Inna Moor Bodyguard

I nna M oore

~0~

I nna M oore

~1~

I nna M oore

Kucam na vrata sobe za presvlačenje, jer je vrijeme da Isabel krene na pozornicu. Po običaju kasni. Iako sam sve isplanirala u sekund u, ona

kasni. Mogu biti najažurnija i najtočnija na svijetu, ona kvari moje planove i kasni. Nije ju briga tko se ljuti, tko je čeka. Ona je zvijezda u usponu koju trenutno iza pozornice čeka 25 000 fanova, koji žele čuti njene pjesme. Više ne kucam nego ulazim unutra. Ona me dočeka s cerekom na licu, obučena samo u gaćice i grudnjak. “Zašto nisi spremna?” Pitam je pomalo oštro, iako je ona šefica meni, a ne ja njoj. Ja sam njena osobna asistentica.

“Zato jer sam čekala da ti dođeš i da me obučeš.” Zaigrano mi odgovara dok se oblizuje i gleda me požudno. Zakolutam očima, odlažem rokovnik na stol pa joj prilazim da je obučem. “Nemamo vremena za ovo. Fanovi te čekaju.” Primam njen kostim za prvi dio koncerta, predivan crveni bodi na kojem su našiveni swarovsk i kristali. Skupa smo ga birale da istakne njenu brončanu put i divlju crnu kosu. Okrene se prema meni i stavi ruke na moja ramena dok joj prevlačim

kostim preko gležnjeva. Prelazi prstima nježno po mom vratu. Uvijek je ovako zaigrana. “Isabel.” Upozorim je jednim pogledom dok mi približava usne. “Jordan... znaš da se teško mirim s tim što voliš muškarce, tako bih te rado u svom krevetu. Neću odustati, tim više jer te nikad nisam vidjela s tipom.” Opet zakolutam očima, a ona se na ovo odvali smijati. Kad sam došla na razgovor za posao njene asistentice, ni na kraj pameti mi nije bilo kako će taj razgovor izgledati. Ušla sam u sobu u kojoj je bilo još 15-ak plavuša. Neke prirodne, neke umjetne, ali gotovo smo sve izgledale kao sestre. Doslovce sam se usrala od ove scene. Kad mi je Patrick, Isabelin menadžer, a dečko moje cimerice Zoe rekao

da mlada zvijezda traži osobnu asistenticu, nisam ni sanjala da ću se boriti s napaljenom tinejdžericom koja voli cure. Očekivala sam izazove, ali ne baš ove vrste. Možda sam trebala posumnjati u cijelu ovu ludost kad je ona ušla u sobu u kojoj sam čekala sa ostalim curama, približila se svakoj od nas da nas dobro pogleda u lice, stala ispred mene i rekla. ~2~

I nna M oore

“Ona. Nju hoću.” Neke cure su počele isti čas plakati, histerizirati , a ja, ja sam ostala u čudu. Ništa, presretna jer sam dobila posao samo tako, ustala sam i otišla za Patrickom koji se samo smješkao. Možda sam se glupača trebala zapitati i kad sam vidjela da je posao masno plaćen, baš zato jer se rijetko sa hirovima mlade borim nade. s njom, čak me i Patrick hvali, a tkoIpak, moževeć boriti 4 mjeseca se uspješno on zaista nije čovjek koji olako daje komplimente. U posao sam se brzo ufurala. S 23 godine počela sam raditi kao tajnica u jednoj modnoj kompaniji, da bih nakon godinu dana na recepciji postala osobna asistentica direktoru kompanije. Nakon 4 godine vrbovali su me za bolju plaću i dodatne pogodnosti u drugu kompaniju, tako da sad s 29 godina imam dovoljno radnog iskustva, ali ne i pameti jer se bavim odgojem dvadeset jednogodišnje razmažene zvijezde. Ipak volim je kao sestru, nju i njenu vrckavost i zaigrano dječje srce.

Oduševljava meisvaki dan iznova svojom dobrotom, iako me zna izludit i svojoj lajavošću neozbiljnošću. Ona zaista ne razmisli prije nego nešto kaže. Tako je prije mjesec dana izjavila u jednom televizijskom razgovoru da voli žene. Kriste, kakva je to frka bila! Nema novinske i televizijske kuće na Floridi koja nas nije nazvala za intervju. Prošli tjedan je objavila na Instagramu objavu u vezi izgradnje Trumpova zida na granici sa Meksikom. Čovječe, tada sam poželjela onu frku od prije mjesec dana! Izazvala je neopisivu pomutnju, tako da joj je

zabranjen pristup društvenim mrežama dok ne shvati da ne može komentirati političke prilike i u tim objavama koristit riječi kurac, pizda i jebanje, povezano s dotičnim predsjednikom. Konačno je spremna za izlazak na binu, bend je spreman, plesači već odavno čekaju. “Plavušice moja najdraža...” Šalje mi pusu dok popravlja po zadnji put svoju frizuru i make up. Sad mora sama jer su vizažisti izašli iz sobe da se obuče. Oči me već bole od kolutanja. Izađem iz njene sobe i pogledam niz hodnik. Prema meni ide muškarac u crnome, pogledava u svaku sobu dok hoda samouvjereno. Šta on tu radi, plesači su sa druge strane pozornice. Kako mi se približava, sve bolje uočavam njegovo lice. Iz nekog razloga je namrgođen, strijelja me crnim očima, dok mu ispod crne majice bez rukava izviruju tetovaže. Kriste, naježim se od dubine njegova pogleda, ali me to ne sprečava da ga ne potjeram odavde!

“Momak, plesači su s druge strane, nemaš šta tu raditi!” ~3~

I nna M oore

Sad i ja zakoračim prema njemu, a on se ne zaustavlja, nego me pribije uza zid i stisne mi svojom podlakticom vrat. Puše u mene dok me prži očima, a ja pokušavam udahnuti zrak. Ne odustaje, pritisnuo me skroz svojim tijelom, ali je popustio stisak pod vratom. Konačno dišem slobodnije, ali i dalje me gleda u oči k ao da me procjenjuje, osjetim njegovo tijelo uz se svoje, njegov mišić, vatru izkoja iz njega. Gledamo nekosvaki vrijeme, a meni riječiovu ne izlaze usta.probija Sama sebe sam uvjerila da mi neće napraviti ništa nažao, ali me ova njegova žestina hipnotizirala, a njegov miris me omamio. Toplina njegove tamnopute

kože me grije do vrenja. “Jordan! Gdje je mikrofon?” Isabelin glas trzne i mene i njega pa ga pokušam gurnuti, ali on se ne miče. Ipak konačno me pusti i odmakne se od mene. Ljutnja u meni raste dok se još ubijamo pogledima, koji je klinac tom tipu? I koji je vrag meni da me ovo tako raspametilo da ne mogu ni progovoriti? Samo šta ne dreknem na njega jer sam konačno povratila dar

Isabel izlazi iz sobe, odmjeri mene pa luđaka u crnome, naceri se igovora, procvrkuće. “O lijepo, upoznali ste se.” Pogledam u nju pa u njega, vidim da je i njemu na licu trag zbunjenosti. “Manuel, ovo je Jordan. Jordan, ovo je moj tjelohranitelj Manuel.”

“Otkad ti imaš tjelohranitelja?” Zašto ja ovo ne znam? Ona prođe ležerno pored mene i namigne mi. Pogledam u njega i dalje je namrgođen. “Momak, očekujem ispriku. Ne znam zašto si tako nabrijan, ali napao si me! Jesi li ti svjestan toga?” Bogami ja kao da pričam sa zidom! Ona mi ništa nije odgovorila, on bleji i dalje u mene bez riječi. “Halo, jesi zaboravio uzeti terapiju jutros? ” Sad sam u stanju da ga izlupam po glavi dok me ovako ub ija pogledom. Zakolutam očima, podignem ruke u znak nemoći, kreten je očito mutav. Okrenem se da uđem u Isabelinu sobu, moram dalje proučavati raspored za sutra. I definitivno moram s Patrickom popričati o ovom luđaku. Ne znam odakle su njega izvukli, ali tip je prije za terapiju obuzdavanja bijesa nego za zaštitu poznatih i slavnih. Tek što sam mu okrenula leđa i posegnula za kvakom, on mi priđe od straga, tako blizu da se stresem, rukom snažno lupi po vratima stojeći mi iza leđa te progovori. “Ne bih ti napravio ništa na što ti ne bi pristala, uživala bi k ao nikad u životu.” Od dubine njegova glasa me prođu trnci. Ne mogu se pomaknuti dok gledam u njegovu istetoviranu ruku pored mog lica. Naziru mu se ~4~

I nna M oore

sve vene, dok drži dlan raširen na vratima. Ne mičem se ni dok približava svoj nos u moju kosu, udahne moj miris i prišapće muklo. “Slatka kao vanilija. Sigurno si i takvog okusa.” Želudac mi se zalijepio za trbuh od zadržavanja daha. Ne znam šta mi radi, ali me oduzima dok mi stoji tako blizu i govori sve ove pogrešne stvari. Konačno se makne od mene, ja prodišem i otvorim vrata, ali nemam snage da se okrenem prema njemu.

“Mislio sam da je Jordan muškarac. Zato sam te napao, jer nisam očekivao ženu ovdje.” Zalupim vrata za sobom da ga ne vidim i ne čujem dok pokušavam doći k sebi. Jebote, ja sam vlažna! Napaljena! Izgleda da pristajem u ovaj cirkus ovdje čim se palim na mutave nasilnike. Približim se ogledalu i imam šta vidjeti. Rumena sam, ma šta rumena, zajapurena! Uvijek sam takva kad sam napaljena, moja bli jeda koža se Koliko god se borila da zacrveni neke da toemocije, uopće nije slatko, sakrijem na ovaj načinveć meužasn tijelo o. uvijek izda. Izdalo me i sad! Po prvi put ne znam šta ću napraviti u vezi s ovime, ali neću si dozvoliti da me tip uznemiri opet. Ako dođe do toga, leti on ili ja! S Isabel i Patrickom ću popričati prvom prilikom!

~5~

I nna M oore

Kad me Isa jučer nazvala u brizi i zatražila moju pomoć zbog prijetnji smrću koje je počela primati, odmah sam znao da taj posao mogu odra diti samo ja, nitko drugi je neće štititi poput mene. Ja ću i svoj život dati za nju. Zapišem u koji hotel trebam doći i kad. Dan provedem spremajući svoje stvari i družeći se sa starcima. Ne govorim im zašto odlazim od kuće tako brzo, a vratio sam se iz vojske prije mjesec dana. Dovoljno je samo da znaju da idem raditi za Isu.

Sutra popodne sam u Miamiju, već znam da navečer ima koncert. Čovječe, ona je zaista ostvarila svoje snove! Neka, i zaslužila je! Njen menadžer me dočekuje u predvorju hotela. Pruža mi ruku. “ Patrick.” Kimnem i kratko ga promotrim. “ Manuel.” “ Prvi put se vidimo, a osjećam da se dobro znamo, barem po onome šta mi je Isabel pričala o tebi. Hajde, idemo te prijaviti pa da ostaviš svoje stvari u sobu. Bit ćeš odmah do Isabeline sobe. Gore ćemo nastavit i razgovor, Isabel je sad na glavnoj probi, s njom je Jordan.” Vodi me na zadnji kat, bome izgleda da smo dobili najbolje apartmane.

Pokazuje mi prstom u sobe dok objašnjava sve. “Tu spava Isabel, tu ja, ti si ovdje, a tamo Jordan. Nas čet voro je pratimo svugdje, ok?” Kimnem dok ulazim u svoju sobu pa ostavljam svoje torbe na podu i ogledam se malo oko sebe.

“Uglavnom da ponovim, samo ti, ja i ona znamo za prijetnje, Jordan ništa ne zna. To će čuti od mene sutra. Bitno da si ti tu sad. Dobro pazi na nju i nitko nepoznat ne smije biti u njenoj blizini ako nije barem jedan od

nas dvojice s njom. Rekla mi je već da si profesionalni vojnik i da si tražio otpust prije mjesec dana, da znaš razne borilačke vještine, a znaš i rukovati oružjem. Da li te još nešto zanima?” Odmahnem glavom. Trenutno mi ništa ne pada na pamet. “Dobro onda. Ovdje ti je sve spremno. Nećeš biti u nikakvoj odori. Tu ti je mobitel i oprema. Moraš biti dostupan 0-24h. Za druge tehničke stvari i organizaciju njenih obaveza ti n e brini, to odrađujemo ja i Jordan.” Objasni mi još par detalja pa me pusti da se raspremim. Nakon večere sam spreman da krenem do arene u kojoj održava koncert. Patrick me vozi u svom autu dok ja tipkam Isi poruku da stižem za 20 minuta. ~6~

I nna M oore

“I ti ćeš dobiti auto sutra, ponekad će biti potrebe da je voziš, iako ima vozača.” Kimnem i na ovo, sve mi paše. Prođemo redare, dobivam posebnu propusnicu i oznaku da sam tjelohranitelj, sve potpišemo i krećem sam prema njenoj sobi za presvlačenje, kako mi je Patrick objasnio prije nego je otišao na razgovor sa nekim producentima kuće. pogledavam u svaku Redar me propušta u iz dionjene gdjediskografske je Isa, ali svejedno sobu dok hodam kroz dugački hodnik. Odjednom ugledam plavokosu ženu koja mi se obraća oštro i traži da odem odavde. Koji vrag ona tu radi? Ovdje trebaju biti samo Isa i Jordan! Poletim prema njoj i pritisnem je uza zid, prije nego stignem pitati tko

je ona i šta ona tu radi! Diše ubrzano pod mojim tijelom, u očima joj se miješaju strah i začuđenost. Obrazi joj postaju rumeni i neki tračak nevinosti iz njenih očiju ublaži malo moj žestoki napad pa povučem malo podlakticu koju sam joj držao pod vratom. Udahne duboko dok je i dalje držim sputanu pod sobom. Bode me svojim pokuša mekao odgurnuti rukama, ali ne pomaže joj. Njeno disanje meočima, zbunjuje, zvuči da je… uzbuđena dok je držim ovako pod sobom. Začujem Isin glas pa se oboje malo prenemo. Čini mi se da sam je pogrešno procijenio kao potencijalnu opasnost. Svejedno, ne mičem pogleda s nje jer me intrigira. Isa izlazi iz sobe vesela, i obrati nam se oboma te nas upozna. E pa sranje, Manuel, jesi zaostao! Prvi dan i već si pogriješio!

Dok razmišljam o tome kako sam cijelo vrijeme mislio da je Jordan muškarac, a ne žena, jer nigdje u razgovoru mi nisu dali naslutiti da je to žena, a bogami je žena i pol dok je gledam ovakvu nabrijanu, dok viče na mene sva lta i uznemirena zbog prethodne scene. Ne sjećam se kad je netko mene ovako oprao kao ona. Još me pita da li sam zaboravio terapiju. Još ljuta, okrene se da ode, a u mene ulazi vrag dok mi pogled pada na njeno tijelo u onoj uskoj plavoj haljinici. Cijela je zamamna i ženstvena, s tankim strukom i oblinama na pravim mjestima. Lupim rukom po vratima da ih zatvorim dok joj prilazim s leđa. Ukipila se na mjestu, dok joj šapućem sve one neprikladne riječi, siguran da se sad

rumeni još više nego prije 2 minute kad je bila prislonjena uza me. Kad sam već usrao prvi susret, onda da ga userem do kraja! Bez riječi se pokupi unutra nakon što sam joj objasnio da sam mislio da je Jordan muškarac, a ne žena. Napravio sam što sam htio. Nisam ženu osjetio jako dugo i ovo mi je baš podiglo raspoloženje. A tek njen miris… Miriši baš božanstveno, kao vanilija. ~7~

I nna M oore

Do kraja koncerta sam cijelo vrijeme u blizini pozornice i gledam u Isu ili je pratim nazad na presvlačenje. Jordan vidim jedino tada kad hvata Isu da je pita za buduće planove, što upisuje u onaj svoj veliki rokovnik. Već sam shvatio da bez njega ne ide nigdje. Ne gleda u mene nikako, a meni baš godi da je palim pogledom po licu. Trag crvenila joj se pojavi tu i tamo pa sam siguran da je uznemiravam na neki način. Nakon koncerta je cijela strka i gužva, obožavatelji su nahrupili da se upoznaju s Isom, a Patrick i ja nekako držimo stvar pod kontrolom. Već je davno prošla ponoć kad svi krećemo u hotel. Patrick vozi, a nazad sjedimo Isa, Jordan i ja.

Isa je odlično raspoložena i tipka na mobitel s nekim tko ju je očito dobro zaokupio. Jordan gleda kroz prozor, a meni opet oči počivaju na njoj. Promatram svaki djelić njenog lica, zaista je ljepotica. Pući usne dok razmišlja tko zna o čemu pa onda opet spušta pogled u svoj rokovnik i nešto se da planira se mora Nacerekam se na ovuupisuje. misao, Kladim a ona podigne pogledi kad i zabulji se upopišati. mene začuđeno. Neću produbljivati neprijateljstvo, ionako sam zajebao prvi dojam. Bolje da se malo uozbiljim, ipak ćemo raditi skupa svaki dan.

Već smo u hotelu i vozimo se liftom do naših soba. Isa se smiješka i dalje tipka na mobitel. Te današnje klinke su zaista razmažene. Jordan priča s Patrickom, smije se nečemu što je on rekao pa se nasloni malo svoju ruku na njegovu i zadrži se tako neko vrijeme. Opa, izgleda da se o tome radi! Ma nije, nema šanse, prestar je on za nju, uostalom spavali bi u istoj sobi da su skupa. On nas pozdravi, a ja ulazim prvi u Isinu sobu i pregledam balkon,

kupaonicu i spavaću sobu. Isa mi namigne pa se obrati Jordan.

“Hoćeš ostati minutu, trebam te.” Jordan kimne, ja im mahnem dok odlaze u kupaonicu, ali se na vratima sjetim da je moram nešto pitati pa se vratim unazad, kad začujem kako je Isa pita nešto u vezi mene. Zastanem pa osluhnem.

“Onda, kakav ti se čini Manuel?” “Šta ja znam, nemam neko mišljenje još.” Uuuuuu ovo boli! Cerekam se i slušam i dalje. “Prvo, niste mi ništa rekli da ćeš imati tjelohranitelja, drugo tip me napao čim me vidio, ali ok, razumijem, radio je svoj posao, a pogrešno je pretpostavio da sam ja muškarac. Treće, ako si već htjela tjelohranitelja, zar nisi onda mogla uzeti nekog mrcinu, a ne njega? Mislila sam da je plesač, onako zgodan i fit.” Opa! ~8~

I nna M oore

“On ti je zgodan?” Pita je Isa kao da čuje moje misli. “Gle, još uvijek imam oči na glavi i znam uočiti zgodnog muškarca, makar bio nasilan i mutav. Šteta.” E jebat ga, sad mi ga je baš stavila ovim zadnjim komentarom! Začujem puštanje vode u tušu pa izjurim vani dok me nisu uhvatile da zaboravio osluškujem. godsobu, da sam mislio pitati, će Ulazim u Što svoju a tu do mene spavati sam. Jordan. Tako znači? Zgodan sam joj, ali sam mutav? Nije sigurno smatrala da sam mutav kad samo joj pred vratima rekao da bi uživala u onome što imam na umu s njom. Prisilim sam sebe da se koncentriram na posao jer je ovo važnije od

ičega pa već u glavi radim popis pitanja za Isu i Patricka. Stiže mi poruka s nepoznatog broja pa se ustanem, uzimam mobitel i bacim se nazad na krevet. “Manuel, za sutra je Isabelin plan ovakav: 8:0 0 doručak, 10:00 potpisivanje 13:15 ručak u restoranu sa sponzorima, 16:00 teretana, 19:30 večera, CD21:30a, izlazak. Jordan. Sad sam zaista siguran da planira doslovce kad da se popiša! Odlučim odgovoriti kratko, ali razmišljam da li da joj se još jednom

ispričam. Odustanem od toga, jer je sama rekla da sam samo radio svoj posao.

“Ok, šefice.”

~9~

I nna M oore

Koncert je zaista odlično prošao, Isabel je zaista sve poštovala, nije izvodila, sve je bilo po planu. Manuel me danas nije uznemiravao, hvala Bogu, ali dala bih se kladiti

da sam osjetila na sebi njegov pogled puno puta. Previše puta. Ako sam i bacila pogled k njemu, koga zavaravam, bacila sam dosta pogleda onda kad nije gledao u mene, uglavnom je bio ozbiljan. Samo jednom sam

vidjela da se nasmijao u autu, zbog čega se nešto u meni aktiviralo. Kad se smije, naprosto nema traga onom mutavom divljaku.

On nas ostavlja u sobi, a ona me povlači do kupaonice da joj otkopčam haljinu. Prvo me ispituje šta mislim o njemu, a ja s njom volim iskreno. “Za njega ja garantiram. Poznajem ga jako dobro i vjeruj da nitko od njega nije bolji za ovaj posao.” Malo me iznenadi svojim obrazloženjem, ali vjerujem joj i prihvaćam kad je tako. “Hoćeš mi sad konačno reći zašto si uzela tjelohranitelja? I zašto meni nitko nije to rekao ranije? ” Pitam je dok izlazi iz tuša svježe okupana i mokre kose. Dodajem joj ručnik pa me pogleda ozbiljno. “Nisam htjela da se brineš, lutko. Neki kreten mi prijeti zbog mog priznanja da volim žene, a drugi zbog moje objave na Instagramu.” Malo podigne obrve, jer je izgleda svjesna gluposti koju je napravila i posljedica koje sad dolaze na naplatu. “E pa sranje. Dobro da si to shvatila ozbiljno. Dobro da je Manuel tu.”

“Da, sretna sam, osjećam se bezbrižno. On nikad ne bi dao da se meni nešto desi. Vješt je sa oružjem, trenira borilačke vještine, ma čovjek je životinja.” Na ovo se krene smijati zbog nečeg što je samo valjda njoj poznato. “A daj mi reci, s kim si se toliko dopisivala danas?” Pitam je jer moram biti u toku. “Nemoj biti ljubomorna plavušice, ali da znaš, upoznala sam jednu divnu curu. Zove se Clare i naprosto me zapalila.” Vidim da je baš sretna, slegnem ramenima pa joj pokažem plan za sutra.

Patrick mi je dao Manuelov broj pa šaljem plan i njemu. Njegov odgovor me čak i nasmije.

Sutra sam na nogama prije 7. Moja sat uvijek zvoni u 6:45 pa prva trčim na doručak, pripremam odjeću Isabeli za cijeli dan, a tek onda budim usnulu princezu jer je ujutro čangrizava. Danas nemam snage za teretanu ~ 10 ~

I nna M oore

jer smo sinoć kasno legli pa pomičem svoj termin u mom rokovniku na popodne, kad bude Isabelin termin u 16:00.

Zatvaram svoju sobu i krenem prema Isabelinoj, a ono imam šta vidjeti. Manuel hoda prema meni, na njemu su samo kratke hlače, majica mu je u ruci, kosa mu je razbarušena, lice i torzo su mu oznojeni, a one tetovaže oduzeta. kao“Neeee da… svjetlucaju. pokreni sePonovno glupačo!samMakni se! Halo, aktiviraj se!” Ona pametnjakovićka u mojoj glavi se dere, ali mozak ne šalje impulse u prave mišiće. Jedini mišić koji je sad aktivan je smješten točno među mojim nogama i čini mi se da ima neki ritam. Buljim i dalje u njega, oduzeta potpuno, ali valjda mi još očni mišići rade pa pratim njegov hod, tijelo i najzad lice. On se smješka. Ono baš se kretenski smješka kao da zna da sam zbog njega tu kao drvena Marija. Priđe mi tako blizu da mogu osjetiti onaj muževan miris njegovog znoja koji me tuče točno u glavu i šalje vatru u moje obraze. Nacereka mi se u facu i prišapće hrapavo. “Nisam samo ja mutav, izgleda.” Ruke i noge su mi potpuno mlohavi, jer me njegov glas, tako blizu mog

uha, šalju u ono pred orgazmičko stanje. Ako mi samo još nešto kaže ili ako samo ostane tu još neko vrijeme, mislim da ću početi dahtati i svršavati. Podigne obrvu i prijeđe lagano prstom po mojim usnama. “Predivno rumeniš. I predivno mirišeš. Sigurno je još štošta na tebi predivno.” Gotova sam, pulsiram dolje i mislim da mi koljena klecaju. Nasmiješi se i konačno mi okonča ovu agoniju te ode u svoju sobu.

Ispustim uzdah koji je ispunio cijeli hodnik. Šta je ovo jebeno bilo?! Nije mi ništa, apsolutno ništa napravio, a ja sam se opet oduzela kao da sam potpuno nesposobna. Ne znam koliko dugo tu stojim s rukom na kvaki na ulazu u Isabelinu sobu, ali pomalo se vraćam u normalu pa se brže bolje potjeram unutra da

ga ne dočekam na istom mjestu jer će uskoro i on doći kod nje. Budim je nimalo nježno pa kad je konačno otvorila oči i nešto opsovala na španjolskom, odem do kupaonice jer meni prvo treba hlađenje. Pljusnem se hladnom vodom jer mi je crvenilo još na licu. Isabel uletava u kupaonicu pa zastane na vratima. “A sranje, mislila sam da ću te uhvatiti pod mojim tušem.” Opet ona i njene igrice. “Zar dan nije počeo sočnom španjolskom psovkom?” ~ 11 ~

I nna M oore

“Sad sam bolje, uvijek tako počnem da ne zaboravim korijene. To mi je u krvi.” Preslatka je dok pokušava svoju kovrčavu crnu kosu obuzdati u nekakav rep.

“Pusti ja ću. Odi zapravo u sobu na krevet, tako mi je lakše.” Ide poslušno za mnom, to je zaista pravi doživljaj da ona nekoga posluša Sjeda odmah. na krevet, a ja kleknem iza nje i krenem je češljati. Začujemo kucanje na vratima. Manuel ulazi unutra i gleda u nas dvije s nekim neodređenim izrazom na licu. Ona mu pokaže da sjedne pa se obrati meni. “Ti znaš da si najbolja na svijetu?” “Znam Isabel i zato me plaćaš tako masno.” Obje se odvalimo na ovo, a ona uhvati moju ruku i da mi poljubac. Prirasla mi je srcu jer je jedno veliko dijete koje je tako brzo odraslo pod povećalom javnosti, tako da sam

joj ja jedna od najbližih prijateljica, mogla bih reći i najbolja. A zapravo prijateljica koja obavlja ovaj posao koji nitko drugi ne bi mogao raditi, barem ne usput netko sa prosječnim živcima. Manuel gleda u nas dvije i šuti. Nije više nasmiješen kao maloprije. I hvala Bogu obučen je. Dobro je, barem sam normalna kad je obučen. “Dolazi li večeras Benjamin?” “Isabel.” Upozorim je oštro.

“Šta sam krivo rekla? Pa zove se Benjamin i danas je subota i vi se seksate svake druge subote? Iako mislim da si ga izmislila jer ga nikad nisam vidjela.” “Isabel!!!!” Sad skoro vrištim na nju i u svojoj ljutnji povučem četku jače, pa ona zajauka. “O jebote, Jordan! Pa nemoj me obezglaviti sad! Koji ti je?” Okrenula je glavu prema meni dok drži ruku na onom mjestu gdje sam je počupala, a ja zurim u nju bez riječi, pokušavajući joj dati do znanja da

začepi. “Aaaaa, misliš da ne govorim takvo što pred Manuelom? Ne smeta njemu. Uostalom bit će s nama po cijeli dan, tako da moram pred njim pričati o svemu i to slobodno i otvoreno. Neću ga tjerati van svaki put kad želim s tobom pričati o nečem što samo tvoj mozak smatra neprikladnim. Je li tako Manuel?” Ja nemam snage da pogledam u njega, zatvorim oči i lupim se po čelu. Kao da sam majka koju njeno dijete sramoti neprikladnim izjavama. S

njom me uvijek oči bole od kolutanja. Da ne spominjem koliko puta u danu uzdahnem zbog nje.

Ne znam šta je Manuel odgovorio, nisam čula da je išta rekao. ~ 12 ~

I nna M oore

Konačno sam gotova s njenom frizurom, isplela sam joj savršenu pletenicu, onako malo ležerniju sa par pramenova koji joj lebde pored lica. “Prelijepa si, znaš?” Govorim joj iskreno jer je zaista nešto najljepše što imam u svom životu. Evo, već sad govorim o njoj kao da je moja, moja sestra ili kćer. Ne znam kako ću otići od nje kad dođe vrijeme da ostvarim vlastite planove. brzo ni prolazi. toga iima jošje3 neizmjerno. godine, ali vrijeme Već 4 mjeseca samDo s njom volim Nemamtako ni sestru brata,

možda se zato tako brzo vežem uz nju. Gotova je s doručkom pa krećemo prema garaži da nas Manuel vozi na potpisivanje CD-a koje je organizirano u velikom baru. Tamo će i otpjevati 3 pjesme. On ide pred nas, prvo otvara vrata Isabel pa odmah kreće do moje strane, okrzne me svojim tijelom i otvori i moja vrata. “Nemoj se sad drveniti kretenušo!”

Kako je ušao na vozačevo mjesto, tako sam se i ja konačno ugurala na svoje mjesto. “Jesi li dobro, rumena si?” Pita me Isabel čim sam sjela. Sranje, pogledam u retrovizor, vidim da se onaj mutavac cereka. “Dobro sam.” Uspijem procijediti. “Hajde, večeras će te Benjamin riješiti frustracije, iskreno ne znam kako

izdržiš po tom svom planu, tko se normalan seksa samo 2x mjesečno?” “Isabel, molim te da zašutiš, jer sam u stanju da te zadavim ovaj čas!” Ona se nasmije glasno pa mi uzvrati. “Daj ti njega radije odmah zovi da dođe, nećeš ti izdržati do večeras.”

Kriste, zadavit ću je i ići ću u zatvor! Da se suzdržim od ubojitih namjera, šaljem Benjaminu poruku. “Bok! Večeras sam zauzeta pa se vidimo drugi put, može?” Benjamin je da pravo kažem, moj prija telj s povlasticama. Imamo dogovor da se seksamo svake druge subote ako sam u Miamiju. Kako je

večeras ipak izlazak s Isabel, pomičem termin s njim. Nju sam već jednom odbila i tako se napila da mi je kucala na vrata sobe nakon izlaska i probudila cijeli kat. Ljutila se jer je, kako je rekla, jebač ispred prijateljice.

“Ne može. Ne mogu ja ovo više ovako. Zadnji put sam ti rekao, želim više. Ovo mi je premalo.” E pa odi i ti u kurac! Lijepo sam mu prije 5 mjeseci rekla da pristajem samo na seks, jer je tip, inače brat moje prijateljice Alice, turbo zgodan, ali

ne želim vezu, pogotovo ne sad kad se bavim s Isabel. Vezu nemam u planu nikad. Moje hodanje s dečkima je završilo sa 25 godina nakon jednog groznog prekida, kad sam kao budala plakala danima, tako da sam čak morala i bolovanje uzeti jer se nisam mogla dići ~ 13 ~

I nna M oore

s kreveta od jada. Moj jad se zvao Chad. Nešto najljepše i najzgodnije što sam probala u životu. I zajebao me gadno nakon što sam bila s njim 7 mjeseci i saznala da mu nisam jedina. Otada moji odnosi s muškarcima su čisto seksualne prirode, jer jebi ga,

ipak sam žena s potrebama i nagonima. Uostalom svaki muškarac bi poremetio planove, a to šanse ne želim i ne trebam. Za sve moram imati plan. Tada moje postoje minimalne da nešto pođe krivo. Krasno, sad i on hoće nešto više. E pa ne može! Totalno sam nabrijana da mu sad svašta napišem, ali se ipak skuliram i napišem mu kratko i odrješito. “Ben, rekla sam ti i zadnji put. Ne zanima me ništa više. Ako ostaješ pri svome, onda nemamo više o čemu pričati. Zbogom.” Čak i da želim hodati s njim, ne mogu to nikako pored posla koji radim. Nesvjesno otpuhnem pa mi se Isabel opet obrati.

“Što je sad bilo?” “Reći ću tiManuelu. ako ćeš biti tiho.” Promrsim joj ispod glasa i signaliziram očima prema “ Ok, ok da čujem!” “Benjamin želi nešto više, a ja ne. Tako da sam sad ostala i bez jebača.” “ Wiiiiiiiiiii!” Ona krene pljeskati rukama i oduševljeno vikati. “Jebote, jesam ti rekla da budeš tiho!” Sad i ja vičem na nju, a ona se ceri. “Dobro, dobro! Hajde naći ćemo ti večeras novog, s novim tehnikama, da ti riješi tu napetost, nepodnošljivo si nadrkana. Ako si baš tako očajna, daj da te ja riješim toga.” Sad se obje smijemo. Toliko je bedasta, da me u sekundi zna izvući iz neraspoloženja.

~ 14 ~

I nna M oore

Sad mi se tako sviđa moj posao. Nisam se dugo ovako iskreno nečem

smijao. Ta cura je totalno čudna. Radim tek drugi dan, a toliko je stvari kojima me nasmijala da je to čudo. Prvo kad sam je vidio ispred Isine sobe kad sam se vraćao iz teretane. Ukipila se kao prvi put, samo što se ovaj put rumenjela još slađe. Nije mogla skinuti oči s mojih tetovaža, ma cijelog me oblizala pogledom, kunem se! Tako slatka i izgubljena u vremenu i prostoru. Ostavio sam je tamo, jer mi se kita dignula samo dok sam joj prišao i šapnuo joj u uho kako je predivna. Uletio sam u tuš i morao na brzinu riješiti kvrgu u hlačama. Zatim u Isinoj sobi. Opet se kostriješila na Isu , jer je kao inače Isa svojom

jezičinom uvaljivala ljude u neugodne situacije, a sad je meta bila naša plavušica. Da, čuo sam kako je Isa zove pa sam prihvatio nadimak. Mogao sam odmah zaključiti da se i seksa po rasporedu. 2 puta mjesečno. Nije da se ja imam šta rugati, nisam se poševio mjesecima, ne da nisam mogao, nego nisam htio, ali brate da idem utanačiti datum za seks s nekom ženom, e pa za to moraš baš biti pacijent. Iza toga opet u autu, gotovo sam umro od smijeha kad ju je Isa opet

podjebavala. Na kraju se Isa nečem obradovala, ali nisam uspio čuti jer su šaputale. E da mi je znati! U velikom smo baru, Isa ide ispred mene, zaista izgleda kao zrela žena u krem sakou i hlačama, dok hoda samouvjereno na visokim štiklama. A naša plavušica ide pored nje, drži onaj svoj rokovnik i rumeni opet. Možda razmišlja o toj porciji koju će noćas konačno dobiti od tog svog jebača. Zasad sve prolazi u redu, ne primjećujem nikakve naznake prijetnji ili išta sumnjivo. Odradili smo i ručak pa se vraćamo u hotel. Njih dvije iza pričaju o izlasku i naravno, o tome šta će koja obući. Isa prijeti Jordan da mora obući kratku haljinu, jer je šteta da skriva svoje tijelo pod tim dužim haljinama. Potpuno se slažem, baš me zanima šta će obući. Obje se spremaju za teretanu pa krećem za njima nakon što sam se presvukao. Em moram bit tamo, em želim vidjeti plavušicu kako se znoji. Možda da joj pokažem koju vježbu. E pa ima da svršim isti čas! Skida sa sebe jaknu i ostaje u grudnjaku, topu, šta li je to, koji se na leđima spaja mnoštvom traka. Dolje ima uske tajice do listova. Ne mogu odlijepiti pogled s njenog dekoltea, ono je čisto ~ 15 ~

I nna M oore

savršenstvo! Vidim da su joj cice prirodne, sočne, velike, možda i prevelike za njeno sitno tijelo. A dupe! Ima da lupam glavom negdje od ove scene. Tajice su joj tako tijesne, da se sve jebeno ocrtava. Jedva se nekako pokrenem s mjesta dok držim i nju i Isu na oku. Ma jesam degen,

Isu ni ne gledam, samo u ovu malu plavušicu dok podiže svoju kosu u visoki se njiše doknje, hoda prema orbitreku. Isa jerep nakoji biciklu pored stavlja slušalice i ulazi u neki svoj svijet. Odmah zamijetim jednog od trenera kako prilazi Jordan. Od nje sam

udaljen samo 3 metra dok vježbam ramena. “Bok lutko! Trebaš pomoć oko ičega? Bilo čega?” Znam kakvu pomoć joj nudi. Zagledam se malo u njeno lice, ništa. Nikakva reakcija. Očekivao sam rumenjenje, zamuckivanje, čak i nestanak govora, a li ona mu sasvim ležerno i elokventno odgovara da ne treba, da se snalazi. E sad me posebno zaintrigirala. Ustanem se sa svoje sprave pa joj se

približim, naslonim ruku na prečku njene sprave i samo je bez riječi m pogled na njenom dupetu odmjerim od jebozovno glave do pete, tim da zadrži dok se onako mrdas gore dolje u ritmu. Pogledam je u lice i evo ga. Crveni se kao rak, gleda naprijed, ali i dalje

vježba, čak mi se čini da je ubrzala. Neće da me pogleda, namjerno me ignorira iako sam 10 centimetara od nje. Smijem se u sebi, izgleda da samo ja tako djelujem na nju. I to mi je dovoljno pa se maknem da je ne izazovem

preko granice i da me ne pošalje odakle sam došao. Vidim da traži neke sprave što dalje od mene, a ja namjerno i dem za njom svaki put samo da je iz sjene uznemiravam. Dok je gledam onako rumenu i izgubljenu, svašta mi pada na pamet. Možda da je pitam da mi da neki termin u onom svom rokovniku? Nakon sat i pol vraćamo se u sobe, Isa ide prva i tipka na mobitel, plavušica, pa ja zadnji. Hoću je još gledati, od samog pogleda na nju mi se kita trza u hlačama. Jesam zagori o potpuno. Crvena je i oznojena i ako je

ikako moguće, sve na njoj se još više zalijepilo za njeno tijelo. Večeras ću opet svršavati pod tušem na nju, dok nju u sobi do moje bude ševio drugi tip. Ma zajebi to, uletavam odmah po drugi put danas pod tuš zbog nje, pa

idemo na večeru i onda vani. Ako obuče nešto kratko ima da ispalim potpuno.

Oblačim crnu košulju i crni sako, malo kreme da je frizura na mjestu i spreman sam. Kucam kod Ise i ulazim, ona stoji na nogama u kratkoj crvenoj haljini i štiklama, dok joj je kosa ovaj put raspuštena. Zaista je postala zrela žena. Ne vidim plavušicu, valjda se još sprema, kad začujem njen glas iz kupaonice. ~ 16 ~

I nna M oore

“Isabel, ovo je prekratko, ako se samo malo nagnem prema naprijed, bilo tko će me moći tamo poševiti na podiju! Sve je na izvolite, jebote!” Izlazi iz kupaonice, dok gleda u svoje noge i povlači mini krpicu koju nazivaju haljinom prema dolje.

Ovaj put sam ja bez riječi. Ta bijela čipkana kratka, prekratka haljina je stvorena samo ja ioko svi tipovi koji su je pogledaju svršeremenčići u hlače u isekundi. Noge su joj da gole, gležnjeva joj neki seksi naravno visoke potpetice. Kosa joj je kovrčava, vidim našminkala se, bome plavušica je bomba! Kad me ugleda, zagrize usnicu tako slatko jer je shvatila da sam je čuo, a Isa proleti pored mene i priđe joj bliže. “Kriste, Jordan! Zato ja volim žene… uf! Izgledaš… mrak! Zar ne, Manuel? Nije prekratko, zar ne?” Preprekratko, ali neka se jebe, gledat ću njezine gaćice cijelu noć i šiziti! Odmahnem glavom, sad sam ja taj koji ne može progovoriti od pogleda na nju.

Pokupe svoje stvari pa krenu ispred mene sve do garaže. Patrick ovaj put ima slobodno, otišao je s curom van grada. Obje hodaju ispred mene i cerekaju se, a p lavušica tako mrda onim dupetom da me boli glava od pogleda na nju. Ovo će biti duga noć. Isa mi govori kamo trebam voziti i za 20 minuta smo u nekom

luksuznom noćnom klubu gdje je Isa dobila VIP separe. Tamo već čeka neka njena ekipa pa se svi skupa uputimo tamo. Ona navaljuje da sjednem k njima, nema šanse, ne smijem se ni približiti plavušici, mislim da ću izgorjeti kao komadić papira ako dirnem onu vatru. Stojim cijelo vrijeme na nogama i promatram ekipu. Vesele su obje, a Isa stalno bleji u mobitel i tipka. Konobari samo donose piće, cure polako pijuckaju, ja pijem samo vodu. Klub je već pun i neki tipovi pokušavaju doći do cura. Isa nije zainteresirana pa ih odbijam. Polako se cure sele na podij, e tek sad će mi trebati živci. Jedna plavuša iz Isine ekipe se približila meni i zavodi me.

Ne znam šta mi sve nije ponudila, a meni su oči samo na našoj plavušici. Sjedi točno preko puta, tako da mogu vidjeti njene bijele gaćice. Malo je ugrijana od alkohola pa je stalno rumena. Gleda me nekako prodorno i slobodno.

Jebeš me, ona mi se smješka! Plavuši koja mi se uvaljuje kratko samo odgovorim da nisam zainteresiran, ni nisam, jer je moju pažnju okupirala naša plavušica u onoj bijeloj haljini. Već imam ritual, bacim pogled na klub pa na nju i nas miješim joj se, a ona drži čašu u ruci, gleda me i smiješka se nazad. ~ 17 ~

I nna M oore

DJ pusti jedan Isin hit i cijela ekipa ode na podij, a posebno je

raspoložena naša plavušica. Pratim malo nju, malo Isu, srećom jedna su pored druge. Plavušica se opustila, pleše, uvija bokovima, ruke podiže u zrak, čovječe počinjem dahtati kako jebeno izgleda tamo na tom podiju! DJ iza toga pušta Fonsija i njegov Despacito, a ona se posebno otkači, zatvararitam, oči, rukama prelazi po svomkontam tijelu, smiješka se,riječi. vidimIsadaseima jako dobar a po pomicanju usana da zna sve dovuče do mene pa mi šapne. “Idemo za 2 minute. Odi po Jordan.” Probijem se do nje, stanem iza da joj kažem da idemo pa stavim ruke na njen struk. Ona i dalje pleše pa stavi svoje ruke preko mojih i povuče me bliže sebi da joj se pridružim. Nezaustavljiva je, guzom mi udara u kitu, jebeš mi sve, napalila me u sekundi dok vrti onim dupetom pred mojim nosom.

Siguran sam da nema pojma tko pleše s njom, jednostavno se opustila i se i meni, vodi.prsa Jednu poželjela nečije rukenanasvom sebi. Jebe ostavlja na mojoj struku, nagnepustim glavu je nadamoja paruku me drugom rukom lagano primi za kosu, dok se i dalje uvija u ritmu. Stegnem je jače oko struka pa približim svoj obraz uz njen. Ne mogu dočekati njenu reakciju kad vidi da sam ja iza nje, da je ja držim, da se trlja svojim dupetom o moju kitu. Da li je osjetila moj miris ili je nečeg postala svjesna, naglo se okrene i prekine s pl esom. Nije razočarana, više je iznenađena? Nadam se ugodno jer mi je upr avo digla kitu usred kluba, dok radim! “Idemo!” Samo to joj šapnem na uho i povučem za ruku prema izlazu.

Pustim njenu ruku tek kad je posegnula za svojom torbom i približila se Isi. Ne gledam je više jer sam ispred njih, pazim da im nitko ne prilazi. Već smo u autu, njih dvije iza pričaju, a Isa se obrati meni. “Manu, odvest ćeš me na jedno mjesto, zadržat ću se pola sata pa onda idemo u hotel. Može?” Kimnem dok mi govori adresu pa krećemo dok je utipkam u navigaciju.

Začudim se jer se zaustavljamo pred nekom zgradom, mislio sam da idemo u neki klub. Ona izađe i samo mi mahne. Šta sad? Na parkingu smo usred mraka, ja naprijed, Jordan nazad sama, vidim u retrovizoru njen pogled. Izlazim iz auta i ulazim nazad k njoj. Limuzina je prostrana pa sjedam naspram n je. Ništa ne govori, samo se

gledamo dok joj neki lagani smiješak prelazi preko usana i lica. “Propao ti je dogovor za seks?” Čujem sebe što je pitam, ali ne vjerujem da je to izašlo iz mojih usta. ~ 18 ~

I nna M oore

“Molim?” Pogleda me začuđeno, dok se meškolji i prebacuje nogu preko noge, pokazavši mi još jednom svoje gaćice. “Da ponovim pitanje, propao ti je dogovor za seks? ” “Pa ako te baš zanima, je, propao mi je.” “Šta planiraš raditi sljedećih pola sata?” Jebote jesam lud! Ima da mi doleti ovog časa! prazan mi je termin u rokovniku. Šta “Nejedna znam,šamarčina nisam ništa planirala, ti planiraš raditi sljedećih pola sata?” Ona se meni cereka u facu i prihvaća moju igru. “Planirao sam da ti popunim taj termin.” Nisam zdrav, ali jebeš mi sve, nisam pizda da sad odustanem. Ona hihoće! Taj zvuk me ohrabri. “Kako bi ti to popunio?” Dobro igra ovu igru.

“Dođi tu na mene pa ću ti pokazati.” Ako se usudi doći, osjetit će istog časa kako sam tvrd. malooboje je ugrijana, dobro sam pratio koliko pije. Prisebna je, Gricka ako se usnicu, nešto i desi, smo trijezni. Ustaje se sa svojeg mjesta, dva koraka i već je preda mnom, noge su mi raširene, a ona širi svoje i zajaše

me. Mislim da ću upravo sad doživjeti srčani. Nasloni se na moju kitu, mislim da ću probiti i svoje hlače i njene gaćice. Ne znam šta joj je, više nije ukočena i oduzeta dok prstima steže moju kosu i približava moje usne svojima. Mislio sam da ću ja vodit i ovu igru, mala me samo tako nadigrala.

Smiješka se dok spušta prvi poljubac na moje usne, prvo polako, a onda sve brže i slobodnije. Prodire svojim jezikom u moja usta i dirne moj, tako je dobrog okusa i tako se jebeno trlja o mene da ću poludjet i! Navalila je na mene kao da je u većoj krizi nego ja, nabija se na mene, siše mi usnu, grabi moju kosu. Osjetim kako m e steže svojim nogama i trlja se sve jače, odjednom mi zastenje u usta i ukoči se potpuno. Jebeš mi sve… ona je upravo svršila! “Kriste, Manuel!” Neodoljiv joj je osmijeh na licu, osmijeh zadovoljstva dok otvara polako oči i gleda me u lice. Odjednom se opet pokrene. “Još.” Posegne za mojim remenom, brzo otkopčava moje hlače, povlači ih niže zajedno sa boksericama.

Vraća se na mene, podiže haljinu i vidim kako pomiče svoje gaćice u stanu. “Nemam kondom.” Uspijem nekako izustiti. “Pijem pilule.” Potpuno se oslobodila, uzima moju kitu i spusti se na mene do kraja. ~ 19 ~

I nna M oore

Jebeno, ali mislim da neću moći izdržati ni 2 minute. Sranje, počela se pomicati gore dolje, ma neću izdržati ni 15 sekundi kako je ovo dobro! Tako me savršeno ševi da mi mami uzdahe, tjera me da diš em plitko i brzo, dok posežem rukama za njenom guzom. Moram je osjetiti, pa puštam rukama da prelaze po njenim nogama, po struku, po grudima, a ona se neumorno nabija nai jedva mene se i dahće u svojoj Pokušavam produljiti ovo zadovoljstvo suzdržavam daekstazi. ne svršim u nju. Primi jednu dojku rukom pa je izvadi iz grudnjaka i ponudi mi je, a ja kao gladan i žedan navalim na nju. Čim je zasišem, ona počne stenjati sve jače i nabijati se grublje. Sekunde me dijele od vrhunca pa je gricnem malo jače za bradavicu, a ona opet zacvili i stegne se oko moje kite dok joj se cijelo tijelo napinje u još jednom vrhuncu. Gotovo, ne mogu više ni sekunde čekati, pustim se dok joj sišem bradavicu i svršim u nju. Tako oslobađajuće, tako dobro… nisam se odavno ovako dobro osjećao u ovom činu… Ostajei neće na meni dokpogleda nam disanje dolazi u normalu pa joj se odmakne s mene da me u lice. Ne dozvoljavam da se sad malo stidi stoga joj podignem bradu i izgovorim nježno. “Bilo je savršeno i nemoj ništa izmišljati. Ok? Od rasli smo ljudi i poševili smo se.” Ona kimne dok se miče s mene. Sjeda na svoje mjesto, a meni baš smeta što je sad nakon par sekundi tako daleko od mene. “Ne želim te sad ostaviti samu nazad, ali zamaglili smo prozore pa idem naprijed upalit klimu, može?” Konačno joj izmami osmijeh pa opuštenije prelazim naprijed. “Otvorit ću prozore dok se Isa ne vrati jer… sve miriše na seks. I hvala ti, najbolje popunjeni termin u mom životu.” Nasmiješimo se jedno drugome dok se gledamo u retrovizoru. Nešto mi govori da ovo nije zadnji put da joj popunjavam termine.

~ 20 ~

I nna M oore

Ako sam mislila da me mutavac neće uznemiravati, prevarila sam se. Opet ne radi ništa osim što me pogleda i ja se oduzmem potpu no. Vraćamo se s potpisivanja CD -a, a on hoda ispred nas. Ne mogu da ga ne odmjerim od glave do pete. Znam da sam rekla da je zgodan, ali što ga više gledam, sve mi je zgodniji i privlačniji. Crna kosa, crne oči, crna brada, kao sam vrag koji je došao da poremeti moje planove. One tetovaže me izluđuju, ništa čudno da se oduzmem kao glupača. A tek kad se nasmiješi… rastapam se! Hoda ispred nas, ne mogu skloniti pogleda s njegove guze, u onim crnim trapericama, mišići mu se naziru ispod majice i već stvaram slike njegova golog tijela u svojoj glavi. Srećom da nitko ne može čitati misli, jer bih davno umrla od srama. Dobro Isabel kaže, frustrirana sam jer neću dobiti ono što mi treba večeras. Uspijem se nekako ohladiti, ali u teretani je on opet tu i ja opet rumenim. Opet ne radi ništa, samo me odmjerava. Bilo mi ubrza, osjetim

ono izdajničko rumenilo pa bježim što dalje od njega, ali gdje god da se maknem, on je blizu. Preblizu!

I ne pomažem sebi nimalo dok kriomice gledam dok podiže utege, dok mu se mišići napinju, a znoj cijedi niz leđa. Trčim pod tuš pa na večeru. Tamo me barem ne uznemirava, ali se smiješka dok priča sa Isabel. Opet rastapanje! I to sve zbog njegovog neodoljivog osmijeha.

Opet pod tuš, zajebi, možda sam trebala otići po nove baterije i upaliti vibrator na kratko, ne bi mi puno trebalo da svršim. Isabel i ja se spremamo za izlazak, vadi neku haljinu i nema druge, moram prihvatiti, jer njoj ne možeš reći ne. Kukam iz kupaonice da je to sranje prekratko i tek što izađem, ugledam Manuela kako bulji u mene kao da sam gola. Čuo je sigurno sve šta sam rekla.

Sad je on oduzet i to mi nekako godi. Dosad me gledao sa smiješkom, sad kad me gleda, tog smiješka nema nigdje na vidiku. Izgleda da je ova haljinica postigla dobar učinak. Kako večer odmiče, Manuelov pogled je sve češće na meni, a sa svakom čašicom ja sam sve opuštenija pa i ja gledam u njega. Stoji tamo pored našeg separea, noge je malo raširio, ruke je prekrstio na prsima, bicepsi su mu istaknuti, pogotovo oni sa tetovažom. Čovječe, nisam znala da se palim na mutavce, na nasilnike, a bogami ni na tetovirane bradate tipove ~ 21 ~

I nna M oore

poput njega! Indy, naša visažistica ga zavodi i dok mu šapće nešto na uho, on samo gleda u mene. N e mogu si pomoći pa mu se nasmiješim, a on uzvrati smiješak. Ups, moram protrljati bedra stoga prebacim nogu preko noge, a on se zapilji točno u moje međunožje. Sranje, moram na podij, moram osjetiti nečije ruke na sebi, moram malo iz sebe izbaciti ovu napetost. Muzika je odlična, zatvaram oči i plešem. Konačno puste moju najdražu pjesmu, znam sve riječi napamet, makar razumijem tek mali dio

i to onaj koji sam pokupila od Isabel. Osjetim muške ruke na mom struku i nije me briga, privlačim tipa sebi, plešem priljubljena uz njegovo čvrsto tijelo, posežem rukom iza do njegove kose. On prati moj ritam i mogu dobro osjetiti kako mu je kita tvrda dok se trljam guzom o njega.

O daaaa! Potpuno sam napaljena i mislim da ću ovog iskoristiti ako imalo liči nečemu. U jednom trenu registriram da mi je nešto poznato, nisam sigurna šta, dok tip o kojeg se trljam prislanja svoj obraz uz moj i donosi mi malo mirisa. Okrenem se i svojeg ugledam Manuela. Ha?

Povuče me brzo s podija, vidim da je Isabel spremna da idemo doma. Ne mogu doći k sebi od činjenice da me on, baš on tamo držao tako prisno, tako prikladno, kao ni od činjenice da je njegovo uzbuđenje bilo izrazito vidljivo, zapravo osjetljivo. Izgleda da i ja imam na njega učinak kakav on ima na mene. Is abel je otišla, pretpostavljam kod Clare, jer mi je pokazala par poruka od te svoje posebne prijateljice i sad sam sama u limuzini dok gledam u njegove oči u retrovizoru. Prolazi nazad k meni i

sve mi se čini da je ovdje temperatura porasla za 20 stupnjeva, barem! Gleda u mene sa svojeg mjesta, noge je malo raširio i naslonio se kao da me čeka. Ne razumijem zašto sad nisam ukočena i izgubljena kao inače kad me ovako gleda, ali prija mi njegov pogled. Možda jer sam shvatila kako djelujem na njega i možda, jer sam malo popila. Njegovo pitanje me iznenadi. Riječ seks iz njegovih usta je čisti poziv. Malo mi fali da ne skočim na njega. Kakvu životinju je pr obudio u meni, ne znam, ali kad mi je nedv ojbeno dao do znanja što mi želi radit i sljedećih pola sata, poslušala sam njegovu naredbu i prišla mu te se popela na njega. Prvi put u životu nakon toliko vremena neplanski sam se opustila, dala mu da me dira, bez ikakvog utvrđivanja uvjeta i nekakvog dogovora, dozvolila sam sebi da nepoznatog tipa zajašem i trljanjem sebe dovedem do vrhunca, jecajući u njegova usta. Usne su mu mekane, tako je ukusan, tako primamljiv. ~ 22 ~

I nna M oore

Nije mi dosta, želim ga u sebi, već sam spremn a da opet svršim, treba mi još jedna doza pa otkopčavam njegove hlače nestrpljivo i skidam ga sve dok mi njegova kita nije u ruci. Ne čekam ni mig ni dozvolu, samo se spuštam na njega i počinjem se pomicati u ritmu. Trenutno me njegove ruke na meni i njegova kita u meni toliko izluđuju da mu nudim i svoje druga najosjetljivija zona i dok tokao radi, bradavice da drugom ih siše. To je mojaNe jurim prema vrhuncu. promiče mi njegovo dahtanje, ni osmijeh koji mu ne silazi s lica dok svršava u meni. Taj njegov osmijeh me raspameti svaki put.

Miris seksa je u autu, prozori su zamagljeni pa brzo prikrivamo naše tragove dok se Isabel ne vrati. Toliko sam zadovoljna, ma oduševljena da se ne mogu prestati cerekati. Očito mi je trebalo koje svršavanje s tipom da se puno bolje osjećam. On je naprijed, ja nazad, gledamo se u retrovizoru bez riječi, dok se oboje smiješimo. Isabel ulazi, bome je i ona nasmiješena, ništa ne komentira, samo joj daiznosim mig Manuelu krenemo. Pred hotelom plan zadasutra. “Isabel, poslije doručka idemo u hotel Grand gdje je Patrick zakupio zadnji kat s otvorenim bazenom. Tamo ćemo snimati spot za “Čarobnicu” i to 2 dana i 1 noć. Ok?” Ona samo kimne pa upitam i Manuela da li je čuo plan. I on kimne.

Odlično. Već smo na našem katu, a pošto me Isabel ne traži da ostanem s njom, prilazim vratima svoje sobe i namjerno idem što sporije kako bih ušla unutra u isto vrijeme kad i Manuel u svoju sobu. Isabel zatvara vrata svoje

sobe i sad smo ja i on ostali sami, gledamo se dok oboje držimo ruke na kvaki svoje sobe. Nemam pojma zašto i dalje gledam u njega pa mu se još jednom nasmiješim i pobjegnem unutra. Naslonim se na zatvorena vrata i udahnem duboko te se počnem glasno smijati! Ovo je bilo… mrak! Pod tušem sam da sperem znoj i miris seksa. Čim sam čista legla u krevet i pomalo se prizvala pameti, osjetim da nisam više ushićena kao prije tuširanja, mora da me voda malo osv ijestila. Ujutro se budim malo mamurna i definitivno puno svjesnija šta sam sinoć napravila. Sranje, eto šta. Ne znam funkcionirati ovako, bez da smo otvoreno popričali kako ćemo se ponašati jedno prema drugome. Ne volim iznenađenja, ne volim nesigurnost, volim dogovor, činjenice, unaprijed postavljene uvjete. Tip kojeg poznam dva dana, kojeg zapravo ne poznaje m uopće me totalno raspametio tako da sam se poševila s njim bez kondoma, u autu ~ 23 ~

I nna M oore

moje “šefice”. Ne znam ni kako se preziva ni da li je oženjen, ima li možda

djecu, sranje, apsolutno ništa ne znam o njemu. Koji je meni vrag bio? Alkohol ne mogu kriviti, popila sam manje nego što mogu podnijeti. Prije nego odem na doručak, odlučujem da ću se praviti kao da se ništa nije desilo. Ovo je totalno neprikladno. Radimo zajedno. Ne mogu sebi

dozvoljavati ovakvei sigurna greške. sam Madadajećeovo jebeno najbolja greška koju sam napravilaviše u životu se ponovit i ako sebi dozvolim da isključim mozak kad je on pored mene. Taman dok izlazim s doručka, Manuel ulazi u blagovaonicu. Kimnem mu brzo i odjurim u svoju sobu preuzeti sve stvari za naredna dva dana. Uzmem usput i svoj kupaći kostim jer će biti jebeno vruće na snimanju, na

suncu, na 38 najavljenih stupnjeva. Dio spota će se snimati i po noći. Mislim da je Isabelin tim smislio pravu stvar! Tek što krenem do Isabeline sobe da je probudim, zvoni mi mobitel. Mama.

sam te na”televiziji jučer!” “Jutro Jutro sunce mama!moje! KakoVidjela si? Kako je tata? “Dobro sve lutko, samo jedva čekamo da dođeš malo u posjetu. Mi tebe ne možemo nikako uhvatiti s tvojim ritmom, ali bi nam bilo drago da dođeš makar tati na rođendan za 3 tjedna. Znam da nisi zaboravila, ti sve pišeš, ali probaj doći barem na pola dana.” OK i planirala sam tako jer smo u Miamiju na taj dan. Imam slobodno od podne do 18:00, tako da računaj da me imaš cijelo popodne.” Gledam u rokovnik cijelo vrijeme makar znam napamet čitav raspored. Do

Kendalla mi treba samo pola sata autom, tako da će to biti super. Isabel je već budna i opet tipka. “Clare?” Samo to je upitam, a ona mi odgovara zagonetnim osmijehom. Moja lutka se zaljubila izgleda. Neka, sretna sam zbog nje. Ovaj užurbani život nije lak, pogotovo za nju koja je poput djeteta. Slažem pažljivo njenu robu u kofere, ona se sama spustila na doručak s Patrickom.

Čujem vrata, kad u sobu ulazi Manuel. “Jutro!” Gutam knedlu i molim Boga da ne započinje razgovor o onome od sinoć. Nisam još spremna za to, ne znam zašto jer sam inače ja ta koju uvijek povlači sva pitanja prva i zahtjeva sve odgovore. “Jutro!” Stoji na vratima i samo me gleda. “Kako si jutros?” Pita me sa zanimanjem. “Pa jako dobro, ti?” “Odlično.” ~ 24 ~

I nna M oore

To je bio sav naš razgovor.

Isabel i Patrick ulaze u sobu i nešto raspravljaju. Odmah shvatim što ona želi, nakon snimanja želi ići na spoj. Sama, bez pratnje. “Jordan, molim te da urazumiš Patricka! Želim ići na spoj, ne zanima me! Neću trunuti unutar 4 zida!” Gleda me s očajem na licu. “Nema šanse,i to neću te izlagati opasnosti. Ne možeš sama. Ići će Manuel s tobom na provjerenu lokaciju.“ Patrick zvučiićiodrješito. “Jebote, ponašate se kao da sam dijete koje ne zna paziti na sebe! Ne zanima me. Ako me ne pustite, pobjeći ću! Jordan, barem ti budi na mojoj strani!” “Razumijem te potpuno, mislim da moraš biti oprezna, ali dečki, pobogu ne možemo je zatvoriti u hotel. Tko god da prijeti, ako je ozbiljan naći će načina da dođe do nje. Nadajmo se da su ovo samo prazne prijetnje. Uostalom, ja želi m da je ona zadovoljna i sretna i ako je taj spoj tako veseli, zaslužila je da ode na njega.” Ona primiste moju ruku pa me zagrli. “A kamo mislile ići?”

“Samo na večeru pa u kino, na ponoćnu projekciju. SAME.” S ovom zadnjom riječju pogleda Manuela. Vidim da je mrk i da joj pogledom nešto govori.

“Manuel, šta ti kažeš?” Patrick ga upita. Očito treba muškarca na svojoj strani.

“Slažem se s Patrickom.” “Manu!” Isabel poviče očajno i prođe rukom kroz kosu. “E pa ja se ne slažem s Patrickom i s tobom.” Sad sam i ja ljuta jer nije rješenje da joj sve zabranimo. Već sad se gledamo s vatrom u očima. “Zaboravljamo da nas ona plaća i da mi radimo za nju. Svi smo jednako zabrinuti, ali isto tako želimo svi da ona uživa malo u životu. Hajde dečki, Isabel nam se malo zaljubila, neka uživa… valjda znate kako je to na početku kad vam se netko toliko sviđa. Naravno da želi biti sama s tom osobom.” Obojica šute pa se pogledaju. Isabel tapka nogom i gricka nokat pa ju lupim po prstima da to ne radi.

“Ok, ali moramo znati točnu adresu gdje se nalaziš. Manuel će te ostaviti i doći po tebe u točno dogovoreno vrijeme. Uzmi ili ostavi.” Patrick je ozbiljan. “Uzimam!” Veselo mu odgovora i grli me kao luđakinja.

“Ti si moja najveća ljubav!” “Dobro dobro, hajde idemo sad, već smo trebali krenuti.” Ne primiče mi čudan izraz na Manuelovom licu. Znam da nije zadovoljan, ali bitnija ~ 25 ~

I nna M oore

mi je u ovom času Isabel. Ipak, vidim da se nije predao jer prilazi Isabel i povlači je u stranu te govori nešto na španjolskom. Ne poznajem taj jezik tako dobro da bih razumjela šta pričaju, ali je svima jasno da se prepiru. Ona odjednom nešto opsuje i unese mu se u facu, a on zašuti. Slučaj očito riješen, a on ljut kao pas. Ne znam otkud se poznaju tako dobro, morat ću to pitati Isabel.

~ 26 ~

I nna M oore

Nakon one scene u autu, ulazim u svoju sobu pun neke neopisive energije. Konačno sam bio s nekom ženom, nakon toliko vremena! I za razliku od zadnjeg puta, ovo je bilo nevjerojatno! Sve, apsolutno sve je bilo baš dobro… njeno tijelo pod mojim prstima, njene usne na mojima. A tek

osjećaj kad sam u njoj! Ne znam zašto sam si ovo dozvolio, ali ženska me intrigira. I što je najgore, sviđa mi se barem u onim trenucima kad je uzbuđena zbog mene, toliko da se i ja uzbudim. Ali u ovim trenucima dok me gleda ovako mrko i dok se prepiremo oko Ise i njenog glupog plana da ide bez pratnje na spoj, najradije bih ju bacio preko koljena i nalupao po guzici! Obje su jednako nerazumne! Koji je klinac Jordan, ima dovoljno godina

da se bar ona ponaša razumno. Isa je još neiživljena curka, čak ju i razumijem, ali mi smo tu da ju malo usmjerimo. Ali ne, plavušica joj popušta! Vozimo se u limuzini, ovaj put je Patrick vozač da mogu s Isom dogovoriti sve za večeras. Jordan neće da me pogleda u lice, samo bulji u Isu pa u svoj rokovnik. Čovječe, tako me ljuti da bih joj ga zapalio! Mogu misliti kako bi popizdila. Udavila bih me! Ipak ne propuštam zapaziti kako je Isa sretna ovim dogovorom. i i sve išto Izabrala jenekog mali Obećala je pazit joj jeVIP sumnjivo da ćeponoćnu mi javiti.projekciju nerazvikani restoran neku exclusive erotskog filma.

Stižemo pred hotel Grand i odmah krećemo u naše sobe. Pošto je hotel u ovo vrijeme bukiran gotovo potpuno, a ja sam došao u zadnji čas, moram biti sa Patrickom u njegovoj sobi. Srećom da je Jordan uspjela u zadnji čas promijeniti jednokrevetnu u dvokrevetnu, inače ne znam gdje bih spavao.

Isa je već spremna, cure oblijeću oko nje, šminkaju ju, oblače, izgleda mrak. Jordan se malo sklonila da ne smeta, a ja baš i nemam puno posla,

pošto sujoj tuse, svia koji i inače nju. lik Jedan plesačprilazi dolaziIsi. doMožda Jordansei uvaljuje drugi koji ćerade biti za glavni u spotu, nada da će promijeniti orijentaciju. Zajebi, ovdje mora da su svi napaljeni jer mi se ona plavuša od sinoć, neka Isina šminkerica opet smiješka. Nisam joj ni ime zapamtio. ~ 27 ~

I nna M oore

Nisam joj ni dao nikakav poticaj, ali ona mi prilazi i spušta ruku na moje bicepse i divi se mojim tetovažama. Ono što mene sad više interesira je tip koji se naslonio rukama na zid oko glave naše plavušice, nagnuo se nad nju da joj uopće ne vidim lice. Da li rumeni i da li joj godi što joj se upucava? Vidim da miče ruku do njenog led lica i lagano prstom po njenom obrazu.Izgleda Tek tada dobijem pogSad barem na dioprođe njena lica. Nasmijana je i vesela. da voli pažnju.

me sjetim onog njenog jebača. Da nije ovaj? Nije mi po volji baš, stoji tu ispred nje, u uskim hlačicama, vidim tip je u dobroj formi, k ao neki manekenčić. Maknem se malo od ove šminkerice i približim našoj plavušici pa uspijem čuti da mu daje svoj broj. Producent odjednom zaviče glasno prema svima i kreće pomalo sa snimanjem. Svi su ili u bazenu ili oko bazena, a ja se sad odlučim približiti Jordan pa joj se obratim, ne gledajući u nju. “Napravila si glupost.” Okreće “Molim? glavu prema meni. “To što si”čula. Napravila si glupost.” “Ne znam na što misliš. Ono sinoć?” Nacerekam se pa je pogledam u oči. “Ne. Maloprije si napravila glupost.” Zatrepće par puta, vidim da joj nije jasno na šta aludiram. “To nije tvoja briga.” Odbrusi mi kratko, ali ne miče pogleda s mene. “O je, moja je briga.” “Ne, nije. To što se jednom desilo, ne znači da imaš neka prava.” Sad meni nije ništa jasno. “O čemu ti zaboga pričaš?” “Jesi mutav! Nije tvoja briga kome ću ja davati svoj broj!” Na ovo se odvalim smijati, a ona me gleda i dalje.

“Ja govorim o onoj gluposti što si stala na Isinu stranu i popustila joj.” “Oh.” Samo to odgovori i skene pogled prema bazenu. Istog časa obrazi joj se zacrvene.

Šutimo neko vrijeme, pa joj odlučim malo pojačati ono crvenilo. “A i to što si dala svoj broj je moja briga. Nećeš mu se javiti kad te bude zvao, jer ćeš biti zauzeta sa mnom.” Ostavim je tamo zatečenu i odem dalje, jer sam je opet uspio uznemiriti. Napravio sam što sam htio, iako nisam baš planirao, ali dala mi je priliku, a ja ne bih bio ja da to propustim s njom. Mislim da ću svaku priliku s njom iskoristiti na ovaj ili onaj način.

~ 28 ~

I nna M oore

Sad ili me napalila ona, onako rumena i zbunjena ili sve ove ženske na bazenu, stojim napaljen u jednom kutu i pizdim! Šta se zavaravam, kakve ženske, znam da me ona napalila.

Hladi se nekim papirom koji drži u ruci, vruće joj je iz više razloga, siguran sam. Kosa joj se malo slijepila za čelo, rumena je, oči joj se cakle, oblizu je seneće stalno, imapogleda. da svršim u hlače! Mislim da ne radi ovo namjerno, jer uopće da me

Kad bi me samo pogledala, dao bih joj do znanja da mi je vruće jednako kao i njoj. Evo, gleda u mene pa joj se osmjehnem, a ona pocrveni još više ako je ikako moguće. Zaista je uznemiravam, ali odvažila se i uzvraća mi

osmijeh. I dalje se hladi papirom. Jedino je nama i ekipi koja snima vruće, ostali su u bazenu. Pauza je svima pa prilazim Jordan. “Jesi gladna?” Otvara širom one lijepe zelene oči pa brzo spus ti pogled u rokovnik. “Može, imam pola sata sad.” Krene za mnom, iako nemam pojma kamo nas vodim. U liftu smo, ona drži glavu u rokovniku i to me potakne da je pitam par stvari.

“Stalno nosiš taj svoj rokovnik sa sobom?” “Naravno, u njemu je plan svega unaprijed nekoliko mjeseci. A i volim pisati.” “A rekao bih i da voliš sve dogovarati un aprijed pa tako i seks sa tim svojim prijateljem.” Malo se osmjehne.

“Volim kad znam unaprijed šta mogu očekivati.” Ne stignem je dalje ništa pitati, jer se par ljudi utrpalo k nama u lift i svi idemo u prizemlje. Tu je pored mene, njena ruka dira moju, dok u drugoj

stišće rokovnik. Na izlazu je primim za ruku samo nakratko pa pustim, jer si ipak

previše dopuštam. Podsjetim se da mi ne treba sad nikakva komplikacija. Ide pored mene, ugledali smo neki restorančić u blizini pa ulazimo

unutra i sjedamo za mali stol. Odmah grabi jelovnik da ne mora pričati sa mnom. Cerekam se, a ona se odjednom ohrabri, baci onaj jelovnik na stol i pogleda me u lice.

“Zašto me tako gledaš? Nisi normalan ili šta?” Onaj mali nosić slatko digne u zrak. ~ 29 ~

I nna M oore

“Sigurno sam normalniji od tebe.” “Na osnovu čega si to zaključio?” Konobar nas prekine u daljnjem razgovoru pa oboje naručimo hamburger i krumpiriće, a bome ona će i desert na kraju, sladoled s puno

čokolade. Na kraju ne znam što smo zadnje pričali, sad me zainteresirala odabirom hrane. “Hoćeš ti to sve uspjeti pojesti?” “Šta te točno brine, da ću se ugojiti kao prase?” Sijeva očima prema meni.

“Ne smeta meni, ionako volim malo bujnije ženske, volim da imam šta osjetiti pod rukom.” Taa-daaa! Opet se crveni.

“Ne mogu si pomoći, obožavam slatko. Mogla bih živjeti samo na čokoladi. I volim nezdravu hranu. Šta mogu kad je tako fino.” “Možeš pojest želiš, najbitnije je da se potrošiš dobro.” Pogleda me nimalo lijepo, pa iseštanadovežem. “Pa u teretani i cijeli dan trčeći za Isom.” Sad malo odahne, ali ne dam joj mira.

“Jer ako bi se trošila samo 2x mjesečno sa tim svojim jebačem, ne bi stigla 100 kalorija izgubiti.” Malo se nagne prema meni pa procijedi tiho.

“Evo da ne brineš više o mom zdravlju, upisujem u rokovnik svaki dan jedan termin s mojim jebačem.” E jebada, sad je meni krivo, jer sam ovo povukao i dobro mi je vratila!

Ostatak ručka provedemo u tišini, ugodnoj tišini dok jedemo. Trudim se da je ne gledam previše iako me tako zanima. Ali kad joj konobar donese sladoled, ja više ne mogu sklonit i pogleda s njenih usta dok liže onu žličicu. “Opet buljiš.” “Ližeš tu žlicu kao da ništa drugo nisi lizala danima. Rekao bih, ne više od 2x mjesečno.” Ona izvuče žlicu i zagleda se u nju. “Ako baš tako voliš lizati, dat ću ti ja pravu stvar.” Ja nemam pojma tko to progovara iz mene, ali tip jebeno nije normalan! Baci pogled na svoj rokovnik pa mi se nasmiješi sarkastično. “Sorry, nemam nijedan slobodan termin za lizanje.”

Kriste, kako mi zapapri svaki put! Oduševljen sam! Ne dozvoljavam joj da plati ručak pa krećemo nazad u hotel. “Pola sata sa mnom isteklo?” ~ 30 ~

I nna M oore

Vidim da suzdržava smijeh, jer je prepoznala da aludiram na ono sinoć. “Mislim da ni ne bi izd ržao više od toga sa mnom.”

~ 31 ~

I nna M oore

Cijeli dan na bazenu je tako čudno dobar. Nakon što smo Isabel i ja izvojevale bitku nad Manuelom i Patrickom, osjećala sam se baš dobro, iako je vani tako zagušljivo i sparno. Manuel je stalno tu u mom vidokrugu i non-stop bulji u mene. Moram ga pitati koji mu je klinac, ako me ima šta pitati neka me pita!

Evo ga, približava mi se i započinje razgovor. Malo se uvalim jer sam ga krivo shvatila, ali ipak na kraju nisam jer mi je jasno dao do znanja da će se ono sinoć ponoviti. Možeš mislit frajeru, ako se i ponovi, bit će po mojim uvjetima! Kasnije mi opet prilazi da idemo pojesti. Pita me gluposti pa mu i

odgovaram na isti način. Glupo. Kao da mi je 15 godina i kao da ne znam voditi ozbiljan razgovor sa nekim muškarcem. Snimanje se opet nastavlja, ali Manuela ne vidim više. A ne vidim ni Indy. Danas se opet objesila na njega, ali ju je ignorirao. M ožda je sad popustio i negdje je odvukao nasamo.

Kad gle, Indy izlazi iz sobe za presvlač enje sa Lucasom, tipom koji me maloprije tražio broj. Naravno da znam šta su radili, haljina joj stoji nakrivo, nije je u brzini dobro namjestila na struku. A Manuel ulazi izvana s Patrickom pa mi prilaze. “Snimanje je skoro gotovo, Isabel će se ići spremiti pa ju Manuel vozi na spoj. On će se vratiti ovamo i nakon 4 sata otići po nju. Toliko je dobila za izlazak.”

Ok, plan mi se čini dobar. Snimanje je završilo, već je prošlo 21:30, svi su otišli. Skupljam zadnje Isabeline stvari na bazenu i odlazim u njen u sobu. Ona se već spremila i to sama! E ovo nisam doživjela. Mora da je Clare posebna.

Dogovorim još neke stvari sa Patrickom pa odem u svoju sobu. Konačno i ja imam za sebe koji sat slobodno. Vadim tablet, traž im online tečajeve španjolskog jezika. Ne bi bilo loše da znam taj jezik. Bacim se na krevet, tablet naslonim na jastuk i kraj sebe stavim zdjelicu

sa čokoladicama. Klima radi i rashlađuje sobu. Koja uživancija! Ne prođe ni sat vremena dolazi mi poruka. Manuel! “Dođi na bazen.” Nisam ovo planirala. Šta da sad napravim? Da li je još netko tamo ili je

sam? Kopa me to pa odletim u kupaonicu da se malo osvježim, pa obučem ~ 32 ~

I nna M oore

badić i haljinu te krenem prema bazenu. Dobro će mi doći malo plivanja. Otvaram vrata, svjetlo je ugašeno, pa gdje je on? Tek što zakoračim i krenem zatvarat i vrata, on posegne za mnom iza tih istih vrata, zalupi njima, uhvati me u stisak i ponese do bazena. “Da ti nije palo na pamet!” vičem mu na uho, nije me briga i ako mu

probijem “Daj sebubnjiće! opusti, ne mora sve biti po planu! Haljina će se osušiti!” Izgovori zaigrano i samo nas skupa baci u bazen. Skupa smo zaronili,

a on me i dalje drži u svojim rukama. Borim se da me pusti i jedva se izmigoljim i uhvatim zrak. “Budalo!” izronio je i cereka se, “da se nisi smijao!” Sjetim se da sam skinula maskaru u sobi pa barem ne izgledam kao panda. Ali sam sigurno ka o pokisli miš.

Smiješi se i dalje dok rukama prolazi kroz mokru kosu. Malo je reći da izgleda neodoljivo. Sranje Jordan! Neplanski se s ovim tipom svaki put uvališ u nešto. Naglasak na NEPLANSKI.

Krenem vani, ali on me upet uhvati u svoje naručje. Osjetim svaki pokret njegovih prstiju po mom tijelu i to me prilično uznemiri. “Pusti me, moram barem haljinu skinuti!” “Ja ću ti pomoći.” Približi se malo preblizu mojom usnama, toliko da osjetim njegov topli dah pa me pogura u plitki dio bazena. Č im sam nogama dotaknula dno, on se zaustavi na mjestu i položi prste na naramenice moje haljine. Polako obje spusti sa mojih ramena dok izvlač im obje ruke. Pogled mu pada na moje poprsje u šarenom badiću, ali nastavlja skidati moju haljinu preko trbuha i bokova pa zaroni i spusti je niz moje noge. Izvuče ju slavodobitno uz osmijeh iz vode, držeći iznad glave u ruci. “Koji si ti kreten!” “Ali zgodan kreten?” “Dalo bi se raspraviti o tome.” Uzvratim mu i povučem se nazad jedan korak, jer mi se opet pribli žava. Srce mi se uzlupalo dok me njegove crne oči ovako probadaju. “Zar nije lijepo kad nešto napraviš spontano? Zar ne už ivaš? Pogledaj oko sebe.” “Više volim kad planiram. Ne završim obučena u vodi sa nepoznatim tipom.” “Kojim nepoznatim tipom? Ne vidim takvog ovdje.” Ogleda se oko sebe i pravi se lud. Misli da je presladak. Kako da ne. ~ 33 ~

I nna M oore

Ništa ne govorim jer mi pažnju odvlače njegove tetovaže i ramena koja proviruju iznad vode. “Mislim da smo se sinoć dobro upoznali.” Bocne me malo i konačno prestanem buljiti u njegove bicepse. “Da, da.” Nisam sigurna da sam čula sve što je rekao. i ili gledam iz prvekako ruke izranja sve.” iz “Možeš i dalje slinitdok možeš doć bliže i osjetiti Progutam knedlu ovoi crnoko so božanstvo vode. “Mislio si mi opet popuniti rupu u rasporedu?” “Samo ovaj put neće trajati samo pola sata.” Dobro da sam u vodi da ne vidi kako sam mokra zbog njegovih riječi. Voda bljeska oko nas i dok me gleda ovako pož udno, imam osjećaj da sam potpuno gola. Moji jebeni obrazi me opet žare i izdaju. Užas. Krenem vani iz bazena, a on krene za mnom. Ja zapravo bjež im iako sve u meni viče da se prepustim, a on izlazi za mnom i komentira. glumiti uNa onom spotu. Jebeno izgleda “Ti si trebala Okrenem se i zdrvenim. njemu su uske kupać e gaćše,uatom sve badić ostalou.je” samo stavio pred moje oči. Izgleda fantastično, pogotovo dok mu kapi vode klize niz tijelo. Ponovno rukom prođe kroz kosu i nasmiješi mi se dok me skida pogledom. Krene prema meni, a ja se konačno natjeram da se pomaknem, ali on je brži i uhvati me rukama oko struka i približi skroz sebi. “Trošimo vrijeme bez veze, umjesto da odmah krenemo s ovim. ” Ne stignem ništa reći jer je spustio usne na moje i počinje me ljubiti, a ja ne znam šta da napravim osim da se prepustim. Želim zavući prste u njegovu kosu pa si puštam na volju, a on preuzima stvar u svoje ruke i lagano me gura prema velikoj ležaljci koja stoji u kutu prekrivena ručnikom. “Neću stići do tvoje sobe.” Govori mi između poljubaca pa me polegne na ležaljku koja je tolika da može oboje podnijeti te mi se smjesti između nogu i legne na mene. “Vrata su zaključana,” šapne mi da odagna moju ukočenost. Odmiče se od mene pa krene skidati gornji dio mog badić a, a potom povuče i moje gaćice. Gola sam pred njim i potpuno praznog mozga. Jedino što u njemu odzvanja je molba da me ispuni cijelu. Prelazi pogledom po mom tijelu pa naglo povuč e svoje kupaće gaće. Zaboga, zar može biti još savršeniji nego š to sam mislila? Mislim da se cijedim dok stoji nag i napaljen između mojih nogu. Vidim da se nešto u njemu probudilo, jer se naglo spustio na moj vrat i počeo me ljubiti i lizati po vratu sve do mojih bradavic a. Tjera me da se izvijam dok me liže i gricka, tako da sve odzvanja od mojih uzdaha. ~ 34 ~

I nna M oore

Moje noge se same ovijaju oko njegovih leđa, moje ruke same traže put do njegovih ramena. Prislonjen je svojom pulsirajućom erekcijom na moje vrelo središte pa se malo pokušam nabiti na njega jer ga želim š to prije u sebi, ali on mi se naceri dok me ljubi po trbuhu ii spušta sve niže. “Prvo mi je u planu da te oprobam, onda ću te poševiti.” Njegove riječi e. tjeraju moj klitoris da se stež Razmiče moja koljena potpuno, spusti glavu dolje i prstima prođe po mojim usminama, pa prst stavi u usta. Zatvara oči i mumlja. “Tako me pali tvoj miris, čudakinjo.” Ne mogu ni trepnuti dok gledam što on radi i kako uživa u tome. Više nije mutav, priča i previše i totalno me raspamećuje. Ne mogu misliti ni na što drugo dok spušta svoj jezik na moj klitoris. Ono što radi… nema riječi… Neka bude mutav, nasilan, glup, šta god hoće dok god mi radi ovo na takav nevjerojatan način! Gubim pojam o vremenu i mjestu dok me nadolazeći tornado uvlači u

sebe i m… otpuhuje negdje daleko… u neku zemlju koja se zove njegovim imeno “To volim… da govoriš moje ime dok svršavaš...” Odjednom je iznad mog lica i govori mi sa smiješkom, a ja jedva napola otvorim oči, teške od vala strasti koji me potopio. Spušta svoje usne na moje i ponovno me osvaja, jezikom hara, dok se gura svojom kitom o moje osjetljivo središte. Ne mogu više čekati da krene pa posežem rukom između nas da ga stavim u sebe, na što se on nacereka u našem poljupcu. “Čudakinja ne može dočekati…” može glumiti da je opušten i da je strpljiviji od mene, ali čim sam položila svoju ruku na njegovu nabreklu kitu, trznuo se i lagano stresao cijeli, uzdahnuo duboko i zatvorio oči. Ne čekamo više ni sekunde pa se naslanja na mene i ulazi do kraja i tako se zadrži u meni. Pogleda me u oči i opet poljubi. Pokušam podići kukove jer želim da krene, da mi ubije ovu želju koja mi pritišće trbuh. Konačno se krene micati u meni, ne možemo ostati tiho pa cijela prostorija odzvanja od naših uzdaha. Ne želim da prestane, a želim da me opet oslobodi, ni sama ne znam gdje se nalazim i što se dešava dok je u meni.

“Brže!” Molim ga očajno. Zabijam glavu u njegov vrat dok me razvaljuje ovako veličanstveno, jer moram suspregnuti vriskove strasti dok me vuče prema još jednom vrhuncu. Toliko me izluđuje da ga u jednom trenu dok svršavam, ugrizem za rame, a on se na to pusti i svrši silovito, mrmljajući nešto na španjolskom. ~ 35 ~

I nna M oore

Podiže pogled kad smo konačno prodisali normalno pa mi se nasmiješi. “4:2 za tebe. Okreni se. Moram te sustići.” Nije mi jasno šta govori, ali se okrećem nakon što se izvukao iz mene, tako da sad klečim na ležaljci, dok je on na nogama i prsima prelazi po mom mokrom međunožju. “Natopljena si potpuno. Jebeno.” Zar je opet spreman? Prođe rukom po mojim i povuče me lagano kosu te sedrugom naglo zabije u mene. Jebotznojnim e, vidimleđima zvjezdice pred očima kakoza je ovo dobro! “Voliš jako?” Ne mogu ni progovoriti dok se zabija bez prestanka pa pokušam kimnuti dok mi drži kosu. “Ne čujem!” “Volim! Volim brzo i jako!” Progovaram očajno, jer je usporio očekujući moj odgovor. Dahćem kao luđakinja dok ponovno udara u moje dupe svojim kukovima neumoljivo.

Gubim se potpuno, dok mi neka pomisao ipak prolazi kroz opustošeni mozak: nitko, dosadmoje me nije ovako ševio, ovako ovako prikladno, kaonitko da poznaje tijelo kao svo j dlan dok strastveno, mi daje točno ono što trebam. Ne znam ni koliko dugo me ševi ovako, sve u meni vibrira, dok se jedva zadržavam na rukama u ovoj pozi, pa procvilim, a on na to stisne jače moje kukove i izlije se u mene. Padamo zajedno na ležaljku, oznojeni i istrošeni, dok mi diše pored uha tako da mi se cijelo tijelo ježi. Nisam normalna. I dalje me pali iako me sad rasturio totalno.

“4:3. Dužna si mi još jedan.” “Odmah?” Ne mogu više ni gledati šta mi je napravio. “Ne, nego kad ja poželim i onako kako ja poželim. Neplanski.”

~ 36 ~

I nna M oore

Nakon ručka sam tako dobre volje, zbog onih podbadanja s Jordan da mi ništa ne može pokvariti dan. Svi su se pokupili, a ja točno znam kako ću si ispuniti vrijeme. Idem na bazen i pitat ću je da dođe, mada ne vjerujem da će doći. Nisam joj najavio. Nacerekam se opet i shvatim da se nisam odavno smijao kao ova tri dana otkad sam je upoznao. Odlučujem da je neću pitati da li želi doći nego ću joj jednostavno narediti. Ženska je zaista čudna i eto je, iznenađuje me dok otvara vrata u zelenoj haljinici, bosih nogu, raspuštene k ose. Ogleda se gdje sam, a ja je poželim držati u svojim rukama pa ju podignem od poda i ponesem

prema bazenu. Nisam ništa planirao, ali s njom mi sve dolazi u trenu, spontano i prirodno. Iako mi se dere na uho i opire, skačem s njom u bazen, a ona se i dalje migolji uza me i samo me tjera da mi se kita diže. Dok me gleda i šuti, točno znam da se rastapa i da sigurno zamišlja moju glavu između svojih nogu. Pa zašto joj to ne bih i ostvario? Njen miris me privlači i ne mogu mu se oduprijeti i da želim. Polako uzmiče, mada znam da želi da je uzmem tu u vodi. A kad izađe vani iz bazena, nakon što sam joj skinuo haljinu… ja počinjem sliniti… malo savršenstvo! Ne mogu čekati, povučem ju sebi, a ona se potpuno izgubi i preda. Polegnem ju na ležaljku i skinem golu. Oči mi ispadaju dok je gledam, pravi je dar prirode. Komad žene! A tek kad je kušam… potpuno sam van sebe dok mi se njeni sokovi rastapaju na jeziku, ne pos toji ništa tako slatko i opojno. Pričam joj svakakve perverzije, jer se sa svakom riječju ona sve jače trlja i sve me jače stišće rukama po ramenima, hoću je izludit totalno, a kad promrmlja moje ime u svom vrhuncu, osjetim da sam na samom rubu i jedva se suzdržavam da ne svršim po njoj, jer želi m da budem u njoj. Ljubim je ponovno, a ona uzima moju kitu i navodi u sebe. Nema ništa bolje od ovoga! Ne mogu prestat zabijati se u nju, sve dok

me u jednom trenu ne ugrize za rame i time natjera da svršim. Jedva dolazimo sebi, ali ja sam nakon kratkog vremena opet spreman pa je

okrećem na trbuh i ponovno navaljujem na nju. Ovaj put želim da potraje, želim da se trese od istrošenosti, želim da je sutra svaki pokret podsjeti da sam je ja ovako izmorio.

Držim njenu kosu u jednoj šaci, dok je drugom grabim u struku i bacim

pogled na ono mjesto gdje se spajamo, gdje moja kita ulazi u nju, pa ona

procvili u još jednom žestokom naletu i opet natjera da se ispraznim u nju. ~ 37 ~

I nna M oore

Jebote! Sad sam i ja gotov, svaki mišić mi titra, dok je poda mnom, dok ležimo mokri i uspuhani. Još sam na njoj, vidim da se smješka dok mi je obraz prislonjen na njen, otvara oči polako. “Dođi.” Ustanem jedva s nje pa joj pružim ruku da se podigne. je ruke oko mog Povučem sebi bliže i poljubim, nježno iodnesem lagano. Ovila vrata pa jejeuhvatim oko struka i ponovno do bazena. “Opet?”

I opet nas bacim unutra. Ovaj put ne bježi, ne bori se, ostaje omotana rukama oko mog vrata i ljubi me. Omotam njene noge oko svog struka i samo je nastavljam ljubiti. Ne znam koliko smo već u vodi i izmjenjujemo poljupce, ali začujem mobitel kako mi zvoni negdje iz hlača koje sam bacio na pod.

Nevoljko se odmičem od nje i krećem van bazena. “Možda je Isa.” Ona kimne i dok ja dođem do svojeg mobitela, ona je van bazena oblači svoj badić. Gledam je cijelo vrijeme dok se oblači, aveć s druge straneislušam Patricka. “Gdje si? Isabel se ne javlja na mobitel, a za sat vremena trebaš ići po nju.” “Na bazenu sam. Isa će poštovati dogovor, ne javlja se jer je u kinu. Zar si zaboravio? Eto me za par minuta u sobu.” Poklapam i oblačim na brzinu svoje hlače. Jordan je već obučena, omotana u ručnik na kojem smo se ševili. “Šta se desilo?” Zabrinuta je jer je čula da spominjem Isu. “Ma Patrick ju je zvao, a ne javlja se, naravno jer je u kinu. Za sat vremena idem po nju.” Ona krene ispred mene do svoje sobe, a mene baš smeta što nas je Patrick prekinuo. Uživao sam u poljupcima i maženju s njom. Otvara svoju sobu pa se okrene prema meni, a na licu joj je osmijeh. “Hvala ti. Ono zadnji put zaboravi. Ovo je definitivno najbolje popunjeni termin…”, pogleda na mobitel pa nastavi, “čitava 2 sata.” Oni slatki obrazi se opet rumene. “Hvala tebi što si mi dozvolila da uživam u ovom savršenstvu…” Odmjerim je od pete do tjemena. Pošalje mi pusu prije nego ode u svoju sobu. “Do idućeg puta… zasad vodim 4:3.”

“Čudakinjo.” “Mutavče.” ***

~ 38 ~

I nna M oore

Patrick je u našoj sobi i gleda me sa zanimanjem. “Sam si bio na bazenu ili? ” Slegnem ramenima, ne treba očekivati da ću mu reći. Odvali se smijati.

“Već si neku uhvatio, ha? Vidim ti po faci da si neku kresnuo.” Namignem skočim poispred tuš prijekina negoi odem po Isu. Tek što iparkiram pošaljem joj poruku, ona izlazi nasmijana, pod ruku sa plavokosom curom. Obje su vesele i kad me Isa ugleda, zastanu pa se poljube. Koja je to mala glupača! Nasmijem se i ja na ovo, šta ću od nje. Mahne mi i pozdravi tu svoju curu pa krene prema autu. “Manu!” poviče čim je sjela u auto. Toliko je sretna izgleda da me

odmah grli i cmače u obraz. “Spoj izgleda dobro prošao?” Pitam, a znam dogovor. “Preeedobro!” Uzdahne sva sretna. a kad si ti zadnji put bio na spoju? ” Ona baš sve mora znati, svugdje “Ej,svoj zabiti nos. “Otkad sam ja odjednom tema?” “Pa eto, zanima me, znaš da meni možeš reći.” Smije se vražica mala. “Da, pa da me sramotiš kao što si sramotila Jordan.” “Oooo moju plavušicu, volim je dražit, uvijek znam pogoditi svaki njen živac, a ona me i dalje voli, bez obzira na sve.” Sad me opet pogleda. “Pokušao si prebaciti temu. Hajde, da te čujem. Kad si zadnji put bio na spoju?” “Na spoju… prije 4 godine.” Ona iskolači oči i otvori usta. “Molim? Pa ti si gori od mene! Z nači od onda ništa? To je… cijelo

vrijeme dok si bio u vojsci ti nisi sa ženskom bio?” “Pitala si na spoju. Nisi pitala u krevetu.” A ne znam zašto uopće pričam o njoj o ovome, umjesto da šutim. “Dobro, onda u krevetu?” “Neću reći kad, ali u ove 4 godine sa 3 žene. S prvom je bilo očajno, s drugom malo manje, a s trećom… odlično!” “Znam da ti nakon onog svega nije bilo do ničeg i dobro si se izvukao Manu, ali moraš nastavit živjeti, tek ti je 28 godina. Mlad si, zgodan, vidim kako te cure gledaju. Daj si šansu da opet osjetiš ljubav kakvu si imao onda.” Stišćem zube jer ne želim nikad, apsolutno nikad pričati o tome. Potisnuo sam svako sjećanje na to jer me ubijalo i guši lo. Vojska, stega, ~ 39 ~

I nna M oore

treninzi, mukotrpan tempo su mi o dvraćali misli s toga i sad sam koliko toliko to sve zakopao negdje.

“Isa, ne želim o tome. Ni sad ni nikad. Prestani.” “Oprosti. Razumijem. Samo znaš da te volim. I da mi je bitno da si sretan.” d tebe “Zašto da nisam sretan? Živim do sutra, sam, nije misliš moj život loš ako nemam onood štodanas svi očekuju odpore mene, da obavezno imam curu i da to vodi do nečeg ozbiljnijeg. Zaboravi, ja na to ne računam ikad više.” “Imaš pravo. Zasad. Ali sjetit ćeš se ti šta je tebi mala Isa govorila. Hajde, idemo po sladoled pa u hotel? Hoću uzeti Jordan nešto slatko, ona bez toga ne može. Moram joj se zahvaliti, jer je danas držala moju stranu. Obožavam tu ženu!” Stanemo pred dućan koji radi 0 -24 i Isa natrpa cijelu vrećicu slatkiša. “Doći će vam zlo, jesi normalna?” Odvali mi sesve smijati u facu. pojesti! Moramo imati zalihe za loše dane. “Pa nećemo odjednom

Jordan nadoknađuje nejebicu slatkišima, sad kad nema Benjamina.” E sad me zainteresira taj Benjamin. Zanima me da li ga nema trenutno

ili ga nema više nikad. Više mi paše ova druga opcija, iako nemam šta raditi planove s njom, ali bih rado kad mi se pruži prilika s njom ponovio sve ovo.

Dolazimo pred naše sobe, a Isa ne ide u svoju sobu, nego produži do Jordan. Ona joj otvara dobre volje, kako i ne bi nakon onoga na bazenu. Nacerim joj se i produžim u svoju sobu.

~ 40 ~

I nna M oore

Ne znam kad samo ovako dobro spavala kako noćas. Tako dobro da nisam čula svoj alarm! Prvi put u životu sam prespavala! Znam čija je to krivnja. Dobro, nije samo on kriv, Isabel mi je uletjela iza 01:00 pa mi sat

vremena pričala o Clare i spoju. Srećom kasnim samo pola sata, na doručak ću sa Isabel. Na brzinu pripremam sve za snimanje spota, mrzim ovu strku, postanem turbo nervozna, jer znam da ću nešto zaboraviti pod stresom.

Eto… čim dozvolim da nešto, u ovom slučaju NETKO poremeti moj način život, sve kreće nakrivo! Mobitel nisam stavila sinoć punit i pa mi taj jebeni alarm nije ni zvonio, još uvijek mi je muka od kile slatkiša šta smo Isabel i ja potamanile dok mi je pričal a o Clare, treba mi konjska doza kave, jer sam umorna od nespavanja i onog što mi je Manuel radio. Baš sam plavuša! Izletim iz svoje sobe da probudim Isabel, noseći njenu odjeću u rukama, zajedno sa rokovnikom i mojom torbom. Jedva nekako otvorim vrata njene sobe, ali uspijem zapeti na samom ulazu pa uletim unutra i prostrem se kao budala! Nemam sreće jer dok još pokušavam shvatiti što se desilo, iza mene se

pojavi Manuel i posegne za mojom rukom te me povuče na noge. “Jesi dobro?” podignuo je obrve i čeka moj odgovor. “Nisam! Danas mi sve ide nakrivo!” Pogleda me začuđeno, pa odvrati smireno.

“Ne znam zašto dramiš, smiri se, malo se opusti, ne mora sve bit i u minutu i po špagi. “Ti mene zajebavaš, zar ne? To je moj posao! Da sve bude u minutu i da sve bude po špagi!” Skoro pa vičem na njega dok kupim stvari s poda. Ne vidim rokovnik, pa se kao budala okrećem oko sebe i skoro pa podivljam. “Gdje je? Gdje je?” Mora biti tu negdje i čim mi nije pri ruci, muka me hvata.

Čujem ovog mutavca kako se cereka pa se okrenem da vidim šta je tako smiješno. A on drži moj rokovnik i lista. “Daj to ovamo! Odmah!” stojim ispred njega i držim ruku ispruženu. Ignorira me i samo lista dalje cerekajući se. ~ 41 ~

I nna M oore

“Čekaj… tražim svaku drugu subotu, da vidim kad ti je termin sa prijateljem.” Ma on mene zajebava!

Otrgnem onaj rokovnik iz njegove ruke, a on mi se približi malo previše i samo šapne u moje usne. “Danas bi trebala biti pitomija, nakon onog sinoć. Izgleda da sam te samo razdražio.” “Začepi! Zašto misliš da ovo ima uopće ikakve veze s tobom?” Štipne me za obraz. “Ovo te odaje.” A ja uhvatim njegovu ruku i stegnem jako. Podigne jednu obrvu i uozbilji se malo.

“Ne izazivaj plavušice, mogla bi probuditi zvijer.” Povučem ruku jer me vatra iz njegovih očiju peče po licu, a onda popratim njegov pogled iza mojih leđa. Okrenem se i vidim da se Isabel budi, pa baca namrgođen pogled prema nama. “Koji je vama? Štaviše! se svađate tako rano? ste oboje! jebote nađi si jebača A i ti Manuel kresniNadrndani konačno nešto! NećuJordan, da vas čujem!” Prisilila me da se malo smirim, ali nema spavanja pa krećem do nje i lagano je pomazim po nozi koja joj viri.

“Oprosti Isabel, ja sam kriva, nije moj dan. Hajde moraš se ustati, tuš, doručak, na bazenu moraš biti u 9, nastavljamo snimati.” “Daaaaj! Neću, ne da mi se… tip cijelo vrijeme plazi po meni, a ja moram glumit da uživam, hoću spavati! Neka iskoriste ono što su jučer snimili… meni je dosta!” Tjeram je da se ustane, a Manuel se i dalje smije. Rado bi mu obrisala onaj cerek s lica. Umjesto da mi pomogne, sjeo se i samo gleda predstavu. Jebe se njemu što ćemo zakasniti! Uskoro i Patrick ulazi u sobu pa se i on pridružuje Manuelu. Ov a dvojica mi se smiju, ova odug ovlači. “Dajem otkaz!”

Dosta mi je, dižem ruke u zrak i krećem prema vratima! Manuel se prestao cerekati, Patrick stao na vrata da mi zabrani prolaz,

a Isabel se skočila na noge istog časa. E pa nećete vi mene zajebavati! Isabel dohita do mene. “Zar bi me ostavila samo tako? ” Pomazim ju po licu. “Ne bih samo tako, ali znaš da ću jednom morati otići, svjesna si toga?” ~ 42 ~

I nna M oore

Ona kimne i spusti glavu pa ode pokunjeno u kupaonicu. Sranje, sad je

meni teško i krivo šta sam joj išta govorila. Odem za njom pa je uhvatim dok se gleda u ogledalo nad umivaonikom. “Oprosti Isabel, lutko moja. Nisam htjela t o reći. Grozan mi je dan i

turbo tako sam živčana. sam jela,alinitkad samdođe kavuvrijeme… popila. Ne bihćeš… nikadako otišla samo od tebe, Nit odjednom, znat mi ranije ne daš otkaz.” Odjednom se okrene i baci mi se u zagrljaj. “Nikad te neću pustiti od sebe! Ti si moja najbolja prijateljica! Samo tebe imam!”

Grli me i stišće jako oko ramena, čujem da ona šmrca! “Isabel, dobro je, znam, ne želim ni ja od tebe ići, ali nemaš samo mene, pogledaj malo oko sebe.” “Volim te.” Grli me dok mi govori u rame. panas pomaknem glavu malo u stranu ii Čujem Manuela da se netko zakašljao ugledam na vratima kako gleda. Naslonio se na dovratak pilji ispod obrva. “Reci.” “Sve je u redu?” Isabel se odjednom skoči i utisne mi pusu u usta pa se obje počnemo smijati. “Je, sve u redu, samo joj izjavljujem ljubav. Idemo to snimati, hajde

ekipa šta ste stali!” Nevjerojatna je! 10 promjena raspoloženja u minuti. Gora je od mene. Sredi se rekordnom brzinom, izgleda da samo moram potegnuti pitanje otkaza pa će se ona pokrenuti.

Manuel hoda ispred nas dok idemo na bazen i čim sam blizu vrata osjetim kako me oblijeva vrućina dok se prisjećam onog što smo sinoć tu radili. Hvala me neka slabost dok se približavam onoj ležaljci. Uočim da me on gleda, sranje, sigurno je shvatio da se prisjećam svega.

Namigne mi i nasmiješi se pa me malo pusti nervoza. Znam da sam obećala sama sebi da neću više s njim ništa raditi, pogotovo neplanski i da ću se praviti da se ništa ni nije desilo, ne mogu ignorirat ovu nemoć koju on izaziva u meni. Ovakvu slabost nisam osjećala ni sa Chadom. Ni blizu. A ovaj mutavac, čim mi je blizu i čim se nasmiješi, ja se rastapam. I ne mogu si pomoći… ne mogu utjecati na to. I kad se svim silama borim da ga ne vidim i ne čujem, moje tijelo ga osjeti i reagira na njega. ~ 43 ~

I nna M oore

Isabel je izgleda jako dobro raspoložena, ne bih se čudila da zamišlja Clare dok je onaj maneken mazi po leđima. Nacerim se, očito malo preglasno jer se Manuel okrenuo prema meni i pita me veselo.

“Nečeg si se prisjetila pa si dobre volje?” Cerek mu titra na licu, cijeli je zadovoljan sam sobom.

“Ne, ničeg posebnog zadnje vrijeme.” Približi se malo pa miušapne. “Da te podsjetim onda?” On nije normalan!

Došao je prije par dana, već smo se dvaput poševili, u autu i tu na bazenu, a on izgleda da želi opet! Pa ne možemo to tako raditi kad nam se prohtije! Možda da se dogovorimo, u mojoj sobi recimo… navečer kad svi zaspu, a ovako riskiramo da nas netko ne uhvati… i još najgore… tjera me ovakvim neplanskim prijedlozima da se rumenim i zagrijavam do vrenja! Ne mogu misliti ni na što drugo, koji je to kreten! Trebam hladnu glavu da mislim na posao, a nebilo na njegovo zgodno tijelo dok se naslanja na mene i ulazi duboko… Kriste je tako dobro… Jordan! Koji ti je klinac! Priberi se! Ostat će lokva od tebe! Pošto šutim i razmišljam, on mi se opet malo približi.

“Onda? Ili si se upravo prisjetila ili mi tražiš termin u glavi?” Probodem ga pogledom pa mu se obratim ozbiljno.

“Vidjet ćemo. Šta bi ti, svaki dan??” On se odvali smijati, tako da je Patrick pogledao prema nama sa vrata. “S tobom i po par puta dnevno.” “Tko se normalan seksa svaki dan?” pitam gluposti iako bih ga mogla zamisliti na sebi svako jutro i svaku večer.

“Onaj tko se pali na čudakinje.” “Ako sam ja čudakinja, onda si ti totalni luđak, ako te to pali.” “Pale me tvoji rumeni obrazi, tako da se vidimo večeras kad će ti izgorjeti od strasti.” Nabaci onaj svoj neodoljivi osmijeh i produži do Patricka. Zapazim na Patrickovom licu nekakav izraz koji me upozori da mu je nešto sumnjivo. Kako i ne bi bilo, opet mi je vruće i opet sam na napaljena samo od njegova obećanja. On planira da se vidimo večeras? Cijeli dan me drži nervoza od njegova obećanja pa sam se trudila da ga izbjegavam. Nije da je to uopće moguće, ali sam barem sebi čestitala na trudu. Snimanje je gotovo i producenti su prezadovoljni. Moram priznati da

sam i ja jer je Isabel neprepoznatljiva. Postala je prava poslušna dobrica. ~ 44 ~

I nna M oore

Nakon rane večere krećemo do naših soba kad mi zazvoni mobitel. Poziv s recepcije. “Jordan Daniels, izvolite.” “Gospođo Daniels, imate gosta na recepciji, gospodina Benjamina Westa.” sad s njimsobu. radim? O Kriste, što “Pošaljite ga da gore u moju ” Stanem pred vratima svoje sobe i čekam da on dođe. Isabel zastane na vratima svoje sobe pa me pogleda upitno. “Ideš?” i signalizira mi glavom da uđem kod nje.

“Ne mogu, čekam nekoga.” Znam da će se ona sad uhvatiti ovog i ispitivati. “Opa, tko ti dolazi?”

Šutim pošto i ona i Patrick i Manuel gledaju u mene. “Ooooo Benjamin, zar ne? Pa nije subota danas! Čovječe ovo moram vidjeti, značiočima, tip je stvaran!” Okrenem šta drugo da napravim. “Isabel, molim te uđi unutra.” “Nema šanse, plavušice.” Uzdahnem po običaju. “A šta vas dvojica čekate?” obratim se Manuelu i Patricku, koji mi ne stignu ništa odgovoriti, jer Benjamin upravo izlazi iz lifta i hoda prema meni. “Bok, Jordan.” Sagne se do mene i poljubi me u obraz.

Isabel ne može ostat tiho pa mu se obrati. “Ti si Benjamin? Ja sam Isabel.” On joj se nasmiješi i pruži ruku. “Znam tko si ti, drago mi je! ” Otključavam vrata svoje sobe i propuštam ga unutra, ne pogledavši ostale.

Čim sam zatvorila vrata i okrenula se, on se stvorio ispred mene i uhvatio me u naručje te poljubio strastveno. “Ljepoto… nedostajala si mi…” “Ben… što radiš?” odmičem se jer prvo moramo razgovarati. Koliko se sjećam po zadnjim porukama, ovo smo okončali. “Ljubim te.” “To vidim, ali zašto to radiš?” Odmičem se potpuno od njega dok on opet poseže rukama za mnom. “Zar nismo ovo okončali?” “Nismo. Jordan, zašto se tako bojiš prepustiti se ovome?” “Ben, molim te da sjedneš ako želiš da popričamo.” ~ 45 ~

I nna M oore

“Ne bi se prvo malo mazili? ” Gleda me zavodnički ispod obrva. Zaista je šarmantan i privlačan. Plave oči, lijep osmijeh, skoro pa plava kosa, zgodan kao sam vrag…. ali, ne želim ništa više od onog što smo imali… zapravo, više ni to ne želim. Odjednom mi je Manuel na pameti… zašto radim sebi ovo? “Ben, te ovo otežavati, želiš vezu, alipovremeno ne mogu… ni sad ni nemoj nikad. molim Rekla sam ti od početkaznam da mida odgovara samo viđanje, nikakva romantika ni obaveza. Zar to nije ono što vi muškarci volite? Imaš odriješene ruke da se viđaš s kim hoćeš, a meni ne smeta. Od mene možeš dobiti samo pokoju subotu. Sviđaš mi se, ali nisam spremna za vezu.” Sad se uozbiljio i stišće zube, dok prstima lupka po svom stolu. Nagne se preko stola pa me upita dok mu u očima čitam ljutnju i bijes. “Imaš drugog, zar ne? Zato me odbijaš? Koliko se sjećam, svaki naš zajednički trenutak si provodila jašući po meni, ne mogavši sklonit i ruke s mene, štavezu, mi nisi radila, a sad više se mičeš! Ovdje se ne radi samo o tome da nema ne želiš nego me uopće ne želiš!” Puhnem jer mi ovo zaista postaje naporno. “Ben, nemam drugog. Ne mogu se sad upuštati u vezu, imam previše posla i nemam vremena da se s ikim viđam.” “Znaš i sama da te oduvijek želim. Još otkako si s Alice prvi put došla kod nas. Stvarno sam bio strpljiv Jordan i sad mi izmičeš!”

Gleda me bez riječi i puše nervozno i ubrzano. “Ne želim ti biti samo prijatelj i ne želim samo povremeno boravit u tvom krevetu. Ne bi ti ništa falilo sa mnom. Znaš da se dobro slažemo. Zašto se protiviš mom prijedlogu?” “Ben, znaš o meni više nego itko. Rekla sam ti svoj plan. Neću se udavati, ne želim vezu. Za 3 godine, kad navršim 32, idem na umjetnu oplodnju i sama ću podizati svoje dijete. Ne želim vezu, ne želim drame, prevare, obavezu. Dat ću se samo svom djetetu. Pogledaj oko čega mi raspravljamo. Sama krojim svoj život i u njemu nema trajnog mjesta za nekog muškarca. Žao mi je, ali ostajem pri svojoj odluci. Imam dovoljno ušteđevine da se brinem za svoje dijete sama te da kupim stan. Također, znaš da imam i potporu od mojih staraca i da nam novci nisu problem, jedinica sam i naučila sam oslanjati se samo na sebe. Nema tog muškarca koji bi pristao na moje planove, koji može tako živjeti i ja to razumijem, jer ni ja ne mogu živjeti onako kako netko drugi za sebe planira. Ne mogu se prilagođavati nikome jer ja sam sebi na prvom mjestu. Ja, moje želje i moji planovi.” “A ako bih ja pristao na sve tvoje uvjete? Na sve, baš sve?” ~ 46 ~

I nna M oore

“Sad misliš da je to lako, ali nije. Jednostavno ne želim nikome pripadati, nikome polagati račune, računati ni na koga tko me sutra može iznevjerit, samo na sebe.” Prođe rukom kroz kosu pa se osvrne oko sebe. Mislim da se upravo predao i prihvatio moje objašnjenje. Ustaneodustati. se pa mi Čekat priđe iću povuče mepredomisliš.” na noge. “Neću te da se Izgleda da ga ipak ne poznajem tako dobro, on neće odustati samo tako. Krenem prema vratima da ga ispratim, a on me opet povuče u svoj zagrljaj i poljubi kratko, ali žestoko. “Doći ćeš ti meni jednom. Bit ćeš moja, Jordan, zapamti to.” Isuse, nisam ga nikad vidjela ovakvog, doslovce su mi prsti zadrhtali

od njegovog obećanja. Koji je meni klinac da mi se sviđaju ovakvi trenuci nečije dominacije? Ne želim to, ne trebam to! Zatrepćem da otjeram ovaj nemir pa se odmaknem od stoji njeganaslonjen i pustimna gazid vani. Izađem i pozdravim ga i ugledam Manuela kako i tipka po mobitelu. Koja čudna situacija! Njih dvojica se odmjere dok Benjamin odlazi prema liftu, a ja pobjegnem u svoju sobu da probavim sve ovo što se sad desilo.

Sjedim na krevetu i razmišljam. Ne mogu odustati od svojeg plana, jer se ne mogu pokorit Benovim željama. Upravo sam mu o tome govorila. Sebična sam i moje želje su mi najvažnije. Svaku odluku bih ubuduće morala donositi zajedno s njim, od imena za dijete d o mjesta kamo ćemo ići na odmor ili gdje ćemo živjeti. Ne, ne mogu ja to. Ne želim mu se predati potpuno.

Sjedim tako valjda 20 minuta i zamišljam razne scene iz mogućeg zajedničkog života, kad me prekine kucanje na vratima. Isabel.

“Plavušice, dakle to je taj famozni Benjamin? Zar nisi rekla da si gotova s tim?” Gleda me dok sjeda pored mene na krevet. “Jesam. I mislila sam da je gotovo, ali on neće odustat i tako lako. Iako sam mu jasno dala do znanja da me ne interesira veza, brak, obaveza. Ni

sad ni ubuduće. Ali on ne odustaje.” “A nisi ga mogla još jednom iskoristit sad… ono za kraj?” Kesi se kao budala.

“Ne, Isabel, ni sad ni ubuduće. On neće odustati od svojih želja, a ja neću od mojih. Točka.” “E pa baš šteta da ste oboje jednako zadrti. Ali opet mi je draže da mi te on ne uzme i odvede nekamo da ti napravi brdo djece. Tako da trebamo ~ 47 ~

I nna M oore

nazdravit u to ime! Ovako ćeš ostat stara cura.” Sad mi se već otvoreno ruga, koza mala!

“Pa da ti iskreno kažem, nemam namjeru se ikad udavati. Tako da, živjela stara cura!” Obje se cerekamo. me pita kao da ne zna da “Šta svu si imala planu ostatak dana?” Ona moram njenuurobu donijeti u kemijsku čistionicu. “Kemijska pa teretana. A ti imaš slobodno do teretane pa radi šta hoćeš, samo imaj Manuela ili Patricka uza se. Ok? ” Kimne glavom i krećemo u njenu sobu.

Manuel više nije u hodniku, već sjedi u njenoj sobi i tipka na mobitel. Neće uopće da me pogleda. Pokupim njenu odjeću koja treba na čišćenje, ali toga je toliko puno da ostavim jedan dio na krevetu.

“Nećeš moći sve odjednom nositi, da ti pomognem?” Čujem kako mi Isabel nudi pomoć. Kimnem, jer nemaTiopasnosti, u sklopu hotela. “Ja ću joj pomoći. odmaraj. čistionica Zaslužila je si.” Manuel preuzme hrpu robe iz njenih ruku i krene ispred mene. Hodamo hodnikom jedno pored drugog, a nitko ništa ne govori. Osjećam da je ovakav prema meni i to zbog Benjamina. Barem mislim da je zato. Nema drugog razloga.

Stoji iza mene i dok predajem odjeću u čistionicu. Čim potpišem da sam predala sve, istog časa se okrene i ispred mene korača nazad prema liftu. Čovječe, ovo je baš neugodno. Mislim nema razloga da me sad ignorira, a opet, tko zna šta je u toj njegovoj glavi. Osjetim čak neku krivnju jer je sad takva neka nega tivne energija između nas, a ja ne činim ništa da bih to riješila. Možda i bolje. Nekim čudom smo u liftu sami i čim su se vrata zatvorila, on se naglo okrene prema meni, čime me natjera da se priljubim uza zid lifta pa nasloni obje ruke oko moje glave i privuče lice mome. “Ako misliš da se večeras vidimo, moraš imat i na umu da nemam namjeru dijeliti.” Udahnem malo njegova mirisa i to me strese potpuno. Ne mogu ništa progovoriti dok me ovako gleda u oči i napada sva moja osjetila. “Što ste radili tamo u tv ojoj sobi?” “Ništa.” Totalno me uznemiruje dok me ovako gleda kao neki predator. Osjećam kako nekakva srdžba izbija iz njega. Trepnem par puta, ali on ne skida pogleda s mene. “Ništa? Ništa je i ono što sam ti dva sata radio na bazenu? N išta je i ono

što si vikala kad si svršavala?” ~ 48 ~

I nna M oore

Uspijem samo brzo odmahnuti glavom par puta kao dogovor. Podiže

svoju ruku do mog obraza i prstom prijeđe preko mojih usana, a taj njegov dodir me strese cijelu i primora da zatvorim oči. Čekam hoće li me poljubiti, nastaviti dirati, što će mi još reći, ali on ne radi ništa i kad otvorim oči, vidim da sam sama u liftu koji je stao na našem katu. E pa Jordan jesi koza! Namjerno ne idem u Isabelinu sobu nego odem u svoju i bacim se na

krevet. Ništa mi ne ide od ruke! Za ovo što se dešava s njim nemam plan. Ne znam ni opisati što se dešava sa mnom kad je on u pitanju. Niti šta od njega mogu očekivati, jer ne poznajem tog muškarca koji jednim pogledom i jednim osmijehom čini mom tijelu ono što nitko nikad nije uspio. Jedna njegova riječ i jedan njegov dodir tjeraju moje tijelo da se oduzme. To je to, ja sam oduzeta kad

je on u pitanju. Nema logične, jake, racionalne i praktične Jordan. Sve se to spusti u onu izdajničku točku u dnu mog trbuha i traži još tih riječi, još tih pogleda, još dodira i još osmijeha. I sad dok ležim na svom krevetu moje tijelo očajnički traži jednu dozu koju sam trebala dobiti tamo u liftu, nakon čega me ostavio i otišao. Izgleda da sam zaspala, jer me budi kucanje na vratima. “Što se dešava s tobom?” Isabel ulazi obučena za teretanu, a Manuel

stoji na vratima u majici i kratkim hlačama. “Ništa, zaspala sam.” Promrmljam kratko i krenem do ormara po opremu, pa do kupaonice da se obučem. Ona ulazi za mnom.

“Toliko te uznemirio? Ili ćeš se razboljeti? Što te muči?” Znam da misli na Benjamina, ali nema pojma tko me zapravo okupirao u mojim mislima.

“Ništa Isabel, idemo vježbati, trebam malo izbacit stres iz sebe. Srećom ne ispituje dalje, ali osjetim kako me promatra. Njih dvoje idu ispred mene, a ja se ne mogu otresti ove anksioznosti i nezadovoljstva. Koji mi je vrag?

~ 49 ~

I nna M oore

Plavušica mi je od jutra nervozna. Kasni 5 minuta i zato nas sve maltretira. Isi se ne da snimati dalje pa odugovlači. Jordan zaprijeti da će dat otkaz, što pokrene Isu da se ustane, ali i mene pomalo zabrine. Izgleda da mi je plavušica već ušla pod kožu. Ne mogu je prestati uznemiravat ni na bazenu, vidim joj na faci da se prisjeća onog sinoć. Ne znam koji vrag ulazi u mene, ali obećam joj da će i večeras dobiti porciju.

Raspoloženje mi pada u ono trenutku kad shvatim da je taj njen jebač Benjamin upravo ušao u njenu sobu, nakon što ju je poljubio u obraz. Nervoza me hvata istog trena od same pomisli da je on sad ljubi i da će je poševiti. Ima da poludim pa se kao luđak naslanjam na zid ispred njenih vrata i čekam nakon koliko vremena će tip izaći. Osluškujem da li ću čuti njeno stenjanje ili bilo kakav znak da rade bilo što osim da pričaju. Sranje, ne čujem apsolutno ništa! Brojim sekunde, brojim minute i nakon 14 i pol minuta tip izlazi pa se pogledamo. Ne vidim na njemu ijedan znak da su se seksali, ali sam siguran da ju je poljubio. Ona pobjegne nazad u svoju sobu, a ja odem do Ise. Uskoro nam se i ona pridružuje, ali ne želim je pogledati. Znam da ako je samo pogledam da ću napraviti neko sranje. Ipak, pomognem joj nositi odjeću u prizemlje, jer jedan dio mene se nada da će se ona meni pr va obratiti i objasniti makar nešto. Ništa. Tišina

cijelo vrijeme. U liftu me znoj počne oblijevati i opet onaj moj vrag ulazi u mene pa se nagnem nad nju i jasno joj dam do znanja ako će se išta više dešavati između nas, da se ne može viđati s ikim više. Izgleda da je shvatila jer se potpuno prenerazila i ukočila, tako da je jedva jednu riječ izgovorila. Na moj dodir se potpuno rastopila i očeki vala je makar poljubac. Uskratio sam joj jer nije zaslužila, jer sam siguran da ju je prije sat vremena drugi ljubio. Ostavljam je u liftu jer sam rekao svoje.

Ne dolazi više kod Ise, a Isa se iskreno uznemiri kad prođe 16:00 jer Jordan nikad ne kasni. Konačno se spremila nakon što se razbudila pa idemo svi troje u teretanu. Vidim joj na faci da nije dobro raspoložena. Nisam ni ja, pa šta da joj radim?

~ 50 ~

I nna M oore

Navalio sam na jednu vreću za boksanje u kutu i ne prestajem po njoj lupati dok mi ruke ne počnu otkazivati poslušnost. Izbacio sam malo nervoze iz sebe, vidim da se i Jordan pojačano znoji i udara sve jači tempo na traci za trčanje. Ljut sam na nju, ali mi njeno tijelo i dalje privlači pogle de. I dalje sam napaljen na nju i dalje ju želim osjetiti. Ali kunem se da je sigurno neću večeras tražit ništa.

“Jordan, ja bih da odemo u shopping iza ovog šta kažeš?” čujem Isin prijedlog. “Može, kako ne.” Odgovara joj odmah, ali ozbiljnog tona. Za 2 sata one dvije haraju shopping centrom. Par fanova se uslika s Isom, nema nikakvih problema.

Upravo su na odjelu ženskog rublja i biraju grudnjake, haltere, gaćice, šta ja više znam, toga ima brdo! E ovo mi je baš trebalo, da gledam Jordan kako prelazi prstima preko kako s nje. Sve mi se svilenih koje iudo trenu mogu zamislit čini da ćugaćica se odljutit večeras i uletjet i joji u sobiskidam da je poševim! “Idemo u kabine.” Isa mi govori dok Jordan nosi svoju hrpu i provuče se kraj mene. Isa je u jednoj kabini, Jordan je u drugoj, moj mozak radi 100 na sat dok zamišljam kako se sad skida gola unutra i oblači sve one seksi krpice na sebe. Zajebi, morao bih malo namjestiti kitu u hlačama, a da me nitko ne vidi. Odjednom se otvaraju vrata njene kabine, a ona me gleda nevino i

šapne. “Možeš mi pomoći ovo zakopčati?” drži ruke na nekakvom crnom korzetu kojeg je samo prislonila uz svoje grudi.

Ulazim bez riječi i zaključavam vrata, a ona mi okreće leđa da je zakopčam. Prsti mi drhte dok diraju njenu kožu, po treći put krivo kopčam i na moj zadnji uzdah ona se okrene i pusti ruke sa korzeta koji padne na njen

struk puštajući mi pristup njenim dojkama. Uhvati me za ruke, dok je moje oči upijaju i privuče sebi te me napadne svojim usnama. Privlači moju glavu svojoj dok nam se zubi sudaraju u ovom silovitom poljupcu. Prislanjam ju uza zid kabine i produbljujem poljubac. Zavlači prste u moju kosu i slatko jecajući u moja usta, ohrabruje me da je uzmem ovdje, ali se naglo prene i sjeti nečeg.

“Ne možemo ovdje. Isa je do nas.” Konačno i meni malo krvi dođe do prave glave pa se odmaknem od n je, ponovno se zabuljivši u one predivne grudi. Pogleda me sa osmijehom pa stavi prst na moje usne i prišapće. ~ 51 ~

I nna M oore

“Večeras.” Neću joj potvrditi iako sam u sebi pristao. Hoću da me traži i da me moli. Hoću vidjeti da me želi jednako kao i ja nju. Preko noći mi je postala opsesija, a to sam shvatio kad sam vidio da je i drugi želi. I nakon povratka u hotel, ona stalno baca pogled na mene, ali ja je ne

želim pogledati. Hoću da se znoji dozv kakooliti, sam ali se jaželim znojio dokosjetit je drugi biošto u njenoj sobi. Nisam si ovo trebao opet i ono sam samo s njom uspio doseći nakon 4 godine. Znam da čeka moj mig, neku naznaku da ću doći. Ignoriram je iako planiram definitivno doći kod nje i pojebati je do ludila. Osjećam kako ona moja zvijer reži u meni. Plavušica ju je izgleda izazvala. Isa ulazi u svoju sobu pa mi se obrati.

“Večeras ću biti kod Jordan pa si ti slobodan, odi kamo hoćeš.” E pa sranje, Isa mi pokvari plan. Osjećam da je moja zvijer gladna i ako ne utoli tu glad, moglo bi biti svašta. Kimnem kratko dok u meni kulja ljutnja pa odem presvučem, u svoju sobu. Ne želim se uvalit i u razmišljanje o Jordan pa se istuširam, palim TV i blejim u neku emisiju. Patrick je opet kod svoje cure. Eto bar netko

ševi večeras. Nakon sat vremena mi dolazi poruka od Jordan.

“Kad ćeš moći doći do mene?” Skočim se istog časa na noge, jer se čudakinja sigurno morala dobrano poniziti da pošalje ovu poruku nakon što sam ju ignorirao nakon shoppinga.

Neću joj odgovoriti, samo ću se pojavit. Uzimam svoje stvari pa joj kucam na vrata.

Otvara cijela zajapurena. Nije me očekivala izgleda baš isti čas. “Već si tu?” “Ako ti ne paše, okrenem se lako i odem.” Gledam je s dovratka. Obukla je tajice i usku majicu, a noge su joj bose. Kosu je zavezala u visoki rep. Izgleda da ne želi da odem pa me povlači za ruku i uvlači u svoju sobu. Čim je zatvorila vrata, približim joj se i pritisnem je uza zid. Pribijem njene ruke iznad njene glave, dok se smještam koljenom među njene noge.

Gleda u moje usne i dahće. Već je spremna. Oooo itekako je spremna! Puštam je da drhti dok mi je ovako u rukama, dok čeka moj napad, ali ja imam drugi plan.

“Jesi dala drugom da te poševi danas?” “Nisam.” Progovori brzo, ali glas joj treperi. ~ 52 ~

I nna M oore

“Jesi dala drugom da te ljubi danas?” Šuti, ne odgovora ništa, a m oja ljutnja raste u nedogled pa je jače stisnem rukama i jače se nabijem na nju. “Iznenadio me. Povukla sam se.” Malo popustim svoj stisak i pogledam u njene usne. Grize ih jako i tjera me da joj popustim. Hvatam je da ispod guze i podignem sebi oko struka. Ovija ruke oko mog vrata i vidim se smješka, vražica mala. Ne može dočekati pa mi utiskuje stotine malih poljubaca po licu i usnama dok je nosim do kreveta. Bacim je na leđa, a ona se cereka, vidim da ju je ona nervoza pustila. Gleda u mene i polako skida svoje hlače, dok ja bacam svoju majicu pored

njenog kreveta. One njene gaćice me izluđuju, tako da ih želim poderati zubima.

Povuče majicu i otkrije svoje gole grudi. Nema ništa ispod majice. Smiješi se zavodljivo dok prelazi prstima preko svojih bradavica i stišće one sočne grudi. Kita mi je tako tvrda da me boli od želje da se što prije nađem u njoj. “Kad si se prije riješio Isabel i doletio tu?” pita me dok gricka prst. “Nije Isabel ni bila sa mnom. Zar nije s tobom?” Pogleda me začuđeno pa se nalakti. “Ne, došla mi je samo reći da će provesti večer s tobom.” Povlačim brzo hlače s gležnjev, i sad me već strah i bijes hvataju. “Sranje, meni je rekla da će biti s tobom cijelu večer. Šta je sad napravila koza jedna!?” “Isuse Bože, poludjet ću radi nje!” brzo povlači svoju majicu preko grudi, pa dohvaća svoje hlače i cipele. Izjurimo skupa iz njene sobe i uletavamo kod Ise. Nema je u nijednoj sobi. Zovem ju na mobitel, ne javlja mi se. “Znam da je sa Clare. Sigurna sam. Jedino bi zbog nje ovo napravila. Zaljubljena je i ne razmišlja racionalno. Idemo do te cure, sjećaš se adrese?” Kimnem dok već žurno hodamo prema liftu i spuštamo se do

garaže. “Misliš da je otišla taxijem? Ili da ju je netko pokupio?” Jordan vidim staloženo razmišlja čak i u ovako nervoznoj situaciji. Pada mi svašta na pamet, od onih luđaka koji joj prijete, ako je koji prati sigurno će iskoristiti priliku kad je vidi samu i ne daj Bože nešto joj napraviti. Ako je uhvatim neozlijeđeno nakon ovog svega, nalupat ću je po guzici, svega mi! “Gle, glupa ideja, ne znam kako se Clare preziva, šta da zvonimo k ao budale na svaki stan i pitamo je li ona tu? ” Nemam drugo rješenje, ali ~ 53 ~

I nna M oore

odmah radim plan u glavi da Patricku kažem da moramo ubuduće pratiti njen mobitel. “Čekaj, ja ću ju pokušat nazvati, možda će se meni javiti.” I ona ju zove, ali se Isa ne javlja. Pogled mi pada na ulaz u zgradu iz koje izlaze dvije cure, obje plave. Obje mi izgledaju poznate.

“Eno je! To je iClare, sjećam se to dašto sam vidio nakon kina. A Isa je očito navukla periku spremne su za sujuplanirale.” Spremam se izaći iz auta i pretrčati cestu dok ih gledam kako se ljube, ali nažalost prekasno shvaćam da još netko korača žurno prema njima i ima veće šanse da dođe do nje prije nego ja. Izletim i povičem, privučem Isinu pozornost, ali onaj tko korača prema njom sad požuri i u 5 koraka joj priđe, primi je za ramena i baci na pod. Ne mogu gledati kako je udara nogama u trb uh izvikujući najružnije psovke pa ponovno vičem posežući za pištoljem i ne gledajući pretrčavam cestu. Ispalim hitac u zrak, a napadač se naglo trzne i pobjegne. i za njim,na Sranje,i njegov ne mogu sadpatrčat pouzdat se u pokoju kameru opis se spuštam koljenaćui uzimam Isinunadzornu glavu u ruke. Jauče i stenje, ali je prisebna. Izgleda da je nije jako ozlijedio, jer psuje kao kočijaš na španjolskom. Pogledam Clare, bijeda je kao krpa i stisnula se u kut na ulazu u zgradu. Jordan mi je iza leđa, spušta ruku na moje rame, klekne pored mene i

obraća se Isi. “Gdje te točno boli?” “Trbuh.” Prošla me volja da vičem na nju, sad kad je želim samo primiti u zagrljaj i utješiti da je ne boli. Stvarno je nedokazana! Jebe mi se što je zaljubljena! Ne može se ovako ponašati! Bol je izgleda popušta pomalo pa primi Jordaninu ruku i nasloni se na nju dok se uspravlja na noge.

Okrene se prema Clare i zakorači prema njoj. “Kamo si ti pošla? U auto istog časa!” Zaurlam kao luđak. Nema jebene šanse da sad kontroliram svoj bijes! Pogleda me oštro i procijedi. “Samo da se oprostim s njom!” Priđe joj i nešto joj šapne, poljubi je i šutke krene prema autu. Jordan ide s njene lijeve strane, ja s desne.

Smjestile su se nazad i šute cijelim putem do hotela. Pred sobom Isa konačno progovori. “Svega sam svjesna, ne treba mi nikakvo predavanje! Hoću ići spavati!” uđe u svoju sobu, spremna da zalupim vratima, ali je onemogućim te ~ 54 ~

I nna M oore

povlačim Jordan za ruku unutra, jer ću je tako oprati sad, da joj više nikad neće pasti na pamet nešto slično! “A ne, ne, ne! Nemoj ti meni sad s tom pričom! Ljut sam k ao pas i čut ćeš me! Možda ti se činilo k ao dobra ideja, ali je bilo neopisivo glupo i djetinjasto lagati i mene i Jordan i pobjeći ovako! Trebala si nam reći i pustili te! Koji ti je klinac! Bog zna Kretendajese možda nož, pištolj… šta ti je bi mislio napravit i. Ako hoćeš vidiš simao Clare, dovest ću ti je ovdje. Možemo naći rješenje za sve, ali jebem mu Isa, nećemo riskirati tvoj

život…” sad već klečim na koljenima pred njom, dok ona sjedi na svom krevetu i mučenički me gleda. Vidim da joj je krivo i teško, ali zaslužila je da je ovako pozovem na red. Prestrašio sam se, ne bih mogao sad i nju izgubiti. To bi me dokrajčilo. “Imaš pravo, Manu. Neću više takvo što napraviti, samo… samo mi nije jasno kako ste shvatili?” Pogleda sumnjičavo mene pa Jordan. “Htio sam s Jordan provjeriti plan za sutra, povr atak u naš hotel i u subotu. sam i shvatio glavnu pred koncert koji je sama.probu Pa smo zajedno došli doimaš zaključka da siPokucao oboje slagala.” Slažem da joj u lice bez imalo krivnje. Malo gleda u mene, malo u Jordan kao da nas procjenjuje. Ustane se i zatvori u kupaonicu.

“Ostat ću s njom.” Čujem Jordan. Kimnem iako bih radije da ostane sa mnom. Neizdrživo mi treba jedna doza moje čudakinje. Povuče me za ruku prije nego izađem pa mi kroz smijeh veli. “Sutra navečer.” Namignem joj jer sam dobio novu priliku, sama mi je je ponudila i to me neopisivo razveseli nakon ovakve večeri.

~ 55 ~

I nna M oore

Sjedim pored Isabel na krevetu i samo je mazim po ruci. Neću je još i ja pozivati na red, imala sam potrebu da se izderem na nju, ali vidim da joj je i samoj dovoljno teško. Razumijem. Zaljubila se.

Sjećam se kako sam se ja zaljubila u Chada. Taman sam se uselila u novi stan sa Zoe i srela zgodnog susjeda. Pri svakom susretu me šarmirao, zavodio, obećavao, da sam se zatelebala k ao nikad. Skoro sam pa zapostavila sve prijateljice samo da bih svaki trenutak mogla provoditi kod njega, u njegovom stanu, samo 2 kata iznad moga.

Znala sam da je poželjan i privlačan i previše, žene su slinile za njim čak i kad je mene za ruku vodio i to mi je imponiralo. Bio je moj. I bila sam u to uvjerena sve dok nisam jednom nenadano pokucala na njegova vrata

kad sam dobila slobodan dan, isplaniravši da ga iskoristim u njegovom krevetu. Znala sam da je doma, po zanimanju je bio sportski novinar i radio je po terenima i od kuće.

Vrata mi je otvorila crnokosa žena, omotana samo u plahtu. On se pojavio iza nje i samo mi namignuo. Ostatka tjedna se ne sjećam, samo znam da sam plakala po cijele dane i noći. Nakon toga sam prekrižila hodanje s tipovima i veze. Trebalo mi je puno vremena da se vratim u normalu i da se ponovno povežem sa svojim prijateljicama. Iako… ni danas mi nije sasvim svejedno kad ga vidim u prolazu , iako sam u stanu jedva par puta mjesečno,

pokupim neke svoje stvari, napričam se sa Zoe i platim račune. Isabel mi stegne ruku jače i samo me molećivo pogleda. “Znam mila, ali moraš pričati sa mnom? Sve možemo riješit i. Ne treba ići na ovaj način. Vidiš da je to teži put. Ok? Sad odi pod tuš i spavaj.” “Samo ako ćeš ti pored mene spavati.” “Može, naravno da ću pored tebe spavati, samo me nemoj pipati previše.” Pokušam je malo oraspoložiti, ali mi ne ide. Dok se kupa, otrčim po pidžamu u svoju sobu, vratim se kod nje i uvučem u krevet. Ona dolazi, gasi svjetlo i liježe pored mene. Ruku stavlja na moj struk i samo kratko udahne.

Ujutro me budi alarm, ali i osjećaj da me netko promatra. Podignem pogled prema noćnom ormariću i zagasim alarm pa se osvrnem oko sebe. Manuel sjedi u dnu kreveta i promatra me. Ne mogu

~ 56 ~

I nna M oore

prepoznati taj izraz na njegovom licu, a često mu se pojavljuje, pogotovo kad sam sa Isabel. “Jutro.” Prišapćem da nju ne probudim. Čula sam noćas njene uzdahe i shvatila da je mozgala dugo prije nego je zaspala. “Jutro. Tu si spavala?” Ja kimnem, a on ustaje sa kreveta i sjeda u stolicu i dalje ne skidajući pogleda s mene. “Večeras?” Jednom riječju čini da se razbudim potpuno i da mi srce

zakuca ubrzano. Definitivno želim da nastavimo ono što smo sinoć počeli. Pogledam samo kratko na Isabel da se uvjerim da spava pa mu kimnem. Kao da je malo odahnuo. Za koju sekundu ulazi Patrick. “Za sat vremena je odjava pa idemo direktno na probu u arenu. Manuel

mi je jutros sve ispričao, već sam sredio sve u vezi praćenja njenog mobitela. Poslao sam nekog da pregleda kamere u blizini zgrade.” Kimnem dokje,saidem vratadakupaonice češljam svoju kosu Isabelinom “Probudite se i ja presvučem i spremim pa dolazim.četkom. ” Već smo na glavnoj probi, vidim da su i Manuel i Patrick spremni i da s posebnom pozornošću sve promatraju. Na pauzi mi prilaze obojice, jer je Isa skočila pod tuš. “Zoe pita kad ćeš doći konačno u stan. Hoće da izađete, kaže da joj fališ. Ja sam joj izgleda loše društvo.” Patrick se uvijek ovako cereka kad priča o njoj. Njemu je 38 godina, njoj 35, a zaljubljeni su kao školarci. “Planirala sam u nedjelju, Isabel ima slobodan dan. Provest će ga u wellnessu u hotelu sa Clare. To je moje iznenađenje za nju. Poslat ću Zoe odmah poruku da nedjelju rezervira za mene.” “Hajde, molim te da joj se javiš, kaže da Chad dolazi na vrata stana i pita za tebe.” Zakolutam očima samo na spomen tog kretena. Šaljem poruku Zoe i dogovaramo se za nedjelju. Kava i kolači na našem balkonu, to će biti milina. Nakon probe, svi četvoro vučemo naše stvari i dolazimo u naš hotel, naše sobe nas čekaju spremne. Patrik i Isabel ulaze prvi, a Manuel malo sačeka pa me primi za lakat kad smo ostali sami na hodniku. “Tvoja soba ili moja?” Izgleda da je zaista napaljen do boli i treba olakšanje što prije. Razumijem ga kako mu je i ja sam još od sinoć vlažna i spremna. “Moja. U 22:00.” Kimne i sa smiješkom uđe u svoju sobu. ~ 57 ~

I nna M oore

Ne prođe ni pola sata, netko mi kuca nestrpljivo. Približavam se vratima i čujem … plač? Ne stignem ni otvorit i, Isabel mi se baci oko vrata jecajući i natapajući moju majicu svojim suzama. “Ostavila me! Ne želi više ništa sa mnom! Zbog onog sinoć!” Kroz jecaje mi pokušava objasniti svoju bol. Zagrlim okopitam ramena i povedem kreveta. “Čule stejese?” je kad su joj sedojecaji malo smirili.

“Porukom. Nije me čak ni nazvala. Kaže ne može živjeti u takvom strahu. Zamisli, Jordan… nisam vrijedna da se zbog mene malo potrudi i barem proba!” “Isabel, sad je prekasno da te dečki voze do nje, ako si t o imala na umu, pusti do jutra da se smire strasti pa odi do nje hladne glave i razgovaraj s

njom… može?” Ona kimne i bez pitanja se uvlači pod moj poplun. Šta da sad radim, plače i očajna je… ostajem s njom i držim njenu glavu u svom krilu i samo je lagano mazim. mobitel i prije nego se spremim da ću napisati Manuelu poruku,Dohvaćam čujem kucanje.

Isti čas osjetim nemir i strah. Pomazim Isabel još malo i izvlačim ruku ispod njena vrata, srećom zaspala je pa brzo na prstima skočim da vrata i otvorim te izađem na hodnik. On me gleda začuđeno dok korača unazad. “Isabel je u mom krevetu.” Objasnim mu, ali izgleda da je još zbunjeniji pa tiho promrmlja.

“Šta ona opet radi s tobom u krevetu?” “Clare je prekinula s njom. Došla mi je uplakana i uvukla se u moj krevet.” On se počeše po bradi pa me povuče 3 metra dalje u svoju sobu i zalupi vratima iza nas.

“Tebi se ne čini da je Isa zapravo zaljubljena u tebe?? Meni nije normalno da ona tebe tako stalno dira, ljubi, grli, govori ti da te voli,

obožava… ili ja sve preuveličavam?” Progutam knedlu dok me gleda onim svojim toplim očima, u kojima sad vidim trag očaja i nemira. “Pa nisam baš razmišljala o tome tako… ona se uvijek šali o tome da me želi u svom krevetu, pa je nikad nisam shvaćala ozbiljno… zna da ja nju ne gledam na taj način.” Na ovu zadnju riječ on duboko uzdahne i prođe rukom kroz kosu. “Jesi sigurna u to? Da ti se ne sviđaju i žene? Nisam baš primijetio da si je odbijala od sebe.” ~ 58 ~

I nna M oore

“Ti mene zezaš? Koji je tebi? Razumijem da nam je sad plan propao, ali navikla sam otkako si se pojavio… sve mi se poremetilo! ” Nisam baš planirala ovo priznati, ali izletjelo mi je. I sad je gotovo. Čuo je i gleda me širom otvorenim očima. Da popravim to što sam se izlajala, nastavim mirno. “Prebacujemo navečer? Slažeš Uostalom dogovoriti kako ćena ovosutra funkcionirati. se?”, mislim da se moramo Povuče me rukom do svojeg kreveta i posjedne te stane ispred mene. “Prvo mi odgovori na par pitanja. Da li imaš išta više sa tim Benjaminom?”' “Nemam.” “Drugo pitanje. Da li imaš išta sa Isom?” Na ovo se nasmijem, ali se odmah ukorim jer njemu očito nije smiješno dok me i dalje gleda ozbiljno.

“Nemam ništa s njom.” “Tko tii jenemam taj Chad s njim?” “Bivši višei imaš ništalis išta njim.” “OK, sad smo to riješili, ima li ijedan tip još, a da želiš nešto s njim?” “Ima.” On me na ovaj moj odgovor pogleda mrko. “Ti.” Sad mu se već oči šire i osmijeh pojavljuje na licu. “Što točno želiš od mene? Samo da znaš, inače ne bih ni s ijednom ženom ovako pričao i razglabao, ali znam da ti voliš činjenice i čist račun, pa da utvrdimo stanje.” Čovječe, koji pregovori! Izgleda da on stvarno treba nešto kresnuti ili će ispaliti! “Pa kad već tako lijepo pitaš, želim ovo što smo imali dosad, seks bez obaveza, s tim da se moramo dogovoriti kad i gdje.” On se nasmije i puhne. “A baš mora biti u minuti i onda kad tebi paše u tom tvom rokovniku?” “Pa zar nije tako lakše i bolje? Nego da se hvatamo po autu, bazenu i hodniku?”

“Jordan, ja sam čovjek koji živi od danas do sutra. Kako da ti obećam seks za tri dana, kad možda već sutra neću biti tu?” Na ovo ne mogu da se ne namrgodim, jer ne razumijem šta mu to znači. “Ja ne radim planove. Ne planiram nikad. Kad mi se pruži prilika za nešto ili je iskoristim ili je propustim. Ne mogu se obvezati niti se znam obvezati. Makar i na seks seanse. ” Ne razumijem ga majke mi moje! Hoće ovo, ali ne po mojim uvjetima. Sad sam i ja ljuta i nervozna, jer ni ja ne mogu funkcionirati na način na koji on želi. Ne dopuštam si da mi dalje svojom pojavom remeti život i ~ 59 ~

I nna M oore

izaziva u meni sve ovo što me mijenja. Ne znam i ne želim tako funkcionirati.

“OK, Manuel. Utvrdili smo jednostavne činjenice. Želimo ovo, ali ja ne mogu na tvoj način, ti ne možeš na moj. Mislim da nemamo šta više raspravljati.” Nemir mi se skuplja u grlu, neka razočaranost dok primam kvaku i izlazim iz njegove Uvlačim se pored Isabelsobe. i zabijam glavu u jastuk. Dozvolila sam mu i

previše da mi se ovako uvuče pod kožu i da postanem ovisna o njemu, a nije mi pružio ništa više od malo nadmudrivanja i par vrućih susreta. Dozvolila sam zapravo sebi previše. Nije on krivac, jer se ne mogu kontrolirati kad se radi o njemu.

~ 60 ~

I nna M oore

Bijes, nemir, ljutnja, čak i … tuga? Sve se miješa u meni od trena kad je

ona otišla preko mojih vrata. Dva dana sam osjećao nešto što mi je skoro nepoznato, neki bijes jer je spavala u Isinom krevetu umjesto u mom! Večeras isto. Otkantala me radi Ise. Kad sam čuo da je taj neki Chad traži i pita za nju, bilo mi je jasno. Ja sam ljubomoran.

Koji mi je klinac, ne želim od nje ništa više od seksa, a ljubomoran sam? Ili je prava riječ posesivan? Ako ne želim da je dijelim s ikim drugim… to je posesivnost? Ni sam ne znam, živciraju me te ženske izmišljotine, jebote samo sam je htio povaliti i uživati s njom kao nikad dosad. Znam da i ona želi isto, jasno mi je i pokazala i rekla. Ali na kraju je odlučila. Ne možemo se dogovoriti pa se više ni nećemo nalaziti. Ne znam kako ću izvesti to da je gledam po cijeli dan pored sebe, a da je ne zezam i da se ne napalim na nju.

Baš sam razočaran. Nasmijavala me, zadirkivala, zadovoljavala u krevetu savršeno i sad sam i to izgubio. Jedva se ustajem iz kreveta i odlazim pod tuš. Nema volje ni za što. Srećom danas je dan skoro pa p razan po pitanju Isinih obaveza pa ću sigurno izaći vani, a točno znam i gdje, jer mi treba nešto da me digne. Kucam kod Jordan, a Isa mi otvara.

Pozdravi me kiselo, a Jordan još kis elije. Izgleda da nitko nije pretjerano raspoložen danas. “Danas nemamo ništa je li tako?” Isa pita Jordan. “Ne, samo par poziva i neki dogovori za idući tjedan.” “E pa super, jer mi se ni ne da nikamo. Ostajem u sobi cijeli dan. ” “Ako je tako, htio bih o tići nekamo, imam nešto za obavit i.” Ona kimne, a Jordan drži glavu zabijenu u svoj rokovnik. Izlazim iz njene sobe, Isa ode u svoju, pa vadim mobitel i zovem svoj kontakt.

“Halo? Je, ja sam, znam, nisam se dugo javio. Znaš što mi treba? Može biti spremna za sat vremena? Treba mi jedna brza i žestoka.” Pored mene netko prođe i jako me udari laktom. Jordan.

Još držim mobitel na uhu dok gledam kako Jordan živčano stišće gumb i zove lift.

~ 61 ~

I nna M oore

Ulazi unutra dok slušam šta mi moj sugovornik govori, a ona podiže ruku i pokaže mi srednji prst te poviče prema meni. “Već imaš drugu da je poševiš, kretenu?!” Koji klinac? Pozdravljam svog sugovornika i pojurim prema liftu, ali vidim da je

onaseveć u prizemlju. Zovem liftSranje! nazad, ali mu treba par minuta da se vrati, jer stao na nekim katovima. Već sam se mogao spustiti stepenicama i uhvatiti je. Nervozno lupkam po zidu prstima dok se spuštam u prizemlje. Ogledam se u predvorju pa izletim ispred hotela. Ne vidim je, ne znam kojim putem je krenula. Pozornost mi privu če crni rokovnik na podu desno od vrata. To je njen rokovnik!

Ne mogu pobjeći od straha koji me guši, ona taj rokovnik ni mrtva ne bi ispustila iz ruke. Gdje je otišla, kamo je otišla, i ono najvažnije s kim je otišla? uguranačovjeka u neki auto. Pojurim Nijeimogla daleko otići, osim ako nij e svakog desno kao luđak skeniram pogledom i svaki detalj na na ulici. Pogledam u jednu malu ulicu pored hotela i pokušam bolje

promotriti čovjeka u crnom koji ide prema meni. Iz nekog razloga izaziva u meni neki oprez pa dobro upijam njegov lik ispod crnih naočala i šilterice. Odmjerim ga dok prolazi pored mene te ponovno bacam pogled na ulicu. Nešto me vuče da uđem dublje, dok mi podsvijest viče da hodam brže! Srce mi lupa sve jače dok trčim niz ulicu, dok konačno ne ugledam Jordan kako sjedi uza zid, između dva velika kontejnera za smeće, glave položene u stranu dok drži mobitel u ruci. U tom trenu dok joj se približavam, moj mobitel zazvoni. Ona me zove. U ovom trenu očaja, boli i straha ona zove mene. Požurim do nje i bacim se na koljena. Ne plače, samo drži u ruci mobitel i jednu kuvertu, a drugom stišće raspuknutu usnu.

“Jordan! Što se desilo?” primam njene ruke i privlačim ju sebi. “Ne, gležanj! Boli me!” “Oprosti! Nisam htio! Ne miči se.” Pregledam je, vidim da su gležanj i usnica ozlijeđeni, ostalo je čini se u redu.

“Tip u crnome, naočale i šilterica. On te napao?” Ona kimne. Stavljam joj rokovnik u krilo te ju podižem u naručje. Ovije ruke oko mog vrata i nasloni se na moje rame. “Sve mi ispričaj.” Govorim joj dok je nosim prema njenoj sobi. ~ 62 ~

I nna M oore

“Dohvatio me na izlazu i natjerao da uđem u ulicu i hodam ispred njega. Poslušala sam jer je rekao da ima pištolj u džepu. Pokušala sam se otrgnuti, ali me ošamario i gurnuo pa sam pala i zato me gležanj boli. Nije me opljačkao samo mi je gurnuo kuvertu u ruke i rekao da će Isabel platiti jer sramoti latino zajednicu.” U liftu nas na neki gosti odmjeravaju dok držim Jordan u naručju, ali se koncentriram nju. Nekako izvadi karticu iz svog džepa pa otvori vrata. Polažem je na njen krevet, a pritom joj dođem preblizu, tako da osjećam njen dah na mojim usnama. Udahnem i odmaknem se. Nije sad vrijeme da razmišljam o tome, uostalom rekla mi je da smo gotovi s tim što smo imali. “Nazvat ću Patricka, samo da se pobrinem za tebe.” Šuti i stišće onu kuvertu.

Smočim jedan ručnik u kupaonici te sjednem do nje na krevet. Primim njenu bradu s dva prsta i okrenem prema sebi pa polako i nježno brišem krv oko njene usne. NeOsjećam govori ništa, negledam pokazuje da je boli, prodorno gleda u oči. to iako u njene usne.samo me tako

Bez riječi bacam ručnik na pod, i pomaknem se niže te krenem polagano skidati njene cipele. Otkopčavam tanki remenčić sa njenog gležnja i polagano povlačim cipelu sa stopala. Promigolji malim prstićima, koje je nalakirala u crvenu boju. Jedino što kvari ovu sliku je modrica koja se smjestila na donjem dijelu gležnja. “Da li te jako boli?” “Ne. Mislim da sam samo uganula. Malo leda i koji zavoj i bit ću dobro za koji dan.” Gledamo se bez riječi, a meni u grlu stoji nešto. Neka se jebe, reći ću joj. “Nisam zvao drugu ženu za ševu. Zvao sam poznanika da mi pripremi Hondu koju sam uvijek vozio, za utrku. Prije sam se utrkivao, ali sam

prestao kad sam otišao u vojsku.” Vidim da važe da li da mi povjeruje, a ja imam neku glupu potrebu da je uvjerim.

“Jordan, ne zanima me nijedna druga žena, osim tebe… tebe tako čudne, tako blesave, tako slatke…” Nije me briga jer je sinoć rekla da je gotovo, spuštam usne na njene i dokazujem joj poljupcem da me ne zanima druga. Povlači me na sebe, raspiruje svu ovu vatru koja tinja u meni danima za njom pa joj se smještam između nogu i naslanjam na nju ne prekida jući ovaj poljubac, pazeći da je ne povrijedim. ~ 63 ~

I nna M oore

Omotava svoje ruke oko mene i nježno me ljubi. Ne mogu se maknuti s nje jer mi ovo tako treba. Kakva jebena Honda, kakva vražja utrka, dovoljna mi je ova luc kasta žena da me poljubi i da je osjetim pod sobom i mene već adrenalin i uzbuđenje peru tako jako da očito prečujem i kucanje, nečije korake te lupanje vratima. . JEBENO. RADITE??? VAS. DVOJE ” glasa pa se odmaknemo I“ŠTA. Jordan i ja se trgnemo na zvuk Isinog ljutitog

malo jedno od drugo. Ona pogne glavu, a ja ustanem i priđem Isi bliže. “Ništa što bi bio tvoj posao, Isa!” Nema se ona šta miješati! “Moj je posao, jer moj brat ljubi… moju… Jordan…moju plavušicu… MOJU!” Sijevam očima prema njoj, kako je mogla biti tako glupa i da joj ovo izleti!

Ne vidim Jordaninu reakciju dok stišćem ruke ljutito, ali zato začujem njen glas. tvojmene brat??i ”priđe Jord an. “Manuel Isa prođejepred “U ovom trenu nije! Seronja! Zar ste se vas dvoje spetljali? ” Čujem da joj glas drhti, zajebi, izgleda da je ipak zaljubljena u Jordan. Okrenem se prema njima dvjema, Isa je drži za ruku, a Jordan progovori. “Nismo, ovo je bila greška. Ponijelo nas... htio me samo utješiti jer sam

u ovom stanju… ništa drugo.” Kakva jebena greška?! Ne mogu vjerovati šta ona priča! Prešao sam preko svog ponosa, poljubio je, uzvratila mi… sad me zanijekala pred mojom sestrom… Ne mogu razmišljati normalno, jer ovo što osjećam me guši… srdžba,

nemoć i ljutnja. U sekundi je nestao onaj divan osjećaj dok su njene usne bile na mojima, a sad me se te iste usne odriču. “Pusti sad to… šta ti se desilo?!” Isa joj prstom prođe po obrazu, a mene ljubomora uhvati. Pa nisam normalan… ljubomoran sam na vlastitu sestru! “Napao ju je netko pred hotelom. I ostavio ovo. ” Odgovaram umjesto nje, posegnem za kuvertom i otvaram je. Unutra su slike Ise i Jordan kako

se grle i drže za ruku, a ispred njih sam ja. Isina glava je prekrižena i pogrdne riječi su napisane ispod slike. “Dobro sam. Ne brini. Proći će za jedan dan. Nego mi objasnite zašto ste krili da je on tvoj brat? Ne razumijem.” “To je bio moj uvjet kad je rekao da želi radit i za mene kao moj tjelohranitelj. Može biti samo moj zaposlenik i tako se ponašati prema ~ 64 ~

I nna M oore

meni. Kao brat ima veća prava. Ne želim da mi tu popuje i glumi da me odgaja. On je trenutno moj zaposlenik kojem bi najradije dala otkaz!” Pogleda me srdito pa se izdere na mene.

“Ti izađi van!” “Neću!” Već vidim da ćemoi ssenjom, posvađati na ću mrtvo ime. obračunati!” “Hoću razgovarat s tobom se kasnije Samo tako me istjera vani pa krenem do Patricka da riješimo više ovu usranu situaciju, jer izgleda da je i Jordan u opasnosti pored Ise.

Kopa me sad o čemu njih dvije pričaju, ali ne mogu ništa napraviti, osim lupati glavom o zid i čekati šta su odlučile. Imam osjećaj da se neću razveseliti šta god da mi serviraju.

~ 65 ~

I nna M oore

Sranje, sranje, sranje! Hoće li ovaj dan ikad završit!? Počeo je gore nego jučer. Danas mi kreten nedostaje! Tu je u Isabelinoj sobi, ušao je, jedva da sam ga pozdravila, a on mi nije ni ozdravio. Šta se on ima sad ljutiti na mene? E zajebi, radit ćemo skupa, bolje da odmah popričamo o tome. On izađe, a ja se skočim sa stolice i krenem za njim, u hodniku ću ga uhvatiti da popričamo. Ugledam ga dva metra ispred sobe, pita nekoga s druge strane slušalice, da li može biti spremna i da mu treba jedna brza i žestoka?! Koji vrag? U sekundi mi tlak skoči na 200, namjerno ga gurnem dok jurim prema liftu pa dok još gleda u mene, pokažem mu srednji prst i dam do znanja da sam čula da ide drugu poševiti! Jebeni kreten! Lupam onim rokovnikom o rukohvat u liftu dok stišćem zube samo da ne urlam od ljutnje i odjednom se pogledam kako izgledam u ogledalu. Kao luđakinja! Da sam ja i to je on od mene napravio! Izletim vani na pločnik ispred hotela, jer me sve guši i gledam na koju stranu da pođem, kamo da odem da se smirim? Odjednom osjetim kako

me netko prima za lakat i šapuće na uho. “Mirno kreni ispred, imam pištolj.” Odjednom me sav onaj bijes napušta, a strah dolazi na njegovo mjesto. Rokovnik mi ispadne na pod kad on trzne moj lakat da se konačno pokrenem, ali u mojim kratkim hlačama je barem moj mobitel. “Što hoćete? Nemam novčanik sa sobom. Tko ste vi?” Gura me u susjednu ulicu, dok pokušavam uhvatiti krajičkom oka njegov lik. Sranje, ima naočale i šiltericu, pola lica mu ne vidim. U 15 koraka pređemo ulicu do mjesta gdje su dva kontejnera. “Kriste, tu će me ubiti!” alarm se pali u mojoj glavi i nagon za

preživljavanje me tjera da ga gurnem i počnem bježati. Međutim uhvati me za kosu, jer ga moj udarac nije ni pomaknuo s mjesta pa mi okrene

glavu i ošamari me! Bol zapali moje lice, a on me još onda i gurne na pod, a time izazove bol u mom gležnju. “Proklete lezbe!” pljune na mene i baci mi neku kuvertu u krilo. “Platit

će jer sramoti svoje korijene! Mi smo tradicionalna katolička zajednica, tu nema mjesta za bolesne lezbače!” ~ 66 ~

I nna M oore

Negdje se začuje auto kako ulazi na parkirno mjesto pored kontejnera pa se napadač naglo okrene od mene i ode na glavnu ulicu. Odahnem jer me ipak neće ubiti. Ruke mi se tresu dok pokušavam izbirati Manuelov broj. Noga me boli, ne mogu se ustati.

Tek što sam stisnula poziv, on se pojavi iznad mene, uznemiren i prestrašen. zabrinuo zanosi mene? On me potražio? IspričamOn musesve, a on me u svom naručju u moju sobu. Koristim svaki ovaj trenutak da sam mu ovako blizu, da upijam toplinu ove

tamnopute kože i njegov opojni miris. Sad me više ne boli ni usnica ni noga, dok me on ovako čvrsto drži uza se. U sobi smo, spušta me na krevet. Potpuno se rastapam dok on čisti moju usnicu te skida nježno cipelu sa ozlijeđenog gležnja. Zastao je sa svime i samo me gleda. Ozbiljni smo oboje, a ne znamo

kako da se izvučemo iz ove nedefinirane situacije, dok moje ruke žude za njegovom kožom, a sama sam rekla da je gotovo s time. S ovime, šta god to bilo između nas.prvi i objašnjava mi da nije zvao drugu ženu. Da želi On progovara mene. Ne mogu se pomaknuti s mjesta od iznenađenja, dok on približava svoje usne na moje i smješta se na mene. Ljubi me tako milo i polako, da osjećam kako ovi poljupci sadrže još nešto snažno, neku potrebu, neku žudnju, neku istinsku nježnost. U sobu uletava Isabel, a da ni Manuel ni ja nismo bili svjesni toga.

Ono što mi ona govori, totalno me iznenadi. On je njen brat? Ne razumijem zašto su mi to skrivali, ali njeno objašnjenje mi se čini logično. Ona ga potjera van pa sjeda do mene i mazi me po nozi.

“Sviđa ti se moj brat?” Uzdahne duboko s tim pitanjem. “Neću ti lagati. Mrzim to. Sviđa mi se. Ali neću imati ništa ozbiljno s njim. Da li ti to smeta? ” “Ne. U redu je. On je ipak moj brat, a ti si najdivnija žena koju poznajem.” Govori neuobičajeno tiho i polako, kao da važe svaku riječ, kao da joj je teško svaku prevaliti preko usta. “On je divan. Najbolji na svijetu, makar se ovako pjenimo jedno na drugo, jer smo slični. I iskreno, treba mu žena koja će ga zaokupiti. Vidim otkako je tu da je dobre volje stalno , smiješka se, raspoložen je. A to nisam na njemu godinama vidjela. Čini se da se i ti njemu sviđaš. I to mi je drago. I zato od mene imaš zeleno svjetlo.” Gledam u nju i ne vjerujem šta ona priča. “Isabel, drago mi je da mi daješ zeleno svjetlo, ali ponavljam ti, neću imati s njim ništa ozbiljno. Rekla sam ti već šta imam u planu za sebe.” ~ 67 ~

I nna M oore

“Draga moja plavušice, ne budi glupa. Ne moraš meni tu glumiti. Uostalom, ni on ne želi ništa ozbiljno, ni sad ni nikad… tako da, iskoristi ga za to što ti treba, jer će i on tebe iskoristiti za isto! Neka mi je brat.” Sad se već cereka samodopadno dok me nagovara da iskoristim njenog b rata za seks. To može samo ona ovako blesava. je draže da si s poželjeti njim negodok nekim će “Radite te štititi šta kaohoćete, da štitimeni mene. Neće drugu je s drugim. tobom, toOnti garantiram. A ti nemaš brige da će on htjet i nešto više kao taj tvoj Benjamin. Zar ti to nije idealna prilika? I možete se nalaziti svaki dan, ovo ti barem neće biti problem organizirati.” Podsmjehne mi se u facu namjerno.

“Ne znam trenutno ništa Isabel. Ako bude htio, popričat ćemo. Ali ne znam o čemu. Privlači me nenormalno i odličan je, ma najbolji, ali… ne znam koliko je pametno to nastavljati. ” “Dobro,” ustane se sa kreveta i popravi svoju košulju, “idem sad s njim a ga me dobro operem! popričati. Njemu nećustigla olakšati, ima dŽivo ” njemu reći. Odjuri bez da sam išta reći. zanima šta će Nema ih dobrih 15 minuta, a u sobu mi ulazi Patrick. “Hej, taman sam bio u putu ovamo kad me Manuel nazvao. Pa jebemu mu sve! Morat ćemo i tebi nabaviti tjelohranitelja.” “Molim? Ti to ozbiljno?” “Najozbiljnije.”

Prisjetim se straha i nemoći koje sam osjećala u onoj uličici. “Dobro, imaš pravo.” “Tako mora biti. Očito su se i na tebe namjerili i misle da si joj partnerica. Sudeći po slikama gdje se držite za ruke. Uz Manuela još jednog ćemo uzeti. Tako kad ste odvojene da jedan ide s tobom, drugi s njom.” Kimnem jer nemam šta tu protestirati. “Jesi dobro?” “Jesam.” Nisam mu lagala. Osjećam se prilično dobro s obzirom na sve. Jedina stvar koja me muči je Manuel. Moramo razgovarati. Patrick mi pomogne omotati nogu nekim zavojima iz kutije prve pomoći. Prisiljena sam odmarati na krevetu barem dok oteklina splasne. Pregledam rokovnik koji je Manuel spasio. Kako sam mu zahvalna na tome! Pogledam plan za naredne dane. Subota koncert, nedjelja wellness za Clare i Isabel što odmah križam, jer su se prekinule, kava sa Zoe.

~ 68 ~

I nna M oore

Konačno se Manuel i Isabel pojavljuju u mojoj sobi. Vidim da su oboje nabrijani i ljuti. Mora da je pala gadna svađa. Ne mogu pročitati s njihovih lica tko je pobijedio.

Iz nekog razloga Isabel ili Patrick su stalno s nama u sobi pa uopće ne uspijevam razgovarati s njim. A nekako mi se čini da on uopće nije raspoložen razgovor. Možda da mu pošaljem poruku kad svi odu na spavanje daza dođe do mene? Nisam baš sigurna, ali odem prvo u kadu da se opustim i da malo razmislim. Modrica se smanjila pod oblozima cijeli dan, usna me ne boli više toliko. Pokušavam se naviknuti na činjenicu da ću imati nekoga tko će me pratiti u stopu kamo god išla. Svi dojmovi od danas mi se nisu još slegli, pa odlučujem da mu ipak

pošaljem poruku. “Možeš doći do mene?” “Zašto? Jesi dobro?” “Nisam.”što će odgovoriti, ali začujem kucanje. Pošto ima karticu od Gledam moje sobe, ulazi odmah. “Što se desilo?” hoda prema meni s ozbiljnim i zabrinutim izrazom na licu.

“Ništa. Moram razgovarati s tobom.” “O čemu, Jordan? I ti i Isa ste mi danas sve rekle. Ne želim to opet slušati. Sve mi je jasno.” On zvuči kao da je istinski povrijeđen, a meni nije baš jasno. “Što ti je Isabel rekla? Čekaj, pa šta sam ti ja rekla? Nismo ni popričali.” Stoji i dalje ispred mene, noge je raširio, glavu malo podignuo pa me gleda ispod oka, a ruke je prekrstio na prsima.

“Pitaj nju šta mi je rekla. I prisjeti se što si ti rekla kad je Isa ušla u stan i vidjela nas skupa.” “Ne sjećam se. A ovo želim da mi ti kažeš. U čemu je problem?” “Ne sjećaš se da si joj rekla da je ovo… što se dešava između nas greška?” Spustim glavu jer sam se prisjetila da sam to izrekla kao opravdanje. Izgleda da sam mu povrijedila ego. “Znam. Rekla sam. Makar nisam to mislila.” Podignem glavu i zagledam se u one crne oči. Malo je popustio njegov ozbiljan izraz. “Da li znaš što sam danas zbog tebe pretrpio kod sestre? Po drugi put u životu oprala me tako da me doslovce izula iz cipela! Samo sam 15 minuta sjedio i slušao o tebi…. kako ste se upoznale, kako si divna,

najbolja na svijetu, kako upotpunjuješ njen život, kako te voli i želi ti sreću, ~ 69 ~

I nna M oore

kako ja nisam dostojan tebe, kako ti trebaš boljeg muškarca, koji će ti pružiti to što trebaš, koji će te usrećiti. Osjećao sam se k ao zadnje bezvrijedno govno, a ti si 5 minuta prije pred njom me se odrekla. Nazvala

si me greškom.” Uzdahne duboko. ja sam ona je malo branila tebe. Zauzela se za te tebe. “Zamisli, Mislim da nas joj je brat, obojea htjela prodrmati jer meni je ”samo nahvalila. Da si najbolji na svijetu i da trebaš ženu koja će te zaokupiti. Da vidi na tebi pozitivnu promjenu otkako si tu i da joj je drago. Na kraju mi je rekla da i daje zeleno svjetlo.” On se konačno odvaži i sjedne pored mene na krevet.

“Slušaj. Uopće nije bitno šta ona kaže i šta ona želi. Mene zanima što ti želiš.” “Žao mi je za to što sam rekla. Ti nisi greška. Želim ovo i dalje, ali ne znam kako. Ti ne znaš na moj način, ja ne znam na tvoj.” znaj da tijelu. i ja ovo “Prije svega, Vidimtokako reagiraš na znaj… mene, prepoznajem to na tvom Da želim. li želiš samo ili nešto više? Jer ja ti više od ovog ne mogu ponuditi.” “Ne želim ništa više. I meni odgovara ovo što smo dosad imali.” Pitam se da li drugi normalniji ljudi vode ovakve razgovore.

“Možda se možemo naći na pola puta i ipak nekako dogovorit i.” Ponudim kompromis. Konačno mu se mali osmijeh pojavi na licu i učini da se automatski rastopim.

“Mislim da vrijedi pokušati. Idemo dan po dan… ili dva dana unaprijed. Tjedan maksimalno.”

Sad se već cereka pa se nadoveže. “Ali ako ti pokucam napaljen ujutro, otvorit ćeš mi, makar se nisam upisao u taj tvoj rokovnik. Odgovara li ti to?” “Odgovara.” Njegov osmijeh me razoruža i shvatim da je to sve što želim. Da mi dođe i p lanski i neplanski. “Ovo ne smije prijeći u ništa više.” On ponovi dok prima moju bradu sa dva prsta pa me pogleda u oči. “Ne brini, ja ću se potruditi da ne prijeđe.” Nisam ni svjesna što ću napraviti kad dođe do toga, ali dala sam obećanje. Namigne mi, očito sav sretan radi našeg dogovora pa se okrene oko sebe.

“Daj mi taj svoj rokovnik. Da se upišem.” Počnem se smijati glasno, po prvi put danas. A on zaista uzima rokovnik i olovku i lista. ~ 70 ~

I nna M oore

“Evo upisan prvi termin.” “Kad?” pokušam se nadviti nad rokovnik da vidim. “Sad.”

~ 71 ~

I nna M oore

Ne mogu dočekati više ni sekunde, nakon što smo se Jordan i ja dogovorili da nastavimo sa ovim našim susretima pa odmah skačem na nju, kao gladan čovjek na hranu. Uzimam sve od nje, dok me j edan glas podsjeća da budem pažljiv, noga je još boli. A ona kao da je zaboravila na tu bol, ovija noge oko mog struka dok se nalazim u njoj, na njenom

krevetu, tjerajući ju da glasno jeca od užitka. Smiješka mi se dok me gleda požudno kroz trepavice, rumena i zadihana.

“Kriste, ovo mi treba… ovo mi je falilo… samo nastavi…” “Jesu nam susreti ograničeni vremenski ili po broju vrhunaca?” Nedostajala su mi čak i ova naša nadmudrivanja i čudni razgovori. Ponovno se osjećam dobro u svojoj koži jer ona tako djeluje na mene. Nasmijava me, upotpunjuje, dariva dio sebe i tjera da zaboravim na ružnu prošlost. I ovo makar bilo samo fizički, meni znači puno jer ne dijelim to ni sa kim. Jebeno sam posesivan kad nešto želim za sebe, a trenutno nju želim u mom krevetu. I nema jebene šanse da ikome ustupim makar pogled na nju. Jednom mi je nešto moje bilo oduzeto zauvijek… zato sad nemam kontrole pri samoj pomisli da ću opet ostati bez onog što želim. Dani dobro prolaze, odradimo mega koncert u subotu, Patrick je zaposlio još jednog tjelohranitelja Colina, Jordan se dobro oporavlja, ali noga je još malo boli. Pazim da se ne forsira previše i nekako više vremena provodim s njom, a Colin sa Isom. To mi je draže jer mi se ne bi svidjelo

da ju taj tip, veći od mene za glavu i teži dobrih 30 kila, cijeli dan ima pored sebe.

“Danas sam obećala Zoe da ću doći u naš stan. Colin bi me mogao odvesti i pričekati, neću dugo.” Čujem Jordan kako mi se obraća dok listam časopis sa slikama s jučerašnjeg koncerta. “Šta Isa ima danas u planu?” “Nisam joj otkazala onaj wellness pa je pozvala Clare da se opuste i popričaju. Tako da će biti cijelo popodne u hotelu. Mislila sam da me Patrick odveze, tako da Colin ne mora čekati, ali on ide na neki razgovor.” “Ja ću te odvesti, ionako nemam šta radi ti. Kad krećemo?” “Jesi siguran, radije odmori malo, sinoć je bilo naporno.” Cereka se jer se prisjetila kako sam je nakon koncerta odvukao pod tuš u mojoj sobi i poševio. “Kad krećemo?” Nema šanse da je Colin vozi. ~ 72 ~

I nna M oore

“Za sat vremena.” Vidim da tipka na mobitelu, valjda se javlja Zoe.

Za sat vremena već smo na putu u njenog stana. “Tu ću te čekati.” Govorim dok parkiram ispred omanje četverokatnice. “Ma odi ti gore radije, sjedi lijepo i gledaj TV, glupo mi je da me tu čekaš. Iskukamo Nećeš namsesmetati, mi ćemo se povući na Znaš balkon. Imamo svoj ritual. jedna drugoj uz kavu i kolače. mene, ne mogu bez slatkiša.” “Meni paše, ima jedna utakmica sad koju bi volio pogledati.” Kimnem pa krenem za njom do stana. “O, bok Jordan, i bok… ti…” Vrata nam otvara kratko ošišana smeđokosa žena te me gleda širom otvorenim očima dok pokušava shvatiti tko sam ja. Ja već znam tko je ona i kako izgleda, Patrick stalno

priča o njoj i pokazuje njihove zajedničke slike. Zaljubljen je preko ušiju. “Ovo je Manuel, Isabelin brat i naš tjelohranitelj. Neće nam smetati, biti će uDonese boravku, ” mi igledat kavu ii sport. par kolača, a njih dvije se zapute na balkon i zatvore vrata. Koje carice, paze da ih ne čujem. Ipak, prozor od kuhinje im je malo o tvoren pa čujem kako se glasno smiju. Odjednom su se utišale. Možda joj priča o meni. Nacerim se, ustanem jer tobože trebam vode iz kuhinje pa se zadržim pored tog prozora i

poslušam. “On neće odustati. Ne zove me, ali me zato Alice zvala i pitala koji kurac sam napravila njenom bratu. Jebote, morala sam joj od početka do kraja pričati našu priču. Na početku sam rekla da pristajem samo na seks, nikakvu vezu i objasnila onaj plan s oplodnjom. Ona se na kraju odljutila. Ne razumijem šta ima tko gurati svoj nos u moje odluke. Neću od toga odustati.” Jordan puhne ljutito, a mene muči sad taj dio koji mi nije jasan nikako.

Sigurno je pričala o Benjaminu. Kakva oplodnja zaboga? Morat ću je navesti da mi to otkrije nekako, čudakinja je to, tko zna kakvu zamisao je složila. “A on?” “Tko on?” čujem Jordan. “Šta se praviš luda! Manuel.” “Šta on?” Zaista se pravi luda. “Daj nemoj meni mazati oči. Osjetila sam energiju. Ako i nisam, gle mali je bombončić da bih i ja skočila na njega.” ~ 73 ~

I nna M oore

“Zar nije njam?” Jordan joj se nacereka, a meni izmami tako glasan smijeh da si moram pokriti usta rukom da me ne čuju. Ja sam joj njam. Ego mi malo poraste. “Ne trebam ni pitati kakav je u krevetu, vidim ti na faci da je dobar. ” Zoe“Šta izgleda znaNajbolji postavit dobar? !” prava pitanja.

Jebada, ego mi je već do Mjeseca. “I još nešto… nema brige da će htjeti nešto više, tako da smo dobar par.” Konačno se odlučujem maknuti sa svog mjesta kad začujem da sad spominje drugog tipa, onog bivšeg. “Slobodno mu možeš reći da odjebe u skokovima. Ne interesira me, iako mi nije jasno odakle mu obraz tražiti me nakon 4 godine? Nakon što sam ga uhvatila na djelu? Znaš da me ništa nije slomilo k ao to… sjećaš se kakva sam bila. Proklet bio ako mu dozvolim i njemu i ikome drugome da me opet uništi tako brutalno.”

Bježim s onog prozora jer ne želim slušati dalje kako ju je neki muškarac povrijedio i prevario. Zato sam ja tu, da uljepšam njene dane i noći i da samo uživa. Svaki put me iznova raduje kad vidim kako djelujem na nju. Svaki dan iznova željno iščekujem da upijam izraze njenog lica, prodorne poglede iz njenih predivnih očiju i prljave riječi koje prelaze preko njenog jezika dok sam u njoj.

Morat ću ja malo češće s njom biti ovako, možda mi još štošta otkrije. Nosim jedan njen kofer u auto, dok ona nosi vrećicu sa hrpom obuće. “Šta će ti to sve, gdje ti planiraš ići?” Osmijeh na mom licu joj govori da je zezam, a ona zezanciju prihvati. “Ti se to brineš da ćeš ostati bez mene? Nekako sam uvjerena da ima kandidatkinja za moje mjesto. Indy baš i nisam najomiljenija osoba u zadnje vrijeme.” Zapazila je dakle da se ta Indy interesirala za mene.

Ne odgovorim joj ništa dok ulazimo u auto, ali se ona nadoveže. “Ne brini, ja svoje obaveze iz rokovnika prilično ozbiljno shvaćam. Ako si upisan, budi siguran d a ću te odraditi.” Ne mogu se kontrolirati pa posegnem za njom i sudarimo se zubima u

ovom iznenadnom poljupcu. Prihvati moj napad i odmah radi ono što voli, uranja svoje prste u moju kosu. Voli to, shvatio sam već davno, jer voli kontrolu, osjećam to po stezanju njenih prstiju dok mi pomiče glavu, ljubeći me sve žešće. Netko potrubi pored našeg auta pa se oboje trznemo. Zagrize usnicu i progovori muklo. ~ 74 ~

I nna M oore

“Idemo. Ravno u tvoju sobu. Jebeš termin!” Vozim kao luđak dok mi kita skoro probija hlače, a ona diše duboko pored mene i stišće ruke na svojim golim koljenima. Čim se domognemo moje sobe i mog kreveta, pokazujem joj zašto sam joj njam, zašto sam joj najbolji, a ona se ne buni zbog mog sve silovitijeg napada nego ga prihvaća i traži još, još više, još jače.

~ 75 ~

I nna M oore

Mislim da se u zadnje 4 godine nisam seksala toliko puta koliko s

Manuelom u ovih par tjedana. Čovjek je neumoran, nezasitan, prava životinja! Jebeš termine, više ni ne gledam na to, više je onih neplanskih nego planski. Svaki mogući trenutak on iskoristi i navali na mene. Nije da se bunim. U teretanu ni ne idem više, uopće mi pored njega ne treba nikakva tjelovježba. Danas je već nedjelja i uskoro krećem do svojih. Manuel je opet navalio da me on vozi, iako sad već mogu sama, ali nema šanse njemu reći ne. Isabel i Clare su se pomirile, Colin je stalno s njima pa nemaju brige za svoju sigurnost. Danas su otišle na piknik na neko osamljeno mjesto.

Vožnja do obiteljske kuće traje svega pola sata. Nisam mami najavila da on dolazi sa mnom, ne znam ni kako joj objasniti, a ne želim reći da imam tjelohranitelja da se ne brine. Prijatelj, da, to ću reći. “Mama, stigla sam!” vičem sa ulaznih vrata pa odlažem poklon za tatu na stol. Sigurna sam da su iza u vrtu i da tata v eć priprema roštilj. On je majstor za roštiljanje. Mama promoli svoju glavu iz kuhinje dok su joj ruke u vodi pa me pozdravi.

“Bok lutko moja! Koga si to dovela? Zašto nisi najavila da vas znamo dočekati?” “Bok mama, ovo je Manuel.” “Ja sam Linda, sad ću pozvati svog muža. Henry, odi upoznat i Jordaninog dečka!” “Mama!” Dreknem na nju isti čas. “Manuel mi je prijatelj.” Pogledam njega, njemu je izgleda smiješno. Stiže moj tata, rukava zavrnutih do laktova, dok briše ruke u krpu. Poletim mu u zagrljaj jer smo on i ja tako jako povezani. Zadržimo se tako neko vrijeme u zagrljaju.

Pruža ruku Manuelu i skenira ga pomno. “Ja sam Henry. Neka sam i ovo doživio, Jordan nije nikad dovela doma dečka.” “Tata, upravo sam i mami objasnila da mi je Manuel prijatelj. I Isabelin brat.” Naglasim svaku riječ posebno, da ne bude zabune. Odemo svi u vrt da tata pripremi sve za rođendan pa se ja malo odvojim s mamom dok tata priča s Manuelom. ~ 76 ~

I nna M oore

“Onda kako si mi ti lutko? Jako mi dobro izgledaš?” “Odlično sam mama, posao, sve… sve je dobro. Kad dolaze gosti? ” “Ne dolaze, jučer smo imali proslavu s prijateljima, danas imamo samo s tobom jer smo odlučili da t e ne dijelimo danas ni s kim. Prerijetko nam dođeš i baš smo te se zaželjeli.” Izmami mi suze svojom gestom. Jedinicasve samsam i uvijek sami ne dobivala ljubavi i pažnje od svojih rodi telja. Zapravo dobivala mogu se požaliti ni na što. Mama i ja postavimo stol, a tata i Manuel donose hranu na stol. “Kriste, kako ovo dobro miriši!” Moram pohvaliti tatu.

“Dođi malo češće doma pa ću ti češće ovako spremati. A mama je ispekla tvoju najdražu tortu s jagodama.” “Ako je tako, dolazim opet za idući vikend!” Nakon ručka se povučemo vani u vrt na terasu. Opušteni nakon što smo se fino najeli, popili kavu i zasladili se odličnom maminom tortom, pripremam se psihički zapa parManuela. pitanja nakon što moj tata spusti naočale na vrh nosa i pogleda mene “Jesi ti sigurna da ti je ovaj momak tu samo prijatelj? Znaš da bi mene i mamu jako usrećila da se konačno udaš. Unuka si nam obećala, al i bi ti bilo lakše da imaš i muža.” Otvorim oči širom i gutam knedlu, nisam baš očekivala da će ovo spomenuti. Nisam planirala da Manuel zna za te moje planove. “Kako ona to planira dobiti dijete, a da nema muža?” Čujem Manuelovo pitanje. Pa koji je njemu vrag, šta se sad uhvatio toga. Ne

mogu progovorit od zatečenosti, ali zato moj tata ležerno odgovara. “Moja kćer je na mene povukla neke crte, ako nisi primijetio, cijeli život joj se svodi na planiranje. Isplanirala je ići na oplodnju i sama podizati dijete. Neće se udavati. Ne shvaća koliki je teret podizati dijete bez oca.” Uhvatim se za glavu i zatvorim oči. “Možemo molim vas promijeniti temu? Tata?” “Koliko sam shvatio, Manuel ti je prijatelj, nema potrebe da ovo skrivaš od njega. Gle možda će te voz iti u rodilište kad ti bude termin.” O Kriste Bože, poludjet ću! Ustanem se sa stolice jer ne mogu dalje sudjelovati u ovom razgovoru, pa odem na kat u svoju sobu.

Mama uskoro dođe do mene. “Sviđa ti se taj dečko, zar ne? Vidim da se i ti sviđaš njemu.” “U redu, sviđamo se jedno drugome, ali to je to. Ništa više.”

~ 77 ~

I nna M oore

“Dobro, dobro. Samo pitam, znam da te tata malo uznemirio sad, to je ipak tvoja osobna odluka, ali ne može si on pomoći. Želi da imaš nekoga kad ti dijete ode od tebe, kao što on i ja imamo jedno drugo. Samo to.” “Znam mama. Znam sve.” Samo to izgovorim i zagrlim ju. Pozdravljam ih nakon što smo proveli čitava 4 sata s njima. Tata više nijeMeđutim, potezao pitanje izgledamoje da seodluke. Manuel jako zainteresirao za tu temu pa me niti 2 minute nakon što smo odmaknuli od kuće mojih staraca, pogleda na kratko i upita. “Ti to ozbiljno? Ići ćeš na oplodnju i roditi dijete? Bez oca, bez muža?”

“Da. Zašto pitaš? To ti je čudno?” “Nije mi jasno zašto se ne želiš da dijete ima oca?” “Zato jer nemam u planu ikada ikome pripadati i dijeliti svoj život ni s kim. Previše sam sebična. Ne želim se oslanjati ni na koga i na kraju opet biti prevarena, ostavljena i razočarana.” i o toj temi. On ti? se malo namrgodi, a ja bašjednom? želim nastavit “A Planiraš ti imati djecu ” “Molim?” pogleda me namrgođeno pa vrati pogled na cestu. “Čuo si me. Planiraš li ti imati djecu? Koliko godina imaš?” “28. I ne, ne planiram imati djecu, niti ženu.” “Eto i šta ti je čudno da ni ja ne želim? Zar moram imati muža da bi imala dijete? Definicija žene je da je kompletna samo ako pripada nekom muškarcu na papiru?” Pošto ništa ne dogovara nego samo gleda nekako zamišljeno na cestu, ja nastavim.

“A zašto ti ne želiš? I ti si bio davno razočaran?” “Ne. Ne želim o tome.” “Ok, gospodine. Ti mene možeš ispitivati, ja tebe ne. Jasno mi je.” Bocnem ga malo, ali se ne ljutim. Ni ja ne želim o tome, a mene je tata uvalio u ovo.

Do kraja dana vidim da je neraspoložen, sranje očito sam dirnula u živac. Njega mora da je netko jako povrijedio. I nekako mi bude žao što sam to spominjala.

Navečer smo kod Isabel u sobi svi na okupu. “Onda u subotu moj rođendan!” Uzbuđena je jer radi proslave svog 22. rođendana. Pokazujem joj materijale da odluči koji prostor uzimamo, kojeg DJ -a i koju temu proslave želi. “Nećemo pretjerivati s uzvanicima, ok? Još smo na oprezu.” Patrick upita Isabel, a ona kimne. ~ 78 ~

I nna M oore

“Mislila sam zabavu pod maskama, ali to je onda loša zamisao? Da prvo odemo u klub, a nakon toga samo odabrana ekipa tu u moju sobu. ” Znam da će ovo sad biti pregovori. Nakon pola sata ugodno sam iznenađena jer smo uspjeli sve riješit i. Zabava pod maskama ne dolazi u obzir, ali zato je tema crno bijelo.

“Jordan, ćeš ti raditi tri dana nema?” Isabel je šta odlučila uzeti ova kratku pauzudok odme 3 dana, u srijedu, četvrtak i petak i otići do svojih roditelja. “Iskreno, vjeruješ li da nisam ništa planirala? Otići ću u stan i odmarati. Možda obavim generalno čišćenje. Zaista nemam plan.” “E pa ne vjerujem! Plavušice, zaista si se opustila.” Ona podigne obrvu znalački. Manuel se oglasi. “Idem i ja s tobom doma, Isa.” Počnu pričati na španjolskom pa gotovo

ništa ne razumijem. Ona ga na kraju zagrli, a on se brzo izmakne i izađe van sobe. Isabel upitno, a ona slegne ramenima. ije uobičajeno za nju da Pogledam ne prokomentira i bar malo uvali brata u nevoljuNkao inače. Tek sad sam zabrinuta.

U srijedu se opraštamo svi, dok me Patrick vozi do mog stana, a Manuel ode s Isom doma. Večer prije smo se oprostili preko poruke, javio je da ne može doći do mene jer se ne osjeća dobro. Već sam shvatila da je uznemiren, samo mi fali dio slagalice da shvatim točno zašto. Nešto i z njegove prošlosti definitivno. Patrick me ostavlja u stanu, a Zoe je već spremna sa ko ferima jer idu na kratko putovanje i vraćaju se u subotu. Konačno sama i konačno slobodna! Ne znam kamo ću prvo sa sobom, ne sjećam kad sam zadnje imala toliko slobodnog vremena. Srijedu cijeli dan ribam s tan, a navečer zovem Alice da odemo na piće.

“Pa bok nesuđena nevjesto!” Sad me već zeza, shvatila je cijelu priču kad sam joj objasnila.

Nalazimo se u našem najdražem kafiću u blizini mojeg stana. Priča mi o svom dečku, o poslu i naravno na kraju uspomene brata. “Zbilja mu fališ. Vuče se danima po kući. Barem mu pošalji poruku.” “Ajme, Alice… ne mogu, stalo mi je do njega, ali ne mogu pristati na njegove prijedloge. Ne volim ga na taj način.” “Opa, ne okreći se, znaš tko je upravo za šankom i bulji ovamo? Tvoj bivši.” Chad. Ona zna za njega, tješila me nakon onog prekida. Neki nemir proradi u meni, ali onih pozitivnih emocija prema njemu nemam više. ~ 79 ~

I nna M oore

Ubio ih je davno. Nisam ga vidjela godinama i ne znam kako ću reagirati kad mi se pojavi pred očima. Osjećam da se približava jer mi Alice stišće ruku. Nema šanse da pogledam u njegovom smjeru.

“Večer moje dame. Jordan.” Posebno naglasi moje ime, kao da bi mi to trebalo značiti. Nekoć ga da,hladno. sad više ne. “Bok,nešto Chad. ” Pozdravim “Slobodno?” Prima stolicu u namjeri da sjedne. “Nije. Ženska večer.” Kratki odjebi, ali izgleda da ne odustaje. “Htio bih s tobom popričati. Samo kratko.” “Nemamo o čemu.” Zar ne shvaća da nisam zainteresirana. Skuplja usne i pilji u mene kao da će me tako nagovoriti. “Htio bih se ispričati. Bio sam seronja.” E ovo nisam očekivala! “Isprika prihvaćena. Doviđenja, Chad.” On ode,daa ja uskoro sa Alice i krenem doma. Potpuno uvjerena onsehoda izapozdravim mene do naše zgrade. Srećom ne prilazi misam jer nemam šta razgovarati s njim. Legnem u krevet i shvatim da mi nedostaje Manuel. Gotovo svaku

večer sam bila ili ja u njegovom krevetu ili on u mom. Osim sinoć kad nije bio raspoložen. Nešto ga gadno muči kad on nije za akciju. Neki vrag mi ne da mira, najradije bih mu poslala poruku. Shvatiti će da se brinem za njega i da sam zapazila njegov nemir. Svojim ponašanjem mi je dao do znanja da neće pričati o tome pa zašto da sad navaljujem? U četvrtak me Alice moli da izađemo vani, ali odbijem jer sam i sinoć riskirala, mada mislim da su sad minimalne šanse da me netko napadne. Obećala sam da neću izlaziti iz stana. U petak popodne netko pokuca na moja vrata. Pogledam kroz rupu, Chad. “Bok. Što trebaš?” Moj pogled prema njemu je i dalje hladan i rezerviran.

“Pričati s tobom.” “Čovječe naporan si! Rekla sam ti da nemamo šta pričati. Ispričao si se, prihvatila sam. Molim te da odeš.” “Pogriješio sam! Zajebao sam! Želim te nazad!” unese mi se malo u lice i posegne za mnom, a ja se izmaknem. “Chad, nekoć bih sve dala za tebe, sad… ništa, apsolutno ništa!” “Molim te Jordan, sad sam spreman da ti dam sve. Imao sam pravo blago i izgubio.”

“Točno to. Imao. Izgubio. Više nemaš.” ~ 80 ~

I nna M oore

Krenem zatvarati vrata, a on postavi nogu, uporan i dalje.

“Imaš nekoga?” “Imam, ne interesiraš me, pusti me na miru!” Duboko me uznemiruje dok ovako navaljuje, zar ne shvaća kad mu kažem ne!? Gurnem jako vrata pa je prisiljen povući nogu i zalupim jako te zaključam. Koji kreten! Za minutu opet kucanje! E pa nisi normalan, ima da ti sad kosu očerupam! Jebote! “Rekla sam ti da odjebeš , Chad!”

Povičem dok otvaram vrata bijesno, a tamo ispred mene stoji… Manuel.

~ 81 ~

I nna M oore

Ne znam zašto ovo radim, sjeo sam u auto i vozim nazad u Miami. Današnji dan mi je najteži u godini. Proganja me sve ono što pokušavam zaboraviti zadnje 4 godine. Toliko me boli, toliko me guši da mi treba zrak, treba mi oslobođenje… i sad shvaćam kamo idem. Idem mojoj plavušici, ona će mi pomoći da zaboravim svojim osmijehom i dodirom. Parkiram pred njenom zgradom, sjedim i razmišljam koliko je pametno samo se tako pojaviti. Ovaj put iz drugih razloga, tražit i da mi da ono što mi daje tako nesebično. Da li će prepoznati da mi sad treba utjeha? Ulazim u zgradu, taman kad neka žena izađe pa krenem na drugi kat prema njenom stanu. U hodniku se mimoiđem s nekim smeđokosim tipom. Izgleda prilično iznerviran dok maršira pored mene bez da me pogleda.

Došao je iz smjera Jordanina stana. Nije valjda bio kod nje? Presječe me nešto istog časa. Stojim pred njenim vratima nekoliko sekundi pa ipak pokucam. Otvara ljutita i viče. “Rekla sam ti da odjebeš, Chad!” Zastane i ukipi se na mjestu. “Isuse, Manuel!” Izraz lica joj se mijenja i prelazi u iskren osmijeh pa mi se baci u zagrljaj. Ovijem ruke oko nje, makar joj ne mogu uzvratiti

smiješkom. Previše toga me danas boli. Povuče moju ruku i uvede me u stan. “Sorry što sam te tako krasno dočekala, mislila sam da je moj dosadni bivši. Što radiš tu? Što se dešava, zašto si tako… zabrinut?” Pogleda me ispod obrve i slatko mi se nasmiješi. Ne govorim ništa, samo je hvatam za obraze i privlačim u poljubac. To, to mi treba… ona živa, topla, meka pod mojim prstima dok me poljupcima oživljava i tjera da zaboravim sve osim nje. “Manuel, Kriste! Ostajem bez daha! ” Ne puštam je ni da diše dok je guram prema kauču. “U… moju… sobu…” uspijeva promrmljati pa me povuče naglo u tom smjeru.

Rolete su joj još spuštene, u sobi je polutama, možda i bolje da ne vidi ovaj izmučeni izraz na mom licu. Ne mogu sad ići polako, trebam biti u njoj što prije, a ona me potiče sama, jednako očajna, dok podiže svoju haljinu na struk i skida gaćice. Grize usnu dok gleda kako ja otkopčavam svoje hlače pa prijeđe prstima po svom mokrom središtu. ~ 82 ~

I nna M oore

Nadvijem se nad nju dok me gleda omamljena i spremna. Širi koljena i privuče me da se smjestim na nju. Jednim potezom sam u njoj i mamim joj meke uzdisaje.

“Kriste… falio si mi… jače, Manuel… molim te… jače!” Traži ono što mi i samom treba. Ispunjavam njenu želju i svoju potrebu, tako da svršavamo snažno, zadihani i uznojeni. Nakon ove žestoke ševe, imam potrebu da je uzmem još jednom, ovaj put kao ispriku za moju grubost. “Čovječe… ti si životinja… izgleda da sam i ja tebi falila.” Smiješi mi se

dok namješta svoju plavu glavicu na jastuku i podiže ruke da mi ponudi svoje bradavice.

Uzimam sve od nje, na bezbroj načina, dok god imamo snage da dišemo. “Manuel, jesi ti zabunom uzeo viagru?” Prvi put danas se nasmiješim, a ona položi svoju ruku na moju tetovažu na “Molim prsima. te, reci da je za danas dosta. Potpuno sam potrošena.”

“Ok, zasad dosta. Ali još te čeka večer.” “Daaaj, želim izaći iz stana. Idemo nekamo, možda u kino? Hajde , sigurna sam ako si ti sa mnom.” Ne mogu je odbiti nakon što me oraspoložila samo tako. Odem pod njen tuš, jer sam potpuno mokar dok se ona sprema. Stanem pored nje ispred ogledala dok popravlja svoju kosu. Na njoj je bijela haljinica i srebrne sandalice, a na meni crna majica i

crne hlače. Dok stojimo jedno pored drugog ovako, izgledamo kao dvije suprotnosti, suprotnosti koje se privlače, vrag i anđeo. Obgrlim je oko struka i poljubim u vrat. Tako dobro izgleda u mojim rukama! Povlačim je za ruku i izlazimo iz stana.

Ne puštam njenu ruku dok šećemo do kina. Ona odabire neku komediju, taman dobro da se malo nasmijemo.

Pokušavam cijelo vrijeme držati ruke dalje od nje, ali bezuspješno. Već sam se bezbroj puta uhvatio kako je mazim po ruci ili uvijam oko prsta pramen njene zlatne kose. Napravila je da zaboravim današnji dan pa odemo još na kolače i onda nazad u stan. Dolje se opraštam s njom , jer

namjeravam ipak ići doma. “Zar ideš?” “Da.” Pomalo se snuždi. “A ne bi ostao? Sama sam u stanu. Idemo ti kupiti još jednu viagru. Hajde, nemoj sad putovati 2 sata, pa ćeš sutra opet u grad.” Dok me ovako gleda i drži za ruku, ne mogu joj odoljeti. ~ 83 ~

I nna M oore

Povlači me gore za sobom, dok joj osmijeh obasjava lice. Prelijepa je! Ni ne sluti kako djeluje na mene. Zezamo se i smijemo dok hodamo prema njenim vratima, kad iz hodnika začujemo muški glas kako je doziva i lupa po vratima. “Jordan, lutkice… otvori mi… moram ti reći… volim te… vrati mi se…” Ona zastane iza mene pa krene korak unazad, ali ja je povučem naprijed da ovo riješimo. “Tu si… Jordan…” pruža ruke k njoj i smije joj se iako je ja držim za ruku. “Pijan je. Kad popije, nije svoj.” Ona šapće iza mojih leđa. “Dođi meni… može nam biti dobro kao nekad… nijedna nije kao ti.” Koji klinac tip sebi umišlja, dođe mi da ga rastrgam dok joj se ovako obraća!

“Ne pružaj svoje prljave šape prema njoj! Odlazi!” režim na njega dok se Jordan drži iza mene. “Nećeš reći!je Hoću od nje “Ja ću timi rećiti jer ona moja! Ti čuti!” je ne zanimaš!” “Neka ona odluči!” Bogami ću ga zabiti u zid ako mi još nešto kaže! Malo mi fali da ne popuste moje kočnice i tako bih rado sav bijes današnjeg dana izbacio šakama na njegovom licu. On korakne prema njoj, a meni se zacrni pred očima! Skočim na njega i oborim ga što dalje od nje. 3 precizna udarca u njegovu facu i već jauče kao pičkica. “Jordan, ulazi u stan! A ti, kupi se odavde i da te nisam vidio blizu nje!” Ostavljam ga pred stanom i ulazim za njom u stan. Jebeno mi treba vremena da se vratim u normalu! Jordan mi prilazi i uzima moju ruku u svoju pa pogleda u moju nadlanicu kao da gleda jesam li se ozlijedio. “Dobro sam.” Povlačim ruku, ali ona ne da, nego je privlači svojim usnama i ljubi. “Nisi dobro, oprosti. Zbog mene si se mogao ozlijediti. ” “Ti s brineš zbog mene? Ja sam tvoj tjelohranitelj. To znači čuvar tvoga tijela. To znači da te branim od ovakvih kretena.” Pogne glavu pa se okrene kao da će otići, ali ipak zastane na mjestu i okrene se opet prema meni. “Braniš me… kao da sam… tvoja?” Stoji i zuri u moje oči. Ne znam šta da joj kažem na ovo. Iako se sjećam šta sam rekao tamo u hodniku.

Očekuje od mene nekakav odgovor pa joj dajem nešto. “Zar nisi moja? Makar i s amo na ovaj način, fizički? Imaš li nekog drugog muškarca u svom životu? Nemaš. Moja si makar tim dijelom na ~ 84 ~

I nna M oore

koji smo pristali. Meni darivaš sve i ja to tako rado uzimam. Isto vrijedi za

tebe. Istim dijelom ja sam tvoj. I ničiji više.” Zadovoljna je mojim odgovorom, ali naglo se okrene prema kuhinji, pa

poviče. “Znaš šta, idemo nazdraviti! Imam neke cuge, daj da se malo ugrijemo. od čaše menei nekakvu dobiti štocrvenkastu Znaš kad popijem da možeš god želiš i gdje god želiš.” Namjerno me izaziva dok vadi tekućinu. Dva sata poslije gotovo smo pijani dok se klatimo na kauču i umiremo od smijeha. Pričam joj kako je Isa radila sranja u osnovnoj školi i kako su je poslali doma, jer je nastavniku iz povijesti rekla da smrdi po cigarama i pivu. Kasnije ona priča o sebi i bivšim poslovima pa konačno zađemo u

razgovor o bivšim dečkima i curama. “S koliko si prvi put spavao s curom?” “Sa 16.” “Uuuuuuu Ma da, kadrano si ti?si” počeo!” “Sa 19.” Onako je slatko rumena da ju poželim ištipkati po obrazima. “Hoćeš mi reći tko te tako povrijedio da danas ne želiš ni djecu ni curu, nikakvu obavezu?” “Neću, Jordan.” “Tako gadno? Nisi još zaboravio?” “Ne želim o tome.” Krv mi provre samo kad pomislim na to. “Dobro, uvijek mogu pitati Isabel.” Znam da se zeza, ali ne mogu si pomoći, nadvijem se nad nju na kauču i pribijem njene ruke iznad njene glave.

“Nećeš je ništa pitati. Jesi razumjela?” Uozbilji se pa se izmigolji ispod mene. Sranje! Nisam trebao tako reagirati, shvatim prekasno. Odlazi u svoju sobu i zatvara se. Čujem i da

se zaključala. Naslonim se na kauč jer neću ići sad za njom, previše sam popio da pričam ili da se ispričavam. Mogao bih reći nešto što ne bih htio, a već sam rekao. Budi me glavobolja i svjetlo koje probija kroz prozore. Spavao sam na

njenom kauču. I još sam pokriven nekom dekom koja miriši na nju. Budna je, stavlja kavu na stol i male sendviče. “Dođi jedi. Hoćeš moći vozit i do hotela ili čekamo Patricka, on dolazi za par sati.” “Mogu voziti. Moram prvo u kupaonicu.” ~ 85 ~

I nna M oore

Dok se vratim, nje nema, valjda je u sobi i sprema se. Ne spominjemo ništa u vezi onog sinoć, ni u stanu, ni cijelim putem dok se vozimo do hotela. Ozbiljna je i samo gleda preda se. Ne znam uopće šta da mislim. Zar sam joj dužan objašnjavati nešto što je dio moje prošlosti? To nema veze s njom!

~ 86 ~

I nna M oore

Dirnula sam u osinje gnijezdo. Na kauču me sinoć tako zakucao i unio mi se u facu ljutito i iznervirano zbog mojeg pitanja da sam se istog časa pokupila samo da ne vidi suze u mojim očima. Pogodilo me i rasplakalo, a zadnje sam prije 4 godine plakala radi nekog muškarca. Zaključala sam vrata i poletjela na krevet, zabivši glavu u jastuk da ne čuje moje jecaje. Koji mi je vrag bio da se tako rasplačem, ne znam. Povrijedila me njegova reakcija kao i činjenica da ne želi to što ga tako boli podijelit i sa mnom. Kopa me sad to nenormalno. Kakvu tajnu skriva? Bolje mi je da ne mislim na to… ali ne mogu zaboraviti. Danas je Isabel rođendan pa joj pripremam poklon. Pokušavam se

riješit ove zlovolje od sinoć, a dan je bio tako dobar otkako se pojavio na mojim vratima! Ljubio me potpuno drukčije, s toliko potrebe, neke iskonske želje… gotovo očajan da me osjeti… Svaki trenutak je bio obilježen njegovim dodirima ili poljupcima, da ne govorim o onim očaravajućim osmijesima i pogledima koji mi govore umjesto njega.

Danas okrećem glavu od njega, jer me još boli njegova reakcija. Imam hrpu posla, što za današnji dan, što za idući tjedan, par intervjua koje Isabel ima, neka događanja na kojima se mora pojaviti pa ćemo nakon toga svi na godišnji na Bahame. Dobro je dok radim, trudim se koncentrirati na obaveze, a ne na Manuela koji mi je stalno u vidokrugu. Fali mi pod prstima, ali neću mu samo tako doći. On bi se meni trebao ispričati. Ne mora mi objasniti… ali barem reći da mu je žao zbog one pretjerane reakcije.

Patrick je već tu. Čekamo još Isabel i Colina da stignu. “Stigla slavljenica!!!!” Čujem iz kupaonice njen veseli glas. Čuli su je sigurno na cijelom katu.

Krenem u sobu da joj čestitam i predam pokl on, a ona se grli s bratom pa s Patrickom, dok Colin stoji na vratima i gleda ravnodušno. “Plavušiceeeeee! Nedostajala si mi!” Zagrlim je jako.

“Sretan rođendan mila! Imam poklon za tebe.” “A da? Ono što želim oduvijek? Jednu noć? Ja ću biti zadovoljna i sa običnom pusom!” Ne snađem se, ona ljubi moje usne jako, držeći oba moja obraza u svojim rukama. ~ 87 ~

I nna M oore

“ISA!” čujem Manuelov ljutit glas pa se ona konačno odmakne od mene. Zakoluta očima i naceri se, dok trojica muškaraca drže oči na nama. Povučem je prema krevetu i pokažem na kutiju.

Podiže poklopac, a unutra je savršeni crveni kostim, uski korzet, sa kratkom crvenom suknjicom, malim trozupcem i rogovima. Za moju vražicu savršen! “Aaaaaaaa, najbolja si! Jao ovo ću probati još večeras, samo ne znam

kome da uljepšam život i priuštim pogled na ove krpice.” Okrene se prema dečkima i namigne. Je li ona to namignula direktno Colinu? Siroti dečko, zacrvenio se, sigurno ga draži kao što draži mene. “Hvala ti lutko! Noćas i od tebe očekujem nešto kratko i seksi, jako puno dečki će doći, mislim da me opet zanimaju muškarci.” Posebno naglasi ovu zadnju riječ. Sigurna sam potpuno da je i ovo upućeno Colinu. Jadan onaj na koga se ona namjeri.

Dečki odvedu aute na pranje pa konačno ostajem sama sa Isabel, dok je Colin pred vratima. “Isabel, imam par pitanja za tebe. Šta je bilo sa Clare? I zašto zezaš Colina?” “ Ništa, pričale smo neki dan dugo preko mobitela i rekla je da njoj treba mirna veza, a ne ovo što joj ja nudim. Tek je krenula istraživati. A Colina zezam jer mi se sviđa, ne zna kako bi reagirao na mene. Pogledaj ga, interesira me. Ne samo da je jebeno zgodan, nego me zanima šta se krije iza te šutljive i ćudljive vanjštine. Obožavam ga dražiti! Ja sam mu šefica, mislim da ću mu samo jednom doći i naredit mu da me poševi!” “Isabel, zaboga pa ne možeš samo tako mijenjati timove! Ni ti sama ne znaš što želiš.” “Želim se zabavljati dok sam živa, dok sam mlada! Nisi ti ni luda što se zabavljaš s mojim bratom, bar ti je pri ruci kad poželiš. Tako i meni može biti Colin. Em da me čuva, em da me ševi. I još mu platim.” Umire od smijeha glupačica. Obožavam je! Povučem je za ruku pa sjednem pored nje na krevet. Morala bih ovo ostaviti na miru… ali ne mogu. “Moram te nešto pitati, ali nikad, nikad ne smiješ reći bratu da sam te to pitala! Jesi razumjela? Ne smije ti izletjeti! U petak je došao kod mene, divno nam je bilo, ali navečer se naljutio, ono baš jako, jer sam ga pitala tko je njega tako jako povrijedio u prošlosti da ne želi ni pričati o tome. Nekako smo dirnuli pitanje djece i braka. Što se njemu desilo?” “Jordan, možda bolje da ne čuješ ni od mene, ako ti on ne želi reći.” ~ 88 ~

I nna M oore

“Zar je tako grozno? Ne mogu ni zamisliti što je da to ne može prevaliti preko usta. Brinem se… Stalo mi je do njega… Razumiješ? Zaista me povrijedio svojoj reakcijom.” “Znaš da te volim više nego ikoga, ali ne mogu ti to reći. Ako želi, on ti to treba reći… oprosti lutko… ne mogu, nije moja stvar. Jako ga boli i ne želiNije nikad o tome.” mi pričati baš pravo, iako sam pokušala na krivi način doći do informacije preko Isabel.

Odradim u toku dana sve što imam za idući tjedan, potvrdim termine, naručim opremu pa se krenem spremati za Isabelin rođendan. Ovaj put idem u crnoj haljini. Takvo mi je i raspoloženje. Kako se približava vrijeme da odemo u klub, tako sam sve nervoznija. Nisam s njim pričala od sinoć, a osjećam to pitanje u zraku. On izgleda glumi da se ništa nije zbilo. Neki nemir me drži i nisam sigurna šta bih mogla večeras napravit ako popijem. A popit ću! Napit ću se kao budala! To mi treba! Pogledamoči seistaknula, u ogledalobronzer i zadovoljna sam moju ovimeput, što avidim. Kosu sam nakovrčala, je naglasio ova neka iskrica u mojim očima mi se baš sviđa. Malo ću biti zločesta danas! Namignem sama sebi i navučem osmijeh pa krenem do Isabel. U njenoj sobi je već veselo, svi su se skupili, a ostatak ekipe će doći u klub gdje smo rezervirali zaseban dio samo za nas.

Manuel me konačno pogledao, odmjerivši me od glave do pete, ali ništa ne govori. Prilazim Isabel pa s njom prokomentiram nešto, ali ne mogu ne zapaziti kako Indy stalno stoji pored Manuela.

Krećemo svi prema garaži, Colin vozi, a Patrick i Manuel ulaze k meni i Isabel na zadnja sjedala. “No cure, koji će večeras pasti?” Patrick podjebava i mene i Isabel, a

ona baš ima potrebu da odgovori. “Ja ću sigurno ciljati na jednog šutljivog, takvi su mi najdraži kad polude.” Govori dovoljno glasno da je Colin čuje. “A ti, Jordan?” Patrick mi namigne. “Ja imam namjeru da se opijem.” Svi troje me pogledaju u čudu. “Misliš mortus?” Isabel podigne obrve. “Da, mortus, tako da ćete me morati doma nositi ili na ispumpavanje.” “Nećeš toliko piti. Još uvijek smo na oprezu.” Manuel se nadoveže. “Eto ti ćeš mi reći koliko ću ja piti.” Napravi začuđenu facu, stisne usta u crtu i samo me strijelja očima. Sad se kao brineš za mene... zajebi to! ~ 89 ~

I nna M oore

Napravili smo zaista super stvar, klub je odličan, DJ super, svi su jak o dobro raspoloženi, osim mene pa se odmah bacam na koktele koje nam konobar stavlja na stol. Manuel stoji naslonjen na jedan zid, na mjestu s kojeg ima preglednost cijelog prostora, a Colin je na drugoj strani i

naravno Isabel je pored njega. Stalno ga dira po ruci i nešto mu šapće. Mogu štaseradi čovjeku. Nekimisliti tip mi većsirotom peti put pokušava uvaliti s lošim uletima, ali ga ignoriram, jer je dosadan kao muha i ometa me da gledam u Manuela.

Ono što me posebno nervira je Indy koja opet oblijeće oko njega. Dobro vidim kako polaže svoje ruke na njegove bicepse i nešto mu govori na uho. Pokušavam zatomiti ovu ljubomoru dok gledam kako ona dira ono što nije njeno, ali alkohol izgleda radi svoje i samo mi pojačava pritisak u glavi. Prošlo je ponoć, malo sam otplesala samo da se maknem i ne vidim Indy oko Manuela, ali čim zakoračim prema šanku, opet je ugledam oko njega. Sve je već slobodnija i vješa mu se oko vrata. žesticu i pripremim do Naručim njih i poviduplu čem da nadglasam glazbu.se za napad te u par koraka dođem “Hajde ne sramoti se, nego miči ruke s njega!” Ona se okrene i unese mi u facu. “Zašto misliš da bih poslušala tvoje naredbe? Nisi mi šefica, ni meni ni njemu!” “Indy, rekla sam ti da mičeš kandže s njega! Odmah ili ne odgovaram za svoje postupke!” Unese mi se u facu još malo tako da skoro pušemo jedna na drugu. “Neću se maknuti s njega, baš nam je dobro krenulo!” Podivljam isti čas i zgrabim je za kosu da je odvučem što dalje od njega. Krene se boriti i trzati dok jauče, a Manuel se skoči da se umiješa među nas dvije. “Jordan, zaboga! Pusti ju!” “Da je pustim, je li?! Evo ti je, pojebi i nju u limuzini, popuni i njen termin, kretenu!” Gurnem je prema njemu pa izletim prema toaletima.

Luda sam 100 gradi dok se probijam između ljudi, pokušavajući doći do toaleta.

Ispred muških i ženskih toaleta netko me povuče za ruku. Opet onaj dosadnjaković. “Ej daj, odjebi, nisam raspoložena!” Proderem se na njega, a on mi jače stegne ruku, što me samo gurne preko ruba u ovom bezumlju potaknutom ljubomorom i pojačanom alkoholom pa ga udarim u koljeno i pokušam gurnuti, ali on me primi s obje ruke i zakuca u zid. ~ 90 ~

I nna M oore

“Jebena divljakuša, nemoj me tjerati da te obuzdam, da znaš kako bih to volio! Dolazi ovamo!” Povlači me za sobom, dok se otimam, koji klinac on misli da radi??? “Pusti je odmah!” Manuelov glas se pr očuje hodnikom, ali ovaj krelac

ne pušta moju ruku. Manuel usporava negonikad se suoči s krelcom i samo ga Vidim glavomda udari u nos.neKriste Bože,korak, ovo nisam doživjela! Jedan trzaj i ova budala je na podu, jauče i drži se za nos. Manuel mi povuče ruku i odvede me što dalje od ovog nereda. Ne znam kamo me vodi, ali dio onog ludila me napustio, iako nisam posve mirna.

Ugura me u našu limuzinu i posjedne. “Šta radiš? Koji ti je Bog? Jesam ti rekao da ne piješ?” “Zaboli te šta radim! Šta se sad odjednom brineš za mene?” “Brinem se uvijek za tebe!” si si sepopila? izderao” na mene!” mi tako izgledalo ““Nije O tome se radi? Zato sisinoć ljuta kad i zato “Jesam! Ljuta sam jer se brinem za tebe, a ti se zatvaraš! Pustila sam se k sebi, a ti mene nećeš! I pustio si da ona kvočka cijelu noć plazi po tebi!” “Ti si ljubomorna?” “Ne, nisam uopće ljubomorna! Počupala sam žensku iz ljubavi! Naravno da sam ljubomorna!! Šta ona ima tebe dirati i zašto si joj dozvolio uopće da oblijeće oko tebe? Zanima te sad ona?” “Ne zanima ni najmanje, nisam je ni taknuo. Niti sam imao namjeru. Ti mi ne prilaziš cijeli dan.” “Nisam ti ni mislila prići. Trebaš mi se ispričati jer si onako naglo reagirao sinoć! Povrijedio si me…” Glas me već izdaje i ona početnička dernjava i svađa se pomalo stišava između nas dvoje. “Oprosti. Nisam trebao tako reagirati. ” Uzdahnem malo umirena isprikom. “Oprosti i ti meni. Nisam trebala navaljivati ako ti je to takva bolna tema. Ne moram znati sve.”

Iznenađen je mojom isprikom, a ja samo želim da je među nama sve kao što je bilo jučer cijeli dan, sve do one scene na kauču. Treba mi njegov dodir i naša vibra. Namješta se u svom sjedalu preko puta mene, kao onaj prvi put kad smo se poševili na ovom istom mjestu. Uzima mobitel i nešto tipka. “Dođi tu na mene.” Alkohol me još grije i ne dopušta mi da ga odbijem. ~ 91 ~

I nna M oore

Opkoračim ga i uvučem prste u njegovu kosu. Zar je moguće da mi je od jučer to tako falilo? “Kvragu, Manuel šta mi to radimo?” Zaustim očajno. “Znam što ćemo sad napravit i, jer si me jebeno napalila kad sam te vidio onako ljubomornu.” “Nedozvoljava znam što mimijeda došlo.” Ne išta više govorim, nego hara neumorno mojim ustima, dok skida moju haljinu i spušta je na moj struk. “Kriste, koja je ovo divota! Htio bi se zakopati tu i ne izlaziti nikako!” Stišće moje grudi dok licka bradavice i tjera me na uzdisanje. Luđi smo od želje nego jučer, ovo sad… ovo je očajnički čin, bez nježnosti, silovit i žestok, kojim jedno drugo pokušavamo zavarati da ovo nije prešlo sve granice i da nije preraslo u više. U ovim trenucima dok ulazi u mene, mrmlja moje ime i rastapa me

svojim osmijehom, znam da je preraslo je u više, ali mu to nikad neću priznati.

~ 92 ~

I nna M oore

Moja plavušica je ljubomorna. Malo je reći ljubomorna, ženi je počupala kosu od bijesa jer se ova motala oko mene. Oduševljava me makar me dijelom brine, jer mi se čini da sve pomalo prelazi granice naše zezancije. Sranje i ja sam bio ljubomoran i na onog Benjamina i na Chada, a da ne spominjem kako sam popizdio kad sam vidio da ju je sinoć neki tip primio i povukao sebi. Jasne su mi bile njegove namjere tako da je onaj slomljeni nos potpuno opravdan. Prije bih umro nego dozvolio da se njoj nešto desi. Leži pored mene u mom krevetu, kamo sam je doveo nakon seksa u limuzini. Javio sam i Patricku i Colinu da odlazimo skupa. Morali smo se pomiriti, morao sam

joj se još jednom ispričati. Cijeli tjedan ne spominje više onu zabranjenu temu i cijeli tjedan noći provodi pored mene. Zaista sam postao ovisan o njoj. Smijemo se svemu i svačemu, ponajviše Isi i Colinu pa smo zajedno došli do zaključka da

smo pravog tjelohranitelja našli. Okupirao je Isu na sve načine. Nije čovjeku lako, trudi se svim silama da ga ona na pokori kao što radi nama ostalima. U subotu se svi spremamo, imam o godišnji na Bahamima. Isa nas sve vodi, jer kaže da inače neće ni ona ići. Cijelo jutro je vadila minijaturne

gaćice i grudnjake i mahala Colinu pred nosom. Siguran sam da nije nikad bio onako crven kao danas. Ima da na Bahamima eksplodira, jer će ga ona sigurno naložiti. Sestra mi je, ali zaslužuje tipa koju će joj obuzdati onu jezičinu. A nju baš boli briga, ispred tjelohranitelja, menadžera i vlastitog brata ona govori Jordan da je u krizi i da će nekoga tamo na plaži sigurno zajahati još prvi dan. A šta ćemo, našoj zvijezdi je sve dozvoljeno. Mogu jedino kolutati očima i mahati glavom kao Jordan. Druge nemam. Natrpali smo dva taxija koferima i krenuli na aerodrom. Let traje samo sat vremena. “Manu, moram ti nešto reći. Uzela sam nam zajedničku sobu, ali mogu promijeniti ako želiš.” Jordan mi se obrati pomalo stidljivo.

Štipnem je neprimjetno dok stoji ispred mene na ulazu u avion, pa joj šapnem. “Volim što si ekonomična. Nećemo Isu bacati u trošak.” ~ 93 ~

I nna M oore

Čak i u avionu sjedimo skupa. Nitko od naše ekipe ne komentira ništa vezano uz naš odnos, iako mi je sve već jasno odavno. Sve je dobro dok je ovako. Ne bih ništa mijenjao. Bolje razdoblje u svom životu nisam imao! Predivna žena koja mi u krevetu pruža sve što želim, uživancija na divnim plažama, druženje sa sestrom, cuga sa Patrickom kupamo, poneka zezamo… nema ništa bolje! i Colinom, ma divota! Sunčamo se, Nema opasnosti, svi smo se tako opustili i baš guštamo i punim o

baterije za povratak u Miami. 10 dana savršenog odmora. Po povratku u Miami, Isa i Patrick dogovaraju turneju po Floridi. Jordan je popunila cijeli rokovnik. Nas dvoje nastavljamo sa našim susretima i sve se bojim da ovakva idila ne može potrajati tako dugo.

2 tjedna nakon što smo se vratili u Miami, primijetim da je Jordan nekakva čudna. “Što ti je? Od jučer izgledaš loše.” Pitam ju dok sjedi na stolici i nešto lista pone rokovniku. “Pa znam, ili mi je tlak pao ili šećer, nekako se čudno osjećam.” “Da te odvedem doktoru?”

“Ma ne treba. Ovo mi je sad šok, nakon onakvog odmora. Odjednom turbo ritam. Pogledaj ovo! Nema stajanja do kraja godine!! Kasnije se negdje izgubi pa je ugledam tek navečer. Nije me zavarala,

nešto se dešava. Povučem je iz Isabeline sobe u moju, a ona hoda za mnom bez riječi, bezizražajnog lica. “Što ti je, Jordan?” Gleda u mene staklenim očima, izgleda kao je plakala? “Izgleda da sam… bolesna…” “Kako misliš? Šta imaš gripu u ovo doba? Neku virozu?” “Ne, nešto ozbiljnije. Morat ću na pretrage. Oprosti , Manuel, moram nazvati tatu.” Izleti iz moje sobe i uđe u svoju te se zaključa. Ne razumijem ništa. Kako misli bolesna? Kriste, da nije nešto ozbiljno? Hladni trnci me natjeraju da se stresem od nelagode.

Čekam ispred njene sobe pa kad konačno izađe, baci mi se u zagrljaj i prišapće. “Oprosti mi.” Sad mi tek ništa nije jasno, dok me vodi za ruku u Isinu sobu. Isa odmah uoči izraz na Jordaninom licu te utiša glazbu koja je svi rala, Patrick prekine razgovor pa čak i Colin pogleda u Jordan. ~ 94 ~

I nna M oore

“Moram ići, Isabel. Nisam dobro. Moram na pretrage. Moj tata dolazi po mene. Javit ću se.” Iz diktira robotski dok me njen glas plaši. Ona zna da nešto nije u redu. Strah i očaj počinju lupati u mojoj glavi. “Isabel, ne znam kad ću se vratiti, ne znam hoću li se ikada vratiti, najbolje da uzmeš nekog za zamjenu. Čut ćemo se… moram sad ići.” Zagrli Isu koja plače, ma obje plaču iako mi ni sad ništa nije jasno. Koji jebeni vrag se dešava??? Patrick jedini reagira razumno, posjedne je pa uzme njen rokovnik. “U redu je Jordan, tvoje zdravlje je na prvom mjestu. Obavi to što

moraš, onda ćemo dalje pričati o poslu. Nadam se da ćeš nam se vratiti brzo. Čut ćemo se. Drži se.” Ona se ustaje i suznih očiju gleda u mene. Proguta knedlu i približi mi se pa ovije ruke oko mene.

“Žao mi je.” Jedna neshvatljiva isprika i jedan snažan stisak i ona ode preko vrata, a meni apsolutno ništa nije jasno. Gdje ide? Zašto ide? Ide… zauvijek? Da li je ona to upravo mene… ostavila? Otišla od mene? Odavno je nema u sobi, a ja stojim bez reakcije i riječi nasred prostorije. Osjetim da me sestra grli i njene suze me konačno probude. Pokrenem se s mjesta i uletavam u Jordaninu sobu. Isa dolazi za mnom,

a mukla tišina i jecaji iz sestrina grla mi govore da je otišla. Sjedam na njen krevet i ne mogu doći sebi, a sestra sjeda do mene. “Manu, brate… otišla je.” Ne znam što sam sljedeće napravio, ali sam se probudio u Jordaninoj sobi, ruke zamotane i osjetljive na bol koja me prožimala sa svakim pokretom prstiju.

Nema je. Otišla je, ostavila me je. Šturo objašnjenje i zagrljaj, samo to mi je dala. Jebeno ne vjerujem. Ogledam se oko sebe, a rupa u vratima mi je

podsjetnik na moje divljanje sinoć nakon što sam doživio napadaj bijesa i nemoći, opet nakon 4 godine. I nju sam izgubio. Ne mirim se s tim, uzimam mobitel i zovem ju. Broj je nedostupan. Prekapam po njenim ormarima, a ni sam n e znam šta tražim.

Nisam našao ništa što bi mi dalo neku zadovoljštinu, što bi mi makar

malo pojasnilo stvar. Ona… umire? ~ 95 ~

I nna M oore

Zato se onako prepala, zato je onako pobjegla. Njen broj je danima nedostupan, nitko je ne može locirati, a ja k ao robot svaki dan spavam u njenom krevetu i živ sam samo jer osjetim njen miris.

Ostajem tu jer me hrani samo nada da će se možda pojavit u jednom trenu, da će mi se vratiti, da ćemo nastaviti tamo gdje smo stali, da će me opet ljubiti onako slatko, će mi sipati svoje fore i da ću zauvijek ostati njen mutavac, a ona mojada čudakinja.

Jebeno sam prazan dok tjedni prolaze, a ja ne znam ništa o njoj. Na turneji smo po cijeloj državi, dani i mjeseci prolaze, a ja mislim i dalje samo na moju plavušu. Boli me svako sjećanje na nju, ništa me ne diže iz ovog mrtvila. Ne znam ni zašto idem na turneju kad Colin čuva Isu. Valjda samo zato da ne propadnem doma sam i očajan za njom. Bio sam dvaput pred vratima kuće njenog oca. Nikakvu informaciju nisam dobio. “Je li se itko čuo s njom? Zna li itko išta o njoj?” Ni ne spominjem njeno ime, čak Colin, ni nakon dokJanine. u Isinoj sjedimo Isa, Patrick, ja i toliko nova mjeseci, asistentica U garderobi ovih nekoliko mjeseci promijenilo ih se barem 10, a nijedna nije ni do koljena mojoj plavu šici. Jedna je previše sramežljiva, druga ustrašena, treća bahata, četvrta preozbiljna, peta preglasna. Isa isto nije vesela kao prije, ali Colin je tješi. To je sad javna tajna. Zavidim joj. Zavidim vlastitoj sestri jer je sretna, jer ima pored sebe nekog, jer ja nemam onu koja me oživjela… i koja me ubila otišavši od mene. Isa prva odgovora na moje pitanje.

“Ja ne znam ništa.” Patrick malo pročisti glas pa se oglasi. “Dobro je. Vidio sam poruku koju je poslala Zoe da će trebati neke stvari iz stana.” “Kad će doći u stan?” Jebe mi se što zvučim očajno, trebam ju vidjeti nakon toliko vremena! “Ne znam. Nisu odredile.” “Patrick, bogami ako mi lažeš, glavu ću ti odgristi! Ona da nije

odredila? Ona sve živo planira.” “Očito joj se dešava nešto što nije planirala! I zato se neće nama javit i! Pomiri se s tim!” Izletim van iz sobe, dok moja zvijer reži i sprema se da rastrga nekoga. Ponovno ruke uposlim na zidu u hodniku i udaram dok mi ne prokrvare.

Nečiji stisak na ramenu me natjera da se okrenem.

~ 96 ~

I nna M oore

“Ne radi to. Znam kamo ideš već mjesecima svaku večer. Mislim da ne osjetim miris benzina i guma? Da ne vidim modrice na tvom cijelu i licu?

Brinem se za tebe, ponavljaš sve.” “Trebam to Isa! Nešto me mora podsjetiti da sam živ! Trebam je! Jebi ga! Nisam ovo planirao, bojim se da sam gotov, volim ženu koja me mi je nego onda sa Dolores.sebi ostavila gotovo riječibijesa, i gorejada ” da plačem. Nakon tolikobez ljutnje, i nemoći, dozvoljavam Gorke rijeke natapaju moje ruke dok stiskam oči, ali ne pomaže ništa da otjera sliku moje plavuše, da otjera ovu čežnju za njoj, ovu bol koju mi je nanijela svojim odlaskom. Osjećam rupu u grudima na mjestu gdje sam mislio da nikad više nijedna žena neće boraviti, a kamo se polako uvukla ona koja mi je postala opsesija.

~ 97 ~

I nna M oore

Pogledam u novine. Danas Isabel ima veliki koncert u Miamiju. Pratim

njenu karijeru i dalje. Listam sve njene slike jer se nadam da ću ugledati i neku njegovu. Tu i tamo ga objektiv uhvati. Ne vidim osmijeh na njegovom licu i znam da sam ja krivac na to.

Otišla sam, pobjegla sam jer drugo nisam znala. Ispunila sam mu obećanje. Neću dozvoliti da ovo među nama preraste u nešto više. I nisam dozvolila. Ostavila sam svoj posao, I sabel i najzad njega… Otac ulazi u moju sobu i gura naočale s nosa.

“Jesi dobro? Sve ok? Ništa te ne muči?” “Jesam, tata, dobro sam. Ne moraš me svaki dan pitati.” “Moram ljubavi moja, moram. Samo tebe imamo.” Otac mi namigne i izađe te me ostavi sa mojim mislima. Ne prođe ni dan da ne pomislim na Manuela. Još dok sam trpala očajnički svoje stvari u kofer i bježala prvim taksijem, znala sam da sam potonula gadno. Zaljubila sam se. More suza sam isplakala, ali bol je ostala. Treba mi i

sad, iako znam da on više nikad neće biti moj. Više se ne možemo vratiti na staro. Dane kratim tipkajući mailove sa Zoe i Alice. Mobitel uglavnom imam zagašen, inače mi i danas, nakon 7 mjeseci i dalje zna doći neka njegova poruka. Pročitam je , isplačem se i ne odgovaram. Mislim da nikad na to neću biti spremna.

Trebaju mi neki moji papiri i stvari iz stana pa se dogovaram s Zoe kad

da dođem. Namjerno idem onda kad nje nema tamo. Želim izbjeći silu pitanja koja bi mi sigurno postavila. Radim kardinalnu grešku u svojim koracima pa ne dozvoljavam ocu da me vozi do stana nego uzimam taksi. Ulazim u stan, bez da sretnem ikog od susjeda i uzimam stvari koje sam naumila. Pogled mi pada na krevet gdje smo se onaj petak Manuel i ja ševili kao zečevi. Prisjetim se svake scene dok me tu ljubio, lizao, šaputao

mi perverzije, tjerajući me da stenjem tako da su me i susjedi čuli. A tek onda na Bahamima! To je bilo san snova. On je bio ostvarenje tog sna.

Nešto me zaboli u srcu dok se prisjećam njegovih dodira i osmijeha,

onih od kojih bih se navlažila u sekundi. Tako malo kontrole sam imala

~ 98 ~

I nna M oore

kad je on u pitanju, svi moji planovi su pali u vodu kad se on uvukao u moje srce, nenadano i neprimjetno, protiv moje volje. Nakon nekoliko minuta ona bol se ponovi, ali sad niže, ispod srca. Za koju minutu opet, bol se pojačava i ne da mi disati. Postaje tako jaka da

me baca na pod i onemogućuje da se ustanem na noge i krenem van stana, dok pokušavam disati smireno. Osjećam da nešto nije u redu pa zovem hitnu. Bojim se, užasno se bojim pa zovem Alice. Ne stigne mi ni odgovorit i, a ja već dahćem u slušalicu. “Alice… molim te… trebam te… hitna dolazi po mene… nije nešto dobro… molim te… ne mogu ja ovo sama…” Glas mi drhti dok je molim da bude uz mene. “Gdje si, Jordan?” “U stanu sam. Hitna će sad doći. Molim te, dođi k meni u bolnicu! Trebam te!”

“Jordan, Stižemo!” Strah mi drži tresese!glas i ruke, bojim se, zaista se bojim dok mi bol opet prožima tijelo, a ja se trudim da ostanem prisebna. Svaka sekunda mi se čini kao sat, dok ne čujem kucanje i otvaranje vrata, a unutra uđu tri bolničara. “Jordan Daniels, stigli smo, bit ćete dobro.” Mladi bolničar me tješi jer valjda vidi na mom licu svaku moju emociju.

“Nije nešto dobro, prejako me boli i prečesto. Ne mogu se maknuti s poda.” “U kojem ste tjednu?” “Trideset osmom.” “Nemate brige, otkucaji i tlak su vam uredni, ovo je u terminu, nije uranjeni porod. Krećemo!” Podižu me na kolica i izvoze iz stana. Sve stvari su mi ostale nasred sobe.

“Trudovi su vam na svake 2 minute, otvoreni ste već 4 prsta.” “Zar je to moguće tako pa nisam osjetila nikakve bolove, samo stezanja u zadnja dva dana misleći da su lažne kontrakcije.” “Sve je moguće, izgleda da se bebi žuri vani. Pozivamo oca na porod?” Odmahnem glavom dok me njegovo pitanje probija u srce. “Doći će mi prijateljica, Alice West. Ona će biti sa mnom u boxu.”

Ostatak puta me bolničar ništa ne pita, samo me prati dok dišem pravilno da si olakšam trudove. Čovječe, ovo rastura! Uvode me u predrađaonu, pregledavaju, ispituju, a ja ne znam gdje mi je glava dok čekam da se Alice da se pojavi, ne mogu ja ovo sama!! ~ 99 ~

I nna M oore

Još je par trudnica u predrađaoni, a čini mi se da samo ja dahćem svake minute. Primalja i doktor mi prilaze pa me pregledaju.

“Gospođo Daniels, idemo u box, otvoreni ste već 6 prstiju. Anesteziju ne možete dobiti, sad je već prekasno, a vama dobro ide, samo nastavite tako! ” me hrabre, a strah koji me oduzima biva sve veći. Primalja očito Oni

vidi sve na mom licu pa me pomazi po oznojenom čelu i stisne moju ruku. “Dobro ste, mamice. Još malo izdržite.” Tješi me i smiruje. Mamice. Bit ću mamica.

Moj ljepotan će mi uskoro biti u naručju, sjećat će me cijeli život na svog oca, čovjeka koji nije spreman da ima dijete ni ženu. Ne krivim ga. Oboje smo u istom trenu željeli isto. Nikakvu obavezu i nikakvo dijete. Od onog dana kad sam odlučila da zadržim dijete, znam da sam napravila najbolju stvar u mom životu. Ovako imat i ću dio Manuela, a ne nekog stranca. Ovo sam ionako htjela, samo što je malo uranio i poremetio mi planove. Ma kakvi planovi, to vi še nije bitno, bitan je samo moj sin. Prebacuju me u box pa puste Alice k meni. Navala adrenalina i pozitive me preplavi. “Draga! Kriste! Zar već?” Vidim joj na licu nervozu, ali se trudi da ju zamaskira. “Diši, diši.” Bodri me, dok drži moju ruku.

Između trudova ona priča, a ja samo zatvaram oči da vratim snagu. “Čekala sam vani već sat vremena. Brzo smo došli. I Benjamin je tu, bila sam taman s njim pa me je doveo. Nije vjerovao da si trudna. Morala sam

mu reći.” Ne čujem više šta govori, jer se koncentriram na disanje i bol koja me ubija. Onaj sat na zidu izgleda kao da se uopće ne miče, sranje , a ja sa tako umorna. Doktor i primalja ulaze svako malo, a Alice mi izgleda sve nervoznija. Drži moju torbu i stišće je kao luđakinja dok mene peru trudovi. Mislim da i ona dahće kao pas sa svakim mojim trudom.

“Kriste Bože, molim te podsjeti me da nikad ne ostanem trudna!” Pogledam u nju, dok jedva držim oči otvorene, a ona kopa po mojoj torbi pa opet zatvaram oči pred još jednim trudnom. Primalja je sad stalno uz mene.

Stisnem ju za ruku i procijedim očajnički. “Ne mogu više disati, moram tiskati! Ne mogu ovo više izdržati!” ~ 100 ~

I nna M oore

Pustim glas jer ne mogu više ovo mirno podnositi.

“Jordan, još malo, otvoreni ste 10 prstiju, sad ćemo krenuti tiskati. Nemojte vikati, čuvajte snagu… par trudova i beba je vani. Idemo sad!” Jedva dišem i prikupljam zadnje atome snage. Stisnem naslon stolca na kojem ležim, spremna da podnesem još jedan razarajući trud. Jordan, tiskaj! se “Tiskaj, drži! I sad… diši… dobro je… glava… crna kosa… bit ćeDrži, malidrži, čupavac.“ Osmjehnem se jedva navidi njene

riječi. “Idemo opet, hajde Jordan tiskaj, tiskaj, tiskaj. Iiii… sad opusti… masiram te da ne popucaš i sad mi daj zadnji najjači jer je beba van. I onda je gotovo.” Zvuk mog naprezanja udara u zidove boxa dok pratim njene naredbe i

samo u jednom trenu osjetim prazninu i olakšanje. “Evo ga! Evo malog dečka!” Primalja ga podiže rukama, umotava u ručnik koji joj doktor dodaje, a kad se on tu pojavio ni ne znam, nisam ga sam ne valjda bila toliko orijentirana na primalju. Da uopće nije biloregistrirala nje… ništajer ja ovo bih mogla! “Mamice, bili ste odlični. Pregledamo ga tu, stavit ćemo vam ga na prsa pa on ide dalje. Ok?” Kimnem presretna i prestrašena u isto vrijeme, dok ga važu i čiste s a strane. Pružam ruke prema njemu da ga vidim, dok mi ga polažu gologa kožom o kožu. Plačem od sreće dok držim svog sina u rukama. Prelijep je, predivan, tamnoput i tamnokos na svog tatu. “Sve u redu, čista desetka. Jordan, dajte mi samo ponovite ime, da

upišem. Pogledam njegovu malu narukvicu na ručici, dok suze i dalje jure iz mojih očiju. “Orlando.”

~ 101 ~

I nna M oore

Sjedim u sobi s Patrickom i Isom, dok se dogovaramo za večerašnji izlazak. Ne da mi se nigdje, ali Colin nije u gradu pa sam ja na dužnosti.

Isa je malo nervozna jer njega nema, čini mi se da je to prava stvar među njima.

Prekjučer sam sjedio gotovo cijeli dan pred Jordaninim stanom čekajući da li će se pojaviti. Nije se pojavila, ali me to nije obeshrabrilo da ne sjedim i jučer. Bio bih i danas da je Colin tu. Patrick je rekao da se dogovarala sa Zoe da će doći u stan, ali nije rekla kad. Gdje je bila cijelo ovo vrijeme? Kod Benjamina? Kod staraca?

Zar mi je njen stari lagao da nije u kući? Vidio je koliko sam očajan i lagao me je? Zar mi je bila tako blizu, a ja sam zamišljao najgore scenarije? Patricku mobitel zazvoni, pa odloži Jordanin rokovnik na stol i zaklopi ga.

“Hej Zoe, ljubavi reci. MOLIM?” Čujem da je povisio glas, a isti čas me uhvatio i stisnuo za rame. “Ok, mi sigurno dolazimo, koja bolnica? Ok, vidimo se tamo.” Onaj stisak i riječ bolnica su mi dovoljni da mi se utroba rasprsne. “Jordan, zar ne? Što joj je? Reci mi , Patrick!” Nešto joj se desilo! Isti čas moj mozak stvara nenormalno loše slike, stvarajući mi pritisak u gr udima. “Ona, ovaj… ona rađa.” Mislim da ga nisam dobro čuo. “Ona ŠTA?” “Ona će roditi. U rodilištu je. Zoe je zvala Jordan jer je na sredini stana našla njene stvari, a nje nigdje, javila se Alice na njen mobitel i rekla da ju je hitna odvela u rodilište.” Ne čekam više ni minute, grabim ključeve, ali ih Patrick uzima iz moje ruke. Pogledam ga ubilačkim pogledom jer nema toga Boga koji će me sad spriječiti da odem do nje, samo da se uvjerim da je dobro. “Ja ću voziti, sigurnije je. Idemo svi.” Kupimo svoje stvari i krećemo prema garaži. Nesigurnim korakom se dovučem do auta i prebacim na stražnje sjedalo. Isa šuti i samo me gleda. Vidim da ima neka pitanja, a bogami ja nemam odgovor ni na jedno, jer ni meni ništa nije jasno! “Otišla je prije 7 mjeseci, dijete je možda tvoje Manu.”

Pogledam u nju u čudu, moj mozak još to nije stigao sam zaključiti. “Ne, ne, pila je tablete.” Nema šanse da je ostala trudna. ~ 102 ~

I nna M oore

“Manu, ne štite tablete 100%. Gle, ševili ste se dan i noć. Jebi ga, primilo se.” Jebote, to dijete je moje? Ja sad imam dijete? Sranje! Ne mogu sad o tome misliti. Ne znam ni pojmiti šta mi sad sve hoda po glavi i vrije u trbuhu.

Pogledavam stalno na cestu, imam osjećaj da nikad nećemo stići do jebene bolnice! zglob sam izgrizao od živaca, cupkajući nogom napravio sam rupuCijeli u podu auta. Čim je Patrick parkirao, izletavam iz auta i jurim prema bolnici, makar nemam pojma kamo moram ići. On me sustigne i povuče za ruku. “Polako, prvorotkinje se napate, nije joj sad lako, stići ćemo na vrijeme.” Mir iz njegovih očiju i mene smiruje pa ga poslušam i hodam mirno pored njega sve do rodilišta. Osoba koja me tamo dočeka… pojača moj nemir i tjera moju zvijer da trga okove. Koji kurac on radi ovdje? Da nije on otac?! Isa kao da čuje moje lude misli pa mi prilazi i tješi me. “Nije imala ništa s njim otkako ste se spetljali. Znam. Vjeruj mi. Smiri se. Ne ubijaj se takvim mislima. Misli sad na nju.” Benjamina ne gledam, samo hodam gore dolje kao neki pacijent i pogledavam na vrata da li će se itko pojaviti i nešto nam reći. U

međuvremenu je došla i Zoe. Tu smo već 3 sata kad konačno izlazi sestra i nosi u naručju mali smotuljak. Čovječe, srce mi hoće iskočiti iz prsa! “Obitelj Daniels?” Prelazi pogledom po čekaonici, a Isa prva reagira. “Mi smo.” “Pogledajte bebu prije nego ide na daljnji pregled. Tko je otac?” Pogleda u mene pa u Benjamina, a ja zakoračim prema njoj, iako ne znam zašto sam to napravio. Valjda ona neka želja u meni da sam ipak ja otac me pogurala naprijed prema njoj. “Evo tata, primite Orlanda.” Ruke mi drhte, noge mi drhte, cijeli se

tresem dok mi polako približava onaj smotuljak i kad ugledam njegovo lice i njegovu crnu kosu... znam… on je moj… moj sin… Osmjehnem se i pomazim njegovu kosu.

Ja sam njegov tata. Ponos i sreća koju sad osjećam, nadjačavaju svaki drugi osjećaj, iako bih sad trebao biti jebeno ljut na nju, jer im je uskratila sve vezano za ovu mrvicu . Uzimam ga u naručje i po prvi put suze radosnice klize niz moje lice.

Isa mi se približi i pogleda njega pa mene, suze su i u njenim očima. “Orlando. Predivno ime za mog predivnog nećaka!” Patrick mi čestita pa se obrati mladoj sestri. ~ 103 ~

I nna M oore

“Kako je mama? Sve dobro prošlo?” “Da, sve je dobro, namučila se je, ali bez ikakvih komplikacija.” Mirniji sam sad kad znam da je i ona dobro. Sestra mi uzima Orlanda iz naručja, a ne želim ga pustiti. Želim gledati u to malo čudo koje sam stvorio. Mislim da je moj život upravo dobio svrhu, onu svrhu koju je izgubio onog dana kad me njegovadok majka Gledam zajesestrom ga ostavila. odnosi pa primijetim da Benjamina nema

više u čekaonici, a iz rađaone izlazi neka cura, koja pozdravlja Patricka. Čujem svaku riječ koju mu upućuje. “Prestrašila se, nije mogla sama pa me je zvala. Trudovi su joj počeli u stanu. Dobro je, zaista je hrabra, sve je podnijela stoički. Divna je! Ostaje tu još 2 sata pa će ju prebaciti u sobu. A onda će joj i bebu donijeti. Možemo joj tek sutra doći u posjetu. A gdje mi je brat? On me doveo.” Osvrće se po čekaonici pa mi postaje jasnije da joj je Benjamin brat. Ovo mora da je Alice. Nekako odahnem, on ovdje izgleda završio. On nije dio njenog života, ali ja ćujer se jepotrudit i daslučajno ja budem zbog Orlanda! Pobjegla je jednom od mene, neću joj dozvoliti da me opet ukloni. Isa me vuče za ruku pa svi krećemo iz bolnice. Nevoljko odlazim, toliko toga moram znati, toliko toga je želim pitati. Mjesecima nisam čuo ništa o njoj i sad ovo?

Ne da je jebeno iznenađenje, nego je jebeno ČUDO! Sutra ću prvi biti kod nje u posjeti. Moram je vidjeti. Moram joj dati do znanja da ću viđati svog sina. Sad u limuzini nema one napetosti u zraku, ali Isa me opet gleda onako upitno.

“Reci Isa. Šta te muči?” “Rekla mi je da ti ne govorim, ali moraš znati. Pitala me je zašto ne želiš djecu, ni curu, ni brak.” “Nisi joj valjda rekla?!” Poludim na ovu temu! “Nisam Manu! Jebemu! Ti joj moraš reći! I sam si kriv za ovo! Da si joj rekao možda ne bi otišla ovako i sakrila od tebe da je trudna. Ovako… imaš dio krivice na sebi.” “Ne, Isa! Nije mi to smjela skrivati bez obzira šta ja rekao! Morala mi je dati izbor! Morao sam znati! To je jednako moje dijete kao i njeno. Imam

pravo odlučivati kao i ona.” “Ona ti to nikad neće dozvoliti. O tome mi je pričala, zato je i htjela na oplodnju, da je njen život samo njen i da je dijete samo njeno, da odlučuje sama!” ~ 104 ~

I nna M oore

“E pa plan joj je propao jer sam to dijete napravio ja, a ne neki donor sperme! I mene se pita puno toga. Od ovoga ne odustajem!” Pogledam ljutito vani i kad vidim da smo u blizini hotela poviknem Patricku. “Tu stani! Izlazim!”

Čim izađem zove “Ima koji meč za Thea. mene večeras? Sa što većim koeficijentom? Trebam lovu.” I jebeno se trebam ispuhati na nekome, jer je moja zvijer žedna krvi! Puše u meni i reži dok joj očnjaci proviruju i čeljust vibrira od agresije. 2 sata nakon toga, hodam nazad do hotela, sa svežnjem novčanica u džepu i tek raspuknutom obrvom. Izbacio sam sav bijes iz sebe na faci onog stokilaša koji je mislio da me može samo tako dobiti. Uzalud mu kile kad nema tehniku ni pokretljivost. Nikad lakše zarađeni novac. Ujutro se prvi dižem, cijelo jutro jurim po sobi, spremam se pa svima javljam da ja prvi idem do Jordan. Odem u cvjećaru i kupim buket bijelih ruža. Ne znam zašto sam izabrao baš bijele, ali nekako me podsjećaju na nju. Polako vozim do bolnice i smišljam govor. Nemam apsolutno veze šta da joj kažem niti šta će me dočekati kad tamo uđem. Idem pa kako god bude, smislit ću nešto u tom trenu. Znam samo da neću odustati, jer sad sam dobio ono što mi je jednom uzeto na silu. Predugo nisam vidio njeno lice.

Dišem smireno dok hodam prema sobi kamo me uputila sestra s recepcije. Zastanem malo na vratima i pokucam. “Naprijed.” Čujem njen glas pa zakoračim unutra držeći cvijeće u ruci. Ona ne gleda mene, nego u Orlanda dok ga drži na dojci da ga podoji. Koja predivna scena. Ponosan sam na nju, raznjež ila me samo tako. Gdje

je sad nestala moja ljutnja? Stojim nekoliko sekundi samo da uživam u njenoj ljepoti. Podigne pogled s Orlanda i usmjeri ga na mene pa se ukoči. Ne trepće,

a mislim da ni ne diše dok me gleda iznenađeno. Oči joj odaju koliko je zatečena, ali ne miče pogled s mene kao da se hoće uvjeriti u moje namjere. Samo malo jače stisne Orlanda i privuče ga sebi bliže. Priđem joj polako i odložim ruže na stol. “Bok Jordan.” “Manuel… što ti radiš tu?” Glas joj je nesiguran i blag. Nije me očekivala. “Došao sam vidjeti svog… našeg sina… i tebe…” Skloni oči od mene i pogleda Orlanda, a siguran sam da skriva suze jer čujem kako tiho šmrca. ~ 105 ~

I nna M oore

Povučem jednu maramicu iz kutije na stolu pa joj dodam, a ona primi bez riječi. Ne gleda me, ali mi se obrati. “Izvoli, primi ga.” Predaje mi ga u naručje, a pritom moje ruke dodirnu njene. Falili su mi njeni mjesecima samnejeizblijede. zamišljaoSvakodnevne pored sebe uutrke krevetu i dozivao svakudodiri, sliku da mi sjećanja i povremene borbe nisu mi dale ni približno uzbuđenja i oslobođenja kao što mi je to davala ona, svojim poljupcima i svakom predajom u mom naručju.

Nikakav adrenalin se ne može mjeriti s onim koji se pojavi kad se gledamo u oči i govorimo bez riječi. Samo u ovom trenu toga nema… neće da me pogleda, samo gleda u moje naručje i pušta suze. “Peru me hormoni, ne mogu prestati plakati.” Izgleda da se želi opravdati za suze.

“On je nešto najljepše što sam vidio u svom životu.” Ne mogu maknuti , glavice. pogleda s njegovog nosića, “On stalno ovakomalog spava? Sad malih me je prstića, uhvatiousana za prst! ” Oduševljeno i zaljubljeno gledam u to malo biće koje me puni nadom i srećom. Jebeš mi sve, čini mi se da ću se i ja rasplakati! Spustim joj ga nazad u naručje jer mi se vid muti od suza, a ona ga uzme i pogleda milo te mu se nasmiješi. Ljubav prema njemu je vidljiva iz aviona. Majčinstvo joj tako dobro stoji, iako se na njoj vidi da je težak porod iza nje. Netko pokuca pa se okrenem, a na vratima stoje njeni roditelji. Začuđeno me pogledaju pa me ipak pozdrave srdačno, te krenu nju ljubiti, grliti i gledati u Orlanda. “Manuel, jesi ga vidio? Oprosti, sine, tebi nisam čestitao.” Henry mi

pruži ruku i povuče u snažni zagrljaj. Nisam baš očekivao, ali prihvatim. Izgleda da oni dobro znaju cijelu našu priču. “Hvala i ja vama čestitam, evo dočekali ste unuka!” “Dao Bog još unučadi!” nadoveže se njena mama, ljuljuškajući Orlanda. Jordan samo gleda u svoje ruke i ne govori ništa. Padne mi na pamet nešto, ali ne znam da li da to pitam pred njenim starcima pa ipak upitam.

“Gdje ćeš živjeti s malim?” Ona ne stigne ni odgovoriti, jer se Henry oglasi.

“Prvo vrijeme s nama, a onda će u svoj stan, kupili smo joj ga u centru grada. Zapravo, po pola smo ga kupili.” “Zašto pitaš?” Jordan se nadoveže tiho. “Zato jer ću dolaziti vidjeti sina.” ~ 106 ~

I nna M oore

Ne skidam ovaj put pogleda s njenih očiju da vidi da sam ozbiljan u svojoj namjeri. “Nadam se da nisi imala u planu to mi braniti.”

“Nisam. Možeš ga doći vidjeti kad poželiš.” Dobro je, nekako sam očekivao da će biti borbe i neslaganja po ovom pitanju, ali izgleda dosta Orlanda pomirljiva za suradnju. Pomazim još jednom poi kosici dok ga ona drži pa neplanski

stisnem i njenu ruku i šapnem joj na uho. “Svaka ti čast, jako sam ponosan na tebe. Sviđa mi se ime. Rodila si mi predivnog sina.” Ne gledam njenu reakciju, jer bježim van od ovog pritiska koji mi ne da disati dok sam tako blizu nje. Bože, toliko mi je nedostajala! Šta da napravim s njom? Ne možemo nastavit i tamo gdje smo stali. Ići ću dan po dan. Tko zna gdje će me to dovesti, ali bit ću u njenoj blizini i pratit njene reakcije. Bit ću uz svog sina, gledat ću kako raste, on će zacijeliti onu bol zbog koje sam sebi zabranio da ikad poželim imati djecu.

~ 107 ~

I nna M oore

Još sam pod takvim dojmom jer sam ugledala Manuela nakon toliko vremena, da uopće ne slušam što moji roditelji pričaju jer sve o čemu razmišljam je on. Pojavio se iz vedra neba i samo rekao da želi vidjeti sina i mene. Saznao je. Kako? Ne znam. Nije ni bitno. Ako je ikako moguće, ljepši je i privlačniji nego što je prije bio. Lice mu je poprimilo malo grublji izgled i time je postao samo još muževniji. Kosa mu je narasla kao i brada. Totalno sam senzibilna od navale hormona da sam se rasplakala isti tren kad je primio Orlanda u naručje. Gledao ga je s

ljubavlju, tepao mu, vidjela sam mu čak i suze u očima. Ni traga onom čovjeku koji je govorio da ne želi djecu. Ono što sam vidjela definitivno mi je reklo da želi. Možda samo ne želi ženu. Otvoreno mi je rekao da će ga dolaziti posjećivati. Ne mogu mu to zabraniti čak ni da hoću. Ne želim sad o tome razmišljati, dogovorit ćemo se kad izađem iz rodilišta. Možda će ga proći volja za tim kad bude morao svaki dan putovati do kuće mojih staraca. Ne znam kakvu sam reakciju očekivala od njega, ali definitivno nisam ovu oduševljenost. Orlando je zaspao nakon što su ponosni baka i djed otišli pa su mi se u sobi pojavili Patrick, Zoe i Isabel. “Draga moja, čestitam! Imam nećaka!” Isabel me ljubi i stišće snažno. “Lijepo mi izgledaš. Manuel je bio? Što ste se dogovorili?” Ne može ona

zauzdati svoju znatiželju. “Dolazit će vidjeti Orlanda.” “Ništa više?” Pita začuđeno, po joj odgovorim u istom tonu. “A što bi to još trebali dogovorit i? On je njegov sin, o njegovom sudjelovanju u odgoju ćemo tek popričati, imamo vremena.” “OK OK, plavušice moja draga, tako si mi nedostajala! Nijedna tvoja zamjena nije izdržala duže od mjesec dana. Pozdravlja te Colin. Znaš da hodamo? Pridobila sam ga!” Sve se ponosna cereka, zaista izgleda sretna. “A vas dvoje?” Patrick grli Zoe i odgovara na moje pitanje.

“Pa i mi imamo vijesti. Zaručili smo se sinoć. Sve ono nas je malo potaknulo, ne znam kako da drukčije objasnimo jer želimo i mi što prije na bebu.”

~ 108 ~

I nna M oore

“Predivno! Čestitam!” Zaista sam radosna radi njih dvoje, toliko dugo se vole i toliko dugo su sreću tražili na pogrešnim mjestima dok ju nisu našli jedno u drugome. Treći dan mog boravaka u rodilištu, Manuel je opet prvi u posjeti. Drži opet Orlanda u naručju i priča s njim na španjolskom. za “Kako mamu.se ” ti osjećaš? Svi samo gledamo u ovo malo čudo, a nitko ne pita “Mama je dobro. Ono najteže je prošlo. Srećom sve se odigralo po planu. Uranio je par tjedana pa sam se malo prepala, ali imala sam divnu

primalju koja me bodrila i prijateljicu koja je bila podrška da ne budem sama.” “Ja sam trebao biti s tobom.” Pogleda me i progovori ozbiljno. “Manuel…” zaustim da mu objasnim pa se predomislim. Nemam snage sad za ovo. “Molim te, ne mogu sad o tome, kad izađem pričat ćemo o svemu,

nemoj još…”nemoj “U redu. Spuštasad…” glavu i opet priča s Orlandom. Opet kucanje, a ovaj put dolazi Alice i s njom Benjamin. Ok, ovo ne bi

trebalo biti čudno, zar ne? On mi prilazi nekako previše razdragano pa me ljubi u oba obraza. “Jordan lutkice, svaka čast! Ti si divna, znaš to?” “Hvala ti, Ben.” Alice me zagrli, okrene se prema Manuelu da vidi Orlanda, a Ben ostaje

pored mene i drži me za ruku. Alice mi je ispričala kako si se hrabro držala u toj višesatnoj muci. Čovječe! Da li trebaš nešto? Uvijek možeš računati na moju pomoć, to znaš?” “Znam Ben, hvala ti!” Uhvatim Manuelov mrki pogled sa stolice prema meni i Benu, točno na mjestu gdje Ben drži svoju ruku na mojoj. Vidim da se ustaje pa mi se približi, tako da prisili Bena da se odmakne. “Hajde sine, ideš mami. Tu ti je najljepše, zar ne?” Mislim da su ga čuli i u susjednoj sobi, a potom spusti svoje usne na moje čelo i pozdravi me. “Vidimo se sutra, doći ću po vas pa idemo doma.” Ovo je definitivno bilo obilježavanje teritorija ili nekakvo muško dokazivanje. Znam samo da se Ben nakon ovoga smrknuo i sjeo na stolicu. Čim je Manuel izašao, Ben mi s e obrati. “Zar ste vas dvoje skupa?”

“Nismo. Zašto me to pitaš?” “Zašto te on onda ljubi i zašto će te voziti doma?” “Zato jer je on otac Orlandu. Ništa drugo.” ~ 109 ~

I nna M oore

Ustaje se i prilazi mom krevetu. “Moja ponuda još stoji. Ja sam spreman prihvati Orlanda ako ćeš biti

moja žena. Znaš da te volim i dalje.” “Ben…” ne stignem ništa reći jer stavlja prst na moje usne pa dovrši svoju misao.

“Nemoj ništa reći. neko pa ćemo razgovarati. Znaš da ti mogu ponuditi sve Razmisli što trebate i ti ivrijeme mali. Voljet ću ga kao da je moj.” Alice se ubaci da promijenimo temu pa priča opet o svom dojmu sa poroda. Uvjerena je da nikad neće roditi dijete. “Pa zapravo čim beba izađe, zaboraviš svu muku i bol i imaš osjećaj kao da bi mogla opet roditi.” Pokušavam je utješiti, ali onaj prestrašeni izraz s njenog lica ne silazi.

“Da. Kako da ne. Laži nekog drugog. Ja ću posvojiti.” Poslije njih opet moji roditelji dolaze. “Joj mama, niste morali opet danas dolaziti, sutra izlazimo. I Manuel će nasMoj dovesti doma. ” potrebu da navija za Manuela. tata opet ima

“A ne bi ti možda s njim uselila u stan odmah pa da krenete sa zajedničkim životom i brigom oko Orlanda? Rekao bih da je on prilično zainteresiran za to.” “Tata, kakve ideje tebi padaju na pamet? U redu, sad je oduševljen činjenicom da ima sina. Ali on je jednako odlučan da nema ženu, nema curu niti obavezu prema ijednoj ženi kao što sam i ja odlučna da se ne udam. Sudjelovati će u odgoju i to je to. Dok ga to bude interesiralo. Jednom mi je rekao da on živi do danas do sutra i da se ne može obvezati nikome. Tako da, možda će jednog dana i sina prestati posjećivati.” “Ne znam baš, činio mi se prilično očajan one dane kad te tražio na našem pragu, ne znam kako sam mu uspio uvjerljivo slagati. I sad izgleda prilično odlučan da bude uz sina.” “Ponavljam ti, uz sina može biti, ali ja nemam mjesto u njegovom životu kao ni on u mom, osim kao otac mog djeteta. Ništa ni ne očekujem od njega. Zar da se obveže na nešto samo radi djeteta. N ema potrebe. “ Orlando je baš jedno dobro dijete, lijepo je prihvatio dojenje, odlično spava, već sam naučila presvlačiti mu pelenu i iako ću imat maminu potporu prvih tjedana, strah od odlaska doma je prisutan. Neću sumnjati u sebe, znam da ja to mogu, ali ipak, sve nepoznato i novo čovjeka pomalo plaši. Manuel je tu, kako je i obećao. Stavlja Orlanda u sjedalicu i nosi van da se odjavimo. Doktor nas je ujutro pregledao i otpustio, a ja se dobro

osjećam, osim što imam te napadaje plača iz čista mira. ~ 110 ~

I nna M oore

“Idemo.” Izlazimo iz sobe skupa, dok on drži sjedalicu s jedne strane, a ja s druge pa zaista u ovom trenu izgledamo kao skladna obitelj. Vozimo se u Patrickovom autu, ja sjedim nazad pored sjedalice koju je Manuel zavezao, jer ja pojma nisam imala kako se sigurnosni remen

provlači, ali izgleda da se on snašao. Dio puta do kuće šutimo, dok se povremeno pogledavamo u retrovizoru.

Nemam snage započeti razgovor s njim o ičemu. Tko zna šta se dešavalo u ovih 7 mjeseci otkako sam otišla. A pošto sam ja ta koja je otišla, nemam pravo pitati ni da li je bio s nekom, da li i sad ima nekoga. Znam da sam mu falila, jer mi je slao neke poruke u kasnim satima. Povremeno pogledam prema Orlandu koji tako spokojno spava. “Spava?” “Da.” “Toplo vam je iza?” Brine se za maloga pa mi ta činjenica izmami osmijeh. “Dobro mu je.”

“Ti se dobro osjećaš? Ne boli te ništa?” “Dobro sam i ja.” Izgleda da je i on prestrašen cijelom ovom novom situacijom. “Jesi pila vitamine?” “Jesam.” “Nisi se gotovo ništa udebljala.” “Nisam.” “Jesi imala mučnine?” “Jesam.” Ispituje me sve i svašta, a u sebi umirem od smijeha. Konačno nakon toliko vremena mami mi osmijehe.

Čak i vozi polako i pazi na cestu. Ne znam ni dalje zašto je tako uporno govorio da ne želi djecu, sad mi izgleda da Orlanda voli više nego išta, jer se tako brine za njega. Parkira pred kućom mojih staraca, otvori mi vrata i pruži ruku da izađem. Primim njegovu ruku, jer mi treba neko uvjerenje da mogu izdržati njegov dodir nakon toliko vremena. I treba mi, toliko mi je falio da ne želim pustiti njegovu ruku, ali je puštam dok on odlazi s druge strane i odveže Orlanda te ga u sjedalici iznosi van. Moji starci su se već nacrtali ispred kuće i nestrpljivo čekaju. Zabranila sam im da me itko dočekuje prvi dan po izlasku, bit će vremena za posjete prijatelja i obitelji, sad želim prve dane provesti sa sinom u miru dok se malo naviknemo jedno na drugo i steknemo neki ritam. ~ 111 ~

I nna M oore

Tata je cijelu kuću napunio balonima! Ulazimo svi u moju sobu, a ono krevetić spreman za Orlanda!

“Tata, složio si ga!” “Zapravo jučer je Manuel bio tu i pomogao mi složiti krevet i pripremiti sve za vaš dolazak.” Trepnem puta da otjeram suze koje mi se skupljaju u očima pa pohrlim tati upar zagrljaj. Manuel vadi Orlanda iz sjedalice, radi to tako spretno i pažljivo kao da je to radio stotinu puta pa ga polegne u krevetić.

“Izgleda da mu se sviđa. Ne plače.” Mama donosi u moju sobu pladanj i na njemu čašice. “Mislim da je red da se nazdravi. Tebi draga samo sok.” Namigne mi dok svi uzimamo svoje čaše i nazdravljamo. “Za našeg ljepotana. Da pod našim krovom nikad ne manjka sreće i zdravlja!” Moj tata je maher i za zdravice. Naravno da ništa ne može proći bez tone hrane koje je mama pripremila kao da nas je dvadeset, a ne četvoro. Sjedimo i jedemo, da netko vidi, rekao bi savrš ena obitelj. Moj tata izgleda jako voli Manuela, ponaša se prema njemu kao da je dio obitelji. Nemam ništa protiv, ipak će dolaziti tu često i zapravo je dio obitelji.

Zauvijek ću biti vezana uz njega preko sina. Manuel se zadrži kod nas još par sati, sta lno hoda za mnom kao da strepi da mi se nešto ne desi. Tu je i dok dojim Orlanda, nije da se stidim izvadit cicu pred njim… nego... ne znam… čudno mi je… dijete je tu sad, veže nas, a toliko toga visi u zraku. Neobično definitivno. “Mogu ja probati?” čujem Manuelovo pitanje dok vadim pelenu i maramice da presvučem Orlanda. “Jesi siguran? Dobro se ukakao.” “Pa moram jednom naučiti. Daj mi, šta je to za mene, naći ćeš ti posla.” Par minuta nakon toga, Manuel je gotovo zelen u licu od pogleda na ono šta je Orlando napravio u peleni, a soba smrdi da je morao navući

majicu preko nosa dok ga je presvlačio. Nakon nekoliko pokušaja, konačno je namjestio pelenu kako treba i navukao mu hlačice. “Čovječe! Neću se više gurati za ovaj posao. Možda samo kad se popiški.” Nosi pelenu vani u koš dok ruku drži udaljenu od sebe. Ne mogu se suzdržati pa mu se nasmijem. “Smiješno ti je? Treba prozračiti sobu, ovaj smrad će se uvući u zidove. I šta on tako po par puta dnevno puni pelenu?!”

~ 112 ~

I nna M oore

Kimnem dok sjedim na krevetu iznad Orlanda s jedne strane, a Manuel

sjedne s druge. Tako sjedimo i gledamo u našu malu mrvicu kako mirno leži između nas. On će uvijek biti između nas. Smiješimo se zadovoljno pa se pogledamo. Dobro je. Ne mrzimo se, slažemo se u vezi djeteta i nadam se da će to tako ostati i dalje. Znam da mi sam mu sve i što sam pobjegla bez riječi. da taj zamjera, razgovorjer odgodimo za skrivala što kasnije , jer znam da neće dobroŽelim završiti.

Želim da sve ostane ovako kako je sad. On je otac mog djeteta i tako se srčano trudi oko njega. To mi je dovoljno. “Kad se planiraš preseliti u taj novi stan? I moraš mi dati adresu.” “Planirala sam za 3 tjedna, moraju se sadašnji stanari iseliti pa ću samo dati sve prefarbati. Tamo će Orlando imati svoju sobu. Imam lift jer je stan na 5 katu. Kupit ću i auto, imam svoj parking. Bit će dobro. Lakše mi je da je mama tu uz mene, barem dok se malo ne oporavim.” “Znaš da na mene možeš računati u svemu.” Hvala “Znam, Manuel. ” “Hvala tebi. Nisam ni ti.sanjao da jedna ovakva mala mrvica može izazvati takve osjećaje, nešto tako jako i snažno, da je sve drugo manje važno, sad je na prvom mjestu on. Želim ga štititi i paziti, dati mu sve. Želim da je sretan. Pogledaj ti to savršenstvo. To smo mi napravili, pogledaj ga.” On i dalje gleda u Orland a, dok ja koračam prema kupaonici zadržavajući jecaje. Kvragu!

~ 113 ~

I nna M oore

Moj lijepi sin. Imam sina, stvorio sam život. A ona, ona je i dalje moja plavušica. Kriste, svaki dan sam uz nju, svaki dan joj dajem do znanja da neću otići, da računa na mene, da nije sama u ovome, da ne mora sama hodati na ovom putu, roditeljstvo je teško danas i u dvoje. Ja sam tu, pružit ću joj ruku kad god poželi. Znam da ona ne želi muškaraca u svom životu, ne želi nikome pripadati, ne želi ni s kim donositi odluke, ali mi zasad dozvoljava da u svemu ravnopravno sudjelujem. I dalje me boli način na koji je sve izvela. Prevarila me, lagala mi, ostavila me. Dijelom sam još lju t, a dijelom, jebiga… i dalje je volim. Kad je otišla bacio sam se u potragu za nečim što će me držati na životu. Svaka žena koju sam pogledao, nije bila ona. Nije mi nimalo pomogla činjenica da ja kad volim, onda sam vjeran k ao pas, iako me ta žena i lagala i ostavila. Drugu nisam dirnuo otkako je otišla. A htio sam samo da sebi dokažem. Uzalud, moji prsti nisu htjeli dirati ničije tijelo osim njeno. Na kraju sam se opet udružio s Theom i svaki dan vozio trke. A barem jednom tjedno išao na borbe. Love sam zaradio, a nisam imao na šta potrošiti. Zato sam sad u dućanu opreme za djecu i buljim u s vaku ovu stvar, a za većinu nemam pojma za što služi. “Mogu vam pomoći, tražite nešto određeno?” Upita me ljubazno prodavačica. “Želim kupiti nešto sinu, ima tek par dana.” “A novopečeni tata! Pa želite iznenaditi suprugu? Jer inače tate s popisom dolaze, po uputama svojih supruga. Dođite naći ćemo nešto.” Da je Jordan čuje kako ju je ova nazvala, sigurno bi ju skalpirala. Nacerim se na ovu pomisao.

Više mi nije smiješno dok prema autu vučem kutiju i 3 pune vrećice stvari koje mi je prodavačica uvalila pod “obavezno se mora imati do prve godine života”. Odmah idem ravno do Jordan. Danas Orlando ima tjedan dana. Sad ne znam jesam ja lud ili svi roditelji slave tako svaki tjedan i mjesec dana starosti svoje djece?

Kad bude imao mjesec dana mislim da ću napraviti feštu. Mojim starcima još nisam rekao. Sranje. Kako da im se pojavim na vratima s ~ 114 ~

I nna M oore

malom bebom i dovedem ih na gotovu stvar? A isto kao što je Jordan meni napravila. Sad mi padne na pamet da li bi ona meni ikad javila da imam sina da Zoe nije nazvala Patricka? Morat ću je i to pitati. Pitanja se samo skupljaju, a ja odgađam jer ne želim pokvariti odnos koji smo uspostavili zbog sina.

Ulazim Jordan nosiu injenu plačesobu, s njim.a već s hodnika čujem kako mali plače. Unutra ga “Šta se zbiva?” ova slika me uznemiri od bola pa bacim sve stvari na pod i dođem do nje. “Od jutra plače. Stalno je na cici i stalno ga moram nosati. Umorna sam. Moram se popiškiti, moram jesti, moram se istuširati. Moji su otišli riješiti papire od stana u grad.” “Pa što ti plačeš? Hajde, daj ga meni i napravi to šta moraš.” Pružam ruke prema njemu i uzimam ga u naručje. “Jesi siguran?” “Naravno. ” Uputim jojminuta utješanmokre osmijeh paalisepuno malobolje opusti i ode u kupaonicu. Izlazi nakon 10 kose, volje. “ On ne plače više. Ajme ne mogu vjerovati da mi jedno tuširanje može toliko značiti! Idem samo pojesti pa dođem. Ne žuri ti se nigdje?” “Ne. Vaš sam cijeli dan.” Ona se ponovno nasmiješi na moje riječi. “Odlično. Onda ću te iskoristiti. Mislim što si tu, da ga čuvaš. Idem jesti.” Odjuri brzo u prizemlje, a Orlando taman počne sklapati okice. Još par pokreta i on spava čvrsto pa ga položim u krevetić. Spustim se u prizemlje gdje Jordan sjedi za stolom, jede i lista neku knjigu. “Ovo je takozvani skok u razvoju. Bar bih tako rekla. To znači da će još

koji dan ovako plakati. O Bože! Dobro da si došao, nisam više znala šta bih!” “ Uvijek me možeš nazvati, u bilo koje doba ako je nešto. Ok?” Kimne pa nastavi listati knjigu.

“Izgleda da će još jedan skok sa 3 tjedna. Naspavat ću se kad umrem!” Sjednem naspram nje pa je pogledam. Htio bih je pitati toliko toga, ali

opet odgađam. “Jesi ti gladan? Hajde, stavit ću ti tanjur.” Ustaje, stavlja preda me hranu pa jedemo skupa. Tu i tamo izmijenimo koji pogled. “Spava dobro po noći?”

Šta ću, povlačim samo pitanja u vezi Orlanda. Bolje i to nego ništa.

~ 115 ~

I nna M oore

“Pa ok, svako 2 sata se budi da cica. Patronažna sestra ga je pregledala i kaže da je sve u redu, da dobro napreduje. Uskoro ćemo imati i prvo kupanje, kad mu pupak otpadne.” Naš razgovor prekida dolazak njenih staraca. Henry me odmah grli i tapše po leđima, kao da se nismo vidjeli tjednima, a tusine, samsamo svakisjedi dan.i nastavi jesti. Mali spava? ” “Manuel, “Zaspao je prije 20 minuta, plakao je cijelo jutro, ali Manuel ga je smirio.

Uspjela sam se i okupati i pojesti. Hvala Bogu da je došao, već sam mislila da ću poludjeti!” Jordan je sad prilično opuštena i vesela. Cijela je obla nakon trudnoće i to joj baš dobro stoji. Kvragu, pogled mi je upravo pao na njen dekolte. Jebote, diže mi se samo od pogleda na nju! Krasno i to u ovakvom društvu. Ne smijem sad ustati!

Skrećem pogled u stranu samo da ne gledam u nju. Srećom Henry povlači temu stana pa se usredotočujem na to. “Papiri su riješeni, pa smo odmah otišli do stana da vidimo stanje. Stanari su izašli pa bi mi danas naručili majstore.” “Odlično, tata. Meni se čini da vi jedva čekate da se mene riješite.” Jordan zeza Henryja, a on je zagrli.

“Malena, ti ćeš uvijek biti centar našeg svijeta, ali vrijeme je da netko drugi bude centar tvojega.” Ona sad ništa ne govori, samo grli Henryja jače. Začuje se zvono sa njihovih ulaznih vrata, a Linda ode pa otvori. Moja sestra i Colin ulaze i nose veliki poklon. “Evo i nas!” Isa je uvijek najglasnija, a Colin je najšutljiviji tip kojeg poznajem. Ne znam kako su se njih dvoje spojili, ali svima je jasno da su njih dvoje stvoreni jedno za drugo. Kad je on pored nje, ja nemam brige. Isa i Jordan se ljube, a Colin odlaže poklon na stol, pa se svi izgrle i izljube, a sestra se meni zadnjem obrati. “O pa tebe gospodine ni ne viđam! Ti si se tu izgleda doselio?” Umire

od smijeha, a ja bih joj najradije odrezao onu jezičinu. “Šta ću u hotelu, vas dvoje ne izlazite iz svoje sobe. Samo se čuje krevet kako škripi.” Probam je posramiti, ali zaboli nju dupe. Ta nema srama ni pred kim.

“A šta bih drugo trebala raditi sa svojim dečkom? Mora biti zadovoljen da ne potraži drugu.” Jordan se sad pridružuje Isi i obje se smiju, a ja gledam u Colina da vidim šta će on reći. Srećom su Henry i Linda otišli u kuhinju, da ne čuju ove gluposti. Colin samo slegne ramenima i pogleda Isu pa joj namigne. ~ 116 ~

I nna M oore

“ E Manu, po tom pitanju… dosadilo mi je živjeti po hotelima. Doma se neću vratiti, ali sam planirala kupiti jednu kuću u istočnom dijelu grada. Možemo se svi lijepo useliti i živjeti skupa!” Kakve ideje ona ima. Zakolutam očima, a ona mi se naceri u facu. “Ne, ozbiljno ti govorim. Colin i ja ćemo tamo živjeti skupa. I ti s nama naravno. Nepark. planiram vrt. I vozni Eto. ” ti dati otkaz, ne brini, kosit ćeš mi travu i održavati Moram se nacerit glupačici. Kako ona meni lijepo kroji život. “Lijepo si ti to smislila. Hvala ti!” Jordan se sad okrene prema Isi pa krene pričati o stanu. “I mi se doseljavamo u grad za neka 2 tjedna, kupili smo stan, pa samo dok ga pofarbaju i dok ga opremimo namještajem. Stan je u centru.” “Odlično. A živjet ćete skupa onda?” Točno sam znao da će to reći! Zveknut ću je preko stola, svega mi! “Isa. Ne pričaj gluposti.” Upozorim je ja, jer se Jordan nije snašla. je MI seGlupačo!” doseljavamo, MI smo kupili stan!” “Pa rekla “Ona i Orlando. “Ti si glupan!” “Dobro, Isabel, pusti brata, idemo gore vidjeti Orlanda.” Jordan je povede na kat, a Colin i ja odemo vani na trijem do Henryja.

Uskoro nam se pridruže i cure, a Isa nosi Orlanda i cvrkuće. “Jao on je tako medeni! Coline, pogledaj ga, hoću i ja jednu ovakvu bebu!” Smijem se glasno dok gledam u Colina, jer mi je lakše kad ne podjebava mene, ali izgleda da njemu ne smeta. “Hoćeš odmah?” On joj neočekivano uzvrati, a ona ostane bez riječi! E da sam i to doživio!

Nosa ga po trijemu i tepa mu, potpuno se uživjela u ulogu lude tete. Već vidim da će ga razmaziti. “E, Manu, a kad ćeš reći našim starcima da imaju unuka? Kad mali bude već pričao i hodao?” Isa upita, pa pogledam automatski Jordan. “Ne znam,” pričam dok gledam u Jordan, “kad se dogovorim s Jordan da odemo do njih s Orlandom. Stvarno bi bilo red.” “Slažem se. Možemo otići za vikend ako ti paše.” Jordan se ubaci. “Može. Odlično, do tamo imamo odavde sat vremena.” Neka smo i to riješili. Nisam znao kako će reagirati. A opet… znam zašto odgađam i taj posjet. Sranje. Stari ne može putovati zbog problema sa zdravljem, ne vozi već nekoliko godina, tako da sam prisiljen dovesti Orlanda i Jordan tamo. ~ 117 ~

I nna M oore

Isa i Colin su već otišli, Linda i Henry su iza kuće, nešto rade u vrtu, a Jordan i ja smo opet u njenoj sobi sa Orlandom.

“Trebaš moju pomoć u vezi stana? Samo reci. Šta god treba.” “Trebat ću. Hvala ti.” Primim njenu ruku, a ona me pogleda iznenađeno. mogu se lice. boriti protiv sebe pa joj se “Nemamalo na čemu, plavušice.” približim i pogledam u onoNe očaravajuće Stojimo tako i gledamo se, dok je njena ruka u mojoj, kad se začuje njen mobitel pa se ona trzne, makne ruku i javi se. “Hej Alice! Bok! Dobro smo, a vi?” Čim Alice zove, mene neka nervoza hvata, jer uvijek je u paketu s njom i njen brat. Taj tip ne odustaje. Čujem svaku riječ koji Jordan izgovara. “Kad bi došli? Sutra? Može iza 17:00, odlično. Vidimo se! I molim te nemojte ništa kupovati, dobio je svega ovih dana.” Pogled joj pada na vrećice i kutiju koju sam ujutro ostavio na podu. pozdravi i ti njega. ” Znam da govore o Benjaminu. Zajebi i “Hvala, dalje sam ljubomoran.

Poklopi i odloži mobitel na stol pa krene prema vrećicama. “Šta si to sve kupio? Zašto si trošio novce?” Krene vaditi sve i odlagati na krevet. Svaku stvar okreće i gleda, vidim da je oduševljena svime. “Jao, kako je ovo slatko! Juuuu vidi ovo! Ajme, premedeno!” Sva se rastopila, ima da čestitam onoj prodavačici, iako mi je masno sve naplatila, ali isplatilo se. “Manu, ovo je divno! Zaista cijenim tvoj trud. Drago mi je da si tako… uz sina.” Uskoro je pozdravljam i bježim, jer sam na rubu da je ne uzmem u svoje

naručje i ne obljubim! Koliko me izluđuje sve ovo što mi je na pameti, toliko to sve želim zaboraviti i samo nastaviti s njom. Bojim se samo da nam neće dati priliku kao paru. Dozvoljava mi svoju blizinu samo zbog sina, ali bit ću strpljiv, natjerat ću je da me opet poželi kao prije, a nakon toga će mi se ispričati jer mi je priredila 7 mjeseci očaja, boli i patnje.

~ 118 ~

I nna M oore

Zatečena sam. Potpuno. Ovog Manuela na poznam. Strpljiv, predan, nježan, a sve zbog djeteta. Čovjek koji me uvrijedio jer sam ga pitala zašto ne želi dijete, danas svog sina nosi, tješi, ljubi, ljulja i presvlači. Rekla bih,

zaljubljen je u njega potpuno. Ipak, još uvijek ne znam zašto je tvrdio to zbog čega bi svaki put planuo.

Mislim da mi to nikad neće reći. Svaki božji dan je kod nas, u hotel ide samo spavati. Već sam se i naviknula na njega. Uhvatila sam sebe kako buljim u njega pa mi pogled

krene lutati po njemu, po njegovom licu, po bicepsima i tetovažama. Kao da se nabildao u ovih 7 mjeseci. Ono što me zaista oduševljava je njegov osmijeh. Onaj osmijeh koji me i dalje rastapa. Stalno se smije i znam da je to zbog Orlanda.

Danas je došao prije podne. Rado bih da ode što prije jer dolaze Alice i Benjamin, a nekako ne želim da Manuel vidi Bena ovdje. Obrnuto mi ne smeta, ipak je Manuel Orlandov otac. Ali ne želim da Ben uznemiruje Manuela. Jasno sam vidjela u rodilištu koliko ga Manuel ne podnosi. Pošto on ne odlazi, a već je 17:00, odlučim da igram na iskrenost. “Manu… doći će uskoro Ben i Alice.” Zastanem jer mi je totalno glupo reći mu da ode pa čekam da sam zaključi. Srećom, on samo namigne i izađe iz sobe. Valjda je otišao mom starom u vrt. Njih dvojica su postali baš dobri prijatelji. Čujem zvono pa majčin glas iz prizemlja kako pozdravlja Bena i Alice. Izađem iz sobe da ih dočekam na vrhu stepenica pa se pozdravim s oboma i povedem ih u moju sobu. “Jooooj koji je to slatkiš!” Alice se odmah rastapa dok gleda Orlanda u

krevetiću. Nešto mu tepa, a Ben mi se približi i uzme moju ruku. “Kako si ti? Dobro sve podnosiš?” Zapiljio se u moje oči nekako previše brižno. “Dobro sam Ben. Kako si ti?” “Dobro. Moram razgovarati s tobom. Alice, možeš na s ostaviti same malo?” Nije mi jasno o čemu bi on pričao sa mnom. “Mogu ga povesti sa sobom dolje? ” Alice pita, a već uzima Orlanda u ruke. “Naravno.” ~ 119 ~

I nna M oore

Čim ona izađe iz sobe s Orlandom, Ben se okreće opet prema meni i uzima moje obje ruke.

“Jordan. Opet ću ti reći. Volim te i dalje, čak i nakon svega ovoga, nakon toliko mjeseci da nisam znao ni gdje si ni s kim si. Čak i sad dok imaš dijete s drugim. Sad ti još jednom nudim sve. Da budeš moja žena, da Orlando bude Vjerujem nije” lako odgajati dijete sama. Zato sam ja tu, mogumoj vamsin. oboma pružitda i sve.

Gledam u njega još zatečena njegovom izjavom, dok on vadi iz džepa kutijicu, otvara je, klekne preda me i pogleda me.

“Jordan, hoćeš se udati za mene?” Buljim u nevjerici u njega pa otvorim usta da mu odgovorim. “Samo preko mene mrtvoga!!” Na zvuk Manuelovog bijesnog glasa, pogledam prema otvorenim

vratima sobe i ustuknem. Spustio je glavu i doslovce reži na Bena. Sranje, povučem se koji korak unazad dok on hoda prema Benu, koji se sad ustao na “Koji boje noge i okrenuo da semog suoče. ti kurac misliš se daprema radiš?Manuelu Prosiš majku djeteta? Hoćeš uzeti moje mjesto? Morat ćeš me prvo ubiti!” Gurne Bena jako rukama u prsi, a Ben posrne. Ipak uspravi se pa vrati Manuelu udarac. “Odjebi! Ako joj itko išta može pružiti to sam ja! Šta ti imaš? Sigurno ni ne zna tko si i što si. Nisi joj rekao , zar ne? Inače tu ne bi bio! Ali ja sam tu jer ja ću ju zaštititi. Provjerio sam te dobro, znam takav ološ kao što si ti!” Ben sikće na Manuela dok mi ništa nije jasno. Vidim da će bit i krvi pa

se pokušam ugurati između njih dvojica, ali obojica me ni ne gledajući u mene, odmaknu rukom.

“Začepi kretenu! Šta ti znaš o meni! Razbit ću te samo ako progovoriš!” Manuel se unio u facu Benu i vidim da su obojica na rubu. Bijesno se gledaju kao dvije zvijeri spremne na napad.

“Hajde reci joj sam. Reci i da vidimo koliko dugo ćeš biti u ovoj kući! Da si drugi pokupio bi se davno odavde da ih ne dovodiš u opasnost!” “Rekao si ti seronjo, da začepiš!” Manuelov glasi odzvanja kućom. “Neću!” Ben poviče na njega i u tom trenu Manuel zamahne na njega šakom i pogodi posred čeljusti! Kriste! “Prestanite! Prestanite!” uzalud moj plač i molba, počeli s u se udarati kad su pali na pod.

O Bože, Manuel ga mlati kao da je profesionalac, sv aki udarac je savršeno smišljen tako da mu Ben ne može ni uzvratit i. Odjednom se na vratima pojavi moj tata pa obuzda Manuela i povuče g a sa Bena. Manuel ~ 120 ~

I nna M oore

se malo primirio dok mu moj otac nešto govori, a ja kliznem do Bena i pogledam njegove krvave usne. Nekako se ustane dok ubija Manuela pogledom.

“Reći ću joj. Taman me ubio. Otac tvog djeteta, Jordan… on je kriminalac. Član bande. Kako će te takav štititi kad se nađeš zbog njega u opasnosti? Kako?li takvog Nije uspio zaštitit ni svoju trudnu curu. Zbog njega su je upucali. Želiš čovjeka pored sebe?” Manuel viče nešto nerazumljivo, dok ga moj otac drži u stisku da ne dokrajči Bena, a u mom mozgu samo odzvanjaju Benove riječi. Pogledam Manuela i sretnem njegov pogled. Isti čas mi je jasno da je Ben rekao istinu. I isti čas suze kliznu niz moje lice. “Otjeraj ga. Prsten ti ostavljam da razmisliš i nazoveš me. Uskoro.” Još sam ukočena i gleda m u pod dok Ben odlazi iz sobe , pa krajičkom oka vidim da je Manuel skliznuo na pod i da plače. Nemam snage pomaknuti se s mjesta, ali se zato Manuel miče i sjuri stepenicama, a moj mama otac idedolazi za njim. Za koju minutu noseći Orlanda, a ja još stojim na istom mjestu dok pokušavam shvatiti šta se zapravo sad desilo.

“Srećo, što je to bilo? Tata je izletio za Manuelom, zar on ono plače? Vidjela sam da stoje pored auta i pričaju. A Ben je došao po Alice i u žurbi su otišli.” “Ne znam mama. Nije mi ništa jasno.” Konačno se dovučem do kreveta i sjednem. “Manuel mi mora objasniti. Ben kaže da je on bio u bandi. Upucali su mu curu. I nerođeno dijete.” Čim sam izgovorila to, suze su me jače zapekle i shvatila sam… shvatila sam zašto se borio protiv djeteta, obaveze i zašto nije to mogao izgovorit i. On je krivac za to što ih je izgubio. Kriste, mora da ga to boli, sigurno ga ubija. “Mama, moram do njega, mora mi objasnit. Hoću od njega čuti.” Poletim niz stepenice u prizemlje pa izletim vani u dvorište, ali Manuelov auto već odmiče od moje kuće. Odlazi. Tata gleda za njim pa se okrene i pogleda me. “Odi unutra Jordan. Neće se vratiti tako brzo. Pusti ga malo. Nije

momku lako. Hajdemo kćeri.” Otac me obgrli oko ramena i povede u kuću. Kao da sam na nekom drugom mjestu svojom dušom i srcem, a tijelo mi je tu. Znam gdje sam. Uz njega, a ne mogu ni zamislit i što je sad u njegovoj glavi. Što će napraviti, jer je nagao i temperamentan. Da neće naći Bena i osvetiti mu ~ 121 ~

I nna M oore

se? Kriste Bože, probode me nešto u srcu. Ne želim da se ijednom nešto desi, ne želim da Manuel završi u zatvoru. Otac me dovede u sobu, a moje klimave noge popuste kad sam konačno osjetila krevet pod sobom.

“Što ti je rekao?” Pogledam odjednom u oca stoji inada mnom i Kaže gleda da menije brižno. “Otići će od vas. Neće vas koji dovodit u opasnost. o tome razmislio dosad. To mi je rekao. Pokušao sam ga urazumiti da priča s tobom. Uzalud.” “Ne želim da ode! Trebam ga! I ja i Orlando! Ne vjerujem u cijelu tu priču. Hoću od njega čuti!” Bol me probija od pomisli da ga nikad više ne vidim, da ostavi sina… i sranje… bojim se da ostavi i mene. R uke mi se počnu tresti i suze nekontrolirano navru. “Nemoj plakati, čut ćeš se s njim. Objasnit ć e ti. Pusti ga sad da se smiri. “Ne” mogu tata! Bojim se da ne napravi nešto! Ne poznaš ga!”

U svojoj nemoći, barem jedna stvar mi pada na pamet. Izvlačim mobitel i zovem Isabel. Ako je slo bodna i ako mi se može odmah javiti. Umirim se barem malo kad čujem njen glas. “Isabel…” šmrcnem kad se javila. “Jordan, što je bilo? Je li ti to plačeš?” “Isabel, reci bratu da mi se javi. Da se vrati, da pričamo, molim te Isabel. Saznala sam za curu… i dijete… odjurio je i neće se vratiti. Nikad!” “Kriste Bože, Jordan! Nije još došao k nama u hotel. Čim dođe pričat ću s njim. Sve ti je ispričao?” “Nije mi on ništa rekao! Saznala sam od nekog drugog. Zato želim od njega čuti sve… pravu istinu… ne želim da ode Isabel…” Ogolim dušu pred njom i nije me briga. “Dobro, lutko, riješit ćemo stvar. Javim ti se uskoro.”

Čim mi ona poklopi, zovem njega, ali znam da se neće javit i. Borim se čitav dan s svim ovim osjećajima koji izviru iz onih kutaka kamo samo ih sakrila, nagriženi brigom i očajem. Gdje je? Što radi? Da li ga ovo ubija sad? Zovem opet njega. Zovem opet Isabel. Ništa… apsolutno nijednog glasa od njega. Grlim Orlanda u svom naručju, da me barem malo utješi. Kvragu, nisam znala da ovako boli kad nekog voliš. A volim ga! Ne mogu ni zamislit da sad opet ostanem bez njega, treba mi. Na sve moguće načine. Pored mene i pored svog sina. ~ 122 ~

I nna M oore

Već je kasna večer pa opet zovem Isabel. Odmah mi se javi. “Ništa Jordan, nema ga, ne javlja se. Pada mi na pamet jedino da j e na borbama ili utrkama. A to nemam pojma gdje se odvija. Nikad mi nije

rekao niti me je ikad vodio. Ovo je radio i nakon što je Dolores poginula i nakon što si ti otišla. Ovako je tražio nešto da se osjeća živim.” Svaka njena mi riječsamo me zaboli Preostaje čekati.duboko. A njega nema da ga utješim. Cijelu noć provedem napola spavajući, između podoja i povremenog provjeravanja mobitela.

Ujutro oko 6 čujem melodiju i trgnem se. Spavala sam u trenirci. Javim se što prije da ne probudim Orlanda. Isabel je. “Jordan. Došao je u hotel. Živ je. Ali u lošem stanju.” Dalje ne čekam šta će mi reći, poklapam, trpam Orlandove stvari u torbu, skidam mlijekom umrljanu majicu i oblačim čistu odjeću. “Mama, moram ići do Manuela. Doći ću brzo.” joj na uho još kratko objašnjenje da ne zabrinem nju i oca kad Prišapćem vide da nas nema. Orlanda prebacujem u sjedalicu, a on nastavlja spavati pa krećemo mojim novim autom do Isabelinog hotela. Nemir je u meni sve jači, ali neću mu dozvoliti da me obeshrabri. Ja sam njega jednom napustila, neće on mene sad. Neću mu to dozvoliti! Stojim pred vratima Isabeline sobe dok mi je torba u jednoj ruci, a Orlando u drugoj. I dalje mirno spava. Pokucam, a Colin mi otvara.

“Dođi, u njegovoj su sobi, jedva je otvorio vrata, čuli smo kad je ušao unutra i oborio stalak za jakne. Jordan. Jako loše izgleda, nemoj se prepasti.” Sad mi je još gore, nakon što mi je ovo rekao. “Molim te, uzmi Orlanda.” Predam mu ga pa drhtavom rukom guram vrata Manuelove sobe. Nema mjesta suzama, sad moram ostati jaka. Ništa me nije moglo pripremiti na ono što sam vidjela. Isabel sjedi na rubu kreveta i drži njegovu ruku, dok on leži, kao da je mrtav.

Trnci koji prolaze kroz moje tijelo, čine da osjećam polarnu hladnoću dok mu prilazim sve bliže. Lice mu je u modricama, usnica rasječena, oba kapka zatvorena. Ne mogu suzdržati suze. Ovo boli, ovo jebeno boli. Isabel se bez riječi makne od njega i prepusti mi mjesto. “Bit ćemo u drugoj sobi s malim. Ne brini.” ~ 123 ~

I nna M oore

Držim njegovu snažnu ruku, a opet, sad mi se čini tako slabašnom i

beživotnom. Šake su mu raskrvavljene. “Što si pokušavao napraviti? Ubiti se?” Ljutito ga pitam dok otvara oči. Nemam sad ni jedan gram nježnosti za njega, iako sve u meni viče koliko ga volim! od sina napraviti da odrasta bez oca?” “Govori!daJesi Želiš Mislim mehtio i u susjednoj sobi čujusiroče? kako se derem. Makne pogled s mojih očiju, a ja želim da i dalje gledam u njegova dva izvora. Hoću da iz njih pročitam sve, iako vidim da je umoran i da se predao.

“Manuel…” Zazovem ga čeznutljivo, kao da bi iz toga mogao pročitati moju molbu. “Ne Jordan, u pravu je. Ja vas ne mogu štitit i. Ne mogu vam ništa pružiti.” Govori jako tiho, gotovo da šapće. “Ako ostanem pored vas, mogu vam samo nauditi, moja prošlost će vas dostići… to ne bih nikad mogao sebi oprostiti… ne bih mogao i to preživjeti…” “Manuel, ne zanima me! Tvoje mjesto je uz sina. Ja ti vjerujem. Osjećam to! Briga me šta kaže Ben ili bilo tko drugi. Vidjela sam te ovih dana s Orlandom. Ti si novi čovjek. Ti bi dao i život za njega. Molim te… Molim te Manuel… ne radi ovo…” “Ne Jordan. Volim vas… ali neću opet biti krivac!” On mi je upravo rekao… da nas… voli?

“Jedva sam preživio nakon što je Dolores ubijena. Ubili su i moje nerođeno dijete. Meta sam bio ja. Ja sam trebao umrijeti, ne oni. Nisam kriminalac. To je laž. Dvije najveće bande na teritoriju mog grada su me htjele vrbovati, a ja nisam htio ući ni u jednu. Netko je dao lažnu dojavu da sam pristupio bandi sa zapadnog dijela grada pa se šef s istočnog dijela odlučio na osvetu. Pucali su na nas. Mene okrznuli, Dolores i mog sina ubili. Bila je trudna 4 mjeseca. ” Uzdahne duboko dok i dalje gleda prema prozoru. Neće uopće da pogleda u mene iako sam pored njega i prstima prelazim preko njegove nadlaktice. Imam neopisivu potrebu da ga zagrl im, da ga utješim.

“Nisam razmišljao o tome da vas dovodim u opasnost, iako mi je palo na pamet to kad smo spominjali da ćemo morati do mojih roditelja. Nikad ne znam da li će neki duhovi iz moje prošlosti oživjeti. Isa me spasila jer sam zaglibio sa utrkama i borbama. Zato sam otišao u vojsku. Sve ono tamo, treninzi, stega, rad, disciplina, pomagalo je da manje boli, da zaboravim. Ali prati me i dalje, i danas kad bi mogao biti sretan… i dalje

me prati… i nikad neće nestati…” ~ 124 ~

I nna M oore

Nemam snage da išta progovorim, jer me njegova bol sjecka na komadiće. Kako da mu pomognem? “Manu, molim te… ne ostavljaj nas, ne čini moju pogrešku… ja… ja ti vjerujem i bezrezervno ti predajem sebe i sina na čuvanje. Sjećaš se? Ti si čuvar mog tijela. Ti si tu da me braniš, da brineš za mene. molim te… ne ostavljaj nas…” “Jordan, odlazi i ne vraćaj se… zaboravi da postojim i nađi nekog tko vam može priuštiti sigurnost i sreću, stabilan život.” “Neću nikad! Čuješ li? Ne želim drugog, ne volim drugog! Želim tebe! Volim tebe, proklet bio!” “Ne znaš što govoriš! Odlazi! Požalit ćeš!” Sad me gleda očiju punih nekog nepoznatog bijesa i tjera me van od sebe. Ne mogu više gledati u njega, ne dok me ovako odbija, ne dok me se odriče… pa ustajem i bježim od njega.

~ 125 ~

I nna M oore

Gdje mi je bila jebena glava? Gdje? Koji klinac sam joj napravio? Nisam se ni sjetio da je dovodim u opasnost! Ni nju ni sina.

Previše sam sebi dopustio, da uživam u njenoj blizini, uz sina, da zaboravim prošlost, krivnju i teret. Onaj kreten će je dobiti. Ne boli me više nijedna rana, nijedna ozljeda. Kažnjavam se jer sam se usudio nadati i radovati. Nemam pravo na to. Potjerao sam je. Ne sjećam se šta sam joj sve rekao, ali znam da sam je otjerao. I otišla je. Opet. Treći je dan otkako nisam sina vidio. Ne znam šta me boli više. Vučem se po hotelu kao prebijena mačka. Isa uđe tu i tamo samo da me pogleda. Puhne pa ode.

Popodne je opet u sobi i donosi mi ručak. “Seronjo.” Samo to izgovara dok spušta ručak na stol. “Reci šta imaš i izlazi.” Znam da mi neće ostati dužna. “Koji vrag ti radiš? Jesi svjestan svoje gluposti?” “Jesam, svjestan sam tek sad šta sam im napravio! Neću im se približavati! Neću ih ugroziti!” “Ma jebi se budalo jedna! Tako me ljutiš da bih te bacila kroz prozor! Ma radi šta hoćeš!” Ode preko vrata i tako zalupi da mi se učinilo da će ispast iz okvira.

Šta imam razmišljati? Pokupit ću se, otići što dalje. Naći ću neki posao i nikad više neću dozvoliti da mi se ijedna žena približi kao ona. Znam da neće jer samo nju vidim, samo nju volim i samo nju želim. I ovo što me sad tišti… zaslužio sam. Isa više do kraja tjedna ništa ne spominje, samo me gleda zlovoljno. U subotu odlučujem da odem konačno, pozdravit ću se sa Isom, Colinom i Patrickom, pa otići doma, pozdraviti i starce i put pod noge. “Isa…” zazivam ju dok ulazim u njenu sobu. Sjedi na Colinu u fotelji i ljubaka se. Čim me ugleda, podiže se i prilazi. “Što je, Manu?” “Idem doma. Neću se vraćati. Ne znam kamo ću, ali idem što dalje. Zvat ću te povremeno, samo mi javi kako je mali. Ništa drugo. Samo to.” ~ 126 ~

I nna M oore

“Ideš doma? Super. Bilo je vrijeme. Idemo i ja s tobom. Zapravo i Colin. Pa ćemo se tamo oprostiti.” Nekim neviđenim čudom, ona je spremna za 15 minuta pa sjedamo u auto i Colin nas vozi do naših staraca. Sjedi iza sa mnom i samo šuti. Nešto nije u redu. Neki predosjećaj mi govori, ovo Ti nije ona.Ili se nešto dešava ili si skrenula glavom. Šta mutiš? “Šta jejertebi? šutiš.

Isa, bogami…” “Ništa, šta ti je, šta umišljaš? E da, kuću smo kupili, trebali smo se seliti uskoro, a ti odlaziš.” “To te muči? Pa bila si četiri godine bez mene, a i sad me uopće ne trebaš. Imaš njega. Sretna si, prijetnje su prestale. Jesi li se to ti malo uozbiljila?” “Ne mogu gledati brate šta si radiš. Zaslužio si da budeš sretan. Ne možeš cijeli život ispaštati zbog nečeg što je netko drugi napravio. Nisi ti povukao okidač.” “Ali kao da jesam! Jebemu!” Ponovno sjećanje na Dolores i na onu scenu u blizini naše kuće. Ne mogu se opet prisjećati toga. Ostatak puta mi priča o kući, toliko je oduševljena da se i ja veselim radi nje.

Isa govori Colinu kuda mora ići do naše kuće, a meni pogled zastane na novom autu koji je u našem dvorištu. Znam čiji je ovo auto! Koji vrag?

Srce mi se uzlupa dok izletavam iz auta koji je još u pokretu i dok grabim prema našem dvorištu. A tamo… moja majka drži Orlanda, pored nje sjede Jordan i moj otac.

“Što ti radiš ovdje?” Ne pozdravljam majku, ne gledam oca, samo režim na Jordan jer se usudila doći ovdje! Je li ona normalna??? Ona zakoluta očima, ona mi se podsmjehuje! “Došla sam još prekjučer da baka i djed upoznaju unuka. Cijele dane smo na dvorištu i kao što vidiš živi smo. Dugo ti je trebalo da dođeš.” O čemu ona to? Otac me gleda, majka ljulja Orlanda, a Jordanin pogled se zaustavlja iza mojih leđa. Osvrnem se, a Isa podigne r amena i namigne Jordan. One su ovo smislile! “Niste normalne! Iste se pameti!” Ne doživljava me nitko dok dramim

i vičem na trijemu. ~ 127 ~

I nna M oore

“Hajde mali, sjedaj ovamo.” Otac mi se obrati dubokim glasom i pokaže rukom na stolicu do sebe. Ne razumijem ovu atmosferu. Koji je njima Bog? S hvaćaju li oni u

kakvoj su opasnosti dok sjede pred kućom ovako? Svi su tako smireni i nepodnošljivo dobro raspoloženi. sine. “Manuel Nije stari. ” Je li istina da ćeš napustiti svoje dijete?” “Laže. Hoće nas ostaviti.” Jordan se nadoveže. Majke mi, postala je ista Isa!

“Nije da hoću i da želim. Moram!” “A zašto moraš?” Stari žmiri prema meni. “ Jer su u opasnosti.” “Kakvoj opasnosti?” Stari kao da je pao s neba, kao i one! “Pa od… onog luđaka… Deusa.” Koji klinac me pita kad zna na koga mislim!

jesi ti uopće u toku” sa zbivanjima?” ““A Kakvim zbivanjima? Obraća mi se kao kretenu, a bogami se sad tako osjećam dok me svi gledaju ovako. “Pa godinama se provodi akcija protiv podzemlja, Deus je bio preuzeo cijeli grad, ali je uhićen prije 5 mjeseci. Totalno je zatišje od tada i nema izgleda nikoga da dođe na njegovo mjesto, nitko nema hrabrosti jer je policija udarila na najjače igrače.” “Je li ti to ozbiljno?” “Najozbiljnije. Nisi dolazio doma, nisi pitao, ne voliš ni spominjat i njegovo ime. Sad znaš. I zato ne drami. Cura i mali su tu već treći dan. Šetali su po kvartu i nitko ih nije krivo pogledao. Štoviše, susjedi su nam došli čestitati i večeras imam feštu. Dobro da si došao, sad hajde s majkom kupi sve za večeras i da te nisam čuo. A ujutro vodi curu i sina doma i ne kenjaj.” Ostade posran samo tako, kao mulca me oprao i stavio na mjesto. Ostali

ni ne obraćaju više pozornost na mene, ležerni su i opušteni dok oblijeću oko Orlanda.

Jordan me ipak pogleda kao da mi hoće reći da sam to i zaslužio. Može glumiti neku opuštenost, ali čuti će me radi ovoga! S majkom odem po sve za večeras, toga je pun auto jer mi drukčije fešte ne znamo prirediti. To je glasno, to se pjeva i pleše cijelu noć. “Mali je isti ti, sine. A cura je jako lijepa i draga. Zapravo, o njoj znam sve od Ise. Baš si sretnik.” Majka mi govori dok vadimo stvari iz auta. Kakav crni sretnik? Postala je ista moja sestra! ~ 128 ~

I nna M oore

Nitko me više ne doživljava, a Jordan mi se ostatak dana obraća kao da mi je majka. Kako bih joj nalupao ono dupe!

Navečer je sve spremno za feštu, skoro svi susjedi su tu, jedemo, nazdravljamo, svi mi prilaze, ljube me, čestitaju, baš sam sretan i veseo. “Što ti to piješ?” Gledam u čašu s crvenom tekućinom koju Jordan drži u ruci. “Sok. Zašto?” “Ništa. Mislio sam da je vino. A dojiš.” Ona me pogleda pa se odvali smijati. Koji joj je sad vrag?

Ova okolina loše djeluje na nju, potpuno je skrenula! Orlando već odavno spava, a ja po trideseti put idem u moju sobu gdje su smješteni on i Jordan pa ga provjeravam. Neka se Jordan malo opusti s društvom. Vraćam se u dvorište, a susjed Miguel, moj školski, priča s Jordan.

Ugleda me pa me izlupa po leđima. “Pa jebote, Manu! Čestitam! Mlada ti je, malo je reći prelijepa! Svaka čast!” Ne komentiram kako je nazvao Jordan, ali mi izgleda da njoj ne smeta.

Ne da mi se sad svima objašnjavati u kakvom smo odnosu. A zapravo, u kakvom smo mi to odnosu? Ni sam ne znam.

Kad su se konačno svi pokupili, već je prošlo pola noći. Jordan je već otišla u sobu spavati, nakon što smo dio stvari pospremili. Isa i Colin spavaju u njenoj sobi, a ja ću na kauču. Jordan je sad s Orlandom. U mom krevetu. Kvragu, spava u mom krevetu. I sama pomisao na to, da je tu, u mom krevetu, sigurno samo u gaćicama i grudnjaku tjera me da moram namjestiti kvrgu u hlačama. Malo sam popio pa ništa čudno da sam zagrijan i razmišljam o njoj. Dijeli nas samo jedan zid. Jedna vrata. Usred noći začujem kako Orlando plače. Isti čas se skočim sa kauča i uletim u sobu! “Što je bilo?” Pitam prestrašen, dok mi pogled pada na Jordan dok ljulja

Orlanda u naručju. Sobu obasjava mala lampa pored uzglavlja. “Mislim da nije ništa, nego da mu je danas dosta podražaja, nema tko ga nije nosao. Puno toga mu je novoga. Smirit će se.” Pratim njen pogled koji se spušta niz moj trbuh, sve do mojih bokserica. Potpuno sam zaboravio u čemu spavam. “Daj mi ga, ti odi spavat.” “Jesi siguran? Ne spava mi se toliko.” “Jesam. Samo mi ga daj.” ~ 129 ~

I nna M oore

Približi mi se tako blizu dok njen e ruke prepuštaju dijete u moje pa dok se naginje, moju pozornost privuče njen dekolte, tako mekan i bujan. Kvragu, dignut će mi se ovaj čas! Osjetim njen miris, onu vaniliju koja me omami pa protiv svoje volje

zatvaram oči i duboko ju udahnem. Manu? “Njen ” me dozove nazad. glas

“Idem spavati. Kasnije ga samo položi tu pore d mene.” Okrene mi leđa i tako omogući pogled na njeno slatko dupe u malim gaćicama. I eto me, tvrd sam kao kamen. A ništa čudno, nisam je osjetio mjesecima.

Uvuče se u moj krevet, prostre kosu na moj jastuk i povuče moj prekrivač na svoje podatno tijelo. Slika iz snova. Orlando se smirio, spava, ali se povremeno promeškolji. Otkrijem malo prekrivač jednom rukom pa se pažljivo na krevetu primaknem da Orlanda položim što bliže Jordan. Spuštam ga polako, da ga ne probudim. Ostanem tako malo ležati na boku i samo gledati u njega. On je malo čudo. Nisam ga planirao, ali je nešto najbolje što imam. Podignem oči prema njoj. Zar bih mogao živjeti znajući da je ona tuđa žena? Da je tuđe ruke diraju? Da moje dijete drugog zove ocem? Mislim da bih se prije ubio. Orlando ponovno plače. Otvorim oči i shvatim da sam zaspao na krevetu, s druge strane. Jordan je budna i upravo… upravo vadi dojku iz

grudnjaka i primiče Orlanda da ga podoji. Pogleda me kad shvati da sam budan pa joj se usne razvuku u osmijeh. “Dobro jutro! Jesi lijepo spavao?” Neki prizvuk u glasu odaje da me podjebava. “Ako baš hoćeš znati, jesam. Gledao sam malo u njega kako spava pa sam i ja zaspao tu. ” Pogled protiv moje volje opet bježi niže, dolje na njenu dojku. “Manu, zubi će ti popucati ako ćeš ih toliko stiskati. Odi radije pod tuš. Hladan.” Podignem pogled sam da uočim kako me promatra i cereka mi se. Ma ruga mi se. Skočim se s kreveta.

“Kao što rekoh. Hladan tuš. Razumjet ću ako će potrajati.” Kako da joj ostanem dužan? “ Mislim da bi mi više odgovaralo da se ti ohladiš u tom tušu. Sa mnom. Tek tada bi potrajalo.” Izraz njenog lica i tišina nakon moje izjave mi govore da nije očekivala moj prijedlog. ~ 130 ~

I nna M oore

Izlazim iz sobe potpuno zadovoljan sobom.

Pred kupaonicom me dočeka Isa. “Nisi spavao na kauču? Ha? Mulac. Nisi se valjda već bacio na nju i pravio drugo dijete?” Začujem iz kupaonice Colinov smijeh. Šta je njima, svi me podjebavaju?! “Izgleda da sam ja predmet sprdnje svima. ”

“Nisi Manu. Malo si ograničen, ali te svejedno volimo najviše na svijetu.” “Eto. Vidiš o čemu govorim.” Nakon što sam se malo sredio i smirio, vraćam se u sobu da preuzmem malog, a Jordan se taman oblačim pa mi se obrati. “Kad idemo doma?” Doma.

“Čim doručkujemo i sve spremimo u auto. Ja ću voziti.” Kimne i vidim zadovoljstvo na njenom licu. nama. Preko toliko stvari Ponovno sve puštam da je tako kako je među smo prešli, a bojim se. Bojim se potegnuti svako to pitanje i uništit i ovo

među nama. Opet se osjeća ona iskra, ona energija, vidim to u njenom pogledu, osjećam u glasu. Neopisivo sam zadovoljan dok se vozimo do kuće njenih staraca , a meni konačno sine šta je ona napravila. Izložila se riziku, koji sam ja doduše umislio, čekala da je dođem, da me netko urazumi. Ovaj put nije pobjegla, nije dala ni da je ja otjeram, nije se predala, vratila me sebi.

Pogledam ju u retrovizoru samo da uočim kako ona gleda u mene. “Nešto ti je na pameti?” Pita ljupko i zaigrano.

“Svašta. Prvo ovo što si izvela. I neka si. Hvala ti. Ovo mi puno znači.” Iskreno joj zahvalim. “I meni.” Kratko promrsi. Njeno lice mi govori da je dirnuta.

Možda je ovo konačno dobar put za nas. Možda ima šanse za sve ono što sam sebi branio. Ako će ona odustati od svojih zamisli. Osjećam da bi mogla.

~ 131 ~

I nna M oore

Vratio se. Vratio se sinu. Vratio se meni. Nisam mogla sjediti, kukati, plakati… čekati! Nisam mogla opet biti

kukavica. Nema šanse. Imala sam jednu priliku da ispravim ono što sam mu već jednom priredila. S Isabel sam sve dogovorila, mojima sve objasnila i uputila se do kuće njegovih roditelja. Ljudi su, malo je reći ostali van sebe. Ali tako divno su nas prihvatili i u ta dva dana osjetila sam da sam dobrodošla. Orlanda nisu puštali iz ruku. Kažu da je isti tata, to svi vidimo. Isabel je bila u pravu, znala je da će on doći do roditelja. Poznaje ga predobro.

Samo sam trebala čekati, imala sam sve na svojoj strani. A njegov otac ga je uspio prizvati pameti. I nakon toga više nije bilo spomena o odlasku. Kao da bih mu to dozvolila? Išla bih za njim da je bilo potrebno. Pratim ga pogledom cijelo vrijeme. Toliko njihovih prijatelja je na fešti, ali opet, ja samo gledam u njega. Predivan je, brine da ne pijem alkohol, svako malo ide provjeriti Orlanda. Usred noći mi uleti u sobu. Samo u boksericama. Pod onim svjetlom, njegove tetovaže izgledaju kao remek djelo. Ne, on je remek djelo. Cijeli.

Od glave do pete. Mora da me opet šoraju hormoni jer sam potpuno napaljena na njega. Toliko ga želim opet osjetiti da svako malo izvlačim nove gaćice. Otvaram oči u njegovom krevetu , a dočeka me predivan prizor. Spava na drugom jastuku, dok između nas spava Orlando. Neka toplina mi obavija srca i čini da preskače kao ludo. Ovako bi moglo biti zauvijek. Zar to ne bi bilo lijepo? Ne znam. Moramo o svemu razgovarati. Ne znam da li mi je zaista oprostio što sam mu skrivala trudnoću i što sam otišla. A i ne znam da li

bih mogla ovako funkcionirati. Ovako u dvoje. Ako on to i želi, ne znam da li ću ja moći, bojim se da ako to definiramo da ćemo tek onda postati svjesni obaveze. Opet je pozitivno među nama, to mi je tako falilo. Ulazimo u kuću mojih staraca, a oni nam se tako oduševe kao da nas nisu vidjeli mjesecima!

“Stigli ste! Svi skupa!” Na tati vidim da je sretan, iako neće previše pokazivat i emocije. Ali ne prestaje se smijati i tapšati Manuela po leđima. Mama plače i ljubi me. Mogla bih ja ovo, zar ne? ~ 132 ~

I nna M oore

Sjetim se nečega pa predam mami Orlanda i otrčim na kat. Prsten.

Posežem za mobitelom, moram ovo razriješit i s Benom. I ne želim da Manuel više ikad vidi taj prsten. Briga me, reći ću mu sve preko mobitela. Ne želim se nalaziti s njim. Drag mi je i imamo zajedničku prošlost. I to je sve. I žao mi je jer ću ga sad povrijedit i, ali Manuel mi je važniji. Daleko važniji. Sjednem na krevet i uzdahnem. Držim onu kutijicu i stežem u ruci. Odvažim se i pozovem Benov broj. “Halo, Jordan lutko, konačno si se javila!” “Bok Ben. Nisam stigla prije.” “Nema veze, lutko. Jesi razmislila?” “Ben, nemam o čemu razmišljati. Neću se udati za tebe. Ne mogu.” “Jordan, molim te lutko… nemoj mi to govoriti…” “Ben. Hvala ti za sve. Ne mogu ti uzvratiti osjećaje. Ni sad ni nikad. Ja… ja želimmisli drugoga.” “Jordan, na budućnost. Ja vam mogu sve pružiti. Znam da nešto osjećaš prema meni, daj mi šansu da to preraste u pravu stvar.” “Ne mogu! Ben, žao mi je, ne mogu ti pružiti šansu. Za mene postoji samo jedan muškarac. A to nisi ti. I molim te, ne govori više ništa. I zbogom Ben.” Poklopim slušalicu i pognem glavu pa odahnem jer sam i ovo riješila. Još jedan teret sam skinula iako sam žalosna jer sam ga morala povrijediti. Začujem korake u sobi dok još držim glavu pognutu i brojim cvjetiće na tepihu pa podignem pogled s Manuelovih stopala sve do lica. “Sve si čuo?” Jasno mi je i bez tog pitanja.

“Jesam. I onaj dan sam čuo sve iz kupaonice. Točno sam znao da će nešto pokušati s tobom.” Moje srce tuče u glavi dok konačno povlačimo neka pitanja i rješavamo neke teme. “Ne znam da li bih preživio da on ima tebe i mog sina.” “Skoro si nas dobrovoljno dao njemu. ” Još me boli ono što je namjeravao. “Bio sam slijep. I glup. I prestrašen.” Stoji i dalje ispred mene, dok ja sjedim i gledam gore u njegovo lijepo lice. “Jordan…” prišapće muklo moje ime pa me primi za ruku i povuče na noge.

~ 133 ~

I nna M oore

Ne mogu ništa prozboriti dok se gledamo, dok u njegovim očima vidim sebe, a njegove snažne ruke se ovijaju oko mojih leđa i polako me približavaju njegovom licu. Pažljivo, kao da se boji da ću se razbiti, čeka moju reakciju, vukući me i dalje sebi. Usne su mu nadomak mojih, dok ih grije njegov dah i znam

da Ali samo mu da dam znak.nego se odvažim i prva nav alim na njegove ne čeka dajemdaznak krene, usne.

Ovo čekam, ovo trebam! Njegovu toplinu da me potpuno obuzme, da mi isprazni misli i da me prisvoji. Ljubim njegove usne, a toliko su mi falile da ne želim trošit dah na disanje, samo ga ž elim ljubiti, osjećati na sebi. Stišće me jako, nema među nama jednog milimetara prostora, kao da smo

zalijepljeni jedno za drugo. Uvučem prste u njegovu kosu i prostenjem tiho. I to mi je tako trebalo!

“Tako si mi nedostajala…” njegova “Svaka I ti meni. ” riječ odzvoni u mom srcu. “Morat ćemo razgovarati, to znaš? Ali ne želim sad sve povlačiti. Previše toga se desilo u ovoj godini, previše pitanja je, a premalo odgovora. Pomalo ćemo, može? Svaki dan jedna tema. Ne želim da se posvađamo, a bojim se da će neke teme biti teške. Želim da je sve ovako. Dan po dan, da tako idemo. Šta kažeš? Paše li ti to, Jordan?” Pomalo je nesiguran, ali volim što se trudi. Vidim da mu je stalo, dok još drži jednu ruku na mom potiljku, a drugom diže moju bradu. Njegovi prsti na mom tijelu mi tako gode, tako mi pristaje. “Zar mogu reći ne kad si tako sladak?” “Sladak? Samo to?” Njegov pogled je sad zaigran, a osmijeh neodoljiv.

Naše nadmudrivanje mi je također nedostajalo. “Prvo to, pa sve ostalo.” “A rokovnik? Od njega si odustala? ” Malo se odmaknem pa ga zveknem u rame i izmamim njegov grlen smijeh.

“Orlando ne dozvoljava nikakve planove. Sve je podređeno njemu. Šta ću. Život je iznenađenje. Orlando je zasigurno najljepše iznenađenje.” Povuče me za ruku pa sjedne na krevet do mene. Predosjećam da ćemo otvorit jednu temu. “Kako si se osjećala kad si saznala da si trudna?”

“Loše na prvu. Jako loše. Ti nisi htio dijete, a ja nisam htjela u tom trenu. Između nas je bilo sve onom uzbudljivo i neobavezno, ali dijete… Nakon Bahama su se pojavile neke vrtoglavice i počela mi je smetati čokolada. E, ~ 134 ~

I nna M oore

tada sam znala da nešto nije u redu. I kad sam shvatila da sam potpuno zaboravila na mjesečnice… znala sam. Otišla sam kod ginekologa jedno popodne kad sam se iskrala iz hotela. V eć sam bila trudna 6 tjedana. Nisam se ni snašla, odlučila sam zadržati dijete i otići jer sam se bojala da ćeš tražiti… možda da se riješim djeteta, ne znam ni sama šta sam mislila, i sa ali već je sveBio to siizmeđu nas prešlo svenego granice i nisam segla znala stvarnošću. već u mom srcu više što sam to mo sebisuočit priznati. Žao mi je… tada sam mislila da je to najbolje rješenje.” Glas mi već drhti od suza koje suzdržavam u sebi. On mazi moju ruku i gleda me nježno. “Ni ne znaš kako mi je teško bilo. Mjesecima. Nisam mogao shvatit i zašto si otišla. Ostavila me, a tako nam je bilo dobro. Mislio sam jebote da umireš. Ni na kraj pameti mi nije bilo da si trudna. I sad me to boli. Tvoja laž i bijeg.” “Oprosti mi, iskupiti ću ti se kako god poželiš. Tada nisam znala ono i zašto dijete. se. što jeznam sada. Nisam moglanije, shvatit To jedini razlog. Zapravo bojala samnisesii htio svega onogBojala što je sam u meni

raslo za tebe. Ne samo naše dijete, nego i osjećaji.” On povuče opet moju bradu prema sebi i utisne jedan vrući poljubac. Njegova brada me tako neodoljivo bocka, podsjeća me da je on tu preda mnom, da ga ne zamišljam kao ovih dana u svojim snovima. Sa stepenica začujem Orlanda kako plače pa se odmaknemo jedno od drugog i skočimo na noge. “Mislim da je gladan.” Mama mi ga predaje u naručje pa ona i Man u odlaze dolje. Nakon toliko vremena sam zaista zadovoljna i sretna. Idemo pomalo, dan po dan, iako mi je to bilo nezamislivo u ovo vrijeme prije godinu dana.

Planovi su da se mijenjaju, zar ne? I te promjene donesu još više sreće, još više radosti. Gledam u svoju radost u naručju i znam da ovo sad ne bih mijenjala ni za što na svijetu. Popodne smo pred TV-om kao prava obitelj. “Jordan, idete onda svi skupa u stan? Manuel ide s vama?” Ostanem malo zatečena tatinim pitanjem, jer sam zaboravila na preseljenje

koje smo planirali za idući vikend. Pomalo se uozbiljim pa pogledam Manuela.

“Nismo još o tome pričali. Čeka nas to. I još dosta razgovora. Imamo cijeli tjedan da se dogovorimo. Zar ne, Manu? ” On samo kimne uz osmijeh. On će živjeti s nama? Uselit ćemo skupa? ~ 135 ~

I nna M oore

Srce mi se uzlupa. Htjela bih to, da je uza me, uz Orlanda. Da li je to

prevelik korak za nas? Za dvoje nestabilnih ljudi koji do jučer ovo nisu htjeli?

~ 136 ~

I nna M oore

Ima li šanse da se ne uselim s njom u taj njen stan? Nema jebene šanse! Idem s njom bez da je pitam. Mogu spavati na podu, na balkonu, nije me

briga. Bit ću tamo s njima. Neće biti sami njih dvoje. Sve je ionako bolje nego da živim s onom mojom ludom sestrom. Znam da imam potporu njenih staraca. A sad j e među nama opet… pa opet je napeto i opet je samo želim u svom krevetu. Mislim da ću je negdje zaskočiti ako mi ne dođe sama. Moram naći dobar posao. I točno znam gdje ću ga potražiti. Kroz tjedan pomalo selimo stvari u stan. Lijepo je ona to uredila, ba š mi se sviđa. Sve je praktično i organizirano, baš kao i ona. “Manu, da krevetić stavimo s ove strane? Ovako je dalje od prozora.” Ruke je stavila na bokove i kalkulira kako razmjestiti Orlandovu sobu. Orlando je ostao s njenom majkom dok mi ovdje raspakiramo neke stvari. “Stavi ga tu gdje planiraš. Lako ga kasnije prem jestimo. Barem je to lako. Nego, Jordan, gdje će biti tvoj krevet?” “Pa u mojoj sobi.” Progovara nonšalantno dok mjeri jednu stranu

krevetića. “To je krevet za jednu osobu ili dvije?” Okrene se prema meni pa me pogleda začuđeno. “Ne razumijem šta me pitaš.” Priđem joj bliže i odložim stvari iz njene ruke. “O razumiješ ti dobro, ali hajdemo da ti nešto pokažem.” Povlačim je za ruku u njenu prostranu sobu i zaustavim ispred njenog kreveta. “Je li ovo krevet za dvije osobe?”

“Pa vidiš da je, velik je 2x2 metra. Stanu i tri osobe što se mene tiče.” Moram joj se malo podsmjehnuti.

“A što će tebi toliko krevet?” “Manu… pa da spavam u njemu.” “Plavušice, plavušice… mislila si nekog muškarca dovesti da ti popuni prazninu s druge strane? Jesi zato kupila tako veliki krevet?” “Nisam razmišljala o tome dok sam bila trudna i kad sam kupovala stan i krevet. Valjda je postojala mogućnost da ću nekad nekog tu dovesti… makar na koji sat.” ~ 137 ~

I nna M oore

“E pa vidiš, ja mislim da za to ne postoji apsolutno nikakva mogućnost.” “Zašto si tako uvjeren u to?” napućila je usne i podigla bradu, kao i uvijek, postavlja mi se kad joj hoću nametnuti nešto svoje. “Zato jer ću ja spavati u Orlandovoj sobi i neće sigurno nijedan drugi muškarac usreddanoći po ovom stanu.” sobi?” Spušta bradu i gleda “A tko kaže ćešhodati ti spavati u Orlandovoj me ispod obrva.

“Ja kažem.” Neću sad odustati, volim naše igrice. “Nisam znala da je Vaša riječ glavna, gospodine. A što ako ja kažem da nećeš spavati u Orlandovoj sobi?” Dok gledam njen izraz lica, u ovom trenu pomalo ozbiljan i snažan, nisam siguran da li je ovo igrica i dalje ili sam je naljutio pokušavši joj nametnut svoje stavove. Zajebi, zaboravio sam zašto ona ne želi nikakvog partnera. Sranje, bolje mi je “Papopustim onda… izgleda je ispali tvoja riječ Jordan.” da joj nego dada me prijeglavna, nego sam i doselio.

“I ja mislim tako, jer ja kažem da nećeš spavati u Orlandovoj sobi. Spavat ćeš u mojoj sobi.” E sad me je totalno zbunila. “Gdje?!” mora mi ponovit jer mislim da nisam čuo dobro. “U. Mojoj. Sobi. U. Mom. Velikom. Krevetu.” Izgovori svaku riječ

naglašeno. “Jer ti tako kažeš?” zadirkujem je nazad, a ona je i dalje ozbiljna. Priđe mi koji korak pa zastane. “Možda da prvo vidimo ima li svrhe da budeš u mom krevetu više, možda je ona kemija, ona magija između nas… nestala…” Kvragu, ona želi da se poševimo! “Sad?” Pitam jer me potpuno iznenadila! “Nego kad!” gurne me prema krevetu pa padam leđima na mirisnu posteljinu, a ona me opkorači i stavi ruke na moja prsa te nadvije lice nad moje. “Nema potrebe dovoditi tu druge muškarce, kad imam pravi primjerak na dohvat ruke, koji zna što ja volim. ”

Pohotno mi se smješka i namješta na mojoj erekciji. Dva njena pokreta i ja sam već napaljen. Povučem je bliže sebi i poljubim. Ne mogu prestati kad je konačno na meni pa se borim s njom da se ja nađem gore. Želim se smjestim među njena bedra i konačno osjetiti svu tu ljepotu. ~ 138 ~

I nna M oore

Već je rumena u licu od strasti i dahće mi na uho dok joj poljupcima prekrivam svaku točku na vratu. Ruke mi već istražuju njenu kožu ispod njene majice, a ona se sve jače trlja i čini da sam tvrd do boli. “Jordan… nemam kondome… kvragu…” “Manuel… ne pijem ni” ja pilule još… nemoj mi govoriti ovo… napaljena sam nenormalno! “ Bolje da ne riskiramo, na rubu sam, da uđem u tebe svršio bih isti čas.” “Onda daj da se ja pobrinem za tebe.” Rukama me odgurne sa sebe i gurne na leđa te se smjesti iznad mojih bokova i povuče moje hlače dolje. Prima moju kitu u ruku i oblizuje se pa se predano baci na posao.

Valjda minutu kasnije, ja sam na sedmom nebu, a ona diše duboko. “Jebote, dokud si ga uvukla!? Znaš li gdje si me lansirala!” “Znam i to je baš sitrebalo, volim kako Bome… ja...mimislim dok dolazim sebi. djelujem na tebe.” “Manu, mogu te nešto pitati, ali ne moraš odgovoriti ako ti se ne sviđa pitanje.” Pita koju minutu kasnije. “Naravno, samo pitaj.” “Jesi ovaj, imao neku curu nakon mog odlaska?” Puhnem kroz smijeh. Da joj lažem pa da vidim reakciju ili da joj otvoreno priznam? “A što ako jesam?”

“Pa ništa, samo pitam, razumijem naravno.” Osjećam u njenom glasu da joj nije svejedno. I to me malo razveseli.

Legla se pored mene na leđa i gleda u plafon, znam da prerađuje moju informaciju, ali ne želim je dalje držati u zabludi pa se nagnem nad nju i poljubim njene usne.

“Nisam drugu ženu ni dirnuo otkako si otišla. Nisam mogao.” Oči joj se šire i pune zadovoljstvom pa me povlači nazad na svoje usne. Odvajam se od slatkoće njenog zaigranog jezika pa se spuštam niz njezin vrat i dekolte, sve do ruba njenih tajica.

“Sad bih se ja tako rado pobrinuo za tebe…” Zabija prste u moju kosu kao nijemi pristanak. Ni njoj ne treba dugo dok joj noge ne počnu drhtati, leđa se izvijat i, a jecaji otimati iz grla.

Nakon toga padne opuštena pored mene na svom, zapravo našem krevetu. ~ 139 ~

I nna M oore

Ovo malo zadovoljstvo me ispuni srećom i nadom, vratila se naša kemija, naša privlačnost, svjesni smo oboje toga. Šteta da danas nisam imao sreće i išao s njom do kraja. Još koji dan, Manu, još koji dan pa će ti se tvoja plavušica vratiti. Bodrim sam

sebe zdušno dok vozimo nazad do njenih staraca. u stan, vidim koji da ne Alice zove Jordan. Dan prije preselit Kvragu, točnonego znamćemo da ima veze is onim krelcom odustaje. Jordan me pogleda i javi se na mobitel. Namjerno neć u napustiti sobu jer želim čuti o čemu će pričati. “Halo Alice, bok. Reci. Molim?” Nešto ju je zabrinulo pa baci pogled na mene dok sluša šta joj Alice priča. “Šta da ja sad radim? Ne znam, vidjet ću… Kriste Bože, dobro… javim ti. ” Poklapa polako i gleda u mene, već vidim da će mi nešto servirati što mi se neće svidjeti.

“Manuel, moram ići. Ben je već peti dan zaredom. ” nije dobro, trebala bih popričati s njim, pijan “I što ti tu možeš napraviti? Otići ga otrijezniti? Nema šanse da ideš k njemu Jordan! Nema jebene šanse! Zato to i radi, da mu dođeš!” “Manu, moram, zbog mene je takav.” Nema tog opravdanja da ona sad ode drugom tipu i da ga tješi. Neka on skupi jaja u šaku i neka bude muško. “Jordan, ako odeš, znaj… zamjerit ću ti..” Na ove moje riječi ona se baš rastuži. “Molim te, nemoj mi to govoriti… samo nakratko jer me Alice moli… on neće ni s kim da popriča, vratila sam mu prsten i zato je takav.” “Odi Jordan. Samo odi. Ali sjeti se jedne stvari…kad sam ja pio radi tebe, meni nisi dolazila da me u tješiš! I znaš šta se još pitam. Da li bi uopće znao za Orlanda da nije ispalo onako kako nisi planirala!? NE BIH ZNAO! Ne bi mi rekla, zar ne? ” Znam da sam je povrijedio ovim riječima, vidio sam bol na njenom licu prije nego sam zalupio vratima kuhinje i otišao na kat do Orlanda. Stojim na vratima balkona i gledam kako ona odlazi do svojeg auta i ide u grad.

Ovo tek boli jebeno. Ide drugom muškarcu umjesto da radi na našem odnosu. Zar nismo dobro krenuli? Ili ovo koristi da se udalji od mene?

Nismo još dotakli temu našeg odnosa. Ja sam samo Orlandov otac, koji će živjeti u istom stanu s njom i malim i povrem eno se naći u njenom krevetu? Kakva je to glupost tek? ~ 140 ~

I nna M oore

Prođe nešto više od dva sata, a ona se vraća doma. Ne obraćam joj se uopće dok ulazi u sobu i uzima maloga da ga podoji. Neću je uopće pogledati u lice, nego bez riječi napuštam sobu. Večeram sa Henryjem i Lindom pa trpam u auto zadnje stvari i nosim sam u stan, gdje se zadržim par sati samo da nisam tamo s njom. Vidim da me Neka zove na mobitel, ali neću stanu. malo vidi kako je to. joj se javiti, nego čak ostajem spavati u Ujutro odem po nju i maloga da konačno uselimo sa par zadnjih sitnica. Sve je spremno u stanu.

Ulazim u kuću njenih staraca, a ona se nervozno skoči sa stolice i zagrli me oko struka. Ne govori ništa, samo me tako drži i grli. Čim podigne pogled, vidim da su joj oči suzne i crvene. Zažalim istog časa, ali nadam se da je naučila lekciju. Nije mi u cilju da je povrijedim, ali ne razmišlja šta ona meni radi. Opet. Razgovor nije urodio plodom , očito sam morao ovo napravit. pa idemo. Oprosti se sai pita svojima. “Uzmii tistvari ” nesigurno. “Ideš s nama?” Provjerava teren pomalo “Odvest ću vas. Naravno da idem.” Znam da sam seronja, ali neka se još malo prži. Tek ću joj u stanu, kad ostanemo nasamo, reći sve ovo što gori u meni. Neće mi ovo više raditi! Pozdravimo se s Henryjem i Lindom i spremamo sve u auto te vežem Orlandovu stolicu pa krećemo. Ni jedne riječi nismo progovorili u autu. U stan ulazimo u jednakoj mrtvačkoj tišini. Čak ni Orlando ne ispušta glasa.

Odlažem stvari na pult i torbe na pod. Moj kofer unosim u Orlandovu sobu. Odlučio sam da ću spavati kod njega na malom kauču. “Manuel,” zaziva moje ime glasom punim čežnje i bola. “Možemo popričati?” “Nemamo o čemu Jordan. Jučer si mi sve rekla.” “Molim te Manu, sjedni da razgovaramo, ne možemo ovako živjeti.” “O tome si trebala misliti prije nego si otrčala bivšem na njegov zahtjev. Ali zašto da ja išta zahtijevam? Nije da imam neka prava na tebe. I ja sam samo bivši, zar ne? Bivši jebač i slučajno Orlandov otac. Nikakva druga prava nemam!” “Imaš Manu, imaš… pogledaj me!” Smognem snage da se okrenem prema njoj dok stoji mirna i postojana na sredini sobe, a suze lagano i tiho klize niz njene obraze. “Nisi zaslužio ono što sam ti napravila, ni što sam otišla šutke s djetetom, ni što sam sinoć otišla do Bena. Nisam ga išla tješit i. Išla sam ~ 141 ~

I nna M oore

prekinuti sve veze s njim. Rekla sam mu da imam tebe i da me ne treba

tražiti. Ako je odlučio piti, to je bila njegova odluka. Od mene ne može dobiti čak ni utjehu, ne volim ga… to sam mu rekla jer… volim drugoga, volim… tebe…” Ne mogu se pomaknuti s mjesta dok mi njene riječi prodiru do srca. samda ti to mennisi htiokako slušati, ti to reći, ali “Već se bojim nerekla, želimoonda istukad stvar, e znam da pokušavam ti ponudim nešto, ne znam ni sama da li ću moći nešto obećati, da li ću to moći i ostvariti.” “E pa ne znam kako ti to mene voliš, ali ničim mi ne pokazuješ to! “Manuel. Volim te! Zar ne shvaćaš koliko mi je hrabrosti trebalo samo da ti kažem ovo? Zar je malo i to što želim da živiš s nama? Što te želim i dalje uza se?!” “Da, povremeno u svom krevetu! Nemam nikakvih drugih prava. Tu sam samo kao Orlandov otac! I eto da ti ponekad pružim koji vrhunac!” Neopisiva ljutnja, skupljana u meni mjesecima sad sipa otrov na nju.

“Ne znaš napravit što govoriš! I ovo je nego sam mislila ću s ijednim muškarcem i. Molim te,više shvati i tištomene… i ti sida govorio da ne želiš dijete, da ne želiš ženu… i krio si od mene razloge! E pa jebemu, jednako si kriv za sve!” Stiskam šake i čeljust da ne prospem ono zlo koje mi je na vrh jezika i samo se okrenem na peti i izletim iz stana . Kamo ću nemam pojma, gdje me noge odnesu! Odnijele su me do Thea.

“Sad hoću zadnji meč, a onda ću raditi u onoj tvoj teretani kao trener.” On kimne i tipka nešto na mobitelu. Nekoliko sati nakon toga, sjedim u autu ispred stana i samo razmišljam. Hoćemo nas dvoje ikad krenuti s mrtve točke? Hoće li uvijek postojati neka jebena stvar koja će nas kočiti, njen bivši, moja prošlost, njen odlazak… Pas mater, možda bih i dignuo ruke od svega da je ne volim više od sebe! Moju čudakinju. Ali opet… moja je… Ne zaboravljam da nas sin veže zauvijek.

Tek što iskoračim iz auta, ona me zove. Prošla je ponoć davno pa se javim jer mi neki osjećaj govori da nešto nije dobro. “Manuel, molim te dođi. Orlando gori i vrišti.” I bez da mi to kaže,

čujem mog malenog kako plače. Pojurim gore u stan pa već u hodniku čujem njegove bolne vriskove.

~ 142 ~

I nna M oore

“Ima temperaturu 39 i svako malo počne glasno plakati i trz ati se, moramo na hitnu. Dala sam mu lijek za temperaturu. Uzmi samo njegovu torbu.”

Hitamo kod dežurnog pedijatra dok se Orlandov plač pomalo smiruje, izgleda da je lijek počeo djelovati. čekaonici konUačno zaspao.nema gužve pa sjednemo dok ona drži Orlanda koji je “Kako to izgledaš?” Znam dobro kako izgledam, ali ignoriram njeno pitanje. “Misliš li svaki put kad se posvađamo otići se potući s nekim? Jako lijep uzor si sinu.” Je li ona to mene jebeno poziva na red?? “Ako misliš imati jednaka prava na mene, ja želim jednaka prava na tebe! Ako ti meni možeš reći da ne idem do Bena, onda ću i ja tebi reći da ne ideš na borbe! Želiš li tako?” Ne stignem joj ništa odgovoriti, jer je doktorica izašla i proziva nas. “Orlando Reyes?” Dala mu je moje prezime? Kako ja to ne znam?

Isti čas se smekšam i zaboravim na našu svađu. Doktorica ga pregledava i ustvrdi upalu uha te propiše lijek. Umorni smo dok ulazimo u stan, a skoro će zora svanuti. Liježe Orlanda na svoj krevet pa se u odjeći legne pored njega, a ja legnem s druge strane.

Ništa ne govorimo, samo se tako gledamo preko sina dok obje umor i san ne odnesu daleko.

~ 143 ~

I nna M oore

Ne znam kako se ovo radi, nemam pojma kako razgovarati s njim, kako se postaviti pa ni kako se kvalitetno posvađati! Kako to drugi parovi rade? Psuju li, sjednu li pa razgovaraju smireno, argumentiraju i na kraju riješe stvar ili guraju problem pod tepih i idu dalje kao da se ništa nije desilo?

E pa ne znam, ali nas dvoje nikako da se u nečem složimo! Orlando je danas bolje, već nakon prve doze lijeka, temperatura je pala i više nije onako jako plakao. Manuel je spavao pored mene i Orlanda. Ujutro me probudila kava koju mi je pripremio.

Sjedam za stol naspram njega i prihvatim šalicu koju mi gura. “Nas dvoje ne znamo razgovarati.” Ustvrdim odlučno, a on kimne. “Pa koliko se sjećam, rijetko kad smo i razgovarali.” “Slažem se. Uglavnom smo se valjali po krevetu i radili neplanski na djetetu.” Ne pristaje mi da se zezam u ovakvoj situaciji pa se uozbiljim da jednom barem odradimo ovaj razgovor na pravi način. “Manuel, što ti točno želiš od mene? Što planiraš? Znam da mrziš tu

riječ, ali valjda znaš što želiš za mjesec, dva? Gdje nas vidiš?!” Šuti neko vrijeme pa me pogleda u oči. “Želim biti uz tebe i sina. I ne samo zbog njega. Želim biti uz tebe kao tvoj partner. Želim spavati u tom krevetu svaki dan, a ne samo onda kad ti poželiš malo tjelovježbe.” Laktove je podignuo na stol i prste spleo te naslonio bradu na njih.

“Jesi siguran u to? Znaš da je to novost nakon one priče da ne želiš ženu nikad.” “Siguran sam.” Progovara odlučno. “U redu.” Kratko progovorim dok poimam njegovu izjavu. “Šta u redu? U redu prihvaćaš ili što? Ne razumijem.” “Strpi se. Sad ću nastaviti, Kriste! Gori si od Isabel!” Zakolutam očima pa se mali smiješak poj avi na njegovim usnama. Izgledamo kao da pregovaramo o bitnom poslu dok sjedimo jedno naspram drugog za stolom. “U redu. Prihvaćam. Ti si moj partner. Moj… dečko? Bit ćeš u mom

krevetu svaki dan i noć. Imaš jednaka pravo odlučivati o Orlandu kao i ja. ~ 144 ~

I nna M oore

Stan i auto su naši, nisu moji, sve je naše zajedničko. Ako ti to ne govori da te volim, onda ne znam šta govori.”

Onaj mali osmijeh sad titra u punom sjaju na njegovim usnama. Obliže usne pa mi se obrati.

“Kad će mali zaspati?” Pogledam na sat. “Za pola sata, nakon podoja.” “U redu, onda ću ti pokazati koliko ja tebe volim.”

Ne mogu ostati više sjediti nego se ustajem i doletim do njega pa mu se popnem u krilo.

“Voliš me mučiti, zar ne?” “Ne volim te mučiti, draga moja. Ne želim ništa usađivati u tu ludu glavicu, želim da sama shvatiš. Ne razumijem zašto se toliko boriš protiv nas. Ja želim tebe. Volim tebe. Zar je toliki problem ako kažem da si moja cura? Da ste vas dvoje moji? Što nam se loše može desiti? Prepast ću se tobom. da ti treba naziva i otići? se nena bojim vremena da seJebeno prilagodiš to dadefin nisi irati više stvar sama,s da obojeZnam odlučujemo, ali jebemu, imaj malo vjere u nas dvoje, ljepše je ovako u paru, zar ne?” “Gle, ti ponekad zaista nisi mutav. Složiš čak 4 smislene rečenice.” Začepi mi usne vrućim poljupcem. “Jordan, ja nisam čovjek od puno riječi, ali imaš me, imaš moju ljubav. Bit ću tu uz vas uvijek.” Rastapam se potpuno pod njegovim prstima jer ima pravo, ni ja nisam

od puno riječi ni od pokazivanja puno emocija. Čime se ljubav mjeri? Količinom ljubavnih riječi? Meni su dovoljni njegovi dodiri i pogledi i svaka predaja koja mi kaže da je on moj.

“Dođi tu da krstimo novi krevet. Dođi tu da konačno osjetim tvoje tijelo nakon toliko vremena.” “Izvoli, pogosti se…”, govorim mu tiho dok skidam sve sa sebe. “Možeš s mojim tijelom radit što god hoćeš, ipak ti si… čuvar mog tijela.” Izgleda da se mutavac skrio negdje u njemu, jer me potpuno raspametio

sljedećom izjavom. “Nisam samo čuvar tvog tijela, ja sam čuvar tvoj srca, čuvar tvoje duše.” Ponovno se rastapam kao i prvog dana pod njegovim dodirom i pred njegovim osmijehom. On je jedini kojem bi h dozvolila da me ima ovako, na sve moguće

načine. ~ 145 ~

I nna M oore

Došao je u moj život kao vihor, pomeo sve s puta, prisvojio me, uzeo k sebi, čak i onda kad sam ga napustila, ostao je moj. Život me vratio na njegov put i stavio uz bok da zajedno kročimo po trnju i borimo se za ono najljepše i najsvetije što nas spaja, našeg sina.

~ 146 ~

I nna M oore

“Isabel! Ne gnjavi brata, imaš svoj tanjur i ostavi njegovo! Sjedi nazad i jedi! Manu!” Zovem Manuela iz kuhinje jer je ova mala nemoguća, ime joj tako dobro

pristaje! “Molim te da je smiriš, moram opet na WC. Pišam valjda 5 puta u satu.”

Stalno mi se spava, a Orlando i Isabel toliko pažnje traže. “Odi lutko i odspavaj malo prije nego Isa i Colin dođu. Ja ću se zabaviti s ovo dvoje divljaka.” Nije lako cijeli dan s njima pa me malo muči savjest kad ih utrpam Manuelu nakon što dođe s posla. Radi kao trener borilačkih vještina, ali više ne sudjeluje u borbama. Zvono na vratima me budi pa se ustajem i protežem. Isabel i Colin su stigli jer čujem viku i ciku sve do spavaće sobe. “Ooooo buhtlice! Dobro jutro u 5 popodne! Opet umor?” “Ne pitaj me ništa Isabel! Vidjet ćeš kad budeš trudna, ne dolazim sebi nikako. ” “Ne kukaj meni, dozvolila si mom bratu da te napumpa treći put u 5 godina.” Šta da radim, moram se nasmijati! Srce mi je puno kad vidim kako se Orlando i Isabel vješaju po Manuelu i s koliko ljubavi on odrađuje svoju ulogu oca. Konačno se djeca zabave s nekom igračkom koju im je teta Isa, kako je zovu, donijela pa nas četvoro sjedamo konačno u dnevni boravak. “Došli smo vam reći nešto bitno. Uskoro će naša svadba.” Isabel progovara ponosno s osmijehom na licu dok joj Colin uvija pramen crne kose oko svog prsta. Malo se smirila, ali jezičina ipak nekad proradi, kao i sad.

“A kad ćete vas dvoje konačno to što već imate i potvrditi pred Bogom i ljudima?” “Nije tvoja stvar Isa, to što se ti sad udaješ ne znači da svi oko tebe moraju.” Manuel se okomi na nju bez imalo ustručavanja. Cerekam se kao luda, obožavam ih oboje kad se ovako nabruse jedno na drugo, a toliko se vole. “Isabel, nama je ovako dobro. Praktički smo u braku, samo što ne piše na papiru. Moramo li to napraviti radi drugih? Ne moramo. Nama je to

~ 147 ~

I nna M oore

nebitno. Gle. Prsten imam, poklonio mi ga je za Valentinovo. Osjećam se kao njegova žena. To je najbitnije.” “Dobro, samo se vi tješite. Ovako ste mogli dobit i od mene super poklon pa i super proslavu. Nema veze, zato će moja svadba biti mrak! I Jordan, ti si kuma, samo da znaš. I ne brini, dotad ćeš već roditi pa ćemo napiti se moći obje . Volim kad popiješ, onda si totalno luda. Indy me na to podsjeti svako malo. ”

Čujem Manuela kako se smije dok se prisjeća scene kad sam Indy počupala za kosu u napadu ljubomore. “Kad se onda selite iz ovog stana? ” Moramo mijenjati ovaj stan za veći. Henry nam dolazi za 4 mjeseca, a Orlandu i Isabel je soba već premala. “Za koji mjesec. Sve ćemo sredit i prije poroda.” “E da braco, samo da znaš, Colinov kum je solo, zgodan je i voli plavuše. A čuo je da Jordan nije udata. Eto samo upozoravam, ako je ti ne napraviš moždapribliži će netko drugi htjeti.”me po trbuhu. Manuelsvojom, se na kauču meni i pomazi “Toliko ću joj djece napraviti da neće moći nikad otići od mene, misliš da sam ja lud? Kamo idu moja djeca i njihova majka, idem i ja.” Poljubi moje usne nježno i medeno, dok svaki njegov pogled odaje koliko je ljubavi i želje u njemu samo za mene. “Pogledaj je, što joj piše u očima? Piše da je moja žena, od prvog trena i do posljednjeg…” Tko sam ja da proturječim mom mutavcu kad konačno kaže nešto pametno?

Ostale Innine priče možete pogledati na njenom Facebook profil https://www.facebook.com/inna.moore.author

~ 148 ~