Irak-Iran 1980-88.

UNIVERZITET U SARAJEVU FILOZOFSKI FAKULTET ODSJEK ZA HISTORIJU

Iračko- iranski rat 1980- 1988. (esej)

xx

Sarajevo, maj, 2011. Irak- Iran pred izbijanje rata 1980. Iran je u tradicionalnom rječniku dio Bliskog istoka. Država obiluje naftom, ali za razliku od arapskog svijeta, ne samo naftom.1 Tijekom 1970- tih godina postao je superioran u gotovo svim granama oružanih snaga. Osim što je država raspolagala većim brojem letjelica, iransko je ratno zrakoplovstvo u svom sastavu imalo i 66 najmodernijih američkih lovaca F- 14 Tomcat. 2 Nikada nije bio podložan velikim silama, premda se povremeno morao ponižavati pred njima, naročito pred Britancima i Rusima. Svjetska glad za naftom dala je Iranu sredstvo kojim se preobrazio u industrijsku i vojnu silu.3 Još tokom Drugog svjetskog rata Britanci i Rusi su okupirali Iran pod izgovorom strateške nužde. Iranci su pružali otpor tri dana, te su morali prisiliti osnivača nove iranske dinastije Rezu šaha Pahlavija na abdikaciju. Ugovor su sklopili 1942. godine. Zakonom o nacionalizaciji naftne industrije eksproprirana je britanska kampanja, i umjesto nje osnovana nova iranska kampanja. 4 Šahova politika bila je usredotočena na rast bez obzira na cijenu, a ključ te politike bila je nafta, premda nije bila jedini iranski resurs. Iran je obilovao i prirodnim plinom, i drugim rudama.5 U Iraku je Arefov režim zbačen državnim udarom 1968. godine, i predsjednik je postao general Ahmad Hassan al- Bakr. To je bila pobjeda iračkog dijela stranke BASS, a osobito pobjeda Saddama Huseina Takritija, okrutnog diktatora novog režima. 6 Njegova ambicija je bila ponovno afirmiranje iračkog položaja u Zaljevu. Ta promjena režima u Iraku omogućila je Rusiji da se postavi kao prijatelj te arapske zemlje i da joj ponudi kredite.7

1

Calvocoressi Peter, Svjetska politika nakon 1945, Zagreb 2003, 430. Karsh Efraim, The Iran- Iraq War 1980- 1988, Osprey Publishing 2002, 17. 3 Calvocoressi, Svjetska politika, 430. 4 Isto, 437. 5 Isto. 6 Isto, 440. 7 Kenedi Pol, Uspon i pad velikih sila, Podgorica 2003, 442. 2

2

Početak rata Kada je Iranska revolucija svrgnula s vlasti šaha Muhameda Rezu Pahlavija, Iranci su na referendumu izabrali ustroj Islamske Republike sa šijitskim ajatolahom Homeinijem na čelu. 8 Saddam Hussein je tvrdio kako Iran želi svoju šijitsku ideologiju proširiti i na druge zemlje Bliskog Istoka. Val podrške za ajatolaha proširio se među iračkim šijitima, što ih je dovelo u sukob s vladajućim sunitima i arapskim nacionalizmom stranke BASS. Već 1980. godine Irak je započeo invaziju na bogatu iransku pokrajinu Huzistan. Rat između ove dvije države su izazvali razni uzroci, a jedni od tih uzroka su: - slabost Irana poslije odlaska šaha u egzil, zbog čega je Irak došao u napast da se obračuna s Iranom; - Husseinova duboka antipatija prema ajatolahu Homeiniju, kojeg je smatrao vjerskim luđakom; - vječno pitanje Kurda, značajne manjine u Iraku, koja je svojatala nezgodna prava u naftonosnome području Kirkuka.9 Stvarni, i neposredni uzrok rata bila su prava Iraka i Irana u Shatt- al- Arabu, gdje teku vode Eufrata i Tigrisa u Perzijski zaljev. Te su rijeke u Iraku, ali je Shatt granica između ove dvije države.10 Shatt je jedini izlaz Iraka na more, a njime prolaze i brodovi do iranskih luka Khoramshahr i Abadaa, u pokrajinu Hizistan. 11 Sporazum koji je bio postignut između ove dvije države 1978. godine, Irak je prekršio, i preuzeo kontrolu nad cijelim područjem delte Shatt- a. Uključivanje drugih sila u rat U prvom Zeljevskom ratu Saudijska Arabija predvodeći sve države u Zaljevu, podupirala je Irak protiv Irana, dok je Sirija bila na strani Irana. Jordan je neočekivanom neposrednošću stao na stranu Iraka.12 Uprkos anticionizmu islamskog režima ajatolaha Homeinija, Izrael je stao na stranu Irana. Rat između ove dvije susjedne države se pretvorio u višegodišnje klanje. Premda je gotovo dobio rat u prvih nekoliko sedmica, Irak je tada napravio sudbonosnu pauzu u lažnom 8

Karsh Efraim, The Iran- Iraq War, 19. Calvocoressi, Svjetska politika, 441. 10 Isto. 11 Isto, 442. 12 Isto, 424. 9

3

uvjerenju da je izvojevao pobjedu. Iran je izdržao glavnu iračku ofanzivu, održao položaje na sjevernoj fronti prema Desfalu, uzvratio napadom s mora na Basru, i zračnim napadom na ciljeve prema sjeveru do Mosula.13 Iran je tako tijekom sljedeće dvije godine rata, postigao znantne uspjehe, i tako potaknuo Siriju da blokira protok iračke nafte preko Sirije do Sredozemnog mora, i 1982. objavio ratne ciljeve koji su zapravo značili zahtjev za predaju Iraka, svrgavanje iračkog režima, i znantne reparacije zbog agresije.14 Godinu za godinom iranska vojska je bilježila male uspjehe uz užasne ljudske i materijalne gubitke. Kako je bio osujećen na kopnu, Irak je uzeo novoj strategiji, napao iranska naftna postrojenja i internacionalizirao rat, pobuđujući bojaz od nestašice nafte, izazvane mogućnosti poremećajem pomorskog prometa zaljevom i iranskim zatvaranjem Hormuškog tjesnaca.15 U Zaljevu je Irak postigao određen uspjeh ekonomskim ratom. Iranska je ekonomija bila osjetljivija na gubitak prihoda od iračke ekonomije. SAD, Francuska i Britanija su tajno pomagale Irak obavještajnim podacima, oružjem i uputama za njegovu uporabu, dok je glavni irački dostavljač bio njegov dugogodišnji saveznik SSSR. Irak je tokom rata koristio bojni otrov iperit, a kasnije i nervni bojni otrov tabun protiv iranskog pješaštva i slabo obučenih dobrovoljaca. Godine 1988. Irak je upotrijebio i kemijsko oružje protiv Kurda na sjeveru zemlje. Pa su se tako neke kurdske, gerilske jedinice priključile iranskoj ofanzivi. To oružje je korišteno i za vrijeme iračke ofanzive pod nazivom Anfal. U završnim fazama rata obje države su svoje vojne snage usmjerile u napade na naftne tankere u Perzijskom zaljevu, pokušavajući na taj način onemogućiti jedna drugoj da ostvare prihode od izvoza nafte. Kako je Kuvajt bio na strani Iraka, nova iračka strategija suočila je Iran s još jednim problemom. Iran je tražio način kako zaplašiti Kuvajt, tako da odustane od pomaganja Iraku, a pritom ne uznemiravati zapadne države, i ne izazvati njihovo aktivno sudjelovanje u zaljevskom događaju protiv Irana.16 Otvarajući drugu frontu na moru, Irak je namjeravao namamiti SAD na blokadu Irana, a možda i na vojne akcije Irana.17 Kuvajt, kako je bio ekonomski ovisan o slobodnom toku nafte zaljevom, zatražio je od SAD-a da zaštite kuvajtske tankere dopuštajući im da plove pod američkom 13

Calvocoressi, Svjetska politika, 443. Isto. 15 Isto. 16 Isto. 17 Isto, 444. 14

4

zastavom.18 Američki predsjednik Ronald Reagan je izjavio da će SAD napraviti što god je potrebno da Irak ne izgubi rat. Rat je i dalje nastavljen sve dok obje strane nisu 1988. prihvatile prekid vatre. Kraj rata Rat nijednoj državi nije donio njene ciljeve koje su imale, i koje su bile povod ovom ratu, tj. nije promijenio granice između ove dvije države. Osmogodišnjim ratovanjem obje države su osjetile velike posljedice, ponajviše u velikom gubitku ljudskih života, pa i u dijelu gospodarstva. Smatra se da je poginulo oko 400 000 ljudi, a ranjeno oko 750 000. I na kraju, unatoč velikim naporima, borbama, ogromnim ljudskim gubicima, ni Irak, ni Iran nije uspio u svom cilju. Rat nijednoj strani nije donio pobjedu. Glavno pitanje prava u Shatt-u riješeno je tek kada je Saddam Hussein (nakon što je izazvao novu krizu) iznenada priznao novoj vladi Alija Akbara Hashemija Rafsanjanija sva prava za koja se tako nesmiljeno i smrtonosno borio protiv Homeinija.

18

Isto.

5

Literatura: 1. Calvocoressi Peter, Svjetska politika nakon 1945, Zagreb 2003; 2. Dodoli Luciano i Maradei Manlio, Svijet poslije II svjetskog rata, Knjiga četvrta, Marjan tisak; 3. Karsh Efraim, The Iran- Iraq War 1980- 1988, Osprey Publishing 2002; 4. Kenedi Pol, Uspon i pad velikih sila, Podgorica 2003.

6