenskog vampira” Ante Markovića. 535

● Marko Babić, temeljem sustavne rašĉlambe, pokazao je kako je Owen-Stoltenbergov plan bio kapitulanstvo svjetske politike pred velikosrpskom agresijom, kojim se legalizirao genocid nad Hrvatima i Muslimanima. 536

● Josip Peĉarić, glede prljave Owenove politike, tvrdi da “sva prljavština britanske politike vjerojatno nikad u povijesti nije bila tako razgolićena kao u pitanju hrvatskomuslimanskog rata”. Owen je “glavni izvršitelj takve politike”. 537

● Draţen Budiša drţi da su “po dvije, tri ili ĉetiri politike u Bosni i Hercegovini imala sva tri naroda. Svatko je imao rezervnu varijantu. A ono što je najgore, meĊunaordna zajednica nije imala jasnog stava, pa je u jednom trenutku podrţala koncept cijepanja Bosne i Hercegovine na etniĉkoj osnovi, štoviše, snosi odgvornost za proces etniĉkog ĉišćenja” (npr. Srebrenica). 538

Sve u svemu, nije teško zakljuĉiti da su svi su prijedlozi meĊunarodne zajednice išli u tom pravcu, dakle, unutrašnjom ili potpunom podjelom BiH koja je, prema mišljenju Josipa Jovića, najzad i podijeljena, naţalost, na štetu Hrvata, budući da hrvatska politika u Daytonu napravila krupan promašaji. Usprkos svemu, postalo je opće mjesto dnevne politike (kojoj je Banac i, posebice, Goldstein-Pusićkina Erasmus Gilda priskrbljivala toboţnji znanstveni legitimitet), kako je, uz Miloševića, TuĊman dijelio Bosnu. S tim u svezi, po stoti put Stipe Mesić potvrĊuje da je TuĊman zakljuĉio: “Ako Milošević stvara Veliku Srbiju na raĉun BiH, bilo bi dobro malo proširiti i hrvatske granice, jer su Hrvati konstitutivni narod i u BiH”. O tome takoĊer svjedoĉi i već spominjana, od naših erazmiĉara servisirana, Encyclopedia of Nationalism, gdje stoji da je, prenešen iz Hrvatske, rat u Bosni i Hercegovini “bio je prouzroĉen hrvatskom i srpskom nacionalnom ideologijom i iredentistiĉkim nacionalnim aspiracijama TuĊmana i Miloševića”. TuĊman, meĊutim, izriĉito tvrdi “nikada nije bilo navodnog dogovora o podjeli Bosne izmeĊu Miloševića i mene”. 539

540

541

542

MeĊutim, s onu stranu tuĊmanovsko-miloševićevskog “agitpropa”, glede podjele Bosne, postoje zanimljiva svjedoĉenja i rašĉlambe:

● Ivan

Lovrenović, jedan od erazmiĉkih ideologa, tvrdi da je “na samom poĉetku bosanske tragedije, a još uvijek prije rata, u rano proljeće 92. na famoznom sastanku u Lisabonu, Izetbegovićeva ekipa (već tada iskljuĉivo muslimanska i jednostranaĉna po sastavu!) dala pristanak na etniĉku podjelu Bosne i Hercegovine”. 543

● Adil Zulfikarpašić, predsjednik Muslimansko-bošnjaĉke organizacije, isto tako, svjedoĉi da su mu u Washingtonu stavili na stol plan s potpisom predsjednika Izetbegovića o podjeli Bosne. Naime, “u Lisabonu je stavljen preliminarni potpis na podjelu, pa je onda stavljen potpis u Ţenevi, pa u Sarajevu”. 544

● Jacques Klein, osobni izaslanik glavnog tajnika UN-a u BiH, izjavo na HTV da je Alija Izetbegović TuĊmanu ponudio Hercegovinu, kao i to da “BiH nikada nije bila drţava”, što je izazvala burne reakcije na svim stranama. 545

● Alija Izetbegović, meĊutim, odgovorajući na Kleinove izjave o davanju Hercegovine Hrvatskoj, tvrdi da je nuĊenjem Hercegovine “TuĊmana samo testirao”. 546

● Stipe

Mesić, onodobno predsjednik vlade Republike Hrvatske, tvrdi da mu TuĊman je govorio “da mu Alija Izetbegović nudi zapadnu Hercegovinu, ali kad sam o tome pitao Izetbegovića, rekao mi je da se radilo o neobaveznoj ponudi koja je trebala ispitati TuĊmanove namjere”. Tako je “u tom ispitivanju shvatio da TuĊmanu nije do dijela Hercegovine, nego da ţeli mnogo veći dio BiH”. 547

● Stjepan Kljujić, poĉetkom 90-tih predsjednik HDZ BiH, drţeći smiješnim Izetbegovićevo toboţnje testiranje TuĊmana, upozorava da se “za podjelu BiH optuţuje samo hrvatska strana, a istodobno se prešućuju ideje o podjeli velikog broja politiĉkih ĉelnika iz BiH i iz bošnjaĉkog naroda”. 548

● Mate

Granić, bivši ministar vanjskih poslova Republike Hrvatske , tvrdi kako je bio “u Ţenevi sredinom sijeĉnja 1994. kad su Izetbegović i Silajdţić nudili TuĊmanu da se Hrvatima prepusti sve juţno od Prozora, no TuĊman to nije prihvatio radi srednje Bosne”. 549

● Vesna Škare-Oţbolt, bivša TuĊmanova savjetnica, ocijenivši da su Izetbegovićev tvrdnje samo izgovor, tvrdi: “General Klein ne izmišlja. To nije šala. Izetbegović je 1991. nudio Hercegovinu, a TuĊman mu je odgovorio priznajem BiH”. 550

● Hrvoje Šarinić, bivši predstojnik Ureda Predsjednika Republike Hrvatske, potvrdivši da mu je TuĊmana ĉesto priĉao o Alijinoj ponudi, tvrdi: “Izetbegović se nije šalio, vrlo ozbiljno i ĉvrsto je nudio TuĊmanu zapadnu Heregovinu”. MeĊutim, TuĊman je to odbio “jer je to bilo nemoguće sprovesti zbog pritiska meĊunarodne zajednice koji bi uslijedio i zato jer bi to bio znak da Hrvatska napušta Hrvate u srednjoj Bosni”. 551

● Ivo

Banac, na posljetku, drţi da “Klein zapravo potvrĊuje sudioništvo Zapada u podjeli Bosne”, štoviše, da “na tom projektu on osobno sudjeluje i danas svojim neodgovornim izjavama tempiranim za tjedan prije poĉetka Miloševićeva procesa”. 552

Sve u svemu: “Svi pokušaji rješavanja bosanske kvadrature kruga, ukljuĉivali su i njezinu diobu. Ali nijedan do Daytona nije previĊao stvaranje drţave u drţavi. Pogotovo ne etniĉki oĉišćene RS unutar BiH”. Prema tome, agresivno uvlaĉenje TuĊmana i Hrvatske “u agresiju i komadanje Bosne”, što ĉini uporno Banac i erazmiĉka sljedba, bilo je posve iz 553

dnevno-politiĉkih razloga. Ustajući tako protiv Apela meĊunarodnom PEN-u u Londonu, Banac je bio nezadovoljan što je u njemu bilo propušteno reći kako za stanje u Bihaću “nije kriva samo meĊunarodna zajednica nego i hrvatska vlast kojoj je namjera sa Srbima podijeliti Bosnu”. Naime, izjednaĉavanjem “ţrtve i agresora”, dakako, trebalo je samo potvrditi Banĉevu središnju doktorsku tezu o “uzajamnoj iskljuĉivosti nacionalnih ideologija” i, na taj naĉin, relativizirati velikosrpsku agresiju i njene podrţavatelje. Ovo je pitanje jedino pokazao razumijevanje Alain Finkilekraut, pa ga valja šire citirati: 554

su Hrvati iz Bosne i Hercegovine – podruĉja u kojemu tvore 95 posto stanovništva - svoju obranu prepustili bosanskoj vojsci, srpske bi ih snage pregazile. Napokon odluku da tek roĊenu Republiku Bosnu i Hercegovinu puste umrijeti, ne moţemo pripisati Hrvatskoj, nego Zapadu koji je, što je odista jedinstven dogaĊaj u povijesti meĊunarodnih odnosa, priznao pravo te drţave na postojanje i istodobno joj uskratio, putem embarga na uvoz oruţja, mogućnost da svoje ugroţeno postojanje brani. [...] No, upravo zato što meĊunarodna zajednica odbija posegnuti za sredstvima koja bi joj omogućila da zaustavi i a fortiori natjera na uzmak one koji su već osvojili i oĉistili dvije trećine Bosne i Hercegovine, za preostale krpice teritorija vode se tako ţestoke borbe. Hrvati se boje da ne izgube podruĉja koja su im dodijeljena, a Muslimani, kojima nije ostalo gotovo ništa, nastoje od Hrvata preoteti dio onoga što su ima zauzeli Srbi”. “Da

555

Rat u Bosni bio je “jedan od najprljavijih” u novijoj povijesti, tvrdi prof. Richard Aldrich, britanski struĉnjak za obavještajnost, u kojem je desetak stranih obavještajnih i vojnih sluţbi vodilo bitke za vlastite interese. Aldrich je u pozamašnom dosjeu nizozemske istrage o padu Srebrenice pronašao poglavlje “Obavještajnost i rat u Bosni 1992.-1995.”, koje smatra “jednim od najsenzacionalnijih izvješća o zapadnim obavještajnim sluţbama koja su ikad objavljena”. U tom surjeĉju posebice je eksploatiran “zloĉin u Ahmićima”. Naime, u nepravomoćnoj presudu generalau Blaškiću navodi se da je ratni sukob izmeĊu Armije BiH i HVO-a zahvatio Lašvansku dolinu “dana 16. travnja 1993. u 5:30 sati i tokom idućih nekoliko dana. Lašvanska dolina je postala poprište brojnih zloĉina... Trebalo je to provesti tako da kad se teritorij jednom osvoji, Muslimani više tamo ne mogu ţivjeti”. Dok se o zloĉinima koji su poĉinjeni nad Hrvatima, a dokumentirano je i nabrojeno barem tridesetak takvih zloĉina, nije uopće ništa govorilo. A kronologija masovnih zloĉina u Lašvanskoj dolini govori i o njihovoj koliĉini (vidi tablica 20.). 556

557

stratišta

ţrtava

izbjegli/prognani

hrvatska

24

327

46.000

muslimanska

7

160

50.000

558

Tablica 20.: Hrvatske i bošnjaĉko-muslimanske ţrtve u Lašvanskoj dolini

Rat u Lašvanskoj dolini nije zapoĉeo “naprasno” 16. travanja 1993. kako to navodi nepravomoćnoj presudu generalu Blaškiću, već jer taj rat zahvati o dolinu poĉetkom sijeĉnaj

1993. Zloĉin postrojbi HVO-a u Ahmićima 16. travanja 1993. tek je dio spirale masovnih zloĉina u Lašvanskoj dolini. U Lašvanskoj dolini postrojbe Armije BiH bile su brojnije i oruţjem i streljivom opskrbljenije od postrojbi HVO-a. Taj je donos iznosio 9:1. Rat u Lašvanskoj dolini bio je voĊen da bi se ti prostori etniĉki i vjerski oĉistili od Hrvata i katolika. U tom ratnom sukobu, na opisanom podruĉju, bilo je protjerano ili izbjeglo oko 46.000 hrvatskih civila, dok se na cijelom podruĉju Federacije BiH, na kojem se vodio rat izmeĊu Armije BiH i HVO-a protjerano ili izbjeglo 50.000 Bošnjaka-Muslimana. Ti podaci govore da su Hrvati Lašvanske doline trpjeli velike posljedice etniĉkog i vjerskog ĉišćenja. Politiku etniĉkog i vjerksog ĉišćenja Lašvanske doline u ljeto 1993. g. obznanio je dr. Ejub Ganić, tada potpredsjednik R BiH rijeĉima u izjavi Reuteru: “Mi ćemo Lašvansku dolinu osvojiti ovako ili onako”. 559

Naime, kad je rijeĉ o “zloĉinu u Ahmićima” ponajprije su iznijeti kronologija ratovanja i kronologija masovnih zloĉina u lašvanskoj dolini poĉinje napadom postrojbi Armije BiH na hrvatske prostore u Lašvanskoj dolini. dokumenti i opisani zloĉini, ĉime se dokazuje da je Armija BiH zapoĉela sukobe - prije i na dan 16. travnja kad se dogodio – pod dvojbenim okolnostima, napad Hrvata na Ahmiće, koji je “uspio” snimiti i BBC. Ta ĉekširska pukovanija obznalia ej svijetu 22.trravanja 1993. g. da je u selu Ahmiću, nedaleko do Viteza, poĉinjen zloĉin na d stotinjak Musliaman, da je taj zloĉin poĉinejen 16. travanja 1993. g. te da su za zloĉin odgvorni Hrvati 560

S obzirom na to, uz “zloĉin u Gospiću”, “zloĉin u Ahmićima” je uzet kao paradigma hrvatskog zloĉina, koji se dakako ne moţe niĉim opravdati, ali je vaţno danas-sutra razjasniti povijesnu istinu, posebice surjeĉje i aktere oko tog zloĉina. S obzirom na to: ● Muhamed Filipović, dopredsjednik Muslimansko-bošnjaĉke organizacije, izjavio je da je napad na Ahmiće organizirala britanska tajna sluţba MI6, kako bi se dokazalo da u Bosni nije srpska agresija, već da s vodi graĊanski rat. 561

● Srećko

Jurdana, isto tako, tvrdi da ”britanska cheshirska regimenta krstari srednjom Bosnom u potrazi za Hrvatima s nacistiĉkim oznakama, odnosno ţrtvama hrvatskog genocida, kako bi na temelju krivotvoreno-tendencioznih izvješća svjetskim agencijama stvorila ravnoteţu krivnji izmeĊu Srbije i Hrvatske i na taj naĉin zamutila cilj intervencije”. 562

● Umberto Pascali, s tim u svezi, donosi na dvije stranice detaljno izvješće u kojem kaţe da su jezoviti pokolj u Ahmićima i sukob Hrvata i Muslimana izazvale elitne britanske trupe, zapravo poznata sluţba MI6. 563

● Zdravko

Sanĉević, nadalje, smatra da su “glavni uzroci (sukoba Hrvata i Muslimana) bili prenapuĉenost u srednjoj Bosni i mraĉne rabote stranih tajnih sluţbi, meĊu kojima prednjaĉe britanske, kojima je bilo u interesu da doĊe do razdora izmeĊu Hrvata i Muslimana na raĉun velikosrba”. 564

● Maja Freundlich, isto tako, ĉitajući Owenovu Balkansku Odiseju, zakljuĉuje da Owen (i britanske sluţbe) rade na stvaranju raskola meĊu Hrvatima, tako da su nacionalno osvješteni Hrvati smetali “Owenovskim nacrtima, pa je prije svega u hrvatskoj javnosti trebalo stvoriti mrţnju protiv njih”. 565

● Šime

Đodan, glede tragiĉnog sluĉaja u Ahmićima, kaţe da je “jedan engleski oficir, provokator i špijun” predvodio napad, a rezultate su snimili “drugi britanski ofciri da bi ih pokazali cijelom svijetu”. 566

● Ian

Traynor, štoviše, istraţio je kako su “britanski djelatnici smišljeno skrenuli meĊunarodnu pozornost od Srba”. Naime: “Kad su se 1993. sukobili Muslimani i Hrvati vodeći britanski ĉasnik (vjerojatno pukovnik Bob Stewart) potrudio se da veliko izaslanstvo UN-a posjeti Ahmiće kako bi se otklonila meĊunarodna pozornost od Srba i Srebrenice”. 567

Kronologija masovnih zloĉina u Lašvanskoj dolini za rat izmeĊu Armije BiH i HVO-a govori nešto drugo. Na poĉetku tih masovnih zloĉina su zloĉini postrojbi Armije BiH nad Hrvatima u Dusini Gustom Grabu, poĉinjeni 26. sijeĉnja 1993. godine. Tihomir Blaškić, naposljetku, u pismu upućenom iz Haaga 21. listopada 2001. roĊaku Iliji, uz ostalo, svjedoĉi: “Ured tuţiteljstva sigurno znade da su muslimanske snage Armije BiH prve napale nas Hrvate Srednje Bosne u namjeri da nas protjeraju. Sud znade da su muslimanske snage zapoĉele rat protiv nas u sijeĉnju 1993. godine, ali ta se istina ne uklapa u ţelje i namjere moćnika. I oni se nadaju, dragi roĊaĉe, da će istina ostati blokirana pod kljuĉevima njihove moći. Ja se nadam da će dragi Bog omogućiti nama našu ţetvu kad se ispuni njegovo vrijeme”. 568

U surjeĉju erazmiĉkog scenarija, po naputcima “moćnika” valja sagledati i “izvještaĉeno vještaĉenje” ameriĉkog povjesnika Roberta Donie. Naime, kao svjedok “vještaka optuţbe”, on tvrdi da u obavljanju svoje duţnosti general Blaškić nije polazio od zaštite tamošnjih Hrvata, već je bio “voĊen idejom etniĉkog ĉišćenja muslimanskog stanovništva i stvaranjem velikohrvatske tvorevine”. Štoviše, prema ovom ekspertu, Hrvatska je stoljećima imala agresivne namjere prema susjednoj Bosni, dok je hrvatski nacionalizam bio prijetnja Jugoslaviji, koju je briţno ĉuvala dinastija KaraĊorĊević, ĉetniĉki je pokret Draţe Mihajlovića bio “antifašistiĉki”. Donia je povjesniĉar kojemu je mentor bio Milorad Ekmeĉić, akademik SANU i ANUBIH. Rijeĉ je, ponavljam, o poznatom ideologu velikosrpskog nacionalnog pokreta, koji je, uz Đuretića i Slavka Goldsteina, bio ekspertpovjesniĉar u Nedovršenom miru (1996.), u kojem su otvoreno prihvaćene teze o “antifašizmu” ĉetniĉkog pokreta. Uz Doniu i Ashodowna, dogovor o “podjeli Bosne”, uglavnom se temelji na nedokumentiranoj Mesićevoj izjavi. 569

570

571

Oĉevidno se radilo o politiĉkoj instrumentalizaciji, kojom se takoĊer nastojala diskredirati hrvatska politika u proteklom desetljeću. Ukratko, najmanje je to zauzetost za Bosnu i Hercegovinu, za njezino jedinstvo, za njezine ţrtve; dakle, ĉitav je sluĉaj korišten s onu stranu interesa za BiH i za ljude koji tu ţive. 572

Sadašnji odnosi izmeĊu dva naroda u Federaciji posebice su opterećeni dijamentralno suprostavljenim nacionalnom kolektivnom sviješću kao rezultat ratnih i poratnih dogaĊanja. Za bošnjaĉki tisak Hrvati i Hrvatska su agresori na BiH i Bošnjake, iako su ĉinjenice drugaĉije: Ozbiljni istraţivaĉi, dakle, drţe da Hrvatska Hrvati nisu agresori na BiH i Bošnjake, iako se ne iskljuĉuje da je bilo izvjesnih nepromišljenih uplitanja i obostrano pogrešnih politiĉkih poteza. ● da

su Hrvatska je od svih zemlja prva priznala BIH kao samostalnu i cjelovitu drţavu, a isto tako hrvatska je vlast pozvale Hrvate u BiH i njihovo politiĉko vodstvo da izaĊu na referendum i glasuju za samostalnu drţavu BiH.

je, štoviše, odziv Hrvata u postotku bio veći od Bošnjaka, pa je odluka o osamostaljenju donesena primarno zahvaljujući Hrvatima, ĉiji su glasovi bili presudni za postizanje potrebne većine, jer Bošnjaci sami nisu mogli odluĉiti, a Srbi su bojkotirali referendum. Odluka referenduma bila je presudna za meĊunarodno priznaje i legitimno osasmostaljenje BiH. ● da

● da su

Hrvati u BiH prvi organizirali borbu protiv zajedniĉkog agresora na BiH i RH;

● da

je svaka pomoć i komunikacija Bošnjaka sa svijetom tijekom rata obavljena preko Hrvatske i hrvatskoga drţavnog teritorija; ● da

je HVO branio teritorij BiH i da je u toj borbi hrvatski narod u BiH bio najveći

stradalnik; ● da HVO nije imao dva dijela – ustaški ne neustaški, već da je on bio vojna formacija za obranu ne samo hrvatskih prostora i interesa već i cijele BiH; ● da

je, osim pruţanje pomoći u obrani, Hrvatska je organizirala zbrinjavanje izbjeglica i stradalnika; ● da je, Hrvatska je imala s BiH potpisani poznati splitski sporazum o zajedniĉkim vojnim operacijama i uveliko je pridonijela deblokiranju Bihaća i bihaćke krajine, ĉime je izbjegnuta još jedna Srebrenica, i što je bio pretpostavka Daytonskog mira. 573

O naravi ratne drame izmeĊu Bošnjaka-Muslimana i Hrvata u Federaciji Bosni i Hercegovini mišljenja su još uvijek duboko podijeljena. Zasigurno je u tom induciranom sukobu bilo zloĉina na obje strane, ali je posve tendenciozno iskljuĉivu krivicu svaliti na leĊa Hrvata, posebice kad se ĉesto zaboravlja da je taj hrvatsko-bošnjaĉki rat samo posljedica velikosrpske agresije na teritorij drţave Bosne i Hercegovine. Pojedinaĉne osvetniĉke akcije Hrvata ili Bošnjaka poĉinjene u obrani, koje se dakako ne mogu opravdati, kao i njihov meĊusobni sukob do kojeg je došlo nakon što su Srbi zauzeli dvije trećine BiH, medijski se ali i politiĉki pokušalo izjednaĉiti sa sustavnim planiranim i poĉinjenim zloĉinima i politikom etniĉkog ĉišćenja što je bio temelj Miloševićeve politike. Naspram brutalnog velikosrpskog etniĉkog ĉišćenja, “ni na hrvatskoj ni na bošnjaĉkoj strani ni u ciljevima ni u sredstvima nije postojalo ništa sliĉno”, što Haški sud “u svojem dosadašnjem radu nije ni pokušao uvaţiti”. 574

575

Premda Bosna i Hercegovina već godinama predstavlja “bermudski trokut” u kvadraturi balkanskog kruga, u svijetu ima teoretiĉara koji u “jakoj multietniĉkoj Bosni i Hercegovini” (ĉesto se tepalo o “Jugoslaviji u malom”) vide moguću maticu, a moţda i buduću lokomotivu novog suţivota juţnoslavenskih naroda. Zanimljive su s tim u svezi i rasprave nekih naših 576

povjesniĉara, koji su pisali o Bosni. Ivo Banac, uz ostalo, tako utvrĊuje posebnu povijest drţavnosti BiH, koja polazi od Srednjeg vijeka i dijelom se nastavlja u Otomanskom razdoblju, što bi trebalo delegitimirati svesrpsko i svehrvatsko imperijalno svojatanje Bosne. Rijeĉ je, dakle, o izjednaĉavanju “prava” na Bosnu, ĉija je pravda rezultirala Daytonskim mirom.

MeĊutim, dobro je poznato da su u današnjoj Bosni i Hercegovini prije pada Bosne (1463.) domaći etniĉki stanovnici bili Hrvati, katolici i bogumilski vjernici. Štoviše, današnji 577

katolici-Hrvati su najstariji sloj bosanske povijesti, iako to “neće priznati zastupnici predimenzionirane teze o bogumilstvu u srednjovjekovnoj Bosni”. U svakom sluĉaju, 578

“apsolutno nema nikakva temelja za srpske pretenzije (pravo) prema Bosni, naprotiv, u cijelom tom historijatu ima jasnih svjedoĉanstava da je Bosna u svom politiĉkom razvitku nastojala okupiti drevne (pradavne) hrvatske zemlje zapadno od Drine i stvoriti novo svehrvatsko kraljevstvo koje bi nadomjestilo ono Hrvatsko kraljevstvo kojem su na ĉelu bili ugarski vladari”. Bosna je kao banovina bila u savezniĉkom odnosu s ugarsko-hrvatskim 579

kraljevstvom i taj se savez produţio i kad je Bosna postala kraljevina. Ona je u takvu savezništvu bila temeljem hrvatskog drţavnog prava – jer kojega drugog nije u Bosni ni moglo biti. Stoga je “povijest drţavnosti BiH” dio povijest hrvatske drţavnosti. Ipak, u 580

svemu tome zanimljiv je zakljuĉak Šefka Omerbašića: “Mogu Hrvati i Bosanci jedni o drugima misliti što hoće, ali ideja o geostrateškom, kulturnom mentalitetnom jedinstvu prostora je neuništiva. U tome me nitko ne moţe razuvjeriti”.

581

Kako se snaći u “bosanskom labirintu”? Smatra se da, kao povijesno-civilizacijska tvorevina, Bosna i Hercegovina ima “sintetski identitet, koji nije puki mehaniĉki zbroj njenih nacionaliteta”, ali je problem što “nije imala prilike izgraditi svoj izdrţljivi politiĉki subjektivitet, u ĉemu i jest njezina povijesna tragedija”. U tom pogledu, uz Ivana 582

Lovrenovića, i Banac posve vjeruju u tezu o kulturi suţivota i meĊuetniĉke harmonije, što je navodno temeljno obiljeţje Bosne. MeĊutim, viĊenje “Bosne kao jedinstvenog kulturnog sustava” (Malcolm) ili govor “o pravom (tj. jednom) društvu u Bosni” (Ivo Banac) - smatra S. Dţaja - mnogo je ozbiljniji problem. Naime, u pitanju su tri kulturna sustava i tri meĊusobno politiĉki i kulturno distinktivna društva, što su nastala u osmanskom razdoblju, a moderna povijest koja je zapoĉela austro-ugarskom okupacijom, sve ih je više meĊusobno prepletala, ali nije dokinula njihove distinkcije niti ih je uspjela uvesti u moderni autentiĉni politiĉki konsensus. Isto tako, osporavajući Banĉeve i Lovrenoviće teze, Anĉić poĉinje pitanjem moţe 583

li politiĉar što nauĉiti od povjesniĉara, a politiĉar se zasigurno pogriješiti ako se ne drţi pred sobom cijelu njenu povijest. S tim u svezi, on zakljuĉuje da je rat “što se u drugoj polovici 1993. vodio u BiH bio posve prirodan i gotovo neizbjeţan rezultat povijesnog gibanja”, tako da je “jedinstvenost Bosne”, na ĉemu ustraje “meĊunarodna zajednica”, moguća samo u okviru dekretirane demokracije, tj. “vojnog protektorata”.

584

U tom je dekretiranju, kad je o bosansko-hercegovaĉkim Hrvatima rijeĉ, jedna od prepreka Katoliĉka crkvi u BiH koja je, prema Bancu, nacionalistiĉka jer joj je glavna briga “kako ćemo biti bolji Hrvati, bolji pripadnici svoje nacije”. S obzirom na to, “ponašanje mostarskog 585

biskupa Perića”, glede obnove Careve dţamije u Stocu (koja je izgraĊena na “tlocrtu kršćanskog hrama”), Banac uzima “mnogo štetnije od TuĊmanove destrukcije jer negira onu kršćansku tradiciju bez koje Bosna i Hercegovina ne moţe opstati”. Štoviše, za Banca je to “najvaţnija toĉka javnog sukobljavanja oko naravi bosanskohercegovaĉkog društva”, budući da se protivi “bosanskohercegovaĉkim civilizacijskim obrascima”. Odakle ovaj Banĉev 586

cinizam? Naime, unatoĉ tim “bosanskohercegovaĉkim civilizacijskim obrascima”, samo u ovih posljednjih 125 godina na podruĉju BiH izbilo nekoliko meĊunarodnih ratova, ĉiju su tragiĉnu bilancu najviše osjetili katolici u BiH, koji su su fazi posvemašnjeg iskorijenjivanja (od negdašnjih 90% danas je to 9%). S tim u svezi, od 444 srednjovjekovne katoliĉke crkve, njih je 30 srušeno i na njihovim temeljima podignute careve i druge “ĉaršijske” dţamije i pokoja pravoslavna crkva. Zašto je Bancu, pitaju se u priopćenju Biskupskog ordinarijata Mostar, toliko stalo: da tamošnji katolici “nestanu što prije”. Odnosno: “Zašto [Banac] mora sa svojom legijom poduzeti korake protiv biskupa Perića koji brani pravo na ţivot katolika Hrvata u BiH kao što naglašava isto pravo i drugih naroda i religija”. Ako i nema izravnog 587

odgovora, sve je teţe ne vidjeti Banĉevu “zauzetost”? Naime, Banĉevim agresivnim uvlaĉenjem TuĊmana i Hrvatske “u agresiju i komadanje Bosne”, uz dodatnu demonizaciju Katoĉke crkve u BiH, osim alibiranja velikosrpske agresije i amnestiranje velesila od non intervention, trebalo je što lakše otvoriti prostore daljnjem “otvoreno-društvenom” multi-kulti eksperimentiranju. Štoviše, vrlo je lako zamisliti da je “netko Bosnu pretvorio u retortu u kojoj je moguće praviti eksperimente te ih pratiti kako će se razvijati – to nije nikakva teorija zavjere, to su naĉela po kojima svijet funkcionira”. Ovdje kolonijalni gospodari ţele stvoriti unuitarnu (multi-kulti) Boasnu i 588

Hercegovinu kao vezivo Zaapdngo Balakan (Euralcvije), po istoj logici po kojoj su je izmislii titoist. A sve po istom globalnom naumu po kojem i drugdje sustavno uništavaju vjeru i naciju, kao teemeklejne prepreke nesmetanom prodoru njihova niovca. Novi svjetski poredak kao planetran diktarura onih koji toga novca imamuju najviše.

589

Bosna je duboko podijeljena po mnogim crtama, a ponajvećma po etnicitetu, pa se drţi da bi ono “što se moţe graditi i što se mora poticati jest uvoĊenje u javni ţivot takvih mjerila i institucija u kojima neće dominirati etnicitet”. MeĊutim, upravo je to najveća 590

utopistiĉka zabluda, jer se etniĉko je ovdje dominantno, pa svi projekti od doba Turske i Austrije, a posebice u dvije Jugosdlavije, pokazali su da je to Sizifov posao. Stoga, smatra 591

Tomo Vukšć, nijedan govor o reintegraciji ne bi smio zaboraviti da taj projekt, uza sve lijepo što mu je dio, sa sobom u dubini nosi takoĊer nakanu ponovne uspostave staroga naĉina ţivota, bitno obiljeţena nepovjerenjem i mrţnjom”, pa zato “iako voĊen plemenitom nakanom ispravljanja nanesenih nepravda, netko moţda i nesvjesno, stvara duhovne pretpostavke za nove eksplozije zla”.

592

MeĊunarodna zajednica, koja je skrojila Daytonskii sporazum, kojima je Hrvatima oduzela pravo na entitet, a podarila im papirnato pravo na jednakopravnost, koju u ovako (ne)ureĊenoj drţavi nikada ne mogu praktiĉno ostvariti. Njezin cilj reintegracije BiH kao iskljuĉive graĊanske drţave uz nipodoštavanje etniciteta i izjednaĉavanje svega što je nacionalno s nacionalizmom, u gopmelmoj je suprotnosti sa zahtjevom Hrvata za rješenje nacionalnog pitanja i za ureĊenom BiH kao sloţene drţave tri konstitutivna i jednakopravna naroda. Moćnici u njezinim redovima, koji su hrvatskoj nudili kapitulantski plan Z-4, danas poruĉuju kako i nova ameriĉka admistracija “u potpunosti je odana teritorijalnom integritetu Bosne i Hercegovine i netko u Daytonu i ne pomišlja na treći entitet u ovoj zemlji”. Upravo

u

pokušaju

da

se

Bosni

i

Hercegovini

593

nametne

jedinstveni image multikulturne i multietniĉke zajednice, kao jednu vrstu amerikanizacije Balkana,

ameriĉka

senatorica

Kay

Bailey

Hutchinson

vidi

ĉistu

ameriĉku

iluziju. Washingtonski institut CATO u studiji “Bosna tri godine poslije”, posve sliĉno, 594

zakljuĉuje. “Apsurdno je, ali naţalost istinito, da Zapad spasavajući ostatke jedne bivše komunistiĉke drţave gradi socijalizam u Bosni, a cijela tanedemokratsko demokratska misija ameriĉke će porezne obveznike do kraja godine stajati 12,5 milijardi dolara. Nezadovoljstvo Kongresa i graĊana sve je veće, ali Clinton i dalje ustrajava na prisiljavanju Srba, Hrvata i Muslimana da ţive u fikciji”. Danas u svijetu sigurno nema sloţenije drţave, 595

oko ĉije se sudbine i perspektive postavlja tolko pitanja i dvojbi. Sve više se bude dvojbe u 596

dogmu o multi-kulti Bosni i isto takvom (zaapdnom) Balaknu. “Na Bliskom se istoku moţemo uvjeriti koliko dugo moţe trajati duboka mrţnja, piše 25. listopada koemntaror lievoliberalnog Franfurter Rundschaua Jochen Siemens. “Zaobilazni put preko malih drţava moţda je potreban kako bi Balkan napokon stigao u Europsku kuću”. Londonski The Economist, od 4. studenoga 2000., koji “kroz 10 ili 15 godina” raĉuna na “prekrajanje zemljovida” kojima bi se “zadovoljile etniĉke lojalnosti” u “ĉitavom ovom podruĉju,

ukljuĉujući i Kosovo!. Bilo bi najbolje, kada bi se ljude moglo uvjeriti da zajdno ţive. Ali, ako je to nemoguće, neka se rsazdvoje u miru” zakljuĉuje Economist.

597

Nova ameriĉka, Bushova (junior) politika, oĉevidno, traţi izlaz iz te zaĉarane situacije. Smatra se na mogućnost da upravo nedavni Kleinov istup signalizira promjenu stava Amerike – onda i meĊunarodne zajednice – prema mogućnosti da BiH moţe opstati samoodrţiva i cjelovita drţava. Te je dvojbe posebice, pozivajući se na diplomatske izvore, objavila analitiĉarka Reutersa. “Ĉak i oni koji predvode nastojanja s ciljem pretvorbe Bosne u uspješnu drţavu nemaju iluzija o zadatku s kojim su suoĉeni, ne samo kada je posrijedi zacjeljivanje ratnih rana, nego i pretvorba nerazvijene bivše komunistiĉke balkanske republike u modernu europsku drţavu”. S tim u svezi, Zdravko Tomac takoĊer misli da je “u BiH opet 598

sve otvoreno”. To se objašnjava i jaĉanjem protumuslimanstva u ameriĉkoj politici, poslije 11. rujna 2000., što dodatno pogoduje nepovjerenju prema “daytonskoj” drţavnosti BiH.

599

Ĉinjenica je da je pitanje drţavnopravnog ureĊenja Bosne i Hercegovine jedno od najzamršenijih pitanja kojim se već gotovo dva stoljeća bez ili s malo uspjeha bave najveće europske i svjetske sile. MeĊutim, ideju podjele Bosne, taj istoĉni grijeh nakaradne politike, valja ponoviti, Banac iskljuĉivo svodi na hrvatsku politiku, na politiku politiĉkog vodstva Republike Hrvatske koje je, meĊutim, posve ispravno shvatilo srpsko-britanski manevar pokretanja muslimansko-hrvatskog sukoba. Naime, ovim sukobom, te podvajanja islamskog svijeta u vezi s tim pitanjem, utjecajem nesvrstanih zemalja poglavito, prijetili su posvemašnjem hrvatskom porazu. “Namjera Srbije i njezinih saveznika bila je jasna: odvojiti Hrvate od Muslimana-Bošnjaka, omogućivši ovim drugima da zauzmu njihov prostor, te zabiti klin do mora i time dobiti dezintegriranu i poraţenu Hrvatsku, te podloţnu bošnjaĉku drţavicu, uz vraćanje naklonosti islamskog svijeta”. Banac i erazmiĉki krug, ako već nije i sam sudjelovao u spomenutom scenariju, dakako, posve suprotno objašnjava svu sloţenost onodobne (pred)ratne zbilje. 600

601

Zbog svega toga, od samog poĉetka Zapad je bio u nemogućnosti uvidjeti da je rat na Balkanu bio problem velikosrpske brutalne ekspanzije, budući da su - uz ostalo - dobivena kriva povijesna tumaĉenja jugoslavenske situacije. Iako je duboko svjestan odgovornosti svjetske politike Podnoseći iscrpnu analizu balkanskog pitanja, Banac će mirne duše zakljuĉiti: “MeĊunarodna zajednica je godinama ignorirala krizne situacije u bivšoj Jugoslaviji pa su i posljedice toga zanemarivanja bile katastrofalne”, Banac će olako izbjeći pitanje: koliko je kao vodeći jugoslavenolog sam odgovoran za oblikovanje i “pokrivanje” te svjetske antipolitike. Štoviše, on unosi stanovitu zbrku i zabunu. Naime, hvaleći na sva usta “Izvještaj meĊunarodne komisije za Balkan” (Nedovršeni mir, 1996.), Banac istodobno podrţava njegov gotovo ciniĉni zakljuĉak, da “uzroci ovoga rata nisu izvan Balkana, nego unutar njega”. Dakle, opet ĉudna neka banĉevska dijalektika, budući da u samom izvješću imamo ţestoku optuţbu meĊunarodnih ĉimbenika za tragiĉna zbivanja na ovim prostorima. 602

603

604

MeĊutim, na spomenutom okruglom stolu “Srbi: juĉer, danas sutra” (1996.), na kojem je, unutar ideologije “otvorenog društva”, uz otvorenu tendenciju kriminalizacije Domovinskog rata, Banac internacionalizirao pitanje Srba u Hrvatskoj, odgovornost su

meĊunarodnih ĉimbenika dotakla tek dva sudionika. Kao osvjedoĉeni humanist i humanitarac, Slobodan Lang tako tvrdi da “ne moţe postojati izvještavanje o povredi ljudskih prava, za koje su krivi Hrvati ili Srbi, a da se ne kaţe, prije svega, kriv je taj centar svjetske moći, jer je tamo osnovna odgovornost za što se dogodilo”. Branko Borković, legendarni Mladi Jastreb iz Vukovara, glede Wanceova boravka u Vukovaru (kad su“srpski nacisti klali ranjenike iz vukovarske bolnice, a pred njegovim oĉima su ubijali civile”), bolno se upitao: “U ime koga se oni predstavljaju kao humani, u ime kakvog Boga oni ţele pokazati nama dostojanstvo ĉovjeka”. 605

606

Sve u svemu, tijekom rata u Hrvatskoj, te potom i BiH, zapadne sile su baratale netoĉnim povijesnim pretpostavkama i mitovima. S tim u svezi, zanimljivi su uvidi BBC-a u radio seriji “Politika i predrasude”. Naime, ispitujući povijesne premise kojima su u svom pristupu juţnoslavenskim problemima baratali Velika Britanija i Sjedinjene ameriĉke drţave, novinar Ch. Gunness otkriva “kako je Zapad pomagao Srbima”. S obzirom na fluidnu 607

etiologiju uzroka rata, Amerikanci i Europljani lutali su amo-tamo, bez cilja gotovo do samog potpisivanja sporazuma u Daytonu. Posve je oĉevidno, da je tomu pridonijela i Banĉeva historiografija, kao i ideologija “otvorenog društva”, na ĉijim se pretpostavkama nepovijesno objašnjavalo uzroke i posljedice dramatiĉna i krvava raspada Jugoslavije, kojoj je Banac traţio “skladan razvitak”. Jednostavno, polazilo se od teze sve su strane u sukobu, 608

više ili manje, podjednako krive, pa se i rješenja njihova sukoba moraju utanaĉiti dogovorom i pristankom svih sukobljenih strana. Na taj su naĉin faktiĉki bili na strani jaĉe i agresivnije strane u sukobu. Zbog svega toga tzv. meĊunarodna zajednica svoj “zloĉin propusta” 609

nadoknaĊuje ulogom Haškog tribunala, budući da je “graĊanski rat u bivšoj Jugoslaviji prihvatljivo rješenje njihove hipokrizije i nedjelotvornosti”.

610

Svima je njima zajedniĉko da su u razdoblju najţešće velikosrpske agresije na Hrvatsku i BiH, kad su poĉinjeni najveći zloĉini poput Vukovara, Škabrnje i Srebrenice, i kada je, kako ameriĉkom tako i europskom javnom mnijenju, bilo jasno o ĉemu je na prostoru bivše Jugoslavije rijeĉ, pokretali diplomatske inicijative, stvarali tzv. mirovne planove ili pak sklapali financijske aranţmane koji su imali cilj ostanak Miloševića na vlasti kao “jamca sigurnosti” u regiji. Ne treba zaboraviti da se, usporedo s tim, a sve zbog zaštite ne samo Miloševića nego primarno velikosrpskog projekta, upravo u tim utjecajnim kruţocima stvarala fama o tome kako su “na Balkanu” zapravo svi isti odnosno da su “svi jednako krivi”. Dakako, Banac im je svojim ideološkim tezama u tome dao predtekst, kako bi ovi kruţoci pozicionirali svoje geopolitiĉke interese. Velikosrpska agresija na Hrvatsku u BiH, naţalost, zorno je pokazala da “u meĊunarodnom politiĉkom okruţju istina i pravda ustupaju svoje mjesto pred suprotstavljenim interesima svjetskih moćnika, koji, najvećma, uz ĉasne iznimke, tijekom velikosrpske agresije nisu pravili razliku izmeĊu agresora i ţrtve”. Danas je sve jasnije da sukobi u suvremenom svijetu nisu prouzroĉeni etniĉkim, povijesnim, kulturalnim, već prije svega gospodarskim, politiĉkim i financijskim razlozima. Ovo je bio jedan od zakljuĉaka s nacionalnog skupa katoliĉkih udruga u Genovi. U tom surjeĉju, vjerojatno u budućnosti hrvatska drţava neće moći ostvariti zdrav odnos s meĊunarodnom zajednicom dok se ne raspravi pitanje sudjelovanja velikih sila u velikosrpskom genocidu nad 611

612

613

hrvatskim narodom. U najmanju ruku, smatra Josip Peĉariĉ, “poslije svega toga duţni su se barem ispriĉati hrvatskom narodu”. 614

S obzirom na to, pored zloĉina u ratu (crimen belli) i “zloĉina za pisaćim stolom” (crimen machina scriptoria), Hrvatski Forum je predloţio uvoĊenje kategorije “zloĉina propusta” (crimen non faciendi). Naime, rijeĉ je o zloĉinima protiv ĉovjeĉanstva i supsidijarne krivnje za stotine tisuća mrtvih i milijune izbjeglih na Balkanu, kojima je, uz ostalo, na krivim povijesnim pretpostavkama kumovala svjetska politika, što već priznaju njeni izravni provoditelji. Tako: “Sigurno da bi rana vojna reakcija NATO-a - primjerice, zraĉni udari na srpske topove koji tuku po Sarajevu i drugim vojnim ciljevima - vjerojatno natjeralo Srbe da preispitaju svoje agresivne planove. Oni ipak nisu bili poveli oslobodilaĉki rat jer bosanske Srbe nije trebalo ni od koga oslobaĊati. Oni su se upustili u avanturu i moţda bi odustali od nje da je Zapad jasno pokazao svoju odluĉnost”. MeĊutim, još nitko nije postavio radikalnije pitanje o ulozi globalne ili velike politike na mikrokozmos Balkana. “I dok su još svima u svijesti šetnje po europskim metropolama potpisnika raznih dogovora i planova, sve do Washingtona i Daytona, ostaje nikad dovoljno glasno postavljeno i analizirano pitanje uloge posrednika ne samo pregovaraĉa nego i kreatora politike koja je u Bosni i Hercegovini poticala i umnaţala ratove, a na cijelom prostoru poticale ţelje za promjenom granica”. 615

616

617

Kao paradigmatski sluĉaj “zloĉina propusta”, s tim u svezi, obiljeţen je James Baker, tajnik Bushove (senior) administracije. S tim u svezi, svjedoĉi tvorac Daytonskog sporazuma (Richard Holbrooke): “U lipnju 91. drţavni je tajnik James Barker bio u Beogradu. Sastao se sa voĊama sviju strana, rekavši im da moraju djelovati zajedniĉki i da NATO ne će intervenirati. Trebao im je meĊutim jasno reći: Ako uĊete u rat, NATO će intervenirati odmah. Ne bi bilo nikakvog sukoba. Bilo je posve moguće iscjenkati miran razvod”. Polazeći od banĉevske teze (glede uzajamne iskljuĉivosti yu-nacionalizama), Baker se pravda da su i Milošević i TuĊman ekstremni nacionalisti koji su svojom “bikovskom tvrdoglavošću” htjeli konflikt, što se pretvorio u rat što ga drugi nisu mogli sprijeĉiti u nastanku a pogotovo kad se razbuktao. Ciniĉno je da Banac, koji je svojim znanstvenim autoritetom stajao iza tih teza, sada drţi da je Baker “bio mediokritet”, jedan od patuljaka koji “upravljaju politikom sad već jedine svjetske velesile”. 618

619

620

MeĊutim, kako izgleda, pored Bush-Bakerove, nije nimalo nevina ni Clintonova administracija. Kritike ĉlanova bivše Clintonove administracije na Bushovu vanjsku politiku, a posebno onu na Balkanu, zasmetale su istaknutog republikanca i nekadašnjeg predsjedniĉkog kandidata Boba Dolea. Stoga je napao do juĉer vladajuće demokrate preko stranica najtiraţnijeg ameriĉkog dnevnika Wall Streat Journala. Dole je podsjetio na Clintonova neodluĉnost na Balkanu unatoĉ srpskim zvjerstvima uĉinjenim u Vukovaru i Srebrenici. “Ne smijemo zaboraviti da se masakr 8.000 muškaraca u Srebrenici dogodio ĉetiri godine nakon pada Vukovara, a na isteku treće godine Clintonova prvog mandata”, upozorio je Dole. “Gospodin Holbrooke to dobro zna, jer je Clintonova administracija gledala genocid u Bosni, unatoĉ stalnom pritisku Kongresa na akciju”, piše Dole i dodaje: “Štoviše, tek nakon muslimansko-hrvatske ofenzive i odluke Senata za ukinuće embarga na uvoz oruţja, Clintonova administracija preuzela je vodstvo. Da je SAD djelovala ranije, 250.000 ljudi moţda ne bilo bi ubijeno”. 621

Naravno, Balkan je oduvijek bio ogledno polje suprotnosti europskih politika, gdje svako vuĉe na svoju stranu, pa je njihova odgovornost za proteklu katastrofalnu “balkansku politiku” više nego oĉevidna. Tako se drţi da je Slobodan Milošević neka vrsta “zajedniĉkog 622

proizvoda”, jer je njegova velikosrpska ideja “hranjena nevjerojatnim kunktatorstvom evropske i ameriĉke politiĉke klase, koja ga je, tim kunkatorstvom u stvari su-proizvela Milošević bio je “persona grata dok se uklapao u ostvarenje ameriĉkih geostrateških interesa, a kad je povjerovao da moţe izvan onoga što mu se geopolitiĉki dopuštalo, srušen je iznanaĊujuće brzo za razliku od njegova bagdadskog parnjaka”. Posebno je zanimljiva rašĉlamba Davida Scheffera u The Washington Post. 623

624

S obzirom na to, kao tehnolozi takve antipolitike, dvojac Vance-Owen, prije ili poslije mogao bi se naći kao optuţenik za genocid i etniĉko ĉišćenje. Cyrus Vance, kojeg je Drugi hrvatski ţrtvoslovni kongres u Vukovaru optuţio za “zloĉin propusta” (što je Šljivanĉaninu predao ranjenike Vukovarske bolnice), “simbol je krivnje Zapada za zloĉine poĉinjene na Ovĉari”. Kad je rijeĉ o lordu Owenu, onda su njegove karte “bile su praktiĉki na takvoj crti podjele BiH koje su prejudicirale etniĉki ĉiste drţavice pa se na osnovu toga moţe zakljuĉiti o odgovornosti engleske politike, pa i osobno lorda Owena za genocid i etniĉko ĉišćenje, koji je taj plan prouzroĉio”. Štoviše, Wance-Owenov plan bio je “baĉen kao kost meĊu Hrvate i Muslimane”, tj. on je imao, na ţalost, za svoj skriveni cilj “poticanje sukoba izmeĊu dotadašnjih saveznika, Hrvata i Muslimana”. 625

626

627

628

Pored stradanja Vukovara, “zloĉin propusta” je posebice vezan za srebreniĉku tragediju. S tim u svezi, Lijeĉnici bez granica objavili su dva dokumenta u kojima, glede tragedije muslimanske enklave Srebrenice u lipnju 1995., koju su zauzeli bosanski Srbi, istiĉu odgovornost tadašnjeg zapovjednika snage UN-a na prostoru bivše Jugoslavije francuskog generala Bernarda Janviera. “Treba biti odvaţan i pravim imenom nazvati ne krivce (znamo ih odavno), već one koji su, zacijelo iz zablude i uz sve olakotne okolnosti na koje se mogu pozvati, dopustili da se to dogodi, pa bili oni i francuski drţavljani”. 629

Isto tako, jedan od vodećih novinara u Britaniji Ian Traynor, politiĉki analitiĉar The Guardiana za istoĉnu Europu i višegodišnji izvjestitelj iz naše regije, tvrdi da su Britanci pomagali Miloševiću najprije u Hrvatskoj, a onda na još teţi naĉin u Bosni. Naime, “britanski lordovi, nasljeĊujući jedan drugoga kao meĊunarodni posrednici, i visoki vojni ĉasnici na zapovjednim poloţajima u operacijama UN-a, ĉuvali su Miloševića od intervencija NATO-a. Britanska vlada stavila se na stranu Rusa protiv Amerikanaca, otklanjajući pritisak od Miloševića, a toga ratnog zloĉinca tretirala kao kljuĉ rješenja, dok je on bio najveći problem”. Spomenuti Brendan Simms, britanski povjesniĉar i profesor meĊunarodnih odnosa, pisac knjige Unfinest Hour: Britanian and the Destruction of Bosnia (2001.), isto tako, drţi da se “Velika Britanija moţe smatrati sudionikom u genocidu u Bosni i Hercegovini”. 630

631

Kad je rijeĉ o “zloĉinu propusta”, nadalje, otvara se pitanje mandata Unprofora, kao i s tim u svezi uloge Hrvatskog helsinškog odbora. U prvom sluĉaju, rijeĉ je o zapovjednoj i politiĉkoj odgovornosti UN-ovih sluţbenika od dolaska do odlaska mirovnih snaga UN-a, koje su u zaštićenim sektorima Sjever, Istok, Zapad i Jug trebale zaštiti nesrpsko stanovništvo od etniĉkog ĉišćenja te protjerivanje od strane srpskih paravojnih i tzv. krajinskih vlasti. Budući da su to propustili, oni bi se kazneno mogli progoniti kao sudionici u genocidu koji su, s obzirom na svoj mandat, dopustili etniĉko ĉišćenje i, prema dostupnim podacima, nisu sprijeĉili ubojstvo 600 hrvatskih civila, a 7000 ih je protjerano u sektorima Istok i Jug. Traynor posebice istiĉe negativnu ulogu britanskog zapovjednika UN-ovih snaga u BiH, generala Michaela Rosea, koji je “skretao i gušio pozive za intervenciju NATO-a protiv srpskih poloţaja u krizi oko zaštićene zone Goraţda. Takva je politika dovela do srpskog pokolja 7000 Muslimana u Srebrenici”. 632

633

Kad je rijeĉ o odgovornosti Hrvatskog helsinškog odbora, postavlja se pitanje zašto kao jedna od obavještajnih ekspozitura Haškog suda, osim podataka o odgovornosti hrvatske vlasti za stradanje srpskih civila, nije izradio sliĉne publikacije za stradanje hrvatskih i drugih nesrpskih civila. Do 30. rujna 2001. godine u Hrvatskoj je otkriveno 130 masovnih grobnica i veći broj pojedinaĉnih grobnica ţrtava srbijanske agresije. Iz njih je ukupno ekshumirano 3.292 tijela ţrtava, od kojih su do sada identificirane 2.622 ţrtve. Sa stanjem od konca rujna 2001. godine na popisu nestalih, zatoĉenih i nasilno odvedenih osoba, još uvijek se nalazi 1.426 hrvatskih branitelja i civila. S tim u svezi, upozorava se da su Ĉiĉak i Banac “od poĉetka djelovanja u HHO-u vodili brigu samo o zaštiti Srba na slobodnom dijelu, a ne Hrvata na okupiranom dijelu Hrvatske”. 634

635

636

Sve u svemu, rijetki su meĊunarodni ĉimbenici i ustanove, koji su razumjeli genezu politiĉko-vojne krize u ovome dijelu Europe te koji su, stoga, podrţali opravdana nastojanja hrvatskog naroda za slobodom i samostalnom drţavom. Razlog je i u tome, što su mnogi s ugledni zapadni povjesniĉari, prikrivajući osvajaĉku narav toga rata i odgovorne za njegove izbijanje, pridonijeli dugotrajnim neangaţiranjem svojih vlada u cilju njihova okonĉanja. Naime, njihov neobjektivan i indiferentan odnosi prema ratnom sukobu upućuje nas na promišljanje “o problemu odgovornosti dijela zapadnih intelektualaca zbog izostanka prosvjeda koji su po vokaciji bili obvezni”. Budući da je ovo j bio “prvi sluĉaj genocida u Europi nakon holokausta”, opominje Cigar, “na kraju, najvećom ţrtvom genocida u Bosni i Hercegovini moţe se pokazati svjetski vrijednosni sustav”, tako da se s moralnog motrišta, “ovaj sluĉaj nagovješćuje uznemiravajuću budućnost”. 637

638

639

S tim u svezi napisane su zanimljive studije, na koje upozorava Z. Grijak. Tako, uz rašĉlambu problema odgovornosti zapadnih intelektualaca glede rata u bivšoj Jugoslaviji, razraĊujući teoriju cinizma. S obzirom na to, autor je tako ustvrdio da je kultura cinizma postala temelj za relativizam u prosudbi ljudi i dogaĊaja. Štoviše, on dodaje da ambivalentnost u prosuĊivanju ljudi i dogaĊaja, koju potiĉu ciniĉki um, ne završava uvijek u pasivnosti i apatiji, nego ĉesto u agresiji. S obzirom na to, Thomas Cushman postavlja sljedeća istraţivaĉka pitanja: (1) zašto tako velik broj zapadnih intelektualaca nije pruţio potporu intervenciji Zapada, koja bi zaustavila srpsku agresiju protiv bespomoćnih civila; (2) zašto je tako mnogo zapadnih intelektualaca i politiĉkih voĊa pristalo uz relativistiĉku interpretaciju, koja odbija oznaĉiti primarno odgovorne za rat i masovna ubojstva te su sukob sveli na posljedicu “starih plemenskih mrţnji”, i (3) zašto je tako puno istaknutih intelektualaca i politiĉara osudilo ţrtve agresije umjesto agresora. 640

641

642

Zbog svega toga, kao vodeći jugoslavenolog i opinion maker za podruĉje “bivše Jugoslavije”, na ta i mnoga druga pitanja (glede odnosa tzv. meĊunarodne zajednice), prije svega, Ivo Banac duguje odgovor. Posebno će biti vrijedno istraţiti njegove pokrivanje “britanske politika mekog posredovanja, koja je dugoroĉno vodila prihvaćanju i priznavanju svih

srpskih

ratnih

osvajanja

u

Hrvatskoj

i

BiH” i, 643

s

tim

u

svezi,

uspostavu ciprizacije okupiranog hrvatskog teritorija. Kako je u ime tzv. znanosti otvorio prostor ĉemberlenovskoj (presudnoj) politici Bakerove administracije, već je postavljeno pitanje: hoće li Banac, glede ĉeste prispodobe o “ubojicama za pisaćim stolom”, sjediti u Den Haagu makar kao Bakerov krunski svjedok, glede njegova “zloĉina propusta”. 644

2.2.3. REVIZIJA HRVATSKE POVIJESTI

Nakon dramatiĉna raspada Jugoslavije i proglašenja neovisne hrvatske drţave, u Hrvatskoj je otvoren proces urušavanja komunistiĉke historiografije. Banac smatra da “jugoslavenska historiografija”, koja nije nikad bila skladno ureĊena, “više ne postoji”. Naime, ona nije “mogla preţivjeti ideju po kojoj je razlikovanje izmeĊu povijesne istine i puĉke legende nevaţno, zašto su legende i ideološka iskrivljavanja bila djelo najboljih historiĉara, a ne amatera”. Zapravo, hrvatska je historiografija u bivšoj socijalistiĉkoj Jugoslaviji bila 645

“stalno i vješto prosijavana kroz tzv. partijsko-marksistiĉko sito, pa je stoga tek tu i tamo dala nekad slabije, a rijetko jaĉe znakove u svojoj izrazitoj hrvatskoj samobitnosti u znaku hrvatske drţavnosti”. “Povijesna je znanost pod komunizmom općenito govoreći bila 646

kontrolirana i dirigirana, personalno i tematski. To je ostavilo nesumnjiv ideološki i neznanstveni trag u razvoju znanosti, u svijesti njezinih nositelja, u rezultatima”. S tim u 647

svezi, hvalevrijedno je dramatiĉno svjedoĉenje povjesnika-akademika Dušana Bilandţića koji je, nakon sloma komunizma i demokratskih promjena (1990.), svjedoĉio da su “preko noći obezvrijeĊeni milijuni pseudoznanstvenih radova, koji su postali pravo smeće”.

648

Svojom je usmjerbom marksistiĉka historiografija svjesno korjenito prekinula s tradicijom i stvarala novu, samoniklu, pa stoga i nametnutu interpretaciju prošlosti koja je bila sukladna s ekskluzivnim ideološkim predloškom. Posve opravdano, nakon demokratskih 649

promjena i uspostave samostalne nacionalne drţave, nuţno se nametnulo pitanje revizije hrvatske historiografije. Iako se “revizija”, kao pojam u historiografiji, prvenstveno uzima uz

poricanje odgovornosti Trećeg Reicha za strahote Drugog svjetskog rata, a kod nas je to vezano za NDH i poricanje ustaških ţrtava, “historiografija je sama po sebi revizionistiĉka”.

650

MeĊutim, kad je rijeĉ o reviziji hrvatske povjesnice imamo dva posve razliĉita pristupa: (1) koji polazi od revizije importirane i uspostavljanje autentiĉne samostalne hrvatske povjesnice i (2) koji revidiranjem hrvatsku povjesnicu uspostavlja kao odsjeĉak (privjesak) regionalne zapadno-balkanske povjesnice (v. tablicu 21.).

IDENTITET

HISTORIOGRAFIJA

AUTENTIĈNI

NACIONALNA (samostalna cjelina u europskom i svjetskom surjeĉju)

IMPORTIRANI

REGIONALNA (odsjeĉak

ili

privjesak

jugo-istoĉne

europske

historiografije)

Tablica 21.: Identitet hrvatske historiografije

Budući da je “ratom za nezavisnost napokon osloboĊena i naša historiografija”, opravdano se smatra da “povjesniĉar danas moţe promišljati povijest svoga naroda iz vlastitog kuta” (odnosno, starĉevićanski kazano, iz “vlastite glave”) i stvarati nacionalnu 651

historiografiju kao samostalni dio u svjetskoj i europskoj povjesnici. Dakle, nacionalni suverenitet postao bi “poĉetak osmišljavanja nacionalne povijesti iz te nove perspektive, iz te nove paradigmatiĉke odreĊenosti”. Prema tome, budući svaki pojedinac i svaka nacija imaju 652

pravo na vlastitu povjesnicu. S tim u svezi, od 1102. hrvatska povjesnica nije autentiĉna slika pravog stanja, razvoja i strukture hrvatskog bića, nego iskrivljena slika koju su gradili

osvajaĉi i nastojali je ucijepiti u svijesti Hrvata. “Prva je, zato, zadaća nakon uspostave Republike Hrvatske, znanstveno probiti taj krivotvoreni pseudoznanstveni mit, jer se bez toga ne moţe uspostaviti hrvatsku objektivnu samorefleksiju o povijesnom razvoju Hrvata”.

653

Sada kad je stvorena hrvatska nacionalna drţava trebalo je provesti reviziju u pojedinostima i u cjelini na podruĉju ĉitave hrvatske povijesti od najstarijih vremena do danas, jer nam falsifikati i mistifikacije nisu uopće potrebni. S obzirom na to, potrebno je objaviti “davno najavljenu i pripravljenu, ali još uvijek uleĊenu i netiskanu Povijest hrvatskog naroda kroz vjekove u nekoliko svezaka ili knjiga sa struĉnim bilješkama i na osnovi najnovijih znanstveno-istraţivalaĉkih rezultata” Naime, još se ranije najavilo da se zapoĉne s pripremama na pisanju sinteze “nacionalne povijesti hrvatskog naroda u granicama Jugoslavije, bez obzira na to odgovora li to nekome ili ne”. 654

Još ranije, opisujući bilancu mnogih “znanstvenih” povijesnih istraţivanja, o. Dominik Mandić (1971.) prosuĊuje da je “danas postanak i najstarija povijest Hrvata zamagljena, da su stara hrvatska djela i povijesni izvori dovedeni u sumnju, da se prednost i odlike hrvatskog naroda omalovaţavaju i nijeĉu; da se cijela hrvatska povijest minimizira, razvodnjuje i u krivom svijetlu prikazuje”. To je upravo sada aktualno, kada se u svijetu postavljaju pitanja: 655

tko su ti Hrvati, kako se zapravo zovu, odakle su došli, što su bili (etnogenetski procesi i njihov etnološki znaĉaj), što hoće i ĉime su zaduţili Europu da se nanovo mora pristupiti konaĉnom rješenju hrvatskog pitanja, koje se vuklo kroz stoljeća”. Sve u svemu, konaĉno bi 656

trebalo uspostaviti samostalnu nacionalnu povjesnicu u surjeĉju europske i svjetske historiografije. Suprotno tome, naspram nacionalne, postoji snaţna tendencija izradbe regionalne (juţnoslavenske) historiografije, ĉiju je pozadinu otvoreno deklarirao Neven Budak. Naime, s onu stranu nacionalne povjesnice, on ţali što je još “komunistiĉka vlast nehotice podrţavala nacionalnu historiografiju”, tako da su “nacionalne historiografije bile nepovezane”, pa s tim u svezi, “nikada nije postojala jugoslavenska historiografija, nego hrvatska, srpska, slovenska”. Problem je, po svemu sudeći, bio u tome što “jugoslavenska historiografija” i 657

“jugoslavenski historiĉari” nisu “bili odluĉnije okrenuti prema marksistiĉki shvaćenoj strukturalnoj historiji”. U tom smislu 1980-tih se prišlo izradi “zajedniĉkih jugoslavenskih 658

jezgri”, u ĉemu su - dakako - prednjaĉili hrvatski povjesnici koji su upozoravali na nacionalistiĉke (separatistiĉke) tendencije u historiji jugoslavenskih naroda. Naime, zbog onodobnog “jaĉeg naglašavanja vlastite nacionalne povijesti ili odreĊenih pravaca u njenu razvitku” imali smo “niski koeficijent zajedniĉkog (jugoslavenskog – op. a.), a visoki koeficijent izdvojenosti (nacionalnog – op. a.)”.

659

Dominik Mandić (koji je dao najbolju povijesnu razradbu ranohrvatske samobitnosti), u Nevena Budaka (predgovor knjizi Dominik Mandić, Hrvati i Srbi. Dva razliĉita naroda, Matica hrvatska, Zagreb, 1990.), s onu stranu srbo-hrvatstva i jugoslavenstva, obiljeţen je kao ”pamfletist” i “hrvatski nacionalist”, jer se “priklonio separatistiĉkom rješenju hrvatskog pitanja”. Rijeĉ je o vremenu kada se “htjelo nametnuti mišljenje da je naša 660

jedna

jugoslavenskapovijest

i

jedinstvena,

te

da

se

unutar

nje

nema

što

diferencirati”. MeĊutim, ni danas u sluţbenoj publicistici sama ideja jugoslavenstva nije 661

raskrinkana i odbaĉena ni izdaleka onako sustavno, ciljano i temeljito kako je to bilo potrebno. MeĊutim, 662

nasuprot

“jugoslavenskoj

historiografiji”,

posve

je

oĉevidan

i crimen TuĊmanova doba. Naime, kako tvrdi Budak, “hrvatska historiografija, pogotovu kad je rijeĉ o srednjem vijeku, nije bila ideološki razliĉita u doba komunizma i u TuĊmanova doba”. Prema tome, zakljuĉuje Budak, “iz raznih razloga ona je uvijek bila, neću reći nacionalistiĉka, nego vrlo nacionalna orijentirana”, pa tako oĉevidno vlada nezadovoljstvo 663

sa stanjem hrvatske povjesnice:

● Ivo Banac, ponajprije, tvrdi da “Hrvatskom danas vlada površnost, nepoznavanje vlastite povijesti i neshvatljivi zaborav, ĉak i apologetska domišljatost, kad je rijeĉ o neposrednoj prošlosti”.

664

● Slobodan Prosperov Novak, s timu svezi, smatra da je školski sustav mjesto za “reciklaţu povijesnih i knjiţevn ih poluistina i poluvrijednosti”.

665

● Petar Korunić, drţi da se “naša povijesna struka, gledajući u cjelini, nalazi se u kritiĉnom stanju kako na znanstveno-istraţivaĉkoj tako i na pedagoško-odgojnoj razini”.

666

● Marko Grĉić, štoviše, pozivajući se na “paradoks engleskog povjesniĉara Toynbeeja”, smatra da uopće “nije moguće napisati hrvatsku povijest”.

667

● Neven Šimac, zbog svega toga, polazeći od ideologije “otvorenog društva”, smatra da mi “jednostavno našu povijest ne znamo”, pa tako postoji za nas, kao za sve tranzicijske zemlje, imperativ njene revizije.

668

S obzirom na to, aktualna revizija hrvatske povjesnice posebice se moţe pratiti po crti proturjeĉnih modela hrvatske nacionalne identifikacije, koji se mogu saţeti u dvije ideal-tipski okomice (v. tablicu 22.), na dvojnom kolosjeku narodnjaštva i pravaštva pratismo razvoj ...

PRAVAŠTVO

NARODNJAŠTVO

STARĈEVIĆIZAM

STROSSMAYERIZAM

IDENTITET

(KROATIZAM)

(YU-EU/SLAVIZAM)

podrijetlo

indo-iranski iskon

slavenski iskon

(Zaratustra)

(Kiril & Metodije)

hrvatska glagoljica

bizantska glagoljica

(Benedictii doctrina)

(Methodii doctrina)

jezik

hrvatski

srpsko-hrvatski/ hrvatsko-srpski

jezikoslovlje

kroatistika

serbo/slavo/kroatistika

svi drţavljani =

jedan jezik =

jedan narod

jedan narod

(hrvatska nacija)

(srbo-hrvatski narod)

jedinstvo

nacionalno

narodno

naroda

(Bog i Hrvati)

(Srbi i Hrvati/Slaveni i Hrvati)

prioritet prava

povijesno

prirodno

politiĉki Hrvati

politiĉki narod

Srbi u Hrvatskoj

(etniĉka manjina)

(dvojni suverenitet)

studij identiteta

Hrvatski studiji

Balkanski studiji

ekumenizam

multireligioznost

ujedinjenje Crkvi

kultura

intra/interkulturalizam

mono/multikulturalizam

OKOMICE

pismo

odreĊenje naroda

politiĉki sustav

demokracija

totalitarizam

razvoj

globalizacija i individuacija

globalizacija i unifikacija

integracija

srednjoeuropska

balkanska

nacionalno- graĊanska

nacionalno-etniĉka

drţava

(Hrvatska)

(Jugo/Euro/slavija)

civilizacija

susret

sukob

Tablica 22.: Okomice CRO-nacionalne identifikacije

Polazeći od ideologije “otvorenog društva”, prije svega, revizija se odnosi na etnogenezu i ranu hrvatsku povijest, te na procese nacionalne identifikaciju s osnovnom tendencijom revizije suvremene drţave i, s tim u svezi, kriminalizacije Domovinskog rata.

2.2.3.1. REVIZIJA ETNOGENEZE I RANE POVIJESTI HRVATA

Uspostavljanje samosvojnosti etnogeneze Hrvata (“izvornih etnokulturnih osobitosti” koje, osim “sliĉnoga slavenskog jezika, podrijetlom nemaju druge veze sa Srbima”), s onu stranu slavistiĉke etnogeneze, za Banca predstavlja “suvremenu ideologizaciju”. “Razni slavenski etnosi, pa i hrvatski, spajali su se i dijelili s drugim etnosima u nizu drţava, pa i srednjovjekovnoj i ranoj modernoj hrvatskoj drţavi”. Štoviše, prema njemu, rijeĉ je o novom “antipreporodu” kojim drţava Hrvatska mora postati instrument spašavanja “izvornih etnokulturnih osobitosti”, što ponajmanje “znaĉi podizanje nepremostivih prepreka izmeĊu nacionalnih zajednica unutar Hrvatske, prvenstveno izmeĊu Hrvata i Srba”. Naposljetku, podmećući kako je “iranska teorija” o podrijetlu Hrvata “verifikacija ideje da smo svi rodoslovno odreĊeni od iskona”, Banac smatra da je rijeĉ o “apstraktnom antislavizmu”, koji ubraja u “opaĉine suvremenoga hrvatskoga antiintelektualizma”. 669

670

671

672

673

Osim što pojednostavljuje sloţeni odnos u razvoju etnosa, Banac samo ponavlja poznatu nametnutu tezu o iskljuĉivom slavenskom podrijetlu Hrvata. Naime, standardna hrvatska historiografija drţi da je “danas opće prihvaćeno mišljenje da su Hrvati bili slavenskoga porijekla, ili da su barem kao Slaveni naselili u Dalmaciji”. Panslavistiĉko osporavanje samosvojnosti etnogeneze Hrvata, dakako, samo tjera vodu na mlin i danas aktualnim tezama kako su Hrvati samo izdanak srpskog etnosa, što ĉini recentna srpska etnogeneza. “Hrvati su sliĉno Bugarima, srbizirani Huni, ostaci Avara u Srbiji. Savremeni Hrvati su više od polovice etniĉki Srbi. Znaĉajan postotak meĊu njima ĉine Nemci i MaĊari. Svi Srbi katolici su nasilno proglašeni Hrvatima, pa ĉak i oni gde Hrvata nije nikada bilo, kao u Hercegovini, juţnoj Dalmaciji i u Dubrovniku”. 674

675

2.2.3.1.1. TEMELJNA PITANJA

MODEL KROATIZAM

YU/EU/SLAVIZAM

ELEMENT višemonodisciplinarni pristup

disciplinarni (pars pro toto) (in toto) povijest arheologija genetika

indikatori

etnokultura arhitektura jezik (etnoreligija kultura) etimologija astrognozija

etape

višeetapna

dvoetapna

autentiĉno izvorište

importirano

znanstvena funkcija

ideološka

MODEL KROATIZAM

YU/EU/SLAVIZAM

ELEMENT odgovorna povijest

dogovorna

politika emancipacija

okupacija

Tablica 23.: Modeli u etnogenezi Hrvata

Odmah valja na poĉetku reći, da je hrvatski narod jedan od vjerojatno malobrojnih naroda u Europi, ĉije je izvorno podrijetlo gotovo nepoznato uglavnom zbog ideoloških predrasuda

i

politiĉkih

ograniĉenja. “Etnogeneza 676

Hrvata

vjerojatno

jedno

do

najproblematiĉnijih pitanje rane povijesti srednje i jugoistoĉne Europe o kojem se ujedno najviše i raspravljalo”. S tim u svezi, prouĉavanje je bilo jednostrano ograniĉeno na 677

potvrĊivanje

kasnoga,

srednjovjekovno-slavenskog

postanka

Hrvata. Naime, 678

ostali

neslavenski i predslavenski pristupi bili su unaprijed diskreditirani, izopćeni etiketama nacionalizma i rasizma, a tko je u tome pokušao nešto objaviti bio je onemogućen zabranama i represijom. Zbog toga su se ovi pristupi mogli samo objavljivati u dijaspori (Sakaĉ, Grubišić, Japundţić, Mandić). Većina naših znanstvenika iranske usmjerbe bili su politiĉki proganjani ili u zatvorima, a neki su (Ivo Pilar i Milan Šufflay u kraljevskoj, a Ivo Guberina, Kerubin Šegvić i Mihovil Lovrić u komunistiĉkoj Jugoslaviji) zato platili i glavom. Tako je Vojni sud 679

II. armije u Zagrebu (1945.) osudio Kerubina Šegvića na smrt (vješanje) zbog toga što teorijom “o neslavenskom podrijetlu Hrvata ruši slavensko jedinstvo” i, s tim u svezi, zbog “raspirivanja nacionalne mrţnje naroda Jugoslavije”.

680

Zbog svega toga, danas postoji desetak razliĉitih hipoteza o podrijetlu Hrvata, te više njihovih kombinacija i inaĉica, ovisno o znanju i usmjerbi njihovih autora. S obzirom na to,

vremenski gledano, moţe se govoriti o dvije paradigme (v. tablicu 24.): (1) autentiĉni ranohrvatsko-antiĉki kroatizam i (2) importirani kasno-srednjovjekovni slavizam s dvije inaĉice (jugoslavizam i euroslavizam).

IDENTITET

AUTENTIĈNI

IMPORTIRANI

(POLITIĈKI) (KULTUROTVORNI)

ETAPE

KROATIZAM

JUGOSLAVIZAM

EUROSLAVIZAM

IDENTITET

AUTENTIĈNI

IMPORTIRANI

(POLITIĈKI) (KULTUROTVORNI)

ETAPE

KROATIZAM

JUGOSLAVIZAM

Iranski

EUROSLAVIZAM

ime Hrvat Prahrvati

praiskon

(iranski etnonim)

Crvena (juţna) ime Hrvat Hrvatska

Crveni Hrvati

(Praslaveni) (osobno ime)

Bijela (zapadna) Bijeli Hrvati Hrvatska

Jadranskopanonska Hrvatska

Slaveni

Slaveni

Srbo-Hrvati

Slavo-Latini

(Jugoslaveni)

(Euroslaveni)

Hrvati

Tablica 24.: Paradigme u etnogenezi Hrvata

Temeljna je bit ranohrvatsko-antiĉke (kolokvijalno nazvane: iranska) teorije, posve skraćeno, što ona izvorno (autohtono) objašnjava podrijetlo Hrvata, dok se “sluţbena” kasnohrvatsko srednjovjekovna (panslavensko-karpatska), kao importirana teorija nalazi u funkciji poricanja nacionalnog identiteta (rashrvaćivanja) i, s tim u svezi, kolonijalne okupacije Hrvata. Sa znanstvenog motrišta, ova teorija najšire i najdublje, tj. multifaktorski (historiografija, arheologija, antropologija, etnologija, lingvistika, umjetnost, i dr.) i višeetapno (indoiranski praiskon, tanajsko stanište – Crvena Hrvatska, Bijela Hrvatska i jadransko-panonska Hrvatska) objašnjavaju podrijetlo i povijesnu etnogenezu Hrvata (v. tablicu 23.). Danas je nedvojbeno utvrĊeno spomenicima, materijalnom kulturom, vjerskim temeljnim zasadama, obiĉajima i rijeĉima, graditeljstvom, najzad i antropogenetskim tipom da je hrvatski praiskon protoindoiranski.

Sve u svemu, danas već moţemo saţeti dvostoljetna prouĉavanja o indoiranskoj prapovijesti ranih Hrvata na razliĉitim podruĉjima, kako to prikazuje i znanstveni zbornik Staroiransko podrijetlo Hrvata (Zagreb – Teheran, 1999.). Uz ostalo, u ovom se zborniku po prvi put istiĉe i Bibliographia irano-croatica: oko 300 radova, uglednih tuzemnih i inozemnih znanstvenih autoriteta. 681

Naime, još je pred dva stoljeća na Kraljevskoj Akademiji u Zagrebu (1797.) poznati povjesnik Josip Mikoczy-Blumenthal (1734.-1800.) obranio doktorsku tezu, gdje je prvi puta u nas znanstveno razraĊena naša iranska teorija o podrijetlu antiĉkih Hrvata od Medijaca iz zapadnog Irana, koji su potom slavizirani u Europi. Teza je razraĊena na temelju antiĉkih i kasnijih povijesnih dokumenta, dok je temeljna misao o sarmatsko-medijskom podrijetlu slaviziranih Hrvata preuzeta od Plinija, koji kaţe: Tanaim amnem colunt Sarmatae, Medorum ut fertur soboles, et ispsi in multa genera divisi - “Na rijeci Tanaisu (Donu) stanuju Sarmati, potomci, kaţe se, Medijaca, i sami razgranjeni na mnoge rodove” (Hist. nat. 6, 7). Kako je poznato, stotinu godina kasnije, njegove su teze i arheološki potvrĊene, kad su pronaĊene – prošle godine ponovno “otkrivene” - Tanajske ploĉe (2./3. st. po Kr.). S obzirom na to, Mikoczy se moţe uzeti znanstvenim zaĉetnikom današnje iranske teorije o antiĉkom podrijetlu ranih Hrvata iz jugozapadne Azije, tj. kao utemeljitelj iranistike u Hrvatskoj. Ova je “nepodobna” disertacija, treba dodati, nakon uspostave prve Jugoslavije (1918.) iz Arhiva JAZU uklonjena i bez traga “nestala”. 682

683

Poznato je da je hrvatsku historiografiju zlokobno opredijelila ideologizirana slavistika, pa otuda iskljuĉivi lingvistiĉki slavensko-srednjovjekovni pristup našoj etnogenezi, koji je u funkciji skraćivanja hrvatske povijesti (“Hrvati od stoljeća sedmog”). Takav jednostrani pristup (filius ante patrem) u svijetu je već odavna zastario i prevladan, jer danas se znanstveni iskon prouĉenih etnogrupa temelji na sloţenoj mnogostruĉnoj poredbi: najprije na pisanim dokumentima i egzaktnim arheonalazima, pa na poredbenoj antropologiji, dok su filologija i sliĉne struke tek pomoćni pokazatelji. S tim u svezi, dobro zapaţa Sakaĉ, “prezirući stara, za Hrvate povoljna svjedoĉanstva”, slavistika je “lišila Hrvate narodne individualnosti, zanijekala im pravo na njihov vlastiti kroz stoljeća usavršavani jezik i prinudila lakovjerne historike da proglase prva dva vijeka hrvatske povijesti, VII. i VIII. st.

historijski praznima”. Štoviše, slavistiĉka teza o ĉistom i iskljuĉivom slavenstvu Hrvata i njihovoj etniĉkoj istovjetnosti s jeziĉno srodnim Srbima, koju su promicali od Jagića i mnogi drugi Hrvati, otvorila je “eru znanstvenog filološkog pansrbizma”, tj. da Hrvati govore srpskim jezikom i da su radi toga isti narod sa Srbima.

684

Stjepan Krizin Sakaĉ (1890.-1973.), bivši direktor Orijentalnog instituta u Rimu, utemeljitelj je moderne hrvatske iranologije, koja kritiĉki razraĉunava sa slavizmom. 685

Zanimljivo je da je Sakaĉ, koji je napisao “Historijski razvoj imena Hrvat od Darija I. do Konstantina Porfirogeneta”, našao se tako na popisu onih osoba koji su proglašeni zloĉincima i prijavljeni javnom tuţitelju radi povrede nacionalne ĉasti. MeĊutim, taj “antislavizam” nije, 686

kako misli I. Banac, “apstraktan”, već posve konkretan odgovor na nasilje krivih ideoloških tumaĉenja prošlosti i sadašnjosti hrvatskog naroda i njegove nacionalne povjesnice. Posebice je zanimljivo da je, kao visoki duţnosnik Katoliĉke crkve u Hrvata (u ĉiju se okrilju inaĉe utemeljila hrvatska iranologija), akademik Franjo Šanjek, bez ikakve argumentacije, najţešći osporavatelj iranske teorije kao poznati promicatelj jedinstvene srbo-hrvatske povjesnice, “Operacije protiv Avara Hrvati poĉinju s obala Jadrana. Uz pomoć bizantske mornarice i srpskih ĉeta (kurziv - I. B.) Hrvati najprije oslobaĊaju Dalmaciju, zatim Ilirik i konaĉno krajeve izmeĊu Drave i Save.” Na ovu skandaloznu krivotvorbu prvi je upozorio Hrvoje 687

Šošić. Osim što je krivotvoritelj, kako je pokazao i njegov subrat o. Stjepan Krasić, o. Franjo 688

Šanjek je ordinarni plagijator i prisvajatelj njegova djela glede utemeljenja Zadarskog generalnog uĉilišta. Štoviše, Sakaĉevo djelo i uopće hrvatsku iranologiju (J. Mikoczy, D. 689

Mandić, M. Lovrić, S. Grubišić, M. Japundţić i dr.), Šanjek tako, gotovo skandalozno, prispodobljuje razini poznatog srbobranskog mitomana Sime Lazića Lukina. “Sva su ta istraţivanja, o iranskom podrijetlu, mislim, suvišna. [...] Kad ĉitam nešto o iranskom podrijetlu Hrvata to me podsjeća na ĉitanje knjiga srpskog vraĉa pogaĊaĉa s kraja prošlog stoljeća, koji je dokazivao da su Srbi svi i svuda, te da su Aleksandar Makedonski i Isus Krist Srbi”.

690

Nakon što je naše iraniste optuţio za “rasizam” i, štoviše, proglasio “našim homenistima” ĉelnicima Znanstvenog društva za prouĉavanje podrijetla Hrvata (prof. dr. sc. Ivan Biondić, dopredsjednik i dr. sc. Andrija-Ţeljko Lovrić, predsjednik Znanstvenog vijeća), Šanjek je zabranio sudjelovanje na studentskoj tribini “Spektrum” Katoliĉkog bogoslovnog fakulteta u Zagrebu. Naime, na poziv Ministarstva kulture I. R. Iran, toĉnije njegova odjela za znanost i istraţivanje, spomenuti su ĉelnici ljeta 2000. godine boravili na dvotjednom

studijskom putovanju u I. R. Iran. Bila je to prva takva studijska (struĉna) delegacija iz Hrvatske, koja je sluţbeno posjetila Iran i in vivo na licu mjesta razgledavala arheonalaze i druge pokazatelje o boravku ranih Hrvata u starom Iranu (Perzija) za doba Ahemenida, a vjerojatno i ranijih razdoblja. U arhivima, muzejima i bibliotekama razgledano je mnoštvo graĊe i knjiga, izravno pribavljene mnoge dragocjene informacije koje su nam dosad bile tek dijelom poznate iz oskudne europske literature o Iranu.

691

Sve u svemu, uporno ponavljanje o navodnom slavenskom podrijetlu većine Hrvata u najmanju je ruku antropološka besmislica, jer preko tri ĉetvrtine stvarnih Hrvata po svom biofiziĉkom antropotipu jesu dinaroidi ili dinarski antropotip. Dakle, unatoĉ slaviziranog jezika i genetske mješavine, naš dominantni dinarski antropotip prirodnoznanstveno dokazuje orijentalne biogenetske veze s jugozapadnom Azijom i osobito juţnim Zakavkazjem. Isto 692

tako, u hrvatsko-dinarskom prostoru uzgaja se više starinskih rasa stoke (npr. konj bušak) i vrsta biljnih kultivara (npr. velezrna pšenica, sitno bijelo groţĊe i dr.), nepoznatih igdje u Europi, koje upućuju na pradavne selidbe Prahrvata iz prednje Azije. Posve razumljivo, 693

najnoviji i meĊunarodno visokocijenjeni antropogenetski rezultati o ranim Hrvatima iz vrhunskog ĉasopisa ScienceRijeĉ je o meĊunarodnom istraţivanju, u kojem su sudjelovali i naši genetiĉari Dragan Primoraci Mladen Marcikić. “Rezultati nedvojbeno ukazuju da postoje identiĉni genski markeri izmeĊu današnjih Europljana i drevnih naroda koji su stigli s podruĉja srednjeg istoka, od Egipta do Irana”. Kad je o Hrvatima rijeĉ, “slobodno moţemo reći da u našem genskom materijalu imamo markere najstarije kulture na svijetu, one stare 40 tisuća, te da smo narod koji u Europi ima najizraţenije biljege kulture stare 22 tisuća godina, koja potjeĉe s Prednjega Istok”, najviše bole i smetaju naše slavo-historiĉare (v. tablicu 25.). 694

Oni ih demagoški izbjegavaju i relativiziraju, kako nas se toboţe ne tiĉu i to je sve sporedno, jer je bilo prije naruĉena 9. stoljeća, tj. prije Kirila i Metodija i juţnoslavenskog bratstva. N. Budak tako ne zna “što nam danas govori jedna takva genetska slika”, budući da “hrvatska povijest je nešto što zapoĉinje u ranom srednjem vijeku”, pa sve to “za hrvatsku povijest to nema nikakvih posljedica”. Jesu li za Budaka i njemu sliĉne, Hrvati u 9. stoljeću izravno pali 695

s Marsa u Hrvatsku, ili smo mi ipak antropogenetski potomci nekih ranijih, predkirilovskih predaka?

GENOTIP SLOVENCI

HRVATI

SRBI

BUGARI

%

%

%

%

37

29

16

12

OSTALI TIPOVI 63 NESLAVENSKI

71

84

88

2

2

6

8

27

9

49

42

7

5

13

17

6

45

5

4

21

10

11

17

BALTO-SLAVENSKI (Eu19)

avarsko-mongoloidni (HG 9) altajsko-anatolski (HG 2) afriĉko-hamitski (HG 21) dinaroidni/indoarijski/ (Eu 7) zapadno-prakeltski (Eu 18)

Tablica 25.: Genotipovi Hrvata (prema: Science, studeni, 2000.)

Budak je u pravu kad tvrdi da je u hrvatskoj etnogenezi “udio imalo i zateĉeno romanizirano stanovništvo, kao i druga slavenska plemena, ispremiješana s Hrvatima”. S tim 696

u svezi, još je Starĉević govorio: “Svaki je narod smesa razliĉnih narodah, razliĉne krvi. O nijednom se Hervatu ne moţe reći, da neima kervi n.p. rimske, ili gerĉke, ili koje barbarske, a moţe se reći, da danas neima nigde same i ĉiste kervi Hervatah iz VII. veka, kako ni one od nijednoga naroda onoga doba. To se je kroz vekove tako pomešalo, da je svaki narod, svoje verste, kov Korintiaĉki”. MeĊutim, time se ne moţe, kako to oĉevidno ĉini Budak, osporiti 697

Hrvatima samosvojnost etnogeneze, te neznanstveno zakljuĉiti kako je “danas opće prihvaćeno mišljenje da su Hrvati bili slavenskoga porijekla”. Naime, sve su te etniĉke 698

cjeline “povezane kontinuitetom hrvatskog imena i izvornog, iranskog hrvatskog etnikuma, koji kroz sve te mijene ostaje sebi identiĉna, substancijalna jezgra”.

699

MeĊutim, Budak dvoji da se moţe genetski išĉitati “što su bili ti Hrvati”, budući da je ”i ta slika onoga o ĉemu danas govore genetska istraţivanja jest slika jednog već vrlo izmiješanog stanja”, što se vidi iz telefonskog imenika gdje u Dalmaciji imamo Hrvate koji nose talijanska prezimena, ili Hrvati u Zagrebu koji nose njemaĉka ili ĉeška prezimena. MeĊutim, bez obzira što su u ranosrednjovjekovnoj drţavi ţivjeli i pripadnici 700

drugih etnija, “ne moţe biti upitno da su u to vrijeme postojali ljudi koji su se doista identificirali kao Hrvati, i premda oni ne moraju biti i zapravo nisu biološki preci svih današnjih Hrvata, njihovo se nasljeĊe doista odrţalo do danas. To je nasljeĊe ukljuĉivalo ne samo ime, nego i stanovitu politiĉku tradiciju”.

701

S obzirom na to, samovoljna Budakova izjava da “biološki tragovi ovdje (u povijesti – I. B.) ništa ne znaĉe” posve je neznanstvena i, štoviše, infantilna. Naime, dok se etniĉko ime, jezik i etnokultura lako mogu izabrati, promijeniti i prenijeti na druge, fiziĉki antropotip i biogenetsko nasljeĊe su dosad, uz razvijenu genetiku još uglavnom nezamjenjivi i obvezatno nasljedni, pa tu nema ideološkog izbora niti slobodne zamjene – osim u demagoškim ideološko-politiĉkim smicalicama i vratolomijama. Zato se ovim metodama, poput sudske 702

medicine, tj. biogenetskom analizom antropotipa danas donosi zadnja etnogenetska “presuda” o općenarodnom oĉinstvu, tj. o podrijetlu većinskog dijela naroda. Stoga, uglavnom Hrvati 703

nemaju nasljedne veze s ostalim Slavenima, pa mogu biti tek ideo-politiĉki “Slaveni”. Tako, po novijim osteološkim nalazima na jadransko-dinarskom podruĉju, izim Panonije, naša srednjovjekovna grobišta ne pokazuju neki veći priliv sa sjevera niti slavenske promjene antropotipa, pa su tzv. “velike seobe Slavena”, bar glede Hrvatske i Bosne problematiĉna ideološka konstrukcija. MeĊutim, koliko je tona slavistiĉkog papira ispisano o velikim 704

seobama Slavena na naše jadransko-dinarske prostore, koliko tlapnji o nekakvim avaroslavenskim Hrvatima, a rijeĉ je tek o ideopolitiĉkim manipulacijama za neupućene, u opisanom sluĉaju, bez vaţnog prirodno-znanstvenog pokrića.

705

Sliĉno je i sa Crnogorcima koji su postali Srbima. što su Crnogorci postali Srbima Drljevićevu tezu o etniĉkoj samosvojnosti Crnogoraca, Banac je sveo u red “rasne teorije koje pripadaju Hitlerovoj eri”. Naime, Drljević je tvrdio da Crnogorci nisu Srbi, jer “crnogorski 706

narod po jeziku pripada slavenskoj jeziĉnoj zajednici, a po krvi grupi onih naroda, koji su poznati pod imenom dinarskih naroda”. Naime, rijeĉ je o Crvenoj Hrvatskoj. Tako i 707

bizantski poisci 11. i 12. stoljeća naode, da su Hrvati u njihovo doba ţivjeli u Duklji, glavnom dijelu Crvene hrvatske. Mihajlo I. bio je prvi kralj sredovjekovne Dukle i veldoa je zemeljma Crvne Hrvatske, od Neretve do Drima u Albainiji. Kada su Nemanjići koncem 12. stoljeća zauzeli Duklju, od tada se u izvorima ne spominje Crvena Hrvatska ni Hrvati, nego se zemlja naziva : Duklja, Zeta, Crna Gora, a stanovnici: Slaveni, Dukljnai, Crnogroci. Potiskivanje 708

hrvatskog iemna i srbiziranej Crne gore poĉinje u 17. stoljeću putem Pravosdlavne Crklve, posebice kad je Njegoš pod utjecajem srpske promiĉbe Ilije Garašanina i Vuka Karadţića spejvao veliko pjesniĉko djeklo Goerski vijenac. Sekula Drljević “ţivot je posvetio borbi protiv velikosrpske hegemonije te radu na osamostaljenju Crne Gore i njezinom povezivanju s Hrvatskom. Za taj je ideal poloţio i ţivot jer su ga ĉetnici ubili, zajedno s njegovom ţenom, u jednom izbjegliĉkom logoru u Austriji”.

709

Zanimljivo je da je, uoĉi oĉevidna sloma druge Jugoslavije, Budak samo inovirao zastarjeli sveslavenski dogmatizam, po kojem Hrvati moraju i dalje ostati barem AvaroSlaveni. Naime, tragom njemaĉkih slavista W. Pohla i O. Kronsteinera (koji nijeĉu opstojnost zakarpatske pradomovine Hrvata), Budak tako tvrdi da je iz avarsko-slavenske skupine nastao socijalni sloj (stališ) graniĉara ratnika – hrvati (s malim h), koji tek od 9. stoljeća postaju poseban etnos – Hrvati (s velikim H). Osim što je u svjetskoj povijesti rijetko poznato, “da 710

bi ime stališa postalo ime naroda”, i puĉkoškolci znaju da izvorni Avari po svom 711

specifiĉnom antropotipu pripadaju ţutim mongoloidima, pa bi slijedom njih po Hrvatskoj morali danas hodati ţuto-kosooki Hrvati. Ova je avarsko-slavenska dogma, dakako ušla u zbornik Etnogeneza Hrvata, koji je obvezatni udţbenik za studij hrvatske povjesnice. 712

S tim u svezi, naši će slavo-etnogenetiĉari zabaciti ĉinjenicu, da “ĉak šest, tj. polovica svih današnjih slavenskih drţava, imaju etnokulturno i pravnopolitiĉko ishodište u srednjovjekovnim drţavnim tvorbama koje su zaĉeli iranosarmatski stari Hrvati”. (vidi 713

tablicu br. 26. ).

SLAVO- DRŢAVE CRO- DRŢAVE

Crvena Hrvatska

Ukrajina

(azovska)

Velika (Bijela) Hrvatska

Slovaĉka

(karpatsko-karantanska)

Slovenija

Bijela Hrvatska

Hrvatska Bosna

(jadranska)

Crvena Hrvatska

Crna Gora

(dukljanska)

Tablica br. 26.: Poveznica izmeĊu /nekadašnjih/ hrvatskih postojbina i pojedinih Sklavinija (prema: Karel Kroch, 1995.)

MeĊutim, glede sveslavenske dogme, tako se tvrdi: “S mnogodimenzionalnom Ĉeškom teško se mogla sloţiti jednoumna Hrvatska, koja je svoje provincijalne komplekse, htjela uzvisiti do laţnog iranskog podrijetla.” Starĉević drţi da su Hrvati kad su došli na 714

Balkan da su one predsAtvljali poseban narod, ali u svekoliku stanovništvu teritorija na kome su poĉeli ţivjeti ĉinili su manjinu samo jedne petine stanovništva. Do VII. vijeka Hrvati su bili ta petina. Ostatak je bila smejsa razliĉith naroda. Prije svega, prilikom seobe naroda 715

“starinski stanovnici Panonie, Macedonie, Dalmacie” su se odselili (u Apuliju), a u tim zemljam su ostali “njihovi podloţnici i pastiri Vlasi”. Njih nije smatrao slobodnim, već 716

zavisnim narodom bivših robova (“suţnji, kmeti, razluĉeni do naroda”), a smatrani su “posebnom pasminom”. Kao podleţan narod oni su seljakali po tim prostorima, a u Albaniji su ih nazivali Srbima. Sve u svemu, hrvatski etniĉki prostor ĉinila je ne samo Bijela (= Zapadna) Hrvatska od Istre do cetine i Duvna, nego i Crvena (= Juţna) Hrvatska, od Duvna i Cetine do Skadarskog jezera, dotiĉno do Himarskog gorja niţe Valone u Albaniji. Svi ti krajevi

pripadali su zajedniĉkoj staroj hrvatskoj drţavi (Zahumlje, Neretva, Dubrovaĉka republika, Travunja, Duklja i Draĉki temat).

717

S obzirom na to, ime Srbi uopće nije etniĉki pojam, nego dolazi od rijeĉi “servus” i znaĉi rob, suţanj. Isto tako, i rijeĉ Slaven nije se odnosila na narodnost, nego je taj pojam za socijalni status i dolazi od rijeĉi latinske “sclavus”, koji opet znaĉi rob i suţanj. Nekadašnji Slaveni su bili “herpa puĉanstva Bog zna kakova, na kojemu drugi, poĉev od V veka, davahu ime Slavjanin. Neima poemneika domaćega i u domaćem jeziku, za da se pozna narodno ime i narodni jezik onog puĉanstva. Neima velikoga ĉina ni traga mu, iz kojih bi se dalo zakljuĉiti daje ono puĉanstvo imalo uobće, narodan jezik, narodno ime, pa makar kakvo”. Dakle, z 718

seobi naoda oni dolaze, ne samostalno kao posebni narodi, nego kao suţnji drugih naroda. “Ime Slavjanin, po ćudi razliĉnih jezikah razliĉno pisano, i tako u svih jezicih zamenjuje suţnja. Na taj naĉin ono nije ime vladito a kamo-li narodno, nego je obćenito, europejska reĉ za nazanaĉiti suţnja .... A stalno je, da su se toga imena starinski Hervati, Poljaci, plašili, budući nijedan taj narod nehtede to ime primiti”.

719

Ovdje je rijeĉ o jednoj zaokruţenoj i jasnoj teoriji o opstanku hrvatske nacije ... S tom teorijom se Starĉević suprostavljao teoriji koju je suvremena mu hrvatska kultura bila prihvatila da je nacija zajednica jezika. Hrvati su dio slovenske zajedince jezika, u kojoj su im Srbi najbliţi”. Jeziĉki koncept nacije je demokratski koncept nacije” (s. 275.).

Sliĉno je bilo i sa Srbima. Klasiĉna literaura ih spominje na obalama Azovskog mora. Pri tome izraz “Srbi” treba tumaĉiti kao “Servi”, što znaĉi zarobljenik, rob, suţanj, nevoljnik, hlapac. Na njih se odnose one drţave u starom vijeku “kojih derţavljani biahu i pasminom 720

suţnji”. Ti su se narodi selili (“biaše naroda koji se klatiahu”). Tako izraz “Slaven” i izraz Srbin imaše isto znaĉenje: “Oba ta imena znamenuju suţnja, i dosledno, da to nisu vlastita imena, nego obiĉajne, obćenite reĉi. On drţi da Srbi nisu na Balkan doseljeni, nego da su prije seobe naroda bili “starinci” na desnoj obali Dunava, tj. na Balkanu. Zajedno sa Slavenima, kao socijalni pojam, a ne narod, oni su predstavljali one ĉetiri petine nehrvatskog stanovništva na teritoriju koji su naselili Hrvati. Prije nego su se Hrvati doselili na Blakan, tim stanovništvom su upravljali Bizantinci i Avari (“Obrci”). Tako je bili prije dolaska Hrvata. Oni su “ovde osovili u VI i VII kerstjanskom veku”. Dakle, kad dolaze na Balkan Hrvati dolaze kao posebna etniĉka zajenica i kao narod 721

gospodar (“gospodivši narod”), koji je vladanje nad ovim zavisnim narodom preuzeo od Avara i Bizantinaca. U svakom sluĉaju Starĉević drţi (pozivajući se na jednog povjesniĉara XVII. vijeka) da Hrvati nisu bili Slaveni nego je “narod razliĉan od Slavah ili Slavjanah”. Pri 722

tome on ne misli da su Hrvati bili Goti, nego jednostavno kaţe da nisu bili Slovjeni, jer Slovjeni nisu etniĉki pojam nego ime dolazi do podloţnog, suţanskog naroda bivših rimskih roboa, a Hrvati su bili “gospodivši narod”. Ukratko, ne ĉetiri petine podloţnog naroda došla je jedna petina narod gospodara. On veli tako Hrvati “gospodujući narod, zasušnjiţe puke koje u ovih zemljah zatekoše, i da ime Serbia, ili Servia, što je isto, od suţanjah dolazi”.

723

Ova dva dijela ţivjeli su razdvojeno sve dok nisu primili kršćanstvo i pokrstili se. Primanjem kršćanstva te su se dvije stran sljubile u jedan narod, a tako je bilo – veli Starĉević – u svim zemljama koje su osvojene: “Ovo suţnjevanje traja dok su Hervati nekerstiše, i dok se sve pasmine u jednui narodnost hervatsku, svi zakoni vere u jedno kerstjanstvo nestopiše. Tako biaše u svih zemljah koje su oruţjem dobivene”. Tako ĉistog hrvatskog naoroda, onog 724

koji se doselio na Balkan nestade, jer “narodnost hervatska, gospodivšega naroda, nadahnula je celo puĉanstvo naše domovine, premda ove narodnosti ĉiste danas nigde neima. Za ovo nadahnuće htelo se je vremena”, pa od jedne petine cijelo stanovništvo bi nazvano hrvatskim imenom i postade hrvatsko. To se miješanje suţanjskog i gospodujećeg naroda od Ranog srednjeg vijeka ponovilo se i poslije Kosova, kad su Turci “davali ćutit teţinu svoje ruke. Sada neĉista pasmina, mogaše samo u potaji roviti... ili beţati ispod dosega turske vlasti”. Pošto Srbi kao podloţan narod nisu mogli imati svoju drţavu, Nemanjići su kao 725

hrvatska dinastija, a Miloš Obilić se prikazao na Kosovu kao pravi Hrvat. Muslimansko plemstvo u Bosni kao dio onog nekadašnjeg gospodivšeg naoroda koji se doselio predstavlja najstarije plemstvo maĉa u Europi i najĉišći dio hrvatskog naroda. Prvo je došlo na red ime Hrvat, “Horvat” i to u vezi sa sliĉnim imenom Horo(u)athos otkrivenom u prošlom stoljeću na dvjema mramornim ploĉama u ruševinama nekadašnjeg grĉko-iranskog trgovaĉkog grada Tanais na ušću Dona u Azovsko more. MeĊutim, standardna hrvatska historiografija, koje je pod patronatom slavistike i serbokroatistike, ove dokaze prešućuje ili tek poneke laţno navode, da je to toboţe bila “nadgrobna ploĉa na kojoj su tek usput spominje neki slavenski pojedinac tzv. Chorvatos koji se izdaleka doselio u Tanais, što naravno nema veze s izvornim tekstom. Ruski znanstvenici, naime, dokazuju da je rijeĉ o sluţbenim natpisima na javnim zgradama 726

I dok su jezikoslovci i povjesnici suglasni da je ime Horo(u)athos iranskog podrijetla, oni se nisu mogli sloţiti u njegovu tumaĉenju. Naime, slavistika ne moţe prihvati ta povijesna

svjedoĉanstva, ostajući pri zakljuĉcima Jagića i Šišića, da Hrvati kao narod i drţava u VII. stoljeću još nisu postojali. Tako su zabacili posebne dokaze da su Hrvati u VII. stoljeću doista postojali, imali drţavu, jaku vojsku i u doba pape sv. Agatona kao kršćanski narod mogli biti subjekt meĊunarodnog prava. Naime, i tako su potvrĊivali dominantnu teoriju o postupnom izronjavanju Srba i Hrvata iz iste poludivlje juţnoslavenske gomile. Ukratko, zaglavljuje se, slavistika je “prezrela stara, za Hrvate povoljna svjedoĉanstva, lišila Hrvate narodne individualnosti, zanijekala im pravo na njihov vlastiti kroz stoljeća usavršavani jezik i prinudila lakovjerne historike da proglase prva dva vijeka hrvatske povijesti, VII. i VIII. st. historijski praznima. Time je i primanje kršćanstva moralo biti pomaknuto na poĉetak IX. stoljeća, a kolijevka starohrvatske umjetnosti prenesena u Italiju”. Posve je razumljivo, da će slavo-historiografija i dalje sustavno zatajivati i 727

iskrivljivati Tanajske ploĉe (ĉiji su odljevi, dobrotom Hide Bišĉevića, veleposlanika RH u Moskvi, konaĉno stigli u domovinu). Naime, još su potkraj prošlog stoljeća otkrivene dvije 728

kamene ploĉe s grĉkim natpisima starohrvatskih imena iz antiĉke luke Tanais na Azovskom moru (2/3 st. po Kr.), gdje se – nakon zaziva Boţe Svevišnji, udijeli blagoslov – spominju nedvojbeni iranohrvatski etnonimi (Horoathos, Horouathos i Horouathou), kojima iranohrvatsko ime biljeţi povijesni kontinuitet gotovo 1800 godina samo na europskom prostoru (dakle, 900 godine prije slavne Bašĉanske ploĉe i nekoliko stoljeća prije pojave Slavena na svjetskoj pozornici). Zanimljivo je, da i suvremena arhilingvistika zakljuĉuje da su 729

indovedski Sarasvati-Haraquati iz

doba

prije

nekoliko

tisućljeća

rani

etnogrupe Horouathos oko Azova (crnomorski Hrvati) i današnjih Hrvata na Jadranu.

predci 730

Glede kolonijalne panslavistiĉke (rasistiĉke) teorije (Hrvati su Slaveni “po krvi i mlijeku”), ove je ploĉe naša slavistika i, njome nadahnuta, historiografija sustavno zatajivala i iskrivljavala, što pokazuje i ova tek mala ad hocantologijska zbirka: Vatroslav Jagić, carski “Hofrath” i svjetsko ime slavistike, profesor je u Petrogradu (gdje su nijemo leţale spomenute odrednice naše europske samosvojnosti), u kojem se gledom na vladajući filološki pansrbizam - predstavlja “kao Srbin iz Varaţdina”. S tim u 731

svezi, on je “od svojih mladih dana jednako preporuĉao, hvalio i zagovarao jedinstvo srpskohrvatsko u jeziku i literaturi”. Miroslav Krleţa, veleumni encikopledist, nakon sloma 732

hrvatskog proljeća, piše kako je “Sakaĉev zlatni lanac: Hrvat-Horvat-Horoat-HoruatHorohvat-Harahvat-Harahvait-Harahvatiš”

u

stvari

povijesno

ludilo,

tj.

“put

u

Stenjevac”. Kada je za potrebe i prema narudţbi encikopledije znamenitih Hrvata, fra Silvije 733

Grubišić napisao sintetski ĉlanak “Postanak imena Hrvat”, krleţijansko ga je uredništvo odbilo tiskati.

734

Akademik Franjo Šanjek, kojemu je jedan pariški dominikanac, Jean Pierre de Menasce - toboţe - obeskrijepio Sakaĉeve teze o antiknom podrijetlu Hrvata. MeĊutim, suprotno tome, budući da je u Sakaĉevu “podastrtom materijalu našao tek relikte sanskrta”, uĉeni dominikanac samo potvrĊuje Sakaĉev “zlatni lanac: Hrvat-Horvat-Horoat-Horuat Horohvat-Harahvat-Harahvait-Harahvatiš”, koji se rasprostire “od Jadrana do Indijskog oceana”. Štoviše, u osvitu uspostavljene hrvatske nacionalne drţave, skandalozno piše kako 735

su tanajska imena (Horoathos, Horvathos) “najstarije insinuacije imena Hrvat”. Dakle, samo 736

u jednoj jedincatoj reĉenici, Šanjek ĉini tri pogrješke i jednu grubu podvalu: (1) Azovsko more nije “jezero”, (2) nije rijeĉ o “grobovima”, već stelama na javnim zgradama, (3) drugi iranohrvatski etnonim nije Horovathos, već Horuathos i, najzad, (4) Tanajske ploĉe (koje poĉinju zazivom Boţe svevišnji, udijeli blagoslov) nisu “insinuacija” (podvala) hrvatskog imena, nego neprijeporna arheološka i povijesna ĉinjenica - donum Dei, tj. prva potvrda (krštenica) našeg europskog identiteta.

737

Nešto manju podvalu srećemo u Goldsteinovoj sintezi hrvatske srednjovjekovne povijesti, koja, osim što zatajuje treće ime, drţi da su dva imena (Horoathos, Horvathos) “ispisana na dvjema nadgrobnim ploĉama iz 2. i 3. stoljeća”, a ne javnim zgradama. Za 738

razliku od prethodnih autora, od Ive Goldsteina kao profesionalniog bizantologa bilo je za oĉekivati da će o tanajskim natpisima progovoriti na meritoran naĉin. MeĊutim, Goldstein u svojoj sintezi hrvatske povijesti o ovim vrelima sudi više nego proizvoljno. Prema njemu “imena Horoathos, Horvathos ispisana su na dvjema nadgrobnim ploĉama iz 2. i 3. stoljeća koje su pronaĊene u nekadašnjem Tanaisu (danas Azov)”. Goldstein bi svakako morao znati ne samo da u pitanju nisu nadgrobni nego javni natpisi te da se na njima spominju trojica muškaraca s imenima koja su vrlo bliska hrvatskom narodnom imenu”.

739

“Kad su na jednom kamenom spomeniku iz 13. st. pr. Kr. našli u Egiptu naziv: Izraelac, pisan jedan jedini put, svakome je od onda jasno, da su Izraelci nekoć boravili u Egiptu. Tako moramo zakljuĉiti i o postojanju hrvatske naseobine na obali Azovskog mora, u Tanaisu”. Zanimljivo je, da u kultnoj knjizi Litterarum studia (1998.), kojom se uspostavlja 740

srednjovjekovni hrvatski europski identitet, R. Katiĉić Tanajske ploĉe spominje tek u 760-toj fusnoti. MeĊutim, uvaţavajući nove pristupe i argumentaciju, Katiĉić ipak dopušta da je 741

podrijetlo etnonima Hrvat (Horuathos ili Horoathos) “najvjerojatnije iransko” i, štoviše, “da 742

je vjerojatno neki narod toga imena postojao u zaleĊu Tanaisa, gdje je u antiĉko doba bilo stepskih nomada iranskog jezika”.

743

U svakom sluĉaju, pravi znanstvenici znaju da u imenima oba Tanaišanina (Horouathosa i Horoathosa), “uz neprijepornu ĉinjenicu da se radi o osobnim imenima, moraju prepoznati i nositelje gentilne a time i narodne tradicije, a ona je mogla biti jedino starohrvatska, prahrvatska”. “Rijeĉi Choroatos i chorouatos (Hrvat) pojavljuju se u napisima 744

kod Tanaisa, na Donu. Ĉini se da je taj naziv prvotno bio ime za grupu alanskih ratnika koja je prije toga i u to vrijeme ţivjela u azovskim stepama i nakon toga pomaknula se prema sjeverozapadu. Oni su podvrgli i izmiješali se sa slavenskim ţivljem koji je nastavao gornju Vislu i sjevernu Ĉešku. Nakon toga (u X. st.) arapski pisci taj narod opisuju kao Belochrobati (Bijeli Hrvati)”. Ponovnim išĉitavanjem “Tanajskih ploĉa”, tragom 745

Katiĉića, nedavno, i Ante Škegro drţi da su spomenuta imena (Horoatos i Horouatos) “najvjerojatnije mogla biti ime naroda koji je tijekom druge polovice 2. i prve polovice 3. st. po Kr. ţivio na sjevernocrnomorskim prostorima”.

746

Zbog toga, “sluţbenim” legitimiranjem ovih kamenih svjedoĉenja (rijeĉ je neprijepornim arheološkim i povijesnim ĉinjenicama), stubokom se mijenja hrvatska povjesnica (v. tablicu 27.), tako da tisuće slavistiĉko-historiografskih radova, parafrazirajući akademika Bilandţića, preko noći postaju “znanstveno smeće”.

KROATIZAM

DOBA

(“iz svoje glave”)

Sarasvati

SLAVIZAM (“iz tuĊe glave”)

2.000 pr. Kr.

?

(sjev. Indija)

Harahvatija (Afganistan i Iran)

oko 1400. pr. ? Kr.

KROATIZAM

DOBA

(“iz svoje glave”)

SLAVIZAM (“iz tuĊe glave”)

1270.585. pr. Kr. Kraljevstvo Huravat

?

(Mezopotamija)

Hrvati

na

Crnom

moru:

(Horiti-

Horoathi-Hrwts): Tanajske ploče II. – V. (2/3 st.) po Kr.

?

374. Ukromir P. Orosius (418.) Rh. Zacharias (559.) 582. Dauritije 593. Mezamir

Slaveni: Pseudo-Cezarije VI.

(6. st.)

VII. –VIII.

?

Hrvati na Jadranu: Heraklije (610.-641.) papa Agaton (672.-681.) 852.

863.

Trpimir (povelja)

Kiril i Metod

KROATIZAM

DOBA

SLAVIZAM

(“iz svoje glave”)

(“iz tuĊe glave”)

(Benedictii doctrina)

(Methodii doctrina) IX. –XI.

925.

925. pisma pape Ivana X.

Kralj Tomislav

Bašĉanska ploĉa

Bašĉanska ploĉa

(11. st.)

(11. st.)

Tablica 27.: (Ne)autentiĉna hrvatska povjesnica

Štoviše, glede splitske izloţbe “Hrvati i Karolinzi”, Budak trijumfalno zakljuĉuje: “Hrvati više neće moći pjevati od stoljeća sedmog jer smo se ovamo doselili ĉak dva stoljeća poslije”. MeĊutim, bizantska i spletks apreddaja tvrde isto, naime, da je papa Ivan IV. na 747

traţenje Heraklija I. poslao u Dalmaciju Ivana Ravenjanina, koji je obratio tadašnjega vladara i znatan dio drugih Jadranskih Hrvata. Budući da je bizantska i splitska predaja u bitnosti slaţu, iako se nijesu poznavale, to nije moglo nastati negoa smao tako, da je svaka od tih predaja crpla vijesti iz starih istinitih izvora. U povijsti padk dva neovisna suvremena izvora ĉine puki dokaz za neki povijesni dogaĊaj. Takva je ĉinjenica, koju je zabiljeţila i bizanstka i splitska predaja, naime, da su Hrvati prevedeni na kršćanstvo suradnjom cara Heraklija I. i pape Ivana IV.

748

2.3.2.2. REVIZIJA HRVATSKE POVIJESTI 19. I 20. STOLJEĆA

Banac smatra da je “stanje hrvatske historiografije uţasno, posebno u istraţivanju dvadesetog stoljeća pa i devetnaestoga. Pametni ljudi bjeţe u depolitiziranu socijalnu povijest. Zavladala je nova ideologizacija”. Ako i prihvatimo ovu prosudbu, ovi su problemi prvenstveno vezani za proturjeĉne procese hrvatske nacionalne integracije, posebice uz sraz katolicizma i liberalizma. Kad je rijeĉ o procesima hrvatske nacionalne identifikacije, vezano za poĉetno stranaĉko profiliranje u drugoj polovici 19. stoljeća, ideal-tipski razviĊaju se tri opcije (v. tablicu 28.). Ĉinjenica je da izmeĊu maksimalistiĉke (pravaške ideje samostalne i neovisne Hrvatske) i optimalistiĉke (koja ţeli maksimalnu autonomiju unutar Austro-Ugarske Monarhije), aktualna politika izabrala minimalistiĉku opciju (nagodbenjaštvo i kasnije ujedinjavanje u jugoslavensku zajednicu), sa svim dramatiĉnim i tragiĉnim posljedicama. 749

OPCIJE NOSITELJ

IDENTITET

Starĉević-Kvaternik

hrvatsko-politiĉki

PRAVCI maksimalna

(kroatizam) optimalna

Maţuranić-Haulik

hrvatsko-politiĉki (AU-kroatizam)

minimalna

Gaj-Strossmayer

jugoslavensko-etniĉki (jugoslavizam)

Tablica 28.: Politiĉke opcije hrvatske nacionalne identifikacije (prema: I. Biondić, 2000.)

Susret katolicizma i liberalizma u hrvatskom društvu i hrvatskoj povijesti, kako je pokazala rasprava “Liberalizam i katolicizam u Hrvatskoj” (Zagreb, 1998.), bitnije je išao 750

preko “medija nacionalne ideje”, što još jednom otvara prijeporna pitanja hrvatske nacionalne identifikacije, gdje vlada posvemašnja zbrka (confusio babilonica). S pravom je zato upozoreno da se krenulo s krive strane. Prema tome, trebalo je najprije definirati pojmove, budući da je “terminološka zbrka u glavama suvremenika, pa onda kasnije i nas, njihovih interpretatora, istraţivaĉa”. Naime, zastajući i ne propitujući vlastite pretpostavke, 751

standardna hrvatska historiografija (i jezikoslovlje), vrteći se u krugu, prešutno legitimira novo-stare tragiĉne zablude, glede nedovršenih procesa hrvatske nacionalne identifikacije. Zbog toga za prosudbu odnosa katolicizma i liberalizma, glede središnjeg prijepora u stvaranju hrvatske nacije, moţe se uspostaviti sljedeća pojmovno- kategorijalna shema (v. tablicu 29.).

752

PROCES

MODERNIZACIJA

INTEGRACIJA

katoliĉki liberalizam

liberalni nacionalizam

(antiklerikalizam)

(kroatizam)

katoliĉki liberalizam

liberalni nacionalizam

(antiklerikalizam)

(AU-kroatizam)

liberalni katolicizam

liberalni internacionalizam

(klerikalizam)

(jugoslavizam)

katoliĉki antiliberalizam

katoliĉki nacionalizam

(klerikalizam)

(jugoslavizam)

liberalni antiklerikalizam

liberalni internacionalizam

(antikatolicizam)

(jugoslavizam)

IDEOLOGIJE

starĉevićizam

frankizam

strossmayerizam

mahniĉizam

supilizam

Tablica 29.: CRO-nacionalne ideologije (prema: Biondić, 1999.)

S onu stranu ekskluzivnog nacionalizma, katoliĉko-liberalni starĉevićizam promiĉe europski liberalni (graĊanski) nacionalizam. Isto tako, toboţnji klero-fašistiĉki frankovluk, a zapravo frankizam samo je real-politiĉka inaĉica starĉevićanskog kroatizma. MeĊutim, posve je

upitno,

kada

se

u

isti

red

stvari

stavlja

Starĉevićev katoliĉki

liberalizam i

Strossmayerov liberalni katolicizam koji je zakonito otvorio prostor tragiĉnim yu-utopijama. Naime, kao vjeran katolik, slijedeći uzor svojih francuskih uĉitelja, Starĉević odvaja vjeru od narodnosti. Dakle, posve suprotno Strossmayeru koji je narodnost htio podvrgnuti vjeri, tako da je njegovim klerikalizmom hrvatski narod bio samo sredstvo za postignuće tuĊih ciljeva. S obzirom na to, tragom protupovijesnog liberalno-katoliĉkog strossmayerizma, otvoren je prostor

za

dvije

prividno

suprotne

politiĉke

skupine:

(1)

katoliĉko-klerikalni

antiliberalizam (mahniĉizam) koji je mislio pomoću Jugoslavije proširiti katoliĉanstvo i (2) liberalno-antiklerikalni antikatolicizam (supilizam) koji je pomoću Srba i Jugoslavije ţelio uništiti katolicizam meĊu Hrvatima. Dakle, obje inaĉice, ĉije pretpostavke nisu do kraja kritiĉki propitane, zakonito otvaraju prostor nacionalno-rasnom (vidovdanski) odnosno internacionalno-klasnom (boljševiĉki) jugoslavenskom totalitarizmu. Iako drţi da su Starĉević i Strossmayer, dvije najznaĉajnije hrvatske politiĉke liĉnosti devetnaestog stoljeća, sustavno prosuĊivane na krivi naĉin, Banac ipak zastaje na Ċakovaĉkom biskupu koji je “u našem vremenu posve nepravedno zaboravljen”. Prema tome, “ako je uopće potrebno traţiti crkvene predstavnike nepatvorenog hrvatskog rodoljublja, gledajte prema Đakovu”. Zbog toga, zakljuĉuje Banac, bilo bi vrijedno istraţiti one “liberalne vrijednosti” (obrane pojedinca pred drţavnom prisilom, obranom privatnog od društvenog vlasništva, obrane dobrovoljnih udruţenja od podrţavljenih ustanova, obrane slobode od prinude), “koje je Strossmayer branio od Haulika”. S tim u svezi, naspram Haulika i Starĉevića, za “susret liberalizma i katoliĉanstva u Hrvatskoj XIX. stoljeća”, paradigmatskim su uzeti likovi Imbre Ignjatijevića Tkalca i Josipa Jurja Strossmayera, koji su predmet disertacija pod Banĉevim mentorstvom na sveuĉilištu u Yaleu. U ĉemu je temeljni nesporazum ovakvih prosudbi? 753

754

755

756

Strossmayer je nekad, kao i Banac danas, nacionalnu ideologiju gradio na “etnolingvistiĉkim” shvaćanjima nacije, tako da je etno-jeziĉno jedinstvo bilo izvorištem projekata o juţnoslavenskoj uzajamnosti od samih poĉetaka, tridesetih godina 19. stoljeća. W. B. Tomljanovich smatra da je to ujedno bio “posljednji dio programa o jugoslavenskoj slozi kojeg su se drţali Strossmayer i Akademija nakon što su propali drugi planovi”. Sanjajući 757

tako drţavu u kojoj bi bili sjedinjeni svi juţni Slaveni, Strossmayer je u jednom razdoblju svog politiĉkog djelovanja, iz politiĉkih i crkvenih razloga, priţeljkivao pripojenje BiH Srbiji. Naime, on je drţao ĉim bi Srbija preuzela BiH u njezin sastav, ona bi prestala biti srpska, već slavenska drţava. Štoviše, kada je fra Grga Martić (1876.) pismeno prosvjedovao u Beĉ protiv

mogućeg pripojenja BiH Srbiji, Strossmayer se strašno naljutio na nj, izjavljujući da je zasluţio da ga se objesi. MeĊutim, upravo je spomenuti projekt “uspio”, na ĉije je posljedice 758

upravo vidovito upozoravao kardinal Juraj Haulik: “Iako sama Hrvatska u pogledu kulture ne ulazi meĊu vodeće zemlje civilizirane Europe, ipak je nekoliko stoljeća ispred Slavena koji trpe tursku vlast. Moţe li se onda sa sigurnošću tvrditi kako će unija s tim narodom, koji se nalazi na samom dnu civilizacije, donijeti Hrvatskoj sreću i blagostanje? To je svakako vrlo upitno, a po uvjerenju autora ovih redaka, teško ostvarivo”.

759

U ĉemu je Strosamayerov debakl? Prihvaćanjem stajališta Daniĉića i Raĉkoga da su Srbi i Hrvati jedan narod s jednim jezikom (što je aksiom Strossmayerove JAZU), tzv. napredna omladina pod odluĉnim utjecajem srbofilskog Masaryka, nastupa na politiĉku pozornicu. S tim u svezi, ona je “izvukla logiĉki zakljuĉak da Hrvati i Srbi moraju imati jedinstven nacionalni program i samo jednu drţavnu misao. Tim se ona već u to vreme opredelila za onaj put koji će 1905. dovesti do srpsko-hrvatske koalicije”, što je bio 760

nepovratni put u prvu i drugu Jugoslaviju. Rijeĉ je o ideologiji koja, polazeći od jeziĉno-rasne pomućenosti i ćirilo-metodskog mita (kult Svete braće), svojim mesijanstvom i politiĉkom kombinatorikom nastoji stvoriti, ponajprije, duhovnu a potom i politiĉku jugoslavensku zajednicu. S obzirom na to, Strossmayer je bio “istinski tvorac jugoslavenske ideje, pa bi bio zaĉetnik jugoslavenske nacije da se ona ikada ostvarila”.

761

Polazeći od jezika kao temelja nacionalne identifikacije, Strossmayer je izborom zajedniĉkoga knjiţevnog narjeĉja za dva naroda “davao je stvarnu podlogu na kojoj će se na koncu sagraditi graĊevina jugoslavenskog jedinstva”. U tome središnju ulogu je imao kult sv. 762

Braće. Tako, u svojoj poslanici zahvalnosti Slavenskom dobrotvornom društvu u Petersburgu (1888.) Strossmayer piše: “U mojoj je Stolnoj crkvi jedan oltar Svetima Ćirilu i Metodu posvećen. Kad mu pristupa, misli na izvor koji je od njih potekao u ţivot i jedne i druge Crkve, da nas u jedno tijelo spoji; misli na prvenstvo narodnog jezika, kog su oni u jednu i drugu liturgiju uveli [...] da nam, Slavjanom, i jedne i druge crkve, to isto novom svezom meĊusobne ljubavi, sloge i jedinstva bude”.

763

Opća je, meĊutim, prosudba da Josip Juraj Strossmayer nije, naţalost, doţivio ostvarenje svojih ideala, planova i koncepcija. “Za vrijeme njegova ţivota nije se ostvarila integracija hrvatskih zemalja, nije se ostvarilo osloboĊenje ni ujedinjenje juţnih Slavena, nisu naišli na razumijevanje njegovi iskreni napori na sjedinjavanju kršćanskih crkvi ni njegova vizija izmirenja Istoka i zapada”. U ĉemu je nesporazum oko njegovih politiĉkih ideja? 764

Središnja je Tomljanovicheva teza da, iako je Strossmayer vjerovao “da zajedniĉko jeziĉno bratstvo potiĉe razliĉite Slavene u jugoistoĉnoj Europi da se meĊusobno podrţavaju, to nikad nije preraslo u odreĊeni politiĉki cilj”. Štoviše, ţeleći rehabilitirati Strossmayerovu pogubnu 765

politiku, Banĉev doktorand (koji je u Haagu, vjerojatno preporukom svoga mentora, dobio “posao istraţitelja MeĊunarodnog suda za ratne zloĉine u bivšoj Jugoslaviji”), tvrdi da 766

Strosmayerova “jugoslavenska politiĉka orijentacija”, kako je prikazivala većina povjesniĉara dvadesetog stoljeća – jednostavno nije postojala. Koji su rezultati ove politike i jeli, doista, “Strossmayerovo jugoslavenstvo opovrgnuto na Yaleu?”

767

Moţemo se sloţiti s reĉenim, poput Filipa Lukasa, koji tvrdi da Strossmayer “jugoslavenskim imenom i nije htio ukloniti hrvatsko ime, već je hrvatskom narodu htio dati pod tim imenom veću ekspanziju i zamah, širi zadatak i bolju budućnost”. Dakle, nije prijeporno da su Strossmayer i nositelji hrvatskoga jugoslavizma “djelovali kao Hrvati i osjećali se Hrvatima”. Isto tako, moţemo se sloţiti da je Strossmayerov jugoslavizam nije pritom “teţio balkanizaciji hrvatskog identiteta, već je u njegovoj intenciji bilo uvoĊenje modernizacijskih procesa u juţnoslavenske prostore pod vidom njihove europeizacije”. MeĊutim, radilo se o tzv. wishful thinking mišljenju, koje svoje ţelje vidi kao stvarnost. Ĉinjenica je da je vjerojatno bila ţelja da se preko drţavnog jedinstva privede pravoslavne shizmatike Svetoj rimskoj crkvi i tako ostvari vjersko jedinstvo Juţnih Slavena. MeĊutim, ako je strategijski cilj naših prelata bio vjerska unija kroz jugoslavenstvo onda nas je njihov cilj, koji se moţe oznaĉiti klerikalnim, upravo skupo stajao. 768

769

770

Iskru je jugoslavenske ideje iskresao meĊu prvima kanonik Franjo Raĉki (1860.), koji u svom pismu (1876.) biskupu Strosmayeru piše: “Mislim da idu stvari sa Slavenstvom dobro [...] Preko Hrvatstva preći će dakako nova historija na dnevni red. Ali neka se samo izbavi Juţno Slavenstvo; za plemenske osobine je najmanje”. Što je znaĉila ova politiĉka usmjerba, otvoreno je prosudio Dubravko Jelĉić: “Osuditi hrvatstvo na smrt, ovako odrešito i hladnokrvno, pristati na to da ono nestane, štoviše, usmjeravati vlastitom voljom valjak povijesti da ga što brţe i što temeljitije pregazi, to je ĉin nedostojan Hrvata, još nedostojniji kad je u pitanju obrazovani Hrvat, a najnedostojniji kad je rijeĉ o znanstveniku, koji je već bio toliko

uĉinio

za

Hrvate

otkrivajući

zaboravljene

stranice

i

poglavlja

hrvatske

povijesti”. Prema tome, model nacionalno-jeziĉne identifikacije (koju posebice potiĉe Banac) 771

kao sredstvo u balkanskoj ekumeni treba ozbiljno propitati. Naime, svoje teţnje prema središnjem dijelu Balkanskog poluotoka (gdje je Srbija do 1905. bila austrijsko mezimĉe), “Austrija (Austro-Ugarska) pripremala i majstorski voĊenom srpsko-hrvatskim jeziĉnim zbliţavanjem, tu je uloga maĊaronskih vukovaca, makar to bilo na štetu njezinih graĊana Hrvata; nije to bila ni prva ni posljednja igra balkanskog ekumenizma preko hrvatskih

leĊa”. Sve u svemu, “jugoslavenska drţava je nesretno i novo ostvarenje velike etniĉke 772

iluzije – iluzije Bratstva Juţnih Slavena”.

773

“Biskup Strossmayer je buio idealist i entuzijast od kojega se nisu mogli oĉekivati jasno zacrtani politiĉki programi ... I samoga sebe oznaĉio je kao Srbina. Posjedujem biskupove zabilješke u kojima hrvatski jezik oznaĉava kao srpski ... U pismu knezu Mihajlu “biskup nije isticao habsburšku predominaciju već oslobodilaĉku ulogu kneza Mihajla i srpskog pijemonta”.

774

Sve u svemu, kada se nakon iliristiĉkih iluzija, u duhu jugoslavenstva, Zagrebom širilo novo uĉenje prema kojem su Srbi i Hrvati jedan narod s dva plemena, ta će nas ideja, izmeĊu ostalog, preko Jugoslavenskog odbora izvesti iz srednje Europe i odvesti na Balkan 1918. Strossmayer je shodno tome drţao da hrvatstvo treba gojiti i braniti “obćeniti temelj” (jugoslavenstvo) tamo gdje bi ga srpstvo “nesvjesnim naĉinom” htjelo potkopati, ali da se ne smije nikad zaboraviti da je “hrvatstvo i srpstvo samo sredstvo, posljednji pako cilj da je jedinstvo narodno”. MeĊutim, njegova se stvarna ţelja nije mogla ostvariti, jer je rijeĉ o protupovijesnoj ideji (gdje je jugoslavenstvo nominalni, avelikosrpstvo realni cilj), koja je tragiĉno skonĉala u multi-kulti rasnom (monarhistiĉko-fašistiĉki), odnosno multikulti klasnom komunistiĉko-boljševiĉki) YU-totalitarizmu. Isto se moţe oĉekivati i od njezine obnove, glede (ne)najavljenih sliĉnih YU-balkanskih muli-kulti eksperimentiranja. 775

776

777

Zato je zavjetna poruka povjesniĉara Igora Karamana koji zahtijeva temeljno propitivanje baštine ilirizma i jugoslavizma. “U okviru Strossmayerovog jugoslavizma, bitnu je sastavnicu nuţno predstavljalo i nasljedovanje Gajevog iliristiĉkog nasilja nad hrvatskim jezikom – sa zlokobnim posljedicama izdvajanja i odbacivanje dragocjene jeziĉne, knjiţevne te ukupne duhovne baštine ĉakavskoga ili kajkavskoga segmenta hrvatskog narodnoga bića, kako bi se ujedno središnji objedinjavajući štokavski segment toga bića lakše podvrgao potpunoj srbizaciji. Za tu svrhu Strossmayeru je posluţila JAZU, u kojoj je pod biskupovim pokroviteljstvom Đuro Daniĉić (vjerni uĉenik Vuka St. Karadţića) udario osnove i odredio smjernice Rjeĉniku tzv. hrvatskog ili srpskog jezika. Na tom projektu ustraje potom Akademija gotovo stotinu godina. Zaslijepljeni i zaglušeni ideološkom dogmom ilirizma/jugoslavizma, naši su povjesniĉari te knjigo- i jezikoslovci ponajvećma pridonijeli širenju i odrţavanju takvih zabluda shvaćanja, što su još dulje vrijeme bila snaţno prisutna podjednako u hrvatskoj znanstvenoj ili društvenoj svijesti. S toga gledišta, kritiĉko historiografsko ili lingvistiĉko razotkrivanje stvarne suštine Gajevog (i Strossmayerovog – op. a.) naslijeĊa ostaje trajno aktualnom znanstvenom i društvenom obvezom”. Zbog svega toga, 778

s onu stranu stvarni kulturnih zasluga, gotovo bismo se mogli sloţiti s ocjenom da je Strossmayer bio “pravi zloduh hrvatske politike”.

779

MeĊutim, liberalni katolicizam 19. stoljeća s posebnom ćirilo-metodskom idejom, kakvu su zastupali Strossmayer i Raĉki, nije još nestao, iako je veoma oslabio nakon što je jugoslavenstvo, kao politiĉko ostvarenje Strossmayerovih ćirilometodskih ideja, pokazalo da taj put vodi u propast i katolicizam. Štoviše, ne samo što se tragiĉne zablude ovog prelata 780

uzimaju se kao indeks “nepatvorenog hrvatskog rodoljublja”, Franjo Šanjek drţi i dalje 781

Strossmayera “jednim od najpronicljivih politiĉara, koji je imao vrlo velik europski ugled te da sve primjedbe njegovoj politiĉkoj i crkvenoj opciji nemaju nekog posebnog temelja”. Banac, posebice, drţi da je hrvatska emigracija krivo tumaĉila Strossmayera, na što 782

mu je odgovorio Gojko Borić: “Ali, zar se ne bi smjelo kritiĉki razglabati o Strossmayeru koji je radije vidio Srbiju kao vlasnika Bosne i Hercegovine nego Austro-Ugarsku, ili pak o ilircima ĉije je djelovanje osporilo konaĉno konstituiranje hrvatske nacije, premda su morali vidjeti kako Slovenci i Srbijanci odbijaju njihove maglovite ideje”. Ipak, uz mnoge i 783

liberalni svećenik Luka Vincetić i dalje smatra da je “Strossmayerovo srce i um jedina alternativa odakle će se, nakon svih strahota na Balkanu, morati uĉiti”. MeĊutim, zakljuĉuje 784

Tomljanovich, glavni uzrok Strossmayerova povlaĉenja iz aktivne politike bila je upravo njegova politiĉka neuĉinkovitost, budući da su ga “brojne pogreške, zajedno s nepovoljnim okolnostima, uĉinile u politici suvišnim”. Komu je i zašto toboţe “pronicljivi” i “uĉinkoviti” 785

Strossmayer i danas politiĉki potreban i zanimljiv? Ĉinjenica je, da je njegova juţnoslavenska ideologija izraţavala interes i Hrvatske za sudjelovanjem u rješavanju “istoĉnog pitanja”, kao ĉimbenika u procesu modernizacije, tj. europeizacije balkanskih prostora. I sada, gotovo po istoj ideološkoj matrici, bez obzira na tragiĉno povijesno iskustvo, ponovo se kao jedina moguća politiĉka alternativa zaziva i rehabilitira Strossmayer. Naime, mnogo je onih u Hrvatskoj koji, naspram “TuĊmanove” (1995.), traţe “drugaĉiju Hrvatsku” koja bi, zakljuĉuje Luka Vincetić, bila “prepoznatljiva u Strossmayerovu djelu, i dobrog dijela tadašnje hrvatske inteligencije koja je s njim krĉila put u bolja vremena”. Zbog toga nam treba nova “juţnoslavenska inteligencija”, što će nam osigurati Banĉev akademski i istraţivaĉki centar Jugoistoĉne Europe koji, amalgamiranjem Strossmayerova jugokatolicizma i Banova serbokatolicizma stavlja Dubrovnik u “stoljetnu ulogu prosvjetitelja cijelog balkanskog prostora”. Zanimljivo je da je poput strossmayerizma, samo s drugim predznakom, i serbokatolicizam ima istovjetnu zadaću. Naime, prvak dubrovaĉkog “srbo-katoliĉkog” kruga Matija Ban (1844.) na jednom mjestu zbori: “Sjeti se da su Dubrovĉani nekad bili prosvjetitelji u ovom stranama, pa sada treba da mi nastavimo djelo otaca naših”, tj. da “valja raširiti zrenik narodnih misli, i Srbiju napraviti kolovoĊom juţnih Slavena”. 786

787

788

Sve u svemu, suprotno “anacionalnom” srednjoeuropsko-usmjerenom Hauliku, prema Tomljanovichu (haški istraţitelj, koji navješćuje novu, “hašku povjesnicu”), “nacionalni” balkansko-usmjereni Strossmayer postaje rješenje za “hrvatsko” i uopće “balkansko pitanje”, gotovo paradigma naše sudbine. Iako se priznaje da je Strossmayerov ambiciozni eksperiment liberalnog katolicizma “uglavnom bio neuspješan u postizanju visokih ciljeva 789

koje je postavio”, ipak se drţi da je upravo u liberalnom katolicizmu “dio povijesne zagonetke koja objašnjava zašto smo danas tu gdje jesmo”. S tim u svezi, Banac vidi pad ugleda Crkve u Hrvata u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, pa je jedno “od mogućih rješenja rast liberalnog katolicizma”. Suprotno tome, upravo se pokazalo da je Raĉki-Strossmayerov “politiĉki pravac hrvatske politike prema Balkanu bio duboko isprazan i gotovo izdajniĉki”, jer su u jednom trenutku (1876.) dopuštali da hrvatstvo “nestane i preko njega prijeĊe valjak povijesti”. 790

791

792

793

MeĊutim, u rješavanju hrvatskog i balkanskog pitanja, naspram “pozitivnog” Strossmayera, Tomljanovich uzima kao “negativni” primjer Haulika. Naime, on drţi da su u 1860-im godinama Ċakovaĉki biskup i zagrebaĉki nadbiskup predstavljali dvije polarne krajnosti katoliĉkog mišljenja u Hrvatskoj. “Dok je Strossmayer bio najotvorenije nacionalist u Crkvi, Haulik ĉak nije ni bio Hrvat. Slovak po nacionalnom porijeklu, Haulik je bio pravi predstavnik anacionalne struje u Metternichovoj Austriji”. Sliĉne prosudbe, na tragu Viktora Novaka, daje i Banac, drţeći da je Strossmayer branio liberalne vrijednosti od Haulika. Iako je rijeĉ o ĉovjeku, koji je ostavio duboki trag u vjerskom, društveno-politiĉkom i kulturnoprosvjetnom ţivotu naše domovine, Haulik je gotovo paradigma krivotvorenja i prešućivanja, kad je rijeĉ o standardnoj hrvatskoj i jugoslavenskoj historiografiji. Nakon demokratskih promjena (1990.), posebice u sklopu obiljeţavanja 900. obljetnice Zagrebaĉke (nad)biskupije, prišlo se prericanju Haulikove uloge u modernizaciji i politiĉkoj integraciji hrvatske nacije. 794

795

796

797

Politiĉki gledano, Haulik pripada tzv. optimalnom smjeru, koji polazi od (ne)izravne ĉinjenice da je hrvatski identitet postao realnost i, prema tome, jedina realna osnova politike. Njegove su znaĉajke: prvo, ustrajavanje na “hrvatskom drţavnom pravu”, dakle pretpostavci nekadanjeg povijesnog jedinstva ĉitavog podruĉja koje Hrvati drţe svojim i, drugo, lojalnost habsburškoj monarhiji koja bi trebala biti zajedniĉko ţarište za sve raznorodne komponente na tlu “trojedne kraljevine”. Ova je politika bila manje opasna, posebice nakon pada neoapsolutizma, s obzirom na agresivni i ofenzivni maĊarski nacionalni ekspanzionizam, koji je bio u suprotnosti s temeljnim hrvatskim nacionalnim interesima. Budući da je, glede sraza liberalizma i katolicizma, upozoravao na tragiĉne “pogube naroda”: jugoslavizam (koji se “bez prolijevanja ĉovjeĉje krvi i drugih mnogobrojnih nevolja, a ni bez upliva europejskih velevlasti, neće moći dogoditi”) i komunizam (koji “nije drugo nego nijekanje prava svojine”, što bi zapravo “zaokrenulo vratom ne samo politiĉkom nego i društvenom ljudskom ţivotu”), kardinal je Juraj Haulik (1861.) gotovo izrinut iz hrvatske crkvene i svjetovne povjesnice. 798

Prema tome, rijeĉ je krivotvorbi, da je Haulik protuhrvatski raspoloţen, budući da nije bio etniĉki Hrvat, te da je djelovao u interesu stranih sila koje ţele sprijeĉiti kulturni i jeziĉni preporod Hrvatske. Suprotno tome, Haulik je ostao vjeran rijeĉima kojima je na biskupskom ustoliĉenju (1838.) zamolio nazoĉne da ga prime kao svoga i da Hrvatsku smatra svojom domovinom. Iako roĊenjem Slovak, Haulik je oĉevidni primjer “politiĉkog hrvatstva”, ĉime 799

se posve utiĉe usmjerbi Hrvatske kao moderne nacionalno-graĊanske, naspram tragiĉnih iskustava multikulturalnih (etniĉkih) zajednica. S tim u svezi, Haulik je dobro razlikovao

izmeĊu naroda (rodoljublja) i nacije (domoljublja). Naime, on kaţe: “Jezik obiĉaje i druga obiljeţja, kojima se narod od roĊenika druge zemlje luĉimo, zovemo narodnost. Ĉuvstvo pako, kojim uz to prianjamo, ţeleći sreću i napredak domovini, zovemo domoljublje”.

800

U svekoliku stvaralaĉkom djelovanju, Haulik je promicao sljub (sintezu) tradicije i budućnosti, jer je traţio optimum mogućega, a ne revolucionarni jakobinizam. Prema tome, mogli bismo kazati da je on u nas preteĉa kršćanske demokracije, ĉiji nauk obuhvaća sljub liberalnih, socijalnih i konzervativnih ideja. Naime, svojim politiĉkim naukom, Haulik nije protiv duha vremena, tj. protiv liberalnih ideja, ali se ţestoko bori protiv iskljuĉivosti liberalne ideologije. Naime, one ideologije koja proturjeĉi tradiciji (i koji poništava nacionalni i kulturni identitet naroda), te sama na kraju vodi u anarhiju. U tom pogledu, on je imao bolji, 801

realniji i dalekovidniji pogled od većine hrvatskih politiĉara. Naime, iako se ĉini da neki njegovi potezi i opredjeljenja nisu izlazila iz okvira trenutaĉnih beĉkih manevara u odnosu spram Hrvatske, ipak se treba malo izdići iznad politiĉkog prizemlja pa vidjeti da je znao ili barem naslutio odakle pušu zlosretni vjetrovi budućnosti. “Zato ga Haulika u odmaku vremena vidimo kao realista spram druge jake liĉnosti toga doba, biskupa Strossamayera, prvog romantiĉara s njegovim sveslavenskim i juţnoslavenskim idealima”. Još je ranije 802

drţano, da Haulik “imadiaše bistar um i podpuno znanje politike i diplomacie. [...] On niti obĉinja svoje svetjeniĉtvo, niti muti po narodu kao g. biškup Strossmayer”.

803

Posebno su zasluge Haulika na podruĉju školstva. Naime, drţeći mirnu antejsku integraciju neba i zemlje temeljem za svaki istinski progres, Haulik se u tom surjeĉju zalagao za jedinstvo vjerskog i svjetovnog odgoja, i na tom sljubu traţio osnovu za preobrazbu hrvatskog školstva. Teško je tako u povijesti školstva u Hrvatskoj naći ĉovjeka koji je prosvjeti pridavao toliko vaţnosti za ukupni razvoj uma, srca i djela. U svakom sluĉaju, upravo je Hualik vidio pogubnu ulogu rastanka “uĉinoce i crkve”. Zalaţući se za autonomiju hrvatskog drţavnog prava i s tim u svezi za posvemašnju autonomiju hrvatskog školstva, Haulik je s pravom odbijao importirani sekularni liberalizam, koji školstvo nije stavljalo u funkciju stvaranje moderne hrvatske nacije (drţave), nego u funkciju kolonijalne germanskohungarske zavisnosti, a kasnije i velikosrpskog ekstremizma koji je traţio “drţavu u drţavi”, “narod u narodu”.

804

Povijesna je ĉinjenica, da je Haulik bio sklon hrvatskom preporodu, da je on izdašno 805

pomagao preporoditelje, ali mu domoljubni zanosi nisu ometali da zaboravi i vjeru. Naime, svojim dolaskom on drţi da treba obnoviti i preporoditi katoliĉku Hrvatsku. Ovaj je projekt

opisao Deţelić sljedećim rijeĉima: “Zamislio je u hrvatski narod uvesti nove redove i bratovštine, a stare izdašno potpomagati, drugo mislio je da će ponajpaĉe koristiti vjeri našega naroda ako podigne i stvori katoliĉku štampu i podigne prosvjetne organizacije, koje će u njegovom smislu proraditi. Naroĉito pako paţnju odluĉio je posvetiti uzgoju seljaka, mladeţi i školstvu t. j. budućim generacijama hrvatskoga naroda. Odluĉio je osnovati nove uzgojne zavode i snabdjeti ih dobrim uzgojiteljima i uzgojiteljicama. Znajući ipak, da mora poraditi i za uopće kulturne potrebe hrvatskog naroda, odluĉio se je od poĉetka, da postane velikim mecenom knjige i umijeća. Samo se pako po sebi razumije, da je kao pravi apostol Kristov, imao na umu da postane sve svima, pravi dobrotvor crkve i naroda, ubogih i sirota”. Zbog 806

svega toga, zaglavljuje Deţelić, Haulik se “moţe nazvati prvim borcem katoliĉkog pokreta u hrvatskom narodu”.

807

MeĊutim, taj projekt, dabome, nije našao potporu onodobnih slavenofilskih i liberalnih preporoditelja, poput Tkalca, za kojeg je Haulik “Jesuit vom reinsten Wasser”. Naime, tako Imbro Tkalac, taj “beskompromisni vukovac”,denuncira Haulika u jednom izvješću ministru Bachu, pod naslovom “Situacija u Hrvatskoj sredinom oţujka 1850”. Tkalac izvješćuje o napetostima meĊu klerom, pri ĉemu on stoji na strani nacionalno usmjerenog i “liberalnog” svećenstva, bar to izlazi iz izvješća. Tako, on piše: “Niţe svećenstvo, osobito mlaĊa generacija nacionalno je orijentirana iz uvjerenja prema domovini i ima u svojim redovima naobraţenih muţeva. Ukidanje celibata, uvoĊenje stare slavenske liturgije, sinodalno ureĊenje nacionalne crkve s odcjepljenjem od Rima u pozadini otvoren je credo mlaĊeg klera”. Tkalĉeve je prosudbe glede Haulika kasnije preuzela projugoslavenska (nacionalna i 808

klasna) historiografija. S tim u svezi, kao protuteţa “klerikalnom” Hauliku koji je, s onu stranu balkanskih rješenja, zagovarao pripadnost Hrvatske srednjo-europskom krugu, pod Banĉevom se palicom sada pokušava politiĉki rehabilitirati zaboravljeni “liberalni” Tkalac. Štoviše, glede “susreta liberalizma i katoliĉanstva u Hrvatskoj XIX. stoljeća”, Andrea Feldman, takoĊer Banĉeva doktorandica na Yaleu, drţi paradigmatskim likove Imbre Tkalca i J. J. Strossmayera. Tako, uz već neupitnog Strossmayera, ona portretira ovog “uĉenog agnostika” koji je, zabacujući drţavno-povijesno pravo, svojim talijanskim iskustvom razvijao “misao o naciji koja se stvara prvenstveno kao kulturna zajednica” (tako i Banac odreĊuje naciju). Tkalac je, poriĉući drţavno-povijesno pravo, svojim talijanskim iskustvom razvijao “misao o naciji koje se stvara prvenstveno kao kulturna zajednica”. On je posebice cijenio “Pravoslavnu crkvu, koju je razumio kao izraz istinskog narodnog uvjerenja i kulture”, te je bio uvjerenja “kako se latinski obred morao nasilno nametnuti Slavenima, dok je grĉki obred lakše pronašao put do ljudi”. Štoviše, u “nadmetanju Rimske i Pravoslavne crkve Tkalac vidi

potrebu za kompromisom i ustanovljenjem jedinstvene slavenske crkve (ecclesia slavica).” Isto tako, smatra se da je Strossmayer s Tkalcem dijelio “varijantu ranog ekumenizma”, tako da svesrdno “pomaţe njegov novinski projekt Ost und West”. 809

Iako je rijeĉ o zanimljivoj povijesnoj osobnosti, primjećuje T. Ganza-Aras, “Tkalac je jedina osoba u hrvatskoj modernoj povijesti koja je pokušala odvojiti liberalizam od afirmacije nacije”, pa je upravo zbog toga “na svakom koraku doţivljavao neuspjeh”. Naime, smatrajući da je njegov liberalizam bio usmjeren na izgradnju nadnacionalne, dakle nacionalno neodreĊene cjeline, autorica zakljuĉuje da Tkalac zato nije imao šanse. Šanse su bile na drugoj strani. Naime, srpska historiografija drţi da, zbog protimbe hrvatskom drţavnom pravu, Tkalac pripada u “retke pristalice jugoslovenskog ujedinjenja ili retke liberale u hrvatskoj eliti”. S tim u svezi, rijeĉ je o “beskompromisnom hrvatskom Vukovcu” (štoviše, nesuĊeni je zet Vuka Karadţića), tako da su “Srbi od prvih dana prihvatili Tkalca, smatrajući da je na temelju njegovih ideja, koje su potpuno odgovarale srpskim interesima, mogućno naći sporazumna rešenja sa Hrvatima”. U tom smislu, poput Strossmayera, srpski je dnevnik najtoplije porepouruĉivoa Tkalĉev list Ost und West, koji je zabacivao hrvatsko drţavno povijesno pravo. 810

811

812

813

S obzirom na to, Tkalac je govorio: “Ne osnivlje se budućnost i ne utemeljuje se drţava na starim hartijama i na virtualnim teritorijalnim traţbinama, ma bile ove što moţe biti bolje dokazane i nedvojbene”. Podrţavajući Vukov program, Tkalac se “pridruţio mišljenju da su svi štokavci Srbi iako je, ĉini se smatrao da to uvjerenje ne treba isticati zbog protivljenja Hrvata. Isto tako, u svojim je spisima pedesetih godina izraţavao ţelju da se pravoslavno srpstvo oslonom na Rusiju proširi na sve Juţne Slavene”. Usprkos tome, Tkalac je obiljeţen kao “hrvatski nacionalist”, iako je upravo “Tkalĉev liberalizam”mnogo godina kasnije doveo do poznatog raskola u HSLS-u. S tim u svezi, utemeljujući Liberalnu stranku “bez nacionalnog predznaka, prema Bancu, Gotovac je tek onda “dovršio jednu logiĉnu konstrukciju bez presedana u recentnoj hrvatskoj politiĉkoj povijesti”. Dakako, rijeĉ je o obnovi “Tkalĉeva liberalizma”, budući da je, zakljuĉuje Banĉeva doktorandica (A. Feldman), kao “zaĉetnik modernog liberalizma u Hrvatskoj, Tkalac bio strastveni liberal i instinktivni Europejac”. 814

815

816

817

U ĉemu je, dakle, Strossmayer-Tkalac paradigma odnosa katolicizam-liberalizam? Iza njih stoji toboţnji trijumf liberalizma koji je, nakon sloma fašizma i boljševizma, domeće A. Feldman, “kraj ovog stoljeća doĉekao proţivjevši svoju najveću krizu”, pa ostavlja pitanje: “ne stoji li takva kriza i pred Katoliĉkom crkvom?” Zbog toga je, prije svega, kriza tzv. “nacionalnog nauka” Katoliĉke crkve u Hrvata bila gotovo središnji predmet simpozija u organizaciji “Zaklade za liberalnu politiku Fridrich-Naumann-Stiftung”, odrţana poĉetkom lipnja 1998. godine u Splitu. U obzorju “nedovršene povijesti”, a na tragu Novak-GrossIdeologie na ovom se skupu vrlo agresivno pokušala nametnuti teza o današnjoj Hrvatskoj, kao klerikalnoj i, štoviše, postustaškoj drţavnoj tvorbi. Ponajprije, rijeĉ je o “trojci” (Ivan PaĊen, Ivan Zvonimir Ĉiĉak i Ivo Banac), koja je te teze u brojnim razgovorima i obradama još ranije “trenirala” na stranicama Feral Tribune-a. Šira je ocjena ove rasprave dana na drugom mjestu, pa se ovdje daje samo njezin skraćeni izvod. 818

819

Uz obilje ad hoc “dokaza”, prokazujući “katoliĉki fašizam”, tako Ivan PaĊen, posve viktor-novakovski, drţi da je naš nacionalno-politiĉki program “od kraja 19. stoljeća do danas eminentno klerikalan i gotovo ništa drugo”, tako da je “Crkva na taj naĉin pripremala osamostaljivanje Hrvatske kao drţave katoliĉkog naroda”. S obzirom na to, 820

Katoliĉka crkva nije se ustezala od toga da se posluţi nacionalizmom kao sredstvom za njegovo postizanje. Tako je u vrijeme biskupa Strossmayera, i putem njega, poticalo jugoslavenstvo, u uvjerenju da će na taj naĉin postati vodećom vjerskom zajednicom i meĊu pravoslavnim Slavenima. “Kad se ta strategija pokazala neuspješnom, Katoliĉka je crkva poĉela poticati hrvatski nacionalizam zato da putem njega pretvori Hrvatsku u katoliĉku drţavu”. Ovo se, naposljetku, zaglavljuje PaĊen, vidi “u bliskosti vaţnih dijelova Katoliĉke crkve u Nezavisnoj Drţavi Hrvatskoj i Hrvatskoj demokratskoj zajednici”. 821

Prispodobno tome, Ivan Zvonimir Ĉiĉak uvodi termin “nacionalistiĉka Stepinĉeva crkva” i, s tim u svezi, Kustićev “ideologizirani poganski katolicizam ili katoliĉko poganstvo”, koje je vodilo fašizaciji Hrvatske. U tom smislu, Banac je pobrojao najvaţnije postavke toboţnjeg “katoliciziranog ustašizma”, koji je nastao “u emigraciji kao simbioza getoiziranog katolicizma i postustaških skupina”. Inaĉe, radikalne teze o “katoliĉkom ustaštvu” posebice promiĉe M. Ekmeĉić, već spomenuti jedan od struĉnih povijesnih eksperata Nedovršena mira (1996.). Naime, on drţi da je “Nezavisna Drţava Hrvatska bila katoliĉka diktatura, a Ustaški pokret krilo hrvatskog nacionalizma kojem je glavni cilj bila katolizacija društva i drţave”. Zbog svega toga, agresiju na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu, Ekmeĉić je nazvao novim vjerskim ratom na Balkanu koji su uzrokovale europske katoliĉke drţave, ponajprije Austrija i Njemaĉka, priznavanjem neovisnosti Slovenije, Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Rijeĉ je o tezama koje, spašavajući glavu pred Haškim sudom, optuţen za ratni zloĉin i genocid koristi Slobodan Milošević. 822

I dok je HHO-ovski dvojac (Banac-Ĉiĉak) imao jedino potporu PaĊena (koji se sloţio “s glavnim dijelom Ĉiĉkovih ocjena”, dok mu “Banĉeve teze o katoliciziranom ustašizmu ne izgledaju pretjeranima”), dobar je dio nazoĉnih ozbiljno osporio ove pamfletistiĉke teze. Ponajprije, Frano Zenko drţi da ne “moţe pristati na metodološku nepreciznost, gdje se pod opravdanim analizama vuĉe na generalni zakljuĉak o fašistiĉkim karakteristikama hrvatskog društva i hrvatske drţave“. Isto tako, Krsto Cviić drţi “da je spominjanje rijeĉi fašizam bilo krivo, metodološki loše”. Naime, mnogo je toga reĉeno, ali na kraju ipak “nije uvjeren da je cijeli taj amalgam predstavlja ĉak i tendenciju”. Nadalje, Tihomil RaĊa drţi da Banac poznaje samo jedan malo uţi krug u emigraciji, podvlaĉeći jednu bitnu ĉinjenicu, da je “ustašizam u emigraciji u velikim koliĉinama proizvodila Udba” (ustaše = nastaše). Inĉe, tvrdnja da je “katolicizam etniĉki znak prepoznavanja”, koju Banac gura pod nos hrvatskom politoegzilu, napominje Gojko Borić, “ne odgovara istini jer su veliki njegovi dijelovi bili zagovornici Starĉevićeve ideje o zajedništvu katolika i muslimana”. Štoviše, “istina je da su emigraciji bile više cijenjeni hrvatski nacionalni komunisti (koje Banac naziv nacionalboljševicima, ukljuĉujući u njih izriĉito Hebranga i podrazumijevajući Hrvatsko proljeće), nego tzv. liberali, valjda jugoslavenske orijentacije”. 823

Neven Šimac, isto tako, dvoji “da je Stepinĉeva crkva bila nacionalistiĉka”, što je u istoj ravni s onima što sada “grupa fašistoidnih ljudi oko Hrvatskog foruma prigovara zagrebaĉkom nadbiskupu”. MeĊutim, kad je rijeĉ o tzv. “prigovoru nadbiskupu Bozaniću”, što podmeće Šimac, Hrvatski forum je samo oštro upozorio na suvremene tendencije jugoklerikalizma u tzv. “nacionalnom nauku” Crkve od Hrvata, ĉiji je oblikovatelj Ţivko Kustić.

Naime, kako je upozoreno u Forumovom pismu, Kustić je utemeljitelj zloglasne teze o ovdašnjem graĊansko-etniĉkom ratu na Pusić-Goldsteinovom erazmiĉkom okruglom stolu (“Srbi i Hrvati”, Mimara, 1993.) i, s tim u svezi, da se Hrvatska nakon integracije Hrvatskog Podunavlja, po zavnohovskom principu, utemelji kao višenacionalna drţava, što je ušlo u preporuke Nedovršena mira (1996.). U ĉemu je “fašistoidnost”, kako tvrdi Šimac, takve upozorbe? Naposljetku, vrijeme je Hrvatskom forumu dalo pravo, posebice nakon “sluĉaja Oplenac”. Uza sva lutanja, na posljetku, nadbiskup je Bozanić, stepinĉevski stao u obranu vjere i nacionalnog identiteta svoga naroda (nacije), dok je Neven Šimac gorljivi zagovaratelj revizije Domovinskog rata, što se pokazuje kao njegova kriminalizacija i, s tim u svezi, poricanje hrvatske nacionalne drţave. 824

Spomenuti Banĉev “katolicizirani ustašizam”, tragom Viktora Novaka, pripada standardnoj hrvatskoj historiografiji koja dijeli tezu o “katoliĉkom klerikalizmu”, što se povezuje s hrvatskim ekskluzivizmom. Štoviše, tezu o “politiĉkom klerikalizmu” (ili sliĉnih inaĉica), kao ekskluzivnoj nacionalno-integracijskoj ideologiji, nedavno je obnovio Mario Strecha. Naravno, da je to u suglasju sa “dijaloškom” srpskom historiografijom koja drţi da 825

se obojim hrvatskim politiĉkim opcijama, i “rasistiĉkoj” (Ante Starĉević) i “legitimistiĉkoj” (Ivan Maţuranić), nametnuo klerikalizam i to poslije Vatikanskog koncila (1870.), koji svoju eskalaciju dobiva tek “u versko-etniĉkom mozaiku s eksplozivnim punjenjem – u Bosni i Hercegovini”. Iako je povezivanje hrvatske nacionalnosti s katolicizmom bilo iznimno 826

rijetko, drţi Banac, katoliĉko-hrvatska jednadţba dobiva snaţan poticaj u osobi Josipa Stadlera tek poslije 1900. u Bosni i Hercegovini. Naime, kao nadbiskup vrhbosanski, sanjajući o konverziji muslimana i nastojeći “izgraditi hrvatsku nacionalnost na ĉvrstoj katoliĉkoj osnovi”, Stadler je postao zaštitni znak katoliĉkog klerikalizma meĊu Hrvatima.

827

Naravno, i ovdje Banac samo ponavlja opća mjesta ideologizirane jugoslavenske historiografije s Viktorom Novakom na ĉelu, koja je naĉinila “od Stadlera utjelovljenje svega zla”. Otkuda demonizacija Stadlera? Bivša je jugoslavenska historiografija, pa tako i Banac, 828

negativnu predodţbu o Stadleru preuzela slijedom ideoloških i politiĉkih stajališta “naprednjaka” i drugih liberalnih, protukatoliĉkih krugova, koji su se zalagali za rušenje Monarhije i rješenje hrvatskog pitanja temeljem “narodnog jedinstva” unutar juţnoslavenske zajednice. Naime, hrvatskoj je politici najvaţnije bilo ostvariti ideološku proklamaciju da su 829

Hrvati i Srbi jedan narod (braća “po krvi i mlijeku”). Njihova je sloga trebala biti znak ostvarenja ideologije sveslavenske uzajamnosti, kako bi to jedinstvo mora posluţilo sprjeĉavanju njemaĉkog prodora na Istok (Drang nach Osten). S obzirom na to, zakljuĉuje Krišto, “upravo je nevjerojatno s koliko su ţara i netrpeljivosti neki hrvatski krugovi (osobito

naprednjaci) promicali svoju sveslavensku i prosrpsku ideologiju i s koliko su se zluradosti okomili na stadlerovsku politiku zauzimanja za hrvatske interese u BiH uz poštivanje drugih”.

830

S druge strane, u burnim godinama Prvoga svjetskog rata, kad se odluĉivalo o sudbini malih naroda, nadbiskup Stadler je bio jedan od onih rijetkih koji su sa svojom politiĉkom razboritošću i dalekovidnošću uspjeli prozreti svu opasnost od stvaranja zajedniĉke drţave juţnoslavenskih naroda. Prema tome, da se Stadler “umilostivio velikosrpskim pretendentima na Bosnu i Hercegovinu te zatajio svoja politiĉka ili kao nadbiskup katoliĉka stajališta u ime toboţnjeg narodnog jedinstva, moţda danas ne bi bilo ne samo Bosne i Hercegovine nego zacijelo ni samostalne Hrvatske”. Naime, uvaţavajući ĉinjenicu postojanja dualistiĉke 831

ureĊene Austro-Ugarske Monarhije, a na temelju hrvatskog drţavnog i povijesnog prava, kako su ga shvaćali “frankovaĉki” pravaši, oni su hrvatskom narodu nastojali osigurati najpovoljnije uvjete za daljnji politiĉki, gospodarski i kulturni razvitak. Suprotno tome, i 832

danas se drţi da je “stadlerovsko-stepinĉevska paradigma”, koja je u Bosni dominirala posljednih stotinu godina, “dobrim dijelom uzroĉnik teških politiĉkih frustracija pa i politiĉkih shizofrenih, katkad baš kolektivno suicidalnih ponašanja meĊu bosanskim Hrvatima u ovom dugom razdoblju”.

833

“Katolicizirani ustašizam”, amalgam “ustaše = Katoliĉka crkva”, prema Bancu, ima tako svoju pretpovijest. Naime, Katoliĉka je crkva u Hrvatskoj postala vaţan politiĉki ĉinilac tek 1930-tih godina, i to na protuliberalnim pozicijama, pa se “od tog razdoblja naš katolicizam sve više nacionalizira, uglavnom na sekularnim osnovama”. S tim u svezi, tragom jugoslavenskog masona Viktora Novaka, od kraja tridesetih godina prošlog stoljeća Banac upozorava na tendencije “katoliĉkog klerofašizma frankistiĉkog tipa”. Naime, 834

Strossmayerova “liberalno-katoliĉka ideja”, koja je sve do tridesetih godina 20. stoljeća zaţivjela u hrvatskom politiĉkom ţivotu, smatra Andrea Feldman, “sprijeĉila ukorijenjivanje klerikalizma u Hrvatskoj”. Prema tome, s onu stranu Strossmayerova kontinuiteta, strukture 835

se “Crkve u Hrvata” nisu do dan-danas demokratizirale, ili su prepoznatljivo “populistiĉke”, što predstavlja “ozbiljnu prepreku etabliranju liberalne demokracije u Hrvatskoj”.

836

Ako i zabacimo Strossmayerov “liberalni katolicizam”, osim što govori izvan povijesnog vremena i geopolitiĉkog prostora, Banac u najmanju ruku zaboravlja da je, kao stoljetni medijator hrvatskog naroda, Katoliĉka crkva u to doba bila u teškom poloţaju, jer jedina meĊu vjerskim zajednicama nije imala ureĊen odnos s drţavom. MeĊutim, oĉevidno

ciljajući na “Stepinĉevu crkvu”, Banac pod svaku cijenu ţeli spojiti ideološke toĉke “frankovštine i ustaštva”, te na taj naĉin “dokazati njenu povezanost s dogaĊajima koji su slijedili, posebno s NDH i poĉinjenim genocidom”. Drţeći da je rijeĉ o posve dva razliĉita 837

pojma, protiv amalgamiranja frankovštine i ustaštva ustaje Stjepan Matković. Naime: “Prvi nastaje u zajednici naroda koja je legitimno izabrala predstavnika habsburške dinastije za svoga vladara, dok je ustaški pokret odraz uvoĊenja diktature kralja Aleksandra u jugoslavenskoj monarhiji, koja je grubo kršila nacionalna i graĊanska prava”. S tim u svezi, zakljuĉuje Matković, “Frank je stvorio ozbiljnu i modernu ustrojenu politiĉku stranku, koja je na izborima osvajala znaĉajan broj glasova, ali nikad nije uspjela osvojiti i provoditi politiĉku moć, za razliku od Pavelića koji kao ustaški ĉelnik nije dobio izbornu verifikaciju, ali je imao priliku vladati”. Inaĉe, toboţnje historiografske teze o “hrvatskom klerikalizmu” (i sliĉnih 838

inaĉica), koje suspendiraju svako promišljanje i prakticiranje samostalne hrvatske nacionalne drţave, a koje sustavno razvija i promiĉe Novak-Gross-Strecha-Ideologie, znanstveno su uvjerljivo obeskrijepljene. Štoviše, Zlatko Matijević je aksiomatski ustvrdio: “ako je u 839

Hrvatskoj uopće bilo klerikalizma, onda je mogao biti samo u funkciji stvaranja jugoslavenske

drţave,

dakle

- jugoslavenski

klerikalizam ili,

kraće

reĉeno,

jugoklerikalizam”.

840

Zbog svega toga, glede “nedovršene povijesti”, valja još jednom upozoriti na sudbonosno raskriţje hrvatske nacionalne integracije koju, naspram antejskog starĉevićizma i Crkve u Hrvata (Haulik-Stepinac), promiĉe importiranineostrossmayerizam i Crkva od Hrvata (Strossmayer-Mahniĉ). Ĉini se da je toga svjestan i pronicljivi pogovoritelj spomenute knjige (Ivo Škrabalo), kad upozorava da je “potrebno rašĉlaniti odnos ta dva svjetonazora (katolicizam i liberalizam – I. B.) spram ideje i prakse hrvatskog nacionalizma u vremenskom rasponu od ilirskog pokreta pa do nepovratne uspostave samostalne hrvatske drţave”. Ako je 841

to tako, onda se nalazimo tek na poĉetku, što posve bjelodano pokazuje duhovni muteţ i politiĉki meteţ na aktualnoj hrvatskoj pozornici. Posebice to pokazuju rasprave na crti fašizam-antifašizam (što nije moglo zaobići ni Domovinski rat), gdje uopće nije moguće uspostaviti racionalnu komunikaciju, iako se prema tim pitanjima prosuĊuje stupanj završne etape hrvatske nacionalne identifikacije. S obzirom na to, nakon udara na Domovinski rat, samo srce hrvatske neovisnosti, slijedio je oĉekivani ne samo propagandni, već i “znanstveni” udar na Katoliĉku crkvu u Hrvata. U prvom sluĉaju, dostojno Novak-Blaţevićevih vremena, kao školski primjer moţe posluţiti otvoreno pismo “otvoreno-društvenog” - Drage Pilsela. U otvorenom pismu nadbiskupima zagrebaĉkom Bozaniću i rijeĉkom Devĉiću, Pilsel skandalozno piše: “Ja više

ne priznajem vaš duhovni i moralni autoritet. Ostajem kršćanin, ali daleko od vaše male neljudske, nacionalistiĉke i ţalosne katoliĉke sekte. Sram vas bilo! Sram vas bilo! Sram vas bilo!” No, kad je o “znanstvenosti” rijeĉ, onda je tu nezaobilazni nesuĊeni “prvi obavještajac” (Ozren Ţunec), koji udara na “duhovnu vertikalu hrvatskog naroda”. Naime, “u tvornici elaborata s Filozofskog fakulteta protiv Katoliĉke crkve”, pod ravnateljstvom Nevena Budaka, Ţunec je izradio prvi elaborat (“Razmatranja o osporavanju izbora Tomislava Ivanĉića za rektora Sveuĉilišta u Zagrebu”), koji je, ponajprije, promiĉbeno zanimljiv. Naime, iako je u njemu obeskrijepljena budakovska argumentacija (što je polazila od argumenta “da teologija nije znanost” i argumenta “podijeljene lojalnosti”, tj. da svećenik-znanstvenik ne moţe biti istodobno lojalan Sveuĉilištu i Kaptolu), uz raniji nezapamćeni i orkestrirani znanstveni, politiĉki i medijski linĉ, Ţuncova “elaboracija” Budakovim je puĉistima iz vrha Filozofskog fakulteta posluţila kao podloga za osporavanje i preventivno rušenje tek izabranog novog rektora Zagrebaĉkog sveuĉilišta. Drugi je elaborat (“Razmatranja o nesuglasnosti s Ustavom odredbe ĉlanka 1. stavak 2. Ugovora izmeĊu Svete stolice i Republike Hrvatske o suradnji na podruĉju odgoja i kulture iz 1996. godine”), kako je u više rašĉlambi pokazano, uza svu slobodu znanstvenog istraţivanja, imao jasni cilj: srušiti ustavnost jednog ugovora Hrvatske i Svete Stolice, koji kaţe da hrvatsko društvo treba razvijati na zasadama kršćanske etike. Prema tome, kao da nositelji drţavne vlasti nisu duţni ĉuvati identitet svog naroda. MeĊutim, “zastupnici u Saboru imaju duţnost donositi takve zakone koji ne protuslove direktno kulturalno-tradicionalnom usmjerenju hrvatskog naroda, a ono je kršćansko-katoliĉko i humanistiĉko”. Ţestoke su rasprave oko ovih pitanja, dakako, imale podijeljeni odjek u javnosti. 842

843

844

845

846

Pod egidom “otvorenog društva”, tako se pokazalo još jednom: kako je, starĉevićanski kazano, erazmiĉka sljedba zaštićena u promicanju suvremene slavoserbštine. S onu stranu erazmovštine, oba su “elaborata” s više strana argumentirano osporena. Naime, tako je pokazano da se, uz elementarno (nedopustivo) nepoznavanje problema, naspram liberalno-demokratske zauzetosti, zapravo hrvatskoj javnosti namiĉu i promiĉu utjecaji preţivjelog i iznova zaţivjelog komunistiĉkog mentaliteta, kako je to poopćio nadbiskup Bozanić na Stepinĉevo, 10. veljaĉe, u zagrebaĉkoj prvostolnici. U spomenutim je elaboratima, još ranije upozorio komentar Glas koncila, “primijenjena tipiĉna komunistiĉka metoda interpretacije pojava u skladu s unaprijed zadanim ciljem, bez obzira na to hoće li pritom doći dio falsificiranja stvarnosti”. MeĊutim, zbog toga su koncilaši obiljeţeni “Bozanićevim histeriĉarima”, kao onima koji promiĉu “protukršćanski glas Crkve”, odnosno koji vode “kriţarski rat” protiv “viĊenijih predstavnika liberalno-demokratske javnosti”. Posebice je zanimljivo, da se demonizatori nesuĊenog rektora Tomislava Ivanĉića (koji je, prema njima, desniĉar, širitelj mrţnje, netolerancije, nazadnjak i nacionalist) i, štoviše, poticatelji njegova linĉa sada najednom javljaju kao glasnogovornici “liberalno-demokratske javnosti”. MeĊutim, uz metodiku spomenuteslavoserbštine, dvostruki standard u tim prosudbama, posebice je došao do izraţaja u raspravi o i oko knjige oca i sina Goldstein Holokaust u Zagrebu (Zagreb, 2002.). I dok je ova knjiga, “kojoj su svoju paţnju pridali i politiĉari vlasti”, istodobno objavljena knjiga Holokaust u Hrvatskoj – dokumenti i svjedoĉanstva o poratnim pokoljima u Jugoslaviji (Zagreb, 2000.) ostala je izvan šire pozornosti, ĉime su se još jednom pokazala “dvostruka mjerila u pristupu ratnim i poratnim ţrtvama u Hrvatskoj”. 847

848

849

850

851

852

Dakle, knjiga je Goldsteinovih izazvala iznimnu pozornost, posebice glede uloge Stepinca i Crkve u Hrvata u tim tragiĉnim dogaĊajima, uloge koja se, tragom Viktora Novaka i Jakove Blaţevića, ideološki uobliĉava i vuĉe sve do današnjih dana. Naime, saţimajući ocjene oko tih pitanja, Ivo Goldstein zakljuĉuje: “Ĉinjenica jest da se danas Crkva legitimira

uz jedan retrogradni politiĉki koncept, da se ne zna suoĉiti s vlastitom prošlošću, pa ni s vlastitom sadašnjošću, jer nije samo Stepinac kontroverzan, već je mnogo toga oko Crkve kontroverzno danas”. S tim u svezi, knjiga je Goldsteinovih nemilosrdna, posebice u razraĉunavanju s tzv. revizionistima. I kada se jedan od najprozvanijih usudio argumentirano odgovoriti, Slobodan Prosperov Novak je ušao u obranu lika i djela Goldstenovih. Bez ikakve argumentacije, on tako proziva akademika Peĉarića (što je poznat “zbog svojih nadrihistoriĉkih knjiga”), ali i ostale “nadrihistoriĉare iz povijesnih instituta [koji] s visoka i bez argumenata vrijeĊaju autore knjige Holokaust u Zagrebu”. 853

854

Pored Novaka, knjigu su iznimno pohvalili: Neven Budak, Slobodan Šnajder i Zvonimir Berković, koji, dakako, nisu zato stekli atribut “nadrihistoriĉara”. Za Budaka Goldsteinova knjiga ide “u vrh hrvatske historiografije”, a za Šnajdera u red najznaĉajnijih naslova “objavljenih kod nas u posljednjem desetljeću”. Štoviše, dodaje Šnajder, glede temeljne ocjene Stepinca, izmeĊu njega i Goldstenovih nema velike razlike, budući da je za njih “Stepinac bio kolaboracionist s problemima savjesti”. Ipak, specifiĉnu teţinu ima Berkovićeva prosudba, tog “remek-djela hrvatske historiografije”, jer je rijeĉ o knjizi “koja je posramila Hrvate”, što će vjeĉno podsjećati Hrvate na svoj grijeh - “do Sudnjega dana”. Ako nitko drugi, onda je Berković otkrio tako temeljni cilj knjige Goldsteinovih, koja je “posramila Hrvate”! 855

856

857

MeĊutim, sustavne rašĉlambe, posebice onih koje su Goldsteinovi obiljeţili kao revizioniste (tj. Novakovi “nadrihistoriĉari”), u najmanju ruku upozoravaju na neprimjerenost obrade (faktografska, metodiĉka i, posebice, interpretativna) ove, doista, tragiĉne epizode u povijesti hrvatskog naroda (nacije). Naravno, da nitko ne poriĉe stradanje Ţidova u NDH, “ali ako pokušate dati drukĉiji pogled od onoga iskovanog u komunistiĉkoj Jugoslaviji, onda tovrijeĊa povijesnu memoriju ţidovskog naroda, kako kaţe Goldstein”. Pokazuje se tako da Goldsteinovi, glede “kriterija jugoslavenske historiografije, što su ga uspostavili komunisti u masovnim suĊenjima i progonima tijekom 50 godina”, pristupaju povijesnim dogaĊajima s ideološkim predrasudama. Sve u svemu, zaglavljuje Jure Krišto, “Goldsteini se sluţe argumentima kojima su se sluţili u montiranom procesu Stepincu”, pa je i njihova intencija bila “ponovno osuditi i prognati Stepinca, a s njime i Katoliĉku Crkvu u Hrvatskoj”. Obnova “sluĉaja Stepinac”, kako to ĉine Goldsteinovi, vjerojatno, nije sluĉajna. Naime, još tridesetih godina prošlog stoljeća za najveće neprijatelje hrvatskog naroda, Stepinac je drţao komuniste, naciste i svjetsku masoneriju (posebno je govorio o Jugoslaviji kao drţavi što su je utemeljili masoni, koji njome i vladaju), tako da se priĉa , iako u novom pakovanju, samo ponavlja. 858

859

S obzirom na to, 27. travnja 1935. u svom dnevniku Stepinac piše: “Sinoć je policija plijenila u sjemeništu bogoslovskom brošure koje izdaje MOSK. Zaplijenila je brošuru Tko vlada u Rusiji i Ţidovska masonerija. Iz ovoga se oĉito vidi da kod nas ima vlast masonerija, odnosno Ţidovi, jer je masonerija samo njihovo oruĊe. Hrvatski narod, a ni Jugoslavija, neće imati mira dok se ne riješi ovog prokletog sjemena masonskog, koje se poput šišmiša skriva i iz busije udara na Sv. Crkvu Katoliĉku, najjaĉe uporište naroda i domovine i moralnog napretka [...] Sigurno je da se po masonskom diktatu radi kod nas”. Oko knjige Goldsteinovih, koja u “predmetu” Alojzija Stepinca toboţe pristupa “striktno scijentistiĉki i objektivistiĉki”, dakako, mogu se oĉekivati još ţešće i uţarenije rasprave, iako bi ova tema, ako ništa drugo radi pijeteta prema ţrtvi, oĉekivala mirniju raspravu i, svakako, manje ideologizirane i kvalificiranije istraţivaĉe. Dotad, kako u mnogome ne odmiĉe od stare (jugoslavensko-komunistiĉke) historiografije, tragom Prosperova prezimnjaka 860

861

(jugoslavenskog masona Viktora Novaka), knjiga Goldsteinovih ostat će – Magnum crimen (secundum). U reviziji najnovije povijesti i, s tim u svezi, reviziji hrvatske nacionalne drţave, zanimljivim se ĉini spomenuti “sluĉaj Roksandića”, dugogodišnjeg asistenta Vasilija Krestića na Beogradskom univerzitetu, u ĉijem je raspetljavanju, kako izgleda, vaţnu ulogu imao Ivo Banac. Naime, poĉetkom 1990. godine, uoĉi raspada Jugoslavije, akademska je javnost 862

upoznata s Otvorenim pismom skupine ameriĉkih sveuĉilišnih profesora, na ĉelu s Ivom 863

Bancem, u kojem se Roksandić, kao protivnik “nacionalistiĉke zloupotrebe povijesti”, brani od Krestića koji promiĉe “homogenizaciju srpske inteligencije pod barjakom nacionalnog ekskluzivizma”. Naime, “zbog svoga ujednaĉena i obestrašćena pristupa ovim osjetljivim 864

pitanjima”, Roksandić je postao “meta lova na vještice, organiziranog sa strane skupine srpskih nacionalista koji u svojim rukama drţe Odelenje za istoriju Filozofskog fakulteta u Beogradu” (iz Prosvjeda). Ĉitav je “sluĉaj” dokumentirano predstavljen u hrvatskom partijskom ĉasopisu Naše teme, koji je, dakako, stao iza Roksandića kao povjesnika “ljeviĉarske i jugoslavenske orijentacije”.

865

Kao asistent prof. Vasilija Krestića (od 1977.), uoĉi dramatiĉnog raspada Jugoslavije, Drago Roksandić je izgubio profesorovo povjerenje, a odbijena mu je i obrana disertacije. Naime, osim formalnog (da je samovoljno mijenjao naslov disertacije i predlagao komisiju), temeljni je prigovor bio u tome što je “prećutao deo svoje biografije koja se tiĉe aktivnosti u vreme maspoka u Hrvatskoj”. Štoviše, tvrdi Krestić, Roksandić se ni danas [1987.] ne odriĉe maspokovske ideologije, pa je “osnovna karakteristika njegovog tumaĉenja nacionalne prošlosti u iracionalnom hiperkriticizmu srpske i idealizovanom prikazivanju hrvatske historije”. Naime, ĉinjenica je da je Roksandić u ozraĉju maspoka (1971.) pisao da su Srbi u 866

Hrvatskoj, kao pripadnici “sluţniĉkog mentaliteta”, bili jedan od uporišta maĊaronske i austrijske politike, pa su tako blokirali “razvoj hrvatske nacije u Hrvatskoj i Dalmaciji”. Sam je sukob, ako iskljuĉimo osobne razloge, oĉevidno ulazio u prijeporna pitanja oko tumaĉenja nacionalnih ideologija. Kako se i oĉekivalo, Roksandić je s prijezirom odbio takvo Krestićevo tumaĉenje. Tako je, osim najave tuţbe “sudu zbog klevete”, najprije ĉitav problem postavio na razinu moralno-politiĉke podobnosti. Naime, on pita: kako je mogao kao ustaša i maspokovac doći u školu rezervnih oficira, pa moli “Krestića da se s tim u vezi obrati upravi Generalštaba”. Isto tako, pita on dalje: kako mu je bilo moguće zaposliti se u Izdavaĉkom centru “Komunist”- “bez suglasnosti Izvršnog komiteta CK SKH”? Osim ovih

tada razumljivih moralno-politiĉkih, Roksandić je imao prvenstveno potrebu da ukaţe i na suprotne znanstveno-teorijske razlike izmeĊu njega i Krestića “u ocjenama temeljnih pitanja u vezi s ujedinjenjem jugoslavenskih naroda”. Prema tome, on tvrdi:

● Kako je on (Roksandić) “in continuo uvjereni jugoslavenski federalista”, pa zato odbija objedu da se “stavio na pozicije onih koji [...] poriĉu srpsku nacionalnu i politiĉku individualnost u Hrvatskoj”. Štoviše, on podsjeća na raspravu o ustavnim promjenama SR Hrvatske (1971.), kada je, glede odredbe o “nedjeljivom nacionalnom suverenitetu”, bio jedan “od onih koji su se zalagali da se SR Hrvatska bude definirana i kao drţava srpskog naroda u Hrvatskoj”.

● Suprotno tome, Krestić je “velikosrpski nacionalist”, budući da je njegovo shvaćanje jugoslavenstva usidreno u “tradiciji Garašaninova Naĉertanija - knez Mihajlo Obrenović - Nikola Pašić” (dodajući da ta trojka nisu “negativni heroji naše povijesti”), tj. on ga svodi na “politiĉku, srpsko-pijemontsku dimenziju”. S tim u svezi, posebice mu zamjera što je u komisiji za obranu njegove disertacije osporio akademika V. Ćubrilovića, te tako “na najgrublji naĉin diskvalificirao najvećeg ţivućeg srpskog i jugoslavenskog historiĉara”.

867

Svoju je temeljnu teorijsku poziciju, meĊutim, Roksandić još jednom uĉvrstio i legitimirao u disertaciji - ”Hrvatska vojna krajina pod francuskom vlašću (1809-1813)”, koju je obranio na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (1988.). Središnja je njegova zadaća bila da, 868

u obzorju “nove historije”, poveţe nalaze o “Vojnoj Hrvatskoj 1809-1813. godine i integrira ih prema literarnim spoznajama u globalne procese srpske i hrvatske nacionalne integracije”. Uz ostalo, trebalo je istraţiti: “jezgro srpske nacionalne integracije u Vojnoj krajini”, kao i “anticipiranje hrvatske nacionalne integracije” i “ilirske baštine za budućnost”. S tim u svezi, on otkriva “vrlo visok stupanj interrelacionalnosti procesa srpske i hrvatske nacionalne integracije”. Objavljena kao posebna knjiga, disertacija je iste godine dala povod Našim 869

temama (1989.) za tematsku raspravu.

870

Obiljeţen kao “izraziti marksistiĉki historiĉar”, Roksandić je gotovo jednodušno 871

dobio pohvale i priznanja. Budući da je knjiga pisana u ozraĉju tzv. “nove historije”, saţimajući raspravu, Mirjana Gross je istaknula kako je, rabeći marksistiĉki obrazac, Roksandić uspješno pridonio novom rasvjetljavanju i utvrĊivanju ideologija inicijalne faze hrvatske i srpske nacionalne integracije u Hrvatskoj. “Drago, ĉestitam Ti na toj knjizi!”, zaglavila je M. Gross, budući da je “Hrvatska Krajina je regija koja je vaţna za razumijevanje

razliĉitih oblika modernizacije ili hrvatske i srpske nacionalne integracije, a Roksandić je uspio da posreduje odreĊene spoznaje za istraţivaĉe koji će se ubuduće baviti tim pitanjima u kasnijim razdobljima”. Suprotno tim hvalospjevima, tek je Igor Karaman izrazio znakovitu 872

rezervu. Naime, on je u zakljuĉnoj rijeĉi ukazao na “sporno ilirstvo”, posebice što u raspravi “nismo išli u samu srţ pitanja što u našem povijesnom razvoju znaĉi ideja ilirstva”. MeĊutim, 873

tek je usputice upozoreno na kljuĉno pitanje: kako “moramo biti svjesni osjetljivosti, pa i metodološke nedosljednosti u sluĉaju kada se hrvatski i srpski entiteti na hrvatskom prostoru tumaĉe kao da su u istim funkcijama prema mogućnostima svoje identifikacije”. Posve to 874

oĉevidno ĉini Roksandić, koji - kako stoji na ovitku monografije - “krajišku povijest ne izdvaja iz cjeline procesa, u kojima se oblikuje novovjekovna hrvatska i srpska povijest”. Koliko je na ovaj naĉin pripreman “legitimitet” skorašnje tzv. SAO Krajine? Sve u svemu, uz potporu hrvatske povjesniĉke elite, Roksandić je tako još jednom potvrdio kao jedino prihvatljiv i ispravan model hrvatsko-jugoslavenske, naspram “hrvatske ekskluzivne nacionalne integracije”. U spomenutu prosvjedu, Banac et comp. tvrde da je 875

Roksandić “jedan od najistaknutijih povjesniĉara mlade generacije”, od kojih nitko osim njega “nije ostvario zapaţenije rezultate u istraţivanjima novovjekovne povijesti Juţnih Slavena, posebno uzajamnih odnosa Srba i Hrvata”. U tom obzorju, uoĉi raspada druge Jugoslavije, Roksandić objavljuje knjigu Srbi u Hrvatskoj: od 15. stoljeća do današnjih dana (Zagreb, 1991.). Pisana “u polumilenijskom rasponu iz srpske i iz hrvatske 876

perspektive”, ova monografija nastoji rekonstruirati proces i pojave “koji povijest Srba u Hrvatskoj ĉine autentiĉnom vrijednošću i srpske i hrvatske povijesti, kao i srpske i hrvatske kulture”. S tim u svezi, temeljni su nalazi ove monografije: 877

● da je, glede srpske nazoĉnosti u hrvatskim zemljama, tijekom “ĉitava razdoblja od 1420. do 1718. godine” u mletaĉkoj Dalmaciji “duboko ukorijenjena svijest i o hrvatstvu i srpstvu”, odnosno da je tijekom 16. i 17. stoljeća “Istra rubno podruĉje srpskih seoba”, što posebno svjedoĉi “o ukorjenjenošću srpskih skupina u istarskom plurietniĉkom ambijentu”; isto tako, “srpski etnos u hrvatskim i ugarskim zemljama, osobito do kraja 17. i poĉetka 18 stoljeća, ukorjenjuje se u prostorima u kojima ima svoj pravni legalitet od 15. stoljeća”;

878

● da, usprkos mnoštvo kontroverzi u poimanju hrvatskog etniciteta i nacionaliteta, “ilirizam oĉito i Hrvatima i Srbima u hrvatskim zemljama privremeno osigurava i legitimistiĉku i obostranu prihvatljivu osnovu rješavanja temeljnih pitanja nacionalnih konstituiranja i oblikovanja modernog društva”;

879

● da se, nakon što “egoizam procesa nacionalnih integracija uzrokuje stalne raspre i konflikte”, nacionalne politike izmiruju u povijesnom rješenju jugoslavizma koji, legitimiran ZAVNOH-om (što je “izrazito drţavnopravni ĉinilac”), sintetizira “globalna povijesna iskustva procesa hrvatske i srpske nacionalne integracije u ĉitavu 19. i 20. stoljeću, do toga doba, a u njegovim aspiracijama i modernizacijski proces općenito”. 880

MeĊutim, u temelju zavnohovske formule leţi prijeporna etnogeneza Srba u Hrvatskoj. Kako Roksandić rješava to pitanje? On drţi da nas “u suvremenim jugoslavenskim uvjetima takve rasprave vode u nacionalizam ili rasizam”. Ipak, kao i mnogi (veliko)srpski autori, 881

Roksandić to jednostavno rješava tako, što je - kako primjećuju naši vodeći “vlaholozi” vlaški pribrojio srpskom etnosu i to prije njihova nacionalnog posrbljivanja. Svakako, rijeĉ je o nepovijesnim interpretacijama, koje su imale nepoţeljne posljedice. S obzirom na to:

● Mirko Valentić (1992.), upozoravajući na “srbiziranje balkanskih Vlaha” (posebice u djelu povjesnika Alekse Ivića i Drage Roksandića, te lingviste Pavle Ivića), tvrdi da “današnji Srbi u Bosni i Hrvatskoj iz vremena turske i austrijske kolonizacije etniĉki ne pripadaju srpskom narodu”.

882

● Drago Pavliĉević (1995.), s tim u svezi, tvrdi da je sa zemlje hrvatskih plemića Austrija tjerala Hrvate i dovodila Vlahe da bi s njima ratovala protiv Turaka. Dakle, “to nisu bili Srbi nego Vlasi koji su tek kasnije postali Srbi zahvaljujući Srpskoj pravoslavnoj crkvi. To prerastanje Vlaha u Srbe jedan je od najvećih gubitaka hrvatskog naroda tijekom 19. stoljeća”.

883

● Sam Banac (1992.), štoviše, primjećuje da “razni neupućeni zapadni komentatori danas idu još dalje i pokušavaju sve krajišnike pretvoriti u Srbe, a vlaškoj autonomiji dati privid srpskog politiĉkog izdvajanja”. MeĊutim, “Statuta Valachorum nisu se odnosila na teritorij nego na ljude, koji su u svojoj osobi uţivali posebni pravni status. Radi se dakle o personalnim, a ne teritorijalnim pravima”.

884

MeĊutim, Bancu oĉevidno nisu smetala ranija Roksandićeva (1989.) i kasnija Pupovćeva (1998.) nepovijesna tumaĉenje “vlaškog pitanja”. Naime, Milorad Pupovac i dalje tvrdi kako carski Beĉ (car Ferdinand I.) “donosi vlaške, odnosno srpske statute poznate kao Statuta Valachorum, a u kojima se se navode posebna prava Srba graniĉara”. Štoviše, on tvrdi da je tek jedan dio Srba u Hrvatskoj “za pretke imao i razna plemena balkanskih Rumunja, tj. Vlaha (Arumunja) i Morlaka”, te odbija tezu da su današnji hrvatski Srbi “produkt velikosrpske politike koja je turske i druge Vlahe posredstvom svoje Crkve uspjela

pretvoriti u Srbe”. Ove teze razvija i Sabina P. ramet kad kaţe da “prisutnbost Srba na 885

hravtksom teroti5ju datira iz sredine 16. stoljeća, kada su balaknsiui prebjezi prešli na podruĉje habsburgovasca i stupili u njihovu sluţbu”. U Vojnu krajinu habsburške Hrvatske su dovedeni “Slaveni (Srbi) koji su tam dovedeni su izrazitom namjerom da obavljaju vojne funkcije”. 886

887

Prema tome, kako raniji tako i suvremeni velikosrpski ideolozi legitimiraju kao prostor srpske nacionalne integrecije na osovini izmeĊu Juţne Ugarske, odnosno Srbije, i Rijeke, odnosno Trsta. Naime, oni tako “markiraju” srpski nacionalni prostor prema zapadu odreĊujući mogući (prema jeziĉnom kriteriju štokavski) opseg srpske nacije. MeĊutim, tek se od 60-tih godina 19. stoljeća rabi se srpsko ime pomalo kao oznaka i za posebnu nacionalnu pripadnost hrvatskih i bosanskih graĊana “srpske vjere”. Inaĉe, tvrdi Benedikata Zelić-Buĉan, “do 1861. godine ni u jednom sluţbenom dokumentu nije bilo spomena o Srbima u Hrvatskoj”. 888

Premda su, po Vukovu shvaćanju pravoslavni štokavski Hrvati nemogući, već hrvatska redakcija popa Dukljanina pozna Hrvate “grĉkoga zakona”. Naime, u samostanu Sv. Mihaela (Trećoredaca) u Zadru, ĉuva se jedan talijanski zapis (1655.), gdje se kaţe da je opat Mihael, kaluĊer manastira Krka, ţupnik i pastir duša, koje ţive u suţanjstvu “grĉke crkve jezika starog ilirskog ili hrvatskog” (Chiesa Greca dell idioma vecchio Illyrico ovvero Crovato). MeĊutim, glede razdoblja od 1479-1780, nigdje se u tim Spomenicima ne spominje srpsko ime za Vlahe koji su se i sami tako zvali i dopuštali da ih drugi tako zovu. 889

Štoviše, mnogi od njih smatrali su se etniĉki pravim Hrvatima, pa je upravo u njima Ante Starĉević našao više odluĉnih pristaša. Zapravo, “naglašavanjem svoje etniĉke istovjetnosti sa Srbima”, zakljuĉuje Stjepan Krizin Sakaĉ, hrvatski su Srbohrvati “psihološki onemogućili većini Vlaha da se opredijele za Hrvate, a stvarno su priznali legitimnost srpske propagande meĊu njima. Komunistiĉka statistika priznaje i u Srbiji Vlahe, koji još nisu Srbi”. 890

Prema tome, govorom o Srbima u spomenutom surjeĉju bez ikakve zadrške, zaobilazi se presudno, za ovu problematiku i razdoblje, pitanje utemeljenja (veliko)srpskog nacionalizma. Sve u svemu, kao i mnogi srpski povjesniĉari i ideolozi (Pupovac je tu najbolji primjer), Roksandić zaobilazi ili posve pojednostavljuje “vlaško pitanje”, tako da Vlahe pravoslavne vjeroispovijesti poistovjećuje s (nacionalno svjesnim) Srbima. MeĊutim, nepovijesno izjednaĉavanje vlaške i srpske etnogeneze, upravo je trebalo legitimirati velesrpsku nacionalnu integracijsku ideologiju na hrvatskom etniĉkom i drţavno-povijesnom prostoru. U jednom pismu Savi Tekeliji (1841.), tako je još grof Janko Drašković zamjerao pravoslavnom svećenstvu što, izjednaĉavajući pripadnost pravoslavlja i srpskom narodu, Srbima proglašava i pravoslavne u Hrvatskoj, što i “i naše rišćane sve u srbski savez meće, kako da zakon naroda ĉini”. 891

S obzirom na to, jednostavno se preskaĉe da je rijeĉ o srpskoj hegemoniji i proširenju etniĉkoga, politiĉkog i drţavnog teritorija, i to na raĉun susjednih naroda i zemalja. Štoviše, prema Roksandiću, moglo bi se zakljuĉiti, da je rijeĉ o oslobodilaĉkoj svesrpskoj akciji. Naime, u spomenutoj disertaciji, bez ikakva komentara, Roksandić preuzima velikosrpske ocjene iz Istorija srpskog naroda (Beograd, 1981.), tj. da će “slobodan seljak koji ţivi u samostalnoj nacionalnoj drţavi biti i nosilac narodnih teţnji za osloboĊenje i drugih krajeva u kojima ţive Srbi, a koji su sticanjem istorijsko-politiĉkih okolnosti ostali izvan pokreta u Beogradskom pašaluku i njemu susednih krajeva”. Usprkos svemu, Banac 892

uzima Roksandića kao primjer “profesionalne historiografije”, dakle onih povjesniĉara koji su svojim zanatom “izbjegavali politiĉku povijest na raĉun kontraverznih društvenih istraţivanja”.

893

Sve u svemu, rašĉlamba pokazuje da je sukob Krestić-Roksandić ipak “izmišljen”, budući da imaju zajedniĉki cilj: protimba hrvatskoj nacionalnoj drţavi, gdje bi Srbi bili etniĉka manjina, tj. dio hrvatskog politiĉkog naroda. U ĉemu se, ipak, prividno razlikuju? Dok Krestić ne vjeruje u novu Jugoslaviju, pa zato memorandumski iscrtava granicu Virovitica Karlovac - Karlobag, Roksandić vjeruje samo u jugoslavenska, tj. zavnohovska rješenja. Izjednaĉujući vlaški etnikum sa srpskim, što u novije vrijeme posebice ĉini Slobodan P. Novak (o tome kasnije), uz posvemašnju potporu hrvatske povjesniĉarske elite, Roksandić je u svojim knjigama legitimirao velikosrpsku nacionalnu ideologiju na podruĉju hrvatskog povijesnog i drţavnog prava. Prema tome, upravo temeljem Roksnadićeve, kako bi rekao Banac, “profesionalne historiografije”, politiĉki se “mogla” alibirati tzv. SAO Krajina kao opravdanje za dokidanje zavnohovskog (dvojnog) suvereniteta, što je bio toboţnji dokaz nepravde prema Srbima i jedno od glavnih opravdanja za oruţanu pobunu protiv hrvatske vlasti. Drugim rijeĉima, polazeći od podijeljenosti suvereniteta, Roksandićeva je knjiga mogla objektivno doprinijeti (veliko)srpskoj propagandi: kako su, pri Amandmanima na Ustav Hrvatske (1990.), jednostavno “Srbi izbaĉeni iz Ustava”. S tim u svezi, poĉelo se na razliĉite naĉine govoriti o (kon)federaliziranju Hrvatske, te predlagati da Srbi od nacionalne manjine ponovno postanu narodom. Na tim je polazištima Pupovac govorio “ponovno o srpsko-hrvatskom sporazumu i velikome politiĉkom kompromisu”. MeĊutim, zakljuĉuje Zdravko Tomac, posve je oĉito “da bi davanje statusa naroda legaliziralo Srbima pravo da kao narod, u sluĉaju da Hrvatska odbije da bude u nekoj konfederaciji sa Srbijom, provedu već

referendumom izglasano odcjepljenje”. S druge strane, Roksandićeva je knjiga trebala biti 894

podloga “novoga povijesnoga dogovora”, budući da on traţi stranku s takvim programom, “koji bi bio realna politiĉka osnova za novu hrvatsko-srpsku suradnju u modernoj, lijevoj stranci, evropske inspiracije, privrţenoj mogućnostima rekonstituiranja Jugoslavije”. S tim u 895

svezi, Roksandić je potpisnik rezolucije Srpskog demokratskog foruma (1992.), koja polazi od toga da Srbi nisu etniĉka manjina, već da su konstitutivni narod Hrvatske, zahtjev koji podupire

tzv.

meĊunarodna

zajednica,

posebiced

poduprijeta

zakljuĉcima

i

preporukama Nedovršenog mira (1996.). Sve u svemu, kada je skupina ameriĉkih sveuĉilišnih profesora, na ĉelu s Ivom Bancem, Otvorenim pismom podrţala Dragu Roksandića, kao protivnika “nacionalistiĉke zloupotrebe povijesti”, ĉitav je “sluĉaj” imao sretan završetak. Naime, izbaĉen s Odelenja za istoriju Filozofskog fakulteta u Beograda, Roksandić ubrzo je udbaĉen na Odsjek za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu (1990.), gdje je ranije i doktorirao (1988.). S obzirom nasupport Banca i njegovih promicatelja “akademskih sloboda”, oĉevidno su scenaristi mogli biti zadovoljni. Naime, kao povjesnik “ljeviĉarske i jugoslavenske orijentacije”, Roksandić je dobro došao u dramatiĉnom raspletanja jugoslavenske krize, jer osporavajući uspostavu hrvatske nacionalne drţave i, s tim u svezi, integraciju hrvatskih Srba u hrvatski nacionalni (graĊanski) korpus, otvoren je prostor za nova multi-kulti eksperimentiranja. MeĊutim, glede dominantne hrvatsko-jugoslavenske historiografije, kao proĉelnik “Odsjeka za povijest njuglednijega Filozofskog fakulteta u Hrvatskoj, onoga u Zagrebu”, Drago je Roksandić smješten u ono nekoliko vodećih hrvatskih povjesniĉara srpske narodnosti, koji su “skladno inkorporirani u hrvatsku historiografiju”. 896

U obzorju hrvatsko-jugoslavenske historiografije, polazeći od erazmiĉke strategije, isto tako, zapoĉela je revizija Hrvatskog proljeća (1971.) i njime povezanog Domovinskog rata (1991.-1995.). Ponajprije, rijeĉ je o simpoziju “Trideset godina hrvatskog proljeća i reformnog pokreta 1969.-1971”, koji je, pod pokroviteljstvom predsjednika Republike Hrvatske - Stjepana Mesića, organizirao Institut “Vlado Gotovac”. Smatrajući da su izgledi za dugoroĉni uspjeh reformskog pokreta u Hrvatskoj 70-tih bili priliĉno maleni, drţi Banac, njegovo je nasilno obuzdavanje znaĉilo “pravi Waterloo hrvatskog jugoslavenstva i komunistiĉke faze hrvatske povijesti”, dodavši da je nakon staljinistiĉkih ĉistki u KaraĊorĊevu postalo jasno da će “svako buduće hrvatsko nacionalno vodstvo optirati za razlaz i nezavisnost hrvatske drţave”. Ukratko, hrvatsko je proljeće najavilo “kraj hrvatskog jugoslavenstva” (koje se i desilo 90-tih godina), što u obzorju standardne hrvatske historiografije predstavlja negativnu ĉinjenicu, tj. kao jednu od inaĉica jugoslavesnkonacionalnih iskljuĉivosti. 897

898

Prema tome, stvaranje hrvatske drţave s TuĊmanom na ĉelu devedesetih, smatra Puhovski, doista je realizacija ’71., samo drugim sredstvima Naime, proljećarsko-politiĉku matricu (monizam, masovnost, mobilizacija masa, nedemokratiĉnost i svjetonazorna nepluralnost), prema njemu, upotrijebio je TuĊman, uz dakako mnogo više svireposti u izvedbi. Ukratko, zaglavljuje Puhovski, dok su vodeći proljećari (Tripalo i Savka) tijekom 90-tih napustili takav model, kao “proljećarski autsajder”, TuĊman je “ostao na modelu iz ’71. te ga primijenio u ’91., minus Jugoslavija, što je znaĉilo teror unutar zemlje”. Na tezu da je “neoustaštvo koje se pojavilo 1991. zaĉeto u maspoku 1971. godine”, posebice je ponosan 899

900

Igor Mandić. Štoviše, on se hvasta da je to prepoznao već 1971. i usudio se to reći, kada je to bilo “hrabro kazano u lice ĉitavom podzemnom pokretu u Hrvatskoj”. Inaĉe, teze o paralelizmu “nacionalistiĉke” 1971. i 1991. godine, gotovo su prepisane sa stranica Encyclopedie of Nationalism. 901

902

Zapravo, traţeći “korijene hrvatskog politiĉkog identiteta”, spomenute je teze i prosudbe, posebice u svezi u pokreta sveuĉilištaraca, glede obljetnice “Hrvatsko proljeće 1971.-1996.”, još ranije rašĉlanila Vesna Pusić. Polazeći od kriterija “demokracija ili nacija”, ona u osnovi kriminalizira ovaj pokret, budući da je imao “afirmaciju nacionalnog” kao politiĉko opredjeljenje i politiĉki program. Naime, “nacija i uspostavljanje nacionalne drţave nisu bile sredstvo, instrumenti u borbi za veće graĊanske slobode, demokratizaciju ili modernizaciju drţave”. Suprotno tome, opisujući taj pokret kao “poseban politiĉki subjekt, tada po prvi put u komunistiĉkom reţimu”, Draţen Budiša svjedoĉi da se tada htjelo “ostvariti nacionalni interes u prvom planu, a povezano s time i politiĉke slobode”. Naime, ideja stvaranja hrvatske drţave nije mogla stvoriti bez masovne nacionalne mobilizacije i energije hrvatskog naroda, tako da je, glede ostvarenje toga cilja (1991.), upravo godina 1971. mnogo uĉinila. Naime, ona je jednom zasvagda kod većine Hrvata “uništila ideju Jugoslavije i stvorila nacionalnu samosvijest”, pa je za Budišu to bila “pozitivna energija”, budući da je“ostvarenje nacionalne drţave bio primaran politiĉki cilj”. Dakle, još tada je Budiša pokušao osporiti podmetnutu tezu “demokracija ili nacija” (što će je kasnije do kraja oblikovati Vesna Pusić), po ĉijoj crti kasnije dolazi do raskola hrvatskih liberala i uopće do današnje središnje polarizacije hrvatske politiĉke pozornice. 903

904

Glede obiljeţavanja 30. obljetnice Hrvatskog proljeća na zagrebaĉkom Sveuĉilištu, isto tako, Ivan Supek poriĉe nedemokratiĉnost i totalitarnost studentskom pokretu. Dapaĉe, prema Supeku, taj je pokret bio autonoman, “jer su se profesori i studenti teţili i borili da se Sveuĉilište oslobodi tutorstva komunistiĉke partije”. S tim u svezi, Ivan Zvonimir Ĉiĉak, onodobni studentski prorektor, drţi da je studentski pokret nosio “ideju prava” i bio jasan prekid “dirigiranog pokreta koji se danas zove dirigirano ostvarivanje demokracije”. Prema tome, smatrajući da je “hrvatsko proljeće – i nacionalni i demokratski pokret”, Marko Veselica tvrdi da “ljudima poput Ţarka Puhovskog nije u interesu da se Hrvatsko proljeće tretira na objektivan naĉin kao duboki hrvatski nacionalni, demokratski i moralni preporod”. Odakle tolike protimbe u prosudbi tih sudbonosnih dogaĊaja? 905

906

907

Ideja o Hrvatskom proljeću, tvrdi Ivan Zvonimir Ĉiĉak, “jako sporo prolazi”, jer se oni koji su tada bili “kljuĉni progonitelji i danas se nalaze u medijima i drugim vaţnim pozicijama”. Tako je, dodaje, “na pravnom fakultetu u slamanju studentskog štrajka prednjaĉio današnji predsjednik Ustavnog suda, Smiljko Sokol. Tada je to ĉinio s pozicija partijca proljećara, a kasnije je u progonima proljećara bio jedan od najrigidnijih u Hrvatskoj. Onda se opet prilagodio, kako to već kod njega ide”. Ovo je, dakako, paradigmatski primjer, pa je razumljiva Budišina jetka zamjedba, da smo danas suoĉeni s “revizijom Domovinskog rata, ali i pervertiranom interpretacijom 71. koja ima široke razmjere”, pa ako se tako nastavi., “ĉetrdesetu obljetnicu Hrvatskog proljeća proslavit će naši straţari”. 908

U svemu tome, boreći se za nasljeĊe 1971., vjerojatno nije sluĉajno, kako primjećuje Josip Šentija, “da je jedna mala stranka instrumentalizirala Hrvatsko proljeće”. Rijeĉ je o Hrvatskoj narodnoj stranci, ĉija je utemeljiteljica “kraljica Hrvata”, Savka Dabĉević Kuĉar. Njena je sudbina, otkriva nam Berkovićev epistolarium, neraskidivo povezana s “dramom hrvatske drţavne autokefalnosti”. Naime, cijepljena na “virus nacionalizma”, kao “supervizor” Koalicije narodnog sporazuma, naša je “kraljica Hrvata” garantirala “Jugoslaviji i ostatku 909

svijeta da se nova Hrvatska neće zaĉeti u umjetnoj oplodnji s drţavotvornim sjemenom hiberniranog ustaštva”. Budući da su ekstremno nacionalistiĉko-emigrantski krugovi doveli TuĊmana na vlast (kao da supervizor nije bila narodna izborna volja), zakljuĉuje Zvonimir Berković, devizom “HNS zna bolje” trebalo je s domaće politiĉke pozornice “pomesti nacionalistiĉki diletantizam i zamijeniti ga neĉim što bi se moglo nazvati nacionalnom meritokracijom (tako bi se naime mogla oznaĉiti vladavina nacionalno svjesnih a obrazovnih Hrvata)”. S onu stranu “kraljiĉine koalicije”, suvremena je Hrvatska roĊena u zloĉinu, što inaĉe tvrdi široka lista supervizora “od Ive Banca do Save Štrbca”, o ĉemu će kasnije biti više rijeĉi. MeĊutim, na ovom mjestu moţda je potrebno ukazati na bacground “kraljiĉinih narodnjaka”. 910

911

Bez obzira na sva proturjeĉja o i oko spomenutog nacionalnog pokreta, Hrvatsko je proljeće (1971.), kako pokazuje sustavna rašĉlamba Petra Vuĉića, velika politiĉka investicija u budućnost rješenja hrvatskog nacionalnog pitanja, kada su se politiĉki ciljevi ostvarili u hrvatskoj revoluciji 1990.-1995. MeĊutim, budući da ti procesi nisu završili i, štoviše, Hrvatska je ušla u dramatiĉnu (završnu) etapu nacionalne identifikacije, imamo oštre prijepore oko prosudbe Hrvatskog proljeća: oko njegovih aktera, ciljeva pokreta i njegovih postignuća. Sve to posebice izraţava “Šentijin paradoks”, tj. da “progonitelji i ocrnjivaĉi proljećara kaţu danas da su se oni, a ne proljećari, borili za slobodu ĉovjeka i za civilno društvo”. Samo je u tom surjeĉju moguće kriminalizirati ĉimbenike Hrvatskog proljeća (1971.) i Domovinskog rata (1991.-1995.), koji su ne samo sanjali, već i ostvarili nacionalnu drţavu, a što je za erazmiĉkusljedbu samo po sebi – crimen. Poznati “Izvještaj o stanju SKH u odnosu na prodor nacionalizma u njegove redove” (1972.) tako tvrdi da “ideja o nacionalnoj drţavi kao odrazu nedjeljivog nacionalnog suvereniteta nije ništa drugo nego pusta papirnata nada, papirnata propaganda i pokrivaĉ za politiĉku destrukciju”. Štoviše, ta ideja “nije ništa drugo bila nego pokriće i poziv za progon Srba”, tako da balvan revolucija (1990.) i ne treba biti neko iznenaĊenje. 912

913

914

915

2.2.3.1. REVIZIJA HRVATSKE NACIONALNE DRŽAVE (1990.-2002.)

Kad je rijeĉ o reviziji nacionalne povjesnice, Banĉeva politiĉka paradigma, kao sastavni dio erazmiĉke strategije, vrhuni na cijeloj desetgodišnjoj povijesti stvaranja nacionalne drţave i, s tim u svezi, posebice revizijiDomovinskog rata (1991.-1995.). “Glavni politiĉki projekt oznaĉen je sintagmom detuĊmanizacija, pri ĉemu se ne misli primarno na otklanjanje disfunkcija prošle vlasti, nego temeljitu reviziju ĉitave desetgodišnje povijesti, ukljuĉujući i samo stvaranje neovisne hrvatske drţave. Dio tog projekta je i sustavno

obezvreĊivanje i kriminalizacija Domovinskog rata, bezrezervna suradnja s MeĊunarodnim sudom za ratne zloĉine u Haagu, najavljeno suĊenje vojnom i politiĉkom vodstvu iz toga razdoblja”. Smatra se da je Institut za hrvatsku povijest “proteklih deset godina bio glavna karika u tuĊmaniziranju hrvatske historiografije i uspio joj nanijeti velike štete”. Sve u svemu, posve je razvidno, u temelju je erazmiĉke strategije: kriminalizacija Domovinskog rata i, shodno tome, osporavanje hrvatske nacionalne drţave. U tom projektu, uz “dogovornu povjesnicu” (ĉije je mesićevsko naĉelo “svi su svima krivi i svi se svima trebaju ispriĉati”), središnju ulogu ima Haški sud. 916

917

“Naţalost,

osamostaljenej pod HDZ-om nije pošlo naĉelima Zavnoha ... nego je ustaška primjesa TuĊmanove autokracije ozlovljila svjetsku janvost i dala još više impulsa balaan revoluciji Srba-preaĉna kao preteĉi velikosrpskke agresije”. 918

Kako je već reĉeno, Goldstein-Pusićkina Erasmus Gilda predstavlja “intelektualni stoţer za kriminalizaciju Domovinskog rata i, s tim u svezi, likvidaciju nacionalne drţave”. Što je bit te kriminalizacije, odnosno revizije najnovije hrvatske povijesti? 919

2. 2. 3. 3. 1. Kriminalizacija domovinskog rata

poslije sjajnih pobjeda, poglavito Bljeska i Oluje, završnih operacija u oslobaĊanju Hrvatske, Domovinski rat pokušavao se svim sredstvima demonizirati i kriminalizirati, a pobjednici izopćiti iz svjetske zajednice uljuĊenih naroda”. Sve u svemu, nakon Oluje zapoĉela je revizionistiĉka ofenziva novije hrvatske povijesti “ĉija je svrha dokazati fašistiĉki karakter i genocidnost Republike Hrvatske”. “Odmah

920

921

Prema tome, obraĉun s hrvatskim braniteljima putem Haškoga sudišta posluţio je “kao temelj za obraĉun s hrvatskom nacijom i hrvatskom neovisnom drţavom” “Problem je u tome što se napadajem na politiĉke i vojne voĊe iz vana mijenja politika i obezvrijeĊuje volja domaćeg naroda. Dakle, to je oduzimanje neovisnosti drţave i naroda. Budući da se radi o politiĉkoj volji, koju diktira Haaško sudište, onda je to i politiĉko derogiranje pravosuĊa kao takva. To se još nikada nije dogodilo drţavi koja nije poraţena na bojnome polju”. 922

“Hrvatska

je u tom ĉasu [1991. – op. a.] bila napadnuta, ali na posredan naĉin – pobunom dijela Srba u Hrvatskoj, u ĉijoj organizaciji znaĉajnu ulogu imale srbijanske tajne sluţbe, i koju je savezna armija oruţano potpomagala”. “Rat je zapoĉeo zato što se Miloševićeva Srbija htjela domoći onih krajeva Hrvatske i Bosne Hercegovine koje Velikosrbi smatraju dijelom srpskog nacionalnog prostora. To je stvarni i temeljni uzrok rata.” Zbog toga, Ivić Pašalić, zastupnik HDZ-a, kao haški svjedok upozoruje da je “hrvatska Vlada zanemarila optuţnice protiv Hrvata BiH kojima tuţitelji u Haagu ţele dokazati da je Hrvatska bila agresore na BiH. A to bi moglo imati teške posljedice za Hrvatsku u povijesnom, politiĉkom i materijalnom smislu”. 923

924

Reno Lukić i Jean Francosi Morel, nezavisni eksperti s kanadskog sveuĉilišta, za NATO-ove prosudbe o Hrvatskoj drţe da će vaţnu ulogu u uspostavljanju civilne i demokratske kontrole nad oruţanim snagama u Hrvatskoj odigrati Kazneni sud u Haagu”.

925

Domovinski rat nije samo izdvojena pojava gdje se branilo do agresije, već, gledajući šire, bio je to jedan od znaĉlajnih elemenata upravljanja krizom na jugoistoku Europe. Dakle, bio je podvrgnut globalnoj strategiji interesa jer geostrateški, nalazeći se na sjevernom dijelu prvih vrata Euroazije sve hrvatske aktivnosti (pa i sama obrana od agresije) podvrgnute su vidljivom, a još više nevidljivom djelovanju europskih i svjetskih sila. Na temelju općih geopolitiĉkih postavki, zakljuĉuje se: sukob u jugoistoĉnoj Europi na prostoru bivše SFR Jugoslavije, posljedica je krize koja je postala poţeljno stanje za izvanjske ĉimbenike, a koja je za njih istodobno bila i sredstvo pomoću kojeg su upravljali procesima radi ostvarivanja svojih strategijskih interesa... Upravljanje nad tim kaosom znaĉilo je sprijeĉiti ozbiljnije narušavanje dinamiĉke ravnoteţe snaga na prostoru bivše Jugoslavije i njezinom bliţem okruţju ... Pod prisilom zahtjeva za oĉuvanjem ravnoteţe posegnut će se i za tzv. induciranom odgovornošću pojedinih sudionika sukoba na prostoru bivše Jugoslavije. Konaĉnica ovakvog strategijskog pristupa u upravljanju nadziranja kaososm je: “Svi su uzroĉnici i svi su krivci, nema pobjednika i poraţenih, dalje nema ni agresije, ni agresora, pa ni rata, odvijao se samo etniĉki sukob”.

926

Dakle, sve što stoji u toj optuţnci bilo je poznato mnogo ranije, a današnja vlast hrvatska nije ništa poduzela da tako nešto sprijeĉi MeĊutim, “najbizarnija je tvrdnja da je Domovinski obrambeni rat 1991.-1996., zapravo agresija Srbije i Crne Gore na Hrvatsku, dogovoren izmeĊu hrvatskog predsjednika Franje TuĊmana i srpskoga, Slobodana Miloševića!”. I sad ja pitam naše revizioniste: bi li

netko dogovorio rat u kojemu će izgubiti trećinu teritorija? U kojemu će izgubiti ţivot oko 15 tisuća graĊana vlastite drţave? I kako se uopće moţe dogvoriti rat ako se ne raspolaţe s oruţanim snagama za voĊenje rata?

927

Ja mislim da je u Hrvatskoj na djelu jedna plan, mislim da je to bitno uoĉiti, da se radi o planu destrukcije, odnosno o sustavnoj intuitivnoj kampanji prema povijesnom nasljeĊu deset proteklih godina. ... Jasna je tema Domovinski rat koji se gotovo iskljuĉivo prikazuje u kontekstu prevare, izdaje, nepotrebnosti i na koncu zloĉina. To je najviši stupanj diskreditacije... S tim u svezi “hrvatska je vojska nazvna leglom kriminala, laţnih generala, laţnih branitelja, laţnih invalida, laţnih ljudi uopće ... hrvatska je nacionalna drţavo zapravo već relativizirana. Bespogovorna suradnja s Haagom –prihvaćanje optuţnica temeljejenih na politiĉkim razlozima, a ne na stvarnim dokazima .“

928

“Nije sluĉajno, nekoliko dana nakon Oluje, nakon naše trijumfalne pobjede, iz britanskih diplomatskih i medijskih krugova lansirana teza o podjeli Bosne”. 929

“Špegeljov

plan, o općem jurišu na vojarne u rano ljeto 1991. godine, imao je za cilj iskljuĉivo dokazati da je Hrvatska agresor.... TuĊman nije upao u tu postavljenu stupicu i Hrvatska nije postala agresor, nego naprotiv razotkriveni su srpski planovi o Velikoj Srbiji i Srbija je oznaĉena kao agresor. Posljedica pravilne strateške odluke je ta, dje Badinterova komisija 1992. godine zakljuĉila kako se Jugoslayija raspala i da unutrašnje granice postaju drţavne. Kada se nije uspjelo s tezom o Hrvatskoj kao agresoru iz 1991. sustavno se promovira teza o Hrvatskoj kao agresoru u BiH. Kojeg li paradoksa, tu su tezu ĉak zastupali najviši duţnosnici trenutne izvršne vlasti i pojedini saborski zastupnici. Ta je teza poĉela padati jer su BiH, dame i gospodo, spasili Hrvati i Hrvatska.... Kada je Hrvatska Olujom de facto integrirala svoja okupiran podruĉja, promovira se treća teza o Hrvatskoj kao agresoru, ali ovaj puta na vlastitu zemlju ... pa subetza o dovorenom ratu”. 930

Uoĉi konferencije KESS-a u Berlinu 19. lipnja 1991. na kojoj je donijeta izjava o Jugoslaviji, a koja je dana “podrška jedinstvu i teritorijalnom integritetu” Jugoslavije. Veĉer uoĉi konferencije, u Aspen instututu u Berlinu, amriĉki drţavni tajnik Baker u posebnom predavanju taj je stav KESS-a anticpirao tvrdnjom kako se Jugoslavija mora oĉuvati, što je nekoliko danaa kasnije ponovio i u Beogradu, ĉime je faktiĉki dao zeleno svijetlo za vojnu intervenciju u Sloveniji, a onda i za ĉetniĉku pobunu i napad JNA i na Hrvatsku”. 931

Haški sud moramo promatrati kao prijelaznu i probnu etapu u funkciji ustrojavanja budućeg MeĊunarodnog kaznenog suda (ICC) u Rimu, koji bi provodio istrage i nad poĉiniteljima ratnih zloĉina i zloĉina protiv ĉovjeĉnosti u drugih naroda. No, veliko je pitanje hoće li ICC doista proisteći iz ICTY-a kada mu se protive neke velike sile, posebice SAD. “Amerika je podupirala, bolje nametala, standard sluţbenog morala svijetu dok je radosno ustrajavala na tome da niti jedan ameriĉki ĉelnik ne moţe odgovarati prema istom standardu. [...] Jasno je, kada doĊe do ratnih zloĉina, ova je nacija iznad zakona”. “Ono što smatram 932

problemom ad hoc sudova, ukljuĉujući i Tribunal u Haagu, jest da se osnivaju za posebnu situaciju i da se na odreĊeni naĉin selekcionira situacija za koju će biti osnovani dok za neka druga sliĉna dogaĊanja u svijetu odgovarajući sud ne postoji. Da neke drţave ĉesto primjenjuju dvostruke standarde [...] treba privoditi kraju ad hoc sudova, a jaĉati stalni sud univerzalne nadleţnosti (a ne selektivne)” Budući da izuzima “velike narode”, Haški se sud doţivljava kao pravna stoţerna toĉka “novog svjetskog poretka” u kome nesluţbena ali ipak već realno postojeća i djelatna svjetska nadvlada, pomoću monetarizma i militarizma, ravna svim zbivanjima na globalnoj sceni, propisuje i nameće kriterije, vrijednosni sustav i pravila ponašanja kaţnjavajući pritom neposlušne sustavom sankcija. MeĊutim, podruĉje meĊunarodne pravde, koja se temelji na univerzalnim naĉelima i univerzalnoj jurisdikciji, trebalo bi biti s onu stranu dvostrukih standarda i vaganja moći. Iako Sud u Haagu tvrdi kako njegova legitimnost poĉiva na univerzalnim standardima, ta “univerzalna naĉela primijenjena selektivno, i otvorena politiĉkim dvostrukim standardima, obiĉna su travestija”. “SAD se ponaša kao svjetski policajac, ne iz milosrĊa, nego zbog vlastitih gospodarskih i sigurnosnih interesa. No tu ulogu ne moţe zadrţati ako traţi izuzeće od standarda za koje ţeli da ih se pridrţavaju svi ostali”. Na ţalost, Haški sud još nije predmetom sustavnih struĉnih prosudbi, iako su evidentne njegove slabosti i ograniĉenja. 933

934

935

● “Haški

je sud skup, spor, neobjektivan, politiziran, pristran [...] ima sve slabosti ad hoc suda, a nijedne znaĉajke Stalnoga meĊunarodnoga suda utemeljenog diplomatskom konferencijom u Rimu 1998. godine. Naime, nema porote, nama odvojenog prizivnog suda, nema velikih jamstava za optuţene. Nema mogućnosti suĊenja za zloĉine protiv mira jer ih ne predviĊa Statut Tribunala. Sud primjenjuje apsolutno neprihvatljivu najširu moguću zapovjednu odgovornost prema kojoj bi Butros Ghali trebao odgovarati za nesprjeĉavanje nasilja u Bosni i Hercegovini”; 936

● Haški sud je kolonijalna institucija iz 19. stoljeća, koji je “ponekad pod velikim politiĉkim pritiscima” (David Rivkin i Lee Casey, Wall Strest Journal; prema: Slobodna Dalmacija, 2. veljaĉe 2001.); ● Haški sud je “jedinstven instrument imperijalnog pritiska i ucjene, te bezoĉna nijekanja nacionalnih i drţavnih suvereniteta” (M. Schwartz, Vjesnik, 5. srpnja 2001.). ● “Oĉito

je da su ratni zloĉini postali pitanje politiĉke ekspeditivnosti umjesto pitanje pravde, morala i tzv. zapadnjaĉkih vrijednosti” (Washington Times; prema: Slobodna Dalmacija, 11. veljaĉe 2001.); ●.“Prema mojoj procjeni haško tuţiteljstvo je u vrlo ĉvrstoj sprezi sa Strate Departmentom koji odreĊuje koga, kada i zašto će nekog optuţiti”; 937

● “Sve

bi bilo lakše i jednostavnije ako bi Haški sud u podpunosti bio lišen politiĉkog utjecaja. A to nije sluĉaj, jer su njegove odluke politiĉke naravi”; 938

● Tuţiteljstvo Haškog suda “ĉesto priprema površne, pa i montirane, kafkijanske procese”. Naime, “umjesto da je tuţiteljstvo prinuĊeno dokazivati krivicu okrivljenika, oni su, uz pomoć vlastitih odvjetnika i svjedoka, prisiljeni dokazivati vlastitu nevinost”; 939

● “Drugim

rijeĉima, zemlje u novom svjetskom poretku neće samo biti lišene mogućnosti da stvaraju vlastite zakone. One bi mogle biti lišene prava na biranje svoje vlade”; 940

● Statut

Haškog suda, koji su najvećim dijelom pisali ameriĉki pravnici, ima gotovo prepoznatljivu svrhu. “Na njemu je utemeljen sud koji je postao vrlo znaĉajan politiĉki instrument SAD-a, a dijelom i ostalih zapadnih saveznika”. 941

I dok je za Christophera Blaca, kanadskog odvjetnika, Haški sud “sramota civiliziranog svijeta”, za Ĉedu Prodanovića, hrvatskog odvjetnika, taj je sud “apsolutno pravedan”. 942

943

MeĊutim, se sve više dovodi u pitanje vjerodostojnost ovoga Suda. Naime, kao trenutno najubojitiji represivni mehanizam tzv. novog svjetskog poretka, Haag postaje vrlo jasan simbol novog izraza moći i oholosti meĊunarodnih struktura. Štoviše, kao opasna mješavina zakona i politike, ovaj sud u sebi krije latentnu, još potpuno neostvarenu totalitarnu svijest, koja bi se pokazala itekako opasnom ukoliko bi pervertirani univerzalni liberalizam potpuno prerastao u globalnu duhovnu, medijsku, trţišnu i politiĉku diktaturu. “Haag je samo pokazatelj da je taj proces u tijeku, da se praktiĉki uspostavlja i legalizira meĊunarodna represija iz jednog središta moći”. Ove će teze, na posljetku, jezgrovito rašĉlaniti Alain Finkielkraut, koji tvrdi da se pravosuĊe kao instrument apsolutizira kao da je ono samo po sebi instrument boţanske, nepogrješive pravde. “Takvo tehnicistiĉko gledanje na pravdu samo u kategoriji prava rezultiralo je da sada Haaški su jednako tretira one koje su vodili oslobodilaĉki i one koji su nametali napadaĉki rat. Pri tomu dijelitelji haške pravde nameću politiĉki zaborav, a suci smatraju da su nepogrešivi, što ih stavljaju u poziciju Boga. Oduševljeni svojom univerzalnom ĉovjeĉnošću zaboravili su na svoju ljudsku ograniĉenost.” Taj sud, takoĊer, uopće ne vodi raĉuna o oĉitoj odgovornosti generala vojski zapadnih zemalja. “Rijeĉ je o parcijalnoj pravdi koja je takva baš zato što nastoji uspostavljati simetriju izmeĊu napadaĉa i napadnutog. [...] Ali što mi uopće znamo o zbilji ako je poimamo samo u apstraktnim kategorijama prava? Razlikujemo li agresiju i obranu? U takvoj situaciji i napadaĉ i branitelj postaju kriminalci. Na djelu je zaborav politiĉkog. [...] Nitko ne moţe stvarati apstraktno ĉovjeĉanstvo u ime svih i zanemarivati male nacije”. 944

945

946

Budući da Haag pravdu eksternalizira iz surjeĉja, pravosuĊe je u Hagu iskorijenjeno, Hrvati imaju legitimno pravo buniti se protiv suda koji ne ĉini razliku izmeĊu agresora i napadnutoga. Zbog toga su postupci Haškog tribunala prema Hrvatskoj, zakljuĉuje Finkielkraut, “nastavak arogancije i nerazumijevanje Europe, samo na novi naĉin, samo je sada pravosudno, ali ste opet maltretirani”. Dakako, erazmiĉki opinion makeri u startu odbijaju principijelnost Finkielkrautova nastupa i njegovih teza. 947

● Osporavajući

mu ekspertno mišljenje, smatra se da Finkielkraut “svojim diletantskim poimanjem prava prelazi granicu moralnog kodeksa svoje profesije”; 948

● Njegovo “relativiziranje Haškog suda”, Heni Erceg naziva “tipiĉnim hadezeovskom obranaštvom”, kako – toboţe – “Haag ne vodi raĉuna o razlici izmeĊu agresora i ţrtve”; 949

tome, odmiĉući se od onog “posebno-nacionalnog kojeg zagovara Finkilekraut”, Nenad Mišĉević, erazmiĉki filozof, priklanja se “univerzalistiĉkointernacionalistiĉkom” kozmopolitizmu i pravdi koju, unutar tzv. Bledske skupine, promiĉe Stipe Mesić, aktualni predsjednik Hrvatske. ● Prema

950

Štoviše, dobro je primjećeno, “da je Finkielkraut Hrvat, za ove elementarne istine koje je izgovorio, posve sigurno bi od hrvatskih reţimskih medija bio preoglašen klerofašistom”. Rijeĉ je o sudu koji polazi od toboţnje “individualizacije krivnje, ĉime se 951

omogućava ne samo kaţnjavanje poĉinitelja, već i spašava narod iz kojeg su oni potekli od moralne degradacije”. “Nakon što je [Europa] izmislila pravo na humanitarno miješanje, da bi prikrila politiĉko povlaĉenje pred invazijom na priznate drţave i pred brisanjem nepoţeljnih naroda, uspjela je isposlovati da Generalna skupština ujedinjenih naroda izglasa osnivanje meĊunarodnog suda koji [...] će suditi svima, kako ţrtvama tako i agresorima, jer se za razliku od Nürnberškog suda, on neće morati izjašnjavati o postupcima kriminalne drţave, nego mnogo odreĊenije, i samo zato da amalgamu pribavi pravno jamstvo, o kršenju prava ĉovjeka za vrijeme rata u bivšoj Jugoslaviji. MeĊutim, polazeći od “kozmopolitske pravde”, koja pretpostavlja individualizirane krivnje, haška matrica tzv. individualizacije krivnje u svoj konaĉnici ima funkciji dokazivanja kako nije bilo nikakvog obrambenog (oslobodilaĉkog) rata, nego jedino općeg sukoba i zloĉina u kojima su svi bili i ţrtve i agresori. Svekolika bivša (TuĊmanova) hrvatska vlast je predmet Haaga, što će reći da je hrvatska drţava nastala na zloĉinu. Iza tzv. individualizacije zloĉina stoji “smicalica kojom se, kada individualni zloĉini zbrajanjem dostignu kritiĉnu masu, ipak kani obnoviti mit o kolektivnoj krivnji hrvatskog naroda, kojemu ponovno valja uskratiti drţavu, jer je dokazano ne zna stvarati i odrţavati, doli masovnim zloĉinima”. MeĊutim, ako je takva drţava nastala na zloĉinu, onda ne moţe ni postojati ili moţe postajati samo s nekim krnjim suverenitetom i koji će biti pod nadzorom nekih meĊunarodnih ĉimbenika. Kad je rijeĉ o ovim prostorima, Haški sud ima jasno odreĊenu politiĉku ulogu preokretanja cjelokupne situacije: sve strane jednako su odgovorne i treba im suditi, ali s posve razliĉitim posljedicama (v. tablicu 30.). 952

953

954

955

drţave

Hrvatska Bosna i Hercegovina

godine rata hrvatsko-srpski

1991.

hrvatskobošnjaĉki

graĊanski agresivni (meĊunarodni)

1993.

srpskobošnjaĉki

srpsko-hrvatski

graĊanski

graĊanski

agresivni (meĊunarodni)

agresivni 1995. (unutarnarodni) Tablica 30.: Karakterizacija rata na podruĉju ex-Jugoslavije (prema: presudama Haškog suda)

Ponajprije, raspad Jugoslavije (1991.) i, s tim u svezi, hrvatsko-srpski (Hrvatskoj u Bosni i Hercegovini) i srpsko-bošnjaĉki sukob (u Bosni i Hercegovini) okarakteriziran je kao

graĊanski rat. U tom smislu, iz posvemašnje dnevno-politiĉke usmjerbe, posebice slijedi izjednaĉavanje Miloševića i TuĊmana, tako da je “predsjednik TuĊman umro na vrijeme”. “Haški sud optuţio Miloševića i za genocid u Bosni i Hercegovini”, polazeći od toga da je sukob u BiH “meĊunarodni oruţani sukob” i “djelomiĉna okupacija postojeće BiH”. Hrvatsko-bošnjaĉki okršaj (1993.) obiljeţen je kao meĊunarodni sukob koji je – po 956

onome što se kaţe za TuĊmana – u osnovi nastao agresijom Hrvatske na BiH. Naime, ameriĉki tuţitelj Gregory Kehoe, glede optuţnice protiv generala Blaškića, tvrdi da je planove o podjeli aneksiji dijela Bosne i Hercegovine dr. Franjo TuĊman stvorio još davne 1981., dakle prije zloglasnog Memoranduma SANU, prije dolaska Slobodana Miloševića na vlast i prije napada JNA na Sloveniju. S druge strane, ni u jednoj optuţnici protiv bosanskih Srba 957

nigdje ne stoji teza da je SR Jugoslavija bila agresor na BiH, tako da prema presudama Haškog suda proizlazi da je Hrvatska agresor na BiH, a Srbija nije (iako je Vijeće sigurnosti oznaĉilo samo SRJ kao agresora). Naposljetku, hrvatska oslobodilaĉka akcija Oluja (1995.), 958

oznaĉena kao unutarnarodni sukob, preoblikovana je u agresivni rat, kao “etniĉko ĉišćenje”. “I, napokon, ako ustvrdite kako srpski egzodus iz Krajine nije posljedica sustavne politike etniĉkog ĉišćenja, odvratit će vam, zgaĊeni takvom pristranošću, da izbjeglica ostaje izbjeglica, te da, bilo to sustavno ili ne, vaţnost ima samo rezultat: Krajinu je u nekoliko dana napustilo gotovo cjelokupno srpsko puĉanstvo. Etniĉko ĉišćenje se de facto dogodilo u Hrvatskoj. Etniĉko ĉišćenje de facto: taj leksiĉki izum meĊunarodnih promatraĉa zasluţuje mjesto u povijesti kriminalnih podvala”. “Ţrtva i agresor najprije su izjednaĉeni u krivici za 959

rat, da bi po novoj interpretaciji ţrtva postala agresor i to na vlastiti drţavni teritorij”.

960

U svakom sluĉaju, ponajprije, optuţbe protiv Hrvatske za agresiju na BiH-a, pa onda ĉak i za agresiju unutar vlastitih granica, dio su promišljanog kaţnjavanja hrvatske drţave i naroda. Naime, ispada da glavni krivac za ratove na prostoru bivše Jugoslavije nije velikosrpska politika (i Milošević), nego je – kako proizlazi – zapravo Hrvatska ta na koju pada veći dio odgovornosti. “Ako Haaški tribunal doista prihvati ĉudaĉku, i monstruoznu, logiku ameriĉkog tuţitelja, moglo bi se dogoditi da hrvatski predsjednik i hrvatska drţava, na kraju krajeva, od ţrtava veleosrpske agresije postanu ne samo sudionicima zla nego njegovim ishodištem i glavnim protagonistima!” “Zašto se za zloĉine ne optuţuje srpska drţavna 961

politika, dok se u našem, sluĉaju pokušava kriminalizirati drţavni vrh i TuĊmanova politika”. U proširenoj optuţnici protiv Miloševića za zloĉine u Hrvatskoj, on treba 962

odgovarati prema individualnoj i zapovjednoj odgovornosti zbog poĉinjenih zloĉina, jer protiv njega nije podignuta optuţnicu za genocid. MeĊutim, Hrvatska je podnijela tuţbu protiv

Jugoslavije pred drugim sudom, MeĊunarodnim sudom pravde u Haagu, zbog agresije i genocida. Naime, u Haagu se već nalaze tisuće stranica dokumenata koji govore o zloĉinima bivše JNA i srpskih paravojnih snaga poĉinjenih tijekom agresije na Hrvatsku. Dio tih dokumenata poznat je i pod nazivom Bijela knjiga i upravo na temelju njih je pred MeĊunarodnim sudom pravde u Haagu podignuta optuţnica protiv SR Jugoslavije zbog agresije na Hrvatsku. S druge strane, Picula izjvljuje da bi Hrvatska mogla odustati od 963

tuţbve ako bi Jugoslavija “na drugi naĉin” ispunila zahtjeve postravljene u tuţbi. To je, dakako, razumljuvo. Ali rekao jeovo: “Bit hrvatksaih zahtjeva u tuţbi jest da se SRJ jasno odredi prema gresiji u Hrvatksoj i poĉinjenim zloĉinima, preuzimajući svoj dio moralne, politiĉke, pravne i materijalne odgovnosti” (Globus, 3. svibnja 2002.). Izjava je iznenaĊujuća. Jugoslavija se poziva da se odredi prema agresiji “preuzimajući svoj dio odgovornosti”. To znaĉi da je za agresiju netko drugi, takoĊer, duţan preuzeti “svoj dio”, a to je, razumljivo, u ovom sluĉaju, Hrvatska. U ĉemu je pozadina takva pristupa? Ako nemamo optuţbe Srbije za 964

agresiju na Hrvatsku, ali su i Hrvatska i Srbija optuţene za agresiju u BiH, onda dolazi do jasnog nametanja zakljuĉka kako je na prostoru bivše Jugoslavije voĊen graĊanski rat. Prema tome, i sadašnje se politiĉko stanje moţe promatrati kao privremeno, do povratka na stare ili sliĉne geopolitiĉke postavke. Na taj naĉin, osim što Srbiju amnestira od odgovornosti, ovakvo postavljanje optuţnice protiv Slobodana Miloševića, jasno upozorava na ĉinjenicu da se velike sile, koje kontroliraju Haški sud, nisu odrekle ideje o obnovi Jugoslavije.

965

“Jedno od kljuĉnih pitanja za sve drţave nastale na podruĉju nekadašnje SFR Jugoslavije jest: Tko je planirao, pripremio i zapoĉeo ratove u Sloveniji, Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini 1991. i 1992? Rijeĉ je, dakako, o povijesnoj istini i odgovornosti kreatora rata. ... Ţeljeli su, nakon raspada SFR Jugoslavije, uspostaviti drţavu u kojoj će ţivjeti svi Srbi, amputiranjem Hrvatske i Bosne i Hercegovine i pripajanjem otrgnutih dijelova (naseljenih većinom ili u većem broju graĊanima srpske nacionalnosti) Srbiji i Crnoj Gori (projektiranoj budućoj drţavim pod dominacijom Srba). ... Nasilno ulaţenje u tuĊi teritorij, iskustvo kazuje, nigdje u svijetu nije moguće bez rata ili oruţanog sukoba. Ratovi koji su poĉeli 1991. u Hrvatskoj i 1992. u Bosni i Hercegovini bili su, zapravo, ratovi Srbije za teritorij”. Zloĉin je 966

“poĉinjen u okvirima neĉega što je po svemu nalikovalo dogovoreneom etniĉkom inţinjeringu, tojst dogovorenoj razmjeni stanovništva, u okviru dogovorenog epiloga jednog dogovorenog rata. ... Taj je rat znanju “pravi vojnici meĊu njima znaju da je to laţ, kao što je šarena (krvava) laţa cijeli TuĊmanov reţim”. Naime, on drţi da se radi “o planski provedenom 967

ĉišćenju teritorija u smislu konaĉnog rješenja na hrvatski naĉin”.

968

Postalo je pitanje oko defintivne ocjene karaktera ili smisla Domovinskog rata, što je taj rata, zapravo, bio i koji su njegovi ciljevi, kao i na kraju njegovi rezultati. Za jedne je Domovinski rat bio iskljuĉivo obrambeni rat za obranu Hrvatske od srpske vojske (ili srpskih vojski) i JNA. Za druge je iskljuĉiva teza da je to bio rat za etniĉko ĉićenje Hrvatske od Srba, kao i rat koji je trebao rezultirati pripajanjem u najmanju ruku zapadne Hercegovine Hrvatskoj. Prva strana, dakako, ne poriĉe zloĉin i na hrvatskoj strani, ali ga uzima kao sekundarni, posljediĉni, koji ni u kom sluĉaju ne moţe osporiti apsolutnu pozitivnu narav i neupitnu vrijednosnu usmjerbu Domovinskog rata. Po drugima, hrvatski su zloĉini esencijalni, tj. oni su utjelovljeni u samu bit Domovinskog rata. Naime, planirani projekt etniĉko ĉišćenje je zloĉin sam po sebi, a uĉinjeni pojedinaĉni (ili skupni) zloĉini su njegove logiĉne, i neizbjeţive, izvedenice. Smatra se da je “rijeĉ o toliko razliĉitim i nespojivim ocjenama da je izmeĊu njih nemoguće naći ĉak i jednu jedinu crtu podudarnoti, a kamoli nekakav zajedniĉki nazivnik ili konsenzus”.

969

tuĊmanizam

detuĊmanizam

cilj rata

obrambeni

agresivni

zloĉin

konsekutivni

esencijalni

rezultat

nacionalna

etniĉko ĉišćenje Srba i agresija na BiH

drţava integracija

srednjo-europska status

quo

bellum status

Tablica 31. Paradigme u ciljevima Domovinskog rata

zapadno-balkanska ante status bellum

quo

post

Zanimljivo je da vladajuća većina (izim Pusić-Ĉaĉićeva HNS-a) i opozicija, gotovo jednako, gledaju na najnovije haške optuţnice protiv generala Gotovine i Ademija, iako je odgovor na nj drugaĉiji. Spomenimo samo neke politiĉare, stranke, udruge i analitiĉare: ● Ivica

Raĉan, aktualni predsjednik Vlade, u odgovoru haškoj tuţiteljici Carli del Ponte, poriĉući etniĉko ĉišćenje, prisilne deportacije i raseljavanja srpskog stanovništva iz Hrvatske, uz ostalo, prigovorio je da se u optuţnicama “makar dijelom kriminalizira ili pokušava kriminalizirati Oluja i dovodi u pitanje njezina legitimnost”. 970

● Tonino

Picula, aktualni ministar vanjskih poslova, smatra da namjeravana optuţnica protiv pokojnog predsjednika TuĊmana “dovodi Hrvatsku u lošu situaciju te pokreće niz pitanja, poput redefiniranja karaktera rata u Hrvatskoj”. Naime, “insistiranjem na optuţnici protiv pokojnog predsjednika TuĊmana – ĉime ga, zapravo, izjednaĉuje s Miloševićem – Hrvatsku vuĉe natrag”. 971

● Draţen Budiša, tada bivši predsjednik HSLS-a, smatra da politiĉki sadrţaj najnovije optuţnice, protiv generala Rahima Ademija i Ante Gotovine, “stvarno dovodi u pitanje Domovinski rat, Oruţane snage Republike Hrvatske i legitimne akcije oslobodilaĉke Vojske Hrvatske”.

972

● Krešimir Ćosić, bivši zamjenik ministra obrane, drţi da je rijeĉ o dobro pripremljenoj dugoroĉnoj strategiji koja ima za cilj izmijeniti sliku stvarnih povijesnih dogaĊanja na prostoru bivše Jugoslavije, te zamijeniti uloge kako bi se hrvatski branitelji proglasili zloĉincima, optuţiti i osuditi, izjednaĉiti ih s agresorima i zloĉincima i, štoviše, dokazati da je hrvatski narod genocidan i da je hrvatska drţava stvorena na zloĉinu. 973

● Mladen

Anĉić, povjesniĉar, smatra da je “cijeli postupak pred sudom u Haagu, zapravo, klasiĉni politiĉki proces, na kojemu se traţi krivac i kazna za one koji su srušili Jugoslaviju – zemlju koja je nastajala kao ĉedo i glavna uzdanica liberalizma sila Antante, a u stvarnosti se prometnula u degeneriranu nakazu najcrnjih oblika diktature”. 974

● Vladimir Đuro Degan, profesor meĊunarodnog prava, glede rašĉlanjenih ĉinjenica i s obzirom na intenzitet i trajanje hrvatsko-bošnjaĉkog sukoba, drţi da se “ne moţe doći do zakljuĉka da je postojao meĊunarodni oruţani sukob izmeĊu Hrvatske i BiH, pa ĉak ni da su ispunjeni strogi uvjeti iz definicije agresije da se radilo o agresiji jedne drţave na drugu”. 975

● Udruga za promicanje identiteta i prosperiteta (HIP), isto tako, drţi da izjava haške tuţiteljice – da bi se predsjednik TuĊman da je ţiv, u Haagu sudilo – “pokazuje da je taj sud prije svega politiĉko sudište, kojemu su takve izjave potrebne kako bi se na ovim prostorima relativizirali uzroci rata, poništila razlika izmeĊu ţrtve i agresora, te, shodno tome, srpska agresija na Hrvatsku i BiH svela na sukob toboţe šaĉice nacionalista”. 976

● Ivo Josipović, profesor kaznenog procesnog prava na zagrebaĉkom Pravnom fakultetu, “smatra da je u pravnom smislu najveći propust Suda što nije prepoznao da je Oluja, i sve što se dogaĊalo, bilo u okviru jednog većeg rata koji se odvijao na ovim prostorima i da je taj sukob imao meĊunarodni karakter, što je Sud, prema njegovu mišljenju, u kvalifikacijama djela prepustio istaknuti”. 977

socijalno-liberalna stranka (Malo vijeće), s obzirom na podignutu optuţnicu, donijela je zakljuĉak: da se spomenutom “optuţnicom Republika Hrvatska posredno optuţuje za zloĉin protiv ĉovjeĉnosti i zanemaruje njezino legitimno pravo na obranu te se tako izjednaĉuje agresor i ţrtva”. ● Hrvatska

978

● Hrvatska kršćansko-demokratska unija (“Otvoreno pismo Hrvatskoj vladi”), isto tako, podvlaĉi da “sadrţaj optuţnice razvidno ĉini upozoravajuću ĉinjenicu kako Haški sud, prema zahtjevima i mjerilima svojih sponzora i mecena, piše svoju varijantu povijesti svega onoga što se dogaĊalo na našim prostorima od 1990. do danas”. 979

Karamarko Tomislav, bivši ĉelnik UNS-a, drţeći da moramo i zbog svijeta i nas samih moramo dektirati zloĉine sami i sami im suditi, ali je “problematiĉna politiĉka dimenzija tih optuţnica. Takve optuţnice treba odbaciti. Haag ne razlikuje ţrtvu od agresora”; 980

● Zdravko Tomac, dopredsjednik Sabora, smatra da, osim što “optuţbe o smišljenom genocidu vrijeĊaju sve sudionike Domovinskog rata”, one dovode “u pitanje i samu hrvatsku drţavu, jer bi znaĉilo da je ona stvorena na zloĉinu, smišljenom i planiranom”. 981

● Ivica Marijaĉić, kolumnist Slobodne Dalmacije i Fokusa, smatra da “nakon što je u sudskim procesima bosanskim Hrvatima Hrvatska praktiĉki proglašena agresorom na tu zemlju, suĊenjem će hrvatskim generalima Haag, s obzirom na karakter Gotovinine optuţnice, Hrvatsku proglasiti i agresorom na vlastitu zemlju”. 982

● Ivan Striţić, kolumnist Hrvatskog slova, dobro zapaţa, da su “poniţene europske sile, Ujedinjeni narodi, brojne nevladine udruge i organizacije za zaštitu ljudskih prava, odmah Oluju proglasile istoĉnim grijehom hrvatske drţave”. 983

● Josip Jović, kolumnist Slobodne Dalmacije, isto tako, drţi da je “optuţnica protiv dvojice generala optuţnica protiv hrvatske drţave”, jer se svodi na dvije osnovne pretpostavke: “Hrvatska je planirala deportaciju, raseljavanje, ubijanje i progon Srba (drugim rijeĉima genocid), a hrvatske oruţane snage izvršile su agresiju na legitimnu srpsku drţavu Krajinu!”. 984

● Milan Jajĉinović, kolumnist Veĉernjeg lista, s obzirom na optuţnice hrvatskim generalima, vidi Hrvatsku optuţenu za ponavljanje povijesnih recidiva, odnosno za obnavljanje budućnosnog modela o “rješenju srpskog pitanja što će onda i dalje hraniti stare stereotipe o hrvatskoj genocidnosti”. 985

Letica, kolumnist Globusa, smatra da “optuţnice protiv generala Rahima Ademija i Ante Gotovine pripadaju skupini optuţnica novoga vala kojima je svrha povijesno redefiniranje, tj. revizija, povoda, uzroka, prirode i posljedica onoga što se, kolokvijalno, naziva Domovinski rat, a obuhvaća svesrpsku i armijsku (JNA) agresiju na Hrvatsku i operaciju Hrvatske vojske”. ● Slaven

986

● Josip Peĉarić, kolumnist Hrvatskog slova i Fokusa, isto tako, drţi da je, optuţujući generala Gotovinu koji je zajedno s predsjednikom TuĊmanom - toboţe - planirao etniĉko ĉišćenje Republike Srpske Krajine, Haški sud “konaĉno pokazao i dokazao da je politiĉki sud kojemu je osnovna zadaća prekrajanje najnovije povijesti po ţelji svjetskih moćnika”. 987

● Emanuel

Hoško, crkveni povjesnik, glede ovih optuţnica, drţi da bi ovo suĊenje moglo zastati tek na “prekrajanju povijesti koju je potvrdio referendum, pravnog ustrojstva

hrvatskog graĊansko-politiĉkog korpusa, i povijesno lako provjerljivog slijeda zbivanja, onda će biti jasno da svoj autoritet ne gradi na vjerodostojnosti, već na politiĉkim pretpostavkama, a ostvaruje ga pritiskom i ucjenjivanjem”. 988

● Mile

Bogović, biskup gospićko-senjski, smatra se da je “naivno uopće misliti da Haag nije sredstvo politiĉkih moćnika koji ţele preko svojih suradnika i Hrvatskoj ograniĉiti hrvatski suverenitet, kao što je naivno pretpostaviti da se moţe oĉekivati pravedna presuda”. 989

Sve u svemu, većina hrvatske politiĉke javnosti, u novim optuţnicama hrvatskim generalima, koji su bili sudionici navodno unaprijed planiranog i genocidnog projekta o etniĉkom ĉišćenju 150.000 Srba i koji je Olujom proveden u djelo, vide politiĉku pozadinu, a ne stanje pravde. Naime, na taj se naĉin, volens-nolens, u posve drugo surjeĉje stavlja i ta akcija, kao i ĉitav obrambeni Domovinski rat, jer se Hrvatskoj zapravo osporava pravo na oslobaĊanje vlastitog teritorija. Rijeĉ je, dakle, o politiĉkoj instrumentalizaciji optuţnice, gdje se Oluja uzimlje kao genocidna (etniĉko ĉišćenje) a ne oslobodilaĉka akcija, dovodi se u pitanje punu legalnost i legitimnost obrambenog rata koji je vodila Hrvatska, pa tako i stvorene nacionalne drţave. “Haaško je tuţiteljstvo pod izravnim utjecajem odreĊenih Hrvatskoj nesklonih, meĊunarodnih krugova te se ono koristi za kriminalizaciju Domovinskog rata u smislu ratnog zloĉina, kako bi se Hrvatsku podloţilo velikosrpskoj hegemoniji zakamufliranoj u neku novu uniju jugoistoĉne Europe i njeno gospodarstvo interesima tih krugova”. Suprotno tome, “osim vojne operacije ĉiji cilj nije bilo mijenjanje etniĉke strukture nego zadobivanje suvereniteta nad strategijskim podruĉjem, Hrvatska nije uĉinila ništa da do toga doĊe: Srbe je otjerala njihova vlastita logika”. Naime, “srpska logika da se vojnim pothvatima stvaraju etniĉki ĉisti prostori bit će temelj njihova razumijevanja vlastita poloţaja, a posljedica toga bit će srpsko etniĉko samoĉišćenje”. 990

991

“Domovinski

rat i njegov rezultat vrhunac su hrvatske povijesti. Domovinski rat je dogaĊaj s kojim se ništa što se dogaĊalo u našoj povijsti ne moţe usporeĊivati. Oko toga ne bi trebalo biti dilema. To bi trebalo predstavlajti nacionalni konsensus, zajedniĉku uporišnu toĉku svih: desnih, lijevih i ostalih”. Društvo Domovinskog ponosa i ĉasti Viribus Unitis, prema tome, u potpunosti odbacuje kao neprihvatljive i neodgovorne “odluke Vlade Republike Hrvatske o suradnji s Haškim sudom, te poziva Hrvatski sabor, kao i hrvatski narod u cjelini, da se odupru ovakvom neobjektivnom osuĊivanju hrvatske novije povijesti, hrvatske drţave, hrvatske suverenosti i hrvatske samostalnosti.” 992

993

MeĊutim, drţeći da to dovodi u pitanje i nacionalnu drţavu, opozicija je vrlo kritiĉna prema aktualnoj vlasti. Naime, budući da nije stala u obranu digniteta Domovinskog rata i hrvatskih generala, “ova vlast otvara prostor za krajnji obraĉun sa svim nositeljima ideje hrvatske nezavisnosti te se ţele dokazati da je Hrvatska stvorena na zloĉinu pa je onda nije trebalo biti”. Štoviše, Maja Freundlich drţi da Vlada “krši ustav i ruši ustavotvorni poredak Naime, glede ĉinjenice da je general Gotovina optuţen “zbog napada na Republiku Srpsku Krajinu”, Haški je sud “sebi prisvojio pravo redefiniranja meĊunarodnog priznanja Republike Hrvatske, iz 1992. u njezinim granicama. [...] RSK nije nikad dobila priznanje, pa ga tako ne moţe dobiti ni posredno, optuţnicama podignutim u Haagu”. [...] Ni Raĉan ni Mesić nisu smjeli od poštara primiti omotnicu takva sadrţaja, a pogotovu ne prihvatiti njezin sadrţaj u cjelini, ĉime su prekršili Ustav, ĉl. 8. o granicama, ali i ĉl 94. i sve one ĉlanke kojima se obvezuju štititi ustav i ustavni poredak”. Zbog svega toga, Juraj Jezerinac, vojni ordinarij, upozorava da bi Hrvatska “jasnim naĉelima, stavovima i porukom, pa i uz cijenu ţrtve, mogla pomoći i tzv. velikima ovog svijeta da njihova sudišta ne budu sramota civiliziranog svijeta”. S tim u svezi, predlaţući osnivanje meĊunarodnog povjerenstva da prosudi 994

995

996

dosadašnji rad suda, odvjetnik Ţeljko Olujić drţi da bi Hrvatska trebala zamrznuti suradnju s Haškim sudom, dok ovo povjerenstvo ne utvrdi radi li ovo sudište u interesu pravde. 997

MeĊutim, suprotno tome, dio vladajuće politike (HNS) i tzv. nezavisnih udruga i analitiĉara, posebice iz pozicije “otvorenog društva” (Erasmus Gilda), polazi neupitno od jednake odgovornosti svih za raspad Jugoslavije i rata na ovim prostorima i, štoviše, da je obrambeni Domovinski rat bio zloĉinaĉki (etniĉko ĉišćenje). “Bilo bi dobro, takoĊer, otvoriti raspravu o tome na ĉemu se gradi novi, moderni identitet Hrvatske. Moramo riješiti nesporazume oko Domovinskog rata jer su sadašnje podjele toliko velike da se niti usudimo otvoriti raspravu. [...] Da smo pri donošenju Deklaracije o Domovinskom ratu insistirali na tome da je se treba pridrţavati, i da smo reagirali kad je netko iz naših redova govorio suprotno, sad ne bi bilo problema”. Ukratko, dio politiĉke javnosti “nikako ne ţeli vidjeti Miloševića odgovornog za zloĉine u Hrvatskoj ako mu TuĊmana ne stoji uz bok, ili ĉak ispred njega”. Ovu manjinsku javnost, primjerice, tako podupire: 998

999

● Stipe

Mesić, aktualni predsjednik Republike Hrvatske, primjerice, “o tim ratovima reći će da su potekli iz nacionalistiĉkih projekata o etniĉkoj ĉistoj velikoj Srbiji i etniĉki ĉistoj velikoj Hrvatskoj (pa bi se za te ratove svatko svakome trebao ispriĉati”). 1000

● Ivo Banac, dajući povijesni prikaz – kako priznaje – “pomalo nategnut bez jasnog podteksta osim prikaza borbe za prevlast”, pronalazi “jedan osnovni obrazac: etniĉko ĉišćenje i stvaranje nacionalno homogenih drţava nisu bile posljedice, nego cilj rata”. S tim u svezi u Deklaraciji Hrvatskog sabora o Domovinskom ratu “zapisane su evidentne laţi, naprimjer da Hrvatska nije vodila agresivni i osvajaĉki rat prema bilo kome”. 1001

1002

● Ivan Supek, akademik HAZU, tvrdi da su “rat na ovim prostorima uzrokovali nacionalistiĉki reţimi,” te da, naspram zavnohovske (partizanske), “TuĊmanova Hrvatska” predstavlja okomicu nacionalistiĉke (ustaške) Nezavisne Drţave Hrvatske. 1003

● Milan

Đukić, drţeći da “Srbi u Hrvatskoj ne mogu biti manjina”, glede još neobjavljenog popisa, gdje je navodno smanjen broj Srba u Hrvatskoj sa 12 na 4% od 1991., zakljuĉuje da je “Hrvatska potvrdila onu genocidnost iz 1941. godine, a to je da treba uĉiniti sve da Srba nema u Hrvatskoj”. 1004

● Stanko Lasić, knjiţevni povjesnik, glede Oluje, kaţe: “Ja sam za razliku od svog naroda u njegovoj golemoj većini, za razliku od meni bliskih i dragih osoba – odmah procijenio Oluju kao najveći hrvatski promašaj, a ne kao veliĉanstveni dogaĊaj”; naime, zbog onog što se dogaĊalo poslije i što nam “Europa i Amerika nikako neće oprostiti”. 1005

● Ivo Goldstein, povjesnik, polazeći od teze da je TuĊmanova vladavina (reţim) bila nacionalistiĉke naravi, u svojim “komparativnim istraţivanjima hrvatske povijesti”, tvrdi da se potkraj 20. stoljeća “Srbija angaţirala u dva, a Hrvatska u jednom agresivnom ratu” (protiv Bosne i Hercegovine”). 1006

● Duško

Sekulić, sociolog, uzimajući da je Miloševićev “integralni nacionalizam” u biti ista ideologija “na kojoj je bila zasnovana HDZ-ova vladavina”, drţi da je HDZ-ov reţim “svoje integralno-nacionalistiĉko lice i Hrvatsku od ţrtve pretvorio u ravnopravnog partnera u dijeljenju Bosne i divljanju nacionalistiĉke euforije”. 1007

● Milorad

Pupovac, predsjednik Srpskog narodnog vijeća, smatra da je “na osnovi TuĊmanove i Miloševićeve dogovorne politike nekoliko stotina tisuća Srba protjerano iz Hrvatske, a ne zato što Srbi ne bi htjeli ţivjeti u Hrvatskoj”. 1008

● “Hrvatska

je u zagrljaju klerofašizma. Egzodus Srba iz Krajine moţe da ne znaĉi etniĉko ĉišćenje ili humano preseljenje, ali je uspjeh ove vlasti u stvaranju jednonacionalne drţave. Za mene, to znaĉi da je tandem TuĊman-Kuharić efikasniji od Pavelića i Stepinca.” 1009

● Nenad

Zakošek, politolog, s obzirom na hrvatski desni ekstremizam, spominje “teritorijalni ekspanzionizam u raznim varijantama, ali prije svega usmjeren na bosanskohercegovaĉku drţavu, s ciljem pripojenja hrvatskih etniĉkih teritorija”. 1010

● Ivan Zvonimir Ĉiĉak, HHO-ovski duţnosnik, posebice sustavno razvija tezu da ratova u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini zapravo i nije bilo, nego su to bili simulirani, dogovorni ratovi – o kojima su se TuĊman i Miloševićdogovorili da bi uzajamnim genocidom uspostavili onu etniĉku ĉistu veliku Srbiji i onu etniĉki ĉistu veliku Hrvatsku. 1011

● Jelena

Lovrić, kolumnistica Novog lista, isto tako, izjednaĉuje Domovinski rat s etniĉkim ĉišćenjem, te ţali što je “smrću Franje TuĊmana dokinuta mogućnost da na hrvatskoj, kao i na srpskoj strani, za zloĉine odgovaraju njihovi politiĉki projektanti”. 1012

● Vojislav Stanimirović, predsjednik Samostalne demokratske srpske stranke (SDSS), smatra da će “meĊunarodna zajednica još morati definirati minuli rat pravim imenom, jasno reći da je to bio graĊanski sukob, a ne velikosrpska agresija, kako uporno javljaju hrvatski mediji i njihovi politiĉari”. 1013

● Radovan

Stipetić, kolumnist Jutarnjeg lista, ne poriĉući da hrvatske drţavne neovisnosti ne bi bilo bez “TuĊmanove povijesne vizije i politiĉke lucidnosti”, ipak drţi da su TuĊmanova sredstva bila “pokušaj razbijanja i prisvajanja dijela Bosne-Hercegovine, a takoĊer i faktiĉki izgon Srbe iz Hrvatske”. 1014

● Damir

Grubiša, kolumnist Novog lista, s tim u svezi, tvrdi da se “nacionalni interes Franje TuĊmana svodi na etniĉke interese Hrvata: podijeliti Bosnu i ostvariti Veliku Hrvatsku, oĉistiti Hrvatsku od Srba”, te izgraditi drţavu “nacionalistiĉke diktature”, izoliranu od demokratskih i kulturnih vrijednosti suvremene Europe. 1015

● Zoran Pusić, predsjednik GraĊanskog odbora za ljudska prava (GOLJP), s tim u svezi, piše da je “akcija Oluja bila dobrim dijelom usmjerena protiv lokalnog stanovništva”, te je upitna teza, o kojoj se ĉesto piše i govori, “da je lokalno stanovništvo napustilo svoje kuće pod prisilom krajinske vojske”.

1016

● Danko Plevnik, kolumnist Slobodne Dalmacije, isto tako, smatra da je Hrvatska izvršila meĊunarodnu agresiju na Bosnu i Hercegovinu, tj. izvela “teritorijalistiĉku pustolovinu u BiH kao zemljopisnu mjeru njezina jugoslavenskog naslijeĊa”.

1017

● Karl Gorinšek, general bojnik Hrvatske vojske, smatra da, pored pokušaja stvaranja Velike Srbije na raĉun teritorija nekih bivših jugoslavenskih republika, ne smijemo zanemariti ni aktualna nastojanja oko stvaranja Velike Hrvatske, tj. “na jedan te isti geografski prostor obje drţave imaju identiĉne pretenzije, što je i glavni razlog zašto se vodi rat u Bosni i Hercegovini”.

1018

● Slobodan Šnajder, kolumnist Novog lista, sustavno polazeći od teze da je hrvatska drţava samo preslika fašistiĉke Nezavisne Drţave Hrvatske i da su Milošević i TuĊman zloĉinci, otvoreno govori o “tzv. domovinskom ratu” kao “ideološkom konstruktu”; rijeĉ je o graĊanskom i dogovornom ratu, pri ĉemu je “tzv. Oluja” pomela “svaki trag ljudskosti”.

1019

● Drago Pilsel, kolumnist Novog lista, drţi da je, poput zloĉinaĉke tvorevine tzv. Nezavisne Drţave Hrvatske, TuĊman devedesetih uvoditelj “projekta etniĉki ĉiste Hrvatske (s namjerom da je proširi i na dijelu BiH)”.

1020

● Ivan Grubišić, teolog i sociolog, s obzirom na to, drţi da se ne radi “o kriminalizaciji Domovinskog rata, već su to politikantske igre koje se iskljuĉivo rade s pozicija shvaćanja vlasti, bilo da se vlast obrani ili da ju se ponovno stekne, što HDZ ţeli i iza ĉega stoji”. 1021

● Daša

Drndić, suradnica Zareza, smatra da su “hrvatska vlast, hrvatska vojska i hrvatski ratnici (uz šutljivu potporu hrvatske javnosti) izvršili agresiju na Bosnu i Hercegovinu”, dok i slavljena “operacija Oluja, sad je već valjda jasno, još uvijek trese identitete Srba i Hrvata”. 1022

● Vesna Pusić, predsjednica vladajuće koalicijske Hrvatske narodne stranke, zbog svega toga, uspostavljajući poznatu Banĉevu tezu ekvidistancije, “Od svih zemalja nastalih nakon promjena iz 1989., nacionalizam je najsnaţnije i najdestruktivnije upotrebljavan u zemljama bivše Jugoslavije. U tim okvirima središnju su ulogu imali srpski i hrvatski nacionalizam”. Na HRT-u i usred Hrvatskog drţavnog sabora uzviknula da je “hrvatska drţava nastala na zloĉinu” i da je “Hrvatska vodila u BiH agresivni rat protiv muslimana”. “Predsjednica jedne od strane vladine koalicije, pak, u Hrvatskom saboru izjavit će kako je u tim ratovima (i) Hrvatska bila agresor.” 1023

1024

1025

Idejni i intelektualni stoţer za kriminalizaciju Domovinskog rata i, s tim u svezi, svake ideje hrvatske nacionalne drţave, kako je već reĉeno, predstavlja “otvoreno-društveni” krug oko Erasmus Gilde, koji je pokrenuo ĉasopisErasmus (proljeće 1993.). Tijekom svog urednikovanja u ĉasopisu Erasmus i na mnogim meĊunarodnim skupovima (struĉnjaka), zajedno s Ozrenom Ţunecom, Vesna Pusić je argumentiranim mišljenjem i na znanstveno provjerljivim ĉinjenicama dala “ocjenu o agresiji na Bosnu i Hercegovinu”. Kako je poĉeo erazmiĉki scenarij? Budući da je rat povećao homogenizaciju i nametnuo je kao najvišu vrijednost, dok su raznolikost i bogatstvo civilnih teţnji potisnuti u pozadinu, Slavko Goldstein, glavni urednik uvodno je izrazio tešku zabrinutost: “Pred Hrvatskom predstoje mnogo teške godine, moţda i teţe od ovih koje su neposredno iza nas. Ne znamo kakva će 1026

nakon toga biti Hrvatska, hoće li uopće ostati kao drţava i kako će biti ţivjeti u njoj”. S obzirom na to, zaoštravajući dilemu “demokracija ili nacija”, Vesna Pusić, glavna oblikovateljica “druge Hrvatske”, smatra da se Hrvatska nalazi na raskriţju izmeĊu “moderne liberalno-demokratske drţave, ili pred-graĊanske, tradicionalne, patrijarhalno-herojske zajednice”. Shodno tome, ona drţi da postoje dvije mogućnosti: 1027

1028

1029

● jedna

je mogućnost “integracija vojnim putem”, koja, pored privrednih, ukljuĉuje politiĉke posljedice (jaĉanje lokalnog otpora, terorizam i stalnu nestabilnost) i

● druga je mogućnost integracije “na privlaĉnosti i komparativnim prednostima ţivota u Hrvatskoj” (tj. razvijanje graĊanskog društva, tolerancije i multikulturalizma).

1030

U ĉemu je bit problema? Nakon velikosrpske agresije, uz znatne ljudske i materijalne ţrtve, Hrvatska je ipak preţivjela i stekla nezavisnost, ali uz ĉinjenicu da je znatan dio Hrvatske ostao pod okupacijom. Ipak, TuĊmanov proklamirani cilj nije bila samo nezavisnost, nego i teritorijalni integritet unutar postojećih republiĉkih granica. MeĊutim, ta je politika upravo iz erazmiĉkih krugova doţivjela oštru kritiku, budući da je “prilika za vojnu opciju osloboĊenja Hrvatske propuštena 1992. godine”. Naime, tada nije prihvaćena tzv. strategija generala Špegelja koji se zauzimao za osvajanje vojarni, gdje bi se uzelo naoruţanje i tako JNA i Beograd suoĉila s naoruţanom i mobiliziranom Hrvatskom, te bi se na taj naĉin mogao sprijeĉiti rat u Hrvatskoj, a moţda i u Bosni i Hercegovini. Koliko su ti prigovori, pa i optuţbe, utemeljene na stvarnim ĉinjenicama i odnosima snaga? Ponajprije, kako se tvrdi, Špegeljov scenarij nije imao potporu meĊunarodne zajednice, dok, s druge strane, smatra se da je rijeĉ o “pripremljenog zamci” pa da je TuĊman slušao generala Špegelja – Hrvatske danas ne bi ni bilo. 1031

1032

1033

1034

1035

S obzirom na to, vjerojatno je TuĊman izbjegao “pripremljenu zamku”. MeĊutim, glede kritike TuĊmanove politike, Špegeljova strategija je dobila posebno mjesto u erazmiĉkim analitiĉarima. Tako je i Banac posve uvjeren u plan generala Špegelja, glede osvajanja vojarni JNA-e, smatrajući da se tako mogla izbjeći vojna opcije na poĉetku agresije na Hrvatsku. Naime, smatralo se da je vještije politiĉko korištenje vojnih mogućnosti moglo dovesti do brţe, manje izvjesne i manje skupe reintegracije okupiranih teritorija. Ukratko, kako tvrdi Norman Cigar (bivši analitiĉar u Pentagonu) u “naruĉenom” ĉlanku, “hrvatske su vlasti time pogriješile što nisu intenzivirale opsadu opkoljenih vojarni”; s time kasnije oslobodilaĉke akcije (Bljesak i Oluja) ne bi bile potrebne, a isto tako Hrvatska bi lakše izbjegla politiĉke i vojne sukobe s meĊunarodnom zajednicom oko ovih teritorija. I danas aktualni predsjednik drţave (Stipe Mesić) tvrdi: “Da je uspio General Špegeljov plan, ne bi bilo planova o osvajanju Bosne”. 1036

1037

1038

MeĊutim, zanimljiv je daljnji hodogram “otvoreno-društvenog” (erazmiĉki) scenarija. Iako, u neobjavljenom razgovoru, Banac (1991.) drţi “da nije bilo, niti moţe biti jedne hrvatske stranke koja bi u uvjetima rata prihvatila politiku defetizma”, erazmiĉki krug sustavno je širio defetizam i kapitulanstvo, što je posebice pokazano u raspravi “Rat ili mir u Hrvatskoj”. Tako: 1039

1040

Tripalo, predsjednik zaklade Otvoreno društvo, dvoji “da će Hrvatska vrlo teško povratiti podruĉja pod sadašnjom srpskom okupacijom”; naime, oĉekujući svesrpski otpor, on uistinu smatra “da ovaj rat mi na vojnom polju ne moţemo dobiti”. ● Miko

1041

● Martin

Špegelj, s tim u svezi, polazeći od “trajne inferiorne strategije” (zapoĉete još 1990.), drţi da Hrvatska “nema svoju vojnu koncepciju, strategiju ni doktrinu, neophodnu za tekuće vrijeme, ali ni za dugoroĉno ĉuvanje opstojnosti hrvatske drţave na ovim vjetrometinama”. 1042

● Ozren Ţunec, isto tako, osim što je Hrvatska geostrateški “potpuno hendikepirana”, smatra da je vojna akcija iskljuĉena jer nemamo koncepcije, doktrine i strategije, pa je nemoguće “govoriti o nekoj suvisloj ratnoj opciji”. 1043

● Karl

Gorinšek, smatrajući da bi rat bio hrvatsko-svesrpski, u takvom općem sukobu, on “ne vjeruje da bi hrvatska strana mogla izvući pobjedu (a na to nas je podsjetio i Galbraith izjavom da se ne treba igrati vatrom)”. 1044

● Ivo

Banac, osim na naše, poziva se i na zapadne vojne struĉnjake koji “ne vjeruju da je Hrvatska u mogućnosti voditi ofenzivnu vojnu akciju u bilo kojem krajinskom sektoru, posebno ne u istoĉnoj Slavoniji.” 1045

● Slavko

Goldstein, posve mirotvorno, drţi da “Hrvatska kao drţava graĊana ne moţe izrasti iz novoga rata”, pa zato treba “objaviti Srbima u istrgnutim podruĉjima da se pojavila Druga Hrvatska s privlaĉnijim licem, pred kojim stari strahovi od reintegracije postaju neumjesni”. 1046

Sve u svemu, smatrajući da “nijedna svjetska sila nije spremna riskirati ţivote svojih vojnika da bi silom nametnula pravedno rješenje u Bosni i Hercegovini ili ukrotila lokalne vlasti u hrvatskim krajinama”, S. Goldstein drţi da će se utjecaj svjetskih sila trajno “svoditi samo na gašenje ili barem lokalizacije sukoba, na odrţavanje mira ili barem primirja, na produţavanje status quo kao najmanjeg od još gorih pratećih zala, uz mala poboljšanja u okviru mogućeg”. General Martin Špegelj, isto tako, oĉekivao je da ćemo “i poslije Unprofora imati Unprofor! A nakon toga – zna se: ciparsko rješenje”. Slavko Goldstein, zbog svega toga navija za Drugu Republiku Hrvatsku, koja polazi “od nacionalne drţave ka drţavi graĊana”. Ovaj je zaokret, zaogrnut demokratskim naĉelima, ipak imao dublju pozadinu. Naime, kako je Miloševiću i njegovim vanjskim mentorima postalo jasno da je propao maksimalni projekt Velike Srbije, oni poĉinju ponovno (ne)otvoreno govoriti o obnovi Jugoslavije i razliĉitim kompromisnim rješenjima u okviru Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Stoga se raĉunalo da bi “projekt konfederalne ili pak redizajnirane Jugoslavije svi narodi na podruĉju bivše Jugoslavije postupno prihvatili ili pak bili osuĊeni prihvatiti”. U sve se to, dakako, uklapao erazmiĉki scenarij. 1047

1048

1049

1050

Tako je već spomenuti okrugli stol “Srbi i Hrvati”, prema O. Ţuncu, treba iznjedriti “sjeme novih relacija i zadovoljavajućih rješenja”. Naime, nakon rata, “treba pokušati stati na neku vrstu nulte toĉke odnosa i zapoĉeti iznova”, budući da bi ratnom opcijom Hrvatska ostala “tek zajednica nacionalnog kolektiva slabašne demokracije i neće dozrijeti do prave drţave” i, štoviše, tada bi “tisućugodišnji snovi mogli samo nastaviti kao snovi koji će se opet iznova samo sanjati”. Zapravo, vraćajući se na status quo ante bellum, rješenje bi bilo u novom povijesnom hrvatsko-srpskom sporazumu, što znaĉi da Srbi ostaju pri svom zahtjevu da su konstitutivni narod hrvatske drţave, a ne nacionalna manjina. Dakle, poduprijet erazmiĉkim krugom, M. Pupovac drţi da “Hrvati nemaju dovoljno moći da riješe srpsko pitanje Srba u Hrvatskoj bez strašnih gubitaka”, a Srbi u Hrvatskoj “nemaju te moći s pomoću kojeg bi se mogli odvojiti od Hrvatske”. Ako ţele ţivjeti zajedno, jedni i drugi morat će ţivjeti s trećom stranom: što su bile prijašnje vlasti (austrougarska, mletaĉka, napoleonska ili 1051

1052

1053

jugoslavenska), danas to mora biti nekakav meĊunarodni faktor. Uloga je tih ĉimbenika arbitrarna i ima dvostruku zadaću: (1) da Hrvatska, regulirajući odnose s drugim jugoslavenskim republikama, oĉuva svoje granice kao nezavisna i suverena drţava i (2) da pomogne Srbima u Hrvatskoj da razviju svoju teritorijalnu, politiĉku i kulturnu autonomiju. Ukratko, poduprijet meĊunarodnom arbitraţom glede “suţivota” Hrvata i Srba u Hrvatskoj, erazmiĉki je krug izradio osnove za godinu dana kasnije obznanjeni “Nacrt plana Z-4”, kojim je predviĊena konfederalizacija hrvatskog drţavnog teritorija, tj. uspostava “naroda u narodu” odnosno “drţave u drţavi”. 1054

1055

1056

Kako vidimo, uz pomoć meĊunarodne zajednice, vraćanjem na nultu toĉku (status 1057

quo ante bellum), erazmiĉko je mirotvorstvo otvaralo prostor Hrvatskoj na putu prema obnovi neojugoslavenskog saveza. Ukratko, iza erazmiĉke teze o drugoj mogućnosti integracije “na privlaĉnosti i komparativnim prednostima ţivota u Hrvatskoj” (tj. razvijanje graĊanskog društva, tolerancije u multikulturalizma), stajala je zapravo kapitulacija i brisanje 1058

novouspostavljene hrvatske nacionalne drţave. Štoviše, osim što “nema ni vojne ni politiĉke ni ekonomske snage da dobije ovaj rat”, Hrvatska ako se odluĉila prikljuĉiti novom poretku 1059

- smatra Tripalo - “mora biti spremna i na ograniĉenje nekih svojih odluka, a u posljednjoj instanciji i na stanovito ograniĉenje vlastitog suvereniteta”. U tom defetistiĉko1060

kapitulantskom ozraĉju, skupina erazmiĉkih intelektualaca (Ivo Banac, Krsto Cviić, Slavko Goldstein, Vlado Gotovac, Vesna Pusić i Ozren Ţunec), temeljem dnevno-politiĉkih prosudbi, traţila je demisiju predsjednika Franje TuĊmana, posebice zbog njegove dugogodišnje usmjerbe “na podjelu Bosne i Hercegovine”. Zanimljivo je da je Banac je pritom bio izvikovan za TuĊmanova nasljednika. Sliĉan je support iz “londonskih loţa”, uz harne 1061

pohvalnice, dobio i Ivan Zvonimir Ĉiĉak i to od princa Aleksandra KaraĊorĊevića koji, kao 1062

vjerojatni gubernator “Zapadne Balkanije”, oĉevidno već licitirao svojim podloţnicima. Sve u svemu, TuĊman je jednostavno trebao odstupiti jer “nova politika i novi ljudi” trebali bi uspostaviti kontakt i dati podršku “onom dijelu srpskog stanovništva u tim krajevima koji se nije ukljuĉio u zloĉinaĉki rat protiv Hrvatske”. Na taj naĉin, mogao bi se tek “zacrtati put ka strpljivom razrješenju najmuĉnijeg problema drţave Hrvatske – bez novoga velikoga rata ili malih ratovanja”. MeĊutim, spomenuto traţenje, koje je inaĉe bilo izvan 1063

ustavne procedure, znaĉilo je svojevrsnu kapitulaciju Hrvatske. Tako je, od kunktatora (jer 1064

je odbio “Špegeljov scenarij”), uz meĊunarodnu agresiju u Bosni i Hercegovini, predsjednik TuĊman unaprijed obiljeţen agresorom na vlastiti (okupirani) teritorij, budući da će, naspram ponuĊene “ciprizacije” ili konfederalizacije, u “fašiziranoj” situaciji izabrati vojnu opciju.

1065

Štoviše, u tom defetistiĉko-kapitulantskom ozraĉju, s obzirom na (ne)oĉekivani rasplet reintegracije okupiranih podruĉja, nakon spomenutih “znanstvenih” prosudbi, Ozren Ţunec je

izradio hipotetiĉni model napadne operacije strategijskog znaĉenja pod nazivom “Operacija Pinocchio” (recenzenti su bili generali Martin Špegelj i Karl Gorinšek), dajući “minimalne i nuţne uvjete za uspjeh vojne opcije i njene maksimalne mogućnosti kao i realne rizike njenog izvoĊenja”. Zašto je uredništvo Erasmusa “naruĉilo” tu “obavještajnu” studiju? Odgovor je posve pragmatiĉan: “Na srpskoj strani se ne pokazuje dobra volja ni za minimalna rješenja, a na hrvatskoj strani nedostaje strpljivosti i takta. U takvim okolnostima neizbjeţno se javljaju i ratniĉke varijante, pa ih ni Erasmus – dosljedni zagovornik miroljubivog puta – ne moţe prešutjeti”. Objavljujući Ţunĉev tekst, uredništvo - dakle - ţeli “upozoriti na dramatiĉnost situacije i na sve posljedice koje iza toga mogu proizići”. Koji je središnji nalaz ove “obavještajne” simulacije? 1066

1067

S obzirom na spremnost hrvatskog vrhovništva da problem okupiranih teritorija ţele riješiti mirnim (politiĉkim) ali, prema potrebi, i vojnim putem, što je polazna hipoteza (koju autor postavlja na poĉetku studije), nakon šire rašĉlambe, Ţunec zakljuĉuje: “MeĊutim, kako stvari stoje i analiziraju se sadašnje mogućnosti HV i ima li se u vidu sadašnja insuficijentnost hrvatske politike i diplomacije prema pobunjenim Srbima (a dodatno je opterećena nacionalistiĉkim i šovinistiĉkim tonovima koji odjekuju današnjom Hrvatskom) moţe se zakljuĉiti da Hrvatska danas nije u stanju uĉiniti nijedno od onog ili-ili s poĉetka ĉlanka a kamoli njihovu skladnu, uĉinkovitu i svrsishodnu kombinaciju”. S tim u svezi, ostaje pitanje: koliko je ova simulacija bila kasnije nadahnuće srpskim vojnim planerima, koji su se “sustavno bavili prosudbama što moţe i na koji će to naĉin uĉiniti HV.” MeĊutim, spomenuti zakljuĉak, s obzirom da dolazi iz erazmiĉkog okruţenja, djelovao je krajnje defetistiĉko-kapitulantski, budući da je trebao Hrvatsku odvratiti od iznuĊenih vojnih rješenja. MeĊutim, ako je rijeĉ o “specijalno-ratnoj” studiji, moglo bi se, isto tako, tumaĉiti da je ova simulacija (glede slabosti i nespremnosti hrvatske politiĉke i vojne opcije) trebala “preveslati” i “povući za nos” (Pinocchio) paradrţavni srbistan? 1068

1069

1070

Doista, nakon što je ubrzo “bljesko-olujnim” osloboditeljskim akcijama (1995.) Hrvatska vratila okupirani teritorij i slomila velikosrpski tvorevinu, najviše je priznanje pristiglo od erazmiĉkoga teoretika - Ozrena Ţuneca, koji je u oĉima javnosti sve više stjecao sposobnosti prvoklasnog obavještajca. Naime, posve suprotno ranijoj simulacijskoj prosudbi, on priznaje da je “Hrvatska imala racionalnu veliku strategiju (grand strategy) po kojoj je planski postupala i išla spram svojih realistiĉkih ciljeva te je uporabila drţavu kao organizaciono sredstvo: moralni, politiĉki, vojni i gospodarstveni uvjeti, mogućnosti i resursi paţljivo su i odmjereno sklapani u pothvat realizacije osnovnog nacionalnog cilja o kojem je postojao opći konsenzus i koji je ostvaren neumoljivom uĉinkovitošću”. Dakle, kao i mnogi utjecajni analitiĉari, Ţunec govori o Oluji kao besprijekornoj akciji, ne spomenuvši ikakvo “etniĉko ĉišćenje”, već zakljuĉuje da je, “kao anakroniĉna parodija Vojne Krajine”, tzv. Republika Srpska Krajina posve “potonula u zloĉinu i zaboravu”, dok su vodstvo pobune i pobunjeni Srbi iz Hrvatske “otišli ne nalazeći snage da prevladaju strah i suoĉe se posljedicama pobune”. 1071

1072

MeĊutim, usprkos ovakvih relevantnih prosudbi, osim da je “agresor u Bosni i Hercegovini”, prema erazmiĉkom scenariju, Hrvatska je izvršila agresiju i na vlastiti teritorij, tj. sprovela genocid (“etniĉko ĉišćenje”) na podruĉju Republike Srpske Krajine. Štoviše, upravo je O. Ţunec tijekom 1998. godine dobio kolumnu u tjedniku Globus, “koja se iskljuĉivo bavila kriminalizacijom Domovinskog rata”, da bi u knjizi Rat u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini 1991-1995. i “znanstveno” utvrdio da se baš tijekom Oluje dogodilo “etniĉko ĉišćenje”. Najzad, kao kruna svega, erazmiĉku strategiju - kako je već reĉeno “obnarodovat” će Vesna Pusić i to kao predsjednica jedne od stranki vladine koalicije 1073

1074

(Hrvatska narodna stranka) u Hrvatskom saboru, poznatom politiĉkom izjavom “kako je u tim ratovima (i) Hrvatska bila agresor”. Zbog toga, nakon “lustracije Domovinskog rata”, naspram ustaškog “autohtonog fašizma”, Hrvatska se mora izgraditi na partizanskom (antifašistiĉkom) kontinuitetu i identitetu. Ukratko, osnaţivanjem antifašistiĉke tradicije (koja je rezultirala zavnohovskom Hrvatskom) omogućit će se uspostavljanje hrvatskog kontinuiteta i, s tim u svezi, na spomenutoj tradiciji “utemeljene liberalno-demokratskih institucija”. Što i tko stoji iza ovdje, tek u osnovama, skicirane erazmiĉke strategije? 1075

1076

1077

1078

1079

“TuĊman, ne upavši u pripremljenu zamku, omogućio je Hrvatskoj spremni ulazak u drugu dionicu rata, a da pri tome ne bude poraţena. Ono što osporavatelji nikako ne mogu oprostiti TuĊmanu je strategijski pouĉak – izbjegnuta strategijska zamka je pobjeda u ratu”.

1080

Osim defetizma i kapitulantskog odvraćanja od oslobodilaĉke akcije (Pinocchio je bjelodano pokazao da Hrvatska za takvo nešto nije imala politiĉke ni vojne pretpostavke), ako već ulazi u taj riziĉni poduhvat, onda je implicitna odgovornost na njenoj (Hrvatska) strani, budući da joj je nedostajalo “strpljivosti i takta”. Iza ove se teze, zapravo, moţe prepoznati “britanska politika mekog posredovanja, koja je dugoroĉno vodila prihvaćanju i priznavanju svih srpskih ratnih osvajanja u Hrvatskoj i BiH” i, s tim u svezi, uspostavu ciprizacije okupiranog hrvatskog teritorija. Suprotno tome, “nestrpljivi i netaktiĉki” povratak okupiranog teritorija vojnim putem, te zaokruţivanje hrvatske nacionalne drţave, unaprijed je nuţno kvalificirano “etniĉkim ĉišćenjem”, što će potvrditi najnovije haške optuţnice. Obavještajno dobro planirana erazmiĉka strategija apstraktnog mira, “kojim se farizejski nagraĊuje agresor, a hrvatski narod stavlja u poloţaj teške nacionalne frustracije”, imala je tako posvemašnju potporu merkantilistiĉkog Zapada. 1081

1082

1083

1084

Svjedoci smo, kako pokazuje rašĉlamba erazmiĉkog scenarija, svojevrsnog paradoksa. Naime, hrvatskom se vodstvu, ponajprije, zamjeralo “mirotvorstvo” i što je zabacilo “Špegeljov scenarij” i tako nije - toboţe - okonĉalo nametnutu velikosrpsku agresiju. Uspostavljajući potom jednaku odgovornosti za raspad Jugoslavije i zapoĉeti graĊanskoetniĉki rat, osim što ga se kasnije kapitulantski odvraća od vojne opcije (potvrĊujući tako ranije “namještenu klopku”) i uvjerava da za to nema snage, sada se hrvatskom vodstvu jasno unaprijed daje do znanja da je vojno osloboĊenje okupiranih teritorija i, s tim u svezi, uspostavljanje nacionalne hrvatske drţave – nedopustiva ĉinjenica. Prema tome, polazeći od laţne dileme “demokracija ili nacija”, naspram “moderne liberalno-demokratske drţave”, Vesna Pusić razlikuje model “pred-graĊanske, tradicionalne, patrijarhalno-herojske zajednice”. I dok je prva, zagovarajući integraciju “na privlaĉnosti i komparativnim prednostima ţivota u Hrvatskoj” (što je, pod opisanim kondicijama, trebalo rezultirati obnovom neojugoslavenskog saveza), druga je opcija (“mogućnost integracija vojnim putem”), budući da je trebala uĉvrstiti nacionalnu drţavu, unaprijed osuĊena kao crimen, što će kasnije potvrditi i Haško sudovanje. S obzirom da erazmiĉki scenarij nije autonoman, već vjerojatno dio jednog šireg scenarija, potrebno je i to kratko rašĉlaniti. 1085

1086

1087

Zapravo, erazmiĉku strategiju, koju je operacionalizirao Haški sud, ponajprije, ovjerovljuje Savo Štrbac, predsjednik obavještajne velikosrpske udruge Veritas i sâm nesluţbeni glasnogovornik Haškog suda. Naime, u razgovoru za jedan beogradski tjednik, 1088

on doslovce kaţe: “Optuţnica protiv Ante Gotovine redefiniše istoriju ili, kako Raĉan voli da kaţe kriminalizira Domovinski rat. U taĉki 37 priznata je drţava RSK, više ne kao takozvana, koja je imala svoju vojsku. A u taĉki 39 potvrĊeno je da je u pet napada na RSK, teritoriju zaštićenu od Ujedinjenih naroda, Hrvatska kao ĉlanica UN-a izvršila pet agresija na UN. To otvara ogromne mogućnosti. [...] Rat koji ĉini zloĉinaĉke akcije nije domovinski i obrambeni, već zloĉinaĉki i agresorski. Samim time drţava koja je nastala na zloĉinu ne moţe nastaviti postojati, već se njeno ustrojstvo mora redefinirati. To je prilika za Srbe da legitimnim i legalnim sredstvima izbore pravo drţavnosti Republike Srpske Krajine”. 1089

S obzirom na sve to, i Ivo Banac drţi da je “saborska većina podrţala Vladu u infantilnoj i prijetvornoj politici prema Haagu”, jer štiteći Domovinski rat od neprihvatljivih politiĉkih kvalifikacija, “oni zapravo brane TuĊmana od Haaga”. Dakle, dosljedan tezi da je hrvatska nacionalna drţava nastala u mrţnji i zloĉinu, Banac zato osuĊuje jednako vlast i oporbu. Zapravo, središnji dio optuţnice “generalu Gotovini” vjerojatno je i prepisan iz Nedovršena mira(1996.), koji je strateški dokument tzv. meĊunarodne zajednice za preureĊenje Balkana. Naime, ovo izvješće - koje je, prema Bancu, “jezgrovito ušlo u uzroke i tijek ratnih sukobljavanja na Balkanu” - expressis verbis svjedoĉi da je “nakon vojne akcije Zagreba, uslijedila kampanja etniĉkog ĉišćenja srpskog stanovništva u Krajini”, tako da je “pobjeglo je oko 200.000 ljudi, što je moţda najveća seoba Srba u povijesti”. S obzirom na odmak vremena, kako izgleda, moguće je uspostaviti background tehnologije najnovijih haških optuţnica. 1090

1091

1092

Naime, uz već spomenuti Hrvatski helsinški odbor, glavnu logistiku Haškom sudu pruţa već reĉeni tzv. dokumentacijski centar Veritas, na ĉijem je ĉelu Savo Štrbac, jedan od ideologa velikosrpskog ekspanzionizma. S tim u svezi, zamjenik glavne tuţiteljice Graham Blewitt prošle je godine Savi Štrpcu potpisao preporuku u kojoj, izmeĊu ostalog, potvrĊuje da do 1994. godine “uspješno suraĊuje s Veritasom” koji je “pod vodstvom Save Štrpca pomagao i još uvijek pomaţe u radu Ureda tuţitelja, na profesionalan i ozbiljan naĉin, prikupljajući informacije o odreĊenim dogaĊajima koji su se zbili u razdoblju 1990.-1995. godine”. Nadalje, zamjenik tuţiteljice moli sve kojima se Savo Štrbac obrati da podrţe Veritas “kao vrlo znaĉajan doprinos radu Tribunala”. Dakako, posve je drugo pitanje: zašto, naspram najpovjerljivijeg informatora, sâm Štrbac nije predmet zanimanja Haškog suda? 1093

1094

1095

Štoviše, kao neformalni glasnogovornik Haškog suda, Savo je Štrbac prvi (26. lipnja 2001.) izvijestio javnost da je Carla del Ponte hrvatskoj Vladi dostavila dvije optuţnice protiv hrvatskih generala, da zna imena, ali ih ne ţeli reći zbog obveza prema Sudu. Kada je haška tuţiteljica u srpnju prošle godine došla u Hrvatsku izravno nakon spektakularnog uhićenja Slobodana Miloševića, ona je zatraţila dvojicu generala koji su sudjelovali u osloboĊenju zemlje. Tim ĉinom je del Ponte htjela izraziti nepristranost sudu i poznatu ekvidistancu koja je Europu prošlih godina odvodila u opasne pothvate”. Dva dana poslije Štrpĉeve najave, koja nije uzeta ozbiljno, u Zagreb dolazi Graham Blewitt i sastaje se hrvatskim predsjednikom Mesićem koji se obraća javnosti pretkazujući skora optuţenja i uhićenja hrvatskih zapovjednika. Mesić potom odlazi na Ekonomski forum u Salzburg, odakle – pozivajući se na diplomatske izvore – Misha Glenny (novinar poznat po iznimnoj bliskosti srpskim i obavještajnim sluţbama) javlja kako su hrvatskoj Vladi uruĉene zapeĉaćene optuţnice protiv dvojice hrvatskih generala. 1096

1097

1098

“Blewitt

je 1991. nijekao masovne srpske zloĉine poĉin jene nad Hrvatima proglašavajući ih toboţe pravednom osobm za toboţnji hrvatski genmocid nad Srbima u drugoem svjetskom ratu”. 1099

U toj oĉevidnoj igri obavještajnih sluţbi posebice se “vidi Blewittov rukopis u haškim optuţnicama”. Naime, G. Blewitt je još ranije optuţio Hrvatsku da je Olujom izvršila, kako je napisao, “agresiju na Republiku Srpsku Krajinu”: s ciljem etniĉkog ĉišćenja srpskog stanovništva i, u krajnjoj crti, genocida. Tadašnji je Blewittov dopis, ĉiji je sadrţaj objavio tjednik Globus, izazvao ogorĉenje u Banskim dvorima pa je Raĉanova vlada oštro odgovorila. Blewitt jer tada povukao svoje tvrdnje iz toga dopisa, što su domaći polusluţbeni haški glasnogovornici protumaĉili tek nespretnošću u izriĉaju, odnosno prijevodu. MeĊutim, najnovija optuţnica hrvatskih generala, gotovo neupitno otkriva Blewittov rukopis. Naime, prema mišljenju nekih rašĉlanitelja, takvu je politiĉku optuţnicu mogao sastaviti samo G. Blewitt, nekadašnji australski policijski istraţitelj koji je svoju karijeru, kako je poznato, gradio na progonu tamošnjih Hrvata, pokušavajući neke od njih prokazati kao teroriste ili ratne zloĉince samim tim što su politiĉki zagovarali stvaranje neovisne hrvatske drţave. 1100

1101

S obzirom na to, uz obvezatnu suradnju sa Haškim sudom, povratak hrvatskih Srba jedan je od središnjih prioriteta kojim se Hrvatskoj via Balkan otvara mogućnost ulaska u euroatlanske integracije. Na taj naĉin, Haški je sud manje institucija pravde a više vrlo djelotvorno oruĊe politiĉkog pritiska, kojim se unutar proturjeĉnih interesa tzv. svjetske zajednice nastoji stabilizirati podruĉje trusnog Balkana. U tom surjeĉju, kako je dobro primijećeno, slijed dogaĊaja oko podizanja i objavljivanja optuţnica protiv Ademija i Gotovine upućuje kako je rijeĉ o “pravom obavještajnom ratu za redefiniranje politiĉkih uloga na Balkanu”. Štoviše, nakon što je 1994. godine ameriĉka diplomacija oduzela Britaniji primat u mirovnom procesu u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj, nakon što je dotadašnju britansku politiku “mekog posredovanja”, koja je dugoroĉno vodila prihvaćanju i priznavanju svih srpskih ratnih osvajanja u Hrvatskoj i BiH, zamijenila tvrda i aktivnija ameriĉka politika uvjerljive prijetnje silom – na haškoj optuţnici se, zasad tek neizravno, našla i onodobna ameriĉka politika na Balkanu. 1102

1103

S obzirom na to, Roy Gutman, autor Newswek-ova teksta “Što je CIA znala” i dobitnik prestiţne Pulitzerove nagrade, tvrdi da Haški sud nema temelja za optuţnicu protiv generala Gotovine; naime, da se moţe smatrati “besmislicom da se nekoga smatra odgovornim za istjerivanje 150 do 200 tisuća ljudi koji već prije otišli”. S tim u svezi, David Rivkin i Lee Casey, ameriĉki odvjetnici, polazeći da je Oluja bila izvedena po najvišim standardima NATO-a, drţe da optuţnice protiv Gotovine otvara pitanje “kani li se nezakonitim putem proglasiti zapadna ratna doktrina, koju primjenjuje SAD i NATO, a koja je u potpunom suglasju s tradicionalnim meĊunarodnim pravnim i povijesnim normama”. Oni oĉekuju da će Sud pozvati kao svjedoke bivše ameriĉke duţnosnike i misle da nije “nezamisliva akcija (Suda) protiv Amerikanaca”, tj. da “uskoro na optuţeniĉku klupu mogu dovesti ĉasnike i duţnosnike NATO-a”. Tako se postavljaju zanimljiva pitanja: “Jesu li SAD zaista pomagale planiranu akciju etniĉkog ĉišćenja drţave RSK, kako Oluju karakterizira optuţnica protiv Gotovine? Ili je CIA spavala dok britanski i srpske obavještajne sluţbe, nakon diplomatskog i vojnog poraza sredinom devedesetih, preko haške optuţnice, nastoje afirmirati ideju Velike Srbije i tadašnju britansku politiku na Balkanu?” Otkuda ovi prijepori? 1104

1105

1106

Koliko god oduševile zapadne vojne struĉnjake i izvukle neuĉinkovitu meĊunarodnu politiku iz ćorsokaka, hrvatske su osloboditeljske akcije i zabrinule zapadne politiĉare, jer se uĉvršćivanjem Hrvatske promijenila geopolitiĉka situacija na Balkanu. Hrvatska je pobjeda

promijenila strategijski odnos i uspostavila vojnu ravnoteţu na ovim prostorima. Kada je došlo do uspostave ravnoteţe, da bi se pozicionirali na podruĉje jugoistoĉne Europe, Amerikanci zaustavljaju HV pred Banja Lukom i zahvaljujući takvom odnosu snaga stvaraju uvjet za sklapanje sporazuma u Daytonu. Dakle, budući da Hrvatska nije bila slomljena i da Srbi i JNA nisu ostvarili plan o spašavanju Jugoslavije, Zapad se tada odluĉuje za zaustavljanje srpskog genocidnog rata i rješavanje problema Balkana za “zelenim stolom”. Kad su Srbi izgubili tzv. Krajinu u Hrvatskoj, Amerikanci su im u Daytonu taj gubitak kompenzirali Republikom Srpskom, koja je izgraĊena na principu Blut und Boden (krvi i tla). Rijeĉ je o politiĉkoj tvorevini koja je roĊena kao ĉist produkt etniĉkog i rasnog ĉišćenja uz blagoslov meĊunarodne zajednice, što priznaje i Nedovršeni mir (1996.). S obzirom na to, uz nagraĊivanje Srba kao agresora u poslijeratnom razdoblju, nasilno je uspostavljena ravnoteţa snaga, što je svrha erazmiĉkoga scenarija (status quo ante bellum). Haški bi sud, na taj naĉin, selekcioniranjem situacije trebao potaknuti i ubrzati rješavanje balkanskog ĉvora, dakako, više prema interesima velesila, a manje prema interesu naroda i drţava na ovom prostoru. 1107

1108

1109

1110

1111

1112

S obzirom na to, kao vojni analitiĉar, Davor Domazet Lošo smatra da sustavna kriminalizacija Domovinskog rata “ima svoje duboko strategijsko opravdanje u opasnosti od priznavanja strategijske pobjede Republici Hrvatskoj i njezinih nacionalnih interesa nekomplementarnih nacionalnim interesima pojedinih vodećih zemalja meĊunarodne zajednice koje one imaju na jugoistoku Europe”. MeĊutim, suprotno tome, Davor Butković, glavni urednik Globusa i jedan od vodećih opinion makera, drţi da “u cijelom sporu oko te optuţnice nije u pitanju meĊunarodni status Hrvatske kao što tvrde biskupi, politiĉari i veći dio politiĉkih promatraĉa”. Naime, Haški se sud “kao politiĉko sredstvo aktivira se u pojedinim taktiĉkim akcijama, ali nema gotovo nikakva utjecaja na strateške ocjene i namjere meĊunarodne zajednice”. Sustavno rašĉlanjujući poteze Haškog suda, akademik Josip Peĉarić dopušta da je Haški sud “politiĉko sredstvo”, ali s oĉevidnim politiĉkim ciljevima. Naime, objavljena je optuţnica protiv generala Gotovine, smatra Peĉarić, definitivno dokazala tvrdnju kako je sud u Haagu “preuzeo ulogu srpskog mita o Jasenovcu u dokazivanju genocidnosti hrvatskog naroda, a time i osporavanja hrvatskom narodu prava na samostalnu drţavu”. Pitajući se “gdje smo pospremili politiĉko razlikovanje oslobodioca i agresora”, Alain Finkielkraut jetko zakljuĉuje: kako europska politika prema Hrvatskoj, svojim “postupcima Haškog tribunala”, samo na novi naĉin predstavlja “nastavak arogancije i nerazumijevanje Europe”. 1113

1114

1115

1116

S onu stranu rasprava o Haškom sudu, posebice one preteţno iz dnevno-politiĉkih razloga, ovdje ne treba zabaciti pijetet prema ţrtvama ovoga rata, bez obzira na kojoj strani. Naime, posve je razumljivo da procesiranje zloĉina kao zloĉina nije sporno, ma tko taj zloĉin poĉinio. MeĊutim, problem nastaje, “kad se odreĊeni zloĉin stavi u politiĉki kontekst, kad postane sredstvo politiĉke manipulacije i ucjene, kad se jedan ratni zloĉin kao eksces, a ne pravilo, predimenzionira i pokušava iskoristiti za revidiranje novije hrvatske povijesti i kriminalizacije hrvatske borbe za nezavisnost”. U ovom ratu trebalo bi zbog toga razlikovati dvije vrste zloĉina i zloĉinaca: (1) osvajaĉki rat (koji je u Srbiji, kao planirani i svjesni ĉin, u cjelini ostvaren realiziran kao genocid, kao ratni zloĉin i (2) individualan zloĉin (u takvom ratu, ratu bez ikakvih pravila, pojedinci i skupine kao napadaĉi i oni koji su se branili u tom ratu ĉinili su zloĉine. “Etniĉko ĉišćenje nije bilo dio hrvatske drţavne politike, ali je pak politika etniĉkog ĉišćenja posljediĉno na istim podruĉjima kod dijela Hrvata izazvala istovjetnu relaciju, premda u neusporedivo manjoj mjeri”. 1117

1118

1119

1120

Naime, bez obzira što iz ovih sukoba nitko nije izašao potpuno ĉist, rijeĉ je o ratu koji “sadrţi jasna razgraniĉenja izmeĊu napadaĉa i onih koji su se branili, neovisno o tome što su u raznim fazama rata i u raznim razdobljima napadaĉi postojali napadnuti, progonjenici i postali progonitelji, ali se ta granica dade proĉitati i zbivanja se mogu jasno analizirati”. Polazeći od takve razdiobe, poticatelji i organizatori rata i agresije (esencijalni zloĉin) trebali bi biti sankcionirani putem MeĊunarodnog suda u Haagu, jer su prouzroĉili patnje, ţrtve i štetu ne samo Hrvatskoj nego i široj meĊunarodnoj zajednici, a poĉinitelje zloĉina u obrambenom djelovanju (konsekutivni zloĉin) sankcionirati putem nacionalnog zakonodavstva – ĉime bi se mogla napraviti ona potrebna razlika izmeĊu agresora i ţrtve. 1121

1122

Suprotno tome, napadaĉ će u konaĉnici biti preraĊen u ţrtvu, a agresija u graĊanski rat, tako će uz pomoć tuzemnih i inozemnih “grešnih struktura”, Haški sud pridonijeti krivotvorenju rata na Balkanu. Metodom inverzije, kako pokazuju neke rašĉlambe, piše se i pisat će se novija hrvatska povijest. Rijeĉ je, ponajprije, o manjini “anacionalnih intelektualaca ili kozmopolitskih nacionalista” koja se, zahvaljujući teroru nezavisnih medija, uspješno nametnula te sustavno priprema teren revizije povijesti, ispirući naše mozgove sofisticiranim metodama inverzije slijeda dogaĊaja, aktera, uzroka, posljedica. 1123

Zašto je vaţno jasno kazati tko je istinski zaĉetnik rata? Zato, jer je agreosr, poĉinitelj meĊunaordnog zloĉina protiv mira (zbog planiranja, pruipremanaj, poticanja ili poduzimanja navlanog rata). Od toga zloĉina valja razlikovati kaţnjiva djela poĉinjena u samome ratu:: zloĉine protiv ĉovjeĉnosti i genocid i ratne zloĉine kojima svaki rat obiluje.... Svi ti zloĉini su meĊunaordnni zloĉini, povlaĉe kazneneu odgovornost prema meĊunaordnome pravu drţava i pojedinaca,. To je neospornboi. Valja ih, ipak, razlikovati, jer zaĉetnik agresije nosi poviujesnu, moralnu i primarnu meĊunoardnopravnu kazneneu odgovornsot za rat. Rat je vrelo zloĉina. Da niej zapoĉet i d arata nije bilo, ne bi bilo nji zloĉina poĉinjenieh tijekom rata”. 1124

2. 2. 3. 3. 2. Dogovorna povjesnica

Sve u svemu, prispodobno Banĉevu kolonijalnom imperativu “Balkanu se ne moţete oduprijeti”, pod diktatom erazmiĉke ideologije i politike uspostavlja se revizija nacionalne povjesnice. Dakle, s onu stranu osmišljavanja vlastita puta, prema zaštiti vlastitih nacionalnih interesa, ali u zajednici s drugim zemljama i narodima u bliţem i daljem susjedstvu, revizija se izvodi glede novih nadnacionalnih okupljanja (balkanska konfederacija), tj. prema ideološki zamišljenoj etapi svijeta i povijesti. S obzirom na sve to, posve je razvidno, da se hrvatska nacionalna povjesnica ne motri kao zasebna i samostalna cjelina u europskom i svjetskom surjeĉju, već kao multi-kulti odsjeĉak ili privjesak jedinstvene “euro-slavenske” 1125

odnosno zapadno-balkanske regionalne historiografije, koju treba uspostaviti s onu stranu “postsocijalistiĉke renesanse etnonacionalsocijalizma”. 1126

Odriĉući Hrvatima nacionalnu posebnost, već je podvuĉeno, Eugen Pusić tvrdi da, naspram jugoslavensko-strossmayerovske, hrvatsko-starĉevićanska okomica predstavlja ekstremni hrvatski nacionalizam. Kao promicatelj juţnoslavenske opcije, on smatra da svehrvatska okomica polazi “od apsolutizacije hrvatskog identiteta”, odnosno “uĉvršćenja separatnih nacionalnih identiteta”, ĉija je politika - “ili se pokloni ili se ukloni” (što je, dakako, erazmiĉki posvjedoĉila Oluja). Shodno tome, nastavlja E. Pusić, “unutar HDZ-a i izvan njega” došlo je do jaĉanja “onih elemenata koji nastavljaju tradiciju Starĉević-KvaternikPavelić apsolutizacije hrvatskog identiteta”. Sukladno tome, u spomenutom eseju za ameriĉke ĉitatelje, Vesna Pusić piše da su ekstremno nacionalistiĉko-emigrantski krugovi doveli TuĊmana na vlast. 1127

1128

1129

Suprotno tome, valja ponoviti, tragom jugoslavensko-strossmayerovske okomice, Goldstein-Gotovĉeva Hrvatsko socijalno-liberalna stranka (i kasnije Koalicija narodnog sporazuma), polazeći od novog neojugoslavenskog liberalnog saveza, “u svoj program uopće nije unijela formiranje samostalne hrvatske drţave”. Kada je kasnije Gotovac osnovao Liberalnu stranku “bez nacionalnog predznaka, tek onda je dovršio jednu logiĉnu konstrukciju bez presedana u recentnoj hrvatskoj politiĉkoj povijesti”, pa je “Gotovĉeva pojava tako dragocjena za obnovu hrvatskog liberalizma”. Na taj naĉin, konaĉno je obeskrijepljen Nikola Stojanović, autor pogromaškog ĉlanka “Srbi i Hrvati” (1902.), koji je tvrdio da se srpsko-hrvatske suprotnosti svode na sukob (“do istrage naše ili vaše”) izmeĊu naprednog srpskog liberalizma i nazadnog hrvatskog klerikalizma. 1130

1131

1132

1133

Spomenute Pusićeve teze, posve erazmiĉki, šire razraĊuje već spomenuti Duško Sekulić (vidi tablicu 32.). Naime, on drţi da hrvatski nacionalizam uopće, posebice HDZ-ova inaĉica, “ima svoje korijene u naslanjanju na kontinuitet hrvatskog drţavnog prava i u svojoj evoluciji sintetizira teoriju drţavnog prava i etniĉki nacionalizam” koji po definiciji “teţi k ostvarenju samostalne drţave”. Budući da je kontinuitet s integralnim nacionalizmom ustaške drţave svakako bio prisutniji nego neka nova demokratska sinteza, HDZ-ov integralni nacionalizam “u Hrvatskoj prvenstveno se oslanja na kontinuitet onih politiĉkih snaga koje su poraţene u drugom svjetskom ratu”. I dok je “na integralni nacionalizam iz Srbije Hrvatska (HDZ) odgovorila je mobilizacijom integralnog nacionalizma u Hrvatskoj”, zabacujući program nacionalne drţave (imajući u vidu obnovu neoliberalnog jugoslavenskog saveza), antifašistiĉki odgovor liberalnog nacionalizma (Koalicija narodnog sporazuma) ili reformskog socijalizma (koji je zagovarao SPD), bio je potuĉen. Ukratko, HDZ-ovski “integralni nacionalizam” pocijepao je “potencijalnu reformsko-liberalnu koaliciju”, koja će se oţivotvoriti tek deset godina kasnije. Zašto je došlo do poraza? 1134

1135

1136

identitet nacionalizam

kontinuitet

drţava

integralni

fašizam

Hrvatska

liberalni

antifašizam

Neojugoslavija

demokratski

antifašizam

Neojugoslavija

blok

HDZ

KNS

SDP

Tablica 32.: Hrvatske politiĉki blokovi 1990. godine (prema: D. Sekulić, 2000.)

Budući da HDZ odgovara na pritisak Miloševićeve Srbije, taj pritisak onemogućava da se liberalno-demokratska alternativa “profilira kao ideološka osnovica post-komunistiĉke transformacije”. Naime, utjelovljen je u Koaliciji narodnog sporazuma na prvim izborima (1990.), liberalni nacionalizam u Hrvatskoj smatrao je suviše riskantnim koaliranje s bivšim reformiranim komunistima (koji promiĉu “demokratski nacionalizam”), pa je na taj naĉin gurnuo pobjedu u ruke “ekstremnom nacionalizmu oliĉenu u HDZ-u, koji je ulijevao najviše povjerenja u radikalni odgovor” na Miloševićev “radikalni pritisak”. Ukratko, na taj naĉin “desnica”, koja u hrvatskoj situaciji “ima formu integralnog nacionalizma”, pobijedila je “i centar i ljevicu”. MeĊutim, nakon 3. sijeĉnja 2000. imamo “povratak Hrvatske u normalnu koloteĉinu postkomunistiĉkog europskog razvoja”. “Normalna koloteĉina”, dakako, pretpostavlja obnovu neojugoslavenskog saveza, kao uvjeta “ukljuĉivanja u Europu”, tj. razgradnju hrvatske nacionalne drţave, budući da se HDZ-ov integralni nacionalizam uspostavlja “kao odreĊeni odjek ustaškog poraza u drugom svjetskom ratu”. Što je u temelju ponovne dekroatizacije i povratka na tragiĉne (propale) projekte? 1137

1138

Marksizam i liberalizam, koji su amalgamirani u temelju erazmiĉke strategije, svaki iz svoje pozicije, iz svojih univerzalistiĉkih razloga onemogućavaju stvaranje, odnosno nastoje prevladati nacionalne drţave i vide suprotnost izmeĊu nacionalne i graĊanske drţave, tako da Vesna Pusić postavlja hamletovsku dilemu “demokracija ili nacija”. MeĊutim, posve je pogrešno govoriti o nekoj ĉistoj graĊanskoj drţavi bez nacionalnog identiteta i nacionalnog u okviru graĊanskog, budući da nacionalno uvijek predstavlja ţarište politiĉkog samoodreĊenja i politiĉkog identiteta. Sama ĉinjenica da nacionalno moţe postati ekstremno, iskljuĉivo, šovinistiĉko i ksenofobiĉno, predstavlja drugi red stvari. Sve u svemu, demokracija i izgradba nacionalen drţave nisu nespojivi nego isprepelteni pojmovi. Upravo je ta isprepletnost imanentna postkomunsitiĉkim društvimca. Ukreatko, usprkos svemu, 1139

1140

1141

1142

stgvaranje nacionalnih drţava otvaraju s epretrpostavke za nastanaak stabilnih drţava, koje jedino mogu biti okvir politiĉke i gospodarske tranzicije. 1143

Središnju ulogu u dramatiziranju politiĉke situacije u Hrvatskoj, kako pokazuje rašĉlamba, upravo ima erazmiĉki krug koji je postavio laţnu, rekao bih i kobnu, dilemu “demokracija ili nacija”. Rijeĉ je svojevrsnom paradoksu, koji sjajno opisuje A. Finkielkraut. Upravo nedovoljno promišljanje ovog pitanja izmeĊu graĊanskog i nacionalnog i potrebi njihova dijalektiĉkog jedinstva, bez obzira na napetost izmeĊu ta dva pojma (procesa), šteti razvoju hrvatske demokracije i pogoduje ideološkoj polarizaciji hrvatskog društva i dovodi do dramatiĉne politiĉke situacije. Štoviše, meĊu prvima upozoravajući na problematiĉnu “koliziju izmeĊu borbe za nacionalnu drţavu i demokraciju”, I. Ĉizmić zakljuĉuje da Vesna Pusić “moţda nije svjesna kakvim kobnim posljedicama moţe ponovno uroditi ovaj program za demokraciju koji pripovijeda nama i svojim ameriĉkim prijateljima”. 1144

1145

1146

1147

1148

Polazeći od erazmiĉke (nove) nadnacionalne paradigme, traţi se revidiranje nacionalne povijesti (posebice Domovinskog rata), te pisanja tzv. dogovorno-dekretirane povjesnice. Naime, Banac drţi “da Hrvatska neće biti mirna sve dok Hrvati i Srbi ne sloţe se kako u ĉinjenicama o svojoj zajedniĉkoj povijesti, tako i s njihovim tumaĉenjima – najprije unutar svojih nacionalnih zajednica, a potom meĊusobno”. Dakle, nije rijeĉ o traţenju istine, već o dogovoru što su još ranije traţile komunistiĉke vlasti. S tim u svezi, i OSCE – Special Report on Education (1998.) zagovara specijalnu komisiju “u kojoj bi bili srpski i hrvatski povjesniĉari, te meĊunarodni znanstvenici, koji bi zajedniĉki napisali verziju knjiga iz povijesti koje bi se koristile u budućnosti”. Na tom je tragu srpski PEN predloţio “jedinstvenu nastavu knjiţevnosti u regiji”, da bi nova “demokratska” vlast u Beogradu predloţila utemeljivanje Komiteta za istinu, koji je dobio potporu na Banĉevu simpoziju “Budućnost ex jugoslavenskog prostora”, na ameriĉkom sveuĉilištu Yale u New Havenu. 1149

1150

1151

1152

1153

MeĊutim, “teorija zaborava” koju, uz anacionalnu akademsku elitu, potiĉe tzv. meĊunarodna zajednica, nije samo licemjerna, već ne pridonosi normalizaciji ovih prostora. Naime, ako se ne rašĉisti pitanje agresije, genocida i odgovornosti za ta nedjela, normalizacija je površni ĉin i ne moţe voditi pomirenju. Zloslutno je što se usto nije izmijenila ni temeljna strategija srbijanskih politiĉkih i kulturnih elita Drang nach Westen. “Nije se ponovila potpuna strategijska preorijentacija kao u Njemaĉkoj nakon sloma, a nije se ni mogla promijeniti kad je rat završio onako kako je završio. Ta strategija nije moţda neposredna opasnost, ali je element trajne nestabilnosti”. 1154

1155

Opravdano se zato postavlja pitanje: ima li razgovor o pomirenju smisla “sve dotle dok se srpska intelektualna elita ne odrekne zloglasnog Memoranduma SANU”. Štoviše, kritiĉki srpski intelektualci priznaju da “arogancija s kojom je skinuta s dnevnog reda isprika, izvinjenje, pokazuje da je politiĉka klima još uvijek nezrela i da još uvijek funkcionira neka neomemorandumska logika”. Akademik Pantić jasno i glasno kaţe da ni njemu ni Srbima ne pada na pamet da odustane od stoljetnog posezanja za dubrovaĉkim kulturnom baštinom (“zašto bismo tu akademsku tradiciju duţu od sto godina po sili nekog politiĉkog diktata mijenajli?”). 1156

1157

1158

Zbog svega toga, dobro je primijećeno, hrvatski put u Balkaniju tako je poploĉen prešutnom i skandaloznom amnestijom Srbije, “koju u samoj Hrvatskoj prati kolektivna amnezija, prisilno ĉišćenje hrvatske memorije i revidiranje hrvatskog obrambenog rata”. Shodno tome, Jera Vodušek Stariĉ, slovenska povjesniĉarka, drţi da bi “najgori scenarij svakako bio ako bi se amnestiranjem Srbije od odgovornosti za sve ono što se dogaĊalo u proteklih deset godina ponovili neki stari uzorci ponašanja na ovim prostorima”. Takav je scenarij, uz potporu domaćih “grješnih struktura”, više nego oĉevidan. Naime, dok je Slovenija iznimno sveĉano obiljeţila svoju obljetnicu neovisnosti, u Hrvatskoj se taj datum jedva zabiljeţen, a da ne govorimo uopće o tretmanu Domovinskog rata, što znaĉi da vodeće politiĉke snage u Hrvatskoj “ili dovoljno ne cijene svoju drţavu, ili su po mentalnom sklopu premalo drţavotvorne”. 1159

1160

1161

Misleći na Mesić, pita se: “Koja to draţva nagraĊuje politiĉare koji se pojavljuju kao tajni haaški svjedoci, koja to drţava ne štiti vlastite arhive, podaatke tajnih sluţbi, stenograme predsjedniĉkog ureda nego ih daje strancima, da ih po svojoj volji i u skladu s vlastitim intresima koriste”. 1162

“Na

temelju dokumenata i analize prijeratnih i poslijeratnih dogaĊanja, jasno proizlazi da je rat pripremio i zapoĉeo srpski drţavni i politiĉki vrh, zajedno s ĉelnim duţnoscima u Jugoslavenskoj narodnoj armiji (JNA) i ”srbiziranoj” Crnoj Gori. “Jasan odgovor na pitanje tko je poveo rat protiv Hrvatske 1991. vaţan je i za unapreĊivanje meĊudrţavnih odnosa. Na istinitoj povijesti mogu se brţe i iskrenije graditi i razvijati sadašnji i budući odnosi izmeĊu Republike Hrvatske i SR Jugoslavije, odnosno Srbije i Crne Gore..... U pitanju su i nacionalni dignitet, osjećaji i savjest izravnih sudionika u ratu i ţrtrava u ratu, teret koji agresije ostavlja naraštajima. ... Ali jednako tako ne smijemo biti taoci mucavih, mutnih ili podaniĉkih interpretacija prošlosti. Nekakva podjela krivnje za izbijanje rata 1991. na sve nas je iritirajuća, zapravo otgeţava dobre odnose izmeĊu Zagreba i Beograda. Srbima i Crnogorcima zamagljuje vlastitu prošlost”. 1163

U tom surjeĉju valja promotriti i govor Stipe Mesića koji je, “komemorirajući desetu obljetnicu meĊunarodnog priznanja Hrvatske”, još jednom duboko podijelio hrvatsku politiĉku pozornicu. Naime, za jedne je vrijednost Mesićeva govora “programatska i gotovo antologijska”, dok je za druge Stipe Mesić “dao konaĉni (drţavniĉki) legitimitet revizionistiĉkom i poricateljskom (u odnosu na smisao velikosrpske agresije i zloĉina) pokretu”. Vjerojatno je Vesna Pusić je s pravom “ponosna da imamo takvog predsjednika”, budući da je oĉevidno rijeĉ o govoru iz sklopa erazmiĉke strategije, koja odluĉno tvrdi da stvaranje hrvatske nacionalne drţave predstavlja - crimen. Konaĉno, još jednom to saţima Slobodan Šnajder koji tvrdi da “rasap Jugoslavije” (što je išao “po scenariju tandema Milošević-TuĊman i njihovih respektivnih klijentela”) nije bio “elementarna nepogoda”, tako da se “katastrofa dala izbjeći”. Prema tome, budući da je katastrofalna ĉinjenica, kao “umjetna tvorba”, kao relikt ustaške tradicije, TuĊmanova Hrvatska treba jednostavno nestati, tako da je njen spomen dostojan tek “komemoracije”. S obzirom na logiku i ideologiju “otvorenog društva”, rijeĉ je o notornim tezama “srpsko-jugoslavenske propagande o zloĉinaĉkom karakteru stvaranja hrvatske drţave, o teroru nad srpskom manjinom, o dogovornom ratu”, koje su, glede nekih Mesićevih tvrdnji, gotovo prepisane iz Banĉeva priruĉnika o “raspadu Jugoslavije”. 1164

1165

1166

1167

1168

1169

1170

1171

ljudi koji plasiraju teze da je ona prva drţava, NDH, nastala na rasizmu, šovinizmu nacionalizmu i fašizmu, obnovljena 1990. godine, te da ovaj projekt mora završiti kao i onaj prvi”. “Postoje

1172

Dramatiĉni prijepori oko Domovinskog rata, ĉija je paradigma postao odnos prema Haškom sudu, koji je jedna od najuţarenijih toĉaka hrvatskog politiĉkog ţivota, posve je oĉevidno, posljedica su dubokog raskola unutar nacionalnog bića, što ponajbolje svjedoĉi poznata izjava Komisije Hrvatske biskupske konferencije Pax et Iustitiae, glede pitanja samostalnosti hrvatske nacionalne drţave. S obzirom na taj raskol, a njega duboko legitimira i hrvatska historiografija, hrvatska politiĉka elita nije ni danas naĉisto s nacionalnim identitetom, o ĉemu bjelodano svjedoĉe dramatiĉne saborske rasprave. U tom surjeĉju, spregom nekih tuzemnih i inozemnih struktura, s onu stranu teorije o zavjeri, zabacivanje je hrvatske ţrtve trebalo legitimirati ne samo tezu o zajedniĉkoj odgovornosti, već i tezu da je sama hrvatska nacionalna drţava eo ipso zloĉin. S obzirom na to, Hrvatska ulazi u dramatiĉnu (završnu) etapu nacionalne identifikacije, posebice kad oko tih temeljnih pitanja nije moguće postići nacionalno suglasje, niti je moguće uopće uspostaviti racionalnu komunikaciju. 1173

1174

1175

U tom smislu, povratak Budiše na ĉelo hrvatskih liberala dramatiĉno potresa aktualni politiĉki trenutak, budući da se vodeći koalicijski partneri (Raĉan i Budiša) razilaze oko temeljnih pitanja, a to je odnos prema Domovinskom ratu (koji je Haški sud doveo u pitanje), ĉime je vezana sudbina (ne)opstanka nacionalne drţave. S tim u svezi, osim interesnog sukobljavanja, Budišine i Raĉanove “svjetonazorske razlike takoĊer sve više dolaze do izraţaja”. Naime, sve do lanjskog sukoba oko izruĉenja Gotovine i Ademija Haškom sudu izmeĊu ovih prvaka nije postojala ni jedna bitna strateška politiĉka razlika. Tada je Budiša izjavio: “Optuţbu da je RH agresor u BiH imamo u nepravomoćnim haškim presudama, a sad dolazi da je oslobaĊanje okupiranih podruĉja smišljeni projekt etniĉkog ĉišćenja dogovoren izmeĊu predsjednika RH i generala Gotovine. To je granica koju nikada, po ne znam koju cijenu, neću prijeći”. Kada su tu granicu prešli liberalni ministri (Jozo Radoš i Goran Granić), Budiša je otišao s mjesta predsjednika HSLS-a nezadovoljan ponašanjem svojih ministara koji, suprotno tome, imaju i dalje Raĉanovo povjerenje. U ĉemu je bit razlaza? 1176

1177

Naspram Raĉana, koji je “hrvatski nacionalist u vrlo modernom odreĊenju rijeĉi” (nacionalizam se za nj “svodi iskljuĉivo na ĉinjenicu da Hrvatska ima pravo na drţavno samoodreĊenje”), Budiša je “svjetonazorno tradicionalist”, što mu je osiguralo potporu nekih “egzotiĉnih skupina u HSLs-u”, koje su, glede nacionalne identifikacije, “bliţe TuĊmanu nego Raĉanu”. Prema tome, posve pojednostavljeno, kao “klonirani TuĊman”, Budiša će nam zaprijeĉiti put ukljuĉivanja u Europu, budući da dovodi u pitanje funkcioniranja “svete” haške pravde. S tim u svezi, literarnim diskursom, Zvonimir Berković ţeli politiĉki “ubiti” Budišu, jednostavno mu poruĉujući: “Nije li vrijeme da se povuĉete u slavodobitnu mirovinu”. Naime, njegov je problem što je pobijedio tako “ĉasne protivnike kao što je bio nacionalna legenda Gotovac ili stranaĉki korifej Radoš”, te napao “jednog briljantnog tehnologa vlasti” (Goran Granić). Prema tome, posve je normalno da Jozo Radoš, ministar obrane, smatra kako pitanje suradnje Hrvatske s Haškim sudom zapravo “ne bi trebalo biti u epicentru HSLSovih politiĉkih stavova”. Štoviše, posve je normalno da ministri izruĉuju svoje generale – pobjednike, koji su ispisivali jednu od najsvjetlijih stranica hrvatske povjesnice. Glavni je krivac ipak Draţen Budiša, ponovno izabrani ĉelnik liberala, budući da ministri nisu “po ćudi osvetoljubivom i psihopatoški iskompleksiranom Budiši”. MeĊutim, uza svu Berkovićevu sofisticiranu “literarizaciju” i Stipetićevu skandaloznu “psihijatrizaciju” “sluĉaja Budiša”, te obrani “briljantnih tehnologa vlasti”, rijeĉ je o mnogo dubljim prijeporima, ĉime se po koji 1178

1179

1180

1181

1182

1183

put obnavljaju proturjeĉna pitanja hrvatske nacionalne identifikacije i, s tim u svezi, sudbine nacionalne drţave. Sve u svemu, posve je razvidno, u temelju je erazmiĉke strategije: kriminalizacija Domovinskog rata i, shodno tome, osporavanje hrvatske nacionalne drţave. U tom projektu, uz “dogovornu povjesnicu” (ĉije je mesićevskonaĉelo “svi su svima krivi i svi se svima trebaju ispriĉati”), središnju ulogu ima Haški sud, ĉiji je skandalozni background, posebice, razotkrila zastupnica u Europskom parlamentu i voditeljica njegova izaslanstva za jugoistoĉnu Europu - Doris Pack. Naime, ona je priznala da je EU svjesno kaţnjavala Hrvatsku zbog Oluje kojom je HV ljeti 1995. oslobodila gotovo trećinu hrvatskog teritorija. Drugim rijeĉima, nije bila u pitanju vlast pokojnog predsjednika Franje TuĊmana, njegov odnos prema Bosni, nije bilo u pitanju ponašanje te vlasti prema svojim drţavljanima srpske ili drugih nacionalnosti, već je u pitanju bilo upravo pravo hrvatskog naroda da oslobodi vlastiti teritorij. Neki politiĉari u izvršnoj vlasti europskih institucija ţeljeli su kazniti Hrvatsku za oslobaĊanje trećine svojeg okupiranog teritorija. John Laughland 1. travnja 2000. godine u Spectatoru drţi da se u planovima EU-a jasno gvorilo o “politiĉkoj normalizaciji do sijeĉnja 2000. godine”, što je, podsjeća autor, “istoi rjkeĉnik kojeg je Leonid Breţnjev koristuio za opis ponovne uspostave sovjetske vlasti nad otpadniĉkim reţinmom u Pragu 1968. godine”. 1184

1185

Suprotno tome, Duško Sekulić znanstvenim autoritetom (naime, spomenuta je “studija” rubricirana kao “izvorni znanstveni rad”) i dalje tvrdi da je “integralni (drţavotvorni) nacionalizam HDZ-ova tipa” (kao “neoustašizam”) bio prepreka “povratku Hrvatske u Europu”. Prema tome, kako politiĉki misli erazmiĉka sljedba, Haški sud moţe “ispraviti” 1186

povijest. MeĊutim, postavlja se pitanje: “zašto svoju pobjedu Hrvati nisu uspjeli moralnopolitiĉki afirmirati kao pobjedu pravde, kao pobjedu napadnutoga nad agresorom, kao pobjedu dobra nad zlom?” Štoviše, postavljajući ovo pitanje, Petar Vuĉić drţi da je Haški sud nije samo “simboliĉan nego i stvaran poraz Hrvata”. Ovu tezu, na svoj naĉin, rašĉlanjuje i akademik Ţupanov, koji Domovinski rat (1991.-1995.) uzima kao posve nešto novo u hrvatskoj povjesnici. Naime, Hrvati su tada “po prvi put u svojoj povijesti poslije 1102. ratovali za vlastiti raĉun i za prioritetan nacionalni interes kao što je bila teritorijalna reintegracija”. Usprkos tome, “mit Domovinskog rata” je definitivno propao zbog: (1) vanjskih razloga - negativna reakcija meĊunarodne zajednice (trenutna suspenzija procedure pridruţivanja EU, politika pritiska i napokon haške optuţnice) i (2) unutarnjih razloga – nesposobnost hrvatske politiĉke elite da, gramscijevski kazano, uspostavi “kulturnu hegemoniju” (naime, “da se neki kulturni sadrţaji, ukljuĉujući u to i nacionalnu mitologiju, prihvaćaju bez rasprave kao nešto samorazumljivo”). 1187

Polazeći od spomenutih razloga, u ozraĉju legendarne hrvatske šutnje, gotovo da nikoga nije uzbudila Ţupanovljeva pesimistiĉka prognoza. Naime, zaglavljuje on, “ĉim neki mit [u ovom sluĉaju Domovinskog rata] postane predmetom politiĉkih rasprava, polemika i sudskih procesa to je poĉetak njegova kraja”. Kad je rijeĉ o spomenutim osporavanjima Domovinskog rata i, s tim u svezi, revizije hrvatske nacionalne drţave, vaţnijim drţim unutarnje nego vanjske ĉimbenike. Naime, s onu strane teorije o zavjeri, uza sve nesklone tzv. meĊunarodne ĉimbenike, nama i dalje ostaje prvenstveno gorka spoznaja: “Samo Hrvatska nema i ne moţe postići svoju drţavnu samostalnost. A zašto ne! Zato ne, jer je veći 1188

1189

dio hrvatske inteligencije ropski raspoloţen, pa u to ropstvo zavaĊa i svoj vlastiti narod”. Dakle, problem je, kako ga vidi Šufflay (a što nije teško prihvatiti) u našoj akademskoj (intelektualnoj) eliti koja, naspram samosvojnog, oĉevidno promiĉe kolonijalni mentalitet. 1190

U rašĉlambi je pokazano kako je Goldstein-Pusićkina Erasmus Gilda, kao “nezavisna intelektualna udruga”, sustavno radila na kriminalizaciji Domovinskog rata i, s tim u svezi, hrvatske nacionalne drţave. Nakon što je “prvi obavještajac”, Ozren Ţunec, tijekom 1988. godine dobio kolumnu u tjedniku Globus, što se “iskljuĉivo bavila kriminalizacijom Domovinskog rata”, bilo je jasno da se, prema Ţupanovljevoj prognozi, išlo prema ogoljavanju veliĉanstvene pobjede. Shodno tome, gotovo su paradigmatski sljedeći zahtjevi: 1191

● Marku Grĉiću, jednom od urednika Globusa, tako se ĉini da “pobjeda u Domovinskom ratu, kao dosad neupitna tekovina [...] zahtjeva prevrednovanje, a ono pak zadire duboko osobito u nacionalni identitet mladih ljudi, njegovih sudionika”. 1192

● Neven Štimac, “nezavisni” konzultant, na jednom od njemaĉko-hrvatskih liberalnih okruglih stolova, štoviše, domeće da treba pronaći sredstva kako bi se organizirao skup na kojem bi se govorilo “o poĉetku Domovinskog rata i o tome je li sve poĉelo samo zbog jedne pravedne ideje”. 1193

● Zvonimir Berković, epistoliĉar Vjesnika, piše Saboru Republike Hrvatske, “hrvatska svijest razvila na porazima”da “nakon 5. kolovoza, uvrstili smo se meĊu pobjedniĉke narode. No, ja još ne vidim ni traga pobjedniĉkog mentaliteta”, pa zato traţi: da “Naslov odredi sve o Danu pobjede. Gdje se slavi, s kime, kako? Ali i, što je najvaţnije, zašto? Što je za nas Pobjeda?” ● “Nitko ne moţe osporiti ĉinjenicu da su se u Oluji svi potomci svih Hrvata iz svih dijelova bivše Trojednice našli po istom zastavom, istim zapovjedništvom i prvi put je je ĉitava hrvatska mladost stekla zajedniĉke uspomene. Znamo da su se na zajedniĉkim uspomenama i vojevanjima pod nacionalnim kraljevima i feudalcima, stvarale od razliĉitih podanĉkih plemena, jedinstvene i monolitne nacije. MeĊutim, iako znam da će se moji ĉitatelji raţalostiti, moram ih podsjetiti da je veliĉina naše pobjede od poĉetka limitirana, a prosotr koji je ostavljen hrvatskim ratnicima za pobjedniĉki ples milimetarski je prosipan: jedan korak preko toga i već si kandidat za Haag”. 1194

Sve u svemu, posve je oĉevidno da se hrvatskom narodu (naciji) osporava pravo na vlastitu drţavu. Dakle, smatrajući zbog toga što je nacionalna, ona “mora biti etnocentriĉna, nacionalistiĉka, fašistiĉka i ustaška i kao takva genocidna prijetnja manjinama i miru u geopolitiĉkom prostoru”. Upravo je na takvim pretpostavkama, kako svjedoĉi revizionistiĉki govor aktualnog predsjednika Republike Hrvatske (Stipe Mesić), u izraelskom Knessetu,bila zaĉeta “TuĊmanova drţava”. Naime, on tvrdi: “U jednom kratkom razdoblju, u borbi za nezavisnost i neposredno poslije toga, tragiĉno pogrešno postavljeni koncept ujedinjavanja svih Hrvata, rezultirao je s jedne strane negiranjem tamnih stranica naše povijesti, a s druge strane – traţenjem uzora upravo u njima”. Ovim je posredno priznaje kontinuitet RH s NDH”. Budući da je za TuĊmanove vladavine “element kontinuiteta s integralnim nacionalizmom ustaške drţave svakako bio prisutniji nego neka nova demokratska sinteza”, domeće Ivo Goldstein, HDZ će postići demokratski kredibilitet “kada 1195

1196

1197

1198

se jasno pokaţe prema NDH kao zloĉinaĉkoj drţavi.”. Dakako, Goldsteinovo izjednaĉavanje drţave i reţima nije nimalo sluĉajno, budući da se daje do znanja kako, uspostavljena na ustaškom kontinuitetu, “TuĊmanova drţava” predstavlja zloĉin i retrogradnu ĉinjenicu (u ĉemu je posebice odgovornost Katoliĉke crkve u Hrvata). 1199

Ako se vratimo na Ţupanovljevu pesimistiĉku prognozu, koju osobno ne dijelim, onda pravniĉko i mitsko “ubijanje” Domovinskog rata, doista, znaĉi i poraz hrvatske nacionalne drţave, prije svega u Haagu. Naime, uz trenutne politiĉke ciljeve, uloga je Haškog suda i “definiranje stvarne povijesti ratova na podruĉju bivše Jugoslavije”. Sve u svemu, haška je pravda već retroaktivno okrenula dogaĊaje i reinterpretirala povijest, upravo onako kako je to predvidio Nedovršeni mir (1996.), koji je pisan pod Banĉevim mentoratom i ovjerovljeno njegovim pogovorom. Rijeĉ je o “Izvještaju meĊunarodne komisije za Balkan” koji predstavlja neku vrst “smjernica za pomoć ameriĉkoj vladi i europskim vladama u koordiniranju zajedniĉke politike batine i mrkve prema balkanskim drţavama, prije svega drţavama sljednicama bivše Jugoslavije”. 1200

1201

1202

Sve u svemu, osim što je tzv. meĊunarodna zajednica oprala neĉistu savjest, haškom pravdom velikosrpska agresija je pretvorena u graĊanski rat, da bi se ciljanim voĊenjem sudskih postupaka, izmjenom redoslijeda dogaĊaja, razliĉitim umjetnim konstrukcijamai presudama utvrdila jednaka krivica agresora i ţrtve i, štoviše, ţrtvu pretvorila u agresora, kako bi se uspostavilo stanje prije rata (status quo ante bellum). U tom pogledu, “nakon lustracije Domovinskog rata”, Haški sud u svojoj konaĉnici vodi u poništenje “neoustaške” hrvatske nacionalne i rekonstrukciju raspale (jugoslavenske) drţave. Zbog toga se u Haagu stvara dogovorna povjesnica, što neće biti teško budući da je, kako tvrdi Banac, “Haag jedini instrument da doĊemo do istine što se ovdje dogaĊalo”. Naime, haški će pravorijek, prema Ĉiĉku, biti obvezatan, politiĉki, pravno i povijesno kao sudska odluka, ne samo za MeĊunarodnu zajednicu nego i za Hrvatsku. Ukratko: “u Haagu se piše istina o ovome ratu, a hrvatski politiĉari mogu priĉati što hoće”. Zato je sretan Banĉev doktorand (William B. Tomljanovich), kojem se kao haškom istraţitelju pruţila “jedinstvena mogućnost da svoja znanja i iskustva povjesniĉara iskoristi za nešto trenutno vaţno, ali i nešto ĉime će se jednog dana baviti budući povjesniĉari”. S tim u svezi, kako je najavljeno, iz pozicije “otvorenog društva”, povijest jugoistoĉne Europe morat će se “u potpunosti napisati iznova”. Budući da se, banĉevski kazano, “Balkanu ne moţete oduprijeti”, Balkan tako, prema erazmiĉarima, ostaje nepovratna postaja konaĉnog rješenja hrvatskog pitanja. 1203

1204

1205

1206

1207

1208

1209

1210

Zbog svega toga ostaje bolno pitanje: tko i kako to ispisuje stranice hrvatske nacionalne povijesti? Ako i ne moţemo odmah odgovoriti na to sloţeno pitanje, kao poĉetak samoosvješćivanja u legendarnoj hrvatskoj šutnji, valjalo bi se barem zamisliti, ako ćemo zabaciti Goldsteinove, oko jednog “stršećeg” primjera. Naime, budući da se radi o oĉevidnom poricatelju hrvatske nacionalne povjesnice, njene kulture i angaţiranom negatoru nacionalnih institucija, pitanje glasi: je li bi povjesniĉar tipa Nevena Budaka, kao sveuĉilišni profesor, zatim proĉelnik, a sada i dekan Filozofskog fakulteta, mogao egzistirati igdje na svijetu? Ako je rijeĉ o normalnoj drţavi, tj. graĊansko-nacionalnoj i znanstvenoj zajednici, takvo je nešto najmanje vjerojatno! MeĊutim, u konstelaciji društveno-politiĉkih odnosa u Hrvatskoj, gdje, kako dramatiĉno svjedoĉi Josip Ţupanov, “sadašnje politiĉke elite nisu

naĉisto s nacionalnim identitetom”, povjesniĉar tipa Nevena Budaka nije samo moguć već, 1211

kako izgleda, i posve poţeljan! Moţe li zbog svega toga hrvatska akademska i politiĉka mirno spavati, ako već neće (samo) zazivati legendarnog bana Jelaĉića koji kaţe da “povjesnicu svakoga naroda moţemo smatrati krsnim njegovim listom” i da je “svakom narodu povjesnica obiljeţje njegovog mjesta u velikom krugu ĉovjeĉanstva”, te da “bez nje ne zna narod što je bio ili kamo spada”.

1212

Mir na jugoistoĉnoj granici preduvjet je je za politiĉki i gospdarski uzlet novog eurposkog centra moći, a to se moţe postići ako se u istoĉnom dvorištu svi izmire, što znaĉi izjednaĉe”.

1213

2.2.4. BALKANIZACIJA I DENACIONALIZACIJA HRVATSKE DRŽAVE

Proces globalizacije vremenski se poklapa sa slomom realnog socijalizma i trijumfom liberalne demokracije i trţišnog gospodarstva kao jedine alternative razvitka slobodnog svijeta. Najoštriji kritiĉar globalizacije je Joseph E. Stiglitz, dobitnik Nobelove nagrade u 2001. koji tvrdi da “globalizacija danas ne funkcionira ni za siromašne, ni za ţivotnu sredinu kao ni za stabilnost svjetske ekonomije”. Pišem ovu knjigu jer sam imao izravan uvid u katastrofalne posljedice koje mondializacija ima za zemlje u razvoju, naroĉito za siromašno stanovništvo”, kaţe Stiglitz, koji, i pored toga, smatra da je globalizacija “nezaustavljivi i neopovratan proces”. Štoviše, on je uvjeren da mondializacija moţe biti vrlo koristan proces za svjetsku ekonomiju, ĉak i za siromašne zemlje, ali ne na naĉin na koji su svjetski financijski centri moći zlorabilu svoju moć za eksploataciju svijeta, za razaranje potencijalnih konkurenta ili za izaizvanje kriza kada je to u njihgovu interesu. Njegova knjiga La Grande Desillusion (Veliko razoĉaranje), doţivljena je kaa uzbudljiv roman o planetarnoj pljaĉki za koju je najveći krivac moćna imperijalna ustanova MeĊunarodni fond preko koga se manipulira svjetskom ekonomijom. Sve zemlje koje su morale slijediti dikatat MMF-a bilo u provedbi reformi ili tranziciji iz komunizma u kapitalizam, upale su u još veće nevolje, dok su u pravilu golemu korist izvlaĉili samo ameriĉki i zapadni špekulatni. 1214

Ako pojam globalno shvatimo kao općenito i univerzalno, u odnosu spram posebnog, onda globalizaciju moţemo razumjeti kao procese favoriziranja i nametanja općih interesa posebnim i pojedinaĉnim. U tom smislu interesi ljudske zajednice, društva uopće, ili ĉovjećanstva, imaju prevagu nad interesima pojedinih drţava i naroda. S etniĉkog stajališta

promatrana, globalizacija je niveliranje svijeta i dominacije općedruštvenog sustava vrijednosti, naĉela, ciljeva i interesa nad posebnim nacionalnim. 1215

U obzorju novog svjetskog poretka (New World Order), ĉije su ideologije globalizam, multikulturalizam i, prije svega, “otvoreno društvo”, pored alibiranja velikosrpske agresije, amnestije velesila od non intervention i revizije hrvatske nacionalne povjesnice, Banĉeva historiografska i geopolitiĉka paradigma ima središnju zadaću da balkanizira i denacionalizira hrvatsku nacionalnu drţavu (zajednicu). Naspram “globalizacije”, kao pojma za stalan proces promjena i širenja meĊusobne povezanosti u svijetu, “globalizam” (kao negativna pojava globalizacije) uzima se u smislu teţnje neoliberalnog kapitalizma koji ţeli sve podjarmiti pod diktat gospodarskih kriterija 1216

1217

Svijet se danas nalazi u dramatiĉnom sukobljavanju, gdje je središnja dilema u pitanju: je li globalizam povijesni izlaz ili je on neokolonijalizam? U tom pogledu, iako je rijeĉ o više pristupa, oni se posve pojednostavljeno mogu svesti u dvije suprotstavljene koncepcije: (1) koncepcija bogatih zemalja koje bezodvlaĉno podupiru ideju opće globalizacije i (2) koncepcija siromašnih zemalja koje oštro odbijaju svaku globalizaciju kao pljaĉkašku i kolonijalistiĉku. Pokušavajući prevladati jednostranosti i ograniĉenja ovih koncepcija, u novije se vrijeme sve više osmišljava “globalna globalistiĉka koncepcija”. 1218

Demokratski izbori iz 1990. pretvorili su se u trijumf nacionalizma širom Jugoslavije, tako da su na ĉelo svojih nacija došle nacionalistiĉke stranke, koje su opet po svojoj prirodi negacija svake demokracije. Po Zimmermannu, nacionalizam je po prirodi antidemokratiĉan, protivnik vrijednosti graĊanskog društva i, naravno, separatistiĉki usmjeren. 1219

Poznata kao novi svjetski poredak, neokapitalistiĉka se globalizacija zasniva na potpunoj ameriĉkoj politiĉkoj, gospodarskoj, vojnoj i kulturnoj premoći (Pax Americana). Ova koncepcija, koju je najizrazitije oblikovao Zbigniew Brzezinski, ide za prisvajanjem samoga svijeta i traţi samo izvršitelje. Naime, aktualni stadij zapadnjaštva, rašĉlanjuje Aleksander Zinovjev, predstavlja “globalno superdruštvo” koje, kao nova razina moći, nije više drţava ni ekonomija, nego nešto sasvim novo, što kao crna rupa u Kozmosu guta jedno i drugo. Rijeĉ je o novoj realnosti u stvaranju, koja, iako još nije završena, već nadzire sve najvaţnije izvore svjetske moći (financijske, materijalne, intelektualne, propagandne, kulturne, psihološke i vojne). Tu ne postoje politiĉke stranke ni podjela vlasti kakvu imamo u drţavama utemeljenima na pravu. Tu se sve vaţne odluke donose tajno, tu se nadziru i falsificiraju informacije namijenjene šest milijardi ljudi. Tu se, konaĉno, elaborira jedna kultura vladanja koja će, vremenom, postati najdespotskija u povijesti ljudskog roda. Ona će biti utoliko neumoljiva što će biti predstavljena kao despocija s ljudskim likom.“To novo superdruštvo je neka vrsta drţave bez teritorija i saĉinjava je 50 do 60 milijuna ljudi. Radi se o otoku bez demokracije, ĉijim se ĉlanovima postaje kooptiranjem i gdje je koncentrirana sva realna moć ovoga svijeta.” Inteligencija nije potrebna onome koji posjeduje moć. Oni posjeduju veliku moć i nešto što nitko u ljudskoj povijesti nije imao – posjeduju nadzor nad informacijama. 1220

1221

To je podjela svijeta na west, odnosno zapad i the rest, odnosno ostatak svijeta (rijeĉ je o 85 posto svjetskog puĉanstva), koji ţivi u zemljama, što ĉine zonu nestabilnosti, bijede i siromaštva S tim u svezi, svijet je organiziran u 228 drţava i 6 milijardi ljudi. Od toga je broja 3,5 milijardi je u agoniji. Duţnici su u tom svijetu 90 posto, a vjerovnici 10 posto. MeĊutim, usporedimo li to s tzv. zonom sigurnosti, slobodnog trţišta, prosperiteta, neravnoteţa je 1222

oĉevidna, ali i mogućnost da se iz tih krugova pojave velike opasnosti. S obzirom na to, proces je globalizacije doţivio 11. rujna 2001. svoj najteţi i najgori oblik osporavanja – u obliku “globalnog terorizma”. “Globalni terorizam nastao je kao nusprodukt, rezultat nedovršene globalizacije svjetskih vrijednosti, svjetskog trţišta i demokracije kao univerzalnog sustava vrijednosti. Umjesto toga, svjedoci smo tamne strane globalizacije koja je prevladala – gdje se globalizira ono što se ne bi trebalo globalizirati: siromaštvo, razlike izmeĊu razvijenih i nerazvijenih, globalizacija bolesti, jada i bijede, globalizacija moći bogatih i nemoći siromašnih”. 1223

Budući da je povijest više puta dokazala kako nitko od ljudi još nije u stanju “vladati poviješću” na njezinoj makro razini, pa to neće poći za rukom ni svjetskim tehnokratima., tim više što su njihove ideologije sve providnije. Tako su i demagoške mistifikacije tipa ljudskih prava i slobode, slobodno trţište i ostale izmišljeni pojmovi bez stvarnog sadrţaja, što ih promiĉe amerikanizam, zapravo, poluga najbogatijim pojedincima (nema ih više od tri stotine), koji “vladaju cijelim svijetom i iz njega vade nepregledan profit koji im već odavno nije potreban, ali više nisu u stanju ovladati pohlepom”. Prema tome, globalizam se laţno predstavlja kao planetarna regulacijska svijest, ali on to nije zbog toga što je izraz volje samo jedne velesile, a ne cijelog ĉovjeĉanstva, iako se pokriva tzv. meĊunarodnom zajednicom. Dok se globalizam bude shvaćao pars pro toto, tj. kao nametanje volje jednog središta cijelom svijetu, sve dotle će biti rasna, klasna vjerska i nadasve nacionalna borba. “Osnovni sukob bogati Sjever, siromašni Jug – ne moţe se riješiti ratom, nego samo sveobuhvatnom materijalnom i inom pomoći Sjevera kako bi se na taj naĉin, koliko-toliko, saniralo postojeće, iz dana u dan, sve napetije stanje”. “Jedini naĉin da se Zapad osigura od nasilja jest da se pobrine oko toga kako bi se smanjo skandalozni nerazmjer u bogatstvu i moći u svijetu koji se pretvorio u globalno selo”. Zbog toga se kao odgovor ovoj koncepciji raĊaju nove Ujedinjene nacije siromašnih zemalja, okupljenih pod nazivom Šangajska organizacija za suradnju (Shanghai Cooperation Organisation), koja, potencijalno okupljajući 4,5 milijarde ljudi, radi na izgradbi novog sustava suradnje u Euroaziji. Kada je iranski predsjednik Khatami po prvi put posjetio Kinu, on je pozvao azijske nacije protiv dominacije Zapada, budući da su Iran i Kina koljevke civilizacije te kako kulturni, ekonomski i politiĉki sustavi ne mogu biti prepušteni hirovima dominantnih zemalja Zapada. S tim u svezi, Vladimir Putin i Jiang Zemin potpisali u Kremlju Ugovor o 20-godišnjem prijateljstvu i suradnji (16. srpnja 2001.) u kojem su se Rusija i Kina zajedniĉki djelovati na oĉuvanju svjetske strateške stabilnosti. Naime, izgubivši status superdrţave, Rusija sada namjerava zajedno s Kinom stvarati višepolarni svijet u kojem SAD ne bi imale dominatnu ulogu u meĊunarodnim odnosima. Dakle, Putin i Jiang vjeruju “u pravedan i razumni meĊunarodni poredak”, koji odrţava njihovu zajedniĉku teţnju prema multipolarnom svijetu predvoĊenom Ujedinjenim narodima, za razliku od unipolarnog svijeta u kojem Washington ima supremaciju i za kakav se zauzima svojim aktualnim projektima Bushova antiteroristiĉka alijansa, kako izgleda, pokušava onemogućiti ovo okupljanje. 1224

1225

1226

1227

1228

1229

Zanimljivo ej da je još Šufflay (1926.) najavio “sukob izmeĊu embrionaklne euroazijske Lige i potpuno formiranog anglo-ameriĉkog Bloka bit će, kako se ĉini, znaĉjaka 20. stoljeća”. Iz ovog se kruga, naspram ideje sukoba civilizacija, zagovara ideja dijaloga i “susreta civilizacija”, koji se ne mogu forsirati radi stvaranja multikulturnog svjetskog poretka već radi svladavanja “metahistorijskih pitanja” pred kojim stoji ĉovjeĉanstvo – a to je pitanje vjere i nevjere, pravde i istine, ţivota i smrti Iz govora ajatoloha Sayeda Mohammada Khatamija na okruglom stolu o dijalogu meĊu civilizacijama odrţanom u Ujedinjenim narodima (prema: “Suosjećanje a ne volja za moć S etiĉkog motrišta paradigma dijaloga meĊu civilizacijama traţi nas napuštanje volje za moć, jer bez volje za poistovjećenjem, 1230

suosjećanjem i razumijevanjem nema nade u pobjedu reda u našem svijetu. “Moramo se boriti protiv toga nedostatka suosjećanja i poistovjećenja u našem svijetu. Konaĉni cilj dijaloga meĊu civilizacijama nije dijalog sam za sebe već postizanje poistovjećenja i suosjećanja” (isto).” 1231

MeĊutim, nakon manhattanskog Pearl Harbora (1. rujna 2001.), SAD su ponudile jednu “palijativnu strategiju”. Naime, raĊa se nova strategija, tzv. “savez s promjenjivom geometrijom”, kao elastiĉna posuda koja moţe obuhvatiti ili iskljuĉiti nacije i regije, od Rusije do ozbiljnijeg arapskog svijeta, od Kine do Egipta, od sluĉaja do sluĉaja, prema trenutnim potrebama. Dakle, koalicije i savezi bit će graĊeni ad hoc u novoj doktrini, prema elastiĉnim kriterijima, varijabilnoj geometriji, primjenjivani i obnavljani prema okolnostima i bitkama koje treba voditi. Samo s jednom ĉvrstom toĉkom: kakav god bio oblik poligona, njegov središnji oslonac bit će jedina supersila, Amerika. “Analiza sveukupne situacije sve jasnije ukazuje na ĉinjenicu kako više nije rijeĉ o borbi protiv terorizma (ili ne samo protiv terorizma), već je na djelu borba za stjecanje što boljih geostrateških pozicija u podruĉju koje obiluje prirodnim resursima na kojima poĉiva suvremena civilizacija”. Budući da je na djelu “jednostavno sukob civilizacije i necivilizacije”, kako je u svom govoru u izraleskom Knessetu dijagnosticirao hrvatski predsjednik Stipe Mesić, Hrvatska je meĊu prvima pristupila “antiteroristiĉkoj koaliciji pod vodstvom Sjedinjenih ameriĉkih drţava”. Koliko ta strategija pogaĊa bit problema? 1232

1233

1234

Suzdrţan spram takve strategije, kao svjetski moralni autoritet, papa Ivan Pavao II. , kritizira koncepciju babilonske globalizacije, ponajprije glede njezine oĉevidne jednostranosti, budući da ona ne obuhvaća niti rješava probleme svijeta. S obzirom na to, kao ekspert za pitanja terorizma, Pavle Kalinić smatra da “osnovni sukob – bogati Sjever, siromašni Jug – ne moţe se riješiti ratom, nego samo sveobuhvatnom materijalnom i inom pomoći Sjevera kako bi se na taj naĉin, koliko-toliko, saniralo postojeće, iz dana u dan, sve napetije stanje.” “Jedini naĉin da se Zapad osigura od nasilja jest da se pobrine oko toga kako bi se smanjo skandalozni nerazmjer u bogatstvu i moći u svijetu koji se pretvorio u globalno selo”. Prema tome, iako moralistiĉka i kristološka kritika je Ivana Pavla II. uperena prvenstveno prema gospodarsko-financijskom globalizmu. “Došlo je vrijeme za novo i dublje razmatranje prirode i svrhe ekonomije. [...] Ţelio bih zato pozvati ekonomiste i financijske struĉnjake, kao i politiĉke voĊe da uoĉe kako je hitno potrebno osigurati gospodarstvima da imaju za cilj dobrobit svakoga ĉovjeka i ĉovjeka kao cjelovite osobe. Ovo nije samo etiĉki zahtjev, već i zahtjev za zdravim gospodarstvom, jer iskustvo pokazuje da gospodarski uspjeh sve više ovisi o istinskom cijenjenju pojedinca i njihovih sposobnosti, njihovom punijem sudjelovanju, povećavanju i unaprjeĊivanju njihovog znanja informacija, kao i snaţnoj solidarnosti.” Naime, on promiĉe globalizaciju, ali samo kao cjelovitu, moralnu i socijalnu, a ne samo profitersku globalizaciju koja produbljuje provaliju meĊu ljudima i vodi sukobima, pa prijeti i atomskim ratom. S tim u svezi, znakovito je i da ideje “dijaloga kultura” i “susreta civilizacija” na svjetskoj pozornici posebice promiĉu moralni autoriteti – papa Ivan Pavao II., podrijetlom Bijeli Hrvat, i predsjednik I.R. Iran Mohammad Khatami, ĉije baštine (kršćanska i islamska) imaju zajedniĉko civilizacijsko (mazdaistiĉko) praishodište. 1235

1236

1237

Svjetska zakulisna elita neće odustati od svoga plana stvaranja unificiranog hijerarhijskog društva koje danas ima uporište od 500 do 600 milijuna ljudi što je tek deset posto stanovništva na planeti. S tim u svezi nastavit će se eksplozivni rast ljudske populacije, prije svega u siromašnim regijama na istoku i jugu zemaljske kugle, a tijekom vremena i energetska glad postat će sve ozbiljniji problem. Pod svoju kontrolu treba staviti sve svjetske regije bogate energetskim resursima, a taj je poroces već poĉeo pod vidom borbe protiv

meĊunarodnog terorizma, tvrdi general Leonid Ivašov, dopredsjednik ruske Akademije za globalne probleme. On prosuĊuje da će ovo stoljeće biti kaotiĉnije i krvavije od prethodnog. 1238

Britanski diplomat Rober Cooper u nedavno objavljenom eseju o Observeru, subotnjem pirlogu The Guardiana, otvoreno podrţava politiku novog liberalnog imperijalizma zalaţući se za realpolitiĉku mudrost uporabe dvostrukih standarda u meĊunarodnoj politici. Naime, on je podrţao politiku novoga liberalnog imperijalizma i novu doktirnru humanitarna intervencije, napuštajući granice nacionalno-drţavne suverenosti. 1239

Nakon tragiĉnog 11. rujna 2000., zbog neuspjeha palijativne “antiteroristiĉke strategije”, s onu stranu “Freund-Feind-Ideologie”, pokreću se projekti suradnje intektualaca i drţavnika. Naime, oni su svjesni da se vodeće svjetske ideologije, oliĉenu u amerikanizmu i fundamentalizmu (rekao bi Mesić “civilizaciji i necivilizaciji”), meĊusobno uvjetuju i proizvode. MeĊu ovim projektima posebice je zanimljiv onaj, što ga je pokrenuo slovenski predsjednik – Milan Kuĉan, kojemu se, uz skupinu poznatih politiĉara (Vaclav Havel, Sadako Ogata, Michel Rocard) i intelektualaca (Jűrgen Habermas, Edgar Morin, Benjamin Barber), pridruţio i nezaobilazni Stipe Mesić. Rijeĉ je o tzv. Bledskoj skupini koja je uputila tekst Poziva svjetskoj javnosti. Polazeći od kritiĉkog stava spram neoliberalnog koncepta globalizacije, graĊanski i etiĉki odgovor što ga zagovaraju potpisnici poziva usmjeruje se na dvije razine. Prva je utemeljenje svjetskog graĊanstva (kozmopolitizam) i svjetske demokracije, kao jedinih sredstava i svrha za demokratsku legitimnost danas. Druga se razina odnosi na pokušaj stvaranja etiĉkih kvaliteta demokracije. Kozmopolitska demokracija, kao treća opcija, dakle, s jedne strane, prevladava “globalnu diktaturu” u kojem jedina supersila, uz podršku MMF-a i procesa imperijalne globalizacije, diktira svoja rješenja cijelom svijetu (Pax Americana), ali, s druge strane, i sustav posve suverenih, zatvorenih nacionalnih drţava (što ga, posebice u svezi Haškog suda, brani Alain Finkielkraut). Birajući izmeĊu dva puta, “onog univerzalistiĉkog kojem se pridruţio Mesić i ovog posebno-nacionalnog kojeg zagovara Finkielkraut”, erazmiĉki se filozof Mišĉević s nadom i ponosom pridruţuje Mesićevu “univerzalizmu” “Mesić je odigrao mudar potez: odmah nakon 11. rujna odluĉno je osudio terorizam, da bi se onda pridruţio pametnim glavama koje upozoravaju na to da se borba protiv terorizma ne smije pretvoriti u novi teror”. Koliko je to, doista, povijesni izlaz? 1240

1241

1242

Izvorni europeizam, koliko god se ĉinio nadancioanlnim, ne negira, ne ishodi od nacionalnog. A europeizam detuĊmanizatora zapravo je europeizam transformiran komunisitiĉki internacionalizam ili jugoslavenstvo”. S obzirom na to, i Piolar drţi kategoriju ĉovjeĉanstva posve nepraktiĉnom ideologijskom kompoennentom te istiĉe maksimu da “je sve, što ĉovjek moţe uĉiniit za ĉovjrĉanstvo ono, što uĉini za svoju obitelj, za svoj nardod i za svoju drţavu i da samo putem ovih prirodnih i nuţnih okvira ljudskog ţivota moţe nešto uĉiniti za ĉovjeĉanstvo”. 1243

1244

Zasigurno izmeĊu globalizma ili nacionalizma postoji stalna napetost i rivalstvo, ali se ona ne moţe prevladati proteţiranjem samo jednoga pola (u ovom sluĉaju “globalizma”), već na svom putu laĊa ĉovjeĉanstva jednako mora nauĉiti izbjegavati Scilu slijepog nacionalizma (patriotizma), ali, isto tako, i Haridbu raspojasanog globalizma. Još je Lj. Gaj govorio da jednako kao što netko moţe biti istinski kozmopolit tek ako djeluje kao patriot u vlastitoj naciji (der Cosmoplit muss in seiner Sphare wirken, dann ist er eina wahrer Cosmopolit) Zbog toga, utemeljena na Morinovim “lijevim” postavkama, koje su doduše otvorene drugim antropološkim i kulturnim tradicijama, nadahnuta Popperovim “demokratskim kozmopolitskim imperijem” Dakle, “odbacujući svaki nacionalni, etniĉki i vjerski identitet kao kulturno primitivne i politiĉke reakcionarne, [Popper] pretpostavio im je 1245

1246

univerzalistiĉku viziju znanstvene zajednice otvorenog društva, gdje nijedan od tih identiteta nije vaţan”, bez obzira na Mišĉevićeve pohvale, “globalna pravednost” je Bledske skupine ipak više nego upitna. Zapravo, poništavajući pojedinaĉne identitete (vjerske, etniĉke i nacionalne), “kozmopolitizam i svjetska demokracija” ponovno je izbor odabranih, samo u novom (soft), naspram starom (hard), ideološkom pakovanju. Naime, biti kozmopolitom, znaĉi ponajprije znati da kozmopolitizam ne pripada redu bića, da nije predikat, nego obzorje, da nije datost, nego idealnost. “A to se zaboravlja u korist identitetskog kozmopolitizma, najnesuvislijeg, najnesnošljivijeg i najblesavijeg od svih identiteta”. Prema tome, kako izgleda, rijeĉ je o još jednoj “palijativnoj strategiji”, koja je daleko ispod onih pitanja i promišljanja, što ih glede “boţje globalizacije”, kako vidjesmo, postavljaju i promiĉu i Ivan Pavao II. i Mohammad Khatami, svjetski moralni autoriteti Papina strategija za spašavanje svijeta od jednostrane globalizacije obuhvaća sljedeće: (1) obnova svetosti ljudskog ţivota u svim prilikama, (2) promicanje obitelji, (3) uklanjanje siromaštva promjenom razvoja, smanjivanjem dugova i otvorenošću meĊunarodnog poretka, (4) poštivanje ljudskih prava u svim okolnostima, s posebnom pozornošću za najranjivije kategorije osoba, (5) razoruţanje, smanjenje prodaje oruţja te uĉvršćivanje mira, (6) borba protiv velikih bolesti, te pristup najsiromašnijih osnovnoj skrbi i lijekovima, (7) oĉuvanje okruţenja i sprjeĉavanje prirodnih katastrofa i (8) stroga primjena meĊunarodnih prava i konvencija (“Ĉovjeĉanstvo je okruţeno nasiljem, bijedom i grijehom”. Drţeći da je rijeĉ o istinskoj alternativi raznim inaĉicama “babilonske globalizacije”, “Crkva je protiv defektne, nehumane, diskriminirajuće globalizacije koja bi se temeljila samo na trţištu. Samo trţište, kapital, profit doista grade novi Babilon, gdje se ljudi razumiju iskljuĉivo preko i kroz jezik stvari, robe, kroz jezik novca, profita i interesa”. Osobno mi je je ţao što se aktualni hrvatski predsjednik (Stipe Mesić) ne nalazi na strani spomenute “koalicije”. “Zajedniĉko i opće dobro svakog, svih i svugdje, temeljeno na vjeri i ljubavi te suradnja sa svim ljudima kugle zemaljske u pravdi i uzajamnom poštivanju – to je panaceum za sve boljke pretjeranog patriotizma i globalizma.” 1247

1248

1249

1250

1251

Zbog toga snaţnog insistiranja na pravednosti, kao i zbog postojanja elektroniĉkih medija za dvosmjerno masovno komuniciranje, u posljednje vrijeme se afirmira i regulatologijska koncepcija koja prevladava parcijalizam i jednostranost globalistiĉkih koncepcija. Ona nastoji izgraditi “globalnu globalistiĉku koncepciju” koja polazi od svih 1252

naroda i svakog ĉovjeka i koja moţe odrediti epohalnu pravednost kao kriterij i mjeru kojom se mogu uspješno ne samo prosuĊivati, nego i korigirati i terapirati svi praktiĉni globalistiĉki projekti 21. stoljeća. Budući da ĉovjek nije Bog, nego je smrtan i ograniĉen, regulatologija insistira na procesu kao stalnom hodu prema sve više reguliranijim oblicima ljudske egzistencije, jer je to jedini naĉin da se stalno podiţe kvaliteta pojedinaĉnog i skupnog ţivota u svijetu u kojemu nema Arijadnine niti, nego smo svi pozvani na traţenje izlaza.

1253

S obzirom na sve to, autor zakljuĉuje: (1) jednostrana globalizacija je oblik neokolonijalizma koji polarizira svijet na mali broj bogatih i veliki broj siromašnih zemalja. Suprotno tome, regulacija kao globalna i pravedna globalizacija suzbija polarizaciju svijeta i osigurava maksimalno pravedni pluralistiĉki svijet svih drţava; (2) jednostrana globalizacija svim silama forsira kompetitivnost i slobodno trţište, što nuţno vodi sve većim krizama.

Suprotno tome, regulacija, polazeći od interesa svih, osigurava model racionalnog poslovanja za podmirivanje normalnih ljudskih potreba u kojem nitko ne gubi, a svi dobivaju; (3) jednostrana globalizacija izvozom kapitala s velikim kamatama osiromašuje i uništava gospodarstva siromašnih zemalja. Suprotno tome, reuglacija polazi od starog kineskog pravila da dobar ĉovjek ne hrani stalno siromašnoga, nego ga uĉi kako da se sam (vlastitim aktivnostima) prehrani; (4) jednostrana globalizacija, poništavajući sva gospodarstva siromašnih, po merkantilistiĉkom modelu postaje velesvjetski trgovac i isisava resurse, kapital i sivu moţdanu koru siromašnih. Suprotno tome, regulatologija shvaća sve drţave kao svojevrsne megaorganizme koji što autonomnije nastoje urediti sve svoje odnose: prema prirodi, društvu, ĉovjeku i Bogu; (5) jednostrana globalizacija ne shvaća sve ljude kao osobe, nego ih tretira kao ţive strojeve, robote i kiborge, zbog ĉega se unizuje vrijednost ljudskog ţivota svoĊenjem na bihevioralni hedonizam. Suprotno tome, regulatologija shvaća svakog ĉovjeka, narod i kulturu kao nešto samo po sebi vrijedno i ĉemu su u sluţbi gopodarstvo, politika i sve druge djelatnosti; (6) jednostrani globalizam zbog toga podcjenjivanja ĉovjeka i njegove vertikale ponavlja devizu Rimskog Carstva kako nije vaţno ţivjeti, nego ploviti. Suprotno tome, i na kraju svoje vizije, regulatologija u prvi plan istiĉe ĉovjeka i narod s liberotropnom vertikalom, a sve ostalo tretira kao manje ili više vrijedna sredstva kojima se ta konaĉna svrha ljudske egzistencije ostvaruje.

1254

Suprotno tome, valja ponoviti, “babilonsku globalizaciju”, “Ako dakle neki suvremeni globalizatori, poput mnogih u povijesti, ţele jedinstvo svijeta tako da ga babiloniziraju, ţeleći sebe i svoje djelo divinizirati, onda oni bez sumnje ne suraĊuju s Bogom. [...] Globalizacija dakle koja bi išla za poništenjem tih posebnosti ne moţe biti prihvaćena od kršćana. [...] Uz boţju globalizaciju, u kojoj je ĉovjek pozvana suraĊivati, kako bi se dovršilo djelo spasenja i preobrazili Zemlju i Nebo, od poĉetka svijeta egzistira i izopaĉena, demonska, babilonska koncepcija globalizacije tj. “svjetsko graĊanstvo (kozmopolitizam) i svjetsku demokraciju” zagovaraju promicatelji novog svjetskog poretka, u kojem se konstante poput narodnosti i svjetonazora potiskuju i nastoje stvarati individue bez subjektiviteta i identiteta. Ukratko, glede “kozmopolitskog identiteta”, rijeĉ je o svijetu u kojemu bi tradicionalne vrijednosti, meĊu kojima nacija i vjera, bile tek dio anakrone prošlosti. MeĊutim, rijeĉ je o apstraktnom i nestvarnom identitetu, ĉega je bio svjestan i Karl R. Popper, koji “nije nikada pokušao premostiti zatvoreno i otvoreno društvo, etniĉku pripadnost i kozmopolitizam, niti je ukazao na mogućnost njihova pribliţavanja u budućoj kozmopolitskoj federaciji”. Zbog toga je Popperovo “otvoreno društvo”, posebice u Soros-erazmiĉkoj prilagodbi, u krajnjoj crti “zatvoreno društvo”, s trpkim društvenim plodovima, s nedopustivom autonomnom etikom i s kritiĉkim racionalizmom koji razara ĉovjeka i guši zajedništvo. 1255

1256

1257

2.2.4.1. BIT BALKANSKE (KON)FEDERACIJE

“Ne

strah od usitnjavanja, nego strah od njemaĉke moći, potakao je Francusku i Englesku da što dulje ostave slobodne ruke Srbiji. Bolja je, smatralo se u našim ministarstvima, velika Srbija stvorena snagom oruţja, nego da Njemaĉka proširi zonu marke i svoju sferu mittel-europskog utjecaja, iskoristivši raspad Jugoslavije. Oslabljena Njemaĉka za ĉvršću Europu: takva je bila raĉunica naših voĊa.” 1258

Danko Plevnik drţi da je TuĊman znao da je Milošević dobio mandat za politiku rata na Balkanu od Amerikanaca i to ne samo u smislu one sluţbene Bakerove dopisnice. Stvari su bile mnogo dublje i skrivenije. Milošević je bio glavni izvoĊaĉ radova na strategiji neobalkanizacije Balkana koja je imala za cilj vojnopolitiĉku reorganizaciju SAD-a nakon svršetka Hladnog rata i postavljanja NATO-a kao kontrolora EU-a. U svom cjenjkanju sa SAD-om u izvlaĉenju maksimalnog profita za Srbiju krivo je procijenio ameriĉke karte u Ramboilletu i prokockao sav svoj dotadašnji ulog u ameriĉkoj balkanskoj projekciji. Amrikanci su ga, nakon što je odradio ratnu opciju, odbacili kao i svaki drugi taktiĉki potrošeni materijal, budući da je sada u fazi debalkanizacije Balkana ili politici mira postao neugodno kontraproduktivan”. 1259

John Laughland 1. travnja 2000. godine u Spectatoru objavio oštar analitiĉki i ironiĉki tekst pod naslovom “Dugi put u komunizam” i podnaslovom “Nova hrvatska vlast provodi ĉistke oporbe s blagoslovom Europske unije i SAD-a” “Za obiĉne Hrvate tuţna je ironija da oni podrţavaju proces europske integracije jer vjeruju da će ih oni udaljiti od Balkana a pribliţiti Europi. A ne shvaćaju da Europska unija kojoj teţe ima nevjerojatne sliĉnosti sa starom komunistiĉkom Jugoslavijom iz koje su tek pobjegli, te da su idali za koje su se borili u ratu podjednako neomiljeni u Bruxellesu kao što bili i u Beogradu”. 1260

Još u lipnju 1996., urednik vodećeg geopolitiĉkog ĉasopisa Limes, Lucije Caracciolo, na meĊunarodnom skupu pod naslovom “Je li Euroslavija moguća?” kazao je, uz ostalo: “Jugoslavija je mrtva – ţivjela Jugoslavija... demokracija i ljudske slobode trebaju imati veću vaţnost od pisma i vjere ... Cijelu regiju treba staviti pod jedan fleksibilan krov”. Sekundirao mu je istom duhu, ali još jasnije i nedvojbenije, francuski profesor Michel Korinman: “Euroslavija je ideja utemeljena na vašim (srpskim) potrebama i našim (francuskim) interesima”.

1261

Polazeći od kolonijalnog imperativa “Balkanu se ne moţete oduprijeti”, i drţeći da “hrvatsko pitanje nije riješeno”, Banac zagovara projekt kojim se promiĉe teţnja izdvajanja Hrvatske iz njena srednjoeuropskog civilizacijskog i kulturnog okruţja i njeno nepovratno uvrštavanje na “Zapadni Balkan”. “Galama oko Zapadnog Balkana znaĉi da je uoĉen zapadni 1262

sigurnosni kordon oko naše zone kaosa. Zašto u Zapadnom Balkanu nema Slovenije, a ima Albanije? Zato jer je slovensko nacionalno pitanje riješeno, a albansko nije. Zapadni Balkan je kolektivno ime za zastupljenost Hrvata, Srba, Bošnjaka i Albanaca u više drţava. Primjerice, albansko se pitanje moţe riješiti na dva naĉina: stvaranjem etniĉke Albanije, Kosova, te dijelova Crne Gore, Srbije i Makedonije, ili brisanjem ili umanjivanjem vaţnosti granica izmeĊu Albanije, itd. Isto se moţe reći za rješavanje hrvatskog pitanja”. S tim u svezi, Banac ima razumijevanja za inicijativu Joschke Fischera, iako ona ”ne donosi ništa novo”, budući da potvrĊuje zakljuĉak: “da u jugoistoĉnoj Evropi glavni problemi nisu izmeĊu drţava, nego razliĉitih etniĉkih skupina unutar drţave”. Najnovija panika oko “balkanskih asocijacija” i “regionalnih pristupa” evropskom udruţivanju potiĉe od naše elite, koja ne ţeli u Evropu. (I. Banac, Feral tribune, 29. rujna 2001.) Dakako, Banac samo ponavlja rijeĉi globalnog gospodara, koji tvrdi da je “Hrvatska dio Jugoistoĉne Europe, i od toga ne moţe pobjeći”, tako da Pakt o stabilnosti (Pax Americana) “ima za cilj ujediniti jugoistok Europe u jedinstvenu politiĉku i gospodarsku zonu R. Schiffter je posebni savjetnik ameriĉke drţavne tajnice i voditelj radne skupine SECI-ja za gospodarsku suradnju u Jugoistoĉnoj Europi”. Dakle, versajske, slijedi na sorosovska Jugoslavija ili Euroslavija S tim u svezi, drţeći da je u interesu hrvatske drţave da se integrira s ostalim drţavicama na prostoru bivše Jugoslavije, Soros podvlaĉi da je to vizija EZ s kojom se slaţe i shvaća vrlo ozbiljno, jer je vaţna ne samo za regiju, nego i za Europu i cijeli svijet. S tim u svezi, još u predizbornoj kampanji krajem sijeĉnja berlinskom Die Tageszeitungu kao svoj cilj naveo “integraciju Hrvatske na Balkan”, što je u Slobodnoj Dalmaciji samo potvrdio njegov savjetnik za vanjsku politiku doktor Nick: “Mi smo na Balakanu”, iz tog okruţenja “ne treba bjeţati”, jer, uz ostalo, “na Balkanu ima izvanrednih civilizacijskih dostignuća”. 1263

1264

1265

1266

1267

Rješavajući “balkansko pitanje” u ozraĉju “babilonske globalizacije”, zapadnjaĉka politika bi htjela da se podruĉje bivše komunistiĉke Jugoslavije nekako reintegrira, tj. da se “zapadni Balkan” uspostavi kao zasebni geopolitiĉki entitet po uzoru na zapadnoeuropske integracije“To će omogućiti sustizanje dok se ne postigne dovoljna kulturna i ekonomska homogenizacija za konaĉnu integraciju u jedinstvenu Europsku uniju. [...] Balkanske zemlje su pribliţno jednako razvijene, dijele istu povijest i kulturu, a neke su u istim drţavama provele i po više stoljeća”. Štoviše, Banac misli da bi se “upravo na Balkanu mogla poĉeti osmišljati jedna nova Europa”. Ponavlja li se na taj naĉin povijest? 1268

1269

Zadnjih je 200 godina Balkan, kao stjecište proturjeĉne europske i svjetske politike, polje globalnog eksperimentiranja. Dobro je još ranije zapazio L. Hellenbach (1878.), kad kaţe: “Beĉki je kongres ostavio nemoguću Europu, pariški nemoguću Tursku, a berlinski kongres nemogući mir”.

1270

S tim u svezi, ubrzo sa svjetske pozornice nestaje otomansko,

njemaĉko i austrougarsko carstvo kao jedan od rijetkih primjera dobro funkcionirajuće višenacionalne tvorevine Smatra se da je razlog takva dobrog funkcioniranja leţao u njenom protokonfederalnom obliku i primjeni antiliberalnog rimskog prava (suum cuique). Naime, po tome je svaki narod i svaki pojedinac toĉno znao gdje mu je mjesto u višenacionalnoj zajednici, pa tako ovo carstvo nije poznavalo diskriminaciju niti rasizam, budući da su svi graĊani, bez obzira na svoje podrijetlo imali visoko dozu vertikalnog i horizontalnog uspona i

promocije (isto)..

1271

uniju,

1272

Rušenje austro-ugarskog carstva, koje neki drţe metaforom za Europsku

prouzrokovalo je u ovom stoljeću najgore radikalizme, kako lijeve tako i desne

posvjedoĉenosti Dušan Bilandţić tako spominje i W. Churchilla koji je “zaţalio za Habsburškom Monarhijom kao silom koja bi moţda spasila Europu od dva najveća europska zla – fašizma i boljševizma” (Novi list, 4. listopada 1999.). Prema tome, “Habsburška monarhija je bila zadovoljavajuće rješenje za Hrvatsku u tom smislu što je ona ţiveći u toj monarhiji ţivjela u jednoj sreĊenoj, respektabilnoj i velikoj europskoj zemlji koje je tendencijski sve više išla prema modernoj, pravnoj drţavi unutar koje Hrvatska ostaje u krugu srednje Europe. Drugo, Hrvatska je imala bitne elemente drţavnosti: odreĊeni teritorij, ime, vicekralja u obliku bana i parlament. Ulaskom u Jugoslaviju ona je s jedne strane gurnuta na Balkan, a s druge strane nestale su ove karakteristike suverenosti”.

1273

U svakom sluĉaju, od

“nemogućeg mira” (Berlinski kongres, 1878.), preko Versaillesa (1918.) i Jalte (1945.), danas smo došli do “nedovršenog mira” (Dayton, 1995.), ĉiji je središnji cilj unutar Pakta o stabilnosti“stvaranje

juţnobalkanske

konfederacije”,

1274

Banac smatra

da

“nije

naĊeno

uvjerljivo rješenje za glavni problem bivše Jugoslavije – kako uspostaviti legitimne obrasce drţavnosti koje će kao praviĉne prihvatiti sve zemlje i nacionalne grupe u regiji. Nema takoĊer nikakvih naznaka razvoja regionalne sigurnosne strukture, jer pakt stabilnosti tek je improvizirano birokratsko rješenje”,

1275

a ne emancipacija balkanskih naroda Europske velesile,

prema Anti Starĉeviću (1879.), “već davno mogaše rešiti iztoĉno pitanje”. Naime, “ono biaše: reĉenim narodom pribaviti slobodu i jednakost medjusobnu, pak, u nadtecanju, koja narodnost propala, koja-li ostala, neka bude”.

1276

Općenito se drţi da je “balaknizacija Balakan2 kao pojam etnbiĉkog ĉišćenja nastao njegovim otmaonmsklim osvajanjem. Predsejdnik JAZU izmeĊu dvaju rtova Alebert Baztala propširio ga je i na daljnje invazijske teneencije, zakljuĉujući kako u jugoistoĉnoj Europi neeć bitin stabilnog mira dok se povijsno i politiĉki ne razoblići kako su imerojalistiĉke zeemlje blanizirale Balakan po naĉeu divide et impera.

1277

Svojim geostrateškim poloţajem, Balkan je oduvijek bio stjecište razliĉitih interesa, tako da mnoge europske velesile ţele na tom podruĉju ostvariti svoje geopolitiĉke utjecaje Naime, povijesno gledano, europskim je središtima (Beĉ, Pešta, Berlin, London ili Pariz), “koja su ţeljeli vladati, upravljati, imati utjecaja na europskim jugoistoku [...] bilo stalo da na europskom jugoistoku bude što mirnije, da to bude komunikacijski što jednostavnije podruĉje, da ovdje bude što manje individualiteta, da se na što manje toga moraju obzirati, jer je to podruĉje smatrano kao prolaz na putu dalje na Istok”, koji idu u dva pravca (“dranga”): od toplih do ledenih, i od ledenih do toplih mora (v. tablicu 33.). Tu je s jedne strane jednoznaĉni velikoruski interes stvaranja pravoslavnog (kasnije komunistiĉkog) carstva od “Kamĉatke do 1278

Adrije”, odnosno razlikovni (podijeljeni) interesi zapadnih alijansi da dopru što dalje prema Istoku. U tom surjeĉju, posebna je uloga Srbije kao male balkanske hegemonijalne sile. Kao središnju zemlju Balkana, pored Rusije, da bi omeli njemaĉki prodor na Istok, Srbiju su podrţavali i tolerirali Francuska i Britanija Srbija, mala ali prkosna, stoji na putu izmeĊu njemaĉke i velikih luka Carigrada i Soluna i drţi vrata za Istok. Srbija je uistinu bila prva crta obrane naših istoĉnih posjeda. Ako bude poraţena ili uvuĉena u sastav Berlin-Bagdad, naše će veliko, ali slabo zaštićeno carstvo uskora osjetiti udar njemaĉkog prodora na Istok”. Ukratko, ne treba zaboraviti, kao i ranije, Srbija je i danas izbor nekih velikih sila, kao Pijemont za balkansko povezivanje i zdruţivanje. Ukratko, u zapadnjaĉkim opcijama “demokratska Srbija integrira gospodarski i civilizacijski juţni balkanski prostor”. . “Naime, svijet je već naviknuo da Srbija kao vjeĉni ratni gubitnik dobija u miru pa je tako poslije Prvog svjetskog rata dobila za nagradu kraljevinu SHS, poslije Drugog FNRJ, a ne bi 1279

1280

trebalo ĉuditi da joj se opet ponudi nagrada – Zapadni Balkan”.

1281

“DRANG” “... NACH OSTEN”

“...NACH WESTEN”

IDENTITET katoliĉki Vatikan (protoslavizam) protestantski Njemaĉka (panslavizam)i pravoslavni Rusija (panrusizam) katoliĉki Austrija (AU-slavizam) svetosavski Srbija (pansrbizam) Novi globalistiĉki svjetski poredak (euroslavizam)

Tablica 33.: Drang nach Osten vs. Drang nach Westen

Kao predtekst te dvosmjerne ekspanzije (Drang nach Osten/Drang nach Westen), osiguravajući duhovne i kulturalne pretpostavke, sluţile su razliĉite ideološke inaĉice (pan)slavizma, posebice vezane uz proturjeĉni kult Kirila i Metodija koji je, posve oĉevidno, bio u funkciji sukoba civilizacija.

1282

U tom smislu, “radi posve tendencioznih politiĉkih

nastojanja”, Viktor Novak osuĊuje “pseudopatriotsko istraţivanje i zakljuĉivanje” Stjepana Krizina Sakaĉa, “inaĉe ţestokog borca u obaranju Ćirilo-Metodskog prosvjetiteljskog kulta”.

1283

Naime, u povijsti je teško naći osoba, o kojima su se izricali tako opreĉnio sudovi

kao o sv. Braći Ćirilu i Metodu. Iza tih proturjeĉja ostaju razliĉiti dosta teški historijski i apologetski problemi.”Najviše katoliĉke crkveen vlasti tvrde o sv. Ćirilu i Metodiju jedno i izvode iz toga svoje zakljuĉke. Najviši pak pravoslavni autoriteti uvjerava nas o drugom i preporuĉa nam baš protivno”.

1284

S tim u svezi, glede ujedinjenja istoĉne i zapadne crkve, koja

je znaĉila ekspanziju katoliĉanstva prema istoku, “još od poĉetka srednjeg vijeka Hrvati i hrvatski krajevi posluţili su Vatikanu kao uporište za njihovu istoĉnu politiku”.

1285

U tomu

surjeĉju, kao i nekad odakle Kašić kreće u balkansku misiju, ponovno postaje zanimljiv Dubrovnik. Naime, pokretanjem “balkanskih studija Dubrovnik će nastaviti – kako tvrdi I. Banac - svoju stoljetnu ulogu prosvjetitelja cijelog balkanskog prostora”.

1286

Prema tome,

promiĉući multi-kulti identitet novog svjetskog poretka, naspram propala serbokroatizma, središnju ulogu u misiji akulturacije Balkana preuzima slavokroatizam.

1287

Naravno, Balkan je i danas mjesto interesa vatikanske politike, “Sveta stolica naime raĉuna na Hrvatsku kao preteţnu katoliĉku zemlju koja pokriva osjetljivi geopolitiĉki prostor na rubu pravoslavnog i islamskog svijeta. Takvim svojim poloţajem Hrvatska postaje automatski svojevrsni laboratorij u kojem treba pronaći i provjeriti sklad izmeĊu katoliĉkog i nacionalnog identiteta s jedne strane i modernitet i vjersko-kulturnog pluralizma s druge strane. Svetu stolicu zanima kakvo će rješenje pronaći Hrvatska i kojim će smjerom krenuti u novo tisućljeće. Smatram da bi naša crkvena i laiĉka inteligencija trebala posvetiti veću paţnju ovim pitanjima”,

1288

kao što oĉevidno ni oslabljena Rusija nije zabacila svoje zanimanje

za rješenje balkanskog pitanja. Štoviše, zagovaranjem vlastite balkanske geostrategije, tako se postavlja pitanje: “Ako se širi Europska unija, zašto ne razmišljati o panslavenskim strukturama“Stoga mislim da takav savez nije neostvariv. Slaveni ne ţive samo u Jugoslaviji, nego i u Bugarskoj, a postoje i zapadni Slaveni koji ţive na prostoru Hrvatske. To moţe biti savez roĊaka, ĉije rodbinske veze imaju dubok korijen”. “Razvoj prilika oko Jugoslavije danas izriĉito zahtijeva da se izgradi i provede balkanska geostrategija koja odgovara drţavnim interesima Bjelorusije i Rusije, a predviĊa pruţanje otpora daljnjem ameriĉkom širenju na tom podruĉju prema Istoku”, tj. potrebno je “stvaranje općeg sustava meĊunarodne sigurnosti i za izgradnju djelotvornog sustava za odgovor na agresivne planove atlantske geostrategije”.

1289

Sve u svemu, raspadom blokova geostrateška se slika promijenila, a na

podruĉju bivše Jugoslavije je ostao prazan prostor koji ima veliku vaţnost u geostrateškom

pozicioniranju 21. stoljeća. Na ovom se podruĉju prakticira “model upravljanja krizama” (conflict resolution theory), tj. da se svakim sukobom moţe upravljati, ako ga se već ne moţe riješiti, što je ponajbolje rašĉlanio Z. Brzezinski u svojoj knjizi Velika šahovska ploĉa. “Nastala je utrka tko će se prvi od velikih sila na tom sjevernom dijelu prvih vrata Euroazije pozicionirati i tako utjecati na daljnji put toga podruĉja. Posljednih deset godina na ovom se podruĉju nije ništa riješilo. Primijenio se model upravljanja krizama koji je osmišljen 80-tih godina i koji otprilike znaĉi da će se u odreĊenom podruĉju dogoditi kriza koja mora biti pod nadzorom, u ovom sluĉaju u granicama bivše Jugoslavije, te se unutar tog podruĉja odvija dopuštanjem odreĊenih sukoba koji se nadziru tako da ne prijeĊu zadane granice. Ako išĉitate sve scenarije, od rata u Hrvatskoj, pa u Bosni i Hercegovini, na Kosovu i Makedoniji, onda će te vidjeti zajedniĉke odrednice te krize, a to znaĉi da se na tim podruĉjima pozicioniraju snage uglavnom vodećih zemalja zapadnog svijeta, kojima se pridruţuje i Rusija”.

1290

Model

upravljanja krizama, dobro primjećuje Zdravko Tomac, bjelodano potvrĊuje tezu “da su svi ratovi na tlu bivše Jugoslavije bili dirigirani, kontrolirani i ograniĉeni izvana”. “U posljednih deset godina ništa se na ovim prostorima nije dogaĊalo bez javne ili barem prešutne suglasnosti meĊunarodne zajednice i bez njenog bitnog utjecaja na tijek dogaĊanja. Zašto se rat uvijek vodio samo u jednoj drţavi? Kad je rat bio u Sloveniji, nije se dopustilo da se umiješa Hrvatska. Kad se ratovalo u Hrvatskoj, odrţavala se stabilnost u Bosni i Hercegovini, na Kosovu i Makedoniji. Onda je rat prešao u BiH, a od Hrvatske se ĉak traţilo da sve oruţje JNA ode u Bosnu. To je bio uvjet priznanja Hrvatske. [...] Nakon toga se rat selio dalje, pa kad je završio na Kosovu, odjednom se pojavila Oslobodilaĉka vojska u Makedoniji, premda je na tom podruĉju sve pod kontrolom NATO-a, pa bez njegova znanja ne moţe preletjeti ni ptica. A Amerikanci su svojom nazoĉnošću ĉuvali mir u Makedoniji, još od 1991. godine”.

1291

Raspadom druge Jugoslavije i stvaranjem samostalnih nacionalnih drţava, uz “nedovršeni mir” (Dayton, 1995.), u sklopu strategije globalizma i “otvorenog društva”, pojavile su se razliĉite pobude koje bi, svaka na svoj naĉin, htjele odrediti sudbinu ovog prostora pod okriljem ideologije smirivanja strasti po modelu raznovrsnih regionalnih integracija. Središnju mjesto ima inicijativa poznata kao “Zapadni Balkan”. MeĊutim, kad je 1292

rijeĉ o ujedinjenju Europe, tj. u traţenju “novog europskog identiteta”, teorijski gledano, 1293

vlada posvemašnja zbrka, ali se ipak ideal-tipski moţe izdvojiti nekoliko modela: (1) Europa kao zajednica povijesno sjedinjenih naroda (ovim se nastavlja sadašnji obrazac razvoja koji polazi od dominacije povijesnih naroda; pomoću oslobaĊanja

zajedniĉkog trţišta uz zaštitu svoje kulturno-civilizacijske raznolikosti, ovi će povijesni narodi asimilirati imigraciju nepovijesnih naroda), (2) Europa kao talionica naroda – melting Europe (po uzoru SAD, Kanade i Australije; globalizacijom ekonomije i taljenjem civilizacije u unimodelnu formulu, preuzimanjem europskog identiteta i odbacivanjem povijesnog etnicizma i regionalizma, europeizacija bi najvjerojatnije izostala) i (3) Europa kao etniĉko-regionalno strukturirana zajednica (polazeći od strategije komparativnih prednosti, kao Europa malih naroda i regija, koja će reproducirati više energije prema naĉelima raznolikosti i otvorenosti).

1294

Smatra se da ovaj treći model ima izrazitu prednosti prema prva dva modela “stapajuće Europe”. MeĊutim, ti se modeli najĉešće kombiniraju pa, štoviše, i kamufliraju. 1295

Naime, dok bi po trećem modelu Hrvatska bila izvorno reintegrirana u srednjo-europsku zajednicu, ona se u novom geopolitiĉkom prestrojavanju smješta u zemlje vanjskog kruga (periferial ares), u zemlje jugoistoĉne Europe (“zona turbulencije Gorka je istina, da u svjetskim prosudbama Hrvatska uţiva tretman zemlje koja je samo dio širega kaotiĉnog geopolitiĉkog pojasa, i da se od nje oĉekuje da se ponaša prema strateškim ciljevima i operativnim obrascima bitnih ĉimbenika svjetske politiĉke, vojne i financijske moći””). Iako 1296

se ovo smještanje projektira po modelu multikulturalizma (tj. “etniĉko-regionalno strukturirane zajednice”), ozbiljne rašĉlambe pokazuju, da je ipak rijeĉ o pripremi zapadnobalkanskog (euroslavijskog) “modela talionice”. U svakom sluĉaju, ovim Hrvatska ima jasno zacrtan “Put u Balkaniju”, kako je naslovljena već citirana knjiga Z. Vukmana, koji sustavno rašĉlanjuje ovu zapadnjaĉku strategiju. Naime, dugoroĉni cilj Europske unije nije stvaranje 1297

novih federacija na svojoj periferiji “nego asimilacija u nju svih balkanskih drţava bez obzira na njihove moţebitne civilizacijske razlike”. Sve u svemu, naspram “Europe – zajednice 1298

naroda/nacija” (kao sinteze i ljepote razliĉitosti, suodnosa i komunikacija u razvoju etniĉkih identiteta i tradicija), “balkansko pitanje” se rješava iz obzorja “Europe – unije moći” (kao sljuba moći velikih nacija koje teţe rastaljivanju malih, “zakašnjelih nacija” kao povijesnih “anakronizama”). Suprotno tome, zalaţući se za “boţju globalizaciju”, papa Ivan Pavao II. 1299

jedan je od onih koji potiĉe i ujedinjenu Europu, i to od poĉetka svog pontifikata, ali pritom uvijek istiĉe da to mora biti Europa naroda, a ne zajednica u kojoj bi se izgubio identitet (vjerski, etniĉki, nacionalni, kulturni i dr.) onih koji ju stvaraju. “Kršćanska globalizacija ne negira nijednu kulturu i naciju, ne pretvara ih u bezliĉni amalgam, niti u folklorni privjesak

anglosaksonske

dominacije,

nego

afirmira

njihove

posebnosti

u

vrelu

svjestne

raznovrsnosti”. Vjernici, koji su respektirani u svojoj vjeri i za ono što jesu, bit će sigurno 1300

spremni suraĊivati u gradnji jedne demokratske i civilne zajednice, gdje je raznolikost sinonim za meĊusobno obogaćenje te u isto vrijeme i poziv na solidarnost”.

1301

Nakon što je uspostavljen mir (Pax Americana), problem se jugoistoĉne Europe uzima kao podruĉje diskontinuiteta u ameriĉkim geostrateškim planovima: od ujedinjene Europe do kavkaske obale Kaspijskog jezera, podruĉja na kojem su najbogatije svjetske rezerve nafte Poĉetak raspada Jugoslavije i rat protiv Hrvatske, autor knjige Stoljeće rata (Zagreb, 1999.), W. Engdahl doţivio je kao potvrdu svojih predviĊanja. Naime, danas je posve bjelodano kako je to bio dio plana SAD i njenih saveznika – posebice Velike Britanije – koji je kao cilj imao stvoriti stratešku osnovicu za nastupanje u dubinu Euroazije. Nakon što je teritorij Jugoslavije podijeljen u nekoliko drţava (kako to zbog Srba nije išlo mirno, valjalo je izazvati rat), teritorij novostvorenih drţava drţi se u pokornosti ulaskom ameriĉke i britanske vojske i izgradnjom vojnih baza, uz istodobnu “podijeljenu odgovornost” za rat i suĊenjima za “ratne zloĉine”. S obzirom na to, nakon njegove definitivne pacifikacije, balkansko je trusno 1302

podruĉje potrebno integrirati: gospodarski, kulturno i politiĉki. “Bit te ameriĉke ekspanzije i strategije je da na kriznim ţarištima najprije dolazi kao mirovni posrednik, kao vojni pacifikator koji svoju prisutnost ovjerovljuje vojno, a onda osigurava prostor za svoje strateške investicije i daljnji prodor! Medijsku i duhovnu infrastrukturu osigurava u tom prodoru Georg Soros, stvarajući mreţu zaklade Otvoreno društvo. Da bi se osigurao prostor za ameriĉku varijantu globalizma, Soros je otvoreno pomogao dolazak na vlast reformiranih komunista u svim tranzicijskim zemljama”. Dakle, hrvatsko je društvo svrstano pod 1303

kišobran zapadnog Balkana, bez obzira na razvoj u odnosu na ostala društva ex-Jugoslavije minus Slovenija i plus Albanija, na utkane sredozemne i srednjoeuropske kulturne krugove. Rijeĉ je o prostoru koji se mora najprije “normalizirati”, “pomiriti”, debalkanizirati 1304

(uspostaviti potpune prometne, gospodarske i civilizacijske veze) da bi dobio bilo kakvu šansu za prikljuĉak Europskoj uniji. “Na Zagrebaĉkom smo summitu pristali da nas se svrsta 1305

na zapadni Balkan umjesto meĊu srednjoeuropske zemlje. Ugovor koji se primjenjuje na zemlje s tog podruĉja razlikuje se već i svojim nazivom od ranijih sporazuma isticanjem stabilizacijske zadaće u neojugoslavenskom okviru”. Dakle, suprotno povijesnoj ideji 1306

dovršenja procesa drţava-nacija (citizen-nations), ideolozi “otvorenog društva” na Balkanu nanovo promoviraju koncepciju multikulturalizma. “Jugoslavija je izgledala kao izlog za budućnost, pa je raspad višenacionalne zajednice Jugoslavije zadao ozbiljan udarac

teoretiĉarima multikulturalizma. Naime, njima je desetljećima bivša Jugoslavija bila akademski model suţivota razliĉitih naroda, model u koje su brojni zapadni intelektualci i politiĉari vidjeli moguću maticu europske sretne budućnosti. Iluzija o jednom svijetu i o jednom hibridnom multikulturalnom društvu, bila je osnovni razlog što su brojni intelektualni i politiĉki krugovi na Zapadu dugo protivili rušenju višenacionalne Jugoslavije i stvaranju samostalne Hrvatske”. Budući da multikulturalna stvarnost na Zapadu nije nimalo ruţiĉasta, 1307

Balkan postaje zanimljiv poligon za eksperimentiranje. Štoviše, misli Banac, “moţda bi se upravo na Balkanu mogla poĉeti osmišljati jedna nova Europa”.

1308

Kulturološki program, kao dio novog svjetskog poretka, koji se obiĉno naziva “otvoreno društvo” ili multikulturno društvo, utemeljen je na ideologiji ljudskih prava, koja postaje snaţna poluga u postizanju hegemonijalnih ciljeva. Središnji je cilj ovog programa da svi narodi odustanu od svog kulturnog identiteta (jer on – toboţe – nuţno vodi u civilizacijski sukob) i prihvate identitet koji im nudi novi svjetski poredak: samo najnuţniji dio zajedniĉkih kulturnih i civilizacijskih vrijednosti koji će biti odabran na naĉelu “politiĉke korektnosti”.

1309

MeĊutim, kao obrazovna koncepcija, ali i opći svjetonazor, multikulturalizam

na Zapadu postaje vrelom oštrih ne samo akademskih već i politiĉkih rasprava. Zapravo, kao ameriĉka uvozna roba, multikulturalizam nastaje u surjeĉju proturjeĉnih nedovršenih procesa ameriĉkog identiteta, pa se tamo vode ţestoke rasprave o budućnosti kulturnog i nacionalnog identiteta Amerike Kao ideja, koncepcija i socijalno-kulturni projekt kulturno-pluralistiĉke integracije ameriĉkog društva, multikulturalizam se pojavio i razvio od kraja 80-ih godina u sveuĉilišnim akademskim krugovima, a ubrzo je dobio i snaţnu medijsku potporu. MeĊutim, izvorišno se pojam multikulturalizam ponajprije javlja u Kanadi (i Australiji) i to u smislu raznovrsne jeziĉno-kulturne skupine i shvaćen je kao etniĉko-pluralistiĉka alternativa tradicionalnom ameriĉkom melting-potu, modelu asimilacije useljenika.

1310

Multikulturalizam

kao kulturna koncepcija odbacuje europsku kulturnu dominaciju i asimilacijski model poznat kao melting-pot (kotao za taljenje). Zbog svega toga posljednjih je godina koncept multietniĉnosti i multikulturalnosti na udaru kritike: kako akademskih krugova tako i javne politike.

1311

Ponajprije, protivnici multikulturalizma vide u njemu protuameriĉki i protueuropski svjetonazor koji pod firmom kulturnog relativizma odbacuje sva euro-ameriĉka civilizacijska dostignuća.

Posebice,

kritiĉari

izraţavaju

velike

bojazni

od

razornih

posljedica

multikulturalizma za ameriĉki identitet i nacionalno jedinstvo. Za Alvina Schmidta to je

ljeviĉarska, eminentno marksistiĉka ideologija, kao i postmodernizam. S tim u svezi, 1312

polemizirajući s predstavnicima radikalne ameriĉke ljevice (koji su tvrdili da je ljubav prema domovini primitivni, atavistiĉki, osjećaj), ameriĉki je filozof Richard Rorty ukazao na fundamentalnu vaţnost “osjećaja nacionalnog ponosa” i “osjećaja zajedniĉkog nacionalnog identiteta” za razvoj zdravog društva. Umjesto dogmatskog zagovaranja “politike razliĉnosti” (rasne, spolne, jeziĉne, religijske, kulturne) – za koju se zalaţu “multikulturalisti” – on se zaloţio za “politiku zajedniĉkoga nacionalnog identiteta i nacionalnog ponosa”. Svako 1313

izjednaĉavanje, bilo politiĉko, religiozno ili društveno, smatra se opasnošću za naš kontinent. Ono što nas ugroţava jest nametnuto jedinstvo, a naš je spas mnogostrukost. U današnjim 1314

procesima integracija i globalizacija stvarno postoje opasnosti “od stvaranja površne kulturne unifikacije, ali zato drţava treba afirmirati svoje nacionalne kulture”. Kako stoji s kritikom 1315

multikulturalizma u nas? Iako se smatra da “više nije moguće od multikulturalizma praviti svetu kravu”, “Problem s kulturnim rasizmom jest u tome što se Europa neće odreći mita o postnacionalnoj budućnost iako istodobno nastavlja s neoliberalnim grabeţom kolonija i što će pod multikultijem uvijek podrazumijevati folklor geta i mistiku Istoka [...] pristup nacionalnom sportu, ali ne i tradicionalnome politiĉkom spektaklu”. odmah valja konstatirati da su rijetki 1316

sluĉajevi ozbiljnog teorijskog propitivanja ove proturjeĉne koncepcije. Saţeta konceptualna objašnjenja multikulturalizma, kao jednog od pristupa iz podruĉja “upravljanja kulturnom razliĉitošću” (management of cultural diversity), prikazao je u nas tek Sanjin Dragojević. Uz ostalo, on kritiĉki primjećuje da iza multikulturalizma stoji “teorija kulturnog relativizma odnosno

kulturnog

partikularizma”. Smatrajući 1317

termin multikulturalizam “uvoznom

tvorevinom”, Josip Ţupanov se zalaţe za izvorni termin suţivot koji, skovan na domaćem terenu, ipak izraţava neki društveni realitet. Zanimljivo je da je koncept multikulturalizma 1318

“prepoznat kao statiĉki pristup”, pa već elementarna rašĉlamba pokazuje da, naspram 1319

dinamiĉnog i logiĉkog pojmovnog para intra/inter/kultura, “statiĉki” par mono/multi/kultura je gotovo besmislica. Naime, multikulturna je pojam “koji spada u agronomiju, kao što tako spada i monokultura, a nije nam potrebno ni jedno ni drugo. Kulturan znaĉi radoznao i stvaralaĉki ĉovjek – po definiciji je multikulturna i ne moţe opstati ni u jednoj kulturnoj autarkiji”. S tim u svezi, katalonski filozof Raoul Betancourt tvrdi: “Interkulturalizam za 1320

mene jeintrakulturalizam”.

1321

Nekritiĉko, posve neupitno, promicanje ideologije multikulturalnosti, kao spasonosne alternative “nacionalnoj ideji” zadobiva u nas gotovo mitske dimenzije. Zbog toga je, kao jedna od rijetkih, bila otreţnjavajući kritika teologa Josipa Sabola, koji razotkriva totalitarni background multikulturalne ideologije. Naime, on drţi da onaj tko ljude uvjerava da su sve kulture jednako dobre, jednako humane i u sluţbi dostojanstva ĉovjeka, taj negira unutarnji razvoj kultura nabolje, što je povijesna ĉinjenica, i još gore: taj poziva na stvaranje “ĉistih etnosa i nacija”. Prema tome, zastupatelji koncepta multikulturalizma, kao osnovicu odnosa unutar jedne drţave, ne pomaţu ostvarivanje miroljubivog, solidarnog, otvorenog, odgovornog i tolerantnog suţivota meĊu kulturnim identitetima. Ukratko, multikulturalizam ugroţava mogući miroljubivi suţivot razliĉitih grupa jer je u svojoj biti ideologija kulturalnog i etiĉkog relativizma, i time nosi u sebi klicu kulturno-politiĉkog totalitarizma.

1322

U tom

pogledu, i Josip Ţupanov upozorava da se uporno nastojanje, koje će od etnonacionalnih skupina skrpati multikulturalnu zajednicu, “moţe lako pokazati kontraproduktivnim”.

1323

Sve u svemu, primjena importiranog koncepta multietniĉnosti i multikulturalnosti na ovim prostorima više je nego upitna Multikulturalna dogma, “otkakao su Hrvati stvorili svoju samostalnu i demokratsku drţavu, sluţi kao sredstvo pritiska na nju, kako iz pojedinih domaćih, tako i inozemnih krugova”. Naprosto rijeĉ je o razliĉitim povijesnim iskustvima u 1324

oblikovanju nacija. Ovdje se nameće koncepcija koja je u suglasju s ameriĉkim iskustvom, dakle, iskustvom nacije kao drţave koja ima više etniĉkih zajednica. Europsko je iskustvo, meĊutim, drugaĉije. Koncept multikulturalizma je preuzet iz Amerike, od Amerikanaca “koji nisu nikad mogli shvatiti bitnu razliku izmeĊu njihove federacije – koja je, uza svu svoju raznovrsnost, u biti jednonacionalna drţava golemih razmjera – i zemlja s razliĉitim jezicima, kulturama i poviješću”. Zbog toga ameriĉki multikulturalistiĉki pojam drţave-nacije ne 1325

odgovara klasiĉnom europskom pravu niti europskom poimanju drţave s manje-više homogenim nacijama. Ukratko, razliĉite ameriĉke i europske ideje nacije potjeĉu iz razliĉitih povijesnih iskustava, dvaju razliĉitih tumaĉenja stvarnosti i, konaĉno, dviju razliĉitih vizija budućnosti. Suprotno tome, tvrdi se da su hrvatski povijesni udţbenici etnocentriĉni i ksenofobiĉni “jer u njima nema ni tema o etniĉkim grupama ili nacionalnim manjinama kao što je sluĉaj u ameriĉkim školama, u kojima uz redovite udţbenike povijesti postoji i dodatni, zasnovani na multikulturnom konceptu nastave povijesti”. MeĊutim, još je ranije upozoreno 1326

kako vlada “ne smatra naš narod konglomeratom svakovrsnih ţivlja poput onih u sjedinjenih drţavah sjeveroamerikanskih, nego kao jedan narod, koji je teĉajem stoljeća razvio svoj poseban ţivot”.

1327

Burkhasrd Bischof komentator na njemaĉkom radiju Deutsche Welle od 10. oţujka 2001. kaţe: “Ono što nedostaje jest jasan politiĉki koncpet Zapada za budućnost Jugoistoĉne Europe, jer da se tamošnjim nacijama ne moţe jednostavno nametnuti multietniĉki koncept zapadnog stila moralo je postati jasno. Ali u zapadnim glavnim gradovima do sada se izbjegavalo kljuĉno pitanje: što se misli o neovisnosti Kosova i Crne Gore? Trebaju li se Albanci udruţiti u Veliku Albaniju, trebaju li se hercegavaĉki Hrvati prikljuĉiti Republici Hrvatskoj? ... Zapad konaĉno treba jasan, razumljiv, zajedniĉki koncept za Balkan. Ne samo za poboljšanje stanja tamošnjih ljudi, nego i za vlasitu publiku kod kuće, koja s obzirom na dosadašnju neuspješnost sve teţe moţe razumjeti skupi angaţman na Balkanu”.

1328

Naime, voĊena naĉelom ljudskih prava, ameriĉka politika globalizacije priznaje samo individualna ljudska prava i spram istih se odnosi kao da su univerzalna ljudska prava Ljudska su prava inaĉe, po mom mišljenju, isto tako jedna nova ideologija, i ona imaju svoju geopolitiĉku vaţnost, imaju svojih negativnih aspekata u cilju da se destabilizira ili kontrolira odreĊena vlast”. Za razliku od ameriĉkog pristupa, koji polazi od anacionalnih ljudskih prava, Europa osim individualnih priznaje i poznaje i kolektivna ljudska prava (pravo na kulturu, religiju, jezik, naciju, itd.). Treba primijetiti, da se meĊunarodna rješenja za ove prostore ne temelje samo na divergentnim nacionalnim interesima, već i na zapanjujućem nepoznavanju osnovnih ĉinjenica o dinamici nelinearnih društvenih sustava na tom podruĉju i dogmatskoj samouvjerenosti da su njihove politiĉke i kulturne sheme panaceja za sve krizne situacije. “Sadašnja ameriĉka politika je selektivna – ovisi u mjestu gdje se provodi, Ruanda, Burundi, Bosna, Hrvatska i Kosovo su, izgleda, podruĉja u kojima se primjenjuje naĉelo prisiljavanja na pomirbu i pluralistiĉki ţivot dok ratne mrţnje, patnje i muĉenja nisu zacijelile. To je, po mome mišljenju, oĉito nepreporuĉljivo. Prošlost takoĊer pokazuje da je to ĉesto uvod u buduće nasilje”. Isto tako, kad je rijeĉ o nastupu multikulturalista izvana, “treba uvijek imati na umu da se iza njihovih uzvišenih naĉela u pravilu skriva kakav prizemni velikodrţavni ili sliĉan geopolitiĉki interes”. ”O tome hoće li neka zemlja biti ukljuĉena ili iskljuĉena iz tzv. civiliziranog svijeta samo formalno odluĉuje kriterij njezina poštovanja ljudskih prava – a zapravo odluĉuje politiĉka volja jedine preostale velesile (SAD), kojom upravljaju njeni hegemonistiĉki interesi”. 1329

1330

1331

1332

1333

1334

Polazeći od Sorosova aksioma kako je “Balkan pokus da cijeli svijet postane globalno otvoreno društvo”,

1335

svjetski moćnici nikada nisu odustali od versailleskog integralistiĉkog

koncepta na ovim prostorima. “Izmiješati nacije na Balkanu, stvoriti multikulturno, multietniĉko društvo, poništiti razlike i individualnosti, stvoriti iskorijenjenog hedonistiĉkog pojedinca osloboĊenog tradicionalnih moralnih skrupula, proširiti trţište robe, smeća i oruţja, iskoristiti i kupiti sve što je vrijedno, formirati novi regrutacijski centar za prljave ratove diljem svijeta”.

1336

U taj se prostor ponovno gura Hrvatska, iako tamo ne pripada.Štoviše, po

svojim resursima i predispozicijama, Hrvatska bi već mogla biti integrirana na Zapad, ali se to onemogućuje zbog geopolitiĉkih interesa velesila. Naime, u tom sluĉaju EU i SAD ne bi imali most prema Istoku, jer bi se stvorio definitivni jaz izmeĊu Hrvatske i Balkana. Time bi se

stvorila geopolitiĉka pukotina koja bi posve onemogućila prodor kapitala prema Istoku, i zato nikome ne Zapadu ne odgovara postupna izolacija Balkana, ali isto tako ni njegova potpuna integracija u EU prije nego se postigne njegova unutarnja nivelacija”,

1337

budući da je,

ponovimo, meĊunarodnoj zajednici interes da Hrvatska bude dio ceste prema Istoku; i zato potpomognuta Amerikom, Hrvatskoj je namijenjena uloga istoĉnoga sanitarnog koridora. “Summitom o zapadnom Balkanu, koji je za domaće potrebe nazvan Zagrebaĉki summit, Hrvatska je potpisala da neće u Europu dok s balkanskim zemljama ne izbriše financijske, trgovaĉke, transportne i sve druge barijere [...] Moramo ukinuti veze te izjednaĉiti poreze, kako bismo se s njima izjednaĉili, ili ĉekati sto godina da doĊu na ovu, našu razinu”.

1338

Prema

tome, Hrvatska je podvrgnuta tzv. politici uvjetovanja, pri ĉemu se pribliţavanje Europskoj uniji biti moguće onoliko koliko se ostvaruje napredak na regionalnoj suradnji U ĉlanku 11. kaţe se: “MeĊunarodni napor mora se usredotoĉiti na konsolidaciju i povezivanje stabilnih podruĉja u regiji kako bi se postavilo ĉvrste temelje tranziciji regije kao cjeline u mirnu demokratsku budućnost”. U “Regiji” dakle, više ne postoje drţave, nego Pakt pomaţe “stabilnim podruĉjima”, koje ĉine “regiju kao cjelinu”. A “Regija” će samo “kao cjelina” moći prijeći u “demokratsku i mirnu budućnost”. “Suprotno vladinim proklamacijama, 1339

Sporazum o stabilizaciji i pridruţivanju ne daje nikakvo jamstvo da će Hrvatska ući u EU. Turska je pridruţena već skoro ĉetiri desetljeća – i postala je kandidat što Hrvatska nije – pa nema ni govora o tome da će odmah ući u Europsku uniju”.

1340

“Dokle god se Republika

Hrvatska u meĊunarodnom kontekstu svrstava u skupinu zemalja Zapadnog Balkana, ona nema apsolutno nikakvih izgleda da postane ĉlanicom Europske unije ili NATO-a” Naime, “put Hrvatske na Zapad vodi, iako je to zemljopisno nelogiĉno, preko Srbije, na Istoku”.

1341

Dakle, s onu stranu vlastitih interesa, svojom ulogom Hrvatska je samo sredstvo u

europeziranju Balkana. Zbog toga meĊunarodni ĉimbenici više trebaju Hrvatsku kao pomoć “na Balkanu nego Hrvatsku iskljuĉivo u srednjoj Europi.”

1342

Zbog toga bi EU, ali i drugi

meĊunarodni ĉimbenici, “svesrdno pozdravili odluku hrvatske vlasti da na prostorima jugoistoĉne Europe igra ulogu meĊuetniĉkog i meĊudrţavnog mirotvorca, ulogu glasnika i promotora (ne predziĊa) nove europske civilizacije”.

1343

U tome se vidi loše ponavljanje

povijesti. Budući da je igrala ulogu u balkanskoj politici Austro-Ugarske Monarhije, koja se širila na Balkan kao što se danas širi Europska unija, u politici euroslavizma Hrvatska bi trebala opet kao nekad pomoći tom širenju. Ranije je to bila politika austroslavizma koji će, posebice u inaĉici Strossmayerova jugoslavenstva, “U interesu pak civilizacije, kršćanstva i slobode samo se orijentalno pitanje riješiti moţe putem i posredstvom što više ojaĉana,

okrijepljena i osviješćena Jugoslavenstva”, tj. da se u “orijentalno pitanje sretno utjecati moţe samo posredstvom oprijateljena si i pobraćena si putem federacije Jugoslavenstva” uz ostalo, doći glave Monarhiji i, s tim u svezi, hrvatskom narodu. Zbog svega toga, Oto von Habsburg drţi da jednom za uvijek treba shvatiti kako mir preko realnosti “Zapadni Balkan” ne vodi daleko, ponajmanje povijesnim rješenjima. Naime, pretvaranje umjetnih geografskih koncepcija, koje ne spadaju u istu grupaciju u jedan ahistorijski amalgam (nepovijesnu mješavinu), znaĉi jedan korak daljnjem konfliktu. Ovo spada u koncepte jednog umjetnog oblikovanja, “ĉiji glavni cilj je ovjekovjeĉiti pogrješke prošlosti, zamrznuti i nastojati na taj naĉin slomiti volju naroda”. 1344

1345

S obzirom na to, kako je primijećeno, postoje nevjerojatni paralelizmi odnosa snaga i postupaka meĊunarodne zajednice izmeĊu razdoblja nakon Berlinskog kongresa i onoga nakon u Daytonu. Budući da meĊunarodna zajednica nije ništa nauĉila iz povijesti, bilo bi više nego ohrabrujuće da se u hrvatskoj politici napokon poĉnu javljati znaci prekida s trendom ponavljanja povijesti. “Štoviše, hrvatska bi politika trebala meĊunarodnu zajednicu upozoriti na njezine grijehe iz prošlosti”. MeĊutim, standardna hrvatska historiografija i hrvatska politika uopće, oĉevidno to nisu u stanju uĉiniti. 1346

Koliko uopće stoji teza da proces globalizacije donosi kraj nacije-drţave? Uza sve psovke, povike i osporavanja globalista i antinacionalista, nacionalna drţava ipak ostaje najdjelotvornijim i najdjelatnijim agentom samoupravljanja u zajednicama ljudi koje ujedinjuje zajedniĉka povijest i kultura. Unitarna je Europa izmišljotina socijalistiĉke internacionale i anarholiberala, kako bi supremacijom velikih nacija bila dovedena u stanje stanovite anacionalne uniformnosti i etiĉke otupljenosti malograĊanskog potrošaĉkog društva, u kojem je profit ideal, novac vrhunaravni smisao, a politiĉko-ekonomski interes javno ozakonjena dogma. Suprotno tome, kao što se svatko moţe danas i sam uvjeriti, nacija zasigurno nije u silaznoj putanji; ponajmanje je to u Velikoj Britaniji ili Francuskoj, a ništa ne upućuje ni da nacija ili nacionalizam nestaju i u Sjedinjenim ameriĉkim drţavama (posebice nakon tragiĉnih dogaĊanja 11. rujna 2001.), tako da “osmrtnica nacionalnoj drţavi tek treba biti napisana”. 1347

1348

MeĊutim, polazeći od laţne dileme “nacionalizam” ili “kozmopolitizam” (ili europeizam), Nenad Mišĉević kaţe: “Neki od nas, umorni od divljeg nacionalizma, izolacionizma i kulturnog propadanja kod kuće i u susjedstvu, od Bosne i do Kosova, izravno smo se okrenuli globalnosti kao lijeku”. U ovome opredjeljenju, koje je legitimno, nije teško prepoznati prije svega nemirenje s nacionalnom (hrvatskom) drţavom. Štoviše, za narod koji je gotovo tisuću godina sanjao i ĉekao vlastitu drţavu i koji je tu drţavu ostvario u krvavom ratu, “Mišĉevićeva alternativa divlji nacionalizam ili globalnost kao lijek – djeluje uvredljivo”. Zapravo, iz obzorja globalizma, pod krinkom poštivanja i suţivota razliĉitih kultura, tj. kulturnih sustava, multikulturalizam ima puno prizemniji cilj. Naime, multikulturalizam bi trebao izbrisati individuu organski povezanu sa svojim nacionalnom zajednicom i njezinim tradicionalnim vrednotama te umjesto nje stvoriti “graĊanina svijeta”, egoistiĉnog pojedinca, slobodnog od okvira “zastarjelog” sustava nacionalnih drţava, “okova” tradicije i svih onih “okova”, koji ima samo jedna cilj – zadovoljiti svoje ţelje. MeĊutim, vrijeme je da se kozmopolite prestanu nadmoćno odnositi prema “anakronim” 1349

1350

1351

nacionalnostima, jer “moţete biti sigurni da arhetipski kozmopolite – oni internacionalni privredni funkcionari koji se ţure da uhvate svoj slijedeći let – da svi oni nose pasoše iz bogatih, stabilnih drţava – nacija”. 1352

William Pfaff, komentator International Herald Tribunea: “Nema mnogo znakova opadanja nacionalizma (u Europskoj uniji) ili drugdje na meĊunarodnoj sceni. Zasigurno ne u bivšoj Jugoslaviji, Albaniji, Kini ili moţda najvećim nacionalnim od svih velekih zemalja.. Istina je da su nove sile promijenile društvo... no drţavna suverenost meni se ĉini uglavnom netaknuta”. 1353

Štoviše, moglo bi se govoriti o ĉudnovatom obliku licemjerja koji se uvukao naše meĊunarodne odnose. Naime, najmoćnije i najuspješnije zemlje na svijetu sve su odreda jednonacionalne drţave koje su postale bogate i snaţne teţeći za svojim nacionalnim probicima. “Te su zemlje sa snaţnim nacionalnim identitetima, nacionalnim institucijama, i govore bez iznimke, jednim dominantnim nacionalnim jezikom”. “Nacionalni identitet, osjećanje pripadnosti istom jeziku i kulturi, nije ništa drugo do koristan mehanizam koji politiĉkoj zajednici omogućuje egzistenciju i istinsko osjećanje vlastite egzistencije”. S obzirom na to, imamo nacionalizam “velikih naroda” koji se “sluţi kozmopolitskim jezikom i omalovaţava nove nacionalizme u perifernim zemljama kao sirove i opasne po meĊunarodni poredak, a u stvari je sebiĉan i u priliĉnoj mjeri i rasistiĉki”. Posebno je za antinacionaliste nezgodna okolnost što stare i etablirane nacionalne drţave koje danas galame protiv novih nacionalizama zaboravljaju svoj nacionalni karakter, tako da “zastupnik nacionalizma moţe mirno ponuditi zrcalo svojem razbješnjenom Velikom Bratu da ovaj malo pogleda u lice svojem vlastitom nacionalizmu”. “Nastanak samostalne hrvatske drţave bio je praktiĉki protuargument projektu unificirane nadnacionalne Europe, zato se nije mogla tolerirati takva drskost u narušavanju novog svjetskog poretka. [...] On Europu ne moţe zamisliti bez vlastite nacije, francuske, engleske ili njemaĉke, ali bez ikakvog problema moţe zamisliti Europu bez moje nacije i bez mene kao jednog hrvatskog intelektualca”. Koliko su onda u pravu oni, koji u ime apstraktne multikulturalnosti (jugoslavenstvo se doţivljava balkanskom inaĉicom, zapadnjacima toliko dragog multi-kulti fenomena) osporavaju tzv. malim narodima sposobnost samostalnog demokratskog ţivljenja i predviĊaju njihovo gotovo sigurno nazadovanje na neki oblik protofašizma? 1354

1355

1356

1357

1358

Sve u svemu, usprkos velikim priĉama o globalizaciji i integraciji, svijet ide u smjeru renesanse upravo nacionalnih drţava, pod snagom nacionalnog identiteta i nacionalne drţave. Dakle, unatoĉ ideologiji nadnacionalnog, internacionalnog, univerzalnog, liberalnog shvaćanja svijeta, europske drţave, ne odustaju od nacionalnog identiteta, a pogotovo ne mali narodi koji s teškom mukom došli do vlastite nacionalne samosvojnosti. Zbog svega toga, 1359

moţda bi bilo mudrije da se zapadni ideolozi i politiĉari ne sluţe jugoistoĉnim podruĉjem kao pokusnim poljem za multietniĉke eksperimente (koji na Zapadu ne funkcioniraju), nego da izuĉavaju povijest tog prostora. S tim u svezi, Arnold Suppan, austrijski povjesnik, zato drţi da je homogenizacija naroda u vlastite nacionalne drţave dio povijesnog procesa, koji u Europi traje neprekidno od Francuske revolucije. Tek kad svi europski narodi odigraju svoju ulogu u tom procesu moći ćemo govoriti o stvaranju europskih unija. “Zapadni politiĉari

jednostavno ništa ne znaju o nacionalnoj svijesti naroda koji ţivi od Karavanki do Egejskog mora”. Zahtjev za prevladavanjem ili ukidanjem nacionalne drţave koban je i opasan za 1360

nacije srednje i istoĉne Europe, ali nadasve za one koje su svoju drţavnost postigle tek propašću komunizma, ili nakon prisilnog dugotrajnog zastoja. Za male nacije, nacionalna drţava znaĉi jedinu mogućnost samoostvarivanja i samoodreĊivanja”.

1361

S obzirom na to, glede balkanskog “nedovršena mira”, koji je opredmećen ideologijom “otvoenog društva”,zanimljive su kritike iz ameriĉkih akademskih i politiĉkih krugova. Gale Stokes, profesor sa sveuĉilišta Rice u Houstonu, smatra da “nametanje multikulturalnosti, što trenutno radi SAD u jugoistoĉnoj Europi, jednostavno ne funkcionira i misli da neće poluĉiti rezultat”, tako da će ameriĉka administracija prije ili kasnije morati prihvatiti povijesnu realnost. “Budući da ameriĉki multikulturalistiĉki pojam drţave-nacije ne odgovara klasiĉnom poimanju drţave s manje-više homogenim nacijama, logiĉno da se mala Hrvatska ĉesto nalazi pred meĊunarodnim pritiskom”. S tim u svezi, podrţavajući Stokesa, i profesor Michta smatra da “prije saţivljavanja demokracije u nekim novonastalim europskim zemljama najprije treba doći do etniĉke konsolidacije”. Naime, on drţi da će zemlje nastale raspadom bivše Jugoslavije postati demokratske “nakon što pitanje nacionalnih manjina bude potisnuto u drugi plan”, koje su, dodao bih, nekad i danas bile samo poluga za promicanje velikodrţavne kolonijalne politike. S tim u svezi, upravo je tragiĉna instrumentalizacija Srba u Hrvatskoj koji su bili samo sredstvo u promicanju tuĊih, ne samo velikosrpskih, već talijanskih, maĊarskih i austrijskih interesa. 1362

1363

Izazovima globalizma: “To moţe uspjeti samo ako se nacionalna društv ahomogeniziraju oko većinskih naorda i ako se odustane od novojeke navike da se maninske etniĉke skupine rabe za dodatno salabljenej draţva”.

1364

Kao umjetna tvorba, zemlja koja je bila konglomerat naroda i nacija, pisama i jezika, kultura i religija. “U Europi, a moguće i u svijetu ne postoji tako malen geografski prostor na kojemu su se stekle tako velike razlike kao što je to bio sluĉaj s Jugoslavijom. U njoj su se, stoga, moţe

reći,

isprepleli

svi

glavni

problemi

i

protuslovlja

suvremene

svjetske

civilizacije.” Jugoslavija naprosto nije mogla egzistirati. Opravdano se zato smatra da će 1365

“prava suradnja vjerojatno biti moguća kad se na Balkanu uspostavi još nekoliko manjih drţava”. Naime, tako će se popraviti sigurnosna situacija. Tek tada će drţave u regiji zadobiti samopouzdanje koje je nuţno za suradnju u budućnosti. Neprijeporno poštivanje redoslijeda 1366

na putu demokratizacije zapadnog tipa, moguće je samo i jedino afirmacijom nacionalnog identiteta, a on se potvrĊuje na najbolji naĉin nacionalnom drţavom. Vrijeme 21. stoljeća stoga će u politiĉkom pogledu najprije potvrditi kao vrijeme nacionalno-drţavne emancipacije i afirmacije, ili demokratizacije neće biti. MeĊutim, i kad je Beograd pristao omogućiti

odrţavanje referenduma o politiĉkom statusu Crne Gore, Europska unija je preuzela svjesno ili nesvjesno lobiranje protiv nezavisnosti Crne Gore, a u korist oĉuvanja SR Jugoslavije Kako drugaĉije shvatiti poruke da “Europska unija neće dopuštati procese koji su protiv njenih integracijskih naĉela” ili da je stav Europske unije oko Crne Gore poznat “demokratska Crna Gora unutar demokratske Jugoslavije.” “Karadţićeva Republika Srpska 1367

stvorena genocidom i ratnim zloĉinima ima pravo ţivjeti, a Crna Gora nastala na tisućgodišnjoj povijesti odanoj idealu slobode i bratstva meĊu ljudima, nema pravo na postojanje”, vjerojatno kao “Pijemonta” novog balkanskog udruţivanja. 1368

U sluĉaju Balkana i Jugoistoĉne Europe, prema tome, treba omogućiti potpunu nacionalnu afirmaciju svih naroda na prostorima bivše Jugoslavije, preko drţavnog oblika što je onda ujedno i put demokratizacije same Srbije. “Na Balkanu najviše nedostaje individualizma, a 1369

bez njega nema demokracije. Ljudima je stalno nametano kako će razmišljati i kako se ponašati, nije bilo kritiĉkog mišljenja. Prije svega treba ostvariti samostalne drţave i iznutra razviti demokraciju. Moć moraju imati graĊani te razvijati drţavnu strukturu koja će ih štititi”. Zbog toga, kako ni u jednoj zemlji ovih prostora nema politiĉke postojanosti, 1370

opravdano se zakljuĉuje, “jugoistoĉno bi udruţivanje samo umnoţilo nered i uvećalo nesigurnost”. “Najvaţnije strateško pitanje je da Hrvatska ne ostane na zapadnom Balkanu. 1371

Ta je opasnost bila preuveliĉavana, ali nakon najave rata, postoji realna opasnost do definitivnog smještanja nas u zapadni Balkan. Ovo je biti ili ne biti Hrvatske.” Sloboda i 1372

samoostvarenje, dakle, pravednost na Balkanu moţe se ostvariti samo u drţavi/naciji, jer sve drugo implicira nezaobilazni pritisak jaĉih koji onda onemogućavaju to samoostvarenje i vode u njihovo trajno marginaliziranje i potiskivanje. Štoviše, upozorava se na svojevrsni paradoks da se demokracija razvija u “etniĉki ĉistim drţavama” u Hrvatskoj i Srbiji, dok u multinacionalnoj Bosni, unatoĉ potrošenih pet milijardi dolara i nazoĉnosti NATO snaga i izborima koji su odrţani pod njihovim nadzoru nema demokracije još na pomolu. Poznato je, 1373

da su procesi integracija u zapadnoj Europi slijedili nakon poraza fašizma i osamostaljenja drţava. Tek su tada svojom slobodnom voljom slobodni narodi, bez naroĉitih uvjetovanja, odluĉili ući u integriranje s drugima. Zašto to ne vrijedi i za ove prostore? Sve u svemu, ostajući u znaku “nedovršenog mira”, Balkan je danas postao veliki anus mundi gdje “znatan broj stranih ĉimbenika ponovno iskušava na leĊima tisuća ţrtava svoje meĊunarodno pravne modele, formule i paradigme”. Tako, projektom “Zapadni Balkan” europski ĉimbenici ţele stvoriti eksperimentalnu politiĉku radionicu iz koje bi izlazili futuristiĉki modeli vlasti ĉija je osnovica relativizacija suvereniteta. S tim u svezi, Solana je na zasjedanju Ministarskog vijeća (Bruxelles, 10. srpnja 2000.) izjavio da je zapadni Balkan 1374

1375

kljuĉna provjera uĉinkovitosti Europske unije. I to stoga što to podruĉje nije samo vanjsko, nego je, naprotiv, “bitno vezano za našu vanjsku sudbinu”. U tom pogledu, osnovna je ideja eurokrata u tome da “Hrvatska postane poligon za razrješenje problema kojim će se mnoge druge zemlje u budućnosti biti suoĉene poput multikulturnog razumijevanja”. Jesmo li svjesno ţrtvovani za interes SAD i EU na Balkanu, budući da smo predviĊeni kao graniĉari “koji će biti zaduţeni za globalistiĉku postupnu socijalizaciju zaostalog balkanskog Istoka u novi svjetski poredak”. “U balkanskoj monetarnoj i carinskoj uniji, Hrvatska će morati bespogovorno primati iz Bugarske, Albanije, Rumunjske i Bosne sve ekonomske migrante, ali ne u tranziciji prema Zapadu, nego kao njihovo konaĉno odredište, jer EU, kako rekoh, nema ni interesa ni htijenja izdrţavati tu masu ljudi koji bi sutra krenuli prema njezinim zemljama. Taj migracijski i demografski udar morat će za dragu Europu izdrţati mala polunaseljena Hrvatska. Trebat će puno radne snage za multinacionalne kompanije koje će idućih godina na ove prostore uletjeti i stvarati trţište kojim će otvarati i nadzirati daljnje ameriĉke prodore prema Istoku. Ali ono što je najgore, Hrvatska bi morala podnijeti i civilizacijski udar jer je kulturološki i civilizacijski nesrazmjer izmeĊu nje i drţava na Balkanu s kojima će biti prisiljena na integracije, deseterostruko veći nego što bi taj nesrazmjer bio izmeĊu Hrvatske, i recimo, Austrije ili Njemaĉke”. 1376

1377

1378

MeĊutim, geopolitiĉki gledano, teţište svojih interesa i prodiranja na Istok, ameriĉka politika ne temelji na Zagrebu, već na Beogradu. S tim u svezi, na sastanku zemalja ukljuĉenih u Pakt stabilnosti u Sarajevu (2000.), Clintonje rekao da SAD oĉekuju od Srbije da preuzme liderstvo na ovim prostorima. Oĉevidno toga svjestan, pored uvjeravanja naše sluţbene politika da nam EU strategija pod naslovom “Zapadni Balkan” osigurava individualni pristup, Zoran ĐinĊić, predsjednik srbijanske vlade izjavljuje: “Hrvati misle da mogu sami u Europu, ali ćemo ići kao regija”. Ili šire, “svjesni smo da ćemo u Europu ući kao regija, a ne pojedinaĉno [...] Mi sebe smatramo središtem ovog dijela Europe i smatramo da moţemo nositi tu ulogu. Ţelimo postati mali balkanski tigar”. Prema tome, u javnosti se stjeĉe dojam da je nova hrvatska vlast pomogla rješavanju odnosa u regiji, dakle da je instrumentalizirana za šire meĊunarodne ciljeve, dok je za svoje, izgleda bar za sada, ostala “kratkih rukava”. Naime, završni dokument Zagrebaĉkog summita Hrvatska 2001., uza sve priĉe o individualnom pridruţivanju, pritisak je za regionalnu suradnju i “skica strategije hrvatske balkanizacije Simpatije i oĉekivanja, glede promjena vlasti u Hrvatskoj (3. sijeĉnja 2000.), uglavnom su vezana “uz hrvatska obećanja (suradnja s Haškim tribunalom i povratak izbjeglica), a ne i uz nakanu meĊunarodne zajednice da konkretno, gospodarski, pomogne Hrvatskoj”. Je li doista “Hrvatska šaptom otišla na Istok”. Naime, ĉinjenica je da nedavno potpisani Sporazum o stabilizaciji i pridruţivanju, kojim se od Hrvatske imperativno zahtijeva da se institucionalno poveţe s ostalim zemljama Zapadnog Balkana, kao uvjet povratka u Europu. 1379

1380

1381

1382

S

obzirom

1383

na

Banĉev kolonijalni

imperativ

“Balkanu

se

ne

moţete

oduprijeti”, ponavljam, Hrvatska je tek jedna mala stepenica u krajnjim anglo-ameriĉkim 1384

ekspanzivnim ciljevima. Suprotno tome, aktualna sluţbena politika, posredovana ministrom vanjskih poslova (Tonino Picula), tvrdi da “Hrvatska graniĉi sa središnjom i jugoistoĉnom Europom te Sredozemljem, ali se ĉesto poistovjećuje samo s Jugoistokom”. S tim u svezi, 1385

raniji zamjenik ministra vanjskih poslova (Ivo Sanader) koristi sintagmu “hrvatski povratak kući u srednju Europu Knjiga poĉiva na ĉetiri naĉela: (1) vanjska politika jedne drţave mora

biti konzistentna s jasnim zadanim ciljevima koji ne mogu ovisiti o stranaĉkim politiĉkim razliĉitostima, već moraju biti izraz šireg nacionalnog konsenzusa; (2) procesi europskih i svjetskih integracija moraju polaziti od već dovršene individualizacije drţavnih subjekata; (3) procesi integracije u širim meĊunarodnim razmjerima moraju biti voĊeni na naĉelima jednakopravnosti i uzajamnog uvaţavanja bez nametanja unaprijed gotovih i dijalogom neposredovanih rješenja; (4) suvremene tijekove globalizacije kao svjetsko-povijesnog procesa 21. stoljeća, mali narodi, a takav je hrvatski, moraju pratiti s jaĉanjem svog gospodarstva i neprestanom brigom za oĉuvanje vlastitog kulturnog identiteta kao uvjetima opstanka.” Naime, rijeĉ je o tome da se Hrvatska vraća s Balkana u Srednju Europu, gdje 1386

joj je civilizacijski i geopolitiĉki mjesto i gdje je pripadala sve do stvaranja dviju Jugoslavija. Budući da se naslanja na Balkan, Hrvatska mora dati svoj prilog sreĊivanju i stabilizaciji stanja na jugoistoku Europe. Dakle, samosvojna Hrvatska ne ţeli ostati izolirana u europskim i svjetskim integracijama, ona će prihvatiti i svoj dio odgovornosti za daljnju stabilizaciju politiĉkih prilika u našem istoĉnom susjedstvu, ali ne ţeli biti tek sredstvo – kako je to u povijesti bila više puta – za tuĊe interese. “Hrvatska je sredozemno-mitteleuropska zemlja, ali sa stanovitim balkanskim zadacima. Dakle, suradnja na bileteralnim razinama koliko je to u interesu Hrvatske, ali ne u okvirima bivše Jugoslavije, a još manje ako bi se to institucionaliziralo, što bi bilo samo drugo ime za propalu SFRJ.”

1387

U tom smislu, za razliku od ostalih, upravo Srednjoeuropska inicijativa (SEI) ima snagu iskonskog i autentiĉnog regionalnog povezivanja Rijeĉ je o strukturiranju svekolikog srednjoeuropskog gospodarskog, politiĉkog i duhovnog i kulturnog sustava na temelju bliske povijesne sliĉnosti, bliskog identiteta. Prema tome, strategijski je zadatak Hrvatske izmaknuti se balkanskom svijetu i vratiti s u okrilje iz kojeg je nasilno istrgnuta. A to je okrilje danas Mala Europa, za koju bi se trebale zalagati srednjoeuropske zemlje, a tek poslije se integrirati u Veliku Europu. Hrvatska je panonska ili podunavska, te sredozemna zemlja, prije svega 1388

srednjoeuropska zemlja i dio dugaĉkog pojasa tzv. meĊueurope od Baltika do Jadrana. “Ni jedna zemlja Srednje Europe nije toliko mediteranska; ni jedna na Sredozemlju toliko srednjoeuropska kao Hrvatska”. Štoviše, ovo potvrĊuju i najnovija svjetska znanstvena 1389

antropološko-genetiĉka istraţivanja (v. tablicu 34.), koja jasno pokazuju da Hrvatska geopolitiĉki, kulturološki i povijesno pripada srednjoj Europi Zanimljivo je da su se ti rezultati pokušali predstaviti u funkciji “Zapadne Balkanije”, pa se tako tvrdi “Hrvati ne potjeĉu od Iranaca, nego od Ilira, što znaĉi da su roĊaci s Albancima i Grcima Da je rijeĉ o senzacionalistiĉkom naslovu “koji ne odgovara zakljuĉcima spomenutog istraţivanja

objavljenom u uglednom znanstvenom ĉasopisuScience”, potvrdili su Mladen Marcikić i Dragan Primorac. Isto tako, interdisciplinarnom analizom kostura iz starohrvatskih 1390

grobnica, Mario Šlaus je ustanovio da su “Hrvati sliĉniji Poljacima i MaĊarima nego Srbima”, što 1391

se,

primjerice,

zabacuje

u Strategiji

kulturnog

razvitka

Republike

Hrvatske. Štoviše, tamo stoji da bi Hrvatska kulturno uznapredovala ukoliko bi uz 1392

integraciju u euroatlanske saveze raslo i “povjerenje sa susjednim zemljama” (prvenstveno s demokratski preobraţenom SRJ, tj. Srbijom), a “zbog dodirnih elemenata kulture (baština, jezik, neke društvene vrijednosti”). Zašto ne i s MaĊarskom, Slovenijom i BiH, nije reĉeno.). Boris Buden drţi da koaalcija nema politiĉke volje ni koncopecije za “ono što bi 1393

bitno unapriejdilo kulturu u Hrvatskoj, a to je njezino radiklano otvaranej prema bivejugoslavenskikm prostroima istog jezika, dakle, srpskom, bosanskom i crnogtoskom”.

1394

Suprotno tome, Banĉevim imperativom, u sljubu se nespojivog uporno pokušava ţrtvovati hrvatski zapadno-civilizacijski identitet. “Ta poveznica koja negira nacionalni, vjerski, povijesni i kulturološki segment još je jedan od dokaza geopolitiĉkog makjevelizma i stvaranja nasilnog i umjetnog konfederacijskog okvira zemalja koje ni po kojem relevantnom naĉelu ne mogu biti u istom okviru. [...] Raĉuna se na mogućnost da Hrvatska u okviru balkanske unije ne bi bila u stanju podnijeti migracijske i demografske udare s Istoka da zadrţi svoj nacionalni identitet, ali bi bila još dovoljno sposobna posluţiti kao amortizer tih kretanja dalje prema Zapadu. [...] Proces ameriĉke globalizacije praktiĉki uništava i zadnje ostatke tog mitelleuropskog duha i kulture kojeg ĉak ni komunizam nije posve uspio uništiti od Zagreba do Praga”. Nije li, doista, rekao bi Starĉević, “vreme da prestanemo biti 1395

predmetom slavoserbskih experimentaciah”.

1396

SKUPINA

NARODI

Baski Katalonci Talijani (sjever) Francuzi I. i drugi - Zapadnoeuropljani Gruzijci Turci Sirijci II. Kalabrezi (juţ. Italija) Hrvati MaĊari III.

Ukrajinci Poljaci

Tablica 34.: Srodne antropo-kulturološke skupine (prema: Primorac, 2000.)

2.2.4.2. HRVATSKA: IZMEĐU NACIONALNE I MULTIETNIĈKE ZAJEDNICE

“Nacionalna drţava i demokracija su nerazdvojno povezane. Nacionalna drţava je rodno mjesto modernoj, liberalnoj demokraciji i ona je jedino jamstvo njezinog opstanka”.

1397

“Hrvati su na kraju povijesti, kako neki nazivaju vrijeme koje ţivimo, pobjednici. Unatoĉ omaloţavanju i u povijesti nezabiljeţenom kriminaliziranju obrambenog i oslobodilaĉkog rata to pobjedništvo nezaustavljivo postaje bitno obiljeţje hrvatskog nacionalnog identiteta”.

1398

Prema M. E. Porteru “U svijetu gdje se konkurencija ravna prema globalnim standardima, nacije postaju vaţnije mjesto umjesto da im znaĉaj opada. Uloga nacije raste u mjeri u kojoj stvaranje i usvajanje znanja postaju kljuĉnim za konkurenciju. Konkurentske prednosti se izgraĊuju i oblikuju u procesu koji je izrazito lokalno ukorijenjen. Razlike u nacionalnim vrijednostima, kultura, gospodarske strukture, institucije i povijesno nasljeĊe, sve to pridonosi uspjehu u konkurenciji". Za ove elemente koji utjeĉu na konkurentnost ĉesto se upotrebljava sinonim ĉimbenici nacionalnog identiteta koji je ugroţen procesima ubrzane globalizacije.

1399

Ne postoji vaţno suglasje o temeljnim nacionalnim interesima, još smo uvijek bez definirane nacionalne startegije, vojne doktrine i zamisli o obliku sigurnosti u tako osjetljivom okruţenju. Gospodarstvo je u kritiĉnoj situaciji, socijalni mir je doveden u pitanje teškim ţrtvama na koje nas sili MMF i Svjetska banka, ali neoliberalistiĉka gospodarska politika vlade”.

1400

S obzirom na Banĉev kolonijalni imperativ “Balkanu se ne moţete oduprijeti”, slijedi obvezatno razgraĊenje hrvatske nacionalne drţave i njeno prispodobljenje zapadno-balkanskom projektu. Pozadinu toga imperativa, tj. igre oko 1401

demontiranja hrvatske nacionalne drţave, kao nitko dosad, razotkrio je Janko VranyczaniDobrinović, hrvatski veleposlanik Vijeća Europe u Bruxellesu. Naime, on posve iskreno svjedoĉi: “da je meĊunarodna zajednica ţeljela da Franjo TuĊman u regiji odigra ulogu multietniĉki pomirljivog motora za Hrvate, europske Srbe, europske Muslimane, eurodemokratskog Tita i jugohrvata”. MeĊutim, iako mu je tu poruku prenosio, svjestan dometa hrvatsko-jugoslavenske ideologije, spomenutu ulogu TuĊman “nije ţelio, niti mogao prihvatiti”. 1402

Suprotno tome, nakon pobjedniĉkih sijeĉanjskih izbora 2000. godine na djelu je “politika novog smjera” koja bezodvlaĉno prihvaća spomenutu usmjerbu. Naime, od tada imamo “povratak Hrvatske u normalnu koloteĉinupostkomunistiĉkog europskog razvoja, tj. tamo gdje bi Hrvatska bila da nije bilo vanjskog pritiska iz Miloševićeve Srbije”. Rijeĉ je o 1403

poziciji status quo ante bellum, tako da “normalna koloteĉina” pretpostavlja obnovu neojugoslavenskog saveza, kao uvjeta “ukljuĉivanja u Europu”. Naravno, tome prethodi razgradnja hrvatske nacionalne drţave, budući da se “HDZ-ov integralni nacionalizam”, kao odgovor Miloševiću, u biti oslanjao “na kontinuitet onih politiĉkih snaga koje su poraţene u drugom

svjetskom

ratu””. Stavljajući 1404

HDZ-ov

“integralni

nacionalizam”

(kao

“neoustašizam” koji je nacionalnu drţavu stvorio na zloĉinu) na optuţeniĉku klupu , Haški sud predstavlja idealnu polugu za uspostavljanje “normalne koloteĉine”. S obzirom na to, Sporazum o stabilizaciji i pridruţivanja Hrvatske , dobro se primjećuje, “bio je namijenjen unaprijed, kao nagrada za svrgavanje HDZ-a s vlasti”. Ta je pobjeda u MeĊunarodnoj 1405

zajednici pozdravljena “kao najbolja stva koja se dogodila na poĉetku 21. stoljeća” (G. Robertson, generalni tajnik NATO-a, Ovu su poziciju osvijestli dva analitiĉara: 1406

● Jacques Rupnik, francuski politolog, “Hrvatska je skoro ĉitavo desetljeće pokušavala afirmirati srednjoeuropski (a ne balkanski) identitet, sluteći iza svakog projekta regionalne suradnje remake Jugoslavije. Njen je novi predsjednik u ime pribliţavanja Europskoj uniji organizirao europski sastanak na vrhu o Balkanu u studenome (2000. – op. a.) u Zagrebu. Ironija sudbine hoće da će ovaj sastanak na vrhu pod francuskim predsjedanjem istodobno blagosloviti povratak Hrvatske na Balkan i povratak Jugoslavije u Europu.”

1407

● John Laughland 1. travnja 2000. godien u Spectatoru objavio oštar analitiĉki i ironiĉki tekst pod naslovom “Dugi put u komunizam” i podnaslovom “Nova hrvatska vlast provodi ĉistke oporbe s blagoslovom Europske unije i SAD-a” “Za obiĉne Hrvate tuţna je ironija da oni podrţavaju proces europske integracije jer vjeruju da će ih oni udaljiti od Balkana a pribliţiti Europi. A ne shvaćaju da Europska unija kojoj teţe ima nevjerojatne sliĉnosti sa starom komunistiĉkom Jugoslavijom iz koje su tek pobjegli, te da su idali za koje su se borili u ratu podjednako neomiljeni u Bruxellesu kao što bili i u Beogradu.” 1408

MeĊutim, nakon parafiranja sporazuma, iako se nije uspjelo u preambuli uvesti odredbu o individualnom pristupu, javnost se uvjerava da je “Balkanija ostala iza nas”. U svakom sluĉaju preko “Zapadnog Balkana”, kao multikulturalne i multietniĉke zajednice, ma što god to znaĉilo, Hrvatskoj je tek otvoren put prema Europi. U tom smislu zapoĉelo je prispodobljenje ustavnih promjena: nakon ukidanja atributa “drţavni” sabor Zanimljivo je da je pri nedavnu skraćivanju sklopa Hrvatski drţavni sabor, nitko nije znao (!?) ponuditi starĉevićanski atribut “nacionalni”. Na taj naĉin, poput Ameriĉkog nacionalnog kongresa i Francuske nacionalne skupštine, imali bismo Hrvatski nacionalni sabor. Osim što bismo, već u naslovu, bili legitimirani kao nacionalno-graĊanska drţava (u nas je, naţalost, nacionalno i graĊansko u opreci) poput ostalih zapadnih demokracija, Milanu bi Đukiću njegovo srpstvo postala privatna stvara, a ne dupla biraĉka akvizicija do povratka - već najavljenog - zavnohovskog (duplog) suvereniteta i ukidanja Ţupanijskog doma, uz ostala preureĊenja, najavljuje se i brisanje ĉlanka koji je bio embargom za neojugoslavenske (neobalkanske) integracije Naime, glede novih ustavnih izmjena najavljuje se ukidanje 135. ĉlanka Ustava Republike Hrvatske, koji, i pored - toboţe - svih politiĉkih garancija i politiĉkih promjena u Evropi, i dalje “prijeti” zabranom nekakvih jugoslavenskih i balkanskih integracija. S tim u svezi postavlja se pitanje: “Kada će javnost biti dovoljno preparirana i za tu pilulu? S tim u svezi, isto tako, u zraku već visi pitanje redefiniranje poloţaja Srba u Hrvatskoj. Zbog svega toga, treba odgovoriti na pitanje: ima li politika “novog smjera”, osim imena, išta s politikom “novog kursa” Hrvatsko-srpske koalicije (1905.), odnosno ponavlja li se povijest? 1409

1410

1411

1412

Vjerojatno se nije teško sloţiti s Bancem, da je “pitanje Srba u Hrvatskoj predstavlja jedno od najvaţnijih toĉaka ureĊenja Hrvatske od pojave modernih nacionalnih ideologija”. Kada je Badinterova komisija demontirala višenacionalnu Jugoslaviju, Hrvatska je postala samostalna nacionalna drţava. S tim u svezi, povijesno je i politiĉki riješeno pitanje 1413

Srba u Hrvatskoj, koji su dekonstituiranjem od drţavno-politiĉkog entiteta, kao etniĉka manjina postali dio hrvatskog politiĉkog naroda. MeĊutim, nakon oslobodilaĉkih akcija (1995.) “znaĉajno se mijenja unutarnja društvena i politiĉka slika Hrvatske”. Naime, “izbjegla je narodnosna skupina koja je više od stoljeća odbijala priznati pravo Hrvatskoj na samostalnu drţavu i koja je prijeĉila da se ostvare dva temeljna cilja hrvatskoga i svakog drugog nacionalizma: meĊunarodno priznanje i teritorijalna ustavna cjelovitost. Poput mnogih europskih zemalja [...] Hrvatska je postigla suverenost svoje nacionalne drţave”. 1414

Otkako je na Hrvatskom saboru (1861.) pokrenuto pitanje statusa te nacionalne zajednice, Srbi su punih 130 godina pokušavali dijeliti hrvatski suverenitet s većinskim narodom. MeĊutim, vodeći raĉuna o dvije strukturalne razine u razviju etnosa: narodne 1415

zajednice (do koje, kao etniĉka manjina, dopiru Srbi u Hrvatskoj) i nacionalne zajednice (koju kao “politiĉke Hrvate”, tvore svi njezini graĊani), teritorij po etniĉkom i povijesno-drţavnom pravu ĉini individualno i privatno vlasništvo hrvatske nacije, koji ne moţe biti djeljiv izmeĊu dvije ili više nacija Uvaţavajući Khuenovu školsku autonomiju (1888.), koja je polazila od teze “narod u narodu” odnosno “drţava u drţavi” i, kasnije, Hrvatsko-srpske koalicije (1905.), što je bio uvod u prvu Jugoslaviju, Srbima je to omogućeno u zavnohovskoj Hrvatskoj koja im je, naspram vjerske, omogućila nacionalnu identifikaciju 1416

Budući da je u socijalistiĉkoj Jugoslaviji bilo sve zatornije vjersko opredjeljenje, “lako je pretpostaviti da je to potaknulo njihovu konaĉnu identifikaciju kao Srba”. Dakle, temeljem etnoloških i etnografskih istraţivanja, smatra se da je “hrvatske Srbe u selima ponajprije socijalizam natjerao da se više ne identificiraju kao pravoslavci” koji se “nisu drţali Srbima”. Ukratko: “Minuli sustav definitivno je pretvorio preĉanske Vlahe, naše pravoslavce, Rišĉane, u mitske Srbe? Pa su onda i sami postali ţrtvama vidovdanskog mita upravo u trenucima kad su polagali balvane i malo kasnije kad su se krvavo sukobljavali sa svojim dojuĉerašnjim susjedima, pljaĉkajući njihove domove i ubijajući dotadašnje prijatelje, da bi na kraju u strahu pobjegli iz Krajine”. Svakako, komunistiĉki je reţim svjesno dao Srbima u Hrvatskoj taj ustupak, ne bi li dugoroĉno onemogućavali hrvatsko osamostaljenje. Povijesno gledano, oni su na taj naĉin, kako priznaje M. Pupovac (1992.), “realno spreĉavali politiĉku emancipaciju 1417

1418

svoje republiĉke većine – Hrvata, koji su zbog ovakve drţavotvorne uloge srpskog naroda u Jugoslaviji, a to automatski znaĉi i u Hrvatskoj bili u nekoj vrsti politiĉke manjine”. U svakom sluĉaju, u završnom razdoblju raspada avnojske federacije, posljedica takve politike bilo je srpsko opredjeljivanje za teritorijalno odcjepljenje od demokratske Hrvatske i prikljuĉenje Beogradu. 1419

Jeli, doista, pitanje Srba u Hrvatskoj riješeno? Smatrajući da je “srpska politika za same Srbe, uzeto skupno i pojedinaĉno, završila neoĉekivano”, tvrdi Z. Lerotić, srpsko pitanje i odnos prema srpskom nacionalizmu, “što je više od stoljeća ĉinilo sukus hrvatske politike, prestalo je biti sudbinskim pitanjem hrvatske budućnosti naroda”. Sliĉnog je mišljenja i Ljubomir Antić Naime, on smatra da je priĉa o Srbima kao konstitutivnom narodu u Hrvatskoj potpuno napuštena i arhivirana u spremište mnogobrojnih politiĉkih improvizacija pri ureĊenju srpskih odnosa, odnosno hrvatske drţave. Ukratko, za konstitutivnost se “više ozbiljno ne zauzima ni jedna relevantna politiĉka grupa Srba u Hrvatskoj”. MeĊutim, usprkos ovom optimizmu, završna etapa hrvatske nacionalne integracije, kako pokazuju ozbiljne rašĉlambe, ne ide po crti nacionalno-graĊanske, već etniĉko-nacionalne identifikacije (v. tablicu 35.). Naime, naspram toboţe separatistiĉkog modela “drţavne” ili politiĉke nacije (Bog i Hrvati), koji tek omogućuje integraciju Srba u graĊanski nacionalni korpus, na djelu je toboţe integrativni multi-kulti model “jeziĉne” ili “kulturna nacije” (Srbi i Hrvati/Slaveni i Hrvati) koji via Balkan omogućava ulazak u europske integracije. 1420

1421

IDENTITET KULTURA

POLITIKA

MODELI

(narod)

(nacija)

Bog i Hrvati

intra/inter-kulturalni

nacionalno-graĊanski

(integracija)

(demokracija)

Srbi i Hrvati/

mono/multi-kulturalni

nacionalno-etniĉki

Slaveni i Hrvati

(asimilacija)

(etnokracija)

Tablica 35.: Modeli cro- identifikacije

Budući da zabacuje drţavno-povijesno pravo Prema tome, polazeći od standardne srpsko-hrvatske

Gross-Banac-Krestić

historiografije, OSCE

- Special

Report

on

Education (1998.) drţi da su hrvatski udţbenici povijestikroatocentriĉni, jer imaju pristrani pogled na kontinuitet hrvatskog drţavnog prava “od srednjeg vijeka do današnje RH, koji je prekinut jedino za doba Jugoslavije od 1918. –1991.”,

1422

etnotvorni model narodnog jedinstva

(Srbi i Hrvati) onemogućava utemeljivanje hrvatske nacionalne drţave (Bog i Hrvati). Prema tome, već je upozoreno, svaka samostalna hrvatska nacionalnu drţava (gdje bi Srbi u Hrvatskoj bili manjina), drţi se eo ipso ekskluzivnom, totalitarnom, genocidnom i fašistiĉkom. S obzirom na to, kako je ranije pokazano, ideologija “otvorenog društva” pokušava uspostaviti novu duhovnu dominaciju, koja bi se temeljila na promjeni hrvatskog nacionalnog i

kulturnog

identiteta.

Naime,

dio

sljedbenika

preobliĉene

komunistiĉke

u

liberalnodemokratsku ili tranzicijsku svijest, bez ikakvih ograda, zagovaraju potiskivanje hrvatskih

nacionalnih

sadrţaja

iz

hrvatske

kulture,

svojevrsno

“rashrvaćivanje”

(dekroatizaciju). Rashrvaćivanje hrvatske kulture ili preoblikovanja hrvatskog identiteta iz nacionalnog u nadnacionalni, univerzalni, multikulturni, samo je preludij ideje o demontiranju nacionalne drţave.

1423

Je li to priĉa iz poĉetka?

U tom se demontiranju ponovno instrumentalizira srpski etnos u Hrvatskoj. Naime, s onu stranu graĊansko-nacionalnih, tragom anacionalnih ideala demokracije i ljudskih prava, pitanje se Srba u Hrvatskoj rješava obnavljanjem teze o konstitutivnosti, što posebice svjedoĉi već spominjani Nedovršeni mir (1996.), strateški dokument za preureĊenje “brdovitog

Balkana”.

Dakle,

ovo

izvješće,

kojem

je

afirmativni

pogovor

pisao

Banac,

legitimira zavnohovsku tezu o dvojnom suverenitetu, jer polazi od Hrvatske kao multinacionalne zajednice, tako da bi se Srbima “jamĉio status konstitutivne nacije, kolektivna prava s teritorijalnom autonomijom”.

1424

S obzirom na to, kako pokazuju rašĉlambe,

svojim protupovijesnim i protuhrvatskim pretpostavkama, Nedovršeni mir (1997.) “izravna atakira na suverenitet i identitet hrvatske nacionalne drţave koja je, uz istinsku potporu meĊunarodnih zajednice”

1425

ĉimbenika,

neizostavni

uvjet

za

izgradbu

graĊansko-demokratske

Suprotno tzv. teslinskom modelu koji, uz nacionalno-graĊanski (“politiĉki

Hrvati”), Srbima priznaje etniĉki identitet (individualna i kulturna autonomija), banĉevski model (tragom Khueonova“naroda u narodu”, “drţave u drţavi”), Hrvatsku iz nacionalne preureĊuje u multietniĉku zajednicu sa zavnohovskim (dvojnim) suverenitetom (kolektivna i teritorijalna autonomija), gdje je moguće biti “nacionalno Srbin i drţavno Hrvaćanin.”

1426

Vidi

tablicu 36. identitet model

Teslin

narod

nacija

autonomija

etniĉki

politiĉki

individualna

Srbin

(drţavni) Hrvati

i kulturna

nacionalno

drţavno

kolektivna

Srbin

Hrvaćanin

teritorijalna

Banĉev

Tablica 36.: modeli Srba cro-integracije

Zbog toga valja rašĉlaniti background te koncepcije. Prije nego što je ugraĊena u Nedovršeni mir (1996.), kao strateški dokument za preureĊenje Balkana, ova je koncepcija oblikovana unutar Srpskog demokratskog foruma (SDF) i “trenirana” na skupovima “otvorenog društva”. Milorad Pupovac je središnji oblikovatelj obnovljena identiteta Srba u Hrvatskoj, ĉiji su temeljni pogledi dati u knjizi Ĉuvari imena (Zagreb, 1999.). Koje su bitne Pupovĉeve teze? Tragom Banĉeva aksioma o “zajedniĉkoj odgovornosti nacionalizama”, kad je rijeĉ o raspadu Jugoslavije i uzrocima rata, Pupovac (1992.) uzroke vidi “u uvjetima 1427

beskompromisnih politika i ratobornih politiĉara”, koji su bili “ograniĉenim graĊanskim i meĊuetniĉkim ratovima”. MeĊutim, poĉetni uzrok “raspada Jugoslavije”, on vidi “u kosovskim zbivanjima krajem osamdesetih”, koja su pokrenuli srpski nacionalni pokret na prostoru cijele Jugoslavije. S tim u svezi, zanimljiva su komparativno-politološke rašĉlambe koje pokazuje odnos Memoranduma SANU (1986.) s pobudama i prijedlozima Srpskog demokratskog foruma (1992.) za preuredbu Hrvatske. Ukratko, posve prispodobno Banĉevoj paradigmi, ne samo da alibira velikosrpsku agresiju, Pupovac (1992.) štoviše optuţuje ţrtvu, posebice u Hrvatskoj, gdje je “nova vlast protuustavno poništila konstitucijsku poziciju Srba u Hrvatskoj i policijskim sredstvima nastojala pacificirati njihove manifestacije neslaganja”. Prema tome, njihova je pobuna bila posve opravdana, iako kasnije, prilagoĊujući se politiĉkoj situaciji, Pupovac (1997.) priznaje zablude takve tragiĉne politike Srba u Hrvatskoj. “1990. godine Srbi su traţili kulturnu i teritorijalnu autonomiju. Dio Srba, posebno oni koji su nastanjavali većinska srpska podruĉja u Hrvatskoj, ubrzo od zahtjeva za autonomijom prelaze na zahtjev za secesijom. Ovi su zahtjevi bili podupirani od strane JNA-e. Tokom 1991. godine Srbi koji su ţivjeli u hrvatskim gradovima istakli su zahtjeve za kulturnom i teritorijalnom autonomijom ne samo za sebe veći i sve druge, ukljuĉujući Srbe iz preteţno ruralnog podruĉja Krajine.” 1428

1429

1430

1431

1432

S tim u svezi, kako je ranije već rašĉlanjeno, uz pomoć meĊunarodne zajednice, vraćanjem na nultu toĉku (status quo ante bellum), erazmiĉko je mirotvorstvo otvaralo prostor Hrvatskoj na putu prema obnovi neojugoslavenskog saveza. U tom je surjeĉju nikao i famozni “Nacrt plana Z-4”, kojim je predviĊena konfederalizacija Hrvatske, tj. uspostava “drţave u drţavi”. MeĊutim, radi se zapravo o dokumentu Srpskog demokratskog foruma, koji je bio upućen Konferenciji o bivšoj Jugoslaviji (London, 1992.). Upravo je ovaj “londonski dokument”, gdje je istaknut srpski zahtjev za federalizacijom Republike Hrvatske, nadahnuo najprije famozni “Plan Z-4”, a kasnije i “Prijedlog koncepta specijalnog statusa srpske oblasti istoĉna Slavonija i zapadni Srijem” (23. svibnja 1996.). Ovaj potonji, koji je izraţavao novi srpski politiĉki maksimalizam, kamuflirao je smisao “priznanja specijalnog statusa” oĉuvanjem “multietniĉke” i “multikulturne zajednice” – na naĉelima poštivanja ljudskih prava. Dakle, prikriven “zapadnim demokratskim naĉelima”, projekt je tako pretpostavljao “drţavu u drţavi”, ĉiji je oblasni parlament – uz ostalo – trebao omogućiti integraciju “regije u europsku integraciju regija”. U svakom sluĉaju, s onu stranu hrvatske nacionalne drţave, projekt je polazio od dvije opcije: multi-etniĉka yu-integracija ili croamputacija. “U svakom drugom sluĉaju u kojem se traţi politiĉka autonomija za Srbe u zaposjednutim podruĉjima, drţim da je temeljna motivacija traţitelja osvajanje hrvatskih podruĉja radi njihova pripajanja velikoj Srbiji ili kompromisni plan uspostavljanja neojugoslavenskog saveza koji bi skrio sve zloĉine koje su uĉinili Srbi u imperijalnoj agresiji na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu”. 1433

1434

1435

Kako je Pupovac (1992.) objašnjavao ovaj projekt? Ponajprije, autonomija ima dva vida: prvo, s obzirom na hrvatsku drţavu i, drugo, s obzirom na ostale Srbe na podruĉju Jugoslavije. Prvi vid, kojim se preureĊuje hrvatska nacionalna drţava, zagovara dva modela, i to: (1) integrirani model za Srbe u graĊanskoj Hrvatskoj (personalna i kulturna autonomija) i (2) segregirani model (specijalni status) za Srbe unutar Hrvatskog Podunavlja (kolektivna i teritorijalna autonomija). “Tada su Srbi u Hrvatskoj imali status konstitutivnog naroda. Hrvatska je bila konstituirana kao neka vrsta zajednice izmeĊu većinskog i manjinskog naroda,

izmeĊu svojevrsnog kondominijuma i federacije. To je tako praktiĉki bilo sve do 1990. godine. To nije nikakav radikalizam, jer su koncesije velike na obje strane”.

1436

Drugi vid, polazi od

toga da “Srbi u Hrvatskoj mogu svoja prava graĊanska ostvarivati unutar Republike Hrvatske, a svoje specifiĉne nacionalne, etniĉke interese unutar policentriĉno organizirane politike Srba na prostoru bivše Jugoslavije”.

1437

Budući da je, uz prešutnu potporu meĊunarodnih ĉimbenika, iza ovoga projekta uvjerljivo stajala snaga “okupacije”, Pupovac (1992.) nije nimalo dvojio u njenu opravdanost i argumentiranost. Štoviše, u razgovoru za beogradski tjednik, Pupovac tvrdi da je njegov “prijedlog oko Krajine sa statusom asimetriĉne federalne jedinice naprosto nešto što je realno”, jer to proizlazi iz duha hrvatsko-srpskih odnosa u posljednjih stotinu i pedeset MeĊutim, prilagoĊujući se politiĉkoj situaciji, nakon osloboditeljskih akcija (1995.),

godina.

1438

Pupovac drţi “da Srbi u Hrvatskoj nemaju druge alternative nego da budu ravnopravni graĊani sa svima drugima, dodavši da Srbi ne traţe teritorijalnu autonomiju, već samo mogućnost samoadministriranja, na tragu potpisanog Erdutskog sporazuma i Pisma namjere”.

1439

Naravno, rijeĉ je o varijaciji na istu temu, budući da se Zajednica vijeća općina

(koje je imalo savjetodavni status), uz potporu meĊunarodne zajednice, pokušala pretvoriti u politiĉki subjekt. Kako je upozoreno, negirajući punu hrvatsku drţavnost, Srbima u hrvatskom Podunavlju, koje mora biti jedna multietniĉka regija, trebalo je osigurati specijalni politiĉki status i odgovarajuću vlast.

1440

Naime, posve je neprijeporno da su zahtjevi da zajedniĉko

vijeće općina i Srpsko narodno vijeće dobiju politiĉki oblik bili usmjereni prema traţenju politiĉke autonomije za Srbe u Hrvatskoj.

1441

“Borba za ţivotni prostor u svakom je sluĉaju jedan od bitnih pokretaĉa povijesti – tko ne raspolaţe teritorijem nije ništa i ne moţe osnovati drţavu, a bez drţave odreĊeni je etnikum takoĊer – ništa! “

1442

Na tim je pretpostavkama Srpsko kulturno društvo “Prosvjeta” (obnovljeno, 1993.) izradilo “Temeljne stavove” i “Izvedbene programe školske autonomije Srba u Hrvatskoj”. Polazeći od autonomnog modela (po naĉelu “narod u narodu”,“drţave u drţavi”), komisija priznaje da je “bila suoĉena s brojnim nepovoljnim okolnostima, meĊu kojima je prevladavala ratna neizvjesnost Aktivnost je prekinuta, kad je “došlo do Bljeska i Oluje i egzodusa srpskog naroda”, tako da su preostali uĉenici srpske nacionalne zajednice (a da ne ostvaruju “svoja prava u odgoju i obrazovanju suglasno svojim nacionalnim posebnostima”), “integrirani u sistem hrvatskog školstva i obrazuju se po kroatiziranim nastavnim programima na hrvatskom jeziku”. Uvaţavajući tako nove politiĉke okolnosti, kao rezultat “Bljeska” i “Oluje” (1995.), ocijenilo se da “koncept školske autonomije srpske nacionalne zajednice u Hrvatskoj na 1443

kojem se do tada radilo više nije realan”. S obzirom na to, kao prijelazno rješenje, dok se ne stvore uvjeti za “potpunu srpsku školsku autonomiju”, ponuĊen je dualistiĉki model: ● koedukativni model, gdje bi uĉenici srpske nacionalnosti, pored redovnog (drţavnog), “kroatiziranog programa”, dobili dodatno nacionalno (srpsko) obrazovanje i odgoj iz tzv. nacionalne grupe predmeta i ● autonomni model, tj. “potpuni program školske autonomije za ona podruĉja u kojima je srpska nacionalna zajednica u većini”. Budući, da se to podruĉje nalazilo pod UNTAES-om, vjerojatno zbog daljnje neizvjesnosti, Prosvjetna komisija izravno ne otkriva sadrţaje te autonomije i gdje bi se ona konkretno ostvarivala. Zato nam to razotkriva Petar Matić, voĊa “krnjo-krajinske delegacije” na Ljetnoj školi - Peroj ’96. Naime, on je izrazio ţelju da 1444

“perojska škola preraste u jedan sabor duhovnosti i kulture srpskoga naroda u onom prostoru, gdje je on u manjini. Na našu bar za sada, sreću (sic!) tamo gdje se nalazimo mi ĉinimo većinu.” Podupirući zakljuĉke Zajednice vijeća opština (ZVO) istoĉne Slavonije i zapadnog Srijema o školstvu, Predsjedništvo Srpskog narodnog vijeća (SNV) – uz ostalo – istiĉe da je posebno vaţno poboljšati “proces stvaranja odgovarajućeg subsistema školovanja djece i omladine”, kao dijela cjelovitog hrvatskog školskog sustava. S tim u svezi, uz medijsku potporu, uspješno je završena “Ljetna škola, Peroj ’1996”, koja je postavila “temelje školskoj autonomiji Srba u Republici Hrvatskoj”. Mjesto ove škole izabrano je u istarskoj etniĉkojeziĉnoj enklavi koju Pupovac jednostavno rubricira kao “Srbi (Crnogorci) u 1445

1446

Peroju”. MeĊutim, u nizu primjera zatiranja crnogorskog identiteta, Nacionalna zajednica Crnogoraca Hrvatske navela je upravo “Ljetnu školu - Peroj ’96.” za uĉenike srpske nacionalnosti u istarskom selu Peroj – “u mjestu u kome Crnogorci ţive grupirani već 300 godina”. Naglašavajući da se neće tolerirati grabeţ i otimanje svih tekovina crnogorskog naroda, nastalih u dugim stoljećima njegove borbe za opstanak i posebno će voditi raĉuna da se “pod firmom našeg identiteta od strane druge potpisnice neće krijumĉariti svetosavlje, srpska mitologija i opasni anakronizmi preraĊevina povijesnih istina u kojima upravo laţ o Crnogorcima ima središnju ulogu”. “Budući da u Hrvatskoj ima više srpskih naseobina, nema potrebe ni razloga da Srpsko kultruno društvo posve neznanstveno i anakrono izabire Peroj za duhovno okupljalište Srba u Hrvatskoj. Izborom upravo Peroja za te svrhe srpski 1447

1448

1449

kulturni djelatnici pokazuju da se u svojoj politici i razmišljanjima nisu odmakli od Karadţićevih zabluda i obmana. Kada se to danas radi, onda se sa sigurnošću moţe reći da nije rijeĉ o zabludama i neznanju već o smišljenoj politici”. 1450

Koliko je modelu krajinske autonomne škole prispodoban “plan i program dodatne nastave za djecu srpske nacionalne zajednice u Republici Hrvatskoj”, koji je objavljen u spomenutoj brošuri? Već ad hoc rašĉlamba pokazuje, kako se ne radi o “planu i programu

dodatne nastave”, kao što imaju i druge manjinske zajednice. Zapravo, nije teško zapaziti da 1451

se radi o reduciranom (autonomnom) jugoslavenskom, toĉnije svesrpskom programu, “Duh Velike Srbije se i dalje provlaĉi u programu što ga je odobrilo Ministarstvo prosvjete RH. Time se ne njeguje suţivot, već se i dalje raspiruje mrţnja prema Hrvatima koja će za nekoliko desetljeća opet buknuti nekom balvan revolucijom”. Tako se “u programu iz povijesti (glava doseljavanja Srba) govori kako su Srbi došli na podruĉje ispraţnjene, opustošene zemlja (terra nullius), što znaĉi da oni nisu došli u Hrvatsku, nego na niĉijoj zemlji osnovali svoju drţavu”. S tim u svezi, odgovarajući na anketu Ljetne škole Peroj ’96, 1452

jedna uĉenica je iskreno izjavila: “sve što smo tu uĉili u školi, ja sam uĉila u Krajini”, posebice iz povijesti i knjiţevnosti, kao predmeta iz tzv. nacionalnog korpusa. 1453

Prema tome, u program su tako ukljuĉeni ne samo iz Srbije, već i pisci iz Crne Gore i pisci iz Bosne i Hercegovine, tako da je Ministarstvo prosvjete i športa u tome vidjelo “neprihvatljivu koncepciju program kao alternativnog ili korekcijskog nacionalnog programa”. U dijelu 1454

obrazloţenja kaţe se i ovo: “U programu knjiţevnosti, prema prijedlogu SKD Prosvjeta, uvršteni su i neki bosansko-hercegovaĉki i crnogorski pisci, premda nisu jasna mjerila njihova uvrštenja. Program je ipak prihvaćen kako bi se omogućila pokusna primjena u školskoj godini 1996/97.” Prema tome, isto tako, u programu je bio predviĊen i hrvatski pisac 1455

Vladimir Nazor, vjerojatno kao prvi predsjednik zavnohovskeHrvatske, koja je Srbima osiguravala “dvojni suverenitet”, tj. politiĉku sukonstitutivnost.Svesrpskost će se programa, prema Pupovcu, proširiti i na predmet zemljopisa, gdje će se “uĉiti Hrvatska, ali i Srbija, kao matiĉna drţava, te i one drţave u kojima ţive dijelovi srpskog naroda”. S tim u svezi, 1456

posebice je zanimljivo da je posebnom odlukom Na osnovi dogovora s Ministarstvom prosvjete, UNTAES-a i predstavnika Srba, donijeta je “Odluka o moratoriju na predavanje sadrţaja povijesti koji se odnosi na bivšu Jugoslaviju”,

1457

odluĉeno da srpska djeca u

Podunavlju u sljedećih pet godina neće u obrazovnim procesu obraĊivati razdoblje rata i raspada Jugoslavije, dakle, razdoblje od 1990. do 1996. Onodobna ministrica prosvjete i športa (Ljilja Vokić) objašnjava to ovako: “Srpska je manjina traţila da njihova djeca ne uĉe stvaranje hrvatske drţave, dat je moratorij od 5 godina, ja sam rekla – nema problema. Srbi i tako imaju svoju povijest, slikaju ju onako kako oni ţele, mi ih ne moţemo prisiliti da smatraju kako smo mi tada stvarali svoju drţavu. Kako kaţe Stanimirović mi ne moţemo prihvatiti da smo agresori, pa neka tako misle!” Ovaj moratorij, ne samo što je protuustavan, 1458

već predstavlja skandal prvoga reda. Ovo je obiljeţeno kao “poziv na kolektivnu amneziju”, jer kao da “nije bilo dosta skoro pedeset komunistiĉkih godina u kojima su Hrvati morali zaboravljati svoju povijest ili su im je drugi krivotvorili”

1459

“Tko daje pravo Ministrici

prosvjete i športa da donese takav protuhrvatski akt?” Naime, “ako je hrvatsko Podunavlje integralni dio Hrvatske, a jest, kako je onda moguće imati selektivni pristup u izuĉavanju hrvatske povijesti i to za nas ţivuće u dobi u razdoblju na koje smo posebno osjetljivi, svi smo nešto izgubili”. Sudjelujući na ministarskoj konferenciji u Kristiansandu “Obrazovanje 2000. 1460

godine”, ministrica Ljilja Vokić izvješćuje kako su usvojene i dvije rezolucije o povijesti. S tim u svezi, “poseban naglasak stavljen je na kronološki prikaz zajedniĉke povijesti Europe u nastavi, no bez zanemarivanja nacionalnih dogaĊaja. TakoĊer je zakljuĉeno kako se oba pristupa trebaju temeljiti na ĉinjenicama, jer se u pojedinim drţavama u povijesnim udţbenicima nastoji izbjeći pisanje o postojanju holokausta”. Istodobno, suprotno tim 1461

naĉelima, odluĉeno je kako se “u Podunavlju sljedećih pet godina u nastavi povijesti neće spominjati petogodišnje razdoblje Domovinskog rata”, dakle holokaust nad Hrvatima i drugim nesrpskim etnicitetima Povijesno gledano, školsko je pitanje duboko zasijecalo u tkivo nacionalnointegrativnih ideologija i, s tim u svezi, ĉesto razliĉitih i duboko opreĉnih nacionalno-drţavnih koncepcija. Štoviše, kao moderni nacionalni problem, hrvatsko-srpski sukob pojavio se za Maţuranićeva, a produbio za Khuenova banovanja. Naime, sekularizacija hrvatskog školstva, tzv. Maţuranićeva reforma (1874.), imala je dva cilja: prvo, modernizaciju kojom bi se hrvatski odgojni sustav prispodobio europskoj praksi, i drugo, nacionalnu integraciju koja bi, prije svega, omogućila srpskoj manjini ukljuĉivanje u hrvatski nacionalni (politiĉki) korpus. Naime, trebalo je, kako reĉe vladin zastupnik J. Jurković (1874.), “timi školami postići ta korist, da će sinovi zemlje sbliţavati i uĉiti meĊusobno poznavati kao djeca jedne matere”. MeĊutim, Maţuranićev zakon (1874.) koji je polazio od nacionalnog (graĊanskog) jedinstva, Srbi su odbili kao “hrvatizaciju”, jer im toboţe potkopava njihova prava i srpski identitet. Zato je iznuĊeni tzv. Khuenov zakon (1888.) oĉito proteţirao srpsku manjinu, te zaoštrio odnose izmeĊu Hrvata i Srba. Naime, polazeći od narodnog jedinstva, ovaj zakon promiĉe hrvatsko-srpsko školstvo za hrvatski narod, a srpsku školsku autonomiju za srpsku etniĉku manjinu (vidi tablicu 37.). 1462

1463

1464

1465

ZAKON

ŠKOLE Maţuranićev

komunalne

privatne

(1874.)

Khuenov

srpske

(1888.)

komunalne

privatne

autonomne

Tablica 37.: Vrste škola u prvim zakonima o puĉkom školstvu

Hrvatska opća i pedagoška historiografija, s onu stranu izvorne hrvatske nacionalne identifikacije, još nije sagledala sve dramatiĉne posljedice sekularizacije hrvatskog školstva“Katoliĉka većina primorana je slati svoju mladeţ u komunalne uĉionice bez izuzetka, dok manjine eto imadu ovlast za gojenje svojih separatnih vjerskih i narodnih osobina”. Posebice, kako se jedno povijesno-privilegijalno pravo na duhovno-kulturni subjektivitet (školska autonomija) nastojalo uporno protegnuti i na teritorijalno-politiĉki (drţavni) identitet. Osim što je zaprijeĉena integracija Srba u hrvatski nacionalni (graĊanski) korpus, pojaĉano je njihovo posrbljivanje i uporaba u velikosrpske ciljeve. S tim u svezi, iako je Hrvatsko-ugarskom nagodbom (1868.) ozakonjeno sluţbeno ime jezika kao hrvatski, temeljem etnotvorne paradigme (Srbi i Hrvati), nacionalni (drţavni) jezik prometnut je u hrvatski ili srpski; srpski etnos, pored toga, imao je pravo na svoj manjinski (srpski) jezik (v. 1466

tablicu 38.). S obzirom na to, budući da smo ponajviše loši Ċaci “uĉiteljice ţivota”, gotovo se nameće fatalnost povijesnih paralelizama.

JEZIK

NACIONALNI

ETNIĈKI

ZAKON

(DRŢAVNI)

(MANJINSKI)

Maţuranićev

hrvatski

srpski

hrvatsko-srpski

srpski

(1874.)

Khuenov (1888.)

Tablica 38.: jezik u prvim školskim zakonima

Naime, što pod pritiscima što iz neznanja i ignorancije Ljilja Vokić, bivša ministrica svjedoĉi: “Moj rad na integraciji školstva u Podunavlju nikoga nije zanimao, nitko me o tome ništa nije pitao. Imala sam dojam da su svi ĉekali da se ja na tom osjetljivom pitanju okliznem”,

1467

hrvatska je prosvjetna vlast više od stotinu godina kasnije prihvatila sliĉan

prijedlog srpske školske autonomije, što je ocijenjeno kao “politiĉki nimalo naivno”,

1468

jer se

poigravalo sa suverenitetom i nacionalnim identitetom. “Budući da se Ministarstvo prosvjete i športa, bez jasne razvojne strategije, posve nedovoljno kompetentno i dosljedno, grubo poigrava s hrvatskim nacionalnim suverenitetom i identitetom, Hrvatski forum drţi da bi ono moralo snositi politiĉke posljedice (npr. ostavka ministrice)”.

1469

Doduše, i u srpskim redovima,

više politiĉkim nego akademskim, spomenuti je prijedlog izazvao podijeljeno reagiranje. U tom konceptu tako Milan Đukić vidi izdajniĉki ĉin, kao politiku popuštanja; “Ĉak i podruĉje školske autonomije smatra izdajom, jer se ono organizira samo u jednoj enklavi, istoĉnoj Slavoniji, a druga se podruĉja – posebno bivša Krajina - i ne spominju. Sve dok ne bude Srba tamo gdje su oduvijek bili, ne moţe se govoriti o nikakvoj autonomiji, misli Đukić.

1470

S druge

strane, saborski zastupnik Veselin Pejnović vidi u tome getoizaciju, pa drţi da “nam

Stanimirović nudi apartheid”. “Ĉinjenica je da je lavina nezadovoljstva pokrenuta onog momenta kada je objavljena ideja osamostaljivanja ili formiranja škola sa srpskom pismom i jezikom. [...] Za kakvu se to kulturnu autonomiju Srba u Hrvatskoj bori Stanimirović i njegovo društvo? [...] Jer su njegovi politiĉki istomišljenici, suprotno Ustavu, traţili i dobili odgodu sluţenja vojnog roka - samo u Podunavlju, amnestiju, - samo u Podunavlju, vlastite medije, - samo u Podunavlju, a sada bi, ako drugaĉije ne ide – da se razdvoje razredi – na srpske i hrvatske! Nauĉio Stanimirović, izgleda za vrijeme Krajine da se osamostaljuje i dijeli pa sad i nama nudi apartheid i geto!”

1471

Kada su Srbi išli tako daleko da su zahtijevali posebne

razrede i škole za srpsku djecu, na taj zahtjev getoizacije jedne etniĉke manjine reagirala je i ameriĉka politika. “Mi smo u SAD-u imali poraţavajuća iskustva s odvojenim školama za crnce i bijelce, i to ne samo poĉetkom stoljeća, nego i poslije, u doba moje mladosti. To je bilo nešto što je podijelilo zemlju. Otkada smo prestali prakticirati odvojeno školstvo, napravili smo golem napredak i zemlja je postala puno demokratiĉnija i tolerantnija. Stoga sam iskazao zabrinutost zbog odvojenih škola u Belom Manastiru. Prihvaćam zahtjeve srpskih roditelja za odvojenim školama, što im omogućuje i hrvatski zakon, ali pitam se koliko je to mudro”.

1472

Oĉevidno svjestan instrumentalizacije, svojim ameriĉkim iskustvom,

Bogdan je Denić protiv toga “da se Srbi bave problemom svojih škola, a više je zato da se pitamo što se to u hrvatskim školama uĉi o srpskoj kulturi u Hrvatskoj. I nije zato da srpska djeca u Hrvatskoj uĉe o srednjovjekovnoj kraljevini Srbiji, nego o Hrvatskoj. Srpska manjina ne smije se getoizirati i ne smije biti getoizirana”.

1473

MeĊutim, osim dnevno-politiĉkog

interesa, recentna je hrvatska politika s onu stranu dubljeg sagledavanja ovih pitanja, ĉija su nepovijesna rješenja ostavila tragiĉne posljedice. Pozivajući se na talijansku školsku autonomiju, M. Pupovac smatra da Srbi neće “prihvatiti kroatizaciju ni programe koji su u potpunosti kroatizirani, ili u kojima postoje sadrţaji koji mogu povrijediti osjećaje ili identitet Srba”. MeĊutim, ĉinjenica je da Talijani 1474

imaju svoje škole, ali se u talijanskim školama radi po, kako to on zove “kroatiziranim nastavnom programu”, na talijanskom jeziku. Za dodatni nacionalni program, kao i za srpski, odobrena je satnica od pet sati tjedno. Isti se model primjenjuje i u školama za MaĊare, i dijelom za Ĉehe. Rijeĉ je, dakle, o nacionalnom (drţavnom) programu, koji je obvezatan za sve graĊane. Drugo je pitanje, koliko je taj program etnocentriĉan, “Na kraju, deetnizacija nacionalnog, drţavnog školskog programa u Hrvatskoj uvijek bi olakšala funkcioniranje manjinskog obrazovanje za Srbe, a vjerojatno smanjila njegov obim i intenzitet”,

1475

pa ĉak i

uvredljiv za neke manjine. “Školski programi i udţbenici u cijelosti su kroatizirani, odnosno

desrbizirani, u smislu da u njima nema gotovo ništa o Srbima, a pogotovo ništa pozitivno. Na to smo mnogo puta detaljnije i argumentiranije upozoravali Ministarstvo prosvjete. Nismo zadovoljni ni dodatnim programima za srpsku djecu iz kojih su, bez konzultacije s autorima programa, izbaĉene neke vaţne nastavne jedinice”,

1476

ali to ne znaĉi da zbog toga etniĉke

manjine mogu izraditi kompenzatorne ili korekcijske programe. U drţavotvornom modelu nacije postoji većinski titularni narod, koji će otvorenošću izbjeći oblikovanje u etniĉku homogenizaciju. Naime, današnja srpska školska autonomija, ĉiji je uzor Khuenova autonomija (“drţava u drţavi”, “narod u narodu”), predstavlja ne samo opasnost za integritet hrvatske nacionalne drţave, već uvod u spiralu “nedovršene povijesti”, sa svom svojom dramatikom, na ovim prostorima. Zanimljivo je da su onodobne pravaške skupine, s onu stranu kasnije “frankovštine” i “milinovštine”, bile duboko svjesne Khuenove autonomije (1888.). Svu su dramatiku posebice obiljeţile rijeĉi, koje je u Hrvatskom saboru izrekao pravaš Ivan Banjavĉić (1888.): “Hrvatska je razvaljena, a srbstvo na tih razvalinah ipak se dići ne moţe”.

1477

Doista, Hrvatska je bila razvaljivana stotinu godina, u ĉijem su razvaljivanju, kao

instrument – prije svega – svoje akademske i politiĉke elite, a za tuĊe protuhrvatske interese gurani Srbi u Hrvatskoj. Usprkos svemu, govoreći o tragediji svoga naroda, kada je nakon “Oluje” (1995.) nekoliko stoljeća jedne historije “naprosto izbrisano u roku nekoliko dana”, Pupovac i ne samo on, kao da od povijesti nije ništa nauĉio. “Gospodo Srbi, vi ste s nami u jednoj kući, krvlju i našom i vašom natopljenom, pa ipak vi polovinu te kuće rušite i dopuštate, da nam kiša i bura u nju puše, a meĊutim i vi zebete s nami. Tko vas je ovlastio rušiti polovinu kuće, gdje sami priznajete, da smo vas ljubazno primili. Pogledajte kod vlade; predsjednik je vaš ĉovjek, kod najvišega suda t. j. kod stola sedmorice je predsjednik vaš ĉovjek; pak se još tuţite. A kad tamo, vi zatirete nas i Srbe. Proti tomu biti će narod sav, bez razlike vjere i naše i vaše pazite, kad narod sloţno progleda, da ne budete bjeţali putem bez...”.

1478

U ĉemu je problem?

S obzirom na ranije drţavne tvorbe (Austrija, Austro-Ugarska i dr.), Srbi su organizirali i ostvarivali svoja narodnosna prava (vezana uz pismo, obrazovanje, narodne obiĉaje i sl.) u obliku crkveno-narodnih saveza i sabora. “Ĉinjenica da je to dobro funkcioniralo” – drţi Pupovac – “posluţilo nam je kao inspiracija i polazna toĉka za ovaj projekt”. “Krajem 19. i poĉetkom 20. stoljeća stvorene su mnoge srpske graĊanske 1479

organizacije, ono što danas nazivamo nevladinim i neprofitnim organizacijama. [...] Sve ove

institucije, kao i sam naĉin ţivljenja omogućavaju im da se brţe i lakše integriraju u hrvatsko društvo, te da postanu još otvorenija zajednica nego što su to mogli biti samo sa svojim tradicionalnim institucijama”. Prema tome, osnovna je ţelja afirmirati onakav tip identiteta 1480

Srba u Republici Hrvatskoj: “kakva su ga imali stoljećima, a to je graĊanski i nacionalni identitet”. S tim u svezi, na tragu Renea Lovrenĉića Naime, to je bio uvod u politiku “novog 1481

kursa” (gdje se u ĉetvrtoj toĉki proklamira da su “Hrvati i Srbi jedan narod”), koji je “znaĉio pravi preporod hrvatske graĊanske politike [...] i ona se u svom preteţnom dijelu izvukla iz kliješta nacionalnog ekskluzivizma” i Vasilija Krestića. S tim u svezi,“blagonakloniji odnos 1482

hrvatskih opozicionih stranaka prema Srbima u Hrvatskoj, koji je nastupio posle napuštanja politike utemeljene na hrvatskom drţavnom pravu i priznanjem srpske politiĉke posebnosti u Hrvatskoj, Srbi u Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji postali su znaĉajan most preko kojeg je graĊena politika koja će 1918. godine uroditi stvaranjem nove drţave”, spominje se 1483

Zadarska rezolucija (1905.), koja polazi od “graĊanske ravnopravnosti i narodnosnog jedinstva Hrvata i Srba” i, dakako, posebice odluka ZAVNOH-a, kojima su Srbi u Hrvatskoj “imali status konstitutivnog naroda”. Ukratko, u modernom je razdoblju status Srba u Hrvatskoj, s jedne strane, imao graĊanski, a s druge strane narodnosni (nacionalni) karakter. Posebice se podvlaĉi da je “sastavni dio njihova identiteta: izraţena privrţenost nadnacionalnoj i internacionalnoj identifikaciji”. Koliko i u ĉemu ta tradicija moţe biti 1484

danas uzor? Ĉinjenica je da su Srbi tada imali brojne i raznovrsne ustanove (kulturne, prosvjetne, gospodarske, humanitarne, vjerske i dr.) koje su bile vaţan ĉimbenik u njihovoj modernizaciji, ali je njihovo djelovanje glede nacionalne integracije bilo, već je reĉeno, prijeporno i tragiĉno Naime, šireći otvoreno i javno svesrpsku drţavnu ideju na podruĉju Hrvatske, glasila ovih ustanova, od kojih je većina izlazila usred Zagreba, “tako je poniţavala, obezvrjeĊivala, negirala postojanje Hrvata, da takvo što vjerojatno niti jedan narod u vlastitoj domovini nije doţivio.” I dalje: “Kojem se narodu dogodilo da mu se usred njegove domovine naviješta rat do istrage vaše ili naše. [...] A taj program bio je propovijedan desetljećima meĊu Srbima u Hrvatskoj. To što su se na svoju nesreću sada latili oruţja, samo je završna utakmica nakon stoljetnog treninga”. Naime, razvijajući i spomenute ustanove “svojom nepopustljivošću i zastupanju srpske i odbacivanje hrvatske drţavne ideje, koja je nalazila uporište u AustroUgarskoj, svojom nacionalnom vitalnošću i naglašenim srbovanjem, kojim su se branili od pohrvaćivanja”), Srbi u Hrvatskoj našli su u povijesnoj slijepoj ulici. Stvaranje posebnih srpskih ustanova nije imalo zadatak samo jaĉanje narodnog identiteta. “Sve su te akcije sluţile politiĉkoj svrsi: stvaranju preduvjeta da se provede ujedinjenje sa Srbijom. Takve ideje nuţno su morale voditi samoizolaciji, ĉija je bitna posljedica da Srbi nisu Hrvatsku smatrali svojom domovinom”. “Naši Srbi, hrvatski renegati, saveznici talijanaša i Madţara, nijesu nego stafaţa tuĊinstva protiv slobode i ujedinjenja Hrvatske”. Prihvaćajući naglašenu etnizaciju svoje egzistencije i svojega poloţaja u onodobnoj Hrvatskoj, ometajući proces hrvatske nacionalne (graĊanske) identifikacije, Srbi su bili su taktiĉko maĊarske i talijanske, a strateško sredstvo velikosrpske (u obje yu-inaĉice) drţavne integracije. “Godine 1861. srpska politika 1485

1486

1487

1488

otvorila je proces uporne borbe za prisvajanje hrvatskih zemalja. S posrbljivanjem hrvatskog naroda i hrvatske osobito renesansne kulture, prešlo se na svojatanje hrvatskih zemalja. Otvoren je proces, koji će biti glavni uzrok hrvatsko-srpskih sukoba. Poĉelo se najprije agresivno svojatati Srijem. [...] Ovaj proces završio je kao što znamo velikim gubitkom za Hrvatsku i na gospodarskom i strateškom podruĉju. Naša generacija je tome najbolji svjedok. Umjesto da se brani na obalama Save pred Beogradom Hrvatska je, zbog toga što je izgubila Srijem, svoju egzistenciju morala braniti u Osijeku, Vinkovcima, Vukovaru i Brodu”. 1489

Koliko je Pupovac svjestan tih povijesnih procesa? Naime, “osim pune graĊanske ravnopravnosti sa svim ostalim graĊanima u Hrvatskoj – podvlaĉi Pupovac – Srbi u Hrvatskoj ne traţe nikakva posebna prava”. Ukratko, on pretpostavlja da njihov nacionalni identitet i nacionalne vrijednosti “budu poštovane u hrvatskom društvu, budu poštovane i priznate kao dio historije i aktualnog ţivota u Hrvatskoj.” S tim u svezi, Pupovac oĉekuje da Republika Hrvatska bude graĊanska drţava u pravom smislu te rijeĉi, kao što su se to, tokom posljednjih 200 godina, uspjele formirati većina ili najveći broj evropskih zemalja. MeĊutim, velikosrpska (Srbi svi u svuda) i hrvatsko-jugoslavenska nacionalna ideologija (Srbi i Hrvati), ĉiji su Srbi u Hrvatskoj bili instrument Srbi u Hrvatskoj nisu shvatili da su tek sredstvo jednoj politici koja manipulira njihovom zaštitom”, upravo je ĉinila suprotno, tj. ometale su onda i danas završnu etapu hrvatske nacionalno-graĊanske emancipacije (ĉiji su Srbi u Hrvatskoj integralni dio). U ĉemu je bit prijepora? 1490

1491

Iako su u sklopu Maţuranićevih reformi (1873.-1880.) imali sva graĊanska prava, “U graĊanskom sistemu, svi Hrvati i svi stanovnici Hrvatske, bez obzira na nacionalnu pripadnost, ĉinili su hrvatski politiĉki narod. Njima su priznavana sva graĊanska prava, ali im nije priznata nacionalno-politiĉka individualnost, odnosno konstitutivnost”. Srbi se Hrvatske odbijaju integrirati u graĊansko-nacionalni korpus (“politiĉki Hrvati”), jer im je bila strana i neprihvatljiva hrvatska drţavna ideja. “Teorija o hrvatskom politiĉkom narodu nije brisala postojanje Srba u Hrvatskoj, nego je htjela naglasiti da ni jedan drugi narod na podruĉju hrvatskih zemalja ne moţe stvoriti svoju drţavu i odcijepiti bilo koji dio Hrvatske i pripojiti ga drugoj drţavi”. Naime, u osnovi se te ideje vidjelo ne samo “stvaranje velike hrvatske drţave, koja je bila u sukobu sa idejom Srba u širenju postojeće srpske drţave, već Srbi Hrvatske nisu mogli niti hteli da prihvate takvu ideju pre svega zato što je ona pretpostavljala u nacionalnom pogledu jedinstvenu Hrvatsku.” U tom pogledu, povijest se ponovila 1990. godine, kada se hrvatski Srbi protive uspostavljanju hrvatske nacionalne drţave. PrilagoĊujući se politiĉkim prilikama, nakon hrvatskih oslobodilaĉkih akcija, Pupovac (1996.) to jasno svjedoĉi, “1991. godine jedna trećina Srba u Hrvatskoj, na prostorima kojima su saĉinjavali bilo većinu bilo znaĉajnu manjinu proglašava vlastitu narodnu suverenost i uspostavlja vlastitu drţavnu vlast, Republiku Srpsku Krajinu. Na taj naĉin de facto od Hrvatske je amputirana jedna trećina njezina drţavnog teritorija”. Naĉin na koji je to izvedeno, sila pomoću koje je ostvarena i sam naĉin amputacije “potvrĊuju da je pritom prekoraĉena granica legitimnog prava na obranu vlastitih ljudskih, graĊanskih i narodnih prava” ne izvlaĉeći, meĊutim, sve tragiĉne posljedice koje logiĉno proizlaze iz ovog protupovijesnog svesrpskog projekta. MeĊutim, u sklopu erazmiĉke strategije, ranije je pokazano, upravo je Pupovac bio jedan od središnjih promicatelja (kon)federalizacije Hrvatske. 1492

1493

1494

1495

S obzirom na to, Pupovac (1997.) tvrdi da “multikulturalizam mora ostati vaţnim elementom hrvatskog društva i zamijeniti tekući emfatiĉki kroatocentrizam, koji moţe biti razumljiv sa stajališta novostvorene drţave, ali nipošto ne moţe biti osnovom na kojoj će se

razvijati demokracija i podsticati razvoj civilnog društva”.

1496

MeĊutim, kako pokazuju

rašĉlambe, svojom usmjerbom protiv nacionalne drţave, multikulturalizam onemogućava graĊanski (demokratski) nacionalizam. Ako Srbi prihvaćaju samostalnu hrvatsku drţavu kao okvir svog ţivota, kao pojam hrvatskog “politiĉkog naroda”, dakle, onih koji Hrvatsku shvaćaju kao zemlju kojoj u politiĉkom smislu pripadaju, šire od hrvatske zajednice u etniĉkom smislu, suzio bi se prostor hrvatskom etnonacinalizmu. MeĊutim, izgleda da još stoji ova prispodoba: “i dok je u Francuskoj samorazumljivo da je Senegalac koji ţivi u Francuskoj i ima francusko drţavljanstvopolitiĉki Francuz, ali nazvati Srbina koji ima hrvatsko drţavljanstvo politiĉkim Hrvatom smatralo bi se provokacijom”.

1497

“Iz svega što je

do sada kojekuda govorio jedino je zapravo jasno da Đukić [Milan] ne ţeli biti politiĉki Hrvat. On više voli svoje etniĉko odreĊenje”.

1498

Obranom vlastite nacionalne (hrvatske) drţave, Srbi mogu tek ostvariti i svoja specifiĉna (etniĉka) prava. Toga je svjestan Ĉedomir Višnjić koji, polazeći od fatalnosti Jugoslavije,

1499

smatra da ćemo moţda “u jednoj njegovoj moderniziranoj fazi, drţavnoj, a ne

nacionalnoj (u smislu etniĉkog – I. B.), u procesu globalizacije zajedniĉki braniti kulturni identitet zemlje u kojoj ţivimo”.

1500

Suprotne tome, iako su Srbi u Hrvatskoj stoljećima bili

ĉuvari stranih drţava (mletaĉke, austrijske, maĊarske, jugoslavenske), Pupovac (1998.) danas Srbima odriĉe tu ulogu glede hrvatske drţave, jer “u svjetskom konceptu sigurnosti za jugoistok nestala je potreba za ĉuvarima drţave, jer su drţave same postale instrument sigurnosti kakva se predviĊa za ovaj dio svijeta”.

1501

Prepuštajući se neupitnom globalizmu,

zabacujući da samo ĉuvanjem hrvatske nacionalne drţave mogu oĉuvati svoj identitet, Pupovac svoje sunarodnjake ponovno stavlja u poziciju tragiĉnog eksperimentiranja. Ozbiljni politiĉki rašĉlanitelji, štoviše, drţe da on “onemogućava hrvatskim Srbima da postanu dijelom hrvatskoga politiĉkog naroda”. “Ovaj konzekventni eksponent Miloševićeva politiĉkih interesa u Hrvatskoj, politiĉkim aranţmanom svoga gospodara, izruĉen je TuĊmanovom reţimu. To što je Pupovac naoko mijenjao svoju politiĉku strategiju, od rigidnog jugoslavenstva, preko malicioznoga srbovanja”, on je “htio-nehtio, morao postati srpskim nacionalistom, a oba njegova gospodara danas traţe da im pomogne”.

1502

Budući da je,

pored znanstvenika, Pupovac i eksponirani politiĉar koji traţi mjesto na uzavreloj politiĉkoj pozornici meĊu Srbima u Hrvatskoj, “razumljiva” je njegova proturjeĉna pozicija u oblikovanju srpskog identiteta. “No teško se da se trenutaĉna aktivnost srpskih lidera moţe shvatiti kao rad u korist svoga naroda. SvaĊajući se meĊusobno, bore se za vlast i novac iz

drţavne blagajne, nije tajna da financijsku pomoć Stanimiroviću i Vojnoviću (ZVO-u) daje i meĊunarodna zajednica. [...] Milorad Pupovac je novi Pribiĉević, najviše ideja o poloţaju Srba u Hrvatskoj dolazi upravo od njega. On, za razliku od Đukića, nikad nije javno priznao da je Srbija poĉinila agresiju na Hrvatsku. Rijeĉ je o politiĉaru koji se uvijek modificira, ovisno o novonastaloj situaciji i okolnostima”, tvrde njegovi dobri poznavatelji. Stoga ga i drţe opasnijim od njegovih, na prvi pogled, radikalnijih suradnika.

1503

Glede Pupovĉeve

knjige Ĉuvari imena, Milan Đukić i Veselin Pejnović kaţu: “Knjigu punu laţi mogao je napisati samo bolesni ambiciozni kameleon [...] Ta dvorska pudlica uzima sve blagodati za masne novce i svoj veliki ţeludac [...] Pupovac se javno zalagao za konfederalnu Hrvatsku ukljuĉujući i Republiku Krajinu kao jednu od njezinih sastavnih dijelova. Kasnije je, veli Đukić, promijenio ploĉu tako da je 1988. godine upravo prevagom njegova glasa u Saboru “ubijen politiĉki identitet Srba u Hrvatskoj”.

1504

MeĊutim, odbijajući koncepciju “politiĉkog hrvatstva”, srpski su politiĉari u Hrvatskoj bili su gotovo jedinstveni (razlike, bolje reĉeno netrpeljivosti, bile su više osobne naravi), tako da su rješenje vidjeli “u dvojnom hrvatskom suverenitetu, federalizaciji Hrvatske i politiĉkoj autonomiju za Srbe gdje su većina”.

1505

Zbog toga, nakon uspostave hrvatske nacionalne

draţave, podijeljena je akademska i politiĉka srpska elita u Hrvatskoj još uvijek u traţenju svog identiteta Pjesnik i pisac kultne Zagrebĉanke Branislav Glumac, to najbolje svjedoĉi: “Reći ću vam nešto sasvim privatno: moj otac je Srbin, a majka je Hrvatica. To znaĉi da ja ne mogu sasvim biti niti Srbin, ni Hrvat. Htio bih u svoju rubriku nacionalnosti upisati: ili Zemljanin, ili Ništa”.

1506

Sliĉno zbori i poznati glumac Rade Šerbedţija: “Otišao bih na frontu

boriti se za Hrvatsku da sam Hrvat, sigurno bih. Kako mogu kao Srbin iz Hrvatske na fronti braniti svoju domovinu Hrvatsku, a da na drugoj strani bude neki moj roĊak Srbin”.

1507

Naime,

oni tek traţe “jedan moderni identitet u novim okolnostima, u jednom novom realitetu”.

1508

Budući da, glede preureĊenja balkanskog prostora, ti (politiĉki) realiteti nisu još

definirani, tragom ideologije globalizma, “otvorenog društva” i multikulturalizma, vodeći ideolozi (posebice, M. Pupovac) identitet Srba u Hrvatskoj opet traţe s onu stranu hrvatske nacionalne drţave. Suprotno tome, ohrabrujuća su razmišljanja mlaĊe akademske elite. “Mi mlaĊi srpski intelektualci u Hrvatskoj, upravo kao Srbi, prelomili smo u sebi ĉinjenicu da je rješenje hrvatskog nacionalnog pitanja kroz samostalnu drţavu za nas potpuno legitimno i prihvaćamo kao olakšanje, jer više nećemo biti jedina meta hrvatskog nacionalizma. [...] Većinu nas je osvijestila ĉinjenica da je Jugoslavija bila prisilna zajednica u kojoj se Hrvati nisu osjećali dobro, a mi smo stavljeni u poziciju njenih zaštitnika, što nas je uţasno

opterećivalo”.

1509

Ĉinjenica je da to na svoj naĉin svjedoĉi i potresni epitaf na grobu Stanka

Koraĉa, koji je uoĉi pobune otišao u Beograd. Isti glasi: “Srbi u Hrvatskoj platili su ogroman raĉun politici kao fatumu, politici kao praksi i politici kao metafizici ...” . Dakle, oni prihvaćaju hrvatsku drţavna realnost, koja, uvaţavajući manjinski poloţaj, omogućava im opstanak na ovim prostorima. Zanimljivo je da ovo podupire i B. Denić, koji kaţe: “Srpska manjina u Hrvatskoj jednom mora shvatiti tri vaţne stvari. U prvom, da je manjina, drugo, da je manjina koja će se kad-tad asimilirati, jer izmeĊu sekularnih Srba i sekularnih Hrvata nema nikakve razlike (kultura Srba u Hrvatskoj je hrvatska i jezik je hrvatski), te da getoizacija nije u njihovu interesu”.

1510

Vojin Jelić, ugledni hrvatski knjiţevnik,

s tim u svezi, smatra da je u dosadašnjoj politici najveća greška u tome što nije pokrenuto fundamentalno pitanje, a to jest pitanje graĊanskih prava. “Ja nisam na prvom mjestu Srbin, nego graĊanin Hrvatske, a tada stvari postaju drukĉije. Za takozvano srpsko pitanje to je kapitalno”.

1511

Vjerojatno svjestan toga, na izvanrednoj skupštini Srpskog narodnog vijeća,

Jovan Mirić je izjavio da “naša matiĉna drţava je Hrvatska, dok nam je Srbija eventualno moţe tek biti matica. Ona nije povijesno, ni politiĉki naša matiĉna drţava”.

1512

Na tom tragu

imamo svjedoćenje: “Cijela priĉa o Srbima iz Hrvatske u posljednjih deset godina ispriĉana je krivom od poĉetka. Matiĉna drţava, ili domovina Srba iz Hrvatske jest Hrvatska”.

1513

MeĊutim,

kako se izvješćuje, nakon njegovih rijeĉi – “u dvorani je nastala tišina” i “nitko mu nije replicirao”. Naime, suprotno tome, kao predsjednik SNV-a, Pupovac (1995.) drţi da će, u ovim trenucima a posebno u budućnosti, “SRJ, nama matiĉna drţava biti znaĉajan faktor, znaĉajan element u traţenju odgovora na pitanje kako dalje i što sa Srbima u Republici Hrvatskoj”.

1514

Uspostavljanjem

pokroviteljstva

nad

jednom

od

središnjih

politiĉkih

organizacija hrvatskih Srba, Koštunica ih je “odluĉio iskorištavati kao element zadrţavanja Hrvatske u balkanskom kontekstu, kako bi i srpski dijelovi Hrvatske u koncepciji mini Europske unije ĉinili jedinstveni srpski duhovni prostor”.

1515

“Volio bih da neki Srbi sami sebi

kaţu: dosta je bilo manipulacija, dosta je bilo pandura, ţandara i milicajaca, dosta je, dakako, bilo i ţrtava, i srpskih i hrvatskih. Srbi trebaju sami vidjeti gdje su ih odveli oni koji su alergiĉni na svaku Hrvatsku. Pribiĉeviću je na primjer trebao ĉitav politiĉki ţivot da na kraju doĊe do onoga do ĉega današnji Srbi u Hrvatskoj mogu doći sada i ovdje, u suradnji s hrvatskim demokratskim snagama i u zalaganju za demokratsku Hrvatsku”.

1516

“Sad se Srbi u

Hrvatskoj moraju odluĉiti, kako kaţe narodna pjesma, kome će se opredijeliti carstvu: samostalnoj i demokratskoj Hrvatskoj ili beogradskom krvavom mitu o velikoj Srbiji”.

1517

Ukratko, s obzirom na nepromijenjeni svesrpski program, uz potporu tzv.

meĊunarodnih ĉimbenika, koji imaju svoje interese, posve je oĉevidno da bi priĉa mogla krenuti iz poĉetka. U Udruţenju knjiţevnika Srbije (Beograd 5. rujna 1997.) uvodno je govorio Vojislav Koštunica: “Makar se smanjio naš drţavni i teritorijalni prostor, nije se smanjio naš kulturni i duhovni prostor. [...] Obnova duhovnog prostora otvara mogućnost za obnovu našeg drţavnog i teritorijalnog prostora. Koliko je odreĊen i koliko postojan naš srpski kulturni prostor, pre svega srpski nacionalni identitet i integritet, koliko su naše muke i postradanja odgovorni novi gospodari sveta, a koliko mi sami? Suoĉeni s razbijanjem našeg drţavnog i etniĉkog prostora, moramo više nego ikada da se borimo i zahtevamo da se odredi srpski kulturni prostor i srpski drţavni jeziĉni prostor”.

1518

MilojkoBudimir, sadašnji tajnik

Udruţenja Srba u Hrvatskoj, u reportaţi o “srpskim krajevima” pod nazivom “Po Slavoniji, Hrvatskoj i Dalmaciji” (objavilo Pravoslavlje - sluţbeno glasilo SPC), uz ostalo, piše da je 1991. godine “pod naletom fašistiĉke soldateske došlo do masovnog iseljavanja (Srba) i napuštanje regije”, da se “iz zapadne Slavonije iselilo 15.000 Srba koliko ih u vrijeme agresije tu ţivjelo”, te da se “Srbi još uvijek okrivljuju za sve što se desilo, a oni su samo htjeli saĉuvati svoju zajednicu”.

1519

Kako je “drţavni okvir posebno vaţan za odreĊivanje razvoja hrvatsko-srpskih odnosa u Hrvatskoj”, temeljem ispravne rašĉlambe, sam je Banac zakljuĉio da “borba za hrvatsku drţavnost nije postala programom Srba u Hrvatskoj”. Nije li u tome temeljni nesporazum dosadašnje politike na ovim prostorima, pa tako i Banĉeve politike? Oĉevidno, uz podršku tzv. meĊunarodne zajednice, zagovarajući multikulturalistiĉke projekte, Srbima će u Hrvatskoj biti onemogućeno ukljuĉivanje u hrvatsko nacionalno-graĊanski korpus, ĉime će jaĉati hrvatski etnonacionalizam, koji će postaviti kolektivno pravo iznad graĊanskih i individualnih prava i sloboda. MeĊutim, Hrvatska koja priznaje sva manjinska prava kulturne autonomije etniĉkim Srbima na svome prostoru, tj. smatra ih “politiĉkim Hrvatima”, dakle, punopravnim graĊanima, imala bi tek šanse ubrzane normalizacije i europeizacije. Naime, na taj naĉin Hrvatska bi ušla u razdoblje “sekulariziranog i demokratskog nacionalizma, koji omogućuje razvitak svih onih sfera graĊanskog ţivota i potrebite individualne autonomije bez koje nema ni razvitka, ni blagostanja”. MeĊutim, suprotno povijesnom dovršenju procesa graĊanskonacionalne drţave, hrvatskom je narodu/naciji (dakle, i Srbima u Hrvatskoj), još jednom, dramatiĉno onemogućen ulazak u završnu etapu nacionalne identifikacije i, s tim u svezi, normalno ukljuĉivanje u europske i svjetske tijekove. 1520

1521

S obzirom na kljuĉnu historiografsku tezu, da je svaka hrvatska politika “unaprijed osuĊena na propast”, koja bi, uz ostalo, htjela Srbe pretvoriti u “politiĉke Hrvate”, Banac je protivnik 1522

svake hrvatske nacionalne drţave. U tom pogledu, nakon poznatih oslobodilaĉkih akcija, I. Banac (1996.) govori o projektu toboţnje katoliĉke i etniĉke ĉiste Hrvatske, jer je “na temelju nacionalnog inţenjeringa i asimilacije” stvorena je “jednonacionalna (hrvatska drţava”). “Konzervativniji i reakcionarniji deo hrvatskog društva nikad nije hteo dobrovoljno da prizna

Srbe u Hrvatskoj za politiĉki narod. Ĉinio je to samo onda kada je bio prisiljen, sticanjem politiĉkih i drugih okolnosti”. Štoviše, ĉitava je drţava genocidna, budući da se, osim 1523

vladajuće i “velike oporbene stranke, znatan dio inteligencije i većina katoliĉkih djelatnika (kleriĉkih i laiĉkih) prešutno se slaţu s ovim programom” – jedinstvene hrvatske nacionalne drţave. Shodno tome, sukladno interesima tzv. meĊunarodne politike, Banac je 1524

paradigmatski suglasan s tezama Memoranduma SANU i koncepcije zavnohovske Hrvatske:

● Vasilije Krestić tako smatra da je “sve poĉelo pretvaranjem Srba od konstitutivnog naroda u etniĉku manjinu” (1990.), što je znaĉilo da je “hrvatska vlast krenula putem koji je išao Ante Pavelić i svi njegovi prethodnici”, koji su “ustanovom politiĉkog naroda namjeravali stvoriti etniĉku ĉistu [...] verski (katoliĉku) jedinstvenu hrvatsku drţavu”.

1525

● Veljko Kneţević, isto tako, drţi da je “Srbima teško prihvatiti status nacionalne manjine”, koji su “posljednjih 160 godina bili konstitutivni narod u Hrvatskoj, što su u najboljem smislu rijeĉi potvrdili smatrajući Hrvatsku svojom domovinom, pogotovo u NOB-u. Oni gotovo refleksno odbijaju taj pojam i doţivljavaju ga kao poniţenje”.

1526

● Branko

Horvat, prema tome, u svoĊenju hrvatskih Srba na manjinu vidi fašistiĉki ĉin. Naime, on tvrdi da su Srbi bili priznati kao politiĉki narod na Hrvatskom saboru (1861.) i da je to “autentiĉno hrvatsko stajalište”, koje se ponovilo na ZAVNOH-u (1944.), “kao autentiĉnom hrvatskom saboru”. 1527

● Milan Kuprešanin, s tim u svezi, drţi da Hrvatski Ustav (1990.) “ukida ravnopravnost i konstitutivnost toga naroda [koji] svode na nacionalnu manjinu, kako nikada do sada nije tretiran – na nivo graĊana drugog reda”; izvor je za pobunu hrvatskih Srba na taj naĉin opravdan, jer su – toboţe – izbaĉeni iz Ustava. 1528

● Stipe Šuvar, isto tako, poriĉući da je konstitutivnost Srba u Hrvatskoj – koja je ostvarena u zajedniĉkoj borbi s Hrvatima za federalnu Hrvatsku u federativnoj Jugoslaviji (1945. – 1945.) – “bio povijesni eksces”, upozorava “da je TuĊman potezom pera izbrisao konstitutivnost srpskog naroda u Hrvatskoj”. 1529

● Sabina

P. Ramet drţi da je “TuĊmanovo odbijanje podrške autonomije otuĊilo je dio hrvatksih Srba , pa je ansilje meĊu zajednicom usokorm esdklarirlao u prvi rat, što je bila vod ana mlin srpskog predsjedniak Miloševića”. 1530

● Vojislav Koštunica, drţi da “hrvatski predsjednik (Franjo TuĊman) nije pokušao oţivjeti zamisao o Nezavisnoj Drţavi Hrvatskoj, Srbi se ne bi ni pobunili i Milošević ne bi dobio priliku da to zloupotrebi”. 1531

Štoviše, nakon što je Miloš Keravica ustvrdio da je hrvatsko Podunavlje “multinacionalna sredina, što bi trebalo biti i budućnost toga podruĉja”, ove su teze skandalozno našle mjesto i u uvodniku Glasa koncila (“Svijetlo iz Podunavlja”), gdje se 1532

blagoslovljiva “dan 15. sijeĉnja 1998. [kojim] zapoĉinje novo razdoblje naše drţave”. Naime, Hrvatska se tako, toboţe, “potvrdila kao višenacionalna drţava”, budući da je suvremena drţava “istodobno u sasvim odreĊenom smislu, nacionalna, a takoĊer multinacionalna i multikulturalna”. Zbog ovih skandaloznih “otvoreno-društvenih” teza, već je reĉeno, bio je središnji prigovor Hrvatskog foruma tzv. “nacionalnom nauku”. 1533

Forumov je istup “na odreĊeni naĉin uvod u sve otvoreniji sukob s tzv. katoliĉkim univerzalizmom, koji je još prije nekoliko godina otvoreno napao i predsjednik Franjo TuĊman, budući da se on nije uklapao u poglavarevu drţavotvornu koncepciju”. 1534

(“Naĉin na koji su samoproglašeni nadzornici hrvatstva prozvali nadbiskupa Bozanića znak je uznapredovale fašizacije duha”. 1535

Slaven Letica, isto tako, drţi da je rijeĉ o “totalitarnim, pa i fašistiĉkim stavovima” . Naravno, osim etiketa, u ovih je kritiĉara izostala ikakva argumentacija.Crkve u Hrvata, koji se, uz svesrdnu potporu anarhoidno-lijevih glasila, pokušao svojedobno, tragom neomahniĉizma Inauguriran na dan Svete Braće (4. srpnja), iako je na stolicu nadbiskupa zagrebaĉkog zasjeo kasnije, msgr. Josip Bozanić je u (ne)crkvenim krugovima bio najavljivan kao nasljedatelj ideja krĉkog biskupa Antona Mahnića. MeĊutim, “biskup Mahnić je sredinom 1918. pokušao obraniti i dodatno popularizirati Svibanjsku deklaraciju, koja se pitijskim jezikom zalagala za ujedinjenje svih Slovenaca, Srba i Hrvata u jedno drţavno tijelo. Braneći Deklaraciju ne samo politiĉkim argumentima, nego i onima teološke naravi, biskup je pobrkao politiku i religiju. Time se sam doveo u poloţaj u kojem ga se moglo optuţivati podjednako i za prozelitizam, iako se radilo o nespretnom ekumenizmu, zasnovanom na ćirilometodskoj ideji, i za zloporabu katoliĉke vjere u politiĉke svrhe, uobiĉajen nazive za to je klerikalizam. No, ako ga je tada u Hrvatskoj bilo, onda je on mogao biti samo u funkciji stvaranja jugoslavenske drţave, dakle kao jugoslavenski klerikalizam ili kraće reĉeno jugoklerikalizam”, oblikovati na stranicama Glasa koncila (sluţbeno glasilo Hrvatske biskupske konferencije). 1536

1537

1538

1539

Pitanja oko obnove konstitutivnosti Srba u Hrvatskoj, zbog svega toga, nisu nimalo naivna. Štoviše, neki analitiĉari upozoravaju da “Plan Z 4” postaje zanimljiv u posthaaškom razdoblju i novom politiĉkom rješenju i politiĉkom sustavu s moţebitno relativno visokom autonomijom Srba kao etniĉke manjine u Hrvatskoj. Naime, rijeĉ je o metodologiji: “najprije haško kaţnjavanje krivca, zatim poticanje povratka svih sredstvima, što se sada ĉini, do granica

postizanja

postotaka

preoblikovanje Plana Z-4”.

1540

radi

uspostavljanja

priţeljkivanje

autonomije

ili

“Plan Z-4 predvidio je praktiĉnu konfederalizaciju Hrvatske;

prema tome planu, podruĉje Krajine trebalo je imati svoju vlastitu vladu, valutu, znakovlje i dvostruko drţavljanstvo sa Srbijom – drugim rijeĉima, ono je trebalo biti drţava u drţavi”.

1541

S tim u svezi, Inicijativa za obnavljanje “Plana Z-4” pokrenuta je u Pittsburgu na

godišnjoj skupštini Kongresa srpskog ujedinjenja, najveće srpske iseljeniĉke organizacije, koja ima ĉlanove na svim kontinentima.

1542

Iz Beograda se, isto tako, poruĉuje da se srpski

narod neće odreći onoga što je bio više od 150 godina – konstitutivni narod u Hrvatskoj, i da će preko meĊunarodne zajednice ustrajati u borbi za ono što im povijesno pripada.

1543

“Ne

smijemo imati iluzija, velikosrpska hegemonistiĉka ideja i dalje ţivi i protiv nje ćemo se tek sada morati boriti. Milošević je bio toliko ozloglašen da nije bilo teško dogovoriti zajedniĉku borbu protiv njega. No sa samom hegemonistiĉkom velikosrpskom idejom biti će puno teţe se obraĉunati, jer je duboko ukorijenjena u srpskom društvu”.

1544

S obzirom na to, još je ranije Branko Mamula, u talijanskom ĉasopisu Balkanica (br. 3-4, 1997.), tvrdio “da povratak Srba stvara multinacionalnu zajednicu i pokreće pitanje graĊanskog ustava, izbija historijsku pobjedu nad Srbima”. “Kako je suĊenje generalu Blaškiću u Haagu trebalo posluţiti kao montirani dokaz da je Hrvatska izvršila agresiju na BiH, tako je suĊenje generalu Norcu treba posluţiti da bi se dokazalo kako je Domovinski rat bio graĊanski rat”. Dakako, sve će to biti posve prispodobno politici Haškog tribunala, glede kasnije optuţnice protiv hrvatskih generala, o ĉemu je bilo već rijeĉi. Već spominjani Savo Štrbac, predsjednik srpske udruge Veritas i nesluţbeni glasnogovornik Haškog suda, s tim u svezi, drţi da “optuţnica protiv Ante Gotovine redefiniše istoriju”, budući da nije rijeĉ o domovinskom i obrambenom, već zloĉinaĉkom i agresorskom ratu. “To otvara ogromne mogućnosti. [...] Samim time drţava koja je nastala na zloĉinu ne moţe nastaviti postojati, već se njeno ustrojstvo mora redefinirati. To je prilika za Srbe da legitimnim i legalnim sredstvima izborimo za pravo drţavnosti Republike Srpske Krajine”. Prema tome, neki smatraju da je ovo poĉetak kraja stvaranja zapadnog Balkana. Zanimljivo je da Milorad Pupovac, predsjednik SNV-a, zajedno sa Slobodanom Miloševićem, gotovo sinkronizirano, isti dan optuţuju Hrvatsku za “etniĉko ĉišćenje”. Pupovac: “Ne moţe se ipak reći da je politika etniĉkog ĉišćenja, kakva je bila zamišljena, uspješno završena jer su planeri etniĉkog ćišćenja smatrali da da postotak Srba treba biti puno manji” Milošević: “Hrvatska nije vodila rat radi prava na odcjepljenje, nego da istjera pola milijuna Srba, koji su tamo ţivjeli kao svoj na svome”. 1545

1546

1547

1548

1549

Haški je sud pritom samo jedna od poluga u strategiji kako se moţe upravljati krizama i utjecati na politiĉka zbivanja. A tko utjeĉe na politiĉka zbivanja, onda u konaĉnici stvara i politiĉke odnose. Ukratko, cilj je potpuna kriminalizacija Domovinskog rata, ĉime se ţeli se reći da su u temelje Hrvatske drţave ugraĊeni zloĉini. S obzirom na to, moţe se oĉekivati da će se “dogoditi federalizacija Hrvatske pod patronatom meĊunarodnih ĉimbenika pod kojima Hrvatska samostalnost u ovom obliku više neće imati”. Budući da srpski politiĉari u Hrvatskoj, bez obzira na sve razlike, misle da je srpsko pitanje daleko od rješenja, meĊunarodna zajednica moţe poći do toga “da je srpski status nemoguće riješiti zajedniĉki sa Hrvatima, te da je za takvo što nuţna politiĉka autonomija” “Zašto nitko Srbima ne kaţe što bi im mogla donijeti [politiĉka] autonomija? I postoji li opasnost da se kroz autonomiju getoiziraju? Pogotovo što to, iz iskustva znamo, završava tragiĉno. I po Srbe i po Hrvate.” 1550

1551

Nakon sloma traţi se gdje je izlaz: “Odgovor opet treba potraţiti u povijesti, ovog puta hrvatskoj. U ilirskom pokretu, Gaju, Strossmayeru, Supilu, Trumbiću, Titu. Izlaz se, naime, nalazi u – jugobalkanksim integracijama”. 1552

Sve u svemu, polazeći od “nedovršena mira”, na ovim prostorima nije ništa riješeno. “Stalno nametanje krivnje i imputiranje da je Hrvatska fašistoidna drţava, kojoj je jedini cilj da u njoj ţive samo punokrvni Hrvati, neće riješiti srpsko pitanje. Rješenje je u suţivotu,

jasnim i pravno definiranim odnosima, u priznanju da je Hrvatska zemlja u kojoj mogu ţivjeti svi koji ţele. Rješenje je u radu – da bi zemlja išla naprijed, a ne neprestano unatrag, primorana baviiti se pitanjima koja su odavno trebala biti rješena, prevladana i zaboravljena.” S obzirom na to, uz alarmantnu spoznaju (kako, osim prijašnjih, “ni sadašnje politiĉke elite nisu naĉisto s nacionalnim identitetom”), Hrvatska ulazi u dramatiĉnu etapu nacionalne identifikacije. Prema tome, ostvarenjem nacionalne drţave, meĊutim, nije nastupilo vrijeme postupne relaksacije od napetosti koju je teţnja za nacionalnom afirmacijom nuţno proizvela. Štoviše, ostaje nam i dalje trošenje obilja energije za argumentiranje o potrebi nacionalne drţave i na pokušaje njena ostvarenja. Naime, bez toga se ne moţemo okrenuti prema ostvarenju drugih ţivotnih potreba, kao materijalnog prosperiteta, kulturnog, znanstvenog i svekolikog drugog duhovnog napretka, prema promicanju mira, zdravog okoliša te brojnih drugih općih dobara. Koliko nam je uopće globalizacija prepreka na tom putu? 1553

1554

1555

Iako je globalizacija proces koji se dogaĊa iza leĊa njegovih sudionika, na nj se moţe ipak utjecati, polazeći od temeljnog pravila: “nacionalne drţave ne mogu postojati bez globalnih društava, a globalna društva ne mogu postojati bez nacionalnih drţava i nacionalnih društava”. S onu stranu toga pravila, otvaraju se mnoga pitanja koja stvaraju politiĉku 1556

napetu situaciju, sve do blokada i slomova. S tim u svezi, male nacije koje su se tek stasale na svjetskoj pozornici, posebice su izloţene globalizmu (kao izopaki globalizacije), koji, kao novi oblik hegemonije velesila, zahtijeva uklapanje ili brisanje onih koji stoje na putu uspostavljanja nemilitaristiĉke svjetske hegemonije. “Europske velike nacije odavno su formirane kao kulturne i etniĉke samobitnosti te im ujedinjenje u nadnacionalno ne predstavlja ţelju za sintezom kultura već za sintezom moći. [...] Nadnacionalno shvaćaju kao puku negaciju nacionalnog, a humanisti su samo zato što se smatraju kozmopolitima, jer biti kozmopolitom za njih znaĉi prezirati svaku pa i najkulturniju manifestaciju nacionalnog kao ĉin primitivizma”. Usprkos tome, svjetski i društveni sustav moţe funkcionirati samo kao 1557

pluralistiĉan sustav sastavljen od razliĉitih nacionalnih i kulturnih identiteta, ĉija samobitnost mora biti saĉuvana. “Postoje procesi globalizacije u gospodarskom, industrijskom i ekonomskom pogledu protiv kojih se ne moţe ništa napraviti. [...] Globalizaciju jednostavno moramo prihvatiti. Postoje, meĊutim, pokušaji globalizacije u kulturnom smislu, tzv. kulturna globalizacija, kojoj se valja usprotiviti. Vlastita se kultura ne moţe ţrtvovati na uštrb apstraktnosti globalizacije. Ne moţe se provoditi takozvana kulturna egalizacija ili mekdonalizacija kulture. Tako se gubi bogatstvo osebujnih malih pojedinaĉnih kultura koje treba pod svaku cijenu oĉuvati”. Globalizacija je u glavnini ekonomski problem kretanja 1558

kapitala, tehnologije i robe i nema kulturnu dimenziju. Štoviše, globalizacija moţe ukljuĉiti smanjenje vaţnosti kulture, nestanak kultura i upravo je “potraga za kulturnim identitetom jedini naĉin da se tome odupremo, jedini naĉin naše egzistencije”. Pred naletom globalizma 1559

zato će nestati svi koji su nestalni, neodluĉni i neodreĊeni, i koji nemaju razvijene vlastite stvaralaĉke potencijale.

1560

Polazeći od znaĉenja nacionalno-drţavne ideje i nacionalnog identiteta, ali da se taj identitet ne stvara protiv europske ideje, nego kao njen dopunjujući dio, Hrvatska mora biti svjesna izazova globalizacije i globalizma kao njena pervertiranog oblika Što je alternativa globalizmu? Ništa! “Osim stvaranja vlastitoga kulturnoga odgovora amerikanizmu, ali ne kao neprijateljstvu, nego kao dijalogu i susretištu kultura. [...] Nije stvar u prihvaćanju fatalnosti u povijesti, nego nastojanju da se osvoji podruĉje slobode tamo gdje je to moguće kao vlastiti i navlastiti kulturni identitet. Sve drugo jest tlapnja i dogmatsko vjerovanje da se amerikanizmu moţe suprotstaviti neki oblik internacionalizma u siromaštvu ili dekadentni antimodernizam Europe iz romantiĉnih mitova o organiĉkome podrijetlu nacije”. Budući da je Hrvatska još 1561

zemlja vjere u Boga i ĉovjeka, dakle ima moralnu uspravnicu u svojim ljudima, ona bi meĊu prvima trebala prihvatiti civilizacijski dijalog, koji predlaţu Papa Ivan Pavao II. i iranski predsjednik Mohammad Khatami, kao jedini spas iz sveopćeg ludila. Iako je zemlja uništena gospodarstva, Hrvatska je potencijalno vrlo bogata jer ima veliku kulturnu baštinu, pa kulturnom zemljovidu Europe ona postaje zanimljiva. Ona je dala kulturama svjetskih civilizacija veliki doprinos tijekom povijesti, jer je smještena na jednom o najvaţnijih kriţišta euroazijskih civilizacija. “Hrvatskoj bih poţelio da saĉuva svoju autentiĉnost, jedinstvenost i 1562

neponovljivost i da se odupre stanovitim iskušenjima tzv. divljega kapitalizma. Ova je obala prelijepa, saĉuvajte je, zajedno s ĉitavom ovom prebogatom kulturnom baštinom”. “Mislim 1563

da Hrvati imaju dovoljno razloga da budu ponosni na svoju tradiciju i dok god njihov nacionalizam ne šteti nekom drugome, sve je u redu. Nacionalizam je velika sila u svijetu, a umijeće je da se koristi pozitivno”. Hrvatski je narod nastao i opstao u susretu civilizacija, 1564

što nam najbolje posvjedoĉuju ponovno otkrivene Tanajske ploĉe (2./3. st. po Kristu), dok je njegova nesreća kao i ostalih naroda, posebice na ovim prostorima, slijedila iz sukoba civilizacija.

“Naime, bili smo svijesni da bez stvaranja nacionalne drţave, bez nacionalne svijesti, bez izraţavanja nacionalne energije ne moţe poĉeti proces gospodarskog napredovanja jednog naroda, jer se preko tuĊinskih gospodarsko-politiĉkih i drugih prodora u stvari razara tkivo jednog naroda i njegovih upravljaĉkih slojeva”. Još se Pilarov liberalizma se “ogleda u 1565

afirmativnom tretiranju nacije i drţave kao nuţne i poţeljne pretpostavke ţivota pojedinca”.

1566

Polazeći od “odgovornog društva”, razvijajući stvaralaĉko hrvatstvo, Hrvatska mora zato izbjeći: s jedne strane, zamke nacionalistiĉkog izolacionizma (“zatvoreno društvo”) i, s druge strane, zamke sve agresivnijeg anacionalnog integralizma (“otvoreno društvo”). Stalno promišljajući vlastiti kulturni identitet u uvjetima promjene okruţujuće situacije, Hrvatska mora riješiti dvije bitne zadaće: (1) osiguravanje trajnog poloţaja u meĊunarodnom poretku, uvaţavajući glavne tendencije i smjer njegova kretanja, sukladno meĊunarodnim standardima, i (2) usklaĊivanje smjera i kretanja suvremenosti s potrebama i interesima hrvatskog naroda (nacije). “Hrvatska kao nacionalna drţava u procesu globalizacije ili denacionalizacije mora ostati u tolikoj mjeri nacionalna kao i sve ĉlanice Europske unije. Treba izgraditi takvu supernacionalnu politiku koja će preko integracija osigurati nacionalni interes, identitet, socijalno te gospodarsko blagostanje. Racionalna adaptacija koja vodi raĉuna o najmanjim štetama za nacionalni interes, i maksimalnoj koristi za nacionalni interes, nije ništa drugo nego politiĉka mudrost, koja je svakako bolja od svakog kontraproduktivnog izolacionizma.” Polazeći od paradigme postmodernog njeţnog (decentnog) ili odrţivog razvoja, strategija razvitka Hrvatske temeljila bi se na upotrebi društvenog i kulturnog kapitala utjelovljenog u energiji i potencijalu njezinih graĊana, a koristeći komparativne prednosti zemlje u odnosu na globalno društveno, politiĉko i ekološko okruţje. Kao primjer takva uspješnog razvoja spominju se Austrija i Irska. 1567

1568

1569

MeĊutim, duboko podijeljena, bez sinteze jedinstvene nacionalne samosvijesti, osim obuzetosti “idemo u Europu”, “Od Europske unije stvara se gola ideologija, iza koje se u konaĉnici krije samo ţelja za eksploatacijom jedne balkanske kolonije”. Prema tome, “prihvaćanje ili neprihvaćanje Europske unije kao jednog politiĉko-gospodarskog projekta ne mora biti legitimacija europejstva ili antieuropejstva jer je pripadnost Europi ponajprije kulturološka i civilizacijska ĉinjenica a ne gospodarska i ideološka”. Hrvatska još nema strategiju takva razvoja. “Trebamo u globalnoj razvojnoj koncepciji opstanka i razvoja ţivota Hrvatske kao subjekt kulture i civilizacije imati jasnu koncepciju politiĉkog ustroja. [...] Ovo se društvo ne moţe ustavno organizirati sve dok nemamo konsenzusa u Hrvatskom drţavnom saboru o tome što jesmo i ĉemu teţimo. [...] a naš glavni koncepcijski cilj mora biti ostvarenje Hrvatske kao subjekta kulture i civilizacije, da postane društvo i drţave iz sebe”. Štoviše, proizlazi da je unazad 11 dramatiĉnih godina, kao ţrtva vanjske agresije i kasnije pobjede u oslobodilaĉkom Domovinskom ratu, ona ne samo izgubila rat, nego na dulji rok postaje svojevrsnom kolonijom, u sklopu raznovrsnih regionalnih rješenja i totalnog financijskog, korporacijskog, medijskog i sigurnosnog povezivanja cijele jugoistoĉne Europe od skupine SAD-a, EU-a i NATO-a.“Kao zemlja, ĉije se gospodarstvo i financije biti pod punom, većinskim vlasništvom stranih kompanija i banaka, te osiguravajućih i investicijskih kuća, Hrvatska će meĊu prvima na Balkanu biti umreţena u pravni sustav Europske unije, kao i u sustav NATO-a, te će svojim novim gospodarima koje će predstavljati dvije-tri mega banke i desetak vodećih multinacionalnih kompanija posluţiti kao ulaz za umreţavanje cjelokupne regije jugoistoĉne Evrope za konaĉnu novu arhitekturu Balkana.” Opravdano je izraţena bojazan da će naša zemlja dobiti status marginalne drţave, koja “neće moći slobodno izabrati vlastiti koncept politiĉkog ekonomskog, socijalnog i kulturnog razvoja, nego će pasti ţrtvom regionalne globalizacije, u znaku nametnutih joj obrazaca ponašanja na svim tim podruĉjima”. S tim u svezi, slijedi umreţavanje cijele regije pod kapom istih mega banaka i kompanija, ali i sa središtima odluĉivanja ne samo u Pentagonu i Bruxellesu, nego ponajviše u diskretnim loţama Velikog orijenta i manje sliĉnim. Naime, “po diktatu ravnodušne zapadnoeuropske gospode i njihovih hrvatskih marioneta, koji nikada nisu zaboravili svoju miljenicu Jugoslaviju, morali bismo ponovno poletjeti u bratski zagrljaj Beogradu!” Usprkos tome, postojeća vlast ne ţeli uopće priznati “da je naša realno-politiĉka budućnost Zapadni Balkan, a, daleka i neizvjesna, Europska unija”. Štoviše, postoji teza da 1570

1571

1572

1573

1574

1575

1576

1577

će “u perspektivi bit će sasvim svejedno tko će na nacionalnopolitiĉkojn razini biit na vlasti. Hrvatski će politiĉari, kojoj god stranci priapdaali, u budućnosti donositi ohne odluke koje im se zapovijede izvana, iz centar aglobalne moći i na koje ne utjeću ni oni, ni hrvatski graĊanji koji us ih izabrali. Njihova vaţnost utjecaj i jmoć progresivno će nestajati, a s njima i iluzija nacionlane demokracije. Oni nemaju alternative: ili će postati poslušni seviseri interesa globalnog kapitala, ili ih neće biti”. 1578

Znaĉi li to da je kapitulacija neizbjeţna? Jeli je Banĉev kolonijalni imperativ “Balkanu se ne moţete oduprijeti”, doista, nešto neizbjeţno i fatalno? Nikako! Ako bismo pristali na “pravo jaĉega”, nikad ne bismo postali partnerima, jer se ne moţe opstati na tuĊoj moći. Da bismo opstali kao subjekt kulture i civilizacije moramo sebe zato osposobljavati za proizvodnju kulturne i materijalne osnove. “Narod koji nije u stanju proizvoditi svoju kulturu i materijalnu osnovicu ne moţe opstati, kao društvo i drţava, kao kultura i civilizacija”. MeĊutim, ovo je tek ostvarivo iz pozicije samosvjesnog “odgovornog društva”, tj. s onu stranu importiranih erazmiĉkih ideologija koje promiĉu kolonijalni mentalitet. Polazeći od samosvojnog mentaliteta, današnji i budući hrvatski naraštaji trebaju se izboriti za nov poĉetak Naime, valja iznova graditi hrvatsku budućnost “na temeljima hrvatske povijesne i kulturne baštine, kršćanskog svjetonazora, demokratskih postignuća suvremenog svijeta te – što je najvaţnije – na temeljima veliĉanstvene hrvatske pobjede u domovinskom obrambenom ratu protiv velikosrpskog agresora”. Najzad, geopolitiĉki gledano, kratkotrajne tranzitne internacionalistiĉke vlade, koje su meĊunarodnim posredovanjem dovedene na vlast gotovo u svim balkanskim zemljama, rašĉlanjuje Zdravko Mršić, bit će zamijenjene nacionalno usmjerenim vladama (takav proces već teĉe u Europi, a da o SAD ne govorimo), meĊu kojima će uspijevati drukĉija vrsta politike. S tim u svezi, “program takozvanog novog smjera [koji] vodi zemlju u stranputicu”, traţi korjenitu preobrazbu, jer su se okolnosti promijenile, pa ako Hrvatska ţeli koraĉati sa svijetom, morat će voditi novu politiku, a ta nova politika traţit će i novo drţavno vodstvo. 1579

1580

1581

1582

Sve u svemu, budući da otvoreni nacionalno problemi bitno oteţavaju demokrastiazciju hrvatskog društva. Budući da zemlje u tranziciji nisu suoĉeen samo s problemeom prijalaza na demokrciju i trţišnu ekonomiju nego i s potrebama da riješe meĊunacionalan pitanja u redefiniranoj posthladnoratnoj i postkomunistiĉkoj situaciji. Izbjegavanje rješavanja nacionalnih problema kamen je o vratu tranzicijskih društava. Rješenje za nacionalno pitanje pretpostavka je demokratske tranzicije. Sadašnja je situacija kao devedesetih godina. “GraĊanskoj politici ne preostaje drugo nego sterilno pozivanje na hrvatsko drţavno pravo kao glavni argument za ostvarenje njenih ţivotnih potreba da ovlada drţavom koja bi djeloval u njenu interesu”. ... omogućila najpriej oštru kritiku te politike a zatim njeno napuštanje od strane jugoslavnskih struja i stvaranje kvalitativno nove politike novog kursa, koja na prvo mjesto stavlja zahtjeve za demokratskim slobodama i potrebu rješavanja akutnih društvenih pitanja. 1583

1584

Zbog svega toga, vodeći o geopolitiĉkim okolnostima, potrebno je, kao politiĉki cilj, jasno odrediti svoje nacionalne interese. Naime, ako ne znate tko ste i što ste, ne moţete stvarati ni modernu Hrvatsku.

1585

Prema tome, moramo osvijestiti svoje stanje unutar genetskog

i memetskog kôda, koji nam omogućava opstanak na moći iz sebe, što znaĉi da moramo uvaţavati naše kulturne i materijalne sposobnosti u proizvodnji ţivot iz sebe.

1586

Ukratko,

uvaţavajući “uĉiteljicu ţivota”, samo na temeljima vlastitog identiteta i prepoznatljivosti

“moţemo u konstelaciji geostrateških interesa na jugoistoku Europe stvoriti modernu Hrvatsku”.

1587

S tim u svezi, još je Ante Starĉević (1867.) znao primijetiti: “Tko ne razmišljava,

tko ne prispodablja prošlost sa sadašnjosti, taj ne vidi oĉita ĉudesa koja mu pod nosom bivaju”.

1588

U protivnom, kao trajna opomena, ostaje poznata engleska poslovica: “Ako ne

znate kamo idete, moţe vam se dogoditi da doĊete negdje drugdje”.

3. HOMO FRAUS

Nakon teorijskog uvida, na nekoliko primejra ćemo pokazati primjre homo frausa, koji unutar ideologije otvorenog društva imaju središnju ulogu.

3.1. Temelji pristupa

Naša je intelektualna klasa “i u drugoj polovini dvadesetog stoljeća prednjaĉila u proizvodnji ideologije – iskrivljene slike svijeta, ali ne tako izobliĉene da bi na prvi pogled bila neuvjerljiva”. Slavistika je bila više nego turska sila. 1589

“Laţ je vid našeg patriotizma i potvrda naše uroĊene inteligencije. Laţemo stvaralaĉki, maštovito, inventivno. Laţ je nuţda, biološka, psihološka, nacionalna, politiĉka. Beograd u ovim danima, to je apokalipsa laţi”.

1590

“Srpski regionalni hegemonizam našao se na strani pobjedniĉkih Saveznih sila. zato je i u jednoj i drugoj prilici, Garašaninov koncept Velike Srbije bio toleriran i de facto sankcioniran stvaranjem prve monarhistiĉke, a poslije i boljševiĉke inaĉice jugoslavenske drţavne zajednice. Takvo povijesno iskustvo srpske drţave stvorilo je u drţavotvornoj tradiciji srpskog naroda iluziju da je njihova drţava ovlaštena od ĉitave meĊunarodne zajednice da slobodno promiĉe regionalni hegemonizam, da nekaţnjeno suzbija nacionalno-osloboditeljske pokrete i demokratske teţnje u regiji”. Zbog toga se “srbijanskom velikodrţavlju suprotstavila pobjedniĉka alijansa razvijenih zapadnih demokracija kojoj je trebalo vremena da unutar svojih struktura moći skupi kritiĉnu masu politiĉke volje i poĉne primjenjivati nova naĉela meĊunarodnog prava, utvrĊena u dokumentima OESS-a i Vijeća sigurnosti UN-a”.

1591

Poznato je da se ĉovjekova bit dosad obiljeţavla razliĉitim terminima: homo sapiens (mudar ĉovjek), homo ludens (ĉovjek igraĉ), homo faber (ĉovjek radnik), homo moralis (moralan ĉovjek) itd. MeĊutim, u naše doba sveopća privda (cyberspaces) sve je relativizirano, pa i sam ĉovjek, tako da se ĉovjek psotmodernistiĉkog globalizma moţe oznaĉiti sintagmomm homo fraus (ĉovjek obmanjivaĉ), što u širem surjeĉju znaĉi: ĉovjek koji vara sve, pa sama sebe. Filozofiju homo frausa najdublje je pronikao H. Vaihinger u svome djelu Die Philosophie des Als-ob (1927.), a još je ranije taj problem naslutio F. Bacon koji je opisao i modalitete ĉovjekjova varanja (idola tribus, idola specis, idola fori, idola theatri). Izgleda da je svojom odrednicom, po kojoj je ĉovjek manjakvo biće (Mangelswessen), A.

Gehlen jre bio vrlo blizu shvaćanja uzroka homo frausa. MeĊutim, on je prevido temeljni nadrĊeni pojam – slobodu, tj. ĉinjenicu da je ĉovjek u svojoj biti završeno-nezavršeno biće koje se neopozivo, jednokratno i svom silijom poriva kreće prema slobodi kao svome iskonu i završetku. On je, kako je istaknuo i J. P. Sartre, osuĊen na slobodu, tj. slobodan je od svega, osim od svoje vlastite slobode koja ga strukturira i tjera da radi, govori i stvara. Kako je, meĊutim, ĉovjek razdrt izmeĊu slobode kao završene antropogeneze i svoje djelomiĉne povijesne slobode kao i još manje osobne slobode, on je u biti liberotropno biće koje porivno hlepi prema sve većoj i većoj slobodi. I u tome je njegova veliĉina i malenskost. Veliĉina je u tome što je ĉovjek najliberotropnije, najslobodoljubljivije, biće na zemlji, a njegova tragika proizlazi iz diskrerapncije izmeĊu stvarne, povijesne i osobne slobode sa završenom totalnom slobodom. Upravo, zbog te diskrepancije izmeĊu velike i male slobode ĉovjek postaje homo fraus: obmanjivaĉ, prevarant, iluzionist, agresor i zao ĉovjek. MeĊutim, u biti nema zla kao posebne esencije; zlo je vazda pretjerana, nekontrolirana, uzurpatorska i pogrješno shvaćena sloboda u danom tenutku. Sve u svemu, homo fraus je najnoviji oblik ĉovjeka koji stalno vara drugoga i sebe i na taj naĉin misli da će uvećati svoju nedostatrnu povijesnu slobodu. Naravno, u kratkome roku on moţe i uspjeti u toj zabludi, ali zbog obmanjivanja i samoomanjivanja on na dulji rok uvijek gubi, a s njime i ĉovjeĉanstvo. S tim u svezi povijest konstatira da zablude i prijevare rastu s porastom ukupnih ĉovjekovih moći, ali ona konstatira kako svako obmanjivaĉko i eksplotatorsko društvo na dulji rok ipak propada. U razmjerno kratkom roku nakon 1990. Hrvatska je uspjela uspostaviti najvaţnije drţavne institucije, usprkos nametnutom ratu i materijalnom uništavanju, meĊunarodnim pritiscima, usprkos strašnom nasljeĊu totalitarnog sustava koji je uništio ili deformirao sve dijelove civilnog društva. No iza tih struktura politiĉke vlasti i uprave nije istodobno nastala prikladan struktura politiĉkih stranaka (kao jedino mogućeg nositelja politiĉkog ţivota u demokraciji) koja bi trajno ispunjavala te okvire, predstavljala, zastupala i vodile hrvatski narod i drţavu, osiguravajući na taj naĉin politiĉku i društvenu stabilnost.. Tome ima više razloga - od nepostojanja tradicije, utjecaja prethodnih totalitarnih sistema, ali i dominacije svih mogućih stranih interesa u hrvatskoj politici kroz povijest (austrijskih, maĊarskih, srpskih, talijanskih i dr.). Sve se to zapravo moţe ukratko saţeti u jedna jedini razloga – nepostojanje hrvatske drţave koja bi definirala, štitila i promicala nacionalne interese, i tako usmjeravala djelovanje svih politiĉkih snaga i svojih graĊana.. U toj situaciji – pod stranim utjecajima – isplatilo se raditi protiv hrvatskih nacionalnih interesa, a oni koji su ih promicali i štitili, potaknuti idealizmom, nacionalnim osjećajem ili

jednostavno poštenim odnosom prema zajednici u kojoj su ţivjeli – bili su marginalizirani, kaţnjavani, progonjeni, a ĉesto i fiziĉki likvidirani. Nastanak hrvatske suvremene drţeve formalno je izminjenio tu situaciju, ali su ipak i dalje djelovala dva ĉimbenika – jedan subjektivni i jedan objektivni – koji su uzrokovali da se ponašanje mnogih – osobito utjecajnih ljudi – nije u tom smislu promijenilo.

● Prvo, duboko ukorijenjeni mentalitet: nakon desetljeća poticane i duboko plaćene nelojalnosti prema hrvatskom narodu i drţavi, mnogima je bilo teško shvatiti i prihvatiti novu situaciju i promijeniti smjer odgovornosti...

● Drugo, nastavak stranih pritisaka: usprkos proklamiranoj nezavisnosti, vojnoj pobjedi protiv agresora i svim odredbama meĊunarodnog prava, Hrvatska se našla u poloţaju “ograniĉenog suvereniteta”;

prema novoj

“zapadnodemokratskoj”

varijanti

poznate

Breţnjevljeve doktrine. U toj situaciji nije ni ĉudno da su se ubrzo ohrabrili i pojavili brojni poslušnici, od kojih su neki samo promijenili gospodare i nastavili raditi ranije uhodani posao prodaje hrvatskih nacionalnih interesa. Tako se dogodilo d aje zastupanje i provoĊenje tuĊih interesa opet postao najunosniji i medijski najpopualrniji posao u novoj hrvatskoj drţavi”.

1592

“Naša je situacija danas paradoksalna do krajnosti: mi imamo danas većinom svjestan narod, koji dobro zna što hoće, ali ga laţnom retorikom zbunjuje manji dio njegove, recimo otvoreno, slavoserbske inteligencije, koji je kontinuirano sluţio tuĊincima pa mu i danas sluţi, kao i onaj drugi, veći dio hrvatske inteligencije, koji se posve bezrazloţno i neobjašnjivo povukao u sebe i svojom pasivnošću ... dopušta toj agresivnoj manjini da diktira tzv. javno mišljenje”. “Takvi intelektualni varalice, toboţnji kozmopoliti, a zapravo 1593

umišljene veliĉine koje su ostale bez svoga korijena jer su se odrekli svoje domovine i sustavno rade protiv nje iako ţive u njoj, dakle ljudi bez, ne samo nacionalnog, nego i elementarnog

osjećaja,

predstavljaju

se

danas

i

nama

u

svijetu

kao europska

inteligencija nameĉući hrvatskom narodu osjećaj krivnje za rat koji je vodio za svoje konaĉno osloboĊenje! Ima li igdje u svijetu i je li toga ikada bilo da se jedan narod optuţuje zato što se borio za svoju slobodu!? Rasulo svijesti, do kojega nas takve moralne ništarije ţele dovesti svojim postupcima, izazvalo bi kraju gubitak samosvijesti i ponosa, a to bi onda stvorilo put u oţivljavanje jugoslavenstva”.

1594

“Naime, s izuzetkom zadnjeg, desetljeća hrvatske slobode, sva ostala desetljeća i stoljeća protekla su u našem sluţenju stranim gospodarima, pa je tako kod nas – za razliku od velikih, moćnih i sretnih naroda u kojem su se sluţenje vlastitom narodu podrazumijeva – oduvijek bio otvoren natjeĉaj za mlade (i stare) janjiĉare, koji će svoju društvenu promociju ostvarivati radeći protiv probitaka vlastita naroda. To što će se pametniji i ćudoredniji meĊu njima za desetljeće ili dva stidjeti onog što su radili i pisali dok nisu znali tko im glavu nosi –slaba je utjeha”.

1595

Rijeĉ je o globalnom nacionalizmu koji, kao tehnokratski sustav racionalnog upravljanja, “predstavlja ozbiljniju prijetnju demokratskoj politici u Zapadnoj Europi danas nego što će ikad predstavljati primitivni nacionalizmi”.

1596

“Upravo u zemljama liberalne demokracije ... nacija je otoliko ojaĉala da je postala nacija-drţava. Demagogiju o odumiranju nacija u tim zemljama propovijedaju ili anarhisti bez utjecaja na politiku vlastite zemlje, ili je dio promidţbe prema mladima narodima radi uništavanja njihove politiĉke volje, odnosno radi dehomogenizacije. ...Prema spomenutoj tezi koja se širi Hrvatskom, sugerira se laţna alternativa – nacija i demokracija, pri ĉemu je, naravno, bolje izabrati demokraciju nego naciju. To je politiĉka patološka antihrvatska teza. Nacija je po svom postanku izvorno demokratska kategorija, jer je nastanak nacije u biti prijenos suvereniteta s vladara na narod. 1597

Hrvatsko-jugoslavenska ideologija (pa i banacizam koji je posebice erazmiĉki operacionaliziran), marksistiĉko-engelsovski kazano, poput svake ideologije mora ovisiti o jeziku stvarnog ţivota. “Svijest nikada ne moţe biti nešto drugo do svjesno bivstvo, a bivstvo ljudi je njihov stvarni ţivotni proces. Ako se u ideologiji ljudi i njihovi odnosi pojavljuju obrnuti glavaĉke kao u cameri obscuri, onda taj fenomen proizlazi isto tako iz historijskog procesa njihova ţivota, kao što obrnutost predmeta na mreţnici oka proizlazi iz njihova neposredno fiziĉkog procesa ţivota”.

1598

Ovaj marksistiĉko-engelsovski pristup rabi i Banac u rašĉlambi nacionalnih ideologija koje su “rasturile” Jugoslaviju. “Ako, dakle, hoćete da vam reĉ ima mesto kod razumnih 1599

glavah, nastojte poznati uzroke i njihove prave, naravske posledice”, što će bjelodano 1600

posvjedoĉiti background nositelja i promicatelja ove ideologije. Naime, uz yu-komunistiĉke disidente, zapadna inteligencija i obavještajne sluţbe nastojale su u mnogim pripadateljima “karaĊorĊevićevske (graĊanske, tj. velikosrpske, jugoslavenske, protuhrvatske i uglavnom protukatoliĉke) inteligencije i njihovih potomaka, koji su preţivjeli Titovo detroniziranje

kralja Petra i dekapitiranje zapovjednika Kraljeve vojske Draţe Mihajlovića, naći intelektualnu bazu za buduća desetljeća i buduće potrebe.”

1601

3.2. Otvorena lista hrvatskog heristratikona

Svojedobno smo pisali, ako se ikada bude pisala povijest hrvatskog herostratizma, onda će biti od Matije Bana do Ive Banca. Spomenute knjige, stoji u predgovoru ameriĉkog izdanja, ne bi bilo “bez neprocjenjive pomoći, nadahnuća i ohrabrenja koje mi je davao Wein S. Vucinich, iz odsjeka za povijest na sveuĉilištu Stanford; on je moj mentor i zbiljski stric, koji me je uputio u sve zaplete muderisluka”. Rijeĉ je zapravo o disertaciji koju je Banac uspješno obranio kod 1602

povjesnika Voje S. Vuĉinića, ameriĉkog Srbina, pod ĉijim je imenom Banĉeva knjiga dobila 1603

prestiţnu ameriĉko-srpsku nagradu Vucinich Book Prize (1984.).

1604

Sa svojim profesorima (Vojo S. Vuĉinić, Milorad M. Drašković i Ivo J. Lederer), Sveuĉilište Stanford bilo je “najbolji centar za povijest Juţnih Slavena”, dok je osamdesetih i devedesetih Sveuĉilište Yale, na kojem je još uvijek djelatan Banac, bilo “glavni centar hrvatskih studija u inozemstvu”. S tim u svezi, od sredine 1970-tih naovamo, Banac je “nadgledao ĉak deset doktorskih disertacija koje su izravno ili neizravno odnosile na hrvatsku povijest”. Dakako, hrvatska se povijest nije pisala kao samostalna cjelina u europskom i 1605

svjetskom surjeĉju, već kao dodatak jugoslavenske historiografije. Zbog toga paradigmatski valja zastati kod Banca. Naime, starija uţa i šira obitelj Banac “pripadala je jugoslavenskoj Orjuni u doba Kraljevine Jugoslavije”; ona je ulazila u krug “malog balkanskog Spenglera”, Većeslava Wildera “koji je dao ideološki ţig panslavizma na Balkanu” i zapravo “bio duhovni otac obitelji Banac”. V. Wilder pripadao je krugu “naprednjaĉke omladine i drugih liberalnih snaga koji je išao putem prosrpske politike, utjelovljenje u politici Hrvatsko-srpske koalicije, politike koja je dovela do otrgnuća 1606

hrvatskih zemalja od austro-ugarske monarhije, ali i do njihova ukljuĉenja u još goru nesreću, srpsku monarhiju”. 1607

Rijeĉ je o društvu “intelektualaca jugoslavenske orijentacije” (tzv. “jugoslavenskih integralista”), koje je, uz financijsku potporu Vaneta Ivanovića, djelovalo u Londonu. Nasljednici nekadašnjeg vlasnika (Boţo Banac) Otoka ţivota su Ivo Banac i Vane Ivanović, posvojeni sin Boţe Banca, koji je u obitelj Banac stigao udajom svoje majke Milice Ivanović za Boţu “dubrovaĉkog Onasissa”. Zato se smatra da se I. Banac uspio visoko pozicionirati zahvaljujući, izmeĊu ostalog, i vezama Boţe Banca”. Boţo Banac, stric Ive Banca, kao mason anglofilske i projugoslavenske usmjerbe, igrao je vaţnu ulogu u politiĉkom i kulturnom ţivotu Dubrovnika. Zasigurno je takvu ulogu igrao i Ivo Hagija, djed Ive Banca po majci, koji je bio britanski vicekonzul u Dubrovniku. Zbog povezanosti “sa ostacima reakcionarnog vodstva HSS-a u Dubrovniku”, koji su “u Dubrovniku anglofilski orijentisani”, Ivo Hagija je, pod još neobjašnjivim okolnostima, umro 1948. godine u Lepoglavi. Tvrdi se da je I. Banac “potajni pristaša katoliĉkog srbijanstva u Dubrovniku”. Plevnik: “Vi spadate, poput djeda Ive Banca, u tzv. britanske antifašiste iz 1939. godine, a ne sovjetske iz 1941.” 1608

1609

1610

1611

1612

1613

1614

Jedan dio starije uţe i šire obitelji Banac, ponajprije je 1941. i u vrijeme instaliranja komunizma, napustio Jugoslaviju i uselio se u SAD, “gdje se Banac [Ivo] stalno predstavljao Jugoslavenom”. Nakon isusovaĉke gimnazije, on dolazi na Sveuĉilište Stanford – “najbolji 1615

centar za povijest Juţnih Slavena”, gdje je Banac doktorirao kod ameriĉko-srpskog povjesnika (Wein S. Vucinich). Isti mu je, kako sam svjedoĉi, bio “mentor i zbiljski stric, koji ga je uputio u sve zaplete muderisluka”. Pod zagovorom ovoga ameriĉkog Srbina knjiga 1616

promiĉe politiku Hrvatsko-srpske koalicije koja je, zastupajući politiku “novog kursa”, trasirala put za ostvarivanje prve Jugoslavije (1918.). Znakovito je da se politika nakon 3. sijeĉnja 2000. godine, isto tako, obiljeţava kao politika “novog smjera”. Sapienti sat! Banĉeva je knjiga dobila prestiţnu ameriĉko-srpsku nagradu Vucinich Book Prize (1984.). Dakle, školovan u SAD, gdje je završio visoke studije i postao fakultetski 1617

profesor, Banac je “predstavljen kao Jugoslaven, a ne kao Hrvat”. S tim u svezi, on “nije djelovao protiv jugokomunistiĉkog totalitarizma i terorizma, jer je bio i ostao jugointegralist, a jugointegralisti su i za komunistiĉku Jugoslaviju, za njezin opstanak”. Štoviše, Banac je 1618

imao i naklonost komunistiĉkih vlasti, jer je ĉesto putovao u domovinu u doba kad drugi nisu mogli dobiti vizu za ulaz u SFRJ. “Kao i mnogi drugi, Banac je postao oportunist. Ambiciozan ali oprezan, pazio je da ne napiše previše negativnog o SFRJ. Do odreĊene granice branio je hrvatske teze, ali nije osuĊivao komunistiĉki beogradski reţim”.

1619

Nakon dramatiĉnog raspada Jugoslavije, iz svega je vidljivo, Banac je jedan od onih “koje Vladari svijeta koriste kao pouzdane kolonijalne izvršitelje, koristeći se pri tom njihovim dalekim uroĊeniĉkim porijeklom”. On se ponaša kao duhovni gubernator. “Uistinu: 1620

kako objasniti ĉinjenicu da taj ameriĉki profesor, koji je cijeli ţivot proţivio izvan Hrvatske, koji danas egzistenciju ima na Zapadu, ima toliko ambicije upravo u Hrvatskoj?” Dapaĉe, 1621

nakon što je erazmiĉka šestorka traţila demisiju predsjednika Franje TuĊmana, Banac je bio izvikovan za njegova nasljednika. Zalaţući se za TuĊmanov odstup, ponudio je Danko Plevnik za novog predsjednika Republike Hrvatske dr. Ivana Supeka i dr. Ivu Banca. MeĊutim, ipak drţi da “Hrvati ne zasluţuju tako pametnog predsjednika poput Banca jer ga ne bi primjereno razumjeli”. Sliĉno je u jednoj dramatiĉnoj situaciji zavapio i Adolf 1622

Hitler: ”Poĉinjem sumnjati, da li je njemaĉki narod vrijedan mojih velikih ideala". “Bez 1623

obzira na pršteću pamet, Hrvati, naime, ne zasluţuju da im predsjednik bude nenadareni, ali ustrajni i uporni, prepotentni Amerikanac jugoslavenskoga podrijetla, koji je od hrvatske politiĉke emigracije bjeţao kao vrag od tamjana”.

1624

Banĉeva jugoslavenska usmjerba, glede porodiĉnog background-a, odgovarala je interesima britansko-srbijanske politike, koja je bila pod utjecajem svjetske masonerije. S tim u svezi, zapaţljivo je da je Banac nemilosrdan u kritici ameriĉke administracije, “Ja vjerujem da su njihove pogreške ne samo prouzroĉile današnju tragediju u Bosni i Hercegovini nego su, po svoj prilici, bile odgovorne za posvemašnju destabilizaciju postkumunistiĉkog svijeta, ĉije se posljedice još uvijek ne mogu predvidjeti”, koju je servisirao protupovijesnim teoremima, dok gotovo zabacuje politiku “gordog Albiona”, posebice “britansku politiku mekog posredovanja” (što je bila u osnovi Vance-Owenova plana), koja je dugoroĉno vodila prihvaćanju i priznavanju svih srpskih ratnih osvajanja u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini”. Već spomenuti Ian Traynor “po prvi put otvoreno priznaje odgovornost britanske vlade, razliĉitih posrednika i visokih vojnih ĉasnika za demoraliziranje ţrtava, ohrabrivanje agresora i produljenje rata s katastrofalnim posljedicama”. 1625

1626

1627

1628

Kad je o masonstvu rijeĉ, Banac poriĉe njegovu moguću ulogu u stvaranju Jugoslavije “Masonerija utjeĉe na prvi svjetski rat, na propast Austrougarske i na stvaranje unionistiĉkih drţava (meĊu ostalima i na Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca odnosno Jugoslaviju!) u Versajskom ugovoru 1918., pri ĉemu je odigrao znatnu ulogu predsjednik – mason SAD Wilson, pa talijanski ministar vanjskih poslova Sonnino, koji je zaprijeĉio da Sv. Stolica u tome sudjeluje”. i udjela u njenom krvavom raspadanju. Pozadinu ovog plana otkriva i A. Zulfikarpašić. Naime, odmah po objavljivanju, SAD se izjasnila protiv Vance-Owenova plana, tako da je uz ovu dvojicu imenovan Reginald Bartholomew. Osim što isti nije dorastao dvojici posrednika, “u to vrijeme Alija Izetbegović je naglo pristao na Vance-Owenov plan, propagirao ga je kao ţelju Amerike, što nije bilo taĉno, propagirao ga je kao spas za Bosnu”. MeĊutim, “malo pomalo, Owen se pretvorio u advokata srpske politike, napustio je potpuno mandat koji je dobio na Londonskoj konferenciji i išao na podjelu Bosne i Hercegovine na bazi nagraĊivanja ratnoga zloĉina, etniĉkog ĉišćenja i uništavanja kulturnih dobara i ekonomskog potencijala Bošnjaka”. Sve u svemu: “Hrvatska se pokazala nekompetentnom da, unatoĉ meĊunarodnoj masonskoj zavjeri, parira procesu razvoja muslimansko-hrvatskog pokolja, koji je proizvod prvoklasne obavještajne operacije. Vance i Owen su masonski eksponenti koji neutraliziraju SAD da ne provedu nijednu akciju bez odobrenja masonskih loţa u trokutu Pariz-Rim-London”. 1629

1630

1631

Masonstvo je za njega jednostavno “inaĉica za modernost i liberalnu demokraciju”, što uzbuĊuje “naše provincijske masonologe”, koji tako ustrajavaju “u unaprijed neuspjelu projektu kompromitiranja Zapada, demokratizacije i ljudskih prava”. “Kroz novac, humanitarnu pomoć, zajmove i sliĉno, masoni gospodare cjelokupnim politiĉkim ţivotom u svijetu, udjeljuju onima koji su s njima. Kako će u tome proći katoliĉke zemlje, ako još takvih ima? Na taj je naĉin sva moć u rukama tajanstvene (nepoznate) moći manjine, dok su parlamenti, vlade drţava, pojedini politiĉari u biti puki pijuni na šahovskoj ploĉi”. Vaţan prilog za razumijevanje naĉina na koji su Englezi planski razarali i razorili Austro-Ugarsku, da bi stvorili Jugoslaviju, jest knjiga: R. W. Seton-Watson i Jugoslaveni, Korespondencija 1906.-1941., Sveuĉilište u Zagrebu, Institut za hrvatsku povijest i Britanska akademija, Zagreb-London, 1976. “Seton-Watson je od poĉetka bio naklonjen idejama Rijeĉke i Zadarske rezolucije. Teţnja za hrvatsko-srpskom solidarnošću naroĉito ga je jako privlaĉila”. 1632

1633

1634

J. G. Fichte je prije nekoliko stoljeća ispravno uoĉio da svatko ima filozofiju kakav je on sam kao ĉovjek. Kao intelektualni Casanova, Banac zato ima filozofiju dosljedne nedosljednosti. Ĉesto mijenja mišljenja kao da je u njemu mnogo liĉnosti, pa zato u njegovim tekstovima sve vrvi od proturjeĉja. Kao vodeći struĉnjak za “raspad Jugoslavije”, Banac je tako “izlicitirao” pet-šest ideoloških objašnjenja, skrivajući bit problema, tj. velikosrpski ekspanzionizam koje su, radi svojih strateških interesa, pokrivale velike sile. No, ispod svih tih kontradikcija ostaje dosljedan izvorišni stav Immer wieder Jugoslawien! Tek kada se shvati ova njegova prikrivena i sveujedinjujuća postavka, tada je moguće uoĉiti njegove ogibe oko povijesnih istina, pa i posve suprotne tvrdnje (posebice oko modela hrvatske nacionalne identifikacije). Polazeći od dobro nam poznatog liberalistiĉkog i individualistiĉkog shvaćanja po kojem je sloboda pojedinca “kao vrijednost iznad svake ideologije, iznad politike i revolucije, dapaĉe iznad same nacionalne pripadnosti”, Bancu ništa nije sveto do li njega 1635

samoga Banac je “netaktiĉan, ohol i pun sebe, ĉesto je usmeno i pismeno vrijeĊao pojedince”. “Banac u stilu intelektualno nadmoćnog profesora sa svjetski uglednog 1636

sveuĉilišta, dijeli packe i desno i lijevo, ne samo fašizmu i komunizmu, nego i provincijskoj tezi “o kontinuitetu hrvatske nacije”, “od Tuge i Buge naovamo”, mitu “o zajedniĉkom porijeklu”.

1637

MeĊutim, ponavljam, ideologija jugoslavenstva ostaje mu paradigmatska odrednica za vrednovanje

povijesnih

zbivanja,

dogaĊaja

i

osoba.

S

tim

u

svezi,

posebice

promiĉe strossmayerizam i serbokatolicizam Banac je u širim krugovima obiljeţen kao “potajni pristaša serbo-katoliĉanstva u Dubrovniku” koji, iako s razliĉitim ciljevima, ţele 1638

europeizirati Balkan na raĉun hrvatske nacionalne drţave. Utoliko je jugoslavenstvo, koje je

funkcioniralo kao velikosrpstvo, bitna odrednica Banĉeve naravi iz kojega proizlazi i cijela njegova pisanija. Sve u svemu, ishodište je Banĉeva politiĉkih djelovanja utemeljeno “na radikalnorevolucionarnom kritizerstvu što ga je svrstalo u grupaciju hrvatskih politiĉkih marginalaca, koji je u sveopćem nezadovoljstvu i pozicijom i opozicijom”. S obzirom na to, Banac je jedan od rigidnijih zagovornika “revolucionarnog prevrata za vrijeme HDZ-ove vlasti”. “Nas u Slobodnoj naziva jatacima ratnih zloĉina, a jednom nas je prilikom proglasio i smradom!?. Profesor s Yala drţi svoju razinu. Traţi nastavak revolucije i ĉišćenje glodavaca, kako sam kaţe. Dobro je da Banac verbalno klistira našu stvarnost – što bi se dogodilo kad bi osobno preuzeo vlast?” 1639

1640

Spuštanjem politike na razinu osobnoga, te rigidnom politiĉkom retorikom, on se uspio posvaĊati s gotovo svim politiĉkim faktorima na hrvatskoj (politiĉkoj) sceni. Osim što je od samih poĉetaka na ratnoj nozi s vladajućom strankom, Banac se zahvaljujući svom “liberalnom” ponašanju uspio samoizolirati do te mjere da ga danas već mnogi “svrstavaju u harlekine i ridikule [dubr. oriĊinali] hrvatske politike”. Banac je oštar i nemilosrdan prema politiĉkim neistomišljenicima, drţeći ih oĉito neprijateljima. Na skupu “Liberalizam i katolicizam u Hrvatskoj” (Split, 1998.), primjerice, Banac je tako aluzivno govorio “meĊu nama ima krivih, sumnjivih, opasnih neprijatelja”, što je osuĊeno kao krajnje neliberalno ponašanje, budući da u “u jednom slobodnom društvu treba istupiti s imenima i ĉinjenicama ili pak diskutirati o stavovima”. Dakako, posebice onih koji brane hrvatske nacionalne interes, kao što je sluĉaj s Budišom. Nakon liberalnog raskola, kada je HSLS zamijeniti novom ţuto-plavom strankom LS-om, u tim će trenucima Budišu nazvati “liberalnim Đapićem”, nacionalistom i “hrvatskim Heiderom”, a svoje bivše stranaĉke kolege, s kojima je danas u šesteroĉlanoj koaliciji, prozvat će “neandertalcima”. 1641

1642

1643

Kada je Budiša ukazao na apsurdnost “Deklaracije o višejeziĉnosti i multietniĉnosti Istre”, ne pamti “kraći tekst koji sadrţavao toliko besmislica i iz kojeg bi izbijala silna mrţnja od onoga što je napisao Ivo Banac”, tj. da taj tekst “svjedoĉi o njegovu potpunom intelektualnom i moralnom rastrojstvu”. Pritom je Budiša jetko primijetio: “Ivo Banac me optuţuje za nacionalizam kao da je ĉitao moju presudu iz 1972., ne znam koliko bi on odrezao, komunisti su ĉetiri godine”. Uz ostale ĉelnike oporbenih stranaka, izazvao je u Bancu nezapamćeno reagiranje. Zbog takve “talibanske” retorike, štoviše, morao se Gotovac ograditi, tj. da Banac “nastupa kao osoba i da ne predstavlja ni vodstvo, ni sluţbeno stajalište stranke”. Iako se na domaćoj politiĉkoj pozornici umanjuje vaţnost Banĉevih politiĉkih ideja, Antun Vujić će tako reći da ”kolegu Banca treba promatrati pomalo kao politiĉkog esejista. Njegove su ideje zanimljive što ne znaĉi da ih treba i prihvaćati. Kolega Banac je u raznim prigodama govorio mnoge vrlo zanimljive stvari, ali one nisu bile politiĉke operacionalizirane, niti smo mislili da ih treba operacionalizirati”. MeĊutim, zabacuje se da su one globalno ĉvrsto ugraĊene (iako manje prepoznatljive) u politiĉki panopticum croaticum, pa tako Banac moţda i svjesno igra ulogu “slona u staklarnici”. 1644

1645

1646

1647

Uzimajući kriterij jugoslavenstva za prosudbu ljudi i dogaĊaja, Banac se posebice skandalozno osvrće na hrvatskog rodoljuba i muĉenika Brunu Bušića. Naime, osporavajući bilo kakvu vrijednost ţivota i smrti tog hrvatskog domoljuba, kojeg je Udba ubila u Parizu, I. Banac za njega kaţe da je Bruno Bušić tek “tipiĉan provincijski inteligent s dinarskih krajina”

koji se u uvjetima krute komunistiĉke diktature odgajao u svojevrsnoj “idejnoj ilegali” te su njegove ideje i potezi završili u “slijepoj ulici”. Ali, to nije sve. Gotovo prjezirno nabrajajući faze iz Bušićeve politiĉke biografije, od kojih je jedna bila u zagovaranju “revolucionarnih” metoda u stvaranju nezavisnosti hrvatske drţave, Banac zakljuĉuje da je na kraju “pao ţrtvom vlastitih tragiĉnih opsesija”. Banac je time postao prvi javni djelatnik koji gotovo izjednaĉuje Udbina ubojstva hrvatskih politiĉkih emigranata s, u krajnjoj liniji romantiĉnim, razmišljanjima Bušića i nekih njegovih istomišljenika o potrebi “narodne borbe” radi stvaranja hrvatske drţave. Uĉinkovitija obrana metode bivše komunistiĉke tajne policije dosada nije napisana, jer iz nje neizravno proizlazi da su Bušić, i drugi umoreni hrvatski emigranti, od Udbe zapravo i “dobili” ono što su zasluţili”. Zato se s pravom drţi da je “već 1648

svojom prošlošću kao Jugoslaven Banac sasvim nepodesan, a i manjka mu znanja da rasuĊuje o hrvatskom politiĉkom egzilu”.

1649

S obzirom na svoje jugoslavistiĉke pozicije, Banac je posebice vrijeĊao branitelje i vitezove Domovinskog rata, koji mu, meĊutim, nisu ostali nimalo duţni.

1650

● Zgroţeni izjavama Banca u TV-emisiji, videći u njima rušilaĉke pobude i jugonostalgiĉne poglede, skupina branitelja tako zakljuĉuje: “Sada je velik broj dragovoljaca i branitelja u invalidskim kolicima, pitamo se kako je tajgeneral Banac pametan toliko vremena nakon bitke. Banĉevim se istupom u toj emisiji dragovoljci i invalidi Domovinskog rata osjećaju poniţeno i uvrijeĊeno”;

1651

● Banĉeva je “ocjena Oluje zaprepastila hrvatsku javnost; praktiĉki je osudio tu oslobodilaĉku akciju optuţujući pritom i Katoliĉku crkvu u Hrvatskoj”;

1652

● Banac je zastupao i “branio Titovu Jugoslaviju”, jer mu je “vaţno bilo samo jedno, da kao reţimski šovinist i zadrta jugoslavenĉina proteţirano napreduje u stjecanju raznoraznih titula za prodavaĉe magle budalama”;

1653

● Banĉeva je “ocjena Oluje zaprepastila hrvatsku javnost; praktiĉki je osudio tu oslobodilaĉku akciju optuţujući pritom i Katoliĉku crkvu u Hrvatskoj”.

1654

MeĊutim, kao pripadnik raširene sljedbe “otvorenog društva”, Ivo Banac je zaštićen u promicanju jugodogme, kao osuvremenjene slavoserbštine. “Svatko vidi da ta dogma nepodnosi svetlost ni razpravljanje: ona gola nemoţe se naroda hvatati. Kako, dakle da ju razprostrane Slavoserbi? Sa strane posredno: udri na one koji su proti njoj, udri na nje

psovkami, laţmi, sofisteriami, obsenami, udri javno i potajno, udri svimi sredstvi, koja pita zla stvar i pruţa lupeţtina”

1655

Naime, tko se s njima ne bude sloţio bit će javno (najĉešće od kontroliranih medija) “stigmatiziran kao nedemokrat, ĉesto kao i totalitarist”; kao “propovjednik demokracije” Banac nije “mogao otrpjeti da netko od njega misli drukĉije”. “Razvidno je da Banac ne 1656

štedi nikog tko se usudio kritiĉki progovoriti o njegovu radu. Pa, ĉak nije bilo potrebno ni to, već je bilo dovoljno da se drznu ne poslušati mudre savjete tog politiĉkog gurua. Svaku kritiku doţivljava osobno, tako da u svojim napadima uglavnom dijeli etikete, a rijetko, umalo nikad ne vodi argumentiranu raspravu”.

1657

Kada sam tako osobno rašĉlanio njegove teze u Nacionalu, obiljeţen sam kao “ideološki samuraj” koji će ţestokom politiĉkom i ideološkom hajkom “izmišljati i umnaţati unutarnje i vanjske neprijatelje”. Isti tako, kada je na tribini (“Banac i Krestić zatvaraju 1658

velikosrpski memorandumski krug”), što ju je organizirao Hrvatski forum, dokumentirana 1659

istovjetnost njegovih teza i teza Krestića, jednog od pisaca Memoranduma SANU (1986.), Banac to odbija kao napad “fašistiĉke skupine” koja se sluţi “klevetama i nakaradnim izmišljotinama”. S tim u svezi, Banac je posebice osudio tribinu “Hrvatski helsinški odbor 1660

i banacizacija Hrvatske”, koja je odrţana u Europskom domu Naime, drţeći da imaju 1661

“pravo na svoju tribinu, ali ona ne moţe biti u Europskom domu nego u nekoj pivnici na periferiji”. Dakle, Ivo Banac “posve antidemokratski proziva sve one koji misle drugaĉije od njega kao neprijatelje, paĉe, u najnovijoj razjarenosti, i kao neofašiste”.

1662

Po opisanoj je maniri Banac nastojao skandalozno ismijati veleposlanika I. R. Iran u Zagrebu,

koji

je

govorio

na,

inaĉe

posvemašnje

prešućenom,

predstavljanju

zbornika Staroiransko podrijetlo Hrvata (Zagreb, 1999.). Iako je veleposlanik biranim rijeĉima govorio o zajedniĉkim nam civilizacijskim ishodištima i potrebi premošćivanja i susreta današnjih razrovanih kultura i civilizacija, iako nije bio na predstavljanju niti je taj govor igdje objavljen, “lirski” Banac - toboţe - duhovito piše “proljeće nam je donijelo ne samo leptire i ptiĉja jata nego i govor iranskog ambasadora svojim roĊacima iz Hrvatskog foruma”.

1663

Zbog svega toga, kad se cijeli opus “oktopodske povjesnice” Ive Banca i strategije Erasmus Gilde, sa svim promicateljima ideologije “otvorenog društva”, svede na svoje racionalne okvire, oĉevidno je rijeĉ o herostratskom ĉinu par excellence. Prema tome, ako se ikad napiše antologija hrvatskog herostratizma, u njoj će se, uz njena rodonaĉelnika

jugoslavenskog masona Viktora Novaka i njegova magnum crimena, Banĉeva “oktopodska povjesnica” i Goldstein-Pusićkina Erasmus Gilda pokazati kao “velika obmana” (magna fraus). MeĊutim, usprkos svemu tome, ostaje nam Starĉevićeva nada (“Doći će vreme gde će ovi okrinkani urotnici proti Hervatskoj, sami na sav glas vapiti da su bili glupani, nemo blago, kadno su Hervatsku izdavali. Jeli pravo, da im taj izgovor, ta izpoved pomogne, da ih obrani od pedepse koja jih ide?”) da će, kao istinska uĉiteljica ţivota, povijest odbaciti i tu posljednju kolonijalnu obmanu. U Jutarnjem pak listu ĉitamo komentar u kojemu se Hrvati nazivaju artificijelnom, dakle, neprirodnom, umjentom, izmišljenom nacijom, a Ivo Banac profesor s Yala, utemeljitelj balkanskih studija u Dubrovniku, više zapjenjeni i slijepi ideolog antituĊmanizma nego povjesniĉar, na HTV-u osporava toĉnost teze o povijesnoj teţnji ovoga naroda za samostalnošću. Banac odgovara: “Nikad nisam osporavao da su Hrvati teţili samostalnosti. Uostalom, i ja pripadam ovom narodu i zagovarao sam hrvatsku nezavisnost i onda kad je Jović bio mizerni partijski pisar”. 1664

1665

Vesna Pusić

Nazire se bojazan da bi Vesna Pusić mogla nastupati kao prikriveni jugoslavenski integralist”. “Pusićka je iz obitelji jugokomunista i jugointegralista, koja se nije opredijelila Hrvatskom proljeću 1971. g. [...] Ĉaĉić nije bio pripadnik Hrvatskog proljeća, a njegov otac Milan Ĉaĉić je padom Hrvatskog proljeća postao javni tuţitelj SRH, ĉije Tuţiteljstvo je vršilo progone hrvatskih proljećara, a Radimir Ĉaĉić je u jugokomunizmu bio privilegiran privrednik”. 1666

1667

Ponajprije, Ivan Zvonimir Ĉiĉak drţi da su Hrvatskoj narodnoj stranci (Pusić-Ĉaĉić) vještim kadroviranjem nakon “proljećara” došli na vlast “antiproljećari”, koji svojataju “tradiciju i nasljeĊe politike Hrvatskog proljeća”. Naime, tako je nastupila “polarizacija koja pokazuje da su se na jednoj strani našli studenti i intelektualci, kako na Sveuĉilištu tako i iz Matice Hrvatske, a na drugoj strani lideri okupljeni oko HNS-a. Kao i 1971. godine”. Naime, pored tehno-menadţerskog sloja bivše komunistiĉke vlasti, HNS je utemeljio i gro ĉlanstva, što su bili Savkini sljedbenici i nosioci ideologije tzv. urbanog i moderniziranog nacionalizma. “Njih danas Vesna Pusić ĉeliĉnom metlom mete iz ĉlanstva u svojoj stranci i sa vodećih poloţaja, a dovodi na njihova mjesta ljude koji su u tadašnjem Savezu komunista upravo iznikli i djelovali na progonu tih ljudi”. S tim u svezi, Milan Ĉaĉić (otac Radimira Ĉaĉića), javni tuţioc Hrvatske (1971.), što ga je instalirala dr. Savka Dabĉević-Kuĉar, “sudjelovao je u represijama i podizanju više tisuća optuţnica protiv aktera Hrvatskog proljeća za tzv. kontrarevoluciju”. 1668

1669

1670

1671

Smatrajući da je “Pusićkin cilj bio iz HNS-a oĉistiti sve što je hrvatsko”, Ivan Valek, bivši ĉlan HNS-a i zagrebaĉki zastupnik, poruĉio je HNS-u da naziv promijeni u “regionalnu anacionalnu liberalnu stranku”, nazvavši ih ujedno “slobodno-privatno-zanatskom radnjom Vesne i Ratka”. Tako su na otkrivanju spomen-ploĉe na studentski štrajk 1971. središnje mjesto imali HNS-ovci (Savka Dapĉević Kuĉar, Radimir Ĉaĉić i Vesna Pusić), dok su 1672

izostavljeni stvarni protagonisti tih dogaĊaja. Ovaj je “udar” izveden uz pomoć Nevena Budaka, dekana Filozofskog fakulteta, koji ne samo da nije pokazao “više senzibiliteta za dostojno obiljeţavanje tako vaţnog dogaĊaja”, već je “dopustio da studentski štrajk svojataju oni koji u njemu nisu aktivno sudjelovali ili ga ĉak nisu podrţavali”. Zapravo, kako primjećuje Vice Vukov, Savki je Dabĉević na “pameti samo rejting njezine politiĉke stranke s Vesnom Pusić na ĉelu koja bi, nota bene, da je bila politiĉki aktivna 1971., najvjerojatnije bila ţestoki protivnik proljećarke Savke!”. S obzirom na to, general Janko Bobetko dodaje: “Vesna Pusić nikad za Hrvatsku nije rekla dobru rijeĉ. Rekla je da je Hrvatska nastala na zloĉinu, da smo izvršili agresiju na BiH, a vodi stranku koju je vodila Savka DabĉevićKuĉar!” 1673

1674

1675

Stipe Mesić

Stipe Mesić, “ĉovjek mutne prošlosti, problematiĉnog morala i još problematiĉnijih sposbnosti, postao je predsjednikom drţave”. 1676

S obzirom na sve to, zanimljiva je Mesićeva tvrdnja kako je “hrvatska vlast antagonizirala srpsku manjinu u Hrvatskoj”, odnosno “pokazivala aspiracije prema dijelovima susjedne zemlje”, što je, prema Vladimiru Šeksu, povijesno iskrivljavanje ĉinjenica “i potiĉe na nove podjele i konfrotacije”. Naime, zakljuĉuje Šeks, prvom se tvrdnjom opravdava oruţana pobuna i agresija na Hrvatsku, dok je druga tvrdnja sukladna Mesićevu tajnom svjedoĉenju u Haagu kad je optuţio Hrvatsku za agresiju na BiH. Naime, dogovor o “podjeli Bosne”, uglavnom se temelji na nedokumentiranoj Mesićevoj izjavi. MeĊutim, objavljeni dijelovi Mesićeva svjedoĉenja u Haagu “pokazuju jasnu nakanu tuţiteljstva da dokaţe kako su zloĉini koji su poĉinili HVO i Hrvati u BiH bili posljedica dugogodišnjeg TuĊmanova razmišljanja, pripremanja i nareĊivanja zloĉina: dijeljenja Bosne i etniĉkog ĉišćenja Bošnjaka, tj. djelomiĉnog genocida nad Bošnjacima”. Zanimljivo je, kao haški “zaštićeni svjedok” ili “svjedok-pokajnik”, Stipe Mesić nije pruţio niti jedan “konkretni dokaz ili konkretnu stvar” koja bi potvrdila da je od 1994. godine imao nekakvu svoju frakcijsku, oporbenjaĉku ili disidentsku - bosansko-hercegovaĉku politiku. “U toj malenoj, ali vaţnoj ĉinjenici, ogleda se konstatacija suca Riada o Mesićevu svjedoĉenju koje je teško shvatiti”. Suprotno tome, Banac nas uvjerava da je Mesićev “rascjep s TuĊmanom dobrim dijelom izazvan ondašnjom politikom prema BiH”. 1677

1678

1679

1680

1681

Mesić će ostati zapamćen po jedinstvenosti druge vrste: najprije po haaškom sudu, na kome se prvi put u povijesti (i to baš Hrvatima, kao pokusnim miševima) sudi nacionalnom osoloboĊenju i pobjedi nad agresorom. Ĉovjek koji se poklonio takvom sudu, prema kojem su stalijnistiĉki sudovi tek minoran prekršaj, koji je svjedoĉio protiv vlastite zemlje i onda u hipu bio ustoliĉen za njezina predsjednika – u do danas nerazjašnjenim okolnositma – takoĊer je parlamentarni kuriozitet”. 1682

Stjepan Mesić jedna je od dvojice tajnih svjedoka u sluĉaju Blaškić. On se pred haškim sudom pojavio 16. oţujka 1998. Tuţitelj Harmon od sud aje traţio za Mesića stus

zaštićenog svjedoka, ali i prkrivanje njegovas svjdoĉenja pred medijima. Na to je branitelj genrala Baškića, odvjetnik Haymana, zapitao sud: “Ĉinjenica da Mesić ima sastanak s pisanim medijima u vezi svog svjedoĉenja u ovom drugom slućaju postavlja priliĉno oĉit pitanje, a to je da će ga se pitati: Jeste li bili svjedokom u sluĉaju Blaškić? On će oĉito lagati hrvatksim novinama i reći: Ne , njisam; tamo sam svjedoĉio u drugom sluĉaju. Sad psotavljamo pitanje bi li Sud morao sudjelovati u toj vrsti prijevae i obmane”.

Sud je pĉito potvrdno odgvorio na pitanje, a posljedica takve odluke je dase iskljuĉe mediji, odnosno sud javnosti iz praćenja sudskog procesa. Pitanje ukazuje i na vrstu priejvare i obmane: svjeodĉenje će biit tajno, arguemnti i doakzi o podjeli Bose i Hercetgovine te meĊunaordni sukobi – skriveni od medija i ajvnosti, a samo presuda će biti javna. Pitanje mor ali Sud sudjelovati u priejvari i omnai, pit ajmora li Sud istraţiti istinu, provjeravati ĉinejnice i utvrĊivati dokaze ajvno i pred javnošću ili to uopće neće raditi. 1683

Slobodan Prosperov Novak

Moţda je ipak paradigmatiĉan Slobodan Prosperov Novak, koji se sa vidikovca na Yale-u (matiĉna Banĉeva ustanova) samouspostavio kao vrhunski kriterij za prosudbu hrvatske politiĉe i akdemske pozornice. S obzirom na to, svi oni koji, ako nisu njegovi i Banĉevi istomišljenici (poput Goldsteinovih), predstavljaju “nadrihistoriĉare”, “klerikalne ĉistaĉe hrvatske baštine”, “ĉudne profesore još ĉudnijih Hrvatskih studija”, itd. MeĊutim, nije teško dokazati da je, naspram samosvojne, upravo Slobodan Prosperov Novak paradigma, gotovo školski primjer, promicatelja hrvatske kolonijalne povjesnice. 1684

1685

Ponajprije, polazeći od ćirilometodskog mita, Novakova knjiţevna povjesnica poĉiva na poznatoj panslavistiĉko-rasistiĉkoj tezi kako su “Jugoslovjeni” braća “po krvi i mlijeku”. Naime, kako tvrdi Novak, “novo razdoblje u razvoju hrvatske nacije i njezine kulture je zapoĉelo” upravo onda kada su na poziv Rastislava “u Moravsku iz Soluna stigla dva Bizantinca”. Prema tome, iz ćirilometodske pozicije, nepovijesno izjednaĉavajući vlašku i srpsku etnogenezu, jer su se na niĉiju zemlju (terra nullius) pred turskom najezdom doselile srpske izbjeglice (Srbi), a ne Vlasi, Novak legitimira (veliko)srpsku nacionalnu integracijsku ideologiju na hrvatskom etniĉkom i povijesnom prostoru.Novak tako govori o “velikoj migraciji srpskog stanovništva, koje su pod sam kraj Dugoga rata, a na samom poĉetku 17. stoljeća, poĉele u velikim valovima mijenjati hrvatski etniĉki prostor”. 1686

1687

U svezi s tim, polazeći od jedinstvenog jezika i “dogovorne povjesnice”, Novak drţi da “problem imenovanja hrvatskog jezika u sluţbenim dokumentima stranih zemalja, na sveuĉilištima i u velikim bibliotekama, neće se u budućnosti moći riješiti bez konsenzusa i srpske strane”. Shodno tomu, u svom poznatom izvješću OSCE smatra se da su razlike 1688

izmeĊu varijanti koje se smatraju hrvatskim i srpskim jezikom zanemarive, tako da je “vrlo teško definirati te regionalne varijante kao odvojene jezike”. U tom je surjeĉju i njegova “malenkost” (Igor Mandić) izjavila kako ona “isto stoji iza Krleţine reĉenice da su srpski i hrvatski jedan jezik koji Srbi zovu srpskim, a Hrvati hrvatskim, i gotovo”, a glede suvremenih lingvista koji ta dva jezika razlikuju, Mandić je rekao da je “prolazna moda, jedna vrsta izgubljenih u vremenu”. 1689

1690

Uz obaveznog Ivu Banca i Branka Sbutegu, kao suator knjige Stara knjiţevnost Boke (1992.), Novak otvoreno pokazao da mu nimalo ne smeta velikosrpsko svojatanje hrvatske kulturne baštine Boke kotorske. Tako i “genitiv koji prešućuje hrvatski identitet bokeljske knjiţevnosti još jedanput pokazuje koliko je dubok opštejugoslavenski sindrom i kako ga je teško išĉupati iz svijesti i postupaka”. Kada je Novaku postavljeno pitanje o propustima u Hrvatskoj zato što je u Portugalu, na Expou, kolo Bokeljske mornarice predstavljalo Jugoslaviju, on je odgovorio: “A tko bi to, molim vas lijepo, trebao u Portugal odvesti bokeljsko kolo ako ne drţava u ĉijim granicama ti ljudi i tradicija ţivi”. Naravno, ta briga za bokokotorski (hrvatski) identitet nije nikakva revindikacija, već ţelja da će Boka kotorska, taj zaljev hrvatskih svetaca biti zajedno sa Crnom Gorom tamo gdje i pripada – dio Europe. “Europska Crna Gora je jamac za sve ono hrvatsko u Boki kotorskoj, a to hrvatsko u njoj i jest ulaznica za pripadanje zapadnom svijetu gdje, naţalost, igrom sudbine, Crna Gora nije dugo pripadala”. 1691

1692

1693

Milorad Pupovac

Ozbiljni politiĉki rašĉlanitelji, štoviše, drţe da on “onemogućava hrvatskim Srbima da postanu dijelom hrvatskoga politiĉkog naroda”. “Ovaj konzekventni eksponent Miloševićeva politiĉkih interesa u Hrvatskoj, politiĉkim aranţmanom svoga gospodara, izruĉen je TuĊmanovom reţimu. To što je Pupovac naoko mijenjao svoju politiĉku strategiju, od rigidnog jugoslavenstva, preko malicioznoga srbovanja”, on je “htio-nehtio, morao postati srpskim nacionalistom, a oba njegova gospodara danas traţe da im pomogne”.

1694

Budući da je, pored znanstvenika, Pupovac i eksponirani politiĉar koji traţi mjesto na uzavreloj politiĉkoj pozornici meĊu Srbima u Hrvatskoj, “razumljiva” je njegova proturjeĉna pozicija u oblikovanju srpskog identiteta. “No teško se da se trenutaĉna aktivnost srpskih lidera moţe shvatiti kao rad u korist svoga naroda. SvaĊajući se meĊusobno, bore se za vlast i novac iz drţavne blagajne, nije tajna da financijsku pomoć Stanimiroviću i Vojnoviću (ZVOu) daje i meĊunarodna zajednica. [...] Milorad Pupovac je novi Pribiĉević, najviše ideja o

poloţaju Srba u Hrvatskoj dolazi upravo od njega. On, za razliku od Đukića, nikad nije javno priznao da je Srbija poĉinila agresiju na Hrvatsku. Rijeĉ je o politiĉaru koji se uvijek modificira, ovisno o novonastaloj situaciji i okolnostima”, tvrde njegovi dobri poznavatelji. Stoga ga i drţe opasnijim od njegovih, na prvi pogled, radikalnijih suradnika.

1695

Glede Pupovĉeve knjige Ĉuvari imena, Milan Đukić i Veselin Pejnović kaţu: “Knjigu punu laţi mogao je napisati samo bolesni ambiciozni kameleon [...] Ta dvorska pudlica uzima sve blagodati za masne novce i svoj veliki ţeludac [...] Pupovac se javno zalagao za konfederalnu Hrvatsku ukljuĉujući i Republiku Krajinu kao jednu od njezinih sastavnih dijelova. Kasnije je, veli Đukić, promijenio ploĉu tako da je 1988. godine upravo prevagom njegova glasa u Saboru “ubijen politiĉki identitet Srba u Hrvatskoj”.

1696

Zanimljivo je da Milorad Pupovac, predsjednik SNV-a, zajedno sa Slobodanom Miloševićem, gotovo sinkronizirano, isti dan optuţuju Hrvatsku za “etniĉko ĉišćenje”. Pupovac: “Ne moţe se ipak reći da je politika etniĉkog ĉišćenja, kakva je bila zamišljena, uspješno završena jer su planeri etniĉkog ćišćenja smatrali da da postotak Srba treba biti puno manji”. Milošević: “Hrvatska nije vodila rat radi prava na odcjepljenje, nego da istjera pola milijuna Srba, koji su tamo ţivjeli kao svoj na svome”. 1697

1698

Ozren Žunec

U defetistiĉko-kapitulantskom ozraĉju, hipotetiĉni model napadne operacije strategijskog znaĉenja pod nazivom “Operacija Pinocchio” (recenzenti su bili generali Martin Špegelj i Karl Gorinšek), dajući “minimalne i nuţne uvjete za uspjeh vojne opcije i njene maksimalne mogućnosti kao i realne rizike njenog izvoĊenja”. Ţunec zakljuĉuje: “MeĊutim, kako stvari stoje i analiziraju se sadašnje mogućnosti HV i ima li se u vidu sadašnja insuficijentnost hrvatske politike i diplomacije prema pobunjenim Srbima (a dodatno je opterećena nacionalistiĉkim i šovinistiĉkim tonovima koji odjekuju današnjom Hrvatskom) moţe se zakljuĉiti da Hrvatska danas nije u stanju uĉiniti nijedno od onog ili-ili s poĉetka ĉlanka a kamoli njihovu skladnu, uĉinkovitu i svrsishodnu kombinaciju”. 1699

1700

Doista, nakon što je ubrzo “bljesko-olujnim” osloboditeljskim akcijama (1995.) Hrvatska vratila okupirani teritorij i slomila velikosrpski tvorevinu, najviše je priznanje pristiglo od erazmiĉkoga teoretika - Ozrena Ţuneca, koji je u oĉima javnosti sve više stjecao sposobnosti prvoklasnog obavještajca. Naime, posve suprotno ranijoj simulacijskoj prosudbi, on priznaje:da je, glede Oluje, “Hrvatska imala racionalnu veliku strategiju (grand strategy) po kojoj je planski postupala i išla spram svojih realistiĉkih ciljeva te je uporabila drţavu kao

organizaciono sredstvo: moralni, politiĉki, vojni i gospodarstveni uvjeti, mogućnosti i resursi paţljivo su i odmjereno sklapani u pothvat realizacije osnovnog nacionalnog cilja o kojem je postojao opći konsenzus i koji je ostvaren neumoljivom uĉinkovitošću”. da je, isto tako, glede Bljeska, “Hrvatska vojska oslobodila Zapadnu Slavoniju besprijekorno izvedenom operacijom [...] Pokazalo se da – u nedostatku politiĉkog rješenja – Hrvatska moţe vlastitim snagama iznuditi vojno rješenje i da je pritom voljna stvarno poštovati vlastite zakone u svim uvjetima; time je definitivno stekla i moralno pravo na svoj teritorij”. 1701

1702

Sve u svemu, kao i mnogi utjecajni analitiĉari, Ţunec govori o Oluji kao besprijekornoj akciji, ne spomenuvši ikakvo “etniĉko ĉišćenje”, već zakljuĉuje da je, tzv. Republika Srpska Krajina (kao “anakroniĉna parodija Vojne Krajine”), posve “potonula u zloĉinu i zaboravu”, dok su vodstvo pobune i pobunjeni Srbi iz Hrvatske “otišli ne nalazeći snage da prevladaju strah i suoĉe se posljedicama pobune”. 1703

MeĊutim, upravo je Ţunec tijekom 1998. godine dobio kolumnu u tjedniku Globus, koja se iskljuĉivo “bavila kriminalizacijom Domovinskog rata”. Usredotoĉujući se posebice na rušenje završnih operacija (pogotovo Oluje), Ţunec je unio “toliku zabunu da je to posluţilo za kriminalizaciju akcije Oluja, tako da je sve to imalo refleksiju ne samo na hrvatsku javnost, nego i na haške optuţnice: one impliciraju to da je Hrvatska bila agresor na svom vlastitom teritoriju”. Dapaĉe, u knjizi Rat u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini 19911995. Ţunec je i “znanstveno” utvrdio da se baš tijekom Oluje dogodilo “etniĉko ĉišćenje”. 1704

1705

Žarko Puhovski

Naime, rijeĉ je o deklariranim marksistiĉkim filozofima (Ţarko Puhovski, Lino Veljak, Gvozden Flego) koji su “preko noći promijenili stranu, neobrazloţeno odbacili svoj kolektivistiĉko-egalitaristiĉki marksistiĉki svjetonazor i zamijenili ga njemu disparatnim varijantama liberalnog individualizma”.

1706

MeĊutim, u jednom se nisu promijenili, a to je

osporavanje hrvatske nacionalne samobitnosti i drţavnog suvereniteta, u ĉemu ih debelo podupire George Soros. Utoliko je razumljivo da je vodeći Soros-teoretik (Ţarko Puhovski) “nastavio teorijske bitke protiv hrvatskog nacionalnog i kulturnog identiteta, samo što je to u bivšem reţimu radio s pozicije jugoslavenstva i marksistiĉkog internacionalizma, a danas s pozicija graĊanskog univerzalizma i globalizma”.

1707

Zbog svoje dosljedne i otvorene “antiproljećarske usmjerbe”, kao jedna od središnjih osoba akademskog i politiĉkog ţivota danas u Hrvatskoj, Ţarko Puhovski je predmet ţestoke kritike, pa tako:

● Ivan

Zvonimir Ĉiĉak, kao izravni sudionik, drţi da je upravo Puhovski “bio udarna pesnica onih snaga koje su ga /Hrvatsko proljeće/ u ime diktature proletarijata brutalno ugušile”. S tim u svezi, on dodaje, stotine je ljudi završilo u zatvorima, tisućama su uništene egzistencije, i to na temelju ekspertnog mišljenja “politiĉke filozofije grupe Praxis”, na kojem je “sluţbena partija gradila platformu za obraĉun s Hrvatskim proljećem”. 1708

1709

● AnĊelko

Milardović, prema tome, misleći na Puhovskog, smatra da je, uz intelektualnu hladnoću i bez trunka grizodušja, na djelu je perverzna politiĉka misao koja osuĊuje nasilje (1991.-1995.) a sama 1971. godine “svojom ekspertskom svjedoĉanskom figurom omogućava masovnu torturu u ime obrane elitnih vrijednosti, komunistiĉke utopije i totalitarizma” i, dakako, posebice Jugoslavenstva. 1710

● Josip Jović, s obzirom na to, kaţe da je “Ţarko Puhovski, svjedok protiv studenata 1971., fanatiĉni i otvoreni osporavatelj prava hrvatskog naroda na nacionalnu drţavu i njezina smisla, razvio je ĉitavu teoriju osporavanja: te drţava je stvorena terorom, te cijena je bila previsoka (nije li cijena otpora Hitleru bila neusporedivo viša), te referendumsko pitanje o nezavisnosti i nije bilo jasno, te danas bi, kad su se ljudi opametili, rezultat bio bitno drukĉiji, te Domovinski je rat bio takozvani”. 1711

● Stipan Bunjevac, s tim u svezi, postavlja pitanje: “Imaju li danas u Republici Hrvatskoj politiĉki zatvorenici, kojima su uništene godine ţivota samo zato što su mislili drugaĉije nego što je bilo dopušteno misliti, pravo na podsmijeh dok ĉitaju izjave gorljivih zaštinika ljudskih prava koji su desetljećima znanstveno predavali i opravdavali taj totalitarni sustav”. 1712

● Zvonimir Šeparović, isto tako, primjećuje: umjesto da 30. obljetnicu iskoristi kao prigodu (tj. “za upućivanje osobne isprike svima koji su stradali u politiĉkim procesima nakon 1971., ili barem ĉetvorici kolega o kojima je svjedoĉio na strani optuţbe”), Puhovski je ponovio sve one “antinacionalistiĉke” i “revolucionarne” teze koje su tisućama ljudi, nakon 1971., donijele patnje, višegodišnju robiju i dvadesetogodišnju politiĉku smrt. 1713

“Ţarko

je Puhovski najoĉigledniji primjer netrpeljivog recidivnog marksistiĉkog nenacionalnog isprazno internacionalistiĉkog i nedemokratskog mišljenja i djelatnosti prezirući s gaĊenjem sve sveto u nacionalnom hrvatskom biću i drţavi. Sve što je rekao o Hrvatskom proljeću 71. dodatno ga diskvalificira, jer pokušava skinuti sa sebe povijesni odium reţimskog komunistiĉkog izdajice vlastitih kolega... Puhovski je nositelj retrogradnog, jugoslavenskog, komunistiĉkog, velikosrpskog, antihrvatskog, otrovnog izdajniĉkog naboja”. U tom se surjeĉju, meĊu bulumentom “profesionalnih prodavaĉa magle u Hrvatsko”, posebice spomnije Damir Grubiša, kao jedan od “pacifikatora iz sorošeovske globalistiĉke galaksije koji se Hrvatskoj vješaju o noge da bi je povukli u bezdan Balkana ili, kako to sofisticiranije zvuĉi, jugoistoĉne Europe”. 1714

1715

● Slaven

Letica, zbog svega toga, više je puta pokušao “upozoriti javnost na zastrašujući presedan da se ljudskim pravima u Hrvatskoj bavi osoba koja je aktivno ukljuĉila u politiĉke progone i procese nakon Hrvatskog proljeća, koji su rezultirali jednim od najvećih pogroma u mirnodopskoj povijesti hrvatskog naroda”. Prema tome, on javno upozorava “na jedan od najvećih moralnih apsurda suvremene civilne Hrvatske, tj. da se o ljudskim pravima brine njihov bahati i ciniĉni prekršitelj”. 1716

● Zoran

Vukman, isto tako, sliĉno zakljuĉuje, “da je netko tko je 1971. godine bio svjedok optuţbe protiv hrvatskih sveuĉilištaraca ne moţe danas biti moralni arbitar u ovom društvu”. 1717

● Slaven Letica, S tim u svezi “od ĉovjeka koji je 1971. ponosno svjedoĉio na politiĉkim procesima vlastitim kolegama, i koji danas o tom vremenu besramno laţe, nije moguće oĉekivati moralnu gestu: podnošenje ostavke na ĉelno mjesto i ĉlanstvo u HHO-u”.

1718

● Joško Ĉelan drţi da je Puhovski “svjetsku povijest obrane ljudskih prava zaduţio time što je bio svjedok optuţbe totalitarnog komunistiĉkog reţima protiv protagonista surovo ugušenog demokratskog hrvatskohg proerlejća iz 1971. godine. Pri tomu svakim svojim gestom pokazuje da bi se tako ponašao i danas”.

1719

Ivo Goldstein

U reviziji hrvatske povjesnice, ranije vidjesmo, ima središnje mjesto Ivo Goldstein, iako se moţe ovdje postaviti pitanje. “Tek

dvije godine prije moga odlaska u mirovinu (1984.) otvoreno je novo asistentsko mjesto na mojoj katedri. Nekoliko kandidata (po narodnosti i uvjerenju Hrvata) odbijeno je. Napokon su i SK i njegovi eksponenti na odsjeku nametnuli jednoga tek završenoga studenta [I. Goldstein] veoma marljivog, ali i skrajnje ambicioznog, a takoĊer štićenika glavne suradnice i miljenice prof. Šidaka, M.[irjana] G.[ross]. Uza sve to, ne imajući drugog izlaza, a moj se odlazak u mirovinu pribliţavao, prihvatio sam i toga asistenta. Uskoro sam mu pomogao da dobije francuski stipendij na Ėcole pratique des hautes ėtudes en sciences sociales u Parizu i osobno zamolio profesora Jacquesa le Goffa, jednog od korifeja svjetske povijesne znanosti, da mu na tom studiju bude savjetodavcem. TakoĊer zadao sam mu temu za doktorsku raspravu i prije njegova odlaska na put mnogo puta sam mu objašnjavao probleme vezane za tu buduću raspravu”. Što se dogodilo dalje? “Nakon

njegova povratka doznao sam od prof. Le Gofa da je on u radu Škole sudjelovao tek formalno, a da se uglavnom prepuštao razonodi. Nije se, poslije godinu dana, vratio u Zagreb s dogotovljenom radnjom, pa sam mu izobilno pomagao u preraĊivanju njegova prelimarnog teksta. Pokazalo se da temu dubinski uopće ne razumije, ali se veoma mnogo trudio da u ĉasopisima objavljuje sitne priloge, da bi imao (kako je sam govoiro) što više publiciranih naslova. Neke od njih pokazivao mi je unaprijed, a kod jednog od njih ustanovio sam da u bilješkama navodi ne samo pisce i djela koje nije proĉitao, nego i pisce koji uopće ne postoje niti su ikad postojali. Na moj prigovor odgovorio je: Tako to rade svi, pa zašto ne bih i ja! To mi je toga ĉovjeka razotkrilo do kraja kao pripravna na falsificiranje i znanstveno nepoštenje, i ja sam digao ruke od njegova daljega znanstvenog razvitka”. 1720

MeĊutim, s obzirom na historiografski background, ostaje uopće pitanje: koliko su Goldsteinovi uopće dorasli ovakvome znanstveno-istraţivaĉkom izazovu? Ako zabacimo seniora Goldsteina koji se, uz srpske akademike V. Đuretića i M. Ekmeĉića (pisci Memoranduma SANU), već “proslavio” kao ekspert za hrvatsku povijest u “Izvještaju meĊunarodne komisije za Balkan” (Nedovršeni mir, 1996.), zastanimo na junioru Goldsteinu. Goldsteinova knjigaHrvatski srednji vijek (Zagreb, 1995.), koja je trebala smijeniti “vladavinu” Nade Klaić, njenu “po mnogoĉemu kontroverznu knjigu” (Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku, Zagreb, 1971.). MeĊutim, “uveliko prelazi granice znanstveno mogućeg i dopustivog”. Naime, iscrpno rašĉlanjujući faktografske, metodiĉke i interpretacijske grješke i ograniĉenja, uz ostalo, Neven Budak pokazuje: “da autor u znanstvenom radu pristupa površno i neoprezno”, da je upao “potpunu konfuziju u pojmovima”, da tamo “gdje nema izvora izmišlja, a onda temelju takvih fikcija izvodi daljnje zakljuĉke” (pojedine teze gradi “na vlastitoj mašti, ali nipošto ne na izvorima”), tako da je, “zapravo, rijeĉ o znanstvenoj fantastici”, da se ponekad priklanja “sasvim neshvatljivim zakljuĉcima” itd. Ukratko, “skliznuvši u podruĉje neznanstvenog”, zakljuĉuje Budak, Goldsteina knjiga predstavlja ĉist “promašaj”. 1721

Nakon što je, još ranije, Ivo Goldstein otkriven kao ĉovjek “pripravan na falsificiranje i znanstveno nepoštenje”, njegov je mentor (prof. Miroslav Brandt) “digao ruke od njegova daljega znanstvenog razvitka.” Zato je “progonjeni” zagrebaĉki diplomand doktorirao u Beogradu iz podruĉja “vizantologije”, kao što je beogradski (Drago Roksandić) doktorirao u Zagrebu iz podruĉja “vlahologije”. Radi li se samo o sluĉaju? Naime, “Goldsteinova knjiga, iskonstrurirana, sklepana i nedozrela, ali krunom doktorata, [mogla bi] jednom posluţiti za novi ciklus pretenzija i nove memorandume?” Naime, u knjizi Bizant na Jadranu (Zagreb, 1992.), što je preraĊena disertacija obranjena u Beogradu (1987.), Ivo Goldstein “kroz 230 stranica teksta, koji obuhvaća vrijeme od VI. do XI. stoljeća, ponavlja stalno i neumorno izraz bizantski Jadran”. Dakle, on posve izostavlja izraz hrvatski Jadran. “Ako na istoĉnojadranskoj obali nije bilo Hrvata, i ako je nosila bizantski peĉat, nije teško pogoditi tko bi na nju trebao imati povijesno pravo: kulturni nasljednici Bizanta. Posljedni rat nije se vodio za planinske sklavinije, već za more. S većom teţinom od drugih jer je izašla iz radionice hrvatskog autora? I objavljena u Zagrebu.” Doista, kasnije na okruglom stolu “Srbi i Hrvati” u Mimari (Zagreb, 1993.), kako svjedoĉi Ivo Goldstein, meĊu hrvatskim sudionicima bio je prihvaćen prešutni dogovor, “da se ne postavlja pitanje granica i pitanje odgovornosti za rat”. Osim krajnje neprofesionalnosti, radi se o veleizdajniĉkom dogovoru koji je upravo bio na crti SANU Memoranduma (1986.): amputacija okupiranog teritorija ili obnova neojugoslavenskog saveza. Ukazujući na “reviziju povijesti”, kao jedne od nositelja te revizije, Marko Veselica je oznaĉio Slavka i Ivu Goldsteina koji, prema njegovu mišljenju, “vode veliku bitku protiv hrvatskog naroda”. Dakle, u obje inaĉice bez hrvatske nacionalne drţave koja sama po sebi predstavlja – crimen. 1722

1723

1724

Iako zauzet za stradanje vlastita etniciteta, Ivo Goldstein je manje osjetljiv na stradanja ostalih: prvenstveno Hrvata (kada je u najteţim trenutcima svjesno, dakle veleizdajniĉki, nastojao sakriti velikosrpski zloĉin i okupaciju), ali i drugih naroda. Naime, kad su u pitanju Palestinci, on “jasno iskazuje svu pristranost i izostanak minimuma objektivnosti, a kamoli snošljivosti”. Štoviše, bez ikakve dvojbe, bez zadrške, generalno, Goldstein optuţuje sve ove Palestince (jer, kako kaţe, “ne priznaju drţavu Izrael i ţele sve Ţidove gurnuti u more”), iako su te “obje konstatacije notorne neistine skrojene u propagandnim laboratorijima”. MeĊutim, vrhunac je cinizma (ako ne nešto i drugo), kad Ivo Goldstein kaţe “da ako se i radi o zloĉinima [prema Palestincima], to nisu ţidovski nego izraelski zloĉini”. U tom sluĉaju, dobro

se primjećuje, Izrael ne bi imao “pravo zahtijevati ispriku da zloĉine poĉinjene nad Ţidovima u Drugom svjetskom ratu, ako su to dvije razliĉite kategorije.” 1725

Usprkos svemu, I. Goldstein “voli popovati svemu i svaĉemu i sebe vidi u kraljevskoj ulozi arbitra sveukupne hrvatske javnosti”. 1726

Odakle ovakav ne samo neprofesionalan, i neobjektivan, već i pristup koji ima obiljeţja šovinistiĉke i rasistiĉke naravi. Zanimljivo je da Goldsteinovi, i ostala erazmiĉka sljedba “otvorenog društva”, kad je rijeĉ o palestinskoj ţrtvi i tragediji ne pokazuje nimalo suosjećanja. Propitujući, tako, jesu li “prema svakom zlu jednako naĉelni”, Ivan Muţić se obraća Ivi Bancu: “Što ste ti i tvoji poduzeli da se vrati oko milijun protjeranih Arapa na njihova pradjedovska ognjišta na Srednjem Istoku? Jeste li barem pokušali nagovoriti Sorosa da dijelom sufinancira i Arape u borbi za realiziranje njihovih ljudskih prava?”

1727

Naravno,

ostali smo bez odgovora, iako je “otvoreno-društveni” utemeljitelj bio duboko svjestan takvih pitanja. Naime, kao nositelj tragiĉnih iskustava, Karl R. Popper je pisao kako “od svih zemalja poteklih iz europske civilizacije jedino Juţna Afrika i Izrael imaju rasne zakone kojima se pravi razlika izmeĊu prava razliĉitih skupina graĊana”.

1728

Joseph Tommy Lapid, zastupnik u Knessetu, prigovara da Katoliĉka crkva u Hrvatskoj nije odvojena od drţave. ”Prema mojoj teoriji i ideologiji liberalizma, crkva i sinagoga nemaju što traţiti u procesu zakonodavstva – njihovo je pravo da se bave religijom vjernika. Zašto mi ne traţimo to razdvajanje u Izraelu? Zato što mislimo da je Izrael ideologija cionizma, zemlja Ţidova. Ako mi potpuno razdvojimo našu vjeroispovijed od drţave, onda to više nije zemlja Ţidova, nego i zemlja Arapa. Ja ne bih htio da Izrael bude zemlja Arapa. Tako se borim protiv njihova snaţnog miješanja u naš politiĉki proces”. I naša se politika sramno ponijela prema palestinskoj ţrtvi. 1729

1730

4. NAMJESTO ZAGLAVKA

1. Naspram izvorne, samosvojne hrvatske povjesnice, kao samostalne cjeline u svjetskom i europskom surjeĉju, provedena rašĉlamba u ovoj monografiji nedvojbeno pokazuje da banacizam predstavlja importiranu inaĉicu (neo)jugoslavenske, odnosno regionalne zapadno-balkanske povjesnice. S tim u svezi, kao temeljna svrha, Banĉeva je disertacija trebala posluţiti “kao znalaĉki uvod u nacionalne probleme meĊuratne, ratne i današnje [1984.] Jugoslavije” kako bi se “otklonila ozbiljna zapreka njezinom skladnom jedinstvu”. Dakle, njegova je ideologija jugoslavenstva paradigmatska odrednica za prosudbu osoba, povijesnih zbivanja i dogaĊaja (Immer wieder Jugoslawien). Budući da je rijeĉ o još jednom pokušaju pisanja hrvatske povjesnice – starĉevićanski kazano – iz “tuĊe glave”, koji se, naspram “uĉiteljice ţivota” (magistra vitae), otvoreno stavlja u funkciju “sluškinje politike” (ancila politice), banacizam pokazuje niz epistemoloških, politiĉko-ideoloških i kognitivnopersonalnih ograniĉenja i proturjeĉja.

2. Polazeći od heteronomnih stajališta, u epistemološkom smislu, banacizam je opterećen temeljnom pogreškom (proton pseudos), u kojoj se svekolika povjesnica izvodi iz principa koji nisu dokazani i koji su i sami opterećeni unutarnjom proturjeĉnošću. Da je to tako, vidi se i po aposteriornom kretanju strjelice vremena. Naime, usuprot isklicanju ideje o pluralizmu i multietnicizmu u jednoj posve neostvarivoj drţavnoj tvorbi (kraljevska i komunistiĉka Jugoslavija), povijest i njen smjerokaz idu po drugim zakonima. Naime, samo je tijekom proteklih pedeset godina stvoreno na svijetu više od 100 novih drţava i, što je najvaţnije, da male drţave nastaju gotovo svakog dana po zakonu obrnute proporcionale: da se znanstveno-tehnološki razvoj kreće prema sve većim unifikacijama i standardizacijama (tako da se sve naprave zasnivaju na jedinstvenim mjernim jedinicama i standardima), dok se socijalno-drţavne tvorbe, s druge strane, razvijaju po principiumu individuationisu, tj. da se socijetarne skupine kvantitativno smanjuju. Štoviše, nazoĉujemo epohalnoj pojavi dramatiĉnog rastakanja kolonijalnog poretka, što sada bije svoju zadnju bitku koncepcijom panglobalizma kojemu je krajnji cilj poništavanje svih naroda, njegovih drţava i vjera u korist Molohove jedne unitarne drţave, svemoćne, totalne svjetske nadvlade. 3. Kao hrvatsko-jugoslavenska ideologija, banacizam drţi svaku usmjerbu prema uĉvršćenju jugoslavenskog zajedništva a priori naprednom, progresivnom, dok su nastojanja oko punoga, pa i samo malo potpunijega, ostvarenja nacionalnog suvereniteta, a time i teţnja za nacionalnom drţavom, kvalificirana kao “hrvatski ekskluzivizam” koji je, dakako, nazadan i negativan. U svakom sluĉaju, Banac ostaje dosljedan sebi i svom stavu, ali, kada taj stav ne moţe osigurati racionalnim prosudbama, on tada koristi i “obilaske” pa pokušava Jugoslaviju, glede spomenuta kolonijalnog imperativa, konstruirati kao nekakav jugoistoĉni balkanski savez. Što nam time Banac dokazuje? Odudaranje od stvarnosti i povijesne biti kao i trendova kretanja istinske strjelice vremena, te kognitivne inkonzistencije Banac proglašava efemerijama po poznatom Hegelovom principu “tim gore po ĉinjenice”. Budući da zabacuje drţavno-povijesno pravo, polazeći od vukovskog jeziĉno-etnotvornog modela “narodnog jedinstva” (Srbi i Hrvati/Slaveni i Hrvati), banacizam poriĉe “nacionalno jedinstvo” (Bog i Hrvati), tj. model nacionalno-graĊanske identifikacije. S tim u svezi, svaka samostalna hrvatska nacionalna drţava (gdje bi Srbi u Hrvatskoj bili manjina), drţi se eo ipso ekskluzivnom, klerikalnom, genocidnom i fašistoidnom. Osim što im se onemogućava integriranje u hrvatski nacionalni (graĊanski) korpus, banacizam Srbima u Hrvatskoj ponovno namiĉe tragiĉnu instrumentalizaciju, uzimajući ih kao polugu za rastvorbu hrvatske nacionalne drţave a radi promicanja velikodrţavnih kolonijalnih interesa. 4. Prema tome, naspram samosvojnom (koji se temelji na izvornim hrvatskim povijesnim i nacionalnim odrednicama), banacizam promiĉe hrvatski kolonijalni mentalitet, tj. obuzeto vezivanje za novu intelektualno-politiĉku paradigmu liberalnog internacionalizma – Zapadni Balkan (Euroslavija). Takav pristup, meĊutim, ne moţe pridonijeti objektivnoj prosudbi, jer u odrţanju Jugoslavije nema niĉega pozitivnog, budući da je bila iskljuĉivo posljedica pokušaja maksimalna ostvarivanja velikosrpskog projekta unutar jugoslavenske drţavne tvorbe, a ne zauzetosti za odrţanje te drţave kao zajednice ravnopravnih naroda. Zagovorom Jugoslavije i u nekom trećem redizajnu, polazeći od kolonijalnog aksioma “Balkanu se ne moţete oduprijeti”, pod okriljem malog balkanskog hegemona Srbije kao ĉuvara imperijalnih interesa velesila, Banac pokazuje da je ispod razine suvremene povijesti i da je pao u plitku ideologiju koja sa znanošću, doista, više nema nikakve veze. Prema tome, Banĉeva se povjesnica stavlja izravno u funkciju “sluškinje politike”, kao ona znanost što naknadno legitimira postavljene politiĉke projekte, poput “Jugoistoĉnoeuropskih studija” u Dubrovniku, po kojima se Hrvatsku intelektualno smješta unutar “Balkanske konfederacije”.

5. Svojim neznanstvenim i protupovijesnim polazištima, banacizam je posebice operacionaliziran u “otvoreno-društvenom” krugu oko Erasmus Gilde, koji predstavlja negdašnju slavoserbštinu. Polazeći od laţne (hamletovske) dileme “demokracija ili nacija”, erazmiĉki je krug idejni i intelektualni stoţer za kriminalizaciju Domovinskog rata i, s tim u svezi, zatiratelj svake ideje hrvatske nacionalne drţave. Ova strategija, kojoj je Vesna Pusić samo prividno osigurala filozofski i znanstveno-sociološki diskurs, zapravo predstavlja ĉistu artikulaciju dnevno-politiĉkih htijenja i pozicija, što je još jedan primjer supripadan sustavu “uzbunjujuće filozofije i laţne propagande”, kako se naziva ovdašnje podruĉje politiĉke kulture, koje je “inkubator svakovrsnih zbrkanih, mutnih i laţnih politiĉkih filozofija”. Zbog svega toga, kao ostvarba banĉeve “oktopodske povjesnice”, politiĉki projekt “Druge republike” ima izrazitu prevratniĉku narav, jer izravno navaljuje na suverenitet i identitet hrvatske nacionalne drţave koja je, uz istinsku potporu meĊunarodnih ĉimbenika, neizostavan uvjet izgradbe suverene graĊansko-demokratske zajednice. Naime, pod egidom “Druge republike”, posve je oĉevidno, Hrvatska se sustavno i uporno geostrateški i gospodarski obezvreĊuje, ne bi li tako kao kolonija tzv. novog svjetskog poretka potpala pod posvemašnju kontrolu svjetskih politiĉkih nevidljivih struktura. Dakako, sve je to uz debeli support domaćeg grijeha struktura “Prve republike”, koje nisu shvatile ili ţeljele prihvatili povijesnu i politiĉku ĉinjenicu da je bez samostalne hrvatske drţave ugroţena opstojnost i samobitnost hrvatskog naroda (nacije). 1731

1732

1733

1734

1735

“Ideja

druge Republike izniknula je kao negacija TuĊmanova modela, a 1998. poĉeo ju je unutar netom odvojena LS-a osmišljavati pokojni Vlado Gotovac. ... Treću Republiku zagovaraju intelektualci koji su bezrezervno vjerovali u oţivotvorenje druge Republike. Osnovne ideje, iako nerazraĊene, vrlo su sliĉne, samo što njihovi ideolozi vjeruju da ih SDP, HSLS i ostali mogu i ţele provesti. .... Sve se više priziva “treća opcija”, “treći put”, treća Republika ili treća Hrvatska .... “treća opcija”, “treći put” imamju nešto uţe znaĉenje od preostale dvije sintagme jer se temelje na osporavanju politiĉke prakse najvaţnijih hrvatskih stranaka. 6. Hrvatsko-jugoslavenska ideologija (pa i banacizam koji je posebice erazmiĉki operacionaliziran), marksistiĉko-engelsovski kazano, poput svake ideologije mora ovisiti o jeziku stvarnog ţivota, što će bjelodano posvjedoĉitibackground nositelja i promicatelja ove ideologije. Naime, uz yu-komunistiĉke disidente, zapadna inteligencija i obavještajne sluţbe nastojale su u mnogim pripadateljima “karaĊorĊevićevske (graĊanske, tj. velikosrpske, jugoslavenske, protuhrvatske i uglavnom protukatoliĉke) inteligencije i njihovih potomaka, koji su preţivjeli Titovo detroniziranje kralja Petra i dekapitiranje zapovjednika Kraljeve vojske Draţe Mihajlovića, naći intelektualnu bazu za buduća desetljeća i buduće potrebe.” Zbog toga paradigmatski valja zastati kod Banca. Naime, starija uţa i šira obitelj Banac “pripadala je jugoslavenskoj Orjuni u doba Kraljevine Jugoslavije”; ona je ulazila u krug “malog balkanskog Spenglera”, Većeslava Wildera “koji je dao ideološki ţig panslavizma na Balkanu” i zapravo “bio duhovni otac obitelji Banac”. Rijeĉ je o društvu “intelektualaca jugoslavenske orijentacije” (tzv. “jugoslavenskih integralista”), koje je, uz financijsku potporu Vaneta Ivanovića, djelovalo u Londonu. Zato se smatra da se I. Banac uspio visoko pozicionirati zahvaljujući, izmeĊu ostalog, i vezama Boţe Banca”. Boţo Banac, stric Ive Banca, kao mason anglofilske i projugoslavenske usmjerbe, igrao je vaţnu ulogu u politiĉkom i kulturnom ţivotu Dubrovnika. Zasigurno je takvu ulogu igrao i Ivo Hagija, djed Ive Banca po majci, koji je bio britanski vicekonzul u Dubrovniku. 1736

1737

1738

1739

1740

1741

7. Jedan dio starije uţe i šire obitelji Banac, ponajprije je 1941. i u vrijeme instaliranja komunizma, napustio Jugoslaviju i uselio se u SAD, “gdje se Banac [Ivo] stalno predstavljao

Jugoslavenom”. Nakon isusovaĉke gimnazije, on dolazi na Sveuĉilište Stanford – “najbolji centar za povijest Juţnih Slavena”, gdje je Banac doktorirao kod ameriĉko-srpskog povjesnika (Wein S. Vucinich). Isti mu je, kako sam svjedoĉi, bio “mentor i zbiljski stric, koji ga je uputio u sve zaplete muderisluka”. Kao ameriĉki povjesnik, jugoslavenskog podrijetla, Ivo Banac postaje poznat monografijom The national question in Yugoslavia; origins, history, politics (Cornell University Press, Ithaca & London 1984.); na ovitku knjige Peter Sugar biljeţi “da je Banĉev tretman ovog emocionalno vrlo nabijenog problem znanstven, lišen natruha strasti i iznimno nepristran. Njegova je erudicija nevjerojatno velika”. Ovom monografijom, koja je objavljena pod naslovom Nacionalno pitanje u Jugoslaviji: porijeklo, povijest, politika (Zagreb, 1988.), izravno pred raspad Jugoslavije, Banac ulazi na velika vrata znanosti i politike na juţnoslavenskim (balkanskim) prostorima. 1742

1743

1744

Pod zagovorom ovoga ameriĉkog Srbina, Banĉeva je knjiga dobila prestiţnu 1745

ameriĉko-srpsku nagradu Vucinich Book Prize Wayne (1984.). Dakle, školovan u SAD, gdje 1746

je završio visoke studije i postao fakultetski profesor, Banac je “predstavljen kao Jugoslaven, a ne kao Hrvat”. S tim u svezi, on “nije djelovao protiv jugokomunistiĉkog totalitarizma i terorizma, jer je bio i ostao jugointegralist, a jugointegralisti su i za komunistiĉku Jugoslaviju, za njezin opstanak”. Štoviše, Banac je imao i naklonost komunistiĉkih vlasti, jer je ĉesto 1747

putovao u domovinu u doba kad drugi nisu mogli dobiti vizu za ulaz u SFRJ. Nakon 1748

dramatiĉnog raspada Jugoslavije, iz svega je vidljivo, Banac je jedan od onih “koje Vladari svijeta koriste kao pouzdane kolonijalne izvršitelje, koristeći se pri tom njihovim dalekim uroĊeniĉkim porijeklom”. Dapaĉe, nakon što je erazmiĉka šestorka traţila demisiju 1749

predsjednika Franje TuĊmana, Banac je bio izvikovan za njegova nasljednika.

1750

8. Banĉeva jugoslavenska usmjerba, glede porodiĉnog background-a, odgovarala je interesima britansko-srbijanske politike, koja je bila pod utjecajem svjetske masonerije. S tim u svezi, zapaţljivo je da je Banac nemilosrdan u kritici ameriĉke administracije, koju je servisirao protupovijesnim teoremima, dok gotovo zabacuje politiku “gordog Albiona”, posebice “britansku politiku mekog posredovanja” (što je bila u osnovi Vance-Owenova plana), koja je dugoroĉno vodila prihvaćanju i priznavanju svih srpskih ratnih osvajanja u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini”. Već spomenuti Ian Traynor “po prvi put otvoreno priznaje odgovornost britanske vlade, razliĉitih posrednika i visokih vojnih ĉasnika za demoraliziranje ţrtava, ohrabrivanje agresora i produljenje rata s katastrofalnim posljedicama”. Kad je o masonstvu rijeĉ, Banac poriĉe njegovu moguću ulogu u stvaranju Jugoslavije i udjela u njenom krvavom raspadanju. Masonstvo je za njega jednostavno “inaĉica za modernost i liberalnu demokraciju”, što uzbuĊuje “naše provincijske masonologe”, koji tako ustrajavaju “u unaprijed neuspjelu projektu kompromitiranja Zapada, demokratizacije i ljudskih prava”. 1751

1752

1753

1754

1755

1756

1757

9. J. G. Fichte je prije nekoliko stoljeća ispravno uoĉio da svatko ima filozofiju kakav je on sam kao ĉovjek. Kao intelektualni Casanova, Banac zato ima filozofiju dosljedne nedosljednosti. Ĉesto mijenja mišljenja kao da je u njemu mnogo liĉnosti, pa zato u njegovim tekstovima sve vrvi od proturjeĉja. No, ispod svih tih kontradikcija ostaje dosljedan 1758

izvorišni stav Immer wieder Jugoslawien! Tek kada se shvati ova njegova prikrivena i sveujedinjujuća postavka, tada je moguće uoĉiti njegove ogibe oko povijesnih istina, pa i posve suprotne tvrdnje (posebice oko modela hrvatske nacionalne identifikacije). Polazeći od dobro nam poznatog liberalistiĉkog i individualistiĉkog shvaćanja po kojem je sloboda pojedinca “kao vrijednost iznad svake ideologije, iznad politike i revolucije, dapaĉe iznad same nacionalne pripadnosti”, Bancu ništa nije sveto do li njega samoga. MeĊutim, 1759

1760

ponavljam, ideologija jugoslavenstva ostaje mu paradigmatska odrednica za vrednovanje povijesnih

zbivanja,

dogaĊaja

i

osoba.

promiĉe strossmayerizam i serbokatolicizam koji,

S iako

tim s

u

razliĉitim

svezi,

posebice

ciljevima,

ţele

europeizirati Balkan na raĉun hrvatske nacionalne drţave. Utoliko je jugoslavenstvo, koje je funkcioniralo kao velikosrpstvo, bitna odrednica Banĉeve naravi iz kojega proizlazi i cijela 1761

njegova pisanija. 10. Sve u svemu, ishodište je Banĉeva politiĉkih djelovanja utemeljeno “na radikalnorevolucionarnom kritizerstvu što ga je svrstalo u grupaciju hrvatskih politiĉkih marginalaca, koji je u sveopćem nezadovoljstvu i pozicijom i opozicijom”. S obzirom na to, Banac je jedan od rigidnijih zagovornika “revolucionarnog prevrata za vrijeme HDZ-ove vlasti”. Spuštanjem politike na razinu osobnoga, te rigidnom politiĉkom retorikom, on se uspio posvaĊati s gotovo svim politiĉkim faktorima na hrvatskoj (politiĉkoj) sceni. Osim što je od samih poĉetaka na ratnoj nozi s vladajućom strankom, Banac se zahvaljujući svom “liberalnom” ponašanju uspio samoizolirati do te mjere da ga danas već mnogi “svrstavaju u harlekine i ridikule [dubr. oriĊinali] hrvatske politike”. Banac je oštar i nemilosrdan prema politiĉkim neistomišljenicima, drţeći ih oĉito neprijateljima, posebice onih koji brane hrvatske nacionalne interes, kao što je sluĉaj s Budišom. Kada je Budiša ukazao na apsurdnost “Deklaracije o višejeziĉnosti i multietniĉnosti Istre”, uz ostale ĉelnike oporbenih stranaka, izazvao je u Bancu nezapamćeno reagiranje. Zbog takve “talibanske” retorike, štoviše, morao se Gotovac ograditi, tj. da Banac “nastupa kao osoba i da ne predstavlja ni vodstvo, ni sluţbeno stajalište stranke”. Iako se na domaćoj politiĉkoj pozornici umanjuje vaţnost Banĉevih politiĉkih ideja, zabacuje se da su one globalno ĉvrsto ugraĊene (iako manje prepoznatljive) u politiĉki panopticum croaticum, pa tako Banac moţda i svjesno igra ulogu “slona u staklarnici”. 1762

1763

1764

1765

1766

1767

1768

1769

11. Uzimajući kriterij jugoslavenstva za prosudbu ljudi i dogaĊaja, Banac se posebice skandalozno osvrće na hrvatskog rodoljuba i muĉenika Brunu Bušića. Naime, osporavajući bilo kakvu vrijednost ţivotu i smrti tog hrvatskog domoljuba, kojeg je Udba ubila u Parizu, I. Banac za njega kaţe da je Bruno Bušić tek “tipiĉan provincijski inteligent s dinarskih krajina” koji se u uvjetima krute komunistiĉke diktature odgajao u svojevrsnoj “idejnoj ilegali” te su njegove ideje i potezi završili u “slijepoj ulici”. Ali, to nije sve. Gotovo prjezirno nabrajajući faze iz Bušićeve politiĉke biografije, od kojih je jedna bila u zagovaranju “revolucionarnih” metoda u stvaranju nezavisnosti hrvatske drţave, Banac zakljuĉuje da je na kraju “pao ţrtvom

vlastitih tragiĉnih opsesija”. Banac je time postao prvi javni djelatnik koji gotovo izjednaĉuje Udbina ubojstva hrvatskih politiĉkih emigranata s, u krajnjoj liniji romantiĉnim, razmišljanjima Bušića i nekih njegovih istomišljenika o potrebi “narodne borbe” radi stvaranja hrvatske drţave. Uĉinkovitija obrana metode bivše komunistiĉke tajne policije dosada nije napisana, jer iz nje neizravno proizlazi da su Bušić, i drugi umoreni hrvatski emigranti, od Udbe zapravo i “dobili” ono što su zasluţili”. Zato se s pravom drţi da je “već 1770

svojom prošlošću kao Jugoslaven Banac sasvim nepodesan, a i manjka mu znanja da rasuĊuje o hrvatskom politiĉkom egzilu”. S obzirom na svoje jugoslavistiĉke pozicije, Banac je 1771

posebice vrijeĊao branitelje i vitezove Domovinskog rata, koji mu, meĊutim, nisu ostali nimalo duţni.

1772

12. MeĊutim, kao pripadnik raširene sljedbe “otvorenog društva”, Ivo Banac je zaštićen u promicanju jugodogme, kao osuvremenjene slavoserbštine. Naime, tko se s 1773

njima ne bude sloţio bit će javno (najĉešće od kontroliranih medija) “stigmatiziran kao nedemokrat, ĉesto kao i totalitarist”; kao “propovjednik demokracije” Banac nije “mogao otrpjeti da netko od njega misli drukĉije”. Kada sam tako osobno rašĉlanio njegove teze 1774

u Nacionalu, obiljeţen sam kao “ideološki samuraj” koji će ţestokom politiĉkom i ideološkom hajkom “izmišljati i umnaţati unutarnje i vanjske neprijatelje”. Isti tako, kada 1775

je na tribini (“Banac i Krestić zatvaraju velikosrpski memorandumski krug”), što ju je 1776

organizirao Hrvatski forum, dokumentirana istovjetnost njegovih teza i teza Krestića, jednog od pisaca Memoranduma SANU (1986.), Banac to odbija kao napad “fašistiĉke skupine” koja se sluţi “klevetama i nakaradnim izmišljotinama”. S tim u svezi, Banac je posebice 1777

osudio tribinu “Hrvatski helsinški odbor i banacizacija Hrvatske”, koja je odrţana u 1778

Europskom domu. Po opisanoj je maniri Banac nastojao skandalozno ismijati veleposlanika 1779

I. R. Iran u Zagrebu, koji je govorio na, inaĉe posvemašnje prešućenom, predstavljanju zbornika Staroiransko podrijetlo Hrvata (Zagreb, 1999.).

1780

Sve u svemu, drţim da se ovim dobrano rasvijetlila geneza, realitet i ideologitet “slobodnog društva” Ive Banca, što je posebice operacionalizirano u strategiji GoldsteinPusićkine Erasmus Gilde, ĉiji je cilj da se još jednom (treći put) ostvari ono što povijest stalno odbacuje: kao nerealno, nehumano i neuspješno. I svakom je pripadniku hrvatske nacije (dakle: i Srbima u Hrvatskoj), kao i meĊunarodnim ĉimbenicima, sine ira et studio pokazano što sintagma “balkanski oktopod” znaĉi, kako nas vodi usuprot istinskoj povijesti kao emancipiranju (teorijski i praktiĉno) svih naroda, pa tako i hrvatskog naroda (nacije) koji ţeli,

kojem to povijest i namire i koji ostvaruje svoju posebnu slobodnu demokratsku i nezavisnu drţavu naspram kolonijalnoj protektorskoj drţavi koja porobljuje, uništava i devastira sve ono što je hrvatsko. Zbog svega toga, kad se cijeli opus “oktopodske povjesnice” Ive Banca i strategije Erasmus Gilde, sa svim promicateljima ideologije “otvorenog društva”, svede na svoje racionalne okvire, oĉevidno je rijeĉ o herostratskom ĉinu par excellence. Prema tome, ako se ikad napiše antologija hrvatskog herostratizma, u njoj će se, uz njena rodonaĉelnika jugoslavenskog masona Viktora Novaka i njegova magnum crimena, Banĉeva “oktopodska povjesnica” i Goldstein-Pusićkina Erasmus Gilda pokazati kao “velika obmana” (magna fraus). MeĊutim, usprkos svemu tome, ostaje nam Starĉevićeva nada (“Doći će vreme gde će ovi okrinkani urotnici proti Hervatskoj, sami na sav glas vapiti da su bili glupani, nemo blago, kadno su Hervatsku izdavali. Jeli pravo, da im taj izgovor, ta izpoved pomogne, da ih obrani od pedepse koja jih ide?”) da će, kao istinska uĉiteljica ţivota, povijest odbaciti i tu posljednju kolonijalnu obmanu.

IZABRANA BIBLIOGRAFIJA

Knjige

Alazawa, T.; Evolution and dispersal of the modern Humans in Asia, Tokyo,1993. Almond, Marc; Europe, s Backyard War: The War in the Balkans, London, 1994. Anderson, Benedict; Nacija zamišljena zajednica. Razmatranje o podrijetlu i širenju nacionalizama, Zagreb, 1990. Anić, Vladimir; Rjeĉnik hrvatskoga jezika, III. prošireno izdanje, Zagreb, 1998. Anić, Vladimir-Silić, Josip; Pravopis hrvatskog jezika, Zagreb, 2001. Antoljak, Stjepan; Renesansa hrvatske historiografije, sadašnje i buduće zadaće, Pazin, 1996. Artuković, Mato; Ideologija srpsko-hrvatskih sporova (Srbobran 1884-1902), Zagreb, 1991. Artuković, Mato; Srbi u Hrvatskoj. Khuenova doba, Slavonski Brod, 2001. Ascherson, Neal; Black Sea, The Birthplace of Civilisation and Barbarism, London, 1996.

Babić, Marko; Owen-Stoltenbergovo i meĊunarodno diplomatsko legaliziranje srpske okupacije i zloĉina u Bosanskoj Posavini, Vidovice-Zagreb, 1994. Babić, Stjepan – Moguš, Milan – Finka, Boţidar; Hrvatski pravopis, Zagreb, V. izdanje, 2000. Baier, Stephan; Proširenje Europe na Istok, Zagreb, 1999. Banac, Ivo; Cijena Bosne, Zagreb-Sarajevo, 1994. Banac, Ivo; Hrvatsko jeziĉno pitanje, Zagreb, 1991.

Banac, Ivo; Nacionalno pitanje u Jugoslaviji: porijeklo, povijest, politika, Zagreb, 1988. (1994.). Banac, Ivo; Protiv straha, Zagreb, 1992. Banac, Ivo; Raspad Jugoslavije, Zagreb, 2001. Barišić, Pavo; Filozofija prava Ante Starĉevića, Zagreb, 1996. Bauer, Antun – Franjo, Šanjek - Kujundţić, Nedjeljko (ur.); Tko su i odakle su Hrvati: revizija etnogeneze, Zagreb, 1993. Beck, U., Was ist Globalisierung?, Frankfurt a. M., 1997. Bibó-Huszár-Szücs, Regije europske povijesti, Zagreb, 1995. Biĉanić, Rudolf; Ekonomska podloga hrvatskog pitanja, Zagreb, 1938. Biondić, Ivan; Raspuća hrvatskog uĉiteljstva (od sekularizma do boljševizma), Zagreb, 1994. Boba, Imre; Novi pogled na povijest Moravie, Split, 1986. Bogdanić, Tomislav; Novi republikanizam i globalna demokracija, Zagreb, 2001. Borovĉak, Damir; Hello Toronto ovdje Zagreb, Zagreb, 2001. Brandt, Miroslav; Ţivot sa suvremenicima, Zagreb, 1996. Breidenbach, J., Zukriegl, I.; Tanz der Kulturen. Kulturelle Identität in einer globalisierten Welt, München, 1998. Brozović, Dalibor; Standardni jezik, Zagreb, 1972. Budak, Nenad (ur.); Etnogeneza Hrvata, Zagreb, 1995. Budak, Nenad; Prva stoljeća Hrvatske, Zagreb, 1994.

Denich, Bogdan; Ethnic Nationalism: The Tragic Death of Yugoslavia, Minneapolis – London, 1994. Deretić, Jovan I.; Srbi narod i rasa – Nova vulgata, II. izdanje, Banja Luka, 1998. Deutsch, Karl W.; Nationalism and Social Communication, 2. izd., Cambridge, Mass. 1969. Deţelić, Velimir st.; Kardinal Haulik nadbiskup zagrebaĉki 1778-1869, Zagreb, 1929. Drljević, Sekula; Balkanski sukobi 1905-1941, Zagreb, 1944.

Carroll, Quigley; The Anglo-American Establishment, New York, 1981. Cohen, Philip J.; Tajni rat Srbije, Zagreb, 1997. Cushman, Thomas – Meštrović, Stjepan; This Time We Knew: Western Responses to Genocide in Bosnia, New York-London, 1996. Cuvaj, Antun; GraĊa za povijest školstva kraljevine Hrvatske i Slavonije od najstarijih vremena do danas, sv. VIII, Zagreb, 1911. Cviić, Krsto (ur.); Okovana Bosna, Zűrich, 1995.

Ĉalić, Eduard i Kulić, Slavko; Dijalog o nacizmu i globalizaciji, Rijeka, 1998. Ĉelan, Joško; Trećejanuarska Hrvatska, Split, 2002. Ĉović, Boţe (pr.); Izvori velikosrpske agresije: rasprave, dokumenti, kartografski prikazi, Zagreb, 1992. Ĉubrilović, Vasa; Istorija politiĉke misli u Srbiji XIX veka, Beogard 1958.

Ćirković, Sima – Boţić, Ivo - Ekmeĉić, Milorad – Dedijer, Vladimir; Istorija Jugoslavije, Beograd, 1972. Ćosić, Dobrica; Deobe, Sarajevo, 1990. Ćurić, Mijo, Staroiransko podrijetlo Hrvata, Zagreb, 1990.

Encikopledija Jugoslavije, Zagreb-Beograd, 1988. Encikopledija Leksikografskog zavoda, Zagreb, 1958. Encyclopedia of Nationalism Fundamental Times, San Diego-San Francisko-New York-Boston-London-Sydney-Tokio, 2001. Engdhal, W.; Stoljeće rata – Anglo-ameriĉka naftna politika i novi svjetski poredak, Zagreb, 1999. Epperson, Ralph; The new world order, Arizona, 1991.

Finkielkraut, Alain; Zloĉin je biti roĊen, Zagreb, 1997.

Fleck , Hans-Georg (pr.); Liberalizam i katolicizam u Hrvatskoj, Zagreb, 1999. Franković, Dragutin (ur.); Povijest školstva i pedagogije u Hrvatskoj, Zagreb, 1958.

Glazer, Nathan; We are all multiculturalists now, Cambridge, 1997. Glenny, Mishe; The Fall of Yugoslavia. The Third Balkan War, New York – London, 1992. Goldstein, Ivo; Holokaust u Zagrebu, Zagreb, 2001. Goldstein, Ivo; Hrvatski rani vijek, Zagreb, 1996. Grmek, Mirko – Gjidara, Marc – Šimac, Neven; Etniĉko ĉišćenje: Povijesni dokumenti o jednoj srpskoj ideologiji, Zagreb, 1993. Gross, Mirjana; Izvorno pravaštvo, Zagreb, 2000. Gross, Mirjana; Historijska znanost – razvoj, oblik i smjerovi, Zagreb, 1976. Gross, Mirjana; Povijest pravaške ideologije, Zagreb, 1973. Gross, Mirjana; Suvremena historiografija. Korijeni, postignuća, traganja, Zagreb, 1996. Gross, Mirjana – Szabo, Agneza; Prema graĊanskom društvu, Zagreb, 1992. Grupa autora; Dr. Franjo TuĊman – vizije i postignuća, Zagreb, 2002. Grupa autora; Društveni razvoj u Hrvatskoj od 16. do poĉetka 20. stoljeća, Zagreb, 1973. Grupa autora; Hrvatska agenda 2000, Zagreb, 1999. Grupa autora; Hrvatska i odrţivi razvitak, Zagreb, 1998. Grupa autora; Josip Stadler - ţivot i djelo, Sarajevo, 1999. Grupa autora; MeĊunarodni znanstveni skup Jugoistoĉna Europa 1918.-1995, Zagreb, 1995. Grupa autora; Nedovršeni mir, Izvještaj meĊunarodne komisije za Balkan, Zagreb, 1997. Grupa autora; Politiĉko-geografska i demografska pitanja Hrvatske, Zagreb, 1991. Grupa autora; Rat protiv Hrvatske – akteri, ratni zloĉini, ratno izbjeglištvo i ţrtve, Zagreb, 1993.

Grupa autora; Srbi u Hrvatskoj: juĉer, danas, sutra, Zagreb, 1998. Grubišić, Silvije; Od pradomovine do domovine, Slavonski Brod, 2001. Gunĉević, Josip; Nacionalitet s materijalne i formalne strane, Zagreb, 1935.

Hellenbach, L.; Die okkupation Bosniens und deren Folgen, Wien, 1878. Hobsbawn, Eric; Nacije i nacionalizam od 1780., Beograd, 1990. Horvatić, Dubravko; Istini u oĉi, Zagreb, Huntington, Samuel P.; Sukob civilizacija i preustroj svjetskog poretka, Zagreb, 1997.

Ivanišević, Alojz; Kroatische Politik der Wiener Zentralstellen von 1849 bis 1852, Beĉ, 1984. Ivezić, Mladen; Genocid nad Hrvatima zapovijeda Tito, Zagreb, 2000.

Jagić, Vatroslav; Spomeni mojega ţivota, sv. II, Beograd, 1934. Japundţić, Marko; Hrvatska glagoljica, Zagreb, 1988. Jareb, Jere; Pola stoljeća hrvatske politike, Buenos Aires, 1960. Jelavich, Charles: Juţnoslavenski nacionalizmi (Jugoslavensko ujedinjenje i udţbenici prije 1914), Zagreb, 1992. Jelĉić, Dubravko; Politika i sudbine: eseji, varijacije i glose o hrvatskim politiĉarima, Zagreb, 1995. Jelinek, A.; Chronology of Homo sapiens in southwestern Asia, Tokyo, 1993.

Kaĉić, Miro; Jezikoslovna promišljanja, Zagreb, 2001. Kale, Eduard; Hrvatski kulturni i politiĉki identitet, Zagreb, 1999. Kaplan, Robert D.; Balkan Ghosts: A Journey Through History, New York – London, 1993. Katiĉić, Radoslav; Litterarum studia, Zagreb, 1998. Katiĉić, Radoslav; Na kroatistiĉkim raskriţjima, Zagreb, 1999.

Kneţević, Anto; Mitovi i zbilja, Zagreb, 1992. Korsky, Ivan; Hrvatski nacionalizam, Zagreb, 1991. Korunić, Stanko; Jugoslavenska ideologija u hrvatskoj i slovenskoj politici. Hrvatskoslovenski politiĉki odnosi 1848-1870, Zagreb, 1986. Koţul, Stjepan; Tera combusta, ratna izvješća ţupnika Zagrebaĉke nadbiskupije, Zagreb, 1994. Krestić, Vasilije; Genocidom do Velike Hrvatske, Beograd, 1997. Krestić, Vasilije; Istorija Srba u Hrvatskoj i Slavoniji: 1848-1914, Beograd, 1991. Krišto, Jure; Katoliĉka crkva i Nezavisna Drţava Hrvatska 1941.-1945., sv. I.-II., Zagreb, 1998. Krišto, Jure; Prešućena povijest. Katoliĉka crkva u hrvatskoj politici (1850.-1918.), Zagreb, 1994. Krleţa, Miroslav; Pijana novembarska noć 1918. i drugi zapisi, Sarajevo, 1973. Krmpotić, Marijan; Hrvatski jeziĉni priruĉnik, Zagreb, 2001. Kujundţić, Nedjeljko; Hrvatska u stoljeću smrti, Zagreb, 2001. Kulić, Slavko; Nuţnost rekonstitucije hrvatskog društva i drţave, Zagreb, 1999.

Lasić, Stanko; Autobiografski zapisi, Zagreb, 2000. Lerotić, Zvonko; Nacija – teorijska istraţivanja društvenog temelja i izgradnje nacije, I. izdanje, Zagreb, 1977. II. dopunjeno i prošireno izdanje, Zagreb, 1984. Letica, Slaven; Strašni sud. Kronika hrvatske apokalipse, Zagreb, 2002., Lipovĉan, Srećko i Matijević, Zlatko (ur.); Prinosi za prouĉavanje ţivota i djela dra Ive Pilara, svezak prvi, Zagreb, 2001. Leksikon Tko je tko u NDH 1941-45, Zagreb, 1997. Lokin, Branimir; Razbijene iluzije, Zagreb, 1996. Lovrenĉić, Rene; Geneza politike “novog kursa”, Zagreb, 1972. Lovrić, Andrija-Ţeljko i Tomiĉić, Zlatko (ur.); Staroiransko podrijetlo Hrvata, Zagreb – Teheran, 1999. Lukas, Filip; Hrvatska narodna samobitnost, Zagreb, 1994.

Lukas, Filip; Strossmayer i hrvatstvo, Zagreb, 1926. Lukinović, Andrija; Zagreb – devetstoljetna biskupija, Zagreb, 1995.

Makanec, Julije; Hrvatski vidici, Zagreb, 1944. Malcolm, Noel; Povijest Bosne – kratki pregled, Zagreb – Sarajevo, 1995. Manifold, Deirdre; Towards world government New vorld order, Toronto, 1993. Marĉinko, Mato; Indoiransko podrijetlo Hrvata, Zagreb, 2000. Marx, Karl i Engels, Friedrich; Njemaĉka ideologija: rani radovi, Zagreb, 1967. Maštrović, Tihomil; Nad jabukama vile Hrvatice, Zagreb, 2001. Matić, Marko; Ĉija je naša drţava, Zagreb, 2000. Matijević, Zlatko; Slom politike katoliĉkog jugoslavenstva. Hrvatska puĉka stranka u politiĉkom ţivotu Kraljevine SHS (1919.-1929.), Zagreb, 1998. Matijević, Zlatko i Lipovĉan, Srećko (ur.); Prinosi za prouĉavanje ţivota i djela dra Ive Pilara, svezak prvi, Zagreb, 2001. Matković, Stjepan; Ĉista stranka prava (1895.-1903.), Zagreb, 2001. Mikoczy-Blumenthal, Josip; Hrvati rodom Slaveni potekli od Sarmata potomaka Medijaca (došli u Dalmaciju oko 630. s dopuštenjem cara Heraklija i oteli ju od Avara), Zagreb, 1797. (disertacija). Mikulas; Teich i Porter; Roy (ed.); The National Question in Europe in Historical Context, New York, 1994. Milardović, AnĊelko (pr.); Globalizacija, Osijek – Zagreb – Split, 1999. Milardović, AnĊelko; Poraz Europe, Lica boga Janusa, Osijek-Zagreb-Split, 1998. Milardović, AnĊelko; Srednja Europa izmeĊu mita i zbilje, Osijek-Zagreb-Split, 1998. Milardović, AnĊelko; Zapadni Balkan, Osijek-Zagreb-Split, 2000. Muţić, Ivan; Hrvati i autohtonost, Zagreb, 1998. Muţić, Ivan; Masonstvo u Hrvata, Split, 2001.

Nikolić, Vinko (ur.): Hrvatski razgovori u slobodi (pretisak), München-Barcelona, 1974; Zagreb, 2000. Novak, Slobodan P.; Povijesti hrvatske knjiţevnosti, Zagreb, 1996. Novak, Viktor; Magnum Crimen, I. izdanje Zagreb, 1948.; II. izdanje Beograd, 1987. Novak, Viktor; Vuk i Hrvati, Beograd, 1967. Njegovan, Drago (ur.); Baranja – srpska zemlja, Beli Manastir, 1995.

Omrĉanin, Ivo; Diplomatska i politiĉka povijest Hrvatske, sv. 4, Washington, 1992.

Palavestra, Predrag; Dogma i utopija Dimitrija Mitrinovića, Beograd, 1977. Pavletić, Vlatko (pr.), Nepoznata istina o crnom danu za hrvatske rodoljube 11. sijeĉnja 1972., Zagreb, 2002.

Peĉarić, Josip; Borba za Boku kotorsku, Zagreb1999. Peĉarić, Josip; Sramotni sud u Haagu, Zagreb, 2002. Peĉarić, Josip; Srpski mit o Jasenovcu, Zagreb, Peĉarić, Josip; Za hrvatsku hrvatsku, Zagreb, Plevnik, Danko; Kaos hegemonije, Karlovac, 2001. Polšek, Darko; Pokušaj i pogreške – filozofija Karla Poppera, Zagreb, 1996 Popper, Karl R.; Otvoreno društvo i njegovi neprijatelji, sv. II., Sarajevo, 1998. Prcela, John Ivan i Ţivić, Draţen; Hrvatski holokaust – dokumenti i svjedoĉanstva o poratnim pokoljima u Jugoslaviji, Zagreb, 2001. Prpić, Jure; Hrvati u Americi, Zagreb, 1997. Pupovac, Milorad; Ĉuvari imena, Zagreb, 1999.

Ramet, Sabrina Petra; Balkan Babel – Politics, Culture and Religion in Yugoslavia, Boulder-San Francisko-Oxford, 1992. Ramet, Sabina Petra, Ĉija demokracija, Zagreb, 2001.

Ratković, Stjepan; Što je nacija, Zagreb, 1935. Roksandić, Drago; Srbi u Hrvatskoj: od 15. stoljeća do današnjih dana, Zagreb, 1991. Roksandić, Drago; Vojna Hrvatska: La Croatie militaire. Krajiško društvo u Francuskom carstvu (1809-1813), Zagreb, 1988. R. W. Seton-Watson i Jugoslaveni, Korespondencija 1906.-1941., Zagreb-London, 1976.

Sagrak, Darko (pr.); Dr. Milan pl. Šufflay – Hrvatski aristokrat duha, Zagreb, 1998. Sagrak, Darko (pr.); Dr. Milan pl. Šufflay – Izabrani radovi, I. dio, Zagreb, 1999. Sagrak, Darko (pr.); Dr. Milan pl. Šufflay – Izabrani radovi, II. dio, Zagreb, 2000. Sakaĉ, Stjepan Krizin; Do stoljeća sedmog – Izabrani radovi o hrvatskoj etnogenezi, Zagreb, 2000. Sanader, Ivo; Hrvatska u meĊunarodnim odnosima, Zagreb, 2001. Sanĉević, Zdravko; Pogled u Bosnu, Zagreb, 1998. Schmidt, Alvin; The Menace od Multiculturalism Trojan Horse in America. Westport: Praeger, 1997. Schwartz, Mladen; Hrvatska nakon TuĊmana - studija o nacionalnom usudu, Zagreb, 2000. Seton-Watson, Robert W.; Die südslawische Frage in Habsburger Reiche, Berlin, 1913. Stanĉić, Nikša ; Hrvatska nacija i nacionalizam u 19. i 20. stoljeću, Zagreb, 2002. Starĉević, Ante; Djela Dr. Ante Starĉevića. Knjiga 3. Znanstveno-politiĉke razprave, Zagreb, 1894-1896., pretisak, Varaţdin, 1995. Strecha, Mario; Katoliĉko hrvatstvo. Poĉeci politiĉkog katolicizma u banskoj Hrvatskoj (1897.-1904.), Zagreb, 1997. Striţić, Ivan; General Norac i obrana Hrvatske, Zagreb, 2001. Striţić, Ivan; Pero ili maĉ, Zagreb, 2001. Sundhaussen, Holm Der Einfluβ der Herderschen Ideen auf die Nationsbildung bei den Vőlkern der Habsburger Monarchie, Mannheim, 1973. Sundhaussen, Holm; Experiment Jugoslawien, Mannheim, 1993.

Sunić, Tomislav; Fragmenti metapolitike ili (prilozi hrvatskoj politiĉkoj kulturi?), Zagreb, 1998., Südland, L. v. (Ivo Pilar); Juţnoslavensko pitanje i svjetski rat, Wien, 1918.; Zagreb, 1943. i Varaţdin, 1990. Suppan, Arnold; Oblikovanje nacije u graĊanskoj Hrvatskoj (1835.-1918.), Zagreb, 1999.

Šakić, Vlado; Naĉelo Vukovar, Zagreb, 1997. Šanjek, Franjo; Crkva i kršćanstvo u Hrvata, I. Srednji vijek, Zagreb, 1988. Šanjek, Franjo; Crkva i kršćanstvo u Hrvata, Srednji vijek, Drugo preraĊeno i dopunjeno izdanje, Zagreb, 1993. Šidak, Jaroslav; Kroz pet stoljeća, Zagreb, 1981. Šidak, Jaroslav; Studije iz hrvatske povijesti XIX stoljeća, Zagreb, 1973. Šišić, Ferdo; Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara, Zagreb, 1925. Šošić, Hrvoje; Hrvatski politiĉki leksikon, Rijeka, 1993. Šošić, Hrvoje; Slom komunistiĉkog hrvatskog proljeća, Zagreb, 1997. Štefan, Ljubica; Od bajke do holokausta, Zagreb, 1993. Štefan, Ljubica; Srpska pravoslavna crkva i fašizam, Zagreb, 1996. Šufflay, Milan pl.; Dalmatinsko hrvatska srednjovjekovna listina (preveo s njemaĉkog: D. Sagrak), Zagreb, 2000. Šufflay Milan;, Hrvatska u svijetlu svjetske historije i politike (dvanaest eseja), Zagreb, 1999.

Tanner, Marcus; Croatia: A Nation Forged in War, New Haven-London, 1997. Taylor, J. P.; Habsburška Monarhija 1809-1918, Zagreb, 1990. (1948.). Tomac, Zdravko; Paukova mreţa balkanskog krvnika, Zagreb, 1994. Tomašić, Dinko; Politiĉki razvitak Hrvata, 1997., s. 20. Tomljanovich, William Brooks; Biskup Josip Juraj Strossmayer: Nacionalizam i moderni katolicizam u Hrvatskoj, Zagreb, 2001.

Tunader, Ola i dr. (ur.); Geopolitics in Post-Wall Europe, London, 1997.

Veljak, Lino; Raspuća epohe, Zagreb, 1990. Verba; Civic Culture, Princeton, New York, 1963. Vuchinich, Wein S.; Serbia between East and West. The Events od 1903-1908, Standford, 1954. Vuĉić, Petar; Ţidovstvo i hrvatstvo, Zagreb, 2001. Vukman, Zoran; Propast svijeta ili novo doba poganstva, Split, 1997. Vukman, Zoran; Put u Balkaniju, Split, 2001. Vukšić, Tomo; MeĊusobni odnosi katolika i pravoslavaca u Bosni i Hercegovini: 1878-1903, Mostar, 1994. Vukušić, Boţo; Tajni rat UDBE protiv hrvatskog iseljeništva, Zagreb, 2001.

West, Rebecce; Black Lamb and Grey Falcon London, 1941.; New York, 1948; London, 1955; London; 1956.; Crno jagnje i sivi sokol, Beograd-Sarajevo, 1989.

Zelić-Buĉan, Benedikta; Ĉlanci i rasprave iz starije hrvatske povijesti, Zagreb, 1994. Zelić-Buĉan, Benedikta; Hrvatski narodni preporod u Dalmaciji i don Miho Pavlinović, Split, 1992. Zimmermann, Warren; Izvori jedne katastrofe, Zagreb, 1997. Zukriegl, I.; Breidenbach, J.; Tanz der Kulturen. Kulturelle Identität in einer globalisierten Welt, München, 1998.

Ţanko, Dušan; Svjedoci, domovinsko izdanje, Zagreb, 1998. Ţubrinić, Darko; Hrvatska glagoljica (Biti pismen– biti svoj), Zagreb, 1996.

Ĉlanci, rasprave i razgovori

Abramović, Antun; “Ponovno okovana Bosna”, Hrvatsko slovo, 13. rujna 1996 Abramović, Antun; “Umjesto sukoba – susret civilizacija”, Hrvatsko slovo, 12. sijeĉnja 2001. Alomond, Mark; “Licemjernost Zapada u odnosu na Hrvatsku je konstantna”, Vjesnik, 15. lipnja 1997. Aljinović, Silvije; “Još jedan fantom u Hrvatskoj”, Hrvatsko slovo, 27. veljaĉe 1998. Anĉić, Mladen; “Blaškiću presudili eksperti Tuţiteljstva”, Slobodna Dalmacija, 11. veljaĉe 2002. Anĉić, Mladen; “Hrvatski studiji smetaju samo nedodirljvima”, Veĉernji list, 20. veljaĉe 2000. Antić, Ljubomir; “Nacionalni identitet i globalizacija”, Nepoznata istina o crnom danu za hrvatske rodoljube 11. sijeĉnja 1972., Zagreb, 2002. Antić, Ljubomir; “Na pragu povijesnog rješenja”, Vjesnik, 3. travnja 1996. Aralica, Ivan; “Novo svjetsko društvo i nacionalne zajednice”, Zbornik IV. općeg sabora Hrvatske demokratske zajednice, Zagreb, 1998. Aras-Ganza, Tereza; “Postoji li u Hrvatskoj liberalizma?”, Liberalizam i katolicizam u Hrvatskoj, Zagreb, 1999.

tradicija

nacionalnog

Artuković, Mato; “Nesklad vlastitog mišljenja, uz knjigu: V. Krestić, Genocidom do Velike Hrvatske, Beograd, 1997.“, Ĉasopis za suvremenu povijest, br. 2, Zagreb, 2000. Artuković, Mato; “Pisma Josipa Stadlera Andriji Torqvatu Brliću”, Ĉasopis za suvremenu povijest, br. 1, Zagreb, 1999. Artuković, Mato; “Pitanje Srijema u Hrvatskom saboru 1861.”, Zbornik Mirjane Gross, Zagreb, 2000.

Babić, Ivan; “Ustaštvo: njegovi pozitivni i negativni elementi u hrvatskoj politici”; u: Hrvatska zauvijek, Zagreb, 1996. Banac, Ivo; “Glavni pravci hrvatske povijesti u dvadesetom stoljeću”, Liberalna misao u Hrvatskoj, Zagreb, 2000. Banac, Ivo; “Jovićeva drskost”, Slobodna Dalmacija, 5. svibnja 2002.

Banac, Ivo; Jugoistoĉno-europski studij”, Zarez, Zagreb, 1. oţujka 2001. Banac, Ivo; “Katoliĉka crkva i liberalizam u Hrvatskoj”, Liberalizam i katolicizam u Hrvatskoj, Zagreb, 1999. Banac, Ivo; “Multikulturni identitet Bosne i Hercegovine”, Erasmus, br. 7, Zagreb, 1994. Banac, Ivo; “Opaĉine suvremenog antiintelektualizma”, Vijenac, Zagreb, 13. listopada 1994. Banac, Ivo; “Srbi u Hrvatskoj: povijest i perspektive”, Srbi u Hrvatskoj: juĉer, danas, sutra”, Zagreb, 1988. (Isto u: Hrvatska ljevica, br. 11, Zagreb, 1996.). Banac, Ivo; “Zašto liberalna Hrvatska kasni”, Liberalna misao u Hrvatskoj, Zagreb, 2000. Baranović, Branislava; “Udţbenici povijesti i nacionalni identitet mladih”, Kultura, etiĉnost, identitet, Zagreb, 1999. Barišić, Marko; “Banĉev i Goldsteinov radikalizam”, Vjesnik, 12. listopada 1999. Barišić, Marko; “Blewittov rukopis u haškim optuţnicama?”, Vjesnik, 13. srpnja 2001. Barišić, Marko; “Miloševićevi svjedoci”, Vjesnik, 3. srpnja 2001. Bašić, Stanko; “Prisilno brisanje sjećanja”, Slobodna Dalmacija, 25. rujna 2001. Bataković, Dušan T.; “Naĉertanije Ilije Garašanina”, Dijalog povjesniĉara/istoriĉara 1., Zagreb, 2000. Bataković, Dušan T.; “Tipovi povjesniĉara/istoriĉara 2, Zagreb, 2000.

nacionalizma kod Hrvata

i

Srba”, Dijalog

Bauer, Otto; “Pojam nacije”, Politiĉka misao, br. 1, Zagreb, 1983. Beck, Urlich; “Policentriĉka (pr.), Globalizacija, Zagreb,

svjetska

politika”,

u:

Milardović,

AnĊelko

Bebić, Vladimir; “Bombarder tuĉe po Crkvi”, Veĉernji list, 17. rujna 1997. Bekić, Darko; “Milošević: kraj jednog diktatora i jedne epohe”, Jutarnji list, Zagreb, 31. oţujka 1999. Bennett, Brian; “Zašto Amerikanci ne razumiju Hrvatsku?”, Društvena istraţivanja, br. 1, Zagreb, 1995. Berković, Zvonimir; “Knjiga koja je posramila Hrvate”, Globus, 23. studenoga 2001. Berković, Zvonimir ; “Pismo Draţenu Budiši: Nije li vrijeme da se povuĉete u u slavodobitnu mirovinu”, Vjesniik, 7. veljaĉe 2002.

Berković, Zvonimir ;“Vi ste moţda znali bolje, ali TuĊman je znao prije”, Vjesnik, 9. svibnja 2002. Bibó, Istvan “Bijeda istoĉnoevropskih malih drţava”, Bibó-Huszár-Szücs, Regije europske povijesti, Zagreb, 1995. Biondić, Ivan; “Akademske slobode i inaĉice velikosrpskog projekta”, Hrvatsko slovo, 30. sijeĉnja 1988. Biondić, Ivan; “Banac i banĉenje po Hrvatskoj”, Hrvatsko slovo, 10. listopada 1997. Biondić, Ivan; “Banac u projektu svjetske masonerije”, Slobodna Dalmacija, 24. travnja 1998. Biondić, Ivan; “Europsko-hrvatski hvala!”, Vjesnik, 5. sijeĉnja 2002.

identitet

bez

nacionalne

drţave?

Ne,

Biondić, Ivan; “Hic Rhodus, hic salta”, Novi list, 27. srpnja 1997. Biondić, Ivan; “Hrvati do stoljeća sedmog”, Hrvatski domobran, br. 4-5, Zagreb, 2000. Biondić, Ivan; “Ja sam poput junaka vesterna – hrabri pistoleros koji će iz hrvatske politike istjerati desperadose poput Ive Banca i Ivana Zvonimira Ĉiĉka!”, Nacional, 26. veljaĉe 1997. Biondić, Ivan; “Juraj Haulik kao poticatelj i promicatelj hrvatskog školstva”, Zbornik Uĉiteljske akademije Sveuĉilišta u Zagrebu, br. 2, Zagreb, 2000. Biondić, Ivan; “Knjiţevna smotra Ivana Filipovića – promicateljica pansrbizma”, Zbornik Uĉiteljske akademije Sveuĉilišta u Zagrebu, br. 2, Zagreb, 2000. Biondić, Ivan; “Nedovršena povijest i katolicizam/liberalizam”, Hrvatsko slovo, 9. srpnja 1999. Biondić, Ivan; “Nije li vrijeme da se o otvorenom društvu povede otvorena i odgovorna rasprava”, Vjesnik, 3. listopada 2001. Biondić, Ivan; “Osporavanje hrvatske nacionalne povjesnice”, Marulić, br. 2, 2001. Biondić, Ivan; “Planimetrijska povjesnica”, Hrvatsko slovo, 26. sijeĉnja 2001. Biondić, Ivan; “Politiĉki nimalo naivno”, Veĉernji list, 12. listopada 1997. Biondić, Ivan; “Pozadina prijepora oko glagoljice”, Hrvatsko slovo, 9. travnja 1999. Biondić, Ivan; “Prešućeni prorok komunistiĉke propasti”, Vjesnik, 2. lipnja 1994. Biondić, Ivan: “Protupovijesno i protuhrvatsko izvješće”, Novi list, 22. listopada 1997.

Biondić, Ivan; “Proturjeĉna hrvatska baština: oko dva modela nacionalne identifikacije, vrte se bitni nesporazumi naše povjesnice”, Vjesnik, 28. studenoga 2000. Biondić, Ivan; “Slavokroatizam: nova denacionalizacija hrvatske povijesti”, Marulić, br. 2, Zagreb, 2000. Biondić, Ivan; “Srpska školska autonomija: Korak do drţave u drţavi”, Hrvatsko slovo, Zagreb, 25. listopada 1996. Biondić, Ivan; “Subverzivna narav ljudskih prava”, Hrvatsko slovo, 3. travnja 1988. Biondić, Ivan; “Zašto Hrvatska /ni/je nacionalna drţava?”, Hrvatsko slovo, 18. rujna 1998. Biondić, Ivan; “Zaustavite vontizam i banĉenje Hrvatske!”, Novi list, 31. srpnja 1997. Birin, Ante; “Krene li i Njemaĉka desno”, Hrvatsko slovo, 15. lipnja 2001. Blaţević, Davorka; “Ademi kao znak”, Nedjeljna Dalmacija, 22. veljaĉe 2002. Bogović, Mile; “Tisućljetni glagoljaški otok”, Novi list, 5. srpnja 1998. Boko, Jasen; “Srpski temelji – novi prilog dubrovaĉkoj povijesti”, Slobodna Dalmacija, 5. sijeĉnja 2001. Borić, Gojko; “Chirac okuplja posvaĊanu braću”, Slobodna Dalmacija, 1. srpnja 2000. Borić, Gojko; “OsuĊeni na snošljivost”, Slobodna Dalmacija, 11. srpnja 1998. Borić, Gojko; “Treba li poništiti hrvatsku drţavu?”, Slobodna Dalmacija, 10. veljaĉe 2001. Borovĉak, Damir; “Hoće li Srbi opet na barikade?”, Hrvatsko slovo, 7. rujna 2001. Brajiĉić, Rudolf; “Ideolog otvorenog društva o skolastici i skolastik o otvorenom društvu”, Obnovljeni ţivot, br. 3, Zagreb, 1999. Bratulić, Josip; “Glagoljica vertikala hrvatskog identiteta”, Hrvatsko slovo, 23. listopada 1998. Bratulić, Josip; “Onoliko ćemo biti prisutni koliko budemo svoji”, Zarez, 29. oţujka 2001. Brozović, Dalibor; “Komu je u lingvistici potreban pojam dijasistema?”, Vijenac, 15. studenoga 2001. Brozović-Ronĉević, Dunja; “Jesu li Hrvati Iranci /1/”, Vjesnik, 21. listopada 1993.

Brzezinski, Zbigniew “Hegemonija novog tipa. Globalni sustav poretka SAD”, u: Milardović, AnĊelko (ur.), Globalizacija, Osijek – Zagreb – Split, 1999. Buczynski, Alexander; “Razgovor s Ivom Bancem”, Povijesni prilozi. Ĉasopis Hrvatskog instituta za povijest, sv. 17, Zagreb, 1998. Buczynski, Alexander; “Rijeĉ urednika”, Povijesni prilozi. Ĉasopis Hrvatskog instituta za povijest, br. 14, Zagreb, 1995. Budak, Neven; “O knjizi Ive Goldsteina Hrvatski srednji vijek, Zagreb, 1995.”, Radovi Zavoda za hrvatsku povijest, sv. 28, Zagreb, 1995. Buden, Boris; “Granica jedne iluzije”, Novi list, 5. svibnja 2002. Budimir, Stipan; “Zabranjeni dokumenti i istraţivaĉi hrvatske etnogeneze progonjeni u Jugoslaviji”, Staroiransko podrijetlo Hrvata, Zagreb-Teheran, 1999. Budimir, Stipan i Rac, Mladen; “Antropogenetski i agrobiološki dokazi prirodnoznanstvenog podrijetla Hrvata”, Staroiransko podrijetlo Hrvata, Zagreb-Teheran, 1999. Bunjevac, Stipan; “Gorki osmijeh ministra Kaganoviĉa”, Glas koncila, 20. sijeĉnja 2002. Butković, Davor; “Ili dogovor ili razlaz”, Globus, 8. veljaĉe 2002. Butković, Davor; “Lustracija Domovinskog rata: Hrvatska se mora osloboditi mraĉnog nasljeĊa paralelne vojske Gojka Šuška”, Globus, 14. rujna 2001. Davor Butković, “SuĊenje balkanskom krvniku”, Globus, 22. veljaĉe 2002. Bušić, Ferdo; “Nema kompromisa glede Haaga”, Fokus, 14. veljaĉe 2002.

Caratan, Branko; “Nacionalni fenomen i akomodacija interesa: pretpostavke postkomunistiĉke tranzicije I. dio”, Politiĉka misao, br. 2, Zagreb, 1998.

Caratan, Branko; “Nacija u postkomunstiĉkoj tranziciji”, Erasmus, br. 24, 1998.

Cigar, Norman; ”Okonĉanje rata u Hrvatskoj i hrvatski rat za nezavisnost: odluka u ĉasu zaustavljanja”, Erasmus, br. 20, Zagreb, 1997.

Ciliga, Vera ;“O pogledima Milorada Ekmeĉića na hrvatsku povijest”, Jugoslovenski istorijski ĉasopis, br. 3-4, Beograd, 1975. Ciliga, Vera; “O stavovima pravaša i narodnjaka prema politiĉkim pojavama svoga vremena (1867-1871)”, Ĉasopis za suvremenu povijest, br. 2, Zagreb, 1973. Cushman, Thomas; “Critical Theory and the War in Croatia and Bosnia”, The Donald Treadgodl Papers. In Russian, East European and Central Asian Studis, Nr. 13, Washington, 1997. Cviić, Krsto; “Knjiga o Bosni”, Erasmus, br. 13, Zagreb, 1995. Cviić, Krsto; “Jeremijada posljednjeg Titova generala”, Erasmus, br. 4, Zagreb, 1993. Cvitan, Grozdana; ”Literatura kao svjedok”, Prošlost je teško pitanje, Zagreb, 2000.

Ĉelan, Joško; “Paket poslušnosti”, Slobodna Dalmacija, 7. lipnja 2000. Ĉelan, Joško; “Sve kvake multi-kulti dogme”, Obzor, 17. lipnja 1996. Ĉiĉak, Ivan Zvonimir; “Bitka za nasljeĊe 71”, Novi list, 22. prosinca 2001. Ĉiĉak, Ivan Zvonimir; “Nacionalizam kao sudbina”, Novi list, 26. sijeĉnja 2002. Ĉiĉak, Ivan Zvonimir “Etniĉko ĉišćenje”, Jutarnji list, 1. lipnja 2002. Ĉiĉak, Ivan Zvonimir; “Protivnici Hrvatskoga proljeća o 71. još nisu promijenili mišljenje”, Vjesnik, Panorama, 12. sijeĉnja 2002. Ĉizmić, Ivan; “Jesu li Hrvati htjeli neovisnu drţavu?, Hrvatsko slovo, 23. lipnja 2000. Ĉuĉić, Ljubomir; “Vanjska politika”, Hrvatska agenda 2000, Zagreb, 1999.

Ćurić, Draţen “Ekscentrik Banac”, Vjesnik, 8. sijeĉnja 1998.

Denich, Bette; „Dismembering Yugoslavia. Nationalist Ideologies and the Symbolic Revival of Genocide“, The American Ethnologist, svibnja 1994., god. 21, br. 2.

Despot, Zvonimir ; “Blaškiću presudile lordove predrasude”, Veĉernji list, 16. veljaĉe 2002. Despot, Zvonimir; “Sporna Latinica dovodi drţave”, Veĉernji list, 20. veljaĉe 2002.

u

pitanje

temelje

hrvatske

Despot, Zvonimir ; “Zašto je prešućen Hrvatski holokaust?”, Veĉernji list, 18. veljaĉe 2002. Domazet Lošo, Davor; “Kako je pripremana agresija na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu ili preoblikovanje JNA u srpsku imperijalnu silu”, Nacionalna sigurnost i budućnost, sv. 1, Zagreb, 2001. Domazet Lošo, Davor; “Završne operacije hrvatske vojske – uvjerljivost vojne moći i (ili) promjena strategijskog odnosa”, Hrvatski vojnik, Zagreb, travanj 1997. Domazet Lošo, Davor; “Ţunec sustavno ruši hrvatske vrijednosti”, Hrvatsko slovo, 11. sijeĉnja 2002. Dragojević, Sanjin; “Multikulturalizam, interkulturalizam, plurikulturalizam”, Kultura, etniĉnost, identitet, Zagreb, 1999.

transkulturalizam,

Dyson, Kenneth; “Europe of the Regions”, Regional Review, Vol. 2, No, 1, 1992. Dţaja, Srećko; “Bosna i Bošnjaci u hrvatskom politiĉkom diskursu”, Erasmus, br. 9, Zagreb, 1994. Dţaja, Srećko; “Zemlja u vrtlogu”, Erasmus, br. 14, Zagreb, 1995.

Eiler, Zdenko - Elst, Konrad - Witzel, Michael; Sarasvati, Behistun, and the early Origins of the name Hrvat/Croat); in: Kalyanaraman, S. (ed.); Indian Lexicon-Corpus of Inscriptionis, New Delhi, 1999. Elst, Konrad - Eiler, Zdenko - Witzel, Michael; Sarasvati, Behistun, and the early Origins of the name Hrvat/Croat); in: Kalyanaraman, S. (ed.); Indian Lexicon-Corpus of Inscriptionis, New Delhi, 1999. Erceg, Heni ; “U ime naroda”, Feral Tribune, 16. veljaĉe 2002.

Feldman, Andrea; “Imbro Ignjatović Tkalac (1824.-1912.)”, Liberalna misao u Hrvatskoj, Zagreb, 2000. Feldman, Andrea; “Strossmayer i Tkalac – susret liberalizma i katoliĉanstva u Hrvatskoj XIX. stoljeća”, Liberalizam i katolicizam u Hrvatskoj, Zagreb, 1999. Freundlich, Maja; “Raĉan i Mesić krše Ustav”, Hrvatsko slovo, 4. sijeĉnja 2002.

Freundlich, Maja; “Slatkorjeĉive obmane”, Vjesnik, 27. lipnja 1999. Fuĉek, Ivan; “Katoliĉki sud o masoneriji ostaje bezuvjetno negativan”, MI-Zbor, br. 5, Zagreb, 1997. Fuĉek, Ivan; “Znaci vremena u današnjoj Europi kao izazov srednjoistoĉnoj europskoj teologiji”, Obnovljeni ţivot, br. 3-4, Zagreb, 1993.

Gabelica, Ivan; “Pupovac ţeli razbiti ustavni poredak Hrvatske”, Vjesnik, 10. kolovoza 1998. Garmaz, Ţeljko; “Velika Britanija moţe se smatrati suuĉesnikom u genocidu u BiH”, Vjesnik, 29. sijeĉnja 2001. Gavran, Zdravko; “To su i djeca komunizma”, Glas koncila, 20. sijeĉnja 2002. Gjenero, Davor; “Što je drţava ako nije posvećena općem dobru?”, Novi list, 22. prosinca 1997. Gjenero, Davor; “Balkanski izazovi hrvatskoj vanjskoj politici”, Vjesnik, 20. oţujka 2001. Gluhak, Alemko; “Što je nacija”, Hrvatsko slovo, 21. kolovoza 1998. Goldstein, Ivo; “Hrvatsko-srpsko pomirenje u historiografiji – pretpostavka ili posljedica politiĉkog pomirenja”, Radovi Zavoda za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta Sveuĉilišta u Zagrebu, sv. 31, Zagreb, 1998. Goldstein, Ivo; “Institut za povijest je kompromitiran”, Jutarnji list, 11. oţujka 2001. Goldstein, Ivo; “Komparativna istraţivanja hrvatske i srpske povijesti – puka nostalgija, znanstvena potreba ili ĉak nuţnost?”, Dijalog povjesniĉara-istoriĉara 2, Zagreb, 2000. Goldstein, Ivo; “Povijesni sadrţaji u Ustavu Republike Hrvatske”, Erasmus, br. 13, Zagreb, 1995. Goldstein, Slavko; “Druga Republika Hrvatska”, Erasmus, br. 8, Zagreb, 1994. Goldstein, Slavko; “Erasmus danas”, Erasmus, br. 1, Zagreb, 1994. Grakalić, Dubravko; “Klerik na ĉelu Sveuĉilišta – Tomislav Ivanĉić ţestoki je borac protiv magije, sekti, joge, seksa i horospkopa”, Nacional, 28. rujna 2001. Grijak, Zoran; “U povodu knjige Paula Mojzesa, Yugoslavian Inferno – Etnoreligious Warfarwe in the Balkans, New York (1994.), Ĉasopis za hrvatsku povijest, br. 3, Zagreb, 1997.

Gross, Mirjana; “Ideja jugoslavenstva i dogmatski nacionalizam”, Jugoslovenski istorijski ĉasopis, br. 3-4, Beograd, 1975. Gross, Mirjana; “Ideje jugoslavenstva u 19. stoljeću u Istoriji Jugoslavije”, Ĉasopis za suvremenu povijest, br. 2, Zagreb, 1973. Gross, Mirjana; “Nacionalno-integracijske ideologije u Hrvata od kraja ilirizma do stvaranja Jugoslavije”, Društveni Razvoj u Hrvatskoj od 16. do poĉetka 20. stoljeća, Zagreb, 1973. Gross, Mirjana; “Razgovor o korijenima”, Erasmus, br. 1, Zagreb, 1993. Grubiša, Damir; “Diplomacija na kraju povijesti”, Erasmus, br. 18, Zagreb, 1996. Grubiša, Damir; “Globalni kaos terorizma”, Novi list, 13. rujna 2001. Grubiša, Damir ; “Haaški kamen spoticanja”, Novi list, 15. veljaĉe 2002. Grubiša, Damir; “Hrvatska hamletovska intervencija?”, Novi list, 9. studenoga 2001.

dilema:

agresija

ili

oruţana

Grubiša, Damir; “Ljudska prava u Hrvatskoj: studija sluĉaja /Case Study/”, Erasmus, br. 13, Zagreb, 1995. Grubiša, Damir; “Mediokriteti vladaju Hrvatskom”, Novi list, 24. svibnja 2002.

Habsburg, Otto von; “Zapadni Balkan”, ABC, Madrid (prema: Nezavisna Drţava Hrvatska, Zagreb, oţujak-travanj, 1999.) Hacohen, Malachi Haim; “Srednja Europa nikada nije bila kozmopolitska”, Europski glasnik, br. 6, Zagreb, 2001. Hall, Brian; The Impossible Country: A Journey Through the Last Days of Yugoslavia, London, 1994. Heršak, Damir; “Etniĉnost i prošlost”, Etniĉnost i povijest, Zagreb, 1999. Horvat, Branko; “Hrvatska pokretaĉ Balkana i Zagreb balkanski Bruxelles”, Vjesnik, 21. i 22. prosinca 2001. Hrvatski forum,“Pogubni nauk i za Crkvu i Drţavu”, Nezavisna Drţava Hrvatska, travanj/svibanj/srpanj, 1998.

Ivanković Davor; “Postupci Haškog suda Hrvatskoj”, Slobodna Dalmacija, 10. veljaĉe 2002.

nastavak

su

arogancije

Ivanković, Nenad; “Hrvatska misija g. Banca”, Vjesnik, 3. rujna 1997.

prema

Ivanjek, Ţeljko; “Ĉije je proljeće”, Jutarnji list, 20. prosinca 2001. Iviĉević, Jozo; “Moţe li hrvatska bolje?”, Vijenac, 26. srpnja 2001 Ivkošić, Milan; “Liberalno velikosrpstvo”, Veĉernji list, 15. veljaĉe 1995.

Jaĉinović, Milan ; “Miloševiću ćelija, Srbima drţava”, Veĉernji list, 15. veljaĉe 2002. Jajĉinović, Milan; “Sekta profesora B.”, Vjesnik, 18. sijeĉnja 1997. Jahn, Egbert; “Demokracija i nacionalizam – jedinstvo ili protuslovlje?”, Politiĉka misao, br. 4, Zagreb, 1992., s. 68.

Jakovljević, Ivo; “Hrvatska tone u ponor sirovog kapitalizma”, Novi list, 3. kolovoza 2001. Jambrešić, Renata; “Etnonimska analiza banijskih rukopisnih zbirki Instituta za etnologiju i folkloristiku”, Narodna umjetnost, br. 29, Zagreb, 1992. Jašić, Zoran; “Globalizacija i poloţaj malih zemalja”, Nepoznata istina o crnom danu za hrvatske rodoljube 11. sijeĉnja 1972., Zagreb, 2002. Jelĉić, Dubravko; “Hrvatska danas, trideset godina poslije proljeća, deset godina poslije osamostaljenja”, Nepoznata istina o crnom danu za hrvatske rodoljube 11. sijeĉnja 1972., Zagreb, 2002. Jelĉić, Dubravko; “Umjesto vijenca Pilaru”, u: Ivan Striţić, Pero ili maĉ, Zagreb, 2001. Jonjić, Tomislav; “Slika Hrvatske”, Republika Hrvatska, br. 188, Zagreb, 1995. Jović, Josip “Osvetniĉke klevete”, Slobodna Dalmacija, 23. sijeĉnja 2002. Jović, Josip; “Završni ĉin drame”, Slobodna Dalmacija, 2. svibnja 2002. Jurĉević, Josip; “Povijesno znaĉenje Vukovara ’91 /1998./”, Vukovar ’91 – znaĉenje, vrednote, identitet, Zagreb, 2000. Jurĉević, Josip; “Srbijanska oruţana agresija godine”, Jugoistoĉna Europa 1918.-1995., Zagreb, 1995.

na

Hrvatsku

1900.-1995.

Jurdana, Srećko; “Ostao nam je samo Bog”, Slobodna Dalmacija, 17. rujna 1994. Jurdana, Srećko; “Pobjeći iz ralja zavjere zapada”, Slobodna Dalmacija, 24. lipnja 1993. Jurdana, Srećko; “Spašavanje Srba”, Slobodna Dalmacija, 12. svibnja 1993.

Juriĉ, Marko; “Autocenzora hrvatskih anarhista”, Fokus, 23. svibnja 2002.

Kadić, Husein; “Chaman-Kuban-Tanais: odrednice hrvatskog identiteta”, Marulić, br. 5, Zagreb, 2000. Kadić, Husein; “Akademske mutacije etnogenetskih krinki”, Ultimatum, br. 9-10, Zagreb, 2001. Kalinić, Pavle; “Bogati su teroristi”, Nedjeljna Dalmacija, 15. veljaĉe 2002. Kalinić, Pavle; “Terorizam je oruţje siromašnih”, Veĉernji list, 27. rujna 2001. Kangrga, Milan; “Kako stoji sa socijalizmom i komunizmom danas?”, Zarez, 12. travnja 2001. Kantolić, Zoran; “Djelovanje Anketne komisije 1945. u Zagrebu: UtvrĊivanje zloĉina kulturnom saradnjom sa neprijateljem”, Ĉasopis za suvremenu povijest, br. 1, Zagreb, 2001. Karaman, Igor; “Heraldika i historiografski mitovi o (proto)nacionalnoj ideologiji u Hrvata”, Arhivski vjesnik HDA, sv. 37, Zagreb, 1993. Karamarko, Tomislav; “Politiĉku optuţnicu odbaciti”, Slobodna Dalmacija, 29. travnja 2002.

protiv

Gotovine

trebalo

je

Katiĉić, Radoslav; “Boristenu u pohode”, Forum, br. 10-12, Zagreb, 1999. Katunarić, Vjeran; “Nacionalnost iznad ili pored svega?”, Etniĉnost, nacija, identitet, Zagreb, 1998. Khatami, Sayed Mohammad; “Suosjećanje, a ne volja za moć”, Hrvatsko slovo, 12. sijeĉnja 2001. Kelava, AnĊelka; “Bauk Balkana kruţi Gradom”, Slobodna Dalmacija, 31. sijeĉnja 2001. Klemenĉić, Mladen; “Velikosrpska teritorijalna posezanja”, Društvena istraţivanja, br. 4-5, Zagreb, 1993. Kneţević, Snješka; “Kritiĉari koji historiografiji nameću hagiografske kriterije i teţe Stepinĉevoj idealizaciji i mitizaciji”, Vjesnik, 16. veljaĉe 2002. Kolanović, Josip; “Nije to istina o NDH”, Vjesnik, 20.-22. veljaĉe, 1996. Korunić, Petar; “O odreĊenju nacionalne zajednice u hrvatskoj politici u 19. stoljeću”, Ĉasopis za suvremenu povijest, br. 2-3, Zagreb, 1993. Korunić, Petar; “Problem istraţivanja porijekla hrvatske nacije”; u: Spomenica Ljube Bobana, Zagreb, 1996.

Kovaĉec, August; “Malo jeziĉne koristi, puno nacionalne štete”, Vijenac, Zagreb, 20. svibnja 1999. Kovaĉević, Boţo; “O zidanju Skadra”, Gordogan, br. 22, Zagreb, 1986. Krestić, Vasilije; “Drţavno i istorijsko pravo Hrvata – koren zla i sukoba sa Srbima”, Baranja – srpska zemlja, Beli Manastir, 1995. Krišto, Jure; “Goldsteini ponovno osuĊuju Stepinca” (5), Glas koncila, 3. veljaĉe 2002. Krišto, Jure; Fatalnost povijesnih paralelizama”, Fokus, 21. svibnja 2001 Krišto, Jure; GraĊenje klerikalaca – Nadbiskup Stadler u svijetlu njegovih protivnika”; u: Josip Stadler- ţivot i djelo, Sarajevo, 1999. Krišto, Jure; “Stare i nove paradigme hrvatske historiografije”, Društvena istraţivanja, br. 1-2, Zagreb, 2001. Krmpotić, Ante; “Svjetovna ideja benediktinska”, Hrvatska, br. 2, Zagreb, 1994.

ćirilo-metodska

i

ideja

trpimiro-

Krmpotić, Marijan; “Jalove rasprave oko pravopisa”, Hrvatsko slovo, 2. oţujka 2001. Kroch, Karel; “Predslavenska Crvena Hrvatska pod sarmatskim Horitima u Ukrajini (374.-992.)”, Staroiransko podrijetlo Hrvata, Zagreb-Teheran, 1999. Krušelj, Ţeljko; “Izvještaĉeno vještaĉenje”, Veĉernji list, 30. lipnja 1997. Kuhar, Zvonimir; “Amerika i Engleska ruše Euroazijski most”, Hrvatsko slovo, 5. listopada 2001. Kujundţić, Nedjeljko; “KraĊa tuĊe slobode”, Hrvatsko slovo, 2. lipnja 2000. Kujundţić, Nedjeljko; “Regulacija likom”, Mostariensia, br. 15, Mostar, 2002.

ili

smrt

ili

globalizacija

s

ljudskim

Kukoĉ, Mislav ; “Ivo Pilar 1874.-1933.”, Liberalna misao u Hrvatskoj, Zagreb, 2002. Kukoĉ, Mislav; “Neki su praksisovci demokratima”, Obzor, 6. studenoga 1999.

preko

noći

postali

liberalnim

Kukoĉ, Mislav; “Otvoreno društvo je ideologija postkomunizma”, Tjednik, Zagreb, 27. lipnja 1997.

Lacmanović, Bogoljub; “Rusi ne vjeruju da je bin Laden stajao iza napada na SAD”, Vjesnik, 3. lipnja 2002.

Latin, Denis; “Dok Mesić vodi Hrvatsku u Europu, Raĉanu i Sanaderu stalo je samo do vlasti”, Nacional, 22. sijeĉnja 2002. Lay, Vladimir; “Što bi to bio odrţivi razvoj Hrvatske?”, Hrvatska revija, br. 1, Zagreb, 2001.

Letica, Slaven; “Dr.Ţarko Puhovski trebao bi napustiti trajno sve poslove povezane sa zaštitom ljudskih prava”, Globus, 24. svibnja 2002.

Letica, Slaven; “Je li Mesićev govor hrabri moralni ĉin ili teško falsificiranje povijesti?”, Globus, 25. sijeĉnja 2002. Lipovĉan, Srećko; “Pilarovo djelo Juţnoslavensko pitanje”, Prinosi za prouĉavanje ţivota i djela dra Ive Pilara, svezak prvi, Zagreb, 2001. Lerotić, Zvonko; “GraĊanski nacionalizam i etnonacionalizam”, Etniĉnost, nacija, identitet, Zagreb, 1998. Lerotić, Zvonko; “Postdaytonska Hrvatska”, u: Politiĉka misao, br. 4, Zagreb, 1996. Linz, Juan & Alfred Stepan; Problems of Democratic Transition and Consolidation: Southern Europe, South America and Post-Communist Europe. John Hopkins University Press 1996. Lokin, Branimir; “Bizantizam i zapadna demokracija”, Vjesnik, 30. prosinca 2000. Lonĉarević, Vladimir; “Crkva i globalizacija”, Prilog lista MI –Zbor, br. 6-8, 2000. Lovrenović, Dubravko; “Deratizacija historiografije”, Zarez, 12. travnja 2001. Lovrenović, Ivan ; “Dvije pameti jednog kardinala”, Feral Tribune, 2. rujna 2001. Lovrenović, Ivan; “IzmeĊu rovova nacionalizma”, Feral Tribune, 17. studenoga 2001. Lovrenović, Ivan; “U labirintima Bosne i Hercegovine”, Erasmus, br. 2, Zagreb,1993. Lovrić, Jelena; “TuĊmanovo zamrzavanje rasula”, Novi list, 16. svibnja 1998. Lovrić, Mihovil i sur.; “Zagonetka ranih Praslavena i vaţnost Iranohrvata za njihovo zajedništvo”, Staroiransko podrijetlo Hrvata, Zagreb-Teheran, 1999.

Macan, Trpimir; “Pogled na razvitak i stanje hrvatske povijesne znanosti”, u: Hrvatska i odrţivi razvitak, Zagreb, 1998. Mahmutćehajić, Rusmir; “Zla kob ideologija”, Feral Tribune, 17. studenoga 2001.

Malcolm, Noel; “Nacionalizmi – izmeĊu demokracije i primitivizma”, Erasmus, br. 8, Zagreb, 1994. Malcolm, Noel; “Odgovor Srećku Dţaji”, Erasmus, br. 15, Zagreb, 1996. Mandić, Dominik; “Revizija hrvatske povijesti stvarnost i potreba”, Hrvatski razgovori u slobodi (pretisak), Zagreb, 2000. Marĉinko, Mato; “Hrvatska glagoljica Japundţić, Hrvatska glagoljica, Zagreb, 1988.

po

Marku

Japundţiću”,

u:

M.

Marijaĉić, Ivica “Carla slijepo vjeruje Savi”, Fokus, 6. rujna 2001 Marijaĉić, Ivica; “Zbjeg Srba pred Olujom naredio srpski vojni vrh!”, Slobodna Dalmacija, 21. veljaĉe 2001. Maruševski, Olga; “Juraj Haulik 1837.-1869.”, Zagrebaĉki biskupi i nadbiskupi, Zagreb, 1995. Matijević, Zlatko; “Od Svibanjske deklaracije do Izjave nadbiskupa Stadlera – dva viĊenja rješenja Juţnoslavenskog pitanja” (1917.), Josip Stadler-ţivot i djelo, Sarajevo, 2000. Matijević, Zlatko; “Pilar je Starĉeviću zamjerao što ne priznaje Srbe!”, Veĉernji list, 28. sijeĉnja 2002. Matković, Stjepan; “Josip Frank nije krivac za ustaška nedjela”, Veĉernji list, 5. studenoga 2001. Matković, Stjepan; “Politiĉke prilike nagodbene Hrvatske u oĉima Ive Pilara”, Prinosi za prouĉavanje ţivota i djela dra Ive Pilara, svezak prvi, Zagreb, 2001. Maštrović, Tihomil; “Drama identiteta”, Novi list, 17. prosinca 1996. Mauriĉ, Ervin “Europski novi identitet”, Društvena istraţivanja, br. 6, Zagreb, 1994. Mesić, Milan “Da li multikulturalizam tali ameriĉki kotao za taljenje”?, Revija za sociologiju, br. 3-4, Zagreb, 1998. Milardović, AnĊelko; “Iskrivljena slika”, Fokus, 3. sijeĉnja 2002. Milardović, AnĊelko; “MeĊunarodna inţenjerija Velikog Burazera”, Fokus, 19. oţujka 2001. Milardović, AnĊelko; “Stradanja Hrvata Haagu”, Slobodna Dalmacija, 18. veljaĉe, 2001.

u

ratu

ne

zanimaju

nikoga

u

Milardović, AnĊelko; “Što nam to tamo pjeva ptica KOS”, Fokus, 6. prosinca 2001. Milardović, AnĊelko; “U sjeni suĊenja Miloševiću u Haagu”, Fokus, 21. veljaĉe 2002. Miliĉević, Ivan; “Borba za politiĉku vjerodostojnost”, Fokus, 31. sijeĉnja 2002.

Mišĉević, Nenad; “Pravda po domaću?”, Novi list, 17. veljaĉe 2002. Mišĉević, “Stoljeće globalnosti”, Novi list, 2. sijeĉnja 2001. Mršić, Zdravko; “Politiĉke snage manipuliraju zabrinutim ljudima i potrebom da se nešto poduzme za preokret nabolje”, Vjesnik, 3. svibnja 2002.. Mršić, Zdravko; “Pred pogibeljnom dvojbom: pobjeda u stranci bi mogla se Budiši prometnuti u poraz u narodu”, Vjesnik, 8. veljaĉe 2002. Muţić, Ivan; “Slobodno zidarstvo je protukršćansko i anacionalno”, Hrvatska obzorja, br. 2, Split, 1998.

Nemet, Ladislav; “Crkva i dijalog sa suvremenim svijetom”, Obnovljeni ţivot, br. 2, Zagreb, 2001. Nemet, Ladislav; “Globalizacija i suvremena teologija”, Obnovljeni ţivot, br. 3, Zagreb, 2000. Novak, Slobodan P.; “Novi kljuĉevi hrvatskog pitanja”, Vijenac, 19. studenoga 1998. Novak, Slobodan P.; “Vi biste, gospodine Peĉariću, Hrvatskoj najveću uslugu uĉinili da joj o povijesti baš i ne pišete”, Vjesnik, 7. veljaĉe 2002. Novak, Slobodan P.; “Newyorški pouĉak i hrvatska zbunjenost”, Vjesnik, 28. sijeĉnja 2002.

Obrkneţević, Miloš; “Razvoj pravoslavlja u Hrvatskoj i Hrvatska pravoslavna crkva”, Hrvatska zauvijek, Zagreb, 1996. Olujić Ţeljko, “Haaški sud u sluţbi politike”, u: Josip Peĉarić, Sramotni sud u Haagu, Zagreb, 2002.

PaĊen, Ivan; “Katolicizam i nacionalizam u Hrvata 1990-ih: Pravnoteorijski pogled”, Liberalizam i katolicizam u Hrvatskoj, Zagreb, 1999. Paić, Ţarko; “Dosada planetarne provincije – ogled o granicama globalne despocije”, Europski glasnik, br. 5, Zagreb, 2000. Paić, Ţarko; “Multikultura ili ţivot u laţi?”, Jutarnji list, 2. lipnja 2001. Paić, Ţarko; “Neoliberalna demagogija”, Jutarnji list, 4. svibnja 2002. Paić, Ţarko; “Postoji li alternativa kapitalizmu”, Jutarnji list, 9. veljaĉe 2002.

Palokaj, Augustin; “Nitko nema ekskluzivno pravo na demokraciju”, Jutarnji list, 19. studenoga 2001. Pantelić, Stjepan; “Zablude o iranskom podrijetlu Hrvata”, Zadarska smotra, br. 1-3, Zadar, 2000., s. 127-145. Paraga, Dobroslav; “Sporna uloga dr. Savke Dabĉević-Kuĉar”, Novi list, 31. sijeĉnja 2002. Pavelić, Boris; “Suci Haškog suda ponašaju se poput bogova”, Novi list, 10. veljaĉe 2002. Pavelić, Krešimir; “Gotovac napokon otkrio da on Hrvatsku nikada nije zamišljao izvan Jugoslavije, što znaĉi da je bio samo liberalistiĉki jugodisident”, Vjesnik, 5. sijeĉnja 1997. Pavić, Radovan; “Narod bez teritorija nitko je i ništa”, Hrvatsko slovo, 10. svibnja 2002.

Pavliĉević, Dragutin; “Jugoistoĉna Europa i Balkan na granici svjetova”, Jugoistoĉna Europa 1918.-1995., Zagreb, 1995. Peĉarić, Josip; “Smijemo li zanemariti n.ezahvalnost, uvredljiva kriva tumaĉenja i sramotne komentare o Stepinĉevu djelu”, Vjesnik, 5. veljaĉe 2002. Peĉarić, Josip; “Gospodine predavaĉu, nastavite pisati o svemu i svaĉemu, jer time ĉinite uslugu Hrvatskoj”, Vjesnik, 9. veljaĉe 2002. Peter, Ranko; “Banac kopa hrvatski Suez”, Obzor, 16. sijeĉnja 1999. Pintarić, Nada; “Otkrivanje Bijele Hrvatske”, Marulić, br. 2, Zagreb, 1999. Pinterović, Antun; “Još o hrvatskoj glagoljici”, Matica, br. 6, Zagreb, 1988. Pivĉević, Edo; “Globalistiĉki kapitalizam i nacionalizam”, Hrvatsko slovo, 3. svibnja 2002.

Polović, Jadranka; “Nevladine udruge i vlast”, Slobodna Dalmacija, 30. rujna 2001. Polšek, Davor; “Otvoreno društvo i njegov neprijatelji, gruba nerazumijevanja i osporavanja”, Vjesnik, 9. listopada 2001. Posavac, Zlatko; “Hrvatska estetika – srednji vijek”, Filozofska istraţivanja, sv. 1. (68.), Zagreb, 1998. Primorac, Igor; “Genocid u Bosni”, Erasmus, br. 14, Zagreb, 1995.

Primorac, Igor; The War Against Croatia: Silent Traits, u: Journal of Croatians Studies (1992), sv. 32-33. Prodanović, Ĉedo; “Haaški sud je apsolutno pravedan”, Nedjeljna Dalmacija, 11. sijeĉnja 2002. Prpa, Branka; “Preispitivanje identiteta”, Dijalog povjesniĉara-istoriĉara 2, Zagreb, 2000. Pusić, Eugen; “Identitet – diverzitet – kapacitet”, Erasmus, br. 11, Zagreb, 1995. Pusić, Vesna; “Diktature s nacija”, Erasmus, br. 1, Zagreb, 1993.

demokratskim

legitimitetom:

demokracija

ili

Pusić, Vesna; “Mostar”, Erasmus, br. 16, Zagreb, 1996. Pusić, Vesna; “Nova agenda za nove demokracije (I)”, Erasmus, br. 2, Zagreb, 1993. Pusić, Vesna; “Novi društveni ugovor”, Erasmus, br. 3, Zagreb, 1993. Pusić, Vesna; “Upotreba nacionalizma i politika prepoznavanja”, Erasmus, br. 8, Zagreb, 1994. Pusić, Zoran; “Etniĉka metla na dugom štapu”, Feral Tribune, 25. kolovoza 2001.

Rac, Mladen i Budimir, Stipan; “Antropogenetski i agrobiološki dokazi prirodnoznanstvenog podrijetla Hrvata”, Staroiransko podrijetlo Hrvata, Zagreb-Teheran, 1999. Raĉki; Franjo; “Jugoslovjenstvo”, Pozor, br. 27-29, Zagreb, 1860. Radić, Maksim; “Zloĉini nisu bili zapovjeĊeni”, Fokus, 20. prosinca 2001. Ramet, Sabrina P. ; “Ante Starĉević – liberalni zagovornik graĊanske drţave” (u rukopisu). Rendić Mioĉević, Ivo; “Etnopsihologija Iliriku”, Dijalog povjesniĉara/istoriĉara 1, Zagreb, 2000.

i

nacija

Rihtman-Auguštin, Dunja; “Etniĉki identitetnacionalizam”, Etniĉnost, nacija, identitet, Zagreb, 1998.

etnocentrizam

u –

Rkman, Ilija; “Kako će Jugoslavija platiti Vukovar”, Obzor, 10. srpnja 1999. Rogić, Ivan; “Ĉetiri lika Ive Pilara”, Prinosi za prouĉavanje ţivota i djela dra Ive Pilara, svezak prvi, Zagreb, 2001.

Roţanković, Miroslava; “Koga od posvaĊanih srpskih politiĉara u Hrvatskoj shvatiti kao predstavnika Srba?”, Vjesnik, 4. veljaĉe, 1999. Rudolf, Davorin; “Povijesna, moralna i pravna odgovornost: zašto je vaţno jasno kazati tko je istinski zaĉetnik rata”, Vjesnik, 20. svibnja 2002. Rudolf, Davorin; “TuĊmanovi pokušaji raspleta jugoslavenske drţavne krize 1990. i 1991.”; u: Dr. Franjo TuĊman – vizije i postignuća, Zagreb, 2002. Rumenjak, Natalija; “Nacionalna ideologija 1902.”, Povijesni prilozi, sv. 14, Zagreb, 1995.

listova Obzor i Srbobran,

1901.-

Sabol, Josip; “Katoliĉka Crkva – bitna duhovna snaga u hrvatskom društvu” /2/, Glas koncila, 10. veljaĉe 2002.). Sabol, Josip; “Multikulturalizam i Republika Hrvatska”, Glas Koncila, 14. i 21. veljaĉe 1999. Sakaĉ, Stjepan Krizin; “Slavistika i Hrvati pansrbizam)”, Hrvatska revija, sv. 2-4, Buenos Aires, 1952.

(Hrvati

i

filološko-etniĉki

Sakaĉ, Stjepan Krizin; “Što smo primili od sv. Braće Ćirila i Metoda”, Ţivot, Zagreb, br. 3, 1936., Salaj, Branko; “Bildtova doktrina ograniĉene integracijskom drţavnom okviru”, Vjesnik, 26. lipnja 2001.

suverenosti

u

balkanskom

Salaj, Branko; “Integracijske obmane”, Vjesnik, 17. srpnja 2001. Sanader, Ivo; “Pakt stabilnosti – izazovi i zamke”, Forum, br. 10-12, Zagreb, 1999. Sekulić, Duško; “Je li nacionalizam hrvatska sudbina?”, Revija za sociologiju, br. 3-4, Zagreb, 2001. Seely, K. Q.; Clinton Blames Milošević, Not Fade, for Bloodshed, New York Times, May 14, 1999. Selem, Petar; “Zapis o Autobiografskim zapisima Stanka Lasića”, Forum, travanj – lipanj, 2001. Sirotković, Hodimir; “O liku Josipa Jurja Strossmayera”, U povodu 75. obljetnice smrti, JAZU, sv. 49, Zagreb, 1980. Stanĉić, Nikša; “Hrvatski narodni preporod” ili “ilirski pokret”, Zbornik o Franji Fancevu, Zagreb – Zadar, 1998. Stanĉić, Nikša; “Jugoslavensko i nacionalno u udţbenicima historije”, Marksistiĉka misao, br. 2, Beograd, 1983.

Starešina, Višnja; “Haag je Martiću napravio drţavu”, Veĉernji list, 28. srpnja 2001. Starešina, Višnja; “Haaška zadovoljština”, Veĉernji list, 14. veljaĉe 2002. Starešina, Višnja; “Je li CIA spavala dok je Savo Štrbac gradio optuţnicu za Oluju”, Veĉernji list, 25. kolovoza 2001. Stokes, Gale; American Historical Review, Nr. 3, Bloomington/Indiana, 1985. Strĉić, Petar; “MeĊunarodni slom vrha srbijanske historiografije”, Novi list, 28. travnja 2002. Striţić, Ivan; “Novovjeki hrvatski gusani”, Hrvatsko slovo, 2. studenoga 2001. Ströhm, Carl Gustaf, “Europa domovina razliĉitih”, Veĉernji list, 7. listopada 1995. Ströhm, Carl Gustaf; “Novcem do politiĉke moći”, Hrvatsko slovo, 11. sijeĉnja 2002. Strossmayer, Josip Juraj; “Govor o odnošajima Hrvatske, Dalmacije i Slavonije prema Ugarskoj”, Hrvatski domoljub Josip Juraj Strossmayer, Zagreb, 1995. Sundhaussen, Holm; “Postsocijalistiĉka konstrukcija društvenog identiteta. Izazov intelektualcima”, Prošlost je teško pitanje, Zagreb, 2000., Sundhaussen, Holm; “Prošlost, povijest i društvo”, Dijalog povjesniĉara-istoriĉara 2, Zagreb, 2000. Supilo, Fran; “I opet most”, Politiĉki spisi, Zagreb, 1970. Sušek, Ţeljko; “Još nekoliko pravopisa”, Bujština 2001., Umag, 2001.

diletantskih,

ali

iskrenih

priloga

na

temu

Szabo, Agneza; “Govori zagrebaĉkog nadbiskupa Jurja Haulika u hrvatskome Saboru 1861., te 1865.-1867. godine”, Tkalĉić, br. 1, Zagreb, 1997. Szabo, Agneza; “Zagrebaĉki (nad)biskup Juraj Haulik i Hrvatski narodni preporod (1835.-1848.)”; u Kaj. Ĉasopis za knjiţevnost, umjetnost i kulturu, br. 4-5, Zagreb, 1994.

Šanjek, Franjo; “Europeizam velikog Hrvata”, Školske novine, Zagreb, 5. prosinca 2000. Šantić, Neven; “Tri poruke budućim naraštajima”, Novi list, 10. prosinca 2001. Šentija, Josip; “Hrvatska pred Europom 2000”, Hrvatska agenda 2000, Zagreb, 1999. Šeparović, Zvonko; “Pravno-znanstveni pogled na KaraĊorĊevo i njegove posljedice”, Nepoznata istina o crnom danu za hrvatske rodoljube 11. sijeĉnja 1972., Zagreb, 2000.

Šilović Karić, Danja; “Frano Supilo (1870.-1917.)”, Liberalna misao u Hrvatskoj, Zagreb, 2000. Šimac, Neven; “Rijeĉ, savjest, povijest”, Prošlost je teško pitanje, Zagreb, 2000. Škegro, Ante; “Javni natpisi s 2 mramorne ploĉe iz grada Tanaisa na ušću Dona u Azovsko more”, Povijesni prilozi, sv. 21, 2001. Škeljo, Ante; “Banac misli da smo Papuanci”, Slobodna Dalmacija, 9. rujna 1997 Škrabalo, Ivo; “Pogovor splitskim razgovorima”, Liberalizam i katolicizam u Hrvatskoj, Zagreb, 1999. Šuvar, Stipe; “Kako stvari stoje s nacionalnim manjinama”, Hrvatska ljevica, travanj 2001. Švob-Đokić, Nada; “Koje će kulture opstati?”, Zarez, 20. prosinca 2001.

Tolić, Benjamin; “Oklevetana nacionalna drţava”, Hrvatsko slovo, 24. oţujka 2000. Tomac, Zdravko; “Neki TuĊmanu nisu oprostili rušenje Jugoslavije”, Fokus, 10. sijeĉnja 2002. Tomljanovich, W. B.; “Josip Juraj Strossmayer /1815.-1905./”, Liberalna misao u Hrvatskoj, Zagreb, 2001. Tomljanovich, W. B.; Hrvatskoj, Zagreb, 2001.

“Eugen

Kvaternik /1825.-1871./”, Liberalna

misao

u

Toth, Ţeljko; “Britanci stvorili balkanskog krvnika Miloševića”, Veĉernji list, 19. sijeĉnja 2002. Toth, Ţeljko; “Mosad naoruţavao Srbe”, Veĉernji list, 23. travnja 2002. Trgovĉević, Ljubinka; “Evropski uzori meĊu srpskim intelektualcima”, Dijalog povjesniĉara-istoriĉara 3, Zagreb, 2001. Tripalo, Miko; “Bespuća hrvatske politike”, Erasmus, br. 3, Zagreb, 1993. TuĊman, Miroslav; “HIS: 1993-1998 Prvih pet godina Hrvatske izvještajne sluţbe”, Nacionalna sigurnost i budućnost, sv. 1, Zagreb, 2001. TuĊman, Miroslav; “Ţivimo u doziranoj demokraciji”, Slobodna Dalmacija, 18. sijeĉnja 2002. Tunjić, Andrija; “Komu treba strategija hrvatske kulture?”, Vjesnik, 18. travnja 2001.

Tunjić, Andrija ;“Ţelja za autonomijom Srbe dovodi u geto?”, Vjesnik, 8. veljaĉe 2002.

Veselica, Marko; “Hrvatsko proljeće – i nacionalni i demokratski pokret” , Fokus, 24. sijeĉnja 2002. Vidmarović, Đuro; “Domoljublje kao sudbina: hrvatski intelektualci izmeĊu nacije i politike”, Marulić, br. 1, Zagreb, 1994. Vincetić, Luka; “Biskup na kriţu”, Feral Tribune, 25. svibnja 1998. Vincetić, Luka; “Pledoaje za biskupa Strossmayera”, Erasmus, br. 14, Zagreb, 1995. Vodušek Stariĉ, Vera; “Hrvatski politiĉari ne cijene svoju drţavu”, Veĉernji list, 30. lipnja 2001. Volf, Miroslav; “I za Bin Ladena ima mjesta na nebu”, Slobodna Dalmacija, 31. sijeĉnja 2002.). Vuĉić, Petar; “Geopolitiĉki okvir dogaĊanja Hrvatskog proljeća i uĉinka njegovih ideja u stvaranju Republike Hrvatske ili Hrvatska 1971.-1991.-2001”, Hrvatska trideset godina poslije, Zagreb, 2002. (u tisku). Vujĉić, Vladimir; “Politiĉka kultura i nepovjerenje”, Fokus, 21. veljaĉe 2001. Vujević, Miroslav; “Politiĉka kultura Hercegovini”, Politiĉka misao, br. 4, Zagreb, 1996.

i

rat

u

Hrvatskoj

i

Bosni

i

Vukman, Zoran; “Balkansko pirovanje”, Fokus, 2. srpnja 2001. Vukman, Zoran; “Cijena sluganstva”, Hrvatsko slovo, 2. studenoga 2001. Vukman, Zoran; “Da je Finkielkraut Hrvat ...”, Hrvatsko slovo, 15. veljaĉe 2002. Vukman, Zoran; “Haaška nekrofilija”, Slobodna Dalmacija, 23. travnja 2001. Vukman, Zoran; “Mesić, Puhovski i zatvoreno društvo”, Hrvatsko slovo, 18. sijeĉnja 2002. Vukman, Zoran; “Milošević kao krvavi klaun”, Hrvatsko slovo, 22. veljaĉe 2002. Vukman, Zoran; “Novinari ambasadori”, Slobodna Dalmacija, 5. oţujka 2001. Vukman, Zoran; “Vesna Pusić kao zvijezda balkanskog neoliberalizma,” Hrvatsko slovo, 11. sijeĉnja 2002. Vukman, Zoran; “Vlastita sudbina odriĉe globalizaciju”, Fokus, 28. svibnja 2001. Vukobrat, Boris; Predlozi za novu zajednicu republika bivše jugoslavije, 1992; http://www.fondmir.org.yu/knjiga-predlozi-s.html

Vukov Colić, Draţen; “Obnova srednjoeuropskog kruga”, Novi list, 9. svibnja, 2000. Vujić, Antun; “Vrijeme je za hrvatsko-srpsko pomirenje”, Identitet, Zagreb, februar 1995. Vurišić, Vlado; “Budiša ga nije volio”, Globus, 8. veljaĉe 2002.

Waever, Ole; “Imperial metaphor: Emerging European analogies to pre-nation-state imperial system”; u: Tunader, Ola i dr. (ur.): Geopolitics in Post-Wall Europe, London, 1997. Witzel, Michael – Eiler, Zdenko - Elst, Konrad; Sarasvati, Behistun, and the early Origins of the name Hrvat/Croat); in: Kalyanaraman, S. (ed.); Indian Lexicon-Corpus of Inscriptionis, New Delhi, 1999.

Zakošek, Nenad; “Ekstremizam kao normalnost”, Erasmus, br. 34, Zagreb, 1998. Zeĉić, Dada; “Dokad će Hrvatska biti talac brojeva”, Vjesnik, 29. i 30. svibnja 2002. Zelić-Buĉan, Benedikta; “Znaĉenje dr. Franje TuĊmana u ogledalu novije hrvatske povijesti”, Marulić, br. 1, Zagreb, 2000. Zimmermann, Warren; “Pavana za Bosnu”, Erasmus, br. 9, Zagreb, 1994. Zinovjev, Aleksander; “Hladni rat je bio djeĉja igra”, Feral tribune, 9. lipnja 2001. Zucconi, Vittorio; “Novi svjetski poredak i raĊanje nove ameriĉke strategije”, La Republica (prema: Novi list, 29. rujna 2001.

Ţanić, Ivo; “Zloĉin u Pakraĉkoj Poljani ne redefinira Domovinski rat”, Novi list, 18. sijeĉnja 2002. Ţigić, Ivica; “Kako od Hrvata napraviti zombije”, Školske novine, 28. listopada 1997. Ţivić, Draţen; “Velikosrpska agresija na Republiku Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu”, u: John Ivan Prcela i Draţen Ţivić, Hrvatski holokaust – dokumenti i svjedoĉanstva o poratnim pokoljima u Jugoslaviji, Zagreb, 2001. Ţunec, Ozren; “Drţava i pobunjenici: operacija Oluja i njene posljedice”, Erasmus, br. 13, Zagreb, 1995. Ţunec, Ozren “Hrvatska u sukobu niskog intenziteta”, Erasmus, br. 7, Zagreb, 1994. Ţunec, Ozren; “Okrugli stol Srbi i Hrvati”, Erasmus, br. 4, Zagreb, 1993. Ţunec, Ozren; “Okuĉanski zakljuĉci”, Erasmus, br. 12, Zagreb, 1995.

Ţunec, Ozren; “Rat u Hrvatskoj 1991.-1995. 2. dio: Od sarajevskog primirja do završnih operacija”, Polemos, br. 2, Zagreb, 1998. Ţupanov, Josip; “Ĉim neki mit postane predmetom politiĉkih rasprava, polemika i sudskih procesa to je poĉetak njegova kraja” , Vjesnik, 7. veljaĉe 2002. Ţupanov, Josip; “Etniĉnost i politika prostoru”, Etniĉnost, nacija, identitet, Zagreb, 1998.

na

europskom

geopolitiĉkom

SUMMARY The author of this book analyzes the option of neo-liberal globalism since, for a third time, unhistorical means are being utilized to create a third Yugoslavia, as directed by Soros’ claim that the “Balkans represent an experiment for the entire world to become a globally open society.” Proceeding from the axiom – one cannot resist the Balkans – the central architect of thies option is Ivo Banac and his doctrine of banacism. Politically operational in the strategy od Pusic/Goldstein Erasmus Gilde, which originates from the untruthful dillema of “Democracy or Nation”, banacism rejects every idea of the Croatian nation state. In the book, the author applies a genetic-structural-functional methodology to analyze historical and geopolitical prospects of such anachronistic indoctrination, which endeavours to occupy and isolate Croatia for a third time from its central European civilizational and cultural surroundings, thus, artificially and permanently entrenching it in the “Western Balkans”. Through a comprehensive analysis, the author demonstrates that this ideology and glorification of the neo-Yugoslavian alliance is doomed, since history initiated the collapse of multinational states as a result of their inability to secure the establishment of national rights and principles within civil society. The undisputed respect of order on the road to western style democracy is possible only through the affirmation od national identity, which is best manifested through the nation state. Namely, concludes the author, by completing the process of establishing a nation state as a histroical idea, the stability situation improves, and countries in the region acquire confidence, which future cooperation necessitates. In regard to the personal preoccupation of Banac with the failed utopia (“always and furthermore Yugoslavia”), the author analyzes his family background which is, on the one hand, emotionally obsessed with “love” toward Yugoslavia, and on the other hand, filled with a pathological indisposition towards every idea of the Croatian nation state.

Since it scientifically demolishes the great fabrication (“Magna fraus”), geopolitically and historically postulated by banacism and politically promoted by the Pusic/Goldstein Erasmus Gilde-strategy, this book could contribute to the clarification of not only historical misconceptions, but also explains the contemporary political situation in Croatia and the Balkans. Therefore, in addition to examining Croatia an the Balkans. Therefore, in historical and contemporary geopolitical context, and thus settling the Craoatian question, the book also provides perspectives for the analysis of the centuries old Balkan question.

ZUSAMMENFASSUNG

Da man schon zum dritten Mal, innerhalb der Anweisung von Soros (“Balkan ist Vesuch dass der ganze Welt eine offene Globalgesellschaft wird”), mit ungeshichtlichen Mitteln das dritte Jugoslawien zu schaffen vesucht, zergliedert der Autor in diesme Buch diese Option des neoliberalen Globalismus. Hervorgehend aus dem Axiom “Dem Balkans kann man sich nicht widersetzen”, Mittelgestalter dieser Option ist Ivo Banac und seine Doktrin (Banazismus). Banazismus, der politische in der Strategie von Pusić-GoldsteinErasmus Gilde, was aus dem unwahren (Hamlet΄s) Dilemma “Demokration oder Nation” hervorgeht, vertilgt jede Idee des kroatischen Nationalstaates. Mit der genetisch-strukturell-funktionalen Methode zergliedert der Autor geschichtliche und geopolitische Aussischten dieses anachronen Lehren, das zum dritten Mal vesuscht, Kroatien aus seinem mitteleuropäischen und kulturellen Umkreis zu isolieren und zu okkupieren und sie unnatűrlich und unwiderbringlich in den “Westbalkan” ersetzen. Mit der mehrschichtigen Zergliederung zegte der Autor, dass diese Ideologisierung und Divinisierung der neojugoslawischen Union keine Chancen hat, weil sich die Geschichte gegen Zerstőrung mehrnationalen Staaten bewegte, dass sie wegen ihrer Unfähigkeiten Verwircklichung der Nationrechten und der Prinzipien der Bürgerdemokration ermöglichen Unbestreitbare Achtung der Reihenfolge, auf dem Demokrationsweg, ist nur mit der Affirmation der Nationalidentität möglich, und die Nationalidentität bestätigt sich am besten mit einem Nationalstaat. Nämlich, der Autor schlieβt, dass sich die Sicherheitssituation nur erst mit Prozeβbeendigung der geschichtlichen Idee von Staat-Nation (citizen-nations) verbessern wird, und dass die Staaten in dieser Region Selbstvertrauen bekommen werden, da fűr Mitarbeit in der Zukunft notwendig ist. Was die persőnliche Beschäftigung von Banac mit dieser verfehlten Utopie (Immer wieder Jugoslawien) betrifft, zergliedert der Autor seinen familiären Background, der auf einer Seite emotionell mit der “Liebe” gegen Jugoslawien belastet und auf anderen Seite mit der patologischen Unbehaglichkeit gegen jede Idee des kroatischen Natioanlstaates erfűllt ist. Das dieses Buch eien grosse Illusion (magnus fraus) wissenschaftlich verunstaltet, die historiographisch und geopolitisch von Banazismus gestaltet wird, und die politisch die PusićGoldstein΄s Strategie Erasmus Gilde unterstützt, kann dieses Buch zum Aufklären von nicht nur geschichtlichen Irrtümern, sondern auch der neusten politischen Situation in Kroatien und auf dem Balkan beitragen. Also, auβer dass das Buch ermőglicht, dass man Kroatien als ein Subjekt in Rahmen der europaischen und weltlichen Geopolitik ansieht und damit

die kroatiche Frage lőst, es őffnet mehrhundertjährigen balkanischen Frage.

KAZALO OSOBNIH IMENA

A Abramović 101, 302, 352 Alazawa 144, 346 Aleksandar Makedonski 142 Aljinović 211, 313, 338, 339, 352 Almond 84, 346 Alomond 352 Anderson 12, 346 Andrija-Ţeljko Lovrić 142 Ante Krmpotić 359 Anto Kneţević 110, 348 Antoljak 12, 132, 133, 346

auch

Perspektiven

fűr

Lősung

der

Antun Bauer 137, 346 Antun Tus 206 Aralica 86, 226, 352 Aras-Ganza 165 Artuković 44, 46, 169, 352 Ascherson 152, 346 Avineri 190

B Badurina 80 Baier 271, 346 Baker 107, 127 Banac 7, 9, 11, 20, 21, 22, 23, 24, 26, 27, 28, 29, 31, 32, 33, 34, 36, 37, 38, 39, 40, 41, 42, 43, 44, 45, 47, 48, 49, 50, 51, 52, 54, 55, 65, 66, 67, 69, 72, 73, 79, 80, 82, 83, 87, 88, 89, 90, 91, 95, 96, 97, 98, 100, 105, 106, 107, 108, 110, 111, 114, 118, 121, 124, 125, 126, 127, 130, 131, 135, 137, 141, 154, 156, 158, 160, 161, 162, 166, 167, 168, 169, 170, 175, 187, 202, 206, 207, 208, 210, 211, 213, 215, 219, 222, 223, 226, 227, 236, 248, 250, 252, 269, 278, 304, 311, 312, 313, 314, 315, 316, 317, 318, 319, 320, 335, 336, 338, 339, 340, 341, 342, 343, 344, 346, 353, 355, 362, 364 Banca 12, 22, 27, 29, 30, 39, 45, 47, 49, 52, 53, 59, 75, 87, 94, 96, 100, 101, 111, 137, 182, 313, 314, 318, 319, 338, 339, 340, 342, 343, 344, 353, 358 Baranović 260, 353 Bašić 150, 221, 228, 353 Bataković 17, 37, 65, 66, 166, 169, 353 Bebić 203, 353 Beck 238, 301, 346, 353 Berković 174, 353 Bette Denich 84, 356 Bibo 77, 225, 337, 353 Bilandţić 250, 267 Bildt 91, 215 Biondić 8, 13, 17, 27, 55, 58, 66, 101, 125, 126, 134, 142, 143, 145, 149, 150, 151, 155, 159, 163, 164, 167, 175, 252, 253, 314, 340, 353, 354

Birin 128, 264, 354 Bišĉević 149 Biserko 93 Blank 109 Blaţević 162 Blewit 216, 217 Blewitt 216 Boba 127, 346 Bobetko 219 Bogdan Denich 84, 346 Bogdanić 210, 346 Bogović 200, 354 Borić 73, 160, 168, 313, 316, 318, 338, 343, 354 Borković 125 Borovĉak 215, 217, 346, 354 Bozanić 168 Boţić 19, 347 Boţo Banac 313, 338 Boţo Kovaĉević 39, 41, 52, 359 Brajiĉić 56, 247, 354 Brandt 19, 52, 53, 72, 223, 346 Bratulić 63, 354 Breidenbach 238, 346, 352 Brozović 346 Brozović-Ronĉević 354 Brzezinski 253, 354 Buczynski 12, 355 Budak 59, 72, 134, 137, 138, 143, 144, 145, 153, 346

Budimir 139, 140, 142, 144, 145, 295, 355, 363 Budiša 317, 342 Bušić 318, 342 Butković 194, 213, 220, 236, 355 Butorac 316, 341

C Caratan 12, 33 Carla del Ponte 216, 218 Carroll 238, 347 Casey 191, 218 Cigar 130, 207, 355 Ciliga 38, 355 Clinton 269 Cohen 84, 347 Cushman 130, 355 Cuvaj 260, 347 Cviić 26, 99, 168, 210, 347, 355 Cvitan 127, 355

D D. Mandić 141 Daalder 267 Daniĉić 159 Day 92 de Menasce 150 Degan 198, 255 Deretić 137, 347 Deutsch 33, 347

Deţelić 162, 163, 164, 347 Dienstbier 99 Dobrica Ćosić 86, 100 Dobrinović-Vranyczani 253 Dole 127 Domazet Lošo 219, 254, 306 Dominik Mandić 133, 134, 360 Donia 118 Donie 118 Dragan Primorac 8, 142, 271, 272 Dragojević 259, 356 Drašković 312 Drndić 205 Dubravko Lovrenović 104, 360 Dyson 255, 356 Dţaja 68, 356

E E. Pusić 223 Eiler 150, 356, 366 Ekmeĉić 19, 35, 54, 66, 68, 89, 91, 118, 167, 331, 347 Elst 150, 356, 366 Engdhal 238, 251, 347 Enzensberger 258 Epperson 238, 347 Eugen Pusić 43, 44, 223, 362

F Feldman 156, 165, 166, 356

Fichte 316, 341 Finkielkraut 42, 56, 88, 115, 159, 193, 195, 225, 226, 245, 247 Fleck 64, 154, 166, 347 Flego 57, 72, 80 Frank 43, 47, 49, 52, 171 Franković 162, 347 Fraser 218 Freundlich 262, 356 Fridman 268 Fuĉek 35, 315, 340, 341, 356

G Gaj 43, 154 Garašanin 37 Gjenero 357 Gjidara 84, 347 Glavaĉ 29 Glazer 258, 347 Glenny 84, 217, 347 Gligorijević 227 Gorinšek 204, 205, 208, 211, 326 Gotovac 26, 52, 210, 223, 317, 342 Gotovca 26 Gotovĉeva Gotovac 52, 223

Gotovina 91 Grĉić 65, 135, 234 Grga Martić 156

Grijak 83, 84, 101, 130, 357 Grmek 84, 347 Gross 17, 18, 19, 20, 33, 41, 44, 46, 47, 51, 134, 158, 159, 166, 171, 347, 348, 352, 357 Grubiša 57, 92, 127, 204, 206, 214, 357 Grubišić 141 Guberina 139 Gugo 196 Gunness 125 Gutman 218

H Habsburg 263 Hagija 313, 338 Hall 84, 357 Harris 105, 109 Hassner 265 Haulik 154, 156, 162, 163, 164, 171, 347, 364 Hebrang 262 Hellenbach 249, 348 Heršak 144, 357 Hitler 314, 340 Hobsbawn 80, 348 Hodimir Sirotković 157, 363 Hodonj 86 Holbrooke 127, 219 Horvatić 314, 340, 348 Hoško 200 Hufnagel 301

Huntington 348 Hurd 109, 124

I I. Goldstein 63, 103, 110, 151, 186, 347, 357 I. Lovrenović 97, 112, 134, 214, 360 I. Primorac 130 Ignatieff 264 Igor Mandić 324 Igor Primorac 84, 362 Isus Krist 142 Ivan Babić 69, 352 Ivan Grubišić 205 Ivan Lovrenović 113, 170, 360 Ivan Pavao II. 242, 302 Ivana Filipovića 17, 354 Ivanišević 165, 348 Ivanković 314, 339, 358 Ivanović 313, 338 Ivezić 133, 348 Iviĉević 202, 203, 205, 213, 358 Ivin 83 Ivkošić 103, 358 Ivo Goldstein 24, 53, 67, 72, 101, 102, 103, 174, 203, 332, 347, 357 Izetbegović 90, 99, 111, 113

J Jack Lang 302 Jagić 150, 348

Jajĉinović 199, 319, 343, 358 Jakov Sirotković 54 Jakovljević 304, 358 Jambrešić 358 Janatović 52 Janĉar 259 Janeković 52 Japundţić 141, 348 Jarĉević 25 Jareb 69 Jasmin Boko 63 Jelĉić 45, 46, 48, 49, 158, 348, 358 Jelena Lovrić 204 Jelinek 144, 348 Jonjić 59, 358 Josipović 198 Jović 186, 199 Jurĉević 107, 129, 358 Jurdana 75, 112, 117, 214, 315, 340, 358 Jureško 251

K Kaĉić 348 Kadić 150, 152, 358 Kadijević 207 Kalyanaraman 150, 356, 366 Kangrga 20, 358 Kantolić 141, 359

Kaplan 84, 348 KaraĊorĊević 118, 210 Karadţić 37, 89 Karaman 160, 359 Kašić 252 Katiĉić 151, 251, 348, 359 Katunarić 265, 359 Kelava 73, 359 Khatami 302 Klemenĉić 100, 101, 359 Kokić 221 Kolanović 59, 359 Koljević 89 Korsky 160 Korunić 12, 135, 359 Koštunica 295 Kovaĉec 159, 359 Koţul 83, 348 Krasić 141 Krešimir Ćosić 197, 218 Krestić 41, 42, 46, 157, 158, 166, 176, 181, 296, 319, 343, 349 Krišto 18, 21, 111, 132, 133, 169, 171, 222, 263, 312, 338, 349, 359 Kriţanić 43 Krleţa 150, 349 Kroch 146, 359 Krsnik 110 Krušelj 27, 46, 118, 158, 359 Kudelić 167

Kuharić 83, 203 Kujundţić 133, 137, 150, 205, 219, 242, 245, 246, 346, 349, 359 Kustić 24, 168 Kuzmanić 43 Kuzmiĉ 227 Kvaternik 20, 43, 154, 156, 223, 365

L Landry 268 Lasić 203, 349 Laughland 191 Lederer 312 Lerotić 21, 33, 39, 101, 125, 276, 316, 341, 349, 360 Letica 83, 199, 258, 269 Lipovĉan 45, 349, 360 Lokin 251, 267, 360 Lonĉarević 247, 360 Lovrenĉić 46, 349 Lukas 37, 51, 158, 349 Lukinović 162, 349 Lukšić 168 Luncer 57

M M. Lovrić 141 Macan 132, 360 Maggia 221 Mahmutćehajić 97, 360 Makanec 32, 35, 349

Malcolm 33, 35, 71, 98, 109, 225, 226, 260, 265, 311, 360 Malycky 146 Mamula 207 Mandić 134, 139 Manifold 238, 349 Marcikić 142, 271 Marĉinko 145, 349, 360 Marijaĉić 199, 216, 360 Marijan Krmpotić 349, 359 Marijanović 157 Marin Barišić 245 Marko Babić 112, 346 Marko Barišić 119, 126, 195, 217, 318, 343, 353 Markus 46 Martin Bell 191 Martinović 304 Maruševski 162, 163, 361 Marx 311, 338, 349 Masaryk 51 Maštrović 40, 43, 223, 349, 361 Matić 47, 349 Matijević 52, 154, 170, 171, 349, 361 Matković 47, 171, 349, 361 Mauriĉ 254, 255, 361 Melady 261 Merkel 264 Mesić 59, 202, 206, 207, 216, 226 Meštrović 130, 347

Meţnarić 52 Michta 266 Mihovil Lovrić 139, 360 Mikoczy-Blumenthal 140, 349 Mikulas 12, 349 Milardović 28, 29, 62, 129, 130, 187, 219, 222, 238, 254, 256, 265, 268, 269, 270, 301, 303, 349, 353, 354 Milojko 295 Milošević 54, 64, 83, 89, 90, 92, 99, 111, 127, 128, 195, 203, 204, 205, 308, 353 Miroslav TuĊman 201 Mišĉević 31, 265 Mišetić 218 Mladen Rac 142, 144, 355, 363 Mladen Schwartz 350 Mladić 89 Mrĉela 200 Mršić 268 Muhamed Filipović 116 Muţić 313, 338, 349

N Nemet 238, 256, 361 Nenadović 24 Nikola Pašić 176 Nikolić 133, 350 Njavro 269, 303 Nobilo 191 novak 320, 344 Novaković 20

O Obrenović 176 Obrkneţević 69, 361 Olujić 219 Oršić 268 Otto Bauer 36, 353

P PaĊen 35, 57, 167, 361 Paić 258, 302, 361, 362 Palavestra 65, 227, 350 Palokaj 221, 228, 267, 362 Pandţa 126 Papić 228 Pavelić 223 Pavliĉević 67, 362 Pavlović 24 Pavo Barišić 124, 170, 346 Pejnović 25, 76 Perrinetti 301 Petrich 62 Pettifer 110 Pfaff 264 Picula 197, 270 Pilar 45, 46, 47, 139, 351 Pilsel 205 Plevnik 204, 314, 340 Pohl 138

Polšek 55, 57, 58, 350 Popović 86, 100 Popper 55, 61, 350 Porter 12, 349 Posavac 362 Prodan 52 Prpić 314, 316, 339, 341, 350 Pucak 45 Puhovski 12, 57 Pulig 255 Pupovac 25, 37, 38, 209, 291, 350

R R. Peter 317, 318, 342 Raĉan 197, 215 Raĉki 158, 160, 161 Radovan Stipetić 204 Ramet 83, 350 Ranko Peter 317, 341, 362 Ratković 32, 350 Rendić Mioĉević 171, 363 Rihtman-Auguštin 363 Rivkin 191, 218 Rohrbacher 302 Roksandić 24, 175, 176, 181, 182 Rorty 258 Rossin 218 Roţanković 363

Rumenjak 363

S S. Goldstein 24, 26, 206, 208, 209, 357 Sabol 259, 363 Sadkovich 22 Sagrak 51, 141 Sakaĉ 139, 141, 150, 363 Salaj 256, 257, 262, 363 Sanader 29, 207, 270, 350, 363 Sanĉević 117, 350 Scheffer 128 Schiffter 249 Schmidt 258, 350 Schwartz 73, 76, 134, 144, 191, 193 Scotti 213, 327 Selem 221, 337, 363 Seleznejev 253 Seton-Watson 68, 315, 316, 340, 350 Silvije Grubišić 150, 151, 348 Sime Lazića Lukina 142 Skerk 80 Slavko Goldstein 11, 24, 26, 66, 83, 91, 206, 208, 210 Slavko Kulić 238, 347 Slobodan Lang 125 Slobodan P. Novak 181, 324, 350, 361 Slobodan Prosperov Novak 135 Solana 268

Sonnino 315, 340 Soros 9, 58, 69, 73, 74, 77, 249, 256 Stadler 124, 169, 170, 359, 361 Stanĉić 134, 364 Stanimirović 204 Starĉević 17, 20, 37, 38, 42, 43, 44, 47, 154, 155, 156, 169, 223, 306, 337, 351 starĉevićanski 133, 335 starĉevićizam 17, 155 Starešina 131, 191, 198, 214, 215, 216, 217, 218, 314, 340, 364 Stariĉ 228, 365 Stipetić 52 Stokes 32, 52, 266, 364 Strecha 169, 171, 351 Striţić 45, 187, 195, 199, 304, 351, 358, 364 Strohm 266, 364 Strossmayer 17, 41, 42, 43, 154, 156, 157, 158, 160, 161, 162, 164, 165, 166, 171, 263, 349, 351, 356, 364 strossmayerizam 17, 155, 161, 316, 341 Sugar 11, 339 Sundhaussen 38, 42, 59, 60, 62, 64, 65, 236, 351, 364 Sunić 108, 250, 257, 266, 268, 351 Supek 52, 202 supilizam 155 Supilo 49 Suppan 266, 351 Szabo 17, 162, 348, 364

T Tanner 84, 351

Tauran 256 Taylor 157, 351 Tihomil RaĊa 168 Tindemans 9, 28, 55 Tkalac 156, 165, 166, 356 Tolstoy 109 Tomac 100, 108, 199, 207, 209, 221, 254, 268, 351 Tomašić 252, 351 Tomljanovich 42, 156, 157, 158, 160, 161, 162, 236, 351 Trgovĉević 20, 365 Tripalo 25, 26, 132, 208, 210, 215, 235, 365 Trumbić 43 Trusić 319, 343 TuĊman 26, 33, 73, 76, 90, 99, 111, 114, 121, 127, 134, 144, 160, 194, 197, 198, 203, 204, 205, 207, 210, 211, 215, 220, 236, 261, 314, 340, 350, 365, 366 Tunader 250, 351, 366

V V. Dedijer 19, 347 Valentić 133, 159, 161 Veljak 57, 72 Verba 86, 351 Vesna Pusić 225 Vidmarović 228 Viktor Novak 17, 43, 162, 350 Viktora Novaka 17, 44, 162, 168, 170, 320, 344 Vincetić 160, 161, 365 Vitezović 43 Vlado Šakić 25, 351

Vuĉić 351 Vuĉinić 312 Vucinich 79, 312, 313, 339, 351 Vuco 227 Vujĉić 226, 365 Vujević 86, 87, 365 Vujić 63, 318, 342, 365 Vukman 29, 54, 64, 75, 100, 186, 192, 193, 219, 220, 221, 228, 249, 256, 262, 264, 265, 269, 272, 301, 303, 317, 342, 351, 365 Vukobrat 53 Vukov Colić 146, 365 Vukšić 156, 351

W Waever 250, 366 Wance 128 Wilder 312, 338 Wilson 315, 340 Witzel 150

Z Z. Pusić 204, 363 Zakošek 203, 366 Zelić-Buĉan 12, 352 Zenko 167 Zimmermann 99, 352 Zoran Pusić 204, 214 Zukriegl 238, 346, 352 Zulfikarpašić 26, 27, 113

Č

Ĉalić 238, 347 Ĉelan 122, 339, 355 Ĉiĉak 55, 83, 90, 94, 130, 167, 203, 210, 219, 227 Ĉiĉku Ĉiĉak 28

Ĉović 52, 86, 347 Ĉrnko 221

Ć Ćubrilović 177

Č Ĉuĉić 263, 356 Ĉurić 319, 343, 356

Đ ĐinĊić 269 Đuretić 54, 66, 68, 69, 91, 331

Š Šakić 233 Šanjek 137, 141, 142, 150, 160, 346, 351, 364 Šantić 337, 364 Šarinić 83 Šegvić 139 Šentija 54, 255, 364 Šeparović 191, 217 Šetić 12 Šidak 51, 351 Šimac 58, 59, 84, 135, 168, 227, 234, 317, 342, 347, 364 Šimonović 190, 220

Škegro 152 Škeljo 312, 338, 364 Škrabalo 171, 364 Šnajder 128, 205 Šošić 132, 185, 186, 351 Špegelj 111, 128, 208, 209, 211, 326 Štefan 47, 84, 351 Štrbac 131, 214, 215, 216, 364 Šufflay 51, 66, 139, 350 Šujica 73 Šuška 213, 236, 355 Šuvar 364

Ž Ţanko 50, 352 Ţeljko Sabol 341 Ţerjavić 116, 130 Ţivić 103, 126, 130, 177, 230, 305, 366 Ţiţek 265 Ţubrinić 352 Ţunec 26, 57, 100, 201, 208, 209, 210, 211, 212, 214, 326, 327, 366 Ţupanov 227, 259, 261, 366

BILJEŠKA O AUTORU

Ivan Biondić roĊen je u Stajnici (opć. Brinje u Lici), 29. kolovoza 1943. godine. Osnovno školovanje završio u Brinju, a srednje (VII. gimnazija) u Zagrebu. Na Pedagoškoj akademiji u Zagrebu diplomirao je skupinu predmeta povijest i hrvatskosrpski jezik, dok je na Fakultetu za defektologiju Sveuĉilišta u Zagrebu diplomirao na odsjeku socijalna patologija i mentalna retardacija. Doktorat društveno-humanistiĉkih znanosti iz podruĉja sociologije obranio na Filozofskom fakultetu Sveuĉilišta u Zagrebu. Na Pedagoškoj akademiji Sveuĉilišta u Zagrebu izvanredni profesor je za kolegij Specijalna pedagogija i izborni kolegije Povijest hrvatskog školstva (uĉiteljstva) i Etnogeneza Hrvata. Kao autor i suator, objavio je šest knjiga i stotinjak znanstvenih i struĉnih radova iz podruĉja (specijalne) pedagogije, sociologije profesije i (pedagoške) historiografije. Aktivni je ĉlan i ĉelnik mnogih znanstvenih i kulturnih udruga.

ZUSAMMENFASSUNG

Da man schon zum dritten Mal, innerhalb der Anweisung von Soros (“Balkan ist Vesuch dass der ganze Welt eine offene Globalgesellschaft wird”), mit ungeshichtlichen Mitteln das dritte Jugoslawien zu schaffen vesucht, zergliedert der Autor in diesme Buch diese Option des neoliberalen Globalismus. Hervorgehend aus dem Axiom “Dem Balkans kann man sich nicht widersetzen”, Mittelgestalter dieser Option ist Ivo Banac und seine Doktrin (Banazismus). Banazismus, der politische in der Strategie von Pusić-GoldsteinErasmus Gilde, was aus dem unwahren (Hamlet΄s) Dilemma “Demokration oder Nation” hervorgeht, vertilgt jede Idee des kroatischen Nationalstaates.

Mit der genetisch-strukturell-funktionalen Methode zergliedert der Autor geschichtliche und geopolitische Aussischten dieses anachronen Lehren, das zum dritten Mal vesuscht, Kroatien aus seinem mitteleuropäischen und kulturellen Umkreis zu isolieren und zu okkupieren und sie unnatűrlich und unwiderbringlich in den “Westbalkan” ersetzen. Mit der mehrschichtigen Zergliederung zegte der Autor, dass diese Ideologisierung und Divinisierung der neojugoslawischen Union keine Chancen hat, weil sich die Geschichte gegen Zerstőrung mehrnationalen Staaten bewegte, dass sie wegen ihrer Unfähigkeiten Verwircklichung der Nationrechten und der Prinzipien der Bürgerdemokration ermöglichen Unbestreitbare Achtung der Reihenfolge, auf dem Demokrationsweg, ist nur mit der Affirmation der Nationalidentität möglich, und die Nationalidentität bestätigt sich am besten mit einem Nationalstaat. Nämlich, der Autor schlieβt, dass sich die Sicherheitssituation nur erst mit Prozeβbeendigung der geschichtlichen Idee von Staat-Nation (citizen-nations) verbessern wird, und dass die Staaten in dieser Region Selbstvertrauen bekommen werden, da fűr Mitarbeit in der Zukunft notwendig ist. Was die persőnliche Beschäftigung von Banac mit dieser verfehlten Utopie (Immer wieder Jugoslawien) betrifft, zergliedert der Autor seinen familiären Background, der auf einer Seite emotionell mit der “Liebe” gegen Jugoslawien belastet und auf anderen Seite mit der patologischen Unbehaglichkeit gegen jede Idee des kroatischen Natioanlstaates erfűllt ist. Das dieses Buch eien grosse Illusion (magnus fraus) wissenschaftlich verunstaltet, die historiographisch und geopolitisch von Banazismus gestaltet wird, und die politisch die PusićGoldstein΄s Strategie Erasmus Gilde unterstützt, kann dieses Buch zum Aufklären von nicht nur geschichtlichen Irrtümern, sondern auch der neusten politischen Situation in Kroatien und auf dem Balkan beitragen. Also, auβer dass das Buch ermőglicht, dass man Kroatien als ein Subjekt in Rahmen der europaischen und weltlichen Geopolitik ansieht und damit die kroatiche Frage lőst, es őffnet auch Perspektiven fűr Lősung der mehrhundertjährigen balkanischen Frage.

1 Ivo Banac roĊen je 1. oţujka 1947. u Dubrovniku, da bi već 1959. s majkom preselio u SAD, gdje se pridruţuje svom ocu, pomorskome kapetanu, koji je emigrirao još daleke 1948. Već 1971. je završio poslijediplomski studij povijesti na Sveuĉilištu Stanfordu, gdje je kasnije doktorirao na temi “Nacionalno pitanje u razdoblju formiranja Jugoslavije”. Godine 1977. postao je predavaĉem povijesti na Sveuĉilištu u New Havenu, a predavaĉ je i na Srednjoeuropskome sveuĉilištu u Budimpešti. Voditelj je novopokrenutog Jugoistoĉnoeuropskog studija (“balkanski studiji”) u Dubrovniku. Dopisni je ĉlan HAZU-a i ĉlan PEN kluba, dok je iz prosvjeda napustio ĉlanstvo HDK-a. Obnašao je funkciju zamjenika predsjednika Hrvatskog helsinškog odbora i supredsjedatelja Zaklade Otvoreno društvo u Hrvatskoj, gdje je naprasno dao ostavku, ali u javnosti o tome nikad nije progovorio. Kada na listi Savkine Hrvatske narodne stranke nije izborio ulazak u Sabor (1992.), on će prijeći u Hrvatsku socijalno liberalnu stranku koju će, nakon liberalnog raskola, zamijeniti novom Gotovĉevom ţuto-plavom Liberalnom strankom, gdje postaje ĉlanom predsjedništva. 2 Vesna Pusić je direktorica, dok je Slavko Goldstein glavni i odgovorni urednik istoimena ĉasopisa. Erasmus Gilda je financirana od sljedećih ustanova: National Endowment for Democracy, The International Media Fund, Zaklada Otvoreno društvo – Hrvatska, Central & East European Publishing Project. Tako, Banac posebno duguje Slavku Goldsteinu koji ga je, u “prvim godinama Erasmusa, angaţirao u nizu projekata” (A. Buczynski, “Razgovor s Ivom Bancem”, Povijesni prilozi. Ĉasopis Hrvatskog instituta za povijest, sv. 17, Zagreb, 1998., s. 123.). 3 Branko Caratan, “Nacionalni fenomen i akomodacija interesa: pretpostavke postkomunistiĉke tranzicije I. dio”, Politiĉka misao, br. 2, Zagreb, 1998., s. 11.

4 Benedict Anderson, Nacija zamišljena zajednica. Razmatranje o podrijetlu i širenju nacionalizama, Zagreb, Školska knjiga, 1990., s. 15. 5 Dobar pregled procesa stvaranja nacija u Europi dao je Teich Mikulas i Roy Porter (ed.), The National Question in Europe in Historical Context, New York, Cambridge, University Press, 1994.

6

Petar Korunić, “O odreĊenju nacionalne zajednice u hrvatskoj politici u 19. stoljeću”, Ĉasopis za suvremenu povijest, br. 2-3, Zagreb, 1993., s. 269. 7 A. Buczynski, “Rijeĉ urednika”, Povijesni prilozi., sv. 14, 1995., s. 16.-17. 8 Neven Šetić, predgovor knjizi: Stjepan Antoljak, Renesansa hrvatske historiografije, sadašnje i buduće zadaće, Pazin, 1996., s. 7.

9

P. Korunić, “O odreĊenju nacionalne zajednice u hrvatskoj politici u 19. stoljeću”, Ĉasopis za suvremenu povijest, br. 2-3, 1993., s. 269. 10 Benedikta Zelić-Buĉan, Hrvatski narodni preporod u Dalmaciji i don Miho Pavlinović, Split, 1992. 11 Ţarko Puhovski, „Iz rasprave“, Liberalizam i katolicizam u Hrvatskoj, Zagreb, 1999., s. 283. 12 Alemko Gluhak, “Što je nacija”, Hrvatsko slovo, 21. kolovoza 1998. 13 I. Biondić, “Zašto Hrvatska /ni/je nacionalna drţava?”, Hrvatsko slovo, 18. rujna 1998.

14 I.

Biondić, “Šagiju prijeporan odnos Stepinca i hrvatske drţave”, Hrvatski obzor, Zagreb, 17.

listopada 1998.

15 P.

Korunić, “Porijeklo i integracija hrvatske nacije”, Zbornik Mirjana Gross, Zagreb, 1999., s.

146.-147. 16 Usp.: Nikša Stanĉić, Hrvatska nacija i nacionalizam u 19. i 20. stoljeću, Zagreb, 2002., s. 17 Filip Lukas, Hrvatska narodna samobitnost, Zagreb, 1994. 18 Holm Sundhaussen, Der Einfluβ der Herderschen Ideen auf die Nationsbildung bei den Vőlkern der Habsburger Monarchie, Mannheim, 1973. 19 H. Sundhaussen, “Postsocijalistiĉka konstrukcija društvenog identiteta: Izazov intelektualcima”, Prošlost je teško pitanje, Zagreb, 2000., s. 80.-81.

20 Branka Prpa, “Preispitivanje identiteta”, Dijalog povjesniĉara-istoriĉara 2, Zagreb, 2000., s. 193.-194). 21

P. Korunić, “O odreĊenju nacionalne zajednice u hrvatskoj politici u 19. stoljeću”, Ĉasopis za suvremenu povijest, br. 2-3, 1993., s. 269. 22 N. Stanĉić, Hrvatska nacija i nacionalizam u 19. i 20. stoljeću, s. 191.

23 Nikša Stanĉić, “Hrvatski narodni preporod” ili “ilirski pokret”, Zbornik o Franji Fancevu, Zagreb – Zadar, 1998., s. 59.-60. 24 Pavo Barišić, Filozofija prava Ante Starĉevića, Zagreb, 1996., s. 50.

25 Tereza Aras-Ganza, “Postoji li u Hrvatskoj tradicija nacionalnog liberalizma?”, Liberalizam i katolicizam, s. 88.

26 Jaroslav Šidak, Kroz pet stoljeća hrvatske povijesti, Zagreb, 1981., s. 8.-9.; I. Banac, Nacionalno pitanje, s. 92. 27 Dubravko Jelĉić, Politika i sudbine, Zagreb, 1994., s. 42. 28 “Dok je francuski model bio preslikan u samoj Srbiji, gde su u drţavi revolucionarnog porekla, svi njeni graĊani smatrani Srbima, nemaĉki model se nametnuo u definisanju etniĉkog rasprostiranja i kriterija za etniĉku pripadnost izvan granica same Srbije” (Dušan T. Bataković, “Tipovi nacionalizma kod Hrvata i Srba”, Dijalog 2, s. 203.). 29 Viktor Novak, Magnum Crimen, Zagreb, 1948. , s. 4.-5. 30 Mirjana Gross, “Nacionalno-integracijske ideologije u Hrvata od kraja ilirizma do stvaranja Jugoslavije”, Društveni Razvoj u Hrvatskoj od 16. do poĉetka 20. stoljeća, Zagreb, 1973., s. 284.; M. Gross, “Ideja jugoslavenstva i dogmatski nacionalizam”, Jugoslavenski istorijski ĉasopis, br. 3-4, Beograd, 1975., s. 156. 31 M. Gross, Povijest pravaške ideologije, Zagreb, 1973., s. 22. 32 M. Gross-A. Szabo, Prema graĊanskom društvu, Zagreb, 1992., s. 129.-189. 33 I. Biondić, “Knjiţevna smotra Ivana Filipovića – promicateljica pansrbizma”, Zbornik Uĉiteljske akademije Sveuĉilišta u Zagrebu, br. 2, Zagreb, 2000., s. 120. 34 J. Krišto, Katoliĉka crkva i Nezavisna Drţava Hrvatska 1941.-1945., sv. 1., Zagreb, 1998., s. 35.-36. 35 Naime, za razliku od mnogih povjesniĉara, koji “radikalno mijenjaju svoja mišljenja te ih prilagoĊuju politiĉkim preobrazbama”, ona drţi, da to kod nje “nije sluĉaj”. Štoviše, njena “ocjena pravaštva prije dvadeset i pet godina i danas je ostala ista, samo [je] sada pojedina pitanja obradila temeljitije i s mnogo više podataka”(M. Gross, Izvorno pravaštvo, Zagreb, 2000., s. 10). 36 M. Gross, “Ideja jugoslavenstva u XIX stoljeću i dogmatski nacionalizam”, Jugoslavenski istorijski ĉasopis, br. 3-4, 1975., s. 155. 37 M. Gross, “Ideja jugoslavenstva u XIX. st. u »Istoriji Jugoslavije«”, Ĉasopis za suvremenu povjest, br. 2, 1973., s. 8.-21. 38 M. Gross, „Iz rasprave“, Jugoslovenski istorijski ĉasopis, br. 1-2, 1974., s. 156. 39 M. Ekmeĉić, inaĉe diplomand Filozofskog fakulteta u Zagrebu, “jedan je od stupova krajnjeg ĉetniĉkog velikosrpstva u Bosni i Hercegovini” (M. Brandt, Ţivot sa suvremenicima, Zagreb, 1996., 58.-59.). 40 S. Ĉirković- I. Boţić- M. Ekmeĉić - V. Dedijer, Istorija Jugoslavije, Beograd, 1972., s. 311., 595. 41 M. Gross, “Ideja jugoslavenstva u XIX. st. u »Istoriji Jugoslavije«”, Ĉasopis za suvremenu povijest, br. 2, 1973., s. 9. 42 Milan Kangrga, “Kako stoji sa socijalizmom i komunizmom danas?”, Zarez, 12. travnja 2001. 43 Odnosi se na ideologiju, po kojoj sve aktivnosti u nekom društvu, od individualnih stremljenja do svake grupne aktivnosti, moraju biti “podreĊene naciji, njenoj politici i ciljevima definiranima na razini zemlje” (Duško Sekulić, “Je li nacionalizam hrvatska sudbina?”, s. 158.).

44 Isto. 45 I. Banac, Hrvatsko jeziĉno pitanje, Most, Zagreb, 1991., s. 115. 46 I. Banac, Nacionalno pitanje, s. 90. 47 M. Gross, “Ideja jugoslavenstva”, s. 14. 48 Ljubinka Trgovĉević, “Evropski uzori meĊu srpskim intelektualcima”; u: Dijalog povjesniĉaraistoriĉara 3, Zagreb, 2001., s. 259.-260. 49 Jure Krišto, “Stare i nove paradigme hrvatske historiografije”, Društvena istraţivanja, br. 1-2, Zagreb, 2001., s. 179. 50 I. Banac, Protiv straha, s. 124. 51 Z. Lerotić, “Rijeĉ unaprijed”; u: I. Banac, Nacionalno pitanje, s. 5. 52 Isto, s. 11. 53 I. Banac, Nacionalno pitanje, s. 23. 54 James J. Sadkovich, Globus, 4. srpnja 1997. Rijeĉ je o ameriĉkom povjesniku hrvatskog podrijetla, kojemu je Banac bio mentor u izradbi doktorata. 55 I. Banac, Cijena Bosne, s. 121.

56 Ovi tekstovi dopunjavaju njegovu monografiju Nacionalno pitanje u Jugoslaviji, dok zakljuĉni tekst “Raspad Jugoslavije” predstavlja “ne samo kronologiju zbivanja nego i pokušaj da se već sada zacrtaju razlozi i dubinska logika još uvijek svjeţih sukoba od 1980-ih naovamo” (I. Banac, Raspad Jugoslavije, s. 23.). 57 Vesna Pusić, “Diktature s demokratskim legitimitetom: demokracija ili nacija”, Erasmus, br. 1, Zagreb, 1993., s. 8. 58 Zoran Vukman, “Vesna Pusić kao zvijezda balkanskog neoliberalizma”, Hrvatsko slovo, 11. sijeĉnja 2002. 59 I. Banac, Cijena Bosne, s. 121. 60 Rasprava je objavljena u: Erasmus, br. 5, Zagreb, 1994. 61 Slavko Goldstein, Erasmus, br. 5, 1994. Glede diskusija, “nacionalna” je statistika bila sljedeća: Srbi (36), Hrvati (14), Ţidovi (8) i Muslimani (1). 62 “Ljudi koji si bili pozvani nisu bili reprezentativni. Osim toga skup u Mimari bio je zatvoren za javnost što je pobudilo svakojake sumnje” (I. Banac, Nacional, 31. svibnja 1996.). 63 Ivo Goldstein, “Hrvatsko-srpsko pomirenje u historiografiji – pretpostavka ili posljedica politiĉkog pomirenja”, Radovi 31, Zavod za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta Sveuĉilišta u Zagrebu, Zagreb, 1998., s. 181. 64 Drago Roksandić, Erasmus, br. 5, 1994., s. 22. 65 Vukašin Pavlović, isto, s. 25.-26. 66 Aleksandar Nenadović, isto, s. 90.-91.

67 S. Goldstein, “Pogovor”, isto, s. 4. 68 Vlado Šakić, Naĉelo Vukovar, Zagreb, 1997., s. 59. 69 Danas, Zagreb, 7. prosinca 1993. 70 Vjesnik, Zagreb, 25. studenoga 1993. 71 B. Lokin, Razbijene iluzije, s. 132. 72 “Rat ili mir u Hrvatskoj”, Erasmus, br. 4, 1993. 73 Isto, s. 21. 74 Slavko Goldstein, “Druga Republika Hrvatska”, Erasmus, br. 8, 1994., s. 30. 75 “Otvoreno pismo predsjedniku Republike Hrvatske dr. Franji TuĊmanu”, Erasmus, br. 3, 1993., s. 2. 76 I. Banac, “TuĊman je bio ideolog, Gotovac nije”, Novi list, 11. prosinca 2001. 77 “Okrugli stol”, Sarajevo 3.-5. lipnja 1994. godine, Erasmus, br. 7, 1994., s. 2. 78 Krsto Cviić (ur.), Okovana Bosna, Bošnjaĉki institut, Zűrich, 1995. 79 Isto, s. 4. 80 Isto, s. 14. 81 Isto, s. 66. 82 Isto, s. 50. 83 Antun Abramović, “Ponovno okovana Bosna”, Hrvatsko slovo, 13. rujna 1996. 84 Branimir Lokin, Razbijene iluzije, Zagreb, 1996., s. 116. 85 Tiskano u: Srbi u Hrvatskoj: juĉer, danas, sutra, Hrvatski helsinški odbor za ljudska prava, Zagreb, 1998., 264 str. 86 I. Banac, “Srbi u Hrvatskoj: povijest i perspektive”, Hrvatska ljevica, br. 11, 1996. Isti prilog objavljen u zborniku Srbi u Hrvatskoj: juĉer, danas, sutra”. Vidi: I. Biondić je , “Subverzivna narav ljudskih prava”, Hrvatsko slovo, 3. travnja 1998. 87 Iz poziva za okrugli stol “Srbi u Hrvatskoj: juĉer, danas, sutra”. 88 Ţeljko Krušelj, “Tesla naljutio velikosrbe”, Veĉernji list, 2. studenoga 1998. 89 I. Biondić, “Srpska školska autonomija: Korak do drţave u drţavi”, Hrvatsko slovo, Zagreb, 25. listopada 1996. 90 U spomenutom zborniku – nakon kritike (I. Biondić, “Ivan Biondić otkrivao mozak Ive Banca”, Novi list, 15. veljaĉe 1997.); Banac je rijeĉ “Hrvaćanin” zamijenio terminom “Hrvat”. 91 Objavljeno kao Nedovršeni mir, Izvještaj meĊunarodne komisije za Balkan, Hrvatski helsinški odbor za ljudska prava - Pravni centar FOD BIH, Zagreb, 1997.

92 MeĊu politiĉkim idejama i pobudama o rekonstrukciji Balkana, posebno mjesto imaju i tzv. Vukobratove ideje ili prijedlozi, kojima su postavljena “temeljna naĉela” za novu jugoslavensku ili euroslavijsku zajednicu (Yugoslav Commonwealth, Paris, 1993.); svaka bi se drţava ili republika bivše Jugoslavije u okviru nove Jugoslavenske zajednice trebala organizirati u devet regija, tj. “rekonstrukcija jugoslavenske zajednice mora poĉeti osnivanjem regija” (AnĊelko Milardović, Zapadni Balkan, Zagreb, 2000., s. 22-29). 93 Feral Tribune, 3. studenoga 1997. 94 Nedovršeni mir, s. 201. 95 “Nedovršen rat stvara nedovršeni mir”, Novi list, 5. lipnja 1998. 96 Nedovršeni mir, s. 22. 97 Isto, s. 1.-2. 98 ”Nakon vojne akcije Zagreba, uslijedila je kampanja etniĉkog ĉišćenja srpskog stanovništva u Krajini. Pobjeglo je oko 200.000 ljudi, što je moţda najveća seoba Srba u povijesti “ (Nedovršeni mir, s. 41.). 99 Nedovršeni mir, s. 161. Rijeĉ je, zapravo, o reaktiviranju famoznog projekta Plan Z-4, koji su Srbi najprije odbili, a htjeli prihvatili poslije Oluje (1995.). 100 Isto, s. 23., 140., 154. 101 I. Banac, Nedjeljna Dalmacija, 26. sijeĉnja 2001. 102 Hrvoje Glavaĉ, “Uvodne napomene”; u: Dijalog 2, Zagreb, 2000., s. 16. 103 A. Milardović, Zapadni Balkan, s. 32. 104 Ivo Sanader, “Pakt stabilnosti – izazovi i zamke”, Forum, br. 10-12, Zagreb, 1999., s. 1442.-1451. 105 Zoran Vukman, Put u Balkaniju, Split, 2001., s. 141). 106 I. Banac, Cijena Bosne, s. 121. 107 Nenad Mišĉević, Feral Tribune, 20. listopada 2001. 108 Sabrina P. Ramet, “Ante Starĉević – liberalni zagovornik graĊanske drţave” (tekst u rukopisu). 109 I otac hrvatskog ilirstva Ljudevit Gaj je štokavski govor vezao za Srbe, pa je u jednom pismu od sijeĉnja 1831. veli da bi štokavske katolike trebalo nazivati “Srbo-Hrvatima”, pri ĉemu “Srbo” upućuje na štokavske osobine njihova govora, a ”Hrvati” na njihovo hrvatsko podrijetlo. Citirano kod Franjo Fancev, Ilirstvo u hrvatskom preporodu, Ljetopis JAZU, sv. 49, Zagreb, 1937. 110 Gale Stokes, American Historical Review, Bloomington/Indiana, br. 3, 1985. 111 Julije Makanec, Hrvatski vidici, Zagreb, 1944., s. 87.-93.; u tom pravcu, zanimljivi su, još ranije, radovi naših autora: Stjepan Ratković, Što je nacija, Zagreb (1935.) i Josip Gunĉević, Nacionalitet s materijalne i formalne strane, Zagreb (1935.); potonji razlikuje: “Narod je kao tijelo, a nacionalnost kao duša jedne izvjesne kolektivne skupine” (isto, s. 6). 112 I. Banac, Nacionalno pitanje, s. 31. 113 I. Banac, Protiv straha, s. 111.

114 Karl W. Deutsch, Nationalism and Social Communication, 2. izd., Cambridge, Mass., 1969.; ne samo što je imao na raspolaganju niz dobrih ameriĉkih autora, Banac je zabacio i razmjernu obavijesnu knjigu: Zvonko Lerotić, Nacija – teorijska istraţivanja društvenog temelja i izgradnje nacije, Prvo izdanje, Zagreb, 1977. Drugo dopunjeno i prošireno izdanje, Zagreb, 1984. 115 Z. Lerotić, Nacija, s. 272. 116 D. Sekulić, “Je li nacionalizam hrvatska sudbina?”, s. 157.-174. 117 Noel Malcolm, “Nacionalizmi – izmeĊu demokracije i primitivizma”, Erasmus, br. 8, 1994., s. 35. 118 B. Caratan, Nacionalni fenomen, s. 11. 119 M. Gross: “Nisam ĉlan Hrvatske akademije: u njoj ne mogu biti dvije osobe s tako opreĉnim mišljenjem kao akademik TuĊman i ja”, Globus, 4. srpnja 1997. 120 I. Banac, Nacionalno pitanje, s. 23. 121 N. Malcolm, “Nacionalizmi”, s. 35. 122 I. Banac, Raspad Jugoslavije, s. 23. Svakako, jezik je bitan elemnt kulture, kulturne samobitnosti kulturnog identiteta. Ali, zajedno s kulturum on je i bitan elemnt pojma narod, odnosno nacije. 123 I. Banac, Nacionalno pitanje, s. 32. 124 Silva Meţnarić, “Konvergencija sociološkog i povijesnog”, Gordogan, br. 22, Zagreb, 1986., s. 182. 125 Zlatko Matijević, “Iz ameriĉke perspektive”, Gordogan, br. 22, Zagreb, 1986., s. 178. 126 Stjepan Krizin Sakaĉ, „Slavistika i Hrvati (Hrvati i filološko-etniĉki pansrbizam)“, Hrvatska revija, br. 2-4, Buenos Aires, 1952., s. 186. 127 F. Raĉki; “Jugoslovjenstvo”, Pozor, br. 27-29, Zagreb, 1860. 128 Milorad Ekmeĉić, “Odgovor na kritiku »Istorije Jugoslavije«”, Jugoslovenski istorijski ĉasopis, br. 1-2, 1974., s. 251. 129 J. Makanec, Hrvatski vidici, s. 87.-93. 130 N. Malcolm, “Odgovor Srećku Dţaji”, Erasmus, br. 15, 1996., s. 99. 131 I. Fuĉek, “Znaci vremena u današnjoj Europi kao izazov srednjoistoĉnoj europskoj teologiji”, Obnovljeni ţivot, br. 3-4, 1993., s. 264.-265. 132 I. PaĊen, “Katolicizam i nacionalizam u Hrvata 1990-ih: Pravnoteorijski pogled”, u: Liberalizam i katolicizam u Hrvatskoj, s. 270.-271. 133 Isto, s. 271. 134 ISTI, „Iz rasprave“, u: Tolerancijom protiv mrţnje, Zagreb, 1997., s. 80. 135 I. Banac, Cijena Bosne, s. 20.

136 M. Ekmeĉić, “Odgovor na kritiku »Istorije Jugoslavije«”, Jugoslovenski istorijski ĉasopis, br. 1-2, 1974., s. 244. 137 ISTI, s. 243. 138 M. Kovaĉ: Histerijska ĉitanka, Feral tribune, 29. lipnja 2002. 139 M. Gross, “Ideja jugoslavenstva u XIX stoljeću i dogmatski nacionalizam”, Jugoslovenski istorijski ĉasopis, s. 122. 140 Vera Ciliga, “O pogledima Milorada Ekmeĉića na hrvatsku povijest”, Jugoslovenski istorijski ĉasopis, 3-4, 1975., s. 165. 141 I. Banac, Nacionalno pitanje, s. 32. 142 Otto Bauer, “Pojam nacije”, Politiĉka misao, br. 1, Zagreb, 1983., s. 99.-116. 143 Filip Lukas, Hrvatska narodna samobitnost, Zagreb, 1994., posebice s. 97.-129. 144 Dušan T. Bataković, “Tipovi nacionalizma kod Hrvata i Srba”, s. 202. 145 I. Banac, Nacionalno pitanje, s. 107. 146 Isto, s. 88. 147 ISTI, “Vjersko pravilo i dubrovaĉka iznimka: geneza dubrovaĉkog kruga Srba katolika”; u: Raspad Jugoslavije, s. 113. 148 Drago Roksandić, Srbi u Hrvatskoj: od 15. stoljeća do današnjih dana, Zagreb, 1991., s. 110. 149 I. Banac, Hrvatsko jeziĉno pitanje, s. 70.-71. 150 Isto, s. 78. 151 M. Pupovac, Ĉuvari imena, Srpsko kulturno društvo “Prosvjeta”, Zagreb, 1999., s. 55. 152 Ante Starĉević, Djela Dr-a. Ante Starĉevića 3., Znanstveno-politiĉke razprave, Zagreb 1894.-1896. (pretisak, Zagreb 1995.), s. 130. 153 V. Ciliga, “O stavovima pravaša i narodnjaka prema politiĉkim pojavama svoga vremena (18671871)”, Ĉasopis za suvremenu povijest, br. 2, 1973., s. 79. 154 Vesna Pusić, “Upotreba nacionalizma”, s. 8. 155 H. Sundhaussen, “Postsocijalistiĉka konstrukcija”, s. 82.

156 N. Stanĉić, Hrvatska nacija, s. 58. 157 “U fazi konsolidacije drţave SHS, sve nacionalne ideologije postale su nacionalistiĉke u negativnom odreĊenju – autor [Banac] ih naziva integralnima, asimilacijskim i separatistiĉkim” (Z. Lerotić, “Rijeĉ unaprijed”, s. 7.). 158 Alexander Buczynski, “Razgovor s Ivom Bancem”, s. 128. 159 I. Banac, Okovana Bosna, s. 68.

160 I. Banac, Protiv straha, s. 80 (neobjavljeni razgovor za Borbu, 6. svibnja 1991.). 161 Boţo Kovaĉević, “O zidanju Skadra”, Gordogan, br. 22, 1986., s. 171.-172). 162 I. Banac, “Multikulturni identitet Bosne i Hercegovine”, Erasmus, br. 7, Zagreb, 1994., s. 4. 163 Isto. 164 ISTI, Cijena Bosne, s. 101. 165 ISTI, Raspad Jugoslavije, s. 23.

166

“Pravilno razumijevanje nacionalnog podjednako kod ljevice kao i kod zapadnih vlada, pretpostavlja

politiĉku analizu. Nacionalizmi mogu biti isto onoliko razliĉiti meĊu sobom koliko su to socijalizam Francoisa Mitteranda i socijalizam Pol Pota. [...] Svaki preuranjeni pokušaj da se dogaĊaji usmjere prema nekakvoj meĊuzavisnosti drţava neće uspjeti sve dok se društva Istoĉne Evrope ne budu osjećala sigurnim u svojim nacionalnim okvirima” (ISTI, Cijena Bosne, s. 260.-261.). 167 Tihomil Maštrović, “Drama identiteta”, Novi list, 17. prosinca 1996. 168 I. Banac, Protiv straha, s. 160. 169 ISTI, Raspad Jugoslavije, s. 22.-23. 170 B. Kovaĉević, “O zidanju Skadra”, s. 176. 171 Tako glasi naslov i njegov uvodni referat u: Drago Njegovan, (ur.); Baranja – srpska zemlja, Beli Manastir, 1995. 172 Vasilije Krestić, Istorija Srba u Hrvatskoj i Slavoniji: 1848-1914, Beograd, 1991., s. 61. 173 Isto, s. 90. 174 I. Banac, Nacionalno pitanje, s. 107. 175 V. Krestić, “Drţavno i istorijsko pravo Hrvata”, s. 13-14. 176 I. Banac, Nacionalno pitanje, s. 166. 177 W. B. Tomljanovich, Biskup Josip Juraj Strossmayer: Nacionalizam i moderni katolicizam u Hrvatskoj, Zagreb, 2001.). 178 H. Sundhaussen, “Prošlost, povijest i društvo”, u: Dijalog 2, s. 29. 179 Alain Finkielkraut, Zloĉin je biti roĊen, Zagreb, 1997., s. 23). 180 Eugen Pusić, “Identitet – diverzitet – kapacitet”, Erasmus, br. 11, 1995. 181 D. Sekulić, “Je li nacionalizam hrvatska sudbina?”, s. 161. 182 Tihomil Maštrović, Nad jabukama vile Hrvatice, Zagreb, 2001., s. 86. 183 M. Gross, “Razgovor o korijenima”, Erasmus, br. 1, 1993., s. 42.

184 Mato Artuković, “Pisma Josipa Stadlera Andriji Torkvatu Brliću”, Ĉasopis za suvremenu povijest, br. 1, 1999., s. 154. 185 S. Matković, “Politiĉke prilike nagodbene Hrvatske u oĉima Ive Pilara”, s. 60. 186 I. Banac, Raspad Jugoslavije, s. 22-23. 187 D. Sekulić, “Je li nacionalizam hrvatska sudbina?”. 188 A. Milardović, “U sjeni suĊenja Miloševiću u Haagu”, Fokus, 21. veljaĉe 2002. 189 Juţnoslavensko pitanje i svjetski rat (njem. 1918.; hrv. 1943. i 1990.). I sam autor (Ivo Pilar), kao i prevoditelj (Ferdo Pucak), kako izgleda, zbog toga su platili glavom. 190 Srećko Lipovĉan, “Pilarovo djelo Juţnoslavensko pitanje”; u: Prinosi za prouĉavanje ţivota i djela dra Ive Pilara, sv. 1., Zagreb, 2001., s. 219. 191 D. Jelĉić, “Umjesto vijenca Pilaru”; u: Ivan Striţić, Pero ili maĉ, Zagreb, 2001., s. 591. 192 Ţeljko Krušelj, “Ĉovjek koji je previše znao”, Veĉernji list, 4. sijeĉnja 1998. 193 D. Jelĉić, “Umjesto vijenca Pilaru”, s. 591. 194 “Više od drugih, s nauĉno veoma korisnim i prihvatljivim, u osnovi i pojedinostima korektnim ĉinjenicama i tumaĉenjima, srpsku istoriju u Hrvatskoj i Slavoniji prouĉili su i prikazali Mirjana Gross i Rene Lovrenĉić” (V. Krestić, Istorija Srba, s. 7.) 195 Isto. 196 Tomislav Markus, „Ocjena knjige: Mato Artuković, Ideologija srpsko-hrvatskih sporova - Srbobran 18841902,“ Zagreb, 1991.; Ĉasopis za suvremenu povijest, br. 3, 1992., s. 289.-293. 197 Ivan Rogić, “Ĉetiri lika Ive Pilara”; u: Prinosi za prouĉavanje ţivota i djela dra Ive Pilara, svezak prvi, Zagreb, 2001., s. 12.-13. 198 Mislav Kukoĉ, “Ivo Pilar (1874.-1933.)”; u: Liberalna misao u Hrvatskoj, Zagreb, 2002., s. 212. 199 I. Banac, Nacionalno pitanje, s. 73. 200 Ljubica Štefan, Srpska pravoslavna crkva i fašizam, Zagreb, 1996. 201 Marko Matić, Ĉija je naša drţava, Zagreb, 2000., s. 164. 202 I. Banac, Nacionalno pitanje, s. 97. 203 Feral Tribune, Split, 11. listopada 1999. 204 Otuda je moguć i prigovor Matošu “da je bio sljedbenik ideja Josipa Franka u jednom razdoblju svojeg ţivota”, što “nije bio baš neki svijetli trenutak hrvatske politiĉke misli” (Velimir Visković, Novi list, 30. prosinca 2001.). 205 S. Matković, Ĉista stranka prava, s. 341. 206 Z. Matijević, rasprava nakon predavanja na znanstvenom skupu u Sarajevu, u: Josip Stadler ţivot i djelo, Sarajevo, 1999., s. 865.

207 M. Gross, Izvorno pravaštvo, s. 783.; kada je Stranka prava prihvatila novi program (1894.), ona je “napustila originalnu pravašku ideologiju bez obzira na to što je trijalistiĉki program potpisao i sam Starĉević” (M. Gross, Povijest pravaške ideologije, Zagreb, 1973., s. 225). 208 Djela dr. Ante Starĉevića 3., s. 403.; vidi o tome: Z. Matijević, Slom politike katoliĉkog jugoslavenstva. Hrvatska puĉka stranka u politiĉkom ţivotu Kraljevine SHS (1919.-1929.), Zagreb, 1998., s. 68. 209 Stjepan Matković, “Politiĉke prilike nagodbene Hrvatske u oĉima Ive Pilara”; u: Prinosi za prouĉavanje ţivota i djela dra Ive Pilara, sv. 1., Zagreb, 2001., s. 59. 210 M. Gross, “Razgovor o korijenima”, Erasmus, br. 1, 1993., s. 42. 211 D. Jelĉić, Politika i sudbine: eseji, varijacije i glose o hrvatskim politiĉarima, Zagreb, 1995., s. 131. 212 I. Banac, Nacionalno pitanje, s. 101. 213 I. Banac, “Srbi u Hrvatskoj: povijest i perspektive”, s. 20. 214 D. Jelĉić, Politika i sudbine, s. 131. 215 I. Banac, “Glavni pravci hrvatske povijesti”, s. LVI. 216 ISTI, Nacionalno pitanje, s. 100. 217 B. Pavelić, ”Banac: treba nam novi Supilo”, Novi list, 15. lipnja 2002. 218 Danja Šilović Karić, “Frano Supilo (1870.-1917.)”, u: Liberalna misao u Hrvatskoj, Zagreb, 2000., s. 174. 219 Isto, s. 182. 220 Isto, s. 175. 221 Isto, s. 169. 222 I. Banac, Nacionalno pitanje, isto, s. 251. 223 Isto, s. 254. 224 V. Novak, Magnum crimen, s. 739. 225 Peticija (br. 135 – 910, pr. 25. II.): “Slavnom profesorskom zboru” (iz pismohrane D. Sagraka). 226 Dušan Ţanko, Svjedoci, domovinsko izdanje, Zagreb, 1998., s. 108. 227 Milan Šufflay, Izabrani radovi, I. dio, Zagreb, 1999., s. 237. 228 Nakladnik Darko Sagrak objavio je: Dr. Milan pl. Šufflay – hrvatski aristokrat duha, Zagreb, 1998; Dr. Milan pl. Šufflay - Izabrani radovi, I. dio, Zagreb, 1999.; Dr. Milan pl. Šufflay - Izabrani radovi, II. dio, Zagreb, 2000.; Dr. Milan pl. Šufflay,Dalmatinsko hrvatska srednjovjekovna listina (prijevod s njemaĉkog D. Sagrak), Zagreb, 2000.

229 M. Gross, „Ideja jugoslavenstva u XIX. stoljeću u »Istoriji Jugoslavije«”, Ĉasopis za suvremenu povijest, br. 2, Zagreb, 1973, s. 8.-21. 230 J. Šidak, Kroz pet stoljeća, Školska knjiga, Zagreb, 1981., s. 8.-9.

231 F. Lukas, Hrvatska narodna samobitnost, s. 236.; u svojem politiĉkom djelovanju u odnosu Hrvata spram Srba, Masaryk je “uvijek bio na strani Srba”; svjedoĉe to, posebice, njegovi memoari: “Moji jugoslavenski prijatelji znadu, da sam si ja predstavljao njihovu unifikaciju pod politiĉkim vodstvom Srbije” (isto, s. 237). 232 I. Banac, Nacionalno pitanje, s. 99. 233 I. Banac, Nedjeljna Dalmacija, 26. sijeĉnja 2001. 234 Nedjeljko Kujundţić, Hrvatska u stoljeću smrti, Zagreb, 2001. 235 Miroslav Brandt, Ţivot sa suvremenicima, Zagreb, 1996., s. 120. 236 Objavljen u: Boţe Ĉović (pr.): Izvori velikosrpske agresije: rasprave, dokumenti, kartografski prikazi, Zagreb, 1992.; zanimljivo je da o toj knjizi “ni jedna sluţbena instancija za znanost ili kulturu, ali takoĊer ni jedna politiĉka instancija nije izrekla ni jedne jedine rijeĉi” (M. Brandt, Ţivot, s. 170.). 237 Isto, s. 121. 238 Alexander Buczynski, “Razgovor s Ivom Bancem”, s. 128. 239 “Kolo oko Banca”, Gordogan, br. 22, Zagreb, 1986.; prikaze su dali Boţo Kovaĉević, Zlatko Matijević, Silva Meţnarić i Gale Stokes. 240 B. Kovaĉević, „O zidanju Skadra”, Gordogan, br. 22, Zagreb, 1986., s. 176. 241 Ivo Omrĉanin, Diplomatska i politiĉka povijest Hrvatske, sv. 4, Washington, 1992., s. 20. 242 M. Brandt, Ţivot sa suvremenicima, s. 124.; potpisivanje pristupnice od Brandta je traţio “i moj nekadašnji asistent, Ivo Goldstein, koji je potpise prikupljao u ime svoga oca, Slavka Goldsteina”. Dakako, bio je odbijen budući da u “svom programu nemaju uspostavu hrvatske drţavnosti” (Isto, s. 129.). 243 Zvonimir Berković, “Vi ste moţda znali bolje, ali TuĊman je znao prije”, Vjesnik, 9. svibnja 2002. 244 Isto. 245 Z. Vukman, Put u Balkaniju, s. 56.-57. 246 Davor Domazet-Lošo, “Kako je pripremana agresija na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu ili preoblikovanje JNA u srpsku imperijalnu silu”, Nacionalna sigurnost i budućnost, sv. 1, Zagreb, 2001., s. 97. 247 Novi list, 26. listopada 1996. 248 Josip Šentija, “Hrvatska pred Europom 2000”; u: Hrvatska agenda 2000, Zagreb, 1999., s. 10. 249 Novi list, 7. travnja 1997. 250 Mislav Kukoĉ, “Otvoreno društvo je ideologija postkomunizma”, Tjednik, Zagreb, 27. lipnja 1997. 251 I. Biondić, “Nije li vrijeme da se o otvorenom društvu povede otvorena i odgovorna rasprava”, Vjesnik, 3. listopada 2001. 252 Darko Polšek, Pokušaj i pogreške – filozofija Karla Poppera, Zagreb, 1996., s. 108. 253 Isto, s. 137. 254 Rudolf Brajiĉić, “Ideolog otvorenog društvu”, Obnovljeni ţivot, Zagreb, br. 3, 1999., s. 303.

društva

o

skolastici

i

skolastik

o

otvorenom

255 Malachi Haim Hacohen, “Srednja Europa nikada nije bila kozmopolitska”; u: Europski glasnik, br. 6, Zagreb, 2001., s. 913. 256 Isto, s. 912. 257 Isto, s. 881. 258 Isto, s. 895. 259 A. Finkielkraut, Vijenac, 21. listopada 1994. 260 J. Ĉelan, Trećejanuarska Hrvatska, s. 141. 261 V. Šakić, Naĉelo Vukovar, s. 24. 262 Vilko Luncer, “U što se to mi Hrvati pretvaramo”, Vjesnik, 20. rujna 2001.

263 Lino Veljak, Raspuća epohe, Zagreb, 1990., s. 223. 264 M. Pupovac, Ĉuvari imena, s. 16.-17. 265 Politika, Beogad, 7. svibnja 2002. (Prema: Fokus, 30. svibnja 2002.).; demokratski izbori iz 1990. pretvorili su se u trijumf nacionalizma širom Jugoslavije, tako da su na ĉelo svojih nacija došle nacionalistiĉke stranke, koje su opet po svojoj prirodi negacija svake demokracije. Po Zimmermannu, nacionalizam je po prirodi antidemokratiĉan, protivnik vrijednosti graĊanskog društva i, naravno, separatistiĉki usmjeren (D. Grubiša, “Diplomacija na kraju povijesti”, Erasmus, br. 18, 1996., s. 95.). 266 D. Polšek, “Otvoreno društvo i njegov neprijatelji, gruba nerazumijevanja i osporavanja”, Vjesnik, “Stajališta”, 9. listopada 2001. 267 D. Polšek, Pokušaj i pogreške, s. 105. 268 Upravo su iz okruţenja Goldstein-Pusićkina Erasmusa “stasali mnogi intelektualci anarholiberalne provenijencije, za koje je svaki domoljubni i kršćanski diskurs konzervativan i nazadan, i koji Hrvatskoj danas nameću svoj svjetonazor” (Z. Vukman, “Vesna Pusić kao zvijezda balkanskog neoliberalizma, Hrvatsko slovo, 11. sijeĉnja 2002.). 269 I. Biondić, “Nije li vrijeme da se o otvorenom društvu povede otvorena i odgovorna rasprava”. 270 Neven Šimac, “Rijeĉ, savjest, povijest”; u: Prošlost je teško pitanje, Zagreb, 2000., s. 32.-33. 271 Vjesnik, 8. listopada 2001.; pri tom je, glede kritike bivše vlasti, predsjednik Mesić iznimno pohvalio g. H.-G. Flecka, u nas voditelja “Zaklade Friedrich-Naumann-Stiftung”, koja je promicatelj i organizator ovih “srpsko-hrvataskih” skupova. 272 Kao balkanolog, uz ostalo, pisac je djela Experiment Jugoslawien, Von Staatsgrundung bis zum Staatszerfall, Mannheim, 1993. Rijeĉ je o jednom od niza autora koji se, “unatoĉ ponekad solidnim dijelovima, u cjelini mogu ocijeniti tendencioznima ili slabo obaviještenima” (Tomislav Jonjić, “Slika Hrvatske”, Republika Hrvatska, br. 188, Zagreb, 1995., s. 63.). S tim u svezi, u beĉkom ĉasopisu Österreichische Osthefte, ĉiji je suurednik N. Budak, H. Sundhaussen je iznio grube neistine o Katoliĉkoj crkvi za doba Drugoga svjetskog rata u Nezavisnoj Drţavi Hrvatskoj (Josip Kolanović, “Nije to istina o NDH”, Vjesnik, 20.-22. veljaĉe, 1996.). 273 H. Sundhaussen, “Prošlost, povijest i društvo”, u: Dijalog 2, s. 27. 274 Isto, s. 25.-27. 275 Karl R. Popper, Otvoreno društvo i njegovi neprijatelji, sv. 2., Sarajevo, 1998., s. 66.-67.

276 M. H. Hacohen, “Srednja Europa nikada nije bila kozmopolitska”, s. 908. 277 Edo Pivĉević, “Globalistiĉki kapitalizam i nacionalizam”, Hrvatsko slovo, 3. svibnja 2002. 278 Joško Ĉelan, Trećejanaurska Hrvatska, Split, 2002., s. 119.

279 Isto, s. 22. 280 H. Sundhaussen, Der Einfluss der Herderschen Ideen auf die Nationalsbildung bei den Völkern der habsburger Monarchie, 281 A. Milardović, Poraz Europe, Lica boga Janusa, Osijek-Zagreb-Split, 1998., s. 218. 282 Josip Bratulić, “Onoliko ćemo biti prisutni koliko budemo svoji”, Zarez, 29. oţujka 2001. 283 Jutarnji list, 18. oţujka 2001.; zbog svega toga, uza sve velike ciljeve i zavidne terminologiju spomenuta strategije ima samo jedan problem: “Zamijenite li u njemu rijeĉi Hrvatska i hrvatska kultura, primjerice rijeĉima Juţna Koreja, MaĊarska, Meksiko, Gana ili Zelenortski otoci, dobit će te savršenu strategiju kulturnog razvitka spomenutih zemalja” (Jasmin Boko, Jutarnji list, 18. oţujka 2001.). 284 J. Krišto, “Stare i nove paradigme”, s. 178. 285 I. Goldstein, “Komparativna istraţivanja hrvatske i srpske povijesti”, s. 34.-35. 286 “Kod svih tih ljudi postoji ţal za propašću Jugoslavije što smatram legitimnim i normalnim, zašto ne? Kada Slobodan Šnajder govori o sebi kao o Jugoslavenu, to je njegovo pravo, neka mu bude. Ali problem nastaje kada ti ljudi svoje mišljenje proglašavaju jedino normalnim i demokratskim, kada nama osporavaju pravo na hrvatstvo. IzmeĊu ostaloga, mi se radujemo stvaranju hrvatske drţave, priznajući pogreške i zloĉine koje su pojedinci uĉinili prilikom njezina stvaranja. Neki pak od njih te zloĉine ili nepodopštine upotrebljavaju kao temelj za osporavanje hrvatske drţave” (I. Z. Ĉiĉak, “Protivnici Hrvatskoga proljeća o 71. još nisu promijenili mišljenje”, Vjesnik, “Panorama”, 12. sijeĉnja 2002.). 287 H.-G. Fleck, “O hrvatsko-srpskom dijalogu povjesniĉara-istoriĉara”, s. 11.-17. 288 H. Sundhaussen, “Postsocijalistiĉka konstrukcija”, s. 90. 289 Isto, s. 87. 290 Isto, s. 92.-93. 291 Z. Vukman, “Balkansko pirovanje”, Fokus, 2. srpnja 2001. 292 H. Sundhaussen, “Prošlost, povijest i društvo”, s. 27. 293 Isto, s. 28. 294 Globus, 31. kolovoza 2001. 295 Globus, 3. kolovoza 2001. 296 Predrag Palavestra, Dogma i utopija Dimitrija Mitrinovića, Beograd, 1977., s. 82. 297 Dušan T. Bataković, “Tipovi nacionalizma kod Hrvata i Srba”, s. 203. 298 ISTI, “Naĉertanije Ilije Garašanina”; u: Dijalog 1., s. 124.

299 Nedovršeni mir, s. 201. 300 Isto, s. XI. 301 Isto, s. 186.-187.; zanimljivo je da je Slavko Goldstein predstavljen kao “povjesniĉar”, iako je – kako izgleda – tek rijeĉ o “nesvršenom knjigovoĊi” (I. Biondić, Zadarski list, 7. svibnja 1988.). 302 Nedovršeni mir, s. 23. 303 I. Banac, Nacionalno pitanje, s. 377. 304 D. Sekulić, “Je li nacionalizam hrvatska sudbina?”, s. 163. 305 W. Zimmermann, Izvori jedne katastrofe, Zagreb, 1997., s. 22. 306 Treba jasno istaknuti da Drţava SHS (Slovenaca, Hrvata i Srba) nije ista stvar kao i Kraljevstvo/Kraljevina SHS (Srba, Hrvata i Slovenaca). Drţava SHS je nastala 29. listopada 1918., kada je Sabor u Zagrebu proglasio odcjepljenje Trojedne Kraljevine od Austrije i Ugarske te pristupanje novostvorenoj Drţavi. Kraljevstvo SHS stvoreno je 1. prosinca 1918., a naziv „Kraljevina“ je od Vidovdanskog ustava (28. lipnja 1921.). MeĊutim, mnogi autori ne paze (ili ne znaju) na te razlike. 307 M. Šufflay, Izabrani radovi, I. dio, s. 237. 308 I. Ĉizmić, “Jesu li Hrvati htjeli neovisnu drţavu?”, Hrvatsko slovo, 23. lipnja 2000. 309 D. Pavliĉević, “Jugoistoĉna Europa i Balkan na granici svjetova”, Jugoistoĉna Europa 1918.-1995., s. 8. 310 I. Goldstein, “Povijesni sadrţaji u Ustavu Republike Hrvatske”, Erasmus, br. 13, 1995., s. 41. 311 I. Banac, “Glavni pravci hrvatske povijesti”, s. LVIII. 312 Rudolf Biĉanić, Ekonomska podloga hrvatskog pitanja, Zagreb, 1938., s. 12. 313 I. Banac, Nacionalno pitanje, s. 385. 314 Nedovršeni mir, s. 15. 315 I. Banac, Protiv straha, s. 180. 316 Srećko Dţaja, “Zemlja u vrtlogu”, Erasmus, br. 14, 1995., s. 98.-99. 317 Sabina P. Ramet, Ĉija demokracija, Zagreb, 2001., s. 105.-106. 318 Miloš Obrkneţević, “Razvoj pravoslavlja u Hrvatskoj i Hrvatska pravoslavna crkva”, Hrvatska zauvijek, Zagreb, 1996., s. 215. (prema: Jere Jareb, Pola stoljeća hrvatske politike, Buenos Aires, 1960.) 319 I. Banac, Raspad Jugoslavije, Zagreb, 2001., s. 24.

320 Ivan Babić,“Ustaštvo: njegovi pozitivni i negativni elementi u hrvatskoj politici”; u: Hrvatska zauvijek, Zagreb, 1996., s. 292. 321 D. Sekulić, “Je li nacionalizam hrvatska sudbina?”, s. 158. 322 I. Banac, Cijena Bosne, s. 30.

323 Nedovršeni mir, s. 201. 324 Ch. Bollyn, Spotlight, Washington, SAD (prema: Slobodna Dalmacija, 28.sijeĉnja 2001.). 325 Mislav Kukoĉ, “Neki su praksisovci preko noći postali liberalnim demokratima”, Obzor, 6. studenoga 1999.

326 Isto. 327 J. Ĉelan, Trećejanuarska Hrvatska, s. 133. 328 Isto, s. 39. 329 Edo Pivĉević, “Globalistiĉki kapitalizam i nacionalizam”, Hrvatsko slovo, 3. svibnja 2002. 330 N. Malcolm, “Nacionalizmi”, s. 36. 331 Neven Sesardić, “Ministrovo novo ruho”, Sloboda Dalmacija, Forum, 4. rujna 2002. 332 Ljubomir Antić, “Nacionalni identitet i globalizacija”; u: Nepoznata istina o crnom danu za hrvatske rodoljube 11. sijeĉnja 1972., Zagreb, 2002., s. 180. 333 M. Anĉić, “Hrvatski studiji smetaju samo nedodirljvima”, Veĉernji list, 20. veljaĉe 2000. 334 J. Ĉelan, Trećejanaurska Hrvatska, s. 202. 335 Neven Budak, dekan Filozofskog fakulteta, koji je, naspram “nacionalne”, zagovaratelj zajedniĉke (jugoslavenske) povjesnice, donio je zabranu rada na Hrvatskim studijima za profesore Filozofskog fakulteta, što je kolegij Hrvatskih studija oznaĉio “najsramotnijom odlukom u povijesti Sveuĉilišta” (Vjesnik, 10. sijeĉnja 2000.).

336 I. Goldstein, Vjesnik, 22. veljaĉe 2000. 337 Lino Veljak, Novi list, 22. oţujka 2000. 338 “S inicijalnog sastanka hrvatskih povjesniĉara”, 20. travnja 1993. godine; prema: Vijenac, 20. travnja 2000., s. 11. 339 I. Banac, Nedjeljna Dalmacija, 26. sijeĉnja 2001. 340 I. Banac, Vjesnik, 17. veljaĉe 2002. 341 Gvozden Flego, Nacional, 13. veljaĉe 2001. 342 Mladen Anĉić, Veĉernji list, 21. sijeĉnja 2001.; na ove je kritike Banac odgovorio naslovom “njeţnim” naslovom “Hadezeovski lumpenprofesori strašno su se uzbudili” (Veĉernji list, 23. sijeĉnja 2001.). 343 Ivo Banac, “Jugoistoĉno-europski studij”, Zarez, 1. oţujka 2001. 344 J. Ĉelan, Trećejanuarska Hrvatska, s. 140.; “Jedna se od najĉešće rabljenih neprijateljskih smicalica sastoji upravo u pokušaju da se hrvatski narod istrgne iz svoje ukorijenjenosti u vlastitu povijesnu prošlost“ (M. Schwartz, Hrvatska nakon TuĊmana, s. 466.). 345 Mladen Anĉić, iz razgovora u: Povijesni prilozi, br. 18, Zagreb, 1999., s. 413. 346 J. Ĉelan, Trećejanuarska Hrvatska, s. 214.

347 Gojko Borić, “Treba li poništiti hrvatsku drţavu?”, Slobodna Dalmacija, 10. veljaĉe 2001. 348 AnĊelka Kelava, “Bauk Balkana kruţi Gradom”, Slobodna Dalmacija, 31. sijeĉnja 2001. 349 Slobodna Dalmacija, 3. veljaĉe 2002. 350 Branko Caratan, “Nacija u postkomunstiĉkoj tranziciji”, Erasmus, br. 24, Zagreb, 1998., s. 42. 351 “Kapitalizam je najgori mogući sistem”, Feral Tribune, 19. svibnja 2001. 352 George Soros, Kriza globalnog kapitalizma, Split, 2000., s. 8., 22., 109.-110. 353 Vidi posebice: “HHO i banacizacija Hrvatske”, Slobodna Dalmacija, 30. sijeĉnja 1997. 354 Veĉernji list, Zagreb, 20. lipnja 1993. 355 Z. Vukman, “Novinari ambasadori”, Slobodna Dalmacija, 5. oţujka 2001. 356 Jadranka Polović, “Nevladine udruge i vlast”, Slobodna Dalmacija, 30. rujna 2001. 357 J. Ĉelan, Trećejanuarska Hrvatska, s. 192. 358 Slobodne Dalmacije (17. kolovoza 2001.) 359 Marko Juriĉ, “Autocenzora hrvatskih anarhista”, Fokus, 23. svibnja 2002. 360 Carl Gustaf Strőhm, “Novcem do politiĉke moći”, Hrvatsko slovo, 11. sijeĉnja 2002. 361 J. Ĉelan, Trećejanaurska Hrvatska, s. 192.

362 Toni Gabrić i Ivana Erceg, “Uncle Sam na svijetu”, Feral Tribune, 7. rujna 2002. 363 Branko J. Pejnović, Zajedniĉar. Glasilo Hrvatske bratske zajednice u SAD (prema: Slobodna Dalmacija, 4. rujna 1999.). 364 M. Schwartz, Hrvatska nakon TuĊmana, s. 349. 365 J. Ĉelan, Trećejanaurska Hrvatska, s. 10. 366 Slobodna Dalmacija, 28. veljaĉe 1995. 367 I. Bibó, “Bijeda istoĉnoevropskih malih drţava”, s. 39.-41. 368 Zvonimir Kuhar, “Flego plete Sorosovu mreţu”, Hrvatsko slovo, 6. rujna 2002. 369 I. Banac, Bez straha, s. 121. 370 ISTI, Nacionalno pitanje, s. 22. 371 “Jugoslavija se raspada od svog poĉetka, ne zbog toga što je sklepana od lošeg materijala, nego zato što je taj materijal neskladan” (ISTI, Protiv straha, s. 105.). 372 ISTI, Nacionalno pitanje, s. 23.

373 I. Banac, Nacionalno pitanje, s. 384.; rijeĉ je o pristupu koji se temelji na “suradnji elita i stabilnoj podršci neelita” (Isto.), tj. po modelu graĊanske drţave (jedan ĉovjek = jedan glas), što bi bio uvod u stvaranje treće Jugoslavije. 374 Tihomir Ponoš, „Banac: Jugoslavija nije bila neizbjeţna kao što ni njezin raspad nije bio neizbjeţan”, Vjesnik, 6. lipnja 2002.

375 E. Hobsbawn, Nacije i nacionalizam od 1780., Beograd, 1990., s. 20. 376 A. Buczynski, “Razgovor s Ivom Bancem”, s. 130. 377 Gvozden Flego, Globus, 13. veljaĉe 2001. 378 Vladimir Anić, Rjeĉnik hrvatskoga jezika, III, prošireno izdanje, Novi Liber, Zagreb, 1998, s. 220. 379 Nataša Badurina & Walter Skerk, “Tri talijanske knjige o raspadu Jugoslavije”, Revija za sociologiju, br. 3-4, 1999., s. 236. 380 Tihomir Ponoš, “Banac: Jugoslavija nije bila neizbjeţna kao što ni nejzin raspad nije bio neizbjeţan”, Vjesnik, 6. lipnja 2002. 381 S. Meţnarić, “Konvergencija sociološkog i povijesnog”, s. 181. 382 I. Banac, Cijena Bosne, s. 13.

383

I. Banac, Protiv straha, s. 232. 384 Obzor, 9. sijeĉnja 1999. 385 Nacional, 13. sijeĉnja 1999. 386 Novi list, 6. veljaĉe 1999. 387 Feral Tribune, 22. travnja 1996.

388 Kardinal Franjo Kuharić, predgovor knjizi: Stjepan Koţul, Tera combusta. Ratna izvješća ţupnika Zagrebaĉke nadbiskupije, AGM, Zagreb, 1994., 267 str. 389 Njihov pregled, koji je u meĊuvremenu mnogo širi, daje Zoran Grijak, “U povodu knjige Paula Mojzesa, Yugoslavian Inferno – Etnoreligious Warfarwe in the Balkans, New York, 1994., 248 str. (Ĉasopis za hrvatsku povijest, br. 3, 1997., s, 576.-577.).; vidi: Sabrina Petra Ramet, Balkan Babel – Politics, Culture and Religion in Yugoslavia, Boulder-San Francisko-Oxford, 1992.; Ivo Banac, The Fearful Asymmetry of War: The Causes and Consequences of Yugoslavia′s Demise, Dedalus, sv. 121., br. 2, 1992, 155. str.; Igor Primorac, „The War Against Croatia: Silent Traits“, Journal of Croatians Studies, sv. 32-33, 1992., s. 91.-111.; Mirko Grmek – Marc Gjidara – Neven Šimac, Etniĉko ĉišćenje: Povijesni dokumenti o jednoj srpskoj ideologiji, Zagreb, 1993.; Ljubica Štefan, Od bajke do holokausta, Zagreb, 1993.; Brian Hall, The Impossible Country: A Journey Through the Last Days of Yugoslavia, London, 1994.; Marc Almond, Europe, s Backyard War: The War in the Balkans, London, 1994.; Noel Malcolm, Povijest Bosne – Kratki pregled, Zagreb – Sarajevo, 1995.; Philip J. Cohen, Tajni rat Srbije, Zagreb, 1997.; Marcus Tanner, Croatia: A Nation Forged in War, New Haven-London, 1997. 390 Z. Grijak, “U povodu knjige”, s. 576.-577. 391 Z. Grijak, “U povodu knjige”, s. 574.; uz ostale, to su sljedeći autori: Robert D. Kaplan, Balkan Ghosts: A Journey Through History, New York – London, 1993.; Mishe Glenny, The Fall of Yugoslavia. The Third Balkan War, New York – London, 1992.; Bogdan Denich, Ethnic Nationalism: The Tragic Death of Yugoslavia, Minneapolis –London, 1994.; Bette Denich, „Dismembering Yugoslavia. Nationalist Ideologies and the Symbolic Revival of Genocide“, The American Ethnologist, May 1994., god. 21., br. 2, s. 367.-390.

392 Black Lamb and Grey Falcon, London, 1941.; New York, 1948; London, 1955; London; 1956.; Crno jagnje i sivi sokol, Beograd-Sarajevo, 1989. 393 Robert D. Kaplan, Balkan Ghosts: A Journey Through History, New York – London, 1993. 394 Brian Bennett, “Zašto Amerikanci ne razumiju Hrvatsku?”, Društvene istraţivanja, br. 1, Zagreb, 1995., s. 133. 395 B. Bennnett, “Zašto Amerikanci”, s. 133. 396 Isto, s. 141. 397 K. Q. Seely, „Clinton Blames Milošević. Not Fade, for Bloodshed“, New York Times, May 14, 1999. 398 Encyclopedia of Nationalism Fundamentl Times, Academic Press - Aharcourt Science and Tehnology Campany, San Diego-San Francisko-New York-Boston-London-Sydney-Tokio, 2001. 399 Ivan Ĉizmić, “Zabluda jedne encikopledije” (u rukopisu). Spomenuta Encyclopedia of Nationalism, s tim u svezi, navodi mišljenje Predraga Simića, beogradskog politologa koji je ustvrdio da je Franjo TuĊman jednako kriv kao i Milošević za zlorabljenje medija kao oruţja u voĊenju rata. Po Simiću “najvaţniji zadatak u stvaranju uspješne ratne propagande bio je razbiti veze koje su trajale kroz proteklih 70 godina postojanja zajedniĉke drţave, koja je usprkos politiĉkim napetostima i zloĉinima iz drugog svjetskog rata, odrţavala relativni mir na Balkanu” (Isto, s. 438). 400 Prema: Ţeljko Hodonj, Vjesnik, 8. lipnja 2001.

401 Vjesnik, 20. listopada 2001. 402 Boţe Ĉović (pr.), Izvori velikosrpske agresije; Savez geografskih društava Hrvatske objavio je zbornik Politiĉko-geografska i demografska pitanja Hrvatske (Zagreb, 1991.); Institut za primijenjena društvena istraţivanja Sveuĉilišta u Zagrebu, u sklopu projektaRat protiv Hrvatske – akteri, ratni zloĉini, ratno izbjeglištvo i ţrtve, Društvena istraţivanja, br. 4-5, Zagreb, 1993.; MeĊunarodni znanstveni skup Jugoistoĉna Europa 1918.1995, Zadar, 28.-30. rujna 1995., Hrvatska matica iseljenika, Zagreb, 1995.; Miroslav Vujević, “Politiĉka kultura i rat u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini”, Politiĉka misao, br. 4, Zagreb, 1996., s. 221.-243. 403 Rijeĉ je o dimenzijama u smislu subjektivne orijentacije, i to: (1) nacionalna identifikacija, (2) politiĉka identifikacija, (3) identifikacija s politiĉkom vlašću i (4) politiĉka participacija (Verba, Civic Culture, Princeton, New York, 1963.). 404 M. Vujević, “Politiĉka kultura i rat”, s. 238. 405 I. Banac, Nacionalno pitanje, s. 23. 406 I. Banac, Protiv straha, s. 79. 407 Isto, s. 16. 408 I. Banac, Protiv straha, s. 20. 409 A. Finkielkraut, Zloĉin, s. 198.

410

Tako, spominjući zbirku Protiv straha (Zagreb, 1992.), Banac poriĉe prigovore da je bio “u mišjim

rupama dok se vodila bitka za demokratsku Hrvatsku” (I. Banac, Cijena Bosne, s. 63.). 411 I. Banac, Protiv straha, s. 126.

412 Isto, s. 82., 127. 413 I. Banac, Cijena Bosne, s. 37. 414 Isto, s. 154. 415 ISTI, Protiv straha, s. 79. 416 ISTI, “Srbi u Hrvatskoj: povijest i perspektive”, s. 16.; ovu je tezu Banac kasnije pretiskao u knjizi Raspad Jugoslavije (s. 140.-141.). 417 Boris I. Vukobrat, Predlozi za novu zajednicu 1992.; http://www.fondmir.org.yu/knjiga-predlozi-s.html., page 3.-4. of 37.

republika

bivše

Jugoslavije,

418 Nacional, 6. studenoga 2001 419 I. Z. Ĉiĉak, Novi list, 21. srpnja 2001. 420 Ivan Ĉizmić, “Zabluda jedne encikopledije” (u rukopisu). 421 „Iz poziva za skup“, DAN, Split, 26. svibnja 1996. 422 I. Banac, “Srbi u Hrvatskoj”, s. 15.; smatra se da je “Franjo TuĊman shvaćao Crkvu tek kao svoje oruĊe u realizaciji neoustaških i protusrpskih ciljeva” (R. Stipetić, Novi list, 19. sijeĉnja 2002.). 423 ISTI, „Predgovor zborniku“ Srbi: juĉer, danas sutra, s. 7. 424 Nedovršeni mir, s. 201. 425 Isto, s. XI. 426 Isto, s. 186.-187. 427 Nedovršeni mir, s. 41.; Carl Bildt, isto tako, tvrdi da je “sukob izmeĊu Srba i Hrvata riješen masivnim etniĉkim ĉišćenjem Srba iz Hrvatske” (NATO, 13. rujna 2000.; prema: Vjesnik, 26. lipnja 2001.). 428 I. Banac, Raspad Jugoslavije, s. 129. 429 Iznimka je bio HNS, ĉija je ĉelnica (Vesna Pusić), direktorica Erasmus Gilde, unutar koje je, što će se kasnije vidjeti, oblikovana teza o kriminalizaciji Domovinskog rata. 430 Arkzin, Zagreb, 31. sijeĉnja 1997. 431 O. Ţunec, “Rat u Hrvatskoj 1991.-1995. Drugi dio: Od sarajevskog primirja do završnih operacija”, Polemos, br. 2, Zagreb, 1998., s. 129. 432 Damir Grubiša, “Ljudska prava u Hrvatskoj: studija sluĉaja (Case Study)”, Erasmus, br. 13, Zagreb, 1995., s. 36. 433 Izvješće kardinala Franje Kuharića o stanju u Republici Hrvatskoj na 26. plenarnom zasjedanju predsjednika Europskih biskupskih konferencija u Austriji, Novi list, 2. lipnja 1996. 434 NIN, Beograd, 25. kolovoza 1995. 435 Jutarnji list, 24. kolovoza 2001.

436 Z. Tomac: iz pisma Carli del Ponte, Jutarnji list, 17. srpnja 2001. 437 Bisera Lušić, “Naredbu o odlasku Srba potpisao je Milan Martić”, Slobodna Dalmacija, 6. lipnja 2002 438 Dada Zeĉić, “Srbi poĉeli organizirano napuštati krajinu i proije Oluje”, Vjesnik, 6. lipnja 2002. 439 Nedovršeni mir, s. XV.-XVI. 440 Isto, s. 1. 441 Isto, s. 22.; “Sve je pregaţeno podreĊenjem parcijalnim vrijednostima i to iznad svega rodovsko plemenskim (ĉak manje) nacionalnim interesima, a sve u funkciji i kroz pojedine voĊe i njihove elite” (I. Z. Ĉiĉak, Novi list, 28. srpnja 2001.). 442 Nedovršeni mir, s. 201-202. 443 Ilija Rkman, “Kako će Jugoslavija platiti Vukovar”, Obzor, 10. srpnja 1999. 444 Isto, s. 38. 445 Isto, s. 40. 446 Isto, s. 41., 74. 447 I. Banac, Protiv straha, s. 233. 448 Sa simpozija Budućnost ex jugoslavenskog prostora, na ameriĉkom sveuĉilištu Yale u New Havenu, Veĉernji list, 17. veljaĉe 2001. 449 Veĉernji list, 18. veljaĉe 2001. 450 I. Banac, Protiv straha, s. 79. 451 U tom pravcu, još je oĉevidnija infantilna relativizacija Ivana Zvonimira Ĉiĉka koji je na istom skupu, jedini uz Banca “hrvatski delegat”, rekao “da na cijelom prostoru ima u stvari 20 milijuna tumaĉenja povijesti” (Veĉernji list, 17. veljaĉe 2001.). 452 I. Banac, Raspad Jugoslavije, s. 115.-120. 453 D. Sekulić, “Je li nacionalizam hrvatska sudbina?”, s. 164. 454 Isto, s. 166. 455 M. Pupovac, Ĉuvari imena, s. 73.

456

Isto, s. 165. 457 D. Sekulić, “Je li nacionalizam hrvatska sudbina?”, s. 116. 458 Rusmir Mahmutćehajić, “Zla kob ideologija”, Feral Tribune, 17. studenoga 2001. 459 I. Lovrenović, “IzmeĊu rovova nacionalizma”, Feral Tribune, 17. studenoga 2001.

460 Noel Malcolm, Vjesnik, 25. sijeĉnja 1995.

461 Mark Tompson, Kovanje rata: mediji u Srbiji, Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, Beograd, 2000., s. 56. 462 I. Rkman, “Kako će Jugoslavija platiti Vukovar”, Obzor, 10. srpnja 1999. 463 W. Zimmermann, Izvori jedne katastrofe, 1997. (prema: Arkzin, 9. svibnja 1997.) 464 Krsto Cviić, “Jeremijada posljednjeg Titova generala”, Erasmus, br. 4, 1993., s. 87. 465 Feral Tribune, 2. kolovoza 2000. 466 Ozren Ţunec, “Okuĉanski zakljuĉci”, Erasmus, br. 12, 1995., s. 20. 467 Z. Vukman, Put u Balkaniju, s. 63. 468 Zdravko Tomac, Paukova mreţa balkanskog krvnika, Zagreb, 1994., s. 14. 469 I. Biondić, “Protupovijesno i protuhrvatsko izvješće”, Novi list, 22. listopada 1997. 470 I. Banac, Cijena Bosne, s. 29. 471 S. Popović dodaje: “300.000 ljudskih ţrtava, do tri milijuna izbjeglica, razrušene gradove i uništena infrastruktura, što je uĉinjeno pod vodstvom Slobodana Miloševića, uz pomoć oruţanih bandi tzv. jugoslavenske armije, srpske policije i od njih organiziranih profesionalnih kriminalaca” (Veĉernji list, 2. listopada 1994.). 472 Mladen Klemenĉić, “Velikosrpska teritorijalna posezanja”, Društvena istraţivanja, br. 4-5, Zagreb, 1993., s. 285. 473 I. Goldstein, “Hrvatsko-srpsko pomirenje”, s. 184. 474 Z. Lerotić, “GraĊanski nacionalizam i etnonacionalizam”; u: Etniĉnost, nacija, identitet, Zagreb, 1998., s. 225. 475 Antun Abramović na okruglom stolu Koloplet za treću Jugoslaviju, u organizaciji Hrvatskog foruma, povodom knjige Nedovršeni mir, HHO, Zagreb, 1997.; vidi: I. Biondić, “Protupovijesno i protuhrvatsko izvješće”. 476 Pragmatiĉna zadaća takvih objašnjenja bila je u priskrbljivanju razumijevanja meĊunarodne zajednice za postupke srbijanskih vlasti tijekom rata u bivšoj Jugoslaviji, a posebice u pridobivanju najutjecajnijih meĊunarodnih ĉimbenika za legitimizaciju osvajanja (Z. Grijak, “U povodu knjige”, s. 576-577.)

477 S tim u svezi, Hrvatski forum je organizirao tribinu “Hrvatski helsinški odbor i banacizacija Hrvatske” (I. Biondić, “Hic Rhodus, hic salta”, Novi list, 27. srpnja 1997.). 478 Dani, Sarajevo, 15. februara 2002. 479 I. Biondić, “Europsko-hrvatski identitet bez nacionalne drţave? Ne, Hvala!”, Vjesnik, 5. sijeĉnja 2002. 480 Rijeĉ je o eseju “Hrvatska borba za demokraciju”, koji je u engleskom originalu objavljen i u: Revija za sociologiju, br. 1-2, Zagreb, 1997., s. 95.-110. 481 Ivan Ĉizmić, “Jesu li Hrvati htjeli neovisnu drţavu?, Hrvatsko slovo, 23. lipnja 2000. 482 Encyclopedia of Nationalism, s. 438., 633.-634., 879.

483 Milan Ivkošić, “Liberalno velikosrpstvo”, Veĉernji list, 15. veljaĉe 1995. 484 I. Goldstein, “Hrvatsko-srpsko pomirenje”, s. 181. 485 M. Brandt, Ţivot sa suvremenicima, s. 190.-191. 486 Ivo Goldstein, uz oca Slavka, suautor je knjige Holokaust u Zagrebu, Zagreb, 2001. 487 MeĊutim, polazeći od dvostrukog standarda, upravo Ivo Goldstein jasno tvrdi “da je nemoguće graditi društvo liberalne demokracije, a da se pritom negira povijesna memorija jednoj zajednici, u ovom sluĉaju srpskoj” (Novi list, 4. sijeĉnja 2001.). 488 D. Ţivić, “Izravne ratne ţrtve tijekom srbijanske agresije na Republiku Hrvatsku”; u: Drugi hrvatski ţrtvoslovni kongres, Vukovar, 2001., s. 37.

489 Draţen Ţivić, “Izravni demografski gubitci (ratne ţrtve) Republike Hrvatske (1990.-1998.) uzrokovana velikosrpskom agresijom i neke njihove posljedice”, Društvena istraţivanja, br. 53, Zagreb, 2001. 490 Dubravko Lovrenović, “Deratizacija historiografije”, Zarez, 12. travnja 2001. 491 Ţeljko Olujić, “Haaški sud u sluţbi politike”; u: J. Peĉarić, Sramotni sud u Haagu, s. 29. 492 Danko Plevnik, Kaos hegemonije, Karlovac, 2001., s.146. 493 Eduard Ĉalić, Europa gledana s Balkana – kritika koncepcije globalistiĉkog revizionizma, Pula, 2000., s. 104.-105., 115. 494 W. Zimmermann, Izvori jedne katastrofe, s. 250. 495 Rat u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini 1991-1995, Zagreb-Sarajevo, 1999., s. 328. 496 S. P. Ramet, Ĉija demokracija, s. 16. 497 Robert Harris, MeĊunarodni znanstveni skup Jugoistoĉna Europa 1918.-1995, s. 244. 498 Sam Banac priznaje da je “poznavanje juţnoslavenske povijesti doista ograniĉeno na Zapadu, što se vidi iz gotovo svih povijesnih navoda koji se pojavljuju u medijima, pa i uglednom tisku” (I. Banac, Protiv straha, s. 233.). 499 Nedovršeni mir, s. 23. 500 I. Banac, Feral Tribune, 25. svibnja 1998. 501 Ivan Muţić, “Slobodno zidarstvo je protukršćansko i anacionalno”, Hrvatska obzorja, br. 2, Split, 1998., s. 475.-477. 502 I. Banac, Nacionalno pitanje, s. 384. 503 ISTI, Protiv straha, s. 79. 504 ISTI, Raspad Jugoslavije, s. 31. 505 ISTI, Cijena Bosne, s. 121. 506 Josip Jurĉević, “Povijesno znaĉenje Vukovara ’91 (1998.)”, Vukovar ’91 – znaĉenje, vrednote, identitet, Zagreb, 2000., s. 16.

507 I. Banac, Protiv straha, s. 220. 508 ISTI, Cijena Bosne, s. 123. 509 Isto, s. 36. 510 ISTI, Nacionalno pitanje, s. 384. 511 ISTI, Protiv straha, s. 223. 512 Isto, s. 178.-179. 513 Z. Tomac, Paukova mreţa, s. 89. 514 T. Sunić, Fragmenti metapolitike ili (prilozi hrvatskoj politiĉkoj kulturi?), Zagreb, 1998., s. 26., 87. 515 MeĊunarodni znanstveni skup Jugoistoĉna Europa 1918.-1995, s. 248. 516 Isto, s. 248.; kad kaţem da Britanci “nemaju politiku, onda mislim da nemaju politiku koja ne bi bila prosrpska, jedina politika koju imaju je prosrpska” (Isto). 517 Isto, s. 253. 518 Isto, s. 244. 519 Brendan Simms, Unfinest Hour: Britanian and the Destruction of Bosnia, 2001., s. 283. 520 Isto, s. 284. 521 Vjekoslav Krsnik, “Nema govora o promjeni Daytona”, Veĉernji list, 1. oţujka 2001. 522 Richard Hoolbroke, To End a War, s. 19.-20. 523 Anto Kneţević, Mitovi i zbilja, Zagreb, 1992., s. 178. 524 I. Banac, Cijena Bosne, s. 55. 525 I. Goldstein, “Hrvatsko-srpsko pomirenje”, s. 181. 526 “Okrugli stol”, Sarajevo 3.-5. lipnja 1994. godine, Erasmus, br. 7, 1994., s. 2. 527 V. Pusić, “Novi društveni ugovor”, Erasmus, br. 3, 1993., s. 13. 528 V. Pusić, “Upotreba nacionalizma i politika prepoznavanja”, Erasmus, br. 8, 1994., s. 10. 529 V. Pusić, “Hrvatska borba za demokraciju”, Revija za sociologiju, br. 1-2, Zagreb, 1997., s. 95.110. 530 J. Krišto, “Nekoliko knjiga o Bosni”, Ĉasopis za hrvatsku povijest, br. 3, 1999., s. 642. 531 Novi list, 5. lipnja 1998. 532 M. Špegelj, Erasmus, br. 9, 1994., s. 47.; geostrateški su interesi Engleske na Balkanu takvi da joj odgovara oĉuvanje Jugoslavije, a ako to već ne, ono barem velika Srbija neka vrsta balkanskog ţandara. Englezi tako doslovce ne kaţu, ali to je ideja vodiljaForeign officea” (Isto).

533 Adil Zulfikarpašić, Okovana Bosna, s. 80. 534 I. Lovrenović, “Bosanski memento”, s. 3.-4. 535 Srećko Jurdana, “Pobjeći iz ralja zavjere zapada”, Slobodna Dalmacija, 24. lipnja 1993. 536 Marko Babić, Owen-Stoltenbergovo i meĊunarodno diplomatsko legaliziranje srpske okupacije i zloĉina u Bosanskoj Posavini, Vidovice-Zagreb, 1994. 537 J. Peĉarić, Borba za Boku kotorsku, s. 134. 538 Draţen Budiša, Razgovori o hrvatskoj drţavi, Zagreb, 2001., s. 450. 539 Josip Jović, “Magnum crimen – laţi o odnosu prema BiH”, u: Dr. Franjo TuĊman – vizije i postignuća, Zagreb, 2002., 170. 540 Jutarnji list, 9. veljaĉe 2002. 541 Encyclopedia of Nationalism, s. 194. 542 F. TuĊmana, Hrvatska rijeĉ svijetu, Zagreb, 1999., s. 451. 543 Ivan Lovrenović, “Bosanski memento”, Erasmus, br. 3, 1993., s. 3. 544 Vjesnik, 1. rujna 1999.; “Ostao sam zapanjen da je ta tendencija nacionalne podjele, koja je bila apsolutno prisutna kod Srba kao pritisak na nas da ne budemo protiv Jugoslavije, bila prisutna takoĊer kod Izetbegovića. [...] Mislim da je Izetbegović, u svojoj naivnosti i teţnji da stvori jednu, od Muslimana kontroliranu teritoriju, stvarno i iskreno tome teţio. On je, kao amater u politici, sebi predstavio da je takvo nešto moguće i korisno” (Isto). 545 Boris Pavelić, “Klein najavljuje odustajanje od cjelovite BiH?”, Novi list, 8. veljaĉe 2002. 546 Veĉernji list, 7. veljaĉe 2002. 547 Jutarnji list, 8. veljaĉe 2002. 548 Isto. 549 Jutarnji list, 8. veljaĉe 2002.; “Izetbegović i Silajdţić ozbiljno su razgovarali o unutarnjoj podjeli BiH i mogućem razgraniĉenju Hrvata i Bošnjaka u okviru unije tri republike u BiH” (Isto). 550 Jutarnji list, 8. veljaĉe 2002. 551 Isto.; Šariniću “nije jasno zašto Izetbegović danas to pokušava demantirati, kada je TuĊman nekoliko puta javno govorio o njegovoj ponudi” (Isto). 552 Dani, Sarajevo, 15. februara 2002. 553 Milan Jaĉinović, “Miloševiću ćelija, Srbima drţava”, Veĉernji list, 15. veljaĉe 2002. 554 Veĉernji list, 2. prosinca 1994.; štoviše, prema Bancu, HDZ-ovski su duţnosnici tzv. Federacije BiH “ĉak i veća peta kolona od njihove karadţićevske subraće” (Novi list, 3. svibnja 1997.). 555 A. Finkielkraut, Zloĉin, s. 126.-137. 556 Ţeljko Tot, “Mosad naoruţavao Srbe”, Veĉernji list, 23. travnja 2002.

557 Ivica Mlivonĉić, “Spirala masovnih zloĉina u Lašvanskoj dolini za ratnog sukoba izmeĊu Armije BiH i HVO-a”; u: Drugi hrvatski ţrtvoslovni kongres, Vukovar 2001., s. 127.-134. 558 Odnosi se na podruĉje Federacije BiH. 559 Ivica Mlivonĉić, “Spirala masovnih zloĉina u Lašvanskoj dolini za ratnog sukoba izmeĊu Armije BiH i HVO-a”; u: Drugi hrvatski ţrtvoslovni kongres, Vukovar 2001., s. 132. 560 Globus, Zagreb, 11. lipnja 1993.; o ulozi onodobnog zapovjednika Britanskog bataljuna Boba Stewarta viditi ĉlanak Marka Barišića u Hrvatskom obzoru, 8. travnja 1996. 561 Vjesnik, 18. travnja 1997.; o tome isto: Vladimir Ţerjavić, Vjesnik, 27. veljaĉe 2001. 562 Srećko Jurdana, “Spašavanje Srba”, Slobodna Dalmacija, 12. svibnja 1993. 563 Executive intelligence review, Washington, 22. rujna 1995. 564 Zdravko Sanĉević, Pogled u Bosnu, Zagreb, 1998., s. 119. 565 Hrvatski obzori, Zagreb, 14. listopada 1996. 566 Slobodna Dalmacija, 4. listopada 1993. 567 Ţ. Toth, “Britanci stvorili balkanskog krvnika Miloševića”. 568 Prema: Narod, Glasilo Hrvatskog populacijskog pokreta, Zagreb, 15. veljaĉe 2002. 569 Ţeljko Krušelj, “Izvještaĉeno vještaĉenje”, Veĉernji list, 30. lipnja 1997. 570 Ove teze prešutno prihvaća i Banac, jer je - valja ponoviti - prema njemu Nedovršeni mir “tako jezgrovito ušlo u uzroke i tijek ratnih sukobljavanja na Balkanu” (Nedovršeni mir, s. 201.). 571 Rat u Hrvatskoj i BiH, s. 35.-37. 572 J. Jović, “Magnum crimen – laţi o odnosu prema BiH”; .u: Dr. Franjo TuĊman – vizije i postignuća, s. 170.

573 Boţo Ţepić, Enigma Bosna i Hercegovina, Mostar, 2002., s. 21., 49. 574 M. Barišić, “Miloševićevi svjedoci”, Vjesnik, 3. srpnja 2001. 575 M. Anĉić, “Blaškiću presudili eksperti Tuţiteljstva”, Slobodna Dalmacija, 11. veljaĉe 2002. 576 T. Sunić, Fragmenti metapolitike, s. 25.-26.

577 D. Mandić, Bosna i Hercegovina I, s. 111. sl., 240.-246. 578 S. Dţaja, “Što se stvarno dogaĊalo u Bosni?”, Matica, br. 7-8, 2001., s. 14. 579 M. Brandt, “Za Boga u i Hrvatsku”, HKZ “MI”, Zagreb, 1997., s. 118.; naravno, srpska historiografija ţeli dokazati da je Bosna “oduvek bila srpska zemlja”, tvrdeći da je srednjovjekovna Raška drţava uzela “opšte srpsko ime kao glavno obiljeţje za narod svoje drţave – utopivši u njemu sva provincijalna imena”, pa da je onda “to dalo povoda bosanskim vladaocima da za drţavno ime svoga naroda uzmu provincijalni naziv: Bošnjak, Bošnjanin, Bosanac, mesto dotadašnjeg nacionalnog Srbin, da time jaĉe oznaĉe

politiĉku samostalnost svoju prema Srbiji” (Saltaga, F.: Bosna i Bošnjci u srpskoj nacionalnoj ideologiji, Sarajevo, 1997., s.186.). 580 Antun Abramović, “Ponovno okovana Bosna”, Hrvatsko slovo, Zagreb, 13. rujna 1996. 581 Globus, 24. kolovoza 2001. 582 I. Lovrenović, “U labirintima Bosne i Hercegovine”, Erasmus, br. 2, 1993., s. 26. 583 S. Dţaja, “Zemlja u vrtlogu”, Erasmus, br. 14, 1995., s. 98.-99. 584 Mladen Anĉić, Tko je pogriješio u Bosni, Osijek-Zagreb-Split, 1999., s. 14.; Anĉić podsjeća da je posebice tijekom posljednjih desetljeća turske vladavine u Bosni “vladalo stanje permanentnog nereda i krvavih meĊuvjerskih/meĊuetniĉkih i socijalnih sukoba” (Isto, s. 37.). 585 Dani, Sarajevo, 24. prosinca 1999. 586 Isto, 15. veljaĉe 2002. 587 Priopćenje Biskupskog ordinarijata Mostar, “Osvrt na intervju dr. Banca”, Glas koncila, 24. veljaĉe 2002.; štoviše, Banac poziva na nasilje, jer “ako se s Perićem ne moţe napraviti korak naprijed, taj korak ćemo morati poduzeti bez njega ili ĉak protiv njega” (Isto). 588 M. Anĉić, Nedjeljna Dalmacija, 23. oţujka 2001. 589 J. Ĉelan, Trećejanuarska Hrvatska, s. 93. 590 Nedovršeni mir, 1996. 591 B. Ţepić, Enigma Bosna i Hercegovina, s. 40. 592 Isto. 593 OsloboĊenje, Sarajevo, 24. sijeĉnja 2001. 594 The New York Times 11. rujna 1997. (prema: Vjesnik, 19. rujna 1997.). 595 Veĉernji list, 28. sijeĉnja 1999. 596 B. Ţepić, Enigma Bosna i Hercegovina, Mostar, 2002., s. 146. 597 J. Ĉelan, Trećejanuarska Hrvatska, s. 121.-122. 598 Boris Pavelić, “Klein najavljuje odustajanje od cjelovite BiH?”, Novi list, 8. veljaĉe 2002. 599 Isto. 600 Pavo Barišić, prikaz knjige: Josip Stadler- ţivot i djelo, s. 52. 601 B. Lokin, Razbijene iluzije, s. 88. 602 “Nedovršen rat stvara nedovršeni mir”, Novi list, 5. lipnja 1998. 603 Nedovršeni mir, s. 14.

604 “Najveći dio krivnje za sve te pogreške snose glavne zapadne sile, koje imaju odluĉujuću rijeĉ u Vijeću sigurnosti” (Nedovršeni mir, s. 68). Ponajprije, otvoreno se priznaje da su Ujedinjene nacije poĉinile tri presudne pogreške: (1) pogrešno definiranje sukoba (s. 75), što je rezultiralo humanitarnom umjesto politiĉkom reakcijom, (2) potpuno su odbacile upotrebu vojne sile (s. 70) i (3) uspostavile su tzv. “zaštićena podruĉja”, ali nisu uĉinile ništa da ih doista i zaštite, pa je to “najveći moralni pad Zapada”, što su tako omogućili masovne pokolje u Srebrenici. Nadalje, stoji da je Douglas Hurd, ministar vanjskih poslova, ţeleći ostaviti Britaniju po strani, tvrdio da se radi ”o jugoslavenskom graĊanskom ratu”, te je ustrajao na tome da “Vijeće za vanjske poslove EZ-a izrijekom iskljuĉi mogućnost vojne intervencije”, tako da je nakon što je poĉeo rat u Bosni i Hercegovini, “Britanija sve do 1995. tvrdoglavo odbijala uporabu sile” (s. 61). Isto tako, francusko je gledanje na sukob u Jugoslaviji bilo “uvjetovano tradicionalnom prosrpskom i projugoslavenskom politikom u Prvom svjetskom ratu i izraţenom sklonošću prema centraliziranoj drţavi”. Zajedno s Britanijom, Francuska se “posluţila svojim višim ĉasnicima u UNPROFOR-u u obeshrabrivanju vojne akcije NATO-a, tako i ukidanja embarga na uvoz oruţja bosanskoj Vladi” (s. 61). Naposljetku, nakon izolacionistiĉke Bushove politike, i Clintonova je administracija na poĉetku rabila netoĉne povijesne pretpostavke (kao teze o starim neprijateljstvima kao uzroku sukoba u bivšoj Jugoslaviji), tako da je tek je 1995. preuzela vojno zauzimanje i suvislu strategiju (s. 63.-64.). 605 Srbi u Hrvatskoj: juĉer, danas, sutra, s. 180. 606 Isto, s. 179. 607 „Novinar BBC-a otkriva kako je Zapad pomogao Srbima (I. i II.)“, Vjesnik, 29. i 30. travnja 1994. 608 I. Biondić, “Banac i banĉenje po Hrvatskoj”, Hrvatsko slovo, 10. listopada 1997. 609 Z. Lerotić, “Postdaytonska Hrvatska”, Politiĉka misao, br. 4, Zagreb, 1996., s. 137. 610 V. Šakić, Naĉelo Vukovar, s. 20. 611 Marko Barišić, “Miloševićevi svjedoci”, Vjesnik, 3. srpnja 2001. 612 Draţen Ţivić, “Velikosrpska agresija na Republiku Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu”, u: John Ivan Prcela i Draţen Ţivić, Hrvatski holokaust – dokumenti i svjedoĉanstva o poratnim pokoljima u Jugoslaviji, Zagreb, 2001., s. 142. 613 Gordan Pandţa, “Vrijeme je da G-8 prekine s politikom laţi”, Vjesnik, 13. srpnja 2001. 614 J. Peĉarić, “Hrvatska i svijet”, u: Dr. Franjo TuĊman – vizije i postignuća, 154. 615 I. Biondić, “Zaustavite vontizam i banĉenje Hrvatske!”, Novi list, 31. srpnja 1997. 616 W. Zimmermann, “Pavana za Bosnu”, Erasmus, br. 9, 1994., s. 99. 617 Grozdana Cvitan, ”Literatura kao svjedok”; u: Prošlost je teško pitanje, Zagreb, 2000., s. 176. 618 Vjesnik, 11. oţujka 1997.; Hrvatski forum i Zajednica prognanih, izbjeglih i iseljenih Bosanske Posavine organizirali su 24. lipnja 1997. godine tribinu: “Jamesa Bakera u Den Haag! (Background meĊunarodnog pritiska na Republiku Hrvatsku)” 619 D. Grubiša, “Diplomacija na kraju povijesti”, Erasmus, br. 18, Zagreb, 1996., s. 92. 620 I. Banac, Protiv straha, s. 220. 621 Veĉernji list, 21. travnja 2001. 622 Slobodan Šnajder, “Milošević leti u nebo”, Novi list, 2. srpnja 2001. 623 D. Plevnik, Slobodna Dalmacija, 3. travnja 2001.

624 “To je djelo politiĉara, velikih sila. Oni su u ratu na prostoru bivše Jugoslavije vidjeli samo graĊanski rat. Nije im odgovaralo imenovati ga onim što je bio – osvajaĉki rat za Veliku Srbiju. Srbija je imala moćne zaštitnike ne samo u Francuskoj, Velikoj Britaniji i Rusiji. Ni SAD nisu postupile principijelno. Bushova administracija bila je dugo i protiv priznanja Hrvatske i Slovenije. Kad bi priznali da se radilo o agresiji, priznali bi vlastitu krivnju, svoj propust što nisu sprijeĉili nasilje, na što su bili obvezni prema povelji UN-a. Umjesto toga su uveli zabranu uvoza oruţja, poznati embargo na oruţje, što je omogućilo uništenje Vukovara i razaranje Dubrovnika” (Slobodna Dalmacija, 20. studenoga 1997.). 625 Zvonimir Šeparović, Fokus, 12. srpnja 2001. 626 M. Špegelj, Erasmus, br. 9, 1994., s, 47. 627 Srećko M. Dţaja, “Bosna i Bošnjaci u hrvatskom politiĉkom diskursu”, Erasmus, br. 9, Zagreb, 1994., s. 37. 628 Ante Birin, Hrvatsko slovo, 24.. kolovoza 2001. 629 Le monde (prema: Vjesnik, 22. svibnja 2001.). 630 Ţeljko Toth, “Britanci stvorili balkanskog krvnika Miloševića”. 631 Prema Ţeljko Garmaz, “Velika Britanija moţe smatrati suuĉesnikom u genocidu u BiH”, Vjesnik, 29. sijeĉnja 2001.

632

J. Jurĉević, “Srbijanska oruţana agresija na Hrvatsku 1900.-1995. godine”; u: Jugoistoĉna Europa 1918.-

1995.; vidi isto: A. Milardović, “Stradanja Hrvata u ratu ne zanimaju nikoga u Haagu”, Slobodna Dalmacija, 18. veljaĉe, 2001.; sudeći po dogaĊajima s terena, “Unprofor je funkcionirao kao švercerska, obavještajna organizacija koja je izravno suraĊivala s ĉetnicima i koja se bavila razliĉitim oblicima kriminala, organiziranom prostitucijom pa, izgleda, nije imala vremena sprjeĉavati etniĉka ĉišćenja” (Isto). 633 Ţ. Toth, “Britanci stvorili balkanskog krvnika Miloševića”. 634 A. Milardović, “Stradanja Hrvata”.; HHO je najprije 8. travnja 1999. godine objavio prvi tom izvještaja, Vojna operacija Oluja i poslije bivši sektor UN-a Jug, na 219 stranica, s fotografijama i tekstom stradanja hrvatskih drţavljana srpske nacionalnosti. Zatim je 1. srpnja 2000. objavio drugi dio za bivši sektor Sjever, na 142 stranice. 635 V. Horvat (ur.), „Deset godina nade i boli”, Savez udruga obitelji zatoĉenih i nestalih hrvatskih branitelja, Zagreb, 2001. 636 Vladimir Ţerjavić, Obzor, Zagreb, 17. lipnja 1996. 637 D. Ţivić, “Velikosrpska agresija na Republiku Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu”, s. 142. 638 Z. Grijak, “U povodu knjige”, s. 576.-577. 639 I. Primorac, “Genocid u Bosni”, Erasmus, br. 14, 1995., s. 92. 640 Thomas Cushman, “Critical Theory and the War in Croatia and Bosnia”, u: The Donald Treadgodl Papers. In Russian, East European and Central Asian Studis, Washington, 1997, br. 13.; Thomas Cushman-Stjepan Meštrović, Thuis Time We Knew: Western Responses to Genocide in Bosnia, New York-London, 1996. 641 Z. Grijak, “U povodu knjige”. 642 Th. Cushman, “Critical Theory and the War in Croatia and Bosnia”, s. 7.

643 V. Starešina, “Je li CIA spavala dok je Savo Štrbac gradio optuţnicu za Oluju”, Veĉernji list, 25. kolovoza 2001. 644 I. Biondić, “Zaustavite vontizam i banĉenje Hrvatske!”, Novi list, 31. srpnja 1997. 645 I. Banac, Cijena Bosne, s. 32. 646 S. Antoljak, Renesansa hrvatske historiografije, sadašnje i buduće zadaće, 647 Trpimir Macan, “Pogled na razvitak i stanje hrvatske povijesne znanosti”, u: Hrvatska i odrţivi razvitak, Zagreb, 1998., s. 231.-241.; “Dok sam bio sekretar Izvršnog komiteta CK SKH, doduše nakon uklanjanja Rankovića, došao mi je predsjednik JAZU s molbom da odobrim popis novih akademika i da zatraţim mišljenje drugova iz Savske (tamo je bilo sjedište Udbe za Hrvatsku). Oĉigledno je to tada bila takva praksa prije nego se akademici predloţe za izbor” (Miko Tripalo, Erasmus, br. 15, Zagreb, 1996., s. 26.). 648 Hrvoje Šošić, Hrvatski politiĉki leksikon, Rijeka, 1993., s. 990. 649 J. Krišto, “Stare i nove paradigme hrvatske historiografije”, Društvena istraţivanja, br. 1-2, Zagreb, 2001., s. 173. 650 Zlatko Kudelić, Veĉernji list, 18. veljaĉe 2002. 651 Mirko Valentić, Veĉernji list, Zagreb, 29. kolovoza 1999. 652 J. Krišto, “Stare i nove paradigme”, s. 178. 653 Nedjeljko Kujundţić, predgovor knjizi: Mladen Ivezić, Genocid nad Hrvatima zapovijeda Tito, Zagreb, 2000., s. 3. 654 S. Antoljak, Renesansa hrvatske historiografije, sadašnje i buduće zadaće, s. 51.-52. 655 Dominik Mandić, “Revizija hrvatske povijesti stvarnost i potreba”; u: Vinko Nikolić (ur.): Hrvatski razgovori u slobodi (pretisak), München-Barcelona, 1974; Zagreb, 2000., s. 189. 656 S. Antoljak, Renesansa hrvatske historiografije, sadašnje i buduće zadaće, s. 21.

657 N. Budak, Nacional, 26. prosinca 2000. 658 M. Gross, Historijska znanost –razvoj, oblik i smjerovi, Zagreb, 1976. 659 Nikša Stanĉić, “Jugoslavensko i nacionalno u udţbenicima historije”, Marksistiĉka misao, br. 2, Beograd, 1983., s. 52. 660 I. Biondić, “Iz povjesniĉarske boce dobroga Ċaka Budaka eruptivno prokuljao Klaićkin duh zatiratelja hrvatske povijesti”, Vjesnik, 31. svibnja 1996. 661 I. Lovrenović, “U labirintima Bosne i Hercegovine”, Erasmus, br. 2, 1993., s. 27. 662 M. Schwartz, Hrvatska nakon TuĊmana, s. 211. 663 Neven Budak, Nacional, 26. prosinca 2000. 664 I. Banac, “Glavni pravci hrvatske povijesti u dvadesetom stoljeću”; u: Liberalna misao u Hrvatskoj, Friedrich-Naumann-Stiftung, Zagreb, 2000., s. LXVI. 665 Slobodan P. Novak , Globus, 28. travnja 2000.

666 P. Korunić, “Problem istraţivanja porijekla hrvatske nacije”, Spomenica Ljube Bobana, Zagreb, 1996., s. 149. 667 Globus, 3. kolovoza 2001. 668 Neven Šimac, “Rijeĉ, savjest, povijest”. 669 Antun Bauer, Franjo Šanjek i Nedjeljko Kujundţić (ur.), Tko su i odakle su Hrvati: revizija etnogeneze, Zagreb, 1993., s. 98. 670 I. Banac, “Zašto liberalna Hrvatska kasni”; u: Liberalma misao u Hrvatskoj, Zagreb, 2000., s. LV. 671 I. Banac, “Srbi u Hrvatskoj: povijest i perspektive”, s. 13. 672 I. Banac; u: Okovana Bosna, s. 16-17. 673 I. Banac, “Opaĉine suvremenog antiintelektualizma”, Vijenac, 13. listopada 1994. 674 N. Budak, Prva stoljeća Hrvatske, Zagreb, 1994., s. 12. 675 Jovan I. Deretić, Serbi narod i rasa – Nova vulgata, II. izdanje, Banja Luka, 1998., s. 358. 676 Tko su i odakle Hrvati, s. 7. 677 Walter Pohl, “Osnove hrvatske etnogeneze: Avari i Slaveni”; u: N. Budak (ur.), Etnogeneza Hrvata, Zagreb, 1995., s. 86. 678 Vidi zbornik N. Budak (ur.), Etnogeneza Hrvata, Zagreb, 1995.; rijeĉ je o znanstvenom skupa ista naslova (Zagreb, 1989.). 679 S. Budimir, “Zabranjeni dokumenti i istraţivaĉi hrvatske etnogeneze progonjeni u Jugoslaviji”; u: Staroiransko podrijetlo Hrvata, Zagreb-Teheran, s. 59.-69. 680 Leksikon Tko je tko u NDH 1941-45, s. 378. 681 Uz ostalo, u ovom se zborniku po prvi put istiĉe i Bibliographia irano-croatica: oko 300 radova, uglednih tuzemnih i inozemnih znanstvenih autoriteta. 682 Josip Mikoczy-Blumenthal, “Hrvati rodom Slaveni potekli od Sarmata potomaka Medijaca (došli u Dalmaciju oko 630. s dopuštenjem cara Heraklija i oteli ju od Avara”. 683 Stipan Budimir, “Zabranjeni dokumenti i istraţivaĉi hrvatske etnogeneze”, s. 69.

684

S. K. Sakaĉ, “Slavistika i Hrvati”, Hrvatska revija, Buenos Aires, 1952., br. 2-4, s. 330.-335.

685 MeĊutim, tek je prije jednog desetljeća objavljena prva njegova knjiga u domovini: Stjepan Krizin Sakaĉ, Do stoljeća sedmog - Izabrani radovi o hrvatskoj etnogenezi, Naklada Darko Sagrak d. d., Zagreb, 2000. 686 Zoran Kantolić, “Djelovanje Anketne komisije 1945. u Zagrebu UtvrĊivanje zloĉina kulturnom saradnjom sa neprijateljem”, Ĉasopis za suvremenu povijest, br. 1, 2001., s. 66. 687 Franjo Šanjek, Crkva i kršćanstvo u Hrvata, Zagreb, 1988., s. 42. 688 Hrvatski politiĉki leksikon, sv. 4, Zagreb, 1999., s. 2062.-2063. 689 Vjesnik, 15. prosinca 1996.

690 Franjo Šanjek, Jutarnji list, 2. kolovoza 1999. 691 I. Biondić, “Hrvati do stoljeća sedmog”, Hrvatsko slovo, 20. listopada 2000., s. 28.-29.; o ideologijskom govorenju Franje Šanjeka o hrvatskom praiskonu vidi: Husein Kadić, “Akademske mutacije etnogenetskih krinki”, Ultimatum, br. 9-10, Zagreb, 2001., s. 17.-18.

692

The Genetic Legacy of Paleolithic Homo sapiens in Extant Europeans: A Y Chromosome Perspective (Science vol. 290, 10, November 2000.). 693 Mladen Rac i Stipan Budimir, “Antropogenetski i agrobiološki dokazi prirodnoznanstvenog podrijetla Hrvata”; u: Staroiransko podrijetlo Hrvata, Zagreb-Teheran, 1999., s. 76. 694 D. Primorac, Nacional, 28. studenoga 2000. 695 Nacional, 26. prosinca 2000. 696 N. Budak, Prva stoljeća Hrvatske, s. 12. 697 Djela dr. Ante Starĉevića 3., s. 40. 698 N. Budak, Prva stoljeća Hrvatske, s. 12. 699 M. Schwartz, Hrvatska nakon TuĊmana, s. 162. 700 Nacional, 26. prosinca 2000. 701 Damir Heršak, “Etniĉnost i prošlost”, Etniĉnost i povijest, Zagreb, 1999., s. 31. 702 Mladen Rac i Stipan Budimir, “Antropogenetski i agrobiološki dokazi”. 703 Alazawa, T. 1993: Evolution and dispersal of the modern Humans in Asia, Univ. Museum, Tokyo; Jelinek, A. 1993. Chronology of Homo sapiens in southwestern Asia. Univ. Museum, Tokyo. 704 M. Rac i S. Budimir, “Antropogenetski i agrobiološki dokazi”, s. 79. 705 I. Biondić, “Hrvati do stoljeća sedmog”, Hrvatsko slovo, Zagreb, 20. listopada 2000. 706 I. Banac, Nacionalno pitanje, s. 273. 707 Sekula Drljević, Balkanski sukobi 1905-1941, Zagreb, 1944., s. 163. 708 D. Mandić, Crvena Hrvatska, s. 204.-216. 709 J. I. Prcela i D. Ţivić, Hrvatski holokaust, s. 169. 710 N. Budak, “Etnogenetske jezgre na istoĉnoj jadranskoj obali i procesi njihova stvaranja” (Kongres jugoslavenskih povjesniĉara, Priština, 1987.); vidi prikaze: Ţ. Krušelj, “Jesu li Hrvati hrvati. Hrvatima su nazvani ratnici-graniĉari na podruĉju avarskog kaganata”,Danas, Zagreb 20. listopada 1987., s. 38.-39.; N. Budak, “Hrvati i Srbi, Osuda etnogenetiĉara Konstantina Porfirogeneta”, Duga, Beograd, 14.-27. maj 1988., s. 60. 711 Mato Marĉinko, Indoiransko podrijetlo Hrvata, Zagreb, 2000., s. 190.

712 Posve

oĉekivano,

referat “Ljetopisni

Hrvati

(Nestorova

kronika)”,

kojim

je

Oleksandar

Malycky dokumentirao kavkasko-iransko podrijetlo Hrvata, proĉitan na simpoziju Etnogeneza Hrvata (Zagreb, 1989.) bio je iskljuĉen iz istoimenog zbornika (Zagreb, 1995.), ĉiji je urednik N. Budak.

713 Karel Kroch, “Predslavenska Crvena Hrvatska pod sarmatskim Horitima u Ukrajini (374.992.)”, Staroiransko podrijetlo Hrvata, s. 155.-165. 714 D. Vukov Colić, “Obnova srednjoeuropskog kruga”, Novi list, 9. svibnja 2000. 715 Djela dr. Ante Starĉevića 3., s. 39.-40. 716 Isto, 156.-157. 717 S. M. Štedimlija, Crvena Hrvatska, Zagreb, 1937; ISTI, Tragom Dukljanina, Zagreb, 1941. 718 Djela dr. Ante Starĉevića 3., s. 13. 719 Isto. 720 Isto, s. 53.-55. 721 Isto, s. 29. 722 Isto, s. 77. 723 Isto, s. 29. 724 Isto, s. 31. 725 Isto, s. 159. 726 Ove je grĉke natpise objelodanio B. Latyšev u djelu Inscriptione antiquae orae septentrionalis Ponti Euxini II, no. 430 i 455. 727 Isto, s. 190. 728 I. Biondić, “Hrvati do stoljeća sedmog”, Hrvatski domobran, br. 4-5, Zagreb, 2000., s. 14. 729 Husein , “Chaman-Kuban-Tanais: odrednice hrvatskog identiteta”, Marulić, br. 5, Zagreb, 2000., s. 949.973. 730 Zdenko Eiler, Konrad Elst, Michael Witzel, “Sarasvati. Behistun, and the early Origins of the name Hrvat/Croat”; in: Indian Lexicon /Corpus of Inscriptionis/, ed. S. Kalyanaraman, New Delhi, December 1999. 731 Nataša Bašić, Vijenac, 20. svibnja 1999. 732 V. Jagić, Spomeni mojega ţivota, II, Beograd, 1934., s. 146.-147., 245. 733 Miroslav Krleţa, Pijana novembarska noć 1918. i drugi zapisi, Sarajevo, 1973., s. 217.-218. (bez paginacije). 734 N. Kujundţić, “Ĉovjek koji je prvi vidio pradomovinu (predgovor)“, u: Silvije Grubišić, Od pradomovine do domovine, Slavonski Brod, 2000., 735 S. K. Sakaĉ, “Historijski razvoj imena Hrvat”, Ţivot, br. 23, Zagreb, 1942., s. 1.-18.

736 F. Šanjek, Crkva i kršćanstvo u Hrvata, I. Srednji vijek, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1988., s. 423.; ISTI, Crkva i kršćanstvo u Hrvata, Srednji vijek, Drugo preraĊeno i dopunjeno izdanje, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1993., s. 423. 737 I. Biondić, “Osporavanje hrvatske nacionalne povjesnice”, Marulić, br. 2, Zagreb, 2001., s. 374. 738 I. Goldstein, Hrvatski rani vijek, Novi liber - Zavod za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Zagreb, 1996., s. 24. 739 A. Škegro, n. dj., s. 258. 740 Silvije Grubišić, Od pradomovine do domovine, pretisak, Slavonski Brod, 2001., s. 119.

741

R. Katiĉić, Litterarum studia, Zagreb, 1998., s. 226. 742 Isto, s. 225.

743 R. Katiĉić, “Boristenu u pohode”, Forum, br. 10-12, Zagreb, 1999., s. 1259. 744 H. Kadić, “Chaman-Kuban-Tanais: odrednice hrvatskog identiteta”, s. 959. 745 Neal Ascherson, Black Sea, The Birthplace of Civilisation and Barbarism, Vintage, London, 1996., s. 242. 746 Ante Škegro, “Javni natpisi s dviju mramorne ploĉe iz grada Tanaisa na ušću Dona u Azovsko more”, Povijesni prilozi, br. 21, Zagreb, 2001., s. 253.-271. 747 N. Budak, dekan Filozofskog fakulteta Sveuĉilišta u Zagrebu i predsjednik Hrvatskog nacionalnog odbora za povijest (Nacional, 26. prosinca 2000.), gdje je predstavljen kao “autor za vrijeme HDZ-a zabranjivanih povijesnih udţbenika i jedan od najvećih kritiĉara HDZ-ovih omiljenih povijesnih mitova”. 748 D. Mandić, “Nehrvatska povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku”, Hrvatska revija, sv. 2-3, s. 181.-221. 749 I. Banac, “Glavni pravci hrvatske povijesti u dvadesetom stoljeću”, s. LXVI. 750 Objavljeno kao zbornik: Hans-Georg Fleck (pr.): Liberalizam i katolicizam u Hrvatskoj, Zagreb, 1999. Rijeĉ je zapravo o zborniku glede rasprave koja je, u organizaciji “Zaklade za liberalnu politiku FridrichNaumann-Stiftung”, odrţana poĉetkom lipnja 1998. godine u Splitu. 751 Z. Matijević, iz rasprave; u: Liberalizam i katolicizam, s. 439. 752 I. Biondić, “Nedovršena povijest i katolicizam/liberalizam”, Hrvatsko slovo, 9. srpnja 1999. 753 I. Banac, Protiv straha, s. 227. 754 ISTI, Cijena Bosne, s. 174. 755 Andrea Feldman, “Strossmayer i Tkalac – susret liberalizma i katoliĉanstva u Hrvatskoj XIX. stoljeća”; u: Liberalizam i katolicizam, s. 13.-25. 756 W. B. Tomljanovich, Biskup Josip Juraj Strossmayer: Nacionalizam i moderni katolicizam u Hrvatskoj, Zagreb, 2001.; zanimljivi su prilozi istoga autora: “Josip Juraj Strosmayer (1815.-1905.)” i “Eugen Kvaternik (1825.-1871.)”, u: Liberalna misao, s. 70.-77., 137.-147.; A. Feldman pripravlja doktorat o Tkalcu, o kojem je publicirala već nekoliko radova. 757 W. B. Tomljanovich, Biskup J. J. Strossmayer, s. 312.

758 Tomo Vukšić, MeĊusobni odnosi katolika i pravoslavaca u Bosni i Hercegovini: 18781903, Mostar, 1994., s. 62. 759 W. B. Tomljanovich, Biskup J. J. Strossmayer, s. 152.-153.

760 V. Krestić, Istorija Srba, s. 347. 761 A. J. P. Taylor, Habsburška Monarhija 1809-1918, Zagreb, 1990. (1948.). 762 David M. Baxter, “Srpsko-hrvatski sukob”, u: J. I. Prcela i Draţen Ţivić, Hrvatski holokaust, s. 142. 763 Stanislav Marijanović, “Strossmayer, Hrvatska i Europa 19. stoljeća”, Zbornik radova o Josipu Jurju Strossmayeru, HAZU, Zagreb, 1997., s. 109. 764 Hodimir Sirotković, “O liku Josipa Jurja Strossmayera. U povodu 75. obljetnice smrti“, JAZU, sv. 49, Zagreb, 1980., s. 21. 765 W. B. Tomljanovich, Biskup J. J. Strossmayer, s. 395. 766 Vjesnik, 10. studenoga 2000. 767 Ţeljko Krušelj, Veĉernji list, 30. listopada 2001. 768 F. Lukas, “Strossmayer i hrvatstvo”, Zagreb, 1926., s. 19. (prema: V. Krestić, Istorija Srba, s. 74.) 769 M. Gross, “Razgovor o korijenima”, Erasmus, br. 1, 1993., s. 49. 770 N. Stanĉić, Hrvatska nacija i nacionalizam u 19. i 20. stoljeću, s. 187.

771 D. Jelĉić, Politika i sudbine, s. 147. 772 August Kovaĉec, “Malo jeziĉne koristi, puno nacionalne štete”, Vijenac, 20. svibnja 1999., s. 22. 773 A. Finkielkraut, Zloĉin, s. 79. 774 Iso Kršnjavi, Zapisci. Iza kulisa hrvatske politike, knj. 2., Zagreb, 1986., s. 412. 775 Mirko Valentić, Hrvatski knjiţevni list, br. 8-9, Zagreb, 1995., s. 14. 776 M. Gross, Prema graĊanskom društvu, s. 435.-436. 777 I. Biondić, “Zašto Hrvatska (ni)je nacionalna drţava”, Hrvatsko slovo, 18. rujna 1998. 778 Igor Karaman, “Heraldika i historiografski mitovi o (proto)nacionalnoj ideologiji u Hrvata”, Arhivski vjesnik HDA, sv. 37, Zagreb, 1993., s. 156. 779 Benedikta Zelić-Buĉan, “Znaĉenje povijesti”, Marulić, br. 1, Zagreb, 2000., s. 36.-37.

dr.

Franje

TuĊmana u

780 Ivo Korsky, Hrvatski nacionalizam, Zagreb, 1991., s. 258. 781 I. Banac, Protiv straha, s. 227.

ogledalu

novije

hrvatske

782 F. Šanjek “Europeizam velikog Hrvata”, Školske novine, Zagreb, 5. prosinca 2000. 783 G. Borić, “OsuĊeni na snošljivost”, Slobodna Dalmacija, 11. srpnja 1998. 784 Luka Vincetić, “Pledoaje za biskupa Strossmayera”, Erasmus, br. 14, 1995., s. 64. 785 W.B. Tomljanovich, Biskup J. J. Strossmayer, s. 266. 786 L. Vincetić, “Pledoaje za biskupa Strossmayera”, s. 64. 787 I. Banac, Feral Tribune, 10. veljaĉe 2001. 788 ISTI, Raspad Jugoslavije, s. 86.-87. 789 W. B. Tomljanovich, Biskup J. J. Strossmayer, s. 149. 790 Isto, s. 69. 791 Isto, s. 398. 792 I. Banac, “Katoliĉka crkva i liberalizam u Hrvatskoj”, s. 97. 793 M. Valentić, Hrvatski knjiţevni list, s. 14. 794 W. B. Tomljanovich, Biskup J. J. Strossmayer, s. 149. 795 S tim u svezi, imamo dosad jedinu monografiju: Velimir Deţelić st., Kardinal Haulik nadbiskupu zagrebaĉki 1778-1869, Zagreb, 1929. Ova je knjiga, iako metodološki nesuvremena, dragocjeni izvor podataka. 796 “HAULIK, Juraj de Varalya, zagrebaĉki Nadbiskup i kardinal (1768-1869). OdnaroĊeni Slovak, po osjećaju Madţar. Vršio je razne svećeniĉke duţnosti u Ugarskoj, 1832 prepošt zagrebaĉkog kaptola i prior vranski. God. 1837 zagrebaĉki biskup, a kad je 1852 zagrebaĉka biskupija dignuta na nadbiskupiju, postaje njezin prvi nadbiskup, a 1846 i kardinal. Kao zagrebaĉki biskup bio je namjesnik bana 1840-42 i 1845-1848. Po svom velikoposjedniĉkom i visokom crkvenom poloţaju bio je krajnje reakcionaran. Pomagao Peštu, ali naroĉito papinski Rim i carski Beĉ u njihovim protuhrvatskim postupcima. H. je osnivaĉ klerikalizma u Hrvatskoj. Neprijatelj je svega naprednog, i ilirizma i socijalno-agrarnih reformi 1848. U propovijedima i poslanicama napada komuniste (za njega svi napredni ljudi onog vremena). Da bi se omilio sredini, u kojoj je ţivio, a kojoj je ostao uvijek tuĊ, izigravao je, oslanjajući se na svoje goleme crkvene prihode, dobrotvora i društvenog radnika [osnovao je 1841 Gospodarsko društvo, kome je bio i predsjednik]” (Encikopledija Leksikografskog zavoda, Zagreb, 1958., s. 342.); “Prvi jugoslavenski klerikalni vikaĉ protiv komunizma i naprednog duha /svog/ vremena bio je zagrebaĉki biskup Haulik [koji je] udarao na napredne struje hrvatskog ilirizma” (Viktor Novak, Magnum Crimen, Beograd, 1986., s. 48); Jakov Blaţević, u predgovoru iste knjige (s. X)., uzima Haulika kao “klerikalnog bukaĉa protivnika Iliraca (koji usput reĉeno i dandanas ima svoju ulicu u Zagrebu).”; “Inspirator i nosilac klerikalizma u Hrvatskoj bio je zagrebaĉki nadbiskup dr. Juraj Haulik. Haulik. Poznat je po svom reakcionarnom djelovanju još iz vremena ilirizma, kad je g. 1848. doveo u Zagreb red sestara sv. Vinka i u njihovu samostanu osnovao škole za odgoj ţenske omladine” (Dragutin Franković [ur.]: Povijest školstva i pedagogije u Hrvatskoj, Zagreb, 1958., s. 126.). 797 Agneza Szabo, “Zagrebaĉki (nad)biskup Juraj Haulik i Hrvatski narodni preporod (1835.1848.)”, Kaj. Ĉasopis za knjiţevnost, umjetnost i kulturu, Zagreb, 1994., br. 4-5, s. 29.-41.; Agneza Szabo, “Govori zagrebaĉkog nadbiskupa Jurja Haulika u hrvatskome Saboru 1861., te 1865.-1867. godine”, Tkalĉić, Zagreb, 1997., br. 1, s. 487.-561.; Olga Maruševski, “Juraj Haulik 1837.-1869.”, Zagrebaĉki biskupi i nadbiskupi, Zagreb, 1995., s. 461.-473.; Andrija Lukinović, Zagreb – devetstoljetna biskupija, Zagreb, 1995., s. 344.-345. 798 I. Biondić, “Prešućeni prorok komunistiĉke propasti”, Vjesnik, 2. lipnja 1994. 799 “Vas molim i zaklinjem da me smatrate svojim i onim koji domovinu vašu smatra svojom domovinom” (V. Deţelić, Kardinal Haulik, s. 17.).

800 Isto, s. 175.

801

I. Biondić, “Prešućeni prorok komunistiĉke propasti”, Vjesnik, 2. lipnja 1994.

802 O. Maruševski, “Juraj Haulik 1837.-1869.”, Zagrebaĉki biskupi i nadbiskupi, s. 803 Djela dr. Ante Starĉevića 3., s. 344.-345.

804 I. Biondić, “Juraj Haulik kao poticatelj i promicatelj hrvatskog školstva”, Zbornik Uĉiteljske akademije Sveuĉilišta u Zagrebu, br. 2, Zagreb, 2000., s. 180.-181. 805 Haulik je hrabro branio sluţbenu uporabu hrvatskog jezika, te je upravo pod njegovim predsjedanjem Hrvatski sabor (1847.) donio glasovitu odluku kojom se hrvatski jezik uvodi u svekoliki sluţbeni i javni ţivot, dakle i u ukupno hrvatsko školstvo kao sluţbeni nastavni jezik (Narodne novine, Zagreb, 30. listopada 1847.). 806 V. Deţelić, Kardinal Haulik, s. 23. 807 Isto, s. 23.

808

Alojz Ivanišević, Kroatische Politik der Wiener Zentralstellen von 1849 bis 1852, Beĉ, 1984., s. 164.-165.

809 A. Feldman, “Strossmayer i Tkalac”, s. 13.-25. 810 T. Aras-Ganza, iz rasprave; u: Liberalizam i katolicizam s. 276. 811 Dušan T. Bataković, “Tipovi nacionalizma kod Hrvata i Srba”, s. 209. 812 Viktor Novak, Vuk i Hrvati, Beograd, 1967., s.393.-431. 813 V. Krestić, Istorija Srba, s. 78.-79. 814 M. Gross, Prema hrvatskome graĊanskom društvu, s. 106, 178. 815 W. B. Tomljanovich, Biskup J. J. Strossmayer, s. 130. 816 I. Banac, “Gotovac danas”, Matica. Ĉasopis Hrvatske matice iseljenika, br. 10, Zagreb, 2001., s. 16. 817 A. Feldman, “Imbro Ignjatović Tkalac (1824.-1912.)”, Liberalna misao u Hrvatskoj, s.135. 818 Tiskano kao knjiga: H.-G. Fleck (pr.), Liberalizam i katolicizam u Hrvatskoj, Zagreb, 1999. 819 I. Biondić, “Nedovršena povijest katolicizam/liberalizam”, Hrvatsko slovo, 9. srpnja 1999. 820 821 I. PaĊen, “Tri izazova manjinskim politikama u današnjoj Hrvatskoj”, Zarez, 10. svibnja 2001.. 822 Zlatko Kudelić, Ĉasopis za suvremenu povijest, br. 3, 1997., s. 597. 823 Gojko Borić, “OsuĊeni na snošljivost”, Slobodna Dalmacija, 11. srpnja 1998. 824 “Ljubav bez pravednosti nije kršćanstvo nego licemjerje. Iskazivanje poĉasti zatornicima hrvatskog naroda - KaraĊorĊevićima, ne pridonosi miru na ovom prostorima. [...] Svojim nepromišljenim pohodom grobu KaraĊorĊevića, simbola velikosrpske diktature, upravo u vrijeme obljetnice rata za osloboĊenje

od te diktature, svojim netaktiĉkim politiĉkim susretima i izjavama, nadbiskup Bozanić je dao povoda da ga se svrsta meĊu jugofilne prelate” (Branimir Lukšić, Slobodna Dalmacija, 26. kolovoza 2000.). 825 Mario Strecha, Katoliĉko hrvatstvo. Poĉeci politiĉkog katolicizma u banskoj Hrvatskoj (1897.-1904.), Zagreb, 1998. 826 Dušan T. Bataković, “Tipovi nacionalizma kod Hrvata i Srba”, Dijalog 2., s. 212.-213. 827 I. Banac, Nacionalno pitanje, s. 110., 340.-341. 828 M. Artuković, “Pisma Josipa Stadlera Andriji Torqvatu Brliću”, Ĉasopis za suvremenu povijest, br. 1, 1999., s. 154. 829 J. Krišto, “GraĊenje klerikalaca. Nadbiskup Stadler u svijetlu njegovih protivnika”, Josip Stadlerţivot i djelo, Sarajevo, 1999., s. 259.-271. 830 ISTI, “Fatalnost povijesnih paralelizama”, Fokus, 21. svibnja 2001. 831 Pavo Barišić, prikaz knjige: Josip Stadler-ţivot i djelo, Sarajevo, 1999., Ĉasopis za suvremenu povijest, br. 2, 2001., s. 523. 832 Z. Matijević, “Od Svibanjske deklaracije do Izjave nadbiskupa Stadlera – dva viĊenja rješenja Juţnoslavenskog pitanja” (1917.)“, Josip Stadler, s. 281. 833 Ivan Lovrenović, “Dvije pameti jednog kardinala”, Feral Tribune, 2. rujna 2001. 834 I. Banac, Raspad Jugoslavije, s. 26. 835 A. Feldman, “Liberalne ideje hrvatskih politiĉara i publicista”, Liberalna misao u Hrvatskoj, s. XII. 836 I. Banac, “Glavni pravci hrvatske povijesti u dvadesetom stoljeću”, s. LXIV. 837 Ivo Rendić Mioĉević, “Etnopsihologija i nacija u Iliriku”; u: Dijalog 1, s. 103. 838 Stjepan Matković, “Josip Frank nije krivac za ustaška nedjela”, Veĉernji list, 5. studenoga 2001.

839 Jure Krišto, Prešućena povijest. Katoliĉka crkva u hrvatskoj politici (1850.-1918.), Zagreb, 1994.; Zlatko Matijević, Slom politike katoliĉkog jugoslavenstva. Hrvatska puĉka stranka u politiĉkom ţivotu Kraljevine SHS (1919.-1929.), Zagreb, 1998. 840 Z. Matijević, Slom politike, s. 289.-290. 841 Ivo Škrabalo, “Pogovor splitskim razgovorima”; u: Liberalizam i katolicizam, s. 448. 842 Drago Pilsel, “Oţivjeli inkvizicijski duh crkve”, Novi list, 26. sijeĉnja 2002. 843 D. Domazet Lošo, “Ţunec sustavno ruši hrvatske vrijednosti”, Hrvatsko slovo, 11. sijeĉnja 2002. 844 Darko Paviĉić, “Elaboriranje”, Jutarnji list, 6. sijeĉnja 2002. 845 Zdravko Gavran, “Tu su i djeca komunizma”, Glas koncila, 20. sijeĉnja 2002. 846 Josip Sabol, “Katoliĉka Crkva – bitna duhovna snaga u hrvatskom društvu” /2/, Glas koncila, 10. veljaĉe 2002..

847 Zvonimir Despot, “Crkva je ponovno suoĉena s komunizmom”, Veĉernji list, 11. veljaĉe 2002.; “Vrhunac neukusa svakako je osporavanje tolikoga dobra koje je uĉinio blaţeni Alojzije Stepinac. Nije li neukus dovoditi u pitanje njegovu gorljivost za svakog ĉovjeka i optuţivati upravo njega koji je bio glas savjesti ĉovjeĉanstva dok su drugi šutjeli”, naglasio je Bozanić (Isto). 848 Glas koncila, 6. sijeĉnja 2002. 849 Drago Pilsel, “Bozanićevi histeriĉari”, Novi list, 9. sijeĉnja 2002.; meĊutim, uz nevjerojatne optuţbe, nadbiskupova je propovijed oznaĉena kao “Bozanićevo jurišanje na Raĉana” (D. Pilsel, Novi list, 17. veljaĉe 2002.). 850 Robert Bajruši, “Kriţarski rat Glasa koncila”, Nacional, 15. sijeĉnja 2002. 851 Dubravko Grakalić, “Klerik na ĉelu Sveuĉilišta – Tomislav Ivanĉić ţestoki je borac protiv magije, sekti, joge, seksa i horoskopa”, Nacional, 28. rujna 2001. 852 Zvonimir Despot, “Zašto je prešućen Hrvatski holokaust?”, Veĉernji list, 18. veljaĉe 2002. 853 I. Goldstein, “Crkva zatvara vrata Europe”, Feral Tribiune, 19. sijeĉnja 2002. 854 S. P. Novak, “Vi biste, gospodine Peĉariću, Hrvatskoj najveću uslugu uĉinili da joj o povijesti baš i ne pišete”, Vjesnik, 7. veljaĉe 2002. 855 Vjesnik, 6. studenoga 2002. 856 Novi list, 14. sijeĉnja 2001. 857 “Moţda su hrvatski narod i njegova drţava mogli nekako i izbjeći da im se taj strašni raĉun ispostavi, ali pokojni predsjednik svih Hrvata javno je ponudio da dugove nekih Hrvata preuzmu svi Hrvati i da strahote zabluda jedne generacije potraju do Sudnjega dana!” (Z. Berković, “Knjiga koja je posramila Hrvate”, Globus, 23. studenoga 2001.). 858 J. Peĉarić, “Znanost na temeljima ideologije”, Fokus, 3. sijeĉnja 2002.; “Kada autori [Goldsteinovi] te knjige nazivaju svoje kolege revizionistima, autorima skromnih mogućnosti, ideološki zaslijepljenim autorima i kako sve ne, navodeći smiješne, ponekad neistinite argumente, onda je to u redu. Ako im oni odgovore, onda se pokrene hajka na njih” (Josip Peĉarić, “Smijemo li zanemariti nezahvalnost, uvredljiva kriva tumaĉenja i sramotne komentare o Stepinĉevu djelu”, Vjesnik, 5. veljaĉe 2002.). 859 Jure Krišto, “Goldsteini ponovno osuĊuju Stepinca” (5), Glas koncila, 3. veljaĉe 2002. 860 Danas, Zagreb, 26. rujna 1989. 861 Snješka Kneţević, “Kritiĉari koji historiografiji nameću hagiografske kriterije i teţe Stepinĉevoj idealizaciji i mitizaciji”, Vjesnik, 16. veljaĉe 2002. 862 Vidjeti širu rašĉlambu, na koju se naslanjam, I. Biondić, “Akademske slobode i inaĉice velikosrpskog projekta”, Hrvatsko slovo, 30. sijeĉnja 1998. 863 New York Review of Books, br. 5, od 29. oţujka 1990., s. 45. Prijevod je dostavljen redakcijama Knjiţevnih novina u Beogradu i Oka u Zagrebu. 864 iz Prosvjeda. 865 “Univerzitet i moralnopolitiĉka podobnost”, Naše teme, br. 3-4, Zagreb, 1990. 866 Isto, s. (?).

867 Osim, kao jedan je od atentatora na prijestolonasljednika Ferdinanda (Sarajevo, 1914.), Ćubrilović je poznat i po svom “receptu” etniĉkog ĉišćenja, koji je “srpskom ekspanzionistiĉkom pokretu u baštinu ostavio ideal etniĉki ĉiste srpske drţave, ideal kojemu svi Srbi trebaju teţiti” (D. Ţivić, “Velikosrpska agresija na Republiku Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu”, s. 125.). 868 Komisiju su ĉinili prof. dr. Josip Adamĉek, predsjednik, te prof. dr. Vasilij Melik i prof. dr. Nikša Stanĉić, ĉlanovi. 869 D. Roksandić, Vojna Hrvatska: La Croatie militaire. Krajiško društvo u Francuskom carstvu (1809-1813), Zagreb, 1988. 870 Rasprava je objavljena pod naslovom: “Kriza refeudalizacijskih procesa u hrvatsko-slavonskoj Vojnoj krajini i ideologije inicijalnih faza hrvatske i srpske nacionalne integracije”; Naše teme, br. 7-8, Zagreb, 1989.; vidi I. Biondić, “Akademske slobode i inaĉice velikosrpskog projekta”, Hrvatsko slovo, 30. sijeĉnja 1998. 871 Miroslav Bertoša, Naše teme, br. 7-8, Zagreb, 1989., s. 1920. 872 Mirjana Gross, Naše teme, br. 7-8, Zagreb, 1989., s. 1947. 873 Igor Karaman, Naše teme, br. 7-8, Zagreb, 1989., s. 1953. 874 Zvonko Kovaĉ, Naše teme, br. 7-8, Zagreb, 1989., s. 1938. 875 Naše teme, br. 3-4, Zagreb, 1990. 876 Godinu dana ranije (1990.), rukopis je ove knjige feljtonizirano objavljen u Vjesniku, od 7. rujna do 13. listopada 1990. 877 D. Roksandić, Srbi u Hrvatskoj, s. 6. 878 Isto, s. 27., 31.-32., 67.; dakako, kao terra nullius, Vojna krajina je “novovjekovna dijaspora hrvatskog naroda od XVI. stoljeća dalje, isto tako i novo-vjekovna dijaspora srpskog naroda, koja je poĉela stoljeće ranije” (D. Roksandić, Vojna Hrvatska: La Croatie militaire, s. 150.). 879 D. Roksandić, Srbi u Hrvatskoj, s. 84.-85.; Srbi ulaze u Hrvatski Sabor (1848.) “u osjetno većem broju nego što je njihov udio u stanovništvu”, pa u javnosti “oĉito više nisu samo pripadnici manjinske etniĉke i konfesionalne zajednice” (Isto).; rijeĉ je o manje-više otvorenoj tezi da hrvatski Srbi ne mogu biti etniĉka manjina, koju danas posebice višeputno politiĉki potiĉe srbijanski ministar za „srpsku dijasporu“. 880 Isto, s. 139.-140. 881 D. Roksandić, Naše teme, br. 7-8, Zagreb, 1989., s. 1919. 882 M. Valentić, “O etniĉkom korijenu hrvatskih i bosanskih Srba”, Ĉasopis za suvremenu povijest, br. 3, Zagreb, 1992., s. 21. 883 D. Pavliĉević, “Prva sinteza hrvatske povijesti”, Veĉernji list, 22. sijeĉnja 1995. 884 Statuta Valachorum (1630.) nisu se odnosila na teritorij nego na ljude i njihovu vjersku autonomiju, “koji su u svojoj osobi uţivali posebni pravni status. Bili su i katoliĉki Vlasi, koji su ta prava rabili, a pravoslavni Vlasi ne mogu se etniĉki svesti na Srbe” (I. Banac, Protiv straha, s. 204.-205.). 885 M. Pupovac, Ĉuvari imena, s. 148. 886 S. P. Ramet, Ĉija demokracija, s. 102. 887 Isto, s. 77.

888 Benedikta Zelić-Buĉan, Marulić, br. 4, Zagreb, 1994. 889 Spomenici Hrvatske Krajine, 16-20, 1884.-1889. 890 S. K. Sakaĉ, “Slavistika i Hrvati”, Hrvatska revija, br. 2-4, Buenos Aires, 1952., s. 330.-355. 891 J. Drašković – S. Tekeliji, Zagreb 6. VI 1841., kod: “Pisma znamenitih za srbstvo ljudij”, Srpski ljetopisci 109, Budim, 1864., s. 167. 892 D. Roksandić, Vojna Hrvatska, s. 131. 893 I. Banac, Cijena Bosne, s. 32. 894 Z. Tomac, Paukova mreţa, s. 228.-229. 895 D. Roksandić, Srbi i Hrvati, s. 155.-157. 896 Petar Strĉić, “MeĊunarodni slom vrha srbijanske historiografije”, Novi list, 28. travnja 2002. 897 Slobodna Dalmacija, 22. prosinca 2001. 898 I. Banac, Raspad Jugoslavije, s. 31. 899 Novi list, 23. prosinca 2001. 900 Slobodna Dalmacija, 23. prosinca 2001. 901 Zvonko Šeparović, „Pravno-znanstveni pogled na KaraĊorĊevo i njegove posljedice”, Nepoznata istina o crnom danu za hrvatske rodoljube 11. sijeĉnja 1972., Zagreb, 2000. 902 Naime, pozivajući se na Ţ. Puhovskog (“etnonacionalizam bio skrojen da nadomjesti staru ideološku shemu”), voĊe nekoliko republika u okviru federativne Jugoslavije iskoristili su priliku da promoviraju nove neprijatelje i na taj naĉin zadobiju u svojim narodima široku podršku. Tako je proces demokracije otvarao mogućnost za etniĉki nacionalizam i separatizam. Višestranaĉki izbori u jugoslavenskim republikama 1990-tih izbacili su na površinu Hrvatsku demokratsku zajednicu i Franju TuĊmana, bivšeg komunistu koji se preobrazio u nacionalnog konzervativca i zagovarao hrvatsku neovisnost i k tome postao autaritarni voĊa. Uslijedio je zapanjujući porast hrvatskih i srpskih paramilitarnih aktivnosti i sukobi su eskalirali u graĊanski rat, koji je proizveo prva etniĉka ĉišćenja (ethnic cleansing) u Hrvatskoj (Encyclopedia of Nationalism, s. 194.). 903 V. Pusić, “Korijeni hrvatskog politiĉkog identiteta”, Erasmus, br. 15, Zagreb, 1996., s. 6.-7. 904 D. Budiša, iz rasprave “Nakon ĉetvrt stoljeća”, Erasmus, br. 15, Zagreb, 1996., s. 11.-16. (?) 905 Novi list, 22. prosinca 2001. 906 Isto. 907 Marko Veselica, “Hrvatsko proljeće – i nacionalni i demokratski pokret”, Fokus, 24. sijeĉnja 2002. 908 Novi list, 22. prosinca 2001. 909 Ţeljko Ivanjek, “Ĉije je proljeće”, Jutarnji list, 20. prosinca 2001. 910 Z. Berković, “Vi ste moţda znali bolje, ali TuĊman je znao prije”, Vjesnik, 9. svibnja 2002. 911 Isto.

912 Zanimljivu rašĉlambu tih dogaĊaja, s onu stranu Savka-Tripalo optike, daje: Hrvoje Šošić, Slom komunistiĉkog hrvatskog proljeća, Zagreb, 1997. 913 Petar Vuĉić, “Geopolitiĉki okvir dogaĊanja Hrvatskog proljeća i uĉinka njegovih ideja u stvaranju Republike Hrvatske ili Hrvatska 1971.-1991.-2001”, u: Nepoznata istina o crnom danu za hrvatske rodoljube 11. sijeĉnja 1972., Zagreb, 2000. 914 Josip Šentija, “Povijesna zbivanja uglavnom se pamte po odgovoru na izazove”, Vjesnik, 31. prosinca 2001. i 1. sijeĉnja 2002.

915 H. Šošić, Slom komunistiĉkog hrvatskog proljeća, s. 259. 916 Josip Jović, predgovor knjizi Zoran Vukman, Put u Balkaniju, s. 6. 917 I. Goldstein, “Institut za povijest je kompromitiran”, Jutarnji list, 11. oţujka 2001. 918 Ivan Supek, „Ĉovjek i njegov Bog“, podlistak, Vjesnik, 5. rujna 2002. 919 I. Biondić, “Europsko-hrvatski identitet bez nacionalne drţave? Ne, Hvala!”, Vjesnik, 5. sijeĉnja 2002. 920 Ivan Striţić, General Norac i obrana Hrvatske, Zagreb, 2001., s. 3. 921 A. Milardović, “Što nam to tamo pjeva ptica KOS”, Fokus, 6. prosinca 2001. 922 Ţeljko Olujić, “Haaški sud u sluţbi politike”, s. 14. 923 I. Banac, Cijena Bosne, s. 123. 924 Vjesnik, 12. lipnja 2002.

925 Damir Grubiša, “Mediokriteti vladaju Hrvatskom”, Novi list, 24. svibnja 2002.

926 D. Domazet Lošo, “TuĊmanove strateške odrednice u Domovinskom ratu”, Dr. Franjo TuĊman – vizije i postignuća, Zagreb, 2002., s. 300.-301. 927 Davorin Rudolf, “TuĊmanovi pokušaji raspleta jugoslavenske drţavne krize 1990. i 1991.”, Dr. Franjo TuĊman – vizije i postignuća, s. 25., 28. 928 Josip Jović, „Plan destrukcije”, Dr. Franjo TuĊman – vizije i postignuća, s. 123.-124.

929 Z. Vukman, “Strategija lomnjenja Hrvatske”, Dr. Franjo TuĊman – vizije i postignuća, Zagreb, 2002., s.58. 930 D. Domazet Lošo, “Endemski nacionalizam i tri hrvatske agresije“, Dr. Franjo TuĊman – vizije i postignuća, s. 61.-62. 931 Nenad Ivanković, “Mesićeva i Špegeljova podmetanja”, Dr. Franjo TuĊman – vizije i postignuća, s. 66.-67. 932 Los Angeles Times (prema: Vjesnik, 2. srpnja 2001.)

933 Ivan Šimonović, Slobodna Dalmacija, 18. rujna 2001. 934 Shlomo Avineri, profesor politiĉkih znanosti pri Jeruzalemu, International Herald Tribine (prema: Novi list, 5. srpnja 2001.)

Ţidovskom

sveuĉilištu

u

935 The Guardian (prema: Vjesnik, 25. kolovoza 2001.) 936 Zvonko Šeparović, Fokus, 12. srpnja 2001. 937 Anto Nobilo, Jutarnji list, 29. prosinca 1998. 938 Martin Bell, Slobodna Dalmacija, 11. studenoga 2000. 939 S. Letica, Strašni sud, s. 346. 940 John Laughland, The Times (prema: Slobodna Dalmacija, 12. kolovoza 1999.) 941 V. Starešina, Veĉernji list, 18. prosinca 2000. 942 J. Peĉarić, Sramotni sud u Haagu, s. 138., 142. 943 Ĉedo Prodanović, “Haaški sud je apsolutno pravedan”, Nedjeljna Dalmacija, 11. sijeĉnja 2002. 944 Z. Vukman, Put u Balkaniju, s. 9. 945 Boris Pavelić, “Suci haškog suda ponašaju se poput bogova”, Novi list, 10. veljaĉe 2002. 946 Isto. 947 Isto. 948 D. Grubiša, “Haški kamen spoticanja”, Novi list, 15. veljaĉe 2002. 949 Heni Erceg, “U ime naroda”, Feral Tribune, 16. veljaĉe 2002. 950 Nenad Mišĉević, “Pravda po domaću?”, Novi list, 17. veljaĉe 2002. 951 Z. Vukman, “Da je Finkielkraut Hrvat ...”, Hrvatsko slovo, 15. veljaĉe 2002. 952 V. Pusić, “Mostar”, Erasmus, br. 16, 1996., s. 2. 953 A. Finkielkraut, Zloĉin, s. 135. 954 Priopćenje HONOS-a u povodu Latinice i filma “Oluja nad Krajinom”, Novi list, 2. listopada 2001. 955 M. Schwartz, Vjesnik, 5. srpnja 2001. 956 Davor Butković, Globus, 4. svibnja 2001. 957 S. Letica, Strašni sud, s. 76. 958 Vjesnik, 24. studenoga 2001. 959 A. Finkielkraut, Zloĉin, s. 177. 960 I. Striţić, General Norac, s. 3.

961 S. Letica, Strašni sud, s. 77.; “Zašto se za zloĉine ne optuţuje srpska drţavna politika, dok se u našem, sluĉaju pokušava kriminalizirati drţavni vrh i TuĊmanova politika” (Z. Vukman, “Milošević kao krvavi klaun”, Hrvatsko slovo, 22. veljaĉe 2002.). 962 Z. Vukman, “Milošević kao krvavi klaun”, Hrvatsko slovo, 22. veljaĉe 2002. 963 Marko Barišić, Vjesnik, 4. rujna 2001. 964 Davorin Rudolf, “Povijesna, moralna i pravna odgovornost: zašto je vaţno jasno kazati tko je istinski zaĉetnik rata”, Vjesnik, 20. svibnja 2002. 965 Ante Gugo, “Srbija nije optuţena zbog agresije na Hrvatsku”, Fokus, 1. studenoga 2001. 966 Davorin Rudolf, “Povijesna, moralna i pravna odgovornost: zašto je vaţno jasno kazati tko je istinski zaĉetnik rata”, Vjesnik, 20. svibnja 2002. 967 S. Šnajder, „Trista pralja na koritu, Novi list, 20. svibnja 2002. 968 Novi list, 12. studenoga 2002. 969 Darko Hudelist, “Treba li Hrvatskoj konsenzus”, Globus, 17. svibnja 2002. 970 Jutarnji list, 16. srpnja 2001. 971 Globus, 4. svibnja 2001. 972 D. Budiša, Jutarnji list, 8. srpnja 2001. 973 Hrvatsko slovo, 20. srpnja 2001. 974 M. Anĉić, “Laţna povijest kao laţni svjedok”, Veĉernji list, 27. srpnja 1997. 975 Vjesnik, 2. rujna 2001.; “U optuţnici protiv generala Gotovine nije oznaĉena nikakva veza izmeĊu vojske krajinskih Srba i Srbije. Iako nije izriĉito reĉeno, rat u Hrvatskoj '91. tretira se kao graĊanski rat, a potom, nakon što su Hrvatska i RSK proglasile samostalnost, kao da je rijeĉ o sukobu dviju drţava u kojem je Hrvatska ponovno - uzela teritorij RSK! No, tu je opet tuţitelj nedosljedan. Ako je već priznao RSK kao drţavu, onda je morao i Oluju proglasiti meĊunarodnim sukobom. Ne zato što je krajinska paravojska bila pod efektivnom kontrolom Beograda dostatnom za meĊunarodni sukob, nego zato što je HV napao tu drţavu. Da lakrdija bude potpuna” (Višnja Starešina, “Haag je Martiću napravio drţavu”, Veĉernji list, 28. srpnja 2001.). 976 Veĉernji list, 22. travnja 2001. 977 Jutarnji list, 29. srpnja 2001. 978 Jutarnji list, 28. srpnja 2001. 979 Jutarnji list, 1. kolovoza 2001. 980 Tomislav Karamarko, “Politiĉku optuţnicu protiv Gotovine trebalo je odbaciti”, Slobodna Dalmacija, 29. travnja 2002. 981 Vjesnik, 28. srpnja 2001. 982 Fokus, 12. srpnja 2001. 983 Ivan Striţić, General Norac, s. 56.-57.

984 Slobodna Dalmacija, 18. srpnja 2001. 985 Veĉernji list, 19. srpnja 2001. 986 Globus, 20. srpnja 2001. 987 J. Peĉarić, Sramotni sud u Haagu, s. 43. 988 Novi list, 6. kolovoza 2001. 989 Jutarnji list, 28. srpnja 2001. 990 Vlado Mrĉela, Novi list, 28. srpnja 2001. 991 O. Ţunec, “Okuĉanski zakljuĉci”, Erasmus, br. 12, 1995., s. 20. 992 Slobodna Dalmacija, 30. travnja 2002. 993 Hrvatsko slovo, 27. srpnja 2001. 994 Miroslav TuĊman, Veĉernji list, 1. kolovoza 2001. 995 Hrvatsko slovo, 4. sijeĉnja 2002. 996 Prema J. Peĉarić, Sramotni sud u Haagu, s. 142.-143. 997 Veĉernji list, 1. sijeĉnja 1999.

998 Z.

Tomac, “Da smo se Raĉan i ja 2000. ispriĉali u Bleiburgu, danas ne bismo imali

problema”, Vjesnik, Panorama, 18. svibnja 2000., s. 12. 999 Višnja Starešina, “Haaška zadovoljština”, Veĉernji list, 14. veljaĉe 2002. 1000 Jozo Iviĉević, “Moţe li Hrvatska bolje?”, Vijenac, 26. srpnja 2001.; u razgovoru za novosadski dnevnik Vojvodina, glede Domovinskog rata, Stipe Mesić je rekao da je “na djelu bila pogrešna politika koja je poĉivala na ideji kako na ruševinama Jugoslavije treba stvarati veliku Hrvatsku i veliku Srbiju” (J. Peĉarić, Sramotni sud u Haagu, s. 159.). 1001 I. Banac, Raspad Jugoslavije, s. 140.-141.; “Hrvatska vojska je u svibnju 1995. napala srpske snage u okupiranoj zapadnoj Slavoniji i brzo vratila taj teritorij u okrilje Hrvatske (operacija Bljesak). Uslijedili su brojni hrvatski zloĉini i masovni bijeg Srba u srpske dijelove Bosne i uţe Srbije” (Isto, s. 129).; “Hrvatska je 5. kolovoza 1995. poĉela operaciju Oluja i brzo porazila vojsku krajinskih Srba, koja je ionako već uzmicala, potiĉući pri tome i egzodus oko 200.000 Srba koji su mirno otišli u Bosnu i Srbiju” (Isto, s. 130). 1002 ISTI, Raspad Jugoslavije, s. 8. 1003 Republika, 20. veljaĉe 2001. 1004 Vjesnik, 23. svibnja 2002. 1005 Stanko Lasić, Autobiografski zapisi, Zagreb, 2000., s. 502. 1006 I. Goldstein, “Komparativna istraţivanja hrvatske i srpske povijesti – puka nostalgija, znanstvena potreba ili ĉak nuţnost?”, Dijalog 2, s. 38. 1007 D. Sekulić, “Je li nacionalizam hrvatska sudbina?”, s. 169.

1008 Novi list, 6. sijeĉnja 2001.Glede još neobjavljenog popisa, gdje je navodno smanjen broj Srba u Hrvatskoj sa 12 na 4% od 1991., Pupovac zakljuĉuje “Srbi su etniĉki oĉišćeni” (Jutarnji list, 23. svibnja 2002.) 1009 Vladimir Bebić, “Bombarder tuĉe po Crkvi”, Veĉernji list, 17. rujna 1997. 1010 Nenad Zakošek, “Ekstremizam kao normalnost”, Erasmus, br. 34, 1998., s. 18. 1011 J. Iviĉević, “Moţe li hrvatska bolje?” (I. Z. Ĉiĉak, Nacional, 13. sijeĉnja 1999.). 1012 Novi list, 18. srpnja 2001. “Notorno je njegovo [Hrvatski sabor] prekrajanje ĉinjenica prilikom donošenja deklaracije o neagresiji Hrvatske na Bosnu i Hercegovinu” (J. Lovrić, Novi list, 5. studenoga 2001.). Naime, “u Saboru su se štoviše deklaracijom obavezali na falsifikatorsku interpretaciju povijesti” (J. Lovrić, Novi list, 16. sijeĉnja 2002.). 1013 Vojislav Stanimirović, Veĉernji list, 12. studenoga 1997. 1014 Jutarnji list, 15. prosinca 2001.

1015 Novi list, 20. srpnja 2001.; kad je rijeĉ o “ĉišćenju Hrvatske od Srba”, Grubiša je ranije govorio posve suprotno. Naime, utvrĊeno je da je “krajinsko politiĉko i vojno vodstvo nasilno evakuiralo srpsko stanovništvo pred hrvatskim napadom”; neovisno o tome, “jesu li nasjeli propagandi svog vodstva ili ne, srpske izbjeglice iz Krajine su na taj naĉin doţivjeli sudbinu instrumenta u politici etniĉkog ĉišćenja teritorija što ga je inaugurirao srpski lider Milošević” (D. Grubiša, “Ljudska prava u Hrvatskoj”, Erasmus, br. 13, Zagreb, 1995., s. 36). 1016 Z. Pusić, “Etniĉka metla na dugom štapu”, Feral Tribine, 25. kolovoza 2001. 1017 Slobodna Dalmacija, 20. srpnja 2001. 1018 K. Gorinšek, “Rat ili mir u Hrvatskoj”, Erasmus, br. 4, 1993., s. 18. 1019 Novi list, 9. srpnja 2001. 1020 Novi list, 4. studenoga 2001 1021 Novi list, 21. srpnja 2001. 1022 Zarez, 22. studenoga 2001. 1023 V. Pusić, “Upotreba nacionalizma i politika prepoznavanja”, Erasmus, br. 8, 1994., s. 8.

1024

N. Kujundţić, Hrvatska u stoljeću smrti, s. 37.-38. 1025 J. Iviĉević, “Moţe li hrvatska bolje?”, Vijenac, 26. srpnja 2001.

1026 D. Grubiša, “Hrvatska hamletovska dilema: agresija ili oruţana intervencija?”, Novi list, 9. studenoga 2001. 1027 S. Goldstein, “Erasmus danas”, Erasmus, br. 1, 1994., s. 9. 1028 V. Pusić, “Diktature s demokratskim legitimitetom”, s. 8. 1029 ISTI, “Nova agenda za nove demokracije (I)”, Erasmus, br. 2, 1993, s. 11.; demokratski izbori iz 1990. pretvorili su se u trijumf nacionalizma širom Jugoslavije, tako da su na ĉelo svojih nacija došle nacionalistiĉke stranke, koje su opet po svojoj prirodi negacija svake demokracije. Po Zimmermannu,

nacionalizam je po prirodi antidemokratiĉan, protivnik vrijednosti graĊanskog društva i, naravno, separatistiĉki usmjeren (D. Grubiša, “Diplomacija na kraju povijesti”, Erasmus, br. 18, 1996., s. 95.). 1030 V. Pusić, “Diktature s demokratskim legitimitetom”, s. 17.; Banac isto misli da se “Hrvatska srpskom ekspanzionistiĉkom nacionalizmu najbolje mogla suprotstaviti politikom graĊanske drţave ukljuĉivanjem hrvatskih Srba u zajedniĉku frontu protiv Miloševića” (I. Banac, Raspad Jugoslavije, s. 145.); s tim u svezi, Stjepan Mesić u svom govoru u Knessetu kaţe: “Govorim to kao predsjednik drţave koja je svoju nezavisnost stekla u nametnutom ratu i vjerujte mi da znam što govorim kada kaţem: bolje je deset godina pregovarati, nego deset dana ratovati! ” (Nacional, 6. studenoga 2001.). 1031 S tim je jasno oznaĉio cilj u studenom 1991. godine da JNA mora napustiti Hrvatsku. “Ako neće dobrovoljno i uz pomoć meĊunarodne zajednice, ukljuĉujući i mirovne snage, onda će Hrvatska sama voditi rat do osloboĊenja posljednjeg pedlja hrvatske zemlje” (Vjesnik, 23. studenoga 1991.). 1032 Antun Tus, Globus, 4. studenoga 1994. 1033 N. Cigar, ”Okonĉanje rata u Hrvatskoj i hrvatski rat za nezavisnost: odluka u ĉasu zaustavljanja”, Erasmus, br. 20, 1997., s. 48. 1034 “Mi smo 3. sijeĉnja 1992. kao uvjet priznanja morali potpisati da zaustavljamo ofenzivu u zapadnoj Slavoniji, da prestajemo s napadima na vojarne i da ćemo osigurati da se oruţje iz njih prebaci u Bosnu” („Z. Tomac, potpredsjednik Sabora i hrvatske ratne vlade - 1991./1992.“, Feral Tribune, 8. rujna 2001.); “Sloţili smo se i u vezi s tim kako je potrebno izbjegavati globalni sukob s JNA te što je moguće dulje odgaĊati rat. TuĊman je smatrao kako treba pregovarati s Kadijevićem i da u odreĊenom trenutku treba internacionalizirati problem osamostaljenja Hrvatske” (Z. Tomac, “Neki TuĊmanu nisu oprostili rušenje Jugoslavije”, Fokus, 10. sijeĉnja 2002.).

1035

“Da je napad na vojarne bila zamka, naznaĉuje sam Kadijević rekavši da bi za JNA bilo bolje da je

osvajanje vojarni uslijedilo ranije jer vrijeme ne radi za njih. Izbjegavši pripremljenu zamku Hrvatska je mogla spremnije ući u drugu dionicu rata, a da pri tome ne bude poraţena” (Davor Domazet-Lošo, “Kako je pripremana agresija na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu ili preoblikovanje JNA u srpsku imperijalnu silu”, Nacionalna sigurnost i budućnost, sv. 1., 2001., Zagreb, s. 89.-136); “TuĊman je bio mudriji, i dublje je promišljao o tim stvarima od Špegelja. Njemu je bilo jasno da bi to bilo izazivanje JNA. Da se zaratilo u vojarnama došlo bi do strahovitih sukoba. Eventualna provedba Špegeljevog plana dovela bi vojsku iz Srbije i BiH u Hrvatsku. Ne zaboravite da je u zapadnom dijelu BiH i u širem podruĉju Zagreba bio smješten najveći dio oklopne grupacije JNA. Ta bi vojska svakako djelovala da su vojarne napadnute” (Branko Mamula, Novi list, 13. lipnja 2000.). 1036 I. Banac, Cijena Bosne, s. 69. 1037 N. Cigar,”Okonĉanje rata u Hrvatskoj”, s. 52-53. 1038 Vjesnik, 23. rujna 2001. Dok Mesić drţi ”da se slušalo generala Tusa i Špegelja, ne bi bilo rata” , I. Sanader misli “moţda ne bi bilo rata, ali sigurno ne bi bilo ni Hrvatske” (Veĉernji list, 3. listopada 2001.). 1039 I. Banac, Protiv straha, s. 146. 1040 “Rat ili mir u Hrvatskoj”, Erasmus, br. 4, 1993. 1041 Isto, s. 21. 1042 Isto, s. 20. 1043Isto, s. 22. 1044Isto, s. 26.

1045 Ivo Banac, Cijena Bosne s. 145. 1046 Slavko Goldstein, “Druga Republika Hrvatska”, Erasmus, br. 8, 1994., s. 30. 1047 Isto, s. 26.; “Deklarativno će zahtijevati uspostavljanje meĊunarodno priznatih granica, a de faco će prešutno tolerirati podjelu, sve dok neposredno involuirani meĊusobno ne naĊu sporazumno rješenje, što takvi kakvi jesu, nisu sposobni postići” (Isto.). 1048 M. Špegelj, “Rat ili mir u Hrvatskoj”, s. 21.; ukratko, “budućnost izlaska iz sadašnjeg status quo nije u nikakvoj vojnoj akciji, jer je ona trostruko nemoguća, nego samo u dinamici promjene odnosa izmeĊu Hrvatske, Srbije i Srba u Krajini” (Isto, s. 27.). 1049 S. Goldstein, “Druga Republika Hrvatska”, s. 26.; budući da se “ništa dobrog ne nazire za narednih deset-dvadeset godina”, osim šanse da “postajemo crna toĉka Evrope, kroniĉno izvorište ratnih prijetnji, društvenog nemira i ekonomskog zaostajanja” (Isto). 1050 B. Lokin, Razbijene iluzije, s. 132. 1051 O. Ţunec, “Okrugli stol Srbi i Hrvati”, Erasmus, br. 4, 1993,. s. 4. 1052 “Sve više i tzv. urbani Srbi u Hrvatskoj, u brojnim nastupima, uz blagonaklonost i podršku dijela hrvatskog tiska, propagiraju nuţnost kompromisa i davanja novih ustupaka Srbima, kako bi Hrvate, ako ţele izbjeći rat, koji navodno ne mogu dobiti, pripremiti za kapitulaciju ili djelomiĉnu kapitulaciju. Traţi se promjena hrvatskog Ustava kako bi Srbi od nacionalne manjine ponovno postali narod, odnosno, ako već Hrvati ne pristaju na gubitak ili podjelu svog teritorija, nudi im se podjela suvereniteta, u kojoj bi Hrvatska od jedinstvene i suverene drţave postala sloţenom drţavom s krnjim suverenitetom” (Z. Tomac, Paukova mreţa, s. 241.). 1053 I. Pupovac, Ĉuvari imena, s. 30.; ove su teze ponovljene i na okruglom stolu “Srbi i Hrvati”, Zagreb, 20.-22. studenoga 1993. (Erasmus, br. 5, Zagreb, 1994., s. 57.-58.) 1054 M. Pupovac, Ĉuvari imena, s. 200.-201.

1055 Isto, s. 91. 1056 Nedovršeni mir, s. 47. 1057 “Europska nas je zajednica, zajedno sa cijelom tzv. meĊunarodnom javnosti (kao da mi nismo isto tako meĊunarodna javnost?), navodila da prvo prihvatimo Srbe kao ravnopravni politiĉki subjekt u okviru Hrvatske (bez obzira na okupirani teritorij, pa biloZ-4 i ostalo) pa ćemo onda lako pregovarati o politiĉkim uvjetima” (T. Bogdanić, Novi republikanizam i globalna demokracija, s. 69.). 1058 Vesna Pusić, “Diktature s demokratskim legitimitetom”, s. 17. 1059 Miko Tripalo, “Bespuća hrvatske politike”, Erasmus, br. 3, 1993., s. 20.; “Doista se bojim da će Hrvatska vrlo teško povratiti podruĉja pod sadašnjom srpskom okupacijom” (Isto). 1060 M. Tripalo, “Rat ili mir u Hrvatskoj”, Erasmus, br. 4, 1993., s. 12 1061 Danko Plevnik, DAN, Split, 25. kolovoza 1996.

1062 S

tim u svezi, princ Aleksandar KaraĊorĊević veli: “Dosad nisam kontaktirao ni s kim iz

sluţbenih hrvatskih struktura vlasti. No, ima jedna liĉnost s kojom sam razgovarao nedavno u Ţenevi i kojoj se divim. To je Ivan Zvonimir Ĉiĉak. On je pravi Hrvat i to u mnogim prilikama, na vaţnim mjestima, istiĉem. Predloţit ću ga za Nobelovu nagradu za mir. Mislim da bi Ĉiĉak bio pravi izbor za novog hrvatskog predsjednika” (Globus, 24. sijeĉnja 1997.).

1063 “Otvoreno pismo predsjedniku Republike Hrvatske dr. Franji TuĊmanu”, Erasmus, br. 3, 1993., s. 2.; “Od predsjednika hrvatske drţave da odstupi s vlasti u Domovinskom ratu, nije traţila nijedna politiĉka stranka u Hrvatskoj, nego Banac s još nekoliko jugokomunista i jugointegralista u dosluhu sa Slavkom Goldsteinom, poznatim jugoboljševikom, s ciljem stvaranja kaosa i nereda u hrvatskoj drţavi, što bi, uz jaku petu kolonu jugokomunista, Srba i jugointegralista, omogućilo agresoru da slomi otpor hrvatskog naroda u Domovinskom ratu” (Silvije Aljinović, “Još jedan fantom u Hrvatskoj”, Hrvatsko slovo, 27. veljaĉe 1998.). 1064 Naime, to bi “prouzrokovalo kaos i nered u Hrvatskoj, pogotovo kad je još dio hrvatskog teritorija bio okupiran od jugo-srpsko-komunstiĉko-ĉetniĉkih snaga, i uz još jaku petu kolonu jugokomunista, jugointegralista i antihrvatski dio Srba u društvenim i drţavnim strukturama Hrvatske” (Matko Šilović, “Sadašnji vrh HNS-a klizi ljeviĉarenju do stupnja revolucionarnosti”, Vjesnik, 9. lipnja 1998.). 1065 Otuda pamflet da u Hrvatskoj “maršira fašizam” i to iz kruga ljudi “koji su nas 1993. godine upleli u prljave politiĉke igre i agresivni rat u Bosni i Hercegovini” (“Fašizam”, Erasmus, br. 8, Zagreb, 1994., s. 32.). 1066 Ozren Ţunec, “Hrvatska u sukobu niskog intenziteta”, Erasmus, br. 7, Zagreb, 1994., s. 46. 1067 Isto, s. 46. 1068 Franjo TuĊman, predsjednik RH i vrhovni zapovjednik oruţanih snaga: “Moţemo oĉekivati da ćemo taj problem riješiti mirnim putem i pomoću UN, ali neovisno o tome u Ministarstvu obrane u Hrvatskoj vojsci naglasio sam da moramo stvoriti i oruţanu silu, kojom ćemo, ako bude trebalo, biti kadri u kratko vrijeme osloboditi to podruĉje” (Veĉernji list, 28. prosinca 1993.). 1069 O. Ţunec, “Hrvatska u sukobu”, s. 56. 1070 “Povremeno su ih objavljivali s namjerom odvraćanja ili kako se to u obavještajnim krugovima zove prosipanje sitnog novca. Poruka je bila evo mi znamo kako ćete to izvesti dakle, bolje je za vas, odustati” (D. Domazet Lošo, “Završne operacije hrvatske vojske – uvjerljivost vojne moći i (ili) promjena strategijskog odnosa”, Hrvatski vojnik, travanj 1997., s. 17.); uz ostalo, tako je beogradski NIN, od 27. sijeĉnja 1995. godine, objavio je zemljovid, na kojem su bili pravci mogućeg djelovanja HV. 1071 O. Ţunec, “Drţava i pobunjenici: operacija Oluja i njene posljedice”, Erasmus, br. 13, 1995., s. 6.; Sliĉno, on piše i o Bljesku: “Hrvatska vojska oslobodila je Zapadnu Slavoniju besprijekorno izvedenom operacijom. [...] Pokazalo se da – u nedostatku politiĉkog rješenja – Hrvatska moţe vlastitim snagama iznuditi vojno rješenje i da je pritom voljna stvarno poštovati vlastite zakone u svim uvjetima; time je definitivno stekla i moralno pravo na svoj teritorij” (O. Ţunec, “Okuĉanski zakljuĉci”, Erasmus, br. 12, 1995., s. 7.). 1072 O. Ţunec, “Drţava i pobunjenici”, s. 10.; s tim u svezi, International Herald Tribune (10. kolovoza 1995.) piše da Hrvati nisu poĉinili etniĉko ĉišćenje u prihvaćenom smislu namjernog i sustavnog terorizma. Ono nije bilo potrebno je su krajinski Srbi uglavnom dobrovoljno pobjegli, bojeći se osvete za ono što su godine 1991. uĉinili Hrvatima. Pariški Le Monde (15. kolovoza 1995.) bio je još izravniji, koji će zakljuĉiti kako hrvatski vojnici koji su preoteli krajinu od Srba nisu se ponašali na isti naĉin. Nije zabiljeţeno ni jedno masovno smaknuće, a otvoreni su koridori kako bi Srbi mogli odmah otići. U krajini, sa srpskim civilima i vojnicima postupano je na jednaki naĉin. 1073 D. Domazet Lošo, “Ţunec sustavno ruši hrvatske vrijednosti”, Hrvatsko slovo, 11. sijeĉnja 2002.; usredotoĉujući se posebice na rušenje završnih operacija (pogotovo Oluje), Ţunec je unio “toliku zabunu da je to posluţilo za kriminalizaciju akcije Oluja, tako da je sve to imalo refleksiju ne samo na hrvatsku javnost, nego i na haaške optuţnice: one impliciraju to da je Hrvatska bila agresor na svom vlastitom teritoriju” (Isto).

1074 D.

Grubiša, Novi list, 20. srpnja 2001.; uz Ţuneca, prema Grubiši, sliĉne dokaze donosi i

Giacomo Scotti u knjizi Croazia operazione Tempesta (Hrvatska operacija Oluja).

1075

J. Iviĉević, “Moţe li hrvatska bolje?”; u tom surjeĉju, na posljetku, slijedi kasnije i poznata Mesićeva

tvrdnja, da je “hrvatska vlast antagonizirala srpsku manjinu u Hrvatskoj”, odnosno “pokazivala aspiracije prema dijelovima susjedne zemlje” (Novi list, 17. sijeĉnja 2002.). 1076 Davor Butković, “Lustracija Domovinskog rata: Hrvatska se mora osloboditi mraĉnog nasljeĊa paralelne vojske Gojka Šuška”, Globus, 14. rujna 2001. 1077 “Kao dio jednog vaţećeg politiĉkog programa ustaški kontinuitet i identitet se bori za prevlast u formiranju današnjega hrvatskog identiteta” (V. Pusić, “Upotreba nacionalizma”, s. 18.). 1078 “Taj antifašizam je u politiĉkoj retorici potpuno uzurpiran od komunistiĉke stranke, ali je do toga došlo tek kasnije, naknadno, i to nije moglo zasjeniti masovnost ratnog antifašizma u Hrvatskoj” (V. Pusić, “Upotreba nacionalizma i politika prepoznavanja”, Erasmus, br. 8, 1994., s. 18.-20.); ovu spasonosnu formulu, meĊutim, s pravom osporava Banac: “Naţalost, danas je ponovno potrebno dokazivati da je komunistiĉka revolucija, jednako kao i fašistiĉka, takoĊer predstavljala negaciju svih liberalnih naĉela, te da to nije bio eksces, nego nešto što izvire iz same naravi komunizma – jedinog dosljednog marksizma” (I. Banac, “ Glavni pravci hrvatske povijesti”, s. LXI.). 1079 V. Pusić, “Upotreba nacionalizma”, s. 16. 1080 D. Domazet Lošo, “TuĊmanove strateške odrednice u Domovinskom ratu”, Dr. Franjo TuĊman – vizije i postignuća, 286.-287.

1081 O. Ţunec, “Hrvatska u sukobu”, s. 56. 1082 Zoran Pusić drţi da oslobodilaĉke akcije (Oluja i Bljesak) nisu bile najbolje rješenje za vraćanje okupiranog teritorija. Naime, on smatra da je trebalo ustrajati “na jakoj diplomatskoj i ekonomskoj ofenzivi”, te da je tamošnjem stanovništvu “bila pruţena mogućnost ukljuĉenja u pravni i politiĉki sustav Republike Hrvatske, krajinski bi se reţim u dogledno vrijeme urušio sam od sebe” (Feral Tribine, 25. kolovoza 2001.).; meĊutim, Z. Pusić jednostavno preskaĉe ĉinjenicu da su Srbi odbili svako “diplomatsko rješenje”, pa i famozni “Plan Z-4” , koji je pretpostavio “drţavu u drţavi”. Dakle, “odbijanje plana Z-4 bio je znak svim onima koji su smatrali da Hrvatska svoje amputirane teritorije treba povratiti silom” (M. Pupovac, Ĉuvari imena, s. 132.). 1083 V. Starešina, “Je li CIA spavala dok je Savo Štrbac gradio optuţnicu za Oluju”, Veĉernji list, 25. kolovoza 2001.; zanimljivo da erazmiĉki teoretik drţi da je vodstvo bosanskih Hrvata “bilo uvuĉeno, uz pomoć britanskih sluţbi, u vir srpske koncepcije(etniĉko ĉišćenje i genocid), odobrene i stimulirane od meĊunarodne zajednice” (I. Lovrenović, “Bosanski memento”, s. 4.). 1084 Srećko Jurdana, “Ostao nam je samo Bog”, Slobodna Dalmacija, 17. rujna 1994.; “Oni meĊunarodni posrednici koji se danas kršćanski pozivaju na mir po svaku cijenu ĉine to samo zato kako bi praktiĉno nagradili srpskog štićenika za njegove zloĉine i saĉuvali licemjernu ravnoteţu snaga na Balkanu, koja nije ništa drugo već eufemizam za britansku dominaciju” (Isto). 1085 “Ĉini se kao da kod nas uvijek progovara primitivni nacionalizam tla pa se Hrvatska zato definira iskljuĉivo kao teritorij” (O. Ţunec, “Rat ili mir u Hrvatskoj”, Erasmus, br. 4, 1993., s. 17.). 1086 V. Pusić, “Nova agenda za nove demokracije (I)”, Erasmus, br. 2, 1993., s. 11. 1087 ISTI, “Diktature s demokratskim legitimitetom”, s. 17.; “Pritisak ratne opcije u samoj Hrvatskoj [...] koncentriran je u desnom krilu HDZ-a i u nekim desno orijentiranim strankama” (M. Tripalo, “Rat ili mir u Hrvatskoj”, s. 26.). 1088 “Haške optuţnice protiv obrambenog Domovinskog rata i protiv hrvatskih generala zapravo su proizišle iz velikosrpske kontraobavještajne sluţbe Veritas”. Njezin je ĉelnik Savo Štrbac koji “neumorno povezuje razne srpske i prosrpske lobije u svijetu na projektu velike Srbije”, tako da iz svog sjedišta u Banja

Luci “uporno i uĉinkovito djeluje na obnovi priznanja legaliteta tzv. Republike Srpske Krajine” (Damir Borovĉak, “Hoće li Srbi opet na barikade?”, Hrvatsko slovo, 7. rujna 2001.). 1089 V. Starešina, “Je li CIA spavala”, Veĉernji list, 25. kolovoza 2001. 1090 I. Banac, Feral tribune (prema: Novi list, 21. srpnja 2001.) 1091 Nedovršeni mir, s. 161. 1092 Isto, s. 41.; Carl Bildt, isto tako, tvrdi da je “sukob izmeĊu Srba i Hrvata riješen masivnim etniĉkim ĉišćenjem Srba iz Hrvatske” (NATO, 13. rujna 2000. [prema: Vjesnik, 26. lipnja 2001.]). 1093 “On je tako veoma pouzdani, iako neformalni, glasnogovornik haških istraţitelja kojima osigurava svjedoke, sudjeluje u njihovoj pripremi. Zanimljivo, da kao predani skupljaĉ informacija u zloĉinima na okupiranom podruĉju Krajine od 1991-1995. nije našao niti jedan dokaz o srpskim zloĉinima i etniĉkom ĉišćenju Hrvata? To što je 1994. i poĉetkom 1995. godine u Kninu poruĉivao putem zapadnih medija kako krajinski Srbi nikad neće priznati hrvatske granice, jer ţele da svi Srbi ţive u jednoj drţavi? Ni tada, baš kao ni u svojim posljednjim istupima Štrbac nije skrivao politiĉku motivaciju svojega zanimanja za ratni zloĉin – stvaranje Velike Srbije” (Višnja Starešina, “Je li CIA spavala”, Veĉernji list, 25. kolovoza 2001.). 1094 Isto. 1095 “Naime, nakon osloboĊenja Benkovca u Oluji 1995. godine pronaĊen je zapisnik Ratnog štaba općine Benkovac, odrţanog nakon pada Škabrnje i dan nakon masakra koji su ĉetnici poĉinili nad hrvatskim civilima u tom mjestu. U zapisniku se jasno uoĉava da je meĊu sudionicima tog sastanka bio i Sava Štrbac i to kao ĉlan Ratnog štaba”. Iako se pronaĊenog zapisnika, gdje je izraţeno neslaganje s nekim postupcima svoje vojske (ipak: “ovo je rat mimo svih pravila i propisa i ne treba teţiti viteštvu”), ne moţe zakljuĉiti “da je nešto govorio i Sava Štrbac, ipak njegovo ĉlanstvo u Ratnom štabu, nazoĉnost na sastanku znaĉi odobravanje zloĉina koji su njegovi sumještani i sunarodnjaci poĉinili dan prije u Škabrnji i toga dana u Nadinu” (Ivica Marijaĉić, “Carla slijepo vjeruje Savi”, Fokus, 6. rujna 2001.). 1096 Višnja Starešina, “Je li CIA spavala”, Veĉernji list, 25. kolovoza 2001. 1097 B. Pavelić, “Suci Haškog suda ponašaju se poput bogova”, Novi list, 10. veljaĉe 2002. 1098 V. Starešina, “Je li CIA spavala”, Veĉernji list, 25. kolovoza 2001. 1099 Ivica Marijaĉić, “Za Grahama Blewita rat je poĉeo s Olujom”, Fokus, 15. kolovoza 2002. 1100 Marko Barišić, “Blewittov rukopis u haškim optuţnicama?”, Vjesnik, 13. srpnja 2001. 1101 Isto.; “Stoga ne iznenaĊuje da je Blewitt svoju dugogodišnju opsjednost hrvatskom emigracijom i nekadašnjom NDH, s obzirom da su njegove dokazne materijale australski sudovi uglavnom odbacivali kao neutemeljene, sada ponudio Carli del Ponte, izjednaĉavajući u optuţnicama pravo Hrvata na vlastitu drţavu i osloboĊenje okupiranih podruĉja sa zloĉinom i genocidom” (Isto.). 1102 “Englezi su preko Grahama Blewitta, zamjenika Carle del Ponte, preuzeli Haški tribunal kao sredstvo za uništavanje hrvatske drţave, kriminalizacijom Oluje i Domovinskog rata, što ima svrhu usporiti Hrvatsku u procesu povratka u Europu i vezati je uz Balkan, gdje će Srbija opet imati dominantnu ulogu” (Zvonimir Šeparović [prema: Damir Borovĉak, Hello Toronto ovdje Zagreb, Zagreb, 2001., s. 171.]). 1103 V. Starešina, “Je li CIA spavala”, Veĉernji list, 25. kolovoza 2001.; zanimljivo je da je Carla del Ponte, u prilogu Allies and Lies (Saveznici i laţi), koji je objavljen 24. lipnja 2001. godine, “nesmiljeno kritizirala ameriĉku politiku u ratu BiH i u Hrvatskoj”. Tako ona tvrdi, da su umirovljeni ameriĉki ĉasnici “planirali krvavo hrvatsko oslobaĊanje Krajine”, kako su ameriĉki obavještajci preuzeli monopol u usmjeravanju dogaĊaja, uz cijenu 15.000 mrtvih i produljenje rata za dvije godine, a sve kako bi se SAD pokazala kao jedina supersila bez koje se ne mogu rješavati problemi u Europi (Isto.).

1104 Jutarnji list, 26. kolovoza 2001.; ameriĉki je veleposlanik u Hrvatskoj Lawrence Rossin opovrgao da je Amerika bila partner u zajedniĉkoj oslobodilaĉkoj akciji. MeĊutim, Mišetić branitelj generala Gotovine citirao je navode iz knjige Završni rat bivšeg ameriĉkog mirotvorca na podruĉju jugoistoka Europe R. Hollbrookea, koji se prisjeća veĉere s predsjednikom TuĊmanom 17. kolovoza 1995. godine, dakle gotovo dva tjedna nakon akcije Oluja: U jednom trenutku, kako to Hollbrooke navodi u knjizi – ameriĉki diplomat Robert Fraser dodaje mu papir na kojemu stoji: “Angaţirali smo ove pse rata jer smo bili oĉajni. Sad ih moramo kontrolirati”. Je li to reĉenica diplomata ĉija drţava nije mala nikakve veze s Olujom, vojnom akcijom koja se dogodila samo desetak dana ranije? – pita se Mišetić” (Slobodna Dalmacija, 8. rujna 2001.). 1105 Wall Street Journal (prema: Slobodna Dalmacija, 1. rujna 2001.); “Od poĉetka 1994. godine Sjedinjene ameriĉke Drţave osigurale su potpunu obavještajnu dominaciju na ovim prostorima te monitoring i superviziju gotovo svih vojnih operacija u Bosni i Hercegovini kako u podruĉju njihova planiranja, tako i provedbe, a to je bilo nemoguće bez dobre i uspješne suradnje s hrvatskim obavještajnim sluţbama, tj. Republikom Hrvatskom” (Krešimir Ćosić, Jutarnji list, 24. kolovoza 2001.). 1106 V. Starešina, “Je li CIA spavala”, Veĉernji list, 25. kolovoza 2001. 1107 “Prema Clintonovoj administraciji, rat je mogao završiti samo bez jasnih pobjednika ili gubitnika” (I. Banac, Raspad Jugoslavije, s. 156). 1108 N. Kujundţić, Hrvatska u stoljeću smrti, s. 128.-129. 1109 A. Milardović, “MeĊunarodna inţenjerija Velikog Burazera”, Fokus, 19. oţujka 2001.; “Amerikanci su jedino intervenirali zbog Banja Luke i obećali pomoć u mirnom ulasku u istoĉnu Slavoniju. Zaprijetili su da će nas bombardirati ako nastavimo prema Banja Luci” (Janko Bobetko, Jutarnji list, 1. kolovoza 2001.); kada je zaprijetilo okruţenje srpske enklave Banje Luke, to je “ameriĉki posebni izaslanik Richard Holbrooke izriĉito zabranio” (I. Banac, Raspad Jugoslavije, s. 156.). 1110 “Bosanski Srbi su uspjeli isjeći etniĉki oĉišćenu Republiku Srpsku i ostvariti svoj plan o etniĉki podijeljenoj Bosni i Hercegovini” (Nedovršeni mir, s. 108.). 1111 “No, stišavanje ratova nije uklonilo uzroke nesporazuma, kojima se moţe stati na put tek onda kada ne bude ni pobjednika, ni ţrtava, a to je moguće tek onda kada se svi izbjegli i prognani budu vratili u svoje domove” (Iz poziva za skup “Srbi u Hrvatskoj: juĉer, danas, sutra”, Zagreb, 1996.); “Ovdje moramo istaknuti da ţrtve ovoga rata ne mogu nestati. [...] Ovaj rata ne moţe ostati bez pobjednika. Velikosrbi, JNA, tzv. SFRJ (SRJ) i ĉetnici napali su Hrvatsku da joj oduzmu pravo na neovisnost. To je bio proklamirani ratni cilj tih ljudi. On je osuĊen od Ujedinjenih naroda, a Hrvatima su UN priznale pravo na neovisnu drţavu. Zato je Hrvatska pobjednica u ratu za svoju neovisnost. [...] Kada Ĉiĉak-Banac kaţu da u Hrvatskoj ne smije biti pobjednika, oni negiraju pravo na opstanak neovisne hrvatske drţave!” (Ţeljko Olujić, predsjednik Hrvatskog foruma, Vjesnik, 25. svibnja 1996.). 1112 “Truli mir koji su projektirali Amerikanci u Daytonu nametnut je kao mir moćnog vojnog pacifikatora, mir koji nepravdu uveo kao trajno stanje i još više u perspektivi zakomplicirao stvari. Politika SAD-a se drţi toliko moćnom da moţe mijenjati stvarnost i uvoditi neke svoje projekcije, odnosno, ureĊivati cijele nacije i drţave prema svojim planovima i interesima” (Z. Vukman, “Haaška nekrofilija”, Slobodna Dalmacija, 23. travnja 2001.). 1113 Hrvatsko slovo, 22. lipnja 2001.; “Devet godina nakon diplomatskog priznanja Hrvatske, haški tribunal priprema operaciju konaĉnog uništenja hrvatske drţavnosti. [...] Strategija je vrlo jasna: cjelokupno vojno, drţavno i politiĉko vodstvo republike Hrvatske iz doba TuĊmana kriminalizirati po istoj metodologiji, po istim vrijednosnim, pravnim i politiĉkim ocjenama kao što je kriminalizirano vodstvo Nezavisne drţave Hrvatske i svatko tko je sudjelovao u njezinom stvaranju i obrani (Z. Vukman, Put u Balkaniju, s. 20.). 1114 Globus, 3. kolovoza 2001.; tako, primjerice, meĊunarodna zajednica pokazuje “odreĊen stupanj tolerancije prema Hrvatskoj”, budući da nije otvorila najavljene optuţnice za “barem još nekoliko ĉasnika Hrvatske vojske”, kako bi se “olakšao poloţaj Raĉanove Vlade” (D. Butković, “Vladajuća koalicija pred konaĉnim raspadom”, Globus, 1. veljaĉe 2002.); u svemu tome skandalozna je izjava Joze Radoša, ministra obrane, “kako pitanje suradnje Hrvatske s Haškim sudom zapravo ne bi trebalo biti u epicentru HSLS-ovih politiĉkih stavova” (Ivan Miliĉević, “Borba za politiĉku vjerodostojnost”, Fokus, 31. sijeĉnja 2002.).

1115 J. Peĉarić, Sramotni sud u Haagu, s. 142.; ovu tezu potvrĊuje TV emisija Latinica (pod naslovom “Treba li nam zakon o deustašizaciji?”), koja je bila skinuta prije emitiranja zbog kvalifikacije “TuĊmanova reţima” kao “zloglasnog”. Naime, novinarka Elizabeta Penić, autorica prijepornog priloga, tvrdi: “... šest desetljeća poslije (misli se na šest desetljeća nakon Auschwitza, Jasenovca, što je bilo reĉeno netom prije u tekstu) zloglasni TuĊmanov reţim dokazao je u bespućima povijesne zbiljnosti da se koncetracijski logori još uvijek doimlju kao ljupko rješenje manjinskog pitanja” (Vjesnik, 19. veljaĉe 2000.); zbog toga se postavlja pitanje: “Je li sluĉajno da se u Latinici ponavljaju iste teze koje sada iznosi i Milošević u Haagu, a to je da je Hrvatska nastala na zloĉinu” (Zvonimir Despot, “Sporna Latinica dovodi u pitanje temelje hrvatske drţave”, Veĉernji list, 20. veljaĉe 2002.). 1116 D. Ivanković, “Postupci Haškog suda nastavak su arogancije prema Hrvatskoj”, Slobodna Dalmacija, 10. veljaĉe 2002. 1117 “Za Hrvatsku ne smije biti problem utvrditi istinu: Hrvatska je kao drţava od 1991. do 1995. godine bila ţrtvom agresije i genocida za koji je odgovorna SRJ. Ako je netko obranu Hrvatske ili osloboĊenje okupiranih podruĉja ukaljao ratnim zloĉinom za to treba, ali individualno, odgovarati” (Ivan Šimonović, Glas Istre, 16. oţujka 2001.); “Dogodilo se nakon Oluje zacijelo i tuţnog i ruţnog, što se nije smjelo dogoditi i što valja osuditi [...] Zloĉini koji su se dogodili, a ponavljam nisu se smjeli dogoditi, bili su uvjetovani i izazvani uţasom koji nam je bio nametnut, kojega nismo ni htjeli ni ţeljeli. Taj uţas još i danas, iz dana u dan, ubija naše branitelje, oboljele od PTSP-a. Više je njih oduzelo ţivote sebi samima nego što su oduzeli ţivota srpskih civila nakon Oluje. Tko će odgovarati za te smrti, za te izgubljene ţivote, za te razorene obitelji? Hoće li i o tome dati pravorijek hladni promatraĉi iz Srebrenice?” (Petar Selem, “Zapis o Autobiografskim zapisima Stanka Lasića”, Forum, travanj – lipanj, 2001., s. 885.). 1118 Z. Vukman, Put u Balkaniju, s. 20.; “Tako će se individualni zloĉini poĉinjeni kao reakcija na srpsku agresiju i kao revanšizam, kolikogod bili teški, primitivni i za svaku osudu, izjednaĉiti s dobro pripremanom sustavnom politikom genocida koju su provodile srpske drţavne sluţbe, vojska, policija i paramilitarci” (A. Palokaj, Jutarnji list, 9. srpnja 2001.); “Kako to da je Haški sud pošao istraţivati ponašanje ţrtava, ne poštujući, meĊu ostalim, vremenski red dogaĊanja i motivacija koje su animirale strane te zauzimajući potrebu pravednog formuliranja optuţbi protiv agresora” (Fellice Maggia, talijanski diplomat i pisac, Veĉernji list, 30. srpnja 2001.). 1119 Z. Tomac, Paukova mreţa, s. 276. 1120 N. Stanĉić, Hrvatska nacija i nacionalizam u 19. i 20. stoljeću, s.140. 1121 Ivo Ţanić, “Zloĉin u Pakraĉkoj Poljani ne redefinira Domovinski rat”, Novi list, 18. sijeĉnja 2002. 1122 Jadranko Ĉrnko, Vjesnik, 11. srpnja 2001.; “Vlada se trebala izboriti da oni koji su izborili zloĉine u agresiji na Hrvatsku budu procesirani u Haagu, a zloĉine poĉinjene u obrani procesiraju u Hrvatskoj, ukljuĉujući institut pomilovanja za one koji potpuno suraĊuju u izlasku istine na vidjelo” (Josip Kokić, Slobodna Dalmacija, 1. rujna 2001.); “Ima li išta logiĉnije - a pravo je po svojem utemeljenju primjer logike - nego da se najprije sudi i presudi nasilnik napadaĉ, a tek potom, ili ĉak paralelno, i napadnuti, koji je u obrani mogao poĉiniti zloĉin. Da se to dogodilo u oĉitom primjeru napada Srbije i militariziranih Srba u Hrvatskoj, logika pravde bi bila zadovoljavajuća i tako bi bili onemogućeni svi oni u Hrvatskoj koji su insistirali na tome da napadnuti u obrani ne moţe poĉiniti zloĉin” (Stanko Bašić, “Prisilno brisanje sjećanja”, Slobodna Dalmacija, 25. rujna 2001.). 1123 A. Milardović, “MeĊunarodna inţenjerija” 1124 D. Rudolf, “Povijesna, moralna i pravna odgovornost: zašto je vaţno jasno kazati tko je istinski zaĉetnik rata”, Vjesnik, 20. svibnja 2002. 1125 J. Krišto, “Stare i nove paradigme”, s. 180. 1126 S obzirom na to, svojim će disertacijama znaĉajno, studenti “doprinijeti pisanju povijesti regije, ĉemu posebnu paţnju posvećuju brojni meĊunarodni i regionalni projekti” (I. Banac, “Jugoistoĉno-europski studij”, Zarez, 1. oţujka 2001.).

1127 E. Pusić, “Identitet”, s. 5., 8.; meĊutim, ova je potonja svehrvatska i odreĊuje se afirmiranjem narodnog imena, jezika i kulture. Prva je okomica sveslavenska (ili pak juţnoslavenska), koja “Hrvate smatra tek dijelom široko shvaćenog politiĉkog i kulturnog korpusa u kojem je unifikacija nadreĊena svakom hrvatskom narodnom partikularizmu, svakoj narodnoj samosvijesti, a osobito pak prirodnoj ţelji za nezavisnošću i, kao njezinom posljedicom, ţelji za drţavnom suverenošću (T. Maštrović, Nad jabukama vile Hrvatice,s. 107.). 1128 E. Pusić, “Identitet”, s. 5., 8.; na tom tragu M. Pupovac zakljuĉuje: ”Frankovci i pravaši su svim silama zagovarali mrţnju prema Srbima kao i njihovo nepriznavanje i eliminiranje iz hrvatskog politiĉkog ţivota. Ta ĉinjenica predstavlja i danas opterećenje za hrvatsku nacionalnu ideju, jer su te politiĉke grupacije i njihovi predstavnici decenijama javno zagovarali ono što danas nazivamo etniĉkim ĉišćenjem i etniĉkom eksterminacijom” (Ĉuvari imena, s. 154.). 1129 “Ocjena o ulozi hrvatske dijaspore u stvaranju neovisne Hrvatske potpuno je pogrešna i zasnovana na krivim ĉinjenicama”. Naime, stotine tisuće hrvatskih iseljenika i velike iseljeniĉke organizacije “bezrezervno su prihvatili politiku dr. Franje TuĊmana i Hrvatsku demokratsku zajednicu kao općenarodni politiĉki pokret hrvatskog naroda za ostvarenje povijesnih teţnji Hrvata za neovisnom drţavom. Dolazili su meĊu iseljenike i drugi politiĉki ljudi, takoĊer znanstvenici i kulturni radnici, visoki crkveni dostojanstvenici, pa ako su zastupali hrvatski drţavotvorni program, i oni su bili dobro primljeni meĊu iseljenim Hrvatima” (Ivan Ĉizmić, “Jesu li Hrvati htjeli neovisnu drţavu?). 1130 M. Brandt, Ţivot sa suvremenicima, s. 124.; Gotovac i Goldstein “pred prve demokratske izbore osnivaju Koaliciju narodnog sporazuma, kojoj je glavna zadaća bila zaustaviti proces raspada Jugoslavije i tu komunistiĉku drţavu transformirat u liberalistiĉku po mjeri nekih meĊunarodnih instruktora” (Krešimir Pavelić, “Gotovac napokon otkrio da on Hrvatsku nikada nije zamišljao izvan Jugoslavije, što znaĉi da je bio samo liberalistiĉki jugodisident”, Vjesnik, 5. sijeĉnja 1997.). 1131 I. Banac, “Gotovac danas”, Matica. Ĉasopis Hrvatske matice iseljenika, br. 10, Zagreb, 2001., s. 16. 1132 I. Banac, “Glavni pravci hrvatske povijesti”, s. LXV.; “Sve što je tendiralo istinskom liberalizmu otišlo je s Gotovcem u LS”, dok je s Budišom ostao “manje ili više koketni haeselesovski kriptonacionalizam” (D. Plevnik, “Trijujmf partiokracije”, Slobodna Dalmacija, 5. veljaĉe 2002.). 1133 Prvi zastupaju prirodno pravo izloţeno u srpskoj narodnoj misli. Ono je temeljno naĉelo svih srpskih stranaka “od kojih nema ni jedne klerikalno-konzervativne”. Drugi su pak relikt prošlosti, koji nema nikakve šanse za budućnost. Povijesno drţavno pravo sluţi kao temelj svim hrvatskim strankama “od kojih nemaju ni jedne liberalne” (Srpski knjiţevni glasnik, br. 7, 1902.). 1134 D. Sekulić, “Je li nacionalizam hrvatska sudbina?”, s. 158. 1135 Isto, s. 159. 1136 Isto, s. 166. 1137 Isto, s. 159. 1138 Isto, s. 158. 1139 “Demokratizam i nacionalizam dva su pokreta istoga korijena, oni su u dubokoj meĊuzavisnosti, pa ako se ravnovjesje izmeĊu njih naruši moţe doći do teških poremećaja” (Istvan Bibó, “Bijeda istoĉnoevropskih malih drţava”, Bibó-Huszár-Szücs, Regije europske povijesti, Zagreb, 1995., s. 46.). 1140 “Svaka demokracija, ma koliko ona glasno proglašavala slobodu ĉovjeka – tu slobodu ostvaruje uvijek u jednoj datoj zajednici; i taj doţivljaj ne znaĉi slabljenje emocija prema zajednici o kojoj je rijeĉ, već naprotiv znaĉi njihovo jaĉanje” (I. Bibó, “Bijeda istoĉnoevropskih malih drţava”, s. 17.). 1141 N. Malcolm, “Nacionalizmi”, s. 36.; “Demokratska drţava mora biti i stvarna politiĉka zajednica s nekim odreĊenim osjećajem identiteta i zajedniĉke odgovornosti. A osnova tog identiteta mogu biti stvari kao što su zajedniĉka povijest, društvena struktura, religija, kultura ili jezik. Nacionalni identitet, osjećanje

pripadnosti istom jeziku i kulturi, nije ništa drugo do koristan mehanizam koji politiĉkoj zajednici omogućuje egzistenciju i istinsko osjećanje vlastite egzistencije. To nije ništa više do mehanizam, ali povijest nam pokazuje da nije i ništa manje nego najbolji mehanizam koji je do sada iznaĊen. Nacionalnost je toliko ĉvrsta stvar da moţe stvoriti povijesno trajan identitet, ali nije opet toliko ĉvrsta da bi bila nepropusna: jezik se moţe nauĉiti, a nacionalnost se (za razliku od rase) moţe steći” (Isto.). 1142 “Ne smijemo, zbog rušilaĉke snage nacionalizma, izgubiti iz vida da je i nacija sklop u kojemu se razvilo demokratsko iskustvo” (A. Finkielkraut, Zloĉin je biti roĊen, s. 29.). 1143 Egbert Jahn, “Demokracija i nacionalizam – jedinstvo ili protuslovlje?”, Politiĉka misao, br. 4, Zagreb, 1992., s. 68. 1144 V. Pusić, “Diktature s demokratskim legitimitetom”, s. 8. 1145 Naime, “zahvaljujući naĉelu nacija, demokrati su nekoć branili pravo naroda na ustanovljenje vlastitih drţava i, zauzvrat, pravo graĊanstva da ispituju i obogaćuju nacionalno nasljeĊe. Prema sadašnjoj demokratskoj zamisli istorodnost je neokaljiv grijeh i samo male ili velike Jugoslavije imaju pravo graĊanstva” (A. Finkielkraut, Zloĉin je biti roĊen, s. 55.). 1146 Vladimir Vujĉić, “Politiĉka kultura i nepovjerenje”, Fokus, 21. veljaĉe 2001.; objašnjavajući odnos nacionalizma i demokracije, A. Finkielkraut traţi da treba poštivati isprepletenost tih dviju stvarnosti. Anacionalna demokracija ĉini se nezamislivom, jer je nuţno nešto zajedniĉko da bi se utemeljila demokracija. “Ĉim nacionalni osjećaj nestane, demokracija postaje ĉista kombinacija, upravljanje egoizmima. Da bi politika bila moralna, nuţna je veza s prošlošću, neka povijesna ambicija kojoj je jedini smisao ući u pamćenje. Ako više nema nacije, dakle, ni pamćenja, nema ni cilja” (Ivan Aralica, “Novo svjetsko društvo i nacionalne zajednice”, Zbornik IV. općeg sabora Hrvatske demokratske zajednice, Zagreb, 1998., s. 140.); “Nacionalno je sastavni dio moderne politiĉke kulture i iskazuje se u obliku nacionalnog identiteta, nacionalnog ponosa, domoljublja i domovine kao sveobuhvatne politiĉke zajednice razliĉitih identiteta. Bez politiĉke zajednice nema ni drţave, ni demokracije, pa ni graĊanstva. Većina ljudi koji ţivi u stabilnim demokracijama ne obazire se na ovu duboku povezanost izmeĊu nacionalizma i demokracije” (N. Malcolm, “Nacionalizmi”, s. 36.). 1147 Prema izjavi aktualnog predsjednika drţave (Stipe Mesić): “Stanje nacije i opće prilike u zemlji danas, dvadeset mjeseci nakon parlamentarnih i predsjedniĉkih izbora, ĉesto djeluje kaotiĉno i, što još više zabrinjava, iz ponekog ugla i besperspektivno” (Vjesnik, 18. rujna 2001.). 1148 I. Ĉizmić, “Jesu li Hrvati htjeli neovisnu drţavu?”, Hrvatsko slovo, 23. lipnja 2000.; “Protivnici nacionalne drţave svojom agitacijom ugroţavaju same temelje liberalne demokracije. Ne treba smetnuti s uma da je nacionalna drţava conditio sine qua non te suvremene vrijednosti, u koju se konsenzualno zaklinju politiĉki prvaci svih boja. Naime, bit je liberalne demokracije, s jedne strane, u mogućnosti da manjina istinski prihvati odluku većine i, s druge strane, u obzirnosti većine prema interesima manjine. I jedno i drugo moguće je samo u okviru afektivne zajednice” (B. Tolić. “Oklevetana nacionalna drţava”, Hrvatsko slovo, 24. oţujka 2000.); “Boţe, tko to tako mudro i katastrofalno po hrvatsko društvo razdvoji nacionalno i graĊansko i koliko smo glupi svi mi koji ne moţemo prekoraĉiti iz etniĉkog u to nacionalno kao opće” (Ţeljko Sušek, “Još nekoliko diletantskih, ali iskrenih priloga na temu pravopisa”, Bujština 2001., Umag, 2001., s. 241.). 1149 I. Banac, „Srbi u Hrvatskoj: povijest i perspektive“, Srbi u Hrvatskoj juĉer, danas, sutra, s. 20. 1150 Glede ĉinjenice da “istoriĉari poĉinju da pišu o sopstvenim narodima”, 1975./76. godine intervenirala je komunistiĉka ideologija “da se doĊe do nekakvog kompromisa izmeĊu već zaraćenih istoriografija”, tj. da se stvori “neka vrsta dogovorne istorije u odnosu na sporne dogaĊaje, a to ni do danas nije rešeno” (Branislav Gligorijević, historiĉar i nauĉni savjetnik Instituta za suvremenu istoriju u Beogradu, Politika, Beograd, 5. sijeĉnja 1991.). 1151 “OESS promiĉe projekt za treću Jugoslaviju”, Narodni list, Zadar, 8. svibnja 1998.; za dogovornu povjesnicu, isto tako, zalaţe se Neven Šimac, kako bi se izašlo “iz konfliktnih prikaza one prošlosti koja je bila zajedniĉka Hrvatima i njihovim susjednima i/ili osvajaĉima, što je moguće kroz zajedniĉko istraţivanje prošlosti, uz suradnju znanstvenika iz neutralnih zemalja” (“Iz rasprave”, Prošlost je teško pitanje, Zagreb, 2000., s. 38.).

1152 “To je pokušaj da se na univerzitetskom akademskom nivou pribliţe one knjiţevnosti koje su neophodne za stvaranje jednog jedinstvenog kulturnog modela. [...] da se postigne konsenzus o neĉemu što je deo zajedniĉke juţnoslavenske kulture i civilizacije” (Predrag Palavestra, Zarez, 26. travnja 2001.); u korpusu “Balkanskih studija” u Dubrovniku, s tim u svezi, Slobodan P. Novak predavat će kolegij “Knjiţevnost i umjetnost jadranskog prostora” (I. Banac, Vjesnik, 17. veljaĉe 2002.).

1153 Sa

simpozija Budućnost ex jugoslavenskog prostora, na ameriĉkom sveuĉilištu Yale u New

Havenu (Veĉernji list, 18. veljaĉe 2001.). Prema tome, grupa tzv. nezavisnih intelektualaca (hrvatski su predstavnici bili I. Z. Ĉiĉak, I. Banac i Peter Kuzmiĉ) sastala se 21. i 22. srpnja u Crnoj Gori na skupu “Odgovornost – uzroci i posljedice zbivanja”, gdje su najvaţnije zadaće sagledane “u preispitivanju postojećih i uspostavljanju novih uvida i tumaĉenja uzroka i posljedica raznih stradanja i razaranja” (Veĉernji list, 28. srpnja 2001.). 1154 “Svjetski politiĉari moraju poĉeti proces pomirenja na Balkanu uništavajući virus zloĉina na izvoru, u Srbiji. Nije dovoljno sklopiti diplomatske odnose sa susjedima, nego kazniti zloĉince i ispriĉati se za zloĉine koje su, u ime velikosrpskog mita, uĉinjeni posljednjih stotinu godina” (L. Vuco, Republika, 25. veljaĉe 2001.). 1155 J. Ţupanov, “Etniĉnost i politika na europskom geopolitiĉkom prostoru”, Etniĉnost, nacija, identitet, s. 218.-219.; tako u Srbiji ne odustaju od tvrdnje kako se “Knjiţevna baština starog Dubrovnika” uklapa u temelje srpske knjiţevnosti, ma što sve to znaĉilo, a dubrovaĉka se knjiţevnost i dalje prouĉava odvojeno od hrvatske knjiţevnosti. Naime, “knjiţevnoj baštini starog Dubrovnika pripada, dakle, dubrovaĉka knjiţevnost, nastala u Republici Dubrovnik, koja nema nikakve veze sa današnjim Dubrovnikom, ni geografski, ni kulturno” (Jasen Boko, “Srpski temelji – novi prilog dubrovaĉkoj povijesti”, Slobodna Dalmacija, 5. sijeĉnja 2001.). 1156 Đuro Vidmarović, Tjednik, Slobodna Dalmacija, 2001.; “Osuda vrhova vlasti u ratnoj agresiji jedne zemlje na drugu u krajnjoj liniji znaĉi zagovor djeĉje igre zvane mir, mir, nitko nije kriv; u krajnjoj liniji to znaĉi prisilno brisanje sjećanja - makar i s najboljim namjerama - uvijek je upozoravalo na sliku neugašenih vulkana koji na vidjelo izbijaju onda kad se najmanje oĉekuje” (Stanko Bašić, “Prisilno brisanje sjećanja”, Slobodna Dalmacija, 25. rujna 2001.). 1157 Ţarana Papić, Feral Tribune, 23. lipnja 2001. 1158 J. Ĉelan, Trećejanuarska Hrvatska, s. 143. 1159 Z. Vukman, Put u Balkaniju, s. 158.; “Iako se u obrambenom i opravdanom ratu mogu poĉiniti zloĉini i kršenja ratnog prava, pokušaj umjetnog izjednaĉavanja krivnje ne ide u prilog utvrĊivanje istine o desetgodišnjim ratovima. [...] Budući da je jedna od zadaća Suda u Haagu do stvori uvjete za pomirenje meĊu narodima i da ţrtvama daje osjećaj pravednosti, onda je pogrešna strategija da se to postigne izjednaĉavanjem krivnje” (A. Palokaj, Jutarnji list, 9. srpnja 2001.). 1160 Vera Vodušek Stariĉ, “Hrvatski politiĉari ne cijene svoju drţavu”, Veĉernji list, 30. lipnja 2001. 1161 Isto. 1162 Zlatko Domljan, „Mit o stvaranju drţave je potrošen, Hrvatskoj treba nova legenda i novi karizamtiĉki voĊa“, Vjesnik, 7. svibnja 2002. 1163 D. Rudolf, “Povijesna, moralna i pravna odgovornost: zašto je vaţno jasno kazati tko je istinski zaĉetnik rata”, Vjesnik, 20. svibnja 2002. 1164 Uz ostalo, on je spomenuo “otvorene aspiracije prema dijelovima podruĉja susjedne, takoĊer meĊunarodno priznate zemlje”, kao “antagoniziranje srpske manjine u Hrvatskoj”, koju je Milošević nastojao upregnuti u kola velikosrpske politike (Vjesnik, 16. sijeĉnja 2002.). 1165 Denis Latin, “Dok Mesić vodi Hrvatsku u Europu, Raĉanu i Sanaderu stalo je samo do vlasti”, Nacional, 22. sijeĉnja 2002.

1166 Slaven Letica, “Je li Mesićev govor hrabri moralni ĉin ili teško falsificiranje povijesti?”, Globus, 25. sijeĉnja 2002.; smatra se da su Mesićeve izjave “samo kamenĉić u laţnom prikazivanju najnovije hrvatske povijesti. Jer Hrvatska samo kao agresor moţe biti vraćena na istok, tj. postati dio Balkanije/zapadnog Balkana [...] Tamo mogu biti vraćeni samo Hrvati kao genocidni narod, jer samo genocidni narod ne oslobaĊa svoja okupirana podruĉja, već vrši agresiju i etniĉko ĉišćenje” (J. Peĉarić, Sramotni sud u Haagu, s. 160.). 1167 Damir Kajin pozdravlja “antologijski govor”, dok Ivo Sanader uzima Mesićev govor “katastrofalnim i promašenim”, a Vladimir Šeks posebno ukazuje na lapsus “komemoracija”, koja je “oznaĉavanje smrti, nestanka” (Vjesnik, 16. sijeĉnja 2002.). 1168 S. Šnajder, “Mudrost vrana”, Novi list, 21. sijeĉnja 2002. 1169 Mesićev je govor “vrhunac sustavne kampanje koja se već mjesecima, pa i godinama vodi protiv Domovinskog rata, a time i protiv drţavne neovisnosti, s tezama o izdaji, dogovoru, zloĉinu i agresiji. Ta kampanja smjera u konaĉnici na uspostavljanje jednakosti izmeĊu Hrvatske vojske i ustaša, Republike Hrvatske i NDH, Gotovine i Francetića, TuĊmana i Pavelića, dakako s istim epilogom” (J. Jović, “Osvetniĉke klevete”, Slobodna Dalmacija, 23. sijeĉnja 2002.). 1170 Z. Vukman, “Mesić, Puhovski i zatvoreno društvo”, Hrvatsko slovo, 18. sijeĉnja 2002. 1171 Rijeĉ je o koncepciji koja se “jasno vidjela u TuĊmanovoj popustljivosti pred protusrpskom diskriminacijom i zakonom ulice, no ponajviše u njegovu protubosanskom ratu od studenoga 1992. do oţujka 1994.” (I. Banac, Raspad Jugoslavije, s. 33.). 1172 Draţen Budiša, Razgovori o hrvatskoj drţavi, Zagreb, 2001., s. 142. 1173 Odnosi s Haškim sudom,”koji se ovih dana mogu doimati stabilnima, ali koji doslovce svakoga trenutka, s bilo kojom novom optuţnicom protiv generala Hrvatske vojske, mogu opet eksplodirati, izazivajući teške posljedice na unutarnjem planu, te izazivajući napetost odnosa izmeĊu hrvatske vlade i dijela meĊunarodnih institucija, ako Hrvatska bespogovorno ne izvrši zahtjeve Haškog suda” (D. Butković, Globus, 18. sijeĉnja 2002.). 1174 Komisija, uz ostalo, polazi od ĉinjenice da “nisu svi jednako sudjelovali u borbi za samostalnost”, što je dovelo do loma u hrvatskom nacionalnom biću. S tim u svezi, ukazuje se “da postoji sprega nekih moćnika iz inozemstva i njihovih istomišljenika u Hrvatskoj”, kojima je sporna hrvatska samostalnost. Štoviše, navodi se dalje, “inozemni moćnici” i njihovi domaći poltroni “planski provode i ĉuvaju nejasnoće i maglu” kako bi lakše izvukli dokaze protiv hrvatske samostalnosti i izazvali novu krizu (Jutarnji list, 24. srpnja 2001.).

1175 Prema nekim procjenama ukupni demografski gubitak stanovništva s cijelog podruĉja Hrvatske iznosi 20.091 poginulih (rijeĉ je o necjelovitim i nepotpunim brojkama), što predstavlja javnosti poznati postotak od 0,42%. Kad bi se taj postotak prenio na ukupno stanovništvo, primjerice, Sjedinjenih drţava, ispada da bi SAD imale milijun svojih ţrtava (D. Ţivić, “Izravni demografski gubitci (ratne ţrtve) Republike Hrvatske (1990.1998.) uzrokovani velikosrpskom agresijom i neke njihove posljedice”, Društvena istraţivanja, br. 53, Zagreb, 2001.). 1176 D. Butković, “Ili dogovor ili razlaz”, Globus, 8. veljaĉe 2002. 1177 Veĉernji list, 15. prosinca 2001. “Mislim da je potrebno pokrenuti izmjenu Ustavnog zakona o suradnji s Haaškim sudom. Hrvatske vlasti ne smiju izruĉivati svoje drţavljane po zapovjednoj odgovornosti. Mora se utvrditi toĉka koja se u suradnji ne smije prijeći ni pod koju cijenu, bez obzira na posljedice” (Ferdo Bušić, “Nema kompromisa glede Haaga”, Fokus, 14. veljaĉe 2002.). 1178 D. Butković, “Ili dogovor ili razlaz”, Globus, 8. veljaĉe 2002. 1179 “Udruţenje europskih liberalnih stranaka od Draţena Budiše zatraţilo je, u sluĉaju da on doĊe na ĉelo stranke, HSLS-ovu podršku suradnji s Hagom” (Mladen Pleša, “Zbog europskih liberala Budiša neće rušiti vladu”, Nacional, 22. sijeĉnja 2002.); “Duţnosnici Europske komisije napominju kakao sada paţljivo osluškuju

što se dogaĊa na hrvatskoj politiĉkoj sceni te kako će biti riješeno pitanje suradnje s Haaškim sudom” (Augustin Palokaj i Gordana Grgas, “Hrvatska najbolja na zapadnom Balkanu, ali daleko od EU”, Jutarnji list, 9. veljaĉe 2002.); Ivica Raĉan kaţe da “Budiša moţa zamijeniti Piculu, ali što bi rekli u Haagu” (Novi list, 9. veljaĉe 2002.). 1180 Zvonimir Berković, “Pismo Draţenu Budiši: Nije li vrijeme da se povuĉete u slavodobitnu mirovinu”, Vjesnik, 7. veljaĉe 2002. 1181 Ivan Miliĉević, “Borba za politiĉku vjerodostojnost”, Fokus, 31. sijeĉnja 2002. 1182 Zadnji je potres u liberalima “formalno poĉeo s Granićevim odbijanjem da u glasovanju o izruĉenju Haagu generala Rahima Ademinja i Ante Gotovine posluša Budišin naputak” (Vlado Vurišić, “Budiša ga nije volio”, Globus, 8. veljaĉe 2002.). 1183 R. Stipetić, “Deidelogizirani mafijaši”, Jutarnji list, 12. sijeĉnja 2002.; dakle, onodobna Budišina zauzetost za generale i Domovinski rat, a to znaĉi i za hrvatsku nacionalnu drţavu, obiljeţila ga je kao “folklornog natraţnjaka” koji bi , ponovnim povratkom na ĉelo HSLS-a, “nametao duboku skuĉenost, štetnu opsjednost nacijom i robovanje mitologiziranoj prošlosti, što bi, potencirano teškim Budišnim osobnim defektima kao što su frustriranost i iskompleksiranost, zadalo nov udarac hrvatskom graĊanstvu i njegovoj povijesnoj funkciji” (Radovan Stipetić, Jutarnji list, 9. veljaĉe 2002.); Budiša “nije nikakvi liberal nego usukani natraţnjak, toĉno po mjeri politiĉki ostrašćenog Kaptola” (R. Stipetić, “ Jutarnji list, 16. veljaĉe 2002.). 1184 Ţeljko Ivanjek, “Pack priznala poraz”, Jutarnji list, 17. prosnica 2001. 1185 J. Ĉelan, Trećejanaurska Hrvatska, s. 233. 1186 D. Sekulić, “Je li nacionalizam hrvatska sudbina?”, s. 158. 1187 Tri su razloga: (1) pogrešna promidţbena strategija hrvatskog politiĉkog ĉelništva, (2) na agresorskoj strani, srpskoj, sudjelovali su (ne)izravno SAD, Velika Britanija, Rusije i Francuska. Ova pobjeda Hrvatske u tom ratu jest i njihov poraz, što oni, barempost festum, ne mogu dopustiti i (3) rušenjem Jugoslavije Hrvati su poništili rezultate Prvoga i Drugoga svjetskoga rata na Balkanu, dakle postignuća pobjednika u tim ratovima (Petar Vuĉić, Ţidovstvo i hrvatstvo, Zagreb, 2001., s. 143.-144.). 1188 J. Ţupanov, “Ĉim neki mit postane predmetom politiĉkih rasprava, polemika i sudskih procesa to je poĉetak njegova kraja”, Vjesnik, 7. veljaĉe 2002. 1189 Poistovjećivanje agresora i ţrtve, uz ostalo, predstavlja nastojanje snaţnih centara moći “da prijekim putem ostvare svoje geopolitiĉke i gospodarske interese na ovom podruĉju, a koji nisu uvijek u skladu s hrvatskim interesima” (V. Šakić, “Nema razvoja bez znanosti, ni znanosti bez ulaganja”, Veĉernji list, 26. studenoga 2001.). 1190 M. Šufflay, Izabrani radovi, II. dio, s. 66. 1191 D. Domazet Lošo, “Ţunec sustavno ruši hrvatske vrijednosti”, Hrvatsko slovo, 11. sijeĉnja 2002.; usredotoĉujući se posebice na rušenje završnih operacija (pogotovo Oluje), Ţunec je unio “toliku zabunu da je to posluţilo za kriminalizaciju akcije Oluja, tako da je sve to imalo refleksiju ne samo na hrvatsku javnost, nego i na haaške optuţnice: one impliciraju to da je Hrvatska bila agresor na svom vlastitom teritoriju” (Isto). 1192 Marko Grĉić, Globus, 31. kolovoza 2001. 1193 Neven Šimac, u raspravi, Prošlost je teško pitanje, s. 67. 1194 Zvomir Berković, “Pobjeda i kako je preţivjeti: gdje se, s kime, kako i zašto slavi Dan pobjede”?, Vjesnik, 5. rujna 2002. 1195 Đuro Vidmarović, “Domoljublje kao sudbina: hrvatski intelektualci izmeĊu nacije i politike”, Marulić, br. 1, Zagreb, 1994., s. 159.; tako se tvrdi da su u Hrvatskoj na izborima (1990.) “dobile su na utjecaju izrazito nacionalistiĉke snage”, koje su na “najagresivniji naĉin” radile na programu stvaranja suverene

nacionalne hrvatske drţave, ĉijoj su “pobjedi pridonijeli i neki drugi faktori, osobito katoliĉka crkva” (M. Tripalo, “Rat ili mir u Hrvatskoj”, Erasmus, br. 4, 1993., s. 12.). 1196 Nacional, 6. studenoga 2001. 1197 M. MeĊimurec, “Hrvatska vanjska politika”, Dr. Franjo TuĊman – vizije i postignuća, s. 111. 1198 D. Sekulić, “Je li nacionalizam hrvatska sudbina?”, s. 159. 1199 Veĉernji list, 9. studenoga 2002. 1200 D. Butković, “SuĊenje balkanskom krvniku”, Globus, 22. veljaĉe 2002. 1201 Naime, rijeĉ je o izvješću, što je, prema Bancu, “tako jezgrovito ušlo u uzroke i tijek ratnih sukobljavanja na Balkanu” (Nedovršeni mir, s. 201). 1202 Feral Tribune, 3. studenoga 1997. 1203 “Ovaj Sud naţalost gotovo funkcionira po unaprijed definiranih (etniĉkih) kvota i cilj mu je podijeliti krivnju na sve sudionike u sukobu, jer su po percepciji Haaga svi agresori i ţrtve” (Davorka Blaţević, “Ademi kao znak”, Nedjeljna Dalmacija, 22. veljaĉe 2002.). 1204 D. Butković, “Lustracija Domovinskog rata: Hrvatska se mora osloboditi mraĉnog nasljeĊa paralelne vojske Gojka Šuška”, Globus, 14. rujna 2001.; Butković drţi da su “Hrvatski Domovinski rat vodile dvije vojske. Jedna je, pod zapovjedništvom Glavnog stoţera HV-a, dobila rat. Druga, kojoj su pripadale sve moguće neregularne jedinice, kao i neki elitni dijelovi oruţane sile, koja nije bila pod zapovjedništvom generala Antuna Tusa ili, poslije, generala Zvonimira Ĉervenka, nego pod izravnim zapovjedništvom ministra obrane Gojka Šuška i, naravno, predsjednika TuĊmana” (Isto.); oĉevidno tu diferencijaciju, prema erazmiĉkom scenariju, preuzima Haški sud, koji je “postao spletom okolnosti, što tajnom diplomacijom, institucija koja ustanovljuje povijesni slijed dogaĊaja i povijesnu odgovornost ne samo kad rijeĉ o ratnim zloĉinima nego, što je, strateški govoreći, mnogo vaţnije, o samim ratovima” (D. Butković, “SuĊenje balkanskom krvniku”, Globus, 22. veljaĉe 2002.); “Tzv. dvostruka linija zapovijedanja samo je floskula kojom se ĉasnike HV-a ţeli podijeliti od one ponikle u Domovinskom ratu i one školovane u JNA” (Maksim Radić, “Zloĉini nisu bili zapovjeĊeni”, Fokus, 20. prosinca 2001.). 1205 Z. Vukman, “Milošević kao krvavi klaun”, Hrvatsko slovo, 22. veljaĉe 2002. 1206 I. Z. Ĉiĉak, “Etniĉko ĉišćenje”, Jutarnji list, 1. lipnja 2002. 1207 W. B. Tomljanovich, Vjesnik, 10. studenoga 2000.; “Za Yale sam se zainteresirao najviše zbog Ive Banca. Kad sam proĉitao njegovu knjigu Nacionalno pitanje u Jugoslaviji, znao sam da je to netko s kime bih ţelio raditi”. Prema tome, neće biti zaĉudno da, polazeći od jugoslavizma kao kriterija za prosudbu povijesnih dogaĊaja, W. B. Tomljanovich dijeli mišljenje svojega mentora o uzrocima i krivcima za raspad i rat u bivšoj Jugoslaviji. Štoviše, kako tvrdi, to mu je “ (Isto.); to znaĉi, doista, da se povijest piše u Haagu. 1208 H. Sundhaussen, “Prošlost, povijest i društvo”; u: Dijalog 2, s. 27. 1209 I. Banac, Nedjeljna Dalmacija, 26. sijeĉnja 2001. 1210 Zagrebaĉki summit, kao pravno-politiĉki temelj za uspostavu zapadnog Balkana, odrţan je u Zagrebu 24. studenoga 2000. godine. Toga je dana usvojena Deklaracija koju Hrvatsku nuţno vodi u nove balkanske drţavne integracije. Istoga je dana 1918. godine u Zagrebu donesena odluka da Hrvatska uĊe u savez drţava pod krunom KaraĊorĊevića. Je li je samo rijeĉ o sluĉaju? 1211 J. Ţupanov, Veĉernji list, 21. studenoga 2000. 1212 I. Biondić, “Osporavanje hrvatske nacionalne povjesnice”, Marulić, br. 2, 2001., s. 376.

1213 Andrija Hebrang, “Neistine o prvpm predsjendku dr. Franji TuĊmanu”; .u: Dr. Franjo TuĊman – vizije i postignuća, Zagreb, 2002., 133.

1214 Dane Roško, “Globalizacija ili veliko razoĉaranje”, Novi list, 13. lipnja 2002. 1215 B. Ţepić, Enigma Bosna i Hercegovina, s. 153. 1216 Usp. Quigley Carroll, The Anglo-American Establishment, New York: Grand Central Station, Emissary Publications, Books in Focus, 1981.; Ralph Epperson, The new world order, Publius press, Tuscon, Arizona, 1991.; Deirdre Manifold, Towards world government New vorld order, Appendix The New age Movement: The Kingdom of Satan on Earth by Cornelia R. Ferreira, Firinne Publications, Galway, Ireland & Canisius Books, Toronto, Canada, 1993.; Eduard Ĉalić i Slavko Kulić, Dijalog o nacizmu i globalizaciji, Rijeka, 1998.; William Engdhal, Stoljeće rata - Anglo-ameriĉka naftna politika i novi svjetski poredak, Zagreb, 1999.; Treći program HR, br. 53-54, Zagreb, 1998. 1217 Ladislav Nemet, “Globalizacija i suvremena teologija”, Obnovljeni ţivot, br. 3, Zagreb, 2000., s. 294.-295.; usp. Beck, U., Was ist Globalisierung?, Frankfurt a. M., 1997.; takoĊer: Breidenbach, J., Zukriegl, I., Tanz der Kulturen. Kulturelle Identität in einer globalisierten Welt, München, 1998.; A. Milardović (pr.), Globalizacija, Osijek – Zagreb – Split, 1999. 1218 N. Kujundţić, Hrvatska u stoljeću smrti, s. 12. 1219 D. Grubiša, „Diplomacija na kraju povijesti“, Erasmus, br. 18, 1996., s. 95. 1220 Z. Brzezinski, “Hegemonija Milardović, Globalizacija, s. 112.-117.

novog

tipa.

Globalni

sustav

poretka

SAD”,

u:

A.

1221 Aleksander Zinovjev, “Hladni rat je bio djeĉja igra”, Feral tribune, 9. lipnja 2001. 1222 E. Ĉalić i S. Kulić, Dijalog o nacizmu i globalizaciji, 1223 D. Grubiša, “Globalni kaos terorizma”, Novi list, 13. rujna 2001. 1224 Pavle Kalinić, “Bogati su teroristi”, Nedjeljna Dalmacija, 15. veljaĉe 2002. 1225 ISTI, “Terorizam je oruţje siromašnih”, Veĉernji list, 27. rujna 2001. 1226 Miroslav Volf, “I za Bin Ladena ima mjesta na nebu”, Slobodna Dalmacija, 31. sijeĉnja 2002. 1227 Vjesnik, 17. srpnja 2001. 1228 Zvonimir Kuhar, “Amerika i Engleska ruše Euroazijski most”, Hrvatsko slovo, 5. listopada 2001. 1229 1230 Milan Šufflay, Hrvatska u svijetlu svjetske historije i politike (dvanaest eseja), Zagreb, 1999., s. 11. 1231 Hrvatsko slovo, 12. sijeĉnja 2001.

1232 Vittorio

Zucconi, “Novi Republica (prema: Novi list, 29. rujna 2001.

svjetski poredak i raĊanje nove

1233 Vlatko Cvrtila, Veĉernji list, 29. rujna 2001.

ameriĉke

strategije”, La

1234 Nacional, 6. studenoga 2001. 1235 P. Kalinić, “Terorizam je oruţje siromašnih”, Veĉernji list, 27. rujna 2001. 1236 M. Volf, “I za Bin Ladena ima mjesta na nebu”, Slobodna Dalmacija, 31. sijeĉnja 2002. 1237 N. Kujundţić, Hrvatska u stoljeću smrti, s. 140. 1238 Bogoljub Lacmanović, “Rusi ne vjeruju da je bin Laden stajao iza napada na SAD”, Vjesnik, 3. lipnja 2002. 1239 Ţarko Paić, “Neoliberalna demagogija”, Jutarnji list, 4. svibnja 2002. 1240 ISTI, “Postoji li alternativa kapitalizmu”, Jutarnji list, 9. veljaĉe 2002. 1241 N. Mišĉević, “Pravda po domaću?”, Novi list, 17. veljaĉe 2002. 1242 Isto. 1243 I. Aralica, Fokus, 1244 Prema Mislav Kukoĉ, “Ivo Pilar 1874.-1933.)”; u: Liberalna misao u Hrvatskoj, Zagreb, 2002., s. 208. 1245 Ţivan Bezić, “Od rodoljublja do globalizacije”, Marulić, br. 5, Zagreb, 2000., s. 1022. 1246 N. Stanĉić, Još Horvatska ni propala, s. 137. 1247 M. H. Hacohen, “Srednja Europa nikada nije bila kozmopolitska”, Europski glasnik, br. 6, Zagreb, 2001., s. 904. 1248 A. Finkielkraut, Vijenac, 21. listopada 1994. 1249 Glas koncila, 20. sijeĉnja 2002. 1250 Marin Barišić, nadbiskup splitsko-makarski, Vjesnik, 6. sijeĉnja 2000. 1251 Ţ. Bezić, “Od rodoljublja do globalizacije”, s. 1023. 1252 N. Kujundţić, “KraĊa tuĊe slobode”, Hrvatsko slovo, 2. lipnja 2000.; istu je još ranije navijestio Leibnitz svojom tezom o prestabiliziranoj harmoniji. Ova se njegova teza danas tumaĉi dinamiĉki, tj. voljom sveopće promisli i voljom ţivih ljudi sve se više povećava stupanj regulacije. Svijest o toj mogućnosti razvijala se tijekom cijelog 20. stoljeća (od komparativnih prouĉavanja, zatim interdisciplinarnog sustava prouĉavanja, pa do današnjega trenda transdisciplinarnosti). Snaţne nove tehnologije omogućuju spoznaju bilijunskih mogućnosti relacija u svijetu, društvu i ţivom ĉovjeku. I oni su realna snaga koja će povećati stupanj regulacije kojim će se smanjiti ratovi, dokinuti gospodarska anarhija i zaustaviti razularena svjetina u polju tzv. kvantitativne demokracije, koja nije u stanju spoznati, a kamoli ostvariti, “opće dobro” (Isto.). 1253 N. Kujundţić, Hrvatska u stoljeću smrti, s. 141. 1254 ISTI, “Regulacija ili smrt ili globalizacija s ljudskim likom”, Mostariensia, br. 15, Mostar, 2002., s. 83.89. 1255 Vladimir Lonĉarević, “Crkva i globalizacija”, Prilog lista MI -Zbor, br. 6-8, 2000., s. 2. 1256 M. H. Hacohen, “Srednja Europa nikada nije bila kozmopolitska”, Europski glasnik, br. 6, 2001., s. 909.

1257 Rudolf Brajiĉić, “Ideolog otvorenog društva o skolastici i skolastik o otvorenom društvu”, Obnovljeni ţivot, Zagreb, br. 3, 1999., s. 303. 1258 A. Finkielkraut, Zloĉin, s. 148. 1259 Danko Plevnik, Kaos hegemonije, Karlovac, 2001., s. 406. 1260 J. Ĉelan, Trećejanaurska Hrvatska, s. 233. 1261 Isto, s. 41. 1262 I. Banac, Nedjeljna Dalmacija, 26. sijeĉnja 2001. 1263 ISTI, Novi list, Uskrs, 2001.; meĊutim, nešto kasnije, posve suprotno, Banac tvrdi da je “pitanje hrvatske drţavnosti riješeno” (ISTI, Slobodna Dalmacija, 29. prosinca 2001.). 1264 ISTI, Feral tribune, 29. rujna 2001. 1265 Z. Vukman, “Hrvatska u sastavu Balkanije?”, Slobodna Dalmacija, 26. veljaĉe 2000. 1266 1267 J. Ĉelan, Trećejanaurska Hrvatska, s. 31.

1268 Branko Horvat, “Hrvatska pokretaĉ Balkana i Zagreb balkanski Bruxelles”, Vjesnik, 21. i 22. prosinca 2001. 1269 Dani, Sarajevo, 15. februara 2002. 1270 L. Hellenbach, Die Occupation Bosniens und deren Folgen, Wien, 1878. 1271 T. Sunić, Fragmenti metapolitike s. 148. 1272 Ole Waever, “Imperial metaphor: Emerging European analogies to pre-nation-state imperial system”; u: Ola Tunader i dr. (ur.): Geopolitics in Post-Wall Europe, London, 1997., s. 59-93. 1273 T. Sunić, Fragmenti metapolitike s. 148. 1274 Nedovršeni mir, s. 140.. 1275 I. Banac, Raspad Jugoslavije, s. 115 1276 Djela dr. Ante Starĉevića 8., s. 26. 1277 D. Plevnik, Kaos hegemonije, s. 405.

1278 R. Katiĉić, Slobodna Dalmacija, 11. rujna 1999. 1279 W. Engdhal, Stoljeće rata - Anglo-ameriĉka naftna politika i novi svjetski poredak, Zagreb, 1999., s. 49. 1280 Branimir Lokin, “Bizantizam i zapadna demokracija”, Vjesnik, 30. prosinca 2000. 1281 Goranka Jureško, Vjesnik, 2. rujna 2001.

1282 I. Biondić, “Slavokroatizam: nova denacionalizacija hrvatske povijesti”, Marulić, br. 2, Zagreb, 2000., s. 372-383. 1283 V. Novak, Magnum crimen, s. 508. 1284 S. K. Sakaĉ, “Što smo primili od sv. Braće Ćirila i Metoda”, Ţivot, Zagreb, br. 3, 1936., s. 97. 1285 Dinko Tomašić, Politiĉki razvitak Hrvata, Zagreb, 1997., s. 20. 1286 I. Banac, Feral tribune, 10. veljaĉe 2001. 1287 I. Biondić, “Slavokroatizam”, Marulić, br. 2, 2000. 1288 Milan Simĉić, Novi list, 31. kolovoza 1998.; “Katoliĉka crkva ima percepciju sliĉnu ameriĉkoj, a to je multietniĉka Bosna sa, po mogućnosti, više multietniĉkih centara” (Janko Dobrinović-Vranyczani, Nedjeljna Dalmacija, 24. travnja 1998.).

1289 Genadij Nikolajeviĉ Seleznejev, predsjedatelj Drţavne dume Ruske federacije, Jutarnji list, 3. veljaĉe 2001.; Heзabиcиmaя гa3eta, Rusija (prema: Vjesnik, 9. veljaĉe 2001.).

1290 D. Domazet Lošo, Veĉernji list, 4. i 5. kolovoza 2001. 1291 Feral Tribune, 8. rujna 2001. 1292 A. Milardović, Zapadni Balkan, s. 1293 Ervin Mauriĉ, “Europski novi identitet”, Društvena istraţivanja, br. 6, 1994., s. 697.-698. 1294 Kenneth Dyson, “Europe of the Regions”, Regional Review, Vol. 2, No, 1, 1992. 1295 E. Mauriĉ,“Europski novi identitet”, Društvena istraţivanja, br. 6, 1994., s. 695. 1296 J. Šentija, “Hrvatska pred Europom 2000”, Hrvatska agenda 2000, Zagreb 1999., s. 9. 1297 Iako nije naveden ni jedan protuargument, ova je knjiga skandalozno obiljeţena kao “populistiĉko štivo fašistoidne provenijencije, sa svom onom eksplozivnom smjesom rasizma, nacionalizma, navodnog konzervativizma i laţne poboţnosti” (Srećko Pulig, Feral Tribune, 2. rujna 2001.). 1298 Vladimir-Đuro Degan, “Umjesto Hrvatske kao bedema prema Balkanu, budimo vrata prema Europi”, Vjesnik, 27. listopada 2001. 1299 Z. Vukman, Propast svijeta, s. 73.

1300 ISTI, “Vjera i nada”, Hrvatsko slovo, 28. prosinca 2001. 1301 Mons. J. L. Tauran, tajnik Svete Stolice za odnose s drţavama (prema: Ladislav Nemet, “Crkva i dijalog sa suvremenim svijetom”, Obnovljeni ţivot, br. 2, 2001., s. 217.). 1302 „Poĉetak raspada Jugoslavije i rat protiv Hrvatske“, autor knjige Stoljeće rata (Zagreb, 1999.), W. Engdahl. 1303 Z. Vukman, Put u Balkaniju, s 62.-63. 1304 A. Milardović, Zapadni Balkan, s. 2.

1305 S. Letica, Strašni sud, s. 175.; “Na Zagrebaĉkom smo summitu pristali da nas se svrsta na zapadni Balkan umjesto meĊu srednjoeuropske zemlje. Ugovor koji se primjenjuje na zemlje s tog podruĉja razlikuje se već i svojim nazivom od ranijih sporazuma isticanjem stabilizacijske zadaće u neojugoslavenskom okviru” (Branko Salaj, Vjesnik, 22. rujna 2001.). 1306 Branko Salaj, Vjesnik, 22. rujna 2001. 1307 T. Sunić, Fragmenti politike, s. 145 1308 1309 A. Abramović, “Umjesto sukoba – susret civilizacija”, Hrvatsko slovo, 12. sijeĉnja 2001. 1310 Milan Mesić, “Da li multikulturalizam tali ameriĉki kotao za taljenje”?, Revija za sociologiju, br. 3-4, Zagreb, 1998. s. 209.-224. 1311 Nathan Glazer, We are all multiculturalists now. Cambridge, Harvard University Press, 1997, s. 34.; naime, ove se koncepcije optuţuju ili barem sumnjiĉe: (1) da djecu i studente uĉi neistine, (2) da ugroţavaju nacionalno jedinstvo, (3) potkopavaju graĊansku harmoniju u ameriĉkom društvu i (4) da razliĉite kulturne skupine, njegovom primjenom, neće poboljšati svoj socijalni poloţaj i perspektivu. 1312 Alvin Schmidt, The Menace od Multiculturalism Trojan Horse in America. Westport: Praeger, 1997., s. 3. 1313 The New York Times, New York, February 13, 1994. (prema: S. Letica, Strašni sud, s. 229.).

1314 Hans Magnus Enzensberger, “Moja Europa”, Lettre Internationale, br. 6-7, 1992., s. 21. 1315 Adam Michnik, Vjesnik, 22. prosinca 2001. 1316 Ţarko Paić, “Multikultura ili ţivot u laţi?”, Jutarnji list, 2. lipnja 2001. 1317 Sanjin Dragojević, “Multikulturalizam, interkulturalizam, plurikulturalizam”, Kultura, etniĉnost, identitet, Zagreb, 1999., s. 79.-81.

transkulturalizam,

1318 J. Ţupanov, “Etniĉnost i politika na europskom geopolitiĉkom prostoru”, Etniĉnost, nacija, identitet, Zagreb, 1998., s. 213. 1319 S. Dragojević, “Multikulturalizam, plurikulturalizam”, Kultura, etniĉnost, identitet ”, s. 80.

interkulturalizam,

transkulturalizam,

1320 Drago Janĉar, “Radije crno zgarište...”, Zarez, 20. srpnja 2000. 1321 Nada Švob-Đokić, “Koje će kulture opstati?”, Zarez, 20. prosinca 2001. 1322 J. Sabol, “Multikulturalizam i Republika Hrvatska”, Glas Koncila, 14. i 21. veljaĉe 1999. 1323 J. Ţupanov, “Etniĉnost i politika na europskom geopolitiĉkom prostoru”, Etniĉnost, nacija, identitet, s. 213. 1324 J. Ĉelan, “Sve kvake multi-kulti dogme”, Obzor, 17. lipnja 1996. 1325 N. Malcolm, “Nacionalizmi”, s. 35. 1326 Branislava Baranović, “Udţbenici povijesti i nacionalni identitet mladih”, Kultura, etiĉnost, identitet, s. 167.

1327 Antun Cuvaj, GraĊa za povijest školstva kraljevine Hrvatske i Slavonije od najstarijih vremena do danas, sv. VIII., Zagreb, 1911., s. 385. 1328 J. Ĉelan, Trećejanuarska Hrvatska, s. 160.-161. 1329 D. Plevnik; iz razgovora u: Tolerancijom protiv mrţnje, Zagreb, 1997., s. 27. 1330 M. TuĊman, “HIS: 1993-1998 Prvih pet godina Hrvatske izvještajne sluţbe”, Nacionalna sigurnost i budućnost, sv. 1., Zagreb, 2001., s. 44. 1331 J. Ţupanov, “Etniĉnost i politika na europskom geopolitiĉkom prostoru”, Etniĉnost, nacija, identitet, s. 212. 1332 Thomas Patrick Melady, bivši ameriĉki veleposlanik u Vatikanu, The Washington Post (prema: Slobodna Dalmacija, 4. rujna 1999.). 1333 J. Ĉelan, “Sve kvake multi-kulti dogme”, Obzor, 17. lipnja 1996. 1334 Piero Ostelliano, Corriere della sera (prema: Slobodna Dalmacija, 24. kolovoza 1999.) 1335 George Soros, Delo, Ljubljana, 4. oţujka 2000. 1336 Josip Jović, predgovor knjizi Zoran Vukman 1337 Z. Vukman, Put u Balkaniju, s. 87.-90. 1338 Andrija Hebrang, Glas Istre, 21. oţujka 2001.

1339 M- Freundlich, “Slatkorjeĉive obmane”, Vjesnik, 27. lipnja 1999. 1340 1341 B. Salaj, “Bildtova doktrina ograniĉene suverenosti u balkanskom integracijskom drţavnom okviru”, Vjesnik, 26. lipnja 2001. S. Šnajder, Novi list, 17. prosinca 2001. 1342 Janko Vranyczani-Dobrinović, Nedjeljna Dalmacija, 24. prosinca 1999. 1343 Ljubomir Ĉuĉić, “Vanjska politika”, Hrvatska agenda 2000, Zagreb, 1999., s. 45. 1344 J. J. Strossmayer, “Govor o odnošajima Hrvatske, Dalmacije Ugarskoj”, Hrvatski domoljub Josip Juraj Strossmayer, Zagreb, 1995., s. 169.

i

Slavonije

prema

1345 Otto von Habsburg, “Zapadni Balkan”, ABC, Madrid (prema: Nezavisna Drţava Hrvatska, Zagreb, oţujak-travanj, 1999.). 1346 J. Krišto, “Fatalnost povijesnih paralelizama”, Fokus, 21. svibnja 2001. 1347 Z. Vukman, Propast svijeta ili novo doba poganstva, Split, 1997., s. 73. 1348 William Pfaff, Herlad Tribune (prema: Novi list, 14. sijeĉnja 2000.). 1349 N. Mišĉević, “Stoljeće globalnosti”, Novi list, 2. sijeĉnja 2001. 1350 S. Letica, Strašni sud, s. 227.-228.

1351 Angele Merkel, predsjednica njemaĉke Demokršćanske unije (prema: Ante Birin, “Krene li i Njemaĉka desno”, Hrvatsko slovo, 15. lipnja 2001.). 1352 Michael Ignatieff, Time, 20. veljaĉe 1995. 1353 J. Ĉelan, Trećejanaurska Hrvatska, s. 44.

1354 N. Malcolm, “Nacionalizmi”, s. 34. 1355 Vjeran Katunarić, “Nacionalnost iznad ili pored svega?”, Etniĉnost, nacija, identitet, Zagreb, 1998., s. 281. 1356 Piere Hassner, francuski politolog univerzalizam”, Zarez, 18. sijeĉnja 2001.) .

(prema:

N.

Mišĉević,

“Nacija

i

svijet:

pluralistiĉki

1357 Z. Vukman, Propast svijeta, s. 75. 1358 Slavoj Ţiţek, “NATO kao lijeva ruka Boga”, Arkzin, 1999. 1359 A. Milardović, Poraz Europe, s. 218.-221. 1360 A. Suppan, Vjesnik, 26. studenoga 1997.; rijeĉ je o autoru knjige Oblikovanje nacije u graĊanskoj Hrvatskoj (1835.-1918.), Zagreb, 1999. 1361 Karl Gustav Ströhm, “Europa domovina razliĉitih”, Veĉernji list, 7. listopada 1995. 1362 T. Sunić, “Ameriĉki civitas dei”, Vjesnik, 22. listopada 2001. 1363 Novi list, 30. listopada 1999. 1364 Zdravko Mršić, “Politiĉke snage manipuliraju zabrinutim ljudima i potrebom da se nešto poduzme za preokret nabolje”, Vjesnik, 3. svibnja 2002.. 1365 D. Bilandţić, “NaslijeĊe prošlosti i budućnosti”, s. 44. 1366 Ivo Dalder, vanjsko-politiĉki struĉnjak u washingtonskom Institutu Brokings, Glas Amerike, VOA (prema: Veĉernji list, 17. kolovoza 1999.). 1367 A. Palokaj, “Nitko nema ekskluzivno pravo na demokraciju”, Jutarnji list, 19. studenoga 2001. 1368 Iz “Apela crnogorskih nezavisnih intelektualaca upućen vladama EU i SAD”, Vijesti, Podgorica, 13. prosinca 2001. 1369 Branimir Lokin, “Bizantizam i zapadna demokracija”, Vjesnik, 30. prosinca 2000. 1370 Christina von Cohl, dopisnica Die ĉasopisa Balkan, Veĉernji list, 19. lipnja 2000.

Presse iz

Beograda

i

urednica

beĉkog

1371 Z. Mršić, Vjesnik, 5. rujna 2001. 1372 Z. Tomac, Novi list, 22. rujna 2001. 1373 Thomas L. Fridman, “Multietniĉka drţava: Sizifov posao ili zloĉin”, The New York Times (prema: Vjesnik, 31. sijeĉnja 2001.).

1374 T. Sunić, Fragmenti metapolitike, s. 15. 1375 Alexander Oršić, Dom i svijet, 22. studenoga 1999. 1376 A. Milardović, Zapadni Balkan, s. 40. 1377 Charles Landry, izvjestitelj VE za Hrvatsku, Novi list, 1996. 1378 Z. Vukman, Put u Balkaniju, s. 88. 1379 Isto, s. 33.-34. 1380 A. Milardović, Zapadni Balkan, s. 20-21. 1381 Isto, s. 21. 1382 S. Letica, Strašni sud, s. 174. 1383 Đuro Njavro, Novi list, 3. studenoga 2001. 1384 I. Banac, Nedjeljna Dalmacija, 26. sijeĉnja 2001. 1385 Veĉernji list, 21. sijeĉnja 2001.

1386 Ivo Sanader, Hrvatska u meĊunarodnim odnosima, Zagreb, 2000., s. 1387 Gojko Borić, “Chirac okuplja posvaĊanu braću”, Slobodna Dalmacija, 1. srpnja 2000.. 1388 A. Milardović, Srednja Europa izmeĊu mita i zbilje, Osijek-Zagreb-Split, 1998., s. 1389 Stephan Baier, Proširenje Europe na Istok, Zagreb, 1999., s. 12.; Baier se poziva na Katiĉića, koji kaţe: “Nigdje Sredozemlje nije toliko srednjoeuropsko, a Srednja Europa toliko sredozemna kao u Hrvatskoj” (Isto, s. 111.). 1390 “Hrvati sami sebi roĊaci”, Slobodna Dalmacija, 9. svibnja 2001. 1391 Jutarnji list, 1. veljaĉe 2002.

1392 Republika, Zagreb, 5. i 6. svibnja 2001. 1393 A. Tunjić, “Komu treba strategija hrvatske kulture?”, Vjesnik, 18. travnja 2001. 1394 Boris Buden, Hrvatski kulturni identitet je bezvrijedna roba”, Slobodna Dalmacija, Forum 26. lipnja 2002. 1395 Z. Vukman, Put u Balkaniju, s. 60. 1396 Djela dr. Ante Starĉevića 6., s. 126. 1397 Lj. Antić, “Nacionalni identitet i globalizacija”, s. 180. 1398 ISTI, s. 181.

1399 Z. Jašić, “Globalizacija i poloţaj malih zemalja”, Nepoznata istina o crnom danu za hrvatske rodoljube 11. sijeĉnja 1972., s. 189.-190. 1400 M. MeĊimurec, “Hrvatska vanjska politika”, Dr. Franjo TuĊman – vizije i postignuća, s. 113. 1401 I. Banac, Nedjeljna Dalmacija, 26. sijeĉnja 2001. 1402 J. Vranyczani-Dobrinović, Veĉernji list, 24.-26. prosinca 1999. 1403 D. Sekulić, “Je li nacionalizam hrvatska sudbina”, Revija za sociologiju, br. 3-4, 2001., s. 159. 1404 Isto, s. 158. 1405 Višnja Starešina, Veĉernji list, 15. svibnja 2001. 1406 M. MeĊimurec, “Hrvatska vanjska politika”, Dr. Franjo TuĊman – vizije i postignuća, 107. 1407 Libération, 3. studeni 2000. 1408 J. Ĉelan, Trećejanaurska Hrvatska, s. 233. 1409 Tonino Picula, Slobodna Dalmacija, 16. svibnja 2001. 1410 I. Biondić, “Planimetrijska povjesnica”, Hrvatsko slovo, 26. sijeĉnja 2001. 1411 Veljko Mratović, Novi list, 16. svibnja 2001. 1412 B. Salaj, “Integracijske obmane”, Vjesnik, 17. srpnja 2001. 1413 I. Banac, “Srbi u Hrvatskoj: povijest i perspektive”, Srbi u Hrvatskoj: juĉer, danas, sutra, s. 24. 1414 Z. Lerotić, “Postdaytonska Hrvatska”, Politiĉka misao, br. 4, 1996., s. 133.

1415 Natalija Rumenjak, “Nacionalna ideologija listova Obzor i Srbobran, 1901.-1902.”, Povijesni prilozi, 1995., s. 209.-257. 1416 I. Biondić, “Srpska školska autonomija”, Hrvatsko slovo, 25. listopada 1996. 1417 Renata Jambrešić, “Etnonimska analiza banijskih rukopisnih zbirki Instituta za etnologiju i folkloristiku”, Narodna umjetnost, Zagreb, 1992., br. 29, s. 219.-252. 1418 Dunja Rihtman-Auguštin, “Etniĉki identitet-etnocentrizam-nacionalizam”, Etniĉnost, nacija, identitet, Zagreb, 1998., s. 53. 1419 M. Pupovac, Ĉuvari imena, s. 24. 1420 Z. Lerotić, “Postdaytonska Hrvatska”, Politiĉka misao, br. 4, 1996., s. 133.-134. 1421 Lj. Antić, “Na pragu povijesnog rješenja”, Vjesnik, 3. travnja 1996. 1422 1423 A. Milardović, Poraz Europe, s. 218.-219. 1424 Nedovršeni mir, s. 161.

1425 I. Biondić, “Protupovijesno i protuhrvatsko izvješće”, Novi list, 22. listopada 1997. 1426 I. Banac, “Srbi u Hrvatskoj: povijest i perspektive”, Hrvatska ljevica, br. 11, Zagreb, 1996. 1427 M. Pupovac, Ĉuvari imena, Srpsko kulturno društvo “Prosvjeta”, Zagreb, 1999.; većina tekstova u knjizi objavljena je u inozemstvu (s. 8.). 1428 Isto, s. 17.-19. 1429 Isto, s. 73. 1430 A. Milardović, Poraz Europe, s. 63. 1431 M. Pupovac, Ĉuvari imena, s. 17. 1432 Isto, s. 113. 1433 Nedovršeni mir, s. 47. 1434 A. Milardović, Poraz Europe, s. 68.-69. 1435 V. Šakić, Naĉelo Vukovar, s. 63. 1436 M. Pupovac, Ĉuvari imena, s. 20. 1437 Isto, s. 31. 1438 M. Pupovac, NIN, Beograd, 4. studenoga 1994. 1439 Vjesnik, 28. kolovoza 2000. 1440 Radovan Pavić, Panorama, Zagreb, 13. studenoga 1996. 1441 Ivan Gabelica, “Pupovac ţeli razbiti ustavni poredak Hrvatske”, Vjesnik, 10. kolovoza 1998. 1442 Radovan Pavić, “Narod bez teritorija nitko je i ništa”, Hrvatsko slovo, 10. svibnja 2002. 1443 Školska autonomija Srba u Hrvatskoj, Zagreb, SKD “Prosvjeta”, 1996., s. 33.

1444 Isto, s. 110. 1445 Novi list, 15. rujna 1997. 1446 Prema poruci Milorada Pupovca, saborskog zastupnika i predsjednika Saveza srpskih organizacija, iz Washingtona (I. Biondić, Hrvatsko slovo, 25. listopada 1996.). 1447 M. Pupovac, Ĉuvari imena, s. 148. 1448 Vjesnik, 24. kolovoza 1996. 1449 Isto. 1450 Milorad Nikĉević, “Peroj – duhovno okupljalište Srba u Hrvatskoj”, Fokus, 25. travnja 2002.

1451 Rijeĉ je o “pravu na odgoj i obrazovanje na svom jeziku i pismu prema dodatnim programima u kojima je u odreĊenoj mjeri sadrţano i gradivo znaĉajno za srpsku nacionalnu zajednicu u Republici Hrvatskoj” (Školska autonomija Srba u Hrvatskoj, s. 36.).

1452

N. Kujundţić, ST-ekskluziv, Zagreb, 6. studenoga 1996.

1453 Školska autonomija Srba u Hrvatskoj, s. 118.

1454 1455 1456 M. Pupovac, Globus, studenoga 1997.

1457 Vjesnik ministarstva prosvjete i športa, br. 8, Zagreb, 7. listopada 1997., s. 31. 1458 Slobodna Dalmacija, “Tjednik”, 9. veljaĉe 2002. 1459 Ivica Ţigić, “Kako od Hrvata napraviti zombije”, Školske novine, 28. listopada 1997. 1460 Hrvatski školski sindikata “Preporod”, Novi list, 26. rujna 1997. 1461 Novi list, 28. lipnja 1997. 1462 Charles Jelavich, Juţnoslavenski nacionalizmi. Jugoslavensko ujedinjenje i udţbenici prije 1914., Zagreb, 1992., s. 66. 1463 I. Biondić, Raspuća hrvatskog uĉiteljstva (od sekularizma do boljševizma), Zagreb, 1994., s. 20. 1464 Poznata Pupovĉeva izjava “Pozdravljamo pomirenje, ali ne prihvaćamo kroatizaciju Srba”, svakakao ima svoju povijesnu pozadinu.

1465

Ch. Jelavich, Juţnoslavenski nacionalizmi, s. 66. 1466 Hrvatski uĉiteljski dom, br. 1, Zagreb, 1914., s. 27. 1467 Obzor, Zagreb, 13. veljaĉe 1998. 1468 I. Biondić, “Politiĉki nimalo naivno”, Veĉernji list, 12. listopada 1997. 1469 Hrvatsko slovo, studenoga 1997. 1470 Bumerang, 7. studenoga 1997. 1471 Veselin Pejnović, Novi list, 7. listopada 1998. 1472 Peter Galbraith, Slobodan Uzelac Vjesnik, 27. studenoga 1997.. 1473 Bogdan Denić, Vjesnik 18. listopada 2000. 1474 Bumerang, 12. lipnja 1997. 1475 M. Pupovac, Ĉuvari imena, s. 160. 1476 Slobodan Uzelac, Veĉernji list, 19. travnja 1998.

1477 I. Biondić, “Srpska školska autonomija”, Hrvatsko slovo, 25. listopada 1996. 1478 David Starĉević, Hrvatski sabor, 14. listopada 1884., prema: Saborski dnevnik 1884-1887, Zagreb, 1887., s. 167. 1479 M. Pupovac, Vjesnik, 9. travnja 1996. 1480 M. Pupovac, Ĉuvari imena, s. 152. 1481 Bumerang, Osijek, 4. lipnja 1996.

1482 R. Lovrenĉić, Geneza politike “novog kursa”, s. 306. 1483 V. Krestić, Istorija Srba, s. 409. 1484 M. Pupovac, Ĉuvari imena, s. 153. 1485 M. Artuković, “Nesklad vlastitog mišljanja, uz knjigu V. Krestić, Genocidom do Velike Hrvatske, Beograd, 1997.“, Ĉasopis za suvremenu povijest, br. 2, 2000., s. 354. 1486 V. Krestić, Istorija Srba, s. 351. 1487 M. Artuković, Veĉernji list, 27. kolovoza 2001. 1488 Fran Supilo, “I opet most”, Politiĉki spisi, Zagreb, 1970., s. 239. 1489 M. Artuković, “Pitanje Srijema u Hrvatskom saboru 1861.”,Zbornik Mirjane Gross, s. 169. 1490 M. Pupovac, Ĉuvari imena, s. 125. 1491 Slobodan Inić, beogradski sociolog, Vjesnik, 18. studenoga 1994.

1492 V. Krestić, “Drţavno i istorijsko pravo Hrvata”, Baranja – srpska zemlja, s. 13. 1493 M. Artuković, “Nesklad vlastitog mišljanja, uz knjigu V. Krestić, Genocidom do Velike Hrvatske, Beograd, 1997.“, Ĉasopis za suvremenu povijest, br. 2, 2000., s. 352. 1494 V. Krestić, Istorija Srba, s. 266. 1495 M. Pupovac, Ĉuvari imena, s. 132. 1496 Isto, s. 115. 1497 J. Ţupanov, “Etniĉnost i politika”, s. 213. 1498 M. Jajĉinović, Veĉernji list, 22. sijeĉanja 2002. 1499 Ĉ. Višnjić “Jugoslavija je bila fatalna za Srbe u Hrvatskoj”, Identitet, Zagreb, septembar 1997. 1500 ISTI, “Srbi u Hrvatskoj”, Globus, 9. veljaĉe 2001 1501 M. Pupovac, Ĉuvari imena, s. 178.-179. 1502 Davor Gjenero, “Što je drţava ako nije posvećena općem dobru?”, Novi list, 22. prosinca 1997.

1503 Miroslava Roţanković, “Koga od posvaĊanih srpskih politiĉara u Hrvatskoj shvatiti kao predstavnika Srba?”, Vjesnik, 4. veljaĉe, 1999. 1504 Novi list, 23. studenoga 1999. 1505 V. Šakić, Naĉelo Vukovar, s. 148. 1506 Feral Tribune, 9. studenoga 1998. 1507 Jutarnji list, 24. rujna 2000. 1508 Jovan Bamburaĉ, Veĉernji list, 2. lipnja 1997. 1509 Ĉ. Višnjić, “Srbi u Hrvatskoj”, Globus, 9. veljaĉe 2001. 1510 B. Denić, Vjesnik 18. listopada 2000.. 1511 Zarez, 7. prosinca 2000. 1512 Novi list, 9. svibnja 1999. 1513 “Jedan Srbin u Globusu”, Globus, 9. veljaĉe 2001. 1514 M. Pupovac, Ĉuvari imena, s. 81. 1515 Davor Gjenero, “Balkanski izazovi hrvatskoj vanjskoj politici”, Vjesnik, 20. oţujka 2001. 1516 Antun Vujić, “Vrijeme je za hrvatsko-srpsko pomirenje”, Identitet, februar, 1995., s. 18. 1517 Stevan Dedijer, Srbi u Hrvatskoj: juĉer, danas, sutra, s. 58. 1518 Veĉernji list, 22. rujna 1997. 1519 Jutarnji list, 18. kolovoza 2001. 1520 I. Banac, “Srbi u Hrvatskoj”, Srbi u Hrvatskoj: juĉer, danas, sutra, s. 14. 1521 Z. Lerotić, “Postdaytonska Hrvatska”, s. 134. 1522 I. Banac, Protiv straha, s. 96. 1523 V. Krestić, “Drţavno i istorijsko pravo Hrvata”, Baranja – srpska zemlja, s. 13.-14. 1524 I. Banac, “Srbi u Hrvatskoj”, Srbi u Hrvatskoj: juĉer, danas, sutra, s. 15. 1525 V. Krestić, “Drţavno istorijsko pravo Hrvata”, Baranja – srpska zemlja, s. 13 1526 Bumerang, Osijek, 19. prosinca 1997. ;“Na ţalost, to je ušlo u sve sluţbene dokumente, u Ustav i zakone. Bolje se zato brinuti o ljudskim i nacionalnim pravima koje štite taj Ustav i zakoni i ne iscrpljivati se u formalnostima koje se zasad, na ţalost, ne mogu mijenjati” (Isto.). 1527 Branko Horvat; u: Srbi u Hrvatskoj: juĉer, danas, sutra, s. 44. 1528 Milan Kuprešanin; u: Srbi u Hrvatskoj: juĉer, danas, sutra, s. 215. 1529 Stipe Šuvar, “Kako stvari stoje s nacionalnim manjinama”, Hrvatska ljevica, travnja 2001., s. 20.

1530 S. P. Ramet, Ĉija demokracija, s. 51. 1531 Europsko izdanje ameriĉkog Timesa, 16. listopada 2000.; J. Ĉelan, Trećejanaurska Hrvatska, s. 114. 1532 Novi list, 23. travnja 1997. 1533 Glas koncila, 25. sijeĉnja 1998. 1534 L. Vincetić, “Biskup na kriţu”, Feral Tribune, 25. svibnja 1998. 1535 J. Lovrić, “TuĊmanovo zamrzavanje rasula”, Novi list, 16. svibnja 1998. 1536 Globus, 3. lipnja 1998. 1537 “Pogubni nauk i za Crkvu i Drţavu”, Nezavisna Drţava Hrvatska, travanj/svibanj/srpanj, 1998. 1538 Boris Vukobrat, Predlozi za novu 1992. (http://www.fondmir.org.yu/knjiga-predlozi-s.html)

zajednicu

republika

bivše

Jugoslavije

1539 Z. Matijević, “Pilar je Starĉeviću zamjerao što ne priznaje Srbe!”, Veĉernji list, 28. sijeĉnja 2002. 1540 A. Milardović, Fokus, 29. sijeĉnja 2001. 1541 Nedovršeni mir, s. 47. 1542 Veĉernje novosti (Beograd); prema: Slobodna Dalmacija, 18. listopada 1997.. 1543 Izjava Borislava Mikelića, predsjednik Odbora za zaštitu prava i interesa iseljenih i za povratak u zaviĉaj, Veĉernje novosti, Beograd (prema: Jutarnji list, 11. svibnja 2000.). 1544 Nenad Ĉanak, Vjesnik, 27. kolovoza 2001. 1545 Prema: Veĉernji list, 11.-13. travnja 1998. 1546 Z. Vukman, “U predziĊe Europe”, Hrvatsko slovo, 22. lipnja 2001. 1547 V. Starešina, “Je li CIA spavala”, 1548 Veĉernji list, 31. sijeĉnja 2002. 1549 Isto. 1550 D. Domazet Lošo, Veĉernji list, 4. i 5. kolovoza 2001. 1551 A. Tunjić, “Ţelja za autonomijom Srbe dovodi u geto?”, Vjesnik, 8. veljaĉe 2002. 1552 Boris Rašeta, “Duh raĉanizma iznad hrvatske moĉvare”, Hrvatska ljevica, br. 8, 2002., s. 4. 1553 Dada Zeĉić, “Dokad će Hrvatska biti talac brojeva”, Vjesnik, 29. i 30. svibnja 2002. 1554 J. Ţupanov, Veĉernji list, 21. studenoga 2000. 1555 J. Krišto, “Stare i nove paradigme”, s. 178.

1556 Urlich Beck, “Policentriĉka svjetska politika”, u: A. Milardović (pr.), Globalizacija, Zagreb, s. 110. 1557 Z. Vukman, Propast svijeta, s. 83. 1558 Erwin Hufnagel, njemaĉki filozof iz Mainza, Slobodna Dalmacija, 3. studenoga 2001. 1559 André-Louis Perrinetti, gl. tajnik Internacionalnog teatarskog instituta, Vijenac, 22. listopada 1999. 1560 “Globalizam u politiĉkom i ekonomskom smislu, velika je talionica kultura, naroda, jezika“ (Z. Vukman, “Vlastita sudbina odriĉe globalizaciju”, Fokus, 28. svibnja 2001.). 1561 Ţarko Paić, “Dosada planetarne provincije - ogled o granicama globalne despocije”, Europski glasnik, br. 5, Zagreb, 2000. 1562 A. Abramović, “Umjesto sukoba – susret civilizacija”, Hrvatsko slovo, 12. sijeĉnja 2001. 1563 Jack Lang, francuski ministar obrazovanja, Slobodna Dalmacija, 7. kolovoza 2001. 1564 Dan Rohrbacher, Globus, 24. kolovoza 2001. 1565 Vlado Veselica, “Hrvatske gospodarske odrednice i aktualna pitanja funkcioniranja gospodarskog i politiĉkog sustava za vrijeme hrvatskog proljeća”, Nepoznata istina o crnom danu za hrvatske rodoljube 11. sijeĉnja 1972., s. 223. 1566 M. Kukoĉ, “Ivo Pilar (1874.-1933.)”, Liberalna misao u Hrvatskoj, s. 212. 1567 AnĊelko Milardović-Đuro Njavro, “Uvod”, Globalizacija, Zagreb, 1999., s. 26.-27. 1568 A. Milardović (prema: D. Borovĉak, Hello Toronto ovdje Zagreb, Zagreb, 2001., s. 139.-140.). 1569 Vladimir Lay, “Što bi to bio odrţavi razvoj Hrvatske?”, Hrvatska revija, br. 1, Zagreb, 2001., s. 112.-119. 1570 Z. Vukman, “Cijena sluganstva”, Hrvatsko slovo, 2. studenoga 2001.) 1571 Slavko Kulić, Nuţnost rekonstitucije hrvatskog društva i drţave, Zagreb, 1999. 1572 ISTI, Veĉernji list, 28. listopada 2000. 1573 I. Jakovljević, Novi list, 30. kolovoza 2001. 1574 Stjepo Martinović, Vjesnik, 22. rujna 2001. 1575 I. Jakovljević, “Hrvatska tone u ponor sirovog kapitalizma”, Novi list, 3. kolovoza 2001. 1576 I. Striţić, “Novovjeki hrvatski gusani”, Hrvatsko slovo, 2. studenoga 2001. 1577 S. Letica, Strašni sud, s. 346.; meĊutim, nešto ranije, posve suprotno, Letica tvrdi: “Pakt o stabilnosti ne znaĉi obnovu Jugoslavije ili stvaranje balkanske (kon)federacije, njegov je eksplicitni smisao svojevrsno ponavljanje povijesti zapadnoueropskih zemalja nakon Drugoga svjetskog rata” (Isto, s. 71.). 1578 Boris Buden, “Granica jedne iluzije”, Novi list, 5. svibnja 2002. podlistak Mediteran. 1579 S. Kulić, Nuţnost rekonstitucije hrvatskog društva i drţave, s. 43.

1580 Koncepcija “hrvatskog kolonijalnog nasuprot hrvatskog samosvojnog mentaliteta” razraĊena je u knjizi: V. Šakić, Naĉelo Vukovar, s. 82.-106. 1581 D. Ţivić, “Velikosrpska agresija na Republiku Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu”, J. I: Prcela i D. Ţivić, Hrvatski holokaust, s. 148. 1582 Zdravko Mršić, “Pred pogibeljnom dvojbom: pobjeda u stranci bi mogla se Budiši prometnuti u poraz u narodu”, Vjesnik, 8. veljaĉe 2002. 1583 Linz Juan & Alfred Stepan; Problems of Democratic Transition and Consolidation: Southern Europe, South America and Post-Communist Europe. John Hopkins University Press 1996. 1584 M. Gross, Ideja jugoslavenstva i dogmatski nacionalizam“, Jugoslovenski istorijski ĉasopis, br. 3-4, 1975., s. 137. 1585 Z. Mršić, “Pred pogibeljnom dvojbom: pobjeda u stranci bi mogla se Budiši prometnuti u poraz u narodu”, Vjesnik, 8. veljaĉe 2002. 1586 S. Kulić, Nuţnost rekonstitucije hrvatskog društva i drţave, s. 43. 1587 D. Domazet Lošo, Veĉernji list, 4. i 5. kolovoza 2001.; “Hrvatima ne trebaju civilne provjere za ulazak u neku apstraktnu zapadnu civilizaciju već da su izvorni europski narod kojem su fašizam i komunizam i Jugoslavija instalirani radi koloniziranja i svoĊenja na etniĉku zajednicu u vlastitoj drţavi” (V. Šakić, Naĉelo Vukovar, s. 83). 1588 Djela dr. Ante Starĉevića 3., s. 22. 1589 I. Baanc, “Uvjetna inteligencija”, Feral Tribune, 22. lipnja 2002.

1590 Dobrica Ćosić, Deobe, Sarajevo, 1990., s. 1591 Darko Bekić, “Milošević: kraj jednog diktatora i jedne epohe”, Jutarnji list, 31. oţujka 1999. 1592 Marijan Šunjić, “Odnos dr. Franje TuĊmana prema Svetoj Stolici”, Dr. Franjo TuĊman – vizije i postignuća, s. 91.-92. 1593 D. Jelĉić, “Hrvatska danas, trideset godina poslije proljeća, deset godina osamostaljenja”, Nepoznata istina o crnom danu za hrvatske rodoljube 11. sijeĉnja 1972., s. 195.

poslije

1594 Isto, s. 196. 1595 J. Ĉelan, Trećejanuarska Hrvatska, s. 196. 1596 N. Malcolm, “Nacionalizmi”, s. 36. 1597 P. Vuĉić, “Geopolitiĉki okvir dogaĊanja Hrvatskog proljeća i uĉinka njegovih ideja u stvaranju Republike Hrvatske ili Hrvatska 1971.-1991.-2001”, Hrvatska trideset godina poslije, s. 243. 1598 Karl Marx i Fridrich Engels, Njemaĉka ideologija: rani radovi, Zagreb, 1967., s. 370. 1599 I. Banac, Raspad Jugoslavije, s. 12. 1600 Djela dr. Ante Starĉevića 3., s. 45.

1601 Zdravko Gavran, “To su i djeca komunizma”, Glas koncila, 20. sijeĉnja 2002. 1602 I. Banac, Nacionalno pitanje, s. 24-25. 1603 Vucinich je autor knjige Serbia between East and West. The Events od 1903-1908 (Stanford, 1954.) 1604 A. Buczynski, “Razgovor s Ivom Bancem”, Povijesni prilozi, br. 17, 1998., s. 122. 1605 Isto, s. 122. 1606 A. Škeljo, “Banac misli da smo Papuanci”, Slobodna Dalmacija, 9. rujna 1997. 1607 J. Krišto, “GraĊenje klerikalaca”, Josip Stadler, s. 270. 1608 A. Škeljo, “Banac misli da smo Papuanci”, Slobodna Dalmacija, 9. rujna 1997. 1609 “Sukob Banca i Štroka oko otoka ţivota”, Imperijal, 2. oţujka 2001. 1610 S. Aljinović, „Još jedan fantom u Hrvatskoj“, Hrvatsko slovo, 27. veljaĉe 1998. 1611 I. Muţić, Masonstvo u Hrvata, s. 458. 1612 A. Buczynski, “Razgovor s Ivom Bancem”, Povijesni prilozi, br. 17, 1998., s. 129. 1613 G. Borić, Slobodna Dalmacija, 11. srpnja 1998. 1614 E. Ĉalić, Europa gledan a Balkana, s. 162. 1615 S. Aljinović, „Još jedan fantom u Hrvatskoj“, Hrvatsko slovo, 27. veljaĉe 1998. 1616 I. Banac, Nacionalno pitanje, s. 24.-25. 1617 A. Buczynski, “Razgovor s Ivom Bancem”, Povijesni prilozi, br. 17, 1998., s. 122. 1618 S. Aljinović, „Još jedan fantom u Hrvatskoj“, Hrvatsko slovo, 27. veljaĉe 1998.

1619

Jure Prpić, Hrvati u Americi, Zagreb, 1997., s. 387. 1620 J. Ĉelan, Trećejanaurska Hrvatska, s. 67. 1621 Nenad Ivanković, “Hrvatska misija g. Banca”, Vjesnik, 3. rujna 1997. 1622 DAN, Split, 25. kolovoza 1996. 1623 Hugh Redwald Trevor-Roper, Posljednji dani Hitlera, Zagreb, 1951., s. 31. 1624 Dubravko Horvatić, Hrvatsko slovo, Zagreb, 21. lipnja 1996. 1625 I. Biondić, “Banac u projektu svjetske masonerije”, Slobodna Dalmacija, 24. travnja 1998. 1626 I. Banac, Cijena Bosne, s. 123. 1627 V. Starešina, “Je li CIA spavala”, Veĉernji list, 25. kolovoza 2001. 1628 Ţ. Toth, “Britanci stvorili balkanskog krvnika Miloševića”, Veĉernji list, 19. sijeĉnja 2002. .

1629 Ivan Fuĉek, “Katoliĉki sud o masoneriji ostaje bezuvjetno negativan”, MI-Zbor, br. 5, 1997., s. 6. 1630 A. Zulfikarpašić, Okovana Bosna, s. 82. 1631 S. Jurdana, “Spašavanje Srba”, Slobodna Dalmacija, 12. svibnja 1993. 1632 I. Banac, Feral Tribune, 25. svibnja 1998. 1633 I. Fuĉek, “Katoliĉki sud o masoneriji ostaje bezuvjetno negativan”, MI-Zbor, br. 5, 1997., s. 7. 1634 R. W. Seton-Watson i Jugoslaveni, Korespondencija 1906.-1941., Sveuĉilište u Zagrebu, Institut za hrvatsku povijest i Britanska akademija, Zagreb-London, 1976., s. 15.

1635 Z. Lerotić, “Rijeĉ unaprijed”; u: I. Banac, Nacionalno pitanje, s. 1. 1636 J. Prpić, Hrvati u Americi, s. 387. 1637 Tomislav Butorac, Vjesnik, 7. veljaĉe 2001. 1638 G. Borić, Slobodna Dalmacija, 27. veljaĉe 1998. 1639 Ranko Peter, “Banac kopa hrvatski Suez”, Obzor, 16. sijeĉnja 1999. 1640 Z. Vukman, “Novinari ambasadori”, Slobodna Dalmacija, 5. oţujka 2001. 1641 R. Peter, “Banac kopa hrvatski Suez”, Obzor, 16. sijeĉnja 1999. 1642 N. Šimac, iz rasprave, Liberalizam i katolicizam u Hrvatskoj, s. 438. 1643 R. Peter, “Banac kopa hrvatski Suez”, Obzor, 16. sijeĉnja 1999. 1644 Feral Tribune, 16. listopada 1998. 1645 Nacional, 25. lipnja 1997. 1646 Vjesnik, 23. svibnja 1999. 1647 R. Peter, “Banac kopa hrvatski Suez”, Obzor, 16. sijeĉnja 1999.

1648 Marko Barišić, “Banĉev i Goldsteinov radikalizam”, Vjesnik, 12. listopada 1999.; knjiga Boţo Vukušić, Tajni rat UDBE protiv hrvatskog iseljeništva (Zagreb, 2001.), koja je registrirala 77 brutalnih smrti hrvatskih emigranata, ima posebno poglavlje o stradanju Brune Bušića. 1649 Gojko Borić, “OsuĊeni na snošljivost”, Slobodna Dalmacija, 11. srpnja 1998. 1650 Vjesnik, 26. kolovoza 1997 1651 “Zgroţeni smo izjavama dr. Banca”, Vjesnik, 6. sijeĉnja 1998. 1652 Zvonimir Trusić, Nacional, 20. svibnja 1998. 1653 Isto. 1654 Vjesnik, 26. kolovoza 1997.

1655 Djela dr. Ante Starĉevića 3., s. 331.-332. 1656 M. Jajĉinović, “Sekta profesora B.”, Vjesnik, 18. sijeĉnja 1997. 1657 Draţen Ćurić, “Ekscentrik Banac”, Vjesnik, 8. sijeĉnja 1998.) 1658 I. Biondić, “Ja sam poput junaka vesterna – hrabri pistoleros koji će iz hrvatske politike istjerati desperadose poput Ive Banca i Ivana Zvonimira Ĉiĉka!” (Nacional, 26. veljaĉe 1997.). 1659 “Banac je preuzeo teze od Vasilija Krestića”, Imperijal, 27. lipnja 1997. 1660 Hrvatski forum “ima namjeru da me pretvori u pisca Memoranduma. Ţivo me zanima ima li granica njihovim klevetama i nakaradnim izmišljotinama. Hoće ustanoviti da sam roĊak Draţe Mihailovića ili, moţda, ne samo obiĉan pripadnik CIA-e nego i viši ĉasnik?” (I. Banac, Feral Tribune, 23. lipnja 1997.). 1661 Slobodna Dalmacija, 30. sijeĉnja 1997. 1662 »Priopćenje Hrvatskog foruma, “Demokratski” antidemokratizam«, Novi list, 9. srpnja 1997. 1663 I. Banac “Istarski razvod”, Feral Tribune, 8. travnja 2000. 1664 J. Jović, “Završni ĉin drame”, Slobodna Dalmacija, 2. svibnja 2002. 1665 I. Banac, “Jovićeva drskost”, Slobodna Dalmacija, 5. svibnja 2002. 1666 Z. Vukman, “Vesna Pusić kao zvijezda balkanskog neoliberalizma”, Hrvatsko slovo, 11. sijeĉnja 2002. 1667 Matko Šilović, “Sadašnji vrh HNS-a klizi ljeviĉarenju do stupnja revolucionarnosti”, Vjesnik, 9. lipnja 1998. 1668 Novi list, 22. prosinca 2001. 1669 I. Z. Ĉiĉak, “Bitka za nasljeĊe 71”. 1670 I. Z. Ĉiĉak, “Nacionalizam kao sudbina”, Novi list, 26. sijeĉnja 2002.). 1671 Dobroslav Paraga, “Sporna uloga dr. Savke Dabĉević-Kuĉar”, Novi list, 31. sijeĉnja 2002. 1672 Slobodna Dalmacija, 13. veljaĉe 2002. 1673 “Poruka dekanu Budaku od skupine studenata štrajkaša s Filozofskog fakulteta iz 1971.”, Vjesnik, 22. prosinca 2001. 1674 Vjesnik, “Panorama”, 22. prosinca 2001. 1675 Vjesnik, 13. prosinca 2001. 1676 Josip Jović, predgovor, u: J. Ĉelan, Trećejanaurska Hrvatska, s. 5 1677 Novi list, 17. sijeĉnja 2002. 1678 Rat u Hrvatskoj i BiH, Sarajevo, 1999., s. 35-371679 S. Letica, Strašni sud, s. 208.

1680 Isto, s. 222.-223. 1681 Dani, Sarajevo, 15. februara 2002. 1682 J. Ĉelan, Trećejanaurska Hrvatska, s. 100.-101.

1683 M. TuĊman, Priĉa o Paaddyju, s. 58.-59. 1684 J. Peĉarić, “Gospodine predavaĉu, nastavite pisati o svemu i svaĉemu, jer time ĉinite uslugu Hrvatskoj”, Vjesnik, 9. veljaĉe 2002. 1685 S. P. Novak, “Leo Košuta i Drţić i ĉudan neki profesor još ĉudnijih Hrvatskih studija”, Vjesnik, 31. sijeĉnja 2002. 1686 Slobodan P. Novak, Povijesti hrvatske knjiţevnosti, Zagreb, 1996.; „Novi etniĉki inţenjering doveo je srpske izbjeglice u graniĉni pojas prema Osmanlijskom Carstvu, gdje se zbog interesa zapadnih sila poĉinje stvarati Vojna krajina kao zasebna i na neki naĉin samostalna politiĉka tvorevina”.

1687 S. P. Novak, “Novi kljuĉevi hrvatskog pitanja”, Vijenac, 19. studenoga 1998. 1688 Veĉernji list, 26. sijeĉnja 1997. 1689 OSCE – Special Report on Education, 1998. 1690 Globus, 8. studenoga 1996. 1691 Stijepo Koĉan Mijović, “Zašto je hrvatska izbaĉena iz naslova”, Vjesnik, 9. travnja 1993.;vidi isto: Josip Peĉarić, Borba za Boku kotorsku, Zagreb, 1999. , s. 18., 218. 1692 Globus, 12. lipnja 1998. 1693 J. Peĉarić, Borba za Boku kotorsku, s. 167. 1694 Davor Gjenero, “Što je drţava ako nije posvećena općem dobru?”, Novi list, 22. prosinca 1997. 1695 M. Roţanković, “Koga od posvaĊanih srpskih politiĉara u Hrvatskoj shvatiti kao predstavnika Srba?”, Vjesnik, 4. veljaĉe, 1999. 1696 Novi list, 23. studenoga 1999. 1697 Veĉernji list, 31. sijeĉnja 2002. 1698 Isto. 1699 Ozren Ţunec, “Hrvatska u sukobu niskog intenziteta”, Erasmus, br. 7, Zagreb, 1994., s. 46. 1700 ISTI, “Hrvatska u sukobu niskog intenziteta”, Erasmus, br. 7, 1994., s. 56. 1701 ISTI, “Drţava i pobunjenici: operacija Oluja i njene posljedice”, Erasmus, br. 13, 1995., s. 6. 1702 ISTI, “Okuĉanski zakljuĉci”, Erasmus, br. 12, 1995., s. 7. 1703 ISTI, “Drţava i pobunjenici”, Erasmus, br. 13, 1995., s. 10.

1704 D. Domazet Lošo, “Ţunec sustavno ruši hrvatske vrijednosti”, Hrvatsko slovo, 11. sijeĉnja 2002.

1705 D.

Grubiša, Novi list, 20. srpnja 2001.; uz Ţuneca, prema Grubiši, sliĉne dokaze donosi i

Giacomo Scotti u knjizi Croazia operazione Tempesta (Hrvatska operacija Oluja). 1706 M. Kukoĉ, “Neki su praksisovci preko noći postali liberalnim demokratima”, Obzor, 6. studenoga 1999. 1707 Isto. 1708 I. Z. Ĉiĉak, “Puhovski besramano laţe”, Novi list, 29. prosinca 2001. 1709 ISTI, “Protivnici Hrvatskoga proljeća o ’71. još nisu promijenili mišljenje”, Vjesnik, “Panorama”, 12. sijeĉnja 2002. 1710 A. Milardović, “Iskrivljena slika”, Fokus, 3. sijeĉnja 2002. 1711 J. Jović, “Osvetniĉke klevete”, Slobodna Dalmacija, 23. sijeĉnja 2002. 1712 Stipan Bunjevac, “Gorki osmijeh ministra Kaganoviĉa”, Glas koncila, 20. sijeĉnja 2002.. 1713 Z. Šeparović, „Pravno-znanstveni pogled na KaraĊorĊevo i njegove posljedice”, Nepoznata istina o crnom danu za hrvatske rodoljube 11. sijeĉnja 1972., s. 1714 1715 Z. Vukman, “Ima puno Europa”, Hrvatsko slovo, 10. svibnja 2002. 1716 S. Letica, “Dr. Ţarko Puhovski trebao bi napustiti trajno sve poslove povezane sa zaštitom ljudskih prava”, Globus, 24. svibnja 2002.; naime, po procjenama struĉnjaka – pred sudom se našlo 50.000 ljudi, u emigraciju je, od straha pred represijom, pobjeglo više od 30.000 ljudi, a cijela je tadašnja SR Hrvatska punih dvadeset godina bila uronjena u tzv. hrvatsku šutnju (Isto.). 1717 Z. Vukman, rasprava, Dr. Franjo TuĊman – vizije i postignuća,, s. 59. 1718 S. Letica, “Dr.Ţarko Puhovski trebao bi napustiti trajno sve poslove povezane sa zaštitom ljudskih prava”, Globus, 24. svibnja 2002. 1719 J. Ĉelan, Trećejanuarska Hrvatska, s. 208.-209. 1720 M. Brandt, Ţivot sa suvremenicima, s. 190.-191. 1721 Neven Budak, “O knjizi Ive Goldsteina Hrvatski srednji vijek, Zagreb, 1995.”, Radovi Zavoda za hrvatsku povijest, br. 28, 1995., s. 299.-327. 1722 Anton Zakarija, “Crkva i politika”, Marulić, br. 4, 2001., s. 708.-710. 1723 I. Goldstein, “Hrvatsko-srpsko pomirenje u historiografiji – pretpostavka ili posljedica politiĉkog pomirenja”, Radovi Zavoda za hrvatsku povijest, br. 31, 1998., s. 181. 1724 Novi list, 17. veljaĉe 2002. 1725 Mirsad Bakšić, “Dr. Ivo Goldstein ili jednostranost na djelu”, Vjesnik, 2. sijeĉnja 2002. 1726 Miroslav Mikuljan, “Povjesniĉar ili revolucionar”, Fokus, 11. srpnja 2002.

1727 I. Muţić, “Slobodno zidarstvo je protukršćansko i anacionalno”, Hrvatska obzorja, br. 2, 1998., s. 475.-477. 1728 M. H. Hacohen, “Srednja Europa nikada nije bila kozmopolitska”, Europski glasnik, br. 6, 2001., s. 908. 1729 Jutarnji list, 14. svibnja 2002. 1730 “Za tango je potrebno dvoje – izjavio je hrvatski ministar vanjskih poslova Tonino Picula – odgovarajući na pitanje o sramotnoj suzdrţanosti Hrvatske prilikom glasanja o UN-ovoj rezoluciji kojom se osuĊuje masovna ubojstva Palestianca. Ţeleći reći kako je za mir potrebno dvoje, i forsirajući umjetni balans izmeĊu agresora i ţrtve na Srednjem istoku, šef je hrvatske diplomacije izrekao glupu i krajnje neprimjerenu metaforu. [...] Sablasno je kad nakon svega toga hrvatsko drţavno rukovodstvo kaţe da je rezolucija UN-a, kojom se osuĊuje nasilje nad Palestincima, preuranjena te je Hrvatska stoga nije podrţala. Sramotno je kad hrvatska vlada u jeku izraelske kampanje oruţanog razaranja svega palestinskog poziva u posjet izraelske ĉelnike, ĉak i one koji će jednoga dana, ako je pravde, morati odgovorati za ratne zloĉine” (Jelena Lovrić, “Piculin tango macabre”, Novi list, 29. travnja 2002.). 1731 “Ima Slavoserbah koje su tudjinci takovimi uĉinili. Tudjinci bo gledaju naći u narodu nekoliko ĉoveĉuljakah verstnih za njihove sverhe, berzih na ĉast i novac. Ove ljudi oni gledaju dignuti u narodu na glas, ovi ljudi, u svoje vreme zasuĉu i obmane narod tako, da on i sam u propast herli. Kroz zadnjih 400 godinah, naći je ovakovih ljudih u svako znamenito doba naše povesti” (Djela dr. Ante Starĉevića 3., s. 107.). 1732 Na tom podruĉju “iskonske zaostalosti”, zakljuĉuje se, “naprosto bujaju najkaotiĉnije, najmutnije politiĉke filozofije i najnezgrapnije politiĉke laţi, kakve se u društvima zdravoga razvoja ne mogu niti izreći, a kamoli mogu bilo koga uvjeriti” (I. Bibó, “Bijeda istoĉnoevropskih malih drţava”, Bibó-Huszár-Szüs, Regije europske povijesti, s. 39.-41.). 1733 “Dok narod hoće da bude narodom, dotle će narod biti za svoju samostalnosti i neodvisnost. Ovo je uvet njegova obstanka ovo je duh i smer našega programa. Samo onda kada se onaj obstanak osigura moţe nastati temeljito pitanje o rešavanju derţavnih strukah unutarnjega narodna ţivota” (A. Starĉević, Djela dr. Ante Starĉevića 3., s. 129.). 1734 Ivo Banac “predvodi znaĉajnu grupaciju ljudi izvan LS-a i unutar njega”, kojoj je Vlado Gotovac simbol “realizacije nesaţivljene Druge republike” (Neven Šantić, “Tri poruke budućim naraštajima”, Novi list, 10. prosinca 2001.). 1735 “Drţava nije razlog svih razloga, ali je ona (pred)uvjet svega: normalnoga ţivota naroda, ostanka, slobode budući da je narod bez drţave poput ĉovjeka bez vlastita doma. Moţe se i bez doma ţivjeti, moţe biti sretan i onaj beskućnik što noći provodi pod mostovima i kolodvorima, tko će ga znati. Ali, dom, postojanje vlastita doma preduvjet je uljuĊenog ţivljenja, pa i preduvjet stanovitog osjećaja slobode. O ĉovjeku, o ljudima ovisi kakav će im biti dom. Uredan ili prljav, pun sklada ili nastanjen opaĉinama. O ljudima, o politici ovisi kakva će biti drţava. I kao što nitko nema pravo ĉovjeku zanijekati vlastiti dom, tako nitko nema pravo narodu zanijekati prava na vlastitu drţavu i gurati ga u razna sustanarstva i podstanarstva” (Petar Selem, “Zapis o Autobiografskim zapisima Stanka Lasića”, Forum, travanj – lipanj, 2001., s. 885.). 1736 “Svijest nikada ne moţe biti nešto drugo do svjesno bivstvo, a bivstvo ljudi je njihov stvarni ţivotni proces. Ako se u ideologiji ljudi i njihovi odnosi pojavljuju obrnuti glavaĉke kao u cameri obscuri, onda taj fenomen proizlazi isto tako iz historijskog procesa njihova ţivota, kao što obrnutost predmeta na mreţnici oka proizlazi iz njihova neposredno fiziĉkog procesa ţivota” (K. Marx i F. Engels, Njemaĉka ideologija, s. 370.); ovaj marksistiĉko-engelsovski pristup rabi i Banac u rašĉlambi nacionalnih ideologija koje su “rasturile” Jugoslaviju (I. Banac, Raspad Jugoslavije, s. 12.); “Ako, dakle, hoćete da vam reĉ ima mesto kod razumnih glavah, nastojte poznati uzroke i njihove prave, naravske posledice” (Djela dr. Ante Starĉevića 3., s. 45.). 1737 Zdravko Gavran, “To su i djeca komunizma”, Glas koncila, 20. sijeĉnja 2002. 1738 A. Škeljo, “Banac misli da smo Papuanci”, Slobodna Dalmacija, 9. rujna 1997.; V. Wilder pripadao je krugu “naprednjaĉke omladine i drugih liberalnih snaga koji je išao putem prosrpske politike, utjelovljenje u politici Hrvatsko-srpske koalicije, politike koja je dovela do otrgnuća hrvatskih zemalja od austro-ugarske

monarhije, ali i do njihova ukljuĉenja u još goru nesreću, srpsku monarhiju” (J. Krišto, “GraĊenje klerikalaca”, Josip Stadler- ţivot i djelo, s. 270); nasljednici nekadašnjeg vlasnika (Boţo Banac) Otoka ţivota su Ivo Banac i Vane Ivanović, posvojeni sin Boţe Banca, koji je u obitelj Banac stigao udajom svoje majke Milice Ivanović za Boţu “dubrovaĉkog Onasissa” (“Sukob Banca i Štroka oko otoka ţivota”, Imperijal, 2. oţujka 2001.). 1739 S. Aljinović, „Još jedan fantom u Hrvatskoj“, Hrvatsko slovo, 27. veljaĉe 1998. 1740 I. Muţić, Masonstvo u Hrvata, s. 458.; tvrdi se da je I. Banac “potajni pristaša katoliĉkog srbijanstva u Dubrovniku”(G. Borić, Slobodna Dalmacija, 11. srpnja 1998.). 1741 Zbog povezanosti “sa ostacima reakcionarnog vodstva HSS-a u Dubrovniku”, koji su “u Dubrovniku anglofilski orijentisani”, Ivo Hagija je, pod još neobjašnjivim okolnostima, umro 1948. godine u Lepoglavi (prema: Al Buczynski, “Razgovor s Ivom Bancem”, Povijesni prilozi, br. 17, 1998., s. 129.). 1742 S. Aljinović, „Još jedan fantom u Hrvatskoj“, Hrvatsko slovo, 27. veljaĉe 1998. 1743 Koliko je Banac nadahnut prijepornom politikom isusovaca? “Kad Kerĉelić kaţe da je Rim radje gledao prelaz s obreda zapadna na iztoĉan, nego povratno, tu je nejasna istina. Rim bijaše pod samarom Isusovacah [...] Uzvišeni red Isusovacah, da bude uz veru zauzeo za stvar narodah, za slobodu i napredak, bio bi svu zemlju osvojio. Ali on se primio dobre stvari, a upotrebljivao zla sredstva, pak je po zlu prošao on i njegova stvar. Isusovci i Austria baciše seme, kojega plod danas oni i ona uţivaju. U Hervatskoj, s jedne strane tlaĉenje i progonstvo, s druge strane pomoć i nada od Rusie: premnogi pristadoše uz iztoĉnu crkvu. Tako se ţivi do danas” (Djela dr. Ante Starĉevića 3., s. 214.). 1744 I. Banac, Nacionalno pitanje, s. 24.-25. 1745 Vucinich je autor knjige Serbia between East and West. The Events od 1903-1908 (Stanford 1954); knjiga promiĉe politiku Hrvatsko-srpske koalicije koja je, zastupajući politiku “novog kursa”, trasirala put za ostvarivanje prve Jugoslavije (1918.). Znakovito je da se politika nakon 3. sijeĉnja 2000. godine, isto tako, obiljeţava kao politika “novog smjera”. Sapienti sat! 1746 A. Buczynski, “Razgovor s Ivom Bancem”, Povijesni prilozi, br. 17, 1998., s. 122.

1747 S. Aljinović, „Još jedan fantom u Hrvatskoj“, Hrvatsko slovo, 27. veljaĉe 1998.

1748

J. Prpić, Hrvati u Americi, Zagreb, 1997., s. 387.; “Kao i mnogi drugi, Banac je postao oportunist.

Ambiciozan ali oprezan, pazio je da ne napiše previše negativnog o SFRJ. Do odreĊene granice branio je hrvatske teze, ali nije osuĊivao komunistiĉki beogradski reţim” (Isto.). 1749 J. Ĉelan, “Paket poslušnosti”, Slobodna Dalmacija, 7. lipnja 2000.; on se ponaša kao duhovni gubernator. “Uistinu: kako objasniti ĉinjenicu da taj ameriĉki profesor, koji je cijeli ţivot proţivio izvan Hrvatske, koji danas egzistenciju ima na Zapadu, ima toliko ambicije upravo u Hrvatskoj?” (N. Ivanković, “Hrvatska misija g. Banca”, Vjesnik, 3. rujna 1997.). 1750 Zalaţući se za TuĊmanov odstup, ponudio je Danko Plevnik za novog predsjednika Republike Hrvatske dr. Ivana Supeka i dr. Ivu Banca. MeĊutim, ipak drţi da “Hrvati ne zasluţuju tako pametnog predsjednika poput Banca jer ga ne bi primjereno razumjeli” (DAN, Split, 25. kolovoza 1996.); sliĉno je u jednoj dramatiĉnoj situaciji zavapio i Adolf Hitler: ”Poĉinjem sumnjati, da li je njemaĉki narod vrijedan mojih velikih ideala" (H. R. Trevor-Roper, Posljednji dani Hitlera, s. 31.); “Bez obzira na pršteću pamet, Hrvati, naime, ne zasluţuju da im predsjednik bude nenadareni, ali ustrajni i uporni, prepotentni Amerikanac jugoslavenskoga podrijetla, koji je od hrvatske politiĉke emigracije bjeţao kao vrag od tamjana” (D. Horvatić, Hrvatsko slovo, Zagreb, 21. lipnja 1996.). 1751 I. Biondić, “Banac u projektu svjetske masonerije”, Slobodna Dalmacija, 24. travnja 1998.

1752 “Ja vjerujem da su njihove pogreške ne samo prouzroĉile današnju tragediju u Bosni i Hercegovini nego su, po svoj prilici, bile odgovorne za posvemašnju destabilizaciju postkumunistiĉkog svijeta, ĉije se posljedice još uvijek ne mogu predvidjeti” (I. Banac, Cijena Bosne, s. 123.). 1753 V. Starešina, “Je li CIA spavala”, Veĉernji list, 25. kolovoza 2001. 1754 Ţ. Toth, “Britanci stvorili balkanskog krvnika Miloševića”, Veĉernji list, 19. sijeĉnja 2002. 1755 “Masonerija utjeĉe na prvi svjetski rat, na propast Austrougarske i na stvaranje unionistiĉkih drţava (meĊu ostalima i na Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca odnosno Jugoslaviju!) u Versajskom ugovoru 1918., pri ĉemu je odigrao znatnu ulogu predsjednik – mason SAD Wilson, pa talijanski ministar vanjskih poslova Sonnino, koji je zaprijeĉio da Sv. Stolica u tome sudjeluje” (I. Fuĉek, “Katoliĉki sud o masoneriji ostaje bezuvjetno negativan”, MI-Zbor, br. 5, 1997., s. 6.); vaţan prilog za razumijevanje naĉina na koji su Englezi planski razarali i razorili Austro-Ugarsku, da bi stvorili Jugoslaviju, jest knjiga: R. W. SetonWatson i Jugoslaveni, Korespondencija 1906.-1941., Sveuĉilište u Zagrebu, Institut za hrvatsku povijest i Britanska akademija, Zagreb-London, 1976. “Seton-Watson je od poĉetka bio naklonjen idejama Rijeĉke i Zadarske rezolucije. Teţnja za hrvatsko-srpskom solidarnošću naroĉito ga je jako privlaĉila” (Isto, s. 15.). 1756 Pozadinu ovog plana otkriva i A. Zulfikarpašić. Naime, odmah po objavljivanju, SAD se izjasnila protiv Vance-Owenova plana, tako da je uz ovu dvojicu imenovan Reginald Bartholomew. Osim što isti nije dorastao dvojici posrednika, “u to vrijeme Alija Izetbegović je naglo pristao na Vance-Owenov plan, propagirao ga je kao ţelju Amerike, što nije bilo taĉno, propagirao ga je kao spas za Bosnu”. MeĊutim, “malo pomalo, Owen se pretvorio u advokata srpske politike, napustio je potpuno mandat koji je dobio na Londonskoj konferenciji i išao na podjelu Bosne i Hercegovine na bazi nagraĊivanja ratnoga zloĉina, etniĉkog ĉišćenja i uništavanja kulturnih dobara i ekonomskog potencijala Bošnjaka” (A. Zulfikarpašić, Okovana Bosna, s. 82 ). Sve u svemu: “Hrvatska se pokazala nekompetentnom da, unatoĉ meĊunarodnoj masonskoj zavjeri, parira procesu razvoja muslimansko-hrvatskog pokolja, koji je proizvod prvoklasne obavještajne operacije. Vance i Owen su masonski eksponenti koji neutraliziraju SAD da ne provedu nijednu akciju bez odobrenja masonskih loţa u trokutu Pariz-Rim-London” (S. Jurdana, “Spašavanje Srba”, Slobodna Dalmacija, 12. svibnja 1993.). 1757 I. Banac, Feral Tribune, 25. svibnja 1998.; “Kroz novac, humanitarnu pomoć, zajmove i sliĉno, masoni gospodare cjelokupnim politiĉkim ţivotom u svijetu, udjeljuju onima koji su s njima. Kako će u tome proći katoliĉke zemlje, ako još takvih ima? Na taj je naĉin sva moć u rukama tajanstvene (nepoznate) moći manjine, dok su parlamenti, vlade drţava, pojedini politiĉari u biti puki pijuni na šahovskoj ploĉi” ” (I. Fuĉek, “Katoliĉki sud o masoneriji ostaje bezuvjetno negativan”, MI-Zbor, br. 5, 1997., s. 7.). 1758 Kao vodeći struĉnjak za “raspad Jugoslavije”, Banac je tako “izlicitirao” pet-šest ideoloških objašnjenja, skrivajući bit problema, tj. velikosrpski ekspanzionizam koje su, radi svojih strateških interesa, pokrivale velike sile.

1759 Z. Lerotić, “Rijeĉ unaprijed”, u: I. Banac, Nacionalno pitanje, s. 1. 1760 Banac je “netaktiĉan, ohol i pun sebe, ĉesto je usmeno i pismeno vrijeĊao pojedince” (J. Prpić, Hrvati u Americi, s. 387); “Banac u stilu intelektualno nadmoćnog profesora sa svjetski uglednog sveuĉilišta, dijeli packe i desno i lijevo, ne samo fašizmu i komunizmu, nego i provincijskoj tezi “o kontinuitetu hrvatske nacije”, “od Tuge i Buge naovamo”, mitu “o zajedniĉkom porijeklu” (T. Butorac, Vjesnik, 7. veljaĉe 2001.). 1761 S tim u svezi, ne samo da rašĉlamba pokazuje istovjetnost njegovih i Krestićevih teza, već i istovjetnost u ocjeni domovinskog rata. “Hrvatska vojska je u svibnju 1995. napala srpske snage u okupiranoj zapadnoj Slavoniji i brzo vratila taj teritorij u okrilje Hrvatske (operacija Bljesak). Uslijedili su brojni hrvatski zloĉini i masovni bijeg Srba u srpske dijelove Bosne i uţe Srbije” (I. Banac, Raspad Jugoslavije, s. 129.); istodobno, u Srbiji obiljeţavaju “tuţnu godišnjicu, desetljeće progona Srba iz zapadne Slavonije”, o ĉemu u poruci dr. Vojislava Koštunice (prema Politici od 27. studenoga 2001.) stoji kako su 1991. paravojne hrvatske formacije protjerale 70 tisuća Srba, ubijale i uništavale njihovu imovinu (Ţ. Sabol, Vjesnik, 4. prosinca 2001.). 1762 R. Peter, “Banac kopa hrvatski Suez”, Obzor, 16. sijeĉnja 1999. 1763 “Nas u Slobodnoj naziva jatacima ratnih zloĉina, a jednom nas je prilikom proglasio i smradom!?. Profesor s Yala drţi svoju razinu. Traţi nastavak revolucije i ĉišćenje glodavaca, kako sam kaţe. Dobro je da

Banac verbalno klistira našu stvarnost – što bi se dogodilo kad bi osobno preuzeo vlast?” (Z. Vukman, “Novinari ambasadori”, Slobodna Dalmacija, 5. oţujka 2001.). 1764 R. Peter, “Banac kopa hrvatski Suez”, Obzor, 16. sijeĉnja 1999. 1765 Na skupu “Liberalizam i katolicizam u Hrvatskoj” (Split, 1998.), primjerice, Banac je tako aluzivno govorio “meĊu nama ima krivih, sumnjivih, opasnih neprijatelja”, što je osuĊeno kao krajnje neliberalno ponašanje, budući da u “u jednom slobodnom društvu treba istupiti s imenima i ĉinjenicama ili pak diskutirati o stavovima” (N. Šimac, iz rasprave, Liberalizam i katolicizam u Hrvatskoj, s. 438.). 1766 Nakon liberalnog raskola, kada je HSSL zamijeniti novom ţuto-plavom strankom LS-om, u tim će trenucima Budišu nazvati “liberalnim Đapićem”, nacionalistom i “hrvatskim Heiderom”, a svoje bivše stranaĉke kolege, s kojima je danas u šesteroĉlanoj koaliciji, prozvat će “neandertalcima” (R. Peter, “Banac kopa hrvatski Suez”, Obzor, 16. sijeĉnja 1999.). 1767 Feral Tribune, 16. listopada 1998.; Budiša ne pamti “kraći tekst koji sadrţavao toliko besmislica i iz kojeg bi izbijala silna mrţnja od onoga što je napisao Ivo Banac”, tj. da taj tekst “svjedoĉi o njegovu potpunom intelektualnom i moralnom rastrojstvu”. Pritom je Budiša jetko primijetio: “Ivo Banac me optuţuje za nacionalizam kao da je ĉitao moju presudu iz 1972., ne znam koliko bi on odrezao, komunisti su ĉetiri godine” (Nacional, 25. lipnja 1997.). 1768 Vjesnik, 23. svibnja 1999. 1769 Antun Vujić će tako reći da ”kolegu Banca treba promatrati pomalo kao politiĉkog esejista. Njegove su ideje zanimljive što ne znaĉi da ih treba i prihvaćati. Kolega Banac je u raznim prigodama govorio mnoge vrlo zanimljive stvari, ali one nisu bile politiĉke operacionalizirane, niti smo mislili da ih treba operacionalizirati” (R. Peter,“Banac kopa hrvatski Suez”, Obzor, 16. sijeĉnja 1999.). 1770 M. Barišić, “Banĉev i Goldsteinov radikalizam”, Vjesnik, 12. listopada 1999.; knjiga Boţo Vukušić, Tajni rat UDBE protiv hrvatskog iseljeništva (Zagreb, 2001.), koja je registrirala 77 brutalnih smrti hrvatskih emigranata, ima posebno poglavlje o stradanju Brune Bušića. 1771 G. Borić, “OsuĊeni na snošljivost”, Slobodna Dalmacija, 11. srpnja 1998. 1772 Zgroţeni izjavama Banca u TV-emisiji, videći u njima rušilaĉke pobude i jugonostalgiĉne poglede, skupina branitelja tako zakljuĉuje: “Sada je velik broj dragovoljaca i branitelja u invalidskim kolicima, pitamo se kako je taj general Banac pametan toliko vremena nakon bitke. Banĉevim se istupom u toj emisiji dragovoljci i invalidi Domovinskog rata osjećaju poniţeno i uvrijeĊeno” (“Zgroţeni smo izjavama dr. Banca”, Vjesnik, 6. sijeĉnja 1998.); Banĉeva je “ocjena Oluje zaprepastila hrvatsku javnost; praktiĉki je osudio tu oslobodilaĉku akciju optuţujući pritom i Katoliĉku crkvu u Hrvatskoj” (Vjesnik, 26. kolovoza 1997.); Banac je zastupao i “branio Titovu Jugoslaviju”, jer mu je “vaţno bilo samo jedno, da kao reţimski šovinist i zadrta jugoslavenĉina proteţirano napreduje u stjecanju raznoraznih titula za prodavaĉe magle budalama” (Z. Trusić, Nacional, 20. svibnja 1998.); Banĉeva je “ocjena Oluje zaprepastila hrvatsku javnost; praktiĉki je osudio tu oslobodilaĉku akciju optuţujući pritom i Katoliĉku crkvu u Hrvatskoj” (Vjesnik, 26. kolovoza 1997.). 1773 “Svatko vidi da ta dogma nepodnosi svetlost ni razpravljanje: ona gola nemoţe se naroda hvatati. Kako, dakle da ju razprostrane Slavoserbi? Sa strane posredno: udri na one koji su proti njoj, udri na nje psovkami, laţmi, sofisteriami, obsenami, udri javno i potajno, udri svimi sredstvi, koja pita zla stvar i pruţa lupeţtina” (Djela dr. Ante Starĉevića 3., s. 331.-332). 1774 M. Jajĉinović, “Sekta profesora B.”, Vjesnik, 18. sijeĉnja 1997.; “Razvidno je da Banac ne štedi nikog tko se usudio kritiĉki progovoriti o njegovu radu. Pa, ĉak nije bilo potrebno ni to, već je bilo dovoljno da se drznu ne poslušati mudre savjete tog politiĉkog gurua. Svaku kritiku doţivljava osobno, tako da u svojim napadima uglavnom dijeli etikete, a rijetko, umalo nikad ne vodi argumentiranu raspravu” (D. Ćurić, “Ekscentrik Banac”, Vjesnik, 8. sijeĉnja 1998.). 1775 I. Biondić, “Ja sam poput junaka vesterna – hrabri pistoleros koji će iz hrvatske politike istjerati desperadose poput Ive Banca i Ivana Zvonimira Ĉiĉka!”, Nacional, 26. veljaĉe 1997.

1776 “Banac je preuzeo teze od Vasilija Krestića”, Imperijal, 27. lipnja 1997. 1777 Hrvatski forum “ima namjeru da me pretvori u pisca Memoranduma. Ţivo me zanima ima li granica njihovim klevetama i nakaradnim izmišljotinama. Hoće ustanoviti da sam roĊak Draţe Mihailovića ili, moţda, ne samo obiĉan pripadnik CIA-e nego i viši ĉasnik?” (I. Banac, Feral Tribune, 23. lipnja 1997.). 1778 Slobodna Dalmacija, 30. sijeĉnja 1997. 1779 Naime, drţeći da imaju “pravo na svoju tribinu, ali ona ne moţe biti u Europskom domu nego u nekoj pivnici na periferiji”. Dakle, Ivo Banac “posve antidemokratski proziva sve one koji misle drugaĉije od njega kao neprijatelje, paĉe, u najnovijoj razjarenosti, i kao neofašiste” (»Priopćenje Hrvatskog foruma, “Demokratski” antidemokratizam«, Novi list, 9. srpnja 1997.). 1780 Iako je veleposlanik biranim rijeĉima govorio o zajedniĉkim nam civilizacijskim ishodištima i potrebi premošćivanja i susreta današnjih razrovanih kultura i civilizacija, iako nije bio na predstavljanju niti je taj govor igdje objavljen, “lirski” Banac - toboţe - duhovito piše “proljeće nam je donijelo ne samo leptire i ptiĉja jata nego i govor iranskog ambasadora svojim roĊacima iz Hrvatskog foruma” (I. Banac “Istarski razvod”, Feral Tribune, 8. travnja 2000.).