Humana genetika

23. Ahondroplazija/hipohondroplazija To su koštane displazije, nasljeđuju se AD. Najčešće je rezultat de novo mutacije u genu FGFR3 (mutacije u tom genu se najčešće događaju za vrijeme spermatogeneze, češće kod starijih očeva).Dijagnoza se zasniva na karakterističnim kliničkim i radiografskim nalazima ili nalazima molekularnog genetskog testiranja. Ahondroplazija je klasičan oblik bolesti. Klinička slika je uglavnom jasna i prisutna je već po rođenju ( šake poput osti, velika lubanja s izbočenjima, mala baza lubanje, kratki pedikuli kralježaka, interpedikularni razmak se povećava, displastične ilijačne kosti, plitki acetabuli, distalne femoralne epifize u obliku roga, široke metafize, skraćene ploče rasta). Blagi oblik ahondroplazije se može zamijeniti s teškim oblikom hipohondroplazije. Hipohondroplazija je blaži oblik bolesti. Dijagnozu je teško postaviti jer su koštane disproporcije ponekad blage i mnoga radiografska obilježja su suptilna kod djece mlađe od 3 godine. Liječenje i praćenje – kontola tjelesne ,ase, pažljivo neurološko praćenje, hormon rasta, izduživanje ekstremiteta, liječenje komplikacija. 81. Ajdecen – 1 i 2 segregacije i alternirajuća segregacija kod recipročnih translokacija. Objasni razlike. Kod alternirajuće segrgacije moguć ishod je normalan ili balansirani nositelj, dok kod adjecen dolazi obavezno do trisomije, duplikacije, monosomije ili delecije. 12) Autosomno dominantni tip nasljeđivanja – koja su obilježja u obiteljskom stablu, rizik ponavljanja u obitelji, što je de novo mutacija, koji je rizik njenog ponavljanja U autosomno dominantnim(AD) bolestima oboljevaju heterozigoti – dovoljna je mutacija u samo jednom alelu da se bolest očituje.Takav heterozigot prenijet će svojstvo ili bolest na svoje potomstvo u 50% slučajeva, uz 100% penetrantnost.Očitovanje bolesti biti će preoblikovano utjecajem drugod alela, te mnogih drugih gena, tako da se bolest rjetko kada jednako očituje u svih članova obitelji. Za AD bolesti je karakteristična varijabilnost ekspresije-različit stupanj izraženosti bolesti, različita penetrantnost tj. ponekad se ne očituju u osoba za koje znamo da nose mutirani gen,plejotropije-sposobnost da se genski poremećaj očituje u različitoj mjeri u različitim tkivima.U obiteljskom stablu kod AD bolesti nalazimo tzv. vertikalni tip nasljeđivanja, odnosno prijenos s koljena na koljeno bez obzira na spol.Ako niti jeda od roditelja nije obolio najčešće je posrijedi svježa genska mutacija u spolnoj stanici jednog od roditelja ili mozaicizam spolnih stanica(mutacije u dijelu spolnih stanica).Svježe mutacije(mutacije de novo) imaju nizak 1% rizik ponavljanja. Muška i ženska djeca jednako zahvaćena i s jednakom vjerojatnošću prenose bolest, premda težina bolesti može ovisiti o spolu. Uvijek je jedan od roditelja nosilac mutiranog gena, ili je riječ o svježoj mutaciji, o nekompletnoj penetrantnosti gena, različitoj varijabilnosti ekspresije, bolest se očituje u kasnijoj životnoj dobi. Kako su bolesni homozigoti vrlo rijetki, obično je jedan roditelj bolesni homozigot, a drgi normalan homozigot. Dvije bolesne osobe mogu imati i zdravo dijete (25%) 14)Ako je penetrantnost 75% kod autosomno dominantne bolesti, koliki je rizik za potomstvo? Obrazloži! Rizik za potomstvo je 25% u nasljednosti mutiranog alela.MOŽDA

Od soc ped: Penetrantnost je 75 % ako recimo od 20 nositelja mutiranog gena očitovanje bolesti nemamo kod 5 osoba. Penetrantnost je veca što se bolesnik detaljnije ispituje. Svaki potomak kod 100% penetrantnosti ima 50% vjerojatnosti da naslijedi mutirani alel,pa se sa 75% penetrantnosti ta vjerojatnost smanjuje i iznosi oko 37.5%

24. Apertov sindrom Nasljeđuje se AD. Naziv – akrocefalopolisindaktilija tip 1 Etiologija – gotovo uvijek nastaje zbog dvije de novo mutacije u genu za čimbenik rasta fibroblasta FGFR2 (S252W i P253R) Klinička slika – akrocefalija (brahisfenocefalija, sindaktilija na rukama i nogama), neobičan izgled glave, proptoza, antimongoloidno položeni očni rasporci, povinut nos, spušteni kutovi usana, nisko položene uške, spojeni prti na rukama i nogama. Malformacije- postoji sklonost spajanja koštanih struktura. 27. Autonomno recesivno (AR) nasljeđivanje Bolesti koje se nasljeđuju AR putem očituju se u pravilu samo onda kada je osoba homozigotna za mutirani gen (kada se mutacija nalazi na oba genska alela). U porodičnom stablu nalazimo horizontalan obrazac nasljeđivanja. To znači da su zahvaćene osobe iste generacije – braća i sestre – dok su oba roditelja zdravi nositelji mutacije u jednom od genskih alela. Takvi zdravi nositelji mutiranoga gena imaju 25%-tni rizik da im dijete bude bolesni ili zdravi homozigot, te 50%-tnu vjerojatnost da dijete bude kao i oni zdrav nositelj mutacije u jednom od alela. Roditelji i djeca oboljelog od AR bolesti obavezni su nositelji, dok rođaci drugog stupnja( ujaci, tete, bake, ...) imaju 50%-tni rizik za nositeljstvo. Svaki dalji stupanj srodnosti umanjuje rizik za 50%. Rizik za AR se povećava ukoliko su osobe u krvnom srodstvu, jer dijele veći broj zajedničkih gena pa i mutacija (u slučaju braka među bliskim srodnicima može se javiti pseudodominantnost ) . Bolest se u pravilu ne prenosi na dalje potomstvo, jer će djeca zdravi heterozigoti najčešće stupiti u bark sa zdravim homozigotom. Ako bolesni homozigot stupi u brak sa zdravim homozigotom svi će potomci biti zdravi heterozigotni nositelji. Vjerojatnost da će se u braku naći dvije osobe s mutacijom u istom genu relativno je rijetka. Međutim, kod AR bolesti brak između dvoje oboljelih nije rijedak ( u slučajevima gluhoće ili slabovidnosti ). Ako je riječ o istom poremečaju svi će potomci biti bolesni. Problemi u genetičkom savjetivanju : - postojanje lokusne heterogenosti (to je pojava kod koje se mutacije u različitim alelima mogu očitovati istom kliničkom slikom) - postojanje složene heterozigotnosti u okviru alelne heterozigotnosti ( to je pojava kod koje dijete nasljedi od svojih roditelja dvije različite mutacije u istom genu. Klinička slika tada će u većoj ili manjoj mjeri ovisiti o vrstama mutacije.) Gubitka heterogenosti – kada se izgubi normalan alel u nekim somatskim stanicama. Na taj način je izgubljen čimbenik koji koči gene koji potiču rast što onda omogućuje poliferaciju stanica i nastanak tumora. Najčešća AR bolest u bijele rase je cistična fibroza (svaki 25 bijelac je nositelj neke od mnogobrojnih mutacija u genu za cističnu fibrozu). Malformacije (općenito, za ba oblika bolesti) – poremećaji disanja (kompresija moždanog debla, centralna apneja, restriktivn poremećaj disanja, opstruktivni sleep apneja sindrom), recidivi upale srednjeg uha, hidrocefalus (suženje jugularnih otvora na bazi lubanje), hipotonija (zaostajanje u motornom razvoju, razvoj govora uredan), kompresija medule spinalis na kraniocervikalnom prijelazu (uzrokuje iznenadnu smrt), angularni deformiteti ekstremiteta, preuranjena degerativna bolest zglobova, deformiteti kralješnice).

47.ALBINIZAM Genetski je uzrokovana bolest koja se nasljeđuje autonomno recesivno.Za nastanak je nužno da oba roditelja imaju gen za albinizam.Obilježava ga odsutnost ili minimalna prisutnost pigmenta melanina u koži,kosi i očima.Koža i kosa su bijele,oči plave,iako ponekad izgledajucrvenkasto.Osjetljivost na sunčeve opekline a time i na rak kože.Broj melanocita je normalan, ali je poremećena sinteza melanina. Pigment melanin sintetizira se u ćelijama kože iz aminokiseline tirozin uz pomoć enzima tirokizinaze i uskladišti se u melanosomima. Postoje dvije vrste albinizma: -1.tip 1 ili okulokutan albinizam koji je izazvan mutacijom gena na kromosome 11 segment q14-q21 a učestalost je 1:200000 -2.tip 2-mutacija na kromosomu 15 u segmentu q11,2-q12 52. ARTROGRIPOZA Artogripoza se uočava odmah nakon rođenja. Glavni uzrok artrogripoze je smanjeni pokreti fetusa koji nastaje zbog poremećaja prisutnih kod fetusa (neuroloških, muskularnih, abnormalnosti vezivnog tkiva, mehanička ograničenost pokreta) ili abnormalnosti materice Ostali češći uzroci su neurološke prirode: malformacije i poremećaji funkcije centralnog i periferno živčanog sustava, atrofija spinalnih mišića i dr. Karakterizirana je ukočenošću više zglobova. Zna se da nije nasljedna, neki slučajevi se mogu povezati s izloženošću infekciji ili štetnim tvarima. Zglobovi se razvijaju u drugom mjesecu trudnoće i stanja koja tad ograničavaju slobodno kretanje dovode do zamjene mišićnog tkiva čvrstim vezivnim ili masnim tkivom i nepravilnog razvoja zglobova. Kukovi su obično iščašeni, položaj ramena je promijenjen, koljena su ispružena, a stopala su ispružena, izvrnuta i okrenuta u gležnju. Inteligencija nije oštećena. Ne postoji određena terapija. Od rođenja treba provoditi adekvatnu fizikalnu terapiju da bi se ispravile kontrakture zglobova. Kirurška terapija se primjenjuje gdje god postoji mogućnost poboljšavanja nekih malformacija. Ovakvim liječenjem se dvije trećine zahvaćene djece se osposobi za kretanje. 67. Ako je majka nositeljica premutacije u FMR1 genu (sindrom fragilnog X) kakvi su mogući ishodi njenih trudnoća (za mušku i žensku djecu) ? Kod žena nositeljica permutacije ili pune mutacije tijekom oogeneze i postzigotno može doći do ekspanzije i prijenosa bolesti i na muške i na ženske potomke. Nositeljice permutacija uglavnom su normalnog intelekta i uglavnom bez smetnji. Mogu se opaziti izvjesne smetnje ponašanja, sklonost depresiji, neurologijski poremećaji poput ataksije i prerana insuficijencija ovarija. 68. Ako je otac nositelj premutacije u FMR1 genu (sindrom fragilnog X) kakvi su mogući ishodi u potomstvu (za mušku i žensku djecu)? Svi zahvaćeni muškarci koji su nosioci permutacije ili pune mutacije imaju permutaciju u spolnim stanicama i prenose ju uglavnom neizmjenjenu na kćeri. Nositelji permutacija uglavnom su normalnog intelekta i uglavnom bez smetnji. Mogu se opaziti izvjesne smetnje ponašanja, sklonost depresiji, neurologijski poremećaji poput ataksije. Kod nositelja pune mutacije uz smetnje ponaša javljaju se i razvojno zaostajanje, mentalna retardacija (granično do teško), ADHD, emocijalna labolnost, anksioznost, sramežljivost, depresija i pervazivni razvojni poremećaji. 86. ASOCIJACIJA je kombinacija anomalija koje se javljaju zajedno češće nego što bi se to moglo očekivati slučajno, sporadične su i nemaju isti definirani uzrok. Npr. VATER asocijacija

(vertebralne anomalije - aplazija radijusa - traheoezofagusna fistula - anomalije bubrega) ili CHARGE asocijacija (kolobom - srčana greška - zastoj u rastu - anomalije uške). 17. Citogenetički oblici Downovog sindroma. 47 , t 21 46, t (14g, 21g) 46, t (21g, 21g) 46, t (21g, 22g) 47, t 21/46 (ps. Tako piše u onoj bilježnici, a u skripti se to uopće ne spomnje) 23. Citogenetički oblici trisomije 13 (Patau). 47, t 13 46, t (13g, 14g) 46 t, (13g, 13g) 26. Citogenetički oblici trisomije 18 (Edwards). 47, t 18 32. Citogenetički oblici Turnerovog sindroma. 45,X (55% slučajeva), 46,XY (2-5% slučajeva) 45,X / 46,XX 45,X / 47,XXX 46,Xr (X) / 45,X 46,Xi (X) / 45,X 46 XX (g-) 46 XX (p-) 46,Xr (X) 46,Xi (X) 41. Citogenetički oblici Klinefelterovog sindroma. 47, XXY 48, XXXY 49, XXXXY 48, XXYY 47, XXY / XY (10%) 51. Citogenetičke metode. Tehnika pruganja kromosoma Fluorescencijska in situ hibridizacija (FISH) Bojanje cijelih kromosoma (chromosome painting) M-FISH i SKY

M-TEL Komparativna genomska hibridizacija (CGH) 17. Citogenetički oblici Downovog sindroma. 47 , t 21 46, t (14g, 21g) 46, t (21g, 21g) 46, t (21g, 22g) 47, t 21/46 41. Citogenetički oblici Klinefelterovog sindroma. 47, XXY 48, XXXY 49, XXXXY 48, XXYY 47, XXY / XY (10%) 23. Citogenetički oblici trisomije 13 (Patau). 47, t 13 46, t (13g, 14g) 46 t, (13g, 13g) 26. Citogenetički oblici trisomije 18 (Edwards). 47, t 18 32. Citogenetički oblici Turnerovog sindroma. 45,X (55% slučajeva), 46,XY (2-5% slučajeva) 45,X / 46,XX 45,X / 47,XXX 46,Xr (X) / 45,X 46,Xi (X) / 45,X 46 XX (g-) 46 XX (p-) 46,Xr (X) 46,Xi (X)

92. Citomegalovirusna embriopatija – infekcija citomegalovirusom. Majka će ga u slučaju primoinfekcije prenijeti na plod u 40% slučajeva, u bilo kojem stadiju trudnoće. 10-30% žena će doživjet reaktivaciju CMV infekcije tijekom trudnoće. Zamjedbena gluhoća, atrofija optičkog živca, mentalne retardacije i motoričke smetnje. U 8% slučajeva virus će uzrokovati kongenitalne gluhoće i cerevralne paralize. Infekcija u drugom djelu trudnoće očituje se hepatosplenomegalijom, trombocitopenijom, novorođenačkom žuticom, pneumonitisom, zaostajanjem u rastu, korioretinitisom i mikrocefalijom. Ponekad kalcifikati u mozgu. Dugotrajne posljedice ima manji broj djece. Djeca s mikrocefalijom i korioretinitisom imat će trajne posljedice na duševni razvoj. Bolest se dokazuje izolacijom CMV iz urina, dok je dokaz IgM protutijela manje pouzdan. 1. Definicija i podjela- genetika -znanost o nasljeđu i promjenjivosti osobina živih organizama -podjela s obzirom na pristup proučavanja (genetika razvoja, molekulska, populacijska, ekologijska genetika), metodologiju (matematička, biometrijska, radijacijska, citogenetika), primjenu (veterinarska, poljoprivredna, genetika tumora, farmakogenetika, imunogenetika), predmet proučavanja (genetika mikroorganizama, biljaka, životinja i čovjeka) -HUMANA GENETIKA- bazična i primjenjena znanstvena disciplina, proučava zakone prijenosa nasljedih osobina čovjeka i način realizacije nasljeđa u nekoj jedinici -MEDICINSKA GENETIKA- znanost o biologijskim varijacijama u ljudi u odnosu na zdravlje i bolest -KLINIČKA GENETIKA- znanje i umjetnost dijagnoze, liječenja i prevencije genetičkih bolesti, orijentirana na zdravlje pojedinca i njegove obitelji.

4. i 9. Definiraj genetičku heterogenost-alelna i lokusna i navedi primjere Genetička(genska) heterogenost- predstavljati velik problem pri skriningu i izrazito otežava povezivanje genotipa i fenotipa. Može biti: Lokusna-pojava da mutacije na različitim genima, lokusima mogu uzrokovati istu ili sličnu kliničku sliku, fenotip, bolest-npr.gluhoću Alelna-pojava da razne mutacije na jednom lokusu mogu uzrokovati istu, ali i različite bolesti. Npr.cistična fibroza 1. Definiraj pojmove- genotip,fenotip,lokus i alel. Genotip-genetička konstrukcija individue, tj. aleli na specifičnom genskom lokusu. Pojam se odnosi na sastav gena Fenotip-opažen rezultat djelovanja genotipa i okolinskih čimbenika Lokus-fizičko mjesto gena na kromosomu koje pripada određenom genu Aleli-alternativni oblici gena na određenom lokusu homolognog para kromosoma

82.Deformacija. Kongenitalna abnormalnost oblika ili strukture koja je prethodno bila normalno diferencirana i oblikovana, ali je zatim došlo do poremećaja razvoja obično uslijed vanjskih, a rjeđe unutarnjih čimbenika. Vanjska sila koja dovodi do deformacija je npr. malformacija uterusa, a unutarnja je npr. miopatija ploda koja onemogućava kretnje i uvjetuje nastanak artrogripoze. Deformacije mogu nastati i postnatalno, primjerice zaležana glavica kod djeteta koje spava samo na leđima. 87. Di Gorge sindrom (mikrodelecija 22q11.2) - velocardiofacijalni sindrom - disomrfija : kratki očni rasporci, telekantus, uske nosnice i širok vrh nosa - malformacije : 75% srčana mana, rascjep nepca ili velofaringealna insuficijencija, hipo/aplazija timusa ili paratireoideja, urogenitalne anomalije, atrezija anusa, nagluhost, anomalije koštanog sustava, hipokalcemija (60%), oštećenje imunosnog sustava - rast i razvoj : slabije tjelesno napredovanje zbog smetnji gutanja, gastroezofagusnog refluksa, blago do umjereno mentalna retardacija, smetnje učenja/ponašanja 125. Dijagnostički pristup djetetu s dismorfijama U obradi je neophodno uzeti detaljnu obiteljsku i osobnu anamnezu. Obiteljska anamneza početak je obrade djeteta/obitelji. Podaci obiteljskog stabla mogu odmah usmjeriti prema nekom od nasljednih poremećaja ukazujući na neki od tipičnih obrazaca nasljeđivanja. Od neobične je važnosti detaljno se upoznati s prenatalnom i perinatalnom anamnezom. Postojanje malformacija maternice, male dimenzije zdjelice, neuobičajeni položaj ploda, količina plodove vode, micanje čeda, morfologija placente, dužina pupčane vrpce.. mogu biti ključni elem. koji će nas kasnije voditi u dijagnostičkoj obradi. Prilikom pregleda djeteta važna su što točnija antropometrijska mjerenja, te njihovo serijsko registriranje. Nužno je detaljno registrirati sve malformacije i dismorfične crte, te poremećaje u tjelesnom ili senzomotoričkom razvoju. Pregled završava pregledom svih dostupnih članova obitelji. Pregled roditelja omogućava da odlučimo da li je dismorfija opažena kod djeteta dio obiteljskih crta. Dijagnostička obrada koncipirana je je u prvom koraku kao skrining pojedinih organa i sustava, a kada se približimo dijagnozi u pravilu zahtijeva multidisciplinsko praćenje stručnjaka raznih specijalnosti. 31.Dijastrofični nanizam Bolest koja se nasljeđuje autosomno recesivno,a uzrokovana je mutacijama u sulfatnom transportnom genu. Očituje se neproporcionalno smanjenim rastom koji je vidljiv već kod rođenja.Porođajna dužina oboljelih je 42 cm,a visina u odrasloj dobi 100-140 cm. Klinička slika:kratki udovi,uvrnuta stopala što se teško korigira operacijom,palac „autostopera“ uslijed deformacije prve metakarpalne kosti,kifoskolioza,kontrakture kukova,subluksacija patela,prijevremena kalcifikacija ušnih resica koje kod poroda mogu biti cistično promijenjene, oštećenja sluha,rascjep nepca. Normalan izgled glave i uredna inteligencija.

4. Dismorfični znaci. Glava – nepravilni oblik lubanje, duga otvorena fontanela, mikro makrocefalija, oblik čela. Oči – uvučene, izvučene, mongoloidne, antimongoloidne, mikroftalmične, hipertelorizam, epikantus, ptoza, promjena šarenice i očnog dna, katarakta, strabizam, slabovidnost. Nos – mali, veliki, širok, uzak. Čeljusti – triper ili hipoplastične (gornja otvorena – palatoshiza). Usta – velika, mala, usne uska, izvrnute, opuštene, zečja usna, loši zubi. Uška – velike, male, nepravilno oblikovane, nisko položene. Vrat – širok, kratak, dug, sfinga. Prsni koš – izbočen, udubljen sternum, oblik i broj rebara, mamile višak i razmaknute. Spolovilo – triper hipogonadizam, setucija testisa, kriptortizam, hipospadija, velika labia, dvostruke rodnice i uterusi, ageneza. Ruke – brahiodaktilija, klinodaktilija, fleksijske kontrakture, sinostoze kostiju, brahifalangija, disgeneza falangi, palca i stopala. Nokti – staklo od sata. Disgeneza i dismorfija mozga. 83. Displazija je poremećaj u razvoju stanične organizacije ili funkcije unutar specifičnog tkiva. Nastaje tijekom histogeneze – diferencijacije tkiva koja se zbiva u fetalnom razdoblju, a dijelom i postnatalno. Displazije su obično uzrokovane genskim mutacijama. Primjeri ovog poremećaja su: koštane displazije, ektodermne displazije, razni sindromi kao Klippel Trenaunay - Weberov sindrom (angioosteohipertrofija), McCune-Albrightov sindrom (fibrozna poliostotska displazija), Elejade sindrom (hipoplastična mezoektodermna displazija) i dr. 84. Disrupcija je morfogenetski defekt organa ili regije tijela koji nastaje kao posljedica smetnji u inače normalnom razvojnom procesu. Sile koje destruktivno djeluju na primarno zdravo tkivo mogu biti teratogene, metaboličke, mehaničke, neurogene, ishemijske itd. Primjer: sindrom amnijskih tračaka. 14. Dob majke (uzrok, primjeri, rizici, prevencija). Trudnice < 25 godina imaju rizik za nastanak trisomije < 1:1.000, 37 godina oko 1:100, 45 godina 1:10. Rizik ponovne pojave nerazdvajanja u idućim trudnoćama majke je 2,5%. Prevencijski testovi – prenatalna dijagnoza (aminocenteza ili korion frondozumstarije žene, testovi probira, dijagnostički testovi). 54. X- DOMINANTNI TIP NASLJEĐIVANJA Bolestan otac prenosi osobinu ili bolest na kćeri, a sinovi su zdravi- nema prijenosa s oca na sina, a kćeri su bolesne.Oboljele žene prenose bolest na polovicu svojih sinova i polovicu kćeri ( klinička slika je izraženija kod hemizigotnih muškaraca) ,no zbog lyonizacije žene mogu imati blaži oblik bolesti. Bolest ili svojstvo se nađe dvaput češće u žen nego muškaraca. U slučajevima u kojima je bolest letalna kod muških hemizigota, opazit ćemo kod oboljelih žena veći broj spontanih pobačaja, a sva živorođena muška djeca biti će zdrava. Očituje se i višak ženske djece. 2/3 djece biti će žensko, a od toga će polovica biti bolesna ( trećina djece oboljele žene ). U praksi kod težih bolesti obično opažamo sporadične slučajeve djece rođene od

zdravih roditelja ( npr. Rettov sindrom uzrokovan najčešće novonastalom mutacijom u genu koji kodira methyl-CpG-binding protein-2- MECP2 ). 49.Duchenneova mišićna distrofija Nasljeđuje se x vezano recesivno.Nositeljice ove bolesti su žene s pojasnom mišićnim distrofijom i kardiomiopatijom te 10% de novo slučajeva gonadni mozaicizam. Karakteristike:sporiji motorni razvoj,IQ-1 sd,regresija,proksimalna slabost mišića,pseudohipertrofija potkoljenica,skolioza,lordoza,kontrakture,kardiomiopatija

66. Duplikacija kromosoma. Nastanak, pr., klinička obilježja, mogućnosti dijgnostike. Direktna „tandem“ duplikacija – jedan dio kromosoma se udvostruči (obično mali dijelovi) Invertna „zrcalna“ duplikacija – jedan dio kromosoma se udvostruči te se zaokrene za 180° Primjer – Klinička obilježja – Dijagnostika – 32.Ellis van Creveldov sindrom Nasljeđuje se autosomno recesivno.Rast je smanjen što se očituje već kod poroda.Prosječna visina u odrasloj dobi je 109-152 cm. Klinička slika :glava- :normocefalija; lice:normalno; usta: rascjep usne;zubi :novorođenački zub, hipodonicija, kasno nicanje; toraks uzak, pectus carinatum, sabije razvijena rebra;urogenitalni:epispadija,hipospadija,kriptorhizam;talipes equinovars,postaksijska polidakitlija,kratke i zadebljale cjevaste kosti,genua valga,teškoće zatvaranja šake,čunaste epifize 2.-5. falange,displazija noktiju,mentalna retardacija kod nekih te Dandy-Walker malformacija. 51. FABRYEVA BOLEST Nakupljanje glikolipida u bubrezima, srcu, krvnim žilama. Lamelarne lipidne inkluzije ( mijeloidna tjelešca ) nalaze se unutar epitelnih stanica visceralnih organa. •

Manjak α-galaktozidaze

•

( Xq22 )

•

Gomilanje ceramid triheksozida u stanicama endotela, mišićinim stanicama krvnih žila i epitelnim stanicama

•

Bol i pečenje u koži- prsti, abdomen, genital ( uz višu temperaturu )

•

Pojava sitnih tamnocrvenih papula

•

Opaciteti rožnice

•

Kardiomiopatija, bolest valvula

•

Ishemija

•

Prenatalna insuficijencija 30 % žena nositeljica ima ozbiljne simptome - CVI, neuropatija 26. Facioskapulohumeralna distrofija (displazija) Nasljeđuje se AD. Vrijeme kad može nastati je raznoliko (može se pojaviti do 20. godine). Nastaje kao posljedica delecije tandema ponavljajućih sekvenci (na lokusu 4q3.5ter). Što su veće delecije to je teža klinička slika. Javlja se lokusna heterogenost. Malformacije - disrofija mišića lica (miopatski facijes), zatim rameni pojas (biceps, triceps, latissimus dorsi, spinati), zatim proksimalna muskulatura donjih udova; vaskularne promjene na retini, gluhoća, mentalna retardacija, konvulzije, skapule alate, atrofija mišića, grčevi u mišićima, visoki CPK, miopatski EMNG. 40.FANILKETONURIJA - poremećaj u oksidadji fenilalanina u tirozin - Fenilketonurija: - Prva bolest u kojoj je povezan biokemijski poremecaj s MR (Foiling 1934.) - Prva bolest u kojoj je otkrivena mogucnost dijetnog lijecenja (Bickel, 1954.) - Prva za kojuje kreiran novorodenacki screening (Guthrie 1963.) Klasicna fenilketonurija Fenilalanin - apsorcplja iz crijeva, manji dio ugraduje se u tjelesne bjelancevine, a dijelom u jetri oksldira u tirozln fenilalanln oštećenje funkcije mozga - Fenilalaninemija i patoloski metaboliti -(fenilpiruviča, fenilloctena i fenilmlijecna kiselina KLINIČKA SLIKA - Postupno zaostajanje u psihomotornom I tjelesnom razvoju - (razvojni kvodjent oko 40) - mikrocefalija h^ - Hipotonija - Psihomotorni nemlr, promjene ponasanja9 distonija, epitepsija I hipoplazija zubne cakline - Miris mokrace i znoja na (fenllmlijecna kiselina) DIJAGNOZA - fenilalanin u serumu (> 20 mg/dL) i urinu - povećana koncentracija metabolita fenilalanina u mokraći – fenilpiruvićna kiselina – daje zeleni prsten s ferikloridom - koncentracija tirozna u krvi normalna (5 mg/dL) Lijecenje fenilketonurije Dijeta siromaina fenilalaninom

-

Posebne mjesavine aminokiselina bez fenilalanina Dijeta treba trajati dozivotno Pracenje rasta i razvoja djeteta Odrzavanje hone, fenilalanlna 4-6ms%

Fenllketonurija majke I oštećenje ploda (> 5 mg%) hiperfenilalaninemicna embriopatija - 90% ostecenje SZS - 70% mlkrocefalija - VCC itd. 121.Faze genetičkog informiranja(a) i osnovni postulati(b) a) • informacija o vrsti bolesti, načinu nasljeđivanja, tijeku, prognozi za zdravlje i život, kao i mogućnostima liječenja i prevencije • suočavanje sa činjenicama, razumijevanje, prihvaćanje, dodatna objašnjenja, psihologijska pomoć • donošenje odluka • dalje praćenje probanda i drugih rizičnih ili oboljelih članova obitelji, idućih trudnoća.. b)dobrovoljnost pristupa gen. informiranju, sloboda biti neinformiran, samostalno donošenje odluka na temelju dobre informacije 100.FETUSNI ALKOHOLNI SINDROM Već je odavno zamijećeno da alkoholizam majke utječe na razvoj ploda.Izložena djeca mogu imati punu kliničku sliku koja uključuje prenatalni i postnatalni zastoj u rastu, mikrocefaliju, razvojne smetnje te tipične dismorfične crte-uže očne rasporke,plitak korijen nosa, epikantus, strabizam, izravnat filtrum, tanku gornju usnu. Od većih malformacija češće se nalazi dislokacija kuka, te srčana mana. Nerijetko su prisutne smetnje sluha i vida. Nepovoljni učinak alkohola posebno se očituje na intelektualni razvoj,pa kod djece s fetusnim alkoholnim sindromom nalazimo smetnje učenja i koncentracije uz ispodprosječni intelektualni razvoj. U ponašanju su prisutni hiperaktivnost,impluzivnost i infatilnost. Ako nalazimo samo neke elemente ove kliničke slike, uz pozitivnu anamnezu o uzimanju alkohola u trudnoći možemo postaviti dijagnozu parcijalnog fetusnog alkoholnog sindroma. 98.FETUSNI HIDATOINSKI SINDROM Vidljive su tipične dismorfične crte:grube crte lica, hipertelorizam, epikantus, strabizam, udubljen korijen nosa, kratak nos sa širim vrškom, visoko nepce, posteriorno rotirane uške, tanka gornja usna. Hipoplazija noktiju i falangi. 96.FIZIKALNI TERATOGENI. Teratogeni – stvar ili supstanca koja može dovesti do oštećenja ploda (nerođenog djeteta) Odgovor 97 + vitamin A i njegovi derivati uzrokuju holoprozencefaliju i druge malformacije središnjeg živčanog sustava. Važan primjer kasnog učinka teratogena je nastanak adenokarcinoma kod ženske djece majki koje su zbog prijetećeg pobačaja uzimale stilbestrol. Aminopterin i metotreksat su povezani s dismorfičnim crtama, redukcijskim anomalijama udova i mentalnom retardacijom. 41. GALAKTOZEMIJA

Autosomno recesivna metaboolička bolest koja u svom klasičnom obliku nastaje uslijed nemogućnosti metaboliziranja galaktoze u glukozu, uslijed nedostatka enzima GALT ( galaktoza-1-fosfat-uridil transferaze ). Bolest se očituje već u novorođenačkom razdoblju čim dijete počinje sisati. Klinička slika: Novorođenačko razdoblje: •

Nenapredovanje, povraćanje, proljev, meteorizam

•

Žutica, sepsa ( E.coli ), ascites, edemi, hepatomegalija

•

Zatajenje jetre i bubrega, katarakta

•

Oštećenje SŽS-a ( hipotonija, konvulzije, zaostajanje

•

Dijagnoza: Pozitivno reducirajuće supstance u urinu, bez glikozurije

•

Povećana koncentracija galaktoze u serumu i urinu

•

Hipoglikemija, znaci oštećenja jetre i bubrega

•

Određivanje enzimske aktivnosti u eritrocitima

•

Novorođenači probir – Beutlerov test – mjerenje G-1-P-UDP u kapi krvi Liječenje : dijeta bez galaktoze 22. Genetička informacija uz Downov sindrom. Rizik za regularnu trisomiju 2,5:100, rizik za translokacijske oblike ovisi o vrsti translokacije i spolu nositelja. Prenatalna dijagnoza : probir putem triple/quadriple test + dob majke, UZV ploda, aminocenteza, biopsija koriona, placentacenteza. Dati genetičku informaciju što prije uz prisustvo oba roditelja i djeteta u mirnom i povjerljivom okruženju, izravno i razumljivo, balansirana prespektiva i pozitivan pristup. Raspraviti o planu praćenja, osigrati kontakt, podaci o udrugama. Etiologija, rizik, prenetalni probir i dijagnoza. 28. Genetička informacija uz Edwardsov sindrom. Regularna trisomija 30% 25. Genetička informacija uz sindrom Patau. Rizik za regularnu trisomiju 1:100, rizik za translokacijske oblike ovisi o vrsti translokacije i spolu nositelja. Prenatalna dijagnoza : probir putem

triple/quadriple testa + dob majke, UZV ploda, aminoceneteza, biopsija koriona, placentacenteza. 37. Genetička informacija uz Turnerov sindrom. U 50% slučajeva nastaje nerazdvajanjem (45,X), 25% kao posljedica strukturnih poremećaja kromosoma X (izokromosom, delecije, duplikacije), 15% uvjetovano mozaicizmom, a oko 2-5% ima muški kromosmski komplement. Prenatalni UZV pregled može registrirati zastoj u razvoju, cistični higrom vrata ili pridruženu malformaciju. 5-15% djevojčica uđe u pubertet (nepravilni ciklusi i prerane menopauze). Trudnoća u 2% bolesnica (veliki broj neuspjeha te visoki rizik kongenitalnih malformacija ploda). 57. GENOMSKI UPIS Pojava da su istovjetni geni različito markirani tijekom razvoja majčinskih odnosno očinskih zametnih stanica. Zbog toga dolazi do različite geneske ekspresije, ovisno o tome koji je roditelj prenio poremećaj. Smatra se da je genomski upis povezan sa stupnjem metaliacije DNK u regulacijskim dijelovima gena što onda neposredno utječe na gensku ekspresiju. Kod Prader Willi i Angelmanovog sindroma nalazimo na identičnu mokrodeleciju 15q11q13,no klinička prezentacija ovih bolesti je različita: Prader Willi – djeca s tim sindromom u novoreođenačkom razdoblju imaju izraženu hipotoniju i smetnje hranjenja,a u kasnijoj dobi uz tipične dismorfične crte, sklonost debljanju, hipogonadizam i smanjen rast ( uvijek imaju deleciju na kromosomu podrijetlom od oca) Angelman sindrom – epilepsija, duševno zaostajanje ( uvijek imaju deleciju na kromosomu podrijetlom od majke ) Beckwith Wiedeman, WAGR , Albrightova nasljedna osteodistrofija – također primjeri bolesti koje će biti u potpunosti izražene ovisno o tome jesu li prenesene od oca i majke 5. Građa DNA molekule DNA molekula se sastoji od 2 polinukleotidna lanca koji nisu ravni nego su savijeni oko središnje osi. Osnovna jedinica je nukleotid koji se sastoji od šećera pentoze (deoksiriboza), fosfatne skupine i dušične baze koja može biti: purinska- velika, građena od 2 prstena i to su adenin i gvanin ili pirimidinska, mala, građena od 1 prstena i to su citozin i timin. Baze su plosnate i poredane pod pravim kutom duž osi lanca udaljene jedna od druge 0,34 nm Nukleotidi se međusobno povezuju tako da se šećer jednog veže za fosfat drugog. Lanci su: • komplementarni-povezuju se vodikovim vezama između komplementarnih parova dušičnih baza: A i T-2 veze, C i G-3 veze •antiparalelni-idu u suprotnom smjeru 93. Herpes simplex – infekcija. Intrauterne infekcije ploda nisu česte. Transplancentni prijenos može nastupiti u kasnijim stadijima trudnoće. Najčešća infekcija je tijekom poroda. Klinička slika – infekcijska, očituje se kao diseminirani oblik, lokalizirani encefalitis bez zahvaćanja ostalih organa te koža-oko-usta sindrom. U diseminiranom obliku je smrtnost velika, dok uvođenje antivirusne terapije encefalitis ima bolju prognozu. Neurologijske komplikacije (mikrocefalija, spastična tetrapareza, korioretinitis, slabovidnost) nisu rijetke. HSV-2 encefaltitis ima težu prognozu. Ishod koža-oko-usta sindroma je uglavnom povoljan.

Dijagnoza se postavlja lako ukoliko su prisutne vezikule u kojima se kultivacijom ili brzim dijagnostičkim metodama(npr. imnofluorescencija, PCR) može dokazati prisutnost virusa.

110. Hipo- i hiper- tireoza majke i trudnoca Hipertireoza majke je komplikacija koja se javlja u 0.2% trudnoca , a koja je povezana s vecom sklonoscu eklampsiji (kloničko tonički grčevi trudnice rodilje i praćen je gubitkom svjesti i mogucnosti pobacaja), s vecom prenatalnom smrtnosti, prematuritetom, niskom porodnom masom. Tijekom trudnoce moze se opaziti hidrops, zastoj rasta,tahikardija,aritmija i stvaranje guse. Stoga se preporuca ultrazvucno pracenje velicine stitnjace , odnosno izgleda vrata ploda. Glavni rizik za dijete je tireotoksikoza koja se ocituje poremecajima srcanog ritma, povracanjem, iritacijom i visokom stopom smrtnosti. Smatra se da hipotireoza majke, pa i onda kada je subklinicka djeluje nepovoljno na razvoj mozga ploda.

29. Hipoteza Mary Lyon. Važnost lyonizacije, posebno u nasljeđivanju monogenih bolesti vezanih za x kromosom. Prema hipotezi Mary Lyon tkivo u žene je mozaično za aktivni X kromosom uslijed slučajne inaktivacije jednog od X kromosoma kod ženske djece tijekom rane embriogeneze = LYONIZACIJA Potvrda ovoj pojavi je ispitivanje tkiva žena nositeljica X – vezanih bolesti. Ženenositeljice X-recesivnog oblika pigmentnog retinitisa imaju na mrežnici pigmentne mrlje koje odgovaraju tkivu podrijetlom od embrijskih stanica sa aktivnim X kromosomom s mutiranim alelom. Inaktivirani X kromosom se vidi kao trokutasto tjelešce uz rub jezgre, drugi naziv fakultativni heterokromatin ili Barrovo tjelešce. Poremećeji genosoma se pojavljuju sporadično i rizik ponavljanja je minimalan, i u slučaju plodnosti zahvaćenih osoba, prijenos poremećaja izuzetno je rijedak. 74. Homologne Robertsonove translokacije. Definicija. Rizik. Gametogeneza. Vrste gameta. Tijekom mejoze nastaju dvije vrste stanica : a) s izokromosomom b) bez zahvaćenog kromosoma (mikrosom od kratkih krakova se gubi) -ukoliko budu oplođene normalnim gametama, zigote će biti trisomične ili monosomične za određeni kromosom - sva živuća djeca roditelja nositelja homolognih RT bit će kromosomskim abnormalna sa trisomijama ili monosomijama zahvaćenog kromosoma - nebalansirano potomstvo nalazi se obično samo u RT 21q21q i 13q13q

- rijetko rezultiraju porodom, ako se rode riječ je o nebalansiranom plodu, većinom trisomiji 21 RIZIK : 100% 69. Huntingtonova koreja Huntingtonova koreja je primjer bolesti uzrokovanih dinamičkim mutacijama. Lokus kod H. koreja je 4p16.3, trinukleotid je CAG. Broj trinukleotida u normalnih je 9-37, a u oboljelih 37121. Kod tog poremećaja može se uočiti anticipacija (pojava sve većeg broja zahvaćenih) u obiteljskom stablu. 86. Indikacije za kariotipizaciju (prenatalno ispitivanje). - dob majke > 35 godina - roditelj nositelj kromosomskog poremećaja - dijete s kromosomopatijom ili/i multiplim malformacijskim sindromom (nekariotipizirano) u prethodnoj trudnoći - pozitivan triple test - drugi poremećaj u trudnoći (zastoj rasta, ultrazvučno opaženi tzv. „soft znaci“ ili malformacije, oligohidramnij, polihidramnij) 85. Indikacije za kariotipizaciju (postnatalno ispitivanje). - poremećaji rasta i razvoja (IUGR, nenapredovnje, nizak ili izrazito visok rast) - zostajanje u razvoju/duševna zaostalost - smetnje ponašanja - smetnje u spolnom razvoju (nediferenciran izgled spolovila, amenoreja usporen ili izostao spolni razvoj) - poremećaji reprodukcije (sterilitet, infertilitet) - dismorfične crte - abnormalnost dermatoglifa - malformacije unutarnjih organa ili vanjskih struktura - maligne bolesti - izloženost štetnim čimbenicima (zračenje, citostatici) - kromosomopatija u obitelji 115.Indikacije za prenatalnu dijagnozu Indikacije za prenatalnu dijagnozu ( citogeneticke,biokemijske i molekulske analize) ukljucuju dob majke >35 god,pozitivan test probira iz majcine krvi,prethodno rodeno dijete s kromosomskim poremecajem, balansirani kromosomski poremecaj u jednog od roditelja,postojanje rizika za mendelski nasljedni poremecaj koji se moze otkriti prenatalno bilo biokemijskim ili molekulskim analizama,ultrazvucno utvrdeno postojanje malformacije, zastoja u rastu ili druge patologije.

72. Interkromosomske translokacije – insercije. Mehanizam nastanka. Rizik. Nastaju nakon triju lomova pri čemu deletirani kromosom i kromosom koji dobiva umetak dijela drugog nehomolognog kromosoma. Rijetki kromosomski poremećaj sa učestalošću od 1:80.000, ugl. kod djece sa zaostajanjem u razvoju i pridruženim anomalijama. 60% porijeklom od majke, 26% od majke i 16% de novo. Rizik : visok rizik za nebalansirano potomstvo 71. Interkromosomski poremećaji. -obuhvaćaju izmjenu segmenata između 2 ili više nehomolognih kromosoma = to su translokacije. 111. Intrauterine infekcije koje mogu ostetiti plod (nabroji i opisi kakva ostecenja mogu nastati) Infekcije majke koje mogu stetiti razvoju ploda ukljucuju virusne ,bakterijske i parazitne uzrocnike. One mogu uzrokovati pobacaj, mrtvorodenje, kongenitalne malformacje, prijevremeni porod ili akutnu novorodenacku infekciju. Neke infekcije su aimptomske, te se ocituju tek nakon vise mjeseci, pa i godina. Intrauterine infekcije ukljucuju razvoj secerne bolesti,bolesti stitnjace,gluhocu (rubeola),cirozu jetre i hepatocelularni karcinom, maligne bolesti te smetnje vida.Plod se moze zaraziti transplacentno,ascedentnim putem iz spolnog trakta ili tijekom poroda i dojenja.Za ucinak infekcije presudno je vrijeme zaraze.Infekcije uzrocnici koji mogu uzrokovati ostecenje ploda i njihov ucinak : Rubeola virus koji uzrokuje kataraktu, gluhocu, srcane mane. Citomegalovirus koji uzrokuje mikrocefaliju,korioretinitis,hepatosplenomegalija. Varicella zoster virus ciji je ucinak mikrocefalija, korioretinitis, malformacije udova i drugih struktura. Herples simplex virus koji dovodi do infekcija, mikrocefalije, spasticke terapareze, korioretinitisa,slabovidnost. Parvovirus B 19 koji uzrokuje fetalni hidrops, srcana insuficijencija. Hepatitis B I C virusi koji su uzrok biljerne atrezije, ostecenje jetre,pojave karcinoma. Toxoplazma gondii koja uzrokuje korioretinitis,mikrocefaliju, hepatosplenomegalija. Treponema pallidum uzrokuje keratitis,dismorfije,kostane abnormalnosti. HIV 1,2 virus kao uzrok imunodeicijencije, dismorfije. Primoinfekcija u trudnoci obicno ima tezi ucinka za plod nego reinfekcija,odnosno egzarcebacija latentne infekcije. 123. Invanzivne metode prenatalne dijagnoze - amniocinteza; biopsija korionskih resica; kordocenteza( analiza krvi iz pupčane vrpce); biopsija kože, jetre,mišića ploda; placentacentaza; fetoskopija; amniografija 112. Ionizirajuce zracenje i njegov utjecaj na razvoj ploda Ucinak zracenja je dvojak,s jedne strane rijec je o mutagenom djelovanju koje ostecuje zametne stanice, a s dr strane o teratogenom djelovanju na zametak u razvoju. Zracenje u dijagnosticke svrhe ne predstavlja veci rizik za potomstvo. Ukoliko je osoba izlozena vecim dozama zracenja (npr. terapija), a dode do neplanirane trudnoce, treba preporuciti amniocentezu, zbog veceg rizika nastanka kromosomskih aberacija . Ukoliko je zracena regija spolnih zljezda, obicno slijedi odredeno razdoblje neplodnosti, no ono nije pravilo i treba o tome voditi racuna. Ukoliko je proslo vise mjeseci ili godina od zracenja, rizik za pojavu

kromosomskih aberacija nije velik , a teoretski je nesto povecan rizik za genske mutacije. Jajne stanice zene posebno su osjetljive oko vremena oplodnje. Dijagnosticko zracenje tijekom trudnoce treba izbjegavati, no ono ne predstavlja neki poseban rizik za plod, jer je obicno rijec o manjim dozama (0.6 Graya) javljaju se, proporcionalno dozi,mikrocefalija i mentalna retardacija, te treba razmotriti opciju prekida trudnoce. 67. Izokromosom. Definicija, primjer, nastanak, klinička slika. Izokromosom – kromosom koji se dijeli poprečno u području centromere - nastaju kromosmi sastavljeni od 2 duga ili 2 kratka kraka - novi metacentrični kromosomi imaju strukturno i genetički idealne krakove - najčešće kod X kromosoma - posljedica patološke diobe centromere Nastanak : tijekom stanične diobe umjesto uzdužne diobe i odvajanja kromatida, dolazi do poprečne diobe centromere, formiranje metacentričnog kromosoma s morfološki i genetički identičnim krakovima. -konstitucija izokromsoma za dugi krak kromosma X – u oko 20% osoba s Turnerovim sindromom -izokromosom autosoma – rijetki i letalni - i (21q) – izokromsom za dugi krak kromosoma 21 pokazuje gubitak kratkog kraka što nema štetne posljedice i ne uzrokuje promjene fentipa -mejozom nastaju isključivo nebalansirane gamete nakon oplodnje s normalnom gametom, nastaje nebalansirana zigota s trisomijom tj. odnosno monosomijom 21. 44. KADA SE MOGU POJAVITI SIMPTOMI KOD ŽENA NOSITELJICA X-VEZANE RECESIVNE BOLESTI - ako su roditelji oboljeli muškara I zdrava žena prenositelj - žena nosi kromosomsku anomaliju (45, X, strukturne aberacije koje je čine monosomičnom za dio X kromosoma) - neuobičajena lajonizacija 2. Kakvi su aleli kod homozigota, a kakvi kod heterozigota? Što je hemizigot? Tko obolijeva od AD i AR bolesti? Homozigoti imaju oba alela identična, a kod heterozigota aleli su različiti. Hemizigoti-muškarci za sve gene na x kromosomu AD bolesti-obolijevaju heterozigoti jer je dovoljna mutacija u samo 1 alelu da se bolest djelomično ili u potpunosti očituje. Bolest se prenosi s generacije na generaciju. Taj heterozigot će svojstvo ili bolest prenijeti na potomstvo u 50% slučajeva. Zahvaćena su podjednako oba spola i oba s podjednakom vjerojatnošću prenose bolest, ali težina bolesti može ovisiti o spolu. U 25% slučajeva dvije bolesne osobe mogu imati zdravo dijete. AR bolesti-obolijevaju homozigoti za mutirani gen (mutacija se nalazi na oba alela). Zahvaćene su osobe iste generacije(braća i sestre), a roditelji su zdravi nositelji mutacije,

heterozigoti i imaju 50% šanse da im dijete bude zdravi nositelj kao i oni i 25% šanse da bude bolesni ili zdravi homozigot. Oba spola zahvaćena su podjednako, 34.Klinička očitovanja koja upućuju na nasljednu metaboličku bolest (nabroji) Neurologijski simptomi: - akutna encefalopatija:poremećaj svijesti različitog stupnja,konvulzije,povraćanje,ataksija,tremor,progresivno propadanje iza svakog napada - kronična encefalopatija:epilepsija,hipotonija,ekstrapiramidni simptomi,zaostajanje u razvoju,mentalna retardacija,smetnje ponašanja strukturni poremećaji središnjeg živčanog sustava Osjetni organi: -smetnje vida:promjene na očnoj pozadini i rožnici,oftalmoplegija,okulomotorni poremećaji,nagluhost Kardiovaskularni sustav: -aritmije, -kardiomiopatija, -bolest valvula Respiracijski sustav: -poremećaji ritma disanja -sleep-apnea sindrom Probavni sustav: -nenapredovanje, -hepatosplenomegalija, -žutica,poremećaj koagulacije, -recidivni proljev,povraćanje Urogenitalni sustav: -nediferencirano vanjsko spolovilo, -cistični bubrezi, -poliurija,neobičan miris mokraće,mioglobinurija Koštano-zglobni sustav: -dysostosis multiplex, -kalcifikacije, -kontrakture, -pojačan laksitet veziva, -smanjen rast Promjene kože i kose: -kronični dermatitis,promjene pigmentacije, -krhka ili gruba kosa Dismorfične crte Sklonost infekcijama 55. KLINIČKA SLIKA JEDNE X-VEZANE DOMINANTNE BOLESTI Od X-vezanih dominantnih bolesti,u skripti su opisane samo dvije ( jedna vam je opisana pod brojem 53, a pod ovim pitanjem stavila sam ovu koja je ostala,a nema je u skripti,već na handoutsu ). D-REZISTENTNI HIPOFOSFATEMIJSKI RAHITIS • Koštani sustav : smanjen rast, znaci rahitisa, povijene noge, progresivna ankiloza kralježnice i velikih zglobova, stenoza spinalnog kanala, kompresija kralježničke moždine, bolovi u udovima

• Komlikacije : bubreg, nefrokalcinoza, sluh, sensorineurana nagluhost, hipofosfatemija, visoka AF, normokalcemija, smanjen Tm za fosfate u bubregu, lab ( ne znam kaj bi to trebalo značiti ) Klinička slika jedne metaboličke bolesti Galaktozemija- Autosomno recesivna metaboolička bolest koja u svom klasičnom obliku nastaje uslijed nemogućnosti metaboliziranja galaktoze u glukozu, uslijed nedostatka enzima GALT ( galaktoza-1-fosfat-uridil transferaze ). Bolest se očituje već u novorođenačkom razdoblju čim dijete počinje sisati. Klinička slika: Novorođenačko razdoblje: •

Nenapredovanje, povraćanje, proljev, meteorizam

•

Žutica, sepsa ( E.coli ), ascites, edemi, hepatomegalija

•

Zatajenje jetre i bubrega, katarakta

•

Oštećenje SŽS-a ( hipotonija, konvulzije, zaostajanje

•

Dijagnoza: Pozitivno reducirajuće supstance u urinu, bez glikozurije

•

Povećana koncentracija galaktoze u serumu i urinu

•

Hipoglikemija, znaci oštećenja jetre i bubrega

•

Određivanje enzimske aktivnosti u eritrocitima

•

Novorođenači probir – Beutlerov test – mjerenje G-1-P-UDP u kapi krvi

•

Liječenje : dijeta bez galaktoze

45. KLINIČKA SLIKA JEDNE X-VEZANE RECESIVNE BOLESTI - sporiji motorni razvoj - regresija - proksimalna slabost mišićapseudo hipertrofija potkoljenica - skolioza, lardoza, kontrakture - kardiomiopatija - IQ – 1 sd - CPK, EMNG - 10% de novo slučajeva gonadni mozaiciziam - Testiranje nositeljica (žene s pojasno m. distrofijom, kardiomiopatijom) 42. Klinička slika Klinefeltrovog sindroma – vanjska obilježja

Hipogonadizam, mali, tvrdi testisi Ginekomastija Nekompletna maskulinizacija – ženski tip dlakavosti, smanjena dlakavost lica i tijela, pojasasti oblik pretilosti, eunuhoidni izgled, visoki glas Visina oko 180cm ~ 5cm viši od prosjeka svojih vršnjaka Udovi – klinodaktilija, cubitus valgus, radioulnarna sinostoza, dugi udovi Smetnje ponašanja i učenja – stidljivost, povučenost, slaba aktivnost, manjak samopouzdanja, smetnje koncentracije, ponekad niži IQ Nema posebnih dismorfičnih crta. 84. klinička slika kod balansiranih nostelja recipročnih translokacija. 83. Klinička slika kod nebalansiranih nositelja recipročnih translokacija. 27. Klinička slika sindroma Edwards. Glava – izbočen okciput, izdužena glava, mikrocefalija. Oči – hipertelorizam, epikantus, uski rasporci, hipoplastički supraorbitalni grebeni, ptoza, zamućenje leće, višak ili manjak obrva ili trepavica, mikroftalmija. Usta – rascjep usne. Uške – male, loše oblikovane. Brada – mala. Vrat – kratak, višak kože, pterigij. Prsni koš – kratak sternum, razmaknute mamile, VCC, DH, atrezija ezofagusa. Abdomen – malrotacija crijeva, bubrežne malformacije, potkovičast bubreg, hidronefroza, policistični bubrezi. Genital – ingvinalne hernije, retencija testisa, hipoplazija labija. Udovi – fleksijske kontarkture, ulnarna devijacija, distalno smješten palac (kratak), hipoplastični nokti, 5. prst 2 falange (inače 3), fokomelija, mala zdjelica, dislokacija kuka. 70. Klinička slika sindroma fragilnog X kod žena Žene s punom mutacijom pokazuju općenito blaže simptome. Javlja se mentalna retardacija (50%), smetnje ponašanja i izvjesno ponašanje (80%), psihijatrijske bolesti, ovaromegalija. Od fenotipskih crta javljaju se dugo lice, izbočeno čelo, velike uške, krupan nos, grube, robustne crte lica, jaka vilica. Ta fenotipska obilježja su varijabilna i ovise o obrascu X inaktivacije. 22. Genetička informacija uz Downov sindrom. Rizik za regularnu trisomiju 2,5:100, rizik za translokacijske oblike ovisi o vrsti translokacije i spolu nositelja. Prenatalna dijagnoza : probir putem triple/quadriple test + dob majke, UZV ploda, aminocenteza, biopsija koriona, placentacenteza. Dati genetičku informaciju što prije uz prisustvo oba roditelja i djeteta u mirnom i povjerljivom okruženju, izravno i razumljivo, balansirana

prespektiva i pozitivan pristup. Raspraviti o planu praćenja, osigrati kontakt, podaci o udrugama. Etiologija, rizik, prenetalni probir i dijagnoza. 33. Klinička slika Turnerovog sindroma – vanjska obilježja. Lice – trokutasto, hipolastičnog srednjeg dijela, oči - antimongoloidno položene, epikantus, ptoza, vrat – kratak, pterigij, nizak urast kose, uši - niske i velike, usta – visoko nepce, malokluzija, loš zagriz. Prsni koš – štitast, razmaknute, hipoplastične mamile (78%), zglobovi – cubita valga, kongenitalna dislokacija kuka (5-10%), ruke – kratke 4. metakarpalne i metatarzalne kosti, kratke i široke distalne falange, fuzija kostiju zapešća, hipoplazija noktiju : mali i konkavni (75%), koža – limfedem na rukama, nogama i vratu, pigmentni nevusi, vitiligo, alopecija, hirzutizam, keloid. Nizak rast. 58. Klinički simptomi mitohondrijskih bolesti. (ovise o bolestima koje su uzrokovane mutacijom u mitohondrijskim genima) Simptomi nedostatka energije, multisistemske bolesti – zahvaća više organa – ovisno o raspodjeli mitohondrija s mutiranom DNA Najčesći simptomi: ptoza, eksterna oftalmoplegija, proksimalna mipatija, teško podnošenje tjelesnog napora/vježbanje, karidomiopatija, perceptivna nagluhost, atrofija optičkog živca, pigmentna retinopatija, šećerna bolest, CNS – encefalopatija, konvulzije, demencija, migrena, napadaji slični moždanom udaru, ataksija, spasticitet Bolest LHON(Leberova nasljedna atrofija očnog živca) – simptomi: pojava bezbolnog gubitka vida, srce – smetnje provođenja, neurologijske smetnje – distonija, ataksija 99.KOJA OŠTEĆENJA PLODA MOGU UZROKOVATI ANTIEPILEPTICI APSTINENCIJSKI SINDROM-hipotonija,konvulzije,apneja,hipoglikemija,smetnje hranjenja,tresavica HEMORAGIJSKA BOLEST NOVOROĐENČETA-pojava u prva 24 sata DISMORFIJA-visoko čelo,epikantus,telekantus,infrorbitalni nabor,strabizam,širok/udubljen korijen nosa,bulbozan-plosnat vršak nosa,anteveritarne nosnice,tanka gornja usna,gladak filtrum,mikrognatija,niže položene i posteriorno rotirane uške,jednostavan heliks MALFORMACIJE-mikrocefalija,srčane mane,NTD,rascjep nepca,hipoplazija prstiju/noktiju,kongenitalna dislokacija kuka i druge anomalije udova,urogenitalne malformacije MEDICINSKI PROBLEMI U DJETINJSTVU-kratkovidnost,strabizam,otitis,pojačan laksitet NEURORAZVOJ-usporen razvoj govora,sporiji motorički razvoj,granično intelektualno funkcioniranje PONAŠANJE-pervazivni simptomi,ADHD sindrom 124. Koje su najčešće registrirane kongenitalne anomalije u Hrvatskoj, koja je prosječna prevalencija Kongenitalne anomalije zauzimaju značajno mjesto u mortalitetu i morbiditetu djece u RH. Prosječna prevalencija je 17.6 na 1000 poroda. Najčešće registrirane kongenitalne anomalije

su malformacije udova (polidaktilija,sindaktilija, redukcijske anomalije udova, kongenitalna dislokacija kuka i malformacije stopala)(32%), a zatim srčane greške (24.2%).Od srčanih mana najčešće se nailazi na defekt ventrikularnog i atrijskog septuma(14.5 i 8.4 na 1000). Kromosomske abnormalnosti (7.8%), gastrointestinalne i urogenitalne malformacije, rascjep usne/nepca (7.4%), te anomalije središnjeg živčanog sustava (6.3%) nalaze se rjeđe. 77. Koji čimbenici povećavaju rizik za multifaktorske bolesti? Primjeri. Rizik je obrnuto proporcionalan stupnju srodnosti. Znato je povećan samo za rodbinu prvog stupnja u kojoj se javlja 30-50 puta češće nego u općoj populaciji. Što je teže oštećenje, to je veći rizik. Težina bolesti povećava rizik za 2-3 puta. Rizik raste s brojem zahvaćenih u obitelji. Ako su zahvaćena 2 srodnika prvog stupnja, rizik je 60-100 puta veći. Ako postoje razlike u spolu, rizik će biti 3-5 puta veći ukoliko je zahvaćen rjeđi spol. Tako će rizik za pojavu stenoze pilorusa kod djeteta biti veći rizik ukoliko je tu bolest imala majka nego otac.

103.KOJI SU SIMPTOMI KOD DJECE MAJKI KOJE IMAJU FENILKETONURIJU KOJA NIJE LIJEČENA? Uzrok fenilketonurije je mutacija u genu za enzim fenilalanin hidroksilazu što uzrokuje nakupljanje fenilpiruvata.Ukoliko je majka oboljela od fenilketonurije,a nije na odgovarajućoj dijeti,toksični metaboliti mogu oštetiti plod,što se očituje zastojem u rastu,mikrocefalijom i drugim malformacijama kao što su srčane mane i malformacije kralježnice.

78. Koliki je prosječan rizik za pojavu multifaktorskih bolesti i što ga modificira? Prosječan rizik iznosi oko 2-7%, a njega modificiraju: stupanj srodnosti, učestalost, težina oštećenja, broj zahvaćenih u obitelji i razlike u spolu. 88. KOMPLEKS čine anomalije nekoliko različitih struktura koje se tijekom embriogeneze nalaze u istoj regiji. Npr. OEIS kompleks (omfalokela – ekstrofija mokraćnog mjehura – imperforirani anus – skolioza i druge abnormalnosti kralježnice). 95.Kongenitalna toksoplazmoza – u cijelom svijetu→infekciji izložene trudnice u doticaju s domaćim životinjama, najčešće mačkama. Rizik infekcije ploda raste s gestacijom, učinak na plod je veći ukoliko je infekcija nastupila u prvom tromjesečju. Infekcija može uzrokovati neimuni fetalni hidrops, mrtvorođenje i perinatalnu smrt. Dijagnozu će potvrditi perzistiranje IgG protutijela u serumu djeteta starijeg od 1.g., odnosno dokaz T. gondii putem PCR analize. Klinički znakovi uključuju hidrocefalus, intrakranijske kalcifikacije, korioretinitis. Promjene na oku mogu se javiti i u kasnijoj dobi, a mogu biti povezane s trajnim smetnjama vida. Teže neurologijske komplikacije su rijetke, no opisuju se razvojno zaostajanje i oštećenje sluha. Nije dokazano da liječenje majke u slučaju prenatalno otkrivene infekcije ima značajan učinak na ishod infekcije u ploda.

94. Kongenitalni sifilis – T. pallidum prelazi kroz placentu i može uzrokovati infekciju ploda, prijevremeni porod ili mrtvorođenje. Ako se klinička slika u prve dvije godine očituje kao rezultat aktivne infekcije i upale bolest nazivamo ranim kon.sifilisom. Ako se javi nakon 2. godine naziva se kasni kon.sifilis i očituje se malformacijama i dismorfičnim crtama koje su posljedica inicijalnih lezija ranog sifilisa ili su reakcija na perzistirajuću infekciju. U novorođenačkom razdbolju – žutica, hepatosplenomegalija, limfadenopatija, peumonija, miokarditis, otok zglobova, pseudopareza, osip i simptomi svih organskih sustava. Slikaintersticijski keratitis u 40% djece, obično između 6. i 14. godine života. Promjene na kostima i zglobovima, kao i neurologijski poremećaji javljaju se rjeđe. Dijagnoza- ne postavlja se lako jer je mnogo djece kod poroda bez simptoma, a kako T. pallidum ne može kultivirati, nego samo dokazati mikroskopiranjem u tamnom polju, konačna dijagnoza je složena. Ispituje se učinkovitost novijih serologijskih testova (FTA-ABS19S, IgM ELISA, PCR i Western blot). 90. Kritično razdoblje - ukoliko je majka zaražena u prvih 12 tj gestacije, 80% djece će biti zaraženo, vjerojatnost zaraze opada s trajanjem trudnoće. Infekcija u prvih 11 tjedanaporemećaj kod sve djece, no tada kritično razdoblje prolazi te će kod djece zaražene između 13 i 16 tj rizik pojave kongenitalne rubeole biti 35%. 45. Liječenje Klinefelterovog sindroma. Kontrola hormonskog statusa 1-2 puta godišnje, nadomjesna testosteronima (normalan progres fizičkog i spolnog razvoja)

terapija

38.LIJEČENJE METABOLIČKIH BOLESTI - treba poduzeti hitne mjere - ograničiti unos štetnog supstrata - ograničiti stvaranje štetnog supstrata (dijeta, blokatori metaboličkog puta) - nadomještanje produkata koji nedostaje - poticanje eliminacije nagomilanih toksičnih produkata (farmakološki, dijaliza, hemofiltracija) - davanje enzima koji nedostaju - genska terapija 36. Liječenje Turnerovog sindroma. Multidisciplinsko praćenje Operativno uklanjanje gonada prije polaska u školu kod 45,5/46,XY Gonadna insuficijencija – nadomjesno liječenje (početi sa niskim dozama estrogena 1-2 godine, a zatim veće doze u ciklusu s progesteronom) Kombinacija niskih doza estrogena, GH i anaboličkih steroida

Plodnost – doniranje oocita, transplantacija gameta ili embrija. 81. Malformacija. Primarna abnormalnost rasta i diferencijacije određenog dijela tijela - organa, ekstremiteta, tjelesne stijenke ili kranio-facijalnih struktura, koja nastaje tijekom organogeneze. Najčešće su sporadične, a rjeđe uvjetovane monogenskim, kromosomskim ili teratogenim čimbenicima. Izolirane malformacije poput defekta nervne cijevi, srčanih mana ili rascjepa nepca nasljeđuju se multifaktorski, te imaju empirijski rizik od 2-7% za ponovno javljanje u obitelji. Neke malformacije su češće ovisno o spolu. Stenoza pilorusa je češća kod dječaka, a dislokacija kod djevojčica.

34. Malformacije i poremećaji funkcija organa/sustava karakteristični za Turnerov sindrom. Srce – koarktacija aorte (CoA) korelira s pterigijem, bikuspidalna aortna valvula (33%), aterosklerotske promjene, stenoza, kalcifikacija, aneurizma aorte, prolaps mitralne valvule (25%), ektopija srca. Vaskularne malformacije – displazija krvnih žila, crijevne teleangiektazije, hemangiomi, venske ektazije, limfangietazije, multiple renalne arterije (90%). Urogenitalne malformacije – strukturne (33-60%), dvostruki kanalni sustav (20%), aplazija bubrega, malrotacija (15%), potkovičast bubreg (10%). Endokrini poremećaji – plodnost (rijetko oko 2%), dijabetes melitus (5%), hipotiroidizam (20-30%), upalne bolesti crijeva. Moguće gastrointestinalne (krvarenja, anoreksija), kardiovaskularne (hipertenzija), endokrine/autoimune (osteoporoza i dr.), urogenitalne (sterilitet) komplikacije, smetnje učenja te oštećanja sluha i vida, tumori. 43. Malformacije i poremećaji funkcija organa/sustava karakteristični za Klinefelterov sindrom. Sterilitet, anizospermija, hipergonadotropni hipogonadizam, dijabetes, hiperlipidemija, hiperkolestrolemija, cerebrovaskularne bolesti. Pridružene malformacije javljaju se jako rijetko (kolobom, rascjep nepca, stenoza aorte, hipospadija). 19. Malformacije i poremećaji funkcije organa/sustava karakteristični za trisomiju 21. 50% prisutnost srčane mane (zajednički atrioventrikularni kanal defekt ventrikularnog septuma i dr.), oštećenje sluha 30%, refakcijska anomalija i/ili

strabizam 50%, katarakta 15%, atrezija duodenuma 12%, poremećaji hormona štitnjače 15%, imunog sustava, celijakija, Hirschprungova bolest. Jedinstveni obrazac malignih bolesti, pojava akutne mijeloidne leukemije, maleni rizik za solidne tumore. 5-10% djece razvije epilepsiju. Hipotonija i motorička nespretnost, duševna zaostajanja. 18)Marfanov sindrom KLINIČKA SLIKA – skelet: neproporcionalan visok rast, skolioza , lordoza, deformacije prsnog koša, arahnodaktilija; oči: ektopija leće,miopija, ablacija retine - dilatacija aorte, prolaps mitralne valvule - hipermobilni zglobovi, ingvinalne hernije - smanjeno potkožno masno tkivo KOMPLIKACIJE – deformacije prsnog koša, pneumotoraks, restriktivna plućna bolest, gubitak vida, disekcija aorte, iznenadna smrt, aortna i mitralna insuf., bakt. Endokarditis TESTIRANJE – metoda (skeniranje mutacija, analiza sekvenca cDNA, mutacija(FBN1 mutacije), stopa detekcije (70 – 93%) 12. i 13. Mehanizam nastanka aneuploidija (nerazdavajnja). Nerazdvajanje – mitotsko uzrokuje mozaicizam, a zastupljenost ovisi o vremenu nastanka, što se javi ranije tijekom embriogeneze veći je broj stanica sa abnormalnim kromosomskim komplementom. - u mejozi nastaje tijekom 1. i 2. mejotske diobe. Prva odvaja homologne kromosome pa nerazdvajanje dovodi do trisomične zigote s 3 različita kromosoma. U drugoj nerazdvajanje će uzrokovati zigote sa 2 kopije jednog roditeljskog kromosoma. Zaostajanje u anafazi – jedan kromosom iz homolognog para se uopće ne uključi ni u jednu stanicu, pa jedna monosomična, a druga disomična. 9. Mehanizam nastanka poliploidija. - pogreška tijekom stvaranja gameta u kojima se kromosomi udvostruče, ali citoplazma ne i stanica se ne podijeli na dvije stanice kćeri (endoreduplikacija) - poremaćaj oplodnje kao dispermija – oplodnja jajašca sa dva spermija (triploidija) - pogreške u ranoj mitozi – kromosomi se umnože, ali se citoplazma ne odvoji (pogreška citokineze) - triploidije - iz 2 majčine i 1 očinske gamete ili 1 majčine i 2 očinske 50. Mehanizmi nastanka lomova kromosoma.

Nastaju zbog spontanih pogešaka u replikaciji ili crossing overu, te utjecajem okolinskih čimbnika kao što su UV svjetlo, gama zračenje, virusi, kemikalije, ljekovi, starenje.

•

50. MENKESOVA BOLEST Poremećaj u metabolizmu bakra nastalom uslijed mutacije u ATP7 genu koji kodira transmembransku ATP-azu P- tipa koja prenosi bakar; poremećaj membranskog transporta bakra kroz stanične membrane uz maldistribuciju u pojedinim organima- nagomilavanje u crijevu, bubregu, mišićima i pankreasu, a manjak u jetri i mozgu. U klasičnom obliku, bolest je obilježena: Teško zaostajanje u rastu i razvoju

•

Tanka, lomljiva kosa

•

Hipopigmentacija

•

Dismorfične crte

•

Degenarativne promjene na velikom i malom mozgu koje se očituju već od prvih mjeseca života i brzo dovode do decerebracije Djeca su sklona hipotermiji,imaju karakteristične promjene na koštanom sustavu i krvnim žilama koje su sklone rupturama. U serumu nalazimo niske vrijednosti bakra i ceruloplasmina.

•

Disfunkcija enzima ovisnih o bakru dovodi do: Progresivnih degenerativnih promjena SŽS

•

Subperiostalne kalcifikacije

•

Lomljivost kose

•

Pojačan laksitet

•

Divertikuli mjehura

101.METABOLIČKI POREMEĆAJI TRUDNICE KOJI MOGU UZROKOVATI OŠTEĆENJE PLODA. ŠEĆERNA BOLEST-komplikacija je u oko 4%svih trudnoća.U djece majki sa šećernom bolesti nalazimo u 5-10% slučajeva kongenitalne malformacije što je 3-5 puta više nego u općoj populacijijedno od glavnih obilježja djece dijabetičkih majki je sindrom pojačanog rasta

koji uključuje i hipertrofičnu kardiomiopatiju koja može biti i uzrok smrtnosti u novorođenačkom razdoblju. HIPERTIREOZA-majke komplikacija je u oko 0,2% trudnoća a povezana je većim spontanim pobačajima,eklampsijom,s većom perinatalnom smrtnosti,prematuritetom,niskom porodnom masom.Tijekom trudnoće može se opaziti hidrops,zastoj rada,tahikardija i aritmija i stvaranje guše.Glavni rizik za dijete je tireotoksikoza.Očituje se poremećajima srčanog ritma,povraćanjem,iritacijom,i visokom stopom smrtnosti. HIPOTIREOZA-djeluje nepovoljno na razvoj mozga ploda. FENILKETONURIJA-ukoliko je majka oboljela, a nije na odgovarajućoj dijeti toksični metaboliti mogu oštetiti plod što se očituje:zastojem u radu,mikrocefalijom i drugim malformacijama kao što su srčane mane i malformacije kralježnice. 44. Metode dijagnostike Klinefelterovog sindroma. Bukalni bris, kariotipizacija, funkcija štitnjače, spolni hormoni, pregled testisa. 35. Metode dijagnostike Turnerovog sindroma. Barr, Y tjelešce Kariotipizacija RTG snimka šaka, stopala, koljena, kralježnice, rebara, zdjelice, kraniogram UZV, EKG srca Obrada urotrakta i praćanje Serum – funkcija štitnjače, OGTT, spolni hormoni, itd. 52. Metode molekularne genetike. Kloniranje DNA Tehnike rekombinantne DNA -za utvrđivanje strukture i ekspresije gena: Enzimska manipulacija Tehnike hibridizacije Polimerazna lančana reakcija Analiza amplificiranog proizvoda 114. Metode prenatalne dijagnoze Najveci doprinos prevenciji teskih nasljednih bolesti je razvoj tehnika koje omogucuju dijagnozu genetickih poremecaja prije poroda.S obzirom na implikacije ,preporuca se da se obitelj upozna s mogucnostima i nedostacima ove vrste dijagnostike prije trudnoce. Kada je trudnoca vec nastupila ,bracni par je prisiljen donositi vazne odluke pod vremenskim pritiskom i u izvanrednim okolnostima. S obzirom da prenatalna dijagnoza podrazumjeva slozene i nerjetko skupe postupke te da nije bez rizika za plod,da bismo se odlucili na zahvat treba postojati znacajan rizik za pojavu poremecajakod djeteta,bolest treba biti teska i neizljeciva ,a takoder mora postojati odgovarajuci dijagnosticki test.Prenatalna dijagnostika nasljednih poremecaja obuhvaca sirok spektar pretraga kao sto su ultrazvucni probir trudnica s

ciljem otkrivanja malformacija ploda u 18-22 tijednu trudnoce ,pregled koji bi iskljucio infekcije i druge bolesti majke,probir biljega iz krvi majke,amniocenteza ili uzimanje uzorka korionskih resica radi odredivanja kariotipa ploda ili molekulskih analiza ,biokemijska analiza plodove vode i dr. Neophodno je da svi ovi zahvati budu praceni jasnom informacijom o tome koja je svrha pretrage,koje su njene mogucnosti,a koja ogranicenja,koja je osjetljivost i specificnost tj mogucnost lazno negativnih ili pozitivnih rezultata te koja je vjerojatnost da pretraga nece uspijeti,odn. da se treba ponoviti. 113.Metode prevencije u genetici Prevencija genetickih bolesti obuhvaca geneticko savjetovnje(informiranje),genetku reprodukcije, prenatalnu dijagnozu i geneticki probir. Genetickosavjetovanje (informiranje) je proces tijekom kojeg bolesnici i njihove obitelji dobivaju informacije o naravi bolesti, klinickom tijeku, riziku pojavljivanja ili prijenosa na potomstvo kao i nacinu na koji se bolest moze ublaziti,izljeciti ili sprijeciti. Geneticko informiranje (prema Americkoj akademiji za pedijatriju) je edukacijski proces koji se bavi problemima ljudi vezanim za pojavu ili rizik pojave genetickih poremecaja u obitelji. Taj proces je pokusaj jedne ili vise posebno obucenih osoba da pomognu pojedincu ili obitelji da shvate medicinske cinjenice (dijagnozu,tjek bolesti i ljecenje),da razumiju nacin na koji nasljedstvo utjece na razvoj bolesti kao i rizik ponovnog pojavljivanja kod odredene osobe u obitelji,da se sto bolje prilagode bolesti koja je zahvatila obitelj i riziku ponavljanja koji bolest nosi sa sobom. Dakle geneticko savjetovanje obuhvaca nekoliko vidova : dijagnosticki (tocna dijagnoza je ishodiste svih daljnjih planiranih postupaka), procjena rizika (jednostavni i slozeni), potrebno je izmjeniti sve relevantne informacije koje ce pomoci obitelji da se na sto bolji nacin prilagodi problemu koji se pojavio. Optimalno je da geneticku informaciju daje lijecnik koji je za to posebno educiran pri cemu izlaganje treba biti informativno a ne sugestivno („neizravno“ savjetovanje). Danas je moguce dobiti sve vise informacija koje mogu imati znacajnu implikaciju za zivot pojedinca i dinamiku obitelji. 54. Metode pruganja kromosoma. Karakteristično pruganje različitim bojama omogućava mikroskopsku analizu kromosoma, te na temelju njihove veličine, smještaja centromere, te veličine i rasporeda pruga prepoznaju svaki kromosom u jednoj metafazi. Standardna pruganja uključuju : Giemsa (G) - metoda SCE – osjetljiva mjera za procjenu rizika okoline, kancerogena i mutagena, modificirana metoda upotrebljava giemsa boju i omogućava analizu kromatidnih izmjena i običnim svjetlosnim mikroskopom quinacrine (Q) – Casperssonova fluorescentna metoda (diferencijalna fluorescencija kromosomskih krakova) reverzne (R) - primjena boje acridin orange nakon tretmana s BrdU centromerične (C) – metoda CT pruganja po Scheresovoj Novije metode bojenje fluorescentnim i kemijskim bojama stvaraju na svakom kromosomu haploidnog seta različit crtež pruga, što dopušta potpunu identifikaciju svih kromosoma u kariotipu. Uglavnom se koristi u molekulskoj citogenetici za razlikovanje vrlo finih promjena na kromosomima.

56. MITOHONDRIJSKI TIP NASLJEĐIVANJA Mitohondrijske bolesti mogu biti posljedica mutacija nuklearnog genoma ( mendelski ) ili mitohondrijskog genoma. Zbog poremećaja u mitohondrijskim enzimima dolazi do poremećaja stvaranja energije. Mitohondrijaska DNA prenosi se uvijek od majke na sinove i kćeri budući da citoplazmu dobivamo uvijek od jajne stanice u koju spermij ulazi samo s jezgrom. Da li će biti više zahvaćeni jedni ili drugi, ovisi o bolesti ( npr. kod Leberove nasljedne atrofije očnog živca češće su zahvaćeni sinovi). Ovisno o broju zahvaćenih mitohondrija, ženska djeca mogu biti nositeljice ili oboljele te prenose noositeljstvo ili bolest, dok sinovi ne mogu ništa prenijeti na potomstvo. Udio mutiranih mitohondrija mijenja se tijekom razvoja i starenja. Neke su mitohondrijske bolesti uzrokovane točkastim mutacijama, a druge velikim delecijama koje mogu utjecati na daljnu replikaciju mtDNA i dovesti do pogoršanja bolesti. Genetičko informiranje otežano je činjenicom da identificirani genski defekt MtDNA ima utjecaja na potomstvo samo ukoliko se nalazi u zametnim stanicama, a ne ukoliko je ograničen na ciljno tkivo. No, većina je mitohondrijskih enzima određena genima u jezgri, pa poremećaj mitohondrija nužno ne podrazumijeva i mitohoondrijski tip nasljeđivanja 77. Mogućnosti razdvajanja kvadrivalenata kod recipročnih translokcija. Kvadrivalenti su složeni oblici derivatnih kromosoma i njihovih homologa. Omogućuju crossing over. Oblik razdvajanja ovisi o zahvaćenim kromosomima i mjestima lomova. 2:2 i 3:1 razdvajanje 65. Mozaicizam Mitotsko nerazdvajanje nakon oplodnje tj tijekom prvih staničnih dioba kojima započinje rast ploda. Stoga osoba ima stanise ili tkiva različite genetičke konstitucije. Somatski mozaicizam – npr. 46,xx/45,x kod kromosomskih ili hipomelanosis Ito kod genskih poremećaja) koje će se prenjeti n apotomstvo ukoliko su zahvaćene primordijalne zametne stanice Mozicizam zametnih stanica (gonadni ili germinativni mozaicizam) opaža se u nekim AD ili X vezanim bolestima npr. Tuberozna skleroza 42. MUKOPOLISAHARIDOZE - nasljedne bolesti taloženja uzrokovane nedostatkom ezima potrebnih za razgradnju glokizaminoglakana (GAG) - GAG - polimerni šećerni lanci bogati sulfatnim skupinama, vezanih za proteinsku jezgru • Dermatan sulfat • Keratin sulfat • Heparin sulfat • Hondroitin sulfat • Hijaluronan 47. Mulidisciplinsko praćenje Klinefelterovog sindroma. Rast i spolni razvoj, psihičke smetnje, psiholog, defektolog, logoped, urolog. 38. Mulitdisciplinsko praćenje Turnerovog sindroma.

Smetnje prehrane – gastroenterolog Periferni puls, tlak – kardiolog Displazija kukova, skolioza – ortoped Kronični otitis, oštećenje sluha, sinusitis – ORL Strabizam, refrakcijske anomalije – okulist Zastoj rasta i spolnog razvoja, osteoproza – endokrinolog Smetnje učenja – psiholog, logoped Gonadobalstom – kirurg LAB – T4, TSH, OGTT, spolni hormoni, urin, UK, UZV bubrega i srca, EKG, Rtg snimke 20. Multidisciplinsko praćenje Downovog sindroma. Zahtjeva trajno praćenje. Potrebni pregledi : pedijatrijski, neurološki, ginekološki, kardiološki (UZV), okulistički (svake 2.g.), štitnjače (prve 3 god. jednom godišnje, a zatim svake 2. god. do 13. god), s 3 i 12 god. RTG lateralne cervikalne kralježnice (atlantoaksijalne subluksacije), MRI/CT, sleep apnea sindrom (HAL,ORL), evaluacija sluha (EOAE, BEAP), kontrola krvne slike i imunologijska obrada, GUK. U starijoj dobi Alzheimereova bolest. 58. Nabroji gonosomopatije koje poznaješ. -abnormalnosti spolnih kromosoma -monosomije, trisomije, tetrasomije, pentasomije X -Turnerov, Klinefelterov sindrom, 46, XX muškarci 45,X muškarci, 47, XXX muškarci i žene -47, XXY muškarci -interseksualizam (MGO) i hermafroditizam 60. Nabroji obilježja.

interkromosomske

strukturne

aberacije

i

njihova

osnovna

Translokacije - zamjena odlomljenih segmenata Interkromosomske aberacije – insercije : nakon tri loma nastaje deletirani kromosom i kromosom s umetkom iz nehomolognog kromosoma, učestalost 1 : 80.000, kod djece sa zaostajanjem u razvoju i anomalijama Robertsonove translokacije (rt) : najčešće strukturne promjene kromosoma, spajanjem dva duga kraka akrocentričnih kromosoma u području centromere, balansirane (neizmjenjenost nasljednog materijala unatoč pogreškama) i nebalansirane (višak ili manjak kromosomskog materijala zbog pogrešaka).

(HOMOLOGNE RT – kromosomska abnormalnost s trisomijom ili monosomijom zahvaćenog kromosoma ; NEHOMOLOGNE RT – u mejozi 2 balansirane zigote i 4 nebalansirane = monosomije i trisomije, veći rizik ako je nositelj majka) Recipročne translokacije : jedinstvene, nakon lomova na nehomolognim kromosomima što uzrokuje točnu izmjenu kromosomskih dijelova, balansirane su jer ne dolazi do vidljivih gubitaka tijekom zamjene, mogućnosti disrupcije pojedinih gena te poremećaja njegove aktivnosti i pozicijskih učinaka, češće ih nalazimo kod mentalnih retardacija, ne utječu na izgled i zdravlje, otkrivaju se u reproduktivnom razdoblju jer izazivaju spontane pobačaje, mrtvorođenja te rođenja sa malformacijama i zaostalošću, sve zbog oplodnje nebalansiranih gameta. Kod balansiranih nositelja nastaje poremećaj u sparivanju homologa tijekom gametogeneze. Kvadrivalenti – složeni oblici u koje se sparuju derivirani kromosomi i njihovi homolzi zbog sparivanja istih dijelova (omogućavanje crossing overa) : razdavajnja : ovise o zahavćenim kromosmima i mjestu loma - 2:2 i 3:1 razdvajanje. 97.NABROJI LIJEKOVE KOJI MOGU ŠTETNO UTJECATI NA RAZVOJ PLODA TALIDOMID-talidomidska trgedija 60-ih godina kada je kod nekih trudnica koje su uzimale ovaj lijek došlo do teškog oštećenja udova(tetrafokomelija) WARFARIN-uzrokuje kliničku sliku vrlo nalik težem obliku točkaste hondrodisplazije RETINOIČNA KISELINA-uzrokuje holoprozencefaliju i druge malformacije središnjeg živčanog sustava AMINOPTERIN-povezan s dismorfičnim crtama,redukcijskim anomalijama udova i mentalnom retardacijom METOTREKSAT-isto kao aminopterin LITIJ-velik uzrok srčanih mana,posebno Ebsteinove anomalije SPOLNI HORMONI ANTIHISTAMINICI ANTISTETICI ANTIEMETICI INDUSTRIJSKE KEMIKALIJE ANTIPILEPTICI- (primidon,trimetadion,valproat,phenitoin,carbamazepine,phenobarbiton)malformcije,minor anomalije,dismorfične crte,zastoj u rastu i razvoju… 61. Nabroji najčešće delecije kromosoma i njihova osnovna obilježja. Terminalne – stvara se centrični segement i acentrični fragment Intersticijske – nastaju gubitkom segmenta između 2 loma Terminoterminalne / prstenaste / ring – nastaju lomovima i otkinućem slobodnih krajeva te ponovnim spajanjem slomljenih dijelova. 11) Nabroji neke monogenske bolesti koje se mogu dijagnosticirati u Hrvatskoj Sindrom fragilnog x – FRAXA i FRAXE Miotonička distrofija Huntingtonova koreja

Spinocerebralne ataksije 1, 2, 3, Friedreichova ataksija Duchenneova / Beckerova mišićna distrofija Cistična fibroza Mitohondrijske mutacije CX26 (GJB2 i GJB6) – AR gluhoća Neurofibromatoza Adenomatozna polipoza, obiteljska Sindrom nasljednog nepolipoznog karcinoma debelog crijeva HNPCC, Lynch I i II Medularni karcinom štitnjače Spinalna mišićna atrofija CMT 1A Nasljedna neuropatija sa sklonošću kljenuti zbog pritiska (HNPP) 53. Nabroji tkiva iz kojih se uzima uzorak za citogenetičku analizu. Stanice koje se koriste u kromosomskim analizama pripadaju grubo ovim kategorijama : 1. stanice koje se dijele u koštanoj srži i u embrionskoj jetri i slezeni 2. stanice koje se dijele u gonadama i daju direktne preparate mejotskih i mitotskih figura 3. stanice koje se dijele u epitelu, a i one iz bazalnog dijela epidermisa i korijena otkinute dlake 4. limfociti periferne krvi koji se normalno ne dijele u cirkulaciji, ostaju najjednostavniji i najjeftiniji izvor kromosomskih preparata zbog kratkog trajanja i jednostavnog uzimanja tkiva kod pacijenata 5. stanice koje mogu rasti u dugotrajnoj kulturi iz različitih tkiva, općenito se stanične kulture pripremaju iz materijala koji se najčešeće dobiva biopsijom tkiva ili aspiracijom tjelesnih tekućina 15. Najčešće autosomne aneuploidije spojive s preživljavanjem. Trisomije kromosoma 21, 13 i 18, a vrlo rijetko nekih drugih kromosoma kao npr. trisomija 8, trisomija 9, trisomija 22, itd. 59. NAJČEŠĆI Sindromi UZROKAOVANI MUTACIJAMA Mt DNA Najčešći simptomi: ptoza, eksterna oftalmoplegija, proksimalna miopatija, teško podnošenje tjelesnog napora/vježbanja, kardiomiopatija, perceptivna nagluhost, atrofija optičkog živca, pigmentna retinopatija, šećerna bolest SŽS: encefalopatija, konvulzije, demencija, migrena, napadaji slični moždanom udaru, ataksija, spasticitet LHON ( Leberova nasljeda atrofija očnog živca) MELAS ( mitohondrijska encefalopatija s laktičkom acidozom i epizodama nalik moždanom udaru) MERRF ( miokolna epilepsija sa crvenim čupanim vlaknima) Kearns – Sayerov sindrom Pearnsonov sindrom

107. Najpoznatije bolesti kod kojih se radi geneticki probir u svijetu Najpoznatije bolesti kod novorodenackog probira su : fenilketonurija i dr bolesti metabolizma,kongenitalna hipotireoza,nedostatak α1 antitripsina,cisticna fibroza, Duchenneova misicna distrofija, hiperlipidemija, kongenitalna adrenalna hiperplazija, hemoglobinopatije, nedostatak adenozin deaminaze, galaktozemija,neuroblastom,nedostatak biotinidaze. Kod probira u odrasloj dobi javljaju se neki oblici karcinoma,Huntingtonova koreja,obiteljska hiperkolestrolemija...Takoder postoji mogucnost probira nositelja mutacije s rizikom prijenosa bolesti na potomstvo primjerice : cisticna fibroza ,hemoglobinopatije,α1 antitripsin imunodeficijencija ,sindrom fragilnog x, te u prenatalnoj dijagnozi u obliku traganja za nositeljima mutacija: Tay Sachsova bolest kod Aškenazi Židova. 65. Nastanak prstenastog kromosoma. Klinička obilježja – o čemu ovise, pr. Nastaje lomovima i otkinućima obaju krakova kromosoma i ponovnim spajanjem slomljenih krajeva. Rezultira parijalnim monosomijama čiji intenzitet ovisi o duljini i prirodi otkinutog segmenta. Klinička slika : mikrocefalija, spastična tetrapareza, mentalna retardacija, epilpsija, DC (nisko čelo, uži očni rasporci, loše oblikovane uške, širi hrbat nosa, visoko, retrognatija s malofluzije). Navedi primjer AD bolesti i opiši kliničku sliku! . Apertov sindrom - Nasljeđuje se AD. Naziv – akrocefalopolisindaktilija tip 1 Etiologija – gotovo uvijek nastaje zbog dvije de novo mutacije u genu za čimbenik rasta fibroblasta FGFR2 (S252W i P253R) Klinička slika – akrocefalija (brahisfenocefalija, sindaktilija na rukama i nogama), neobičan izgled glave, proptoza, antimongoloidno položeni očni rasporci, povinut nos, spušteni kutovi usana, nisko položene uške, spojeni prti na rukama i nogama. Malformacije- postoji sklonost spajanja koštanih struktura. Navedi primjer AR bolesti i opiši kliničku sliku Spinalna mišićna atrofija Autosomno recesivno naslijeđena bolest.Učestalost je 1:6000-8000 te je po učestalosti odmah iza cistične fibroze. Survival motor neuron gen-mutacije,delecije-95,6% te NAIP gen-45%. Klinička slika:simetrična mišićna slabost(manje distalno nego proksimalno te manje gornji nego donji udovi),fascikulacije jezika,EMNG-denervacija,degeneracija stanica prednjeg roga lateralne moždine. 74. Navedite rođake I. stupnja. Koliki je udio zajedničkih gena? Rođaci prvog stupnja su: roditelji, djeca, braća i sestre. S njima dijelimo 50% gena. Udio zajedničkih gena je koeficijent srodnosti može se odrediti iz obiteljskog stabla. 75. Navedite tko su rođaci II. stupnja. Koliki je udio zajedničkih gena? Rođaci drugog stupnja su: bake, djedovi, unuci, unuke, tetke i ujaci. S njima dijelimo četvrtinu gena. 76. Navedite tko su rođaci III. stupnja. Koliki je udio zajedničkih gena?

To su: pradjedovi i prabake, praunuci i pratete, bratići i sestrične, nećaci i nećakinje. Oni dijele osminu gena.