Iliri i geologija

*Goran GLAMUZINA

GEOLOGIJA I PRAPOVIJESNO-ILIRSKI MEGALITSKI LOKALITETI U HERCEGOVINI SAŽETAK Prospekcijom i obilaskom pojedinih prapovijesno-ilirskih lokaliteta Hercegovine, posebno u njenom jugozapadnom dijelu (Brotnjo) dobivene su spoznaje o nekim zanimljivim geološkim karakteristikama te o povezanosti geologije s načinom gradnje i načinom života tadašnjih stanovnika Hercegovine Predilira i Ilira. Najuočljivija takva geološka osobitost vezana za ove povijesne lokalitete i objekte jest geomorfološka karakteristika terena i njena primjenjenost. Tako su se u geomorfološkom smislu za pozicioniranje izgradnje gotovo svih gradina iz brončanog i željeznog doba, koristili vapnenački uzdignuti dijelovi reljefa s kojih se pruža pregledan vidik na sve 4 strane svijeta. Osim geomorfologije, tadašnji žitelji promatranih povjesnih lokaliteta vrlo dobro su znali i primjenjivali inženjersko-geološke karakteristike stijena očitovane u karakteru slojeva i pukotinskih sistema. Ova primjenjivost je najbolje uočena na ilirskoj gradini Zvonigrad gdje je vršeno direktno in-situ cijepanje i obrađivanje kamenih blokova. U okviru inženjerske-geologije uočena je činjenica gotovo isključivog korištenja kompaktnijeg karbonatnog vapnenca, te vrlo malo ili zanemarivo korištenje pločastog, pjeskovitog ili laporovitog vapnenca, a gotovo nikako lapora. Osim sviju ovih geoloških elemenata, za promatrane Predilire i Ilire bila je važna i hidrogeologija što se očituje u relativnoj blizini svih promatranih povjesnih objekata izvorima, rijekama i potocima. Ključne riječi: Geologija, prapovijest, Iliri, megaliti, geomorfologija,brončano doba.

GEOLOGY AND PREHISTORIC-ILLYRIANS MEGALITHIC SITES IN HERZEGOVINA ABSTRACT By prospecting and tours of some prehistoric Illyrian sites in Herzegovina, especially in the southwest part (Brotnjo) yielded insights on the some interesting geological characteristics and on connection of geology with construction and way of life of the inhabitants Herzegovina Preillyrians and Illyrians. The most visible such geological features related to these historical sites and objects is the geomorphological characteristics of the terrain and its applicability. Thus in geomorphological sense, for the positioning construction of nearly all the forts from the Bronze and Iron Ages, used the limestone raised relief parts from which you have clear view on all four sides. Besides geomorphology, former inhabitants of observed historical sites are very well known and have applied engineering-geological characteristics of the rocks manifested in the character of layers and fissure systems. This applicability is best noticed on the Illyrian fortress Zvonigrad where was done directly in-situ splitting and processing of stone blocks. Within the engineering-geology was observed the facts almost to exclusive use of compact carbonate limestone, with little or insignificantly using of platty, sandy or marl limestone, and almost certainly marl. Besides all these geological elements for the observed Preillyrians and Illyrians was important hydrogeology too, which is evident in the relative vicinity of the observed historical objects to springs, rivers and streams. Key words: Geology, prehistory, Illyrians, megaliths, geomorphology, Bronze Age.

____________________ *Goran GLAMUZINA, mr.sc.,dipl.inž.geol., JP Elektroprivreda HZ-HB, Mostar.

UVOD

Čitava Hercegovina obiluje mnogim arheološkim lokalitetima, počevši s lokalitetima iz razdoblja kamenog doba kao što je pećina Badanj kod Stoca, preko lokaliteta brončanog i željeznog doba, zatim razdoblja rimske vladavine (antika), ranog kršćanstva pa sve do rano i kasno-srednjovjekovnih lokaliteta. Gledajući sve ove lokalitete u navedenom rasponu malo boljim opažanjem možemo uvidjeti kako su upravo lokaliteti iz brončanog i željeznog doba u Hercegovini imali, odnosno imaju najužu spregu i povezanost s lokalnom geologijom. Ova povezanost se očituje ponajviše kroz primjenu geologije, odnosno kroz primjenu geološkog znanja kojeg su nesumnjivo u velikoj mjeri imali i koristili narodi Hercegovine iz brončanog i željeznog doba a to su Prediliri (proto/pra-Iliri) i Iliri. Sama činjenica da je osnova u gradnji svih ilirskih i predilirskih građevina – kamen vapnenac koji se suhozidnom tehnikom bez veziva koristio kao osnovna gradbena jedinica- govori o vezi tih nekadašnjih naroda prahercegovaca i geologije. Veza načina gradnje tj.arhitekture svih ovih naroda i stijena najbolje i najjednostavnije je uočljiva u samoj riječi – megalit – čije je značenje u prevodu – veliki kamen ili velika stijena (grčki: μέγας megas = velik; i λίθος lithos = kamen). Sve one skupine ljudi zajedno s njihovim načinom života koje su se koristile megalitskim načinom građenja nazivamo megalitskom kulturom i megalitskom arhitekturom, dok se po nekima koristi čak i naziv megalitska civilizacija. Gledajući cjelokupnu ljudsku povijest megalitska kultura je najviše obilježila i najviše je prisutna u prapovijesnom razdoblju čovječanstva koje obuhvata kameno i brončano doba. Najpoznatiji megalitski primjeri u svijetu su Stonehenge u Engleskoj, piramide u Gizi (Egipat), Jupiterov hram u Baalbeku (Libanon), zatim Carnac u Francuskoj, hramovi na Malti, Gobekli Tepe u Turskoj itd. Megalitskih objekata ili lokaliteta ima gotovo na svim područjima planete Zemlje pa tako i u ovom dijelu Europe. Gledajući ovu našu regiju, točnije Bosnu i Hercegovinu te posebno Hercegovinu vidimo da ona obiluje megalitskim objektima građenim od kamena bez veziva – a to su gotovo bezbrojne ilirske i predilirske gomile ili tumuli i vrlo brojne gradine ili utvrde također ilirsko, predilirskog podrijetla. Brojne od ovih lokaliteta krasi činjenica da su građeni od pravih vapnenačkih pretežno mezozojskih stijena, no osim ove činjenice na mnogim lokalitetima postoje neke druge primjenjene ili interesantne geološke karakteristike. Terenskom prospekcijom, obilaskom i istraživanjem mnogih ovih arheoloških lokaliteta od strane autora došlo se do zanimljivih uvida i spoznaja kako i na koji način su Iliri i Prediliri znali te koristili neke bitne geološke karakteristike prisutne na promatranim lokalitetima. Obrađeni i najreprezentativniji takvi lokaliteti i geološke karakteristike na njima u nastavku se prikazuju sukladno najvjerojatnijem kronološkom slijedu i pripadajućem razdoblju lokaliteta.

PRAPOVIJESNO RAZDOBLJE (KAMENO I BRONČANO DOBA) GRADINA I POLUPEĆINE KOD VIONICE (moguće mlađe kameno doba-neolitik) Ovaj prapovijesni lokalitet smješten je južno od sela Vionica, točnije između Vionice i Bijakovića u općini Čitluk. On obuhvata vrlo zanimljive, već ranije opisane, velike izdanke zaobljenih eocenskih alveolinsko-numulitnih vapnenaca koji se odvojeno uzdižu na relativno zaravnjenoj površini obrasloj šumskom vegetacijom, pri čemu je cjelokupni lokalitet već tada (GLAMUZINA, 2009) okarakteriziran kao 'kamena šuma' kod Vionice. Nakon tadašnjeg spoznavanja vrste i karaktera ovih stijena, nedavnim terenskim obilascima na mikropodručju najvećeg stijenskog izdanka ili bolje reći vapnenačkog brdašca otkriveni su suhozidni ostaci zidova i bedema. Jedan dio tih zidova nalazi se ispred polupećinskih dijelova u srednjem dijelu cijelog ovog vapnenačkog brda, dok se oko samog vršnog dijela pruža tipičan prapovijesni prstenasti bedem s centralnom kamenom gomilom na vrhu.

Slika 1. Položaj prapovijesnog lokaliteta kod Vionice.

Slike 2 i 3. Dijelovi podno masivnih i zaobljenih eocenskih foraminiferskih vapnenaca s ograđenim polupećinskim prostorima.

Slika 4 i 5. Pogled s vrha kamenog brdašca- prema istoku (lijevo) te prema jugu i Međugorju (desno) s vidljivim ostacima prstenastog suhozidnog bedema (strelice) ispod vršnog dijela.

Na koji način je i kako su na ovom lokalitetu iskorištene geološke osobitosti ovih stijena ili bolje reći – pogodnosti ?. U prvom redu to se ogleda u morfologiji ovih eocenskih vapnenačkih izdanaka te u geomorfologiji cijelog ovog mikrolokaliteta. Većina ovih eocenskih bjelkastih vapnenaca su na ovom mikroprostoru polublago i blago zaobljeni tako da je i najviši brdoliki izdanak svojom morfologijom pružio savršenu pogodnost iskorištavanja za prapovijesno stanište. Tako se ispod vertikalnih zaobljenih strana ovih vapnenaca nalazi nekoliko manjih polupećina ispred kojih se fino vide suhozidi koji ih ograđuju kao i to da se nataložilo dosta kulturnog sloja zemlje čijim bi se otkopavanje tek mogao razotkriti cjelovitiji oblik ovih polupećina. Osim polupećina sami vrh najvećeg brdašca, koji je u biti jedan ogroman izdanak eocenskog foraminiferskog vapnenca, je poprilično zaravnjen te je kao takav poslužio kao izvanredan prirodno oblikovan vidikovac i stražarnica nekadašnjim prapovjesnim ljudima. Morfološki ovome vrlo sličan lokalitet s mogućom još većom strarošću nedavno je otkriven i na prostoru sela Služnja gdje su također prisutni veliki zaobljeni izdanci eocenskog foraminiferskog vapnenca. Sve u svemu poprilično je sigurno da se prapovijesni čovjek zbog svojih potreba promatranja okolnog prostora, ostalih plemena, ali i sunca i drugih nebeskih tijela, koristio ovakvim prirodnim uzdignutijim kotama nad zaravnjenom okolicom. GRADINA BOVAN U DONJIM HAMZIĆIMA (moguće rano brončano doba) Na krajnjem sjeverozapadnom dijelu općina Čitluk neposredno južnije ispod ceste TromeđaŠiroki Brijeg u selu Donji Hamzići nalazi se jedno istaknuto vapnenačko brdašce Bovan na kojem je nedvno podignut i blagoslovljen veliki križ i spomen ploča. No osim recentnog križa i spomen ploče na ovom malom brdašcu nalazi se i predilirska gradina koja ima prstenasti bedem koji okružuje veći dio vrha s križem, od zapada pa sve do sjeveroistoka. Bedem je nešto masivniji negoli na prethodno opisanom lokalitetu, no zajedničko je to da je riječ o geomorfološki vrlo sličnom tipu brdašca koji je izgrađen također od donjoeocenskih foraminiferskih vapnenaca tj.alveolinsko-numulitnih vapnenaca. Kao i u prethodnom slučaju, morfološki rezultat u obliku ovog brdašca jest takav da se ovdje nalazi prirodno zaravnjen ili zaglađen stijenski vrh nad okolnim nekih 30-ak m nižim terenom. Neposredno sjevernije odnosno ispod ovog brdašca Bovan pojavljuju se srednjeeocenski glinoviti klastiti na kojima se nalazi nekoliko značajnijih izvora, danas bunara. Ovakav geološko-geomorfološki sklop ovog užeg područja, uključujući morfologiju i tip stijena, reljefne oblike, te hidrogeološke osobine, bez sumnje je itekako pogodovao iskorištavanju i građenju naselja ljudima u prapovijesnom, najvjerojatnije brončanom dobu.

Slike 5 i 6. Brdašce Bovan na ortofoto snimku prije izgradnje spomenika i križa na vrhu s jasno vidljivim trostranim bedemom podno jugozapadne strane vrha i (lijevo) te pogled s vrha danas prema istoku (desno).

PREDILIRSKI OPSERVATORIJ NA GREDI IZNAD ČITLUKA (moguće eneolitik ili rano brončano doba) Na zaravnjenom dinaridski izduženom vapnenačkom okršenom brdu Greda iznad Čitluka nedavno (9 mj.2012.) otkriveno je prapovijesno kultno mjesto obožavanja sunca. Osnovna karakteristika i dokaz koji govori o kultu sunca jest urezani simbol svastike, inače simbol koji je nedvosmisleno povezan sa suncem jer je pronađen na mnogim ilirskim i predilirskim lokalitetima, predmetima, kao i kod mnogih prapovijesnih kultura diljem svijeta u obliku solarnog simbola. No, do štovanja sunca od strane, najvjerojatnije, predilira na ovom dijelu Hercegovine, ne bi ni došlo da reljef i geološke karakteristike nisu takve kakve jesu. Tako je osnovna geomorfološka karakteristika koja je izvanredno poslužila za solarni kult, postojanje uzdignutih izdanaka gornjokrednih vapnenaca koji su na vrhovima blago zaobljeni ili zaravnjeni. Upravo na jednom takvom izdanku koji ima skoro ravan horizonatalan vrh s kojeg se najdalji pogled pruža prema istoku s vidljivošću većom od 50 km, urezana je navedena svastika (sl.8). Kako se s tog vrha stijene savršeno dobro vidi rani izlazak sunca, uzevši u obzir urezanu svastiku, možemo zaključiti kako je ovaj vapnenački izdanak služio u kultu izlazećeg sunca. Pored korištenja u kultne svrhe prastari narodi (Predliri) iskorištavali su i druge geološke osobitosti krajolika, pri čemu je zamijećeno kako su kao put ili stazu koristili jedan rasjed koji u pravcu sjever-jug presjeca gornjokredne vapnence. Kako je većina okolne površine izrazito okršena i teško prohodna, upravo je spomenuti rasjed pružio mnogo laganije kretanje uz paraklazu koja odjeljuje uzdignutije od spušenog krila ili stjenskog bloka.

Slike 7 i 8. Pogled na vapnenačke izdanke prapovijesnog solarnog svetišta gdje najveći izdanak zbog svoje morfologije predstavlja najvjerojatnije 'marker' izlazećeg sunca (lijevo-pogled prema istoku), dok je na prirodno ravnom vrhu drugog izdanka u neposrednoj blizini urezan solarni simbol-svastika (desno).

PREDILIRSKA/ILIRSKA GRADINA KOD SELA ODACI-sjeverozapadno od Čitluka (najvjerojatnije brončano doba) Nešto uniže ispod sela Odaci u općini Čitluk unutar hrastove šume nalazi se ilirska ili pak predilirska gradina prstenasto-ovalnog oblika s jednim vanjskim prstenastim bedemom te velikom centralnom gomilom. S obzirom na ovakav oblik ali i pronađene arheološke nalaze (keramika) s velikom sigurnošću ova gradina se može uvrstiti u brončano prapovijesno doba. Cijela gradina je hodajući šumom sa zemlje gotovo neuočljiva, osobito ljeti kad je obavijena gustom zelenom vegetacijom, no na avionskim tzv.ortofoto snimcima ovaj prapovijesni objekt je vrlo dobro uočljiv. Gledajući tip stijena od kojih je izgrađena ova gradina i geološku građu velikog dijela okolnog terena može se spoznati kako su tadašnji ilirski graditelji itekako dobro poznavali i primjenjivali inženjersko-geološke ili bolje rečeno tehničko-geološke karakteristike područja. Gotovo veći dio površine sa svih strana gradine, osim površine ispod same gradine, izgrađuju srednjeeocenski vapnovito-laporoviti sedimenti ili klastiti. Jedino je poput stjenskog otoka na dijelu gradine prisutna izdanačka zona od gornjokrednih kompaktnih vapnenaca. Ono u čemu se ogleda navedena ilirska primjena geološkog znanja, jest to da unatoč većinskoj okolnoj građi od eocenskih klastita, u građi njihove gradine-i to cijelokupnog bedema kao i centralne velike gomile, nisu upotrijebili gotovo nijedan komad eocenskih klastita već je gotovo 100%-tna građa ovog objekta od gornjokrednih vapnenaca. Ovo su može objasniti i tako što su tadašnji stanovnici ovog kraja vrlo dobro znali razliku u otpornosti na atmosferilije i trošenje, kao i razliku u čvrstoći tj.kompaktnosti između eocenskih klastita i gornjokrednih vapnenaca. Koordinirajući se na osnovu zračnog snimka, dolaskom i obilaskom same gradine zamijećeno je kako je većina vanjskog bedema poprilično razrušena no na malom dijelu bedema uočeno je kako su vanjske strane većih vapnenačkih blokova u baznom dijelu bedema poluobrađene (isklesane) te kako je vanjsko lice bedema imalo dobro poravnatu rubnu ravninu (sl.9). No, uz ovo najočitija primjena geologije odnosno geomorfologije očituje se u tome kako se neposredno ispod bedema uzduž cijele južne i jugozapadne strane, naglo obrušavaju ili ustrmljuju izdanci gornjokrednog vapnenca, što je na jedan način predstavljalo pravi prirodni bedem za sve neprijatelje koji su prilazili s južnih strana ovoj gradini. Vezano za ovo, zamijećeno je kako su tadašnji stanovnici ove gradine većinu prirodnih većih pukotina u ovom južnom strmom izdanačkom dijelu ispod bedema, popunili s velikim blokovima vapnenca, nekima težim i preko 700,800 kg (sl.10). To je osim pomjeranjem rađeno vjerojatno tako što su iznad tih pukotina oni razbijali i lomili veće vrhove izdanaka nakon čega su ih samo prevaljivali u pukotine prepustivši ih vlastitoj gravitacijskoj sili.

Slike 9 i 10. Vidljivi zaravnjeni donji dio bedema s poluobrađenim vapnenačkim blokovima (lijevo), i razni veći i manji komadi vapnenca kojima je popunjena jedna od većih pukotina ispod jugozapadnog dijela bedema (desno).

PREDILIRSKA/ILIRSKA GRADINA KOD SELA GORNJA BLATNICA-sjeverozapadno od Čitluka (najvjerojatnije brončano doba) Na ovom lokalitetu krije se vrlo zanimljiva relativno manja gradina koja datira vjerojatno s kraja brončanog doba. Po svom oblika podsjeća na slovo L, što bi moglo biti rezultat pripadnosti drugom ilirskom plemenu (delmatima?) za razliku od prstenastih gradina, no moglo bi se isto tako raditi najviše o reljefnoj pogodnosti tj.karakteristikama samog mjesta na kojem je ova gradina. Gradina je tako izgrađena na reljefnom malom ali uzdignutom brdašcu od gornjokrednih vapnenaca, s kojega se brzo silazi prema plodnim njivama, šumama i izvorima južno, no isto tako s kojeg se pruža savršen pregled prema istoku, jugu, jugozapadu i zapadu u daljinu preko 50 km. Kao i u prethodno opisanoj gradini i ovdje se neposredno južno ispod gradine nalaze srednjeocenski klastiti bogati fosilnom florom i faunom, koji također nisu uopće korišteni u građi bedema gradine za što su pak korišteni isključivo komadi dobiveni lomljenjem izdanaka gornjokrednog vapnenca. Možda najzanimljivija zamijećena stvar na području ove gradine jest pronađeni vjerojatno namjerno 'obrađeni' subhorizontalno uslojeni izdanak gornjokrednog vapnenca u obliku sjedalice ili trona (sl.13). Neposredno okolo ovog izdanka 'sjedalice' vidljivi su namjerno postavljeni neobrađeni do poluobrađeni komadi vapnenca koji ga poluokružuju. Sami oblik izdanka koji neodoljivo podsjeća na nisku 'fotelju' ili sjedalicu, ograđeni rubni zid kao i položaj neposredno ispod istočnog dijela gradine s izvrsnim pregledom i vidljivošću prema istoku i jugoistoku, ukazuju na to kako je ovaj uređeni stjenski dio predstavljao vjerojatno povlašteni tron za izviđanje, promatranje okoline, kao i za moguće promatranje kretanja sunca.

Slike 11 i 12. Dio južnog gradinskog temelja s polutonsko-tonskim megalitima (lijevo) i dio unutrašnjeg bedema s manjim komadima složenog vapnenca (desno).

Slika 13. Pogled sa strane na vjerojatno obrađen subhorizontalni izdanak u obliku sjedalice ili trona s kojega je promatrana okolica i kretanje sunca.

ŽELJEZNO DOBA ( s nastavkom iz brončanog doba) ILIRSKI GRAD DAORSON KOD STOCA (brončano i željezno doba) Ilirski grad Daorson prema svim dosada upoznatim i istraženim elementima koji čine jedan grad, predstavlja najstariji pravi grad u cijeloj BiH. Naziv potječe od grčkog naziva– ΔΑΟΡΣΩN, upisanog na 10-ak brončano-srebrnih novčića otkrivenih dosada na širem prostora oko ostataka grada. Gledajući povezanost geologije i Daorsona, možemo uvidjeti da se ona najviše ističe u geomorfološkom aspektu i pogodnosti. Ova pogodnost se očituje se u samoj poziciji ili lokaciji grada s debelim i jedinstvenim megalitnim bedemom (sl.14) koji je sagrađen na samom rubu vapnenačke gornjokredne zaravni Banje, pri čemu je nagib slojeva > 55o prema sjeveru, kao i to da se sa južnih, zapadnih i sjeverozapadnih strana vapnenački teren naglo obrušava prema dolje više od 100 m čime je omogućena vrlo dobra prirodna geomorfološka pogodnost preglednosti, vidljivosti i promatranju cijelokupnog okolnog terena. Osim ovoga, gotovo svi dijelovi grada Daorsona bedemi, kule, cisterna, akropola, stepenice itd. su napravljeni isključivo od kompaktnog sivkastog gornjokrednog vapnenca, što govori da su i ovi daorski Iliri iz željeznog doba od svojih prapovjesnih predaka iz brončanog doba nasljedili znanje o najboljoj kvaliteti gornjokrednih vapnenaca za izgrađivanje utvrda, gradina, tumula itd.

Slika 14. Pogled s jugoistoka prema južnom dijelu megalitskog bedema s vidljivim ulaznim gradskim vratima.

Slike 15 i 16. Vidljivost i perspektive iz grada Daorsona; prema jugozapadu (lijevo) te prema sjeverozapadu (desno) s vidljivim izdancima gornjokrednog vapnenca koji se obrušavaju u duboku suhu kotlinu.

ILIRSKA (DAORSKA) UTVRDA ZVONIGRAD KOD GORNJEG POLOGA (brončano i željezno doba) Megalitni fino isklesani i obrađeni komadi vapnenca nisu samo pojava dosada otkrivena u gradu Daorsonu, već je ovakav stil građenja, doduše u puno manjem opsegu, otkriven i na još nekim gradinama ili gomilama u Hercegovini. Jedna od takvih gradina je gradina poznata pod nazivom Zvonigrad, kod koje postoje neki dijelovi gradine i bedema izgrađeni od sličnih velikih megalitnih vapnenačkih blokova s više od 4 stranice ili kuta bez veziva (sl.21). Na ovoj gradini, osim ovih Daorsonu sličnih dijelova zidova, nađeni su još ranije brojni komadi helenističke keramike i novčića što je sveukupno ishodilo čvrstom pretpostavkom da su jednim dijelom povijesti i to u željeznom dobu ovdje vladali helenizirani Iliri Daorsi. No, uz ovakve povijesne karakteristike, gradinu Zvonigrad karakterizira vrlo vidljiva i jasna povezanost gradnje i života u njoj s geologijom i geološkim karakteristikama. Ova povezanost u prvom redu se očituje u geomorfološkom sklopu samog mikrolokaliteta na kojem je napravljena velika centralna gradina ili utvrda. Tako je prospekcijom utvrđeno i snimljeno da se točno na mjestu centralne gradine kao i okolo nje javljaju gotovo okomiti izdanci 0,3 – 0,6 m debelog gornokrednog vapnenca kojima se smjer pružanja slojeva mijenja paralelno pravcu pružanja vanjskog bedema gradine. Drugim riječima se može kazati kako su točno na ovom mjestu izdanci vapnenca bili, i prije izgradnje ikakve građevine, takvog oblika i morfologije da čine prave prirodne zidove ili prirodnu utvrdu. Znači prije izgradnje ove gradine, neke skupine ili par osoba Ilira su obilazili teren traživši i prepoznavši točno ovo mjesto s ovakvim slojevima ili inženjersko-geološkim karakteristikama, kao najpogodnije za izgradnju njihove utvrde ili gradine. Pored ove činjenice, utvrđeno je kako su poput i ostalih opisanih predilirsko-ilirskih građevina, koristili gotovo s 99-postotnim udijelom gornjokredne vapnenca pri čemu je manje od 1% ili zanemariv udio eocenskih laporovitih sedimenata koji su međutim tik sjeverno i istočno ispod gradine dosta rašireni. Uz ove činjenice, možemo dodati i posve sigurno hidrogeološko znanje u ovih Ilira, jer se, ispod same gradine sjevernije u maloj eocenskoj flišnoj sinklinali, nalazi bunar s vrlo zanimljivim megalitnim otvorom ili krunom (sl.20). Kad bi gledali samo prostorni položaj gradine Zvonigrad zapitali bi se što su je tako relativno daleko i udaljeno i od Mostarskog Blata i od r.Neretve napravili, no odgovor bi možda upravo ležao u hidrogeologiji ovog dijela terena jer se u ovoj srednjeeocenskoj uskoj izduženoj sinklinali, koja se pruža sve od Gornjeg Pologa, preko Grabove Drage do Dobrinja, nalaze brojni bunari i izvori koji nikad ne presušuju, što je dakako evidentno prepoznato još tisućama godina ranije. Uz sve ove navedene činjenice, na okolnom prostoru gradine je zamijećeno kako su tadašnji ilirski željeznodobni graditelji direktno in-situ vadili ili cijepali kamen za dobivanje ravnostranih blokova, i to na zapadnom dijelu neposredno iza gradine gdje su vapnenački slojevi debljine većinom od 30 cm do 0,5 m s pukotinskim sustavom okomitim na pružanje slojeva, što je u biti već dijelomično prirodno odrađen posao u dobivanju kockastih i kvadratičnih ravnostranih blokova (sl.23).

Slike 17 i 18. Pogledi s prostora Zvonigrada; prema jugu i Mostarskom Blatu s kanjonom Žvatića ispod gradine (lijevo) te prema eocenskoj fliškoj sinklinali s vododrživim sedimentima prema istoku (desno).

Slika 19. Geološka karta šire okolice ilirske gradine Zvonigrad s označenim položajem gradine (isječak OGK 1:100 000, list Mostar, MOJIČEVIĆ & LAUŠEVIĆ, 1973).

Slike 20 i 21. Megalitski blokovi u otvoru bunara ispod Zvonigrada (lijevo) i dio bedema s očuvanim pravilno složenim velikim obrađenim vapnenačkim blokovima-megalitima (desno) – izvor: http://rb-donjahercegovina.ba

Slike 22 i 23. Okomiti oko 0,5 m debeli vapnenački izdanak s pravcem pružanja JI-SZ-pogled prema SZ (lijevo), i vidljivi dio vjerojatno odcijepljenog dijela sloja vapnenca s vidljivim gotovo okomitim pukotinama ili urezima (desno)

ZAKLJUČAK Nakon pregleda gore opisanih nekih reprezentativnih prapovijesnih i mlađih ilirskih lokaliteta iz većinom jugozapadne Hercegovine, mogu se izvući neke evidentne činjenice i zaključci. Kao prvi zaključak može se navesti to da je gotovo svaki prapovijesni i ilirski objekat ili lokalitet građen i pozicioniran na površinama od karbonatnog vapnenca. Nadalje, gotovo sva većina predilirskih gradina ili lokaliteta iz brončanog doba, koje su u biti i najbrojnije u Hercegovini, nalazi se na –ne slučajno, već pomno odabranim mjestima s geomorfološkim karakteristikama vapnenačkih uzvisina, brdašaca ili rubnih vrhova klisura iznad kanjona ili većih draga. Ova činjenica govori i to da je tadašnjim prahercegovcima iz brončanog i željeznog doba vrlo važno bilo živjeti na ili u blizini onih kota u reljefu s kojih se može jasno vidjeti niži horizont na sve 4 strane svijeta, a posebno prema onoj strani svijeta odakle je prijetila najveća opasnost u obliku drugih plemena i skupina ljudi. Posebna i zanimljiva činjenica može se izdvojiti za nekoliko zasad utvrđenih prapovijesnih obitavališta ljudi u Brotnju, a ona se očituje u korištenju za život mikrolokaliteta s masivnim zaobljenim monolitnim izdancima donjoeocenskog alveolinsko-numulitnog ili foraminiferskog vapnenca radi njihovih morfoloških karakteristika. Tako se na relativno dosta mjesta u Brotnju nalaze pojave ovakvih masivnih stršećih zaobljenih i na vrhu zaglađenih izdanaka donjoeocenskog vapnenca uz čije se strmo nagnute rubove nalaze špilje ili polušpilje koje su kao takve izrazito dobro pogodovale za korištenje, sklanjanje i obitavanje prapovijesnih ljudi možda čak i od vremena starijeg kamenog doba. U pogledu hidrogeologije može se izvući zaključak kako su u velikoj većini stanovnici brončanog i željeznog doba izgrađivali svoja naselja i utvrde tj.gradine na uzdignutim vapnenačkim kotama koje su blizu ili relativno blizu površinama s vodotocima, poljima s izvorima, dolinama rijeka, te izvorima općenito, što je i posve logično iz razloga što je čovjeku za život potrebna voda. U okviru ovoga zapažena je činjenica da je u cijeloj Hercegovini najveći broj brončanodobnih i željeznodobnih gradina i gomila raspoređen uz lijevu i desnu stranu doline rijeke Neretve, i to daleko više negoli u unutrašnjosti zapadne ili istočne Hercegovine. Tako npr. vrlo mali broj gradina prisutan je u centralnom dijelu krške zaravni između Ljubuškog i sela Čerina čemu je vjerojatni i logični uzrok prevelika udaljenost od rijeka, potoka i izvora. U pogledu inženjersko-geoloških karakteristika terena i ovih predilirsko ilirskih lokaliteta može se zaključiti kako su većinom preferirane lokacije s gornjokrednim vapnencima s masivnijim ili sa slojevima debljine veće od 30cm, pri čemu se na nekim lokalitetima iskoristila pogodnost karaktera slojeva i pukotina u direktnom in-situ građenju bedema i gradina. Morfološka karakteristika zaobljenih i na vrhu zaravnjenih vapnenačkih izdanaka, zajedno s pogodnim istaknutim položajem u reljefu, prapovijesnim skupinama ljudi je vrlo dobro služila osim za promatranje okolnog terena, i za promatranje kretanja nebeskih tijela posebice sunca koje je često bilo štovano u najvišem kultnom smislu. LITERATURA GLAMUZINA, G. (2009): Geomorfološke odlike područja između rijeka Neretve i Trebižata u jugozapadnoj Hercegovini. Rudarsko-geološki glasnik 13, 109-125, Mostar. MOJIČEVIĆ, M & LAUŠEVIĆ, M.(1973): Osnovna geološka karta SFRJ M 1:100 000, List Mostar s Tumačem. Beograd. WEB STRANICE (2012): http://fosilihercegovina.blogspot.com/2012/09/arheologija-i-geologija-nove-spoznaje-o.html http://fosilihercegovina.blogspot.com/2012/11/archaeology-megalithic-illyrian-sites.html http://fosilihercegovina.blogspot.com/2012/09/arheologija-otkrice-prapovijesnog.html http://rb-donjahercegovina.ba/tekstovi/gornji-polog-zdenac-2420.aspx http://rb-donjahercegovina.ba/tekstovi/gornji-polog-zidine-zvonigrada-2422.aspx