Islam i muslimani u Bosni i Hercegovini [dr. Muhamed Hadžijahić, Mahmud Traljić i mr. Nijaz Šukrić; 1977.]

..:

~

"o o .

,

..,

.:

.

;° ot· -:"";" ~ .

. .,' .'

"

,

.

.....

'

, ',-, .'..

..,. ~

,.' , .. ; '-' . . '. ' ~

.. ,

,-

,

',. ;

•

, '.

~.:;--"

"

'.

.

... .. o ·

"- . "

'.

.

. .",' .

.... ...

.,

.. '0'

.~,

.

'

.

'.

ISLAM I MUSLIMANI U BOSNI I HERCEGOVINI

Saraj evo, 1977 . god.

UVODNA RIJEC

UVODNA RIJEČ

Odavno, a osobito posljednjih godina, u na§oj novoj društvenoj stvarnosti osjećala se potreba za jednim radom koji bi pristupačan ali naučno fund iran način osvijetlio cjelokupno biće bosansko-hercegovačkih muslimana i to od njihovih prvih početaka j s raznih aspekata, počevši od porijekla, islamizacije,

na

kulture i tradicije, pa do ovih na ših dima kad im je u jugoslavenskoj samoupravnoj socijalističkoj zajednici ravnopravnih naroda i narodnosti priznato i ono što se kroz vijekove kristalizirala i iskristalizirala: njihova narodnost, kao izraz samos ta l nog nacionalnog subjekta koji se j dalje treba ravnopravno da razvija, zajedno s ostafim narodima i narodnostim a kako bosansko-hercegovačkog t ako i jugoslavenskog područja. Zbog te potrebe i u tim okolnostima začela se i ideja o knjizi "Islam i muslimani u Bosni i H ercegovini «, čiju posebnu dimenz;;u predstav/ia njena islamska komponenta koja se proteže od prvih početaka islamizacije pa sve do naših dana. Iz petstogodišnjih odrednica svog muslimanskog bivstvovanja na rodno; im grudi i svog novog historijskog određivanja, vrlo je lako imenovati fak tore koji određuju specifičnost bosansko-hercegovačkih muslimana u svim dimenzijama njihovog originalnog bića , a isto tako i njihovu perspektivu koja je, bez obZira na snažne vjerske osjećaje većine , neodvojiva od perspektive u zajedništvu svih jugoslavenskih naroda i narodnosti, čije m daljem ra zvoju i muslimani mogu itekako doprinijeti, kao

što su to i rani je činili , svojim rodoljubljem, svojom historijskom to/erantnošću , svojim humanizmom i svijeŠću da im je zajedn ička sudbina da u zajedništvu žive, stvara ju i traju. Radi svega toga knjiga lO Islam i muslimani u Bosni i Hercegovini « treba da doprinese boljem upoznavanju kako nas s nama tako; svijeta s bo sansko-he rcegovačk i m muslimanima i da, koliko god je to moguće više, pruži pravu sliku o njima, a posebno i o njihovom vjerskom položaju i životu, zbog čega je i predviđ eno njeno prevođenje na arapski i jedan drugi svjetski jezik. Ne sumnjamo da će u tome, kao prvi ozbiljan pokušaj; napor, zaista i uspjeti. lako je knjiga, posebno u svom dr ugom dijelu u kojem je obrađe n a organizacija vjerskog života bosansko-hercegovačkih muslimana od 1878. godine do danas samo sumaran presjek kroz tu materiju ona, i s te strane, ima poseban značaj za nasta vak dubljih i širih zahvata u tom pravcu. Posebno raduje što knjiga izlazi povodom naše velike i, re· kao bih, historijske sveča no sti : otvaranja Islamskog fakulteta u Sarajevu. Ta naša prva Visoko školska ustanova u novoj Jugoslav;ji, podignuta najvećim dijelom žrtvom i ljubavlju bosansko-hercegovački h i jugoslavenskih muslimana. najrječitiji je dokaz da smo svjesni vremena i potreba u svom vjerskom životu i da naš pristup islamu ne znači samo njegovo puko čuvanje i trajanje. već široko otvaran je svih njegovih perspektiva i mogućno st i, doraslih vremenu , njegovim potrebama i svestranom razvoju ljudske misli uopće. Sarajevo, septembra 1977. godine Dr A.

Smajlović,

I PRIRODNE I GEOGRAFSKE DETERMINANTE POVEZANOSTI JUGOSLAVENSKIH ZEMALJA SA ZEMLJAMA BLISKOG ISTOKA

Pr,irodno-geografski uslovi determinisali su da je Jugoslavija sa Bosnom i Hercegovinom kao svojim centralnim područ­ j em milenijima bila pove zana sa Bliskim istokom. Kao podunavska i sredozemna država Jugoslavija je dio Evrope, ali je u isti mah kopnenim i morskim putevima, a time i privredno, poli tičk' j i kulturno, upućena na zemlje Bl iskog istoka , kao što su i te zemlje prirodno upuće n e na Jugos lavij u, odnos no Evropu. Na jk raći kopneni put za Bli ski istok zapadno-evropskih i priba lt ički h zem al ja vod i preko jugoslavenskih zemalja. Na isti nač i n vodi na Jadran kao dio Mediterana najkraći pomorski put za Austriju, Mađarsku. Cehoslovačku i Poljsku, pa dalje u zem lje Bli skog istoka. Utvrđeno je da su se već od neolitika na području Balkana razvija le int enzivne kul tu rne i privredne veze sa Bliskim ist okom. Pron ađeni arheološki materijal čak iz AnadolIJe upućuje na zak lj uč ak da se već pr ije četir.i do pet i po hil j ada godina p očela razvi jati kul tu rna i privredna raz mjena između ovog dijela Evrope i Bliskog is tok a. Usvojeni termin ·,.balkansko-anadol ski kompleks« u periodu neolitika dovoljno jasno osvjetljava post oj anj e tako davnih veza. Od an tike dobiva na važ·nosti mors ki put preko Jadrana na relacij i Bliski istok - Evropa. Upravo su Egej sko more i Jadran bili atra ktivni za morep lovce 'iz Evrope za Malu Az iju. i, obratno,

13

sve do kraja XV I stoljeća. Pri ondašnjim mogu ćno stima moreplovne teh nike, uslovljene fiz i čko-geog r afs k im odn os ima mora, naroč ito pravcem vje trova i struja, a i zbog snabdijevanja bra· dova , koji su bili mal og kapac iteta , najsigurn ij e se plov il o uz oba le. Na Jad ranu sa Venecijom , koja je postal a bog ata i moćn a svjetska sila , bi la je to njegova istočna, dak le albanska i jugo· slavenska obala , koja, za raz liku od tali janske obale, gdje su j ače i struje, obi luje mnoštvom otoka, odnosno unut rašnji h ka· nala , pa je za pomorsk i promet pružala veću sigurnost. Otuda i to l'i ka posizanja Venecij e za pribrežnim zemljama istočne obale , po red koje se plovilo za Bliski istok. Konkurentne pozici je prema Venec iji u pomorsko-trgovačkoj akt ivnosti sa raznim mediteranskim lukama , pa i onima Bliskog i stoka, zauz imao je Dubrov nik, koj i je, kao slobodna gradska rep ublika , sto lje6ima bio glavna luka na istočnom Jadranu, prvenstveno u trgovini Srb ije i Bosne. U odnosu na Dubrovnik oduvijek je bio od neuporedivo manje važnosti bosanski di o obale Jadra na. Bosna, odnosno Hum. (kasn ija Herceg ovin a) imala je naime izlaz na more već početkom X vijeka, kad a bizantijski car·pisac Konstantin Porf irogen it spominje grad Ston na Pelješcu kao dio zahumske zemlje. Za bosa nskog kralja Tvrtka (1338-1 391) u sastavu Bosn e našli su se čak i gradOVi Split, šibenik i Trog ir, te otoci Brač i Hvar. Tvrtko je izgradio grad Nov;i (Herceg Novi) i Bršt an ik na ušću Neretve, pod igavš i t u i brodogradilište za bosansku flotu. Za turskog vremena Bosanski pašal uk obuhv aćao je u raz na vremena sad ve ć i sad manj i dio ja dranske obale. Konačno požarevački'm mirom , koj i je potpisan 21. jula 1718. i rad om kom isi je za razgraničenje, Bosn i i Herc egovin i ostavljena su dva uska izlaza na more: Klek-Neum, južno od uš ća Neretve i Sutor ina, na ulazu u Boku Kotorsku. Ne treb a gubiti iz vida da j e Mediteran (a time i Egejsko more, odnosno Jadran) bio ce ntar svjetskog prometa i usta· rom i u sred nj em v ijeku. Otkrićem Amerike 1492. kao i puta oko rta Dobre nade u Isto č nu Indiju oceanska plov idba um anj ila je značaj Sredoz emlj a. Nad alj e, propašću Veneci je 1797. prestal a je egzistirati jedna velesila na Jadranu , što se tak o đer nepovoljno odrazilo. Međutim ot va ranjem Sueskog kanala 1869. godine Mediteran postaje najkr ać i pomorski put za južnu i jugo- is točnu Aziju i isto čnu Afriku . Tako su i južnoslavenske zemlje kao dio Mediterana ponovno dobile na važnosti. Od EgeJskog mora, odnosno njegove so lun ske luke , vodio je trgovački drum dolinom Vard ara do Skoplja, a ond a preko Mitrovice u glavni grad Bosne Sarajevo. Ta trasa , u viziji brojnih državnika i ekonomista , bila je koncipirana u jednom modernizovanom vidu kao željeznička pruga koja bi vodila od Pa· riza do Soluna preko Bosne i kao najkraća kop nena magistrala

14

povezivala bi Zapad i· Istok. U realizaciji te ideje puštena je u promet god ine 1"873. i pruga Oobrljin-Banja Luka u duž,i ni od 104 kilometra, odnosno godine 1874. pruga Kosovska Mitrovica-Skopl je u dužini od 119 ,4 ki lometara, a 1873. pruga Skoplje-Solun. Ideja »sandžačke željeznice«, koja je duže vremena zaokupljala duhove, čin il a je sastavni dio ovog projekta. Ovaj projekt se istina uklapao ·i u imperijalistički »Orang nach Osten«, mada je Austrija minimalno doprinijela njegovoj realizaciji, iak o je bila u mogućnosti. Da jući svemu ovome isključ· ivo impe rijalističku i vojno-stratešku intonaciju, projekt se povezivao i sa »bagdadskom željeznicom .. , čija j e izgradnja započela 1903. (a konačno završena engleskim kapitalom 1940. godine). L:eljeznička magistrala, koja bi vodila od Hamburg a do Perzijskog zaliva , trebalo je da bude kopneni pandan i da parira pomo rskom prestižu Velike Britanije u Sredozemlju. Zamišljeni magistralni put od Istoka preko Bosne u Evropu, u uslovima dob ro poznate izolacije Turskog Carstva prema evropskim zemijama. pokazao je svoju djelotvornost za vrijeme zatvaranja evropskog kontinenta za trgovinu s Engleskom (na osnovu Napoleonova dekreta od 21. XI 1806). Tada je .. bosanski drum« kao n ajkraća veza preko Egejskog mora s evropskim kopnom zaigrao ulogu važne saobraćajnice za pamuk i ostalu robu koja je transportovana sa Levanta za Srednju Evropu . Epizodu sa nerealiz.iranom transverzalom Par is-Solun preko Bosne spominjemo da bismo ukazali na prirodnu posredničku ulogu jugos lavenskih zemalja. ovdje konkretno Bosne. u zbližavanju Istoka i Zapada . Proj ekt se kompromitovao i onemoguće n je zbog suprotnosti interesa pojedinih velesila i drugih političkih snaga. Dok je izgra dnj a ove transverzale bila skopčana s agram· nim izdacima, pa se i dionica Dobrlj in- Banj a Luka morala finansirati iz francuskog zajm a, dotle je jedan drugi prirodno trasira ni , ali nešto duži put, takoder u jugoslavenskim zemljama, spajao Egejsko more, odnosno kopno Blisk og istoka sa Evro· pom. Vodio je opet od Soluna udolinom Vardara i Morave do današnjeg glavnog grada Jugoslavije, Beograda , a dalje Dunavom. Beograd je bio povezan sa Stambolom i Basforam još i kopne nim pu tem , ko ji je vodio moravskom , nišavskom i marI č­ kom dolinom. Preko Beograda u turs ko doba najv·iše se odvijao promet s Austrijom , odnosno Podunavljem. 1 nije bez osnove veliki francus ki književnik Victor Hugo (1802-1885 ) u pjesmi "Le Danube en coler .. pjevao: Belgrad et Zeml in sont en guerre Dans son lit paisible naguere Le vieill ard Danube leur pe re S'eveille au bruit de leur canon.

15

U naše vrijeme JOs vise dolazi do izražaj a prirodna upuće­ nost jugoslavenskih zemal ja i zema lja Bliskog istoka ne samo s obz irom na njihove najkraće kopnene i zračne, a dije lom i po morske spone, veĆ zahval j ujući općenito nagl o povećanoj razmjeni ljudi i roba, razvije nom automobilizmu, kao j gotovo potpu nom brisanju graničnih pregrada. Uz ove momente pr idoš!i su i raz lozi ekonomskog i političkog značaja. Či njenica je da izmeđ u Jugoslavije i bliskoistočn i h zemalja postoji privredna komplementarnos t . Jugoslavija je pood makl i! u indus t rijskom razvoju i u mogućnostima pružan j a tehnič­ kih i drugih intelektualnih us luga, a raspolaže prirodn i m bogatstvima, za koja su zainteresirane zemlje Bliskog i stoka (z animljiv je , ali ilustrativan jedan detalj iz ranije histori j e Srbije: za vrijeme car inskog rata ko ji je povela Austro-Ugarska prot iv Srbije, n a đen je 1906. godin e izlaz i osigurana ekonomska emancipacija Srbije na taj nač in što se pristup ilo izvozu stoke u A le ksand r-iju, Kairo i Port Sa id; to je otvorilo put uspostavljanju T rgovačke agencije u A leksandriji, a 1907. i diplomatskog predstavništva Srbije u Kairu). S druge strane, prirodna bogatstva zemalja Bliskog istoka . kao što su nafta, određeno južno voće, tekstilne sirovine i proizvod i, određeni zanats ki proizvodi i sl. at raktivni su za j ugoslavensko tržište. Jugoslavi ja kao nesvrstana zeml j a i poli t ički j e upućena na b liskoistočne zemlje, koje većinom t akođer slijede politiku nesvrstanosti. Ta vanjsko-politička orije ntacija , pod pretpostavkom eko nomske konkurentne sposob nosti , daje od r eđene pred nosti i šanse da će se postojeća ekonomska saradnja još više učv r­ šćivati i dalje intenzivirati.

16

Gaz! Husrevbegova medresa sa sahat- kulom

\I PRVI SUSRETI S ISLAMOM NA BALKANU

Obično

se misl i da su se islam j prvi muslimani pojavili na Bal kanu i u južnoslavenskim zemljama istom sa osvajanj ima osmansk ih Turaka , a to znači počev ši od treće četvrti XIV vijeka. Ovakvo gledanje bilo bi utoliko ispravno ako se ima u vidu starost i porijeklo današnjih pripadnika islam a. Naime, poč eci današnjeg is la mskog stanovništva na Balkan~ i u j užnoslavenskim zemljama dati raju od kraja XIV vije ka. Od tada . a na r očito od kraja XV vi j eka i kasnije srećemo se na Balkanu s precima današnjih Turaka, mus l imanskih Al banaca i muslimanskih Bošnjaka. GovoreĆi precizni je, današnji mus limani Albanci i musl.imani Bošn jaci u etničkom pogledu vuku po r ij eklo kao i ostali Albanc i i Bošnjaci, ali se kao pripadnici islama ne sreć u prije pojave Osman lija. U ovoj prilici, u že lji da objasnimo tradic ion alnu poveza nost Ba l kana sa narodima koji ispovijedaju is lamsku vjeru i i spitamo poj avu islama na Balkanu ,j u južnoslavenskim zem ljama, imamo pred očima jedan drugi fenomen . Namj era nam je da ukažemo da s muslimanskim narodima j s islamom balkanski i južnos lavenski narod i dolaze u kontakte još mnogo prije nego što se javljaju preci današnjeg islamskog stanovništva na Balkan u. Prema tome, ne postoji etnički kon t inuitet izmedu sadašnj ih mus limanskih naselja na Ba l kanu i prvih vjesnika islama i musl imana na Balka nu i srednje m Podunavlju nekoliko stoljeća ranij e. 2'

19

Tragovi tih prvih vjesnika is lama i musliman a vode nas čak do on ih vreme na, kada su južnoslavenski narodi još pr'ipadal i svojoj staroj slavenskoj rel igiji, odnosno u vreme na, kada počinju prihv aća ti kršćanstvo_ Ako je ovo tačno a mislimo da 2:a to postoje dok azi - on da pojava kršćanstva kod Ju žnih Slavena, ili dobrog nj ihova dijela , nije stari ja od pojave islama. Štaviše, pojedine skupine Južn ih Slavena - koj i dolaskom na Balkan još nisu bili pokršteni - nisu bile daleko od toga da eventualno prihvate i islam . To j e vrijedi lo prije svega za Bugare, među kojima je bilo muslimana još prije pokrštavanja Bugara . Nosioci islamske religiozne ideje bill su, istina, stranci, os im možda kod dijela Protobugara. Ali i no sioci kršćanstv a u jugoslavenskim krajevima bili su stranci: Bizantijci, Franc i, Germani. Uska povezanost između primanja kršćanstva i priznavanja konkretno bizantijske vlasti dovoljno je poznata iz najranije historije Južnih Slavena. Ovu oko lnost jasno je is t akao car-pisac Konstantin Porfirogenit u svojim djelima De administra nd o imperio i Vita BasiIiI. Prema Porfirogenitu, pr,iznavanje bizanti j ske vlasti od strane ju žnos lavens kih plemen a bilo je praćeno kristij anizaci jom. Slično se dešavalo i sa slavensk im plemenima koji su kršć ans t vo primili od Franaka ili sa Sl avenima na Labi i Odri, kojima su Germani preko kršć anstva nameta li ne samo duhovnu već i svjetovnu vlast . Rusija j e, također, pristupa j ući kršćanskoj zajedn ici naroda , u duhovnom pogledu postala ov isn a od Bizantijskog Carstva . Nema sumnje da bi i primanje islama bilo praćeno sudbonosnim po l i tičkim reperkusijama. To se kasnije pokazalo u procesima islamiz ac ije Balkana. Islamizacija j e implicirala ne samo podvrgava nje novoj vjer'i, već je usmjeravala politički i kulturni ra zvitak jednim posebnim pravcem. A li j Islam je, uporedo sa naj rani jim prodorom kršćanstva, na određen način usmjeravao tokove histor ijskog razvitka Južnih Slavena. Zna čajno je da su najraniji odnosi između Slave· na i Arapa kao nosilaca islama bili ug lavnom prijateljski. Slavene vid im o kao saveznike Arapa u ratovima Arapa s Bizantom. Hi lj ade slavenskih ratnika koji su se nalazili u bizantijskoj službi prelaZila je na stranu Arapa. Arapske provale na jadransku oba lu 840-841. rezu lti rale su osamostaljivanj em dalmatinskih gradova, koji se tada oslobodiše bizant ijskog suvere ni teta. O tome se sačuvao autentičan zap is II najran ijoj južnos lavenskoj domaćoj kro niCi, Ljetopisu Popa Duk ljanina. Tamo stoji i ovo mjesto: " U to vrijeme izađe iz Sicilije brodovlje, veliko mnoštvo saracensk ih lađa; ovakvo se brodovlje zove grčki .miri a armeni', a to je latinski ,decem milia vella' (deset hiljada jedara). Sve su primorske gradove razru-

20

šili. Latini pak u bijegu potraže plan ine , gdje prebivahu Slaveni ; kad su se Slaveni vrat ili u svoju zemlju , htjeli su i Latini da se vrate u svoje gradove, ali ih Slaveni uhvate i zadrže kao robl j e. Potom ipak mnogi puste Latine na slobodu pod uvjetom , da im za sva vremena plaćaju danak i služe. 1 tako su počeli ponovno gradi ti primorske gradove , što su ih bili Saraceni po ru šili." Arapi kao gospodari Krete, Sicilije te Južne Italije i kasnije su se zalijetali po Jadranu. Jedan ku lturo lošk i trag o tom e biće i pojava Arapa u turbanu na portalu katedrale u Trogiru. Taj Arap, koji na svoj im leđima nosi ogromno breme, simbolizira pobjedu nad Arapima. Potomci izbjeglica iz Trogira navodno SIJ t ražili od majstora Radovana, koji je oblikovao taj portal, da na neki način ovjekovječi arapsk i poraz. Posebno pog lavlje u najranijim susretima Južnih Slavena i Arapa nasta lo je arapskim osvajanjem Španj olske. Južni Slaven i, u histor,ijskim izvorima poznati kao »Sakal ib«, uglavnom najviše Hrvati iz Dalmacije, nalazili su se u španjolskoj i Sici liji kao halifina tje lesna straža , pa ratnici i državnici. U slavenskoj če­ tvrti u Palermu na Sicili j i j edan je Sakal ib sagrad io i džamiju. Postojale su sigurno i druge forme uzaja mn ih odnosa. Zna se na pr. da je jedan hrvatski vladar poslao darove Abdurahma· nu II I (912-961) . On je preko južnos lavenski h zemalja otprem io ied no izaslanstvo u hazarsku zemlju. Da su se razvijal i i t rgovački odnosi svjedoče nađeni arapski novci na jugoslavenskom tlu. Sačuvana je zbirka staro H arapskog novca sarajevskog kolekcionara Osmana Asafa Sokolov.ića (umro 1972) ; zbirka sadrž i više desetaka primjeraka najstarijeg arapskog novca . ali nažalost nedostaju podac i o provenijenCi j i svakog primjerka. Indikativniji je nalaz araps kog novca u selu Potoci, Bijelo Polje kod Mostara; to je srebrenjak ;z vremena halife Mervana II el Hi mara (744-750); na jednoj strani imao je ispisanu suru Ih las (u sredini La ilahe iIIIelah), a na drugoj strani 33. aje sure Tevbe (novac ko ji je iskopao neki seljak otkupio je godine 1938. Hasan ef. Nametak ,iz Mostara, ali j e sad a izgubljen). Ovi najraniji dodiri vojnog, trgovačkog, pa i kultu rnog karaktera sa Arapima . ali i t urkmenskim narodima . urodili su u rsti mah i postojanjem populaci je islamske vjere na jugoslavenskom tlu , bez obZira na to što su ti najstariji pripad nici islama nestali još prije pojave osmanskih Tu raka na Balkanu. Prvi pokušaji u pravcu islamizacije Slavena - mada u ovom slučajU nije riječ o Južnim Slavenima uči n jen je već 896. godi ne (odnosno 376. po Hidžri), kada je u Kijev otpos lan pos lanik da bi pridobio kn eza Vladimira da primi islam. Nekoliko vremena iza toga isti je vlada r , nalazeći se jOš uvijek u staroj slavenskoj re li giji, u nastojanj u da se opredijeli za relig'iju koja

21

će

nj emu i nj egovu narodu najbolje pristajati, pozvao vje rske zna lee musl imanski h Bugara na Volg'i da bi mu izložili temel je svoje vj ere, sud j el u jući u vjerskim raspravama međ u predstavni cima razni h reli gi ja. Knez je oci j en io da mu najviše konvenira da se opredijeli za kršća n stvo Bi zanta. Pok rst io se s narodom 988. god ine. Zbog svojih zas luga za otpad od paganstva bi proglašen za sveca. S li čne dileme kao knez Vladimir imao je i bugarski kan Boris . I on se opre dijelio za k r šćanstvo, također za kršćanstvo iz Ca rigrada. Narod j e pokrstio 864. godine. Još pri j e po krštavanj a u bugarskoj zem lji bio se proširio islam. O tome se sačuyalo dragocjeno svjedočans t vo u glav i Cili pozna tog pisma pape Niko le I (858-867) pod naslovom »Responsa Nicolai I Papae ad consuita Bulgarorum ... Zbog važnosti te glave citiramo je do· slovce u origi nalu i prijevodu: »Oe l iberis pro fanis, quos a Sarracenis vos abstulisse ac apud vos habere perhibetis, quid faciendum sit, inquirit is . Qui nimi runt non sunt reservandi: ,Corrumpuni' enim, sicut scriptum est ,mores bonos colloqu ia mala', sed utpote noxii et blasphemi igni tradendi«. a to

znači:

.. Vi pi tate što treba učiniti sa bezbožnim knj igama, koje se, tvrdite , nalaze u vas, a prim ili ste ih od Saracena. Nj ih dakako ne treba čuvati, jer kao što je napisano (u poslanic i Korinćanima) ,zli razgovor,i kvare zdravo ćudoređe', pa za to kao št etne bogohu lne predajte ih og nj u ... U Bugarskoj se, dakl e, svakako u prvoj po lovici IX vijeka, ako ne :j ranije , nalazilo knjiga koje su širili muslimani (sarace ni), pa se u vrijeme pokrštavanja Bugara postavilo pitanje kako se treba odnositi prema tim knjigama. To se pitanje postavilo pap'i, koji je odrešit o odgovorio da se te knjige kao štetne i bogohu lne imaju spaliti. Imamo, prema tome, izričito svjedoča n stvo da su se u prvoj polovic i IX vijeka među Južnim Slavenima, konkretno Bugarima. širi le knjige koje su propagi rale islamsku doktrinu . Da li su te knji ge bile na arapskom jeziku, koj i jedva da je iko tada na slavenskom jugu razum io? Ne bi, uostalom, da su pisa ne arapski, bi le ni opasne, pa da ih je trebalo spaljivati. Ostaje pretpostavka da bi mogl e biti pisane narodnim jezikom, samo možda eventua lno arapskim pismom (al hamiado tekstovi). Ako su te islamske knjige jz prve polovice IX vijeka bi le pisane narod nim jezikom , onda u jednom novom svjetlu treba gledati i djelovanje slavens kih apostola Cirila i Metodija. Oni

22

su prije polaska u mor avsku zemlju godine 863. sastavild slavenski al fabet (u kojem je možda slovo»'-l.,«, ko j e nema u grčkom pismu, arapske provenije ncije) i evange1istar . Kao Grci svoje su slavensko ob razovanje stekli upravo u okolicii So luna, gdje je sigurno, počevši od cara Teofi la (829-841) bilo muslima na. Ćir i la je štaviše dobro poznavao i islam. Bio je itekako zaokupljen islamom, naro či to listupaj u ći u ob ranu kršća n stva u rasp ravama S islamskim učenjacima na dvoru halife el Muteve kki la, a onda kod hazarskog kana. O tim raspravama govori se u Konstantinovu životopisu (žitje), al i i u islamskim izvorima, pri čemu prvenstveno mis limo na Tabe ri jeva djelo Kitab-ud-di n vel devleh. Odnos i između arapskog hi lafeta i Bizanti je bili su u doba ovih rasprava v rl o lOŠi, a to se odrazilo i na položaj kršća n a u arapskom hilafetu. 2':Hje Konstantina govori o slika· ma demona na vratima kršćanskih kuća s kojima se sreo Konsta ntin. Postojanje kompromitantne naredbe el Mutevekk il a iz godi ne 850. i 854. o pr ikiva nj u ti h drvenih slika demona potvrđuje i Taber·i. Kons tan t in je bio čla n izaslanstva cara Mihajla III kod halife el Mutevekkila , i to 856. go dine. I dok se poslanik Georgij bavio razmjenom zarobljenika, Konstantin je vodio uče ­ ne rasprave s islamskim znalcima u prvom redu o dogmi t rojstva. Zanimljivo je da je Konstanti n pokazao poznavanje isl ama, pozivajući se, među ostalim , na Kur'anski ajet (stih) o začeću Isusove (I saove) majke. dok su islamski učenjaci ba rat ali citat ima iz Biblije (koj a je do tada bila više puta prevedena na arapski) . Sve su ovo pitanja koja su nedovoljno pro uče na, al i mislimo da upozoravaju da se pri razmatranjima kristijanizacije međ u Južnim Slavenima ne smi je gubiti 'iz vida niti kolika-to li ka pr isutnost i slama. Odgovori pape Nikole I u najm anju ruku ukazuju da su u južnoslavenskim zem ljama djelovali i islamski misio neri, i to još u prvoj polovici IX vijeka. Z ahvaljuj u ći ovim misioner ima, ali i kolonizaciji, a vje rovatno i trgovcima , srećemo se vr lo rano s postojanjem muslimanskih naselja na balka nski m prostorima. Moglo bi se očekivat i da je tih naselja bilo prij e svega n3 jadra nskoj oba li s obzirom na njenu blizi nu s .i slamskom Sicilijom i južnom Ita lijom. Ipak na tom prostoru ne nalazimo islamski h naselja u to rano doba. Jedino što se češće srećemo s nazi vima Saracenus i sličnim izvedenicama, koj i nas podsj ećaj u na neku vezu poje dinaca, odnosno njihovih porodica sa Saraceni ma, pa eventualno i na njihovo is lamsko por ijeklo. Epi zod aInog je karakt era pojava omiških Kačića, Prib islava i Osora, ko ji su gusarili Ja drano m. Za nj ih je Toma arhiđakon (1 200-1268) navodio da su oskrvnjiva!i presvetu eu haristiju, rušili ol tare i pali li crkve. Pripisivalo im se da su »zaraženi saracenskom za-

23

bludom- . Kralj Andrija u povelji od 1220. kao i -C ronica d i Slavoni au , na koju se pozi va dubrovački his to ričar Luk arevi ć (štam pana 1604-1 605 ) spominju oca ove dvojice Kačića pod arapskim nazivom Melekdok, Malduk kao -sina Saracenova .. . Pol je rada mi sio nerima pružalo se n aročito nakon invazi ja Arapa i poj edi nih turkm enskih plemena islamske vjere na Balkan il i područj e bli že Balkanu. Invazije su bile praćene i kolonizaci jom is lamsk ih etn ički h skupi na. Već 634. godine počinju upadi i osvajanja Arapa u zem ljama Bizantijskog Carstva . Arap i su či ni li pok ušaj e da osvoje i Carigrad. StaViše, prilikom arapskog opsjedanja Carigrada od augusta 717. do augusta 718 . pod voj skovođom Mesieme bila je osvoje na Ga lata i tu sagrađena džam ija (zva na .. Arap-d žamija " l , koja je nakon arapskog povlače nj a pretvo rena u crkv u, a onda opet u džamijU poslije sultan Fat ih ova osvojenja Carig rada. Nije bez znača j a da se spom ene da je j edan bosanski pjesnik, Muham ed ef. Nerkesi (Nergisi) (poginuo 1634) posvet io peti svezak svoje " Hamse", pisa ne tursk im jezikom , ovoj vojni Mesi eme ( »Gazavati Mesi eme .. ) (uzgred dodajemo, da je prijevod ovog djela na francuski štampan već 1741. u Stambolu). Prema arapskim izvori ma Mesieme je sa svojom vojnom eks pedic ijom prodro sve do Edrene i Soluna. Ovaj prodor bio bi prvi arapsko-isla m ski susret sa Balkanom . Kasni j e, na r očito posl ije zauzeća Krete 823. i Sicilije 827. te južne Italije , počevši od 837. god in e, ovi će prodori biti intenzivniji. Pojava naj ran ij eg musl imanskog stanovniš tva na Ba lkanu ni je, među ti m, povezana s ovim prodori ma. Ovo st anovni štvo prvi put se j av lj a u solunskoj pok rajini. To su tzv. vardars ki TurCi, koj e je t u prese l io iz Azije car Teofi l (829-842 ). Ubrzo su se oni m orali pokrstiti (o ovi m prvi m mu sl i ma nima na Bal ka nu upor. R. Janin , Les Turcs Va rdariotes. Ec hos d' Orie nt XX IX. 1930 . str. 437-449). Ni je isključeno da su varda rski TurCi m og li biti po po ni jeklu i Slaveni. Poznato je da su biza ntijs k i vladari preseljavali u masama upravo Slavene u Malu Aziju, a onda se d o g a ćl alo da su ovi p rel a ~i li u službu Arapa. I car Teofi l mogao je pomuslim anjene Slavene dislocirati u kraj oko donjeg Vard ara. Sam nazi v »Turci .. nije na Ba l kanu nikada nesumnjiv dokaz da se radilo upravo o etn i čk im Turci ma. Po okolnosti da je još početkom XIX st. u solu nskom kraju bilo Turaka pravos lavne vjere (Pou queville) ne mo ra proizlazi t i da se u ovom sluča ju ra dilo o potomcima t ih tzv. vardarski h Turaka iz IX v ij eka. Po lov icom XI vi jeka javlj aju se na Ba l kanu P eče n e z' i, koje kao i slamsk i narod nazivaj u i ismael itim a, te aga renima. Kompromitira j uć i islam i mus l i mane, Pe č enezi su 1048. i 1049 . godi ne ubija li i pljač k ali po čitavom is toč n om Ba l kanu. Bugarsko-srpski ljetopisi s puno ogo r če n ja govore o Pe č enezima kao

24

Tekija na Buni

~ nasilnicima .. , " bezakonici ma p raćen i nas i ljima, događali su

i .. nevjernicima ". Slični upadi , se i kasnije. Godine 1065 . Uzi i Kumani prešli su Dunav i provali li čak do So luna. Možda je tada stradao i manastir sv. Đorđ a kod Skop lja.

25

Ovi upad i unijeli su i određene etničke promjene konkret no u krajevima sjeverno od Niša pa do Dunava . Putopisoi XI i Xii vijeka govore da su t i plo dni kraj evi ug lavnom pusti, a kao jedino stanov ništvo nala ze .. hajduke naroda skitsko ga", bez krova, dodajući da se »obrezuju «. Pripadali su dakle is lamu, a Viljem nrsk'i 'izri č ito kaže da su to P eče n e zi. Sa stanovišta i slamizacije Balkana u predosm anskom peri odu značajna je pojava Sari Saltuka. Sa četrdesetak t urkm enskih rodova nasta nio se 1261 . god ine u Dobrudži. St upio je u službu t atarskog princa Nogaja koj i je zavladao stepama sjeverno od Crnog mora. Oko ličnosti Sari Saltuka stvorio se pravi ku lt i le genda. Prikazan je kao neumorni misioner u širenj u islama na Bal ka nu. Prema jednoj hagiog rafi j i (u kole kci j i Osmana Asafa Sokolovića, sada u Gazi Hu srevbegovoj biblioteci u Sarajevu) Sari Sa lt uk je djelovao već u doba osnivača osmanske dinastije Osm ana. Njemu su dolazili preko ramazana potajni muslim ani iz kr šćans k i h zema lja Podunavlja, zajedno s nj im postili, te ravi je klanjali, a o nd a se nakon bajramski h sveča nost i vraćal i u svoj kraj. Tu se, štaviše , tvrd i kako je hazre t i Alija sa asha bima išao u sasku zem lju. Da lje se spomi nje i bosanski kralj koji je tražio da mu se pošalje tabut (mrtvački sandu k) Sari Sa ltuka. Poznati turski historičar Halil Inaldžik objasnio je da ku lt Sari Sa ltuka, koji šir i islam po Evropi, vodi porijek lo jz popu larnog epa .. Saltuk-nama .. (knjiga o Saltukul. nastalog na bazi narodn ih prič a između 1473. i 1480. Strani putopisci , koj i su putovali Bal kano m svjedoče o rasprostranje nosti Sari Sa ltukova kul t a. Brojna su mjest a u kojima se pokazivalo na njegov grob. Jedn o t akvo mjesto je i Blagaj ko d Mostara . Od svi h južnoslavenskih krajeva kao da se is lam naj prije učv r s t i o u Sr,ijemu, a po svoj prilici i u Mačvi t e u sjevero-is točnoj Bosn i. tome je glavne in formac ije ostavio Abu Hami d al -Andalusi, koj i je boravio u Ugarskoj od 1150~1f53, i to u svome do sada malo pristupačnom djelu AI-mu'rib'an ba 'd aya'ib al -Magrib. Abu Ham id je u Ugarskoj našao dvije vrste muslimana: kako kaže na hiljade potomaka Magribinaca kao i mnoštvo potomaka lj ud i dosel j enih iz Horezma; ov i drugi sl uže kralju, javno su k r šćeni, a taj no ispovi jedaju islam; prvi služe kr šćan im a samo u ratu, a javno ispovijedaju islam. Jovanka Kalić, koja je anal izi rala Abu Hami dove podatke, konfro nt irajući ih sa biza n· t ijskim izvorima, Kinamom i Honijatom, uočava da se Abu Ha· midovi podaci uk lapaju u podatke navedeni h bizantijskih pisaca. Abu Hamid govori O ugarsko-bizan t ijskom ratu koji je u to doba vođe n (1151-1155), pa kaže da ugarski kralj ima »musli· mansku vojsku .. i vojn icima ne pravi smetnje u ispovijedanju njihove vje re. U tom rat u su, kako navodi Ebu Hamid, muslj·

a

26

mani porazi li dvanaest voj ski biza nt ijskog cara. Car je došao tražit i mir od ugarskog kralja n udeć i predaju ve likog bogatstva i znatnog broja zarob ljen ih muslimana . ko j e je držao u svojoj vla st i. Abu Hamid reproducira i j edan dijalog bizantijskog ca ra sa anon imnim sagovor ni cima o učešću muslimana u ugarskoj. odnosno bizantijskoj vojsci. Sa m j e Abu Hamid na poče t ku rata pods t icao muslimane da su dj eluju u ovom ratu. Jovanka Kal ić zaključuje. upoređujuć i podatke Abu Hamida. Kinama i Honija te. da su vel ik broj zarobljenika koje je ca rska vo j ska povela sa sobom mog li biti samo ži tel j i srijems ki h nasel ja, op l jačkanih za vrij eme bo rbi. Ti su musl imani bil i pozna t i i pod imenom Hali sije il i Kalisije (spomi nje ih i Ki nam, ali mu nije bi la j as na vj erska pripadnost ovi h ljud i) (U po r . Jovanka Kal ić. Podaci Abu Ham ida o prilikama u južnoj Ugarskoj sredinom XI I veka. Zborni k za istoriju IV, Matica srpska, 1971. str . 25~37). U ovome ratu protiv Biza nta nastupao j e i srpski veliki župan Uroš II , a javlja se na strani Mađara zajedno sa KaliS ijama i bosansk i ban Bor ić. PoslavIja se pi tanje da li su Kal isi j e sta j ali u kakvoj direktnoj vezi s Bos nom , od nosno drugi m l1i j ečima pitanje j e: da li je bil o u Bosn i muslimana ana log no kao u Sr ijemu ili na pr. u Os ij eku (gdje se Hysmae1ite vel Byssenii spomi nju 1196. kao obveznic i plać an j a car,ine u korist samosta na Cikadora ). Da je Kalisija bilo u s j eve ro-istočnoj pa i sjevernoj Bosni s vj edoče topon imi Kalesije kod Zvo rni ka te Pe če negovci kod Prn j avora (po Pečenez i ma). Dodajmo da je prof. Nedim F ilipov i ć upozorio da se na je dnom stećku u selu Glumini kod Zvornika sreće pisar nat pisa pod tursk im imenom Ku lduk. To bi ime moglo biti izvjesni kalisijski relikat. Valja napomenuti i to da se na dva stećka spom inje Sraein , oč i to saracen; jedan j e iz XIV, a drugi iz XV stoljeća (Marko Vego, Zbornik srednjovjekovnih nat pisa III , red. br . 160 i 199). Indikativna je i pojava saracena·crnca na bosanskom grbu. Glava sa racena j avlja se na grbu Bosne koji se smatra za državni grb koji se us t alio. Grb ima dVij e crnač k e glave sa dva k ljuča postavl jena unakrst, a tome je Orbi ni (160 1) dodao j Oš polumjesec i zvi jezdu . Registrovan j e u glasovito j munsterskoj Kozmog raf iji (1 544) (navodi ga ,j Ulrich von Ae ichentha!, čije je dj elo prvi put štampan o 1483. godine). Poj ava crnca, odnosno sa racena na bos anskom grbu ni je do sada objašnjena . To nisu mogl i riješiti ni historičari Stojan N ovak ović te LudW ig Thall 6czy . U istraživa njima (koja nisu još objavljena) otišao je najda lje dr Pavao Anđe l ić . On j e lik saracena, id e n tičan kao u grbu, našao na medaljonu jedne gotičke bi fore iz palače grada Travnika (sli ka je objavljena u njegovoj knj izi Babovac i Kraljeva Sutjeska . Sarajevo 1973, str . 214). To u p ućuje da se likovn o pri kazivanje glave sa racena sreće u Bo2'/

Grb Bosne sa glavama saracena

o BOS NAE

sn i I Izvan grba. Anđelić je zapazio da su ova kve c rn ačke g lave bile uob i čajene i na sre dnjovjekovn im mađarsk i m novcima , naročito U doba kra lja Lj udevita (1342-1382). Ismail.i je u Ugarskoj bi li su poznati po tome što su upravljali kovnicama novca. Pojedini mađarski novci iz XII vijeka jmali su č ak natpis araps k im slovi ma. Neki su au tori u tome , kao li po drugim od likama, vidje li utjecaj Magriba i i slamske Španjolske. Možda lik crn ca tre ba da podsjeća upravo na Magribi nce, jednu od dviju sk up ina m eđu Ismai lijama za koju neki autori mis le (Ka roly Czegledy i Vilmos VOigt) da bi mog li pot j eca t i od A rapa ,i Berbera iz sj eve r ne Afrike. Ali lik crnca na kasnijim ugarskim novc ima potječe , ka ko se či n i , od Jakobus3 Saracenusa , koji je 1371. zakupio kovnice novca i, valjda, da bi ukazao na svoje saracensko po rij ek lo stavl jao j e na novac saracenske likove. Iz izloženog proiz lazi da je saracenskog porijekla lik crnca na bosansk om grbu, a javlja se u Bosni i izvan sfere heraldike.

2B

III SLAVENSKO-MUSLIMANSKE SKUPINE NA BALKANU

•

Muslimanska naselja

istočnog

Balka na nastala su dijelom

kolo nizac ijom Turaka i tu rkme ns kih pleme na, a djelomično pri· ma njem islama od strane domaćeg s lavenskog (bugarskog , srpskog, makedonskog ) kao ,j albanskog sta novništva . Na zapadnom dijelu Balkana, u Bosni i Hercegovini sa bivši m Novopa zarskim sandžakom kao j dal je u hrvatskim i mađarskim krajev i ma, osvoje ni m uglavnom pos l ije bitk e na Mohaču 1526. godine, ni je uslij ed il a ko loni zac ij a mus limanskog stanovništ va tu rskog e tn i č­ kog pori j ekla. U Bosni je domaće s t anov ni štvo pri mi lo islam. Bilo je i doseljavanja pr ipadni ka pojed ini h isla mski h naroda, ali ni su bila masovna. U hrvatske krajeve: Dalmaciju . Li ku , Slavoni ju kao j dalje u Podu nav lje vršila se , i sti na, koloni zacija, al i musli m ana iz Bosne. Na taj način u zapad nom dij elu Ba lk ana m u s ~jmans k o stanovništvo bilo je endogenog porijekla . Ni j e poznato da se u Bosni i hrvatski m krajevima i kada u masi govorilo tu rsk im jezikom, za razli ku od osta l og Balkana, gdje je dvojez i čnost, naročito u čaršijama, bila redovita pojava. Fenomen da je masovno pri manj e ,i sla ma u Bosni bio glavni fakto r da nije došlo do tu rske ko lonizacije, poseb no j e uočio poznati turski h i storiča r Omer Lutfi Barkan, autor važn ih studi ja o osmanskom sistemu kol o nizacije (t zv . sOrgOn). Prof. Barka n svoje zaključke te m elji u prvom red u na veli kom broju još neobjavljenih katastarskih deftera, koj i daju m oguć n ost da se prati kretanje stanovniš tva u pojedini m krajevima Carstva jz

29

per ioda u period. S ovog aspekta Barkan je ra zmotrio i sta re t urske kronike, kao i druge izvore. Na osnovu obil ne historijske grade ovaj turski nauče njak sk re će pažnj u na va love imigracija, prvo u Anadoli j u, a onda na Balkan, gdj e je od naroči t e važnosti bilo naseljavan je turkmenskih ple mena. Barkan smatra da se historija konsti t ui ranja Osmanskog Carstva dijelom sastoji u migraoijama ogromnih masa i nj ihovoj aktivnosti da u novim kraj evima zasnuj u domove . Jedno su pri tome spon tane migracije, uslijed ile inicijativom samih migranat a, a drugo su one ko je imaju izvor u intervenciji države koja j e po jednom određenom sistemu, medu osta lim, v ršila prisil nu deportaciju (sOrgun ) u krajev ima u kojima je to sma t rala za potrebno iz političkih, vojnih odnosno ekonoms k,ih razloga. Jedn a ta kva pri sil na deportac ija sprovedena je na Cipru 1572. godine, usko ro poslije osvojenj a toga otoka. S druge strane, vršena su i presel j avanja k ršćans k og stanovništva, posebno raznih zarob lje niKa u okolicu poj ed inih turs kih gradova, gdje je trebalo da razv ijaju prigrad sku po lj op r ivredu. Rezim ir aj u ć i svoja is t raživanja u pogledu Ba lkana, prof. Bar· kan doslovce navod i : ,.Bez obzi ra na razloge i forme kako su izvršava ne, ove migraci je, bilo da se radi o prisi lnim ili dobrovo ljnim , događale su se odmah iza osvajanja; stoji to da su se ve hike mase stanovništva iz tu rske Anadolije prese li le u Rume liju. Ovi su imigranti činil i značajnu već i nu u vel ikom dijelu gradova i sela smješt enih u i stočnom di j elu Balka na, pa su t ako st vo rili od Ru mel ij e po van jskom izg ledu i po n ači n u života jednu u istinu turs ko-mus li mansku zem lju. TurCi ziranj e j islamizi ranje Rumelije pod osmanskom vlašću nij e dakle bil o, kao što se mi sli i često tv rdi , pr im jer prelaska na islam balka nskih naroda i promjene nji hova imena. Tureizirani i islamizIirani krajev i Balkana pod osma nskom vlašću su nastanjeni i kolon iziran i j akim kontingen tom tu rskog stanovn iš tva , koje je došlo ,iz Anado li je. To su bile ko lon izirane teritorije , zadobivene izl oženim met odama, ko je su zad rža le turski i muslimanski karakter sve do vremena odcjepljenja ti h krajeva od Osmanskog carstva. St o se održala ovakva geograf ska raspodjela Turaka, usprkos to li kim metežima li poli tičkim poremećajima, koje j e pokrenula hist or ija ov ih evropskih krajeva u pos ljednja dva sto l jeća do naših dana, to j e za to što je bila vrlo solidna demograf ska pod loga. Ba lk ansko pak st anov,ništvo, koje se je obrat i lo ( turciz iralo pod utj ecajem vladajuć e religi je i jezika bil o je stanovništ vo nastanjeno u mjest ima bliže krajev ima, gdj e j e bio t urski i musl im anskli elemenat koncentrisan i gdje je uhvatio korijen . Izni mku č i n i Bosna , koja se nalazila u speci f ičnim uvje t ima. Barkanova ispitivan j a su pokaza la da Bosansk i paša luk nije bio obu hvaće n masovnim naseljavanjima Turaka. Bosna je ostala K

30

po strani unaseljavanj ima turkmenskih plemena i drug ih orijentalnih etničkih skupina, ko ja su toliko karakterist i čna prvo za Anadoliju, a onda za istočni Balkan. Nije nam cilj da u ovoj prilici govorimo o širenju , brojnom sta nju i rasprostranjenosti is lama i musli mana na Balkanu i u južnoslavenskim zemljama u to·ku historije. Spomenuće m o samo da je na osnovu Barkanovog prou čava nja, koji je j ovdje uzeo za izvor tu rske katastarske defte re , od 1520. do 1530. godine , južno od Save i Dunava, rač u najući i egejs ke otoke, bilo 194.958 muslimanskih domaćinstava, 823.707 kršća n sk i h i 4.134 jevrejska, što ukupno iznosi 1,031 .799 domaćinstava. Brojčani odnos stanovništva na Balkanu nije nikada ravnomjerno tekao. Ali spomenimo da je prilikom prvog općeg popisa stanovništva u Osmanskom Ca rstvu, obavljenog 1831. (Bos na tada nije bila obuhvaćena) utvrđeno da je u ej aletima Ru melije i Silistre bilo 757.339 nemuslimana , 491.263 muslimana, 28.464 Oigana , 10.133 Jevreja i 2.124 Armenca, odnos no ukupno 1,289.323 muškog stanovništva (upor. Fazi la Akbal, Tarihinde osma nl i imperatorlugunda idari taksimat ve nu fus. BeHeten XV, 1951, No 60,

str. 617-628). U burnoj prošlosti Balkana, naročito nakon obrazovanja nacionalnih država u XIX vijeku, pa kasnije, desile su se vrlo velike promjene u etnič k oj i vjerskoj strukturi. Zanim lj ivo je da se muslimansko stanovništvo od ržalo najviše u krajevima gdje je doma ćeg porijekla , a to su albans ki krajev i i Bosna i Hercegovin a. Danas u Jugoslaviji važe kao is lamske skupine musliman i slavenskog porije kla u repub likama Makedoniji, Srbi j i, Crnoj Gori i Bosni i Hercegovin i, dalje većina pripadnika albans ke narodnosti te svi pripadnici t urske narodnosti. Među muslimane se ubraja i najv eći dio Roma (Gigana ) u Makedoni j i, Crn oj Gori i Bo sn i i Hercegovini. Muslimana im a i u preosta le dvi je repub like, u Hrvatskoj i Sloveni j i, ali su ta naselja nOVijeg posta nka, pa je za nji h u novije vrijeme uobiča j en naziv »muslimani u diaspori.« S obz irom da se u savremenom svi j etu, pa i u Jugoslaviji, srećemo s pojavom masovnog at eizma , teš ko j e dati precizne podatke o broju pripadnika islama (slič n o kao i o broju pripadnika drugih vjeroispovijesti). Kršćani vo de matice kršteni h. a u katoličkoj crkvi razvije na je i t zv. pastoralna sociol og ija, koja prati relevantne oblike manifestovan j a vjerske svijesti, pa to pomaže da se utvrd i broj k r šćansk i h , odnosno katoličkih pripadni ka. Kod muslimana ovakvi podac i ne postoje. Za sada jedini pouzda n pokazate lj o broju pripadnika islama jeste opća državna statistika i z 1953. godine, ali odmah va lja napomenu t i, da se situacija u međuvreme n u izmijenila, OČito na 31

štetu broja v jerni ka. Godine 1953. iska zalo se 2,090.380 pr ipadnika .i slamske vjero ispov ijesti u Ju goslavij i, a t o je či n ilo 12,30 posto cje lokupnog stanovništva. Tada j e mogl o biti oko 3,15 post o ateista m eđu bosanskim Muslim anima , Albancima i Turcima , no sada je ta j postotak sigurno veći. Po l azeći od t oga da nema pouzda nih uporišta o bro ju pr ipadnika pojedinih vje roispovijest i. moraćemo oper isati pod ac ima o ukupnom broju Turaka, bosanskih Muslimana it d. ko j i su po porijeklu musl imani , bez obzira na to da li su vjernic i il i ateisti. Posljednja opća statistika sta novn.ištva od 31 . marta 1971 . utvrdila j e da je u Ju goslavij i bilo : - M usli mana koji su se izjasni li u nac iona lnom sm islu kao Muslimani 1,729.932 ili 8.4 posto od ukupnog stanovništva: - Albanaca 1,309.523 il i 6.4 posto od ukupnog stanovni štva; od nos iz među broja musl imana i ka t olika A lbanaca u 1953. godini iznosio je 95,6: 4.4, pa bi 197 1. godine u Jugoslav,iji moglo biti oko 1,251.904 muslimanskih Albanaca i oko 57.619 kato ličk i h Albanaca ; - kao Turc i izjasnilo se 1971. godine 127.920 stanovn ika, što či ni 0,6 posto od ukupne jugoslavenske popula ci je. Iz iz lože no g, prili kom općeg popisa sta novn ištva na dan 31. marta 1971, u Jugoslaviji bilo je Muslimana u nacional nom sm islu , muslimanskih Albanaca i Turaka, ukupno 3,109.756. a to č i ni 15,15 posto cjelokupnog jugoslavenskog stanovništva. Int eresan tno je da M us liman i i Albanc i imaju najveĆIi prirodni priraštaj u Jugoslaviji. Kod Albanaca prirodni prirašt aj iznosio je (godin e 1970 / 71) 29.0 na 1.000 stanovnika, a kod Mu sliimana 16,7 na 1.000 stanovnika. Mus limani srpskohrvat skog jezika imaju uo pće naj manj i mort alitet u Jugos lavij i (god ine 1970/71. na 1.000 stanov nika 6,2 umr li h) . Albanci i Turci imaju u današnjoj Ju goslavij i status narodnost i (po rani joj terminologij i narodne manjine). Uživa ju ravnopravan položaj sa ost al im građanima Jugoslavije, ali i pravo slobod nog izražava nja svoj e narodnost i ,i kulture, kao što je up ot reba materins kog jezika u j avnom životu i službama, odvojeno školstvo i naciona lne inst itucij e i sl. Musl imani slavenskog por ijekla uživaju u Jug oslav iji ravnoprava n t retm an sa osta lim j ug oslavens kim narodima: Srbima, Hrvat ima, Slovenc ima , Makedoncima i Cr nogorci ma. Muslimani slavenskog po rij ekla, kojima okosn icu či ne bosans ki Muslim ani, priznati su kao j ed na od šes t j ugoslavenskih nacija. To je, historijski gledano, onaj dio Južnih Slavena, koji je primio islam , Gl oformiO se u toku s t oljeća u pašaluku (eja l etu Hi beg lerbeg luku) Bosna. Pašaluk Bosna bio je zn atno prostraniji od dan ašnj e teritorije Bos ne i Hercegovine. Obuhvatao je i Novopazarski sa ndžak {područje između Sr bije i Crn e Gorel. a izvje sno vrijem e

32

dopirao je čak do Skadarskog jez era, pa je dakle tada uklju čivao i mu sli mane u Crnoj Gori. Ova terit or ij aln a ekspanzija Bosne {Bosanskog pašaluka) kao i emocionalna povezanost, doprinijela je da se i muslimani Crne Gore, a pogotovu muslimani s pr r učj a Novopazarskog sandžaka koji je sve do 1878. bio u sas tavu Bos ne, smatra ju bosanskim Muslimanima , pa su se pri likom po· pi sa stanovništva 1971 . deklarisali kao Muslimani u nac ional nom smislu. Od slavenska-isla mski h sk up:i na u ju žnoslavenskim zemljama tzv. Pom aci i tzv. Torbeš i sa Goran ima oduvijek su bi li teritorij alno odvojeni od Bos ne. Međutim popis stanovništva od 197 1. pokazao je , po tome što su se tzv. Torbeši djelomi čno izja snil i kao Musli mani u nacio nal nom smislu da su emocionalno bli ski bosanskim Mus liman ima , j edno zbog iste vjere, a i zbog bliskosti jezika. Zan im ljivo je da su tzv, Torbeši u kohabitaciji s muslimanskim Alb ancima uvij ek znali očuvati svoJu etničku po· se bnost. Nasuprot tome, nalazeći se u bosansko-mus li manskoj sredini , dosta su podložni as imilac iji s bos anskim Muslimanima . Dosljedno prethodnim izl ag anjim a kao slavensko-·i slamske sku pine dolaze u obz ir: a) tzv. Pomaci b) tzv. Torbeši i e) bosanski Muslimani ( "Musl imani .. , »Muslimani srpsko-hrvatskog j ez ika .. ) sa svojim ograncima Muslimani Novo pazarskog sandžaka i crnogorski Muslimani.

al Tzv. Pomaci U Pomake se ubrajaju muslimani slavenskog porijek la, nastanjeni na području Bu garske , a d je lo mično i Grčke. Govore bugarski. Na području Jugoslavije doselilo se poslije 1877/ 1878. nešto Pomaka u oko li nu Kumanova, a end ogenog porijek la je manja grupa Pom aka u predjelu Pijan cu. Glavnu ob last Pomaka či ne Rodopi, pa su Pomaci za razliku od bosanskih Muslimana - gorštač ko st anovn ištvo . Ovo slaven sko-muslimansko stan ovni štvo nije se nikad a samo nazivalo Pomacima ; u najranijim turskim popisima izdvajaju se u poseb nu kategoriju pod nazivom -a harjan;" Nekada su bili znatno brojnij i nego danas. J ireče k je rač u­ nao (1876. godine) da je Pomaka tada bilo 500.000. Prema opć em popisu stanovništva od 1926. godine u Bugarskoj je bio

3

33

102.351 musli man s buga rskim mater inskim jezi kom (a ukup an broj musl ima na u Bugarskoj iznos io je t ada 789.296 ili 14,41 posto od ukupnog stanovn ištva). Prelaz na i slam pomačkog stanov ništva uslijedio je - prema orij entalisti Fehimu Ba jr aktareviću - postepe no i u razn im kraj evima u razno doba. Prvi prelazi su bili već poslije bitke na Marici (1371) i poslije pada Trnova ( 1393). Bajraktarević se pri tome poziva na Jirečeka, koji je smatrao da su tada bugarska vlastela i bogumili prim i li islam. Jedn a znača j nija faza islamizacije bi la je za Selima I (1512-1 520), a onda sredinom XYII sto lj eća.

U bugarskom jeziku Pomaka dosta su prisutni jezični arha· izmi, a i pred islamsk i ob i čaji. Zaniml j ivo je da je bugarsko ime u novijoj historiji pos talo poznato zahvaljujući dobrim dijelom upravo Pomacima. Donekle se nešt o slično desilo kao sa j ugosl avenskom " Hasanag inicom". koja je izdanjem Fort isa ( 1774) i Goetheovim prijevodom na njemački jezik pronijela u Evropu slavu narodnom stvaralaštvu jugoslavenskih naroda. U slučaju Pomaka riječ je o zbirci .. Yeda Slavena« (I knjiga, Beograd 1874, II knjiga S. Peter burg 1881). DYeda" je predstav ljena kao da je t obože nastala u Pomak a sa Rodopa. Tu je sadržana mistif ikac ija kako su preci Južnih Slavena bil i Iliri, Tračani i Makedonci i kako su doseljeni iz Indije. Zb irka j e izazva la na j veći interes znanstvenih krugova. Doš lo je do žuč n ih naučnih polem ika o autentičnost i teksta u .. Yedi« . Konač n o se utvrdi lo da je neki makedonski učitelj imenom Ivan Gologanov falsifici rao te tekstove i tako ih prezentirao redaktoru Stjepanu Yerkov i ću, koj i j e inače bio porijeklom bosanski fran jevac. No bez obzi r a na to što se rad ilo o misti f ikaciji, "Yeda Slave na" i Pomaci dali su povoda da se poslije viševjekov ne zaboravi opet p ročuje za bugarsk i narod (Siš manov ).

bl Tzv. Torbeši Torbeš i - koji se tak o đer sami nikada ne nazivaju t im imenom - č i ne posebnu slavensko·muslim ansku skupinu, a nastanjeni su obično uz albanska naselja. Govo re dijelom srpskim a dijelom makedonskim jezikom , pa su po svoj prilici srpskog i makedonskog porijekla. Nije posve 'isključeno da su i slavizirani A lbanci (imaju i nošnju kao i neke običaje slične A lbancima). Pojmu .. torbeš« neki pridaj u isto z načen j e kao i poj mu »kuduger - i ,.fundait", koji se upotrebljavaju za bogumile (cutis

34

kao i qJ OU\l oo: = torba) (upor. Maj a Miletić , I »krstjani" di Bosnia alla luce dei lora monumenti di pietra. Roma 1957, str. 86-87). Torbeši na Gori , Reka1ije u dolini Radike, u Rahovecu (Orahovac Podrimsk i ) čine prelaz Makedoncima , dok su Torbeši u Tikvešu n ajčišći Makedonci , a njihov govor makedonski. Ti kveška grupa je njihova najmnogobrojnija grupa; či n e je Kavadarci i oni u Negotinu na Vardaru. Izrazit i Makedonci su i Torbeši oko K i čeva i Južnog Broda. Musl imani u Ra hovecu i oni u Jab l anič­ koj župi (zvanoj obično Sredska župa) po govoru su mn ogo bli ži srpskom jeziku nego pravoslav ni oko Rahovca i sami Prizre nci pravoslavne vjere. Torbeša ima i u oko lini Gostivara, Tetova i Resna; njihova su i neka ohr idska i debarska se la, a ima ih i u granicama Albanije (Pes hkopi, Kukes) . Torbeši u Tikvešu imaju visok rast, Ši roka pleća, plave kose i oč i t e dugu lj asto lice i duguljastu lubanju (doli hocefa li) . Gorani (sa Višegrađan i ma) nastanjava ju općinu Dragaš (uz Prizren) (koja je činil a stare dvije župe , Opo ije sa albanskim življem i Goru sa slave nsko-musli manskim življem ). Ka rakte r ist ika j e goranskih naselja da su kompaktna muslimanska. Glavno im je zanimanje st o č a rstvo. Poznati su k ao slas t ičari (često se pogreš no poistovjeć u ju sa Albancima). a u Skoplju i dr. kao sarafi. Islami zacija tzv . Torbeša kao da se ima datirati u ka sn ije vrijeme. Na području Sar-pla nine to se - prema Bajraktareviću

-

moglo dogodi t i za vlade Sel ima I (1512-1520). a u oblasti

oko Debra krajem XVII stol j eća, a tek početkom XIX stoljeća u Gori. Pouzdan ije je , meautim , ono što pripovi j eda apost olski vizitator Petar Mas arechi god ine 1624 . On navodi da su ' če t iri godi ne rani j e mnoga sela oko Prizrena prešla na islam i da je sj everno od r ijeke Drim preš lo na islam u 200 sela više od 3.000 duša . Nije ipak jasno da li se ovo saopće n je odnosi samo na To rbeše ili ujedno i na Albance.

c) Musl imani srpskohrvatskog jezika Razlikuju se po regi jama: Muslimani u Bosni i Hercegovin i ; - Muslimani u bivšem Novopazarskom sa ndžaku i - Crnogorski Musli mani. Historijski su se kao jedn a cjel ina oformili Muslimani u Bosn i i Hercegovini i na podr u čju bivšeg Novopazarskog sa ndžaka , a et n ički su im vrlo bliski crnogorski Musli mani srpsko3'

35

hrvat skog j ezika . Ter itorijalni supstrat u etničkom oform lj enju Muslimana srpskohrvatskog jezika bio je Pašaluk Bosna, od nosno ra nija srednjovjekovna bosanska država. Još počevš i od kralja Tvrtka pa sve do 1878, sastavni dio Bosne bio j e i t eritorij tzv . Novopazarskog sandžaka. Zato naziv bosansk i Musl iman ili Bošnjak mus liman obil j ežava Južnog Slavena islamsk e vj ere koj i se etnički razvio na području Bos ne ( .. Kraljevstvo Bosna .. , ejalet, paša luk, beg lerbegluk Bosna; doda tak .. i Hercegovi na« u z vanič n om nazivu pripada novijem vremenu; povezu je se sa nepuna dva decen ija vladavine Ali-paše Rizva n begov i ća Hercegov inom kao posebnim pašalukom; naziv Bosna i Hercegovina zvanično je uveden austrougarskom okupacijom 1878) . Crnogorski Muslimani južnoslavenskog porijekla ni su bili trajn ije u sastavu Bosanskog paša luka, ali su po kultu rn im od li kama, pori· jeklu i os j ećan j ima naj bliži bosa nskim Muslimanima. Svi se ovi musli mani u naciona lnom pogledu izjašnjavaj u kao Musli man i. Prema Barkanu, u razd oblj u od 1520. do 1530. Bosa nski sandžak brojio je 16.935 musli manskih domać in stava naprama 19.619 kršćanskih ( k atolič k ih i pravos l avn ih). Vremeno m se u Bosni muslimansko stanovništvo JOŠ više povećalo. Prema bosa nskom defteru skraja XV II s t ol j eća (koj i j oš nij e izdat) u bo· sanskom sandžaku mog lo j e biti 3/ 4 musli mana. Brojni ratovi , kao i pošasti, posebno kuge, vrlo su se nepovoljno odražavali na muslim ansku populaciju. Stradalo je najviše upravo musl imansko stanov ništvo, j er u prin cipu kršćani u Bos ni nisu bil i obavezni da ratuj u, a od pošast i stradalo je opet najviše musl im ansko stanovništvo, j er je kao gradsko i sa zbi jenim tipom naselja na selima bilo najizložen ij e epidemij skim i pan demijskim haranjima. Muslimansko st anovn ištvo u Bosni nar očito j e stradalo za ve likog rata 1683-1699. godi ne. Izgibanja i ratne posljedice bil e su toliko katastrofal ne, da je usprkos veli kim dose lj ava njima u ovim vremenima zap ravo došlo do naglog pada muslimansko9 stanovništva u Bos ni. Na da lje naglo smanjenje utjeca la j e na r očito kuga od 1813. do 1817, a i ratovi u Srb ij i , tako da od dvadesetih godina XIX vijeka muslimansko stanovniš tvo u Bosni nije više preds tavlj alo većinu. Iz zva n ič n og turskog popisa od 1850/ 51. može se z aklj U Čiti da je u Bosni bilo 486.000 pravo slavnih, 424.000 musli mana i 171.000 kato li ka. Za Austro-Ugarske muslimansko st anovništ vo u Bosni 'i Hercegov ini rel at ivno j e b rOjčano nazadovalo usli jed selidbi u Tursku . Raču n a se da je u austro-ugarskom razdobl jU isel j ena iz Bos ne i Hercegovine oko 160.000 Musli mana. Prvi i drugi svjetski rat takoder se teš ko odrazio na bro jča n i razvoj , ali su u oba ova rata strada li svi dijelovi stanovništva. Populacione pr ili ke bosanskih Muslimana stab il izi rale su se t ek nakon drugog svjet skog rata.

36

Najnoviji op ći pop is stanovništva, obavljen 31. marta 1971. iskazao je u Bos ni i Her cegovi ni 1.482.430 Muslimana, 1,393.148 Sr ba i 772.491 Hrvata. Izraženo u postocima, M usli mani su či­ ni li 39,6 posto stanovništva Bosne I Hercegovine, Srb i 37,2 posto i Hrvati 22 ,1 posto . Sto se tiče crnog orsk ih muslimana, obično se tu podrazumijevaju muslimani južnoslavenskog , alba nskog i turskog po(· jekla koji su nakon ratova 1877. i Berl inskog kongres a 1878. te ba lkanskih rat ova 1912. i 1913. prisajedinje ni kneževini Crnoj Gori. U decembru 1877 . Crnogorci su zauzeli Bar sa slavensko-muslim anskim stanovn i štvom. Godi ne 1878. Crnoj Gori su pripojeni Ul cin j (sa alb ans kim sta novništvom). Podgorica (da naš nji Titograd). Spuž, Ni kšić i Kolaš in (sa muslimanski m stanovni· štvom ju žnoslavenskog por ijekla). Poslije balkanski h ratova Crn oj Gori su pripali Plav, Gusinje, Bera ne, Rožaj , Bijelo Pol j e i Plevlj e (sa muslimani ma južnoslavenskog porijekla) te Peć i Đakovica (sa alba nski m sta novništvom ). Ina če, u pravoj Crnoj Gori muslimani su do početka XVII I st. bil i broj nije zastupljen i u Ceklićima, u Crmnici. Cek li nu , cet injskom pleme nu i dr. Na samom Cetinjskom polju postajale su tri džamije : u Baj icama, na sred Po lja i kraj Vojne bolni ce. Raču na se da je na području prave Crn e Gore bilo oko sedam džami ja. Bivše muslimanske po rodice su Mustapići, Muhidinovi ći i Ra ma dan ov ić i iz Ceklića, Popovi ći-Jabuča r i , Martinovići, Miloševići, Mus tajka d i ći sa Cetinja, Saban i, Be ćiri, Kad ići , Kasa rn i i dr. Stanj e se izmijen ilo tzv. i stragom potur ica i kasni je. Poticaj za istragu do šao je zapravo izvana : podstakn uta je prog laso m Petra Veli kog na hr i šća ne Balkana , a sprovedena je u okviru akcije ruskog general a Miloradovića povodom bi t ke na Prutu 1711. godine.

37

IV BOGUMILSTVO I ISLAMIZACIJA

Kada se govori o postanku bosanskih Muslimana, prvo pita nje koj e se nameće jeste u kakvom odnosu stoji nestanak Crkve bosanske i islami za ci j a? Ranije je bil o opće ni to usvojeno mišljenje da su bosanski Muslimani poto mci bogumila - kako su se nazivali pripad nici Crkve bosanske - pa da su li sto m prim ili islam kada je sultan Fati h osv ojio Bosnu 1463 . godi ne. Ovo m išljenje je zastupao još apostolski vi zitator, u če n i Masarech i (god ine 1624). On spominje masovni prel az katolic iziran ih bogumila na islam, kada je Mehmed el Fati h osvojio Bosnu. Pred samo osvojenje Bo sne bos anski kralj Tomaš izvršio je n ečuveno nas il j e nad svoj im podanicima , prisil ivši one koj i su pripadali Crkvi bosanskoj da prime ka to li čku vj eru, a oni koj i to nisu htjeli uč in i t i izbjeg li su u ze mlju hercega Stjepan a. Po ds jećajuć i na te događaje Masarechi kaže : . Vjeruj em da su se mnog i sjećali krivovjerja (misli na Bosansku crkvu ) i zbog toga bili slabi u vj eri ( k atolič ko j ), pa su prilikom dolaska Turaka u Bosnu lako prelazil i na islam, da sačuvaju svoju slobodu .• Mišlj enje o masovnom prelazu na islam pr ipadnika Crkve bosanske (bogumila) jedva da j e iko rani j e I pokušao u nauci osporiti. Našlo se ipak j ed an manji broj autora, već p oč evši od 1867. godi ne, koji se suprotstavl ja tezi o Crkvi bosanskoj kao bogumilskoj, pokušavajući da dokažu kako ona ni je bila h eretlč-

39

Aladža džamija

u

Foči

na, a onda su pojedi ni autori ustajali i protiv uVflJezenog shvaćanja

o bos ans kim Muslimani ma kao poto mcima bosansk ih bogumila. I u ovom pi tanju pokaza lo se da su ekstremno postav ljene tez e najčešće neodržive. Danas je u nauci više manje usvoj eno da je Crkva bosanska dOista bi la heretična, samo se pojed ini autori raz ilaze u tome u ko j oj j e mj eri bi la heret i čna. Pa i oni autori koj i smat raju da je Crkva bosanska bi la ortodoksna , kao što je na pr. medievalista Marko Vego, ne poriču joj da je u organizacionom pogledu bila potpuno samostal na, kako od katoličke crkve tako i od srpske pravoslavne c rkve. U pitanju po ri j ekla bosa nski h M uslimana stvari se ne sm iju si mpl i fi c i rati. Pr ij e svega , svi pripadn ici Crkve bosanske nisu prim ili islam prilikom turskog osvojenja Bosne. Ve lik dio pristalica ove crkve izbjegao je izvan zemlje. Iz Bosne nisu bježali samo f ranjevci; bij eg je nj ihov dao povoda izdavanj u poz nate sultan Fati hove ahdname ( »a oni koji su pobjegli neka su slobodni i sigu rni: neka dođu i neka bez stra ha stanuj u u zeml j ama mog carstva«). Bježali su i krst jani

40

Crkve bosanske zajedno sa svojim pristašama. Najizrazitiji je slu čaj sa gostom Radinom l drugih 50 do 60 predstavnika Crkve bosanske. Oni su izbjeg li od Tu raka i početkom 1466. tražili da im se omogući boravak na mletačko m području , Masovna iselj avanja iz Bosne spomenuta su i u Borel1iNukas oyićevom grbovniku skraja XVII stoljeća. Tu se navodi da su se poslije tragedije nesretnog bosanskog kraljevstva mnogi Bošnjaci spasili bijegom u Dalmaciju , na njezine otoke. u Hrvatsku, Dubrovnik, pa su neki doprli i do Napulja, Apulije, Istre i Crkve ne države. Dajući sliku prilika, autor grbovnika kaže da je kod drugih prevladala ljubav prema domovini i nisu napustili svoju zemlju po c ij enu da ostanu pod turskom vlašću. " Možda za kaznu toga- - pobožno zaključuje taj pisac ~ mnogi od· stupiše od vjere i po č eš e slijediti Kur 'an_. Među bjeguncima našlo ih se mnogo koji su ostali posto· jani u svojoj vjer i. Nimalo onda ne iznenađuje da se upravo od XVI stoljeća. u susjedstvu Bosne masovno u dokumentima govori O »boguf"[1ilima .. , »patarenim a« i »manihej ima«. Godine 1550. susrećemo se s postojanjem .. patarinskih knjiga« kojima SLJ se pojedinci služili u Dubrovniku. Isel javanja iz Bosne, uglavnom pripadnika Crkve bosanske povodom turskog osvoje nj a, bila su prilično brOjna. O tome pru· žaju dokaze i najran iji tu rski katastarski defteri, u kojima se za mnoga zemljišta navodi da su "pusta ...

Poslije turskog osvojenja manji dio pripadnika Crkve bosanske primio je pravoslavnu i katoličku vjeru. PrelaZi na katolici zam javljaju se već u posljednjim godinam a državne samostalnosti. A pravoslavlje je pripadnicima Crkve bosanske bilo blisko prije svega po slavenskom jeziku ćirila-metodske tradicije kao obr ednom jeziku. Nije zato ni čudo da su se u pravosla vnoj sredin i (a li i među bugarskim pavlićanima) našla eva nđelja koja su ranije pripadala Crkvi bosanskOj. Posljednji takav nalaz je Divoševo evan đelje , pronadeno u septembru 1960. u sandžačkom selu Podvrhu više Bijelog Polja. u tamošnjoj mana· stirskoj crkvi. Dio pripadn ika Crkve bosa nske , i to u zem ljama herceg a Stj epana, PavlOVića i Kovačevića, dakle u Hercegovini i istoč n oj Bosni. slijediO je svoj u rani j u vje ru i izvjesno vrijeme nakon turskog z auzeća Bosne. Zanimlj iva je pojed inost da se još oko 1560-1565. godine, a moguće nešto i kasnije, našao u bosanskoj sred in i neki učeni bosanski krstjanin , koj i je na molbu novoobraćen i h musli· mana , nastanjenih u selima koja su ranije sač inj ava l a metoh (ma nast irsko imanje) u Kunovu kod Fo če, napisao za te dojuče­ rašnje vjernike Bosanske crkve tzv . K u n o y s k i z a p i s. To je magijski zap is sa ci t atima iz Novog zavjeta koji su pripadn ici Crkve bosanske veoma poštovali , ali i sa dosta apokrifnih ele-

41

menata, koji je im ao svrhu da zašt iti Kunovski metoh od prirodnih nepogoda (uda raca groma, grada , stud eni , zli h vjetrova i sl.) . Iz sadržaj a zapisa vidi se da su vjernici Crkve bosansk e sma t rali da je đavo taj koji prouz rokuje sve ljudske n edaće, pa se prijeti đav li ma - koji nose imena iz paganske i lokalne tradicije - da se okane da nanose štetu usjevima u se li ma Kunova . Naziranje da je đavo uzročnik zla odražava dualist,i čni koncept. I prema bogumil skoj Tajnoj knjizi Sa tana je stvor io grom , kišu , grad i ob lake i nad nj ih poslao svoje slug e - andele. T akođer sinodik cara Borila od 1211 . godi ne u ta č k i 44. izriče anatem u i protiv onih koji .. Sotonu označavaju kao davaoca kiše i grada-. I katari su pri pisivali đavolu odgovornost za oluje, grad, poplave, vatre. Zato i Kunovski zapis. u tj ečući S6 za spas metoh a, ne upuću je molitve Bogu, već se prij et i đav­ lim a. Među đavlima koji se nab rajaju spomenut je i Kozodorac, a u samom Kunovu ima pećina zvana Kozlodolac u kojoj se nalaze os taci nekih zidnih sl ikarija. To bi mog lo biti peći n ska kultno mj esto , kakvih se, izg leda, još nalazi ponegdje u Bosni : poznato j e da su i f ranc uski katari u peć i nam a, također sa sli kar ija ma, održavali svoje ku l tne sastanke. Ku novs ki zap is pisan je bosančicom, dijelom i na la t inskom j eziku ( r i j eč je o p r iči o Abgaru, koja je i i n ače bila popu larna u bogumil a, pa j e u južnoslave nsk im zemljam a preš la i u pravos lavnu i u k atoličku knj iževnu t radi ci j u). Zapis je bio smješte n u stab lo jedn og bora koji je imao dominantan položaj nad imanji ma kunovsk ih težaka. Pron ađen j e, zatrpa n dublj e u zemlju, godine 1905 _ U Kunovu su se j oš nakon tu rskog zauze ća Bosne nalazi le "krstjanske zemlj e- , što in d icira da je tu bio j eda n od pata renski h centara. U t urskom defteru od 1477/ 1478. spom enut je u Kunovu gost CVjetko. Ok olnos t da j e stolje će nako n turskog osvojenj a sastavljen na autentičan n ač in jedan kompl ikovan bogum il ski t ekst, svj e d oč i da se Cr kva bosanska duže održala u Bosni i nakon 1463. iako su joj zad at i strahoviti udarci još potkraj bosanske drž avne samosta lnosti. Kunovski zap is je drag ocje no SVj edočanstvo bogumilsko-m us limanske simbioze . U zapisu je pOimence navedeno 29 muslimanskih imena kunovs kih domaćina , čija je imanja zapis trebao zaštitit I. Kunovski težaci , imenom Hasa n, Pajazit. Durmiš, Mustapa, Daut, Perhat, Jagub, Jaho , Kaso m i dr., oč ito vjeru j ući u djelotvorn ost zap'isa koj e su pravi li kao bogu mili , obratil i su se nekom svom bivšem duhovnom past iru da im nap ravi taj zap is . Bio je to učen duhovni pas t ir. On je vjerojatno tekst napisao po već ustaljenim formulama , ali j e zn ao to liko i latinski , da je u teks t dodao for mulu (na lat inskom): nU čast Bog a i za oslobođ e nj e domovi ne« eksklamiraj u ći tako žel ju za osl obođe­ njem Bos ne od tu rske vla sti.

42

Kunovski zapis spada u red ši roko praktikavanih tzv . dvostrukih zapisa. O nji ma govori t urski anoni mus u spisu iz 1585. godine. Opisu ju ći bosanske ob r aćeni k e na islam, koje naziva poturi, anonimus , među ostali m , tvrdi da no se dvostruke zapise, jedne od popa, a druge od hodže. Ovaj zapis predstavl ja jedan segme nt koji podsjeća na rastrojstvo u kome se našla Crkva bosanska. Progon posljed nje dvoj ic e bosanskih kraljeva predstavl jao je poče tak kraja, a onda je tursk im osvoje njem došlo do egzod usa bogumila iz Bos ne, pa do pribjegava nja kršćanskom pravovje rju (kat oli cizac ijom, odnosno primanjem pravos lavl j a). Međutim, najveći dio vjernika Crkve bosanske . ukljUču ju ći i gro onih koji su u jesen 1459. nasilno pokatoliče n i, preš li su na islam . Samo izuzetno, u pojedi nim porodicama , poj edinci su ostali kroz generaciju-dvije postojani u staroj religiji.

U prvo tursko doba sreće se u dokumentima na hiljade pri mjera mus limanskih imena koj ima otac ili brat nose slavenska imena. Da se zataji nemuslimansko porijeklo, otac se nekada o z načuje i kao Abdulah, Abdu lgafur i sl. Ništa izrazitije nego masovna pojava ovakvi h imena ne dokazuj e intenzivn u islamizaciju. Imena braće i otaca uvijek su slavenska , dok su kalendarska imena pravi izuzetak. I to je indikativno, s obzirom da se u okviru Crkve bosanske redov ito sreću slavenska imena. Za procese islamizaci j e najkompletnij e podatke pružaju turski katastarski deft eri, koji su postal i pristupačni nakon drugog svjetskog rata. Samo nam sve postojeće vrste deftera nisu prist u pačne , nego uglavnom defteri o poreskim obvezama raje. Oslanja j ući se isključivo na ove def tere, a ispuštajuć i iz vida da je u bosanskom vilajetu, od no sno sandžaku u prvo doba prevladavala povlašteno militarizirana musl imansko st anovništvo, neki autori su postavi li tezu , da je islam izacija u Bosni zapo če l a istom potkraj XV I sto l jeća. Ti me su se ovi autori dis tancionirali od teze o masovnom prelazu na is lam bog umila pr ilikom su ltan Fatihova po hoda na Bosnu 1463. odnosno 1464. god ine. Po svemu se ipak čin i da je već u prvo tu rsko doba u Bosni bilo brojn o musli man sko stanovniš tvo . To proi zlazi i iz najn ovije studi je prof. Ned ima Filipovića , odlič n og poznavaoca tursk ih katastarsk ih deftera (Godišnjak Centra za balkanološka ispitivan ja XIII , 11 , Sarajevo 1976). Treba uvažiti da je pored otporn ih elemenata prema tursk im osvajačima (a oni su orga nizavali i jedan ob li k geri lskog rata, o čemu govori turski savremen ik Dursun-beg) među Bos ancima , u prvom redu pripadnicima Crkve bosanske, postoja lo i jako protursko raspo loženje . Toga je , uostalom , bilo i u drugim balkanskim ze m ljama. Godine 1448. izvijestio je o tome papu Niko lu V hva rski biskup Toma , ističući kako su patareni u poras tu i da pakti raju s Turcima. Tim povodom papa je odredio speci43

Nišan i Omer-age Baš i ća u bliz'ini GJ amoča

jal nog izaslanika za Bosnu 1450. godine. Ova; je pos lao izvještaj kako su se pataren i počeli sporazumi jevati s Turcima oče ­ kujuć i da će im sultan darovati samostanska imanj a kada se crkve na dobra sekular izi raju osmans kom ok upacijo m. Rij eč je ovdje o imanjima hiža, kuća, odnosno gostinjaca (domus patarenorum, domus christianorum) bosanskih krstjana. Ali uslijed progona kralja Tomaša nij e trebalo čeka ti tursku se kul ar.i zaciju krstj anskih imanj a. Samo čet i ri godi ne pred tursko zauzeće krst j ani, protjeran i iz Kralj eve zemlje , morali su, kako izričito napominje papa Pijo II - ostaviti svoj u imovinu , uko li ko ni su pristali da se po krst e. Nakon Fati hova osvojenja Bosne, kod prvog poznatog katasta rskog popisa od 1468/69. predstavnicima Crkve bosanske uspjelo j e da se osiguraju da im zem lj išta gostinjaea. koja su bil a napušte na 1459, ne dođu pod udar kon fiskac ij e s obzirom na to da su vakantna zemlj išta po turskim ag rarnim propisim a postajala državna. U tome je i sm isao zabilježbi ko je se s reću u katastarskim defteri ma, da je na ime pojedino zem lji šte krstjansko. Ta su zeml ji šta, ist in a, bi la na isti n ačin optereće n a kao i sva ostala zemljišta koja su pripadala »gebr ima«. odnosno ~ k afi rim a", a zabi lj ežbam o svojstvu pojed inih zemljišta kao krstjansk ih osiguravalo se makar i .. golo pravo vlas ni štva" krstjana iz vremena u kojem su se oni dobrim dijelom razbježali bilo u zemlje hercega Stjepana il i Pavlovića, bi lo povodom turskog

44

zauzeća i u još udaljen ije krajeve. Zabilježba svojstva »krstjan·

sko zemljište « leg itimisala je krstjanske monahe da to zem lji· šte mogu uzeti u posjed i da ono. bez obzira na vakaciju . ni j~ postalo državnim. Upravo ove zabilježbe o pripadnosti krst jani ma pojedin ih ze mlj išnih posjeda indikativne su za praćenje konačne sudbine Crkve bosanske i njenih pripadnika, odnosno za praćenje pro· cesa islamizaci j e. Ove zabilježbe pokazuju da je u srednj ovjekovnoj bosanskoj državi. mogl o bi se reći sve do Tomaševi h perse ku ci ja, Crkva bosanska ima la na j jače i najši r e uporište u narodu . Pred same pogrom e pisao je dominikanac Ni ko l a Berbucci iz Dr ača 31. maja 1459. da u bosanskom kra ljevstvu man ih ej ci čine gotovo većinu sta novništva. Defteri pokazuju da j e organizac ij a Crkve bosan· sk e pokr ivala čitavo područje koje je osvojeno 1463. godine. Sudeći

po defteri ma stanje Crkve bosanske u prvo t ursko doba ponešto se razli kovalo - u zemljama hercega Stjepana , Pavlovića i Kovačevića, gdje j e Crkva bosanska bi la domi nantna i poka zivala izvjesnu vita lnost još do kraja XVI stoljeća; u tzv. Bosanskom kraj ištu , zap ravo širem području vrh· bosan ske župe , gdj e se turska vlast uspostavila od 1436. a po nekima i od ranije, i - u Kra ljevoj zemlji. Defter od 1468/ 69. pokazuje da su se na sva ova tri pod. r učja na lazile krstjanske zemlje, dakle organizacioni punktovi Crkve bosanske. U zemljama hercega Stjepana, Pavlovića i Kovačevića, kao i u žup i Neretvi. krstjanske zemlje, kako se vid i iz deftera, još uvijek drže krstjani , pa j e dakle u tim krajevima Crkva bosanska preko svojih mona ha ko liko·toliko akt ivna. Na· suprot tome u tzv. Bosanskom kraj išt u i Kra ljevoj ze m lj i krst· j anska zeml jiš ta su samo kao takva registrova na , ali ih 1468/69. nisu držali krst jani. Umjesto bi lo kakvih znakova crkve ne organizacije, na širem podr u čju koje obuhvata te .. krstjanske zem· Ije«, masovno se javl ja islamizirano stanovništvo. Na t im pod· ručjima, na krstjanskim zemljama , bez obzi ra što se kao t akve registruju, ne sreću se krst jan i, duhovn a pastva Crkve bos an· ske. Na zem ljištima u t im krajevima kao poreski obveznici u veli koj mjeri geriraju ljudi s musli m ans kim imenima. a njihovi očevi obično nos e nemuslimanska imena, koja nisu ka lendarska. Očito j e da je u tzv. Bosanskom kra j ištu i Kraljevo j zemlj i godine 1468/ 69. Crkva bosanska bi la izgu bila svako uporište. Ove dedukeije iz deftera od 1468/ 69. podudaraj u se sa tra· dicij om, po kojoj su se u sred njem toku ri jeke Neretve, u hercegovoj zem lji i župi Neretvi sretali osta ci bogumilskog kulta još u drugoj polovici XIX vij eka. O tome su pripovi j edali frCl Petar Bakula , dub r ovački dopis nik " Timesa« (od 19. X 1875). fra

45

Grgo Mar t ić, E. de Sai nt-Marie, M ehmed-b eg Kapeta n ov i Ć-Lj ubu­ šak, Vi d Vu l etić-Vukasov i ć i dr. U tim krajevima proces is lamizacije bog umil a tra jao je najduže. Ni z okolnosti koje su iznijeli Hi fzi ja H asa n ded i ć i Derviš B u t urov i ć u puć uj u na za kl jučak o kasnijo j islamizaciji područj a sred nje Neret ve, negdje oko polovice XVI I stoljeća. Tada je pod ignuta i najsta ri ja džam ija u Seonici. Islami zac ija u tzv. Bosanskom kra ji štu desila se , po svoj pri lici , još prije Fa t ihova osvojenja, odnosno u preosta lim d ij elovi ma Kraljevske zem lje u doba Fat ihova osvojenj a. Ni je, štaviše, isključeno da je j oš kraj em XIV od nosno počet· kom XV s t o l jeća u tzv. Bosanskom kra ji štu, i t o uVrhbosanju , bila podi gnuta i j ed na džami ja. Ponovn im vraćan j em t ih krajeva pod kršćansku vlast džami ja je mog la bit i porušena il i pr ilagođe n a u druge svrhe, da bi onda, nakon ponovnog t urs kog zauzimanja Vrhbosanja, pri j e nego što je izg r a đ ena nova džamija , ostalo sjeća nj e na tu džamiju u form uli .. džemat Pašaj igitova mesdžida., po krajiš niku Pašajigitu, ocu Ishak bega , vo jvode zapadni h strana, i nače osnivača jed ne džam ije i u Skoplju . Na samom poče t ku vijeka Pašaji gi t bio j e ,.in partibus Sclauon ie« . a o tome pripovijeda i Kron ika Ašik-paša zade . Popis od 1528. zna za Pašaj igitov džemat, a narodna trad icija za Pašajigitovu ulicu. To je najs t ariji sarajevski predio, pa j e na mjestu Pašaj igi tove ulice mog la biti podignuta najstari ja sarajevska odnosno bosanska džamija. Stvar je dalj ih istraživa nj a da li će se ova hipot eza potvrdi t i i li odbaci t i. U svakom sl u čaju, islami zacija Bosa nskog kraj i šta z apočela je prije Fati hova osvoj enj a Bosne. Na ovu fazu islam izacije mogao bi se od nos it i jedan zapis iz t urskog rukop isa od 993. tj. 1585 . (prepis iz 1050/ 1640)' koji je od f undamental ne važnosti za proc ese islamizaci je. Tu se kaže (po pr ijevodu Hadži Mehmeda H a nd Ž i ća, Jedan prilog po· vi j esti prvi h dana širen ja islama u Bosni i Herceg ovin i, Narod na Uzdanica, ka lendar za godinu 1938, god . VI, Sa rajevo, str.

xv

29- 45), U proš lo vri jeme u vi lajetu Bosne bi jaše kršćanska vjera i Mes ih ov vje rozakon. Kada je bilo suđe no da se ovaj vilajet osvoj i i da se u t im po kraji nama sud i uprava države Osmanovića proširi , onda j e rad i popisa (stanovništva) iz pr ijest olnice (St ambo la) od r eđe n (za to) po svoj pri lici muharir Mesi h-paša. Sp om enu t i muharir sa željom da obavi popis do đe u spomenut i v ilajet . Stanovništvo sela u to me vil ajet u z at eče raskoma· dano i rastrgano. Stoga od prvaka toga naroda i dobrih lj ud i toga plemena sakupi neko liko sta raca i od njih zatraži objašnjenje same stvari i r eče im : Ovaj vila jet vo dom, zrakom i ljepotom zem lj e odskače nad ostali m

46

pokrajinama nastanjene četvrti zema lj ske, pa zašto su stanovn ici tako razbijeni? Kakav bi način bio, da se ovaj narod ponovo, kao što je bio, ož ivi i poprav i ? Oni odgovore: Ova razrušenost i iskomadanost do lazi od bojazni velike dži zje i straha od povećan j a državnih daća. Tad a spomenut i muharir dostavi nji hovo stanje sretnoj Port i i uvaženim vezirima, ali ne dobije dozvolu da uki ne džizju i državne d aće . Rečeni muharir odl ikovaše se pameću i r azboritošću t e na ovaj nač ; n uredi stvar: Odluči da na koj i n ačin uki ne ime džizje, a da mjest o džizje odred i neku drugu daću. Složi se sa spomen utim uglednim starc ima, da iz svakog sela dođe po nekoli ko lj udi i da rad i općeg in t eresa na ovaj n ačin izlaz nađu : Nek iz svakog sela po jedan mu· škarac primi musli mansko ime te da im se zbog toga imena oprosti džizja. Ovo je objav lj eno po svim selima i krajevima. Ug lavnom se slože i uvide da im je u tome ko ri st. Svaki jednostavno svoje ime prevede na turski jezik: Kome j e bilo ime L: ivko, prozove se Jahja, kome je hi lo ime Vuk , uzme ime Ku rt, a kome je bi lo ime Gvozden, uzme ime Timur. eim se prozovu mu· slimanskim imenima dži zja bude ukinuta, a mjesto nj e na pos jede kojima su raspolagali i koj i se zvahu baština odrede po jedan dukat. I tu rascjepka nu div l jač na ovaj način pridobiju ; sela se poprave, a st anovnici ukidanjem imena džizje veseli i radosni postanu ... " Važan j e navod u ovom izvoru O uvođenju poreza po sistemu dukat na baštinu, kakav je sistem vjerojatno važio u predturskoj Bosni. Da se doista u vila jetu Hodidjed, izuzet no od drugih podrUČja u kojima je Isa-beg ubirao dohodak, plaća l a filurija, potvrđuje tzv. sumarni defter iz 1455. god ine. Zanimljivo je da anonimni autor iz 1585. nigdje ne govori o Fatihovu osvojenju Bosne, već o vremen u kada je uvedena u vilajetu Bos ni tu rska vlast i plaćanje poreza po sistemu dukat na bašt inu , pa se dakle pr i čanje može od nositi baš na tu rsko doba j oš pr ije Fa t ihova zauzeća. Nije nevažno da je upotrijeblj en i izraz »vil ajet" , pošto je osvojeni dio Bosne u to doba doi sta nosio taj naziv, dok je bosanski sandžak osnova n 1463 . god ine. Realan je i kada govori o dezolatn im prilikama koj e su nastale turski m osvojenjem. On pripovijeda i o prvom katastars kom pop isu, koji je, kako to pokazuje sačuvani sumarni def ter, doista i proveden još pr ije Fatihova nastupa . Autor rukop isa od 1585 . imao je, kako se po svemu vidi , dobre informacije o Bosn i u prvo tursko doba. Podac i koje je dao o masovnoj is lam izaci ji uklapa ju se u ono što nam pružaju katasta rski defter i, iz ko j ih se može zaključiti da su na područ j u Bosanskog krajišt a postoja li krstjani, ali su u vri jeme popi sa

47

Tip seoske džam ij e u K~aj i n i

već bili izgubili sve PozIcIJe. U sarajevskom kraju, dotično IIvi-

laj etu Hodidjed .. na njih pods j ećaju samo nekadašnje krst janske baštine, dok se aktivnih krstjana ne nalazi. Zar ova važna okolnost, u ko ntekstu podataka iz rukopisa od 1585. godine ne govori dosta uvjerl j ivo u prilog teze o masovnoj islamiz·aci ji bogum ila u prvo tu rsko doba? Jedan broj islam iziranih bogumila bio je taj koji je p l aćao dukat na baštin e, dok su osta li , kao stanovniš tvo strateški važnog Bosanskog kra j išta vršeć i vojnu službu, prve nstve no kao akindži j e, bili oslobođeni od rajinskih poreza. Glavni , za sada poznati turski izvor koji govori o masovnom prelazu na islam ( " bir ugurden .. ) za Fatihova osvoje nja Bosne jeste navod iz J en i čarskog zakona, koj i j e objavio dr Safvet-beg Ba šag i ć, prvo u .Kratkoj uputi u prošlost Bosne i Hercegov in e .. (Sa rajevo 1900), a onda u svojoj doktorskoj disertacij i ,.Bošnjaci i Hercegovci u islamskoj književnosti" (Sarajevo 1912). U no· vije vrijeme tim se izvorom , raspravljajući upravo oisla mizaeiji , poslužio dr Aleksandar Solovjev (u stu dij i Nestanak bogomi!stva i islamizac ija Bosne, Godišnjak Istor ijskog društva BiH I, Sarajevo 1949. str. 5 1 ~52 J. do n oseći nešto revidiran prijevod toga dokumenta. Zbog nj egove važnosti ovdje se taj odlom ak ci· tira prema Solovjevo j veni j i:

48

"Postoj i zakon da svi mladi janičari (adža mi og l ani) koji se sakupljaju u Bosni budu muslimani, sinovi muslimana . Pored toga većina je njih pr imljena u (carski) dvor u bašču. Uzrok ovakvoj pažnji prema spomenutom narodu je sledeći: U ono dob a kada je osvaja č Carigrada njegovo veličanstvo sultan Mehm ed han neka je s njim Božja milost i zadovo ljstvo - izvoleo s pobedonosnom vojskom zavojštiti na Bosnu, tada je sva raja i beraja (tj. sel jaci i oni koji ne p laćaju porez) te zemlje, saznavš i za moć i snagu njegova veliča n­ stva cara, zaštitnika sveta, iza šla pred njega i pal a ničice pred njegovo carsko pod nožje i najednom ( .. bir ugurden «) prešla na islam. Kada je nj egovo ve li čanstvo sul tan video da ovi najedamput pr imiše isl am rek ao im je da to nije loš narod. Zbog toga što su preš li na islam, rekao im je njegovo veličanstvo car, zaštitn ik sveta: Tražite od mene što želite! Stanovnici ove pokra jine su zat ražili: Neka se iz naše zemlje kupe mladić i (adžami 09la ni). Nj ihovoj je molbi udovoljeno i oni se primaju (bez obzira) bili obrezani ili neobrezani: nije zakon ni da se preg ledavaju. Ovi (mladići) od ovoga narod a koji su do sada sakupljeni ili su u ca rskom dvoru il i u bašči. On i su bili pametni i darovi t i, pa su većinom izaš li (jz dvora) s visokim po ložaj ima i dostigli visoke rangove .« Navodi Jeničarskog zakona u pogledu uvršt avanja Bošnj aka u jeni ča re stoje u punom skladu i sa podatkom savremen og poljs kog ljetopisca Jana Dlugosza, koji je zabil ježio da je su ltan Fati h pr igodom zauzeća Bosne »do sto hiljada osoba obojega spola odveo u ropstvo, od kojih je t r ideset hi ljada snažnih mladića uvrstio ujeničare" . Smatramo na osnovu svih ovih podataka da se može zak ljuč iti da ra nije iznesena teza o masovnoj is lamizaciji pa tarena , odnosno nasilno pokatoličenih patarena. ima historijskog osnova. Ona nije u sup rotnosti ni sa novootkrivenim katastarskim defteri ma, u kojima se, istina, muslimani masovno pojav ljuju istom s kraja XV stoljeća, ali to u isti mah ne podrazumijeva da nije bilo u većem broju muslimanskog stanovn ištva koje nij e dolazilo u obzir da bi kao poreski obveznic i bilo registrovano u defter ima . Baš defteri pružaju uvjerl j ive dokaze da su n ekoć bog umi1ski krajevi s brojnim krstjanskim hižama i posjedi ma ubrzo s pojavom turske vlasti u potpunosti izgubi li bogumilski značaj. Gro krst janski h zem lj išta prelazi u ruke islamiziranog seljaštva i vlaha, pa ništa bjelodanije kao to ne govori o tome kako je nestalo bogumila. Ipak, nj jhovo sasvim skromno održavan j e do u XV II stoljeće upuću j e na zaključak da procesi isl amizacij e nisu do kraja iskori jeni li tradici je stare re li gije.

,

49

Za odnos bogu mila i islamizacije znacaJne su i informacije koj e je dao o bosansk im potu ri ma engl eski diplomata Paul Ricaut (1628-1700] u svome djel u o Turskom Carstvu. S t o j eći na stanovištu da su t i navodi autent ični i važni , njima j e posebnu pažnju posvetio Aleksanda r Solovjev. prije svega u posebnom radu »Engleski izvještaj XV II vi jeka o bosanskim Poturim a« (Glasni k Zemalj skog muzeja . N. S. VII, Sarajevo 1952, str . 101-109; Isti, Le temoignag e de Paul Ric aut sur les reste S du Bogom ilisme en Bosnie, Byz ant ion 23 (1 953), 78- 86J. Solovj ev j e poseb nu pažnju skrenuo na navod Ri cauta, prema koj em bosanski poturi kao voj nici koj i borave na ugarskim i moravskim granicama či taju Novi zavjet na slavenskom jeziku koj i dobivaju iz Moravske i Dubrovnika, a drago im je da saznaj u i o t ajnama Ku r'ana, koji čitaju na araps kom. Solovjev naglašava da podatak pre ma koj em poturi č i ta ju evanđelj e na slavenskom Jeziku, iako se smatraju muslimanima, potpuno odgova ra potomcima bogumila, koji su nar očito mnogo č i ta li i kome ntari sa li Novi zavjet. Na prv i pog led dosta je teško povjerovati Ricautovim saop· će nJ ima, ako se uzme u obzir da se po islamskom uGe nju evan· đelje ist ina pri znaje kao Božja objava, ali se istovremeno i stiče da nije sačuvano u izvornom obliku. Ipak m islimo da se Ricautovi navod i teško mogu dovesti u pi tanje, naročito ako se upozori da se direktna potv rda za ono što tvrdi nalazi u jednom dubrovačkom izvještaju , j to 'iz početka 1596. godine. Tu se opisuje dolazak u Beograd dvoj ice dub r ovački h poslanika, Tome So r kočevića i Vale Đurđev ić a 30. marta 1596. Jedan j e od nji h izvi jes ti o da je pro l azeći kroz beo· gradske ulice vidio i ovo: ]tU j ednoj lepoj k uć i sa visokim čardakom usred latinske čarši j e nalazila su se tri dubrovačka duća na. Nekoliko ljudi se objašnjavalo pred zgradom. Jeda n je bio Bosanac musl iman koji se baš vratio sa fronta u Mađars k oj. Tražio je od trgovaca jedan nož, pl atn a i nekakvo ćirilsko sveto pismo. Dubr ovčanin mu iznese san· duk kn j iga. Zatraž i dve škude za jednu debelu svesku. lepo povezani novi zavet sa molitvama . Vojn ik izvadi ćeme r i n a đe dva nago rela ugarska zlatnika . Bun io se što Je knjiga t oli ko skupa . Pre tr i god in e još su se ove stva ri mogle dobiti za c iglo os amdeset aspri , uveravao je t rgovca. Ovaj je govorio O teškim ratnim vremenim a ... K

(Vu k Vinaver, Prve u staničk e borbe protiv Turaka, Prosveta, Beo· grad 1953, str. 39 ). Ako se uporede pod aci koje daje Ricaut sa ovim dubrovač­ kim izvještajem, koji j e iz nešto ra nijeg vremena, podudarnosti su očite. I po jednom i po drugom izvještaju Bosanci musli mani

50

nabavljaju Sveto pismo, odnosno Novi zavjet. Oba izvještaja pri tome spominj u vojnike iz Mađa r ske . Dubrovački izvještaj preCizira da se radilo o pr imjercima u ć iril ici , očito štampanim. IZVještaj iz 1596 . pokazuje, da to nije bio jed ini slučaj ove neob i č n e kupoprodaje. Potur i koji su nabavljali eva n đe l j a mogli su nabavl j ati ru· kopisna evandelja , ali narOČito, s obZ irom na dubrovački izvještaj, pr ije svega štampa na evanđelja. To su mogla biti samo ć iriIska eva n đelja "a na Ć i ril i ci je postoj ao« kaže Mi j o MirkoviĆ »samo Novi zavjet u prijevodu istarskih protestanata na čakavskom, štampan 1563«. »A prevodioc i i izdavaČ i hili su ta j Novi zavjet i nami j enili, kako u predgovoru kaž u, ,vsi m slo· vens koga jezika ljudem (t j. Jugoslavenima), i to naj prvo vam Hrvatom j Dalmati nom potom taka j še Bošnjakom, Bezjakom , Srbi jom i Bulgarom ' ... Kako se po svemu čini, u ovoj prilici se s r eće mo s jednim zanimljivim kontaktom s jedne strane islamiziranih bogumila, a s druge stra ne južnoslavenskih " Iutorana«. Izraz "lutor .. , dobro do danas poznat među bosanskim Muslimanima za čovjeka koji mnogo ne drži do vjerskih propisa, dobiva na ovaj način jedno konkretn ij e uporište. Taj je izraz mogao u muslimanskoj sre dini dobi ti pog rdan prizvuk upravo u ve zi s interesom koji su is lamizirani bogumili pokazivali prema luteranskim knjigama. Protes tantski planovi o pridobijanju "tu raka sve do Carigrada« i pot u rački interes za Novi zavjet , koji su oni vrlo vje rojatno dobiva li od tih istih protestanata , predstavlja jednu zanimljivu sp regu, koja unosi novo svje t lo i u toliku odbojnost ortodoksnih muslimana od lutora. Zanimljivo j e da su se sačuvala i dva primjerka Novog za· vjeta, je dan u staroj Srpskoj crkvi u Sarajevu , a jedan u mana· stiru Gomionici, koji bi mogli VUĆi porij ek lo od ovog poturačkog si nkretizma. A još poslije prvog svjetskog rata zab ilježen j e u Žep i (selo Luka) slučaj da su muslimani seljaci čita li Novi za· vjet 'i vršili upoređivanje tekstova iz Kur'ana i Novog zavjeta . Tvrd ili su za Isusa da nije pogubl j en, već da je nestao. I prema Ricautu poturi su tumači l i da je silazak svetog duha na duhove bi o tip i lik Muhamedov. Radi cje lovitosti prikaza treba naglasiti i to da su na islam pre lazili i pravoslavni i kato liCi uglavnom do kraja XVII st ., dok su kasniji prelazi - koji traju sve do 1878. - bili daleko manjeg obima. Do sada najpoznatiji slučaj masovne konverzije katolika zabilježio je apostolski vizitator Petar Masarechi godine 1624. Objašnjava j ući kako je došlo do mus limanske apso lut ne veći ne u Bosni , Masarechi kaže: .. R ečeno mi j e da je prošlih godin a u okol iC i Sutjeske otpalo od k r šćanske vjere šest 'i li sedam hiljada katolika.e Masovnih konverzija kato li ka na islam bilo je i u trebinjskom kraju. 4'

51

Alipašina džamija u Sarajevu

Postaje ta k ođe r historij ska svjedočans tva i o masov nim prelazima pravoslavnih . Trag o takvim prelazima ost av io je monah Marko Trebinjac, ko ji je 1509. zab il ježio da su mnog i , bez pr isil e, napustili pravoslav lje i prim ili isla m. Na ovaj val islam i· zac ije odnosi se i zapis upljevaljskom Psaltiru iz 1517. Na kraj u valja pr imijetiti da u fo rm iran ju bosansko-musl imanskog etnosa važna uloga pripada i m igracijama na relaciji sa Slavo nijom i Ug arskom, Li kom, Dalmacijom, Bokom Kotorsko m, Srbi jom i Crnom Gorom. U etnogenezi bosans kih Muslimana (kao uostalom i Srb a j Hrvata) važan je i udio stranih etničk i h skupina. Pri to me dolaze u obzir Tu rc i i druge muslimanske etničke sk upin e izvan Ba lkana, slavi zirano v laš ko-roman· sko sta novn ištvo, A lb anci, Cigani (Romi), Sasi i dru gi narod i. Međutim , rasp rav ljanje o t im pitan jima izl azi iz programa ovog rada.

52

v REFLEKSI ISLAMSKE CIVILIZACIJE

a) Utj ecaj orijentalno-islamske civilizacije na južnoslavenske narode U južnosl avensk im zem ljama, a na r očito u Makedoni ji i Bosni i Hercegovini, sreću se još i danas mnogi spomenici i drugi re likti ori j entalno-islamske civilizaci je. U ran ije vrijeme orijentalno-islamska civilizacija još je mnogo jače bila prodrl a m eđu južnoslavenske narode, kako muslimane tako inemuslimane. Privlač n ost orijenta l no-islamske civ i lizacije proiz laz i la j e iz okolnosti što je ona donosi la j eda n viši životn i standa rd (sta· novanje, oprema stanova, nošnja, j ela). što je to civ i lizacija pr ilagođe n a potrebama čovjeka ( "arhitektura na dohvat ljudsk e ruke«), što je unosila nove potrošačke potrebe (už ivanje kafe i duhana, upotreba kozm etike), jed nu lagodnost (rahatluk), razvijala estetska osjeća n ja, poseb no po svome poz itivnom od nosu prema pri rodi (njegovanje cv i jeća, zelenila, kult vode - češme, šad rvani), davala maha mašti (u pričama i legendama naj bujni je fantazije). Atraktivnost ove civilizacije proisticala je i iz Či nj enice što su njeni nosioci bi lo to Tu re;, bilo bosanski Muslimani - važili kao oni iz či j ih se redova regrutirao vladajuć i sloj gospoda. Treba podsjet it i na zakonitosti mode, naime na nastojanje srednjih i nižih slojeva da u kultur nim dost i gnućima imitiraju više slojeve. Ne bi bilo t eš ko dokazati da je ova zakonitost rani je bila pri mjenlj iva i unemuslimanskim

53

Unutrašnjost bogatije musli manske ku će 'u Sara jevu

sredjnama U susjedstvu muslimana, odnosno nj ihove gospode. Turska vlast je štaviše pre duzima la ad ministrat ivne mjere da bi spriječila tendencije kod kršćana i Jevreja da se u od ijevanju i obući izj ed na če s muslimanima . Najeklatantniji dokaz o utjecajima orijentalno-islamske civi· lizacije na južnosl ave nske narode jeste upotreba t urcizama , ko ji su najčešće - ali ne uvi jek - indikatori i o orijenta lno-islamskom porijeklu stvari i pojmova na koje se turcizmi odnose . Orijental i sta Abdulah Ska l jić sastavio je rječnik turcizama u srpskohrvatskom jeziku i tu registrirao 6.878 pojm ova sa 8.742 rije či orijenta lno-islamskog porijek la. Broj turcizama koje je Skaljić uspio zabilježiti svakako je nešto veći, a u ran ija vremena taj je broj morao biti još veći. Zanim ljivo je da j e među turcizmima najviše ara pski h ri ječi (gotovo 60 posto). Ranije je narodna nošnja u j užnoslavenskim zemljama bila sasv im orijental na. Staviše, još u doba srps kog naCionalnog preporoda veliki kulturni reformat or Vuk Karadžić (umro 1864) pro· glasio je f e s na ci onalnom no šnjom .

54

Orijentalno-is lamski utjecaji bili su toliko intenzivni da se u cr kvenom graditeljstvu, crkvenom namještaju i predmetima, uređ aju ikonostasa, u uvezu i ukrašavanju crkveni h knjiga kao i uopće u religioznom životu k r šćana. Ova su pitanja detalj nije prouči li Andrej Andrejević u odnosu na arhitekturu crkven ih građevi n a i Zagor ka Janc u odnosu na srpske ilumi nirane rukopise. Razmatrajući stanje u Bos ni, Andrejević j e došao do zak lju čka da »gotovo sve njene očuva ne crkve ne građevi ne pravoslavn ih ma nast ira nose na sebi, u arhitektonskoj plasti Ci, fragmente karakteristične za tursko gradite lj stvo." Andrejević je, pozivajući se na istr aživačke rezultate Đake Mazalića , našao elemente islamske plastične dekoracije na star im kame nim svijećnjacima, staroj kamenoj krstionici, starom kamenom koritu i dijelu zapadne fasade Stare srpske crkve u Sa rajevu. Prem a Andrejeviću. n a jrječitiji pr imj er snage isl amskih utjecaja predstav lja manastirska crkva Moštanica j u goistočno od Bosan ske Dubice iz če tv rte decenije XVI vi j eka (kapi t eli i glavni portal , oltarska apsida, riješena skoro na isti n ači n kao što se u džamijama postavlja mihrab ). Od j eljke islamskog stila, tvrdi And r e j evi ć , nosi i arhitektonska plastika manastira P aprače (XVI vi jek ), crkve Lomnice (prije 1578. godine) te na osa i priprate manastirske crkve Oz ren (oko 1587, odnosno 1608) . Andrejević, a i neki drugi autori, utvrdi li su nesumnjive islamske elemente u pojedinim crkveni m predmetima (ukazuje se na pr. na jedan srebreni kivat majstora Dmitra iz Lipova od 1550-1551, jedan pozlaćeni putir u manastiru D eča nima iz 1568, predmete kujundži jske j kalajdžijske izrade), a pravoslavna crkva je za svoje potrebe iz džamija Dpre uzim ala i tipove nameštaja .. (na pr. za stalke za nafornicu preuzet je oblik islamskog stočića). Anrlrejević nala zi islamske elemente i u opremi ikonostasa (oblici saracens kih dekorativnih arkada, is lams ki lusteri, ramovi ikonal. kao i u turskim intarzi jama pjevnica , stolova, nas lona ikivota. Kao što je r ečeno. islamsk i utjecaji vidno su ispoljeni i kod uveza te um jetničke opreme starih srpskih knjig a. Zagorka Janc je, analizirajući islamske elemente, utvrdila da se u srpskoj knjizi poj avlj uj e više islamskih elemenata i motiva (dijelovi od ijela, ornamentika u stilu - rum i", razne fI oraine dekora· cije, isl amska arhitekt ura i dr.). Posebno je u ovo m pogledu interesantno karansko evanđelje, koje j e pisao pop Vuk 1608 . u crkVi Blagoveštenja u selu Karan u kod Uži čke Požege . Zagorka Janc j e tu našla izrazitu islamsku dekoraci ju , tako da je mogla dOĆ i do zak l jučka da je osi m popa Vu ka u izrad i ovog evanđelj a sudj elovao i »svetovn i majstor kalig raf, po svoj prilici musliman ... vešt i rutin iran u sli kan ju perzijske i uopšte islamske ornamentike ... čak osjeća ju

55

Konačno,

i kod uveza nekih srp sk ih knjiga pr isutni su, iako posredno , islamski ut jecaji. l jubinko P opović upozorava na pr. na Prazničn i minej, koj i je šta mpao Božidar V u ković u Veneciji 1538. Op is u juć i tu knjigu P opoviĆ kaže da " cijela kompozicija , osim svetačkih likova, kao da je pre ni jeta sa jednog tursko-perzijskog poveza .• Zanimljivo je da su bal kansk i hrišćani ranije bil i preuzeli i izvj esnu čis t o islamsku vjersku te rm inol ogiju za neke svoje vjerske pojmove. U islamu je poznata ustanova .kurban .. ; ta j izraz »skoro svi ba lkanski narodi upotreb ljavaju .. lOza žrtvu pri zida nju i žrtvu pokojnici mau (dr Edmund Schneeweis ). Dalje islamski izraz .. ćaba .. (kaaba ) hrišća n i su preuzeli označujuĆi t ime Jeruzalem i crkvu Hr istova groba u njemu . .. Sami akt posećivanja ća be muslim ani nazivaju hadž, a posetioce hadži. Hr išćans ke crkve ba lkans kih Slovena zovu posetioca poklonik. Ali se u svakidašn jem govoru posetilac zove, baš kao i u muslimana, hadži j a« (S. S. Bobčev). » Hr išća n ske hadžije putu j ući u Jeru salem posećuju usput sve važ nije crkve i manast ire. Te posete su on i pređašnjih vrem ena zva li zijaret . Isto m reči zovu muslim ani pose· ćivan je važn ijih džam ija i turbeta . Onu vatru kojom se o Uskrsu paje sveće u crkvi groba Hristova, hrišćani su zvali nur ili sv. Nur, a to je re č arapska, koja znači svet lost,,, (VI. Sk a r ić). Islamski utjecaji na katoličku crkvu u Bosn i vidljivi su u k l ečanju »na mal im kolinima«. Ovdj e vjerojatno spada i običaj po kojem ženskinje po selima i sada nosi u crkvu ćili m čiće, nazvane "krpa .. , lijepo išarane, na kojima se kleči. Moglo bi se ra di ti o uzoru na islamske serdžade koje služe prilikom obavlj anj a mol itve, a »krpa .. pri klečanj u ti m je potrebnija, ako je ženska bila, kao što se obično događalo, u bjelin i. Ori jentalno-islamska civilizaci ja pre ma tome čini jednu od komponenata u ku lturama j užnoslavenskih naroda . Te su kultu. re, s jedne strane, starodrevnog slavenskog porijek la, ali su, s druge strane, prisutni brojni utjecaj i kultura i civili zacija s kojima su južnoslavenski narodi dolazi li u dod ir . Ova zastupljenost raznih ku ltura i civilizacijskih tekovina č i ni te kul t ure bogatijim i sadržajnijim. Nema sumnje da imaj u trajn u vrijednost riječi koj e se pripisuju ug arskom kralju Stj epanu I (oko 1030): .. Jer sla bo je i krhko kra ljevstvo je dnoga jezika i običa j a.« Objašnjavaj u ći to kaže: »Gosti koji dolaze iz ra znih zemalja donose sobom jezike , o bičaje, razno oruđe i oružje, što sve krasi i uvel i čava kraljevski dvor i zastrašuje nasrtljivost spol jnj ih neprijatelj au (J acque le Goff, Sred njevekovna civ ilizaci ja zapadne Evrope, Beog rad 1974, str. 326). S druge stra ne, kultu rna izolo· va no st dovodi do stagnacije i nazadovanja . Upravo je u ovom pog ledu poučan primjer muslimanskih naroda, koj i su u prvim

56

stoljećima

po kazali n e z apamće n kulturni polet, ali i otvorenost, a onda su se uvukli u sebe, i zbj egava juć i svaku kulturnu razmjenu, a to je bilo praćeno strašnom dek adensom . Ipak j e Činjenica da je s presta nkom turske dominacije u jugo sl avenskim krajevima sve više uzmicala orijentalno-is lamska c ivil izac ija a zapadn o-evropska civi lizacija, obogaćena poslije dru gog svjetskog rata soci j a l is t ič kim sadržajima, dobila je domi n ira ju ći značaj. Ova konstatacija danas vr ijedi i za bosanSKe Mu sl im ane. Međut i m , dominantnost zapadno-evropske civ i lizaci je pretežno je vanjskog odnosno form al nog zna čaj a, dok su unutrašnji sadržaji kulture , pri je svega mentalne osobine kod svih, pa i južnoslavenskih naroda, rezu ltat slože nih i dugotraj nih kulturnih procesa u toku historijskog razvoja. Pri to me se, dakako, i prisutnost orijen talne kom ponente ne samo kod jugoslave nskih muslimana, već i kod veći ne ostalog stanovništva , ne može negirat i. Sigurno je da se ta komponen ta i danas osjeć a ne samo u sferi vje re , već uo pće u Wel t anschaungu, psi hi, etički m vrednovanj ima, fo lkloru, jeziku , kao i u drugim ele mentima kulture. Ova orijentalna komponenta u ku lturama južnoslavenskih naroda i interak ci je - iako uvijek nisu bile prij at elj ske - našle su snažnog od raza u južnosl avensk im književnostima. Upadno je da su knj iževna ostvarenja južnoslavenskih naroda ko ja su prodrla u Evropu i sv ijet - pri je svega narodna pje sm a »Hasa nagi nica« i djela Ive A ndri ća posta la atraktivna prve nstve no po svoj im sižei ma iz ovog kom pleksa .

b)

Način

širenja ove civilizacije

Pos tavlj a se pi tanje na koji su se način širil i orijen talno-islamski utjecaji u južnoslaven skim zemljama. Odgovor mora biti kompleksan. Odmah val ja konstatovati da Turci nisu bili j edini koj i bi vršili taj upliv. Turski upliv mogao se vrši ti putem ko loniziranog turskog el ementa ili, u najm anju ruku , mogao je dolaziti živeći u susjedstvu toga elem enta. Međutim , t urskih nase lja bilo je sa mo u Makedoni ji i dijel om u gradovima Srbi j e. Nema sumnje da su tamo Turci, pogotovo kao v l ada ju ći elemenat, vršili snažan upliv na oko lno sta novništvo. Međuti m , ovaj nač in ne dolazi u obzi r za Bosnu. pa ni za hrva t ske zemlje dalje u unu t rašnjosti pr ema Evropi. U odnosu na ove krajeve teško se može govoriti O brojn ijoj zastupljenosti turskog elementa, i u prvo t ursko doba, barem prema podac ima koje pružaju prv i katastarski defteri.

57

Groblje na Vrbanj-uš i u Sarajevu

Neposredni turski upliv u svim južnoslavenskim zemljama dolazio je putem adm inistracije kao 1 pojedinaca l grupa koje su boravile u Stambolu i drugim islamskim centrima, kao što su jeničari , studenti, trgovci, hadžij e i dr. Od naročite je važnosti djelovanje administraci je, preko kOje se širio i turski jezik. Službeni naime jezik bio je stalno t urski. Izgleda n eće se pogriješiti ako se konstatira da je u sredinama gdje je upliv pravih Turaka bio neposreda n - kao što je s luč a j sa Makedonijom i gradovima u Srbiji turski utjecaj bio intenzivniji. Ako se na pr. pos matra arhitektura stambenih zg rada u Makedonij i sigurna j e stvar da se tamo osjeća znatno jač i tursk i utjecaj nego što je slučaj sa stambenom arhitekturom u albanskim i bosanskim krajevima, gdj e su evi dentne i izrazitije naglašene određene karakteristike tzv. nacional nih ar-

58

hitektura. Drugi primjer intenzivn ijeg kulturnog upliva jeste poj ed inost da je u nekim ma kedonskim gradovima, konkret no u Oh r idu , makedonski jezik poprim io turski naglasak. Govorna intonaci ja Makedonaca u Ohridu Jedva da se razlikuje od govorne int onaci j e tamošnjih Turaka. Do istog se rezultata do lazi ako se skrene pažnja na toponomastiku. U onim krajevi ma gdje je bila zastup ljena turska populacija postoji obilj e tursk ih t opo nima, neusporedivo više nego što je sluča j konkretno u Bosni. Pr i širenju ove civil izacij e va lj a poseb no ima t i pred očima da su mnoge nj ene tekovine sad rža ne u sa mom islamu. Tendencij a islama - presudna za kulturu i civ ilizaci ju svi h islamskih naroda - Jeste njegov sveobuhvatni karakter. U islam u je neuporedivo jače nego u kršćanstvu - naglašen princip, prema kojem je religija pozvana da regu lira sve manifestacije života. Islam je izgrad io svoj sistem propisa koji zadiru u sva područ· ja , pa je dakle i cjelokupna ku ltura njegovih naroda prožet a duhom i rego lativima islama. Prema tome gro tekovina ove civilizacije bio j e već apsorbiran u islamu , pa je najmanje Ispravno govoriti isk lJu čivo O turskim utjecaj ima. Dos ljedno tome ova civilizacija se širila prije svega putem obrazovni h institucija, i to mekteba , ško la nižeg ranga i medresa , škola v išeg ranga , među koje bi se mogle uvrstit i i specija li zovane vjerske škole, ali znatno malobrojn ije, kao što su hanikahi, škole za izobrazbu derviša, škole zvane dar-ul-hadis, u koj ima se izučava l a vjerska

trad icija i dar-ul-kura , škole za izobrazbu u pravilnom či tanju Kur 'ana. Nadalje , ni jedna stara civilizacija , kao što je s l učaj s islamskom , ni j e ta ko intenzivno razvij ala izvanškolske obrazov· ne forme i andragogiju. Islamska prosvjeta se širil a putem vazova (propovijedi) i dersova (predavanja) u džamijama i tekijama, putem derviških sohbeta (dijaloga), kružoka i klubova za iz učavanje pojedin ih klas i čnih dj ela, putem doškolovanja od raslih (tzv. mazija) i putem drugih formi. Sve su to bile efikas ne metode is lamske vjerske i civil iz acijske indoktrinacije. Muslimanski čovjek , bez obz ira na e t ničko porijek lo, bio je duboko prožet islamskom civilizacijom. Na t aj način su i bosanski Muslimani, kao geografski najisturenija islamska skupina, od igrali posredničku ulogu u popula rizac iji ove civilizacije ne sa mo u Bosni već i u hrvatskim zemljama te Podunav l ju. Ul ogu kulturnih transm isera mogli su tim uspješnije obaviti, što su bili, za razliku od prav ih Turaka, sa mnogo niti povezani sa svoj im kršćanskim susjed ima , prije svega po tome što su se slU Žili istim jezikom . Međutim, bosanski Muslim ani nisu bili obični tra nsmiseri, jer su - kao i drugi narodi - preuzete civilizacijske tekov in e obogaćiva li svojim udjelom u skladu sa vlastitim ku lturnim tradicijama. Islamska civilizacija samo je jedan od sastavnih ele-

59

menata ku ltu re bosans kih Musl im ana, pošto ona sadrži i elemenata slavenske starine, elemenata bogumiIske tradici je , panon skih, medi te ranskih i tzv. patrijarh al nih utjecaja itd. Srećemo se, is t in a, i s pojava ma n a j ob i čni jeg kulturnog imitiranja, al i izuzet no. Takav je na pr. sl u ča j s otvo renim d u ća ­ nima i ćefencima u bosanskim čarši j ama, koji predstav ljaju do· slovnu kop ij u takvi h obj ekat a Orije nta , nasta lih pod kli mats kim uvjet ima topli h ljeta i ta koreći odsustva zimskih perioda. Ni ma· sovna reumat i čna oboljenja sta r ih za natl ija i trg ovaca ni su uticala da se koncept orijentalnog du ća n a izm ij en i saglasno sasvim drugom pod neblj u Bal ka na. Primj era doslovnog oponašan ja nalazimo i u folkl oru. Bil i bi to slučajev i jednostavnog prevođ enja tekstova na islamsk im jezi cima, ko ji bi bi li prezentirani kao južnoslave nski folk lor. Jedan primjer za to jeste pozajmica na ko ju j e upozorio A li ja Nametak u č l a n k u " Hadisko porije klo jedne dječje pjesmic e u Mostaru (Glasn ik Islamskog vjerskog starješinstva, XXX IX, br. 5, septe mbar-oktobar 1976 , st r. 505- 506). Dalj i j edan primjer sa· stoji se u preuzimanj u islamski h obredni h melod ija, posebno eza na, u muz ič koj interpretaciji sevda linke. K

ej

Sintetičk a

saži manj a u sferi folklora

Na p o d ručj u folk lora kao da su or ijental ni eleme nti vise pr isut ni u narodnoj književnosti u proz i i u narod nim poslovicama, nego li u narodnoj poezi ji. Tzv . ženske pjesme, posebno one poznate pod nazi vom s e v d a J i n k e, iako po dikciji, pa čes to i melodici im aju istoč­ nj ačk i ko lorit, najmanje su pod tu rsk im uplivom. U ovom pogledu sma t ramo mjero davn im mišljenje muzikologa Cvj etka Rihtmana ko ji kaže: »Analiz a i poređenje sevdalinke sa tursko m ljubavnom pesmom po kazuje da ona nije nikakva kop ija turske pesme već posebna vrsta umetn i čke t radicije koja se, baš po svojim os nov nim ob lici ma, znatno razlikuje od t urske .« Prof . Riht man ipak iz opreznosti dodaje: ~O

porekl u sevdalinke, koja je tako nazva na za to što se u njoj peva O sevdah u, bol nom lj ubavnom zano su,

60

mada ona nij e samo to, nemoguće je reći nešto pre· cizni j e. Jer teško je uopšte odredi t i kad je nas tala neka folklorna vrsta." M išljenja smo da je sevda linka najvećim dijelom kreacija bosanske muslimanske dj evojke, a žensk i svi jet je bio najm anj e podložan vanjskim ut j ecajima. Da li su bosanske muslimanske djevojke mogle razumje t i t ursku li rsku poeziju, kad nisu ni zna le turski, da bi onda prevodile i u pjesm u oblikovale njene lirske moti ve? Možda bi za objašnjenje postanka i karakt era sevdal in· ke mog lo pomoći j f rojdist i čka t u mačenje o umjetnikovom bježanju u fantaziju zbog neispunjenih žel j a. Muslimanska djevojka , u čež nj i za dragim, sučeljavajući se sa preprekama koje je postavljalo društvo, našla je svoje zadovol j enje u stvaranj u pjesama prožetih izrazitom osjećaj n ošć u. Sevdalinka, prema tome , predstavlja nešto doživljeno. a nikakav pri j evod pjesama iz jed· ne tuđe sredine. Narodna pak poezija eps kog tipa t akođ er je. usprkos svome vanjskom kolor itu. ponajmanje imitacija orijentalnih uzora. To ip ak potpuno ne isključuje orijentalna-islamske utjeca je na epsku poeziju južnoslave nski h naroda. Jedan instruktivan pr imjer toga utjecaja jest e pojava Gazi Sejid Batala u muslimanskoj epskoj poeziji. To je legendarni junak iz turskog folklo ra , koji je. po hist oriča ru Tabe r ij u (oko 839- 923) pao u boju s Grcima 740 . godine. Ku lt o njemu kao gaziji razvijale su naroč i to bektaši j e. okup lj ajući se oko njegova groba u se lu Sejjid Gazi južno od Eski Šeh ira. Njegova po· pularnost dopr la je i u Bosn u. Zna se da se još za prvog svjetskog rata u dvije sarajevske kafane tumačio Kitab··i Sejjidi Ba· tal. Na taj n ači n je knjiškim putem ovaj junak, i to baš kao legendarn i junak, prodro i u bosansko-mu sli manski folklor. Zasl užn i sakup l jač muslimanskih jun ač k ih pjesama Fied rich S. Krauss zapisao je i 1913. izd ao pod nas lovom "Vom Derwisch·Recken Gazi-Sei'di (X Band der Beitrage zur Kennt nis des Orients , Halle a. d. S., str . 16- 50) jednu poveću narodnu pjesmu sa čistim kraj iškim motivom, u kojoj se uporedo sa krajiškim junacima bu ljubašom Mujom , Hrnjicom , Talom i dr. na č u dotvo­ ran na čin pojavljuje i " dervišina- Gazi Seidija. Prema toj pjesmi pod "Sejdin bajraktarom« - koji se javlja i u drugim krajiškim pjesmama treba razum ijevati legend arnog Gazi Sejjid Bata la. Ovakvi primjeri izravnog utjecaja re lati vno su ma lobrojn i, pogotovo ako se uvaži da je redovito povo d za nastanak pojedi ne epske pjes me bio neki konkret ni d ogađaj. Još za najrani ju bosa nsko-musli man sku epiku, koju či n i ciklus aki nd žijski h i je nič arskih pjesama, raspolažemo za po jedi ne pjesme dokazima da sadrže neku hist or ijsku j ezgru, pa su dakle inspiracije neposredno doživljene.

61

Ciklus akindžijskih i j eničarskih pjesama nastajao je u sredin i gd je su se ak indži j e i j en i čari kretali, dakle i izvan Bosne. Jedna od tih pjesama , nasta la u Stambalu, bez sumnje je »Boles t Muje carev i ća« (Vuk, Srpske narodne pjesme I, Beograd 1969, br. 737 ) . Kako je to pokazala Dušanka B ojanić (Priloz i za književ nost, jezik, i sto riju i fo lklor , knj. XXXIII , 1-2, Beograd 1972) pjesma do u detalje vje rno op isu je d ogađaj koji se desio na dvoru između god in e 1470. i 1474. A kin džijsk i i j eničarski cik lus iznio je kao glavnog ju naka Đerzelez Aliju, gazi ju , kojeg su bosansk i Muslimani proglasili naj većim svoj im junakom. Njega je narodna poezija si t ui rala kao pendanta, ali i pob rat ima na j većeg ju naka narodne epike kršćan ­ skog dijela Južnih Slave na, Srba, Hrvata, Makedonaca i Bugara - Kra l jevića Marka. Đerze l ez je histor ijska l i čnost. Dokumentacija koj u je o njemu objavio orije ntalista Ale ksej Olesnicki, upotpunjena podatkom turskog autora Ibn u Ke mala (1468-1530), ko ji je objav il a i koment irala orij entalistkinja Dušanka Boja n ić (P ril ozi za ori jenta lnu f ilologiju XIV- XV , Saraj evo 1969) navodi na zakl ju ča k da je Đ e r ze l ez his torijska li č n ost; istakao se u akindŽi j skim pohodima na ug arske zemlje kao i u završnim operacijama povodom pohare Saraj eva despota G r gurevića potkraj 1480. godi ne. Kult ovog pr oslavljen og gazi je podupiran je i sa službene stra ne. Po zauzeću Budima tamo je 1541. god ine, po zapovijedi sultana Sulejmana, bila pod ignuta tv rđ ava Gerz Elj as sa njegovim nadg robnim spomenikom (vjeroj atno kenataf), kao i j ed na tekija, dok je na budimskoj kap iji, i to s imbo li čno , prema B eču, bio obj eše n bu zdovan Gerz Eljas-babe.

d)

Si n t etič k a

sažiman ja u sfe ri materi jal ne kulture

I u oblas t i materijalne kul t ure, pr ije svega bosa nski h Musli mana, došlo je do kultu rn e simbioze. Ovdje kao da je or ijentalno-islam ski upliv znatno nadjačao tradicio na lne elem ente. Tako je u bosanskoj ar hite ktu ri našla svoj snažan izraz jedna vrlo važ na odli ka islams ke civil izac ij e, a t o je nagl ašeno pozit ivan odn os prema pri r odi pa, u dal joj ko nzekvenci, prema životu. Išlo se i u Bosn i za tim, da se arhi t ekt ura skla dn o uklop i u zelenil o pej zaža, da su stambe ni i drugi objekti izloženi suncu i da se tekuća voda do makSim uma iskori st i za praktič n e pot rebe kao i za razonod u, a ni j e se zapos tav ljao ni tjelesni ku lt. što je nekada prelazi lo i u hedoni zam. P ola z eć i od ovih pr incipa svaka kuća i u gradu, gotovo bez iznimke, imala je svoju bašču,

62

zasađenu voćem, pov r ćem, cV IJecem i drugim ze leni lom. Avl ije

uz kuć e sa kame nim ob lutkom ( naročito su lijepe avlije u Mostaru) bile su zasađene cvijeće m i vinovom lozom, kojom se če­ sto obavija la zgrada, naročito kamarija (dio d iva nh ane, preds oblj a na kat u, otvo renog pre ma av lij i, obično sa mušebcima, drvenim rešetkama). Nas toja lo se da pojed ina zg rada ne ometa vidik drugoj, pa su se na kosom te renu zgrade postav ljale tako da su jedna drugu harmonično nadvisiva le, a na ravno m te renu je dna je drugoj izmicala tako da bi svaka ima la osigura n vidik. St ambene zgrade gradile su se ob i čno na kat , pa se išlo za tim da dio na katu bud e što sunčani j i te se postavlja li prozori , gotovo bis mo rek li, jedan uz drug i, dok je prizemn i dio, gdje se stanova lo zim i, imao znatno manje prozora . U osu nčavanju kata ( »gornji boj ,,) pose bno mjest o pripada ćošk u , doksatu, isturenom ostakljenom ba lkonu kao dijelu veće sobe , oda kle je bio pogled a i dopiralo sunce na sve strane. I islamsko strogo mon oteist i č k a naziranje našlo j e svoj izraz u tome što se zapostav ljalo slik arsko i kiparska ob likovanje živ ih bića. Pri tome upada u oč i da je to slikarstvo uglavnom dvod imenzionalno ; izbjegava se p l astično pr ikazivanje figu ra; u slikarstvu j e izosta jala dimenzij a prostora i projiciranje u dubinu, odnosno sjenčenje. Zanimlj ivo je da je i u muslimans kom vezu u Bos ni i Hercegov ini zastup lj eno pr ik azivan j e životi njskih likova u st ilizovanom obliku. To važ i za pau ka (radu), koji j e u Mus limana Simbo l radosti, pauna , papigu, kanarinca, goluba , IJU kafezu dudu«, labuda na vodi pa i ribe. Dosta stili zovanih živo t injskih l ikova sreće se i u drvorezba rstvu (je dna na pr. kuća u Begovini u Stocu ima kao figura lne elemente čak i ljudske likove ). Supsti t ucija za plast i čno oblikovanje lj udskih bića nađena j e u izrad i nadgrobni h spomeni ka - nišana. Bosanski nadgrobni spomenic i nose mnoge auto htone karakteri stike, i to ne samo oni koji su zadržali kont inuitet sa srednjovjekovnim stećc im a, veĆ i oni iz kasnijeg vremena. Autohtona obil ježja nišana zapažaju se u nep rec iznosti form i i po nizu elemenata izra zi to narodne ornamentike . Dekorativni element i orijentalna-islamske umjetnosti - ali sigurno nigdje u čis to j f orm i - zastupl jeni su u bosanskom gradi t el jstvu (zidovi, stropovi, pokućstvo), proizvod ima umj etnog obrta, prije svega u izrađevinama od bakra, zlata, srebra, željeza i drugih metala, rezbar ijama, kera mi Ci , opremi kn j iga i dr. Or ijental no-islamskih dekorativn ih elemenata sadržano je dosta u narodnim teksti lni m rukotvorinama, kao što su to vez i kere ( Čipke), nada lj e Ći l i m i, makati (pokrivka na mindarima) i sedžade. Što se tiče brušen i h pro izvoda, on i su uvaženi, a t o vri jed i i za fajansu , odnos no po rcu lan ; fa jansa se i u Turskoj održala tam o gdje su postojale jače seldžučke tradici j e, dok je

63

Poč itelj

degenerirala i propadala na ostalom tursko m tlu , tako da u Bosnu ovaj fi niji oblik kera m ičke proizvod nj e kao da nije ni kada ni prodro. Ovakve predmet e, kao što su lijepo ukrašeni f indžani, čaše , surahije (boce za vodu), f ini či buc i, nargile, tespihi (brojanice) itd. donosile su naročito hadŽij e kao darove; ovi ukra sni predmeti sreta li su se u velikom broju u musli man sk im ku ća m a, a također i kur'an tasovi (zdje le sa ugraviranim tekstovi ma jz Ku r 'a na), koji su se izrađ iva l i u Egiptu. Ipak i u staroj umj etnosti bosanski h Muslim ana, usprkos neg a ti vističkog stava prema pri kazi va nju ljud ski h likova , sreć u se tu i tamo rij etk i primje r i plast i č n og pre dstavlj anja čovječijeg lika . Tako je na kapiji kraj džami j e u Gradačc u nepoznati klesar,

64

očito

inspiriran ornamen t ikom sa steća k a , uklesao (godine 1223/ 1808) Osman-kapetana Gradaščevića, gdje j aše na magarcu. Nadalje je zaniml j ivo da su upravo dvoj ica Bošnjaka glavni pred stav ni ci turskog minijaturnog slikarstva . To su Visočak Nesuh Mitraki (umro 1547), jedan od najdarovitijih minijaturnih slikara Turskog Carstva u doba Sulejmana Veličanstvenog, poznat i kao historiča r i matemati č ar. Drugi još čuveniji minijaturista Nakaš Osman takođe r je Bošnjak. Autor je HOnername (sa oko 210 minijatura), či je je iluminiranje započeo 1577. godine, Surname (sa oko 425 minijatura) j Šemailname (sa 12 minijatura) . U kasnije doba bosanski Muslim ani se uglavnom zadovoljavaju slikanjem Meke i Medine , obično u enamima (enam, vrsta hamajlije u formi kn ji ge sa određenim poglav ljim a iz Kur'ana). Sto se t i če ćilimarstva, koje se u krajnjoj ko nzekvenci oslanja na od r eđene vj erske običaje (prostiranje sedžada - manjih ć ilima pri molitvi), kao i na način života (oprema k uće, skidanje obuće pri ulasku u kuću, koja je zastrta) ovdje su također jako naglašeni orijentalno-islamski utjecaji. Ćilima se još i danas najviše nalazi, kako to pokazuju statistički podaCi, u domaćin­ stvima Makedonije i Bosne , dakle u krajevima gdje je turski utj ecaj bio najin te nzivn iji. Ćilimi imaju i određena naci onalna, odnosno lokalna obiljeŽIja , jer da toga nije, onda ne bi bilo ni razl ikovanja na fočanske , prozorske, pet rov ačke, li va njske, zeničke , gatačke , bil eeke, sto l ačke , trebi njske itd . ći l ime , a oni opet , uzeti u cjelini , razlikuju se od perzijski h, srednjeazijskih , kavkaskih i jJl'aloazijskih ćilima. Dalje , umjetni obrt u južnoslavenskim zemljama, još je v i še prožet orijentalno-is lamsk im utjecajima , prvenstveno u kUjundžijskim i kazandžijskim izrađevinama (područje gdje su ove izrađevine postigle najveć i umjetnički domet poklapa se s područ­ jem na ko jem se duže ili k r aće vr ijeme protezalo Tursko Carstvo). Muslimanska pak arhi te ktura u Bosni i Hercegovini ima u globa lnom pog ledu karakte r istike tu rska-islamske arh itektu re, ali i određene vlastitosti. Te su vlasti tost i proiz lazile već iz okolnosti da su graditelji-neimari, a naročito izvođači-dunđeri , bili domaći ljudi , ili iz Bosne ili Da lmacije, kao i iz drugih južnoslavenskih krajeva, pa su u ovu arhitekturu u jakoj mjeri unosili elemente domaće umjetničke tradicije. Or ijentalno-islamska arhi tektura u Bosni ima i tu osobinu, da je u njoj od građevinskih materijala u većoj mjeri zastup-

ljeno drvo, koje daje velike oblikovne

mogućnosti

(upor. Magri-

bij a džami ja u Sarajevu , Handanagi na džamIja u Pruscu, Hajdar-hodžina džamija u Kar i ćima kod Vareša, plavske i gus injske džami j e i dr.). Nema sumnje da je to posljedica šumskog bogatstva Bosne al i i jedne kont inuirane tradicije stare slavenske 5

65

Carska džam ij a u Plavu

umje t nosti. Naroč i to starim bosans kim seoskim džami jama sa drvenim munarama kao da u dob roj mjeri manjka or ijentalno·islamski st il.

e) Vak uf; Vr lo je si mp a t i čna pojava da su se pojedi nci t ako reć i natjecali u činjenju haj rata , što će r eći dobrih djela od opć e koristi, dobrotvornih ustanova , zadužbina . Orga ni zaciona f orma za haj rate su v a k u f i na ko ji ma je zapravo u materijalnom pogledu poč i va l a islamska civili zacija.

66

Činjenje haj rata bilo se razvilo u prav i kult, t ako da j-c

obuhvatilo sve slojeve stanovništva : ako se nije moglo uva· kufiti (zavještati) kakav značajniji obje kat, koji bi služio za vjero ske, kulturno-prosvjetne, komunalne, humanitarne i druge opće­ korisne ciljeve, onda se zadovoljilo ostav ljanjem u trajnu upo· trebu skromnij i h vrijednosti, pa ako materijalne mogućnosti nisu ni t o dozvoli le, onda su pojed i nci vlast itom radnom snagom pra· vili javne bunarove, gradili putove il i se makar zadovoljili sad· njom voćki na zemljištu u općoj upotrebi. Na taj nači n osnovano je u Bosni na desetke hiljada vakufa iz redova cjelok upnog stao novn ištva : ljudi svih profesija, pa žena i djevojaka . lako vakufi svoju idejnu podlogu nalaze u islamu, pa su i inspirisani vj erskim duhom, oni su se javljali i kod k r šćanskog stanovn ištva, odnosno razvi jala se, posebno u srpskim trgovač· kim porodicama, jedna uočljiva predispozicija za uspostavlja· nje zaduž bina. Vakuf kao komunalna ustanova ima poseban značaj. Na njegovu važnost kao komunalne ustanove upozorio je u jednom radu Osman A. Sokolović, koji je inače u toku svojih historijskih istraživanja posvetio dosta pažnje po ložaju i razvitku gradova pod Turcima (O. A. Soko l ov ić, Vakuf j kao komunalne ustanove, Novi Behar, Sarajevo, 1. VIII 1944, god. XV I, br. 15, str. 235-236) . Sa komunalnog gledišta vakufski objekti su dvojakog karaktera: je dni su objekti direktno namijenjeni komunalnim potre· bama, a drugo koristonosni objekti komunalnog karaktera koji služe za uzdržavanje bogoštovno-prosvjetnih, a često ikomunal· nih objekata. Kao vakufi sa izrazito komunalnom namjenom dolaze podizanje kaldrma, mostova, vodovoda, česama, hamama , šadrvana, bunareva, imareta, musafirhana , j avn ih nužnika , saha tku ia, groba lj a itd . U drugu grupu doš li bi vakufski dućani, bezistani, ka ravansa raji , hanovi , magaze, daire, kreveta (prizemne radionice), pekare, kafane, kasapnice (mesare), mlinovi, stupe , kuće, bećarske odaje (stanovi za zanatlije i t rgovce-samce), ćer­ hane (radionice) i dr. Ovdje bi došle u obzir i vakufske gota· vine koje su davane privrednicima na kredit. Osnivač vakufa imao je os igurati sredstva za normalno funkcionisanje i uzdržavanje svoga vakufa, pa su se tako obezb je đivali i rashodi vakufa namijenjeni komunalnim potrebama i izostala potreba da se građani opterećuju posebnim daćama za podmirenje komunalnih potreba. S druge stra ne , koristonos"i objekti koji su osiguravali sredstva pojedi nim vakufima znatno su pospješivali proces izgradnje gradova. Bez obzira na to što ·su vakufi imal i izrazito vjersku namjenu, bili su dakle od presudnog značaja u komunalnom životu. Nji hova uloga ni j e manje važna ni u prosvjetnom kao i hum anitarnom pogledu. A potkraj turske vlasti na podlozi va· kufa, ito Gazi Husrev-begova vakufa kao glavnog u Bosni i Her5'

67

Hadži Allbegova džam ija u Travnfku

,.

sahat-kulom

cegovini. izrasle su dvije zn acaJ ne prosvjetne ustanove: Gazi Husrev-begova bibli oteka , os novana istina j oš 1537, ali reorganizirana 1863-1864. i, što je do sada ostalo nepoznato, Vilaje tska šta mparija, osnovana 1866. godine. O udjelu Gazi Husrev· -begova vaku fa u osnutku Vilajetske štampari je ostavio j e važ no svjedoča n s tvo Gavro Vučković u II svesku svoje kn j ige ,.Robstvo u slobodi ili Ogledalo pravde u Bosni,., štampane u Novom Sadu 1872. (str, 102). G ovo r eĆ i o tome kako je na inicijat ivu vezira Topal Osman-paše ondašnji mutevelija Gazi Husrev-begova vakufa Hadži ASim-beg Mutevelić iz fonda vakufa napravio bo lnicu, Gavro V u čković nastavlja: ,. Dalje mu predloženo bude da se iz toga fonda sagradi Jedna zgrada , dje bi se pečatnja (štampa rija) smj estil a. On i na to pristane i dade za rečenu zgradu 30.000 groša,K

I) Skolstvo , prosvjeta i književnost U svim ovim civilizac ijskim tekovinama va ku fe -

68

pa rticipirala je na

određen n ač in

u kljUčujuć i

ovdje svo stanovn i štvo,

Atrij Ku.ršumlfje medrese u Saraj evu

pa i nemuslimansko. Međutim, u domeni ško lstva, sve do re· formi, u drugi m prosvjetnim ustanovama kao i u knj iževnosti koja se njegovala unutar ovog civilizacijskog kruga , participanti su bil i isk l jUčivo muslim anI. To je proizlazilo iz sistema , u kojem je sfera čisto duhovnog života bila stvar iskljUčivo svake vj ero ske zajednice . Bio je pravi izuzetak ako bi se neko izvan muslimanske sredine u Bosn i bavio čak j islam skim jezicima, kako su to činili potkraj t urske vla sti franjevci Marijan Šunjić , Martin Nedić i Grgo Martić; Š unjić je na pr. i autor obimnog t ursko-lat in skog rječnika (koji je ostao u rukopisu). Podlogu islamskoj prosvjeti davali su mektebi i medrese. Mektebskom nastavom bilo je obuhvaćeno gotovo svo gradsko st anovništvo muškog i že nskog spola; u onim selima gdje nije postojao mekteb ili se nal aziO daleko, obuku iz vjeronauke obavlja li su sezonski u či t e l ji , zvani sejjar-mualli mi. Pr ema službenim podacima bilo je 1870. godine u Bo sni i Hercegovini 850 mekte· ba sa 39.472 đaka , od č ega 10.864 djevojč i ce . Medrese u kojima se nastavljalo učenje poslije mekteba, također su bile brojno distribuiran e po svim muslim anskim centrim a. Prema službenim podaC ima bile su 1876. u Bosni i Hercegovini 43 medrese. Glavna medresa u Bosni i Hercegovini bila je Gazi Husrevbegova medresa , os nova na 1537. godi ne. Nastavn i j oj j e program

69

bio standardni, ali j e Gazi Husrev-beg u svojoj zak ladnoj povelji dodao i odredbu da se u njegovoj medres i predaje »i osta lo što bud e izi skivao običaj i mjesto .. . Ovom odr edbom Gazi Husrev-beg je utvrdio platform u, prema kojoj njegova medresa treba da bude kroz sva vremena obrazov na institucija ko j a će od govarati savremenim potrebama. Ugledu ove medrese doprinosila je što su na mjesto mud erisa (profesora) redovno dolazili najučen i ji ljudi , a muderis je obično bio i sarajevski mufti ja. S obz irom na reputaciju ove med rese, historičar Hamdija KreševIja k ov i ć (koj i je i sam bio njen nastavnik) nap isao je 1930. da je Gazi Husrev-begova medresa bila ne samo najugledniji islamsk i zavod u Bosni već i teološki f akultet. Mostarske medrese, prije svega Karađozbegova . koja je osnovana nešto prije 1557, uživala je također velik ug led . Muderi s Karađozbegove medrese t akođer je redovito bio u rangu muftije. Najveći nedostatak ovih škola bio je u to me da je u nj ima narodni jezik bio potpuno potis nut, pa štav iše i umektebima. Na srpskohrvatskom jeziku davala su se samo najnužnija objašnjenja ( .. kazivala manija,, ), dok se učilo na turskom jezi ku (slič n o kao u dal matinskim škola ma na talij anskom). Đaci su ist ina stjecal i neko znanje iz turskog jezika; snalazili su se prepisivanjem dosta brojnih tu rsko-bosanskih (srpskohrvatskih) rječnika , od ko ji h su nek i bi li sastavljeni u sti hu, a ri j eči sistemati zova ne - ne po abecedi - već po logi č nim cj el in ama . Veli ku popu larnost stekao je r je čnik Muhameda Hevaji Uskufije iz Tuzle iz 1631 . godine, nazvan Potur Sahidija. ZaslUŽUj U najveću pažnju pokuša j i koj i se javljaju uglavnom od XVII I vi j eka za uvođenje u škole, prije svega mekteb e, udžbenika na narodnom jeziku. U XV II I i prvoj polovici XIX vi· jeka glavni preds tavnici ovakvih nastoj anja su jedan anonimni auto r iz Gornje Tuzle. koji je preveo popularni udžbenik "Bergivij u«, dalje Muhamed Razi ef. Velihodžić jz Sarajeva. anonimni prevodi lac »$ej taname« te napokon šejh Abdu lvehab llhamija. U drugoj polovici XIX vijeka isticali su se kao pobornici udžbeni ka na narodnom jeziku Mehmed Zaim ef. Agić, sin Ali Rizagin, auto r udžbenika pod naslovom "Ovo je od virovanja kitab na bosanski j ezik«, Omer ef. Humo . rodom iz Mostara. auto r . čini se, v iše udžbenika na narodnom jeziku. zatim Ibrahim Edhem Berbić iz Tuzle ( »Bosansko-turski uči t e lj M i dr.J. Poč e t kom ovog vijeka č i tava jedna plejada trudbenika na če l u sa kasnijim reis-ul-ulemom Mehmed Džemaludi nom Čauševićem (1870-1938) radila je na izdavanju ovakvih udžbeni ka. U okviru vanškolskog obrazovanja posebnu paznJu zaslUŽUje funkci onis anje posebnih kn j iževnih kružoka, odnosno jed na vrsta književnih klubOVE! .

70

Književni kružoci su se uglavnom form irali za izučava nj e perzijskih klas ika , prije svega Mesnevije Dželaludina Ru mije, a zatim i drug ih djela na arap skom , pa i turskom jeziku. U bosansk ih Muslimana bilo je uobiča j e no da se formira kružok U svrhu prevođenja i tumačenja određenog djela, a to se i danas di je lom održalo. Kružok je vodio jedan dobar poznavalac tog djela. Jedan od prvih kružoka za proučavanje Mesnevije osnovao je Derviš-paša Bajezidagić u Mostaru. U vakufnami (zakladnoj povelji) njegove medrese, osnovane 1601. godine, statuira na je odredba. da muderis predaje Mesnev iju. Al i da bi se ta odredba što efikasnije realiz irala, B aje z idagić je odredio da muderis mora bi t i »sposoban i prirodno obdaren za tumačen je ovog djela« , a mostarski kadija će biti taj koj i će se brinuti da se na ovom položaju drži uvijek onaj koji je najsposobnij i. Za mnogo poznije vrijeme ima zabi lježen podatak o Isevi Mehmed Emin ef. iz Sarajeva koji je negdje oko po lovice XIX vijeka predavao Mesneviju u Atmejdan med resi u Sa rajevu. On se osobno zaputio u Perzjju da bi naučio pe rzijski j ezik. Važio je kao odlič a n usmeni prevod ilac i tumač Mesnevije, pa pošto je umro, dugo vre mena se govori lo "Umro Isev ija, umrla i Mes nevijaK . Vr ijedno je spomenuti da je jedan kružok za proučav anje perzijskih klasika predvodio neki šej h Arif Sidk i efe ndija, pro · fesor Misrine medrese u Sarajevu ( 1868-1880). On je ustanovio neku vrstu »perzijskog kluba", u koje m se ne sa mo učilo perzijski i čitali klasici, nego su članovi morali međusobno perzij ski razgovarati; ukoliko bi koj i od nj ih progovori o srpskohrvatski ili koji drugi jezi k, morao je platiti ugovorenu svotu novca u određeni fond kao kaznu; pr ihod f onda je sl užio kao pokriće t roškova za zajedničke izlete. Klub je imao oko pedesetak čla­ nova, kako je to pripovijedao dru Milivoju MaliĆU Behaudin efendija Sikir i ć, član toga kl uba i profesor ka ligra fij e. Arif Sidki efendija vodio je kružok za i zučava n je Mesnevij e, a u tome ga je nas li jedio Behau din efend ija Sikirić . Sa predavanj ima je nastavio reis-ul-ulema Džemaludin ef. Caušević, a ond a Hadži Mujaga Merhemić (1877-1959). Nastav lj aj ući ovu trad iciju danas Mesneviju predaje Fejzula h Hadž ibajrić. Izučavanjem u kružocima nisu bil i obuhvaćeni samo pisci k lasičnog ranga, već i takvi kao što je Hasan Kaimija-Sara jl ija. Pri je pedes etak godina Kaimiju je tumačio održava jući kružoke u svome domu HadŽi Ibrahim-beg H asanpaš i ć iz Travnika, a u t ravn i čkoj kafa ni u Donjoj čarš ij i pokraj Sulejmanije džamije tum ačio je Kaimiju Muhamed Krpo , obični krpedžija, a iza njega Taib ef. Tahirov ić . Za ovako razgranata i plodno razvijanje islamske prosvjete dolazilo se do potrebnih knjiga najviše prepisivanjem, manji 71

ih je broj import iran (a importirane knj ige prodava li su bazerdžani , trgovci stambolskom i drugom uvezenom robom), dok j e bilo vrlo malo štampani h knj iga. Sta mpa rstvo se u Turskoj i is lamskim zeml jama, kako je poznato, teško prob ijalo. Prvu tursku št -1 mpariju osnovao je istom 172 7. Ibra him Muteferika , i što je ~a r akter i stično, bio je poturčeni Mađar (jedno od prvi h štampan ih djela u ovoj štamparij i bi lo je jednog Bošnjaka , Omer efendije iz Novog, pod naslovo m Ga zavati dijar i Bosna , Bojevi u Bosn i, ubrzo prevedeno na nj emački, engleski i švedski ). Pa i poslije osnivanja ove prve štamparije prošlo je dugo vremena dok se štampar· stvo af irmirala. Pogotovo se u islamskih narod a nije zadugo šta mpao Kur'an (u Evropi arapski tekst već od 1530. godine). Upravo za to što se štampars tvo izbjegava lo - pri čemu se iskonst ruisa lo i uče n je da se promet anj em kroz štamparske maši ne i prese skrnave papir i tekst - muslimani su se ran ije or ijent isalr na prepisivanje knjiga. Upravo je impozantan bro j islamskih rukopisa koji se našao u bosa nsko-muslimanskoj sredi ni. Dosta se kn j iga prep i siva lo u medresama. U F oči je krajem XV I vije ka djelovao i jedan skriptorij. Knj ige su se naime prepis ivale organizirano u ekipi, a posao je fi nancirao određen broj vakifa. Ko rekto ri su prepisane tekstove sravnjavali s pred· loškom. Na ovaj način se brže i kvalitetnije dolazilo do knjiga (upo r . K. D obrača, Skriptorij u F oči u XVI stoljeću , Anali Gazi Husrev-begove biblioteke I, Sarajevo 1972 , str. 67-74). Bilo je j profesionalnih prepisivača, a i mudželiti (knjigovesci) bavili su se t im poslom. Među prepisivaČima bilo j e i zana tl ija (na pr. kazandžija Spaho iz Sarajeva prepisao je 1735. Bejzavin ko men tar Kur 'a na , kaligrafski i uz um j etničko ukrašava nje). Bil o je prepisivača čak i po selima. Posebno se prepisivao Kur 'a n, a to se moralo činit i s naroČito m paž njom. Najpoznati j i prepisivač Kur'ana iz druge polovice XV II I i početka XIX vijeka bio je imam Careve džamije u Sarajevu Ibrah im $e h ović, sin HadŽi Muhamedov, od koga se sačuvao šezdeset i šesti prep is Kur'ana. Masovnost p r episivača Ku r 'a na ogleda se i u podatku da je štaviše i jedna djevojka (iz begovske porodice Kukavica ) poznata kao p r epis i vač Kur'ana. Bašeskija je pod godinom 1176/1 762. zab ilježio smrt j ednog prepiSivača Ku r'ana po profesiji kovača, a pod 1189 / 1775-76. po profes iji bakala (trgovca živežnim namirn icama). M nogi prep isan i rukopisi i stiču se kaligrafskom umjet nošću . Reg ist rova no je gotovo 250 kaligrafa iz bosansko-muslima nske sredi ne . Raš irenost knj iga na ori jentalnim jezicima vidi se prije svega po broju javni h i pr ivatnih biblioteka. U drugoj polovici XV III i početkom XIX vijeka u Sarajevu je bilo osim pet javnih još ve li k broj privatnih biblioteka.

72

Javne biblioteke nalazile su se redovno u sastavu medresa, pa i nekih mekteba, al i i pojedinih džamija, tekija (na pr. Hadži Sinanove tekije u Sarajevu , tekije u 2ivčićima), pa i u hana· vima ( Muftića han u Stoc u). Broj knjiga u ovim bibliotekama ni je bio velik, ali je bila dosta gusta njihova m reža. Jednu bibl ioteku javnog karaktera osnovao je u Banjoj Lu ci 1630 . godine Mevla Husamudin Bošnjak i zavještao oko 100 knjiga u 83 sveska (upor. Mehmed Mujezinović i Mahmud Tralji ć, Vakufnama iz 1630. godi ne o osnovanju biblioteke Mevla Hu sa· mud ina Bošnjaka u Sanjoj Luci , Glasn ik Vrhovnog islamskog starješinstva 1/ 1977). U Sarajevu su u XV II I vijeku osnovane bibl ioteke Osman še hdi ef. Bjelopoljca i Abdulah ef. Kantamirije-Saraj lije, Zgrada biblioteke u Gradačcu , koja se nalazila pok raj dža· mije Husej n-kapetana G r adaščevića, prvobitno je sl užila za tekiju. Tu je godine 1256 / 1857. kajmekam Fad il-paša Seri f ij a koncen t ri sao više starih kn ji žn ih fondova i osnovao biblioteku. U Gračanici se spomi nju dvije biblioteke (u sastavu Ahmed-pašine džam ij e j Pervane džamije). Dalje , uporedo sa osn ivanjem travničkih medresa Elči Ibrahim-paše i Mehmed -paše Kukavice osnivane su i biblioteke za potrebe đaka. Kukavičina medresa u F oči kao i medresa u Visokom također su u sv ome sastavu imale biblioteke. Još su znatno brojnij e privatne ko lekc ije knjiga. Orijenta· lis ta Mehmed Mujezinović izvršio je analizu popisa knj iga u zap isn ici ma (sidžilima ) šeriatskog suda u Sarajevu, poč e vši od 1140/ 1727 . do 1266/ 1850. u kojima je reg istrovan 161 ostavioc sa ukupno 7.1j ~· knjiga (za je dnog ostavioca nema bl ižih podataka). Imaoc i knjiga , kako se može zaključiti po ovim popis ima bi li su - što je i razumljivo - najviše iz reda zna laca vje re (uleme ) (5 1 vlasnik knjige ); drugi po redu su trgovc i (2 1 vlasnikJ. a onda slijede za natlije ( 16 vlas nika); među posjed nicima je registrovano 7 vlasnika knjig a, da lj e je 6 predstav nika vlasti. 5 je žen a i 1 umrli učenik; za 54-o r icu posjedn i ka knjiga nije bi lo m_oguće bl iže utvrditi šta su bili po zanimanju . Od posebnog je int eresa qa se vidi šta su sarajevski Musl im ani u XVI II i prvoj polovici XIX vi j eka najviše č i tal i, odno· sna koje su knjige po ovim zapisnicima bile najviše zastupljene. Osim Kur 'a na kao najčitani j e knjige, u privatnim kolekcijama najviše se sreće Ustuvanij a {40 primjeraka). djelo iz fikha (obredoslavIje i šeriatsko pravo ), na stalo 1661 / 62. godine. I inače je brojna vjerska literatura, naročito ona koja se izučavala u medresama. no Sarajli j e su bile sklone da prate i li j epu književnost; Mujez i nović je u sarajevski m sidžilima našao u ostavšti nama nabrojen naj manje 81 divan , pjesnički zbornik ; iz historije je registrovano 56 djela itd.

73

Od egzaktnih znanosti među kn j igama koje su bile u upot rebi u bosansk ih Muslimana najviše je bi la zastup ljena medici na. Sretale su se i razne bajtarname (veterinarske ljekaruše), a od dj ela iz poljoprivrede dosta se Čitala i prepisivala knjiga o voćarstvu, povrtlarstvu i cvjećarstvu zvana .. Revnaki bostan« od neidentifikovanog turskog autora iz Jedre ne. Interes za kn j igu ni j e se, medutim, ograničavao na prepISIvačku aktivnost i čitanje tekstova nego se ta k oreći od prvih dana islamizacije javljaju među bosanskim Musl imanima i autori originaln ih djela , bilo pjesničk i h , bilo iz pojedinih disciplina koje su se njegovale u islamskom ku lturnom krugu. Mnogobrojnost ovi h pisaca i njihov udio u oplodivanju islamske književnost i uočio je orijenta lista Gibb (History of Ottoman Poetry )' a i prof. Fuad K6prOlO skreće pažnju da je u XV i XV I vijeku međ u rume lijskim pjesnicima bilo veoma mnogo iz Arnautluka, Bosne iMadžaristana (Edebiyat ara~ti r malari, Anka ra 1966). Prema rezu ltatima dosadašnji h ispi ti va nja bosanske grane islamske književnosti t ematika kojom su se bav ili ovi au tor i ug lavnom je identična s tematikom koja je u ono doba i inače tretirana u književnom radu na turskom, arapskom i perzijskom jeziku. Orijentalist Mehmed Handž ić, zaslužan za iz uč avanje ove knj iževnosti, sistematizovao je tematiku bosansko-muslimanskih aut ora na ove oblasti: nauka o Kur'anu i tefsiru (komentaru Kur'ana), o had isu (tradicija), akaid (dogmatika i apologetika), fikh (šeriatska pravo i obredoslavlje), usui (temelji šeriatskog prava), tesavvuf (mistika), razne vjerske nauke, zatim historija, biografije, putopisi, pjesme na turskom , perzijskom i arapskom, djela o arapskom jeziku (gramatika, sintaksa. stilistika, metrika, kome nta r i djela iz oblasti lijepe kn jiževnosti), nadalj e geografija , zoolog ija, mat ematika, logika , vazovi (propov ijedi), mudra uprava i uređenje države, higijena i razno. Upada u oči jedna disciplina, koja kao da je u Bošnjaka muslimana našla jedno naro či to mjesto , iako se ne može reći da bi ta disciplina bila drugima posve strana. Ovdje mislimo na pisce, koje je H a ndži ć svrstao u rubriku : mudra uprava 1 uređenje drzave , ili je možda bolje ovu disciplinu označiti kao rasprave o državnOj politici. Pottebno je naglasiti da osim djela koja se s ovog područja obično spominju (Kafija Pruščak, Muhamed Prozorac, šejh Ali ef. P ruščak) ovim pisc ima, prema najnovij im istraživanjima treba dodati jedno čuveno ime, Lutfi·pašu, autora Asafname (umro 1547). koj i po svoj pr il ici nije Albanac, ka ko se do sada držalo , već Bošnjak iz Hercegovine. Postoje izvj esne indicije da je bošnjačkog porijekla i autor jednog trak· tata upućenog sultanu Ahmedu III (1703-17301, kOji je obj avio Charles Pertusier kao dodatak svome djelu " La Bosnie consi· dere dans ses rapports avec I' empire ottoman.. (Paris MDCCCXXII , str. 358-379). Mostarski muftija Mustafa Sidki

74

ef. Sara j lić t akođer je aut or jed ne raspravice (na arap sko m jeziku) o upravlj anju državom, Da lje, osim ovih posebni h djela o državnoj pol itici treba napo men uti da je veći broj bosa nskih pi sac a u svoji m djelima kr it ikovao o d ređe n e po l i ti čk e mjere, odnosno praks u, p r edlaž u ći dru ga , opti maln ija rješe nja. Dalja jedna karakt eri stika kn již evni h nast aja nja u kru gu or ijentalno-islamske civi lizaci j e sastoj i se u pokušajima izvj e· snih pi saca da u ovu knji ževnost uvedu i pisanje te kst ova arap· skim pis mom, a narod ni m jezi kom. Ovakvi se pok ušaj i mog u pratiti već od XV I vijek a pa t ak oreĆi do naši h dana. Tekstovi na srpskohrvatsk om jezik u. a arapskim pis mom, nazvani i alh ami ado te kstOVi, sadržajem su zn at no bogat iji nego li konk retno književnost bosanskih fran jevaca koja je ugl avnom sam o st rogo re lig iozno usmjerena, a opet , za razliku od franjeva č k i h pisaca, alh amia do tekstovi su izrazito opte r ećeni t urci z· mima , pa su danas širokoj ČitalačkOj publici teško razum lj ivi. Ta optereće n ost turcizmima dade se objasniti t im e što ovi au tori nisu imali nikakve uzore u južnoslavenskoj kn j iževnoj t radici j i. već su naobrazbu crp ili i sk l j u čiv o iz izvo ra na t urskom. arapsko m i perzijskom jezi ku . Dalja jedna karak terist ika knji ževnog stva ranja bosansk ih Muslimana u okviru islamske civilizacije sastoji se u tome da se u dj el ima mnogih ovih pisaca os j eća i jedna naci onal na nota. Dr Safvet·beg 8ašag i ć , koj i je sve do danas najzasl užniji ispit ivač ove kn j iževnost i, ist icao je da "pjes nici iz naši h krajeva veći n om čine neki poseb ni genre na polju turskog pjesništva.« Bašagić je to vidio naročito u či n jeniCi da su "bez svake sumnje oni staja li pod uplivom naše narod ne poe zije, koj a imade toliko obil ja t urskoj poeziji nepoznatih pje s nič k i h izraza i sli ka. Mjesto da pozaj mljuju sve p jes n ič k e ljepote od Arapa i Pe rzijanac a, kao što su t o ob i čava l i svi turski pjesniCi, poseg li bi ka t kad i za boga tom rizn ico m naše naro dn e poezije, pa iz nj e u f inoj form i izložil i na tu rskom Parnasu mnogu dragocj enu umotvorinu.« O plo đ avanje islamsk e knj iževnosti el em entima slave nske duhovne ku lture uočio je i Jan Ryp ka, p rou čavajuć i Sa bit a Uži · čani n a i Ahmed Sudiju Bošnjaka. Ist i fenomen zapazio je i Mi· livoj Ma l ić, baveĆ i se Fevz ij om Blagajcem , autorom pe rzij ski nap isa nog Bulbulistana. Ma l ić je došao do za k ljučka da Bu lbu list an crta men talitet bosa nskih Musl im ana s l ično kao što Đu· lis tan crta men tali t et Perzij anaca . Ovim se pita njem bavio i Č edo mil Ve l jač i ć, i s tič u ći »ori ginalnos t ob ilježja. i »pjes ni čkog ob lika i sušt ine tvorev ina s kojima su jugoslavenski pjesnici unišli u krug islamske književnos ti. .. Ve l jač i ć se poziva na .. bogumilska porije klo nekih istaknutih preds tav ni ka muslimanske ku ltu re .. u ra zdoblju tur·

75

ske invazije. Pri tome smatra da su »suštin ski iranske crte u manihejskoj trad iciji bogumil a oči t o pogod ovale širenju sufjzma i aske tsk ih redova .• Povezanost sa rodnom grudom , nosta lgi ja za domovi nom pisaca koje j e sudbi na odvela u dale ke krajeve , eksklamaclJe pa tri otskih osjećaj a u mnog im od ovi h djela , op isi bosansk ih gra dova, opj evavanje vojni uz upored no istica nje zasluga Bosanaca, obrada tematike iz nac iona lne histori je i sL, sve su to pojave kojim j e prož eto i koje daje osebujno obi lježje ovom kn j iževnom stvaranju. Kn ji ževn o stva ranje bosa nski h Musli mana za turskog doba samo j e dje lomi čno ispitano, a tekstovi su samo man j im dijelom jzdati. Zato nedostaj e cjelov ita slika o ovoj grani književnosti južnoslavenskih narod a. M eđ utim, i ono što je poznato, uza svu uo bičajenu stereoti piju , zna izazvati divljenje kako po svojim lite rarni m kva litet ima tako i mi saono šću .

u ovoj

prilici ćemo naves t i nekoliko izvoda iz tekstova ovi h pisaca, koj i bi - po naše m s h vaćanj u - mogli biti bli ski nekim savremenim pogledima. Leljel i bismo nai me da skrenemo pažnju na to da su izvj esn i od ovih auto ra zauzimali stavove koji su, s obz irom na vr ijeme i pr ili ke, predstavljali progres. Navedeni primjeri su sa mo dio iz dosta obim ne dok um entacije koj a bi se u ovom pogledu mogla prezenti rat i. P očeće mo sa shvaćanjima o ideji koegz istencije, koja je dosta snažno prisutna kod neki h od ovi h autora. Pred nost daje mo pjesn i ku Muhame d Hevaj i Uskuf iji, rodom iz tuzla nskog kraja (prva po lovica XV II st oljeć a ). U pjesmi koja počinje riječ i m a - Bosansk i da vam bisidim, brat ani .. navodi i ovo: »Ne vid ite li od ovoli ko godin, turci i kavuri koj i č ine ro bin? Ne mogu da se sjedine na miru ... Zlo m isleći i zlo hodeći , i jedno drugo omrazom kudeći , kada ćete s mirom Boga nać i .. .f< U molitvi koju je t akoder sastav io na srpskohrvatskom jeziku up ućuje Bogu r ije Č i : Ukaži da ne hodi medu nami opa či n a, ni laž , ni nevi ra. Ti nas sačuvaj od omraze , i od muka, i crna pakla, j od zl a svakog čina i neprilike, i osvin tebe drugoga robstva. I što se do sa da po nevi ri rabilo i od roda i od ple mena po nemi lošti vod ilo, ti mir i prost učini svaku. Kano si od je dn og kolina stvorio, onako na brastvo utvriruj, ne po vir i od istoka i zapada , sa svije strana svojoj milosti i rodu i prijateljem po putu sastav ... " » • ..

76

(A lija Nametak, Rukopisni turs ko-hrvatskosrpski rječnici, Jugoslavenska akademija znanosti i um jetnosti , Zagreb 1968 str. 252-253). Pa i drug i jedan, istina neuporedivo slabij i pj es ni k na narodnom jeziku, Abdulve hab llhamija iz Žepča u tekstu nap isanom godine 1801. rasprav lj ajući o grij ešnim r ijeČima (ei fazi kuf r) smatra da psovanj e kršća n ski h svetinja dovodi do otpad a od is lama. On doslovce kaže (u pri j evodu ) : " ... Ponižavanje, vrijeđan je , skrnavljenje on ih osoba i svet inja koje sa v jerskog sta novišta i st in sk i zas lužuJu poštivanje, predstav lja otpad od vje re (kufr). Isto tako je kufr ukazivati vjersko poštovanje, kult oni m osobabama il i svetinjama koje su negac ij a v jere i sup rotn ost njen im interesima , pa ih kao takve treba od ba ci t i. Tako is to psova nje vje rskih svetinja kafi ra može dovesti u kufr, kao što je psovanj e Marije, Isukrsta, Svetog Save, Pav la, Ni kole , Ilije ... (Kasim Dobr ača, Tuhfet ul-musa llin ve zubdetul haš i-in od Abdulvehaba .2epčev ije-lIhamije , A nal i Gazi Husrev-begove bibliote ke II-III. Sarajevo 1974. str. 4 1-69). Isti ovaj autor u svome limihalu na bosanskom (s rp skohrvatskom) jezi ku, govoreći o tome kako se sam o Kur 'anu može re ći da je istinita Božja knji ga, j er su druge Božje knjige ~ izk i­ t ili", kršćani (tako da se nije sačuvao autentičan tekst) odmah dodaje »nejma se reći da su bati1 (pokva ren , nevaljao), jer ima i sad u nj ima BOžj i' besida .. (up or. Ibrahim Kemura, lI mih ai Abdulvehab llhamije na »bosanskom« jeziku, Glasni k Vrhovnog islamskog st arješinstva XXXV II1 / 1-2, j anuar- februar 1975, str. 29-43). Prema II hamiji dakle i u Svetom pism u i ma "Božji h besida«, pa se za to ne može reći da je to pokva rena knjiga. Borac i pisac šejh Mus tafa Ga ibija, č i ji su grob u Staroj Grad iški jednako hodočastil i i muslimani i kršćani , osuđuju ći naS ilje ne pravi razliku da li se ono činilo u ime is lama ili u ime kršćans tva. On tvrdi : "Naročito

u Osmanskom carstvu nema ni j edne vjere , a da nije pu na nas ilja ..... (Zejn il Fa j ić , Fragment i iz Kronike Hadži Husejn efend ije Muzaferije, Ana li Gazi Hu srev-begove biblioteke IV, Saraj evo 1976. str. 37 ). U pismu su ltanu Mehmedu III (1595-1603 ) Gaibija među ostali m kaže:

•

7. Titule i nazivi, sasta nci i UŽitci, nak it i s l ično , svega im a u izob ilJu, ali še r iata i pravde nema; 77

8. Na području careve zemlje obilu je nasil je. laž. raskalašenost, po kvarenost i druge opačine; to je sve kriv i put: ne drže se pravog puta, nj ega nema; 9. Ako se car drži propisa n aređe n og i zabranjenog i do toga drži, toga će se držati i narod; rečen o je da je narod na stazi svojih vla dara; narod u njih gleda i u nj ih se ugleda; 10. Ako se ti , care, u svom životu ne držiš zakona, onda se zakona neće držati ni narod; zašto ti nećeš da znaš, neće ni narod ... '" (Fejzulah H a džibajrić , Risala šejh Musta fe Gaibije, Anal i Gazi Husrev-begove bi blioteke, knj. IV, Sarajevo 1976, str. 99). S li čn ih protesta protiv nasil ja nalaz i se u tekstovima Ali-dede Bošnja ka, Hasan Kafi Pruščaka, Muhameda Nerkesi je , Kodže Muerr iha, Ib rahima Alajbegovića-Pečevij e, Aga-dede iz Dobara, Mustafe Pruš čaka, Muhameda Prozo rea, Muhameda Emina Isevića , Mu la Mustafe Bašeskije , llh amije i dr. Fasc ini raj u kod poje dinih pisaca i neke druge ideje. Tako Ibrahim Opjjač jz Mosta ra u ~vojoj biog rafiji $ell Juje kaže: »Mnogi sinovi našeg vremena ... tv rde da se čast (stiče ) po pori jeklu, izgledu i odjeć i , a ne znaju da je ona po ob razovanj u i da su stra nci izm isli li (d a se ljudi cijene ) po porijeklu ,« (upor. Muhamed Muj ić, Biografija Must afe Ejubović a (šejh Jujo]. Glasnik Vrhovnog islamskog starješ instva, VII, 1-3, januarmart 1956 , str, 16), Dalje na pr. privlači pažnju pokušaj Sa raj li je Mula Muhameda Mestvice (um ro 1864) da formu liše prinCipe po kojima bi se trebala obrađivati historij a. On o tome u svome tzv . Sidžil u navodi: »Nekoliko važn ijih napomena i prav ila za one koji regis t ruju događaje: Prvo: da onaj ko opisuj e i bi lj eži događaje bude ispravnog poimanja (sadiku l-uku ll i da se u svom bil ježenju ne oslanja na kojekakve priče i lege nde koje nemaju nikakve osnove ; događaje se mora bilježiti onako kako su se oni uistinu i dogodili; Drugo: da se kod pisanja ne ori jent iše na ono što se u masama prepričava, jer događa j e često p r epr i čavaju i osobe slabog pamćen j a; za to mora traž iti pouzda no lice ko j e događaj poznaje ka ko se uist inu i dogodio; međutim u svim vremenima bilo je t akv ih koji su događaje bilježili upravo po onome što masa prepričava;

78

Treće: Događaje ne treba samo notirati onako kako su

se dogodili, nego treba tražiti nji hove uzroke i promatrati posljedice , jer od suhoparnog nabrajanja događ aja nema kakve mnogo koristi; djela takvih kroničara b iće slična djelu ,Hamzaname '; Cetvrto: Svoj e pisanje treba podesiti tako, da ga publi ka može shvatiti, treba reći istinu, biti objektivan, ni u čemu ne pretjerivati, na pr. u velikom hvalisanju ili pak u isticanju negativnosti; Pe to: Kod pisanja ne upotrebljavati nejasne izraze, nego treba pisati tako, da se tekst razumije; za ovakvu vrstu pisanja ne bi trebalo da se ri j eči moraju tražiti po rječ nic ima; stil t reba da je jasan i razumlj iv .. . (prijevod Mehmeda

Mujezinavića).

Pr isutna su i određena nonkonformistična s h vaćanja u interpretacijama šeriata. U ovom pog l edu is t iče se Mustafa Pruščak. Raspravljajući o kafi, duhanu, alkoholnim pićima i opijumu (godina 1741 / 1742) Pruščak je zauzeo i danas savremeno stanovište da uživanj e kafe u principu nije štetno, za raz li ku od duhana, alkohola i opijuma, koje smatra štetnim [ vjerom zabranjen im. No najviše pažnju privlači njegov polazni stav kada ustaje protiv onih koji zastupa ju skolastično mišljenje ~ da je prošlo vrijeme idžtihada.. (t j. da su osnivači vjersko-pravnih škoja riješili sve probleme , pa da se novonastali sporni s l u ča­ jevi ne mogu rješavati samostalno). On na jednom generalnom planu ne negira u čenje doctores juris , ali stoji na stanovištu da ,.mudžtehida za pojedine slučajeve ima, bez sumnje svako doba, jer novi slučajevi iskrsavaju .. (upo r. Nevena Krstić , Mustafa ibn Muhammad al Aqhisari (Pruščanin): Rasprava o kafi , duvanu i piĆima, Prilozi za orijentalnu filologiju XX-XXI, 1970-71, Sarajevo, 1974. str. 71 -1 07). Fadil-paša Šerifović (1809- 1882) takođe r se može smat rati nezavisnim misliocem. On u svome dje lu »Evrad i Mevlevijje« postavlja tezu da ~u hajru nema b id 'ata" . Dosljedno tome ne može se smatrati vjerskom novotari jom (bid'at) ono što sa stanovišta širih interesa predstavlj a korist. Stavovi Mustafe Pruščaka i Fadil-paše , kojim su se distanci rali od učma l osti (tak1idl, toliko fatalne u historiji islama , bez sumnj e znače određenu progresivnost u pristupu interpretaci· jama šeriata i za to im u historiji ideol oške misli u bosanskih Muslimana pripada izuzetno mjesto. Nonkonform i stički je nastupao i h i storičar P ečevija, kada se zalagao - protivno vladajućoj doktr ini ko ja je štamparstvo smat rala bid'atom (nedopuštenom novotarijom) - da se ono uvede i proširi.

79

Pečevi j a

je pisao:

»lzum nemus1imana da štampaju kn ji ge štampanim slovi ma došao je kao vještina od izvanrednog z n ača j a, bez sumnje kao nenadmašna vješti na. Kako oni navode , pronašao je to 1440 . godi ne njih ov učeni Joh annes Gutenberg iz grada Mainza. Od toga vreme na do danas proš lo je dvjesta godin a. Sve knj ige u nemus1imana su štampane knjige. Ako se želi na šta mpati kn j iga, onda se najprije slova rasporede u li niji oni m redom kako st aje u rukopi su, a to ne predstavlja neku poteškoću . Pos li je toga , ako se želi , može se odštampati , ako treba, i hiljadu primjeraka za vrlo krat ko vri jeme. Stam panje hiljad u primje raka ne zahtijeva veći trud nego j ednog primjerka, .. Da lj e Pečevi j a opisuje postupak sa štampanjem i štampanom knjigom. Da bi umi rio ulemu koja je izražavala bojazan da bi se putem štampa ne knjige mogle unijeti nepoželj ne ideje, P eče ­ vij a govor i kako je na Zapadu uvedena cenzura, a odgovorno lic e može zbog povrede zako na biti osuđe n o i na smrtnu kaznu (upor. A. H. Rafikov , Očerki istorii knjigopečatanija v Turcii , Leni ngrad 1973, str. 32-33). Knj iževnost bosanskih Muslimana dio je islamske književnosti, a u isti mah i jedna osebuj na grana književnost i južnoslave nskih naroda. Književno stvaranje na islamsk im jezicima, uklj U č i vo j alhamiado tekstovi analog no knji ževnom stvaranju na latinskom, talijanskom, rusko-slave nskom, njemačkom j mađarskom j eziku kod drugih Južni h Slavena spada i u kultu rn i inve ntar južnoslavenskih naroda prvo po to me što je produkt bosanskih Musl i mana, a drugo što nosi određena nacional na obilježj a.

80

VI SLAVENSKO-BOG UMILSKO-ISLAMSKI SINKRETIZAM

Islam (kao uostalom i druge svjetske religi je) poprimao je kod pojedi ni h naroda određena spec if ičn a obilježja, tako da se po tim obilježjima u izvj esnoj mjeri razl ikuje islam kod Arapa od reC i mo ind ij skog il i turskog islama. Određena specifičn Je i ajansko vi j eće, ko je su činili erkjan aja ni, tj. uglednici izas lani Ui pozvani u t o vijeće. " .

107

Od posebne je važnosti da se u Bosanskom pašaluku izgradIo ta kav mehanizam vla sti, da j e vezir kao predstavnik centralne vlast i, koji je od kraja XVII st. imao sjedi šte u Travniku u vlad anju bio sta lno og raničavan d o ma ći m snagama, koncentrira nim prij e svega u Sarajevu kao najj ače m gradskom centru. Sarajevo, privil eg irano odredbama svoje muafname. koju j e Saraj lij ama izdao još 1464. god ine su ltan Fatih . zah val ju jući svome važ nom ekonomskom značaju. vremenom je u znatnoj mjeri izgradilo svoju lok al nu vlast, pa je počelo da vrši i o dređe ni po litički utj ecaj na unutrašn jost zemlj e. Sarajevo kao najrazvi je niji zanatlijski i trgovački centar , najbrojnije po sta novn ištvu (oko 30.000) i ku lt urni vo d eći ce ntar dobilo je važnu po liti čku ulogu i time što je tu bil o sjedište je n iča r-age, kojemu su bil i podređeni jenič ari sedam bos anskih odžaka. Beglerbeg. pak, izas lan od centra ln e vlasti, nalazio se u Trav niku, koj i je bio daleko manje važa n od Sarajeva u ekonomskom, prometnom i ku lt urnom pogledu , kao i po broju stanovni štva. Na šavši se izvan neposredne beg lerbegove kontro le prUŽila se mogućno st da se u Saraj evu u pu noj mjer i razviju partiku l a ri s ti čke tendencije, koje su sc ando prenosile no ostolu Bosnu. Iz okolnosti da je na jednoj strani bio zabačeni Travnik sa ca rski m namjesnikom, a s druge strane Sarajevo , priličn o sa mostaln o od namjesnika, kome je politički inklini rala sva zemlja, proizlazi da je Bosn a imala zapravo dva po l i t ič ka središta: od ov ih j e Sarajevo, kako je to fo rmulirao Klement Bož ić, dragoman pruskog ko nzu lata u Saraj evu ,. p o l it ičk o sred ište autonomno-bosans kog života « za razliku od Travnika koji je bio " sred i šte političko -dr žavnog života zem lje u smislu otomanskom.« Ova kav sistem je bez sumnje znatn o doprini o jača nju parti ku la r is t ičkih na štetu centrali st i čk ih tendencija ne samo u uskim lokalnim već i ši r im bosanskim razmjerima. Gl edajuć i stvar sa otomanskih držav nih interesa Chaumette des Fosses je s punim pravom v id io u ovome »jednu nepoliti čk u mjeru.« Zah va l ju ju ći ovakvom odnosu politi č kih snaga Sarajli je postaj u glavn i pokretaČi borbi koje su Bošnjaci vodili protiv poj edinih mjera Porte i travničkih vezira. Prema riječima Klementa Božića , Sarajevo je do vreme na Omer-paše Lat asa .. bilo og njište bosanske neovis nosti, al i i urota i spletaka svakojakih .. ; ono je, kako to formulira Vl adislav Skari ć »U borb i prot iv vezira bil o kolovođa« . Analizirajući odnose izm e đu Sarajlija i zvan ičn ih predstavnik a Skarić zak l jučuje da je ~izme đu nji h kroz 300 godina retko kad vladala snošljivost ... Otpor jz Sarajeva preno sio se dalje u unutrašnjost, a ukoliko je bio začet izvan Sarajeva ubrzo bi tu nai lazio na punu podrš ku . Tako je Sa raj evo, pomagana od ostale Bosne , vod il o borbu sa mnogim bosanskim vezirima. Pobune sa rajevskog i bosans kog st anovni štva u najviše su slu č ajeva bile prouzrokovane raznim nametima i globama, a s

108

obzirom na to da su te pobune bil e upravljene protiv centralne vlasti i njenih eks pone nata kao no sil aca pojačane eksploatacije, one su u i sti mah izra žava le borbu za osamosta ljenje Bosne u okv iru Carstva. Borba muslimanske, u prvom redu sarajevs ke čaršije, kao vodeće p ol it ič ke snage protiv central ne vlasti, bila je uglavnom usm jerena protiv financijskog izrabljivanja , ali i za očuvan je postojeĆi h društveno - po li t i čki h pr ivi legij a. Zato ta borb a uglavnom i počinje onim časom kada je ce ntraln a vlast, uslijed uzastopn ih vojnih po raza, bila prisiljena da nameće nove poreze i namete (prv i slučajevi otpora datiraju tek od poče tk a XVII vijeka, istovremeno, dakle, kad a i drž ava iz pe r ioda svoje ekspanzije, koj i je pružao zna tn e izvore bogaćen j a, prelazi u defanzivul. Na li nij i borbe protiv f inancijskog izrabljivanja otpor Muslimana nalazio je simpati je raje, koja je još u većoj mjeri trpjela fi nanc ijski pritisak; otuda i o dređ e n a saradnja sa rajom u borbama za vri j eme Hekim-oglu Al i-paše (1745-48). Ali-paše Derendelije (1 814), Mehmed Ruždi-pa še (181 9 )- itd. M cđ utim , nEl liniji borbe Zf) očuvanje druš~venih i političkih privilegija, raja se držala ili pas ivno, ili je otvoreno stala na stra nu centralne vlasti. Bilo je pokušaja da se raja zadobi je il i barem neutralizira i u bor bama ovakvog karaktera , ali su uglavnom doživj el i neuspjeh (na pr. 1826 , pa i 183 1- 1832) . Platfor· ma za saradnju bil a je uska, jer je u društvenom smislu biia o ptere će na f euda lnim elementima, a održavanje feudalizma u bi lo koj oj formi prot ivilo se životnim interes ima raje . Iz izloženog smatramo da je jasno da se pri konstruisanju pol i tičko -prav nog položaja Bosne u tursko doba neophodno treba imati pred o či m a osebujni položaj Sarajeva i njegovu ulogu u p ol it i čkom životu Bosn e. To su uočil i i savremeni prom atrači koji su svi saglas ni u tome da su se sve p a rtikularisti č ke snage zemlje povezivale u n ajvećem i najbogatijem gradu zemlje, Sarajevu, nasuprot politi č k i os labl jenom sultanskom namjesniku. U opozi ci ji prema n"amjesn iku Sarajevo je pr ivl ač il o na svoju stranu svu provinci ju . Chaumette des Fosses u svome »Voyage en Bosnie - (Paris 1822) objašnjava tu ulogu Sarajeva, upozoravajući da novi vezir već kod nastupa dužnosti, prola ze ći kroz Sarajevo na putu za svoju rez idenciju , .. p oči nje pokazivati da on neće biti gospodar ... Kons tatujući da je vezir mogao u Sarajevu boraviti samo kao musafjr (gost), i to najviše tr i dana, nalazi da tome .. treba pri · pisati ma li ugled vezira u pokrajini ... Sarajevo, vrlo važno po svome stanovništvu i trgovi ni , pretvorilo se u opć i nu , koja samo prividno prizn anje vlast beglerbega. Vezirove nare dbe što ih ša, Ije u Sarajevo izvršavaju se samo s pristankom glavnih ljudi ovoga grada. Uspjesi ove metode neovisnosti bili su vrlo brli

109

u čitavoj pokrajini. Ova nepokornost v lada također među kap'3tani ma, agama itd., ma lo uda lj en im od glavnog mjesta. Jednom riječju tvrdi des Fosses, vezir ima pravu vlast samo u Travni ku i nj egovoj okolici, pa j oš i tu vlast ov isi o njegovoj ener· gij i. Njegov pravi krug vlasti se ne širi dalje. S l ična opa žanja daje i Pertusier (La Bosnine considere dans ses rapports avec l'Empire Ottoman , Paris MDCCCXXlIl. konsta· tuj u ć i da ni u jednoj provinciji Carstva au t oritet guvernera ne na il azi na češću i snažniju opoziciju . Sarajevo po svom značaju prijestolnice moralo bi da bude sjedište moći (guvernera ) ... Paša se našao u kriti čnoj situaci j i, slič n o j onoj egipatskog paše. kada su ga begovi držali kao zatvorenika u tv r đavi Kaira. Za· plaše n mnogobrojnošću jeničara, koji sači n javaju stanovništ vo ovoga grada i ko ji upravl jaju mišljenjem č i tave pokrajine, bo· sansk i paša j e bi o prisiljen da napusti Sarajevo. Kapetan Roux·la·Mazeliere (1808) navodi da "Bosnom up· ravlja vez ir, koga tamo šalje veliki gospodar (sultan). Al i se tu njegov auto ritet nimalo ne poštu je, bar ne ukoli ko ne drž i kor· pus tru pa dosta brojan da uguši teror. Pokraj ina se upravlja po duhu i impulsu stanovni ka Sarajeva, koji su gotovo uv ij ek u opoziciji prema vezirima. U ovom gradu stanuju veliki autori· teti pokraji ne, kao i najbogatiji i na jm oćn ij i begov i i age. Tu se neprek idno vodi glavna trgovina čitava pašalu ka ... '" Hi sto r ičar l eopo ld Ranke došao je tak ođer do zaključka o "muč n o m položajU bosanskog vezira .. . "S jedn e strane su ga pri · tiskivali Porta i njeni bankari, kojima je obično vezir za vezir· stvo dugovao, po t om sulta nski dvor ; s drug e strane su ga tj · štil e vlasteoske povlastice Sarajeva i bosa nske vlas t ele. Ni iz· daleka se nije na lazila u bosanskog paše ona apsolu tn a vlast koja se obično vezu je s im enom j ed nog paše. Pošto Porta II Bosni, osim vezira i ono nekoliko činovnika nikakve druge vlas ti nije imala. vidi se jasno kol iki je neznatan bio uticaj njezin u Bosni. Morala je biti zadovoljna, da su joj dohOCi plaćani ured· no i ako se niko nije otvoreno prot ivio.«

f) Uloga bosanskih Muslimana u odb rani Carstva Nalazeć i se u sasvim drugoj pozic iji, u odnosu na period

ofenzive Carstva, u defenzivnom period u koj i poči n je već od bitke pod Siskom 1593. godin e, na bosanske Muslimane sva lio se teret da brane Carstvo. Odbran a Carstva sa Bosnom kao ist urenim bastionom znač i l a je za bosanske Mus li mane u isti mah 110

borbu za održanje , prije svega biološko. Pobj ede neprijatelja Ca rst va, praćene ustupanjem pojed i nih teri torija, uvijek su imale za posljedicu da je muslimansko stanovniš tvo, ukoliko bi preživje lo ratna razaranja, moralo iz osvojenih krajeva ili iseliti ili se pokrstiti. Pa kada je povodom austr ij sko-turskog rata od 173'1. do 1739 . car Kar lo VI u proglasu od 27. juna 1737. pisanom bosančicom i upućenom bosanskim kršćan i ma , tražio od bosanskih Muslimana lojalno držanje prema austrijskoj okupacionoj vojsci, nije im ni u tom slučaju stavljao u izgled da postanu makar i tr plje na stanovništvo . U proglas u je sta jalo da oni. bosa nski Musli mani, ("turci«) koj i htjednu prigrliti kršć ansk u vjeru mogu slobodno osta ti u posjedu sveg svojeg imanja, a oni koji to ne htjed nu, nek sele kud im se svidi (fra Martin Nedić, Stan je redodržave Bosne srebrene. Đakovo 1884, str. 7677J. Niš ta bolje muslimani nisu prošli ni u austrijs ko-turskom ratu od 1788-1 791, mada je početkom rata liberal ni vladar Josip 11 preko feldmaršala grofa de la Sidji dao proglas, u kojem se ovaj put garantuje nepovredivost islamske vjere i obred(l. r~N eće se dozvoliti da se iko ni na koji način miješa i upliće u džamije, mesdžide i nj ihove vakufe i priho de, kao i u imame. šejhove i derviške re dove i njihove tekije. Vjersk im predstavnicima i duhovnicima, =koje muslimani međusobno izaberu, odrediće se plaće jz državne bl agajne .. .o< (upor. Riza Muderizović, Kako je Austrija 1789. godi ne pokušala okup irati Bosnu, Jugoslavenska pošta, Sarajevo, -3. novembra 1934). No usprkos ovim obećanjima, u kr.:ajevirna ~ koj e c je i u ovom ratu Turska odstupil a na štetu Bosanskog pa-š'a luka- t akođer je nestalo muslimana. Ovakva sudbi na zadesila je :muslimane - bez obzira da li se radilo o musliman im a južn9slavenskqg pori jekla ili kojeg drugog porijekla j u oslobodilačkim ratovima i ustancima h rišćan­ skih naroda na Balkanu. - :r Ako se ima pre.d očima da je bio u pitanju biološki opstanak, on da nije začudo da su u obrani Carstva bosans ki Muslimani po kazali ogromnu žilavost i otporn u snagu. Kao glavni obrambeni podu hvat u histori j i bosanskih Muslimana uzima se banjalučka bitka 1737. godi ne. Tom prilikom su Bošnjaci muslimani, ug lav nom samoinici jati vno, orga niziral i otpor prodoru premoć ni h austrijskih ' s:naga i teško ih pđrazili. pobjeda u Banjoj Luci uopće se pozitivno odrazila na ishod operac ija, koje su okonča ne beogradskim mirom 1739, godine. lako su Bosanc i stal no odbij ali da se bo re izvan gran ica Bosne , događalo se da su morali ratovati u, -dalekoj Perziji , pa Rus ij i i dr. U t im brojnim ratovima izgibalo je na desetke hiljada boraca. Osim ratova vrlo često su izbi jal i granični okršaji kao i borbe protiv us koka i hajduka. Nemiri i bune u zeml ji , pogotovo 111

od druge po lovice XV 1I1 sto lje ća, t akođe r su doprinosili ratnoj atmosferi u defenzivnom pe r iodu Carstva, a to se u Bosn i osjećalo u najvećoj mjeri. Poslj ednji otpor u tursko doba bosanski Muslimani dali su okupato rskoj vojsc i Austro-Ugarske, koj oj je na Berli nskom kongre su na os novu mandata evropskih sil a - uz pristanak same Tu rske - povj ere na uprava u Bos ni i Hercegovini. Okupacij i su se suprotstavile široke muslimanske mase, a kao glavni predvodnik otpora i naj bo lj i st rateg istakao se pljevaljski muftija Mehmed Vehbi $emsekad ić , zatim Sarajlije Muhamed HadŽijamaković i Abdulah Kau kči j a. U to ku okupacije bil o je oko 60 bitaka, a uslijed otpora okupa cija je morala potrajati od 29. ju la do 20. oktobra 1878. Austrijsk i gubici u poginulim ranje nim cijene se na preko 5.000 voj nika i ofic ira. Značajke otpo ra 1878. mogle bi se formul isat i u ovi h ne-

koliko

tačaka:

Otpor okupaciji dali su Muslimani, ali se pri tom raču ­ nalo i na Srbe i Hrvate , pa su neki od njih uzeli i aktivnog učešća u otporu: - Ustanici su teži li ne samo da is tjeraju okupatora već se u ustan ič k im danima distanci rali i od predstavnika turske vlasti , protjeravš i svo tursko č in ovniš tvo iz Bosne; - Jas no su postavili zahtjev za auto nom ijom Bosne; - Nosioci ustanka, kao i ustaničke mase. nisu pokazivali toliko zre losti. da bi istakli potrebu za bilo kakVim socija ln im reform ama. Ipak u otporu nije uzeo u češća do tada vodeći sloj među Musli manim a, tzv. »notabi li tete; - Pr ilikom burnih dana pred okupaciju i za vr ijeme okupacije od strane ustanika n isu učinjeni bilo kakvi eksceSi ne samo na naCionalno-konfes ionalno; bazi, već ni pre ma konziJlarnim predstavnicima, odnosno austro-ugarskim držav ljanima. -

g) Borbe protiv reformi Kad a je riječ o borbi bosanskih Muslimana {kao i Albanaca) protiv reformi, obično se isticalo da su bosans ki Muslimani konzervativan elemenat (prema drugi ma i reakcionaran), pa da je to razlog za nji hov otpor da se reorganizuje Carstvo na j ednoj modernoj osnovi. U tome svj etl u prikazivao se i ust anak muslimanskih Bosanaca pod Husejn-kapeta nom Gradaščev ićem protiv reformi sultana Mahmuda II.

11 2

I formulacija da je ustanak bosanskih Muslimana 183 11832. godine uslijed io s glavnom težnjom za očuvanje starih, naslijeđ e n ih privilegija, nije historijski posve adekvatna, ukoliko se bli že ne objasni i unekoliko modificira . Treba naime poći od toga da su reformna nastojanja turskih sultana, počevši od Selima Ill, mijenjala iz teme lja dotadašnj i koncept osmanske države, koja je, bez obz ira kakva je bila, imala nadnacionaln i karakter . Reformni pokušaji, nasta li pod utjecaje m ideja francuske revolucije, išl i su u prvom redu za strog im central izmom j uvođenjem prosvijećenog apsolutizma te osiguranjem turskoj naciji premoći nad neturskim narodima. Dosljedno tome i u vojnoj org anizaci j i otpale bi pokraj inske i loka lne vojne snage, ko je su činil i jeničari i spahije. Tako kon· cip irani novi poredak (nizami džedid) vodio je do ukidanja star ih privileg ija koje su osim Turaka j ed nako uživali i musliman i neturskog po r ijekla. Na ovaj način u potpunost i su se preobražava le osnove osmanske države, koncipirane na islamskoj doktrini , pa naziv ·dauru sultan (sultan-nevj ernik) za Mahmuda II iz toga aspekta nalazj svoj rezo n. Osmansko Cars tvo, koje je biJo zam i šl jeno kao univerzali· stičk i islamsko , počin j e od reform i gubiti taj svoj značaj. Islamsk i narodi net urskog porijekla reag iraju na to stvaranj em vlasti t ih nacionalnih pokreta. To se manifestova lo u protuturskim pokretima vehab ita u Arabi ji , dalje u Siriji pod vodstvom Bošnjaka Džezar Ahmed' paše, pa napokon u osamostaljivanj u od· nosno odcjepljenju Egipta i drugih s j evero · afričkih zemal ja (dru· go je dakako pitanje što ove zeml je nisu uspjele da se faktično osamostale, pa su posta l e pli jen evropski h sila). I na Balkanu su ove transformacije Turskog Carstva izazva· le reakc ij u muslimanskog stanovništva. U ovom svjetlu imaju se shvatit i separatis t ičk i pokreti Ismai l-age Trsteničanina {Trste nik-oglul. mus liman a Bugara u Ruščuku, Ismai l-bega Sereskog u Serezu , Ali-paše Janjinskog u Janjini , Mahmud' paše Bušatlije u Skadru i Osman Pasvan oglua (porije klom iz Tuzle) u Vid i nu. Tako se za Mahmud-pašu Bušatliju u službe nom izvještaju veli kog vezira sultanu (iz vremena od 6. IX do 6. XI 1792) kaže da je »postao neprijatelj ovog snažnog carst va ... On želi ... da ruši ovo carstvo". U istom izvješt aju se navodi da se to li ko distancionirao da je Carstvo spominjao r i ječ im a »vaša drž·ava« (Hazim Šabanović , Turski izvor i o sr ps koj revo lu cij i 1804, Kn j . I, Spisi carske kancelarije 1789-1 804, Beog rad 1956, str . 181) . i pokušaJi Pazvan oglua karakte rišu se kao "težnja da os nuje državu«, kako iz ri čito stoj i u jed nom podnes ku rumelijskog be· gierbega iz druge polovice aug usta 1801. (H . Sabanović, ibidem, str. 284). 8

t t3

Značajno

je da su svi ovi pokreti nailazili na simpati je j imali uporište u najširim slojev im a sta novn ištva Balkana, naročito kod muslimanskih Bosanaca i Alba naca. Musl imanske mase u Bosni pokazivale su veliku so lidarnost s pokret ima Bu šatlije i Pazvanoglije. Zato kao najbolji dokaz služi ljet opis Sarajlije Mula Mustafe Bašeskije iz druge polovice XV III stoljeća, koji , izražavaju ći mišljenje i t ežnje sarajevske čarši j e, živo prati i saosjeća sa Osmanom Pasmandžijom, jednako kao i sa Buš atlijom, kome pjeva i slavopjeve, zamišljajući ga narod nim čovjekom s opancima . Privrženost bosanski h Muslimana Pasmandžijinom pokretu bila je tolika da su se sa služb ene stra ne Bošnj ac i , ali lj prvom redu Sarajlije, Mostarci i Gornjotuzl aci smatral i nepouzdanim da se upotrijebe u suzb ij anju toga pokreta (Sabanović , ibidem, st r. 209, 211, 297-8). I ustanak pod vodstvom Husejn-k apetana Gradaščevića (kao i paralelni us tanak A lbanaca pod vodstvom Mahmud-paš ina nasijednika, Mustafa-paše Bušatlije), polaz io je, po našem mišljenju, od idejn og pOimanj a da je reformama ugrožen koncept osmanske države, kao isla mske i nadnacionalne. Bio je to izraz os jeća nja o ugroženosti tradiciona lni h tekovi na, koje su do tada uživali bosansk i Muslimani, zapravo u prvom redu njihov vladajući sloj u gradu i na selu. Ali u isti mah ustanak j e znač io i otpor tu rcizaai ji , ko j u je inaugurirao režim, nap uštajući iznadnacion al ne principe . Da je turc izacija bila sasvim realna opasnost pokazalo se polovicom XIX vi jeka , kada je pot urica Omer-paša Latas (1851-1852) definitivno krvavo ugušio proture· formni pokret bosa nsk;ih Muslimana i zaveo turcizaciju. Od Omer-pa še Latasa do okupacije 1878. komandne pozic ije u Bo· sni zauzimali su či no v n ici turskog porije kla, sta nov ništvu je nametan tu rsk i jezik, a tu rci zacija je sprovodena i u drugim f ormama. Prema tome , protureformni pokreti mu slimana na Balkanu u svoj oj biti su naciona lni pokreti, nast ali kao reakcija na turski nacional izam koji se budio , mada ni jedan od ovih pokreta nije težio za potpunim otcjeplje nj em svoje zeml je od Turske Carcvine. Druga je stvar što se ti pokreti nisu znali pravil no post aviti da postanu atraktivni i za nemusli mansko stanovništvo. Tome dijelu stanovništva, koj e je uz to često bil o i većinsko, n iČi m se nije davalo čak ni nasl utiti da bi pobjeda protureformnih snaga u isti mah z načila pobolj ša nje nj ihova teškog socij alnog i nacionalnog stanja u kojem su se nalazili. Zato ovi po· kreti nisu u pravilu uŽivali podršku hr išć anskog stanovništva, pa - bez j ed ne ši re platforme - morali su doživj eli neuspjeh.

114

IX PROCESI SAŽIVLJAVANJA SA ZAPADNO-EVROPSKOM CIVILIZACIJOM

U posljednj ih pet stoljeća dogodile su se u Bosni i Hercegovini (kao i uopće na Balkanu) dvije smjene dosta o p reč ni h domin i ra jućih svjetskih civil izacija: najpri j e j e tursk·im osvojenj em usl ijedila smjena zatečene ku ltu re, bazirane na kršćanskoj civilizaciji, s jedne strane, sa ori j en talno-islams kom civilizaci jom . s druge strane. Za t urske vlasti is lamska civilizac ij a je, naka lemljen a na trad icionalne vrednote prev l ada la u potpun!)sti. Austro-ugarskom okupacijom 1878. došlo j e pon ovno do smjene civilizacija : orijentalno-islamsku poče l a je smjenjivati evropsko-kr šća nsk a, odnosno moderna kapitalistička civilizacija. Im ajući u vidu oprečnosti jzmeđu Istoka i Zapada, ovo smjenjivanje civilizacija ni je ni prilikom nastupa t urske ni prilikom nastupa austro-ugarske vlasti ostalo bez teških i dalekosežni h pos ljedica. U histor iografiji se obično ova prva civil izacijska smjena u cijelosti negativno ocjenj uje, što je djelomično i tačno, ako se stvar posmatra sa stan ovišta pokorenog kr šćanskog stanovništva. Sa t oga stanovišta t ursko osvajanje i impli ci t no prevl adava nje orijental no-islamske civilizacij e zna čilo j e prekid sa tekovinama ev ropskog razvoja. praćeno često naro čito u gorštačkim kraj evima potpunim povlačenjem u sebe i s tim e II vezi ož ivl j ava nj em patrija rhaln e kulture. Za stanovništvo pak koje j e primilo islam nova civilizacija je otvara la puteve za bogato i plodno ku lturno iživljavanje, kako u duhovnoj. ta ko i ma-

,.

11 5

terija l noj sferi. Dalje, neovisno od ovi h negativn ih ocjena , mora se priznati da su transformacije nas tale turskom vlašću podrazumijevale: na civilizacijskom planu polet urbanizacije (iako su se gradov'i razvijali i do tada, ali znatno sporije i u manjem obimu), na socijalnom planu jed an snošlj ivij i feudalni sistem (pri čemu imamo naroč ito pred očima ra niji period), te na ekonomskom planu stvaranje jedinstvenog tržišta bez feuda lnih bar ijera sve do Indije. Nestanak pak turske vlasti kao islamske, koju je u Bosni i Hercegovini zamijenila kršćanski obil j ežena austro-ugarska vlast, predstavljao je pre lomni događaj i u ku lturnom pogledu. Nova vlast donosil a je ka pita listički poredak, način života po evropo skim modelima i podrazumijevala preorijentaciju u od nosu na kulturn e vrednote. Kršćansko stanovništvo u Bosni i Hercegovini bez poteškoća pril agodila se novim civilizacijskim tokovima. Napuštanje or ij entalna-islamske civ ilizacije, n aročito tekovina materijal nog ka rakte ra, uslijedil o je brzo; već 'iza prvog svjetskog rata rijet ko se kod domaćih građana. Srba i Hrvata , sretala orijentalna nošnja, na pr. fes, a u zabačenijim srpskim i hrvatskim seli ma orj jental no-islamska civilizacija nije se nikada j ače bila ni učvrstila. Muslimansko stanovništvo nasuprot tom e našlo se u t eškoj j delikatnoj situaci j i. Ostajući vje rn o uvriježenim tradicijama or ijentalna-islamske civi lizaci j e, ko j e se u isti mah u sve većoj mjeri odricaia ostalo stanovništvo, Muslimani se jače kulturno izoliraju. Ranij e, za turskog vremena, gradsko stanovništvo jedva da se u ku lturnom pog ledu međusob n o razli kova lo, bez obz ir a na vj'3rsku pripadnost, a od okupacij e počinje se dotadaš nja jedinstvena kulturn a fiz ionomija gubiti, tako da su se Muslimani sve više u ku lturnom pogledu udaljava1i od srodnih im Srba i Hrvata. Na Muslimane, istina često s dozom netrpelJIvosti i predrasuda, počelo se gledati u izvjes nom smis lu kao na kultu rn i anahronizam.

Ali nem a sumn je, položaj u kome su se 1878. našli bosanski Muslimani nij e bio ni malo jednostavan. U prvom redu Bosna i Hercegovi na je stolje Ć ima bila izol irana od Zapada , štoviše u permane ntn om neprijateljstvu sa Zapadom . Os im trgovačkih veza svaka interakc ija bi la je Isključena. Gotovo bi se moglo govori t i o postojanju ku lt urne karant ene s je dne j s druge st rane granice. Osmanski reži m je, istina, u Bosnu unosio u er i reform i i izvjesne zapad ne te kovine, pa bi se na prvi pogled moglo očekivat i da prelaz na novu civilizaciju ni j e bio nagao, odnosno da je od ranije pripreman. Ovo ra nije kulturno prilagođavanje bi lo je minimalno. Reforme, a preko njih zapadno-evropska civi lizacija , dosta su površno prodrle, uglavnom m eđu malobrojn a č in ovništvo. Pa ni reformne škole, kao što su ruždije i odre116

đene s tru čne

škole nisu hil e kod bosansk ih Muslimana uhvatile dublji korijen, među ostalim i za to što su im ale za cilj kult urnu as im ilacij u u osma nskom smi sl u. Pre ma to me, zapadno-evropska civili zacija nije kod bosa nski h Muslim ana im ala bilo kakav pripremljen teren u moment u okupacije 1878. A raniji dodiri s kršćanskim , pa i mu slimansk im nosiocima te oivi1iz·ac ije, bili su uglavnom u zn aku konfrontacija. Ova nova civilizacija je j u očima Muslimana, a i objektivno, bila u znatnoj mjeri prožeta kršća n ski m duhom . Austrija je važ ila kao izrazi to ka t ol ičk a država. Sve in stitUCij e. a pr'i je svega školske, bile su pril i čno katolički obil ježe ne. Istina, konve ncijom potpisa nom u Carigradu 21. ap rila 1879. os igurana je sloboda i javno vršenje ob reda sv im prizn at im religij ama , pa i is lams kOj. Tu je r ečeno da će se posebno s na jvećom paž njom bdjeti da se na bil o kakav na či n ne povr ije de čas t , običaji, sloboda vj eroispovijedanja, sigurnost osoba i imov in e Muslimana. Sva ki napad na Muslim ane, nj ihova dobra i religiju strogo će se kažnjavati. Uostalom , već p r~l i kom okupacije u proglasu generala Filip ov i ća obećavala se i zaštita života, vjere i imovine. zakonska ravnopravnost, sloboda vj eroispovijesti i nepovredivos t običaja.

Mora se prizn at i da su austro-ugarske vlasti sa dosta takta respektirale trad ioiona lni na čin život a i institucije MuslImanFl, već uostalom. u smislu preuzet ih međunarodn i h obaveza. Pravni sistem se razvijao kontinui rano sa z·a t ečenim stanjem. Iz obzira prema muslimanskoj vladajućoj klasi nije zadirano ni lj postojeće agra rn e od nose, iako je rješenje ag rarnog pita nja bilo imperativ vremena. Osim rjeđih slučajeva ekspropr ijaci je po zakonskom postupku , imalo se obz ira i prema vaku fskoJ Imovini. Druga je stvar što se državna vlast i preViše miješala u upravljanje vakufskim poslovima, pa je t o j edan od povo da za autonomnu borbu . koja je okončana narodnom pobjedom 1909 . godin e. Međutim, bez obzira na to što j e austro-ugarska pol·i tika ulagala znatn e napore da se ne povrijede vj erski osjećaj i musl ima nskog st anovni štva - a i prije toga je po brojnim pravoslavnim poda nicima važi la i kao mu ltikonfesionalna država nisu bili r ije tk i pojedi n ačn i ispad i, koj i su na planu vjerske tolerancij e komprom itirali au stro·ugarsku vlast. Ti su ispadi doprinosil i da su Musljmani počeli dobrim dijelom smatrati da zapadno-evropska civi li zacija slUŽi kao instrumenat za njihovo ot uđ ivan j e. Posebn a Je nes reća bila za Austro-Ugarsku, kao i za har m onič n e odnose Mus limana sa Hrvatima u doba aust ro-u garske vlasti, da se na čelu katoličke crkve u Bosni i Hercegovini našao jed an vjerski intransingentni nadbiskup, imenom Josip Sta dl er, koji je svojim prozelitskim postupci ma izaz ivao o gorče­ nje i revol t Mus li mana. 117

Raz lozim a koji su dop rinosili da su bosanski M usl imani s velik~m teškoćama prihvaća li zapadno-evropsku civilizaciju treba prirodati i okolnost koj a je i i n ače odigrala fatalnu ulogu !J postokupacionom razdoblju sve do aneksije Bosne i Hercegovi ne 1908. godi ne, a ta je da su stanje stvoreno okupac ij om smatrali provizorijem, očekujući ponovni povratak sultana I turske v lasti. U t ome uvje renju u čv r šć i val0 ih je to da je su ltan doista ostao suveren sve do 1908. godine i da se okupacija po odluci Berlinskog kongresa smatrala privreme nom. Iluzi je o tom e da će u Bosnu i Hercegovinu biti opet vr aće n a turska v last, pa da ni pored ak, baziran po konceptu i tekovinama zapadno-evropske civ il izacije nije trajan, su dbonos no su uspor'i le nap reda k Muslimana. Pokret za vjersko-prosvjetnu autonomiju, koji je im ao punu podršku muslimanskih masa , uzimao je za po lazište u svojoj p o li t ičkoj akciji fatamorganu o vraćanju islams ke vlasti. Taj pokret je , naro č ito u po če tku, bio naglaš eno neprijateljski raspolože n prot iv svakoga prib ližavanja Musl imana zapadno-evropskoj c ivi lizaci j i. Staviš e, dugo vremena se ni je blagonaklono odnosio ni prem a ku lturnom pokretu Muslim ana, okup lj enih oko ,.B oš nj aka .. , »Beh ara .. i .. Gajreta -, koji su želj eli da očuvaju ono što j e najvrednije u tradiciji i kultur i. ali i da prihvate pozit ivne tekovine zapadno-evropske civ il izac ije. A prodor j prisustvo zapadno-evropske civilizacije sa svim konzekvencijama koje iz toga proizlaze bila je histori j ska nem ;novnost. Ta je civ iliza cija, uporedo s kapitalizmom , nastupala ne samo u Bosn i i na Balkanu kao dijelovi ma Evrope, već je osvajala čitav svijet . Prema njoj kao č inj e n ic i koja je tu moralo se opredijel iti. Optim alno rješenje je sigurno bilo da se iz te civilizacije prihvati ono što je najbolj e i na jpozit ivnije. a da se u isti mah sačuva ono naj bol je i naj pozitivnije u zatečenim kult urnim i civilizac ijskim tekovinama . Zapadno-evropska civilizacija predstavljala je pravi izazov t radicion al nom nač inu života . No što j e najglavni je, pot puno otu đ e nj e od tekov·ina nove civilizacije zna čilo je u bosansko- h ercegovač koj sredini i u pril.ikama nastalim poslije 1878. pravu stag nac iju i propast. Pa ipak, usprkos t ome što je primanje određenih tekovin a zapadno-evropske civilizac ije predstav lja lo usl ov za opsta nak, naš lo se u bosansko-muslima nskoj sredini, n aroči t o u počet ku , malo dalekovidnih ljud i, koji bi uvidjeli neminovnost pri hvaća­ nj a zap adno-evropske civ,il izac ij e, narav no uz nužno potrebne rezerve. Odbojni stav i katastrofalnost koja je prOizlazila iz bezre· ze rvnog odbacivanja zapadno-evropske civi li zaci je vidi se iz kon'latacije da su Muslimani postali najnepismeniji d io bosa nsko-hercegovačk og stanovništva. Muslim ansko stanovn ištvo čin ilo je još u vrijeme Austro-U garske , pa i kasni j e, preko polov ice stanovništva u gradovima, pa bi bilo najprirodnije da su, u do118

ticaju sa obrazovnim institucijama kaje su im u gradovima bile na dohvat ruke, izras li u najobrazovaniji dio stanovništva. Nasuprot tome bilo je najviše nepismenih među Muslimanima (u latinici I ć iril ic i, dok se poznavanje arapskog pism a - koje je bilo vr lo rašireno - niJe uzimalo u obzir, Jer Je od 1878. pa n'adalje osim vjerske sf ere imalo minim alnu praktičnu primjenu). Prema popisu stanovništva od 1910. nije znalo Čitati 'i pisati od preko 7 godina: srpsko-p ravosl avnih 575.152, Muslimana 453 .712 i rima-katolika 264.903. To znači da je bilo u postocima pismenih preko 7 godina: srpsko·pravoslavnih 11 ,21, Muslimana 5,64 i rima-katolika 29,11 posto. Nada lje, u izm ijen jenim društvenim prilikama koje su nastupile poslije 1878. Muslimani su, držeći se t ada zastarjel ih obič aja u tretmanu žena koje su bile isključene iz javnog život a - mnogo pretrpje li prije svega u ekonomskoj utakmici. koju j e name tao kapitalistički poreda k. Zbog isključenja žena iz javnog života pola muslimanske populacije (koju su Činile žene kao zn ača j an ekonomski potencijal) bilo je eliminisano od privređivanja, izuzev privređivanja u domaćinstvima. Mora se reć i da j e ranij i položaj j tretman muslimanske žene bio dosta zadovoljavajući, ali upravo na ovom primjenI pokazuje se da se u novom dobu moralo druga č ij e postaviti i prema pitanju žen a. Bez obzira naime na poligami č ne brakove i bez obZira na razne pojave dezintegracije muslimanske porodice, položaj mllsli manske žene u Bosni i Hercegov in i, općenito govoreći, nije bio, relat ivno uzevši, tako loš, kako se na prv i pogled čini. Treba napomenuti i to da je pogoršanje po ložaja žene dobrim dijelom bila prateć a pojava ekon omskog propadanja Muslimana, koje j e uzelo maha nakon prvog svjet skog rata . Da je položaj muslim anske žene bio ča k i relativno bolli od položaja drugih žena u Bosni i Hercegovi ni pokaza la je analiza izvršena u jednom radu obj aVl j enom 1940. godin e. Tu je učinjen pokušaj da se uspoređivanjem mort ali teta žena; pomora djece utvrdi t retman bosanskih žena, p o laz eći od toga da je već i il i manji mortalitet in dikator položaja že ne, a i pomor djece stoji u korelaciji s po loža jem žene jer će l>smrtnost djece u mnogome ovisiti primjeF1ice o tome da li je žena prije porođaja f iz ičk i iscrpljena ili nije. zatim kako se s njome postupa nakon porođaja itd.« Autor je iznoseći uporedne podatke državne sta t istike od 1932- 193 5. došao do zaključka da je i prema jednom i prema drugom kriter iju položa j muslim anske žene bolji nego li pravos lavnih i ka tolič kih žena u Bosni i Hercegovi ni (u por. M. Hadžijahić , Populacione osohine bosanskih Muslimana , Na rodn a Uzdanica, kalendar za godinu 1940, str. 88-91). Da podaci o manjoj smrtnosti mu sl iman ski h žena nisu bili efemerna pojava pokazuju i demografski rezultati iz 1971. go119

dine. Kod žena-muslimanki reg istrovan je i tada najpovoljniji mortal itet u od nosu na sve žene Jugoslavije. Broj umrlih žena Mus lim anki izn os io je 1971 . na 1.000 sta novnika 5,9, dok je jugoslavenski prosjek 8,3 umrl e žene. I broj živorođene ženske djece, koji je ovdje također indikativan , najveći je prema podaci ma 'iz 1970/7 1. kod Albanaca (189 ,2 na 1.000 žena), Tu raka (115 ,9 na 1.000 žena) i Mus li mana (87,6 na 1.000 žena ). Jugosl a· venski pak prosjek iznosio j e 66,2 živorođenih na 1.000 žena st ar ih od 15 do 49 godina. Položaj muslimanske žen e općenito se nisko rangirao jer se po lazi lo od toga da je bila isk lj učena iz svakog javnog života . To se najviše manifestovalo u tome da se izvan domaćinstva pojav ljivala pokr ivena lica u zaru (ran ije feredži). Ovakve ocj ene imale su pred očima jednu stranu života Muslimanke. Jer, ako ostavimo po stran i zar i feredžu, j pitanje razmutrima sa njegovi h još i drug ih strana, možemo doći do drugi h zaključaka . Musl imanka nije , istina, išla u čaršiju, ali je kod svoje kuće živj ela intenzivnim društvenim životom: poznato je naime da su u bosanskim gradovima zgrade za stanova nje tako koncipirane da je svaka imala bašču (vrt), a bašče su opet međusobno bile povezane kako bi se moglo kroz komšipke (kom, šijska vrata) prelaziti iz jedne u drugu. U baščama i u kućama odvijale su se brojn e interakcije : djeca su se igrala, a ženski svijet uzajamno posjećivao, zabavljao, a komŠije jedni druge ispomagali; djevojke su tu vezle, gajile cvi j eće i aŠ ikovale. žene i na se lu, osim u Krajini - gdje je i i n a če život Muslimanki bio najteži bile su u nekim krajevima pošteđe n e najtež:h poslova. Najviše su radile u bašč i, dok se rad na njivi n ajč ešće smatrao poslom muškarca. Mnogo praktikovan i izleti, kak o muškaraca tako i žena u prirodu {tefe r iči, derneci) , kao i sezonski boravak porodica iz grada na sel im a preko ljeta ta kođ er se povoljno odražavao na po ložaj žene. Ovaj relativno povol jniji tretma n muslimanske žene proiz lazio je dijelom iz okolnosti da j e muslimansko seosko stanovništvo nastanjivalo ug lavnom nizinske predjele , kao i blage brdske uspone i brežuljke, pa su po svojoj prvobitnoj kulturi Mu· slimani bili zemlj oradnie;' Kod zeml joradnika, za razliku od stočara, žena ima bolj i položaj. Brđani·stočari su kod Muslimana či nili mal i udio. U izmijenjenim prili kama pos li je 1878 , posebno sve već i m prodira njem kapitalističkih odnosa i životn ih modela, ni muslimanska žena nije više mogla živjeti izol irano u svome domu i u baščama i ograniČiti se samo na privređ i va n je u okviru v l a~ stitog do m aĆinstva. Ekonomsko propada nje koje se upravo u bosanskih Muslimana ispoljilo u naj izrazitij im formama , imperativna j e zahtijevalo uk l jučivanje musli manske žene u pr ivredne tokove. Trad icionalno prilaženje tretman u žena u datim ekonom120

skim situaci j ama i odnosima imalo je teške posljedice u ekonomskom i društvenom si t uiranju Muslim ana. Jedan refleks ovakvog tretmana žena koje su ostajale bez ekonomske egzistenc ije ogledao se u naglom porastu prost itucij e upravo Muslimanki . Izraz odvajanj a Mus limanki, njihovo pokriva nje, pokazao se najprije kao sasvim nepr ihvatljiv u novim pril ikama, kada se Muslima nka morala zapos liti u fabrici. Pa i prve Muslimanke ko je su se otkrile bil e su fab r ičke radnice. To se de si lo negdje za vrijeme prvog svjetskog rata. U tome su im ale punu podršku ondašnjeg reis-ul-uleme Č a u š evića . Jer, žen a pokrivena lica nije bila u stanju školovati se osim u žensk im školama konfesion alnog tipa. Ova odavno prevaz iđ ena nošnja - bez obzi ra na to što su gotovo svi bili svjesni da nije vjerom propisana - održala se sve do iza po bjede s oc ij alist ičke revol ucij e. Morala se dokinuti zakonom iz 1950. godine. Put evo luci j e u pravc u usvajanja jedne osavrem ljene noš nje pokazao se o d već spor, pa se mora lo pristupiti administrativnim mjer ama. Zanimljivo je u ovoj prilici napomenuti da j e gotovo cj elokupna ulema pruži la podršku za sprovođe nj e zakona iz 1950 . Konač n o se uvid jelo, na pr imjeru nošnj e, da je n e kr itič n o odbaciva nje civilizacije koju je nametao duh vremena staj alo tešk ih žrtava. A bi lo je vreme na kad a je reakc ij a u dvorištu Begove džamij e u Sarajevu u znak protesta zapalila brošuru Dževada Sulejm a n paš i ća , objavljenu 1918, ko ja je zagovara la emancipaciju Muslimanke. I u pi tanj u žene , kao i u drugim aktuelnim pitanjima, umj~­ sto jednog racio nal nog izbora i pre uzim anja u zapadno-evropskoj civilizaciji onoga što je predstavljalo fakt i čni napredak, prevladao je u početku stav a komp letnom odbaciva nju zapadno-evrop ske civilizaci j e. Potencira l e se k r šćanske komponente lapadno-evropske civilizacije i defa kta osporavao univerzalistički karakter isl amu koji se svodio sa mo na jednu civilizaciju. Mora se reć i i to da je orij enta lno-islamska civil izaci ja bil a u mnogom pogledu atraktivna. Za bosanske Mus li mane to je civ il izacija prožeta duhom njihove vjere isla ma , ali i utkana u prošlost njih kao pripadnika islama. Pos ebno je naglaše na u ovoj civili zaciji h u ma n ističk a strana , koja se meau ostalim oči­ tova la u milosrđu (m erhamet), uspostavljanju općekorisnih fundacija (va kufi), dalje se karakter iše naglašenom meditativnošću, ljubavlju prema prirodi, kultom vode i zelen ila, pozi tivni m odnosom prema životu. či t avi m sistemom hi gi jenskih i ki n astaz i čkih propisa , zanatskom privredom i umjetnim zanati ma , umjerenim životnim ritmov ima itd. Ta međ u t im civi lizacija nij e u svom tota l itetu mogla ravnopravno koegz istirati ni ti se u sv im svoj im ispoljavanjima održati prema nastupajućoj novoj civilizaciji , koja se oformi la na kršćanskom Zapadu sa kap i ta li st i čki m i te hn i c i stički m siste121

mom koji je razarao zatečene tradicionalne modele, nametao daleko brže životne ritmove. odlikovao se preduzimljivošću, poSve novim urb a n istič k im konceptima j inaugurisao međuljudske odnose sa naglašenim individual'i zmom i sa prilično zanemarenim sentimental nim obzirima. Jedan bosanski Musliman iz star'ije generacije in telektualaca, Osman Asaf SokoloviĆ , pokušao je da objasni (godine 1945) otpor prema zapadno-evropskoj civilizacij i ovakvom argumentacijom: "Proučavajući kulturnu i privrednu prošlost, povijest islama uopć e, a u našim krajevima posebno, i budućI da sam kao čovjek već u šezdesetim godinama slučaj­ no bio u dod iru i u neku ruku kao spona između naše nove generaCije i one stare, izumrle, ko ja je makar i maglovito j po tradici ji znala. da su gotovo svi muslimanski narodi bili ljudi visokog duha i kul tu re, ljudi dobra srca, pa svijesni toga, oni su vrlo čes t o pravili otpor nadi ranju zapadnjačke kulture, u koj oj nisu nalazili one širokogrudnosti i .merhameta ' koji su oni imali i ci jenil i. Oni su šta više bili ponosni što imaju svoju časnu i veliku, makar i zamrlu kulturu, koja je obuhvata la sva vjerska, filozofska, društvena i privredna poddručja , koja ima ju u istom ili sl ič nom ob liku i zapadni narodi, a povrh toga su bHi ljudi umjereni, pravedni, čovjekoljubivi, ,merhametli' , čega je nedostaja lo u dovoljnoj mjeri kod zapadnog čovjeka .K Snaga i sredstvo zapadno-evropske civilizacije bila je austro-ug arska vlast kao izraz te civilizacije, neovisno od to ga što je činila određene ustupke prema zatečenim životnim modelima. Ovdje je potrebno naglasiti da je osim državnog aparata zapravo škola bila i ostala najmoćn ije sredstvo koje je doprinosilo stalnom potiskivanju tekov ina muslimanske kulture , kako one endogene, tako i orijentalnO-islamske. U ško lskom i obrazovnom sistemu koji je isticao samo svoje vlastite vrijednosti (tzv. evropocentrizam) druge civiliz acije i historijski razvitak naroda u drugim kulturnim sferama ne samo nije uvažavan, već se prema njemu odnosilo najčešće negatarski pa i u ci lju da se potpuno devalorizI ra. Nešto modificirani stavovi u uslovima nacionalne neravnopravnosti dobića svoje nove t onove jo š i docnije, u staroj JugoslaViji. Na ovo treba posebno upozoriti, da bi se dijelom objasnio odbojni stav Muslimana prema školovanju u državnim školama . Nije bez interesa da se spome ne da su se i Srbi u Bosni i Hercegovini za austro-uga rske vlasti našli u analognoj situaciji. I njima su u to doba kao odbramben i mehanizam služile konfeSionalne srpske škole, ali za razliku od 122

Musl imana, ni su od bijali ni škol ovanje u državni m školama. Sve svoje konfes ionaln e škole ukinul i su 1918. god ine uspostavom sta re Jugos lavij e, jer više nisu osj eća li denacionalizatorsku ugroženost u državnim škola ma. Skolski i obrazovn i sistem, uspostavlj en poslije aust ro-ug ar· ske okupacije pa nadalje, unosio je nove pog lede i nova shvaćanja, koja se gotovo uvi j ek dij ametral no raz lik ovala od tradi cionalni h vred nota. Kasnije su prid oš la još i sredstva masovn ih medi ja , u poče tk u št ampa, a onda n aroči t o rad io, t elevizija i f ilm, preko kojih se snaž no utj ecalo na formira nj e stavova u domeni kulture. Dok se s jedne strane raspo lag al o moćnim sredstvima u pravcu fakt ič nog negi ranj a i dev alorizacije dotadaš nj ih v rijedn asti i isticala su per iorn ost Zapada, odnosno nac ionaln a historija i kulturn o nas lj e đ e t retiralo se u usl ovima nerije šenog naciona ln og pitanja i nacional ne isklju čivos ti , dotle je , s drug e strane, mus limanski čovj ek stajao pri l ično bespo mo ća n : gr čevito je, naročito u poče t ku , č i nio pokuša je da se rei ntegri šu t rad icionalne vrijednosti. odbijajući nekr·i tički sve novo, ili se odavao pasivnoj rezistenc ij i. Zapad no-evropska , odnosno mode rna civil izacij a, sve je više zauzimala pozicije, a or ij ental no-is lamsk a. zajed no sa svi m oblicima t radicional no g život a, stalno je morala uzmicat I. Ti proces i poče li su uspostavom austro-ugarske vlasti, a onda su nastavlj en i za stare JugoslaVije. U novoj Jugoslaviji su ug lavnom dovrše ni. Prizn anjem nacionalne indivi du al nos ti Musl imana u novo j JugoslaViji uj edno su uvažene i pozi tivne t radicionalne tekov in e kulture bosa nsk ih Musl·jmana, tako da su napokon proces i koji su z ap očeli 1878 . usmj ereni prema jednoj zdraVOj sintezi. Novi položaj i du h vremena te potreb u kulturn og prilagođa­ vanja shvatila je u ra nij e vri jeme samo j ed na manjina. Ta manj ina se tokom vreme na po če l a di f ere ncirati na one koji su zast up ali potrebu jedne razumn e se lekC ije j na one koji su automatski podržavali sve novo, p ri m a jući više manj e spoljaš nju stranu nove kulture i civili za cije. Ogromna veći n a muslimanskog svi jeta, n arOČ ito do anekSi j e Bosne i Hercegovine 1908, pa j kasni j e, po kazivala je upornu rezistenciju protiv svega novog . Išlo se čak dotle da j e pojedinac bio pros kr ibiran ako se usud io da ne brije gl avu - kako je bio općenito us voj eni o bič aj - već da ostavi - avrapu. (evropski način podrez ivanja koseJ ili se usudio da obrije brkove, umjesto da ih samo podreže il i pak mjesto ča kš ira od nosno ša lvara da ob u če »setru« (pantalo ne). Oko godi ne 1893. nastal a je prava afera kada se j edan činovn ik-m u sli m a n usu dio da umje123

sto fesa na glavi nosi šubaru, Zanim ljivo je da se u ovoj prilici vlada preko svoga civilnog adlatusa Kutsc here, očito iz dema· goških razloga, stavila na stranu muslimanskog javnog mnjenj a. Ovi primjer i i lustriraju sve kratkovid ost i bes mislenost te bezrezervne kul turne rezi ste ncije koja je dobila posebno tragič· ne v idove kada se radilo o školova nju u modern im ško lama. Dugo vremena muslimanski čovjek u Bos ni i Hercegovini zazirao je od državnih škola koje su osniva le austro-ugarske vlast i, pa i vlasti sta re Jugoslavije. Tome školst vu suprotstav· ljao je t radicional no školstvo - mektebe i medrese, Sta vir.e bili su prisu tn i jaki otpo r i i kad a je bilo u pi tanju reformisanje trad icio nalnog ško lstva. U prvo doba smatralo se zazornim pohađa n je »švabskih .. ško la. Jedan od glavnih bu d ućih ba rdova musl-imanskog prepo· roda, uče n jak i pjes nik dr Safvet·beg B ašagić, pohađajući sara· jevsku gimnaziju krio je to od čaršije, pa da ne bi vidjel 'i kako nos i udžbe nike, imao j e duple udžbeni ke: jed ne je držao u škol i , a druge kod k uće. Odnos M uslimana neposredno iza okupaci j e, pa i kas nije, prema modernom školovanju vi di se na pr. iz podatka, da je u državnu gimnazi j u u Sarajevu koj a j e os nova na 1879. godine od 42 đaka bio upisan svega 1 Musliman, u mostarsku gimna ziju, otvoren u 1893. od 65 đaka bilo je svega 8 Muslimana itd. Vre· menom se situacija ipak znatno pobo ljšavala, ta ko da je već uoč i drugog svjetskog rata bilo pojed inih ško la u kojima su razmj erno svom broju pa rtic ipirali i Muslimani, a u gimna ziji u Treb inju premaš iva li su svoj razmje r . Širokom uk l jučivan ju muslimanske djece u os nov ne škole opć e nao brazbe predst avlj ala je ozbilj nu k oč n iCU od redba musl imanskog autonomnog statuta iz 1909, koj i je u čla n u 162. prop isivao da Musliman-đak ne može biti primljen u osnovn u škol u sve dok ne završ i mekteb. Muslimanskim narodnim predstavnicima, koji su insistirali na jed noj ovakvoj odredbi , nij e bi lo dovolj no što se u os novnim školama posvećivala vel ika pažnj a u če nj u vjerona uke, kao i da se mekt ebi mogli pohada t i upored o sa os novnom školom. u koliko je to blla volja roditelja. već su na ovaj n ači n nametanjem obaveze koj a se praktično svodi na pret hodno trogodišnje odgađan je redov nog školova nja djece, gotovo o n emogućili po h a đ a nj e osnovne nast ave muslim anskoj dj eci. Tako stvo rena si t uac·i j a bi la je Nm teža što mektebi ni su dava li opću naobrazbu. Razum ije se da se ova odredba nije mogla od ržati , pa je njena primjena ubrzo ublaže na tumače n jem da priliko m upisa musl imanska djece trebaju da imaj u završen prvi razred mektebi ibtidaijje, ili da znaju čitat i Ku r 'an. Tražilo se da se u tom s l uča j u vjeronauka u osnovnIm ško lama uč i u onom obimu koji daje i nastava u mekteb i-ib t idai jj ama.

124

Otpo ri prema modernom školova nju naroč i to su se ispoljavali u pita nju školovanja mu sli mansko g žensk inj a. 2a losna je epizod a koj a se dog odi la 1911. godi ne prilikom donošen ja Za, ", ona o obaveznoj nastavi u Bosa nskom saboru. Tom pril ikom su mus limans ki zastu pni ci insis t irali i postigli da se izgl asa odre db a da školovanje nije obavezno za muslim ans ku že nsku djecu. Na čast služhi zast upnicim a dru Hamdij i I