Intertekstualnost u romanu Ime ruže Umberta Eca

Sveučilište u Zagrebu Učiteljski fakultet Odsjek u Čakovcu

Tema:

Intertekstualnost u romanu Ime ruže (seminarski rad)

Kolegij:

Uvod u svjetsku književnost

Mentorica: dr.sc. Andrijana Kos-Lajtman, docent

Studentica: Maja Kovačić US-2, hrvatski jezik

Intertekstualnost u romanu Ime ruže 09.6.2013.

Čakovec, 2013.

Sadržaj Sadržaj................................................................................................................... 2 3.INTERTEKSTUALNOST.......................................................................................... 5 3.1. Pojam intertekstualnosti.................................................................................. 5 3.2. Intertekst......................................................................................................... 5 4.PODJELA INTERTEKSTUALNOSTI..........................................................................6 4.1. Konvencionalna i nekonvencionalna intertekstualnost....................................6 4.2. Dimenzije intertekstualnosti............................................................................7

2

Intertekstualnost u romanu Ime ruže 09.6.2013.

1. UVOD Tema koju obrađujem u sklopu kolegija Uvod u svjetsku književnost u svojem seminarsku radu je Intertekstualnost u romanu Ime ruže, autora Umberta Eca. Kroz svoj seminarski rad dat ću kratak osvrt na bibliografiju 1 kultnog talijanskog romanopisca, esejista, filozofa i lingvista Umberta Eca, dok će naglasak seminara biti na pojmu intertekstualnosti te službi i uporabi navedenog u romanu.

1

Bibliografija - (grč. bibliographia- pisanje knjiga) je u najopćenitijem smislu učenje i opisivanje knjiga. Može biti uređena prema autoru, temi itd.

3

Intertekstualnost u romanu Ime ruže 09.6.2013.

2. ŽIVOT I DJELO UMBERTA ECA Umberto Eco je kultni talijanski romanopisac, esejist, filozof i lingvist rođen 5. siječnja 1932. godine, u malom gradu Alessandrii istočno od Torina, 60 km južno od Milana. Redoviti je profesor semiotike2 na Sveučilištu u Bologni. Eco svoj odgoj u provinciji Italije često u spominje kao i izvor njegovog ˝temperamentnog˝ načina pisanja:˝ Pojedini elementi ostaju kao osnova za moje vizije svijeta: od skepticizma i averzije do retorike. Nikad ne pretjerivati i ne biti sklon bombastičnim tvrdnjama.˝ Umbertov otac Giulio Eco, bio je računovođa i veteran triju ratova. Ime mu je dao djed pretpostavlja se po skraćenici od ex caelis oblatus, što u prijevodu znači ponuđen s neba. Umberto se rado sjeća svoje bake te tvrdi da je ona svojim posebnim smislom za humor u njemu potakla oduševljenje apsurdom. Umberto Eco je dobitnik mnogih književnih nagrada i odlikovanja između kojih i Premio Strega (1981), Premio Il Libro dell'anno (1981), Premio Anghiari (1981), Prix Medicis Etranger (1982) i Marshall MacLuhan Award (1985). 2.1.

Djela

Romani -

Ime ruže (Il nome della rosa, 1980)

-

Foucaultovo njihalo (Il pendolo di Foucault, 1988)

-

Otok prethodnog dana (L'isola del giorno prima, 1994)

-

Baudolino (Baudolino, 2000)

-

Tajanstveni plamen kraljice Loane (La misteriosa fiamma della regina Loana, 2004)

Esejistika -

Estetički problem u Tome Akvinskoga (Il problema estetico in San Tommaso, 1. izd. 1956)

-

Napomene uz 'Ime ruže' (Postille al 'Nome della rosa' , 1983)

-

Kako putovati s lososom i drugi korisni savjeti (Izbor iz: Il secondo diario minimo, 1992)

-

U potrazi za savršenim jezikom (La ricerca della lingua perfetta, 1993)

-

Šest šetnji pripovjednim šumama (Six Walks in the Fictional Woods, 1994)

-

Između laži i ironije (Tra menzogna e ironia, 1998)

2

Semiotika - (grč. sēmeiōtikós: koji se obazire na znakove) je znanost (teorija) o znakovima i simbolima, odnosno proučavanju načina na koji funkcioniraju znakovni sustavi.

4

Intertekstualnost u romanu Ime ruže 09.6.2013.

-

Otprilike isto (Dire quasi la stessa cosa, 2003)

3. INTERTEKSTUALNOST 3.1.

Pojam intertekstualnosti Pod samim pojmom intertekstualnosti, zapravo, podrazumijevamo, odnos među

književnim tekstovima, pri čemu, da bismo razumjeli jedan tekst, potrebno nam je poznavanje i drugog teksta i na taj način tekstovi dobivaju svoje značenje. ˝Suvremeni teoretičari i kritičari ističu strukturu teksta, vode rasprave o cjelovitosti ili necjelovitosti teksta, gdje je svaki tekst zapravo „prošaran“ tragovima prošlosti susjednih tekstova˝(Vlajčić, str.9, 2011). Sam fenomen intertekstualnosti star je koliko i ljudska kultura, ali danas kao generacija akademski obrazovanih građana imamo potrebu taj pojam konkretnije definirati. Razdoblje avangarde obilježeno je orijentacijom na tuđe tekstove, te je ta ista orijentacija svoj puni odjek doživjela u razdoblju postmodernizma. ˝Gotovo u svakoj knjizi dolazi do nekog namjernog ponavljanja˝(Beker, str.11, 1988). ˝Sama činjenica da postoje ponavljanja, osnovna je pretpostavka razumljivosti nekog teksta. Na osnovi činjenice da postoji neki prethodni tekst, po čijem uzoru je napisan tekst koji je ispred nas, samo u podsvijesti pravimo vlastito mišljenje o datom tekstu. Prilog teoriji teksta dala je Julia Kristeva koja tvrdi da je svaki tekst sastavljen kao mozaik citata te da je asimilacija i transformacija nekih ranijih djela˝(Vlajčić, str.9-10, 2011). Vlajčić(2011) tvrdi da je inntertekstualnost zapravo, rad na transformiranju i asimilaciji više tekstova od strane jednog teksta koji ih centrira preuzimajući upravljanje smislom. Vlajčić(2011) također spominje kako intertekstualnošću književna teorija naziva dijalektičku ovisnost o ukupnosti tekstova kulture u sklopu koje se piše, odnosno čita. ˝Intertekstualnost je način iščitavanja funkcioniranja teksta, ‘verificiranje‘ čitanja pisanjem. To je definitivno odbacivanje točke koja bi dovršila značenje i zamrznula oblik˝(Sepčić, str.187, 1957). 3.2.

Intertekst ˝Intertekst je čitaočevo percipiranje veza između djela i drugih djela koja mu prethode

ili ga slijede˝(Vlajčić, str.13, 2011). ˝Mora nam biti jasno da intertekst ne označuje zbir književnih djela koja su možda utjecala na tekst, ili koja je tekst možda oponašao. Niti je to kontekst koji bi mogao objasniti

5

Intertekstualnost u romanu Ime ruže 09.6.2013.

tekst ili njegove učinke na čitaoca niti tekst koji bismo mogli upotrijebiti kao osnovu za usporedbu da bi se istakla autorova originalnost. Intertekst je korpus tekstova, tekstovnih fragmenata ili segmenata poput teksta, sociolekta 3, koji dijeli leksikon i, u manjoj mjeri, sintaksu sa tekstom koji (izravno ili neizravno) čitamo, u formi sinonima ili, obratno, u formi antonima. Povrh toga, svaki član tog korpusa je strukturalni homolog teksta: opis burne noći može poslužiti kao intertekst opisu brazda morskih dubina˝(Beker, str.12, 1988).

4. PODJELA INTERTEKSTUALNOSTI

4.1.

Konvencionalna i nekonvencionalna intertekstualnost Intertekstualnost možemo podijeliti na:

1. konvencionalnu 2. nekonvencionalnu. Kada se spominje konvencionalna intertekstualnost, treba napomenuti da se uspostavlja takva intertekstualna veza s obzirom na neki pretpostavljeni uzor. Renesansa, klasicizam i realizam su konvencionalna razdoblja koja obično definiraju svoje žanrove, te se samim time tekst vrednuje, odnosno dobiva na umjetničkoj vrijednosti. ˝U konvencionalnim razdobljima svaki tekst mora preuzeti konvencionalnu temu jer drugog izbora nema i na taj način stupa u kontakt s drugim tekstovima, na primjer: svi renesansni petrarkistički elementi, ne samo da imaju istu temu, nego je i razvijaju na isti način, te čitajući jedno petrarkističko djelo, naići ćemo na mnogo stvari koje se same po sebi podrazumijevaju, upravo na osnovi toga jer pisac misli da je čitatelju to već poznato iz prethodnih djela˝(Vlajčić, str.19, 2011). Sušta

suprotnost

konvencionalnoj

intertekstualnosti

je

nekonvencionalna

intertekstualnost. Manirizam, romantizam i avangarda kao nekonvencionalna razdoblja ne vjeruju u ideal umjetničke ljepote, odnosno vrhunac nekoga djela ukoliko se on ostvaruje već zadanim postupcima ili ukoliko je taj ideal ljepote već u prošlosti ostvaren. ˝Nekonvencionalna intertekstualnost teži originalnosti, dakle estetika različitosti, a ne estetika sličnosti. Nekonvencionalna djela nisu žanrovski čista, nego odstupaju od nekih pravila i na taj način pokušavaju iskazati vlastitu originalnost˝(Vlajčić, str.19, 2011).

3

Sociolekt - u jezikoslovlju naziv za jezik određene društvene skupine, društvenog sloja ili supkulture.

6

Intertekstualnost u romanu Ime ruže 09.6.2013.

˝I konvencionalnu i nekonvencionalnu intertekstualnost ćemo vjerojatno pronaći u svakom djelu, premda je, očigledno da je konvencionalni tip zastupljeniji u renesansi, klasicizmu i realizmu, dok nekonvencionalni tip intertekstualnosti češće pronalazimo u razdoblju manirizma, romantizma i u avangardi˝(Pavličić, str.160, 1988).

4.2.

Dimenzije intertekstualnosti Govoreći o intertekstualnosti treba spomenut nekoliko značajnijih dimenzija na koje

treba obratiti pažnju prilikom traženja sličnosti među tekstovima: 1) izvornost 2) autorstvo. 3) odnos prema tradiciji 4) utjecaj teksta na zbilju. 5. POLEMIKA O AUTORSTVU I ORGINALNOSTI Autorstvo i originalnost određenog djela teme su koje su zaokupile i podijelile književne teoretičare. Vlajčić(2011) navodi kako poznati književnik T.S. Eliot je još u svome slavnom eseju ˝Tradicija i individualni talent˝ 1919.godine rekao da se originalnost može realizirati tek kao modifikacija i proširenje tradicije, pri čemu je tradicija, tako reći, živi organizam u kojem prošlost i sadašnjost čine jednu cjelinu. Teoriju T.S. Eliota možemo protumačiti kao pronalaženje ravnoteže između novih ideja i poznatoga. ˝Mnogi su književni tekstovi današnjice nastali sintetiziranjem trivijalnih i avangardističkih proznih formi te je na taj način ostavljeno čitatelju na volju dokle će sezati njegova recepcija. Ako je vjerovati Umbertu Ecu, tada će se čitatelj susresti sa dvama veoma važnim postupcima. Riječ je o citatnosti, kada kroz mnoge književne tekstove progovaraju književni tekstovi iz prošlosti te o ironiji, kada se već poznatim iskazima pokušava dodati vitalnost sa novog stajališta˝(Vlajčić, str.35, 2011). 6. INTERTEKSTUALNOST I IME RUŽE U književnoj publicistici roman Ime ruže spominje se kao roman 80-ih godina dvadesetog

stoljeća.

Dio

književnih

kritičara

ovom

romanu

čak

pridaje

epitet

˝najintertekstualnijeg romana˝. Prema navodima Čale-Knežević(1993) sam Eco na termin intertekstualnosti u vezi s Imenom ruže upućuje već u Napomenama uz Ime ruže, tekstu ili

7

Intertekstualnost u romanu Ime ruže 09.6.2013.

paratekstu. Umberto Eco u spomenutoj napomeni o intertekstualnosti u književnim djelima navodi:˝ Onaj tko piše(tko slika ili kleše ili sklada) uvijek zna što čini i koliko ga to stoji. Zna da mora riješiti neki problem. Katkad su polazišta nejasna, nagonska, opsesivna, nisu mnogo više od želje ili uspomene. No poslije se problem rješava za stolom, ispitujući gradivo na kojemu se radi – gradivo koje djeluje po svojim prirodnim zakonitostima, ali istodobno sa sobom nosi uspomenu na kulturu kojoj je bremenito(odjek intertekstualnosti)˝. ˝Kritička čitanja romana i obilje paratekstualnih napisa kojima je prije i poslije objavljivanja autor popratio roman svjedoče o visokoj kodiranosti pripovjednih postupaka i ˝rabljenosti˝ gradiva kojima je Eco izradio svoje romaneskno djelo, pa je originalnost prva eventualna vrlina romana koju treba potpuno odbaciti kao mjerilo kako njegova uspjeha, tako i njegove estetičnosti˝(Čale-Knežević, str.9, 1993). U svojoj knjizi Demiurg nad tuđim djelom Morana Čale-Knežević spominje Ecovo djelo Ime ruže kao njegovo prvo opsežno fikcionalno pripovjedno djelo, u koje je autor, prema vlastitoj izjavi, pretočio građu što je prikupljao i obrađivao tijekom godina teorijskog rada. ˝Intertekstualnost, odnosno dijalogizam, u Eca su najprije sinonimi za dijalektičnost kao jedinu neoborivu istinu napretka, jedini nužni uvjet postanka civilizacijskog zajedništva i kontinuiteta. Ne samo da knjige razgovaraju, nego knjige vremenski prethode drugim knjigama˝(Čale-Knežević, str.47, 1993). Prema navodima književnih teoretičara Ime ruže obiluje manje ili više otvorenim pozivanjem na autentične tekstove, pridane njihovim pravim autorima. ˝Već u priređivačevom predgovoru navodi se rečenica ˝velikog nasljedovatelja iz Kempisa˝ - Tome Kempenca, svjesno samozatajnog pisca Nasljedovanja Krista, također posve neizvjesna datuma, autora koji se, poput Eca u Postilama, osim svojim oponašataljstvom dičio i nepoznavanjem neposredne zbilje˝(Čale-Knežević, str.153, 1993). U djelu su eksplicitni navodi, reminesencije ili aluzije utkane u pripovjedačeve komentare ali i u dijaloge: ˝(…) na primjer, Adson se oslanja na Boetijev autoritet navodeći kako nema ˝ničeg nepostojanijeg nego li je vanjski izgled˝, a Vilim citatom priziva Izidora Seviljskog u prizoru pogađanja konja; (…) u razgovoru s Ubertinom osvrće se na neimenovani Cantico delle creature svetoga Franje itd˝(Čale-Knežević, str.153-154, 1993). Cijelo djelo je zapravo kolaž doslovnih, latinskih ili prevedenih i prepričanih navoda koji se pripisuju raznim poznatim autorima.

8

Intertekstualnost u romanu Ime ruže 09.6.2013.

7. ZAKLJUČAK ˝Intertekstualnošću književna teorija naziva dijakeltičku ovisnost teksta o ukupnosti tekstova kulture u sklopu koje se piše, odnosno čita˝(Čale-Knežević, str.179,1993). ˝(…) po Ecovu mišljenju i sam postmodernizam u umjetnosti je prije svega intertekstualna pojava te autor postmodernističkog djela i njegov čitatelj djeluju u svijetu kulturnih znakova˝(Nankov, str.32, 2003). Romaneskno djelo Ime ruže kultnog autora ne pretendira ni na što drugo nego da bude odjek intertekstualnosti.

9

Intertekstualnost u romanu Ime ruže 09.6.2013.

8. LITERATURA 1. Beker, M.(1988). Tekst/intertekst. u: Maković Z. i sur. Intertekstualnost

i intermedijalnost, Zagreb: Zavod za znanost o književnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta 2. Čale Knežević, M. (1993). Demiurg nad tuđim djelom. Zagreb: Hrvatsko filološko društvo 3. Čale-Knežević, M.(1991). Intertekstualno vrijeme u romanu Ime ruže Umberta Eca. Književna smotra : časopis za svjetsku književnost. 83, str. 47-57. 4. Eco, U. (2004). Ime ruže. Zagreb: Globus Media 5. Pavličić, P.(1988). Intertekstualnost i intermedijalnost. u: Maković Z. i

sur. Intertekstualnost i intermedijalnost, Zagreb: Zavod za znanost o književnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta 6. Porter, E.J.(1986). Intertextuality and the Discourse Community. Rethoric Review. Vol.5, No.1, str. 34-47. 7. Sepčić, V.(1992). Intertekstualnost u kratkim pričama Joyce Carol Oates. Umjetnost riječi, časopis za znanost o književnosti. 2, str. 179187. 8. Vlajčić, A.(2011). Intertekstualnost u djelima Dubravke Ugrešić, Beč: Universität Wien 9. Nankov, N.(2003). Umberto Eco kao krijumčar : idealizam preko discipliniranih granica. Književna smotra : časopis za svjetsku književnost. 130, str. 21-33. 8.1.

IZVORI

1. http://www.postmodernmystery.com/name_of_the_rose.html (08. lipnja 2013.) 2. http://www.studymode.com/essays/Unlimited-Semiosis-Intertexuality-And-Ex-

Centricity-In-1256390.html (09. lipnja 2013.)

10