Internet Galaksija - Poglavlje I

Mrez reza

je poru poruka ka

Internet Internet je tkivo nasih zivota. zivota. Ako je je danasnja danasnja uloga informacijs informacijske ke tehnologije tehnologije ekvivalent ekvivalentna na ulozi elektricne elektricne energije energije u industrijs industrijskoj koj eri, Internet Internet bismo mogli usporediti i s elektr elektricnom icnom mre:zom mre:zom i s elektr elektroomotorom motorom - zbog njegove njegove sposobnosti sposobnosti da moc moc informacij informacijee siri Citavim Citavim  podrucjem ljudskih aktivnosti. Nadalje, bas kao sto su nove tehnologij tehnologijee proizvodnj proizvodnjee i distribu distribucije cije elektricne elektricne energije energije omoguCile omoguCile nastanak nastanak tvornica tvornica i velikih velikih korporacij korporacija, a, organizaci organizacijskih jskih temelja temelja industrijskog strijskog drustva, drustva, Internet Internet predstavlj predstavljaa tehnoloski tehnoloski temelj temelj organizaorganizacijskog cijskog oblika doba informacij informacije: e: mre:zu. mre:zu. Mre:zaje Mre:zaje skup medusobno medusobno povezanih povezanih Cvorova.Mreze Cvorova.Mreze predstavlj predstavljaa ju vrlo stari oblik ljudske prakse, a u nase vrijeme zadobivaju novi zivot postajuCi postajuCi inform informacijs acijske ke mre:ze mre:ze koju pokrece Internet. Internet. Zbog sebi svojstvene svojstvene fleksibilnosti fleksibilnosti i prilagodljivos prilagodljivosti, ti, kljucnih kljucnih znacajki znacajki za pre:zivpre:zivljavanje ljavanje i razvoj razvoj u okolini okolini koja se brzo mijenja, mijenja, mreze, mreze, kao alat za orgaorganiziranje, niziranje, posjeduju izrazite izrazite prednosti. prednosti. Zato mreze sve cesce cesce susrecesusrecemo u svim podrucjim podrucjimaa ekonomije ekonomije i drustva, drustva, gdje svojim rezultatima rezultatima nadvisuju nadvisuju hijerarhij hijerarhijski ski organizira organizirane ne korporacij korporacijee i centralizi centralizirane rane birokracije. kracije. No, unatoc unatoc svojim prednosti prednostima ma (po pitanju pitanju fleksibiln fleksibilnosti) osti),, mreze se, za razliku od centraliziranih hijerarhija, tradicionalno moraju  pozabaviti znacajnim problemom. Mre:ze imaju poprilicnih problema

s koordiniranjem funkcija, usmjeravanjem resursa na odredene ciljeve, te ostvarivanjem odredenog zadatka iznad odredenog reda veliCine i slozenosti mreze. Za razliku od bioloske evolucije, mreZe su se u ve-

 je MacLuhan nazvao Gutenbergovom galaksijom, tako je novi svijet komunikacije omoguCio Internet galaksiju. Koristenje Interneta kao komunikacijskog sustava i oblika organizacije naglo se prosirilo u

cern dijelu ljudske povijesti pokazivale slabijim alatom posredovanja od organizacija koje su uspijevale prikupiti resurse oko centralno definiranih ciljeva ostvarivanih implementacijom zadataka u racionalizirane, okomite lance upravljanja i kontrole. MreZe su prije svega bile  podrucje privatnog zivota; centralizirane hijerarhije su bile posjedi moCi i proizvodnje. No, pojava racunalno utemeljenih informacijskih

zavrsnim godinama drugoga tisucljeca. Krajem 1995., prve godine rasprostranjenog koriste~a Internet protokola World Wide Web, u svijetuje bilo sesnaest milijuna korisnika racunalnih komunikacijskih mreZa. Pocetkom 2001. bilo ih je preko cetiri stotine milijuna. Pouz-

i komunikacijskih tehnologija, prije svega Interneta, danas omogucuje mreZama da iskoriste svoju fleksibilnost i prilagodljivost, potvrdujuCi tako svoju evolucijsku narav. Istodobno, navedene tehnologije omogucuju koordinaciju zadataka i upravljanje slozenoscu. Posljedica toga  je dosad necuvena kombinacija fleksibilnosti i uspjesnosti u rjeSavanju zadataka, koordiniranog donosenja odluka i decentralizirane izvedbe, individualiziranog izraza i globalne, nehijerarhijske komunikacije, sto omogucuje nadmocni organizacijski oblik ljudskog djelovanja. U posljednjoj cetvrtini dvadesetog stoljeca tri medusobno neovisna procesa odvijala su se istodobno, najavljujuCi novu drustvenu strukturu koja se uglavnom temelji na mrezama: toje potreba ekonomije za fleksibilnoscu upravljanja i globalizacijom kapitala, proizvoda i trgovine, zatim su tu potrebe drustva u kojem su vrijednosti individualne slobode i otvorene komunikacije postale presudne, te naposljetku, izvanredan napredak u racunarstvu i telekomunikacijama sto  je omoguCila mikroelektronicka revolucija. Pod tim uvjetima je Internet, opskurna tehnologija s malo moguCih primjena izvan izoliranog svijeta racunalnih znanstvenika, hakera1 i kontrakulturnih zajednica, postao polugom za pokretanje prijelaza u novi oblik drustva - umreZeno drustvo - a time i u novu ekonomiju. Internet je komunikacijski medij koji prvi put omogucava komunikaciju mnogih s mnogima, u odabranom vremenu i na globalnoj razini. Kao sto je sirenje tiskarskog stroja na Zapadu stvorilo ono sto

dana predvidanja ukazuju na to da ce ih 2005. biti milijardu, a da  bismo se godine 2010. mogli pribliziti brojci od dvije milijarde, uzimajuCi u obzir cak i usporavanje sirenja Interneta nakon ulaska u svi jet siromastva i tehnoloske zaostalosti. U~ecaj umrezava~a koje se temelji na Internetu ide dalje od samog broja korisnika: rijec je i 0 kvaliteti koristenja. Kljucne ekonomske, drustvene, politicke i kulturne djelatnosti strukturiraju se uz pomoc i oko Interneta i drugih racunalnih mreza. Zapravo, iskljucenje iz tih mreZa je jedan od najstetnijih oblika iskljucenja u nasoj ekonomiji i nasoj kulturi.  No, unatoc rasirenosti Interneta, njegova logika, njegov jezik i njegova ogranicenja izvan podrucja strogo tehnoloskih pitanja ne shvacaju se na ispravan nacin. Brzina preobrazbe oteZalaje znanstvenim istrazivanjima ddanje koraka s promjenama putem izrade adekvatnog broja empirijskih studija 0 osnovnim pitanjima vezanim uz ekonomiju i drustvo utemeljenih na Internetu. IskoristavajuCi relativni nedostatak pouzdanih istrazivanja, shvacanje te fundamentalne dimenzije nasih zivota prozimaju ideologija i glasine, sto je cest slucaj u razdobljima brzih drustvenih promjena. Ponekad sejavlja u obliku futuristickih prorocanstava utemeljenih na pojednostavljujucoj ekstrapolaciji drustvenih posljedica tehnickih cuda znanosti i tehnologije u nastanku; u drugim je pak slucajevima bila rijec 0kritickim distopijama koje napadaju navodno otudujuce uCinke Interneta, cak i  prije bilo kakvog iskustva s njim. Mediji, revni u obavjeStavanju javnosti zeljne informacija, ali bez autonomne sposobnosti strogog procje~iva~a drustvenih trendova, variraju izmedu iZ\jestavanja 0 ponudenoj zadivljujucoj buducnosti i pridrZavanja osnovnog nacela novinarstva: sarno je losa vijest vrijedna objavljivanja.

 Nestalnost svjetskih burzi pridonosi ambivalentnim osjecajima  prema Internetu2. Nekoc davno, prije travnja 2000., trfiste je svako  poslovanje vezano uz Internet docekivalo zapanjujuce dobro, bez obzira na njegovu uspjeSnost. Pocetkom 2001., vrijednost vetine dionica vezanih uz tehnologiju bila je vrlo niska zbog gubitka ulagaea,  ponovno bez razlikovanja poslovanja s dobrim i s losim izgledima za  buduenost. Psihologija mase i informacijske turbulencije snaznije uqecu na nova financijska trzista nego razumna procjena relativno novih uvjeta pod kojima se poslovanje danas odvija. Ucinak takvog razvoja dogadaja jest to da u Internet galaksiju ulazimo punom brzinom u stanju informacijske smetenosti.  No, iako ne znamo dovoljno 0socijalnim i ekonomskim dimenzijama Interneta, neSto ipak znamo. Ova knjiga prezentira dio tog znanja, te se bavi znacenjem onoga sto znamo. Na stranicama koje slijede necete nati predvidanja 0 buduenosti, jer drfim kako jedva razumijemo nasu sadasnjost i nemam nimalo pO\jerenja u metodologiju na kojoj takva predvidanja pocivaju. Neeete naci niti moralna upozorenja - pa niti politicke smjernice ili poslovne savjete. Moj cilj  je cisto analitieki, buduCi da smatram da bi znanje trebalo prethoditi djelovanju, te daje djelovanje uvijek specificno s obzirom na odredeni kontekst i cilj. Ipak, nadarn se da eu temeljem svojih razmatranja vezanih uz zapazanja na razliCitimpodrucjima primjene Interneta us pjeti djelomieno rasvijetliti interakciju Interneta, poslovanja i drustva.  Nadalje se nadam da ee to pomoti rasvijetliti put prema boljem drustvu i stabilnijoj ekonomiji, buduCi da tijekom ovih prvih koraka u svijetu utemeljenom na Internetu promjenjivost, nesigurnost, nejednakost i socijalna iskljuCivost idu ruku pod ruku s kreativnoseu, inovativnoseu, produktivnoseu i sqecanjem bogatstva. Poboljsa~e naseg stanja ovisit ee 0djelovanju ljudi, sto ukljueuje i vas i mene. Ali, buduti da sam akademski istraiivae, moj posao, stovise moja odgovornost na stranicama ove knjige bit ee opskrbiti vas najboljim moguCim intelektualnim orudem, unutar granica mog znanja i iskustva. 2  Autor

kasnije u tekstu cesto rabi i imenicu MreZa (eng!. the Net) kada , ~ Tn~~metu (op. Uf.).

PO idL'

_ 

i drustvo opcenito preobr'iL''''_  usvajajuCije, modificirajuti je, eksperimentlraJu,-,   --.I novna lekcija koju mozemo nauCiti iz socijalne povijesti tehnologJJe, a naroCito vrijedi kadaje rijee 0Internetu, tehnologiji komunikacije. Svjesna komunikacija (ljudski jezik) jest bioloska posebnost ljudske vrste. BuduCi da se nase djelovanje temelji na komunikaciji, a Internet preobrazava nacine na koje komuniciramo, ta nova komunikacijska tehnologija snazno uqece na nas. S druge strane, koristeCi Internet na razne nacine i mi preobrazavamo njega. Iz te interakcije nastaje novi drustveno-tehnicki obrazac. J

Internet je, stovise, zbog povijesnih i kulturnih razloga koje eu iznijeti u ovoj knjizi, smisljeno oblikovan kao tehnologija slobodne komunikacije. Rezultat tog projekta ipak nije to da smo sada napokon slobodni zahvaljujuCi Internetu - sto eu, nadam se, uspjeti pokazati: sve ovisi 0kontekstu i procesu. Ali, Cinjenicajest daje Internet naroCitoprilagodljiva tehnologija, podlozna modifikaciji tijekom drustvene primjene, te da vodi do citavog mnostva potencijalnih drustvenih ishoda - koje treba otkriti iskustvom, a ne proglasavati ih unaprijed. Dopustite da tu tvrdnju ilustriram s nekoliko primjera. Uzmimo,  primjerice, novu ekonomiju. Ukoliko elektronsko poslovanje shvacamo sarno kao komercijalizaciju Interneta od strane  dot.com   tvrtki3, utoliko je rijec 0 zanimljivom, inovativnom, a ponekad i profita bilnom poslovanju, no njegov opeeniti ekonomski uyecaj ostaje po prilicno ogranicen. Ako se pak, kao sto eu pokusati dokazati, nova ekonomija temelji na dosad necuvenom potencijalu rasta produktivnosti koji je rezultat koristenja Interneta u svim vrstama poslova i  poslovanja, tada vjerojatno ulazimo u novi poslovni svijet. To nije svi jet koji ukida poslovne cikluse ili nadilazi ekonomske zakone, vee svi jet koji preobrazava njihove modalitete i posljedice, dodajuCi pritom neka nova pravila igre (kao sto su poveeani obrti kapitala i ucinci mrde). Iz jedne perspektive promatrano, nova ekonomija je 3 Tvrtke~k~j~posluju

(iskljuCivo)putem Intemeta. (prev.).

y

ekonomija Internet industrija. Iz druge, pak, novu ekonomiju promatramo s pozicije stare ekonomije, kao rezultat koristenja Interneta u poslovanju za vlastite svrhe i u specificnim kontekstima. )c "

Razmotrimo sljedeeu, vrlo razliCitu primjenu. Vjerujem da je Internet temeljno sredstvo razvitka Treeeg svijeta. To misljenje dijele i ljudi, kao sto su Kofi Annan, Thabo Mbeki i Ricardo Lagos, koji mogu pokrenuti promjene. Ali, to ne znaCi da mozemo popraviti trenutnu situaciju u kojoj polovica covjeeanstva jedva prdivljava s manje od dva dolara dnevno sarno daljnjim sirenjem Interneta, bez  promjene konteksta njegovog usvajanja. Ako djelovanje ne uskladimo s opeenitijom strategijom razvoja, mogli bismo se naCiu situaciji u kojoj sam se nasao prilikom slijetanja u Bogotu u travnju 1999. Prvotno sam bio odusevljen naslovom u listu   El Tiempo:   "Novi oblici primjene Interneta u Kolumbiji". Pose bno mi je stalo do Kolumbije, pa sam bio zeljan ugledati bilo kakvu naznaku svjetla na kraju njezinog tunela nasilja. No, ispostavilo se da su se ucjenjivaci i otmieari, suoceni s bijegom vise srednje klase iz Bogote u prigradske ogradene zajednice, okrenuli Internetu za sirenje stotina svojih prijetnji putem elektronskih   mailing  lista, a zatim te  prijetnje proveli u djelo vrseCi selektivne otmice, unovcujuCi tako svoje masovno ucjenjivacko poslovanje utemeljeno na Internetu. Drugim rijeCima, dio kolumbijskog drustva prisvojio je Internet za vlastite ciljeve - kriminalnu djelatnost ukorijenjenu u drustvenoj ne pravdi, politickoj korupciji, gradanskom ratu i ekonomiji utemeljenoj na trgovini drogom. Elasticnost Interneta Cini ga naroCito prijemljivim za intenziviranje proturjecnih trendova prisutnih u nasem svi jetu. Internet nije ni utopija ni distopija vee izraz nas samih - kroz specificni komunikacijski k6d kojeg moramo razumjeti ako zelimo  promijeniti svoju stvarnost. U knjizi eu iznijeti nekoliko ideja koje se temelje na selektivnom  promatranju interakcije Interneta, ekonomije i drustva. Time se ne iscrpljuju dostupni izvori informacija, jer se istrazivanje ne moze dovrsiti dok se objekt istrazivanja (Internet) razvija i mijenja mnogo  brze od subjekta (ovog, odnosno svakog istrazivaca). Neeu se baviti

svim relevantnim temama - razlogje jednostavan: nemam ni vremena ni energije za pisanje jos jedne enciklopedijske knjige koja pokriva veCinu dimenzija drustvenog zivota. Zelio bih spomenuti dva oCita "propusta". Neeu se baviti primjenom Interneta u obrazovanju, naroCito u poducavanju putem elektronske poste   (e-mail), a to je kljucno podrucje aktivnosti koje preobrazavaju svijet u kojem zivim: svi jet obrazovnih institucija. Takoder, zbog slozenosti predmeta, nisam uspio dovrsiti rad na temu spola i Interneta, iako se nekoliko primjedbi 0tome moze naCi u pojedinim odlomcima ove knjige. ObeCaosam sebi (i Citateljima) da eu nastaviti s radom na toj temi te da ee esej biti spreman za moguee drugo izdanje ove knjige.  Na stranicama koje slijede jednostavno eu pokusati utemeljiti trenutne rasprave 0Internetu dokumentiranim opazanjima, priprema juCi tako teren za daljnja istraZivanja u otvorenom, interaktivnom  procesu. Ta su opahnja ogranicena u pogledu svog drustvenog i kulturnog konteksta. VeCina se podataka i izvora odnosi na Sjevernu Ameriku. Djelomice zbog toga sto je tu primjena Interneta najrazvi jenija, a djelomice zato sto 0tom dijelu svijeta imamo najvise podataka. Tu sam pristranost pokusao nadomjestiti prikupljanjem podataka o drugim drhvama te prateCi, u razdoblju od 1998. do 2001., rasprave o drustvenim i ekonomskim dimenzijama Interneta u razliCitim kontekstima, izvan mog kalifornijskog okruzja, ukljucujuCi Spanjolsku, Englesku, Finsku, Francusku, Nizozemsku, Svedsku, Portugal, Njemacku, Irsku, Rusiju, Brazil, Argentinu, Boliviju, Cile, Kolumbiju, Meksiko i Juznu Mriku. Nisam uspio provesti sustavno istrazivanje u svim tim kontekstima, te nisam dosao do otkriea 0 kojima bih mogao izvijestiti. No, stupajuCi u interakciju s istrazivaCima, ljudima iz drustvenog zivota, poslovnim ljudima, tehnolozima i politiearima tih zemalja, te postavljajuCi im pitanja kojima se u ovoj knjizi bavim, uspio sam zabiljditi raznolike odgovore koje sam pokusao uzeti u obzir prilikom donosenja svojih zakljucaka. Internet je globalna komunikacijska mreh, no njegova primjena i nastajuea stvarnost proizvod su ljudskog djelovanja u specificnim mjetima raznolikih povi jesnih okolnosti. Citatelju ostaje da, u skladu s vlastitim kontckstom,

filtrira, interpretira i koristi analiticki doprinos koji mogu ponuditi na temelju svoje teorije i opahnja. Knjiga je organizirana prema nizu tema koje pokrivaju neka od  najvaznijih podrucja primjene Interneta. Pocet eu s povijesnim i kulturnim proeesom stvaranja Internetajer ee nam takav pristup pomoCi da shvatimo sto Internet jest - i kao tehnologija i kao drustvena prak-

Lekcije iz pouijesti

Interneta

sa. Nakon toga eu istrazivati ulogu Interneta u radanju nove ekonomije, s obzirom na preobrazbu upravljanja poslovanjem, trZista kapitala, rada i tehnoloskih inovaeija. Zatim eu pozvati Citatelje da s ekonomije prijedemo na drustvo, razmatrajuCi, na temelju raspolozivih informaeija, pojavu novih oblika drustvenosti   on-line.  To ee nas dovesti do analize politickih implikaeija Interneta: ponajprije proucavanjem novih oblika gradanskog sudjelovanja u vlasti i organiziranja sirokih masa, a nakon toga analiziranjem problema i sukoba vezanih uz slobodu i privatnost u meduigri vlasti, poslovanja i komunikaeije koja se temelji na Internetu. Radi razumijevanja novih komunikaeijskih obrazaea, ispitat eu vee cuvenu konvergeneiju izmedu Interneta i multimedija, istrazujuCi formiranje multimodalnog hiperteksta.  Nakon toga, ndto prizemnije: Internet doista ima geografiju. Pokazat eu vam kakvaje ona i koje su njezine implikaeije po gradove, regije i urbani zivot. Na kraju eu se pozabaviti temeljnim pitanjem neravno pravnosti i drustvene iskljucenosti u doba Interneta, analizirajuCi obrise i dinamiku digitalne podjele u globalnoj perspektivi. Krenimo, dakle, na ovo intelektualno putovanje. Nadam se da ee ono Citateljupruziti bolje razumijevanje vazne dimenzije naseg svijeta i nasih Zivota na pocetku njihove preobrazbe.

Prica 0stvaranju i razvoju Interneta jedna je od neobicnijih ljudskih  pustolovina. Qna naglasava cmjekovu sposobnost nadilazenja institucionalnih eiljeva i birokratskih prepreka, te sposobnost podrivanja uvri jezenih vrijednosti u proeesu najave novog svijeta. Takoder, podrhva stajaliste da suradnja i sloboda informaeija mogu vise pridonijeti inovaeijama nego trZisno nadmetanje i vlasnicka prava. Neeu ponovno  prepricavati tu pricu, buduCi da se Citateljunudi nekoliko dobrih naslova (Abbate, 1999.; Naughton, 1999.). UsredotoCit eu se na kriticne trenutke koje mozemo izdvojiti iz proeesa formiranja Interneta, od pocetaka ARPANET-a sezdesetih godina 20. stoljeea do eksplozije World  Wide Weba 1 u devedesetima. Proizvodnja dane tehnologije tijekom  povijesti oblikuje njen sadrZaj i primjenu na naCine koji izlaze van graniea izvorne namjere, a ni Internet nije iznimka od tog pravila. Povijest Interneta pomoCi ee nam da shvatimo putove njegovog stvaranja povi jesti u danima koji dolaze. Prije nego se upustim u tumacenje, radi  pojednostavnjivanja zadaee Citatelju, sazet eu glavne dogadaje koji su Internet od pocetka razvoja doveli do njegovog sadasnjeg oblika, ~. do globalne mreZe mreZa racunala koju World Wide Web, aplikaeija na whu hijerarhije Interneta, Cinijednostavnom za korisnicku upotrebu. Aplikaeija koja se koristi za prikaz podataka na Internetu, poznata pod  kratieom  WWW   (prev.).

1

Porijeklo Interneta pronaCi cemo u ARPANET -u, racunalnoj mrdi kojuje u rujnu   1969.   postavila Agencija za napredne istrazivacke pro jekte (ARPA)2.  ARPA-uje   1958.  godine osnovalo americko Ministarstvo obrane sa zadacom mobiliziranja izvora istrazivanja, naroCito sveuCilisnih, radi ostvarivanja tehnoloske vojne nadmoCi nad Smjetskim Savezom nakon lansiranja prvog Sputnika   1957.   godine. ARPANET  je bio manji program izisao iz jednog ARPA odjela, Ureda za tehnologiju obrade informacija (IPTO)3, koji je   1962.   nastao iz pri jasnjeg odjela. Cilj tog odjela, kako ga je definirao prvi upravitelj Joseph Licklider, psiholog koji je postao racunalni znanstvenik na Tehnoloskom institutu Massachusetts (MIT)4, jest poticanje istrazivanja na podrucju interaktivnog racunarstva. U sklopu tih nastojanja, izgradnja ARPANET-a opravdanaje kao naCin on-line   raspodjele vremena koristenja racunala izmedu racunalnih centara i istrazivackih skupina koje su radile za agenciju. U svrhu izgradnje interaktivne racunalne mrde, IPTO se oslonio na revolucionarnu telekomunikacijsku tehnologiju prijenosa, "preusmjeravanje paketa"5, koju su neovisno razvili Paul Baran u Rand Kor poraciji (kalifornijski institut za intelektualne usluge koji je cesto radio za Pentagon) i Donald Davies iz britanskog Nacionalnog laboratorija za fiziku. Korporacija Rand je Baranovu zamisao 0decentraliziranoj, fleksibilnoj komunikacijskoj mrdi iznijela Ministarstvu obrane kao  prijedlog za izgradnju vojnog komunikacijskog sustava sposobnog za  prdivljavanje nuklearnog napada, iako to nikada nije bio glavni cilj razvoja ARPANET-a. IPTO je tehnologiju prespajanja paketa koristio u razvoju ARPANET-a. Prva cvorista mrde bila su   1969.   godine na Kalifornijskom sveuCilistuu Los Angelesu, Institutu za razvoj Stan Advanced Research Project Agency (prev.) 3 Information Processing Techniques Office (prev.) 4   Massachusetts Institute of Technology (prev.) 5 packet switching (prev.) 2

ford (SRI)6, Kalifornijskom sveucilistu u Santa Barbari i SveuCilistu u Utahu. Godine   1971.   postojalo je petnaest Cvorista, uglavnom u sveucilisnim istrazivackim centrima. Dizajn ARPANET-a provela je u djelo tvrtka Bolt, Beranek i Newman (BBN) iz Bostona koja se bavila akustickim inzenjeringom i presla u primijenjene racunalne znanosti, a osnovao ju je profesor s MIT-a i obicno su je popunjavali znanstvenici i inzenjeri s MIT-a i Harvarda. Prva uspjdna demonstracija ARPANET -a ostvarena je   1972.   godine na medunarodnoj konferenciji u Washingtonu.  Naredni korak bio je uspostavljanje veze izmedu ARPANET-a i ostalih racunalnih mrda, a na pocetku su to bile racunalne mrde kojima je takoder upravljala ARPA - PRNET i SATNET. Tako je  predstavljen novi koncept: mreh saCinjena od mrda. Godine   1973. dva racunalna znanstvenika, Robert Kahn iz ARPA-e i Vint Cerfkoji  je u to vrijeme bio na stanfordskom sveuCilistu, napisala su clanak u kojem su iznijeli osnove arhitekture Interneta. Njihov rad bio je nastavak nastojanja Skupine za rad na mrdama 7, tehnicke skupine za suradnju koju su sezdesetih godina dvadesetog stoljeca osnovali  predstavnici racunalnih centara povezanih ARPANET-om, ukljucu juCi i samog Cerfa, Stevea Crockera i Jona Postela, medu ostalima. Za komunikaciju izmedu racunalnih mreza bio je potreban standardiziran komunikacijski protokol. To je   1973.   godine na stanfordskom seminaru djelomicno uspjelo skupini koju su vodili Cerf, Gerard Lelann (iz francuske istrazivacke skupine Cyclades) i Robert Metcalfe (u to vrijeme u Xerox PARC-u) - osmislili su protokol kontrole prijenosa (TCP)8. Cerf, Postel i Crocker su   1978.   godine na Sveucilistu Juzna Kalifornija, podijelili TCP na dva dijela, dodajuCi mu   protokol unutar mreze (IP)9. Tako su stvorili TCP/IP protokol

standard na kojem se Internet temelji i danas. Unatoc novom pro~ Stanford Research Institute (prev.)  Network Working Group (prev.) 8Tr .. ansmlsslon Communication Protocol (prev.) 9 Inter-network Protocol (op. or.)

tokolu, ARPANET je jos neko vrijeme radio na drugaCijem, NCP  protokolu. Godine 1975. ARPANET je premjesten u Agenciju za obrambenu komunikaciju (DCA)lO. DCAje odluCila povezati razliCite mreze koje je imala pod svojom kontrolom kako bi racunalna komunikacija  bila na raspolaganju i ostalim ograncima vojske. Tako je osnovana Obrambena mreZa podataka 11,koja je radiia na TCP/IP protokolu. Ministarstvo obrane je 1983., zabrinuto zbog moguCih povreda sigurnosti, odluCilo konstruirati odvojenu MILNET mrezu za posebne vojne svrhe. ARPANET postaje ARPA-Internet, mreZa namijenjena istrazivanjima. Nacionalna zaklada za znanost (NSF) 12  postavlja 1984. vlastitu mreZu NSFNET, a 1988. poCinje koristiti ARPA-Internet kao glavni temelj mreZe. ARPANET, koji je u meduvremenu tehnicki zastario, stavljen je izvan upotrebe u veljaCi1990. Oslobodivsi Internet od vojnog utjeca ja, americka vlada za upravljanje njime zaduzuje Nacionalnu zakladu za znanost (NSF), no to nije dugo trajalo. BuduCi da je racunalna mreZna tehnologija bila otvorena zajavno koristenje, a telekomunikacije nisu bile regulirane, NSF je ubrzo pokrenuo privatizaciju Interneta. Ministarstvo obrane vecje ranije odluCilo komercijalizirati Internet tehnologiju, pa je 1980-ih financiralo americke proizvodace racunala da ukljuce TCP/IP u svoje mrezne protokole. Do 1990-ih veCina racunala u SAD-u imala je mogucnost umreZavanja; tako je  postavljen temelj za sirenje meduumreZavanja. NSFNET je ugasen 1995. - tako je otvoren put privatnim operacijama na Internetu. U ranim 1990-im, mnogi dobavljaCiInternet usluga13 izgradili su svoje mreZe i postavili svoje   gatewaye 14 na komercijalnoj osnovi.  Nakon toga Internet je poceo rasti kao globalna mreZa racunalnih 10Defense Communication Agency (prev.) 11Defense Data Network (prev.) 12US National Science Foundation (prev.) 13Internet Service Provider (ISP) (op. ur.) 14Mjesto pristupa na Internet (op. ur.).

rnrda. Sve to omoguCio je ARPANET i njegov dizajn viseslojne, decentralizirane arhitekture i otvorenog komunikacijskog protokola. Pod tirn uvjetima Internet je omogucavao sirenje dodavanjem novih Cvoristai neogranicenim dodatnim konfiguriranjem mreZe radi prilagodavanja komunikacijskim potrebama. ARPANET nije jedini izvor iz kojega je nastao Internet kakvog ga danas poznajemo. Trenutni izgled Interneta rezultat je i tradicije rnasovnog racunalnog umrezavanja.Jedna od tih tradicijaje i BBS 15,  pokret nastao umreZavanjem racunala kasnih sedamdesetih godina 20. stoljeca. Dva studenta iz Chicaga, Ward Christensen i Randy Suess, napisala su program koji su nazvali MODEM, a onje omogucavao prijenos datoteka izmedu njihovih osobnih racunala. Godine 1978. oblikovali su i drugi program, BBS, koji je osobnim racunalima omogucavao spremanje i slanje poruka. Oba su programa data u  javnu uporabu. Godine 1983. programer Tom Jennings, kojije tada radio u Kaliforniji, stvorio je svoj BBS program - FIDO i pokrenuo svoju mreZu BBS-ova, FIDONET. FIDONET je jos uvijek najjeftinija   i najpristupacnija komunikacijska mreZa na svijetu koja se oslanj a   na pozive osobnih racunala putem telefonskih linija. Godine 2000. obuhvacalaje preko cetrdeset tisuCa Cvoristai tri milijuna korisnika. lako je to sarno djelic Interneta, kultura koristenja i iskustvo  primjene BBS-ova, koji su posluzili kao primjer, postali su kljucni Cimbenici u oblikovanju globalnog Interneta. Ir a   Fuchs, s Gradskog sveuCilista u New Yorku, i Greydon Freeman,  sa Sveucilista Yale, zapoceli su 1981. s eksperimentalnom mrerom  na bazi IBM RJE proto kola, te su tako napravili mreZu za IBM korisnike, uglavnom sveuCilisno usmjerene; bilaje poznata pod imenom   BITNET ("Because it's there", odnoseCi se na IBM-ov slogan "Because it's time"). Kad IBM 1986. ukida financiranje, korisnicki n~vac (pristojba) nastavlja financirati mreZu. Jos uvijek postoji tndeset tisuca Cvorista. 15  B~lletin

Board System _ sustav racunalnih oglasnih plota za komunlkaCijuelektronskom postom (prev.).

Presudan trend u umreZavanju racunala izasao je iz zajednice korisnika UNIX-a. UNIX je operativni sustav razvijen u laboratoriju Bell, od   1974.   godine namijenjen radu na sveuCilistima, ukljucujuCi i izvorni kad i dozvolu za njegovo mijenjanje. UNIX je postao   lingua  fra nc a veCine odjela racunalnih znanosti i studenti su se uskoro prilagodili koristenju UNIX-a. Godine   1978.  Bell distribuira svoj UUCP  program (kopiranje s UNIX-a na UNIX) omogucavajuCi tako racunalima da kopiraju datoteke jedni s drugih. Godine   1979.   cetiri studenta iz Sjeverne Karoline (Truscott, Ellis, Bellavin i Rockwell) na temelju UUCP-a izraduju program komunikacije izmedu racunala koja koriste UNIX. Poboljsana verzija tog programa besplatno je distribuirana 1980.  na konferenciji korisnika UNIX-a, sto je omoguCilo formiranje racunalnih komunikacijskih mreza - Usenet   n e w s g ro u p s1 6 -   izvan ARPANET-a, Cimeje prosirena upotreba racunalnih komunikacija. U ljeto   1980.   Usenet grope su dosle do znanstvenog odjela Kalifornijskog sveuCilistau Berkeleyu, gdje je tada studirala grupa studenata na zavrsnoj godini (ukljucujuCi Marka Hortona i BillaJoya), koja  je radila na prilagodavanju UNIX-a te na aplikacijama utemeljenima na tom operativnom sustavu. U to vrijeme Berkeley je bio ARPANET Cvoriste,a ti su studenti razvijali program za spajanje dviju mreZa. ad  tadaje Usenet povezan s ARPANET-om i s vremenom su se te dvije tradicije stopile, a razliCite mreze dana je mogucnost zajednickog komuniciranja, cesto koristeCi istu okosnicu (uz pomoc sveucilista).  Naposljetku je spajanjem tih dvaju mreza nastao Internet. Drugi veliki razvoj, nastao iz tradicije korisnika UNIX-a, bio je "otvoreni kad"17, namjerni pokusaj da se ostavi otvoren pristup svim sistemskim informacijama softvera. Pokretom otvorenog kada i hakerskom kulturom, kao bitnim trendovima u drustvenom i tehnickom razvoju Interneta, vise cu se baviti u drugom poglavlju. Morat cemo se nakratko osvrnuti na tu temu zbog slijeda dogadaja koji su 16Njuzgrupe ili grupe za vijesti - sustav za razmjenu poruka s kategoriziranim temama bez neposredne (sinkrone) komunikacije medu korisnicima (op. ur.). 17open source (op. ur.)

doveli do formiranja Intemeta. Richard Stallman, programer u MIT-ovom laboratoriju za umjetnu inteligenciju, formirao je   1984.   Fondaciju za besplatni softver 18, predlazuCi da se termin   copyright   promi jeni u copylift19, zbogATT-eve odluke ostvarivanja vlasnickih prava na UNIX.   Copylift  podrazumijeva da svatko tko koristi besplatno distri buiran softver, u zamjenu treba na Mreii distribuirati poboljsani kad. Stallman je kreirao alternativu za UNIX, operativni sustav GNU, i objavio ga na Internetu pod uvjetom da se postuju nacela   copylifta. Godine   1991.   Linus Torvalds, dvadeset dvogodisnji student na Helsinskom sveuCilistu, koristeCi isto nacelo razvio je na temelju UNIX-a novi operativni sustav koji je nazvao Linux te ga je be splatno distribuirao na Internetu, trazeCi od korisnika da ga sami unapreduju i tako prepravljenog ponovo objavljuju na Internetu. Rezultat svega bio je razvoj mocnog operativnog sustava Linux, kojeg tisuce hakera i milijuni korisnika neprestano unapreduju do tocke da je Linux danas jedan od najnaprednijih operativnih sustava, pogotovo na  podrucju koristenja Interneta. Iz UNIX-ove korisnicke kulture iznikle su i druge grupe zajednickog razvoja softvera otvorenog kada. Tako je   2001.   preko sezdeset posto Web posluzitelja radilo pomocu  posluziteljskog programa otvorenog kada Apache, koji je razvila zajednicka mreia UNIX program era. Razvoj World Wide Weba omoguCio je Internetu ulazak u svijet na velika vrata. To je aplikacija za razmjenu informacija koju je   1990. razvio engleski programer Tim Berners-Lee, koji je u to vrijeme radio u CERN-u, europskom razvojnom sredistu za visokoenergetsku fiziku smjestenom u Zenevi. lako on to tada nije znao (Berners-Lee, 1999.:5), njegov rad se nastavljao na dugu tradiciju ideja i tehnickih  projekata kojima se u posljednjih pedeset godina pokusavalo povezati  izvore informacija preko interaktivnog racunarstva. Vannevar Bush 18

--

Free Software Foundation (prev.) 19   Uz znacertie "pravo", engleska rijec right   ima i znacenje "desno" dok  rijec   lift  osim sto znaCi"lijevo" znaCii "napustiti" (u ovom slueaju, odreCise vlasnickih prava).Politicke konotacije ove igre rijeCitakoder  nisu iskljucene (prev.).

 predlozio je svoj sustav 1945. Douglas Engelbart dizajnirao je (radeCi u svojem Centru za napredna istrazivanja, koji se nalazio na podrucju zaljeva San Francisco) On-Line System, ukljucujuCi graficko sucelje i misa te gaje prvi put predstavio 1968. Ted Nelson, radikalni inovator, iznio je viziju hiperteksta medusobno povezanih informacija u  proglasu "Computer Lib", kojeg je napisao 1965. Dugi niz godina radio je na utopijskom sustavu Xanadu: otvorenom, samorastueem hipertekstu povezanom sa svim podacima planeta, proslosti, sadasnjosti i buduenosti. Bill Atkinson, autor grafickog sucelja Macintosha, razvio je HyperCard sustav povezivanja informacija dok je radio za Apple Computers osamdesetih godina dvadesetog stoljeea.  No, Berners-Lee je snove pretoCio u zbilju izradivsi 1980. program Enquire. Presudna okolnost je bila ta sto je Internet vee posto jao, te je na njemu mogao pronaCi podrsku i osloniti se na decentraliziranu racunalnu snagu putem radnih stanica; utopiju je sada bilo moguee ostvariti. Razvio je i implementirao softver koji mu je omoguCioslanje i primanje informacija na ili sabilo kojeg racunala spojenog na Internet: HTTp, HTML i URI (kasnije nazvan URL). U prosincu 1990. Berners-Lee je u suradnji s Robertom Cailliauom razvio  program za pretrazivanje/uredivanje, te je taj sustav nazvao World  Wide Web (WWW). CERN, program za pretrazivanje WWW-a, objavio je na Internetu u kolovozu 1991. Veliki broj hakera iz cijelog svijeta poceo je razvijati svoje pretrazivace na temelju rada Berners-Leea. Erwise je bila prva modificirana verzija koju je razvio Helsinski tehnoloski institut u travnju 1992. Uskoro je Viola s Kalifornijskog sveuCilista u Berkeleyu izradio svoju adaptaciju softvera. ad svih modificiranih verzija WWW pretrazivaca, program Mosaic bio je najvise proizvodno orijentiran. Razvili su ga student Marc Andreessen i Eric Bina, djelatnik Nacionalnog centra aplikacija za superracunala na SveuCilistu Illinois. ani su u Mosaic dodali usavrsene graficke moguenosti, pa su se sada putem Interneta mogle slati i  primati slike, kao i mnoge tehnologije sucelja preuzete iz svijeta multimedije. Program su objavili na Usenetu u sijecnju 1993. Nakon toga, Andreessen prihvaea programerski posao u malom poduzeeu u

Palo Altu. Dok je radio u tom poduzeeu kontaktirao gaje vodeCi poduzetnik iz Silicijske doline,Jim Clark, kojije, trazeCi nove poslovne moguenosti, upravo napustao poduzeee ciji je bio osnivac - Silicon Graphics. Angazirao je Andreessena, Bina i ostale suradnike te osnovao tvrtku Mosaic Communications, kojaje kasnije morala promijeniti ime u Netscape Communications. Prvi komercijalni pretrazivac,  Netscape Communicator, objavili su na Internetu u listopadu 1994., a 15. prosinca 1994. isporuCili su svoj prvi paket proizvoda. Godine 1995., program je bio objavljen na Internetu: besplatno za edukaciju i uz naknadu od 39 dolara za poslovnu uporabu.  Nakon uspjeha Navigatora, tvrtka Microsoft konacno otkriva Internet i 1995., u sklopu operativnog sustava Windows 95, predstavlja svoj pretrazivac Internet Explorer utemeljen na tehnologiji koju je razvila mala tvrtka Spyglass. Razvijeni su i drugi pretrazivaCi, npr.  Navipress, kojegje neko vrijeme koristio AOL (America On Line). Sun Microsystems 1995. razvijaJavu, programskijezik kojije aplikacijama omogueavao kretanje medu racunalima putem Interneta, do pustajuCi tako racunalima da bez opasnosti pokreeu programe uCitane s Interneta. Sunje svojJava softver besplatno distribuirao preko Interneta, sireCi tako sve vise svijet mrdnih aplikacija. Netscape je odmah implementirao Javu u svoj pretrazivac. Kako bi se suprotstavio konkurenciji Microsofta, Netscape objavljuje izvorni k6d svog  pretraiivaca putem Interneta. Takoje sredinom 1990-ih Internet privatiziran, njegova tehnicki otvorena arhitektura omogueavala je umrezavanje svih racunalnih mreza diljem svijeta, a World Wide Web je funkcionirao sarno uz  pomoc odgovarajueeg softvera, tzv. pretrazivaea, kojih je na raspolaganju korisnicima bilo nekoliko. Internet se radao u umovima znanstvenika u ranim 1960-ima, a racunalna informacijska mrda utemeljenaje 1969. Ta mreza stvorila je mrdno racunarstvo, interaktivne zajednice znanstvenika i hakera koje su nastajale kasnih 1970-ih. Medutim, za veCinu ljudi, za poslovni svijet i drustvo opeenito, Internet je roden 1995. U nastavku eu istaknuti i protumaCiti analiticki vazna povijesna obiljezja njegova nastanka.

 Nevjerojatna formula: visoka znanost, vojna istraiivanja i slobodarska kultura Internet je stvoren nevjerojatnim krizanjem visoke znanosti, vojnih istrazivanja i libretarijanske kulture.* Glavna sjecista ta tri pravca iz kojihje nastao Internetjesu istraZivacki centri sveucilista i instituti za intelektualne usluge, programski usmjereni na obranu. ARPANET je  ponikao iz Ministarstva obrane, ali su njegove vojne aplikacije bile sekundarni cilj projekta. Glavna briga IPTO-a bilaje osnivanje racunalnih znanosti u SAD-u, te su dopustali znanstvenicima da rade svoje projekte nadajuCi se kako ce iskrsnuti neSto zanimljivo za njih. Tako je Baranov projekt bio uistinu vojno orijentiran. Taj prijedlog igraoje vaznu ulogu u izgradnji ARPANET-a zbog svoje tehnologije "preusmjeravanja paketa", a i stoga sto je inspirirao racunalnu arhitekturu temeljenu na tri pravila na kojima Internet i danas funkcionira. To su: struktura decentralizirane mreie, distribuiranje racunalne snage preko svih evorista mreze, te mnostvo funkcija u samoj mrezi radi smanjivanja opasnosti od prekida veze. Ta tri svojstva sacinjavala su kljucni odgovor na vojne potrebe za "prezivljavanje" sustava: fleksibilnost, odsutnost zapovjednog sredista i maksimalnu autonomiju svakog evorista. Iako sve to zvuCi kao vojna strategija, Pentagon je odbio Baranov  prijedlog i nitko ga nije pokusao ostvariti. Neki izvori upucuju na to da ARPA nije znala za Baranove radove 0"distribuiranim mreiama" iz 1964., sve dok ih Roger Scantlebury, britanski istrazivac kojije radio na slicnim tehnologijama, nije doveo u srediste pozornosti IPTO-vog ravnatelja u rujnu 1967. godine (Naughton, 1999.:129-31) na simpoziju u Tennesseeu. Baranov koncept bio je presudan za izgradnju ARPANET-a, ali ta eksperimentalna mreza nije izgradena u vojne svrhe - izgradili su je znanstvenici koji su izravno ili neizravno radili za ARPA-u (Abbate, 1999.).  Njihova namjera bila je nejasna osim glavnog cilja - stvaranja racunalne mreie, a naglasavani cilj bio je i optimizacija koristenja sku pih racunalnih resursa putem   on-line   raspodjele vremena koristenja

racunala izmedu vise racunalnih sredista. Cijena uporabe racunala  brzo je pala, a  on-line   raspodjela prestala je biti prioritet. Najpopularni je koristenje mreze bila je elektronska posta, aplikacija koju je u srpnju 1970. razvio Ray Tomlinson, BBN-ov programer. Do danasje to najrasprostranjenija aplikacija na Internetu. Podaci nam sugeriraju da su najistaknutiji znanstvenici na tom novom podrucju (racunalnim mreiama) koristili IPTO za osnivanje racunalnih znanosti u Citavom istrazivackom sustavu sveuCilista,tako da se 1960-ih i 1970-ih racunalne znanosti u Sjedinjenim Driavama uglavnom financiraju iz ARPA-e (tojejos uvijek bio slueaj i 2000.). S vremenom se razvila i mreza talentiranih znanstvenika i inzenjera (medu njima su:Joseph Licklider, Ivan Sutherland, Lawrence Roberts, Leonard Kleinrock, Robert Taylor, Alex McKenzie, Frank Heart i Ro bert Kahn), kasnije nadopunjavana pripadnicima generacije natprosjecnih mladih istrazivaca, a osobito bih spomenuo Vintona Cerfa, Stephena Crockera iJona Postela, Kleinrockove studente na UCLA-u. Jezgra razvojnog tima ARPANET-a dosla je uglavnom s MIT-a ukljucujuCi ijednu od tvrtki koja se izvorno odvojila od MIT-a, BBN (u pocetku su radili na akustici!) - te iz nacionalnog laboratorija Lincoln, uglavnom vojno orijentiranog istrazivackog centra u sjeni MIT-a. Kljucni clanovi mreie (medu ostalima: Roberts, Kleinrock, Heart i Kahn) diplomirali su na MIT-u. SveuCilisni djelatnici iz drugih istrafivackih centara takoder su bili dijelom ovog neformalnog, ali ekskluzivnog kluba racunalnih strucnjaka narocito oni sa sveuCilista UCLA (gdjeje predavao Kleinrock,jedan od vodeCih teoreticara) kao i ani sa Stanforda, Harvarda, SveuCilisa Utah, Kalifornijskog sveuCilista u Santa Barbari i Kalifornijskog sveuCilista u Berkeleyu. Inzenjeri/znanstvenici koji su prosli kroz ARPA-u, razvojna sveucilista i kvaziakademske institute za intelektualne usluge kao sto su RAND, SRI i BBN, bili su zasticeni vizionarskim rukovoditeljima IPTO-a, medu kojima su biliJoseph Licklider i Robert Taylor. IPTO  je uzivao odredenu slobodu u upravljanju i financiranju mreze, prije svega zbog toga sto je Ministarstvo obrane ARPA-i povjerilo da samostalno prosuduje kako bez gusenja kreativnosti i samostalnosti

1 stimulirati tehnoloska istrazivanja u kljucnim podrucjima. Ta se strategija naposljetku isplatila u vidu superiornosti u vojnoj tehnologiji. Ali ARPANET nije bio vojna tehnologija. Bio je to prikriven, eksperimentalni projekt Cijistvarni sadrzaj nadzorni kongresni odbori nikada nisu razumjeli. Kadaje ARPANET pokrenut, sedamdesetih godina proslog stoljeca dosli su novi mladi ljudi i pocelo se usredotoceno raditi kako bi se stvorilo ono sto ce kasnije biti Internet. Kahn i Cerf osmislili su i izgradili arhitekturu i pratece protokole, koji ce omoguCiti mrezi da se razvije u otvoren sustav racunalne komunikacije, sposoban za koristenje u citavom svijetu. Tako ARPANET, glavni izvor iz kojeg je kasnije nastao Internet, nije bio nenamjerna posljedica istrazivackog programa koji je zastranio. On je bio smisljeno razvijana vizija, koju je usporedo vodila grupa odlucnih racunalnih znanstvenika sa zajednickom misijom i koja je imala malo dodirnih tocaka s vojnom strategijom. Cijeli pro jekt bio je ukorijenjen u znanstvenom snu promjene svijeta kroz racunalnu komunikaciju, iakoje neke sudionike zadovoljavalo i sarno njegovanje kvalitetne racunalne znanosti. ARPANET-ovi stvaraoci su, u skladu sa sveuCilisnom istrazivackom tradicijom, u razvoj kljucnih funkcija mreze ukljuCili i studente na postdiplomskom studiju i to u otvorenoj atmosferi, bez posebnih sigurnosnih mjera studenti su koristili ARPANET i za  chat 20 ili za razgovore 0 nabavi

razvoj Interneta. Unatoc viziji i sposobnostima sto su ih znanstvenici iskazali na tom projektu, oni nikada ne bi mogli upravljati resursima potrebnim za stvaranje i razvoj racunalne mreze i svih popratnih tehnologija. Hladni rat bio je razlog zbog kojeg su javnost i vlada dali  potporu investicijama u vrhunskoj tehnologiji i znanosti, pogotovo nakon sto je sovjetski svemirski program pretekao americki i postao  prijetnja americkoj nacionalnoj sigurnosti. U tom pogledu Internet nije iznimka u povijesti tehnoloskih inovacija, procesu koji se obicno veze uz rat: znanstveni i inzenjerski trud za vrijeme Drugoga s\jetskog rata razvio je matricu za revoluciju mikroelektronicke tehnologije, a utrka za oruzjem u vrijeme Hladnog rata omoguCila je njen dalji razvoj. Sretan dio price 0ARPANET-u bio je taj sto je Ministarstvo obrane, u rijetkom primjeru organizacijske inteligencije, osnovalo ARPA-u - koja je imala stanovitu samostalnost - kao agenciju za financiranje i vodenje istrazivanja. ARPA se dalje razvijala i konacno  postala jedna od najinovativnijih institucija tehnoloskog usmjerenja na svijetu, ne sarno na polju racunalnih mrda, vec i na mnogim drugim vaznim poljima tehnoloskog razvoja. Djelatnici ARPA-e bili su akademski znanstvenici, njihovi prijatelji i studenti njihovih prija-

marihuane. Najpoznatiji takav BBS na ARPANET-u bio je SF-Lovers, koji su koristili zaljubljenici u znanstvenu fantastiku. Tranzici jom Interneta u civilni zivot te njegovom privatizacijom upravljala je  Nacionalna znanstvena zaklada u suradnji s akademskom zajednicom racunalnih znanstvenika koji su se tijekom godina okupili oko IPTO-a. VeCinaovih znanstvenika zaposlila se devedesetih godina proslog

telja bili su uspjesni u izgradnji mreze pouzdanih kontakata u sveuCili~nom svijetu, kao i u istraZivackim organizacijama koje su se odvo jile od sveuCilisnih krugova i nastavile raditi za vladu. Uvjet, prijeko  potreban kako bi zaista inovativni znanstvenici prihvatili projekt, bio  je da se znanstvenicima koji su bili ugovorom vezani uz agenciju ili ih je ona financirala dopusti odredeni stupanj samostalnosti, a to je Ostvareno iskljuCivo zbog razumijevanja toka rada u procesu istrazivanja. ARPA se nadala da ce se iz te velike koliCine resursa i znan-

stoljeca u velikim korporacijama. Kad kazemo da ARPANET nije bio vojno orijentiran projekt, to

Stvene dosjetljivosti izroditi nesto sto ce biti korisno vojsci (ali i americkoj ekonomiji).

ne znaCida su njegovi korijeni u Ministarstvu obrane beznacajni za 20 NajccsCinaziv za interaktivnu

alnom vremenu,

"prepisku" putem Interneta, vodenu u renajceSceneformalno odredenim temama (op. ur.).

0

Pokazalo se daje to bila ispravna strategija, eak i u vojnim uvjetima. Osamdesetih godina dvadesetog stoljeca, kada je postalo jasno da su Sjedinjene Drhve postigle tehnolosku superiornost u konvencionalnom ratovanju, posebno u elektronici i komunikacijama, strate-

f 

Dokje razvoj World Wide Weba bio rezultat individualne kreativno-

gija Sovjetskog Saveza bila je svedena na nezamislivu opciju masovnog nuklearnog udara. Nadalje, kao sto sam u zajednickoj studiji 0 Sovjetskom Savezu raspravljao s Emmom Kiselyovom (Castells i Kiselyova, 1995.), shvaeanje te tehnoloske inferiornosti bilo je jedan od  glavnih pokretaea za Gorbacovljevu perestrojku, sto je na kraju dovelo do raspada prividno moenog carstva. Sovjetski Savez je, isto kao i SAD, svoje znanstvene i tehnoloske sustave ukorijenio u vojnim kompleksima, ali ihje i zatoCio u sigurnosnim sustavima, te im dodao tajanstvenost i projekte orijentirane ka uspjehu, stoje na kraju dovelo do slabljenja tehnoloske inovativnosti unatoc kvaliteti sovjetske znanosti. ARPA-ina politika £leksibilnosti i akademske slobode isplatila se u pogledu vojne strategije, a istodobno je oslobodena i kreativnost americkih sveuCilisnih djelatnika, te su im omogueeni resursi pomoeu kojih su svoje ideje mogli pretvoriti u istrazivanje, a nakon toga i u funkcionalne tehnologije. Godine 1975., kada je ARPANET proradio, preseljen je u Agenciju za obrambenu komunikaciju, koja je mrdu pocela koristiti u vojne svrhe. Paradoksalno, vaznost koju je medusobno umrezavanje imalo za vojsku islaje u korist ranom preuzimanju Internet protokola koji su pak postavili temelje za njihovo sirenje. Nemogue suzivot vojnih upravitelja i sveuCilisnih istrazivaea koji su koristili mrdu uzrokovao je 1983. godine odvajanje mrde na MILNET (vojnu mrdu) i ARPA-Internet (istrazivacku mrdu), te je 1984. zapoceto stvaranje  NSFNET -a. U trenutku kada je vojno financirana tehnologija postala dostupna civilnom koristenju, Ministarstvo obrane otkrilo je politicki interes u komercijalizaciji, besplatnoj distribuciji i zapravo subvencioniranju americkih proizvodaca racunalne opreme kako bi je  poceli proizvoditi. Povijest se ne moze ponovno napisati, ali s nasim sadasnjim scenarijem bez ARPE ne bi bilo ARPANET-a, a bez njega ne bi postojao Internet kakvog danas poznajemo. Tehnologija "preusmjeravanja paketa", racunalna komunikacija i  prijenosni protokoli u Europi su razvijeni u javnim istrazivackim centrima, npr. u britanskom Nacionalnom laboratoriju za fiziku, ili u  programima koje je sponzorirala vlada (francuski program Cyclades).

sti i inicijative (Berners-Lee je radio u odjelu Cijije zadatak bio po boljsanje sustava za dokumentiranje u CERN-u, a ne razvoj novog softvera), rad Gilliesa i Cailliaua poduprla je, najprije razumijevanjem, a kasnije i aktivnom podrskom, poznata medunarodna istrazivacka institucija, koja je radila na sasvim razliCitom polju znanosti (Berners-Lee, 1999.; Gillies i Cailliau, 2000.). ~

ZakljuCimo: sva kljucna t~h.no~os~ d~.stign~e~koja suo~ove.lado Interneta nastala su oko vladlmh mstltuclJa, vehkih sveuCihsta 1 razvojnih centara. Korijeni Interneta nisu u poslovnom svijetu. Bilaje to  prenapredna tehnologija, preskup projekt i prerizican potez da bi ga zapocele organizacije okrenute zaradi. To naroCito vrijedi za sezdesete godine proslog stoljeea, kadaje veCina velikih korporacija imala konzervativne industrijske i financijske strategije pa nisu bile spremne za rizicno ulaganje u vizionarske tehnologije i ljudske resurse. NajoCiti ji   primjer toga jest Cinjenica da je 1972. godine Larry Roberts, direktor   IPTO-a, zelia privatizirati ARPANET nakon sto je bio dovrsen i funkcionalan. Preuzimanje operativnih ovlasti ponudio je ATT-u.  Nakon sto su razmotrili ponudu, uz pomoe strucnjaka iz laboratori ja   Bell, ATT je odbio preuzeti taj dio ARPANET-a. Jos uvijek su bili  previse ovisni a analognoj telefoniji, nespremni za prelazak na digitalno prespajanje. I taka je, na korist svijetu, korporativni monopol  propustio prisvojiti Internet. Cak niti sredinom devedesetih godina, kadaje americki Ured za oporezive tehnologije odrZao saslusanje na temu NREN-a, nitijedna telefonska kompanija nije prihvatila poziv za sudjelovanje. J edna ad tih kompanija posebno je naglasila da nema nikakvih interesa u tom razvoju (Steve Cisler, osobna korespondencija,2001.).  Ni javna poduzeea nisu imala previse vizije na tom podrucju. U  jos jednom vaznom primjeru, znanstvenici britanskog Nacionalnog laboratorija za fiziku (NPL)21 izgradili su dvije racunalne mrde, Mark I i Mark II, koje su se temeljile na Daviesovoj tehnologiji 21

.

._~

..~ .._~--~--~_

.. -

 NatiOnal Physical Laboratory (prev.)

"preusmjeravanja paketa". Davies (postavljen za upravitelja odjela za istrazivanja u NPL-u 1966.) pokusavao je uvjeriti Sredisnji postanski ured da postavi nacionalnu racunalnu komunikacijsku mrdu. Da se to kasnih 1960-ih dogodilo, pretekli bi ARPANET. Posta nije pokazala zanimanje za racunalnu komunikaciju, a kada je 1977. konacno  popustila pod pritiskom poslovnog svijeta, izgradila je mrdu za pri jenos podataka baziranu na Telnetovom sustavu. Telnet je bila americka tvrtka koja se temeljila na ARPANET-ovoj tehnologiji, a britanska tehnologija "prespajanja paketa" nikad nije izasla izvan NPL-ovih Iaboratorij a, tako da je razvoj Interneta u Britaniji moran pricekati globalnu ekspanziju americkih racunalnih mrda.  Na temelju svih primjera nadaje se zakljueak da se Internet razvio u sigurnom okruzenju, u kojem su osigurani javni resursi i istrazivanja za zavrsetak projekta, te u sredini u kojoj nije manjkalo slobode razmisljanja i inovacija. Poslovni svijet nije mogao dozvoliti toliko skretanje, potrebno da izniknu isplative aplikacije iz tako drskog nauma. S druge strane, u situacijama kada vojska sigurnost stavlja na visu  poziciju od bilo cega dugog, kao sto se dogodilo u Smjetskom Savezu (a moglo se dogoditi i u Sjedinjenim Ddavama) kreativnost ne moze  prezivjeti. Isto tako, kada vlada ili javne sluzbe prate svoje osnovne,  birokratske instinkte, kao sto je bilo u slucaju britanske Poste, prilagodba je u prednosti pred inovacijom. Prvo sjeme Interneta bilo je  posijano u zoni sumraka relativno slobodnih prostora, bogatih resursima, koje je stvorila ARPA na sveuCilistima, u inovacijskim skupinama i velikim istrazivackim sredistima.

To se sjeme razvilo u razIiCite oblike. Jedan od njih bila je kultura individualne slobode koja se radala na sveuCilistima sezdesetih i sedamdesetih godina dvadesetog stoljeca: ona je koristila racunalne mreze za svoje ciljeve - potragu za novim tehnoloskim dostignuCima iz Cistog uzivanja u istrazivanju. Sarna sveuCiIista igrala su veliku

ulogu u podrZavanju racunalnih mrda lokalnih zajednica. Medu ostalima, sveucilista povezana s grassroot   krugovima putem racunalnih rnrda: Boulder Colorado, Blacksburg Electronic Village, Cleveland  Free Net, Chetbuco Suite u Halifaxu, Nova Skotska. Bez kulturnog i tehnoloskog doprinosa ovih izdanaka racunalnih mrda Internet bi vjerojatno izgledao drugacije i ne bi obuhvatio cijeli svijet, ili barem ne tako brzo. Idealisticki pristup tehnologiji sto ga je gajio Berners-Lee nije bio daleko od ideja kulturnih revolucionara kao sto su Nelson i Engelbart. Brzo sirenje protokola racunalne komunikacije ne bi  bilo moguce bez slobodne, otvorene distribucije softvera i zajednickog koristenja resursa, stoje postalo pravilo ponasanja hakera. Pojavljivanje osobnih racunala znacajno je pridonijelo sirenju mreh, sto se maze vidjeti na primjeru FIDONET -a. VeCinamrda trazila je okosnieu u snaznijim strojevima, a to je bilo moguce sarno preko veze izmedu znanstveno temeljenih mrda i zajednica hakera-studenata na sveucilistima. SveuCilistasu bila mjesta protoka inovacija izmedu veIikih znanstveno ekskluzivnih mrda i improviziranih kontrakulturnih mreza koje su se pojavljivale u svakojakim oblicima. Ta dva svijeta bila su razliCita,ali s vise dodirnih toeaka nego sto ljudi misle. Studenti na postdiplomskom studiju imali su veliku ulogu u izgradnji ARPANET -a. Skupina za rad na mrdi (NWG)22, koja je osmislila veCinu ARPANET-a, sezdesetih godina dvadesetog stoljeea sastojalase uglavnom od postdiplomskih studenata, ukljucujuCi Cerfa, Crockera i Postela koji su zajedno pohadali srednju skolu uJuznoj Kaliforniji, a zatim su bili Kleinrockovi studenti na UCLA-u. Kada nisu hili sigurni u svoje rezultate, svoj rad su slali na BBN i druga tvorista IPTO-ove istrazivacke mrde putem RFC23  dokumenata, §toje do danas ostao naCin i naziv za neformalnu tehnicku komunikaciju na Internetu. Otvorenost tog formata bila je i nastavlja biti neophodna za razvoj infrastrukture Internet protokola. VeCina tih studenata nije bila kontrakulturalno nastrojena u smislu tadasnjih 2 2 -~ ~ --~ -~

 Network Working Group (prev.) . equest For Comment - zah~ev za komentar (prev.)

23R

aktivista socijalnih pokreta, ili barem Cerf nije. Bili su prezaokupljeni svojom neobicnom tehnoloskom avanturom da bi vidjeli bilo sto izvan svijeta racunala. Problem im nije predstavljala niti Ci~enica da  je njihov projekt financirao Pentagon, ni prikljuCiva~e ARPA-i (sto  je uCinio Cerf) usred Vijetnamskog rata. Unatoc tome, njih su prozimale vrijednosti individualne slobode, neovisnog misljenja, zajednistva i suradnje s kolegama, a sve su to bile karakteristike sveucilista sezdesetih godina. Iako mladi clanovi ARPANET-a nisu bili sudio-

Interneta, tako da su omoguCile prvu dionicu u globalizaciji Interneta, kadaje spajanje mreia postalo moguce. Nakon stoje NSF otvorio ristup NSFNET -u stranim mreiama izmedu 1990. i 1995. (kadaje internet privatiziran), udio neamerickih mreia na Internetu se udvostroCio, sto je sada iznosilo izmedu dvadeset i cetrdeset posto svih spojenih mreza.

nici kontrakulture, njihove ideje i softver stvorili su prirodan most izmedu svijeta visoke znanosti i sire studentske kulture kojaje proizasla iz BBS-ova i Usenet mreie. Ta studentska kultura koristila je racunalne mreie kao alat slobodne komunikacije i u svojim politickim oCitovanjima (Nelson, Jennings, Stallman) kao alat za oslobodenje, kojije zajedno s osobnim racunalima, priskrbio ljudima snagu informacija radi oslobodenja od vlada i korporacija. Grassroot   aktivisti Interneta su, stvaranjem autonomnih

mreia i

konferencijskih sustava, konacno u~ecali na razvoj komercijalnih usluga osamdesetih godina dvadesetog stoljeca, buduCi da je poslovni svijet oponasao komunikacijske sustave koje su stvorile alternativne mreze. Sjedne strane, telekomunikacijske i racunalne tvrtke (ATT, MCI, DEC, itd.) razvile su usluge elektronske poste, a velike kompanije postavile mreze za velika podrucja24 za svoju internu upotrebu. S druge strane, on-line   usluge nudile su kompanije kao Compuserve, America On Line (AOL) i Prodigy. Te usluge u pocetku nisu bile umreiene, ali su stvorile temelje na kojima ce se kasnije razviti dobavljaCiInternet usluga. Sve te razliCite primjene racunalnih mreza nisu se razvile iz ARPANET zajednice, vec iz raznolikog univerzuma alternativnih mreza proizaslih iz kulture slobode. U~ec~ autonomnih mreia bio je odlucujuCi i u globalnom sire~u racunalnih mreza. Kontrola americke vlade nad ARPA-Internetom bilaje prepreka spaja~u mreia drugih zemalja. Mreie temeljene na UUCP protokolu postale su globalno rasirene puno ranije od  24

 wide area network (prev.)

Iz tih raznolikih doprinosa rodio se Internet, Cijaje najupeeatljivija osobina bila otvorenost - kako u tehnickoj izvedbi, tako i u socijalno-institucionalnoj organizaciji. Tehnicki govoreCi, f1eksibilnost komunikacijskih protokola dozvolila je okosnicama Interneta, kao sto je ARPANET, spajanje na tisuce lokalnih mreza. Cerf i Kahn predlozili su TCP arhitekturu u svojem seminarskom radu "Protokol za mreznu interkomunikaciju paketa podataka" 1973., koji je objavljen 1974. i dovrsen 1978. s IP protokolom, omogucujuCi standarde kompati bilne za razliCite mrezne sustave. ARPANET-ova otvorena arhitektura je omoguCila prezivljavanje Interneta i kada se suoCio s najveCim izazovom u procesu globalizaci je: teskocama prilikom postizanja sporazuma oko zajednickog medunarodnog standarda. Telekomunikacijske kompanije te postanski i telekomunikacijski uredi veCine velikih europskih drzava podriavali su drugaciji komunikacijski standard, x.25. Njega je 1976. Medunarodna telekomunikacijska zajednica25  proglasila medunarodnim standardom. Taj protokol je bio donekle kompatibilan s TCP/IP-om, ali  buduCi da se na ~ihovom razvoju radilo odvojeno nisu mogli meduSobno komunicirati. Rasprava nije bila sarno tehnicke naravi. U sluC !a ju   prihvaca~a proto kola x.25, kontrola i odgovornost bili bi uglavnom u rukamajavnih dobavljaca mreinih usluga, a na trosak privatnih vlasnika racunala. Zato su europske postanske sluzbe odobravale taj 2 5 . . International Telecommunications Union (prev.)

 protokol. Nasuprot tome, ARPANET-ovi protokoli temeljili su se na raznolikosti mreza, a telekomunikacijske kompanije su odbijale spa janje privatnih mreh sa svojim mrdama. Kasnih sedamdesetih postanske sluzbe su planirale organiziranje prijenosa racunalnih podataka u serijama odvojenih, nacionalnihjavnih mreh, koje se spajaju na nacionalnim granicama. Vlasnici racunala trebali su se spojiti izravno najavnu mrdu u svojoj zemlji, a ne stvarati vlastite privatne mreze. MINITEL, dobavljac telematic usluga francuske postanske sluzbe, temeljio se na nacelu centralizirane racunalne mrde koju je kontrolirala vlada. Na internacionalnoj razini, CCITT (relevantno pov jerenstvo Medunarodne telekomunikacijske zajednice) je krenuo s dodjelom adresa svakoj drhvi. Pretpostavka je bila da ce racunala biti spojena na javnu mrezu, pa je povjerenstvo odluCilo da veCina zemalja ne treba vise od deset mreznih adresa, osim dvije stotine za Sjedinjene Drhve kao izuzetak. Takva logika bila je posve razumljiva u svijetu u kojemje nekoliko godina ranije IBM-ova studija predvidjela da ce se 2000. godine svjetsko trZiste racunala stabilizirati na oko pet tisuCa racunala i u kojem je 1977. (nakon razvoja osobnog racunala)  predsjednik DEC-a izjavio da "nema razloga zasto bi netko zelio racunalo u svojoj kuCi".  Na kraju su neke javne i komercijalne telekomunikacijske mreze  prihvatile x.25 protokol, dok su ARPANET i veCinaamerickih privatnih mrda nastavili koristiti TCP/IP. Medunarodna organizacija za standardizaciju (ISO)26 intervenirala je u tom slucaju, a kada nije us pjela pomiriti razliCite interese pojedinih vlada, te proizvodaca racunala i telekomunikacijskih operatera, dozvolila je nacelo postavljanja slojeva protokola. Sluzbeni medunarodni protokol postao je OS127, ali buduCi da nisu uspjeli nametnuti taj standard, ISO je nastavio odobravati mnostvo protokola, ukljucujuCi TCP i IF. BuduCi da su ARPANET-ovi protokoli imali fleksibilnost integracije razlicitih -

26International- Organization for Standardization (prev.) 27Open Systems Interconnection - medupovezivanje otvorenih sustava. (prev.)

rnreznih sustava, a drugi protokoli to nisu mogli, TCP/IP standardi  prilagodili su se protokolima koji su se temeljili na x.25, te su na kraju  prevladali kao opceniti standard na Internetu.

sarnostalni razvoj Interneta: oblikovanje mreZe kroz njezino koristenje Otvorenost arhitekture Interneta bila je izvor njegove snage, njegovog samostalnog razvoja do kojeg je dolazilo kako su korisnici sami oblikovali mrdu i postajali proizvodaCi tehnologije. BuduCi da je Cvorista bilo lako pridodati, cijene su ostale niske (ako je postojala hardverska okosnica), a softver je bio otvoren i dostupan; do sredine 1980-ih (nakon sto je UUCP dozvolio spajanje ARPANET-a i Useneta) bilo tko s tehnickim znanjem mogao je pristupiti Internetu. Rezultat tog mnogostrukog doprinosa bila je pojava velikog broja nikad planiranih aplikacija, od elektronske poste do BBS-ova i "prostorija" za   chat,   MODEM-a i na kraju hiperteksta. Berners-Leeu nitko nije rekao da osmisli World Wide Web - neko vrijeme je zapravo morao skrivati svoje prave namjere, buduCi da je koristio vrijeme u istrazivackom centru koje nije bilo namijenjeno tom projektu. Zavrsioje posao tako sto se oslonio na podrsku svjetske hakerske zajednice s Interneta kojoj je slao svoje radove, a oni su mu pomagali i stimulirali ga. Neki hakeri komercijalizirali su njegove ideje i zaradili  bogatstvo dokje Berners-Lee, po svom izboru, nastavio raditi na do brobit javnosti, danas kao predsjednik World Wide Web konzorcija (W3C). Takvim ponasanjem stekao je postovanje u radnoj okolini i mjesto u povijesti, kao stoje bio slucaj i s Tedom Nelsonom, Douglasom Engelbartom, Richardom Stallmanom, Linusom Tovarldsom i mnogim drugim manje poznatim hakerima i nepoznatim korisnicima. Iz tehnoloske povijesti vidimo da su korisnici kljucni proizvodaci tehnologije, oni je prilagodavaju svojim potrebama i vrijednostima, a na kr~u je i u potpunosti mijenjaju, kao sto nam je pokazao Claude Fischer (1992.) na primjeru povijesti telefona. U slueaju Interneta

You're Reading a Preview Unlock full access with a free trial.

Download With Free Trial

Do 1992.Internet se sirio na svjetskoj razini, a NSF je planirao njegovu privatizaciju. Na obaje polja bilo nuzno odmaknuti se od izravne kontrole amerieke vlade. Takoje u sijeenju 1992.osnovano Internet drustv032, neprofitabilna organizacija kojoj je bila dana ovlast nadgledanja lAB-a i IETF-a. Cerf i Kahn, koje je Internet zajednica dobro  poznavala zbog njihovog tehniekog znanja i predanosti otvorenom radu na temelju konsenzusa, preuzeli su Internet drustvo. Pod njihovomje palicom tijekom 1990-ih medunarodno djelovanje u koordinaciji Interneta znatno poraslo. Internacionalizacijom Interneta nejasan status njegovih institucija (koje su u konaenici bile pod nadzorom amerieke vlade, no izrazavale su odredenu samostalnost na temelju integriteta i ugleda osnivaea Interneta) nasao se na udaru drugih vlada, osobito europskih. Proces privatizacije narusio je osjetljivu ravnotdu kojaje godinama karakterizirala dodjeljivanje imena domenama. U jednom od najveCih iznenadenja u Citavoj povijesti razvoja Interneta, ameriekaje vlada za dodjelu Internet adresa odredila Upravu za dodjelu Internet brojeva (IANA)33, koju je samostalno vodio  jedan od izvornih dizajnera Interneta,Jon Postel sa SveuCilistaJuzne Kalifornije. Taj raeunalni znanstvenik besprijekornog integriteta bio  je jedan od najcjenjenijih elanova znanstvene Internet zajednice.  Njegovo je rukovodenje prepoznato kao posteno, razborito i neutralno paje dugo bio globalni arbitar za dodjelu Internet domena sa zapazenim rezultatima u pogledu relativne stabilnosti i kompatibilnosti sustava. Umro je 1998. u dobi od pedeset i pet godina. Vjera u jednog eovjeka nije se mogla zamijeniti vjerom u instituciju vlade Sjedinjenih Drzava. Clintonova je administracija predlagala privatizaciju IANA-e i drugih institucija za nadzor Interneta jos od godine 1997. Postelova ostavstina bio je nacrt privatizacije institucije, kojije predlozio ameriekoj vladi u rujnu 1998., mjesec dana prije smrti. Amerieka vlada odobrila je predlozenu organizaciju, Internet korporaciju za dodjelu -

_ . _ -

32Internet Society (prev.) 33  Internet Assigned Numbers Authority (prev.)

imena i brojeva (ICANN)34, krajem 1998. i zavrsila fazu formiranja 2000. godine. Iako se njezina prava primjena i organizacijska struktura jos nisu razvile, njezine regulacije u~elovljuju duh otvorenosti Internet zajednice, decentralizaciju, gradnju konsenzusom i autonomiju karakteristienu za   a d h o c upravljanje Internetom u proteklih trideset godina, istodobno dodajuCi svjetsku orijentaciju u pogledu clanstva, iakoje glavno sjediste korporacije u Marina del Reyu, Kalifornija. To je neprofitabilna, privatna korporacija koja preuzima upravljanje nad dodjelom IP adresa, protokola parametara, upravljanje sustavom naziva domena i upravljanje temeljnim posluziteljima, a to je funkcije prethodno obavljala IANA pod ugovorom za americku vladu. ICANN ima eetiri komponente: najsire elanstvo, te tri organizacije za potporu koje se bave vaznim temama koordinacije Interneta (organizacija za potporu adresa, organizacija za potporu naziva domena, organizacija za potporu protokola). Te organizacije su decentralizirane u razliCite skupine, povezane elektronski i stalnim sastancima. Upravljaeko tijelo ICANN-a Ciniupravni odbor sastavljen od osamupravitelja, od eega troje biraju organizacije za podrsku, a devet  bira elanstvo i to elektronskim glasovanjem. Bilo tko s tehniekim znanjem moze prijaviti svoju kandidaturu. Do 2000. biloje 158 tisuCa clanova sirom svijeta i odrZani su prvi opCi izbori. Kandidate su nonadzorna povjerenstva i lokalni izborni krugovi. Radi ostvarivanja neke vrste globalnog zastupniekog tijela, za svaku od pet za koje su kandidati birani 2000. izabranje kandidat iz druge regije. Romantieno videnje svjetske Internet zajednice koja je delegirala vlastite predstavnike elektronskim glasovanjem moralo je trpjeti stvarnost lobiranja snaznih mrda za podrsku, kao i izbor odredenih kandidata zbog njihovih imena. Kritike na raeun nedostatka demokracije u ICANN-u nisu bile rijetkost, a to pokazuje i Cinjenica daje na izborima 2000. sudjelovalo samo 35 tisuca od 158 tisuCa clanova. ~~~~

-

----

Internet Corporation of Assigned Names and Numbers (prev.)

Medu izabranim upraviteljima nasao se i haker, clan zloglasne skupine German Computer Chaos Club, sto je uZasnulo predstavnike vlada. Nadalje, pokazalo se da veze ICANN-a i Ministarstva trgovine Sjedinjenih DrZava nisu bile prekinute. Vlade diljem svijeta, a osobito iz Europe, izrazito su kriticne prema americkoj dominaciji u ICANN-u. Kao primjer mozemo navesti daje ICANN odbio priznati ekstenziju ".eu" koja bi se mogla koristiti za sve tvrtke i institucije iz Europske unije. Za predstavnike Europske unije to bi bio najvazniji zastitni znak kojim bi se oznacavale europske tvrtke koje  posluju prema institucionalnim pravilima Europske unije, primjerice u skladu sa zastitom privatnosti na Internetu. Kontradikcija izmedu  povijesnih korijena Interneta u SAD-u i njegovog sve veceg globalnog znacaja pokazala je da se ICANN polako transformira u kulturoloski siru zajednicu. Unatoc svim sukobima i manama, pokazuje se da bi se institucije Interneta u dvadeset prvom stoljecu, ako zele biti legitimne, morale temeljiti na tradiciji meritokratskog konsenzusa koja je okarakterizirala pocetke Interneta. Slicnaje medunarodna organizacija - utemeIjena na konsenzusu, otvorena (premda, cesto uz znacajnu naknadu) i  bez zastupnickog tijela, a nadzire protokole i razvoj World Wide Weba - World Wide Web Consortium sa sjedistem u Sjedinjenim Ddavarna na MIT-u te u Europi na francuskom institutu INRIA, a njime - naravno - upravlja Berners-Lee, predavac na MIT-u. Bez unaprijed donesenog suda 0ucinkovitosti te nove institucije, stvarno je iznenadujuce dostignuce Interneta njegova relativna stabiInost bez podlijeganja birokraciji americke vlade, ili pak kaosu decentralizirane strukture. Na polju tehnickih inovacija za to su najzasluznija dostignuca Cerfa, Kahna, Postela, Berners-Leea i mnogih drugih koji su uistinu zeljeli odrZati otvorenost mrde za korisnike kao naCin ucenja i razmjene informacija. U tom drustvenom pristupu tehnologiji, meritokratsko plemstvo susrelo se s utopijskom kontrakulturom u otkrivanju Interneta i u ocuvanju duha slobode koji je u njegovoj biti. Internet je iznad svega proizvod kulture.

*   "Slobodarska kultura" ima razliCita znacenja u europskoj i americkoj tradiciji. U Europi se odnosi na ideologiju utemeljcnu na ne-

 popustljivoj obrani individualne slobode kao najvise vr~iednosti testo suprotne interesima vlade, ali ponekad i uz pomoc vlade za zastitu privatnosti. U americkom smislu to je politicka ideologija koja  ponajprije znaCi sustavno nepovjerenje u vlast, ideologija koja poCiva na misljenju da se tdiste 0 svemu brine sarno i da se pojedinac brine sam 0sebi.Ja taj izraz koristim u europskom smislu, kao kttlturu slo bode u tradiciji Johna Stuarta Milla, bez osude sredstava kojima je sloboda postignuta unaprijed.

Abbate,Jane (1999)  Inve ntin g the Inte rnet.   Cambridge, MA: MIT Press. Berners-Lee, Tim i Frischetti, Mark (1999) r#aving the r#b. San Francisco: HarperCollins. Botkin, J., Dimanescu, D. i Stata, R. (1984) Th e  Innovators.   New York: Harper and Rovv. Castells, Manuel i Kiselyova,Emma (1995)  Th e  Collapse of Soviet Communism: The  View from the InfOrmation Society.   Berkeley, CA: Univer-

sity of California International Area Studies Book Series. Conseil d'Etat (1998)  Th e  Internet and Digital Networks. Paris: La Documentation Fran