Hubert Knoblauch - Sociologija Religije (Kompletna Knjiga)

Scrija Ateu&j,

Hubert Knoblauch

SOCIOLOGIJA RELIGIJE Preveo IVANMARKESlC

1;

(I C

Demetra Filosofska biblioteka Dimitrija Savtea

Zagreb 2004

/. Uvod: Socioznanstveni pristup religiji "Sociologija de na dulje vrijeme zadovoIjiti samo onoga koji si ne mo2e predoCiti ni5ta velidanstvenije negoli da promatra ljude i da razumije ono £ime se oni have" (Peter L. Berger)

Dok pi§em ovaj uvod u sociologiju religije, u medijima se vodi zestoka borba. Od Bild-Zeitunga preko Sterna do ZEIT-a, od politiSkoga magazina preko emisija za mlade do dnevnih informativnih emisija najavljuje se opasnost: "Psthosekta" scijentologija uvlacl se u privredu i politiku, casni i bezazleni gradani postaju zrtve njezinih rafiniranih tehnika; u skole, nadlezne vlasti i politiCke stranke polagano ulaze clanovi te tajne organizacije koja si je za cilj postavila ni§ta manje negoli da bude syjetska vlast. Tom se nepoznavanju kulta i potcijenjenoj opasnosti trebaju suprotstaviti crkveni "opunomodenici za sekte"; naime, hamburSki je Senat i sluzbeno zaposlio na teret drzavnoga proraduna jednu osobu koja bi se trebala boriti protiv "nemani scijentologije", dok su zemaljske vlade Ba-

Pretpovijest

/. Uvod: Socioznanstveni pristup religiji

varske i Baden-Wiirttemberga reagirale tako £to su ustavnu zastitu prosirile na "scijentolos'ku crkvu", iako je ona prema procjenama eksperata brojila u Njema5koj poSetkom devedesetih nekoliko stotina sluzbenih clanova. PoSto je scijentologija, tako glasi prigovor, privredno poduzece, totalitarna organizacija - ona nije nikakva "prava religija". Sto je to, onda, religija? Istodobno se u Leipzigu odrzava Sabor Evangeli5ke crkve. U gradu, u kojem su samo 15% stanovnis'tva clanovi Crkve, skupilo se 120.000 Ijudi. I time Leipzig nije uopc"e iznimka: u Erfurtu ih je takoder samo 15%, u Magdeburgu 8%, dok ih je u Lutherovu Eislebenu £ak samo 7%. Kako javljaju tiskani mediji, nije samo IstokNjemac'ke zahvacenprocesom masovnog napu§tanja crkava. U vrijeme kada se nove savezne pokrajine dozivljavaju kao prava dijaspora, dotle istodobno na Zapadu stotine tisuca vjernika napuStaju velike crkve zbog uvodenja doprinosa solidarnosti (za pomoc u razvoju bivse Isto5ne Njemac'ke). Novine javljaju da se u svomu dvotisucugodisnjem postojanju kr§canske crkve nalaze u najvecoj krizi. Prijeti li stoga krscanstvu opasnost da postane manjinska religija? U isto vrijeme turski gradani u njemaSkim gradovima velikom marljivoscu i pokatkad protiv otpora njemaclcoga stanovnistva grade dzamiju za dzamijom. Godine 1997. bilo je oko 1000 izgradenih dzamija. Pored toga, sve se vi§e Ijudi okrece alternativnim oblicima vjere i spasenjskim metodama; Cak se u manjim gradovima redovito odrzavaju veoma posje6anstvo religija ressentimenta slabih protiv jakih. Po§to su nositelji te religije oni koji su slabi i neuspjesni, uspjeh je krScanstva jednak "robovskom ustanku morala". On time odgovara "osvetniSkoj religioznosti" koja kaznjava jake i uspjesne. DoduSe, ved se Max Weber usprotivio tomu shvadanju25, medutim Nietzsche ukazuje na opcenitiju suovisnost interesa socijalnih skupina i religoznih predodzaba; tu je suovisnost Marx obradio na sistematid'an nadin.25 posebni oblik religije izraz u danom trenutku prevladavajudih, socijalnih, ali pnje svega ekonomskih odnosa. Ona spadaji^iadgradnju>>koia2rcali ekonornskuisocijalzo^aili umjetnost, podiva na dru§tyenoi bazi, u koju on ubraja~ekl)nom^cu strukturu druStva. Za^bizirjc fcarakteristicao -prrjc~sVega ^evTadavajudi nadin proizvodnje (na primjer, agrarni ill m^smjskiyrytinTpoTe^alif udj^jjBreizvQdjga (seljaka, raika^jgrraaaniina kojj raspolafeu sredstvima za 24 To je Max Weber ved pokazao u djelu: Wirtschaft und Gesellschaft. Tubingen 1978., str. 301. i d.

S. Freud, "Neue Folge der Vorlesung zur Einfunrung in die Psychoanalyse", u: Studienausgabe I, Frankfiirt am Main 1978., str. 589.

25 Takoder i Freud vidi tri funkcije religije smjestene u socijalnoj situaciji djetinjstva i prije svega u ulozi oca, koji je djetetu dao 2ivot, koji ga fuva od opasnosti i koji ga poduCava Sto smije Ciniti, a Sto mora propustiti.

32

33

23

Pretpovijest

NADGRADNJA

Pravo Umjetnost Filozofiji Relipjt Ttologija ZnmMt Diiava Qltva SvcuiiliSte

H88ii8ili8iil88 Preizvodni odnosi BkonoiDsn stnuftm (npr. fradaloi ili kapitaltso'Ilci nafin proiivodnje) Rflzvoj proizvodiuh snagft (sirovine. tchnika)

Rid

//. Nastajanje sociologye religije

suprottomu, "izrjLbJ^ejiirn!lja^iciiriai obedaje samo^itie time ta utjeha onemoguduje radnike da shvate, da su oni S'koji proizvode bogatstvo u kapitalizmu. Iz toga razloga Marx na svoju analizu dru§tva nadovezuje formulaciju 'Vjerskoga sustava" za radniCke klase, koja se zauzima za interese radnika "koji su na taj naSin otudeni od svojih vlastitih interesa". Cak i ako bi njegov vjerski sustav propao, ipak njegov teorijski model sadrzi jednu vaznu i osnovnu sociolo§ku spoznaju: da religiozne predod2;be ovise o socijalnim skupinama i da stoje u riekom us^orn OTodnostr sr tipj6ntffi"ifjf eresima firi skupina. TijgokuSaii^sihologijskoga, socioloSkog, ekonomskog, _ samolvlarxovo shvacapretvara time u kritiku zemlie, kritika religije u kritiku prava, kritika teologije u kritiku politike".26 Takoder i Freud zastupa misljenje da se nakon Feuerbachovih, Marxovib. i Nietzscheovib. kritika moze sada dati "posljednji prinos kritici religioznoga pogleda na svijet".27 1 naposljetku za Nietzschea je kritika reUgije u bitnome zavrSena: "Nekod se trazilo dokazati da nema Boga- danas se pokazuje, kako je vjera da Bog postoji mogla nastati ...: time suviSnim postaje protudokaz da Boga nema".28 Na mjesto kritike onostranih zahtjeva religije dolazi pokuSaj postupanja s religijom kao s fenomenom u svijetu i njezinog 6bja§njivanja znanstvenim sredstvima. f

Tabela 4: Marxova koncepcija odnosa haze i nadgradnje

Baza i nadgradnja nisu, medutim, nikakve stati&ie tvorbe. Ako se ekonomska struktura nekoga druStva, na primjer, mijenja iz pretezito agrarne (zemljodjelac'ke) u industrijsku proizvodnju, njoj je potrebna takoder ijedna sasvim nova nadgradnja. Tako da je protestantsko kr&anstvo tijesno povezano s usponom gradskoga gradanstva ranoga novog vijeka. Kritikom dru§tva postaje taj model Marxovom tvrdnjom da je takoder prjelazomja industrijsko druStvo potrebna nova nadgradnja, Tcojupakuspprava ostajanje uz tj§6ansku religijivte7 stoga, taj moderodgovara mteresima veTepoge^Ea7 On, ria34

*/

7

26 Karl Marx, "Zur Kritik der Hegelschen Rechtsphilosophie", u: Karl Marx und Friedrich Engels: Werke, svezak I., Berlin 1970., str. 378., 379. 27 S. Freud: Neue Folge, nav. dj., str. 594. 28 Friedrich Nietzsche: Morgenrdte. Gedanken ilber die moralischen Vorurtheile. Nietzsche Werke, svezak IV, Leipzig 1900., str. 89.

35

L

s:

Pretpovijest

Na5mmanstvenoga pristupa koji proizlazi iz kritike religije, a od koje se, meduSm, odvajaj matra iz neutralne perspelcrtVer* blici religioznog iskustva promatraju se s motriSta Ijudskoga razuma, to jest dolazi do kritiCko-argumentirane rasprave s religijom;

HTeziste promatranja upravlja saiha unutarsyjetsku stranu re'

/

7«

'••

•

» •*

1

t^^''*^^^w"*"Vit^--A»SB^t.«.w-.»,v.,^,., „,„,,,,,«,. , *

• hgije, na njezine empinjske pojavne oblike i na njezine runkcije*w Kao sto je vec na podetku naglaseno, "naCini misljenja" ne nastaju u zrakopraznom prostoru. Takoder, stvaranje znanstvenoga nacina promatranja nalazi se u tijesnom odnosu sa stvaranjem znanstvenih disciplina i njihovim institucionaliziranjem u obrazovne institucije, sveudiliSta, Casopise, itd. Cinjeni5no, kraj kritike religije dogada se usporedno s nastajanjem znanstvenih disciplina koje se have religijom. Pojam religijske znanosti spominje prvi put 1867. godine Max Mtiller, a vec nekoliko desetljeca kasnije ureduju se i prve katedre za religijsku znanost29 Krajem 19. stolje6a nastaje religijska antropologija i religijska psihologija, dok se jasne konture sociologije religije naziru takoder krajem 19. stoljeb7:irnm na pffrs^nfllni snstav religiia ispuniava^/nfarf/u internalmrania foko §to nudi smisleni sustav koji dajebitan doprinos konstituiranju individualnog identiteta i njegoyoga odrzavanja u promjeni. Tu se "socijalno-psiholoSlgu^lunk^iju, koja doprinosi izgradnji, odrzanju i osiguranju osobnih Identiteta u druStvenom poretku, moze ras"Slaniti na vi§e funkcija koje ispunjavaju razli6iti strukturalni elementi religije. PpSto religija predstavlia vjerski sustav, ona, sjedne_ strane^oprinosi tomu da se mogu dati odgovori na 5ovjek"ovo pitanje o njemu samomu i o svijetu u kojem on ziviT §. Povrh toga, rejigi^ j a je takoder ekspregivnl simboliCki sustav. jtoga ona moze pomiditi oblike ili ekspresivne smibole koji goyjeku dg puStaju iskazati. svoje osje6aje (^knteftffifficTTunkciia). I tredg,_ ona Mposijetku predstavlja susJav'vfiiednosti koje upravljajudielovanie liudi, tj. ona- '- - isvnm\avadgovor na ovo pitanje je glasio: Drzavi je i druSrvu pored "volonte" de tous" potreban zbir pojelfinTc'nib. interesa, jedno "S/olontd g6n6raleff. rmnimafai konsenzus uvjerenja, koji 6e modi prihvatiti velika yei6ina. On je taj minimalni konsenzus na§ao u cb ' VM- je •_ Atemeljne —-.1:^^ ~^«+a