Ikonografija Svetaca, Proroka, Apostola i Crkvenih Otaca

SVETAČKA IKONOGRAFIJA

Agata, sveta. 3.st. Rodom sa Sicilije. Tadašnji upravitelj Sicilije dozna za njenu ljepotu i dade je dovesti u svoju palaču. Agata izjavi da pripada svome nebeskom Zaručniku. Razjareni upravitelj joj dade škarama odrezati grudi i naredi da je se spali. Noću joj sv. Petar iscijeli ozlijeđene grudi, a velik je potres spasi od vatre. Molila je da joj se skrate daljnje muke i molitva joj bi uslišana. Godinu nakon njene smrti lava iz Etne je zaprijetila gradu Kataniji. Narod pohrli na Agatin grob, uzmu njenu svilenu koprenu i nataknu je na koplje. Kad je lava stigla do svetih moći, skrene u stranu i grad ostade pošteđen. > palmina grana (simbol pobjede) u jednoj ruci, a u drugoj zdjela ili pladanj s dvije dojke. Katkad se vide i škare ili kliješta, a redovito nosi dugačku koprenu. Blagdan: 5. veljače. Agneza, sveta (hrv. još: Janja). 3.st. Imala je tek 13 godina kad se proglasila Kristovom zaručnicom, te se ne htjede udati za sina rimskog prefekta, koji se u nju zaljubio. Mladićev je otac zbog toga dade odvesti u javnu kuću, gdje joj svukoše odjeću. Ona stade moliti da joj tijelo ostane čisto, pa joj naraste duga kosa i prekrije svo tijelo a s neba joj se spusti blistava haljina. Prefekt naredi da je spale na lomači, no ona u plamenu ostane neozlijeđena. Naposlijetku joj jedan od vojnika mačem odrubi glavu. Mnogi su dolazili na njen grob, te se jednom sjajući slavom ukazala, a do njenih je nogu bilo janje: znak čistoće. > janje, katkad mač ili plamen. Ponekad se slika s dugom kosom u dugoj haljini. 21. siječnja. Akacije, sveti (i deset tisuća mučenika- vojnika) Rimska legija (u kojoj je bio i satnik Akacije) je pred jednu odlučnu bitku s mnogo jačim neprijateljem sva prešla na kršćanstvo. Usprkos vijernosti caru, čitava je legija od cara Hadrijana osuđena na smrt. Akacija i deset tisuća vojnika izbičevali su, okrunili trnovom krunom, proboli kopljima i na kraju raspeli ili, po drugoj verziji, pobacali u jamu punu trnja. > Akacije: vojnik s trnovom grančicom ili križem u ruci, često mu je na glavi trnova kruna, a u ruci mač i palma. Prikazuje se također skupina vojnika koje gole bacaju u provaliju punu trnja na koje se nabadaju, a Akacija i kao sveca na nebu ispod kojeg je prikazana pobjeda nad Turcima kod Siska. 22. lipnja. Aleksije sv., asketa Rimski ga je kalendar izbrisao jer mu je život previše fabulozan. Štuje se u Istočnoj crkvi. On se, po legendi, u prvoj svadbenoj noći iskrao iz bračne sobe i nestao, te je živio nepoznat, najprije 17 godina u Edessi, a zatim u Rimu opet 17 godina pod stubištem u roditeljskoj kući, neprepoznat od svojih najbližih. Kult mu se u sr. vijeku veoma raširio po cijeloj Europi. > hodočasnik (poput sv. Roka) s putničkim štapom i tikvicom, školjkom na prsima, kako dijeli milostinju. Prikazuju ga i kao bolesnika pod stubištem roditeljske kuće. 17. ožujka.ž Anastazija sv. (Stošija, Nasta), 4.st. Srijemska mučenica za Dioklecijanovih progona. Sahranjena u Sirmiju, a relikvije su joj u 5.st. prenesene u Carigrad. U 9.st. je te relikvije dobio zadarski biskup sv. Donat u znak izmirenja Bizanta sa Zadrom. Pohranio ih je u crkvi sv. Petra koja se otada naziva sv. Stošijom. Po legendi je bila Rimljanka, koju je muž zatvorio u kućnu tamnicu zbog njene želje za djevičanstvom. U tamnici ju je svojim pismima tješio sv. Krizogon (Krševan). Nakon

muževe smrti prati K. u Akvileju i prisustvuje negovu mučeništvu. Vraća se u Sirmij gdje pohađa zatvorene kršćane. Spaljena je na lomači. > Na starijim prikazima: u carskoj odori s krunom na glavi i križem u ruci. Ponekad u redovničkom odijelu. Prikazuju je s palminom grančicom, ili privezanu uz lomaču, ili držeći plamen u ruci. Od vremena renesanse: s posudom u ruci za balzamiranje mučeničkih tjelesa. Anastazije sv (hrv još: Staš), 4.st. Tkalac iz Akvileje. Za vrijeme Dioklecijana zbog kršćanstva bačen u tamnicu i nakon mučenja bačen u more s mlinskim kamenom oko vrata. > mlinski kamen. Blagdan: 7.rujna. Antun opat sv. 4.st. Često se javlja u renesansi. Rođen u Egiptu u bogatoj kršć. obitelji. Razdijelio je svo imanje i otišao u pustinju gdje je proveo većinu života. Njegova borba protiv napasti koje je nazivao demonima, predmet je mnogih umj. djela. Kad mu je bilo devedeset godina Bog ga uputi na Pavla pustinjaka, te ga Antun pođe tražiti. Naiđe na putu na mnoge kušnje: Kentaura, Satira, Đavla... No Antun sve napasti otjera znakom križa, te stigne do pećine gdje je živio Pavao. Otada su živjeli zajedno, a gavran, koji je ranije Pavlu svaki dan donosio pola kruha, sada je donosio jedan cijeli kruh. > smatra se ocem monaštva, pa se prikazuje s kukuljicom i habitom. Na lijevom mu je ramenu modro slovo T – početno slovo riječi Theos= Bog. Podupire se o štaku i nosi zvonce u ruci. Često ga prati svinja, simbol demona i požude. U rukama često drži ili nogama gazi snop plamenova (podsijeća na njegovo viđenje paklene vatre). 17.siječnja. Antun Padovanski sv. 13.st. Rođen u Lisabonu. Pridružio se sv. Franji Asiškom, koji se oduševio mladićevim govorničkim darom. Predavao je u Bologni i Padovi. Postoji legenda o krivovjercu koji nije htio vjerovati u Krista dok magarac ne klekne pred sv. sakramentom. Kad je sv. Antun izašao iz crkve noseći euharistiju umirućem, sretne magarca koji klekne. > često se prikazuje s magarcem koji kleči, a obično je odjeven u franjevački habit. Drži ljiljan, procvjetali križ, ribu, knjigu i plamen. Od renesanse se prikazuje s djetetom Isusom na rukama. 13. lipnja. Anzelmo (Asel) Ninski Osnivač i prvi biskup ninske crkve. Sa svojim pratiteljima Ambrozijem i Marcelom krenuo u današnju Hrvatsku i mnoge obratio na kršć. > u starijim prikazima kao orans u misnici, zatim s knjigom u lijevoj ruci, s mitrom na glavi i desnicom podignutom na blagoslov. 21. travnja. Apolinar, 1.st. Prema legendi, učenik sv. Petra. Brojna čudesa mu se pripisuju: znakom križa ozdravlja slijepca, istjeruje đavle, a kad su ga prisilili da uđe u Apolonov hrama, on se sam od sebe srušio, u tamnici ga je hranio anđeo. Među ostalim, mučili su ga i svrdlima. Ubijen je toljagom. > biskup u orjentalnoj odori, s crnim križem, u scenama iz života. Toljaga, gavran, mač. 23. srpnja. Apolonija, 3.st. U Aleksandriji je živio neki vrač, koji je pokrenuo progonstvo kršćana. Mnogi pobjegoše, ali Apolonija ostane u gradu da pomogne onima koji nisu mogli pobjeći. Stoga je vlasti dadoše uhititi i narediše joj da žrtvuje poganskim božanstvima. Ona učini znak križa i kipovi se

raspadoše u tisuće komadića. Za kaznu je privezaše uza stup, pa joj kliještima čupahu zube. Izvedoše je iz grada, gdje je već bila pripremljena lomača. Apolonija se sama baci u vatru noseći svoje tijelo Kristu. > palmina grana i kliješta s iščupanim zubom. 9. veljače. Barbara, 3.st. U Heliopolisu u Egiptu, odgojena kod svog oca, bogatog poganina koji joj je sagradio veliku bogato opremljenu kulu da se netko ne bi njome oženio i odveo je od njega. Budno su je čuvali. Preobrativši se na kršćanstvo, naredi radnicima da na kuli otvore treći prozor (prije su bila dva) u znak Svetog Trojstva. Otac, razjaren zbog toga, izruči je vlastima koje narede da se Barbara udari na muke. Napokon joj otac sam odrubi glavu. > kula s tri prozora, katkad nosi kalež i hostiju. Paunovo pero se odnosi na njen zavičaj. 4.12. Benedikt, 6.st. Osnivač benediktinskog reda. Rođen u kraju koji se danas zove Umbrija. Još kao mladić je pošao u pustinjake, te je za života privukao mnoge učenike koje razdijeli u 12 samostana s opatom na čelu. U Monte Cassinu napise temeljno pravilo (Regula). Sestra mu Skolastika postade glavaricom prve zajednice benediktinskih redovnica. > bujna bijela brada, u benediktinskom habitu, sa štapom i mitrom. Golubica predstavlja dušu njegove sestre koju je vidio kako leti u nebo. Kristalna čaša sa zmijom ili razbijena čaša iz koje se prolijeva vino podsjeća na otrovano vino kojim su ga pokušali usmrtiti. Gavran podsjeća na pticu koju je hranio dok je živio u pećini. Kažiprst na usnama odnosi se na pravilo o šutnji. Sjajne ljestve: one po kojima se, kažu, uspeo na nebo. Katkad se prikazuje i kao mladić koji se valja gol po trnju da kazni tijelo za grijeh požude. Javlja se i kos – simbol demonskog napastovanja. Zaštitnik Europe. 11. srpnja Bernard, 12.st. Opat u Francuskoj. Veliki duhovni vođa, osnovao samostan u Clairvaux-u. > bijeli cistercitski habit, knjiga i pero u ruci, ponekad s demonom u lancima. Prikazuje se i s tri mitre do nogu i s košnicom kao simbolom rječitosti. Kapljice Bogorodičina mlijeka mu kaplju u usta, a do njega znaju biti i znakovi Kristove muke. Blaž (Vlaho), 3.st. Po zanimanju liječnik. Povukao se u planine. Divlje ga životinje nisu napadale, već su mu dolazile za pomoć u nevolji. Kraljevi lovci su mislili da je vrač, pa su ga zarobili. Osuđen je na muke: da mu se tijelo poraskida željeznim češljem i baci u jezero. Rane su mu zacijelile i hodao je po vodi, te propovijedao. Napokon mu je odrubljena glava. > starac sa sijedom bradom, odjeven kao biskup. Drži željezni češalj i upaljenu svijeću. Kao zaštitnik Dubrovnika u ruci drži model grada. 3. veljače. Bruno, 12.st. Rođen u Kölnu. Postaje benediktinac i povlači se s istomišljenicima u pustoš zvanu Kartuzija. Tu osniva novi red. > prikazuju ga kao redovnika, u odjeći njegova reda. Atributi: zemaljska kugla, zvijezda, vijenac zvijezda, mrtvačka glava. 6. listopada Cecilija, 3.st. Kći rimskog patricija, koji ju je odgajao kao kršćanku. Zaručena za Valerijana, kojemu je nakon vjenčanja rekla da je položila zavjet djevičanstva. Jednom Valerijan opazi kako anđeo stoji do nje držeći dvije cvjetne krune. Onu od ljiljana položi na glavu Ceciliji, a onu od ruža njemu. Kasnije rimski upravitelj dade pogubiti Valerijana i Braću mu radi obraćena na kršć., te uhiti Ceciliju. Kad ona odbije žrtvovanje poganskim bogovima, pokuša je zadaviti. Pošto

mu nije uspjelo, dade joj odrubiti glavu pa tri puta udari, ali joj samo izrani vrat. Cecilija ostade na životu još tri dana i razdijeli sve svoje imanje siromašnima. Smatralo se da je za života mogla čuti anđeosko pjevanje i svirati na bilo kojem glazbalu. > pojavljuje se slušajući glazbu, pjevajući ili svirajući. Katkad se prikazuje s tri ožiljka na zatiljku, a na glavi je kruna bijelih i crvenih ruža. Orgulje. 22. 11. Četrdeset mučenika, 4.st. Četa vojnika pod zapovjedništvom Agricole. Isticali se hrabrošću, ali su svi bili kršćani. Agricola ih stavi na raznovrsne muke. Najprije su ih tukli kamenjem, zatim ih ostavili na zaleđenom jezeru. Blizu se nalazilo toplo jezero u koje je jedan vojnik prešao. Tada se s neba spusti četrdeset kruna za mučenike. Pošto je jedna ostala bez nositelja, jedan vojnik iz publike prijeđe na jezero pa njemu pripadne kruna. Agricola se razbjesni te im dade polomiti kosti i baciti ih na lomaču. > krune, led i vatra. 10. ožujka. Ćiril i Metod, 10.st. Rođeni u Solunu. Pošli u Moravsku propovijedati evanđelje, te su preveli na slavenski jezik bogoslužne knjige, pisane glagoljicom. Optuženi od njemačkih misionara, odoše u Rim pred papu koji im da blagoslov. Konstantin uđe u samostan i uzme monaško ime Ćiril. Metoda papa zaredi za biskupa i pošalje ga u Panoniju. > obično se prikazuju zajedno. Sv. Ćiril u habitu s kukuljicom, a u ruci mu svitak s glagoljskim natpisom, a Metod u biskupskoj odori. 7. srpnja. Dionizije (franc: St. Dénis), 3.st. Prvi biskup Pariza. Mučen u progonstvu, bačen pred divlje zvijeri. Legenda kaže da je glavu nosio u rukama do mjesta gdje je kasnije načinjena opatija St. Dénis. > biskup koji u rukama nosi svoju glavu. Dominik, 13.st. Osnivač dominikanskog reda. Rođen u Španjolskoj, putovao i propovijedao. > prikazuje se u habitu svog reda. Krunica – prima je od Bogorodice, jer se smatra da je on ustanovio tu pobožnost. Do njega je često pas s bakljom u ustima. Zvijezda na čelu ili u aureoli podsjeća na onu koja se pojavila na njegovu čelu prilikom krštenja. Ljiljan kao oznaka čistoće. Doroteja, 3.st. U Kapadociji. Kršćanka, na glasu zbog ljepote. Osuđena na muke i smrt. Neki mladi Teofil joj se rugao i tražio da mu donese iz nebeskog vrta voća i cvijeća. Ukaže se anđeo, preda mu košaru s darovima (a bila je veljača), a Teofil se obrati i podnese mučeničku smrt. > ruže u ruci ili kosi, ili košarica s tri ruže i tri jabuke koju pridržava anđeo. Katkad ona košaricu prinosi Bogorodici s Isusom. Ponekad je privezana uz lomaču. 6. veljače. Erazmo (Elmo), 4.st. Biskup u Antiohiji, mučen u Sirmiju i odveden u Italiju gdje mu vade crijeva. > često ga slikaju s crijevima namotanim na motovilo. Vatra sv. Elma: snopići električnih iskrica koji se pojavljuju na jarbolima za vrijeme nevremena. 2. lipnja. Eufemija (Fuma), 3.st. Progonjena zbog vjere, no vatra je nije mogla spaliti, lavovi je nisu htjeli proždrijeti. Odrubljena joj je glava. > lav, medvjed, palmina grana, mač. 16. rujna.

Eustahije, 2.st. Zapovjednik pretorijanaca cara Trajana. Za vrijeme lova ugledao bijelog jelena, između čijih je rogova svijetlio križ, a na njemu lik Kristov. Glas mu reče da će trpjeti mnoge muke. Ženu mu odvukoše gusari, a sinove divlje zvijeri. Eustahije pobježe u pustinju i tek nakon 15 godina molitve vrati mu se obitelj. Car ih osudi na smrt. Sve četvoro zatvoriše u utrobu golema mjedenog bika i zapališe vatru. > vojnik ili vitez na konju, u pratnji pasa. Najčešća oznaka mu je bijeli jelen s raspelom. Ponekad je do njega mjedeni bik. 20. rujna. Filomena Po legendi, djevica i mučenica prvih kršćanskih vremena, utopljena u Tibru. Kult joj je dokinut kad su znanstvenici ustvrdili da nije riječ o mučenici nego o nekoj kršćanki kojoj su nadgrobni natpis i simbole: palmu, bršljan i strijelu, krivo protumačili. > mlada djevica uz rijeku s ljiljanom, sidrom i tri strelice u rukama. Fina, 13.st. Iz Toskane. Razboljela se kao djevojčica i živjela 5 godina u mukama. Izrađivala je odjeću za siromašne te ostala nepomična. Za ležaj je uzela drvenu ploču da bi time povećala svoje muke. Napadali su je štakori, a kad su joj nakon smrti tijelo podignuli s ploče, drvo je bilo prekriveno bjelim ljubicama. > štakor, ljubice. Franjo Asiški, 12.st. Rođen u Assisiju 1182.god. Životopis mu je napisao sv. Bonaventura, a služio je potkraj 13.st. i Giottu kao izvor za čuveni niz franjevačkih fresaka u gornjoj crkvi u Assisiju. Odluku da se posveti Bogu donio sa 24 godine. Jednog mu se dana ukazao Krist i pokazao mu zgradu s mnogo oružja i zastava, te mu obećao da će sve to pripasti njemu i njegovim vojnicima. To je Franjo shvatio kao da treba nastaviti s vojničkim životom, no kad je navratio u zapuštenu crkvu sv. Damjana da se pomoli, glas mu s raspela reče da mu popravi ruševnu kuću. Franjo tada potajno proda nekoliko bala svile iz trgovine svog oca, koji ga zatim optuži za krađu. Na sudu kod biskupa Franjo svuče odjeću, odričući se oca, a biskup ga ogrne svojim plaštom. Proseći, Franjo započne popravljati crkvu sv. Damjana, a zatim i napuštenu benediktinsku crkvu sv. Marija od Anđela, koja postade prvom kućom franjevačkog reda. Sv. Damjan postade kućom maticom ženskog ogranka franjevaca zvanih siromašne klarise, reda što ga pokrenu sv. Klara. Pravila: čistoća, poniznost, poslušnost i siromaštvo. Kada je tražio odobrenje za pokretanje reda, isprva je naišao na otpor, sve dok papa nije imao viđenje u kojem Franjo podupire nakrivljenu lateransku baziliku. Putovao je po Španjolskoj, sj. Africi i Siriji, gdje je netaknut ušao u palaču samog sultana. Život mu je isprepleten s mnoštvom čuda: istjerivanje đavla, čudo na božičnoj misi kada mu se Isus ukazao u naručju, izbijanje izvora nakon molitve. Gajio je ljubav prema divljim životinjama, propovijedao pticama. Vrhunac života su mu post i molitva od 40 dana u planinskoj osami, gdje mu se ukazao serafin s likom raspetog Krista, od kojeg Franjo primi stigme, koje je nosio do kraja života. Trpeći od sljepoće i drugih bolesti umro je u crkvi sv. Marije od Anđela 4. listopada 1226. > tamnosmeđi habit, od serafa prima stigme. Lubanja, ljiljan, raspelo, vuk, janje. U ciklusima su i prikazi simboličnog vjenčanja sa Siromaštinom i primanje djeteta Isusa iz Marijinih ruku. 4. listopada.

Gertruda, 7.st. Redovnica. Prema legendi, koja govori o njenoj strpljivosti, miševi su joj pojeli svu pređu a ona se nije rasrdila. > redovnica s preslicom u ruci i mišom na njoj. Hilarion, 3.st. Život mu je opisao sv. Jeronim. Rodom iz Gaze u Palestini, učenik sv. Antuna opata. Život proveo u pustinjama Egipta, Sicilije, Dalmacije i Cipra. U Epidauru oslobodio stanovništvo od neke velike zmije i morskih valova. Umro na Cipru. > pustinjak, odjeća od kože, s knjigom u ruci nastupa protiv zmaja Ivan Trogirski, 11.st. Biskup. Provodio strog pokornički život, isticao se miroljubivošću i blagošću. Jednom kod mise mu je na glavu sletjela golubica s neba kao znak Duha Svetoga. Kad je tuča jednom otukla sve vinograde, naredi da se malo preostalog grožđa stavi u tijesak. Tada iz tijeska čudesno poteče golema količina izvrsna mošta. Na putu prema Šibeniku mu se jednom desio brodolom, pa je šetao posred valova. A kad su mu nakon smrti Mlečani htjeli odnijeti ruku kao relikviju, ruka je iz Mletaka zrakom doputovala u Trogir do svečeva groba. > biskupska odora, grožđe i tijesak, golubica i odvojena ruka. Katkad se slika i kako hoda po vodi. Jelena Križarica, 4.st. Majka Konstantina Velikoga. Dala sagraditi mnogo crkava. Zaputila se na hodočašće u Jeruzalem, gdje je na brdu Kalvariji pronašla tri križa i natpis: inri. Da bi ustvrdila koji križ je pripadao Isusu, dovela je bolesnika, koji je odmah ozdravio kad se dotakao njegova križa. Pronađeni su i čavli. Dva je dala Konstantinu, koji ih je stavio na kacigu i na opremu svog konja. > kruna na glavi, u ruci križ, čavli i čekić. Katkad drži i model Sv. groba, a često križ pridržavaju i anđeli. 18. kolovoza. Juraj, 4.st. Rimski časnik, mučen u Kapadociji za Dioklecijana. Kult mu se prije 12.st. širi u Europu gdje dostiže vrhunac u križarskim ratovima. Mnogi se gradovi stavljaju pod njegovu zaštitu ( stara engleska zastava – zastava sv. Jurja: crveni križ na bijelom polju). Uvodi se motiv njegove borbe sa zmajem. U jednom gradu su zmaju morali svaki dan slati dvije ovce. Kad je ovaca nestalo, poslali su mu kockom odabranu kraljevu djevojku. Ona je putem srela Jurja, koji kopljem ubije zmaja i odvuče ga u grad. Grad se obrati na kršćanstvo, da bi se nedugo zatim pod pritiskom cara vratio na poganstvo. Gradski sudac dade uhvatiti Jurja. Muče ga oštrim češljevima za vunu i rane mu posiplju solju. Vrač mu daje otrov, ali Juraj, prekriživši pehar, preživi. Vrač se obrača na kršć., a Jurja muče na kotaču, bacaju u kotao s olovom, vode ga u hram, kojeg oganj s neba spali do temelja, vuku ga konji po gradu ili ga raščetvoruju, krvnik mu odsijeca glavu, komada tijelo i baca u bunar. Iz bunara anđeo odnosi Jurjevu glavu. > na Bizantu: a) mladi golobradi ratnik, b) u dvorskoj ili liturgijskoj nošnji s križem u ruci. Na Zapadu isprva kao na Bizantu, a od 12.st.: vitez- rjeđe stojeći, češće kao konjanik u suvremenoj ratničkoj odjeći, koji kopljem ubija zmaja. Uvjek je mlad, bezbrad, duge valovite kose. Koplje ili mač, štit (bijeli sa crvenim križem), zastava, zmaj. Justina, 4.st. Padova. Kći kršćanskih roditelja, ostala siroče u 16. godini. Kad je jednom putovala, zaustaviše je vojnici i odvedu caru, koji naredi da joj bodežom probodu grkljan. > palma, do

nogu joj čuči jednorog, simbol djevičanstva. Ponekad ima bodež u grlu ili grudima. I ona i sv. Justina Antiohijska imaju posve iste oznake, pa se teško razlikuju. 7. listopada. Katarina Aleksandrijska, 3.st. Navodno kraljevske krvi, Čuvena po ljepoti i učenosti. Prije krštenja usnula kako je Dijete Isus ne želi za svoju službenicu jer nije dovoljno lijepa. Nakon krštenja joj se Isus ponovno ukaže, uzme je za nebesku zaručnicu i pokloni joj prsten, koji je našla na ruci kad se probudila. Odlučila je posjetiti cara i nagovoriti ga da ne proganja kršćane. Car pozva najbolje filozofe, koje Katarina preobrati, pa ih rasrđeni car dade smaknuti. Katarinu svežu između četiri kotača optočena oštricama, da se razdere na komade. Plamen s neba spali kotače, pa Katarini odrubiše glavu. > mnogo se slikaju njene zaruke s Kristom. Obično nosi krunu, palmu i mač. Katkad drži i knjigu. Kotač s oštricama. 25. studenoga. Katarina Sijenska, 14.st. Molila je da i njoj Krist bude nebeski zaručnik. Obitelj joj se usprotivi, sve dok jednog dana otac ne zateče golubicu kako joj lebdi nad glavom. Dopusti joj da stupi u dominikanski red, gdje ostane tri godine. Tada napusti samostan i posveti se brizi za siromašne i bolesne. U Pisi je za vrijeme molitve dobila stigme. > dominikanski habit, pokazuje stigme, drži križ s ljiljanom ili srce, a katkad ima na glavi trnovu krunu. Omiljena tema su njene mistične zaruke. 30. travnja. Kimernisa, legendarna mučenica Lijepa kći portugalskog kralja, koja se zaljubila u Krista. Kad ju je zaprosio jedan kraljević, molila je Isusa da je unakazi, pa joj je narasla brada. Otac je dade pribiti na križ. Dok je visjela, prolazio je guslač koji joj je zasvirao, a ona mu je poklonila svoju zlatnu cipelicu. > u 20.st. kult joj je utrnuo. Prikazuje se na križu u dugoj haljini, s dugačkom bradom, a do njenih je nogu guslač s cipelicom. Klara, 13.st. Assisi, učenica sv. Franje Asiškog. Osnovala red siromašnih klarisa, kojemu je glavno područje djelovanja bilo zbrinjavanje i odgoj siromašnih djevojaka. Prema legendi, dok su joj samostan opsjedali Saraceni, uzela je piksidu sa hostijama, stavila je na prag i počela moliti. Kad to opaziše, Saraceni pobjegoše. > siva haljina s crnim velom i franjevačkim pojasom. Piksida s hostijama, katkad ljiljan, palma ili čestica Kristova križa u moćniku. 11. kolovoza. Klement papa, 2.st. Jedan od prvih rimskih biskupa. Učenik sv. Petra i sv. Pavla. Za vladavine Trajana, prognan na rad u kamenolome, gdje su trpjeli zbog nestašice vode. Kada Klement zamoli Boga za pomoć, pojavi se janje i odvede ih do mjesta gdje Klement udari svojim trnokopom. Poteče izvor, a razjareni mu progonitelji svezaše sidro oko vrata i baciše ga u more. Kad se voda povuče, otkrije se mali hram, a u njemu svečevo tijelo. > sidro, janje, izvor, papinska odjeća. 23. 11. Korbinijan, 7.st. Biskup. Jednom kad je hodočastio u Rim, medvjed mu je rastrgao mazgu s teretom, pa je medvjed morao na svečev nalog sam dalje nositi teret. > slika se kako mu medvjed razdire mazgu, ilikako nosi teret na leđima. 8. 9.

Kristofor, 3.st. Mučenik iz Palestine. Visoka rasta i velike snage. Želio je pronaći najmoćnijeg vladara kojemu bi služio. Došao je do kralja, koji se prekrižio kad je čuo kako je njegov pjevač spomenuo Sotonu, pa je Kristofor odlučio poći u potragu za Sotonom. Našao ga je i zajedno su putovali, sve do jednog križanja kada Sotona, prestrašen, nije htio poći dalje. Kristofor opet uvidje da ne služi najvećem, pa se dade u potragu za Kristom. Na jednoj je nabujaloj rijeci pomoću palmina debla prenosio ljude preko bujice. Jedne ga noći zovnu neko dijete, te ga zamoli da ga prenese. Kristofor ga stavi na ramene i zagazi u vodu. Bujica je bivala sve veća, a dijete sve teže. Kad je Kristofor jedva stigao na drugu stranu, Dijete mu kaže kako je na leđima nosio Stvoritelja svijeta, jer je ono Krist. Kaže mu i da zabode svoj štap u zemlju i da će on do jutra procvjetati i donijeti plod. To se i dogodi pa se Kristofor obrati na kršćanstvo. Kasnije, kad je bio pozvan pred kralja kaže kako se ranije zvao Oforos: nosač, a sada mu je ime Kristoforos – jer je nosio Krista. Kralj ga tada udari na muke i odrubi mu glavu. > prikazuje se kako gazi vodu s djetetom na ramenima. U ruci mu je obavezno štap od palmina debla. Krizogon (Krševan), 3.st. Rimski vitez, bačen u tamnicu za Dioklecijana, iz koje je pismima hrabrio sv. Anastaziju (Stošiju), koju je muž poganin držao u kućnom pritvoru. U Akvileji mu se sjekirom odsjekla glava, a tijelo mu se bacilo u more, kada je odbio zanijekati Krista. Svećeniku Zoilu se ukaže Krizogon u snu i pokaže mu gdje se nalazi tijelo. Zoilo ga sahrani i iz Akvileje ga prenese u Zadar, gdje se dogodilo mnogo čudesa. > vitez u oklopu, u ruci križ. Rjeđe u redovničkom odijelu s opatskim križem. kao zaštitnik Zadra prikazan je na konju s kopljem i zastavom obilježenom križem i s mačem o pojasu. Kuzma i Damjan, 3.st. Blizanci, život posvetili liječenju. Kad su liječili jednog bolesnika, odsjekoše mu nogu pa mu staviše drugu nogu jednog netom preminulog crnca. Tu je scenu, uz ostale renesansne umjetnike, oslikao i Fra Angelico. Za vrijeme Dioklecijana uhvatiše ih, baciše u more, pa u vatru, ali ostadoše neozlijeđeni. Tada ih privezaše na križ i kamenovaše, ali se kamenje odbi i usmrti one koji su ga bacali. Naposlijetku im odrubiše glavu. > uvijek zajedno, u liječničkoj odori: dugim crvenim pregačama i kapama, u rukama drže posude s pomašću, mužar i tučak ili neku liječničku spravu. 26. rujna. Leonard, 6.st. Mladost proveo na dvoru kralja Klodviga, a zatim se povukao u samoću. Kako je kraljicu oslobodio porođajnih muka, kralj mu je darovao jednu šumicu gdje je sagradio samostan. Kralj mu je dao i punomoć oslobađanja zatvorenika. > opatska odjeća, mitra, opatski štap. Okovi, lanci. 6. studenoga. Longin Rimski vojnik koji je bio nazočan raspeću na Kalvariji. Prema predaji, on je probo Kristov bok kopljem i povikao: «Zaista ovo je Sin Božji». Primio je krštenje od apostola i mnoge obratio. Kad su ga vodili pogubiti, obećao je upravitelju da će mu se vratiti vid čim mu odrube glavu. To se i dogodilo, pa se upravitelj obratio. > dva načina: 1. stoji podno križa s kopljem, gledajući prema Kristu ili češće 2. sjedi u sedlu kao rimski vojnik, gledajući u vis, a u ruci mu kaciga.

Lovro, 3.st. Rođen u Španjolskoj, a s papom Sikstom II. došao u Rim, gdje je zaređen za arhiđakona rimske crkve. Kad je uhvaćen Siksto II i osuđen na smrt, kaže on Lovri da pričeka tri dana i za to vrijeme siromasima razdijeli crkveno blago. Nakon pogubljenja, rimski prefekt zatraži od Lovre blago, a Lovro mu odgovori da će ga dobiti za tri dana. Za to vrijeme okupi veliki broj siromaha i bolesnika, dovede ih pred prefekta i kaže mu kako su oni istinsko blago Kristove Crkve. Perfekt naredi da se Lovro polagano prži na žaru, a on mu je, pržeći se, doviknuo kako je već pečen s jedne strane, da ga sad ispeče s druge i pojede. > đakonska odjeća s palmom u rukama. Roštilj (žar), se ponekad ispušta, a mjesto njega nosi zdjelu ili vrećicu sa zlatnim novcem. Katkad mu je dalmatika sva u plamenu. 10. kolovoza. Lucija, 3.st. Sirakuza. Zbog bolesti majke pođe u Kataniju na grob sv. Agate, koja joj se ukaže i prorekne joj da će majka ozdraviti, ali da će Lucija podnijeti teške muke. Lucija sve imanje podijeli siromasima, što joj razljuti zaručnika, koji je prijavi vlastima kao kršćanku. Vojnici su je htjeli odvesti ali je nisu mogli pomaknuti s mjesta, premda je bila u volove upregnuta. Tada su je spalili, ali je vatra ni ne dodirnu. Umre tek kada joj je vojnik zabio bodež u vrat. Po legendi je iskopala oči i poslala ih nekom svom proscu, koji je bio njima očaran, da ne bi u mahnitosti učinio kakvo zlo. > oči na pladnju ili u ruci, bodež i rana na vratu, svjetiljka. 13.prosinca. Margareta, 3.st. Antiohijska mučenica. Upravitelj Antiohije se htjede njome oženiti, ali mu ona izjavi da je već zaručena za Isusa Krista. Tada je bačena u tamnicu gdje joj se prikaže đavao u obliku zmaja. Margareta učini znak križa na prsima, a zmaj je proguta. Križ poče sve više rasti te naposlijetku prepolovi zvijer, a Margareta osta neozlijeđena. Upravitelj naredi da se pogubi, a ona postade pomoćnicom u porodiljnim bolovima. > zmaja gazi nogama ili stoji neozlijeđena kraj njegovih otvorenih ralja. Često drži križ i nosi krunu i mučeničku palmu. Marija Egipatska, 5.st. U Aleksandriji živjela grešnim životom te pošla na hodočašće da bi zavodila putnike na grijeh. U Jeruzalemu htjede ući u crkvu, ali je na pragu zaustavi vizija Gospe. Zakune se da neće više griješiti. Kupivši tri kruha, pođe u pustinju gdje osta mnogo godina. Prijeđe preko rijeke Jordan ne smočivši noge, da bi joj svećenik udijelio svetu pričest. Također ga zamoli da se vrati i dogodine. Kad se on vratio, nađe je mrtvu s porukom u pijesku da je sahrani. Uto naiđe lav i svojm šapama pomogne iskopati grob, jer je svećenika izdala snaga. > starica s dugom kosom do gležanja, u ruci drži tri kruha, a katkad joj je do nogu i lav. 2. travnja. Marija Magdalena Prihvaćena kao velik primjer obraćena grešnika. Stajala pod križom plačući, svjedok Isusova polaganja u grob, prva apostolima dojavila vijest o Kristovu uskrsnuću. Prema jednom kazivanju, gdje je poistovjećena s Marijom iz Betanije, nakon uskrsnuća se otisnula s Lazarom i Martom na more, bježeći od progonstva. Stigli su do današnjeg Marseillesa, gdje su mnoge obratili. Kasnije se Marija povukla u pustinju, gdje joj je anđeo donosio hranu. > omiljeni je lik u vrijeme renesanse, najizrazitija joj je oznaka alabasterna posudica za pomasti, jer je Isusu pomazala noge. Ponekad je drži u ruci, a ponekad joj je do nogu ili je pridržava anđeo. Često ima dugu kosu koja prekriva cijelo tijelo, a ponekad je anđeli nose prema nebu da primi okrepu. Ostale su joj oznake raspelo i lubanja. 22. srpnja.

Marina / Marin, 8.st. Mala Azija. Otac udovac, poveo je sa sobom u samostan, preobučenu u dječaka. Tada ju(ga) je gostioničareva kći optužila da ju je silovao pa ga je opat kaznio da živi izvan samostana. Kad je umro, otkrila se istina i redovnici se pokajaše. > žena, pustinjakinja, s malim djetetom na rukama ili ubija zmaja. Martin, 4.st. Rođen u Panoniji za cara Konstantina. Otac mu zahtijevao da se posveti vojničkom zvanju. Jednom na putu za Amiens, naiđe na prosjaka. Skine plašt, pa ga rasiječe popola i polovinu dade siromahu. U snu mu se te noći ukaza Isus, pa se Martin odluči posvetiti redovništvu. Sazna da su ga imenovali za biskupa u Toursu. Željan da nastavi život u samoći, Martin se sakrio pred poslanicima. Odala ga je guska koja mu je gakanjem otkrila dvorište. > biskupska odora, guska. Na drugim slikama je kao vojnik na konju kako mačem siječe plašt. 11. 11. Nikola, 4.st. Biskup u Miri. Kad mu roditelji umriješe, Nikola razdijeli svoj imetak sirotinji. Najpoznatija priča je ona prema kojoj je svetac za nekog osiromašenog plemića u gradu pribavio miraz za njegove tri kćeri. Tri noći je ubacivao po jednu vreću zlatnika. Treću noć je otkriven, no zamolio je plemića da nikome ne kaže. Također je i na putu za svetu zemlju nastala oluja, pa je Nikola zaprijetio valovima koji su se odmah smirili. Još jedna legenda kaže kako je u nekoj gostionici opazio kako gostioničar gostima poslužuje malu djecu. Tada sv. Nikola pronađe tri tijela i znakom križa ih oživi. > biskup, tri kese sa zlatnicima koje se reduciraju u tri zlatne kugle, katkad sidro ili lađa, a katkad mu malo dijete ljubi ruke ili se nalazi u prizoru troje djece u kotlu. 6. prosinca. Pavao pustinjak, 4.st. Smatra se najstarijim kršćanskim pustinjakom. Kao mladić živio u Tebi. Za progona potražio zaklon u pustinji, gdje je živio u pećini pokraj nekog izvora sa stablom datulje. U pusinji je ostao 98 godina. Gavran mu je svaki dan donosio pola kruha. Njega je pronašao sv. Antun i ostao s njime sve do smrti. Tada su dva lava pritekla u pomoć sv. Antunu da mu iskopa grob. > u renesansi se pojavljuje kao vrlo star čovjek, s dugom sijedom kosom i bradom, odjeven u palmino lišće. Osobita mu je oznaka gavran s kruhom, zatim palmino stablo i dva lava. 15. 01. Primo i Felicijan, 3.st. Mučeništvo za Dioklecijana podnijeli u Rimu tako da su ih bacali pred lavove i medvjede, privezali na križ, palili vatrom, bičevali i konačno im odrubili glave. > lavovi i mač. Slikaju se u prizorima mučeništva. 9. lipnja. Reparata, 3.st. Dijete plemićke obitelji iz Palestine. Mučena za Decijeva progonstva kao dvanaestogodišnjakinja. Nakon raznovrsnih muka, pogubljena mačem. Kad je umirala, kažu, vidjela joj se duša kako u liku golubice leti u nebo. > Uvijek se prikazuje kako joj golubica izlazi iz usta. Rok, 14.st. Rođen u Francuskoj, nakon smrti roditelja razdijelio sav imetak. Putovao i pomagao oboljelima od kuge. Nakon mnogo godina i sam zaražen, povukao se u šumu gdje mu je vjerni pas svaki dan donosio po jedan kruh. Oporavio se, ali ga je bolest promijenila, pa kad se vratio u rodni grad doveden je pred suca (svoga ujaka), koji ga, ne vjerujući, osudi na

tamnicu. Poslije pet godina nađu ga mrtva u ćeliji preplavljenoj nebeskim svjetlom. > hodočasnička odjeća, školjka (jakovska kapica), torba, štap, tikvica. Podiže haljinu pokazujući kužne rane na bedru. Obično je u društvu psa. 16. kolovoza. Romuald, 11.st. Dok je boravio u benediktinskom samostanu, ukazao mu se sv. Apolinar i kazao mu da osnuje novi red. Njegov red kamaldoljana se obavezuje na trajnu šutnju i samoću. U snu je vidio ljestve od zemlje do neba, na kojima se uspinju ljudi u bijelom. Tada odluči da će njegov red nositi bijeli habit. > najizrazitija oznaka su mu ljestve do neba. Katkad gazi đavla. Obično je starac s dugom bradom u bijelom habitu. 7. veljače. Sebastijan, 3.st. Mladi plemić iz Galije, zapovjednik pretorijanaca. Dvojicu časnika koji su bili mučeni hrabrio da radije prihvate smrt nego da se odreknu Krista. Dioklecijan ga na to da privezati uza stup i usmrtiti strelicama. Kad je naredba izvršena, nakon nekog vremena majka njegovog prijatelja opazi da je još živ pa mu previje rane i uputi ga da pobjegne iz Rima. Sebastijan odluči javno istupiti te stane na stubište carske palače i poče prekoravati cara. Tada ga odvuku u arenu i dotuku toljagama, a tijelo mu bace u kanal. > mladić naga tijela, privezan uza stup, izboden strelicama. Ponekad je svezan uz stablo. 20. siječnja. Sergije i Bakho, 4.st. Časnici na Maksimilijanovom dvoru. Zbog kršćanstva obeščašćeni, preobučeni u ženske haljine i vođeni ulicama grada. U Siriji je Bakho prebijen volovskim žilama, a Sergije je morao pješačiti u cipelama s čavlima, da bi na kraju bio zasječen mačem. > rimski ratnici s palmom i mačem. Sinerot, 4.st. Iz Sirmija, vrtlar. Otjerao neku uglednu gospođu iz vrta kad se u njemu htjela šetati sa svojim ljubavnikom. Sudac ga je pitao za vjeru, a kad je Sinerot priznao kršćanstvo, pogubili su ga. > vrtlar koji goni neku ženu iz vrta. 24. veljače. Skolastika, 6.st. Sestra blizankinja sv. Benedikta. Osnovala zajednicu benediktinki. U času njene smrti sv. Benedikt je vidio dušu sestre kao golubicu kako leti prema nebu. > benediktinski habit, ljiljan ili križ u ruci, a golubica joj je do nogu, utisnuta na prsima ili leti prema nebu. 10. veljače. Stjepan Prvomučenik, 1.st. Prvi kršćanski đakon. Pripadnici stare vjere u Jeruzalemu, zavidni na njegov utjecaj, dadoše ga uhititi pod lažnom optužbom da je govorio protiv Mojsija i Boga. Tu je Stepan održao svoj čuveni govor, koji je židovske starješine tako uzbudio, da su ga odmah izveli izvan grada i kamenovali. Savao, kasniji apostol Pavao, bio je nazočan kao službeni svjedok i odobravao pogubljenje. Nakon 4 stoljeća, pronađeno mu je tijelo i preneseno u Rim, gdje je položeno uz ostatke sv. Lovre, koji mu je, po legendi, tada pružio ruku. > mladić, dalmatika, palma, komadi kamenja. Često se slika zajedno sa sv. Lovrom. 26. prosinca. Šimun Bogoprimac Čovjek iz Lukina evanđelja koji je u jeruzalemskom hramu dočekao Isusa, te u njemu prepoznao Mesiju. Postoji legenda o prenošenju njegova tijela u Zadar. Neki se trgovac u 13.st. vraćao iz Svete zemlje prema Mlecima, skrivajući tijelo sv. Šimuna. Kad je zastao zbog

oluje u Zadru, gostoprimstvo je potražio u samostanu van grada, izvan kojeg je pokopao tijelo, misleći se kasnije vratiti i uzeti ga. No čovjek prve večeri umre, a redovnici nađu isprave o tijelu sv. Šimuna, te počeše odmah otkopavati. Tada tri gradska rektora u snu doznaju za namjere redovnika i odmah se zapute k samostanu. Pozvali su i biskupa, te svi zajedno svečano prenesu tijelo u grad i pohrane ga u crkvi Velike Gospe. Kasnije je kraljica Elizabeta Kotromanić naručila srebrni kovčeg za tijelo. > kao zadarski zaštitnik: u svećeničkoj odori, anđeo s kadionicom. Katkad je u proročkoj odjeći sa svitkom u ruci, a rjeđe s turbanom u istočnjačkoj odjeći. 8.10. Toma Akvinski, 13.st. Najistaknutiji naučitelj dominikanskog reda. Predavao u Napulju i u Parizu. Glavno mu je djelo Summa Theologiae. Naziva se «najsvetijim od učenjaka i najučenijim od svetaca». > najobičnija mu je oznaka vol, prema nadimku koji je dobio kao student (nijemi vol- zato jer je bio tih i nespretan). Zatim: sunce na prsima, kalež, u dominikanskom habitu s knjigom ili više knjiga. 7. ožujka. Uršula, 5.st. Kći kršćanskog kralja u Bretaniji, obdarena velikom ljepotom i umnošću. Kad ju je zaprosio kraljević Engleske, reče mu da će se udati samo ako joj ispuni tri uvjeta. 1. Da joj pošalje deset djevica za pratiteljice, a svaka nek ima tisuću djevojaka kao svoje pomoćnice. 2. Treba joj dati tri godine da obiđe sva velika svetišta. 3. Da se sav engleski dvor ima obratiti na kršćanstvo. Kraljević prihvati sve uvjete i čak odluči pratiti Ursulu na hodočašću. Na putu zatekoše Hune koji poubijaše svu pratnju. Vođa ponudi Uršuli brak, a kada ona odbije, pogodi je s tri strelice u tijelo. > okrunjena, sa strelicom. U ruci joj je hodočasnički štap sa zastavom sv. Jurja. Često je u pratnji mnoštva djevica. 21. listopada. Valentin, 3.st. Po legendi svećenik koji je slijepoj poganskoj djevojčici vratio vid, te ozdravio padavičavu djecu. Ne zna se kada je mučen. > Atribut mu je padavičar kojeg ozdravlja. Slika se kao svećenik ili biskup. 14. veljače. Veronika Prema apokrifnom Nikodemovu evanđelju, sažalila se nad Isusom kad je išao prema Kalvariji, pa mu je pružila rubac da obriše krvavo lice. Na rupcu se pojavio vjeran otisak Spasiteljevog lica. > javlja se na bezbroj slika križnog puta, uvijek sa rupcem u rukama sa slikom Kristove trnom okrunjene glave. 22. veljače. Vid, 3.st. Rodom sa Sicilije, mučen pod Dioklecijanom, iz čijeg je sina izgnao zloduha. Nakon osude baciše ga lavovima i medvjedima koji ga ne htjedoše rastrgati. Zatim su ga ubacili u kotao vrele smole i rastopljenog olova, što mu također nije naudilo. Konačno su ga usmrtili na rastezaljki. > kotao, palma, katkad gavran i lav. Najčešće se prikazuje prizor mučeništva u kotlu. 15. lipnja. Vinko, 4.st. Đakon u Španjolskoj. Pošto mu se uzalud pokušalo uzdrmati vjeru mučenjem, tada ga se krenulo napasti ljubaznošću i raskošima. Spremiše mu mekanu postelju sa laticama ruže i položiše ga na nju. Tada sv. Vinko preporuči svoju dušu Bogu i umre. Tijelo mu baciše divljim zvijerima, ali uto doletje gavran i obrani ga. Tada ga odluče baciti u more s mlinskim kamenom oko vrata. More ga izbaci na suho, a valovi mu iskopaše grobnicu. > mladić u

dalmatici i palma, a posebna su mu oznaka dvije vrane koje su pratile lađu što je prenosila svečeve moći do Lisabona. Katkad se javljaju i bič, lanac, rešetke sa željeznim kukama i mlinski kamen.

STAROZAVJETNI PROROCI Opće oznake proroka: plašt, sandale, svitci, od 12.st. šiljasta kapa. U kasnom sr. vijeku široke kape uzdignutih oboda, pojasevi sa zlatnom kopčom, torbe s privjescima i njihovi citati. 4 VELIKA (pisali relativno duge tekstove) 1. Danijel: napisao knjigu s namjerom da podrži vjeru i nadu Židova u babilonskom sužanjstvu. U ikonografiji: mlad, golobrad, često s frigijskom kapom. Atributi: lavovi, ovan. Motivi važni za ikonografiju: Nabukodonozorov san: Danijel tumači kralju njegov san o kipu koji je sastavljen od različitih materijala. Glava zlatna, prsa i ruke srebrni, trbuh i bedra od mjedi, gnjati od željeza, a stopala od gline i željeza. Odvali se kamen od brda i udari u kip, koji se smrvi. Sam kamen pretvorit će se u planinu. Danijel tumači da glava znači kralja, nakon kojega će doći slabije kraljevstvo (od srebra), pa treće (od mjedi), četvrto i na kraju će se razdijeliti (željezo i glina). Kamen je kraljevstvo božje koje nikada neće propasti. Tri mladića u užarenoj peći: Mladići odbijaju da se klanjaju zlatnom idolu Nabukodonozora, koji ih za kaznu baca u peć. Od vatre izgorje sedam slugu, koji su mladiće bacili u peć, a njih trojica izađu neozlijeđeni. Anđeo je u peći razagnao plamen. > ovaj se motiv pojavljuje već u katakombama, gdje su njih trojica često gola, kao oransi. Katkada nad njima anđeo širi rubac kao zaštitu. Kad su odjeveni, obično nose frigijske kape. Prefiguracija za: silazak u Limb. Oboreno stablo: Nab. sanja visoko stablo s mnogo ptica i životinja. Anđeo zapovijeda da se posiječe – slikovit prikaz kako je Bog gospodar i najmoćnijih kraljevstava. Prefiguracija – Kristove smrti i uskrsnuća, pa u srednjem vijeku često u stablu sjedi pelikan. Nabuk. pretvoren u životinju: Nabuk. bi izgnan iz društva ljudi, te mu za kaznu zabog oholosti naraste dlaka, pandže na prstima, hoda četveronoške, s kravama pase travu. Danijel u lavljoj jami: Babilonci bacaju Danijela šest dana u zapečećenu jamu sa sedam gladnih lavova. Lavovi mu ne naudiše, a anđeo dovede proroka Habakuka, koji kroz zapečačeni poklopac donese Danijelu hranu. Kad je babilonski kralj sedmoga dana vidio da je živ, oslobodi ga, pa njegove optužitelje baci lavovima. > u najstarijim prikazima Danijel stoji kao orans, isprva gol, a okružuju ga simetrično lavovi (2, 4 ili 6). Često je iznad Božja ruka. Ako je prikazan i prorok Habakuk, onda on obično donosi hranu i vodu. Danijelova apokaliptična viđenja: - Četiri nemani koje izlaze iz mora (lav, leopard, medvjed i neman s 10 rogova). - Starac dana: jedna od antropomorfnih predodžbi Boga (sijed, bradat). - Ognjena rijeka: izvire pred Božjim prijestoljem, u biz. ikon. posljednjeg suda teče u pakao. Čista Suzana: Kupa se u vrtu. Prikradaju joj se dva starca koje odbija, pa je oni optužuju za preljub, koji se kažnjavao kamenovanjem. Presuđuje Danijel: odvojeno ispituje starce, koji različito posvjedoče pod kojim su je stablom zatekli. Starci su kamenovani, a Suzana spašena. > motiv već u 2.st. Često simbolički prikaz: janje između dva vuka. Od renesanse: genre scena i studija ženskog akta.

2. Ezekijel: 6.st.pr.Kr. Suvremenik proroka Jeremije. Bodritelj Židova u babilonskom sužanjstvu. Ikonografija: krupan, bradat, često s uzvijorenim plaštem. Motivi važni za ikonografiju: Ezekijelov svitak: Jede ispisani svitak, koji mu u viđenju daje Bog, te osjeća slatkoću meda. Ezekijelova brada: Reže kosu i bradu – trećinu spaljuje, trećinu baca u vjetar, a trećinu pohranjuje u nabore haljine. Slika sudbine izraelskog naroda. E. vizija Božje slave: Četiri čovjekolika četverokrilna bića, koja imaju četverostruke obraze (čovječji, lavlji, volovski i orlovski). Pod njima su kotači puni očiju, a nad njima prozirni nebeski svod, pod kojim lijeću četverokrilni kerubini iznad safirnog prijestolja na kojem je nekakav čovjek usred bljeska duginih boja (srednj. ikon. teme: Tetramorf i Maiestas Domini). Oživjele kosti: Vizija u kojoj se na Božji dah kosti spajaju, pune mesom i oživljuju. Prefiguracija uskrsnuća mrtvih. Zatvorena vrata: Vizija o zatvorenim vratima na Božjem hramu. Prefiguracija za Bogorodicu. i za njezino djevičansko materinstvo. 3. Izaija: uz opće proročke atribute ima: rascvalu grančicu (Jeseovo stablo), posudu s užarenim ugljevljem i pilu. Motivi važni za ikonografiju: Izaijino viđenje: Bog na prijestolju, okružen serafinima. Očišćenje Izaijinih usana: Jedan od serafina silazi, uzima žeravicu sa žrtvenika i njome dotiče Izaijine usne da ih očisti od grijeha. Izaija produžuje život kralju Ezekiji: Na smrt bolestan kralj moli. Izaija mu liječi ranu oblogom od smokava i produžuje mu život. U znak toga pomiče se sjena na sunčanoj uri. Izaijina smrt: Progonjen, sakriva se u šuplje drvo. Otkriven i skupa sa stablom prepiljen. - Važna su njegova proroštva koja se odnose na Bogorodicu, djevičansko materinstvo i Kristovo rođenje, te njegovu patnju. Na temelju njegovog proroštva («Izbit će mladica iz korijena Jeseova».) razvila se i ikonografija Jeseova stabla. Jeremija: nagovjestitelj propasti židovske države i razorenja Jeruzalema, kao kazne za idolopoklonstvo. Uz opće proročke oznake atribut mu je križ, kao simbol patnje i mantihora (izmišljena životinja srednjovjekovnih bestijarija, stanovnik mraka i dubina). Motivi važni za ikonografiju: Rascvala bademova grana: Viđenje grane koja je usred zime naglo procvjetala Jeremijin plač: Nad ruševinama Jeruzalema, kazna za otpad izraelskog naroda od vjere. Jeremijin laneni pojas: Po Božjoj naredbi kupuje pojas, opasuje se, pa ga odlaže u pukotinu pećine gdje ga kasnije nalazi istrunula i neupotrebljiva. Alegorija uništenja idolopoklonika. Jeremijin jaram: Nosi jaram oko vrata, čime želi označiti buduće židovsko ropstvo Nabukodonozoru, babilonskom kralju. Prorok mu Hananija skida jaram i razbija ga. Jeremija bačen u bunar: Za kaznu zbog prijetnji, židovski ga vođe spuštaju u blato na dnu bunara, ali ga pomilovana opet izvlače. Jeremija proriče propast egipatskih hramova i idola: Njih će uništiti Nabukodonozor. Kamenovanje Jeremije: Njegova mučenička smrt. 12 MALIH PROROKA (pisali relativno kratke tekstove) 1. Abdija (hebr. = služitelj Jahvin). Atributi: vrč s vodom i hljeb 2. Agej (hebr. = onaj koji je rođen na blagdan). Sjekira i daska, torba sa zlatnicima.

3. Amos (hebr. = Jahve je zaštitio, donio). Pastir sa stadom. Štap, ovca, košara smokava. 4. Habakuk (hebr. vjerojatno = bosiljak). Prikazuje se kao pognuti, bradati starac. Atributi: anđeo, košarica kruha, vrč, lonac s kašom. Na temelju njegova proroštva da će se Krist roditi između dvije životinje, ušli su vol i magare u ikonografiju Kristova rođenja. Javlja se u prikazu Danijela u lavljoj jami. 5. Joel (hebr. = Jahve je Bog). Pretkazatelj silaska Duha Svetoga. U sv. Marku u Veneciji je prikazan s 12 svitaka (12 apostola-12 jezika). Pretkazatelj je i Posljednjeg suda, zbog čega se katkad prikazuje kako puše u trublju Posljednjeg suda. Katkada mu je atribut rog obilja. 6. Jona (hebr. = golub). Atribut: kit. Bog ga šalje propovijedati, a on bježi a brod. U oluji ga bacaju u more, gdje ga proguta riba, koja ga nakon tri dana izbaci na suho (uskrsnuće). Tada ode propovijedati u Ninivu. Da se odmori, sjedne pod bršljan, kojeg zatim pojedu crvi (itd.). Prikazuje se u katakombama obično kao polulik, orans u ustima kita. U srednjovj. umj. je prikazan kako u ribu ulazi odjeven i vlasat, a izlazi gol i ćelav. Stvaraju se opširni ciklusi. 7. Malahija (hebr. = moj glasnik). Atribut mu je anđeo, zbog proroštva da će Bog poslati svog izaslanika (anđela) koji će pročistiti izabrani narod. 8. Miheja (hebr. = tko je kao Jahve?). Atribut mu je belehemsko Dijete. Navjestitelj je mira u mesijanskom kraljevstvu, prorok Kristova rođenja u Betlehemu. Njegov je lik katkad prisutan u prizoru Navještenja. 9. Nahum (hebr. = Jahve tješi). Prorokovao je razorenje Ninive i dolazak Mesije. Nema posebnog atributa 10. Ozej (hebr. = Bog spasio). Atributi: bludnica, kojoj u jednu ruku daje novac, a na drugu joj stavlja prsten i lubanja (jer je prorokovao Kristovu pobjedu nad smrću). Oženio se bludnicom koju je volio, iako ga je varala, što je prefiguracija Kristove ljubavi prema Crkvi. 11. Sofonija (hebr. = Bog uzdržava). Atribut mu je svjetiljka. 12. Zaharija (hebr. = Jahve se sjeća). Atribut: sedmerokraki svijećnjak. Prorok svečanog Kristova ulaska u Jeruzalem, prorok Judine izdaje za 30 srebrenika. U ikonografiji se javljaju ovi motivi njegovih viđenja: Kamen sa sedam otvorenih očiju, Zlatni sedmerokraki svijećnjak, Gola žena zatvorena u efi (posudi) koju po zraku odnose anđeli (kao alegorija zla koje će se iz Judeje prenijeti u Babilon), Četvora kola (kao alegorija četiriju vjetrova). Zaharija je bio kamenovan.

4 VELIKA LATINSKA CRKVENA OCA

Sv. Ambrozije: 4.st. Rođen u Galiji kao sin rimskog prefekta. Sam je također postao prefektom S tom titulom je došao u Milano, gdje je prilikom jednog njegovog govora neko dijete uzviknulo: «Ambrozija za biskupa!», što je shvaćeno kao znak s neba pa ga smjesta izabraše za biskupa, premda još nije bio ni kršten. Sav se posvetio novoj službi, pokrenuo je

tzv. ambrozijsko pjevanje. > biskupska odora, mitra, štap, u ruci knjiga. Ponekad ima i bič ) iskorjenjivanje arijanstva). Prikazuje se i s košnicom zbog legende po kojoj mu se, dok je bio dijete, roj pčela ovjesio o usta nagovješćujući njegovu buduću rječitost. Blagdan: 7.prosinca. Sv. Augustin: 5.st. Rođen u Numidiji, odgojen u Kartagi. Pošao u Rim na pravne nauke, gdje je isprva odbijao kršćanstvo zbog uvjerenja da je previše jednostavno i prihvatljivo samo priprostim dušama. Tek pošto je došao u Milano, pod utjecajem sv. Ambrozija prihvatio je kršćanstvo. Učinio je javnu ispovijed i dao se krstiti. Postao je biskupom u Africi, gdje je i umro od groznice dok su grad opsjedali Vandali. Čuveno mu je književno djelo: Ispovijesti. > biskupska odora, knjiga i pero. Plameno srce, ponekad probodeno strelicom – znak žarke ljubavi prema Bogu. Vrlo se često prikazuje jedna zgoda na morskoj obali gdje je dječačić pokušavao pretočiti more u malu jamicu što je iskopao. Svetac mu kaže da je to nemoguće, a dječak odgovori da je isto tako njemu nemoguće razjasniti otajstva o kojima razmišlja. 28.09 Sv. Grgur I (veliki): 6.st. Potječe iz plemenite rimske obitelji, a neko je vrijeme bio i prefekt. Nakon očeve smrti, pod utjecajem benediktinaca stupi u službu. Svoju je palaču pretvorio u samostan, gdje je živio sedam godina kao monah. Izabran za papu. Ustanovio je zakon celibata i obnovio crkvenu glazbu (gregorijansko pjevanje). Plodan pisac. > mitra ili papinska tijara, štap s dvostrukim križem na vrhu. Posebna mu je oznaka golubica zbog legende po kojoj bi za vrijeme pisanja Duh Sveti silazio nad Grgura u obliku golubice. Katkad nosi model crkve, što označava važnost njegova djela u izgradnji temelja Crkve. 3. 9. Sv Jeronim: 4.st. Rođen u Dalmaciji u Stridonu (neidentificiran lokalitet). U Rim pošao na nauke, a tamo se i krstio. Preveo Bibliju na latinski jezik (Vulgata). U Timu je zaređen za svećenika, no zbog oštra jezika je morao napustiti grad. U Betlehemu je proveo ostatak života. Postoji legenda kako se neki lav pojavio u samostanu teško šepajući, kojem je Jeronim izvadio trn iz šape i koji mu je postao nerazdvojni pratilac. Sv. Jeroni mu naredi da bude pratilac samostanskom magarcu kad bude iz šume nosio drva. Jednog dana lav odluta, a magarca otmu razbojnici. Lav se vrati sam u samostan gdje mu redovnici, misleći kako je on pojeo magarca, sada narede da on mora nositi drva iz šume, što je on i radio s najvećom poniznošću. Tada je jednog dana spazio onog magarca u karavani, pa je pobjedosno dognao cijelu karavanu u samostan kako bi dokazao svoju nevinost. > gotovo uvijek u pratnji lava, starac, katkad s crvenim kardinalskim šeširom. Mnogo češće se prikazuje kao pokornik u pustinji ili pećini, kako se udara u prsa kamenom (govoreći, navodno: «Oprosti mi, Gospodine, jer sam Dalmatinac»), kako moli ili piše, a u blizini mu je raspelo, lubanja i sova. 30. rujna.

APOSTOLI 1. Šimun (Petar): galilejski ribar, brat Andrijin. Zajedno s Jakovom i Ivanom u prisnijem odnosu s Kristom od ostalih učenika. Čini se da je imao položaj predstavnika. On i Andrija su pozvani u službu kad su na moru ribarili. Isus im je rekao da će ih učiniti ribarima ljudi. Često se spominje Isusova predaja Crkve Petru (Ti si Petar - Stijena...). U Kristovoj je muci poznato njegovo obećanje vjernosti, nijekanje i iskreno kajanje. Nakon Kristova uzašašća usredotočio je djelatnost oko Antiohije, a kasnije je pošao u Rim gdje je utemeljio prvu kršć. zajednicu. Optužen da je bacio uroke na jednu od carevih ljubavnica. Odluči pobjeći iz grada, no na putu sretne Isusa. Petar ga upita: «Quo vadis, Domine?», a Isus mu odgovori kako ide u Rim da ga opet razapnu. Petar se vratio u Rim gdje je bačen u tamnicu, išiban i razapet naopako na križ.

> na većini slika drži ključeve neba (katkad su dva različita: jedan zlatni za raj i željezni za pakao). Ponekad drži ribu, kao ribar ljudskih duša, a povremeno se kraj njega javlja pijetao. Plašt mu je redovito žute boje. 29.lipnja. Petar se odriče Krista: motiv se javlja rano (4.-5.st.). Od tri faze radnje: 1.pretkazivanje odreknuća, 2.nijekanje i 3.kajanje, najčešće se prikazuje trenutak odreknuća gdje su prisutni Petar, sluškinja i pijetao (na vrhu stupa). Prizor je redovito noću u dvorištu oko vatre. 2. Andrija: brat Šimuna Petra, ribar. Po predaji, dopali su mu za propovijedanje sjeverni krajevi sve do današnje Ukrajine. On je obratio toliko ljudi da se rimski upravitelj Patrasa u Grčkoj pobojao narodnog ustanka, pa ga je dao uhititi. Podvrgao ga je raznim mukama, da bi ga na kraju privezao na križ oblika slova X, iako se na starim slikama javlja običan križ ili križ u obliku slova Y. > svetačka mu je oznaka Andrijin križ (X). 30. studenoga. 3. Jakov Stariji (Zebedejev): brat sv. Ivana. Uz Petra i Ivana, svjedok je Kristova preobraženja. O njegovom se životu poslije uzašašća ne zna mnogo, osim da ga je Herod dao pogubiti mačem. Za njega se vezuje mnogo legendi: kao vojnički zaštitnik Španjolske, poznat pod imenom Santiago, kaže se da je stigao u Compostellu i ondje udario temelje kršćanskoj vjeri. Nakon što mu je u Judeji odrubljena glava, tijelo mu je preneseno u Compostellu, gdje su mu se na grobu dogodila bezbrojna čudesa. > u španjolskoj se umj. prikazuje na konju sa zastavom u rukama. U Italiji se obično slika s hodočasničkim štapom, sa školjkom, tzv. jakovskom kapicom i tikvicom. Kao jedan od apostola katkad u ruci nosi svitak. 25. srpnja. 4. Ivan (Evanđelist): najmlađi od apostola, brat sv. Jakova Starijega. Naziva se učenikom «kojega je Isus ljubio». Zajedno s trima Marijama bio je nazočan kod razapinjanja (Ženo, evo ti sina...). Od tada je Bogorodica živjela u Ivana, a nakon njene smrti Ivan je sa sv. Petrom propovijedajući putovao Judejom. Kaže se da je potom otputovao u Malu Aziju i ondje osnovao sedam crkava koje se spominju u Otkrivenju. Kasnije se nastanio u Efezu, gdje je za cara Domicijana podnio progonstvo. Jednom mu je car naredio da popije otrovano vino, a kad je Ivan uzeo čašu, iz nje je izašao otrov u obliku zmije. Drugom je zgodom Ivan bio bačen u kotao vrelog ulja, ali je ostao neozlijeđen. Tada je bio otjeran na otok Patmos, gdje je napisao Otkrivenje. Vjeruje se da je umro prirodnom smrću u Efezu. Napisao je evanđelje i tri poslanice. > nekad se slika kao apostol, a nekad kao evanđelist. Glavna mu je oznaka orao i knjiga. Katkad je uronjen u kotao vrela ulja ili s čašom iz koje izlazi zmija. 27. prosinca. 5. Filip: rijetko se pojavljuje u izvještajima. Uglavnom se povezuje s čudesnim umnažanjem kruha, a spominje se i kod okupljanja Kristovih učenika nakon uzašašća. Kasniji mu je život nepoznat, ali predaja kaže da je propovijedao evanđelje među Skitima. Prema legendi, opazi on kako narod u Hierapolisu štuje neku veliku zmiju. Filim znakom križa učini da zmije nestane, no ona za sobom ostavi strašan smrad od kojeg su mnogi umirali. Zmijini svećenici pograbe Filipa i smaknu ga. > prikazuje se kako nosi latinski križ pričvršćen na vrhu štapa ili trstike. Ponekad je on oblika T. Katkad se do njega javlja zmaj (iz Hierapolisa). 11. svibnja. 6. Bartolomej (Bartol): o njemu znamo vrlo malo. Prema predaji, putovao je sve do Indije, a u Armeniji ga uhvatiše pogani, živoga oderaše i razapeše na križ. > neizostavna mu je oznaka veliki nož posebna oblika, a katkad ima i ljudsku kožu prebačenu preko ruke. 24. kolovoza. 7. Toma: često se naziva «nevjerni Toma» jer nije htio vjerovati u uskrsnuće, dok se ne uvjeri vlastitim očima. Prema predaji, slično se ponio sumnjajući u Marijino uznesenje u nebo. Marija ga je uvjerila bacivši mu s neba svoj pojas. No sumnjičavost mu nije umanjila srčanost. Kaže se da je, šireći evanđelje, pošao čak do Indije i ondje utemeljio kršćansku

Crkvu. Prema legendi mu je Gondofor, indijski kralj, dao novaca da sagradi palaču, no on je sav novac podijelio siromašnima. Kralj je naumio skovati osvetu, no ubrzo mu umre brat Gad. Kad je došao u nebo, anđeli ga upitahu gdje bi htio živjeti, a on pokaže prstom na veličanstvenu palaču. Anđeli mu nato odgovore da je to nemoguće, jer je neki kršćanin podigao tu palaču za njegova brata Gondofora. Kad se Gad ukazao bratu i to mu rekao, kralj pusti Tomu na slobodu. Tada Toma protumači kralju kako se vjerom i ljubavlju na ovom svijetu skuplja veliko blago na nebesima. > zbog te se legende Toma obično prikazuje s zidarskim ravnalom ili kutnikom. 3. srpnja. 8. Matej (Evanđelist): prije nego je postao apostolom, bio je rimski carinik. Vjeruje se da je svoje Evanđelje napisao u Judeji (na hebrejskom), a kasnije pošao propovijedati u Etiopiju, gdje je i umro. > slika se na više načina. Pojavljuje se s kerubom u ljudskom obličju kako zapisuje ljudske pretke. Javlja se i s krilatim čovjekom, zbog podrobna izvještaja o Kristovu utjelovljenju. Prikazuje se i s kesom ili vrećom novca, jer je bio carinik, ali i s knjigom i perom kao pisac Evanđelja. Katkad mu anđeo pridržava tintaricu. Oznaka mu je još i sjekira kao oružje mučeništva. 21. rujna. 9. Jakov Mlađi (Alfejev): prema predaji, Isusov rođak i prvi biskup u Jeruzalemu. Pošto je preživio kad su ga strmoglavili s hramskog krova, razjarena svjetina navalila je na njega i dotukla ga toljagama ili mlatom. > prikazuje se s toljagom, odnosno mlatom. 11. svibnja. 10. Juda Tadej: brat Jakova Mlađeg, nazvan Tadej da bi se razlikovao od Iškariota. Propovijedao sa sv. Šimunom u Siriji i Mezopotamiji, gdje je mučen i ubijen toljagom > slika se u nizu apostola ili sa sv. Šimunom, ali i sam, a atributi su mu toljaga, helebarda i medaljon s Kristovim likom, kutomjer, a katkad i križ na dugoj motki. 28. listopada. 11. Šimun Kanaanac (Kananej): propovijedao evanđelje zajedno sa sv. Judom Tadejem u Edessi, u Perziji i tamošnjem kralju donio Kristovo pismo i sliku. Kralj je upriličio diskusiju između njegovih vračeva i njih dvojice. Nakon svog neuspjeha, vračevi su na njih pustili zmije, koje su se okrenule protiv njih samih. Kralj je nakon toga apostole da pogubiti, tako da su sv. Šimuna prepilili. > atribut mu je pila, a katkad i klupko zmija. 28. listopada. 12. Juda Iškariotski: Judina pričest: Na posljednjoj večeri Isus je nagovijestio da će ga jedan od apostola izdati, a izdajnik će umočiti s njime ruku u zdjelu, odnosno to je onaj kome će Krist dati umočeni zalogaj. > u zapadnoj ikonografiji: Krist prinosi zalogaj Judinim ustima ili mu ga daje u ruku. U bizantskoj: Juda umače ruku u zdjelu. Kasnije (11.st) na zapadu Juda sjedi odvojeno, nema aureole ili mu je crna, drži kesu s novcem u ruci, a Krist mu preko stola daje zalogaj u usta, koji od 13. st. dobiva oblik hostije. Zatim iz Judinih usta izlijeće mali demon u obliku crne ili crvene lastavice. Juda prima trideset srebrenika (poljubac Judin): Uz glavni prizor poljupca, javlja se čitav ciklus: primanje novca, poljubac, Petar siječe Malku uho, bijeg učenika, samoubojstvo... Dva tipa. Helenistički: Krist desno, Petar vadi mač, Juda prilazi s lijeva. Orjentalni: Nema apostola, Krista okružuju Židovi, Juda prilazi zdesna. U kasnijem razvoju u Bizantskom tipu ne sudjeluju apostoli, a u prikaz se udružuju tri momenta radnje: poljubac, uhićenje i Petar siječe uho Malku. U zapadnjačkom tipu: Krist je u sredini, množe se detalji, Židovi s Judom obilježeni su zastavicom sa škorpionom, a na talijanskim prikazima Juda ljubi Krista u usta ili ga obujmljuje rukama, dok Krist pušta da mu vojnik veže ruke.

Judino samoubojstvo: Rjeđe se prikazuje kako Juda (klečeći) vraća novac Kaifi, a najčešće se prikazuje o granu stabla obješenog Judu, kojemu u srednjem vijeku ispadaju crijeva, iz stražnjice mu izlijeće duša u obliku male crne ptice, iz kese mu ispada 30 srebrenika, itd. 13. Matija: kockom izabran nakon Judina otpada. Propovijedao u Etiopiji i Judeji. Kamenovali su ga, a zatim mu bradvom odsjekli glavu. > slika se kao apostol ili u prizoru njegova izbora kockom. Atributi: bradva (ponekad helebarda), koplje ili mač. 14. svibnja. 14. Pavao: za sebe tvrdi da je i njega Krist izabrao i pozvao za apostola. Najprije se zvao Savao. Premda Židovi, roditelji su mu bili rimski građani. Bio je nazočan kao službeni svjedok prigodom kamenovanja sv. Stjepana, a zatim je krenuo prema Damasku da rasprši malu kršć. zajednicu u tom gradu. Na putu ga zabljesne svjetlost, te on oslijepi («Savle, Savle, zašto me progoniš?», «Tko si ti, Gospodine?», «Ja sam Isus, onaj koga ti progoniš.»). Pratioci ga tada odvedu u Damask, gdje pohodi Ananiju koji mu polaganjem ruku vrati vid. Savao se dade krstiti i uze ime Pavao. Nakon povučena života u pustinji, pridruži se ostalim učenicima. Putovao Malom Azijom i Grčkom. Stekao naslov «Apostol naroda». Kasnije ga uhitiše u Palestini, odakle je poslan u Rim, gdje mu je za vrijeme sužanjstva nastao veći broj njegovih poslanica. U Rimu je pogubljen mačem. Sv. Petar i Pavao smatraju se pravim utemeljiteljima kršć. Crkve. > prepoznaje se po maču, po knjizi ili svitku svojih poslanica. 29. lipnja