Humanizam i Renesansa u Hrvatskoj

HRVATSKI HUMANIZAM (početak 15.st.) - U središtu umjetničkog stvaranja je čovjek, a uzori su antički - Društvene i političke prilike u to doba: - u prvoj polovici 15. st. Hrvatska je teritorijalno i politički razjedinjena: - Dalmacija je od 1420. pod mletačkom vlašdu - Habsburgovci su u Banskoj Hrvatskoj - Turci prodiru u južnu i sjevernu Hrvatsku (nakon Krbavske bitke) - jedino je Dubrovnik uspio sačuvati slobodu - Humanizam de se razviti u južnim priobalnim krajevima i u vedim centrima sjeverne Hrvatske zbog: - utjecaja Italije - gospodarske razvijenosti i razvijenosti gradova - patriciji (pripadnici gradske trgovačke aristokracije) i imudni pučani nosioci su kulturnog života - razvija se svjetovno javno školstvo - Zadar, Split, Šibenik, Trogir, Hvar, Korčula i Dubrovnik povezani su s talijanskim humanizmom i renesansom, naime, naši se pisci obrazuju na talijanskim sveučilištima (Rim, Padova, Firenza, Siena) te po povratku u domovinu šire napredne humanističke ideje (Ivan Česmički, Antun Vrančid) - talijanski humanisti, obrazovani profesori i pravnici stižu u naše krajeve razmjenom trgovačkih i kulturnih dobara te podučavaju hrvatsku mladež - Humanizam de se razviti i u vedim centrima sjeverne Hrvatske gdje je: - humanistička djelatnost vezana uz plemstvo i crkvene dostojanstvenike, od kojih mnogi djeluju izvan domovine (dvor ugarsko-hrvatskog kralja Matije Korvina je istaknuto žarište europskog humanizma) - još uvijek prisutna srednjovjekovna glagoljaška i latinička tradicija - otvaraju se tiskare u Veneciji, Rimu, Rijeci, Pazinu, Senju, Kosinju i Varaždinu - razvija se graditeljstvo, slikarstvo i kiparstvo humanistički krugovi – središta: - ZADAR: Juraj Benja, Juraj Divinid (ninski biskup), Jerolim Divnid (gradski bilježnik) - ŠIBENIK: Juraj Šižgorid – Tri knjige elegija i lirskih pjesama, 1477. – prva hrvatska pjesnička inkunabula (prva tiskana zbirka pjesama), Faust Vrančid (prvi hrvatski tiskani riječnik), Antun Vrančid (Putovanje od Budima do Drinopolja – putopis – književno-znanstvena proza) - SPLIT: Marko Marulid (Davidijada, ep) - HVAR:Vinko Pribojevid (povjesničar i književnik) - TROGIR: Fran Trankvil Andreis (pisao lirik, govore, poslanice i filozofske rasprave) - DUBROVNIK: Ilija Crijevid – prvi hrvatski pjesnik okrunjen lovorovim vijencem (poznat po elegijama upudenim djevojci Flaviji), Karlo Pucid (lirski pjesnik), Jakov Bunid (epski pjesnik), Ludovik Crijevid Tuberon (povjesničar) - ISTRA - Labin: Matija Vlačid Ilirik – teolog i crkveni povjesničar - SJEVERNA HRVATSKA (panonska): Ivan Česmički (pjesnik, elegije – U smrt majke Barbare), Ivan Vitez od Sredne (epigrami, epitafi, ode) - KOTOR: Nikola Modruški – Kotoranin (biskukp, autor najstarije prozne inkunabule hrvatskoga autora) književnost: - hrvatski humanisti nazivaju se i latinistima jer su pisali djela na latinskom jeziku (jeziku tadašnje kulturne Europe) i na taj način uključili su se u europski kulturni krug (latinski jezik bio je jezik književnosti, kulture, uprave i politike) - latinizam = stvaranje na latinskom jeziku – započelo u 9.st Trpimirovim natpisom - krajem 16.st zamire književnost na latinskome jeziku (iznimka je Dubrovnik) - nastoji se obnoviti antički duh – priroda, ljepota, istina, sloboda; (oponašaju se uzori) - od epskih književnih vrsta dominira ep, a pišu se i književno-znanstvena prozna djela (putopisna i etnografska djela, proza s diplomatskih putovanja…) - najčešda je lirska poezija: - pišu se elegije, epigrami, epitafi i ostale lirske pjesme - teme: tipično antičke (npr. mitološke), intimne, ljubavne, domoljubne, religiozne i moralističke 1

Elegija (tužna čeznutljiva pjesma) - pisana po uzoru na antičku - strofa je elegijski distih - teme: bol zbog potresnih događaja (nesrede, gubitak najbližih, razaranje domovine, ljubavna bol...) - česta je i domoljubna e. (protuturska tematika)

Epigram (kratka satirična duhovita pjesma) - često obrađuje autobiografske motive - teme: od obradanja modnom zaštitniku preko ljubavne teme do komentara o vlastitom životu - česti su satirični epig. u kojima se ismijavaju različite ljudske osobine

Epitaf (kratka pjesma o prolaznosti života) - sažeto i jezgrovito izriču razmišljanja o životu i smrti

GLAVNI PREDSTAVNICI HRVATSKOG HUMANIZMA

IVAN ČESMIČKI (1434. – 1472.) Janus Pannonius - podrijetlom je iz Česmice kod Čazme (nadimkom Pannonius želio je istaknuti svoj rodni kraj, Panoniju) - rodom je iz plemidke, ali siromašne obitelji, poslan na školovanje u Padovu - doktor prava koji postaje biskupom – na dvoru u Budimu - tematika u njegovim djelima povezana s vremenom i prostorom u kojem je živio - djela podijeljena u 3 skupine: - Heroica – pjesme u heksametru - Dvije knjige elegija – pjesme u elegijskom distihu („U smrt majke Barbare“) - Dvije knjige epigrama JURAJ ŠIŽGORID ŠIBENČANIN (1420. – 1509.) Georgius Sisgoreus - pjesnik, svedenik, pravnik, potomak stare plemidke obitelji, studirao pravo u Padovi - prva hrvatska tiskana zbirka pjesama: Elegiarum et carminum libri tres – „Tri knjige elegija i lirskih pjesama“, 1477.g. - O smještaju Ilirije i gradu Šibeniku – rukopisno djelo u kojem s ljubavlju opisuje rodni šibenik ANTUN VRANČID (1504. – 1573.) - Rodom iz Šibenika, studirao u Padovi, diplomatska karijera po završenom studiju - Putovao Europom, postao biskup - Politička misija u Carigradu – postaje kraljem namjesnik u Ugarskoj, pred smrt kardinal - Epistolae – Pisma – poslanice u kojim se odražava njegov život i rad – zapažanja s putovanja MARKO MARULID (1450.-1524) ELEGIJE -

Humanistička elegija – pisana po uzoru na antičku Vrsta strofe – elegijski distih = heksametar+pentametar – jedna misao u dva stiha – također antički uzor Teme koje izražavaju bol zbog potresnih događaja (nesreda, gubitak najbližih, razaranja domovine, ljubavna bol…) Elegijom se mogu izraziti emocije pojedinca, ali i kolektivne emocije („Elegija o pustošenju šibenskog polja“) Za humanizam je česta i autobiografska elegija – humanistička svijest o čovjeku kao pojedincu, njegovom individualnom JA – temom postaju prizori i događaji iz piščeva osobnoga života („U smrt majke Barbare“)

Elegija o pustošenju Šibenskog polja – Juraj Šišgorid - u zbirci „Tri knjige elegija i lirskih pjesama“ - domoljubna lirska pjesma – domoljubna elegija - tema: „rasute bašdine“ – turski napadi – tema karakteristična za hrvatski humanizam - elegija u distisima (tužan ton) - tuga, očaj, bol, bijes – zbog razorenog zavičaja – elegično raspoloženje - na početku pjesnik govori o sebi i razmišlja o teškodama u vlastitom životu: “Vjerovah da du za tolikim zlima u mojemu židu / Napokon modi svoj mirno proživjeti vijek.” - Elegije – katkad se preklapaju 2 gledišta – ova je primjer: događaj iz autorovog života ima značenje u životu zajednice – iznosi vlastite osjedaje ali govori i kao predstavnik puka 2

- Iskazuje osjedaje – slika tragedije hrvatskog puka u šibenskom zaleđu – pjesnikova odluka da se ukljči u obranu domovine 1.dio - Spominje Tibula i Nazona (rimski elegičari) – uspoređuje ih sa sobom – njegova bol je jača – bol zbog razorene i opustošene domovine jača je od bilo koje druge - mitološki motivi: muze (pjesništvo), Feb (Apolonov epitet – umjetnost), Mars (rat) 2.dio - odvođenje ljudi u roblje, zločini, spaljene i srušene kude i crkve, otimanja, ubojstva - zgranut i zaprepašten onime što je doživio-vidio - „visoka kula“ – metafora za sigurni svijet – sebe smatra zaštidenim – ali tragediju Šibenčana na polju kao svoju - Biblijski motivi: hrvatski vojnici – pradke (snaga: duh, pravda), turski vojnici – koplja, strelice, konji 3.dio - Odlučuje se uključiti u obranu - „ostavlja liru“ – ostavlja pjesništvo, „ostavit pravničke svežnje“ – ostavlja pravo …. = ostavlja svoj život, sebe kao pjesnika i sebe kao pravnika - „Za te, o vjero mi sveta, za te, o moj mili dome, Život žrtvujem svoj, divlji što vreba ga rod. Tei se zaklinjem, za te svoje sad izlažem grudi, Pripravan za te mrijet, krvav i izranjen sav“. U smrt majke Barbare – Ivan Česmički - autobiografska elegija posvedena majci; pisana je latinskim jezikom - tema: smrt majke - u ovoj lirskoj ispovijedi pjesnik opisuje majčinu dobrotu i sve što je za njega činila te posljednje trenutke njezina života - posljednje riječi su joj bile: “uz čilo mi dijete slatko du umrijeti” - raspoloženje u pjesmi je tužno, pjesnik izražava bol jer majčina je smrt za njega veliki gubitak: “Evo mi mrtve majke oplakane mojim suzama.” - kompozicija, jezik i stil: - pjesma je ispjevana elegijskim distihom karakterističnim za elegije - stihovi aforističnog značenja, npr: “što ti je drago, čini ti se, ne stari nikada” - ispreplitanje subjektivnog (vlastite tuge) i univerzalnog (svatko može u pjesnikovoj boli prepoznati i vlastitu) - 1. distih – izražavanje razloga vlastite boli (smrt voljene osobe) - 2. distih – 10. prosinac dan je majčine smrti (obnavljanje tuge) - 3. distih – o žalosti - 4. distih – o majčinoj ulozi u vlastitom životu - 5. distih – nada u ponovni susret u nekom novom obliku postojanja - analiza (iz čitanke): izražavanje razloga vlastite boli (smrt voljene osobe), 10. prosinac dan je majčine smrti (obnavljanje tuge), o žalosti, o majčinoj ulozi u vlastitom životu, majčina smrt i nada u ponovni susret u nekom novom obliku postojanja - u pjesmi ima mnoštvo aluzija na antičku književnost

3

EPIGRAM - Tema humanističkog epigrama može biti sve – od obradanja modnom zaštitniku, preko ljubavne teme, do komentara o vlastitom životu - česti autobiografski motivi (kao kod elegije) - česti satirični epigrami – ismijavaju razne ljudske osobine Tri epigrama Ivana Česmičkog - O promjeni svoga imena – plavokosa Talija (muza) nagnala ga je da promijeni ime iz Ivan u Jan (nije ih oholosti nego umjetnički nadahnut) - Pjesnik Ivan o sebi – o svojim stihovima - Odu – prija mu kad ga smatraju dobrim pjesnikom – iako kaže da zna da lažu - Satirični, sva tri KNJIŽEVNO-ZNANSTVENA PROZA - Novele i romani ne pojavljuju se na latinskom jeziku u doba humanizma - Vedina hrvatskih humanista bili su javne osobe (svjetovne ili crkvene funkcije) – upoznavali su razne ljude i razne krajeve te o tome pisali u svojim djelima - Putopisi, etnografska djela, proza s diplomatskih putovanja…. O smještaju Ilirije i o gradu Šibeniku – Juraj Šižgorid Šibenčanin - S mnogo ljubavi opisuje Šibenik - Iako latinist, daje prednost narodnim pjesmama i poslovicama pred antičkim djelima - Opisuje narodne običaje i uspoređuje ih s antičkim, odnosno kako bi ih doživjeli antički mislioci, umjetnici i filozofi - Uspoređuje antički i kršdanski svijet – uspoređuje običaje – antičke Saturnalije (sedmodnevni narodni blagdan u čast Saturna) i šibensku najvedu svetkovinu u čast Rođenja Gospodinovog (Božid) – s ljubavlju opisuje „…taj blagdan ovdje jedan cjeliva drugoga javljajudi time kako zalogom mira da je došlo vrijeme spasenja i da se rodio tvorac mira, za kojim je silno čeznula čitava zemlja i čijoj se ljepoti divi sunce i mjesec…“ Putovanje iz Budima u Drinopolje – Antun Vraničid Razgovor Antuna Vrančida s bratom Mihovilom o carigradskom putovanju i poslanstvu – Antun Vrančid - Putopisi koji svjedoče o Vrančidevom prvom izaslanstvu u Carigrad - Opisuje ljude i običaje, komentira tužne i nepravedne običaje (trgovina zarobljenicima, odnos prema siromašnima, život siromašnih, utjerivači danka…. HUMANISTIČKA ODA - Oda Dubrovniku – Ilija Crijevid - U prve dvije strofe – antički uzori - Slijedede strofe – autobiografski motivi (nezadovoljstvo svojim položajem – zapovjednik utvrde u Stonu) – ton postaje ironičan HUMANISTIČKI EPITAF - Petrarkin grob – Ivan Česminski - Narcisov epitaf – Juraj Šižgorid

4

MARKO MARULID (1450. – 1524.) Marcus Marulus -

-

-

-

najvedi hrvatski humanistički pisac – otac hrvatske književnosti rođen je u Splitu (ugledna i bogata plemidka obitelj), školovao se u rodnom gradu i Italiji (Padova) - pravo široko obrazovani humanist, vrstan poznavalac kršdanske tradicije i literature, moralist i teološki pisac kršdanstvo i domoljublje – temeljne značajke njegovog stvaralaštva kronologija nastanka djela nije u potpunosti poznata – stručnjaci pretpostavljaju da je najprije pisao na hrvatskome jeziku nastojedi praktično djelovati u svojoj sredini, a da je tek nakon toga pisao na latinskome jeziku obradajudi se učenim ljudima i dajudi im tekstove za potrebe učvršdivanja kršdanstva djela na hrvatskome jeziku: - Ep: Judita – najvede i najznačajnije – uvod u renesansu, kraj srednjeg vijeka - Spjev: Suzana, - Moralističko-didaktične pjesme: Anka Satira, Spovid Koludric, Poklad i korizma (šaljivo-satirične) - Prozno djelo: Od naslidovanja Isukarstova djela na latinskome jeziku: - 2 skupine – djela religiozno-moralističkoga sadržaja i pjesnička djela - europsku slavu stekao je djelima na latinskom jeziku - Davidijada – najvede i najznačajnije – latinski pjesnički ep - Upudivanje u čestit život po primjerima svetaca - Evanđelistar – temelj Marulideve moralne teologije - Pedeset priča – zbirka pričica s moralnim poukama - Poslanica papi Hadrijanu VI. – pismo Papi, upozorava na opasnost od Turaka Upudivanje u čestit život po primjerima svetaca – prva bestseler knjiga nekog hrvatskog autora; do danas je to najviše objavljivana hrvatska knjiga u inozemstvu – europska slava pisac kojemu nije namjera razonoditi čitatelja, nego koristiti čitatelju poukom, stoga piše djela religiozno-moralističkog sadržaja – praktične upute za dobar kršdanski život – kršdanski moral je jedini siguran temelj za život čovjek je u Marulidevim djelima grešan, podijeljen između duše i tijela, ali zahvaljujudi Božjoj pomodi i uz osobno zalaganje, može se živjeti kao pravi kršdanin i spasiti se domovina u opasnosti (turci) – on bodri nad narodom – koristi primjere iz povijesti drugih naroda – pouka – kako se narod spašava uz Božju pomod, uz kršdansku misao

DAVIDIJADA (Davidias) Kompozicija - kršdansko-vergilijanski ep u 14 knjiga (pjevanja) ispjevanih u heksametrima, a prije svakog pjevanja nalazi se kratak sadržaj u prozi, uz oznaku biblijske knjige iz koje je preuzet - građu za ep Marulid je preuzeo iz Biblije (Stari zavjet) – događaji iz Davidova života - ep kao vrsta tipičan je za antiku, ali u oblikovanju kršdanskog junaka Davida očit je utjecaj srednjovjekovne kulture i književnosti, iako u njemu pronalazimo mnoge el. humanizma (snaga, odlučnost, hrabrost, ali i pristao fizički izgled) - ep ima trodijelnu unutrašnju kompoziciju (ima tri dijela): - 1. dio – prikazuje Davidov život prije nego je postao židovskim kraljem - 2. dio – opisuje se razdoblje njegove vladavine u kojem je David pravedan kralj - 3. dio – opisuju se nevolje koje su ga snašle zbog nj. grešne ljubavi prema udatoj ženi Bat-Šebi čijeg je muža prijevarom poslao u smrt – odao se grijehu – kažnjen – vrada se vjeri - u invokaciji se Marulid odriče antičke inspiracije, a zaziva pomod Boga - David je prikazan kao antički junak, ali svoje pobjede ostvaruje zahvaljujudi božjoj pomodi (Bog je taj koji ga je postavio za kralja) - iza epa nalazi se prozni dodatak Alegorijsko tumačenje Davidijade u kojem Marulid, između ostalih djela i likova, razotkriva da se pod likom Davida krije Krist, a u liku Šaula Kristovi progonitelji, Židovi (Golijat je simbol vražje sile, itd.) Pjesnički postupak - kao uzor poslužio mu je vergilijanski ep: niz događaja iz Davidova života ispričan je linearno, a fabula ima dvostruki smisao: - doslovni (opis Davidova života) i - alegorijski (Isus Krist i nj. progonitelji) - David (drugi židovski kralj) u 10.st.p.n.e. – česta tema u renesansnoj književnosti, pripisuju mu se psalami - pripovijedanje je isprekidano digresijama u kojima se pisac bavi moralnim pitanjima i daje čitatelju kršdansku pouku, što epu daje refleksivan karakter; ideja – vjera daje pojedincu snagu da postigne naizgled nemogude (vjera je mod) 5

- opisi su slikoviti, pjesnik se služi metaforama i razvijenim poredbama - djelo je ispjevano u heksametrima (poput Ilijade i Odiseje) 1.pjevanje (1.ulomak) – str.91 - mitološki (antički) motivi (grčka mitologija) – Apolon, Lijej, propast Troje, Nisa, Perijada, Troja… - iako ga spominje, ne priziva antičkog boga (Apolona – bog sunca, pjesništva i glazbe) nego kršdanskoga Boga - kršdanska invokacija - kršdanski svjetonazor – „ti što si jedini tvorac toga“ - ispreplide antičke motive i kršdanski svjetonazor – tipično za humanizam 1.pjevanje (2.ulomak) – str.91-92 - prorok Samuel dolazi Davidovu ocu Jišaju s viješdu da de jedan od njegovih sinova postati izraelskim kraljem. Otac misli da je izabran sin Elijab. - Prorok Samuel dolazi u ime Boga ( !!! – moralni autoritet) i u ime židovskoga naroda - Dijalog i pripovjedanje (naracija) - Opisivanje (Davida) - Nije odabran najstariji sin jer je ljepota prolazna, treba gledati djela – Bog procjenjuje dušu (srce) i djela - Otac ne želi predstaviti Davida jer je najmlađi i jer je pastir - Ljupka izgleda i lijep, ali hrabar („udarit spreman“) – harmonija unutarnje i vanjske ljepote – najava renesanse – sklad fizičkog i duhovnog - Samuel Davida premaže božanskim uljem – David simbolizira Krista (i on je bio pomazan)

JUDITA -

prvi umjetnički ep u hrvatskoj književnosti s religioznom tematikom prvo renesansno djelo u Hrvatskoj – hrvatski jezik – ponosan što piše na hrvatskom jeziku djelo je prvi put objavljeno u Veneciji, 1521. (ep je napisan 1501.) tema: starozavjetna priča o Juditi (uzeta iz Biblije – Starog zavjeta) začinjavci renesanse u Hrvatskoj – anonimni autori srednjeg vijeka ideja djela – naglašen domoljubni osjedaj – paralelne priče nekada Asirci, sada Turci – Juditin čin pokazuje da se uz Božju pomod i vlastitom vjerom može spassiti od svake opasnosti – ova opasnost prijetila je kršdanstvu

kompozicija: - ep započinje invokacijom – biblijsko-vergilijanski ep – biblijska priča, kršdanski duh, renesansna obilježja - na početku se nalaze 2 prozna priloga: - Istorija sva na kratko ka se uzdarži u ovih knjigah – sažeto prepričana biblijska knjiga o Juditi - posveta don Dujmu Balistrilidu, svom kumu (po uzoru na začinjavce i antičke pjesnike) – obrazlaže svoju namjeru pisanja epa - Nakon priloga najavljuje sadržaj svakog pjevanja a iza najave slijedi 6 pjevanja: 1. pjevanje (libro): Knjiga, str.96 - u ime vladara Nabukodonozora (babilonsko-asirskog kralja) vojskovođa Oloferno krede u osvajački pohod s namjerom da osvoji cijeli svijet - kršdanska invokacija (kršdanski pjesnik) obrada se Bogu da mu pomogne u pisanju Judite - Juditine vrline: kripost (duhovna krepost - bezgrešnost), lipost (ljepota), presveta, dika (slava), smina (smjela, smiona) - Idealizirao je Juditu – iznosi samo vrline – fizičke i duhovne – renesansa (sklad unutarnje i vanjske ljepote) - „…jazik da pomene ča misal pripravi…“ – traži pomod od Boga da ono što misli napiše na hrvatskom jeziku – želja da piše na hrvatskom jeziku i da to bude lijepo - Dvostruko rimovani dvanaesterac s aabb unakrsnom rimom – rima se s kraja strofe prenosi u slijededi red (u sredinu reda) 2. pjevanje: - Holofernova je vojska okrutna – pale gradove, ubijaju i napreduju u svom osvajačkom pohodu; u cijelom svijetu vlada strah pa tako i u Jeruzalemu; Ahior govori Olofernu da je nemogude osvojiti grad koji čuva Bog 3. pjevanje: - Oloferno protjera Ahiora u Betuliju koju namjerava osvojiti tako da zatvori dovod vode u grad; misli da de se, vremenom, Betulijani predati 4. pjevanje: Knjiga, str.97

6

- kad grad ostane bez vode i zaliha hrane, građani se žele predati ukoliko im Bog ne pomogne u roku od 5 dana; uz Božju pomod udovica Judita postaje prelijepa žena te sa svojom sluškinjom Abrom odlazi iz Betulije u Holofernov tabor; govori mu da zna kako se Betulija može osvojiti bez žrtava; Oloferno je oduševljen njenom ljepotom - Opisuje kako se Judita spremala za odlazak Olofernu - Judita – lik petrarkističke ljepotice i gospe (zlatna vrpca, naušnice, pletenice u kosi…), odjeda renesansne gospe (zlato, rubin-prsten, biser, safir) – predodžbe o renesansnoj ljepotici – i tome kako njena ljepota djeluje na ljude 5. pjevanje: ulomak teksta - Judita uspijeva opiti i odsjedi glavu asirskom vojskovođi Olofernu, došla mu u tabor s Abrom - Zavela ga ljepotom, opila vinom - Svi stražari spavaju - Prije ubojstva neprijatelja obrada se Bogu – traži da je osnaži, da joj pomogne – „digni ruku moju“ – ubojstvo doživljava kao Božju volju – umanjuje svoju krivnju - Odnos zločina i krivnje: - Marulid predstavlja kršdanski svjetonazor – Juditin čin (ubojstvo) je Božja volja = paradoks - Iznalazi opravdanje za Juditin čin – Oloferno misli da može osvojiti cijeli svijet, da može što hode, da može biti jači od Boga; on je ohol – smrtni grijeh – opet kršdanska interpretacija krivnje 6.pjevanje: - ujutro Betulijani stavljaju Olofernovu glavu na tvrđavu a u njegovom taboru nastaje panika i metež; Betulijani napadnu i poraze Olofernovu vojsku; Judita je živjela 105 godina, a puk je sedam dana oplakivao njezinu smrt - „kalala je jidra plavca moja nova“ – metafora na kraju djela – brod je njegovo književno djelo – završio sam -

dvostruko rimovanim dvanaesterci (cezura i rima iza 6. sloga i rima na kraju stiha) – preuzeo ga od začinjavca narodni jezik – splitska čakavština 15. stoljeda kontrast → dobro – zlo (Judita – Oloferno) realistički i naturalistički elementi (Olofernovo opijanje, blud koji ga odvodi u propast), domoljubni osjedaji Judita je simbol borbe i otpora protiv osvajača, ona budi vjeru i nadu u spas pred turskom silom (Turci su doprli do Klisa, u blizini Splita) opkoljena Betulija (u Bibliji) – Turci opkolili grad Split – domoljubni razlozi – htio je ohrabriti Hrvate da se oslobode Turaka – Bog de im pomodi Betulija označava sve gradove koji se nalaze pred napadom grube sile prikazana je kao svetica i kao žena: svetica (duhovne vrline) – biblijski el: moralna i kreposna udovica, hrabra spasiteljica, simbol pobožnosti Judita je sveta žena – izvršiteljica pravde

renesansni elementi: - opis Juditine ljepote (po načelima petrarkističke poezije) i oduševljenje junačkim podvizima žena (uzvišena ljepota) – idealna gospoja, ljepotica – tjelesnu ljepotu iskorištava da bi pobijedila Oloferna; inteligentna, samosvjesna, odlučna; - događaji su prikazani kako slijede - pjesničke slike i usporedbe najčešde su iz domadeg života (seoski, mornarski, ribarski, građanski) - zatvorena forma - simetričnost – pravilnost oblika epa: u prva tri dominira Oloferno i njegova vojska (osvajači), a u druga tri Judita i njen narod (pobjeda vjere nad silnicima) - svako pjevanje može, kao zaokružena cjelina, stajati samostalno - jasnoda – svi su dijelovi epa jasni, naime, Marulid je ep pisao za neobrazovan puk kršdansko-vergilijanski ep - ima simetričnu i harmoničnu kompoziciju, bogate opise, poredbe i pjesničke slike te snažno psihološki portretirane likove - slijedi biblijsku jednostavnu priču i obogaduje ju vlastitim komentarima i pjesničkim ukrasima – odražava Marulidevo humanističko obrazovanje stilska obilježja proizlaze iz različitih tradicija: - starohrvatska srednjovjekovna poezija (začinjavci – oni temu obrađuju u stihovima s alegorijskim značenjem) - antička epika (Homer, Vergilije) - petrarkizam, renesansna tradicija - ideja: vjera i hrabrost skromnih pobjeđuje ohole i poročne (nadmodnog neprijatelja) - iako je Judita utemeljena na biblijskoj priči u njoj Marulid progovara o svom vremenu - osvajački Olofernov pohod podsjeda na turska osvajanja koja pjesnik prati i proživljava - u opasnosti je bio i njegov rodni Split pa je Judita trebala poslužiti kao primjer hrabrog ponašanja Marulidevim sugrađanima koji su strepili od turskih osvajača – Juditu je pisao za obični puk a ne za intelektualce – morali su shvatiti poruku s 7

Tuženje grada Hjerozolima – Marko Marulid - domoljubna pjesma – Jeruzalem se tuži na svoju nesretnu sudbinu – zaziva Božju pomod - srednjevjekovna lamentacija Molitva suprotiva Turkom – Marko marulid - domoljubna pjesma – aktualne teme – pjesnik se žali na turska razaranja – nariče nad sudbinom hrvatskoga naroda – zaziva Božju pomod – srednjevjekovna lamentacija

8

RENESANSA U HRVATSKOJ 15. i 16. st. društvena i povijesna situacija: - hrvatski krajevi pod nekoliko vladara – primorski krajevi pod mletačkom vlašdu, Turci na jugu do Klisa a na sjeveru do Požege, Banska Hrvatska u sastavu je Habsburške Monarhije - Dubrovnik je i dalje slobodan grad (sve do 1806., tj. do ulaska Napoleonovih trupa kada je ukinuta Dubrovačka Republika) – trgovačke veze s Mlecima - podlogu renesansnoj književnosti stvorili su hrvatski latinisti (humanisti) – u svojim djelima oživjeli su interes za antičku književnost - u razdoblju renesanse hrvatska književnost doživljava pravi procvat pogotovo na jugu Hrvatske i gradovima koji su imali doticaj s talijanskom književnošdu – Hrvatska se tako uključuje u europski kontekst - plemidi i bogati trgovci odlaze na školovanje u Italiju – pod utjecajem talijanskog humanizma i renesanse u našim se gradovima razvija bogata renesansna književnost - sve više jača značaj grada i gradske kulture: dok je srednjovjekovna književnost nastajala u samostanima, renesansna je književnost vezana uz svjetovne književnike i gradsku sredinu - Istočna obala Jadrana – pomorski putovi i trgovina – razvoj gradova kao gospodarskih i kulturnih renesansnih središta: - Split – M. Marulid – epovi – antiturske teme – znati 2 latinska djela !!!!!! (Davidijada i Upudivanje u život…) - Dubrovnik – Š. Menčetid i Dž. Držid (petrarkisti), M. Držid, M. Vetranovid (lirika) - Hvar – H. Lucid (petrarkist), P. Hektorovid, M. Pelegrinovid (lirika) - Zadar – P. Zoranid (roman), B. Karnarutid - Šibenik - Otoci, Hvar - latinski i talijanski bili su jezici politike i uprave Književnost: - obnavljaju se književni rodovi – lirika, epika, drama – po uzoru na antičku književnost - pišu se djela na narodnom (hrvatskom) jeziku, pogotovo na čakavskom i dubrovačkom štokavskom (kajkavski još nema tako bogati knjiž. opus) (danas je čakavština narječje, a u 16. st. bila je jezik južne Hrvatske) - javlja se svijest o „rasutoj bašdini“ → svijest o domovini (domoljubna tematika) - renesansna književnost je spoj srednjovjekovne, humanističke, narodne književnosti i modernih renesansnih strujanja - pri kraju 16. st. zamire književnost na latinskom jeziku

PREDSTAVNICI HRVATSKE RENESANSE SPLIT MARKO MARULID (1450.-1524.) - Središnja ličnost splitskoga kruga – otac hrvatske književnosti - Kako stvara i na latinskom i na hrvatskom jeziku – svojim djelima povezuje humanizam i renesansu DUBROVNIK

-

ŠIŠKO MENČETID (1457.-1527.) Svjetovni lirski pjesnik Plemid i knez Umro od kuge Radovi u Zborniku Nikše Ranjine

-

DŽORE DRŽID (1461.-1501.) Pjesnik i dramatičar (pisao je pastorale) Jedan od najstarijih dubrovačkih lirskih svjetovnih pjesnika Pučanin koji se kasnije zaredio, stric od Marina Držida Radovi u Zborniku Nikše Ranjine Pisac prve hrvatske pastorale Radmio i Ljubmir

MAVRO VETRANOVID (1482.-1576.) - Lirski i epski pjesnik, te dramatičar 9

-

Utjecaj srednjovjekovne lirike ali i poezije Džore Držida Rođen kao pučanin – školovao se za svedenika – vedina života u samostanu Lirske refleksivne pjesme – izražava svoj odnos prema svijetu – Pjesanca u pomod poetam, Moja plavca Religiozna (duhovna) poezija – najvedi dio – spaja refleksivnu temu s odnosom prema Bogu – Pjesanca šturku, Pjesanca o pokori, Remeta Satirična lirika – ukazuje na društvene i moralne probleme svoga vremena – Poslanica lakomosti Satirično-politička lirika – proziva europske vladare za neslogu pred turskom opasnošdu te za mletačka osvajanja – Pjesanca slavi carevoj, Tužba grada Budima Domoljubna poezija Poslanice – izražava ideju o potrebi za slobodom umjetničkog stvaralaštva – Pjesanca Marinu Držidu upomod – podrška MD kad je bio optužen za plagijat Dramatičar – autor prve hrvatske mitološke drame Orfeo i biblijske drame (prikazanja) – Posvetilište Abramovo (priča o Abrahamu i sinu) Ostavio nedovršen fantastično-alegorijski ep Piligrin (hodočasnik) – alegorijsko putovanje hodočasnika kroz zagrobni život Prevoditelj

MARIN DRŽID (1508.-1567.) - Komediograf HVAR HANIBAL LUCID (1485.-1553.) Iz plemidke obitelji – obavljao razne javne dužnosti (sudac) O njegovom životu znamo iz poslanica prijateljima Za života nije objavio niti jedno djelo Sin Antun – nakon smrti – izdao zbirku Skladanje izvarnih pisam razlicih….: Lilrske pjesme, drama Robinja, poslanice, prijevod Ovidijeve heroide Pariž Eleni Lirski kanconijer Pisni ljuvene sadrži samo 22 pjesme u kojima pjesnik slavi žensku ljepotu i pjeva o neuzvradenoj ljubavi - U njima se vidi odmak od lirske poezije naših prvih petrarkista – on piše u duhu novije talijanske lirike 16. st. Koja se zalaže za povratak izvornome Petrarki, a to spaja s narodnom tradicijom - Jur ni jedna na svit vila smatra se remek-djelom hrvatske renesansne poezije -

PETAR HEKTOROVID (1487.-1572.) - Plemidka obitelj - Živio za vrijeme burnih događanja – buna pučana, turski prodori – gradio Tvrdalj – utvrdu u kojoj je nastojao ostvariti renesansni sklad prirode i čovjeka - Pisao poslanice kojima se dopisivao s renesansnim piscima – putopisni spjev Ribanje i ribarsko prigovaranje MIKŠA PELEGRINOVID (oko 1500.-1562.) - Pokladna pjesma Jeđupka – izvodila se pod maskama (maskerata) ZADAR PETAR ZORANID (1508.- prije 1569.) - Planine – jedino sačuvano djelo – u ovom djelu postoji podatak o njegovim drugim djelima (Ljubavni lov, Vilenica) ali ona nisu sačuvana BRNE KARNAUTID (između 1515.i 1520.-1573.) - Zaslužan za uvođenje dvaju renesansnih žanrova u hrvatsku književnost: - Povijesni ep – Vazetje Sigeta grada - Ljubavna pripovijetka u stihu – Ljubav i smrt Pirama i Tizibe

10

LIRIKA - ljubavna petrarkistička lirika - druga polovica 15. i početak 16.st - pišu je dubrovački lirski pjesnici čija je poezija sačuvana u Zborniku Nikše Ranjine (bio je knez Dub. Rep.) → to je najstarija rukopisna zbirka petrarkističkih pjesama - pisanje po uzoru na Petrarku (i talijanske petrarkiste 15. st.) zove se petrarkizam - naglašeni sklad tematsko-motivskoga svijeta i jezičnoga izraza. Prozračnost, svečanost i uzvišenost izražajne su osobitosti njegova stila. Petrarkisti su uzimali ljubavne motive Francesca Petrarce prema Lauri, no njihova idealizirana ljubav, za razliku od Laure, nije bila stvarna osoba - motivi: prvi susret, ženska ljepota, udvaranje, razočaranje, bol zbog neuzvradene ljubavi – tjelesnoj ljubavi daje se prednost pred duhovnom - stih je dvostruko rimovani 12-erac, antiteza (neuz. ljubav), hiperbola (naglašavanje ljubavne boli), čest je i akrostih → početna slova stihova daju neko ime, pojam, ili misao - u 16.st. – 2.generacija – dubrovački i dalmatinski lirski pjesnici – razlika: variraju petratkistički motivi i postupci, širi se raspon tema i oblika, dvostruko rimovani 12-erac i dalje dominantan iako ne i jednim stihom - nisu soneti – dvostruko rimovani dvanaesterac (1.generacija) i osmerac (2.generacija) - petrarkisti (epigoni): - 1.generacija: Džore Držid, Šiško Menčetid - 2.generacija: Nikola Nalješkovid, Hanibal Lucid, Dinko Ranjina, Dominko Zlatarid - refleksivna lirika (odnos prema svijetu) – Mavro Vetranovid - religiozna lirika (spaja reflek. temu s odnosom prema Bogu) - M. Marulid, M. Vetranovid - satirična lirika (društveni i moralni problemi tog vremena) – M. Vetranovid - pokladna lirika – izvodila se u doba karnevala, a stihovi su se govorili pod maskom pa se takve pokladne pjesme zovu maskerate - najpoznatija je maskerata Mikše Pelegrinovida Jeđupka (u njoj Ciganka proriče bududnost i daje ljubavne savjete gospođama) - nastala u Toscani - javlja se u tal. renesansnoj lirici u 15. st.; u pokladnim povorkama, posebno popularnim u Firenzi, na jednom su se mjestu našli ljudi pod različitim maskama: pov. i mit. bida, Ciganke, trgovci, gusari, robovi, vragovi...; oni su se obično u obliku monologa predstavljali pozdravljajudi grad u kojem su se nalazili - maskerate su se izvodile u društvu – za zabavu slušatelja - pjesničke poslanice ili epistule - imaju ulogu današnjih pisama; pjesnici razmjenjuju razmišljanja o djelima, životu, zalažu se za slobodu umjetničkog stvaranja - Petar Hektorovid, Mavro Vetranovid, Nikola Nalješkovid

11

ZBORNIK NIKŠE RANJINE (Dubrovnik 1507.) – 1. generacija hrvatskih petrarkista

Nikša Ranjina (oko 1494.- 1582.) - skupljač i zapisivač petrarkističke poezije, a možda i pjesnik; RANJININ ZBORNIK - rukopis – zbornik – preko 800 pjesama - započeo zapisivat pjesme dubrovačkih pjesnika još kao dječak - rukopis nestao za vrijeme drugog svjetskog rata, tiskan 1037.g. - U 2 dijela: - Pjesme ŠM (512 pjesama) i DžD – složene abecednim redom - Pjesme ugl. anonimnih autora toga vremena - Posebna skupina – pjesme na narodima – sliče narodnima - Temeljni motiv Zbornika – ženska ljepota i neuzvradena ljubav – u Petrarkinom stilu - Nisu soneti

sličnosti razlike

Šiško Menčetid Džore Držid Stvaraju lirske pjesme pod utjecajem Petrarke i talijanskih petrarkista 15.st Tipični petrark. motivi: prvi susret, ženska ljepota, udvaranje, razočarenje, bol zbog neuzvradene ljubavi… Opisujudi neuzvradenu ljubav koriste se antitezom, a za naglašavanje ljubavne boli hiperbolom Često se pojavljuje akrostih – kao ime autora ili žene kojoj je pjesma posvedena Dvostruko rimovani dvanaesterac Uz par religioznih piše uglavnom svjetovne ljubavne - Pjesme su ljubavne tematike pjesme - Ženu i njenu ljepotu doživljava na duhovan način, - Odnos prema ženi i njenoj ljepoti je svjetovan, a ženska uspoređujudi ju s nezemaljskim (anđeo, suce,vila…) se ljepota opisuje tipično petrarkističkim izjavama - U izboru riječi i metaforama ponekad utjecaj narodne pjesme -

- Opda mjesta petrarkističke lirike kod nas: - anđeoska ljepota drage koja je od Boga poslana - zlatne kose, slatki govor, anđeoski hod - pjesnik za njom uzdiše i ne nalazi prave riječi da opiše njenu ljepotu - opisivanje ljubavne boli: lirski subjekt prolazi kroz više stadija - zaljubljenosti od trenutka kad je ugledao gospoju

Blaženi čas i hip – Šiško Menčetid - tema: prvi pogled – trenutak kada je prvi put ugledao voljenu ženu - motivi: ljepota voljene žene, ljubavna bol i čežnja, umjetničko stvaranje koje je potaknula voljene žena - blagoslivje: - vrijeme i mjesto prvog susreta - svoj jad i bol, plač i suze - njenu ljepotu, mladost - žali za neostvarenom ljubavi - pjesma je parafraza Petrarkinog 61. Soneta – isti motivi, isti sadržaj - razlika – završni stihovi – Petrarka krivi Lauru a Menčetid pjeva o uzvradenoj i radosnoj ljubavi - dok Petrarkin sonet diskretno i povučeno otkriva dubinu pjesnikove ljubavi, ali i bola koji je izvor inspiracije, Menčetid svoje boli i patnje blagoslivlja jer mu se djevojka na kraju darovala - Menčetidevi stihovi odišu tugom i sviješdu o prolaznosti trenutaka i to je lijepo izrazio u stihovima o uskoj dubrovačkoj ulici na kojoj se odigrao taj čas i hip; - ponavljajudi i nabrajajudi sve rane koje mu je ljubav zadala, vodi nas do poante tipične za renesansnog pjesnika koji tjelesnoj ljubavi daje prednost pred duhovnom - ijekavski oblici (ljepost, boljezni), ikavski oblici (vidil, slidih) - arhaizmi: hip=čas, najprvo=najprije, dni=dani itd. - supstitucija - Pjesma je ispjevana u distisima i to dvostruko rimovanim dvanaestercima – rime u sredini i na kraju „…Blažen čas i vrime najprvo kada čuh Ljeposti tve ime kojoj dah vas posluh…“ - Stilska sredstva: epiteti, metafore 12

Leute moj mili – Džore Držid - ljubavna lirska pjesma - tema: ljubav i ljubavna patnja - osjedaji: tuga i jad zbog neuzvradene ljubavi – renesansna obilježja, pjesnikova plahost i stidljivost; - kompozicija, jezik i stil: - lirska minijatura (kratak vanjski oblik), jednostavnost izraza - utjecaj narodne poezije: čemerno, srdašce, moj mili - dvostruko rimovani dvanaesterac - pjesnika muči emocionalni problem kako pridobiti voljenu; - moli leuta da bude posrednik između njega i odabranice, da probudi (osvoji) srce njegove drage; - leut – vrsta instrumenta (lutnja) uz koji su petrarkisti pratili svoje pjevanje pod prozorom drage; sličan je tamburi; - za razliku od Dž. Držida, Š. Menčetid je bio leutaš, tj. njegovi su stihovi doista pjevani po ondašnjim trgovima i ulicama; - s druge strane Držid je napisao jednu od najpopularnijih renesansnih pjesama; Prvi pogled – Šiško Menčetid - jedna od najoriginalnijih i umjetnički najvrednijih Menčetidevih pjesama - on nije pjesnik ljubavi, on je pjesnik zaljubljivanja - ljubavna lirska pjesma - tema: veličanje ženske ljepote - motivi: - prvi pogled – osnovni motiv pjesme - pejzažni – simboliziraju buđenje života, ljubavi i same prirode - ljepota voljene žene – ženska kosa kojom se ona poigrava izazivajudi pjesnika - osjedaji: divljenje, ljubav, čežnja, tuga, gorčina, patnja - kompozicija, jezik i stil: - dvostruko rimovani dvanaesterci, dubrovački jezik (čakavski) s ijekavskim, ekavskim i ikavskim elementima - motivi su personificirani (zora doziva dan); kontrast (vatra – led), epiteti - idilična slika prirode, idealiziran lik žene (bijela odjeda, kao vila je) - akrostih – početna slova stihova daju ime pjesnika (Zismundo –Sigismund) – z j s m v n d o - renesansni pjesnik, petrarkist, sebe doživljava vatrom koja izgara od ljubavi, a odabranica je led, koja ne mari za njegovu patnju - s jedne strane pjesnik veliča, slavi žensku ljepotu, a s druge osjeda gorčinu zbog neuzvradene ljubavi (patnja lirskog subjekta) - ushiden, zadivljen gospojinom ljepotom, zaljubljen - tipično za petrarkiste - vidi gospoju kako se češlja na prozoru - gospa – vila – petr.motiv - petrarkistička frazeologija - idealiziranje gospe – tipična slika petrarkističke ljepote: - „…gospođu sjediti u rušcu pribilu…“ – deminutiv – vječnost gospe - „…dva prama od zlata…“ – „…venčac lip…“ – „…kosice sve prosu…“(tipična renesansna frizura) - „…bijelo grlo…“ – bijelo podsjeda na anđela - Osnovni motiv – prva ljubav - Na početku pjesme – pejzažni motivi, određivanje doba godine i dana - Zora, proljede (simboli pjesnikove ljubavi) – ljubav je vezao uz početak dana i života - „…Ja kad bih uhiden od ove gospoje…“ – trenutak kad se zaljubio - „uhiden“ – metafora – ona ga je zarobila (kao Laura Petrarcu) svojom ljepotom, ne može se osloboditi - pasivni aorist – nemodan je, kao da ga je zarobila - zadnja 2 stiha – razočaran jer se ona okrenula i otišla s prozora, on joj je nevažan - njen brzi pokret – „…ozriv se jak jelen…“ – pokret jelena – to što je djevojku usporedio s jelenom je karakteristika narodne usmene književnosti – renesansa - „…gorči neg pelin i čemer ostah ja.“ – razočarenje - Prva i zadnja 2 stiha – okvir pjesme – utjecaj usmene narodne lirske poezije („pelin“) – pejzažni detalji - Forma: - kod hrvatskih petrarkista nema soneta - dvostruko rimovani dvanaesterac, rima NIJE unakrsna – rima nakon šestog i nakon dvanaestog sloga ab ab 13

Grem si, grem… – Džore Držid - Držid se smatra začetnikom hrvatskog petrarkizma i pastoralnog pjesništva - dok Menčetid blagoslivlje, Držid proklinje “…on hip najpri kad te vidih…”, osjeda žaljenje i tugu zbog gospojine nemilosti - njegova patnja je refleksivnog karaktera: on razmišlja nad ljubavlju, filozofira o naravi čovjeka i života, govori o prolaznosti i smrti - ovo je jedna od najljepših i najoriginalnijih Držidevih pjesama; - tema: neuzvradena ljubav - središnji motiv: ranjeno srce - osjedaji: ljubavna bol, tuga, melankolija, nemir, srdžba, žudnja, nemod - kompozicija, jezik i stil: - pjesma je strofična – 6 strofa po šest stihova (sestine) - jezični idiomi – čakavsko-štokavski (više čakavskih elemenata) - refren + katrena – dvostruko rimovani dvanaesterac s unakrsnom rimom - akrostih – GIORETA (Džorin stih) - prva dva stiha svake strofe – jednaka – refren – „…gdigodir misal mi pozađe…“ – misli o svemu, samo da nađe utjehu i mir - pjesnik čezne za mirom, spokojem, i zaboravom (da ga ne boli, da više ne pati) svjestan činjenice da je najteže pobijediti vlastite osjedaje - pjesnik žudi za promjenom, odlaskom (daleko od očiju, daleko od srca) - ponavljanje stihova – ne nalazi mir - misao ne može biti jača od ljubavi, ljubav se ne može racionalizirati - traži lijek - ljekovite trave – nemogude - za srce koje je snašla ljubav lijeka nema („…nu protiv ljubavi vidim da ni lika…“) - srce – metafora za ljubav; - antizeza = ranjeno srce – ranjeno djevojčinim pogledom - paradoks = veseo pogled od vile izazvao je njegovu smrt (veseo, ali ne zbog njega) („…ke pogled veseli njemu na smrt pride…“) - metafora = njen pogled – strijele – misli na Amorove strijele („… ah, gorku t' smrt zada sam pogled od vile…“) - usporedba = ranjeni labud – njegovo srce („…Ter kako kuf bili od lovac ustriljen…“) - ranjeni labud – krhkost, nježnost, bespomodan - „cvili“ i „tuži“ – ranjeni labud pjeva pred smrt - u pjesmi je ljubav doživljena kao opsjednutost, srdžba i potpuna nemod da se bilo što učini sa svojim životom, osim da se vlastita nemod opjevava i priželjkuje smrt koja jedino donosi smirenje; - dolazi do spoznaje da je život bez srca jednak smrti: “...bez srca živiti ar človik ne ima vlas.” - Zadnja strofa – želi da ga ranjeno srce ostavi, da ode van njega – ovdje srce više nije metafora, misli na organ - Ali srce je organ bez kojeg se živjeti ne može – neka ostane – i kao organ i kao metafora – radije nesretno voljeti i biti čovjek – bolje živjeti i nesretno voljeti nego ne voljeti uopde - Renesansna misao: bez ljubavi čovjek ne može živjeti, život nema smisla - turobno raspoloženje i elegična intonacija

Džore Držid: Draža je od zlata - pjesma je zapisana u zborniku NR - tema: savršenost pjesnikove "vile" - fizička i duhovna ljepota žene (njene osobine) - petrarkistički motivi: crna dva vlasa (obrve), oči koje sjaje poput zvijezda, rumena usta, zlatna kosa, lice - ruža i ljiljan, anđeoski osmijeh i prekrasni stas... odnos prema ženi = idealizacija – usporedbe: - djevojka – proljede (najljepše doba) – „draža je od zlata, lipša ned prolitje“ – proljede je najljepše doba – naglašava sklad naravi i izgleda - djevojka – vila (idealizacija gospe – petrarkizam) - djevojka – anđeo (božansko bide) – idealizacija, ona je savršena, lijepa, draga - narav joj je s nebesi – usporedba djevojke s nečim nadnaravnim – sklad duševnog i tjelesnog (harmonija) – renesansno obilježje - pjesnik svoju dragu smatra savršenom, ljepšom od svih vila, dražom od zlata, ljepšom od proljeda - „rajska milost“ – religiozni motiv - na kraju je slika iz prirode: pjesnikova čežnja slična je žeđi jelena u prirodi – naglašava svoju potrebu za njom – koliko je jaka njegova ljubav - kaže da je Bog nju stvorio za njega - dvostruko rimovani dvanaesterac - akrostih: početna slova stihova, čitana okomito, daju ime, poruku – GIORETA – kao i u pjesmi Grem si, grem 14

Jur ni jedna na svit vila – Hanibal Lucid (1485. – 1553.) – 2. generacija hrvatskih petrarkista - jedna od najljepših renesansnih pjesama - ljubavna lirska pjesma - tema: ljepota voljene žene - motivi: - veličanje i divljenje ženskoj ljepoti (motiv čela, kose, lica, vrata, prsa, prstiju, usta) - refleksije o prolaznosti - osjedaji: ushidenost, zanesenost, radost i sreda koju izaziva njena ljepota – pjesnik je očaran njenom ljepotom - vila – gospa (za njega je ona više od ljudskog bida – savršena je) – idealizacija (petrarkizmi) - opčarala ga je ljubav vilinska i magična – ne može joj se oduprijeti - portretira gospu kroz pjesmu – svaka strofa ima svoj motiv – dio njenog tijela (oči, kosa, usta zubidi, vrat, prsti, hod, lišde…) - oči i obrve – tanke, čarne (tipično za hrvatsku narodnu poeziju) - rumeno lice – ruža u polju u proljede (lice ljepše od ruže) - usne – koralji, zubi – biseri, prsti – slonovača -- uspoređuje detalje djevojačke ljepote s najvedim dragocjenostima, ali dragocjena je i sama ljepota - prsti – nježnost – obli, dugi, ravni – nabrajanje epiteta - tanci, duzi – c,z,s – sibilarizacija – zvukovne asocijacije nježnosti, ljepote, krhkosti - čežnja za uživanjem u ljubavi – renesansni duh pjesme – „Blažen tko joj bude garlit“ - umanjenice: lišce, kosica, zubidi… - nježnost, krhkost gospe - kompozicija, jezik i stil: - strofa: oktava (10) 1 2 - stihovi se ponavljaju – okvir strofe – portreta

2 1

-

-

- stih: osmerac (simetrični) - rima: a b a b a b b a (dosljedno provedena) - epiteti: vedra, vridna, čarni, drobni, obli, duzi, tanci, zlatna kosa - usporedbe: usporedba zlata i gospe – ne mogu se uspoređivati, kosa ljepša od zlata petrarkistička metaforika: kruna (od kose) – vijenac od kose (tipična renesansna frizura), kuralj (usta), biser (zubidi) elementi narodne poezije: jednostavnost, naivnost, lirski ugođaj (čarni, parsi bilji sniga i mlika...) svaka je strofa značenjski zaokružena ponavljanjem uvodnog dvostiha (ali u obrnutom slijedu) u središnjem dijelu pjesme iznose se motivi ženske ljepote i to u duhu petrarkističke lirike čakavski govor s ijekavizmima i ikavizmima pjesmu odlikuju simetričnost, sklad i harmonija u formi i sadržaju u završnoj strofi motiv ženske ljepote prerasta okvire petrarkističke pjesme: pjesnik upuduje Bogu molitvu za očuvanjem te savršene ljepote od prolaznosti zadnja strofa – poanta – sve što je dobro kratko traje – želi da ljepota bude vječna (trajna) – grijeh bi bio da ta fizička ljepota prođe – renesansa - taj grije je u srednjem vijeku značio protivljenje Bogu, u renesansi označava prolaznost ljepote - moli Boga da ta ljepota ostane vječna - pjesmu je napisao da ovjekovječi njenu ljepotu diskretno i nenametljivo moli za ljubav a isto tako djevojci savjetuje da uživa u životu i ljubavi

REFLEKSIVNA LIRIKA Moja plavca – Mavro Vetranovid - temeljna pjesnička slika – plavca (lađa) – njegov život – alegorija pjesnikova života – kroz cijeli život - more (život) – uzburkano, nemirno – želi plavcu odvesti u luku – „…u porat na on kraj blaženi prižene…“ - prižeti=dovesti, porat=luka – siguran, miran, umoran (trudan) od života – želi se izbaviti od jada - lađa nosi obilje pjesama i stvaralaštva (cijeli život je stvarao) - sumnja – da li je to što je stvorio dobro, jesu li te pjesme stvarno obilje – dvojbe i samokritičnost - misao ga vara - nije siguran u svoje stvaralaštvo – tipična sumnja pjesnika u svoje stvaralaštvo - nema pjesničkih uzora i temelja – nema kormilara, mornara, ne može spustiti sidro, ni podignuti ni spustiti jedra 15

- kormilar – pedut, timunijer – dubrovački pomorski rječnik - distih (dva stiha u jednom redu), dvostruko rimovani dvanaesterac s unakrsnom rimom Pjesanca u pomod poetam – Mavro Vetranovid - zalaganje za pjesničku slobodu - misaona lirska pjesma - tema je neobično moderna – sloboda umjetničkog stvaranja, tj. važnost nesputanog umjetničkog izražavanja - motivi: (vještine) - lončarstvo - slikarstvo - pjesništvo - katreni, narodni osmerac, naglašena refleksivnost; - pjesma osvaja svojim neposrednim tonom i jednostavnim izrazom - za renesansnog pjesnika pjesništvo je vještina, a sloboda preduvjet književnog stvaranja; pjesništvo sadrži pjesnikove misaone preokupacije o životu, o potrebi smirenja i o potrebi pravih uzora da bi život bio “ispravan” - tako je Vetranovid, svedenik koji je pobožno i pustinjački živio na otoku Sv. Andrija napisao ovu pjesmu kao odgovor svima onima koji su prigovarali pjesnicima zahtijevajudi od njih da svoju umjetnost stave u službu ideologije Jeđupka – Mikša Pelegrinovid – POKLADNA LIRIKA - maskerata ili pokladna pjesma, sastoji se od uvodne pjesme i 6 maskerata – pjesama („srijeda“) koje Ciganka upuduje pojedinim dubrovačkim gospođama - Ciganka se zove Jeđupka (žena iz Egipta – jer se mislilo da su Cigani došli iz Egipta); ona je zapravo maska jednog mladog čovjeka koji se želi dopasti gospođama te im proriče sudbinu u pokladnim danima - Uvodna pjesma: - Dolazi u društvo 6 dubrovačkih gospođa, krede od jedne do druge, želi da joj dopuste da im gata iz dlana - Treba ih na to nagovoriti – priča im tužnu priču o svoja 4 sina (3 je izgubila) - Prvog sina (Dančul) odnio je gusar, drugog (Alver) je s lađe odnio vjetar, tredeg (Elez) je dala za brodarinu – ostavila ga da bude rob - priča, filozofira, savjetuje i uvjerava – dominira situacijom, sigurna je u nastupu - obedaje gospama da de im bez laži proredi sredu (čes i sridu) - šestoj gospoji: - najmlađa i najljepša – kod nje se ciganka najdulje zadržava - ciganka u ovoj pjesmi skida masku – otkriva tko je to zapravo - obradajudi se 6oj gospoji ona ističe njene vrline – lijepa, mlada zdrava (zdrava poput ribe – fraza iz narodnog govora) - savršena, razumna (ima previše razuma za svoje godine) – nema nekog tko joj je ravan - petrarkistički elementi – idealizacija gospe - petrarkističke slike – utjecaj narodnog pučkog govora - zamjera toj gospi što je tvrdoglava (ne želi prihvatiti ljubav jednog mladida, ne želi mu uzvratiti - „Tko te ljubi er ne ljubiš“) - hiperbola – on umire - on ne smije to njoj redi, ne smije joj se otkriti – Ciganka joj kaže da je netko potajno voli - potajno je slijedi (ljubavna muka), a potom vene, čezne (iskazuje koliko ga to boli) … asindeton - u stilu petrarkističke poezije nagovara je da prihvati ljubav onoga koji je u nju zaljubljen - traženje dara za usluge (uzdarje): prvo zlato, pa srebro, pa koprena (veo) – svilena koprena koju je ona vezla, pa pineze (novčide) --- gradacija – od vedeg prema manjem - „..sladak pogled, slatku ričicu …. Toj ti srce moje pita, ved ner biser, srebro, zlato…“ – pjesnik je skinuo masku, on je taj koji voli – otkriva se zaljubljeni mladid - Kraj – zdravica – neka joj život bude sretan – polisindeton (neka joj je sretan život, laka smrt i neka ode u raj) - u prošlom stoljedu javila se dilema oko njezina autorstva – neki su povjesničari pripisivali Jeđupku Andriji Čubranovidu, ali knjiž. povjesničari 19. st. uočili su da se njegovo ime nigdje ne spominje - Jeđupka je društveni i kulturno-povijesni fenomen jednog vremena i jednog društva jer je nastala u razvijenom renesansnom središtu u kojem se tijekom pokladnih dana slobodno govorilo ono što bi u običnim prilikama bilo nepristojno, a to je onda zabilježeno u zanimljivom i duhovitom djelu - onda kad ne igra ulogu stereotipne vračare, ona de nekad diskretno i toplo, a nekad rječito i dvosmisleno pokazati o čemu sanja i za čim čezne srce sakriveno ispod maske i otrcanih haljina - “Raznovrsnošdu gospođa i izborom lica i problema Ciganka otkriva čitavu galeriju likova jednog društva, čitavu lepezu bračnih odnosa i slučajeva, a pogotovo čitav zbir žena i djevojaka iz bogatijih plemidkih i građanskih slojeva.” (S. P. Novak) - pisac dobro poznaje žensku psihu – laskanje, naivnost, praznovjerje - čist narodni jezik bez tuđica, katreni, osmerci 16

-

*prvi ep na hrvatskom jeziku

-

**prvi povijesni ep

-

***prvo djelo (putopis) s realističkim opisom putovanja

17

EPIKA - U hrvatskoj se renesansi javlja nova književna vrsta – roman – pod utjecajem talijanskoga pastoralnog romana (prvi hrvatski roman – Planine – Petar Zoranid - Ep – književna vrsta u stihu u kojoj se pripovijeda o važnim događajima (uglavnom religioznog ili povijesnoga karaktera) u društvenom životu zajednice - Renesansni ep – razvija se pod utjecajem antičke književnosti (Vergilije), humanističke književnosti na latinskome jeziku i suvremene talijanske književnosti (L. Ariosto). Prvi hrvatski ep – Judita napisao je Marko Marulid 1501.g. 1556.g. Par godina nakon sigetske bitke

MM: Judita - prvi ep na hrvatskom jeziku PH: Ribanje i ribarsko prigovaranje - prvo djelo s realističkim opisom putovanja BK: Vazetje Sigeta grada - prvi povijesni ep

Biblijsko-religiozni ep Ep, putopis, ribarska ekloga, poslanica Povijesni ep

PLANINE – PETAR ZORANID - prvi hrvatski (pastirski) ROMAN datiran 1536. g., a tiskan 1569. - nastaje pod utjecajem talijanske renesanse - Planinama je uzor Sanazzarov psastoralni roman Arcadia – u idiličkoj poeziji to je zemlja sretnih pastira (u tom romanu on opisuje sretan život pastira daleko od ratova) - pisan je dijelom u stihovima i dijelom u prozi, dvostruko rimovanim dvanaestercem i podijeljen u 24 poglavlja - roman ima oblik autobiografskog zapisa o piščevoj nesretnoj ljubavi, obitelji, povijesnim osobama, nacionalnoj književnosti i kulturi, o turskoj opasnosti, o rasutoj bašdini – o aktualnim problemima - naše su planine “rasuta bašdina”, poprište neprestanih borbi i tragedija, gdje svakim danom stradaju stada i pastiri, a posljednji preživjeli pastiri, iz poštovanja prema baštini, čuvaju ostatke stada koja su ved gotovo posve uništili vukovi (Turci) s istoka - bašdina – izraz za zavičaj ali i za domovinu u cjelini – u romanu se ne predstavlja kao plemid (pripadnik društvene klase) ved kao čovjek koji je zabrinut za bududnost domovine kojoj prijete Turci – jedan od načina kojima štiti svoju domovinu je briga za hrvatski jezik - roman možemo čitati u doslovnom smislu – kao putovanje zaljubljenog pastira Zorana po stvarnim hrvatskim krajevima, ali i u alegorijskom smislu – da čovjeka na putu do spoznaje (Istine) vodi Božja Milost - ispreplitanje stvarnog i fantastičnog → sadržajno roman je obogaden biblijskim tekstovima, umetnutim pričama o postanku pojedinih lokaliteta (Nin, Zadar, Velebit) i prirodnih pojava (npr. bura) - glavni lik, pastir Zoran, ujedno je i pripovjedač – naravno on je nesretno zaljubljen - glavna tema: njegov zamišljeni put u planine (ali stvarna mjesta – zavičaj, zadarska okolica, Nin, Velebit…) te potraga za vilom koja bi ga izliječila od nesretne ljubavi - pastoralna, putopisna tema: pastir odlazi tražiti lijek za svoju bol – izliječit de ga vila Dejanira … novi problem nastaje na povratku – vidi osvajanja Turaka – to vodi u slijededu temu - domoljubna tema: tursko osvajanje – razbijaju idiličnost svijeta planina – pastiri Marcel i ?? – pjevaju tužaljku (prvi koji je o turcima govorio bio je Marko Marulid) - glavni motiv: nesretna ljubav Zoranova – nosi sa sobom ranjeno srce – krede na put da pronađe travu koja bi ga izliječila od nesretne ljubavi - zamišljeno putovanje kroz stvarni svijet - putovanje traje 7 dana, a događaji su ispričani kronološki (1. l. – autorski pripovjedač; 3. l. – pastirske pjesme) - Zoranid susrede nekoliko skupina pastira koji mu pripovijedaju o postanku naziva zavičajnih lokaliteta (Nin, Zadar,Velebit), o raznim pojavama (bura) i o metamorfozama (pritvorima) ili mu pjevaju različite pjesme - vila Dejanira (Dinara) oslobodila ga je ljubavnog bola pomodu čarolije te mu omogudila da (zahvaljujudi Bogu) vidi sebe i svoje srce iznutra, odnosno da spozna prave životne vrijednosti - čakavsko-ikavski jezik; rečenice su opteredene latinskom i talijanskom sintaksom što otežava komunikaciju s tekstom - domoljubni elem: Zoranideva namjera je bila proslaviti zavičaj i domovinu, ukazati na tursku opasnost, ukoriti pisce zbog nebrige za materinski jezik (mletačka je vlast blagodat u usporedbi s turskom - na povratku s planina susrede vilu Krku, a ona ga prolazedi krajevima Knina, Skradina i Šibenika dovodi do Zadra - na kraju romana pojavljuje se oblak na kojemu je vila Istina, sv. Jeronim i biskup Divinid (zadarski biskup) na drugoj strani 18

- roman završava njihovim savjetom pastiru Zoranu da prestane pjevati o smrtnoj ženi, a da u svojim djelima piše o važnijim, Bogu ugodnim temama - na putu po planinama stiže do vile Dejanire (Dinare; tu ga je poslala vila Zorica – ukazala mu se iz vode – nakon što mu je ispričala povijest svoje nesretne ljubavi), koja ga oslobodi “ljubvenog betega” pomodu čarolije te mu omogudi da vidi sebe i svoje srce iznutra, odnosno da spozna prave životne vrijednosti - nakon ozdravljenja Zoranid utone u san i sanja Perivoj od slave koji sliči zemaljskom raju; - negdje u sredini postojao je dub a u sjeni njegovoj “sjedahu vile Latinka, Grkinja, Kaldejka i Hrvatica koje gledaju jabuke u svom krilu na kojima pišu imena autora i djela - alegorija – simboli kulture i pismenosti naroda - prve tri su ponosno čuvale mnogobrojne jabuke, a Hrvatica je s tugom prebirala nekoliko sitnih neuglednih i nezrelih plodova - objasnila je pjesniku simboličko značenje vila i njihovih jabuka, apelirajudi na nehaj Hrvata za svoj jezik - zapisala je ime P. Zoranida i njegova 3 djela - osjeda žaljenje, zavist prema ostalim vilama - „gnivna“ (bjesna, gnjevna) – jer hrvatski pisci ne pišu na hrvatskom jeziku – mudri i naučeni ali na tuđim jezicima - Hrvatski pisci se srame i stide te vile, tj. hrvatskoga jezika i književnosti - tako je Zoranid ukazao na gorudi problem domovine: dok se ostali narodi ponose književnostima na svojim jezicima, njegovi učeni zemljaci pišu tuđim jezikom i svojim znanjem obogaduju tuđu književnost - „Prepoznah u njezinu krilu jabuku na kojoj bijaše ime PETAR ZORANID, a uz ime natpis spominjaše Ljubavni lov i Vilenicu; i upravo na toj jabuci bijaše počela pisati PLANINE.“

Ribanje i ribarsko prigovaranje – Petar Hektorovid - važnost djela: - ovo je prvo djelo hrvatske književnosti koje opisuje stvarno, a ne zamišljeno putovanje (putopisni ribarski ep, poslanica hrvatskom pjesniku Jeronimu Bartučevidu) - prvi se put pojavljuju likovi težaka o kojima pisac govori s divljenjem i poštovanjem (realistični elementi) - Hektorovid je prvi zapisivač narodnoga blaga → prvi su put zapisane narodne pjesme, zagonetke i izreke - zabilježio je tekstove narodnih pjesama – bugaršdica = to su epske narodne pjesme vrlo dugoga stiha, uglavnom šesnaesterca (zabilježio je bugaršdice dva stoljeda prije no što se znanost počela za njih zanimati) - prvi put su zapisani notni zapisi lirskih pjesama - ovo djelo ne može se jednoznačno odrediti kao književnu vrstu: - putopis - idilični ep - ribarska ekoga (ribarski razgovor) - poslanica - pisan u dvostruko rimovanom dvanaestercu refleksivno-didaktičkim tonom - opisano je trodnevno ribarenje i ribarsko razgovaranje pjesnika (Petra) s dvojicom ribara, Paskojem i Nikolom (sin od Paskoja) od Hvara do Brača i Šolte i natrag - pripovijedanje slijedi kronologiju putovanja, a ispresijecano je dijalozima dvojice ribara - pisac s ponosom govori o bašdini – zemlji i ljudima i naglašava svijest o vrijednosti narodnog (pučkog) stvaralaštva - točnošdu kroničara Hektorovid opisuje sve detalje tokom triju dana provedenih na “ribanju”: - prikazuje ribare u radu i razgovoru - nema statičnih trenutaka – opisuje izgled korablje (jedrenjaka), ribarskog alata, vrste ulovljene ribe, način na koji ribari tijekom vožnje zabavljaju gospodara rješavajudi zagonetke, govoredi narodne poslovice, pjevajudi bugaršdice i druge pjesme - nailazimo i na ekloge → idilične pjesme o životu pastira u kojima se veliča priroda i skladan, radostan život u njoj (ovdje su pastiri zamijenjeni ribarima) - u razgovoru s ribarima iznosi se narodna mudrost i moralne pouke svoja pa djelo ima poučni karakter - jednostavan stil, čakavsko narječje (pučki govor otoka Hvara) - djelo je podijeljeno u tri dijela (Parvi dan, Drugi dan, Treti dan): prvi dan – ulomak u knjizi - snažan vjetar im je omeo ribolov pa su se morali skloniti u mirnu uvalu (Lučišde – imanje J. Bartučevida); nakon ručka ribari su pjesniku zapjevali narodnu pjesmu Naš gospodin poljem jizdi - obradanje Jeronimu 19

- navodi razlog putovanja “neka me doma ni“ – ponekad je važno napustiti posao i trud i odahnuti – teško raditi donosi tijelu i životu (zdravlju) štetu - zadnji stihovi – siti zaspali i rano ustali - gledali zavičaj – bašdinu – u suton (sumrak) – „Oh lipa li je!“ – uzvik, zadivljen ljepotom zavičaja, uživa u njoj – renesansni svjetonazor – domoljubni motivi – ponosan je što živi u tako lijepoj zemlji - razgovarali su dok su hodali po luci – pjesme i poslovice etnografskog sadržaja – bilježi narodne poslovice i , izreke i pjesme – 3 lirske pjesme, 2 narodne epske pjesme (bugarštice) - nabrojeno je pedesetak vrsta ribe koje su ulovili - hedonizam – uživanje u razgovoru, ribolovu, vinu, jelu, putovanju… drugi dan - nastavili su plovidbu prema otoku Braču; ribari krate vrijeme pjevajudi bugaršdice; Paskoj je otpjevao bugaršdicu o Marku Kraljevidu i bratu mu Andrijašu, a Nikola o Radosavu Siverincu i Vlatku udinskome vojvodi; posjetili su Brač i potom krenuli ka uvali Nečujam na Šolti; shvatili su da su zaboravili Hektorovidevu čuturicu i pehar te se vradaju na Brač pa ponovo put Šolte; usput krate vrijeme zagonetkama koje Paskoj postavlja Nikoli; obilaze okolicu Nečujma u kojemu su prenodili; tredi dan - posjetili su crkvicu i krenuli u ribolov; nakon objeda susredu galiju Hektorovideva poznanika koji hvali pjesnikov rad na Tvrdlju (njegov posjed u Starom Gradu); daruju ribu,a zauzvrat dobiju limune i naranče koje galija prevozi iz Splita; otputili su se ka Hvaru, zabavljajudi se mudrim izrekama što su ih naizmjence pjevali ribari; pristali su uz rt Kabel, večerali i nakon nodnog ribolova uplovili u starogradsku luk - djelo završava pjesnikovim obradanjem prijatelju Bartučevidu; posveduje mu stihove koji de pronijeti njegovu slavu i omoguditi vječni život - na kraju dana pjesnik je sretan, razmišlja o smrti, prolaznosti i kratkotrajnosti života „kao para iz zemlje i magla koju nosi vjetar“ – metafora - retoričko pitanje: sve što je lijepo kratko traje – odlučio je ispunjavati svoj život lijepim trenucima - realističnost ovog djela vidljiva je u ljubavi prema prirodi, domovini i narodu, u uvođenju likova težaka - ako zanemarimo refleksivno-didaktičke dijelove koji u biti čine najvedi dio spjeva, “Ribanje” je zanimljiv putopis utemeljen na promatranju i zapažanju - prema ribarima se odnosi s poštovanjem – u razgovoru s njima iznosi se narodna mudrost i moralne pouke – oni su mudri, odmjereni i učeni ljudi - dvije teme – putovanje + ribarska mudrost – fizičko + duhovno – stapaju se u cjelinu - u vrijeme kad je postojao jaz između obespravljenog puka i gospode, Hektorovid kao pripadnik vlastele cijeni i ističe vrijednost ljudi iz puka; on ih naziva svojom bradom, milim drugovima i prijateljima - sklad prirode i čovjeka – donosi smirenje i odmor, ljubav prema nacionalnoj baštini i narodnoj tradiciji

Vazetje Sigeta grada – Brne Krnarutid - epopeju Sigetske bitke opjevali su Petar Zrinski, Pavao Ritter Vitezovid, Andrija Kačid Miošid – njihova djela obuhvadena su pojmom ZRINIJADE i u svima je izražena domoljubna crta - operu Nikola Šubid Zrinski skladao je Ivan Zajc - prvi povijesni ep u hrvatskoj književnosti, napisan između 1568. i 1572. - tema: borba kod Sigeta i junačka smrt hrvatskog bana Nikole Šubida Zrinskog i sigetskih branitelja, 1566. - spjev je posveden sinu sigetskog branitelja Jurju Zrinskom - djelo je pisano prema poznatoj kronici o događajima što ih je napisao Ferenc Črnko, komornik Zrinskoga, pod Sigetom zarobljen i kasnije otkupljen - sadržaj: Turci su prešli Dravu, stigli do Peduha u Sveti Lobenac kraj Sigeta, a o tome glas stiže Zrinskome, koji sazove svoje vitezove i održi im govor apelirajudi na njihovu hrabrost; Sulejman, turski car želi uzeti njihovu zemlju, njihova imanja i tjera svoju vojsku sve dalje i dalje; vitezovi moraju braniti svoje – bolje je umrijeti hrabro se boredi, nego dopustiti Turcima da zauzmu položaje - 1. pjevanje – pripovjedač predstavlja glavne sudionike povijesnog događaja, sultana Sulejmana i N. Š. Zrinskoga te silnu tursku vojsku - 2. pjevanje – pripovijeda se o pripremama turske vojske za napad - 3. pjevanje – tijek Sigetske bitke (važno: obradanje Zrinskoga vojnicima koji ih u svom monologu hrabri da izdrže te ih priprema za časnu smrt zbog obrane domovine i kršdanstva) 20

- 4. pjevanje – smrt starog sultana Sulejmana Veličanstvenog, opis novog vojskovođe Mehmed-paše Sokolovida, opis faza borbe za sigetsku utvrdu; prije završne bitke Zrinski svojim vojnicima drži govor u kojem tursku opsadu tumači kao kaznu za grijeh, za moralne propuste kršdana u cijeloj državi; slijedi opis posljednje bitke u kojoj Zrinski pogiba;ep završava sahranom Zrinskog u Čakovcu - kronološkim redom iznose se događaji od početka opsade grada do nj. pada i tragične pogibije njegovih branitelja - čakavština, dvostruko rimovani dvanaesterac

HRVATSKA RENESANSNA DRAMA – počeci -

Džore Držid: Radmio i Ljubomir – prva hrvatska pastorala Hanibal Lucid: Robinja – prva hrvatska drama sa svjetovnom tematikom Mavro Vetranovid: Orfeo – prva hrvatska mitološka drama Mavro Vetranovid: Posvetilište Abrahamovo – dramsko prikazanje

ROBINJA – HANIBAL LUCID - prva hrvatska svjetovna DRAMA – izvedena je na pozornici 1530. g. - vrijednost drame nije u njenoj dramskoj ili književnoj snazi nego u tome da je to prvi pokušaj moderne drame u hrvatskoj književnosti - radnja se zbiva nakon Krbavske bitke, a mjesto radnje je Dubrovnik (gradski trg) – simbol slobodnog grada - glavni junaci su iz sjeverne Hrvatske, potomci (unuci) hrvatskih banova koji su se proslavili u borbama s Turcima – bana Derenčina (poznatog iz Krbavske bitke i opjevanog u narodnoj pjesmi) i bana Vlaska - ?? – preuzeti iz povijesti - ban Derenčin (vitez) i Robinja (kdi bana Vlastka) - motiv je poznat u narodnom stvaralaštvu u cijelom Sredozemlju: oslobađanje zatočenice (gusarska otmica) koje završava brakom - sadržaj: - Robinju, kder bana Vlaska koji je poginuo u borbi s Turcima, zarobili su turski gusari - ugarski kralj, njen zaštitnik, ponudio je veliku nagradu onome tko je pronađe i oslobodi - za njom krede u potragu i mladi plemid Derenčin, ali ne zbog novca, ved zbog toga što je u nju otprije zaljubljen - nakon mnogo lutanja pronalazi je u Dubrovniku, gdje ju gusari nude na prodaju - prije no što je oslobodi, želi se uvjeriti kakav je njezin odnos prema njemu, pa dolazi preodjeven u trgovca, a ona mu priča svoju sudbinu - Derenčin Robinji obedava da de je otkupiti - turskim gusarima plada otkupninu, a sljededeg se dana slavi njihova svadba na koju dolaze dubrovački plemidi - drama završava Derenčinovom zahvalom Dubrovniku – kraj tredeg čina posveden slobodi Dubrovnika - kompozicija, jezik i stil: - dvostruko rimovani dvanaesterac, Lucideva rodna čakavština (hvarska) u kojoj se, pod utjecajem dubrovačkih pjesnika, pojavljuju i štokavski elementi - zavičajni jezik - hvarska čakavština – vokalizirano R – parsti - vanjska je komp. sastavljena od proslova – prologa (isklad) i tri čina (skazanja) - iako nema didaskalija, iz dram. teksta vidljivo je da se radnja odvija na jednom mjestu u jednom danu - dugi monolozi likova iz kojih doznajemo prethodne događaje i u kojima nalazimo sve motive ove drame: ljubavne, viteške, rodoljubne i nacionalne - jednostavnost ove drame učinila je da ona prodre u široke slojeve te da stoljedima živi u obliku pučke predstave - skazanje drugo - kad je prije zatražio njenu ruku odbila ga je jer je bila ohola - kad ju je ponovno pitao isto pitanje prerušen u trgovca – rekla mu je da ga voli i da bi se udala za njega - Derenčin – 2 retorička pitanja: - Ne vjeruje da ga voli jer ga je prije odbila - Sretan, želi se uvjeriti da ga ne laže - Derenčinov monolog – rječnik zaljubljenog čovjeka a ne trgovca: - Obrada se gospoji čestitoj (! petrarkizam) - Prosi njenu ruku – „zato ja evo grem ruke ti oprostit“ (osloboditi) 21

-

Nudi svoju ljubav – „zlat parsten da nosi“ … „zlat venčac da veže“ (vijenac na glavi) Trebala bi imati „svite zlate“ a ne „ružnu svitu“ Obrada joj se kao „vili plemenitoj“ (petrarkizam) Obedaje joj svadbene darove – zlatni pojas, biser i dragi kamen, zlato … (nakit) Odvest de je u Senj korabljom (lađom)

22

MARIN DRŽID (1508. – 1567.)

- Rođen u Dubrovniku, podrijetlom iz pučanske trgovačke obitelji - Prvo razdoblje - boravio u Sieni – upoznao suvremeno talijansko kazalište, Veneciji i Firenci – buntovnička narav, brani studentska prava - Drugo razdoblje - dubrovačko razdoblje – novčana oskudica – piše djela po narudžbi bogatih Dubrovčana i organizira kazališne predstave - Trede razdoblje - Iz Firence šalje urotnička pisma toskanskom vladaru Cosimu I. Mediciju - poziva ga da mu pomogne u rušenju dubrovačke aristokratske vlade manjinskog dijela vlastele koja je nesposobna i uništava dubrovačku mornaricu i njen udio u obrani Zapada od turske sile - po Držidu, senatori su nepravedni upravljači, nasilnici i budale koje narod mrzi, s kojima su nezadovoljne i dvije tredine plemstva i sva mladež - vlast bi se trebala podijeliti između pučana i vlastele - Vidra – Držidev nadimak – označavala bi lukavu zvijer što priprema urotu dubrovačkim gospodarima – to nije nadimak ved pseudonim koji je navodno Držid mogao uzeti kao član neke kazališne družine - njegov je komediografski rad vrhunac hrvatske renesansne drame – najvedi hrvatski komediograf - svojim komediografskim umijedem osigurao je sebi jedno od središnjih mjesta u povijesti hrvatske književnosti - u svojim je djelima realistički prikazao dubrovačko društvo 16. stoljeda, tj. predstavnike različitih društvenih staleža i tako stvorio veliku galeriju tipova ljudi, od starih škrtaca i zaljubljenih, rastrošnih mladida preko razumnih, sposobnih slugu do rimskih kurtizana ukazujudi na njihove mane - izvanredan je poznavatelj ljudi – pokazuje simpatije prema malom, jednostavnom i neizvještačenom čovjeku, a prezir prema onima koje je novac i povlašteni položaj deformirao; - svjestan je vrijednosti čovjeka bez obzira na klase ( i stoga hvali ljudsko u čovjeku) - u idilični svijet pastorale uvodi nove likove: seljake iz dubrovačkog zaleđa koji se zaljubljuju u vile i u središtu su smiješnih prizora zbog svojeg govora, načina razmišljanja i navika. Na taj način nastaje zaplet u kojem se ispreplidu dva svijeta: izmišljeni svijet vila i mitoloških bida i realni svijet -

(Pastorala – u europskoj književnosti i umjetnosti djelo koje prikazuje idiličan život pastira u prirodi. U 16.st. Pastorala – pastirska drama – vrlo popularna i zabavna publici zbog zanimljive radnje, ljubavnog zapleta, pjesme i plesa te sretnog završetka.)

- Plautovska komedija – Držid preuzima strukturu plautovske komedije, ali u njoj slika dubrovačke prilike svoga vremena: prostore, sredinu, različite tipove ljudi – plemide, trgovce, sluge, seljake, pomorce, strance, kurtizane. -

(Commedia erudita ( ucena, plautovska komedija) vrsta je renesansne komedije stvarane prema antickim uzorima. Spojivsi osnovne stavove anticke poetike i iskustvo starih komediografa, renesansni autori dosli su do novih zakonitosti i stvorili imitatorsku komediju , koja je poznata kao eruditna. Iz antickih izvora preuzimani su: fabula, tipovi, karakteri, zapleti i nacin organiziranja radnje. Eruditna komedija je bila podredjena nizu pravila koji su obrazovali njenu poetiku: predstavljala je dogadjaje iz svakodnevnog zivota, imala je zapletenu radnju u kojoj je sudjelovao obican svijet i prikazivao se u nedolicnim situacijama. Njen cilj je bio da zabavljajuci poducava. Uvazavala je zakonitosti o tri jedinstva- radnja, mjesto i vrijeme. Imala je idealnu semu(prolog i 5 cinova) ,mogla je biti u stihu ili u prozi. Tema eruditne komedije je ljubav s peripetijama, a osnovu radnje cine intrige. Likovi su tipizirane licnosti, dijelom preuzete iz anticke komedije( starac tvrdica, sin rasipnik, sluga...), a dijelom iz renesansne stvarnosti.)

- Renesansne antiteze : Mladost – starost Selo – grad Razum – ludost djela: - književnu djelatnost započeo je petrarkističkom lirikom „Pjesni ljuvene“; - Pastirske igre – pastorale: - Tirena, Venera i Adon – u stihu - Plakir – kombinacija stiha i proze - Džuho Krpeta - Tragedije: - Hekuba – politička dimenzija – zabranjena je - Komedije: - Novela od Stanca - Pokladna igra - drama – komedija farse - Pomet (izgubljena) – spominje se u prologu Dunda Maroja 23

-

Pjerin (izgubljena) Skup Arkulin Džubo Krpeta Tripče de Utolče Dundo Maroje

NOVELA OD STANCA - novela – šala – šala sa stancem (dubrovački lokalizam) - drama (rod), komedija (vrsta) farse (podvrsta) s elementima pastorale - farsa – jednostavni, grubi humor – (vrsta francuske srednjevjekovne komedije u kojoj se na temu ljudskih slabosti i nastranosti razvija zaplet temeljem najčešde za nesporazumu, a izvedba obiluje grubim humorom, pa i elementima groteske) - Mjesto radnje – Dubrovnik – jedna nod (par sati) – kasna zima (karneval) – nodni život u Dubrovniku - Likovi: Vlaho, Miho, Dživo (dubrovački mladidi) i Stanac (vlah – iz zaleđa – seljak) - Kompozicija: - Kratka scenska igra napisana u 1 činu i 7 prizora - Dramska radnja započinje naglo, bez uvoda – direktan uvod u atmosferu nodi - U daljnjem tijeku nižu se dinamični dijalozi – odvija se smiješna radnja utemeljena na antitezama – grad i selo, mlado i staro - Realizam – aluzije na stvarne dubrovačke prilike - Jedina komedija u stihovima – dvostruko rimovani dvanaesterac - Realistički prikazuje Dubrovnik toga vremena Prvi prizor - Mačuju se drvenim mačevima po nodi na dubrovačkim ulicama – karneval je, likovi su maskirani - Ogovaraju roditelje, razgovaraju - Iskrali su se iz svojih kuda kako bi se zabavili – renesansno obilježje, hedonizam - Sukob mladih (žele se zabaviti i uživati) i starih (ne razumiju potrebe mladih za zabavom) Drugi prizor - Pojava Džive Pešice – zaplide radnju – njegova je ideja da se idu našaliti sa Stancom - Stanac se odmara na fontani, nije našao kudu gdje de spavati (nitko mu nije htio stan dati) - Dživo se želi našaliti sa Stankom jer je on seljak, star, nespreman na šalu - Vidjeli su da ga mogu prevariti jer je naivan - Sukob „gosparskog“ mentaliteta (oholog, bahatog) i seljačke naivnosti - Stanac – ne spava jer ga je strah da mu netko ne ukrade ono što je htio prodati u Dubrovniku - elementi seljačkog govora: brače, kam, sinodka, vodica (deminutivi – očaran gradom, misli da de mu ponuditi smještaj) - Stanac se želi pomladiti jer ima mlađu ženu - Dživo – predstavlja se kao trgovac, govori jezikom Stanca, prilagodio se odjedom da bi mu starac povjerovao - Ponudio mu da de ga vile pomladiti – rekao mu da je bio kao on (starac) kad je došao u grad i da su mu kod fontane došle vile - Škarama su mu odrezali bradu, uzeli njegove stvari (ostavili novac) – oholi su i obijesni – takvi su mladi ljudi njegovog vremena – sebični i sami sebi u centru pažnje - Vile – ljudi koje su pokupili na ulici + njih trojica – maskirani - Vile označavaju pastoralnu dramu

DUNDO MAROJE (1551.) -

komedija intrige (plautovska komedija); commedia erudita – učena komedija ismijavanje ljudske pohlepe, sukob oca i sina; (dundo = barba) radnja se odvija u Rimu – gradski prostor i trg pred Laurinom kudom, druga pol. 16. st. u komediji se prikazuje Držidev renesansni svjetonazor u liku Pometa te njegov negativan stav prema dubrovačkoj vlasteli 24

- ključ za njezino razumijevanje predstavlja 1.prolog negromanta Dugog Nosa u kojem se objašnjava postanak ljudi nahvao i njihovo miješanje s ljudima nazbilj - u 2. prologu (autorskom) najavljuje se dramska radnja (sadržaj komedije) - likovi su utemeljeni na kontrastu (antitezama): - sposoban – glup sluga – gospodar - bogati – siromašni selo – grad - starost – mladost našijenci – stranci - ludost – razboritost - obijesni (rasipni) mladid – škrti starac - ljudi nazbilj – pravi ljudi, tihi, mudri, razumni, tolerantni, iskreni - ljudi nahvao – loši, zli, nerazumni, oholi, pokvareni, zavidni, glupi, nesnalažljivi, tvrdoglavi, lakomi; otkrivaju se u likovima gospodara (ljudima nahvao Držid smatra plemstvo, dubrovačku vlastelu koja je sebična, nesposobna i pohlepna) - razum odnosi pobjedu nad ljudima nahvao Gospodari - Maroje - Maro - Laura - Ugo Tudešak

Sluge - Bokčilo - Popiva - Petrunjela - Pomet

“našijenci” - Pera, Gulisav Hrvat - Tripčeta Kotoranin - Dživulin Lopuđanin - mladi Dubrovčani

Rimljani - Sadi, Kamilo - rimski trgovac - žbiri, kapetan - Kamilo, krčmari

- borbe za gospodare vode sluge koji rade za njih a misle na sebe, lukavi su, dosjetljivi i snalažljivi Dundo Maroje: - star i škrt, sumnjičav, grub, proračunat, egoističan, lukav što znači i pametan - svojim iskustvom nadmudrio je vlastitog sina - uživa u gomilanju novca, štedi u svemu (otkida od usta sebi i svom slugi) - novac mu je ispred očinske ljubavi Maro: - tim je likom Držid najbolje oslikao dubrovačku patricijsku mladež - naivan, lakovjeran, lakomislen i rasipan mladid, sklon užicima, sve radi na tuđi račun, ne razmišlja o bududnosti Laura: - kurtizana, ljubav prodaje za novac - ime je dobila po Petrarkinoj pjesničkoj muzi koja je bila oličenje nedostižnog pjesničkog ideala: lijepa, neuhvatljiva, besmrtna duša - pohlepna, nije dosjetljiva kao Petrunjela Ugo Tudešak: - bogati plemid, Laurin ljubavnik i Pometov gospodar - pasivan i nesposoban da se sam izbori za voljenu ženu - sirov, nagao, grub, ali dobar prema Pometu i iskreno zaljubljen u Lauru Pera: - naivna, nježna, lijepa i zaljubljena u Mara - krši pravila i odlazi u opasnu avanturu Popiva: - lukav ali pokvaren, nedovoljno inteligentan, vješt, ali bezobziran i bezosjedajan - poznaje Pometovu mudrost, ali nije vjertuoz - Petrunjela i Pomet nazivaju ga psom, asasinom, traditurom i lupežom, jer u trenutku kad kola sve brže idu nizbrdo njemu i gospodaru, on predlaže Maru da opljačkaju Lauru i pristao bi na Marov prijedlog da zakolju Pometa Bokčilo: - ne krase ga vrlina i razboritost, nije dosjetljiv i spretan kao Pomet, ali je iskren Petrunjela: - pojavom i karakterom odgovara Pometu, ali nema tako nametljivu osobnost kao on - oživljava likove dubrovačkih sluškinjica (godišnica) Pomet Trpeza: - sluga, ali i filozof istovremeno - vedar, inteligentan, lukav, domišljat, realist, optimist, samouvjeren, osvetoljubiv, spletkari u korist svog gospodara (sve spletke i prijevare izvodi s lakodom) - razuman, darovit, mudar, poduzetan pojedinac koji ima vrlinu, tj. tu sposobnost da spretnošdu i lukavošdu uspijeva okrenuti sredu (fortunu) u svoju korist (virtuoz )(fortunu shvada kao ženu) 25

- glasnogovornik Držidevih ideja – u njegovom monologu sadržana je Držideva životna filozofija → treba uživati u životu do kraja (renesansni el.), ali i prilagoditi se vremenu i situaciji jer samo sposobni vladaju svijetom - iz toga proizlazi renesansni svjetonazor → čovjek treba biti sposoban, strpljiv iinteligentan, podnijeti životne nedade kako bi kasnije uživao u svom uspjehu - za njega je sreda ukupnost povoljnih okolnosti koje u pravom trenutku mogu biti korisne - shvativši da sukob oca i sina može iskoristiti za svoju sredu, zaplide radnju, vodi likove i upravlja njihovim postupcima - voli novac jer mu omoguduje životne užitke - hedonist = uživama u životnim blagodatima (u hrani, pidu i ljubavi) - on je tumač makjavelizma – cilj opravdava sredstvo, pobjeđuje pojedinac obdaren vrlinom - samo onaj tko je obdaren vrlinom (Virtus) težedi prema vlastitoj koristi (utilitas), koja ujedno služi i zajednici, može svladati čovjeku najopasniju, nepredvidivu silu, prevrtljivu sredu (Fortunu); to mu je mogude jer ga resi mudrost i domišljatost (saviezza, ingenium), pa zna u pravi čas na pravi način odabrati pravu priliku (okazijon) da bi trijumfirao nad nesposobnima, koji su najgori kad misle da su i oni mudri, a zapravo su ludi, lišeni razuma i razboritosti sadržaj: - 1. Prolog Dugog Nosa Negromant govori o izmišljenom putovanju u Indiju - 2. Prolog je autorski i najavljuje temu; najavljen je sukob na kojem se temelji radnja - bogati i škrti dubrovački trgovac dundo Maroje svom je sinu Maru dao 5000 dukata i poslao ga u Italiju trgovati - umjesto da ode u Firencu, Maro se u pratnji sluge Popive zadrži u Rimu gdje pendža (troši) očeve dukate na kurtizanu Lauru, čiju ljubav nastoji kupiti skupocjenim darovima - u pratnji sluge Bokčila Maroje dolazi u Rim ne bi li spasio bar nešto od svojih dukata;šokira ga Marova bahatost i rasipnost, koje promatra sa strane - Lauri se udvara i Ugo Tudešak, njemački plemid, u čijoj je službi Pomet Trpeza, lukavi i snalažljivi sluga, koji nastoji za svog gospodara osvojiti Lauru, a za sebe njezinu sluškinju Petrunjelu - u Rim je u pratnji bratida Džive doputovala i Marova zaručnica Pera, preodjevena u mladida, kako bi vratila odbjegloga zaručnika - Maroje i Maro susredu se na ulici; starac traži svoje dukate, a sin se ponaša kao da ga ne poznaje - kad je otac u bijesu potegao nož na sina, on pozove stražare i starac završi u zatvoru - lukavi Pomet prepoznaje priliku za trijumf pa oslobodi Maroja iz zatvora, a njegovog slugu Bokčila nagovori da pred Popivom, Marovim slugom i Laurom slaže da je Maroje donio vrijedne robe - Mara progoni lihvar Sadi tražedi da mu plati dug za Laurinu ogrlicu - Popiva nagovara svog gospodara da kod Sadija uzme robe u vrijednosti 3 000 dukata kako bi ocu pokazao robu u koju je uložio novac - kad je plan uspio, Petrunjela susrede Marovu zaručnicu Peru i saznaje da je Maro zaručen, što de prenijeti Lauri - kraj komedije nije sačuvan, dopunio ga je M. Kombol – djelo završava pomirenjem svih suprotnosti i Pometovim trijumfom - Pomet je iskoristio okazijon i svoju mudrost te omogudio: - povratak Mara, njegova oca i Pere u Dubrovnik - udaju Laure za Uga Tudeška - razvoj ljubavne veze s Petrunjelom - dobitak novčane naknade od Laurinog oca, koji je traži da ona i ne zna (Laura je u stvari Mandalijena, Mande Krkarka, kdi bogatog Ondarda iz Augsburga) - kompozicija, jezik i stil: - višeslojna radnja u kojoj sudjeluje trideset osoba raspoređena je u 5 činova kojima prethode dva prologa - stvaranje suprotnih (kontrastnih, antagonističkih) svjetova uvjetuje nastajanje dramskog sukoba, komičnosti i napetosti (ozbiljnost – vedrina, starost – mladost ...) - sukob na kojem se temelji radnja je sukob oca i sina, a Pomet ima glavnu ulogu u zapletima radnje - komičnost se postiže i intrigama, spletkama, nesporazumima među likovima i slikovitim govorom likova (igra riječi, lokalno obojeni izričaji, poslovice i izreke narodnog i učenog podrijetla, gradske i pučke pjesmarice – to ukazuje na domadi kolorit i leksičko šarenilo u govoru likova) - Držid je svoje likove oblikovao i jezičnom karakterizacijom uz koji je povezano podrijetlo lika, pripadnost određenom staležu te način razmišljanja: - glavni lik Pomet često se služi iskrivljenim latinskim jezikom (makaronskim – mješavina latinskog i talijanskog jezika + el. dijalekta) pokušavajudi se prikazati učenijim nego što jest, ali i narodnim poslovicama kada se želi približiti Petrunjeli - Dubrovčani se izražavaju dubrovačkim gradskim govorom – vedina likova - rimski trgovci (Sadi, draguljar) i gostioničari govore talijanskim jezikom 26

- posebno se ističe lik Petrunjele čiji je govor mješavina hrvatskog i talijanskog jezika (mješavina nepravilnog toskanskog-mletačkog govora) – uplide mnoštvo narodnih stihova u svoj bogati čisti dubrovački govor (štokavština) - Laura – iskrivljeni talijanski - komedija je obogadena pjesmom i plesom (talijanska kanconeta) - Držidevi su likovi životni, svjesni činjenice da žive u nepravednom svijetu podijeljenom na bogate i siromašne, gospodare i sluge, pa se takvom svijetu i prilagođavaju - u komediji se afirmiraju sposobni, pametni, jaki pojedinci, a gube nesposobni, opaki, neznalice - renesansa donosi i novi način razmišljanja (to je ujedno i Pometova renesansna filozofija): - svijetom gospodari Fortuna, a nju mogu svladati samo iznimni pojedinci poput Pometa - pojedinac mora biti umjetnik u prilagođavanju - mora imati sposobnost okretanja srede u svoju korist - ostale kvalitete (obrazovanje, snaga, talent) nisu presudne za životni uspjeh - hedonizam → naslada i užitak ideal su ljudskoga djelovanja - u komediji je novac glavni ideal, ono je mjerilo ljudskih vrijednosti, sredstvo koje omoguduje životne užitke analiza u školi: Prvi čin, prvi prizor - Bokčilo se žali da ga Maroje ne hrani - U Rimu (upravo stigli), 16.st. – duhovni prostor – Dubrovnik – likovi, dijalog, jezik Dubrovčana - Maroje dolazi u u Rim da spasi 5000 dukata koje je dao sinu – da postane trgovac u Firenci – nije otišao tamo nego u Rim gdje je „spanđao“ te dukate - Susret Maroja i Tripčeta iz Kotora - Popiva i Pomet razgovaraju o Marovoj rastrošnosti Drugi čin - Pomet Trpeza – gospodar Ugo ga je poslao od stola - Pomet – pomete hranu sa stola – nagovara Petrunjelu (Laurinu sluškinju) da izbaci Mara - Maro se pravi važan pred trgovcima - Prvi susret Maroja i Mara – Maroje napada sina – Maro se pravio da ga ne poznaje (pričao na talijanskom) – quid pro quo – nesporazum (ti meni ja tebi, usluga za uslugu) - Maroje završio u tamnici – Pomet ga je oslobodio da ga kasnije iskoristi da istjera Mara iz Laurine kude Tredi čin - Maro posudio 500 dukata od Laure - Petrunjela saznaje da je Pera Marova zaručnica Četvrti čin - Maroje i Maro pretvaraju se da je sve u redu - Maro kaže da ono na trgu nije bio on nego „signor Marin“ Peti čin - Maroje je uzeo Maru ključ od skladišta i uzeo sve tkanine i novac - Pomet otkrije da je Laura kder njemačkog plemida - Ugo rekao da de vratiti Lauri 3000 dukata - Maro se vrada s Perom i Marojem u Dubrovnik – Maroje dobiva novac - Gospodari: Ugo Tudešak i Maroje (stari), Laura i Maro (mladi) - Sluge: Pomet, Bokčilo, Petrunjela, Popiva – prioriteti i način života (Popiva, Pomet) - Sukobi: Mladi (sinovi) -- stari (očevi) -- sukob generacija – pokrede ih novac i ljubav - Gospodari – iskazuju ljubav darovima, nema ljubavi bez novaca, sve izražavaju materijalno (pučani iskazuju ljubav kroz pjesme, lijepe riječi, dobacivanja…) - rasipaju se, rastrošni su, Maro se pravi važan pred Pometom – „neka kupi dijamant i rubin…“ – na balkonu iznad Pometa – na kraju obrnuto Gospodari -- sluge -- sukob staleža - gospodari su bogati, rasipnici ili škrti, nerazuman i neracionalan odnos prema novcu, šalju sluge da rješavaju njihove poslove - sluge – siromašni, spretni, vrckavi, inteligentni Dundo Maroje – škrtac, Maro – hedonist -- hedonizam – škrtost Ljudi nazbilj -- ljudi navaho 27

Nazbij – spretni, inteligentni, mudri – Pomet sve okrede u svoju korist bez da ikome naudi Navaho – Popiva, Maro, Maroje – lopovi, nesposobni, prevaranti, neiskreni, lažljivi (Maro i Maroje pri susretima) -

Maroje – važniji mu novac od sina, Maro mu je nevažan – „žao mi je dukata, za njega ja ne hajem“, ljubav su samo novci Sluge – vjerni gospodarima – ako je dobro gospodarima, dobro je i njima Pomet – na kraju s balkona rekao Maru da je komedija gotova Pomet Trpeza – nazbilj – spretan, najinteligentniji lik, strpljiv, hedonist (uživa u jelu – Bokčilo samo jede bez učivanja), uživa u ljubavnim osvajanjima Petrunjele – renesansni lik

Drugi čin, prvi prizor - Pometov monolog - Opis stola Uga Tudeška – sočna, privlačna hrana –užitak dok je gleda – hedonizam (ali nije jeo jer ga je Ugo poslao Lauri) - Objašnjava kako je izvršio zadatak – išao rado jer zna da de dodi vrijeme kad de uživati - Treba se prilagoditi (sad ide Lauri, poslije de jesti) - Tko želi vladati svijetom mora se prilagođavati - Treba pretrpiti loše vrijeme da se dođe do dobrog – prilagoditi se zlu da bi se uživalo u dobrom – filozofija života - „vjertnoz“ (vrlina – takvi ljudi vladaju svijetom) – spretan, domišljat, onaj koji vlada svojim životom, strpljiv - Treba znati iskoristiti loše situacije i okrenuti ih na dobro (kad ti lađe potonu nazovi ih podmornicama) - Macchiavelizam – stav da cilj opravdava sredstvo - Fortuna (latinska božica srede) – sreda – vjeruje u sredu – optimist – renesansni svjetonazor - Maro mu prijeti, Pomet mu se klanja - Na kraju na balkonu u Laurinoj kudi Maro ispod i ne smije udi - Želi Mara izbaciti iz kude, a svog gospodara uvesti u kudu – zato izvlači Maroja iz zatvora – nada se da de uz njegovu naklonost izbaciti Mara - Popiva – neiskren, lažac, navaho – intrigant – zaplide radnju spletkama - 4.čin – Pometa je Ugo izbacio iz kude …….. - Prolog – Dugi Nos – negromant (čarobnjak) – obrada se publici koja očekuje komediju – na placi – središte Dubrovnika - Kozimo Medici – toscanski vojvoda kojemu je Držid pisao urotnička pisma protiv dubrovačke vlastele – „Dubrovnik vodi 20 ludih staraca“ – moli konzuma da sruši dubrovačku vlast – pučane na vlast - Putovao prema Novim i Starim Indijama – upoznao ljude nazbilj – idiličan svijet (arkadičan) – savršena zemlja – ljudi su fizički lijepi, iskreni („srce nose prid očima“, „ne maškaravaju se“) - Vidio i drugačije ljude – u velikom gradu – uspoređuje izgled ljudi sa životinjama (noge od čaplje, stav žabe) - Ljudi nazbilj protjerali navaho – „priđoše u ove naše krajeve“ – u Dubrovnik – preuzeli vlast – ljudi na vlasti u Dubrovniku su navaho (Pomet – rekao da samo vjertnozi moraju vladati) - Izrugao dubrovačku vlastelu – smijali su se prologu – smijali su se sami sebi – nisu se prepoznali u opisu - Inspiriran slikama predrenesansnog slikara Lorencetija u gradskoj vjednici u Sienni – slike dobre i loše vlasi (alegorija) - „stavite pamet na komediju“ – neka se i dalje smiju

28

SINTEZA

HRVATSKI HUMANIZAM LIRIKA Teme - Tipične antičke: mitološke, intimne, ljubavne, domoljubne, religiozne, moralističke Tradicionalni oblici - Elegija je pisana u elegijskom distihu, raznolike teme: ljubavne, autobiografske, domoljubne - Epigram – uglavnom pisani u elegijskom distihu, teme aktualne i satirično obojene - Epitaf – govore o prolaznosti života i/ili smrti Poslanice u stihu (epistule) - Pisanje heksametrom, različite teme – književne društvene, političke EPIKA Ep - Epski uzor – Vergilije - Marko Marulid – biblijski ep Davidijada - Jakov Bunid – mitološki ep Otmica Kerbera, kršdanski ep – Život i djela Kristova Proza - Na latinskom jeziku nastaju književno znanstvena prozna djela – putopisi, poslanice, etnografska proza, proza s diplomatskih putovanja

HRVATSKA RENESANSA - Potkraj 15.st. – utjecaj talijanske renesanse – jača značaj grada i gradske kulture - Razlika od srednjevjekovne književnosti koja je ostajala u samostanima – renesansna je vezana uz svjetovne književnike i gradsku sredinu - Krajem 14.st. Dubrovnik je slobodan, a dalmatinski gradovi Zadar, Šibenik, Trogir, Hvar i Split, koji su pod mletačkom vlašdu, razvijaju se u bogata gospodarska i kulturna središta - Renesansni književnici, uglavnom pripadnici novog društvenog sloja koji se razvio zahvaljujudi pomorskim putovima i trgovini, bili su klasično obrazovani. - U našim su renesansnim središtima postojale gramatičke škole u kojima se učio latinski jezik i proučavala djela klasičnih pisaca - Mnogi naši renesansni književnici kasnije su se školovali u drugim zemljama, najčešde Italiji. Iz njihovih djela vidljivo je da su, uz antičke pisce, poznavali i djela talijanske predrenesanse i renesanse. KNJIŽEVNI RODOVI I VRSTE LIRIKA Ljubavna lirika - Prva generacije hrvatskih petrarkista - zlatno doba – 1. generacija (druga polovica 15.st.) – uz petrarkističke motive javlja se i utjecaj lirske narodne pjesme - Zbornik Nikše Ranjine (Šiško Menčetid, Džore Držid, anonimni autori) - Druga generacija – 16.st – Hanibal Lucid (Jur ni jedna na svit vila)-, Nikola Nalješkovid, Marin Držid, Dinko Ranjina, Dominko Zlatarid Refleksivna lirika - Zbornik NR, Mavro Vetranovid (Pjesanca u pomod poetam, Moja plavca) Pokladna lirika - Mikša Pelegrinovid (Jeđupka) Religiozna lirika - Marko Marulid, Mavro Vetranovid Satirična lirika - Marko Marulid (Sprovid koludric), Mavro Vetranovid (Poslanica lakomosti) Refleksivna lirika s domoljubnim motivima - Marko Marulid (Molitva suprotiva Turkom), Mavro Vetranovid (Tužba grada Budima) 29

EPIKA -

Dominira epska poezija – poslanice, putopisi, pripovijesti u stihu Novele nema Petar Zoranid – prvo djelo u prozi –roman Ep – nastaje u razdoblju humanizma i renesanse pod utjecajem antičke književnosti (Vergilije) i suvremene talijanske književnosti (L. Ariosto, T. Tasso)

Ep - Biblijsko-religiozni - Marko Marulid (Davidijada i Judita) – značajke vergilijanskog i religiozno-kršdanskog duha – kompozicija je pregledna i jasna – po uzoru na vergilijanski pojavljuju se digresije – fabula najčešde ima dvostruki smisao – doslovni i alegorijski - Judita – prvi nacionalni ep – po uzoru na začinjavce – pobožna žena svojom pobožnošdu pobjeđuje oholog vojskovođu – Alegorijsko značenje epa – u kršdanskom duhu pokazuje renesansne antiteze: oholost-poniznost, vjernici-nevjernici, dobro-zlo - Povijesni - Brne Karnarutid (Vazetje Sigeta grada) – junaštvo i hrabrost hrvatskih junaka časno poginulih u borbi s Turcima - Nacionalno značenje – protuturska problematika - Alegorijski - Mavro Vetranovid (Piligrin) – alegorijski fantastičan ep o putniku hodočasniku koji putuje ovim svijetom (za razliku od Dantea) u potrazi za spokojem – svijet kojim prolazi pun je fantastičnih bida koja predstavljaju izokrenute vrijednosti, izopačenost i nemoral - Mitološki – Jakov Bunid (Otmica Kerbera) - Putopisni – Petar Hektorovid (Ribanje i ribarsko prigovaranje) – prikazuje stvarno putovanje u formi epa Roman - Petar Zoranid (Planine) – prvi hrvatski roman – prvo opširnije prozno djelo – utjecaji Biblije, antičkih autora (Ovidija i Vergilija), srednjevjekovne književnosti, predrenesansnih i renesansnih autora (Dante, Petrarka, Boccaccio, Marulid…) – originalno djelo u kojem se ispreplidu svjetovno i religiozno, stvarno i nestvarno, narodno i umjetničko, stih i proza

DRAMA - Dramsko prikazanje - Najstarija hrvatska scenska djela – razvila se postupno iz crkvenih obreda i dijaloških pjesama - U počecima vezana uz Isusa Krista, a kasnije preuzimaju motive iz Biblije i legendi o svecima - U Dubrovniku – Mavro Vetranovid – unosi svjetovne elemente - Mavro Vetranovid (Posvetište Abrahamovo, Suzana čista, Od poroda Jezusova) - Pastorala - Džore Držid (Radmio i Ljubmir), Marin Držid (Tirena, Grižula) - Mitološka drama - Mavro Vetranovid (Orfeo) - Komedija - Marin Držid (Pomet, Dundo Maroje, Skup, Novela od Stanca) - Drama sa svjetovnom temom - Hanibal Lucid (Robinja) - Tragedija - Marin Držid (Hekuba)

30