Hrvatski latinisti (sv. 1)

PET STOLJEĆA HRVATSKE KNJIŽEVNOSTI Urednički odbor: RAFO BOGIŠIĆ, IVAN DONCEVIĆ IVO FRANGES, MARIN FRANIČEVIC JOŽA HORVAT, JURE KAŠTELAN GUSTAV KRKLEC, MARIJAN MATKOVIĆ VLATKO PAVLETIĆ, JAKŠA RAVLIC AUGUSTIN STIPČEVIĆ, KRSTO ŠPOLJAR DRAGUTIN TADIJANOVIĆ ŠIME VUČETIC Urednik: RAFO BOGIŠIĆ

Lektor: BRATOLJUB KLAIĆ Tajnik: KRSTO ŠPOLJAR

ZAGREB 1969

HRVATSKI LATINISTI CROATICI AUCTORES QUI LATINE SCRIPSERUNT I IZ LATINITETA 9-14 STOLJEĆA PISCI 15. i 16. STOLJEĆA EXMONUMENTIS LATINISSECK.-30V AUCTORES S/EC.XVETXVI

M A T IC A H R V A T SK A ZORA

PET STOLJEĆA HRVATSKE KNJIŽEVNOSTI Knjiga 2: HRVATSKI LATINISTI CROATICI AUCTORES QUI LATINE SCRIPSERUNT I IZ LATINITETA 9—14. STOLJEĆA PISCI 15. I 16. STOLJEĆA EX MONUMENTIS LATINIS SAEC. IX—XIV AUCTORES SAEC. XV ET XVI Priredili — Diqesserunt VELJKO GORTAN i VLADIMIR VRATOVIĆ

Grafička oprema: MAJSTORSKA RADIONICA KRSTE HEGEDUSIĆA

TEMELJNE ZNAČAJKE HRVATSKOG LATINIZMA

ULOGA LATINSKOG JEZIKA U HRVATA

i

a je književno stvaralaštvo u Hrvata od 15. do 19. st. dvojezično te da se, osobito u starijim razdobljima, njegov latinski udio i vrijednošću i opsegom ravnopravno razvija uz hrvatski, či­ njenica je koju naša književna baština u potpu­ nosti dokazuje. Malo je naroda u Evropi koji imaju tako kontinuiranu i tematski raznoliku književnost na latinskom jeziku. Uostalom, kako zbog duga trajanja, tako i po utjecaju na javni život, uloga je latinskog jezika u nas bila značajnija nego kod većine naroda evropskoga kulturnog kruga. Razloga za dugotrajno održavanje latinskog jezika bilo je više. Jedan od njih, iako ne prvenstveni, bio je u kontinu­ itetu latinskih škola, koje su većinom vodili crkveni redovi. Izrasla na antičkom tlu, višestoljetna se tradicija latinskog jezika odražavala na književnom planu u stalnoj želji da se internacionalnim jezikom evropske »književne republike« izraze, uz opću tematiku, i vlastita osjećanja i razmišljanja, usko povezana s domaćim tlom. Zato je kod latinista iz raz­ ličitih krajeva naše zemlje domaća stvarnost izvorom inspi­ racije, bilo u sitnim strastima svakidašnjice, bilo u nekim svjetlijim zanosima rodoljublja, bilo u gorčini spoznaje teš­ kog udesa domovine. Na razmeđu Istoka i Zapada, hrvatski su krajevi bili iz­ loženi dugotrajnom nadiranju Turaka, pa se motivi borbe i otpora često susreću i u poeziji i u proznim djelima naše latinističke književnosti. To najviše dolazi do izražaja u brojnim očajničkim pozivima najistaknutijih hrvatskih la­ tinista evropskoj javnosti za moralnu i materijalnu pomoć protiv premoćnog neprijatelja s Istoka, koji je ugrožavao 7

kulturni napredak, pa čak i biološku egzistenciju našeg naroda. Ne samo u lijepoj književnosti nego i u egzaktnim naukama latinski se jezik kod Hrvata održao veoma dugo, dulje nego u mnogih evropskih naroda. Posebno je politički život ono područje na kojem je kod nas najdulje živio i kao pi­ sana riječ i kao živi govor. U sjevernoj Hrvatskoj, gdje je od 18. st. sve više prijetila germanizacija i mađarizacija, latinski je odigrao ulogu indirektnog zaštitnika narodnog jezika. Kad se već u političkim tijelima nisu zbog tuđinske vlasti mogli služiti svojim jezikom, Hrvati su svjesno zadrža­ vali latinski od kojega im nije prijetila nikakva opasnost. Zato je on ostao službenim jezikom hrvatskog sabora u Za­ grebu sve do god. 1847, kad je u ostaloj Evropi već davno bio nestao iz javne službene upotrebe. Značajno je da su najvatreniji pobornici hrvatskog pre­ poroda, dakle i borci za čistoću i slobodan razvoj hrvatskoga jezičnog izraza, redom bili od malih nogu školovani u latin­ skom jeziku. Prisno saživljeni s finesama Ciceronova i Horacijeva jezika, zrela književnog izraza jedne zaokružene kulture, unosili su i u svoja hrvatska djela duh latinske sin­ takse smatrajući da time obogaćuju izražajnost materinskog jezika. Ta se činjenica očevidno odrazila u upornom nasto­ janju iliraca i njihovih nasljedovača da se u javnom zalaga­ nju za vlastiti jezik, u težnji za njegovim modernijim obli­ kovanjem i u izdavanju starih hrvatskih pisaca održi konti­ nuitet sa starijom književnošću.

tez od Sredne, Ivan Cesmički (15. st.) i Stjepan Brodarić (16.

humanizma u našim krajevima traje od prvih decenija 15. do početaka 17. stoljeća. Kao izrazitija središta na Jadranu javljaju se: u početku 15. st. Zadar, u sredini 15. st. Šibenik, Trogir, Dubrovnik i Kotor, u drugoj polovici stoljeća Split i istarski gradovi, a na prijelazu 15. u 16. st. Hvar i Korčula. Iz sjeverne Hrvatske potječu znameniti humanisti Ivan Vi-

st.), koji djeluju izvan domovine. U Z a d r u humanistički se krug stvara najprije oko Petra Kršave, opata samostana sv. Krševana. U drugoj po­ lovici 15. st. Juraj Divnić, ninski biskup rodom Šibenčanin — čiji se duh javlja Petru Zoraniću na kraju Planina — i sam latinski pjesnik, okuplja oko sebe humaniste, među ko­ jima se ističu Jerolim Vidulić, latinist i ujedno najstariji dosada poznati hrvatski pjesnik iz Zadra, i Juraj Križan•Kršava. U 16 st. modruški biskup šimun Kožičić Benja značajan je ne samo po glagoljaškom radu nego i po zna­ menitim latinskim govorima na lateranskom koncilu i pred Leonom X. Najizrazitija je ličnost humanističkog kruga u Š i b e ­ n i k u Juraj šižgorić, čije su Elegiae et carmina (Mleci 1477) najstarija tiskana pjesnička zbirka hrvatskog latinizma. Uz njega djeluju: Ivan Naplavčić, Petar Tavelić, Juraj i Šimun Divnić, Martin šibenčanin. Kasnije će se, u 16. st., istaći Franjo Mužić i još nekoliko Divnića. Humanizmu je i u T r o g i r u prethodila dugotrajna tradicija. Koriolan Cippico, ugledan član znamenite trogir­ ske Obitelji, sjajnim je stilom opisao protuosmanlijske po­ morske operacije mletačkog zapovjednika, kasnijeg dužda, Petra Moceniga (Petri Mocenici imperatoris gestorum libri III, Mleci 1477). Najveće ime trogirskog humanizma Fran Trankvil Andreis, pisac dijaloških rasprava i poslanica, go­ vora i bogate korespondencije, proživio je desetljeća po različitim zemljama i dvorovima Evrope, u dodiru s najis­ taknutijim humanistima 16. st., a samo je kraj života pro­ veo u rodnom gradu. Posebno mjesto u starijoj hrvatskoj književnosti zauzi­ ma D u b r o v n i k . U njemu se, više nego u ijednom našem kulturnom središtu, razvila bogata književnost na hrvatskom i na latinskom jeziku, Latinistička je književnost, osim toga, imala u tom gradu i najdulji kontinuitet. Razloga ima više. Među prvima su svakako zamjema ekonomska moć, osobi­ to do potresa 1667, i politička samostalnost Republike sv. Vlaha sve do početaka 19. st. Nadalje, Dubrovnik u još većoj mjeri nego ostala hrvatska središta ostaje neprestano otvo­ ren različitim kulturnim utjecajima, ali pokazuje i izrazitu sposobnost da ih asimilira i samostalno dalje razvija. Doka-

8

9

ISTAKNUTIJI HRVATSKI LATINISTI I KNJIŽEVNI KRUGOVI ugotrajna srednjovjekovna tradicija latinskog jezika stvarala je plodno tlo na kojem je humanizam mogao D ne samo uhvatiti korijena nego se i snažno razviti. Razdoblje

zom su tome i neki pojedinci, stranci, npr. pjesnik Didak Pir u 16. st., rodom portugalski Židov, u 18/19. st. Francuz Marko Bruerević-Brućre i Talijani, braća Frano Marija i Urban Appendini, koji svi u riznicu dubrovačke kulture ugra­ đuju nešto od duha svoje zemlje, ali se i skladno uklapaju u dubrovačku tradiciju i način dubrovačkog života. Upravo u razdoblju humanizma dao je Dubrovnik velik broj značajnih i talentiranih poklonika latinske Muze. Sku­ pinu starijih dubrovačkih humanista tvore: Ivan Gučetić, Karlo Pucić i Ludovik Crijević Tuberon, rođeni oko sredine 15. st., zatim nešto mlađi od njih Ilija Crijević, Jakov Bunić i Damjan Benešić. Dodamo li najdarovitijima među njima (liriČaru I. Crijeviću, epskom pjesniku Buniću i historičaru Crijeviću Tuberonu) filozofa Jurja Dragišića, koji je, vrativši se iz Italije, na izmaku 15. st. okupio značajan humanistički krug filozofa i pjesnika, smijemo zaključiti da je 15. stoljeće zlatni vijek ne samo dubrovačke nego i cjelokupne hrvatske latinističke književnosti u razdoblju humanizma. U drugoj polovici 16. st. djelovao je filozof Nikola Vitov Gučetić, koji je objavljivao većinom na talijanskom, ali je ostavio i dosta latinskih djela tiskanih i rukopisnih. Temeljito upućen i u suvremenu znanstvenu misao, u svom je opsežnom opusu raspravljao o problemima teorije države, prirodnih znanosti, estetike i metafizike. Oko te markantne ličnosti, čija su dje­ la bila veoma cijenjena i u Italiji, okupljao se u prisnoj prijateljskoj i duhovnoj povezanosti krug pjesnika i esteta, među njima Dinko Ranjina, Miho Monaldi, Cvijeta Zuzorić, Savko Bobalić, koji su pisali hrvatski i talijanski. U K o t o r u , našem najjužnijem središtu s bogatim tra­ dicijama latinskih škola i humanističkog interesa, ponikao je niz uglednih književnika i učenjaka. Osim brojnih Kotorana, koji su djelovali izvan rodnoga grada u drugim hrvat­ skim krajevima i u inozemstvu (npr. Nikola Modruški, na­ zivan i Nikola Kotoranin, tiskar-izdavač Andrija Paltašić, obojica iz 15. st., i nekoliko uglednih članova obitelji Bizanti u 16. st.), posebnu pažnju zaslužuje nekoliko vrlo talentira­ nih pjesnika: Bernard Pima iz 15, Ludovik Paskalić iz 16. i Ivan Bona-Bolica iz 16/17. st. Rasplamsavši se potkraj 15. st., humanizam u S p l i t u nije imao duga vijeka. Najveće njegovo ime i jedno od naj­ uglednijih u našim i evropskim razmjerima svakako je Mar10

ko Marulić. Velikih stvaralaca u njegovu krugu nije bilo.

Poznatiji su ipak: pjesnik i Marulićev biograf Franjo Božićević-Natalis, humanist mnogostranih interesa Dmine Papalić i govornik, diplomat i pjesnik Toma Niger. Uz Kopar, najjače žarište humanističke aktivnosti u I s t r i , i Piran, ističe se i Labin, odakle su rodom Matija Grbić i Matija Vlačić, humanisti-protestanti 16. st., utjecajni u Evropi, posebno u Njemačkoj, gdje su razvijali plodnu djelatnost. Na o t o c i m a južnog Jadrana, osobito u Hvaru i Kor­ čuli, humanistička je aktivnost dulje trajala nego u Marulićevu gradu, s kojim je u počecima bila usko vezana, i urodi­ la je bogatijim plodovima književnosti na hrvatskom jeziku. Četiri su vrlo značajna predstavnika h v a r s k o g huma­ nizma 16. st.: Vinko Pribojević, koji 1525. »kao Dalmatinac i prema tome kao Ilir i konačno kao Slaven« latinski za­ nosno govori »pred Slavenima o sudbini Slavena«; književ­ nik i učenjak Jeronim Bartučević (Hieronymus Atticus); konačno, autor Pisni Ijuvenih Hanibal Lučić i pjesnik Riba­ nja i ribarskog prigovaranja Petar Hektorović. K o r č u l a n i n je rodom Jakov Baničević, koji je samo kratko vrije­ me, nakon studija, živio u domovini kao kanonik korčulan­ skog i hvarskog kaptola. Sav ostali svoj vijek proveo je kao utjecajna ličnost u važnim diplomatskim službama po Evro­ pi, prijateljujući i dopisujući se s Albrechtom Diirerom, Erazmom Rotterdamskim, Pietrom Bembom i dr. Jedini će Dubrovnik, kako je već rečeno, i u 16. i u kas­ nijim stoljećima održati kontinuitet latinističkog stvaralaš­ tva, dok u ostalim jadranskim središtima pri kraju 16. st., a često i prije, književnost na latinskom zamire javljajući se kasnije samo ponegdje i ponekad u radu nekih književnika. U s j e v e r n o j H r v a t s k o j , osobito u Zagrebu, mogu se već od 12. st. utvrditi znaci znanstvenog i književ­ nog rada, u kojeha su se isticali crkveni redovi (benediktin­ ci, pavlini, dominikanci, franjevci). Sjemenišne i gradske škole podržavale su, iako u tankom sloju stanovništva, kul­ turnu klimu koja se nije mnogo razlikovala od slične zapad­ noevropske. Već trećinom 13. st. nekoliko se Hrvata obra­ zovalo u Italiji, a u slijedećim stoljećima sve ih je više iz Zagreba i Varaždina, iz Osijeka, Požege, Đakova i drugih 11

gradova studiralo ne samo u Padovi i Bologni nego i u Krakovu, Beču, Pragu, na njemačkim sveučilištima i u Parizu. Posebno treba napomenuti da najugledniji predstavnici sjevemohrvatskog humanizma (I. Vitez, I. česmički, S. Brodarić, B. Đurđević, A. Dudić, P. Skalić), kao i brojni naši pisci s juga Hrvatske (A. Vrančić, F. Trankvil Andreis, Juraj Utišenić, M. A. Dominis), djeluju izvan domovine, u Ugar­ skoj i drugim evropskim zemljama. Stoga će o njima biti govora kasnije. Jačanju latinističkog rada u sjevernoj Hrvatskoj pogo­ dovao je pokret protureformacije nakon tridentskog koncila (1545—63). Njezin odlučni promicatelj bio je zagrebački bis­ kup, hrvatski ban i književnik Juraj Drašković (1525—87), u čijem je krugu djelovalo nekoliko latinista, osrednjih pi­ saca, među njima: Juraj WyrfeI, Martin Briglević, Stjepan Berislavić i Nikola Bratković. Na poziv sabora dolaze 1606. u Zagreb isusovci i već 1607. otvaraju gimnaziju, a 1669. nji­ hova Akademija sa tri godišta filozofije dobiva od kralja Leopolda I. privilegij kojim joj priznaje status sveučilišta. I u Dubrovniku su 1658. preuzeli javnu školu, a 1684. osno­ vali kolegij (Collegium Ragusinum) koji je postao vrlo utje­ cajan. U Varaždinu osnovali su kolegij 1628, a gimnaziju 1636. Sve do ukinuća reda (1773) isusovci su vršili snažan utjecaj na kulturni, književni i politički život i u Dubrov­ niku i u sjevernoj Hrvatskoj, kamo su prodirali kao ustuk reformacijskim idejama koje su se širile iz Slovenije, Ugar­ ske i Njemačke. Prvu javnu gimnaziju u Hrvatskoj osnovali su 1503. pavlini u Lepoglavi, gdje su od 1400. imali samostan. »Premda hrvatski humanizam, razvijajući se u najtra­ gičnije doba naše povijesti i na usku pojasu između mora i prodirućeg Istoka, nije bio ni sav usredotočen u domovini niti je mogao probuditi onoliko samoniklih težnja i misao­ nog previranja koliko kod sretnijih zapadnoevropskih na­ roda, ipak je imao ogromnu važnost za dalji hrvatski kul­ turni život« (Kombol). Radikalnijeg misaonog previranja bilo je ipak, i to većinčm u onom dijelu hrvatske humanističke književnosti koji se odvijao izvan domovine, u nekonformističkim ambijentima velikih evropskih sveučilišta ili na dvo­ rovima slobodoumnih renesansnih vladara. Takvi su, na primjer, među ranim hrvatskim humanistima oni koji su pretežno izrasli iz klime pariške Sorbonne (I. Stojković, J. 12

Dragišić, N. Modruški, L. Crijević Tuberon, F. T. Andreis); takvi su i oni koji su se formirali u Italiji i prenosili libe­ ralnija shvaćanja renesansnoga visokog društva (I. Česmički, pa u prvoj fazi i I. Crijević); takvi će kasnije biti i prote­ stanti ili protestantizmu bliski latinisti Vlačić, Grbić, Dudić, Skalić i Dominis. Nasuprot tome, humanizmu na domaćem tlu jedno je od glavnih obilježja idejna konzervativnost i povezanost s vjerskim predajama koje mu daju temeljnu kršćansku boju. S obzirom na idejne koncepcije toga razdoblja hrvatske književnosti, imajući u vidu cjelinu njezina razvoja, prven­ stveno u domovini, treba se složiti s Kombolom: »Od Ilije Crijevića, a pogotovo od Jakova Bunića i Marka Marulića, vode zapravo izravne spojnice do katoličke obnove, zasje­ njene samo u prvoj polovini stoljeća, u doba Menčetićeve lirike, Jeđupke, Robinje i komedija Nalješkovićevih i Držićevih, kad je kod nas utjecaj renesanse na vrhuncu i kad su slavljenja zemaljske ljepote i zadovoljenja nepomućena nemirima savjesti i sjetnom mišlju na grijeh i ljudsku ne­ moć i nesavršenost.« Po mnogočemu latinska je humanistička književnost kod Hrvata na razini evropske književnosti toga doba; duboka je književna i istančana je jezična kultura naših pisaca, stalno je prisutna želja da na internacionalnom latinskom jeziku omjere izvorna nadahnuća s antičkim uzorima ili suvremeni­ cima, uočljivo je nastojanje da u grču stvaranja ili u igrari­ jama pera dokažu sebi i svijetu opravdanost umjetničke ri­ ječi u tokovima svakidašnjice. Poneki od naših pisaca huma­ nista (npr. I. Česmički, M. Marulić, L. Crijević Tuberon, I. Crijević, J. Bunić, A. Vrančić, M. Vlačić, F. Petrić) ravno­ pravno stoje uz bok najznačajnijim stvaraocima u latinskoj književnoj republici suvremene Evrope. U sretnom spoju individualiziranog izraza s bogatom umjetničkom invenci­ jom, iz sukoba slobodnih uzleta mašte s društvenom zaosta­ losti sredine, pod stalnom prijetnjom turskih najezda — brojni su naši humanisti znali ostvariti autentične vrednote pjesničke riječi i proznoga govora. Nije pretjerano kazati da su među svim slavenskim na­ rodima Hrvati u doba humanizma imali i najbogatiju i estet­ ski najvredniju latinističku književnost. 13

Cjelokupna hrvatska književnost 17. st. u sjeni je triju velikih pjesnika: Ivana Gundulića, Ivana Bunića Vučića i Junija Palmotića, od kojih je samo Palmotić pisao i latinske stihove. Početku stoljeća pripada rukopisna zbirka Carmina (1607) Frana Gundulića i Institutiones linguae Illyricae (Rim 1604), prva gramatika hrvatskog jezika, koju je Bartol Kašić, čakavac s otoka Paga, napisao na osnovi »bosanskog« jezika, tj. štokavsko-ikavskog. Zanimljiva je i Kašićeva auto­ biografija (V ita ... ab ipsomet scripta), sačuvana u rukopisu ali nedovršena, napisana nekoliko mjeseci prije autorove smrti (1650). Uz nekolicinu manje istaknutih latinskih pjes­ nika iz sjeverne Hrvatske i iz Dalmacije, više pažnje zaslu­ žuju povjesničari i biografi: Juraj Ratkaj u prvoj i Baltazar Patačić u drugoj polovici 17. st. Kao što Dubrovčanima Gunduliću, Buniću i Palmotiću nema premca u hrvatskoj knji­ ževnosti ovog stoljeća, tako latinskim 17. stoljećem u Hrvata dominiraju Ivan Lučić-Lucius i Pavao Ritter Vitezović. Lučićevo glavno djelo De regno Dalmatiae et Croatiae (Amster­ dam 1666), iako venetofilski obojeno, prvi je kritički spis hrvatske historiografije; Vitezović, prvi naš profesionalni književnik, čitavim je opusom, i latinskim i hrvatskim, u svojoj viziji kudikamo više spajao hrvatski Sjever i Jug nego bi se moglo zaključiti iz podatka da je rođen u Senju a dugo živio u Zagrebu. Pjesnik i polihistor Sjepan Gradić veći je dio života pro­ veo u Rimu kao kustos i upravitelj Vatikanske knjižnice i predstavnik Senata svoga rodnog Dubrovnika kod rimske kurije. Iako samo prema pripovijedanju očevidaca, drama­ tično je opjevao strahote potresa u Dubrovniku 6. travnja 1667. U tome će ga slijediti nešto mlađi suvremenik Benedikt Rogačić (Proseucticon de terraemotu) i u 18. st. Benedikt Stay u jednoj epizodi epa o Descartesu. Prijelaznom razdoblju kraja 17. i prve polovice 18. st. pripadaju Ignjat Đurđević i Viče Petrović, ugledni članovi Akademije Ispraznih, što je po uzoru na talijansku akade­ miju degli Arcadi osnovana u Dubrovniku oko 1695. Za raz­ liku od Petrovićeva pjesništva, koje je pretežno bilo na latin­ skom, Đurđevićevi hrvatski stihovi, kojima je postao najre­ prezentativniji pisac svoga doba, kudikamo su brojniji od latinskih. Raznovrsnim i obilnim latinskim proznim stvara­ laštvom i latinskim stihovima, koji u mnogočemu odražava­ li

Ju maniru suvremene isusovačke i arkadske poezije, Đurđe­ vić je dosegao visok stupanj pjesničkog i proznog latinskog izraza. Nakon njegove smrti središta književnosti na narodnom jeziku premještaju se u 18. st. u sjeverne hrvatske krajeve, kojih je znatan dio tek potkraj 17. st. bio oslobođen od Tu­ raka. Ako od Dubrovnika — koji će u 18. st. ponovno, kaoi za humanizma, dati hrvatskoj latinističkoj književnosti: najveći broj istinskih stvaralaca — svratimo načas pogled na Sjever, upast će nam u oči u prvom redu Slavonac iz: Valpova Matija Petar Katančić, arheolog i numizmatičar, pjesnik i latinski i hrvatski, pisac prve hrvatske metrike (na latinskom). Stariji od njega, Bosanac Filip Lastrić autor je zanimljive i opsežne povijesti bosanske franjevačke pro­ vincije (Epitome vetustatum Bosnensis provinciae) i zbirke propovijedi, izdane paralelno na latinskom i hrvatskom je­ ziku (Testimonium bilabium). Vrlo bogate prinose latinskoj prozi 18. st. dalo je nekoliko autora Zagrepčana: Adam Alojzije Baričević, epistolograf, književni i kulturni historičar; Baltazar Adam Krčelić (rodom iz Brdovca kraj Zagreba), markantna ličnost tog stoljeća, obilnim je historiografskim radom dijelom nastavio Vitezovićeva istraživanja, a u me­ moarskim Annuama ostavio zanimljivo svjedočanstvo suvre­ menog javnog i privatnog života; Josip Mikoci u svom glav­ nom djelu Otiorum Croatiae liber unus (Budim 1806), koje se smatra najvažnijim za čitavu stariju posavsko-hrvatsku historiografiju, obradio je hrvatsku povijest do kraja 11. st., a u rukopisu, među ostalim, ostavio Lexicon historicum et topographicum; Franjo Sebastijanović, Požežanin koji je du­ go živio u Zagrebu, pisao je pjesničke panegirike, u kojima ima i rodoljubnih stihova; bio je i član rimske Arkadije. Među tim autorima vidno mjesto zauzima Tito Brezovački, hrvatski pjesnik i komediograf, ali i autor nekoliko latinskih pjesama u kojima pjesnička invencija ne zaostaje za oštro­ umno uočenim političkim problemima s kojima je Hrvatska bila suočena u posljednjem deceniju 18. stoljeća. U Dubrovniku je Đurđevićevom smrću nestalo posljed­ njeg većeg pjesnika na hrvatskom jeziku. Činjenica je da 18. i 19. st. nemaju u tom gradu bogato nadarena pojedinca, stvaraoca, kao što su bili u 16. st. Marin Držić, u 17. st. Gundulić i Bunić, u počecima 18. st. Đurđević. Ali pjesnici for15

mata Staya i Kunića, Džamanjića i Rastića, Galjufa i mno­ gobrojni prozaisti i pjesnici manjeg umjetničkog dometa, no ne i manje značajni za cjelokupnu sliku književnog rada, kao da su preuzeli na sebe zadaću da nastave i u latinskom jezičnom mediju pronesu svijetom staru slavu dubrovačke književnosti. Stoga se o dekadansi dubrovačke književnosti 18. st. može govoriti samo kad se misli na književnost hrvat­ skoga jezičnog izraza, jer je latinistička tog razdoblja ne sa­ mo estetski vrlo izražajna nego i duboko svjesna dubrova­ čke tradicije, koja je živa u starijem književnom stvaralaš­ tvu, i hrvatskom i latinskom. Nema sumnje da su ponovnom, tako snažnom procvatu dubrovačkog latinizma 18. st., uz utjecaj domaćih predaja, snažnim poticajem bili i dugotrajni plodni dodiri Dubrovča­ na s talijanskim kulturnim središtima i obnovljeni klasici­ zam u Italiji. Nadalje, tome su pogodovale dobro opskrblje­ ne knjižnice i znatan utjecaj školstva, u kojem su najprije isusovci a za njima pijaristi (skolopi) odgojili generacije latinskih pjesnika i stihotvoraca 18. i prve polovice 19. st. U doba pojačanog zanimanja za narodnu političku i kul­ turnu prošlost padaju i počeci hrvatske književne povijesti, i to u vezi sa spisima u kojima se i u sjevernoj Hrvatskoj iznosi historijat različitih crkvenih redova u nas, posebno njihova kulturnog djelovanja, npr. pavlina (Ivan Krištolovec), bosanskih franjevaca (već spomenuti Filip Lastrić), slavonskih franjevaca (Emerik Pavić i dr.). Bio-bibliografska književnost bila je osobito razvijena u Dubrovniku. Biogra­ fijama dubrovačkih pjesnika iz uvoda antologije Vitae illu­ strium Rhacusinorum (pisana između 1712. i 1716, izdana tek 1935) Ignjata Đurđevića poslužio se djelomice i Đuro Bašić u svojim Elogia Iesuitarum Ragusinorum (pisana 1764—65, izdana 1933), najpotpunijoj zbirci biografija dubrovačkih isusovaca među kojima je bilo dosta književnika. Najzna­ čajnija je Bibliotheca Ragusina (4 velika rukopisna sveska, 1740—43) dominikanca Sara Crijevića sa 435 biografskih i bibliografskih portreta pisaca koji su rođeni ili su djelovali u Dubrovniku. Posebno mjesto zauzimaju dvije rukopisne pjesničke zbirke Đura Ferića: prva sadržava Elogia Ragusi­ norum poetarum, qui Illyrica lingua scripserunt, tj. 164 po­ hvalna epigrama o dubrovačkim pjesnicima hrvatskog izra­ za, s kratkim, nerijetko lucidno zapaženim karakteristika16

ma njihova originalnog ili prevodilačkog rada; u drugoj je 18 Elogia nonnullorum civium Ragusinorum, qui soluta numeris oratione Illyrice scripserunt, o hrvatskim proznim piscima. U tim elogijima jasno je izražena svijest autora l a t i n i s t a o kontinuitetu i vrednotama h r v a t s k e književnosti u Dubrovniku. Nekoliko najvećih stvaralaca na latinskom jeziku du­ brovačkog 18. st. živi izvan domovine, pretežno u Italiji: Ruđer Bošković, svjetskoga glasa astronom, fizičar i matema­ tičar; Benedikt Stay, »dubrovački Lukrecije«; Rajmund Ku­ nić, liričar i slavom ovjenčani prevodilac Ilijade; Marko Faustin Galjuf, briljantni latinski improvizator (živio do četvrtog decenija 19. st.). Glavni su i najnadareniji nosioci pjesničkog rada u sa­ mom Dubrovniku koji daju ton književnom životu do prvih decenija 19. st.: Brno Džamanjić, koji superiorno vlada la­ tinskim izrazom različitih rodova; Đuro Ferić, svestrani pjes­ nik, prevodilac i popularizator narodne književnosti; Đuro Hidža, latinski pjesnik i ugledan prevodilac Horacija i Vergilija; Džono Rastić, najveći majstor latinske satire u Hrva­ ta. U njihovu su kolu tri »poilirena« stranca: Marko Bruerević, koji se jednako dobro okušao i u hrvatskom i u latin­ skom pjesništvu, i braća Appendini. Stariji Appendini, Frano Marija, u nekim je biografsko-kritičkim studijama poka­ zao visok stupanj filološke kulture i istančana ukusa. Još je uvijek za dubrovačku književnu i kulturnu povijest korisno njegovo talijansko djelo Notizie istorico-critiche sulle antichitd, storia e letteratura de’ Ragusei (2 sveska, Dubrovnik 1802—1803). Mlađi brat Urban izdao je kao dodatak zbirci vlastitih stihova (Carmina, Dubrovnik 1811) na str. 193—344 izbor dubrovačkih latinskih pjesnika, prvu i do danas jedinu antologiju hrvatskih latinista, iako nepotpunu i nedovoljno kritičku, osobito što se tiče humanističkog razdoblja. Poslenika na pjesničkoj njivi latinskoj 18. i 19. st. u Dubrovniku ima bezbroj. Nešto su značajniji od ostalih, iako nisu osobito talentirani pjesnici, u prvoj polovici 18. st. Jo­ sip Betondić, Franatica Sorkočević, Luko Mihov Bunić, u drugoj polovici stoljeća i u prvim decenijima 19. st. Jakov Betondić, Luko Stulli, Luko Didak Sorkočević. Braća Antun i Tomo Krša-Chersa, Ivo Bizzarro i Antun Kaznačić stvaraju u 19. st. u kojem se rodio i djelovao Ivan August Kaznačić. 2 Hrvatski latinisti I

77

U to doba pisali su se pretežno stihovi, osobito prigodni, vrlo različite vrijednosti. Solidan prosjek čine dobro školo­ vani pjesnici koji objavljuju pojedinačne pjesme i čitave zbirke na latinskom, prčvode, pišu ponešto i na hrvatskom, neki i na talijanskom. Drugi su, opet, obični stihotvorci koji bez nadahnuća kuju metrički pravilne stihove jezikom koji često nije bez elegancije i znakova dobrog poznavanja rim­ skih uzora. Treba, dakako, izuzeti velikane dubrovačkoga la­ tinskog Pamasa, koji su ili u širokom svijetu snagom pera probijali nacionalne i klasne ograde ili su, boraveći u Du­ brovniku, u koji je duh prosvjetiteljstva iz Evrope prodirao polako i teško, svojim talentom uspjeli izbiti žive vamice poezije prevladavajući strane utjecaje, u prvom redu antičke i talijanske, donekle francuske i ponešto engleske. U razdoblju nakon francuske (1806) i konačne austrij­ ske (1814) okupacije Dubrovnika našlo se pisaca koji, s uvje­ renjem ili bez njega, nastoje otkriti i neke prednosti austrij­ ske vladavine i života u neslobodnom gradu kao i onih koji duboko žale za vremenom francuske uprave. Kod svih se njih, osim u frankofilskom krugu Rafa Androvića (braća Stulli, braća Krša i dr.), ipak osjeća neka čežnja za nepo­ vratno minulim danima kada se nad Gradom vijala zastava Republike sv. Vlaha s ponosnim natpisom »Libertas«. Dum nihil habemus maius, calamo luđimus (Dok ne­ mamo ničega važnijeg, igramo se perom) nalazimo zapisano na jednom rukopisu iz god. 1810. Tu duhovitu opasku primi­ jeniti općenito na cjelokupno područje dubrovačke latinističke književnosti 18. i dijela 19. st. ne bi bilo opravdano jer je i tada bilo pojedinaca koji su imali pred očima neke veće estetske zahtjeve (npr. Rastić) ili, u doba ranog evropskog romantizma, isticali vrednote narodnog duha i stvaralaštva (npr. Ferić, Bruerević). Tek u dodirima s ilirskim preporodom dubrovački će književnici izaći iz dotadašnje izoliranosti. Među prvima Preporodu je prišao Antun Kaznačić, pa je kuća njegova i sina mu Ivana Augusta postala poznatim stjecištem hrvat­ skih preporoditelja (Gaja, Tmskoga, Preradovića, Kukuljevića). U povezanosti stare hrvatske književnosti u Dubrov­ niku s novom hrvatskom, u kojoj se kao središte snažno afirmira Zagreb, dubrovački su književnici našli onaj v a ž ­ n i j i smisao. Višestoljetna tradicija dubrovačke književno18

•U pretočila se u nove žile ilirizma u Zagrebu. Na izmaku Utinizma i dubrovačkog i sjevemohrvatskog, počelo se na književnom planu u uzajamnoj suradnji jasno očitovati, a na političkom planu naslućivati ostvarenje čvrste veze svih hrvatskih krajeva koju su imali na umu već i neki humani­ sti, o kojoj je sanjao Vitezović, u predvečerje Preporoda pjevao o njoj Brezovački i politički nadahnuto pisao Derkos. MEĐUSOBNE VEZE HRVATSKIH LATINISTA nažna veza hrvatskih pisaca iz različitih krajeva i njihova međusobna zavisnost kroz stoljeća postojala je usprkos S činjenici što se hrvatska književnost više stoljeća razvijala mnogo različitih središta, geografski udaljenih i admini­ strativno, politički, ekonomski, čak i državnim granicama razdvojenih. Politička rastrganost hrvatskoga etničkog pod­ ručja, paralelni razvoj književnosti u više narječja i pravo­ pisa, izloženost raznolikim vanjskim utjecajima, razbijenost u više samostalnih područja (Dubrovnik, Mletačka Dalma­ cija i dijelom Istra, uža Hrvatska, Slavonija i ponešto Bosna i Hercegovina) stvarali su privid nacionalne nekoherentnosti, čak i podvojenosti. Taj se dojam mogao steći i zbog raz­ ličitih mjesnih ili pokrajinskih naziva književnika i krajeva (npr. dalmatinski, dubrovački, slavonski, bosanski). Ima u tome, si parva licet componere magnis, dosta analogije s antičkom grčkom književnosti, u kojoj — unatoč više uda­ ljenih i specifičnih književnih središta i regija, političkoj rascjepkanosti, različitim dijalektima i osebujnim književ­ nim tradicijama — također izbija duh iste etničke i kulturne pripadnosti. Da se pokažu dodiri hrvatskih književnika, proistekli ne samo iz istih estetskih i idejnih pobuda nego i iz zajed­ ničkog narodnog osjećaja, nije potrebno nizati davno utvr­ đene činjenice. Prije nego više kažemo o latinistima, koji nas ovdje prvenstveno zanimaju, možemo samo usput spo­ m enuti kako je Hvaranin Petar Hektorović bio u prisnim ve­ zama s Dubrovčanima Nalješkovićem i Vetranovićem, a Mikša Pelegrinović, također Hvaranin, sa Sabom BobaljeviĆem; ili kako Korčulanin Viđali, u odgovoru na jednu Nalješkovićevu poslanicu god. 1564, upućuje zanosne stihove svome pjesničkom drugu: U

19

časti izbrana, Niko, i hvalo velika, hrvatskoga diko i slavo jezika, spjevaoče izvrsni, uresna kriposti... i njegovu rodnom gradu: Dubrovnik grad svitli i slavan zadosti, hrvatskih ter kruna gradov se svih zove. Za književne veze južnih i sjevernih Hrvata nije bez znače­ nja, na primjer, da Dominko Zlatarić god. 1597. posvećuje Jurju Zrinjskom, sinu sigetskog junaka, izdanje svojih pri­ jevoda, djela što su »iz veće tuđijeh jezika u hrvački izlože­ na«, a Vladislav Menčetić svoju Trublju slovinsku (1663) banu i pjesniku Petru Zrinjskom, slaveći ga kao slovinskog Apolona i Marsa; na jednom mjestu pjeva: Od ropstva bi davno u valih potonula Italija, o hrvatskijeh da se talih more otmansko ne razbija! Kako je snažan utjecaj imala kod ilirske generacije Katančićeva zbirka Fructus auctumnales, također je poznato. Št6 tek da se kaže o Smrti Smail-age čengića — tom estetski je­ dinstvenom rezultatu svijesti o stoljetnim vezama i kontinui­ tetu književnog jezika — koji spjev, i uz utjecaje antike, narodne poezije, Kačića i Marulića, čakavac Mažuranić objav­ ljuje u kajkavskom Zagrebu na štokavskom, Gundulićevu narječju! Manje je poznato i zato manje isticano koliko su i hr­ vatski latinisti bili združeni sličnim ili identičnim idej­ nim, narodnim i estetskim preokupacijama. Po latinskom naime jeziku oni su pripadali međunarodnoj »književnoj re­ publici«, vezanoj uz iste antičke uzore i slična suvremena strujanja. Time su oni i nadnarodni i kozmopolitski jer su­ djeluju u univerzalnoj pojavi latinske književnosti koja je nadilazila sve granice političke, socijalne, narodne i vjerske. No latinski je jezik kod nas, u višestoljetnoj rascjepkanosti hrvatskih zemalja, bio stvarna jezična i duhovna koinđ na kojoj su pisana znanstvena djela i jedan dio lijepe književ­ nosti. Kod mnogih hrvatskih pisaca latinski je jezični medij bio nadregionalna, živa spona u znanstvenom i književnom stvaralaštvu. Za naše je prilike to bilo nadasve značajno. La­ tinski izraz ne samo što naše pisce nije znatno udaljivao od bitnih problema vlastitog naroda i književnosti na materin­ skom jeziku nego je čak i čvršće, osobito poslije 17. st., po-

Vtzivao pojedince i čitave regije u istoj svijesti pred istom opasnošću, i ratnom i političkom i kulturnom, zvala se ona lu tc i ili Mlečani ili Mađari ili Austrijanci. Za višestruku isprepletenost dodira i uzajamno preuzi­ manje ideja i književnih motiva u stvaralaštvu na latinskom i narodnom jeziku — od osobnih poznanstava i književnih Oticaja među suvremenicima do osjećanja umjetničkog i ultumog kontinuiteta u kasnijih stvaralaca — može se na­ vesti više primjera. U rano doba našeg humanizma mladi Marulić upravlja proznu poslanicu Jurju šižgoriću, ističući kako neke šižgorlćeve pjesme već kolaju cijelom Italijom, i divi se njihovoj »gotovo božanstvenoj učenosti«, »umjetničkom skladu rije­ či« i »zdravim i novim mislima« u njima. Marulić je, kasni­ je, bio u prisnim vezama s kotorskim dominikancem i pis­ cem Dominikom Bućom, koji ga je potakao da napiše onu znamenitu poslanicu papi Hadrijanu VI. Kotoranin Ludovik Paskalić ne samo što izmjenjuje poslanice s humanistom Jeronimom Bartučevićem, hvarskim »Atikom«, nego radosno pozdravlja i poeziju na narodnom jeziku Hanibala Lučića. U prvim desetljećima 16. st. Dubrovčanin Ludovik CriJević Tuberon u povijesnim Komentarima evocira uspomenu na sjevemohrvatskog pjesnika Cesmičkoga iz Korvinova kruga. U nekim pismima šibenčanin A. Vrančić, taj ugledni diplomat na ugarskom i austrijskom dvoru i visoki crkveni prelat, s toplinom se sjeća svoga rodnog kraja i ističe pri­ padnost narodu iz kojeg je ponikao. Njemu u tuđini posve­ tio je Zadranin B. Kamarutić svoje djelo Izvarsita ljubav i napokom nemila i nesrićna smart Pirama i Tvtbe. Dok se hrvatska književnost u 18. st. širila po sjevernim područjima, koja su se tada u kulturnom pogledu počela izjednačivati s ostalim hrvatskim krajevima, južni će Hrvati nakon smrti Ignjata Đurđevića izgubiti vodstvo u književno­ sti, ali će Dubrovnik ipak ostati klasičnim uzorom književne vrijednosti. Na mijeni 17. i 18. st. Pavao Ritter Vitezović »prvi (je) graditelj političkog i kulturnog jedinstva svih Hrvata, dalje pod istim imenom u Cfoaciji redivivi i svih južnih Slavena« (Fancev). U duhu pojačanog osjećanja kulturne zajednice među pojedinim hrvatskim krajevima, što karakterizira ci­ jelo to razdoblje, Vitezovićevim će tragom poći i zagrebački

20

21

E

kanonik Krčelić: poznavao je Kačićevo djelo — a Kačić se koristio i djelima sjevernih pisaca Ratkaja, Vitezovića i Bedekovića —, branio Reljkovića, dopisivao se s dubrovačkim povjesničarom Mihom Milišićem i čitao Gundulićeva Osmana. Kačića spominje i Katančić u knjizi Specimen philolo­ giae et geographiae Pannoniorum (Zagreb 1795), što će je A. A. Baričević poslati dubrovačkom prijatelju M. Milišiću. U predgovoru svoga djela Kamen pravi smutnje velike (Osi­ jek 1780), prvoga opsežnijeg originalnoga znanstvenoga rada napisanog na hrvatskom jeziku, Požežanin Antun Kanižlić izrijekom spominje kako se poveo za preporukom I. Đurđevića da se i u znanosti piše narodnim jezikom. Poznajući Dubrovčane (npr. Ranjinu, Palmotića, Đurđevića), Zadrani­ na Barakovića, Šibenčanina P. Divnića i dr., Katančić izdiže do klasične vrijednosti južnohrvatske književnike time što u pjesniku Svete Rožalije Kanižliću slavi njihova takmaca (... Raguseos aliosque Dalmatas... si non superaverit, ae­ mulatus certe e st... — ... Dubrovčane i druge Dalmatinfce... ako i nije nadvisio, bar se s njima natjecao ...). Ka­ tančić, gimnazijski profesor u Osijeku, a zatim u Zagrebu, gdje mu je 1791. izdana latinska i hrvatska zbirka Fructus auctumnales, u svojoj osobi sretno združuje posrednika i poticatelja. U latinskoj poeziji klasicist, u hrvatskoj i klasicist i ujedno poklonik vrednota narodne Muze, književno^ kritičkim je zapažanjima pronio do hrvatskih preporodite­ lja pojam klasičnosti dubrovačke književnosti. Svojim spi­ som In veterem Croatorum patriam indagatio philologica (FiloloSko istraživanje o drevnoj domovini Hrvata, Zagreb 1790), u kojem je dokazivao da su Hrvati u Panoniji i u Dal­ maciji autohtoni, najviše je pridonio naivnom vjerovanju iliraca da su Hrvati izravni potomci Ilira. Malo se koji hrvatski latinist, ne samo iz 18. st., po ši­ rini interesa, kultumopovijesnoj značajnosti i plodnim po­ sredničkim djelovanjem može mjeriti sa Zagrepčaninom Baričevićem. Budno prateći kulturni i književni život u razli­ čitim hrvatskim krajevima, cijenjen i u stranom svijetu, Baričević je u živoj korespondenciji osobito s Dubrovčani­ ma Milišićem, Ferićem i J. Stullijem, s Makaraninom PavIovićem-Lučićem (s kojim je bio u vezi i Katančić), s Istra­ ninom Voltićem koji je živio u Beču, a od Srba sa Stefanom 22

Stratimirovićem. Za Katančićevim oduševljenjem povodi se kida Đurđevića i Kanižlića smatra prvacima ilirske poezije (principes Illyrici carminis), ili kada među knjigama što ih lalje jednom članu petrogradske akademije iznad svega istite Đurđevićevu Mandaljenu pokornicu (Poema Magđalis, O Illyrii nihil habent excellentius — Poema Magdalida, od Je Iliri nemaju ništa izvrsnije). Za upoznavanje školovane javnosti s hrvatskom prošlo«I bili su vrlo značajni i zagrebački latinski kalendari s kra­ ja 18. st., u kojima su se, na primjer, pretiskivali odlomci iz Lučićeva djela De regno, iz nekih Vitezovićevih i drugih rastrava, iz Pavićeve latinske parafraze Kačićeva Razgovora

S

{

td.

Nije bez interesa napomenuti da Tomaš Mikloušić u Uboru dugovanj vsakovrstneh (Zagreb 1821), u odjeljku Od alovarnic, piščev i knjig orsaga horvatskoga, pod poglavljem Pisci horvatskoga naroda, po stoljećima i abecednim redom komentira, među ostalima, rad ovih pisaca s juga Hrvatske: Gundulića, Kamarutića, V. Menčetića, Vitezovića, Đurđevića, J. Stullija, a od latinista: Boškovića, Kunića, Džamanjića i Ferića. O bliskim vezama iliraca — od kojih su neki pjevali i na latinskom (npr. P. štoos, I. Mažuranić) — sa suvremenicima U Dubrovniku, o suradnji Dubrovčana u tadašnjim časopisi­ ma, o plodnim osobnim dodirima i brojnim rukopisima što (U ih Dubrovčani darivali preporoditeljima, rečeno je već dosta u znanstvenoj literaturi. Svijest o povezanosti hrvatskih zemalja preporoditelji SU obogatili »modemom idejom organičkog jedinstva narod­ ne cjeline kao nosilice historijskog života« (Kombol). Kao motto svojem spisu Genius patriae (Zagreb 1832), nastalom U č a s u rađanja hrvatskog preporoda, Derkos je stavio stiho­ ve Huga Grotiusa: O patria salve lingua! quam suam fecit Nec humilis unquam, nec superba libertas... (Zdravo da si, jeziče naših otaca! S tobom se združila slobo­ da, nikada ponizna niti bahata...) — svjestan narodnog i jezičnog kontinuiteta u Hrvata.

23

PJESNIČKI RODOVI I VRSTE d renesanse (Šižgorić, Cesmički) do posljednjih izdana­ O ka hrvatskog latinizma u 19. st. (Ferić, Hidža) l i r i k a se javlja u svoj raznolikosti vrsta i metričkih oblika. U me­

•tlhovi. Najznačajniji domet u epigramatskoj vrsti ostvarili IU kod hrvatskih latinista Cesmički, I. Đurđević, Kunić i Ferld. Međutim, i mnogi su drugi pjesnici prigodice, pa i s uspjahom, posizali za tom uvijek primamljivom formom saže-

a

pjesničkog izraza. Jedinstven je i najznačajniji uzor svim svjetski majstor epigrama —

im epigramatičarima Marcijal.

tričkoj strukturi naši se latinisti pridržavaju antičkih uzo­ ra, osobito horacijevske alkejske i safičke strofe. Tematika je raznovrsna: kreće se od tipično antičkih motiva (pogo­ tovu mitoloških) do patriotskih, od ljubavnih do enkomijastičkih, religioznih, moralističkih. Uz opće lirske teme, koje su našim pjesnicima zajedničke s rimskima, prvenstveno s Horacijem i Katulom, i suvremenicima u Evropi, bogata ska­ la njihovih lirskih ostvarenja inspirirana je vlastitom inti­ mom i strepnjama i nadama, poteklim iz specifičnih prilika naše sredine. E 1e g i j e, iako pisane isključivo u tradicionalnom elegijskom distihu, u tematskom su pogledu vrlo raznolike. Uz ljubavne motive, koji su vrlo česti već kod rimskih uzora (Ovidije, Tibul, Propercije), neodjeljivo su, u toku stoljeća latinskog izraza, s našim eiegijskim pjesništvom vezana is­ tančana zapažanja o ljudima, svijetu i moralu, angažirani zahvati u suvremena društvena i politička zbivanja, ustrep­ tale autobiografske reminiscencije, idilični opisi domaćeg pejzaža, pjesnikovi filozofski nazori i vjerski zanosi, nadah­ nuti životom ili književnošću. U razmjerima naših stoljetnih prilika, toliko osebujnih u mnogom pogledu, posebno je zna­ čenje imala patriotska elegija, u kojoj se kao najčešći motiv javljaju, gotovo kao opsesija, crne slutnje ili gorka iskustva, stečena u neposrednom dodiru s turskim zavojevačem i, uopće, u presizanju tuđina u narodno biće. E p i g r a m a t s k o pjesništvo, kondenziran izraz časa i neposrednog reagiranja na životne i književne odnose, po poticajima najmanje je uz antiku vezana pjesnička vrsta u hrvatskom latinizmu pa je od prvorazrednog značenja i za raznovrsno doživljavanje kulturnopovijesnih, književnih, društvenih prilika u našim sredinama. Satirička nota, bez sumnje, u njemu prevladava: oštrica je uperena na pojedin­ ce i skupine, na domaće ili importirane ideje i navike. I epi­ grami su, poput elegija, pretežno oblikovani u klasičnom elegijskom distihu, uz koji se od drugih metara najčešće javljaju falečki jedanaesterci, jampski šesterci i holijampski

humanizma, najizrazitiji su dubrovački pjesnici I. Crijević, u čijem pjesničkom opusu ima elegija i pjesama (carmina) epistolarnog stila i sadržaja. Kunić, Džamanjić, Ferić i Ras­ tić. Tem atik a njihovih poslanica vrlo je bogata i raznolika. Ne iscrpljuje se u posvetama i prijateljskom ćaskanju, nego zahvaća i filozofska i književna, a nerijetko društvena i poli­ tička pitanja. Bez obzira na tematiku, te epistule i u pjesnič­ kom izrazu i u jedinstvenom metričkom obliku, heksametru, imaju kao uzor Horacija. Ni p a s t o r a l a , u stilu Vergilijevih ekloga, nije izosta­ la iz repertoara naše latinističke poezije, iako je u njemu skromnije zastupana. Naći ćemo je, na primjer, u D. Benešića (s brojnijim aluzijama na suvremene prilike), B. Boškovića, A. A. Baričevića. Pastoralnih elemenata ima ponešto 1 u poeziji L. Paskalića. Uz originalno stvaralaštvo kod naših se pjesnika javlja 1 latinski slobodan p r e p j e v , paraphrasis poetica. Vrlo su čest predmet prepjeva bili Psalmi Davidovi i pojedine pjesme rimskih liričara, u prvom redu Horacija. U parafrazama tekst je originala proširivan i dopunjivan, pri čemu je pred­ ložak redovno gubio od svoje konciznosti. Nadalje, raznovr­ sni lirski stihovi i strofe zamjenjivani su gotovo redovito heksametrom ili eiegijskim distihom, koji su bili najčešća i

24

25

Satiričkom epigramu bliska je heksametarska s a t i r a , koja je i u naših latinista zadržala tipičan ton horacijevske ■atire (ridendo dicere verum) uz mjestimičnu moralizator■ku indignaciju Juvenalovu. Najizrazitiji joj je i najtalentiraniji zastupnik u nas Džono Rastić. Kako je u prvom redu •uvremeni život područje koje pruža građu satiričkom pjes­ ništvu, sačuvane satire naše latinističke književnosti važne ■U i

za upoznavanje skrovitijih strana javnog i privatnog ži­

vota različitih krajeva i razdoblja.

Među brojnim autorima p o s l a n i c a u stihu, pjesnič­ koj vrsti koja potječe iz antike a bila je osobito omiljela za

pjesničkom opisivanju najbliža metrička forma. Parafrazi­ rajući, pjesnik je i sam nastojao dublje proniknuti u lirski smisao izvornika i ujedno omogućivao čitaocu lakši pristup do složenijih lirskih cjelina. Parafraza je, također, u škola­ ma bila omiljela palestra u dikciji i versifikaciji. Prvi je izraziti predstavnik e p i k e , koja u našoj latinističkoj poeziji ima dugu tradiciju, Dubrovčanin Jakov Bunić. Kao humanist započinje svoj pjesnički rad mitološkim epom De raptu Cerberi (Otmica Kerbera), a završava opsež­ nim religioznim epom De vita et gestis Christi (Život i djela Kristova), izdanim devet godina prije glasovitog epa Christias (Kristijađa) talijanskog humanista Girolama Vide. Tim se djelom uvrstio među najznačajnije epske pjesnike kršćan­ ske renesanse. Bunića je uzeo kao uzor njegov sugrađanin Damjan Benešić u epu De morte Christi (Kristova smrt). Stvaranje svijeta, istočni grijeh i otkupljenje Kristovom smrću motiv je epu Solimais (Solimaida, tj. pjesma o Jeru­ zalemu, Rim 1509), koji je spjevao šibenski humanist Ivan Polikarp Severitan. Glavni predstavnik splitskog humanističkog kruga, Mar­ ko Marulić, uz Juditu, prvi ep na hrvatskom jeziku, spjevao je kršćanski ep Davidias (Davidijada), koji je tek nedavno pronađen. To najopsežnije Marulićevo pjesničko djelo na la­ tinskom jeziku jasno pokazuje kako i nizanje činjenica iz proznog predloška Biblije može pod perom umjetnika izrasti u djelo visoka umjetničkog dometa. Kao što je pjesnik-humanist redovno bio zaokupljen ili tradicionalnom tematikom antičke mitologije ili Biblijom u duhu kršćanske renesanse, tako je u našoj latinskoj epici nnšla odjeka filozofska misao i prirodoznanstveni napredak 18. st. Učenjak svjetskoga glasa, Dubrovčanin Ruđer Bošković, koji je pretežno pisao u prozi, i u jednom je epskom djelu — De Solis ac Lunae defectibus (Pomrčina Sunca i Mjeseca) — heksametrima izložio izrazito astronomsku te­ mu. Njegov suvremenik i prijatelj Benedikt Stay, također Dubrovčanin i svećenik, odabrao je epsku formu i lukrecijevskim zanosom iznio Descartesovu filozofiju (Philosophiae versibus traditae libri VI — Filozofija izložena u stihovima, 6 knjiga) i načela Newtonove fizike (Philosophiae recentioris versibus traditae libri X — Novija filozofija izložena u stiho­ vima, 10 knjiga).

u književnost. Teže je odrediti stupanj književnoga u onim djelima što su na granici znanstvene i umjetničke proze, npr. u vrlo brojnim djelima teološkim i filozofskim, etnografsko-putopisnim, pa i gramatičkim i leksikografskim. Pripovjedačke proze izrazito beletrističkog karaktera, npr. novele i romana, uopće nema. Kod nas, kao i u ostalim evropskim književnostima, slobodnije i relativno modernije forme proznog izraza redovito su bile prepuštene književ­ nosti na narodnom jeziku. Latinski je izraz zadržao prven­ stvo poglavito u znanstvenoj i njoj bliskoj prozi. U ocjeni št5 se može uvrstiti u umjetničku prozu hrvat­ skog latinizma, treba podjednako uzeti u obzir snažan utje­ caj grčke i rimske tradicije — npr. u prozi historiografskoj, govorničkoj, književnopovijesnoj, kritičko-esejističkoj, epistolografskoj — kao i unutarnje kvalitete individualnog Stilskog i psihološkog oblikovanja. Uz filozofsku prozu, ne­ tom nabrojene vrste prema tradicionalnim antičkim kano-

26

27

Na izmaku latinističke književnosti u Dalmaciji, Makaranin Josip čobarnić (1790—1852) u epu Dioclias (Dioklijada, 3 knjige, u heksametrima i različitim stihovima i strofa­ ma) opjevao je, pod osjetnim utjecajem Vergilija i Horacija, posljednje dane rimskog cara Dioklecijana i početak splitske crkve. U Džamanjićevim kraćim epovima Echo (Jeka) i Navis aUria (Zračni brod) na zanimljiv je način izložena suvreme­ na znanost, povezana s antičkim mitom. Poveća je epska pjesma i Galjufova Navis Ragusina (Dubrovački brod), u kojoj se opisuje porinuće u more jednog broda u Gružu. Pjesma sadržava nekoliko lijepih opisa dubrovačkog krajo­ lika i reminiscencije iz dubrovačke kulturne prošlosti. Bez obzira na temu, svim je našim epskim pjesnicima glavni, iako ne jedini uzor i u stihu i u dikciji bio Vergilije. Odatle u njih upletanje govora u pripovijedanje, plastične poredbe i, čak u kršćanskim epovima, brojni mitološki elementi. PROZA obilju proznog stvaralaštva hrvatskog latinizma tokom stoljeća napisane su stotine pravnih, matematičkih, fi­ U zičkih, medicinskih i si. traktata, koji uopće ne pripadaju

nima pripadale bi izvan svake sumnje umjetničkoj književ­ nosti. No one joj pripadaju i po imanentnim vrednotama desetaka cjelovitiji ostvarenja ili zaokruženih cjelina u po­ jedinim djelima. Snažne inspiracije i visokog umjetničkog dometa ima katkada i u djelima kojima je namjena prven­ stveno znanstvena (filozofska i teološka proza) ili religiozno-moralistička ili politička. Ne ulazeći na ovom mjestu u detaljniju ocjenu, treba ipak u svakoj od navedenih proznih vrsta podsjetiti na ne­ koliko značajnijih imena koja su se dovinula višeg stupnja izražajnosti. H i s t o r i o g r a f s k o j prozi, na primjer, nije samo kronološki na čelu izvanredan stilist L. Crijević Tuberon, uz kojega su značajne stranice ostvarili S. Brodarić (dramat­ skim opisom mohačke bitke) i Pribojević (veličanjem Sla­ vena), a u 17. st. svehrvatski i sveslavenski vizionar Vitezović. U g o v o r n i š t v u , tematski pretežno diplomatsko-političkom i religiozno-teološkom, snažnim su se patosom — uz Nikolu Modruškoga, čiji je govor o smrti kardinala P. Riarija prvo tiskom izdano djelo hrvatskog autora (god. 1474), i Iliju Crijevića, poznatijeg kao pjesnika — istakli šimun Kožičić-Benja, Fran Frankopan i Trankvil Andreis, skladom kompozicije A. Vrančić, a biranom ciceronskom dikcijom R. Kunić. Njima treba pribrojiti još dva sjajna stilista, koje dijeli više od tri stoljeća i različitost idejne po­ zicije, ali ih spaja snaga uvjerenja i majstorstvo retoričkog oblikovanja: to su humanist i vjerski reformator hrvatskog porijekla Andrija Dudić i đakovački biskup Josip Juraj Strossmayer, prvi proslavljen na tridentskom, drugi na va­ tikanskom koncilu. U književnopovijesnoj i kritičko-esejis t i č k o j vrsti podjednako ima lucidnih misli o stilu u jed­ noj kao i primjereno uočenih estetsko-povijesnih, pa i kom­ parativnih zapažanja u drugoj skupini. Osamnaesto je sto­ ljeće svakako dalo najplodnije književne povjesničare i bio­ grafe (npr. I. Đurđevića, S. Crijevića, Đ. Bašića, B. A. Krčelića, Josipa Jakošića), a — nakon I. Crijevića u 15. i S. Gra­ dića u 17. st. — i kritičko-teoretske priloge Katančića, Kristofora Staya, Kunića, Džamanjića, Ferića, Rastića, braće Appendini i dr.

U književnoj e p i s t o l o g r a f i j i najviše su i umjet­ nički najsnažnijih cjelina ostvarili A. Vrančić i A. A. Baričević. Uz njih se među brojnim epistolografima različitih raz­ doblja ističu Marulić, I. Crijević, Juraj Baničević, A. Dudić i Ferić. U okvirima f i l o z o f s k e proze najviše književnih kvaliteta ima u djelima humanisti Nikole Modruškog, Jurja Dragišića (iz Srebrenice u Bosni, 15. st.) i F. Petrića, kao što će i u teološkoj vrsti Vlačić i osobito Dominis ostvariti djela u kojima je individualni bunt izražen autentičnim stilskim patosom. R e l i g i o z n o - m o r a l i s t i č k a književnost, koja je bila usmjerena na primjenu kršćanske etike u svakodnevnu životu, pružila je mogućnost, npr. N. Modruškom i M. Maruliću, da u brojnim toplo intoniranim dijelovima izraze općeljudski stav, zbog čega su njihova djela bila posebno cije­ njena i u stranom svijetu. Diarium (Dnevnik) Baltazara Patačića i Annuae B. A. Krčelića karakteristični su primjeri m e m o a r s k e pro­ ze. U p u t o p i s n o - e t n o g r a f s k o j vrsti značajni su književni doprinos dali već spomenuti Nikola Modruški i A. Vrančić, a osobito Bartol Đurđević (nazivan i Georgijević, 16. st.), čija je neposredna proza, jednim dijelom autobio­ grafska, prožeta protuturskom propagandom i vizijom nji­ hova izgona iz Evrope, duboko utjecala i na vodeće političke ličnosti i šire slojeve njegova doba. Među takve autore mo­ že se ubrojiti i gradišćanski Hrvat Filip Vezdin (Paulinus a S. Bartholomaeo, 18. st.), pisac prve tiskane sanskrtske gramatike i brojnih rasprava s dragocjenim ekskursima o indijskoj kulturnoj povijesti, književnosti i mitologiji. što se tiče p o l i t i č k e proze, malo je koja od gorespomenutih proznih vrsta lišena bilo snažnije bilo slabije političke primjese. Najočitiji je predstavnik izrazito politi­ čke proze P. Vitezović. Ovamo pripada, u obzorju hrvatskog preporoda, i Genius patriae Ivana Derkosa. To je djelce u cjelini upućeno na dokazivanje potrebe jezičnog i pravopis­ nog jedinstva svih Hrvata, iz uže Hrvatske, Slavonije i Dal­ macije. (S Dalmatincima nas, kaže Derkos, već od vremena kralja Petra Krešimira spaja fraternus et mysticus aliquis. . . amor — bratska i neka m istična... ljubav.) No, Genius patriae ima i izričitu političku tendenciju, zajedničku svim

28

29

ilircima, da u otporu protiv germanizacije i mađarizacije je­ zik učini sredstvom borbe za političku i nacionalnu ravno­ pravnost Hrvata. Gledajući u cjelini, prozno je stvaralaštvo hrvatskih la­ tinista najraznovrsnije i umjetnički najizražajnije u 15. i 16. st. Zanimljivo je za kulturnu povijest da je hrvatski lati­ nist Pavao Skalić objavio u Baselu 1559. djelo Encyclopaediae seu orbis disciplinarum tam sacrarum quam prophanarum epistemon (Znanstveni priručnik enciklopedije ili kruga sa­ kralnih i svjetovnih struka), u kojem je prvi upotrijebio ri­ ječ » e n c i k l o p e d i j a « u značenju vrlo bliskom današ­ njemu. Već prije Skalića djelomično enciklopedijskog ka­ raktera bilo je i djelo I. Crijevića s naslovom Lexicon, napi­ sano za vrijeme pjesnikova boravka u Rimu, sačuvano u rukopisu. Elemenata enciklopedijskog karaktera ima i u prvom hrvatsko-latinskom rječniku što ga je Bartol Đurđević god. 1544, objavio u Antwerpenu kao dodatak djelu De afflictione tam captivorum quam etiam sub Tureae tributo viventium Christianorum (Teško stanje kršćana u turskom ropstvu i pod turskim haračem). DRAMA usporedbi s ostalim književnim rodovima, dramska književnost u hrvatskom latinizmu nije dosegla izrazitiji umjetnički domet, a uz to dramski su tekstovi slabo sačuvani. Iako se kod nas latinski jezik brižno njegovao kroz stoljeća, ipak nije mogao prodrijeti u šire slojeve, pa tako latinska drama ne bi bila mogla ni računati na prijem kod publike. Treba ipak spomenuti da su po isusovačkim kolegijima đaci izvodili na latinskom jeziku drame biblij­ skog i povijesnog sadržaja, s pedagoškim i moralističkim ciljem. Iz malog broja sačuvanih školskih drama i iz na­ slova i sadržaja nesačuvanih očevidno je da u njima nije bilo znatnije književne vrijednosti. Takve su, na primjer, bile drame u prozi Kazimira Bedekovića, napisane za pitomce hrvatskoga kolegija u Beču: Ioseph (tiskana 1778. u Beču) i, pod naslovom Hilaria ante cineres (Vedri igrokazi pred Čistu srijedu, u Beču 1780), dvije drame, o sv. Bernar­ du i o sv. Justinu.

U

30

Pod utjecajem Vitezovićevih političkih ideja u latinske Ikolske predstave ulaze rodoljubni motivi. Veličaju se glaso­ vite ličnosti i slavni događaji iz hrvatske prošlosti (npr. ba­ novi Juraj i Nikola Zrinjski, Ivan Drašković; pobjeda kod Siska). OPĆE NAPOMENE O JEZIKU I STILU HRVATSKIH LATINISTA je da jezik evropskih humanista nije nastavak srednjovjekovnog latiniteta, koji se organski razvijao i Poznato više udaljivao od klasičnoga, nego umjetno presađen la­

•ve tinski jezik klasičnog perioda. Jačem širenju humanizma u Hrvata najviše je pridonijela blizina susjedne Italije, u kojoj SC

taj duhovni pokret začeo i najplodnije razvio. U duhu

svoga vremena, iako su se mogli osloniti na domaću srednjo­ vjekovnu tradiciju, bogatu i dugotrajnu, i hrvatski književni­ ci hum an ističk og razdoblja pišu jezikom klasičnih uzora, u prvom redu Cicerona i Vergilija. U toku kasnijih stoljeća njihov se jezik zbog izmijenjene i raznovrsnije tematike, a isto tako pod utjecajem sintakse novijih jezika, osobito u prozi postupno udaljivao od prvotnih uzora. Dovoljno J e imati pred očima razlike u jeziku i stilu, na primjer, izme­

đu Marulića, tipičnog predstavnika našeg humanizma, i Krčelića, pisca 18. st., koji piše dosta iskvarenim latinskim Jezikom.

U poeziji jezik nije doživljavao krupnije promjene do­ brim dijelom i zato što su naši pjesnici gotovo isključivo tidržali rimske klasične stihove i strofe i s njima povezanu dikciju. Antičke metričke obrasce s dugom tradicijom preUZimali su kao standardne uzore, nisu ih mijenjali niti stva­ rali nove. Gradeći stihove na kvantitetskom principu, naši IU latinisti dosegli zamjemo visok stupanj u poznavanju Mozodije koja se brižno i uporno njegovala u tadašnjim MOlama, gdje je latinskom jeziku pripadalo glavno mjesto. MalVećem dijelu pjesničkih ostvarenja, bar u formalnom, jMUfinom i prozodijskom pogledu, općenito nema prigovora. A latinski im nije bio materinski jezik. Retoričkoj izobrazbi u školama, koja se zasnivala na itnom ugledanju u rimske uzore proznoga i pjesničkog aza, naši latinisti, osobito pjesnici, duguju bogat reper-

K

31

toar stilskih i tematskih loci communes (opća mjesta), što su se tokom stoljeća održavali u evropskoj poeziji, pogoto­ vo na latinskom jeziku. To su ustaljeni izričaji, opće formu­ le, pjesničke slike, kompoziciona tehnika. I bogata slikovi­ tost mitoloških reminiscencija ugrađivana je u temelje pjesničkog izraza, omogućujući našem pjesniku da, uz ti­ jesnu povezanost s antičkim izvorom, slobodno prenese te sheme i na noviju, suvremenu tematiku. Zato pjesnička dik­ cija upravo obiluje mitološkim metaforama i metonimijama, koje nisu puki pjesnički ukras, nego organski izrastao oblik pjesničkog mišljenja i doživljavanja. Odatle brojna mitolo­ ška imena i asocijacije čak i u djelima izrazito kršćanski inspiriranima.

latinskom i talijanskom, ali se zanosi i »novom dalmatin­ skom lirom«, tj. hrvatskom poezijom Hanibala Lučića. Pre­ ma cjelovitom toku naše latinističke književnosti vidi se da Između nje i književnosti na narodnom jeziku nema izrazita antagonizma. Ima latinista, i to značajnih, koji pišu i latin­ ski i hrvatski, npr. Marulić, Vitezović, Đurđević, Katančić, Ferić. Marulić je Juditom, »u versih harvacki složenom«, Udario snažan pečat počecima hrvatske umjetničke literatu­ re, a I. Đurđević je svojim književnim radom na hrvatskom jeziku stekao istaknuto mjesto među predstavnicima našeg baroka. I sam Džamanjić u jednoj poslanici žali što premalo poznaje svoj materinski jezik da bi na njemu u dostojnoj književnoj formi mogao ili ispjevati originalni ep ili prevesti Homera.

ODNOS LATINISTA PREMA NARODNOJ KNJIŽEVNOSTI I JEZIKU

HRVATSKI LATINISTI KAO PREVODIOCI

njiževnost na latinskom jeziku prethodila je kod Hrva­ K ta književnom stvaranju na narodnom jeziku, a zatim se razvijala usporedo s njim sve do polovice 19. st. Svijest o vrijednosti narodnog stvaralaštva očituje se kod najstari­ jih naših latinista i proteže do posljednjih predstavnika la­ tinskog jezičnog izraza. Već u 15. st. šibenčanin J. šižgorić, iako sam nije pisao na narodnom jeziku, zanosnim riječima ističe vrednote pučke Muze uzdižući ih iznad antičkih do­ stignuća. Prvi je kod nas sabirao narodne poslovice i preveo ih na latinski. Narodnu je poeziju veoma cijenio i jedan od posljednjih naših latinista, Dubrovčanin Đ. Ferić, koji je na­ rodne pjestne čak i prevodio na latinski, a u nekim poslani­ cama opisivao narodne običaje, veličajući ih zajedno s na­ rodnim pjesmama. Iako je većina naših humanista pisala gotovo isključivo latinski, izrazito odbojan stav I. Crijevića prema književnom stvaranju na narodnom jeziku, koji podrugljivo naziva stri­ biligo Illyrica (ilirska nakaznost) — suvremenici su mu šiško Menčetić i Džore Držić! — prije je iznimka nego pravi­ lo. Posebno treba istaći da se humanist Nikola Modruški, rodom iz Grblja kod Kotora, u pismu modruškom kaptolu (vjerojatno 1478/79) odlučno zalagao za glagoljicu kao izraz narodne tradicije. Kotoranin L. Paskalić pisao je samo na 32

akar i ne bio obilan, prevodilački je rad u našoj latinističkoj književnosti karakterističan za opću sliku M njezina razvoja. Posebno mjesto zauzimaju prijevodi s grčkoga koji se najviše javljaju u doba humanizma i, kasnije, u 18. st. Osob­ ni afinitet prevodilaca i duh vremena utjecali su, bez sum­ nje, na izbor grčkih autora. Spomenut ćemo nekoliko imena. Za renesanse, na primjer, Ivan Vitez od Sredne prevodi'Demostena, česmički Demostena, Plotina, Plutarha, Homera i epigrame, Matija Grbić Heziodove Poslove i dane i Eshilova Prometeja, Petrić Prokla i tzv. Hermesa Ti-ismegista, Matija Bobaljević Bazilija Velikog, a Matija Benešić Aristotelovu raspravu O duši. Najplodniji i estetski najvredniji prevodi­ lački rad razvili su u 18. st. Kunić i Džamanjić. Uz Teokrita i brojne epigrame iz grčke Antologije, Kunić je u izvornom stihu preveo cijelu Ilijadu. Taj je prijevod već za njegova Života bio veoma cijenjen, izjednačivan s najboljim proizvo­ dima latinske Muze, a u kasnijoj je i današnjoj kritici go­ tovo jednodušno smatran najboljim latinskim prijevodom Homerova epa. Ne samo prijevodima grčkih bukoličara (Mosho, Bion, Teokrit) i obaju Heziodovih spjevova nego i prijevodom Homerove Odiseje, koja u mnogočemu doseže vrednote Ilijade njegova učitelja Kunića, Džamanjić je i u Italiji i u domovini stekao velik ugled. 3 Hrvatski latinisti I

33

U prevođenju grčke poezije (iz Ilijade, Teokrita, Pindara i Sapfe) ogledao se i Džono Rastić. Prevođenje s hrvatskoga na latinski ni izdaleka nije u razmjeru s bogatstvom naše književnosti u jednom i drum jezičnom mediju. Marko Marulić je, vođen historijskim rodoljubnim interesima, iz Papalićeva prijepisa preveo Ljetopis popa Duktjanina pod naslovom Regum Dalmatiae et Croatiae gesta. Đurđević je na latinski preveo prvo pjeva­ nje svoga spjeva Uzdasi Mandaljene pokornice, a E. Pavić objavio je skraćenu parafrazu Kačićeva Razgovora ugodno­ ga. Najplodniji je Ferić koji je prevodio narodne pjesme i poslovice i Menčetićeva Radonju. Taj kratki komički spjev preveo je još jednom i Džamanjić, od kojega nam je saču­ van i heksametarski prijevod 36 stihova iz petog pjevanja Gundulićeva Osmana. Još u 19. st. tiskan je u Mlecima slo­ bodan prijevod Osmana u latinskim heksametrima Dubrov­ čanina Blaža Getaldića. Hrvatski latinisti u svojem prevodilačkom radu nisu ostali bez interesa ni za ostvarenja drugih evropskih naroda. Marulić je, da spomenemo samo neke, preveo na latinski I. pjevanje Danteova Pakla i jedan Petrarkin sonet, A. Vrančić jednu tursku kroniku, Luko Bunić sa španjolskog jednu Quevedovu pjesmu, a A. Krša nekoliko pjesama Pindemontea i Montija.

ljeća, od ranog humanizma do posljednjih izdanaka u 19. st., svi važniji rodovi književnog stvaranja i, što je vrlo važno, neki najvrsniji predstavnici umjetničkog izraza i znanstvene misli svoga doba. Dva su kruga u kojima su u doba humanizma osobito aktivno sudjelovali i glavni im ton davali upravo naši ljudi iz Hrvatske: dvor ugarsko-hrvatskog:kralja Matije Korvina (1458—1490) i dvor Ivana Zapolje. Na prvom je najutjecaj­ nija ličnost bio Ivan Vitez od Sredne, rodom iz križevačke županije, Korvinov odgojitelj, svestrani organizator umjet-

ničkog i znanstvenog rada (osnovao je sveučilište i akade­ miju znanosti u Požunu, knjižnicu u Budimu). Najtalentiraniji književnik Korvinova kruga Vitezov je nećak, pjesnik Cesmički, zatim tu rade šibenčanin Ivan Polikarp Severitan, Dubrovčani Petar Džamanjić, bibliotekar dvorske knjižnice, Ludovik Crijević Tuberon, Serafin Bunić, minijaturist i pi­ sac Feliks Petančić, kipari rodom iz Trogira Jakov Statilić i Ivan Duknović, Pavao iz Ivanića, Vitezov tajnik, Juraj Augustin Zagrepčanin i brojni drugi. Na dvoru Ivana Zapolje istakli su se: Stjepan Brodarić, državni kancelar, Antun Vrančić, Juraj Utišenić, Ivan Stati­ lić, Trankvil Andreis i dr. Mnogi od spomenutih latinista studirali su u Italiji, pa i toj činjenici, uz talent sudionika i povoljnu atmosferu ko­ jom su bili okruženi na dvoru, treba zahvaliti što je poseb­ no Korvinski krug desetljeća bio jedno od istaknutih žarišta evropskog humanizma. Neki su naši pisci samo kraće vrijeme književno djelo­ vali u tim krugovima (npr. Crijević Tuberon i Nikola Modruški), neki su se aktivno uključivali u složene političke borbe između Ugarske, Poljske i češke (A. Vrančić i J. Uti­ šenić), a neki su nastavili plodan spisateljski i profesorski rad u drugim zemljama (npr. I. Polikarp Severitan u Italiji, T. Andreis u različitim diplomatskim službama po Evropi). Nema evropske zemlje sa značajnijim humanističkim središtima, u kojoj u toku 15. i 16. st. nije bilo naših ljudi. U Italiji su, na primjer, istaknuti profesori bili Kotorani Tripun Bizanti, Nikola Bolica i Ljudevit Pima; diplomatske, odgojiteljske i profesorske funkcije obavljali su Nikola Modruški, Juraj Dragišić, smioni branitelj Savonarole i Reuchlina, F. Petrić, najoriginalniji hrvatski filozof-humanist, že­ stok protivnik aristotelizma. U Francuskoj je po učenim ras­ pravama i obraiii katolicizma protiv Luthera osobito bio poznat Toma iz Ilirije (Thomasus Illyricus), franjevac rodom iz Vrane kod Biograda na moru; posebno je bio cijenjen u Patfzu i nazivan monarcha scientiarum filozof Benko Benković iz Zadra. Na njemačkim je sveučilištima predavao Istranin Matija Grbić, učenik Lutherov i Melanchtonov. Kao profesor istakao se na više njemačkih sveučilišta njegov mlađi zemljak Matija Vlačić, »Ahilej čistog luteranstva«, koji je už Melanchtona stvarao filozofiju protestantizma. Po nje-

34

35

r

RAD HRVATSKIH LATINISTA IZVAN DOMOVINE eć iz dosada poznate građe gotovo bi se mogla sastaviti zaokružena povijest hrvatske latinističke književnosti V napisane u inozemstvu. U njoj bi se našli pisci iz svih sto­

govu je latiniziranom prezimenu posebna filozofsko-teološka struja protestantizma nazvana »flacijanizmom«. Neko je vrijeme u Njemačkoj predavao i kasnije bio u diplomatskim službama Pavao Skalić, rođen u Zagrebu od oca podrijetlom iz Stubice, pustolovna priroda, u početku blizak protestan­ tizmu, a poslije njegov žestok protivnik. Buran je život, na crkvenim i političkim položajima u Njemačkoj i drugim zemljama, provodio i Andrija Duđić, podrijetlom iz Orahovice kraj Krapine. Dugo je živio i u Krakovu, održavajući prijateljske veze, među ostalim, s najznačajnijim poljskim humanističkim pjesnikom Janom Kochanowskim. U Poljskoj su boravili i Vinko Pribojević, pravnik Frano Nigretić iz Kor­ čule, kancelar kralja Žigmunda, Trankvil Andreis, Skalić, a povremeno i A. Vrančić koji je u Krakovu tiskao pjesničke zbirke Elegiae i Otia. U Engleskoj je, nakon Italije, boravio Dominis i ondje objavio svoje glavno djelo. Udio naših latinista u evropskom humanizmu vidljiv je i po tome što su neki od njih bili u Italiji ovjenčani lovor-vijencem (poetae laureati, npr. Dubrovčani Petar Menčetić i Ilija Crijević, Kotoranin Bernard Pima, Šibenčanin Polikarp Severitan, Trogiranin Matija Andreis). Među pionirima evropskoga štamparskog umijeća nalaze se i dva glasovita štampara hrvatskog podrijetla: Kotoranin Andrija Paltašić i Lastovljanin Dobrić Dobrićević (Boninus de Boninis). U 17. st. vrlo je ugledna ličnost književnoga kruga šved­ ske kraljice Kristine u Rimu bio Stjepan Gradić, kustos i upravitelj Vatikanske knjižnice. Cosimu III. Mediciju do­ bavljao je hrvatska djela dubrovačkih književnika. Toliko se zauzimao za svoj rodni grad, osobito poslije potresa, da je bio nazvan »obnoviteljem Dubrovnika«. Istaknut profesor skotističke filozofije nekoliko je de­ setljeća na sveučilištu u Padovi bio franjevac Mate Frkić s otoka Krka (Matthaeus Ferchius Veglensis). četiri su se Dubrovčanina sredinom 18. st. dovinula vrlo visokih položaja u Rimu te su, sudjelujući u najbiranijim književnim i društvenim krugovima, nadaleko proširila ugled Nvoje domovine. Već proslavljeni Bošković doveo je u Rim Staya, koji je postao profesorom govomištva na arhigimnaziji, arhiprezbiterom sv. Jeronima i obavljao ugledne službe u papinskoj kancelariji. I kad su Boškovića znanstveni in­ teresi odvukli iz Rima u Francusku, Englesku, pa zatim u

sjevernu Italiju (gdje je postao upraviteljem zvjezdarnice u Breri), još nekoliko desetljeća prisno su prijateljstvo i suradnja povezivali glasovitog pjesnika i genijalnog astro­ noma i fizičara. I Kunić je nakon studija postigao sjajan književni i društveni ugled: bio je profesor govorništva i grčkog jezika u Collegium Romanum, rado priman i slav­ ljen član salona Marije Pizzelli (kojoj je pod imenom Lyda posvetio mnogobrojne epigrame) i sprijateljen s knezom Odescalchijem koji ga je poticao i novčano pomogao da pre­ vede i izda Ilijadu, i blisko povezan s intelektualnim krugo­ vima u Rimu (Alfieri, Monti, kipar Canova i slikar Mengs i dr.). Džamanjiću su Kunić i Bošković bili profesori u Rimu, gdje je on ostao do ukinuća isusovačkog reda, a zatim do povratka u Dubrovnik predavao grčki na sveučilištu u Sieni i Milanu. Tolika je bila književna slava Stayeva, Kunićevai Džamanjićeva, da im se glas širio do Francuske i Engleske, pa je Carducci mogao ustvrditi: Mali je Dubrovnik dao Ita­ liji i svijetu najbolje latinske pjesnike 18. stoljeća. Treba sa­ mo ispraviti: Mali je Dubrovnik dao H r v a t s k o j i svi­ jetu . . . I Dubrovčanin Galjuf djelovao je na koncu 18. st. i prvih desetljeća 19. st. u Rimu, Genovi i Parizu, djelomično kao sveučilišni profesor. Na drugom kraju Evrope, u Budimu, Slavonac Katančić od 1795. do 1800. predaje na sveučilištu arheologiju i numizmatiku. Članovima ugledne talijanske akademije degli Arcadi, koja je okupljala i talijanske i strane poznatije ljude od pera, bili su i naši pisci: Splićanin Ivan Patrizio, Dubrovčani Đuro i Jako Baglivi, Bošković, Stay, Kunić, Džamanjić, A. Maslać, L. Stulli, M. F. Galjuf i Požežanin F. Sebastijanović. Zbog velika ugleda što su ga stekli u stranom svijetu navest ćemo još nekoliko hrvatskih učenjaka različitih stru­ ka, iako većinu njih s latinskom književnošću u užem smislu povezuje samo jezik na kojem su pisali. Na opće je priznanje u Evropi naišao dubrovački mate­ matičar, fizičar i astronom Marin Getaldić-Ghetaldus (16/17. st.), koji je bio i u živoj korespondenciji s G. Galileijem. Getaldićev suvremenik M. A. Dominis nije se istakao samo tecloško-filozofskim radovima nego je bio na glasu i kao fizičar, pa ga pohvalno ocjenjuje čak i Neurton, a Goethe ga proglašava pretečom Descartesa u nauci o svjetlosti.

36

37

Faust Vrančić, nećak Antunov, izdao je 1595. Dictionarium quinque nobilissimarum Europae linguarum (Rječnik pet najglasovitijih evropskih jezika), tj. latinskoga, talijansko­ ga, njemačkoga, hrvatskoga (koji naziva dalmatinskim) i mađarskoga, kojima su u II. izdanju dodani češki i poljski. To je prvo naše samostalno djelo s područja leksikografije. Posebno se Vrančić proslavio u stručnom svijetu djelom Machinae novae, u kojem se — uz ostale tehničke zanimlji­ vosti — nalazi i najstariji prikaz padobrana i prva u svijetu slika padobranca (homo volans). Među autoritete evropske medicine ubrajao se na prijelazu 17. i 18. st. Dubrovčanin Đuro Baglivi, profesor rimskog sveučilišta i pisac brojnih medicinskih spisa, tiskanih u preko 20 izdanja sabranih dje­ la i prevedenih na više evropskih jezika. Njegov nešto mlađi sugrađanin, Anselmo Banduri, uvaženi arheolog, numizmatičar i jedan od prvih bižantologa koji je na latinskom obra­ dio bizantsku povijest i starine, radio je u Italiji i u Parizu, gdje je bio članom Academie des inscriptions et belles letrres. Fizičar Josip Franjo Domin, rodom Zagrepčanin, napi­ sao je nekoliko cijenjenih rasprava o elektricitetu i elektro­ terapiji; posljednjih je godina 18. st. bio i sveučilišni profe­ sor u Budimu. Istaknuto mjesto među našim učenjacima svakako pripada Ruđeru Boškoviću, jer je već za života kao astronom, fizičar i matematičar uživao neosporan ugled na najpoznatijim evropskih sveučilištima i u akademijama, a njegova teorija dinamističke atomistike i danas, ili danas pogotovo, izaziva posebnu pažnju svjetske znanosti. U kontekstu međunarodne izmjene ideja i književnih strujanja, kojima su kroz stoljeća upravo latinski jezik i la­ tinisti davali presudan ton, zanimljivo je istaknuti i činje­ nicu da su već od humanizma neki hrvatski latinisti bili, u svijetu ili u domovini, prevođeni na suvremene evropske je­ zike. Već nekoliko primjera bit će dovoljno. Marulićeva su se djela (osobito De institutione bene beateque vivendi) vrlo mnogo prevodila, u prvom redu na talijanski, pa na njemački, francuski, portugalski i češki. Govor Vuka Frankopana na augsburškom saboru 1530. u isto je vrijeme izdan na latinskom i .u njemačkom prijevodu. Pribojevićev spisD e origine successibusque Slavorum izdan je 1595. u talijanskom prijevodu. Gotovo sva djela Bartola Đurđevića (16. st.) prevođena su na talijanski, francuski. 38

njemački, engleski, holandski, poljski i češki. Dominisove rasprave, u prvom redu Suae profectionis consilium, prevo­ dili su na engleski, njemački, francuski i holandski. Spis Dinka Zavorovića De rebus Dalmaticis iz god, 1602. preveden je već iduće godine na talijanski (u rukopisu). Kompletan tekst Lučićeva De regno Dalmatiae et Croatiae preveden je na talijanski, i to tek 1896 (Trst). Boškovićeva djela prevo­ đena su na francuski i engleski. Stayev odlomak o dubro­ vačkom potresu preveo je na njemački A. Rocci-Ročić, a sva tri opisa potresa (Gradićev, Rogačićev i Stayev) na talijan­ ski L. Stulli. Zanimljivo je da je Ferićev latinski prijevod 9 narodnih pjesama Radelja preveo na talijanski. Cobamićeva Dioclias uskoro nakon objavljivanja (1881) prepjevana je na talijanski. Rad onih hrvatskih latinista, koji su veći ili manji dio života proveli u stranom svijetu, nedjeljiv je dio cjelovitog organizma hrvatske književnosti. Okupili smo ipak na ovo­ me mjestu najmarkantnije među njima i spomenuli važnije umjetničke i diplomatske krugove u kojima su se kretali, vjerske i političke pokrete u kojima su aktivno djelovali, prvenstveno zato što oni i suviše često izmiču našoj, a po­ gotovu svjetskoj pažnji. Svjetska znanost nerijetko svrsta­ va hrvatske latiniste među »evropske«, »renesansne«, »(neo) klasicističke« i si. ili ih pribraja nacionalnim književnosti­ ma zemalja u kojima su živjeli i objavljivali svoja djela. Iz latiniziranog ili katkada na latinski prevedenog imena pisca često se teško razabira originalni hrvatski oblik, a njihova pripadnost matičnoj književnosti i hrvatskom narodu u ko­ jem su ponikli katkada je zastrta regionalnim ili samo gradskim oznakama što ih stavljaju uz svoja imena, naziva­ jući se Ilirima, Dalmatincima, Panoncima, Bosancima, Istra­ nima, ali i Šibenčanima, Kotoranima, Zagrepčanima, Dubrov­ čanima i Hvaranima. Latinistička je književnost u puhom smislu riječi evrop­ ska književnost. Prema tome, i hrvatska je latinistička knji­ ževnost, uza sve svoje specifičnosti, njezin sastavni dio. Ona je u svim svojim stadijima bila podložna istovjetnim i sva­ koj razvijenoj književnosti zajedničkim procesima primanja 1 davanja tema, motiva i stilskih postupaka. I po tome su Hrvati bili dio zajedničke evropske kulture. Od malih nafoda nema nijednoga, a malo ih je i među velikima (od Sla39

vena nijedan), koji bi kao Hrvati dali tako značajan i bogat doprinos evropskom latinizmu. Mnogi su hrvatski latinisti stvarali samo u domovini, stotine godina razdiranoj na vjetrometini ideja, ratova i po­ litičkih sukoba. Mnogi su djelovali izvan domovine, napu­ stivši je fizički, ali gotovo nikada u srcu, i lutali po zemlja­ ma Evrope, gonjeni neumitnim udesom, vođeni nekom Stras­ nom željom za znanjem i novim otkrićima, poneseni talen­ tom, taštinom, prkosom. Jedni i drugi pripadaju hrvatskoj književnosti. Ne manje i Evropi. RUKOPISI I IZDANJA Multa sunt adhuc in scriniis recondita, cariosa, utilia, quae lucem desiderant. A. A. Baričević voja su djela hrvatski latinisti izdavali većinom izvan domovine, u različitim evropskim zemljama, osobito u Italiji. Među kulturnim središtima, u kojima su im tiskani rukopisi, ističu se: Mleci, Rim, Padova, Amsterdam, Basel, Pariz, London, Budim, Krakov, Beč, Koln. U našoj zemlji po broju tiskanih izdanja na prvom su mjestu Zagreb i Dub­ rovnik. Znatniji dio rada naših latinista ostao je do danas u ru­ kopisu. Da su mnogi od njih aktivno djelovali izvan svoje zemlje, posvjedočuju, uz ostalo, i brojni rukopisi sačuvani u knjižnicama širom Evrope, osobito u Rimu, Mlecima, Be­ ču, Budimu i Parizu. Ipak, njihova se rukopisna ostavština dobrim dijelom nalazi u Hrvatskoj, u brojnim samostan­ skim i javnim knjižnicama i u arhivima u Dubrovniku, Za­ grebu, Splitu, Zadru i dr. Najbogatiji rukopisni fundus toga našeg kulturnog blaga čuva se u Dubrovniku, pretežno u knjižnici samostana Male braće. Kako brojni rukopisi hrvatskih latinista nisu uopće hi nisu dovoljno proučeni, pred našom znanosti stoji značajan i dugotrajan zadatak da se neobjavljeni rukopisi, raspršeni po domaćim i svjetskim knjižnicama, učine pristupačnima u tiskanim izdanjima. I danas je aktualno Baričevićevo upo­ zorenje: Mnogo je toga još uvijek skriveno u škrinjama i

S

40

iztoteno truljenju, a korisno je i traži da bude objavljeno (Iz pisma M. Denisu 1790). Kritičkih i filoloških osvrta na rad pojedinih hrvatskih latinista bilo je kod nas i prije, ali je sistematskom i znan­ stvenom njihovu proučavanju i izdavanju temelje udarila Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti u Zagrebu u prošlom stoljeću. U novije vrijeme (1950) ona je pokrenula posebnu zbirku Hrvatski latinisti. U toku 20. st. nastavljen je rad na proučavanju i izdavanju naših latinista i izvan Akademijinih okvira. Dragocjena je bibliografija svega što je s područja hrvatskog latinizma tiskano do god. 1848, koju je u izdanju Historijskog instituta Jugoslavenske akademije u Zagrebu 1968. objavio šime Jurić (Iugoslaviae scriptores Latini recentioris aetatis. Pars I: Opera scriptorum Latinorum natione Croatarum usque ad annum MDCCCXLVIII typis edita). *

lco iz ovog antologijskog izbora postane uočljivijom slo­ ženost i značajnost latinizma u cjelokupnom toku hrvat­ A ske kulture, priređivači će smatrati da su obavili koristan posao koji će dati pobude za dalji rad na približavanju hrvatskih latinista današnjem čitaocu. Jedna je činjenica neosporna: proučavajući hrvatsku latinističku književnost, ne bavimo se nečim tuđim, nama stranim, nego vlastitom književnom i kulturnom baštinom. Hrvatski latinizam teče u neprekinutom slijedu od 9. stoljeća, a u punoj zrelosti oblika i sadržaja od humanizma do sredine 19. stoljeća. Uzet kao cjelina, on nam u potpu­ nosti daje pravo da se ponosimo nesumnjivim vrednotama «to su ih Hrvati i latinskim književnim izrazom ugradili u opću riznicu evropske kulture. VELJKO GORTAN i VLADIMIR VRATOVIC

OPĆA LITERATURA

I. Kukuljević Sakcinski: Marko Marulić i njegovo doba, u knjizi »Pjesme Marka Marulića«, Stari pisci hrvatski I, Zagreb 1869. F. Marković: Filosofijski pisci od 15.—18. vieka u Dalmaciji, Vienac 1881, br. 44 (izdano i pod naslovom »Filozofijske struke pisci hrvatskoga roda s onkraj Velebita u stoljećih XV—XVIII«, Rektorski govor prigodom instalacije dne 19. listopada 1881, Zagreb 1882). F. Rački: Prilozi za poviest humanisma i renaissance u Dubrov­ niku, Dalmaciji i Hrvatskoj, Rad JAZU 74, Zagreb 1885. K. Jireček: Die Anfange der lateinischen Literatur in Ragusa, u studiji »Der ragusanische Dichter šiško Menčetić«, Archiv fiir slavische Philologie 19, Berlin 1897. K. Jireček: Zur lateinischen Literatur der Ragusaner, u studiji »Beitrage zur ragusanischen Literaturgeschichte«, Archiv fiir slavische Philologie 21, Berlin 1899. T. Matić: Hrvatski književnici mletačke Dalmacije i život njiho­ va doba, Rad JAZU 231 i 233, Zagreb 1925. i 1927. F. Fancev: Dokumenti za naše podrijetlo hrvatskoga preporoda (1790—1832), Građa za povijest knjitevnosti hrvatske 12, Zagreb 1933. M. Kombol: Povijest hrvatske književnosti do narodnog prepo­ roda, Zagreb, 1. izd. 1945, 2. izd. 1961. K. Krstić: Humanizam kod južnih Slavena, Enciklopedija Jugo­ slavije 4, 1960. K. Krstić: Latinitet kod južnih Slavena, Enciklopedija Jugosla­ vije 5, 1962. V. Gortan: Iz starijeg hrvatskog latiniteta, Umjetnost riječi 4, Zagreb 1967. K. Georgijević: Hrvatska književnost od 16. do 18. stoljeća u sjevernoj Hrvatskoj i Bosni, Zagreb 1969.

I IZ L A T I N I T E T A

9 - 1 4 . STOLJEĆA

EX M O N U M E N T I S L A T I N I S SAEC. IX-XIV

IZ SREDNJOVJEKOVNOG LATINITETA

rajevi u kojima su se naselili Hrvati bili su neg­ dašnji sastavni dio Rimskog Carstva, pa se u glavnim središtima, osobito na jadranskoj oba­ li, latinski dugo održao kao jezik uprave i jav­ nog života. Održavanju latinskog jezika u Hrva­ ta mnogo je pridonijela i činjenica što je on bio Službeni jezik katoličke crkve. Na tlu gdje su se isprepletati Ostaci materijalne i duhovne kulture kasne antike i ranoga kršćanstva nicali su u nas prvi izdanci latinskog stvaranja na kamenim natpisima. Već na dvorovima hrvatskih knezo­ va službeni se dokumenti pišu latinskim jezikom koji se i dalje upotrebljava u javnim i privatnim ispravama. Osobito su značajni notarski spisi (najstariji: u Zadru 1146) i sta­ tuti gradova (najstariji: splitski iz 1240), koji su sačuvani u Velikom broju i dijelom izdani. No u srednjovjekovnom latihitetu javljaju se, uz legende i hagiografske spise, i histo­ riografska i kroničarska ostvarenja koja nisu bez književne vrijednosti, npr. Historia SalonitaHa (Solinska povijest, tj. povijest splitske crkve od rimskih vremena) Tome Arhiđakpna iz sredine 13. st. i Obsiđio Iadrensis (Opsada Zadra) nepoznatog autora 14. st. ' U ttinoštvu latinskih natpisa sastavljenih u stihu, neki pokazuju dosta vještu versifikaciju i svježinu poetskog iz­ raza. Toliko je obilje spomenika latinske srednjovjekovne pismenosti, koji su vrlo vrijedan izvor za poznavanje politič­ kog, ekonomskog, društvenog života Hrvata, da ona zaslužu­ je posebnu i iscrpnu obradu. 47

Iako ova knjiga obuhvaća pojedine hrvatske latiniste od humanizma dalje, ipak su uvodno uneseni primjeri srednjo­ vjekovnog latiniteta, iz kojih se mogu nazreti neke stilske i metričke osobine proznog i stihovanog stvaralaštva prethumanističkog razdoblja od 9. do 14. st. Od odabranih primjera prvih sedam su natpisi, krono­ loški poredani. Ostali tekstovi (VIII—XVIII), pretežno diplo­ matičkog i povijesnog sadržaja, također su razvrstani kro­ nološkim redom. N a j v a ž n i j i p o d a c i uz t e k s t o v e : (I) Nepotpun natpis u kojem se spominje ime hrvatsko­ ga kneza Trpimira. Nalazio se na unutrašnjoj pregradi sta­ rokršćanske crkve u Rižinicama između Solina i Klisa. Pot­ ječe iz sredine 9. stoljeća. (II) God. 1898. naš poznati arheolog don Frane Bulić našao je u Solinu, u ruševinama crkve sv. Marije od Otoka, taj natpis sa sarkofaga, razbijen u oko stotinjak ulomaka. Upornim i strpljivim radom uspio je složiti ih u cjelinu. Kako su nedostajali neki dijelovi tog natpisa, Bulić je mje­ stimične praznine u tekstu rekonstruirao. Njegovu su re­ konstrukciju djelomično mijenjali šišić, Barada i Katić. Nat­ pis kraljice Jelene iz god. 976. važan je za genealogiju hrvat­ skih kraljeva. Pod kršćanskim imenima Mihajla i Stjepana navode se kraljevi Krešimir II. i Držislav. (III) Epitaf splitskog plemića Petra Crnoga, sina Gumajeva, nađen je na oltarskoj ploči u crkvi sv. Petra u Supetru kod Maloga rata između Splita i Omiša. Ta se crkva nalazi uz mjesto gdje je Petar Crni bio podigao oko god. 1064. crkvu i benediktinski samostan. Natpis je dao uklesati njegov pri­ jatelj đakon Dabro. U prvom dijelu govori sam pokojnik, u drugom đakon Dabro, a u posljednjem stihu čitaocu se obra­ ća sam natpis. Od 10 stihova, koji svi imaju leoninski srok, prvi i treći su pentametri, ostali heksametri. U natpisu nisu odijeljene pojedine riječi, pa u drugom stihu neki čitaju VIGVIT ERROR, a neki VIGVI TERROR. Prihvaćamo dru­ go čitanje, uz ostalo i radi očuvanja leoninskog sroka. (IV) Taj nadgrobni natpis od god. 1099, iz krstionice splitske katedrale, sastavljen je u jezično pravilnim heksametrima, kojima se pokojnik izravno obraća namjerniku. O nadbiskupu Lovri, koji je na splitsku stolicu došao iz Osora, 48

pohvalno govori Toma Arhiđakon u 16. glavi svog djela Historia Salonitana. (V) Ponešto oštećen natpis, sastavljen u jampskim os­ mercima, bio je ugrađen u zvoniku sv. Stošije u Zadru. Sa­ drži posvetu ciborija prokonzula Grgura, ugledne političke ličnosti iz Zadra, a potječe iz četvrtog decenija 11. stoljeća. (VI) Nadgrobni natpis Vekenege, glavarice samostana benediktinki sv. Marije u Zadru, iz god. 1111, odnosno 1110, sačuvan je u kapitulu te crkve. Napisan je na 4 ploče, i to na prvoj u heksametrima, a na ostalima u elegijskim disti­ sima. Svi stihovi imaju leoninski srok. Nepoznati pjesnik u većem dijelu natpisa veliča Vekenegine zasluge za samostan. Pjesnički su najizražajniji elegijski distisi na četvrtoj ploči. Budući da je natpis datiran i godinom kad je kralj Koloman osvojio Zadar, važan je za kronologiju starije hrvat­ ske povijesti. (VII) Natpis na grobu Mladena III. iz roda šubića, kneza bribirskoga, u stolnoj crkvi trogirskoj. Taj se knez bezuspješno odupirao kralju Ludoviku u Obrani svojih posjeda. Umro je god. 1348. od bolesti u Tro­ giru, koji je tada bio pod mletačkom vlašću. Anonimni pjesnik pohvalama uzdiže Mladena nazivajući ga CROATORVM CLIPEVS (štit Hrvata). Natpis je sastav­ ljen u rimovanim 13-ercima (aa bb) sa stankom iza sedmog Sloga. Taj stih, građen u akcenatskom ritmu, nalazimo često U latinskim pjesmama srednjovjekovnih vaganata (studena­ ta lutalica); isp. Meum est propositum in tabema mori, Vt sint vina proxima morientis ori. (VIII) Isprava o odluci skupštine održane god. 804. na tijeci Rižani kod Kopra. Pred izaslanicima Karla Velikoga predstavnici istarskih gradova iznose svoje pritužbe protiv vojvode Ivana, zastupnika franačke vlasti u Istri. Među osta­ lim prigovaraju mu što je na zemljišta oko istarskih gradova naselio Slavene. Ova je isprava vrijedan dokaz da su u to doba Hrvati i Slovenci bili naseljeni ne samo u unutraš­ njosti nego i u primorskim krajevima Istre. (IX) God. 1066, za vladanja kralja Petra Krešimira IV, Cika, majka Vekenegina, nakon smrti svoga muža osniva u Zadru samostan benediktinki uz crkvu sv. Marije. Iste go-

4

Hrvatiki latinisti I

49

dine kralj je tom samostanu podijelio kraljevsku slobodu (regiam libertatem) da može nesmetano uživati dobivene posjede. Isprava se čuva u arhivu samostana sv. Marije u Zadru. (X) Kralj Petar Krešimir IV. potvrđuje oko god. 1066. samostanu sv. Krševana u Zadru posjed sela Dikla kod Za­ dra. U toj ispravi kralj spominje svoje prethodnike na hrvatskom prijestolju i njihove banove. (XI) Prema tekstu ove darovnice, koja se čuva u Držav­ nom arhivu u Zadru, kralj Petar Krešimir IV. daruje samo­ stanu sv. Krševana u Zadru otok Maun kod Paga. U njoj kralj naziva Jadransko more mare nostrum Dalmaticum (naše dalmatinsko more). (XII) Oko god. 1064. Petar Crni (v. br. III) osnovao je benediktinski samostan sv. Petra u Selu i obdario ga posje­ dima za njegovo izdržavanje. Supetarski kartular, zbornik listina koje se odnose na taj samostan, ima u originalu na­ slov lura sancti Petri de Gomai. Sačuvan je u rukopisu u riznici splitske katedrale. Najstarija listina potječe iz god. 1080, neke su nastajale kasnije do pred kraj 12. st. Taj je kartular, jedini te vrste iz tog doba kod južnih Slavena, dragocjen izvor za posljednje desetljeće vladavine narodnih kraljeva u Hrvata. U njemu se ogledaju suvreme­ ne socijalne, ekonomske i političke prilike. Zanimljiv je i kao jezični spomenik tadašnjeg latiniteta u Dalmaciji. (XIII) Nekoliko karakterističnih odlomaka iz odredbe Dubrovačke Republike od god. 1235. o ograničenju miraza i suzbijanju raskoši u nevjestinoj odjeći. Tu je odredbu u skupštini prihvatio i narod, koji je i inače u Dubrovniku u 13. st. aktivnije nego kasnije sudjelovao u Odobravanju državnih i pravnih zaključaka. (XIV) Izvadak iz fragmentarno sačuvane (91 heksametar) najstarije dubrovačke kronike. Naziv je dobila po ime­ nu autora koji u njoj sebe zove Miletius. U toj kronici pre­ vladava religiozna tematika (vjerske legende, prijenosi moći svetaca, čudesa i si.), ali se mimogred spominju i političke zgode. Vrijeme postanka nije sigurno utvrđeno; obično se uzima 13. ili 14. stoljeće. (XV) Bribirski knezovi iz roda Šubića postali su darov­ nicama kraljeva Karla II. i Andrije III. najmoćniji velikaši u Hrvatskoj. Tako je Pavao I. upravljao svim hrvatskim 5Q

zemljama od Gvozda do Huma i primorskom banovinom. Zbog toga je od god. 1298. nosio naslov banus totius Croatiae (ban cijele Hrvatske), a od 1299. i naziv dominus Bosnae (gospodar Bosne). Kako se vidi iz ove listine, datirane god. 1304, Hrvatin, knez Donjih krajeva Bosne, bio je Pavlov vazal. (XVI) Izvaci iz Statuta zagrebačkog kaptola od god. 1334, koji je sastavio kanonik toga kaptola Ivan, arhiđakon gorički, povijesno-pravni pisac. U tom su statutu, koji i ina­ če sadrži vrijedne političke i kultumopovijesne podatke za ono doba, jasno izloženi agrarni odnosi na kaptolskim ima­ njima sa točno navedenim obavezama kaptolskih kmetova. To je najstariji poznati urbar s područja Hrvatske i Ugarske. (XVII) God. 1345/46. Mlečani su s kopna i mora opsje­ dali Zadar, koji se priklanjao ugarsko-hrvatskom kralju Ludoviku I. Zadrani su se nadali da će ih kralj, koji je za vri­ jeme opsade čak bio došao u njihov grad, do kraja poma­ gati, ali se on vrati u Ugarsku prepustivši ih njihovoj sudbi­ ni. Iako su se Zadrani dugo vremena uspješno odupirali opsjedateljima, naposljetku su bili prinuđeni na predaju. O toj opsadi Zadra sačuvana su dva anonimna suvreme­ na prikaza: opsežniji Obsidio Iadrensis (Opsada Zadra), naiisan u izrazito protumletačkom duhu, i kraći Chronica adrensis (Zadarska kronika), sklon Mlečanima. Pisac prvo­ ga od tih prikaza, vjerojatno iz svećeničkog staleža — što se može zaključiti po brojnim citatima iz Biblije — nije suho­ paran kroničar, nego mu je pripovijedanje prožeto elementi­ ma živog književnog izraza. Obsidio Iadrensis sadrži de­ taljan prikaz te dugotrajne i teške opsade. To je djelo za­ nimljivo i u jezičnom pogledu, osobito s leksičke strane. Objavio ga je I. Lučić uz De regno Dalmatiae et Croatiae, Amsterdam 1666. (XVIII) Kako je poznato, već od 13. st. dolazilo je u Zagrebu do krvavih sukoba između slobodnog kraljevskog ada na brdu Gradcu (danas Griču) i biskupskog grada na iptolu zbog teritorijalnih i političkih sporova. Nakon jed­ nog od takvih sukoba god. 1397. zagrebački biskup Ivan ekskomunicira brojne stanovnike grada na Gradcu. V .G .

J

E

I

I

TRPIMIROV NATPIS

TREPIMIRI INSCRIPTIO

Za kneza Trpimira. . .

Pro duce Trepim[ero]. . .

II

II

NADGROBNI NATPIS KRALJICE JELENE

HELENAE REGINAE EPITAPHIUM

ovom grobu počiva slavna Jelena, koja je bila žena kralja Mihajla i majka kralja Stjepana i držala vlast u kraljevstvu. Dana 8. listopada u miru je ovdje pokopana godine od utjelovljenja Gospodinova 976. . . . ciklusa. . . epakte 17. . . mjesečeva ciklusa 5, konkurente 6. Ona je za ži­ vota bila mati kraljevstva i postala zaštitnicom siročadi i udovica. Čovječe, kad amo svratiš pogled, reci: »Bože, smiluj se duši njezinoj!«

U

n hoc tjumulo quiescit Helena famo[sa quae fuijt uxor Mihaeli regi materq[ue] Stefani r[egi habenasque tjenuit regni. VIII Idus m[ensis] oct[obris in pac]e hic or[dinata fu]it an[no] ab incarna[tione Domini] DCCCCLXXVI. . . ciclo. . . [epacta] XVI I . . . l un. . . V [concjurrente VI. Istaque vivens fu[it] regni mater, fit pupillor[um] tuto[rque viduar]um. Icque aspiciens vir »Anime« dic »miserere, Deus!«

I

III III

INSCRIPTIO PETRI ZERNI SARCOPHAGO INSCULPTA

NATPIS NA SARKOFAGU PETRA CRNOGA red ovako jadnim stanom pogledaj što je čovjek! U svo­ jem ludovanju nisam se brinuo ni za što korisno mno­ gima 1, dok bijah u snazi, ulijevao sam strah okolini. Malo -bih još mogao kazati o svojem tjelesnom životu.

P

52

am sordente domo perspice, quid sit omo! In rebus stultis studui nichil utile multis. Et dum vigui, terror in orbe fui. Parum aduc dicam de mei corporis [vitam]:

T

53

Dok je živio u svijetu obasipan mnogim častima, isticao s e umom. Kako je valjano Petar vodio svoje poslove! Sve je to prezreo, srce je uvijek upravljao prema nebu, podigao je crkvu sa zidinama i ukrasio je. Ovdje je preminuo i duhom otišao k zvijezdama. Po Božjem nadahnuću sastavio me je Dabro.

5

Dum vicxit in mundo valatus munere [multo], Ingenio lucxit. Petrus sua quam bene duxit! Omnia despecsit, cor semper ad e[ter]a vecxit, Templum fundavit cum menibus et [djecoravit, [H]ic obdormivit, cum spiritu a[st]ra petivit. Dominus ascribit, Dabrus hic me pe[r]fecit.

10

IV

IV

NADGROBNI NATPIS SPLITSKOG NADBISKUPA LOVRE

LAURENTII ARCHIEPISCOPI SPALATENSIS EPITAPHIUM

olaziš li da saznaš tko sam ja kojega sapinju spone smrti? Bio sam Lovro, pastir mnoštva ovoga grada. Ako sam upravljajući njime počinio kakvo nevrijedno dje­ lo, molim te da ga molitvom očistiš da bi te Kristovom po­ moći sveti kralj rođen od djevice oslobodio grijeha.

D

ui sim, scire venis, qui mortis stringor habenis? Pastor eram turbis huius Laurentius urbis. Q Quam ego dum rexi, si quid minus utile gessi. Id prece, te flagito, tergas, ut opifice Christo 'Crimine te sanctus rex purget virgine natus.

V

V

NATPIS PROKONZULA GRGURA

INSCRIPTIO GREGORII PROCONSULIS

etre, pfvače prvaka, ključonošo nebeskog dvora, primi darak moje odanosti, koji sam zavjetovao ja, najponizniji prokonzul koji se zovem Grgur, da bi mi ti mali dar milostivo uzvratio velikim.

P

O

VI

VI

VEKENEGIN NADGROBNI NATPIS

VEKENEGAE EPITAPHIUM

1.

S

princeps Petre principum, caelestis aulae claviger. Devotionis suscipe munusculum, quod vo[veram] Proconsul ego infimus, Gregorius qui nominor. Ut pie michi conferas pro parvis magn[a munera].

jajući velikom slavom ovdje leži pokopana Vekenega ko­ ja je podigla zdanje zvonika i ujedno kapitul. Ona je 54

1. aude nitens multa iacet hic Vekenega sepulta. Quae fabricam turris simul et capitolia struxit.

L

55

umrla godine 1111. od Kristova dolaska u tjelesnom obličju. Peta je godina otkako nama vlada kralj Koloman i deseta otkako je biskupom postao Grgur.

5

Hae[c] obit undeno centum post mille sub aevo, Quo veniens Christus carnis gestavit amictus. Nos habet est annus quintus quo rex Colomannus,. Praesul et est decimus quo Gregorius fuit annus.

2. Tko ovo gleda neka se pomoli riječima: »Počivala u miru; neka joj tijelo pokriva lijes, a duša neka joj se vine u visine.«

2. Oret qui spectat dicens: »In pace quiescat. Corpus ut arca tegat, flatus et alta petat.«

3. Ti koji ovamo dođeš svrati pogled i kad ugledaš ovaj grob, reci: »Daj pokoj, Gospode, ovoj pobožnoj duši!«

3. Huc veniens vultum fer et hoc cernendo sepulchrumt »Huic pie« dic »anime da requiem. Domine!«

4. Sve je na svijetu u stalnom pokretu kao talasanje mora, i što se god rodi, propada i umire. Vekenega, koja je čista srca uvijek slijedila Boga, nije zapravo umrla, nego se u smrti rodila. Želeći naime očuvati valjan način života, djeli­ ma je upućivala redovnice u ono na što ih je riječju opo­ minjala. Dobro je čuvala od neprijateljskih zamki ulaz u svoj ovčinjak. Pod njezinom upravom napredovala je i ova kuća i ovo mjesto. Na blagdan sv. Kuzme i Damjana preseli­ la se na drugi svijet da je u Božjim dvorima zapadne vječan život.

5

iO

VII

VII

NATPIS NA GROBU KNEZA MLADENA

INSCRIPTIO SEPULCRI COMITIS MLADINI

ao! Alem sjajni ispod ove ploče crne Leži sad i usred tmine hrabrenost mu tme. J Svijetli Mladen, knez i slavni vladar Klisa grada. 5

4. Res fluitant cunctae mundi velut impetus undae, Quicquid et exoritur, labitur et moritur. Mente Deum pura semper Vekenega secuta. Non penitus moritur, sed moriens oritur. Namque probos mores cupiens servare, sorores Actibus excoluit, voce quod has monuit. Hostis ab insidiis aditus bene cavit ovilis, Quaque regente domus crevit et iste locus. In festo sacri Cosmae migrat ac Damiani, Ut sit in arce Dei vita perhennis ei.

Zašto mlad preminu, jedina svom puku nada? Sin knez-Jurja, uspomene dobre vlastelina. Bješe on gospodar Omiš-grada i Skradina. Čestitosti i značaja uzora nam nesta, 56

eu gemma splendida jacet sub hac petra. Cuius valor periit nunc in fossa tetra. Mladinus magnificus qui Clissie fuit Comes, suis sola spes cur tam cito ruit? Georgii comitis memorie bone Natus atque dominus Almesi, Scardone, Probitatis titulus, morum et honoris

H 5

57

10

15

20

Vrli junak, cvijet proljetni, živjeti nam presta. štit Hrvata on nam bješe, vrijedan nada svima, Plemenit i silan, prvi branič med prvima. Pitaš li me zašto smrt ga nevina zadesi? Ja sad vidim: Slavskog roda ubiše ga grijesil Plačite, Slaveni, svijetlog unuka banova, Zalog naših časti, zalog mira, blagoslova! A sad vaše Previšnjemu diž’te molbe vruće, Nek daruje grešnom svjetlost milosti moguće. Tisuć trista četrdeset osmog ljeta Gospodina našeg sa ovoga pođe svijeta, U prvi dan svibnja tijelo ovdje zemlji dade, Grob nam ga proguta i ugrabi naše nade, Ovdje Bogu dušu dade, al’ mu spomen draga Među nama ostade, na sve vijeke blaga.

10

15

20

Ut flos vernans defuit vir tanti valoris. Croatorum clipeus fortis et ipse erat Inter omnes fortior; volens scire querat: Eius mortem impiam cerno pro peccatis Slavonie gentium evenisse gratis. Flete, Slavi, nobilem nepotem banorum, Largam vestram copiam pacis et honorum. Sic preces altissimo date creatori, Quod ipse misericors parcat peccatori. Hic annorum Domini sub cursu milleni Trecenteni insuper atque quadrageni Octavo sub tempore traditus est limo In Calendis Madii mensis die primo. Cum bona sui memoria mors ipsum voravit, Deo reddens animam hic mox expiravit.

VIII

VIII

PLACITUM RISANUM

RIŽANSKI PRAVORIJEK ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen. Kad smo se, po zapovijedi prepobožnoga i preuzvišenoga gospodina cara Karla Velikoga i njegova sina kralja Pipina, mi, tj. svećenik Izzo i knezovi Kadolah i Ajo, njihovi sluge, uputili u Istru zbog poslova svetih Božjih crkava i naših gospodara i zbog nasilja nad narodom, nad siromasi­ ma, siročadi i udovicama, prvi smo došli na zemljište Kopra, na mjesto koje se zove Rižan. Pošto su se tu našli na okupu patrijarh časni muž Fortunat, biskupi Teodor, Lav, Stauracije, Stjepan i Lovro, ostali prvaci i puk istarske pokrajine, tada iz pojedinih gradova ili kula izabrasmo sto sedamdeset i dva glavara i zaprisegosmo ih na četiri sveta Božja evan­ đelja i na moći svetaca da će što god znaju o čemu ih bude­ mo pitali govoriti istinu. Najprije da će nam bez straha od bilo koga kazati istinu o poslovima svetih Božjih crkava, za­ tim o porezu našim gospodarima ili o nasilju pa o običaju naroda te zemlje i o postupku prema siročadi i udovicama.

n nomine Patris et Filii et Spiritus Sancti. Amen. Cum per jussionem Piissimi atque Excellentissimi D. Caroli Magni Imperatoris et Pippini Regis, filii ejus, in Istria nos servi eorum directi fuissemus, id est Izzo praesbyter atque Cadolao et Ajo comites pro causis Sanctarum Dei Ecclesiarum, Dominorum nostrorum, seu et de violentia populi, pauperum, orphanorum et viduarum, primis omnium venientibus nobis in territorio Caprense, loco qui dicitur Riziano, ibique adunatis Vener. Viro Fortunato Patriarcha atque Theodoro, Leone, Stauratio, Stephano, Laurentio Episcopis et reliquis Primatibus vel populo Provinciae Istriensium, tunc eligimus de singulis civitatibus seu castellis capitaneos numero centum septuaginta et duos, fecimus eos jurare ad S. quatuor Dei Evangelia et pignora Sanctorum, ut omnia quicquid scirent, de quo nos eos interrogaverimus, dicent veritatem: in primis de rebus Sanctarum Dei Ecclesi­ arum, deinde de justitia Dominorum nostrorum, seu et de violentia vel consuetudine populi terrae ipsius, orphanorum et viduarum, quod absque ullius hominis timore nobis dice-

58

59

U

I

Oni nam za pojedine gradove ili kule uručiše isprave sastav­ ljene u vrijeme vojnog meštra Konstantina ili Bazilija, koje su sadržavale potvrdu da od crkava nemaju pomoći i da im ne daju daću koja bi se temeljila na običaju.

rent veritatem. Et ipsi detulerunt nobis breves per singulas civitates vel castella, quod tempore Constantini seu Basilii Magistri militum fecerunt, continentes quod a parte Eccle­ siarum non haberent adjutorium nec suas consuetudines.

»A što nas pitate o nasilju koje je nad nama vršio vojvo­ da Ivan, ono što znamo reći ćemo po istini. Glava I. Oteo je naše šume iz kojih su naši pređi dobi­ vali pašarinu i žirovinu, oteo nam je, nadalje, donje kule odakle su naši pređi dobivali prihode slično kako smo prije kazali. Sada nam Ivan to uskraćuje. Osim toga, na naše zemlje naselio je Slavene: oni oru naše zemlje i naše šikare, kose naše livade, pasu na našim pašnjacima i za te naše zemlje plaćaju porez Ivanu. Osim toga, ne ostaju nam ni vo­ lovi ni konji, ako pak što kažemo, vele da će nas ubiti. Oteo nam je i naša manja sela kojima su naši pređi upravljali po starom običaju. Glava II. Od davnine, dok smo bili pod vlašću grčkog carstva, naši su pređi po običaju dobivali položaj domaćih tribuna ili njihovih zamjenika a tako i čuvara. Po tim časti­ ma dolazili su u vijeće i na sjednicama sjedili svaki prema svojoj časti. Tko je htio dobiti čast veću od tribunske išao je na carski dvor, koji bi ga imenovao konzulom. Tada je carski konzul svagdje imao mjesto odmah iza vojničkog meštra. Sada nam je naš vojvoda Ivan postavio stotnike, razdijelio puk među svoje sinove, kćeri i svog zeta, pa oni pomoću tih siromaha grade sebi palače. Oduzeo nam je tri­ bune, ne dopušta nam da držimo slobodnjake nego samo kad nam je oduzeo naše. . . U naše kuće i na naše posjede smještamo došljake a nemamo ih u svojoj vlasti. U vrijeme Grka svaki je tribun imao pet zlatnika i više, a i to nam je oteo. Nikada nismo davali krmu, nikada nismo na dvoru kulučili, nikada obrađivali vinograde, nikada ga­ sili vapno, nikada gradili kuće, nikada kopali kanale, nikada hranili pse i nikada davali doprinos u naravi kao što sada činimo pa za svakog vola dajemo mjeru žita, nikada nismo davali doprinos za ovce kao što sada činimo te svake godine

»De forcia unde nos interrogatis, quas Joannes Dux no­ bis fecit, quod scimus, dicimus veritatem. I. Cap. Tulit nostras silvas, unde nostri parentes herba­ tico et glandatico tollebant; item tulit nobis castella infe­ riora, unde parentes nostri, ut supra diximus, similiter tol­ lebant. Modo contradicit nobis Joannes. Insuper Sclavos super terras nostras posuit: ipsi arant nostras terras et nostras runcoras, segant nostras pradas, pascunt nostra pascua et de ipsas nostras terras redunt pensionem Joanni. Insuper non remanent nobis boves neque caballi; si aliquid dicimus, interimere nos dicunt. Abstulit nostros casinos, quos nostri parentes secundum antiquam consuetudinem ordinabant. II. Cap. Ab antiquo tempore, dum fuimus sub potestae Graecorum Imperii, habuerunt parentes nostri consuetudi­ nem habendi actus Tribunati domesticos seu Vicarios nec non Locoservator, et per ipsos honores ambulabant ad com­ munionem et sedebant in Consessu unusquisque pro suo ho­ nore, et qui volebat meliorem honorem habere de Tribuno ambulabat ad Imperium, quod ordinabat illum Ypato. Tunc ille, qui Imperialis erat Ypatus, in omni loco secundum illum Magistrum militum procedebat. Modo autem Dux noster Joannes constituit nobis Centarchos, divisit populum inter filios et filias vel generum suum, et cum ipsos paupe­ res aedificant sibi Palatia. Tribunatos nobis abstulit, liberos homines non nos habere permittit, sed tantum cum nostros abstulit. . . Advenas homines ponimus, casa vel ortora nostra nec in ipsos potestatem habemus. Graecorum tempore Omnis Tribunus habebat scusatos quinque et amplius, et ipsos nobis abstulit. Foderum numquam dedimus, in Curte numquam laboravimus, vineas numquam laboravimus, cal­ carias numquam fecimus, casas numquam edificavimus, in egorias numquam fecimus, canes numquam pavimus, col­ lectas numquam fecimus, sicut nunc facimus: pro unoquo­ que bove unum modium damus, collectas de ovibus num­ quam fecimus, quomodo nunc facimus, unoquoque anno

60

61

dajemo ovce i janjad, sada plovimo u Mletke, Ravenu, Dal­ maciju i po rijekama, što nikada nismo radili. Poganima Slavenima, kad ih je sebi na grijeh a nama na propast preselio na zemljišta crkava i puka, tri smo godine davali one desetine koje smo morali davati svetoj crkvi. Sve te kuluke i namete koji su naprijed spomenuti vršimo na silu, što naši pređi nisu nikada činili, i zato smo svi pali u siromaštvo. . . Ako nam pomogne gospodin car Karlo, možemo se spasiti, inače bolje nam je umrijeti nego ovako živjeti.« Tada reče vojvoda Ivan: »Za te šume i pašnjake o koji­ ma govorite ja sam mislio da kao svojina gospodina cara moraju služiti općem dobru. No ako vi sada to izjavljujete pod zakletvom, ja vam se više neću protiviti. Doprinos od ovaca neću ubuduće tražiti, osim kako je to prije kod vas bilo uobičajeno. Slično tome, što se tiče dara gospodinu caru ili rada ili plovidbe ili većeg kuluka, ako vam se čini teškim, neka toga više ne bude. Vaše ću vam slobodnjake vratiti prema zakonu vaših predaka i dopustit ću vam da držite slobodne ljude da budu pod vašom zapovijedi onako kako se ponašaju prema svakoj vlasti našega gospodara. Pod vašom vlašću neka budu došljaci koji su se naselili na vašem zemljištu. Što se pak tiče Slavena o kojima govorite, pođimo na zemlje na kojima obitavaju i razmotrimo gdje bi mogli obi­ tavati bez vaše štete pa neka tu obitavaju. Gdje pak nanose kakvu štetu bilo poljima, bilo šumama, bilo šikarju, bilo ma gdje, mi ćemo ih odatle izbaciti. Ako želite da ih otpremimo na takva pusta zemljišta gdje mogu boraviti bez vaše štete, neka ondje budu od koristi za opće dobro kao i ostali puk.« Tada smo se mi izaslanici gospodina cara pobrinuli da vojvoda Ivan dade zaloge da će popraviti sve gore navedeno: žirovinu, travarinu, kuluk, doprinose u naravi, zatim pitanje Slavena, teških poslova i plovljenja, a da zaloge preuzmu Damjan, Honorat i Grgur.

damus pecora et agnos; ambulamus navigio in Venetias, Ravennam, Dalmatiam et per flumina, quod numquam fecimus. . .................................................................................. Per tres vero annos illas decimas, quas ad S. Ecclesia dare debuimus, ad paganos Sclavos eas dedimus, quando eos super Ecclesiarum et populorum terras nos transmisit in sua peccata et nostra perditione. Omnes istas angarias et superpostas, quae praedictae sunt, violenter facimus, quod parentes nostri numquam fecerunt, unde omnes devenimus in paupertatem. . . Si nobis succurrit D. Carolus Imperator, possumus evadere; sia autem, melius est nobis mori quam vivere.« Tunc Joannes Dux dixit: »Istas silvas et pascua, quae vos dicitis, ego credidi, quod ex parte D. Imperatoris ia publico esse deberent; nunc autem, si vos jurati hoc dicitis,, ego vobis non contradicam. De collectis ovium in antea nonfaciam, nisi ut antea vestra fuit consuetudo, similiter et de xenio D. Imperatoris, de opere vel navigatione seu pluribus, angariis, si vobis durum videtur, non amplius fiat. Libertos Vestros reddam vobis secundum legem parentum vestrorum,, liberos homines vos habere permittam, ut vestram habeant commendationem, sicut in omnem potestatem Domini nostri: faciunt. Advenas homines, qui in vestro resederint, in vestra sint potestate. De Sclavis autem, unde dicitis, accedamus super ipsas terras, ubi resident, et videamus, ubi sine vestra damnietate valent residere, resideant. Ubi vero aliquam damnietatem faciunt sive de agris sive de silvis vel roncora, aut ubicumque, nos eos ejiciamus foras. Si vobis placet, ut eos mittamus in talia deserta loca, ubi sine vestro damno valeant commanere, faciant utilitatem in publico sicut et caeteros populos.« Tunc praevidimus nos Missi D. Imperatoris, ut Joannes Dux dedisset vadia, ut per omnia praelata superposta: glandatico, herbatico, operas et collectiones de Sclavis et de; angarias, vel navigationes emendandum et ipsas vadias recu­ peret Damianus, Honoratus et Gregorius.

42

33

IX

IX

ZADARSKI KARTULAR SAMOSTANA SV. MARIJE

CHARTULARE IADERTINUM MONASTERII SANCTAE MARIAE

odine od utjelovljenja Gospodina našega Isusa Krista tisuću šezdeset i šeste, dok je u Hrvatskoj kraljevao G kralj Krešimir, u Zadru bio biskupom Stjepan, a priorom u tom istom gradu Drago. Kad sam ja. Cika, kći Dujma i Vekenege, unuka priora Madija, žena Andrije, sina Papova, pošto mi je ubijen muž, ostala udovicom sa dvije kćeri, naime s Domnanom i Vekenegom, stadoh u svojem srcu razmišljati kako da ne upro­ pastim nasljedstvo u ovom prolaznom životu i da ne izgubim “budući vječni život. U tome mi se učini valjanom odluka da se ja sa starijom kćeri, naime s Domnanom, posvetim Bogu kao redovnica, a da mlađu kćer Vekenegu podvrgnem brač­ noj vezi. O toj sam odluci obavijestila rođenog brata i rođake koji su mi bili u blizini, biskupa Stjepana, priora Draga i Krnu, koji su u svemu tome sa mnom surađivali, mudro to uskladili i pomogli mi u onom što je trebalo odrediti. Kako im se moj postupak učinio korisnim, oni su održali zajedni­ čko vijećanje sa sugrađanima i, dobivši za taj moj naum pristanak Petra, presvetog opata sv. Krševana, i svih samostanaca, darovaše mi crkvicu sv. Marije Malene pred vrati­ ma zvanima »Belatina vrata«.

nno incarnationis domini nostri lesu Christi millesimo sexagesimo VI®, Cresimiro rege regnante Chroatiae et Stephano Iaderae praesulante ac Drago ibidem priorante. Ego Cicca, filia Doimi et Vekenege, neptis Madii prioris, uxor Andreae, filii Papae, post interfectionem mariti cum duabus remanens filiabus in viduitate, videlicet Domnana et Vekenega, coepi corde perpendere, qualiter istius caducae vitae non perderem hereditatem et futuram non ammitterem perpetuitatem sicque michi salubrius estimans consilium, ut ego cum maiori filia, scilicet Domnana, deo dicarer mo­ nacha, minorem vero Vekene[gam] maritali subderem iugo. Huius vero consilii fratrem germanum et consanguineos, quos habebam propinquos, feci michi conscios, Stephanum episcopum et Drago priorem et Crinam, totius mei actus cooperatores ac providos ordinatores et quae dictanda sunt adiutores. At postquam eis utilis est visa mea tractatio, ipsi communi cum concivibus habito consilio ac Petrum, sanctis­ simum abbatem sancti Chrisogoni, cum omnibus monachis huic innectentes meditationi donaverunt michi ecclesiolam sanctae Mariae ante portam Bellate. . .

X

X

KRALJ KREŠIMIR POTVRĐUJE POSJEDOVANJE DIKLA

CRESIMIRUS REX POSSESSIONEM HYCULI CONFIRMAT

a Krešimir, koji se drugim imenom nazivam Petar, kralj Hrvata i Dalmatinaca, objavljujem svima da mi se čini J pravednim da se ne poništavaju odredbe mojih starih pre­ daka, pogotovo one koje se tiču spasenja njihovih duša. Doznao sam naime da je moj pradjed Krešimir Stariji, među ostalim djelima, za spas svoje duše predao u trajan 64

A

go Cresimir, qui alio nomine vocor Petrus, Chroatorum rex Dalmatinorumque, notifico omnibus, quod iustum mihi videtur, ut statuta parentum meorum antiquorum non cassentur, maxime illa, que ad salutem eorum pertinent animarum. Comperimus namque in gestis proavi nostri Cresimiri maioris, quod pro remedio anime sue tradidisse

E

S Hrvatski latinisti I

65

posjed samostanu sv. Krševana neko zemljište u mjestu koje se zove Diklo, i to od hrasta koji se diže iznad Bijesne doli­ ne sve do međašnog znaka koji je zato smješten na tropuću prema Zablati. To su zemljište njegovi posjednici sigurno posjedovali u vrijeme samoga Krešimira, njegova sina Drži­ slava i njihovih moćnih banova, naime Pribine i Godemira, zatim u vrijeme Svetoslava i njegove braće, naime Krešimi­ ra i Gojslava, pa njegova sina kralja Stjepana, mojega oca, uz odobrenje slavnih banova koji su bili u njihovo vrijeme; tu su: Varda, Bosetrenhc i Stjepan Praska. Stoga određujem da njihove odredbe, od mene potvrđe­ ne, trajno ostanu na snazi. Ako pak poslije moje smrti po­ kuša tko to prekršiti, neka ga snađe gnjev vrhovnog suca i neka na dan strašnoga suda, stojeći na lijevoj strani, čuje što zavređuju opaka djela. Ovo je izvršeno u gradu Ninu pred ovim svjedocima: Boleslav, dvorski župan, svjedok, Adamac, ninski župan, svjedok, Vukac, lučki župan, svjedok, Voleša djed, svjedok, Budac posteljnik, svjedok, Ivan, kraljev kapelan, svjedok, Zovac volar, svjedok, Dragonja štitonoša, Djedovit vinotoča, Grubonja dekan, svjedok. Ja Adam, opat sv. Bartula, napisah ovo po zapovijedi kralja, mojega gospodara.

monasterio sancti Chrisogoni territorium aliquod in loco, qui dicitur Hyculus, a quercu, que stat supra vallem Rabio­ sam, usque ad stafilum, qui hac de causa situs est in trevio, quod est contra Sablatam, perpetuo possidendum, quod tutum possessoribus suis mansit tempore ipsius et filii eius Dirzislai et eorum potentibus banis, videlicet Pribyne et Godemiri, et temporibus Svataslao et eius fratrum, scilicet Cresimiri et Goyslavi, et filii eius regi Stephani, patris mei, faventibus nobilibus banis, eorum qui fuere temporibus; hi sunt: Varda, Bosetrenhc et Stephanus Prasca. Unde sanccimus eorum sancciones a nobis roboratas perpetuo perma­ nere. Si quis autem post nostrum obitum ista violari temp­ taverit, supremi incurrat iudicis iram et in orrendi examinis die sinistrum possidens locum audiat, que sinistris merentur. Actum est hoc in Nona civitate his coram testibus: Boleslaus tepci testis, Adamizo Nonensis iupanus testis, Viakizo iupanus de Luca testis, Volesa dad testis, Budiz postelnic testis, Iohannes regis capellanus testis, Zoviz volar testes, Drugona scutobaiulus, Dodavit vinotoc, Grubona decanus testis. Ego Adam, abbas sancti Bartholomei, scripsi iussu regis, domini mei.

XI

XI

KRALJ PETAR KREŠIMIR DARUJE SAMOSTANU SV. KRŠEVANA U ZADRU OTOK MAUN

CRESIMIRUS REX IADERENSI MONASTERIO S. CHRYSOGONI INSULAM MAUNI DONAT

udući da izuzetna Božja uzvišenost podjeljuje najviše i najniže zemaljske časti ne samo prema zaslugama nego i po nedokučivoj raspodjeli te na neistraživ način uzvisuje one koji zaslužuju da budu uzdignuti a odveć uznositim oholicama lomi šiju, da bi se i trajno održao neizreciv sud ne­ izreciva suca i da bi zemaljske vlasti dijelila odluka Svemo­ gućega proizlazeći iz neiscrpna vrela, zato ja Krešimir, koji po milosti Božjoj upravljam Hrvatskom i Dalmacijom i vla­ dam kraljevstvom svoga djeda, blage uspomene kralja Kre­ šimira, i svog oca, kralja Stjepana, što se sretno odmara

oniam divinitatis eximia celsitudo summos ac minimos non modo pro meritis, verum etiam dispensatione nda terrenos largitur honores et modo investigabili elevat sublimandos et sublimiorum superborum colla pes•undat, ut ineffabilis iudicis ineffabile quoque iudicium perseveret et omnipotentis discrecio ex inexhausto proce­ dens fonte terrena dispenset imperia, ideo ego Cresimirus divina gratia largiente Chroatie atque Dalmatie iura guber­ nans atque avi mei beate memorie Cresimiri regis patrisquemei regis Stephani in Elisio campo feliciter quiescentis ha-

66

67

B

S

na Elizijskim poljanama, godine od utjelovljenja Isusa Kri­ sta, gospodina našega, 1069, indikcije 7, epakte 25, trećeg dana u sedmici, dok sam boravio u svom dvoru u Ninu za­ jedno sa svojim županima, dvorjanima i banovima, pa s ka­ pelanima našega kraljevskog dvora, stadoh razmišljati kako bi svemogući Bog očuvao povjerenu mi upravu nasljednoga kraljevstva i kako bi dušama mojih prethodnika dao vječni pokoj. Pronašao sam da među djelima milosrđa nema ni­ čega dostojnijega niti Bogu milijega nego iz našega zemalj­ skog dvora posjedima i primjerenim darovima nadarivati svete domove stanovnika neba i svetaca. Stoga, budući da je svemogući Bog proširio naše kraljev­ stvo na kopnu i na moru, odlučismo i spremno utanačismo da ćemo imanjima i posjedima obdariti samostan svetog mučenika Krševana, čije tijelo počiva među zidinama tamoš­ njega grada. Kako smo ujedno među djelima svojih prethodnika, i to najvrsnijih kraljeva, pronašli da su spomenuti samostan nadarili vrlo brojnim poljima i zemljištima, zato mi, ni u čemu ne skrećući s puta svojih prethodnika, za spas duše svoje i svih svojih pokojnika pružamo i ovom darovnicom stalno darivamo tebi, blaženom Krševanu, slavnome mučeniku, a preko tebe dostojnom opatu tvoga svetog doma, gospodinu Petru, svoj vlastiti otok u našem dalmatinskom moru koji se zove Maun i kojemu s istočne strane leži otok što se puč­ kim slavenskim jezikom naziva Vir, da ga zauvijek i bez ikakva ljudskog uznemirivanja drži i posjeduje spomenuti samostan svetog mučenika. Tako je naime odredila moja volja uz pristanak i molbe svih velikaša našega kraljevstva. Da bi pak ova naša darovnica zauvijek ostala čvrsta i dovijeka trajala, osnažujemo je svojim vlastitim svjedočan­ stvom i svjedočanstvom naših biskupa zajedno s potvrdom i zaštićujemo je od povrede određujući: Koji god smrtnik, ne mareći za Božji sud i rušeći naše kraljevsko dostojanstvo, bude ikada htio nepromišljenom drskošću uznemirivati sa­ mostan sv. Krševana zbog spomenutog otoka, koji smo mu prepustili na temelju naše kraljevske vlasti, i time bude htio gaziti naša prava, neka ga snađe srdžba za srdžbom budućeg suda i neka na tom posljednjem sudu bude krivac pa neka zajedno s Herodom, Judom i Simonom vračem dobije za vječnost svoj dio kazne, neka upadne u društvo Antikrstovo

benas regni retinens anno dominice incarnationis lesu Christi domini nostri MLX®VIIIIB, indictione VII, epacta vero (XX)V, concurrente III in nostro Nonensi cenaculo residens una cum nostris iupanis, comitibus atque banis, capellanis etiam nostre regalis aule cogitare cepi, qualiter omnipotens deus hereditarii regni michi concessa guberna­ cula conservaret et animabus meorum predecessorum requiem etemam donaret, inveni nichil in operibus misericordie dignius nichilque deo acceptabilius quam ex nostra ter­ restri aula supernorum civium atque sanctorum sacrata habitacula possessionibus muneribusque ditare condignis. Igitur quia deus omnipotens terra marique nostrum prolongavit regnum, decrevimus et promcto animo stabilivi­ mus monasterium sanctissimi G(risogoni) martiris, cuius venerabile corpus infra eiusdem civitatis menia requiescit, prediis atque possessionibus honorare. Simul quia in gestis antecessorum nostrorum, regum scilicet excellentissimorum in campis et territoris plurimis predictum monasterium invenimus privilegiatum, nos ergo a predecessoribus nostris in nullo deviantes pro remedio anime mee meorumque omnium defunctorum offerimus et stabiliter huius tenore donamus tibi beatissimo G(risogono), martiri glorioso, et per te domino Petro, tue sancte aule digno abbati, nostram propriam insulam in nostro Dalma­ tico mari sitam, que vocatur Mauni, cui ex orientali parte adiacet insula, que in vulgari Sclavonico Veru nuncupatur, ut eam habeat et possideat in etemum absque cuiusque mortalium inquietudine predictum sanctissimi martiris mo­ nasterium; nam sic bona nostra decrevit voluntas annuen­ tibus et supplicantibus universis nostri regni principibus. Ut autem hec nostra donatio in etemum fundetur et stabilitate perpetua perseveret, eam nostra nostrorumque episcoporum attestatione simulque cima testatione astringi­ mus et inviolabiliter premunimus statuentes, ut, quicumque mortalium, immemor divini examinis et perversor nostre regie dignitatis, voluerit unquam ausu temerario de predicta insula a nobis regaliter concessa monasterium sanctissimi G(risogoni) inquietare simulque nostra iura confundere, incurrat iram super iram futuri iudicii et sit reus in con­ spectu extremi examinis cum Herode, luda et Simone mago portionem in etemum habiturus et Antichristi consortium

68

69

i neka ga stigne vječno prokletstvo od svemogućeg Boga i svetih apostola, od cijelog zbora svetaca i od blaženoga Krševana, te neka našem kraljevskom dvoru i kralju našem nasljedniku, koji god bio, županima, dvorjanima ili banovi­ m a plati globu od 100 zlatnih libara i neka u našem kraljev­ stvu bude trajno beščastan. Ja Krešimir, kralj Hrvatske i Dalmacije, ja Stjepan, biskup zadarski, potpisasmo. Ovo su imena svjedoka koji su sudjelovali u tom činu: Adamac, župan ninski, svjedok; Boleslav, dvorski župan, svje­ dok; Vukac, župan lučki, svjedok; Voleša, djed, svjedok; Bu­ dae, posteljnik, župan bribirski, svjedok; Ivan, kraljevski kapelan, svjedok; Petar, kraljevski dvorski sudac, svjedok; Studec, kraljevski vinotoča, svjedok; gospodin Leon, carski protospatar i katapan cijele Dalmacije, svjedok; Želislav, su­ dac ninski, svjedok; Adam, redovnik, opat sv. Bartola, svje­ dok; Petar, župan sidraški, svjedok; Dragomir, župan cetin­ ski, svjedok; Andrija, prior biogradski, svjedok. Ja Anastazije, sastavljač ove isprave, biskup hrvatski i kancelar kraljevskog dvora, po zapovijedi i želji spomenuto­ ga kralja, moga gospodara, sretno napisah i potvrdih u gra­ du Ninu. Amen.

•possessurus ab omnipotente deo sanctisque apostolis et a cuncto sanctorum cetu et beatissimo G(risogono) maledi­ ctionem accipiat sempiternam et nostre regali curie, qui­ buscumque successoribus meis regibus, iupanis, comitibus sive banis componat libras auri C et in nostro regno perpe­ tuo sit infamis. t Ego Cresimir rex Cru(atie) atque Dal(matie). t Ego Stephanus, Iadre episcopus, subscripsi. Et hec sunt nomina testium, qui in hoc facto interfuerunt: f Adamgo, Nonensis iupanus, testis; Bolesclaus, curialis comes, testis; Viachigo, iupanus de Luca, testis; f Volessa dad, testis; Budec postelnig, Berberensis iupanus, testis; Iohannes, regis capellanus, testis; Petrus, regalis curie iudex, testis; Studes, regalis pincerna, testis; dominus Leo, impe­ rialis protospatarius ac totius Dalmacie catapanus, testis; Salvisclavus, Nonensis iudex, testis; Adam monacus, sancti Bartholomei abbas, testis; Petrus, iupanus de Sidraga, testis; Dragomir, iupanus de Cetina, testis; Andreas, Belgradensis prior, testis. f Ego Anastasius, huius cirographi dictator, Cruatensis episcopus et aule regie cancelarius, iussu et voluntate predicti domini mei regis scripsi et confirmavi feliciter in civi­ tate Nona. Amen.

XII

XII

SUPETARSKI KARTULAR

CHARTULARE SANCTI PETRI

ime Kristovo, godine 1080. od njegova utjelovljenja, indikcije pak VIII, a u vrijeme gospodina Lovre, po­ U štovanoga nadbiskupa splitske stolice, hrvatskoga kralja Zvonimira i priora Valice. Ja, Petar Crni, sin Gumajev, zajedno sa svojom ženom -gospođom Anom, kćerkom Maja Fave, po nadahnuću božan­ ske milosti i oslanjajući se na spasonosni savjet veoma mno­ gih slugu Božjih, radi svojih pokojnika i radi oproštenja gri­ jeha stvorismo odluku da po običaju vjernika od svoga vla­ stitog imutka damo svemogućem Bogu jedan dio prema svojim mogućnostima. Odredili smo da uz pomoć Božju to do kraja izvršimo. 70

n Christi nomine et eiusdem incarnationis. Anno millesi­ mo octogesimo, indictione vero VIII. Temporibus quo­ que domni Laurentii, venerabilis Spalatinae sedis archiepiscopi, regi Chroatorum Suinimiri, nec non Valizze prioris. Petrus ego Zerni, qui et Gumay filius, una cum domina Anna mea coniuge, filia scilicet May Favae, divina docente clementia ac plurimorum dei servorum fulti consilio, salu­ bre causa nostrorum defunctorum immo delictorum redemp­ tionis innivimus consilium, quatinus de nostro proprio con­ questu, more fidelium, omnipotenti deo pro posse nostro aliquam portionem offerre possemus. Quodque deo iuvante expleri diffinivimus.

I

71

Na mjestu dakle, koje se naziva Selo, oko crkve sv. Stjepana, koja potpada pod vlast našega gospodina, naime blaženog Dujma, započeli smo graditi crkvu u čast apostola Petra, poglavice svih apostola, i nju smo Božjim dopušte­ njem uz mar majstora i dovršili. Kad je najposlije bila goto­ va, pozvali smo već spomenutog nadbiskupa i ostale službe­ nike božanskog reda i zamolili da bude posvećena 11. listo­ pada. Na tu svečanost dođe vrlo mnogo Splićana i Hrvata radi oprosta ili odrješenja od grijeha. Tada gore spomenuti nadbiskup zajedno s ostalim svojim pomoćnicima, koji su uz njega stajali, stade na temelju božanskog ovlaštenja tra­ žiti od nas nadarbinu za tu crkvu. Mi pak prema svojim si­ lama i svojoj mogućnosti darovasmo što joj je god prema izjavi tih slugu Božjih bilo potrebno.

Igitur in loco, qui dicitur Selle, circa ecclesiam sancti' Stephani, quae ditioni domini nostri, videlicet beatissimiDomnii, subiacet, cepimus ad honorem principis apostolo­ rum omnium Petri apostoli ecclesiam construere, quamquedeo permitente studio artificum complevimus. Denique iam peracta, convocato presule iam memorato caeterisque mi­ nistris ordinis divini, V. idus mensis Octubris, eandem con­ secrari rogavimus, ad cuius sollempnitatem quam plurimi Spalatinorum Chroatorumque virorum gratia remissionis seu absolutionis venerunt. Deinde auctoritate duce divina prephatus archiepiscopus cum caeteris sibi astantibus mi­ nistris pro dotis eiusdem ecclesie nos exigere cepit. Nos vero, pro viribus et nostro posse quaecumque tamen necessaria eiusdem dei servis dictantibus erant, optulimus ibi.

Međutim poslije dugog niza godina razboljeh se tako da nije bilo nikakve nade da ću ozdraviti. Zato se za vrijeme same bolesti zavjetovah da ću, ako od te bolesti ozdravim, u spomenutoj qrkvi apostola Petra dati sebi ošišati glavu i da ću obući redovničku haljinu sv. Benedikta. Tako sam od­ ređenjem Božje milosti ustao iz kreveta. Na savjet i uz pomoć nadbiskupa Lovre i ostalih svećenika postavili smo svoga sinovca gospodina Grgura za opata u gorespomenutoj crkvi. I svoj zavjet ispunio sam uz pomoć Božju. A kad smo počeli graditi zgrade, koje su bile potrebne braći redovnicima, i njih smo uz potporu Božju dovršili. Zbog toga smo na savjet spomenutog opata i ostale braće htjeli podići majur za naše sluge na navedenoj glavici, koju sam nabavio od Miroslava i od Mihajlovih sinova. No Vukići i dvornik Prodan sa svim Tugaranima, iz zavisti i raspaljeni đavolskom strašću, stadoše se protiviti tome govoreći: »Ti ne smiješ graditi majur na glavici jer je ona naša.« A ja im odvratih: »Dolina i glavica, počevši od S&lina pa do Zatilja, sve je to moje, jer sam kupio od Miroslava pred valjanim svjedocima.« Upravo u to vrijeme dođoše u naše krajeve kralj Slavac, ban Petar i Zaruba zbog razmirice između Slavca i Ljubomira. Zato nas svi Tugarani pozvaše pred te sad spomenute muževe. Tad se stadoše prepirati s nama pred Slavcem, Petrom i Zarubom, koji su stolovali u crkvi sv. Petra u Omi-

Nam post multorum annorum curricula decidi in infir­ mitate, ut nulla spes evadendi esset; ideo votum vovi in ipsa infirmitate, ut si ego convalescerem de infirmitate, in prefata ecclesia Petri apostoli ibi me totonderem et habitum beatissimi Benedicti reciperem. Igitur dispensante divina, clementia surrexi de lectulo et consilio et adiutorio Lauren­ tii archiepiscopi, ceterrorum clericorum in supra nominata ecclesia domnum Gregorium, nostrum nepotem, abbatem or­ dinavimus; et hoc quod vovi, auxilio dei adimplevi. Sed cum coepimus aedificare domos quas necessaria erant fratribus aminiculo dei consumavimus. Quapropter consilio memorati abbati aliorumque fratrum voluimus in nominato Monticellum, quod comparavi a Miroslavo et a filiis Michahelis, vicum construere nostris famulis, ceperunt Uilkiki nec non Prodanus dvomico cum omnibus Tugaraniscausa invidie zeloque diaboli inflammati resistere dicentes: »Non licet tibi construere vicum in Monticellum, quia noster est!« Et ego illis: »Vallem et montem incipiente ex Saline usque Satilie, omnia mea sunt, quia emi a Miroslavo coram idoneis testimoniis.« Attigit eo tempore venire in nostris partibus Slavizo rex et Petrus banus nec non Sarubba causa discordiae, quae erat inter Slauzo et Lubomiro. Unde vocaverunt nos ante hos nominatos viros omnes Tugarani; residentibus in eccle­ sia beati Petri quae sita est in Olmisi, scilicet coram Slauzonec non Petro et Sarubba, ceperunt altercare nobiscum, e t

72

73

ršu. Ovi presudiše da od navedenih svjedoka pozovem tri važnija, naime svećenika Petra Pšenicu, Formina Platimisu i đakona Dujma Bocu. Pođoh dakle u Split i dovedoh ih sa sobom. Oni se popeše do spomenutih Stinica i pred đakonom Dabrom, sinom Ditovim, svećenikom Dominikom Mačikom, svećenikom Runtinom, Dujmom, sinom Ječamoče, Oliverijem, Rugatom, Vučinom, Domanegom, Dabrom Petrićevim, Krnom iz Tugara i Draganom Tustokose posvjedočiše, kako je gore rečeno, da je glavica i dolina od Sblina sve do vino­ grada Tustokose u cijelosti naša.

ita nobis iudicaverunt, ut ego vocarem tres meliores ex prefatis testimoniis, videlicet presbiterum Petrum Piseniza, et Forminum Platimisse nec non diaconum Duymum Bocae. Igitur habii Spalatum, mecumque adduxi eos et ad nomi­ natas petras ascenderunt et ita, ut supra scriptum est, quia Monticelum et vallem, et incipiente a Saline usque ad vineam Tilsto Cosse, totum nostrum esse testificaverunt coram Dabro diacono filio Diti, presbitero Dominico Macica, presbitero Runtino, Duymo filio Iezamoza, Oliverio, Rugata, Ulcina Damanego, Dabro Petriti, Kerna de Tugari, Drugana Tilsto Cosse.

XIII

XIII

OGRANIČENJE MIRAZA U DUBROVNIKU

DE MULIERUM DOTE RAGUSII RESTRINGENDA

odine od utjelovljenja Gospodinova tisuću dvjesta tri­ deset pete, dana 13. mjeseca travnja, u Malom i Veli­ kom vijeću, sakupljenom po običaju putem zvona, i u skup­ štini sazvanoj na zvuk zvona na javnom mjestu, Petar Balislavin, zamjenik dubrovačkoga kneza, suci i savjetnici iz Malog i Velikog vijeća i dubrovački puk više su puta odredili i odobrili da odsada ubuduće nitko ne smije dati nijednoj ženi u ime miraza više od dvjesta perpera i da za ukras glave, ušiju i ruku može dati samo vrijednost od deset zlat­ nika, i to u zlatu ili u srebru ili u biserju prema svojoj volji, ne uračunavši u to rupce i koprene. Ostalih ukrasa od zlata, srebra i biserja imaju se kaniti i zaručene i nezaručene dje­ vojke. No mladenka može da se obuče kao plemkinja po običaju grada Dubrovnika.

G

nno incarnacionis Domini millesimo ducentesimo trice­ simo quinto, mensis Aprilis tercio decimo die intrante, A in Consilio parvo et magno more solito per campanam coadunato et ordinata curia cum sonitu campane in puplico foro, a Petro de Ballislava vicecomite Ragusiensi et a iudicibus et consiliariis de parvo et magno consilio et populo Ragusino statutum et laudatum est multis vicibus, ut amodo in antea nullus dare debeat alicui mulieri plus quam ducen­ tos perperos nomine parchivi et non debeat dare nisi tantum decem pensas auri pro ornamento capitis, aurium et manu­ um et hoc in auro vel argento vel perlis secundum volunta­ tem suam non computatis fazeolis et zepeys, alia autem ornamenta de auro, argento et perlis tam a desponsatis quam a puellis non desponsatis deponantur. Sponsa vero possit indui more nobilis domine secundum consuetudinem civi­ tatis Ragusane.

Onoga dana kada mladenka odlazi u muževljevu kuću može se ukrasiti i okititi po svojoj volji i tako okićena može .ostati najviše osam dana. Nadalje, mladoženja je obično .držao uza se dva druga čitavu sedmicu, a mladenka na isti način dvije družice. Neka ih sada drže najviše tri do četiri .dana. Nadalje, mladenka je obično išla do sv. Ilije i ondje strašila novac. Toga neka više ne bude.

Et eo die, quo sponsa vadit ad domum viri, coronetur et ornetur secundum voluntatem suam et sic possit manere per octo dies et non plus. Item consueverat sponsus tenere duos socios per totam ebdomadam et sponsa eodem modo tenere duas socias, quod non faciant nisi per tres dies vel quatuor ad plus. Item consuevit ire sponsa ad sanctum Heliam et facere ibi expensas, quod amplius non fiat.

74

75

Ako se koji čovjek ili koja žena ogriješi o neku od gornjih naredaba iz naivnosti, neznanja ili nekako nesvjesno, neka ne budu krivi. Koji god muškarac ili žena budu optu­ ženi da su potajno ili javno dali ili primili u ime miraza više nego je rečeno ili koji god muškarac bude optužen ili koja god žena optužena da su se ogriješili o neku od navedenih zabrana, mogu se, da bi se opravdali, braniti uz pet svjedo­ ka pred presvetim Božjim evanđeljem. Budu li optužene obje strane, svaka se od njih radi opravdanja može uz pet svjedoka braniti pred presvetim Božjim evanđeljem. 0 tome je sačinjeno više isprava, ova i još druge, no ova se isprava ne može poništiti nikakvim svjedočanstvom. Ovo su svjedoci: Ivan Bogdan, Velcije, sin Ivana Vladimirova, Binzola, sin Bodace, i Andrija, sin Balislavin. Ja Paskal, svećenik i općinski notar, ovo sam pod za­ kletvom zapisao, svjedok sam i u tome sam sudjelovao.

Si quis vero vel si qua mulier ex simplicitate vel ignoTancia vel non certa consciencia contra aliquod supradictoiu m faceret, in aliquo non teneatur, et quicunque accusatus fuerit vir vel mulier, quod absconse vel puplice dederit vel acceperit plus quam dictum est nomine parchivi, et si quis vel si qua mulier accusatus vel accusata fuerit, quod fecerit •contra aliquod supradictorum, ad excusacionem sui possit s e defendere sexta manu sua ad sacrosancta Dei evangelia, ■et si ambe partes accusate fuerint, unaqueque per se ad excusacionem sui possit se defendere sexta manu sua ad sacrosancta Dei evangelia. De hoc autem facte sunt plures •carte hec et alie, hec autem carta nullo testimonio rumpi possit. Hii sunt testes: Johannes Bogdanus et Velcius Iohannis Bladimiri et Binzola Bodatie et Andreas Ballislave. Et ego presbiter Pascalis et communis notarius iuratus scriptor sum et testis et in his interfui.

XIV

XIV

MILECIJEVI STIHOVI

MILETII VERSUS

alo kasnije, dok je u Dubrovniku čast nadbiskupa imao Vitale, a čast suca Lampredije, bili su zajedno preni­ jeti u Dubrovnik tjelesni ostaci Lovre, ali ne onoga koji je bio pečen na žeravici, te Andrije i Petra, ali ne Kristovih učenika, koji su se bili ukazali Kotoranima. Zajedno s nji­ ma, kako je utvrđeno, pronađena je i glava sv. Vlaha kad je tekla godina tisuću dvadeset šesta. Ove je stihove sastavio Milecije, koji je tome bio svjedokom. Neka sretno žive oni kojima je slobodno da u mnoštvu žive ovdje. Neka te moći gledaju i takvim ih doista smatraju.

M

76

ost modicum tempus, Vitale Metropolitano, Iudice Lampredio residentibus urbe Rhagusa, Corpora Laurenti, sed non illius adusti, Andreae, Petri, non Christi discipulorum, Catharinis ostensa, simul translata fuerunt. Cum quibus et Blasii constat caput esse repertum, Millenus vicenus sextus cum foret annus. Hos versus edidit Miletius hic, inde testis. Vivant felices, quibus hic licet esse frequenter: Tales reliquias videant habeantque revera.

P 5

UO

77

XV

XV

BAN PAVAO, NJEGOV BRAT I SINOVI OBEĆAJU ZAŠTITU KNEZU HRVATINU

PAULUS BANUS EIUSQUE FRATER ET FILII HORVATINO COMITI FIDEM PROMITTUNT

i, Pavao, hrvatski ban, i Mladen, bosanski ban, i Mladen, knez Triju polja i čitave zemlje Huma, i Juraj, splitski knez, i Pavao i Grgur, knezovi, sinovi spomenutoga gospodi­ na bana Pavla, obavješćujemo ovom ispravom sve one kojih se to tiče da — položivši osobno zakletvu na tijelo Gospo­ dina našega Isusa Krista i na životvomo drvo Križa — obećajemo da ćemo uzeti u zaštitu plemenitog muža Hrvatina, kneza Donjih krajeva Bosne, našega ljubljenog i vjernog pri­ jatelja, i njegove sinove i da ćemo ih dužnom uobičajenom ljubavlju pratiti, zakriljivati, poštovati i ljubiti. Njegove utvrde, imanja i posjede nećemo primiti ni od njega ni od njegovih sinova i nećemo ih umanjivati, štaviše, neka bude siguran za osobu i imanja svoja i svojih sinova, pa neka kod nas uživaju potpunu slobodu u sigurnosti, osim ako se — ne dao Bog — prema nama pokažu očevidno nevjerni. Da bi gore spomenuta zaštita, naše obećanje i jamstvo sigurnosti ostali zauvijek čvrsti, ja, spomenuti Pavao, hrvat­ ski ban, kao stariji srodnik, senior i otac naređujem i spo­ menutom Mladenu, bosanskom banu, predragom svojem bratu, i svojim spomenutim sinovima pod kaznom gubitka mojeg blagoslova da se prema spomenutom knezu Hrvatinu, njegovoj braći i sinovima moraju u potpunosti pridržavati svega naprijed izloženoga, a ako u tim obećanjima pokušaju što izmijeniti, neka samim tim činom upadnu u prokletstva svemogućeg Boga, svih svetaca i mene osobno. Na sjećanje i na veću čvrstoću toga izdao sam ovu is­ pravu potvrđenu mojim pečatom. Dano u Splitu, na zemljištu braće dominikanaca, sutra­ dan po Uskrsu godine Gospodnje tisuću trista četvrte.

os Paulus, banus Croatorum, et Mladinus, banus Bosnensis, ac Mladinus, trium camporum et tocius terre N Hlim, Georgius Spalatensis, Paulus et Gregorius comites,, filii dicti domini Pauli bani, significamus, quibus expedit, te­ nore presemcium universis, quod prestito corporali iuramentosuper corpore Domini nostri Ihesu Christi et vivifice crucisligno, promittimus ad fidem nostram nobilem virum Horvatinum, comitem de inferioribus confiniis Bosne, conpatrem nostrum dilectum et fidelem, ac eius filios debita, sincera ac assueta dileccione prosequi, confovere, diligere et amare, ac quod castra ipsius, bona ac possessiones non recipiemusab eodem nec ab eius filiis neque minuemus, immo non dubitando de sua persona et suorum filiorum atque bonis,, omnimoda securitatis aput nos gaudeant libertate, nisi, quod absit, infidelitatem facerent nobis manifestam. Et, ut supradicta fides, nostra promissio et assecuracioin sua semper permaneat firmitate, nos Paulus, banus Cro­ atorum predictus, tamquam maior et senior atque pater tam prefato Mladino, bano Bosnensi, fratri nostro karissimo, quam filiis nostris nominatis sub pena benediccionis nostre iungimus, quod prenotata omnia nominato Horvatino comiti ac eius fratribus et filiis ad plenam debeant illese observare et, si aliquid de promissis inmutare attempta­ rent, omnipotentis Dei et omnium sanctorum atque no­ stram incurrant malediccionem ipso facto. In cuius rei memoriam et maiorem firmitatem presentes litteras concessimus sigillorum nostrorum munimine roboratas. Datum Spalati in loco fratrum Predicatorum, in crasti­ no resureccionis Domini, anno Domini millesimo trecente­ simo quarto.

78

79

M

XVI

XVI

STATUT ZAGREBAČKOGA KAPTOLA

STATUTA CAPITULI ZAGRABIENSIS

I.

1.

KOLIČINA I PLAĆANJE KUNOVINE

DE QUANTITATE ET SOLUCIONE MARTURINARUM

metovi tih i drugih sela na našim posjedima nazivaju se kunovnjaci po tome što su nekoć takvi pojedinci bili dužni davati svojim gospodarima jednu kožu kune svake godine. Stari naime u ovim krajevima smatrahu takve kože finijima za pođstavljanje odijela. Mjesto tih koža počelo se tokom vremena plaćati 17 do­ brih banskih denara po komadu. A kad se kaže dobrih ban­ skih denara, time se u običnom govoru razumijevaju takvi koji uvijek vrijede 12 malih bagatina svaki. No budući da u novije vrijeme nije uobičajeno kovati novac kojemu bi je­ dan denar mogao vrijediti 12 bagatina, neka zato jedna kunovina iznosi bar odsada 18 denara. To su nam dužni plaćati pojedini naše kunovnjaci, a po­ jedini predijalci dvije trećine tog iznosa, dok jedna trećina ostaje njima, i to u roku od 15 dana nakon provedenog oporezovanja, kako to vrijedi i za bilo koje druge prihode koji se za nas običavaju unositi u porezni popis ili registar po­ svuda na našim posjedima. Ako u međuvremenu neki kmetovi pobjegnu, a ne plate gore navedeni porez, naš dekan, čijem se nemaru to najviše pripisuje, morat će platiti ono što bi još imali da plate kme­ tovi naše zajednice. Što se pak tiče svote koju budu morali platiti kmetovi naših predijalaca, ili koja ostane neplaćena, ima naš dekan prisiliti predijalce da je oni sami plate u vri­ jeme kad je uobičajeno plaćanje, naime, kad se radi o ku•novini, oko Martinja koje pada zimi, kako je to ustanovljeno d određeno odavna, naime od godine Gospodnje 1300.

oloni harum villarum et aliarum in nostris tenutis vocantur martinarii ex eo, quia olim tales singuli obli­ C gabantur suis dominis dare unam pellem marturine an-

K

80

nuatim. Antiqui enim harum parcium reputabant nobiliores pelles tales pro subducturis vestimentorum, pro quibus pel­ libus singulis processu temporum ceperunt solvi decem et septem boni denarii banales; et ubi dicuntur boni denarii banales, hii tales intelliguntur in comuni vocabulo, quod singuli semper valeant XII parvulos bagatinos. Et quoniam modernis temporibus non consvevit fieri moneta, de qua unus denarius valere possit XII parvulos, ideo saltem faciat amodo una marturina denarios decem et octo. Hac solucione singuli nostri marturinarii nobis et predialium nostro­ rum eciam pro duabus partibus, tercia eisdem remanente, tenentur infra dies quindecim a tempore dicacionis earumdem, sicut et aliorum reddituum quorumcumque, qui di­ cari seu regestrari consveverunt pro nobis in nostris tenutis ubicumque ita, quod si aliqui coloni interim affugerint, non facta solucione de premissis, ex tunc id, quod restabit sol­ vendum de colonis comunitatis nostre, decanus noster per­ solvere tenebitur, cuius negligencia in hoc principaliter ar­ guitur. Illud autem, quod solvendum fuerit vel solvendum restabit per colonos predialium nostrorum, ipsi prediales solvere conpellantur per decanum eo tempore, quando con­ svevit fieri talis solucio, scilicet circa festum beati Martini iemalis, quantum ad marturinas, prout hec inveniuntur fuisse statuta et ordinata ab olim, videlicet anno domini M. trecentesimo.

^ Hrvatski latinisti I

81

2. OBAVEZNE SLUŽBE KMETOVA NA IMANJIMA KANONIKA sto tako dužni su kmetovi kanoničkog imanja u proljeće svojem gospodaru dva dana orati i sijati zob, nju ili dru­ go žito dva dana plijeviti, dva dana žeti, spremiti u ambar i, pošto je drugi na gospodarov trošak ovrše, dopremiti na svoj trošak u Zagreb kamo gospodar naredi. Jednako su dužni u jesen sijati žito i obavljati druge poslove kako je rečeno o zobi, uz tu izričitu napomenu da je jedan jaram volova, što se tiče oranja, dužan raditi dva dana, a svaki se gospodar mora time zadovoljiti. Isto tako dužni su jednako obavljati poslove u vinogra­ du, naime dva dana obrezivati, dva dana kopati, dva dana namještati kolce, dva dana okopavati i dva dana čistiti loze i vezivati ih pa taj posao jednako obaviti još dva puta. Za kanonički vinograd mora svaki kmet dati dvjesta kolaca i namjestiti ih u vinogradu na svoj trošak. Isto tako svaki je dužan raditi kod branja i gnječenja grožđa koliko više može, ali ipak tako da ne pretjeruje i da zbog toga ne zanemari vlastito imanje. Svaki je dužan dovesti u Zagreb jedan sud vina i smje­ stiti ga, kamo gospodar zapovjedi. No ako kmetovi imaju mnogo volova, tada mogu opravdano biti prisiljeni da dovezu u Zagreb više vina nego je gore navedeno, ali treba pom­ no voditi računa o ljudima i njihovim imanjima kao i o to­ me da zbog toga ne zapuste svoju zemlju. Isto tako dužni su kositi travu dva dana, sabrati je i dopremiti u Zagreb kamo gospodar zapovjedi. Dužni su ta­ kođer ograditi svom gospodaru kuriju ili vrt kad god to bude potrebno, ali, razumije se, ne pretjerujući, naime da ne budu opterećeni više nego što su obvezani. Isto tako dužni su voziti gospodaru iz šume drvo za po­ dizanje zgrada kad mu bude potrebno, ali tako da ne budu preopterećeni. Čini se da je dosta da onaj koji ima jednog vola doveze jedna kola, koji ima dva, dvoja kola itd. Isto tako dužni su takvi kmetovi umjereno podvoriti svoga gospodara i dati mu konak kad dođe u selo. čini se da je potpuno dosta i u redu ako se to desi dvaput u godini.

I

82

2. DE SERVICIIS COLONORUM, QUIBUS TENENTUR SUIS DOMINIS CANONICIS DE IPSORUM PREDIIS

tem coloni predii canonicalis tenentur duobus diebus in vere arare domino suo et seminare avenam et eam duo­ bus diebus vel aliam extirpare et duobus diebus metere et in oreum recondere ac tritulatam per alios expensis domini reponere Zagrabie suis expensis pro domini voluntate et ad idem tenentur in autumpno inseminando frumentum et alia facere, ut est dictum de avena, hoc expresso, quod singula iuga boum, quantum ad arare singulis tenentur duobus die­ bus, de quibus quilibet dominus debet contentari. Item eodem modo tenentur ad opera vinearum, scilicet duobus diebus putare, aliis duobus ligonizare, aliis duobus palos ponere, aliis duobus iterum ligonizare secundo, aliis duobus purgare vites et ligare et similiter secunda et tejrcia vice, et pro vinea canonicali debet quilibet colonus dare pa­ los ducentos eosque ponere in vinea suis expensis. Item quilibet tenetur colligere uvas et vinum expri­ mere, quantum plus sufficere potest bono modo, per hoc sua non negligendo, ducereque quilibet imam vini tunellam Zagrabiam et reponere pro sui domini voluntate, nisi coloni habundarent bobus, quo casu possunt iuste cogi ad ducen­ dum de vino plus Zagrabiam quam supra dicitur, consideracione bona habita ad personas et alia bona eorumdem, et quod sua per hoc non negligantur. Item tenentur falcare fenum, scilicet singulis duobus diebus et illud congregare reponereque Zagrabie pro domini voluntate. Tenentur eciam sepire curiam domini sui vel ortum, quociens necesse fuerit, intelligendo bono modo, scilicet ne plus debito agraventur. Item tenentur ducere lignamina domino de silva pro edificiis, quando necesse habet de hoc, in quantum expedit absque gravamine eorumdem et videtur sufficere, quod ha­ bens unum bovem unum ducat currum, habens duos ducat duos, et sic de singulis. Item tenentur coloni huiusmodi dominum suum procu­ rare et sibi hospitari moderate, quando ad villam eum ve­ nire contingat et videtur sufficere bene ordinarie bis in anno.

I

83

Isto je tako i gospodar sa svoje strane dužan te kmetove podvoriti, odnosno hraniti kako im dolikuje, u one dane kad za njega rade. No ipak, ako prema ustaljenom običaju gospo­ dar dade svakome pola dobroga banskog denara na dan, mora se kmet time zadovoljiti, osim ako se tko u tome drukčije pogodio sa svojim kmetovima, naime da će im dati određenu količinu žita. Ipak se takvi kmetovi za vrijeme berbe pri branju i gnječenju grožđa obično zadovoljavaju time da im se dade primjerena količina mesa. Onima pak koji voze mošt obično se kao nagrada daje primjerena koli­ čina kruha i mesa.

Item tenetur dominus eosdem colonos e converso pro­ curare seu pascere diebus, quibus sibi laborant, in quantum eos decet, ex more tamen consveto, si dominus dat medium denarium boni banalis pro singulis diebus cuilibet, debet contentari, nisi quis aliter cum suis ordinaverit in hac parte, dando videlicet eis de blado certam quantitatem; quamvis in vindemia consveverunt contentari coloni huiusmodi ibi in colligendo uvas et exprimendo, quod eis tantum In carnibus provideatur conpetenter, illis autem qui ducunt vinum consvevit dari prebenda in pane et carnibus conpe­ tenter. XVII

XVII

OBSIDIO IADRENSIS

OPSADA ZADRA PROLOGUS PROLOG zašto su se namnolili oni koji me muče? Mnogi se diiu protiv mene G ospode, ........................................................

D

omine, quid multiplicati sunt, qui tribulant me? Multi insurgunt adversum me.

.

Grad Zadar, za koji se kaže da je bio prvi među grado­ vima pokrajine Dalmacije, Mlečani odluče zbrisati s lica zemlje, a stanovnike nemilo i okrutno raspršiti. Nisu mu predbacivali nikakvo zlodjelo, nego su vjerovali riječima klevetnika te mu nisu dopuštali da se ponosi darom Carstva tom gradu. Iako u njemu nisu nalazili nikakve spletke niti traga kakvom poroku, napali su ga kao što nemilosrdan vuk grabi janje. Koliko Ii su nevinih otrgli iz krila roditelja i, da bi ostvarili svoj naum, otjerali ih da širom svijeta žive u bijedi! Koliko li su plemića, koliko ljudi nižeg staleža, koji bi možda još živjeli, otpremili na drugi svijet! Mleci su za sebe uzeli dolično ime Venezia, jer taj grad sve ljude venatur, tj. lovi da bi ih progutao, a ono što mu upadne u ždrijelo nikada ne vraća. Izjave Mlečana nikada nisu pouzdane. Kao što ptica leti po zraku na sve strane, tako oni imaju dvosmislen jezik i jedini zaziru od pravila i odredaba valjanijih i biranijih govornika. Stoga im se ne smije vjerovati. Prema Egidiju, koji u hvalevrijednoj knjizi

Illi Veneti Iaderanorum urbem, quae principatum in­ ter civitates regionis Dalmatiae dicitur obtinuisse, delere de terra viventium proposuerunt ac anguste et horrende dis­ sipare, nullum genus sceleris attribuentes eidem, sed detra­ hentium linguis fidem adhibentes spiritum contentum non gerere de Imperii donatione in praesenti civitate illi impo­ nebant, nullumque argumentum aut alicuius speciem erroris in ea comperientes, sicuti lupus immisericors rapit agnum. Quot insontes adhuc ubere alitos ipsorum motoris casu valvas per orbis girum erumnando direxerunt! Quot egre­ gios, quot alterius conditionis, qui forte adhuc potirentur vita, spiritum naturae ad superiora fecerunt convolare! Aequum nomen Venetiae sibi assumpserunt; quia omnes v e n a t u r , ut absorbeat, et nunquam gurgitatum refundens. Nam sermo eius nunquam fixus in ore habitat, sed, ut vaga per aera fertur avis, geminata perutitur parabola. Id, quod decentiores et elegantiores oratores statuunt et ratificant, ipsa sola abhorret. Fides igitur non est eis admittenda. Pro

84

85

Odgoj vladara otvoreno prekorava upotrebu uzde u vladanju nad vjernim podanicima, oni ne upravljaju svojim podani­ cima kako treba, nego ih gore od samih tirana ruše u pro­ past, Zato se svatko mora čuvati da ne padne pod njihovu kletu vlast i da ne poklekne pred njima bez valjana jamstva. Zbog svega toga Zadrani se tužaljkama i silnim jadikovanjem obraćaju vječnom Sabaotu: Zašto si, vrlo pravedni Eli, tim nitkovima tako jako povećao snagu da se dižu pro­ tiv mene bez ikakva pravnog temelja? Veliko mnoštvo bo­ raca nasrće na mene a da im nisam pružio nikakav povod. Možda se osvećuješ svojim neprijateljima pomoću svojih neprijatelja. Bog naime neće uslišati grešnika. No čuj što Jeremija, nadahnut od Duha Svetoga, govori u devetoj glavi svoga spisa: Protiv Babilona, tj. protiv smućenog Zadra, pripremite se svi naokolo koji napinjete luk. Pokorite ga pot­ puno, ne žalite strijela, jer je zgriješio Gospodu, naime po­ činio okrutno zlodjelo. Ako je tko u vlasti neznanja, tad iz­ mišlja lažne riječi kojih se svi moraju čuvati, no u Zadru se nalaze ljudi koji se razumiju u zakone i koji su završili stu­ dije u naučnim središtima. Međutim, o razmetanju Zadra ohološću neću da govorim jer za više lakata nadvisuje silnu bahatost Sabthaela, koji je, stvoren prema Božjem liku, nje­ govom milošću bio proslavljen, ali je zauvijek lišen sjajna izgleda i strmoglavljen u pakao. Zbog toga grad Zadar ne može navoditi onu tužnu izjavu kralja Davida. Jakom preva­ gom prošlih i sadašnjih grijehova morao je izazvati žestoki bijes oluje. Zato neka grešnik napusti svoj put, i Gospod će mu se smilovati; neka se vrati Gospodu, i njegovi će koraci biti sretni navijeke. PISMO AUTORA ONOME NA ČIJU JE MOLBU IZDANO OVO DJELO a pobjedu naroda grada Zadra! Pošiljalac, rođen u plemićkoj obitelji, bez navođenja Z svog imena pozdravlja onako kako je Izak pozdravio Jakova.

eo, quod camum in regendo fidelem subditum Aegidius in libro laudabili regiminis principum autentice disciplinat, regulariter non gubernant, sed deterius more tyrannico in chaos praecipitant. Ergo quibusque est cavendum, ne sub ipsorum perfida corruant potestate et sine idonea cautione genuflectant. De cunctis his Iadertini ad aeternum Sabaoth conquestu et magno ululatu conclamant: Quid, iustissime Helii, his pravis tam grandes dilatasti vires et absque titulo iuris ince­ dunt? Copia grandis virorum pugilum in me nulla praevia rationis causa irruit, forte vindicas inimicos cum tuis inimi­ cis. Deus enim peccatores non exaudit. Sed audi quod Hyeremias nono suae lectionis capitulo pneumatis alm i prolatione attestatur: Praeparamini contra Babylonem, id est contra confusionem Iadrae, per circuitum omnes, qui tenditis arcum; debellate eam, non parcatis iaculis, quia Domino peccavit, crudeliter nempe ipsa commisit. Nam si quis ignorantia est praeventus, fingit stilum mendaci­ orum, qui a cunctis est cavendus. Iadrae legum periti et in throno profetico approbati reperiuntur. Sed de eius superbiae elatione sileo eo, quod plurimis excedit cubitis fastum de grandis Sabthael non minimum, qui divina similitudine for­ matus ac eius fuerat gratia illustratus, visione decora est perpetuo privatus ac in abyssum est praecipitatus. Igitur Iadera non valet illud elegicum metrum regis Da­ vid resonare. Debuit enim tam horum quam illorum nimio librante onere vitiorum grandem tempestatis rabiem excitare. Derelinquat ergo impius viam suam, et Dominus ipsius mi­ serebitur; revertatur ad Dominum, et gressus sui prosperent in sempiternum. EPISTOLA AUCTORIS AD ILLUM, PRO CUIUS ROGATU PRAESENS OPUS EST EDITUM

Dva su me razloga potakla da sastavim ovo djelo puno gorka prijekora u ovom stilu s brojem stranica po svojem nahođenju. Prvi je ovaj: Obvezala me je molba Vaše dobro­ hotnosti kojom ste u svojim čestim pismima ponavljali že-

ictoriae populi urbis Iaderae. Ex nobili ortus progenie, praemisso nomine mittentis, salutem illam, quam Isaac intulit Iacob. Motu bino coactus praesens sarcosmos meo indice pagi­ nans praesenti stilo disposui propalare. Primo, quia captato vestrae benevolentiae rogatu, quo sincero vestro scripto cre-

86

87

V

Iju da Vam dostojno našega rodnoga grada što prije po redu i smireno iznesem glavni uzrok sukoba i sporove među su­ parnicima. Drugi je razlog: Da ne bi tako strašno nasilje što su ga izvršili Mlečani tokom vremena palo u zaborav, nego da bi se njihova okrutnost predala sjećanju potomaka, na­ stojao sam u ovom spisu jasno prikazati po poglavljima pojedinačna vojnička djela i borbe obiju strana.

brius auxistis flagitandum, ut motoris casus et condecens memoratae nostrae patriae discordiasque habitas inter aemu­ los seriatim vobis segniter festinarem legare; secundo, ne tam horrendus excessus per Venetos exactus in prolixitate defluat temporis, sed ut posteris eorum crudelitas remini­ scentiae commendetur, curavi actus militum agonesque par­ tium per capitula sigillatim et distincte in his scriptis per­ tractare.

ZAPOČINJE PRIKAZ DOGAĐAJA. KAKO JE KRALJ LUDOVIK SAKUPIO VOJSKU

INCIPIT PARS EXECUTIVA QUALITER CONGREGAVIT REX LUDOVICUS EXERCITUM

ad je sretni Karlo, ugarski kralj, prirodnom smrću na­ pustio ovaj svijet, ostavi tri sina. Jedan je od njih Ludovik, prvorođeni sin i očev nasljednik, drugi brat Andri­ ja, kralj Sicilije koji još nije nosio kraljevsko žezlo, bio je neopravdano umoren od svojih, a posljednji je bio Stjepan, najmlađi među njima, koji je imao biti postavljen za voj­ vodu pokrajine Hrvatske. Kralj Ludovik, nasljednik oca Karla, mimo učvrstivši svoju vlast u kraljevini, godine od utjelovljenja Gospodino­ va 1344, indikcije 12, mjeseca rujna nagomila snažnu vojsku da naknadi gubitke svojih predšasnika. Za njezina zapovjed­ nika postavi Nikolu, bana čitave Slavonije, i pošalje ga u hrvatske krajeve da podvrgne pod kraljevsku vlast sve tvr­ đave i gradove tog područja sa svim njihovim pripadnostima onako kako su bili podložni moći njegovih predšasnika prije toga. Kad se ban Nikola po zapovijedi svoga gospodara našao s vojskom u Hrvatskoj, započe po tome kraju poduzimati vojne pohode uzduž i poprijeko te naposljetku bez gubitaka stigne u podmčje grada Knina. Tu pokuša podvrći pod sve­ tu kraljevsku vlast kninsku tvrđavu, koju je tada zajedno sa sinom Ivanom posjedovala Vladislava, udovica Nelipčića, od roda Svačića. To nikako nije mogao postići jer na taj grad, zaštićen neobičnom visinom tvrđave, nije bilo moguće jurišati ni na koji način. Kad je ban s pratnjom vidio zaklo­ ne od pruća i obrambene utvrde, vrlo se uznemiri u svojem srcu. Izgubivši nadu da će taj grad moći osvojiti ratom, brižIjivije razmisli o svojoj odluci pa naredi da se tom kraju nanesu vrlo teške štete paljenjem njegovih polja, uništava-

elix Karolus, Ungarorum rex, debitum dum suae fatalita­ tis exolvisset, tres reliquit natos. Quorum imus Ludovicus hic primogenitus ac patris succedens, fratrum alius Andreas, Siciliae rex nondum sceptrum baiulans regale, qui ini­ quissimo interitu a suis extitit interfectus, et ultimus Stephanus, hic omnibus iunior, qui Croatiae dioecesis erat dux constituendus. Et idem Ludovicus rex succedens Karolo patri, cum iam sui regni baculum pacifice et possessum tenuisset, pro recu­ peranda perdita ex suis praedecessoribus anno Dominicae incarnationis MCCCXLIIII, indictione XII, mensis Septem­ bris validum cumulavit exercitum. Cuius praefecit ducem Ni­ colaum, totius Slavoniae banum, quem ad partes Croatiae di­ rexit, ut imperio regio subiugaret omnia castella ipsiusque regionis civitates cum eorum cunctis pertinentiis secundum quod hactenus dignitati praedecessorum illius extiterunt subiecta. Quo in Croatia existente cum exercitu iuxta sui domini edictum coepit per ipsam percurrere ac discurrere regionem. Tandem cum incolumitate in fines Tnini pervenit ibidemque conatus est ipsum Tnini castrum, quod tunc possidebat Vla­ dislava, relicta Neliptii, generationis Suadcich, cum Iohanne, eius filio, sacrae subiicere ditioni. Quod minime obtinere va­ luit, nam ipsum oppidum nullum genus agonis pati poterat eo, quod mirae altitudinis nec non et fortitudinis est convalatum. Quod videns ipse banus cum comitiva castri fasceninas et defensiones, in multa admiratione cordis est commo­ tus ac despiciens id bello capere non posse, diligentius deli-

88

89

K

F

njem trsova u vinogradima i rušenjem kuća. No kad ni tim žestokim naletom nisu imali uspjeha, ban, koji je bio ne­ obično hrabar, pomisli da bi bilo dovoljno da pod vlast nje­ gova prirodnoga gospodara padne neko tamošnje brdo, zva­ no Spas, pa stane na nj junački jurišati. Tu je njegova voj­ ska iskusila silnu hrabrost i tjelesnu izdržljivost koju su pokazali njegovi branitelji, tako da ga nije mogao osvojiti. Na drugoj strani banovi neprijatelji, vidjevši njegovu odluč­ nost i smionost, pomisle da to nisu razumni ljudi, nego bi­ jesni lavovi. Toliko su bili zadivljeni njihovom izvanrednom borbenošću. Kad je spomenuta Vladislava uzela u obzir sve to, poboja se da se neće moči oduprijeti tolikoj vojnoj snazi koja se sastojala od četiri tisuće oklopnika. Stoga odluči stupiti u pregovore sa spomenutim banom Nikolom da ona i njezin baštinik ostanu u vjernoj odanosti kralju, pa tako i učini. Između njih bi sklopljen ugovor neka se sama Vladislava u ime svoje i svoga sina pobrine i poradi da pred kraljevsko veličanstvo stupi valjan i prikladan izaslanik, koji će obe­ ćati i izraziti spremnost da u njihovo ime prihvaća vjernu poslušnost i ispunjavanje svega što god sveta kruna zapo­ vjedi. Izabrani izaslanik, pun vrlina i snabdjeven punomo­ ćima, žurno krene do kralja. Kad je došao pred njegovo lice, ponizno se pokloni i skromno izloži uzrok svoga poslanstva. Saslušavši izaslanikov govor, kralj mu upravi riječ.

berato consilio gravissima dispendia ipsi districtu imperavit impendere, tam eius rura combustui tradendo, quam etiam vinearum vites et domos eradicando. Et non valentibus id ■violento laceratu rapere, visus est quendam montem Spas vocatum, nimia virtute praecinctus, in domini naturalis sup­ petere potestate, viriliter ipsum coepit agonizare. Ibique mul­ tas probitates ac corporum strenuitates ipsa militia experta ■est, demonstrarunt, quod et obtinere nequivit. Cuius exer­ citus probitatem et audaciam eius adversarii intuentes, pu­ tarunt non rationales homines, sed rabiosos leones, sic miTabiliter pugnare in admiratione compelluntur. Quae omnia supradicta praefata Vladislava considerans timuit, quippe ac tantae potentiae, quae erat numero quatuor millium galleatorum, non posse resistere, extimata est pa­ cisci cum dicto Nicolao bano, qualiter ipsa et eius haeres in regis dilectione fideliter permanerent, sicque confecit. Inter­ veniente siquidem foedere ac firmato, videlicet quod ipsa Vladislava per se et pro sui nati parte procuret ac praesenta­ ri faciat unum idoneum ac sufficientem legatum coram Maiestate regali, qui spondeat ac velit pro eorum parte parere, quicquid sanctum imperaverit diadema, fideliter obedire et adimplere. Electusque nuntius virtutibus plenus et legationi­ bus potestatis instructus ad regem suum iter properavit ac ad ipsum regem accedens humili impensa reverentia causam suae legationis humiliter exposuit. Audito rex legati sermone haec verba ipsi nuntio est prolocutus.

KAKO JE KRALJ LUDOVIK KRENUO PREMA HRVATSKOJ

QUALITER LUDOVICUS REX MOVIT SE VERSUS CROATIAM

odine 1345. od navještenja Isusa Krista, indikcije 13, u mjesecu srpnju spomenuti kralj Ludovik sakupi jaku G vojsku, na broju dvadeset tisuća oklopnika, želeći i imajući za cilj da gradovi i tvrđave pokrajine Dalmacije i Hrvatske padnu pod njegovu vlast. Krenuvši na put s tom svojom voj­ skom, sretno stigne do područja Bihaća i tu provede u tabo­ ru gotovo osamnaest dana. Kad su čuli za kraljev dolazak, uplaše se svi Slaveni, i velikaši i srednji stalež i najniži, a tako isto obuze silan strah i primorske gradove, kojima je tada upravljala mletačka vlast. Zato dođu k njemu svi Hrva­ ti osim dvojice, koju ću odmah poimence navesti, iskazujući

luente itaque Annunciationis lesu Christi MCCCXLV, in­ dictione tertiadecima, Iulii mensis memoratus Ludovicus Tex agregavit validam militiam, numero viginti millia gallea­ torum, cupiens ac proponens tam civitates, quam castra pro­ vinciae Dalmatiae et Croatiae suae succumbere potestati. Et accipiente dicta comitiva itinerem cum incolumitate pervenit in fines Bihachi, ibi castrametatus est fere per decem et octo diebus. Omnes Slavi, sublimes, mediocres et infimi, adven­ tum regis intelligentes timuerunt. Quippe nec non civitates maritimae, quas tunc temporis Venetorum potentia guberna­ bat, vehementem conceperunt formidinem, atque ad eum

90

91

F

mu dužno poštovanje i nudeći mu ključeve tvrđava i svib svojih kuJa i posjeda. Kralj ih prijazno primi, a onog Ivana s majkom, iako su ga već dvaput povrijedili, milostivo primi pod svoje okrilje. Od njih pak dobije grad Knin s njegovim pripadnostima, kojim sada sam po svojoj želji sretno uprav­ lja i vlada. Tom istom Ivanu spomenuti kralj dade kao na­ gradu neko područje u Cetini. Jedino tri utvrđena grada kralj nije mogao dobiti u po­ sjed, naime Ostrovicu, Klis i Skradin, i to zato što su se tada knez Pavao Banić iz roda Šubića, koji drži pod svojom vlašću grad Ostrovicu, i knez Mladen istoga roda, pod čijom se zaštitom nalaze Klis i Skradin, bili pobunili protiv svete vlasti, međusobno se zavjerili protiv toga kralja te nisu htjeli iskazati kraljevskom veličanstvu nikakav znak vjerno­ sti, kako su bili uglavili i čvrsto zaključili. Dalmatinski pak gradovi pošalju tom kralju, dok je bo­ ravio u području Bihaća, svečane glasnike, odnosno izaslani­ ke sa sjajnim darovima. Posebno je Zadar izabrao tri ple­ mića, kojih su imena Martinusije de Butovan, ser Mihovil Blažov de Soppe i posljednji Nikola Makov de Gallellis, da kao izaslanici budu upućeni spomenutom kralju s vrlo lije­ pim darovima. Dok su oni putovali dostojanstveno, ali spo­ rim korakom, saznaju za neugodnu vijest, naime da je kralj otišao iz tih krajeva i požurio se u Ugarsku. Stoga, kad su ti izaslanici čuli takve glasove, vrate se s darovima u Zadar. Zbog njihova se povratka svi građani, i plemići i pučani, sil­ no uzbude i stanu ih prekoravati što su se vratili s puta, iako je jedan od njih, ser Mihajlo, bacao krivnju na sudru­ gove, ali jer su kao dvojica bili u većini i nadmoćni, da se morao pokoriti njihovoj volji. Mlečani se jako obraduju kraljevu povratku jer su jasno uviđali da nitko drugi nije potakao kralja da krene na put nego revni Zadrani. Tvrdili su da je Zadar vjeran kralju i da su na poticaj toga grada predane njemu sve hrvatske tvrđa­ ve kojima sada on lično zapovijeda. Time razljućeni, stanu Mlečani iskaljivati strašan bijes na Zadrane, što sam, ako mi Bog dopusti, odlučio prikazati.

92

omnes Croati praeter tantum duos, quos confestim nominabo, transmearunt debitam reverentiam impendentes ac claves ca­ strorum cunctarumque suarum vallationum et possessionum offerentes. Quas rex gratanter suscepit iliumque Iohannem cum sua genitrice offendentes iam bis ad sui gratiam benigne convocavit ab eis recipiens Tnini oppidum cum suis pertinentiis, quod et ipse rex suo nutu feliciter regit et gubernat. Eidemque Iohanni praefatus rex pro bravio quandam dioecesim in Cetina praemiavit. Praeterquam tria castra idem rex nequivit possidere, videlicet Ostrovizam, Clissam et Scardonam, tunc temporis eo, quod comes Paulus Banich seu gene­ rationis Subichievich, cuius brachio oppidum Ostrovizae manutenetur, nec non comes Mladinus generationis eiusdem, cuius mandato Clissa et Scardona protegitur, rebelliones sacro Imperio ac eius inspirationem ad invicem contra prae­ fatum regem conficientes nec aliquod fidelitatis signum re­ giae Celsitudini nolle impendere sicque per eos extitit exac­ tum et firmatum. Civitates siquidem Dalmatiae ad dictum regem in dictis metis Bihach castrametantem solemnes destinant nuntios sive legatos pariter cum praeclaris exeniis. Praecipue Iadera elegit tres ambassatores nobiles, quorum nomina scribuntur Martinussius de Butovan, Ser Michael Blasii de Soppe et ulti­ mus Nicolaus Machi de Gallellis, cum optimis donis ad dic­ tum regem destinandos. Et transmeantibus ipsis honoranter, sed lento gressu, quoddam vulgare ad ipsorum notitiam exti­ tit deductum, videlicet quod praefatus rex secessit ab illis partibus Ungariamque perrexit. Concipientibus itaque ipsis nuntiis tales rumores, Iadram pariter cum exeniis redierunt. De quorum reversione universi ingenui atque plebei vehe­ mentem conceperunt cordis turbationem increpantes eosdem de ipsorum itineris reversione, quamvis alter eorum Ser Michael tirannis apponebat, sed quia duo ut maior pars et vis, oportuit acquiescere eorum voluntati. Immensam suscipiebant Veneti laetitiam propter regis reversionem clare estimantes nullos alios miscuisse regis mo­ tionem praeter Iaderanorum industriam ac asserentes Iadram fore fidelem regis ac eius inductu omnia castra Croatica regi tradita ipse viriliter gubernat. Propter quod incitati ipsi Ve­ neti durissimum furorem contra Iadertinos eructarunt, sicut Deo concedente studui propalare. 93

O HIMBENOM POSTUPKU MLEČANA

DE VENETORUM FRAUDULENTA PERPETRATIONE

lečani poslaše Zadranima više drugih pisama s poru­ kom da u vjernosti, koju su kod njih uvijek željeli, moraju postojanije ustrajati da bi pred duždevim gospod­ stvom mogli steći obilatiju milost. No to su Mlečani radili zlobno i himbeno da bi što lakše s uspjehom mogli ostvariti svoju kletu zamisao. Pri tome doista nisu nimalo imali pred očima Boga, koji je uzrok svih uzroka i vrhovno biće, niti su se obazirali na bilo kakvu bar prividnu pravdu poput onih koji bijedno provode život u bezakonju. Pripovijeda se da su počinili neko užasno djelo: Dana 13. mjeseca kolovoza, prije navedene godine i indikcije, počitavom svijetu gdje dominira njihova vlast i ondje gdje bi bestidnom trgovinom na svoj zahtjev mogli ugrabiti kojega zadarskoga građanina, ako su kojega od njih mogli uloviti ili dobiti, to su revno izvršili. Na taj su način velik broj njih bacili u tešku tamnicu kao kradljivce ili gusare. Nisu ih okrivljivali nikakvom vrstom zločina, već su to, kako se pri­ povijeda, izvršili iz čiste samovolje. Osobito u gradu Pagu, odnosno u paškom području, koje se tada bilo pobunilo protiv Zadra, uhvaćeno je i zadržano pod strogom stražom tih Pažana 12 plemića i oko 37 pučana. Boljih plemića od tih nije se u to vrijeme moglo naći ni u samom Zadru, a ni od stava tih pučana nije se nikakav sma­ trao sigurnijim ni boljim. Jedne i druge, koji su tako bili utamničeni u Pagu, pre­ bace pod sigurnom pratnjom u Nin. Pošto su zarobljeni Za­ drani ostali tu nekoliko dana, upute ih u Mletke. Dok su boravili u Mlecima, u mračnoj ih noći odvedu u strašnu tam­ nicu i tu ih zatvore.

t quam plures tilias epistolas dicti Veneti dictis Iadertinis mandarunt, ut in fidelitate, quam semper de eis opta­ runt, deberent constantius perseverare, ut uberiorem gratiam possent coram Ducali dominatione promereri. Haec autem ipsi Veneti inique et fraudulenter perage­ bant, ut possent aptius eorum perfidam conceptionem effica­ citer terminare. Certe Deum, qui est causa causarum et pri­ mum ens, pro eorum oculis minime circumponentes nec ali­ quod genus coloris iustitiae inspicientes sicut illi, qui sine lege erumnosam ducunt vitam, quoddam horribilissimum vi­ tium per eos illatum fertur, quod die XIII Augusti mensis millesimo et indictione superius intitulatis per universum megagosmum, ubi eorum principatur dominium et ubi simoniace de rogatu rapere potuissent aliquem civem Iadrae, ardenter conati sunt et ita per mundi fines si quos capere et habere potuerunt, quamvis plurimos in duro ergastulo ut fu­ res et pyrratas detruserunt, nullum genus sceleris imponen­ tes, sed sola voluntate animi haec perpetrasse narratur. Et praecipue in oppido Pagi seu in terra Pagi, quae tunc civitati Iadrae rebellaverat, nobiles ultra duodecim et plebeios fere 37 capti et detenti sunt sub bona dictorum Pagensium custodia. Quorum nobilium progenies excellentior illis diebus in ipsa urbe minime reperiebatur atque ipsorum po­ pulariorum plebeitas tutior non extimabatur nec probior. Et tam istos, quam illos Pagi sic detentos cum tuta comitiva Nonam transmiserunt et ibidem per aliquot dies captivatis manentibus Venetias eos destinarunt. Quibus Venetiis ma­ nentibus ductis nocte tenebrosa ipsos in aspero clauserunt ergastulo.

M

O ODVRATNOM ČINU MLECANA

E

DE ABOMINABILI OPERE PER VENETOS EXACTO

ad je osvanuo 13. dan mjeseca kolovoza gore označene godine i indikcije, neke od već spomenutih galija pod zapovjedništvom mletačkoga kapetana Petra poslije 3. sata toga dana počine veoma strašan zločin, koji smatraju

uminante vero XIII die mensis Augusti, anno et indictione supra patefactis, dum tertia hora ipsius diei defecisset, quaedam galeae de superiori numero imperio Petri, capitanei praefati, quoddam horribilissimum scelus, quod non solum hominibus abominabile putatur, immo nequitiae Asmodeorum

94

95

K

L

odvratnim ne samo ljudi, nego koji bi držali jezivim čak i zli duhovi, Azmodeji. Dok su se neki skromni ljudi, zadarski građani i stanov­ nici, ploveći po moru sa svojih posjeda na otocima vraćali metu. Hic nec opinanti gelidos tremor occupat artus: Illic quam veniat cernitur ante malum. Nos pugnam inviti capimus: nisi tempora suadent, Vos detrectatis conseruissed> manus. Non ulla hic caecos astutia defugit ictus: Illic vitari missa sagitta potest. Debilis a morbo semper prosternitur aeger: At miles fuso saepius hoste redit. Nobis praeterea certamine nulla molesto Lux vacat: in vestro est multa labore quies. Luditis in mediae securi sidera noctis, Hostiles vallo nil metuente minas: Fert clypeus talos, dat pocula cassis, et altum Ebrius ante ignem carmina lixa canit: Succedit ludo somnus, pallentibus astris Curantur rapto corpora fessa cibo: Praeda venit, totus laxatur in ocia mensis,

D 5

10

15

20

25

c) corr. ex vitu d) corr. ex conseruise 173

30

35

40

Obogaćen vojak više i ne misli kada će plaća. A reci kakva se bolniku radost pruža, Kad mu se i gutljaj vina iz usta vraća. Gadi se jela, jedva ga zgrčenim usnama dime, Svaki mu zalogaj stvara nove bolove i strah. Sunca se kloni, za prozorima zatvorenim leži, Svježega zraka ne smije udahnuti ni dah. Jaučući prevrće ležajem bolno tijelo. Ako se mršavost bijedna može tijelom da zove. čas pokrivač traži, a čas ga sa sebe zbaci, I uzalud sebi blage zaziva snove. Svejedno, čija je teža, tvoja ii' moja sudbina, želim da se ja tebi, ti meni vratiš trajno, I zdrav da ti natočim pehar mladoga vina: Vremena će ova proslavit pero sjajno.

174

30

35

40

Debita nec dives postulat aera cohors: Dicere nulla queas languentis gaudia, cuius Ipse fugit vini primus ab ore sapor. Fercula contortis libat male grata labellis, Prandia nec miseris questibus ulla carent. Decubat excluso commissis sole fenestris. Nec sinitur coelo liberiore frui. Membra gemens stratis versat, si membra vocamus Ossibus haerentem vix sine came cutem. Pallia nunc poscit, nunc rursus pallia ponit. Lumina nec placidus mulcet abacta sopor. Verum sive tua est seu sors mea durior, oro Nos tibi, te nobis reddat ut ima dies: Ac reduci sanus large nova musta propinem: Tempora signabit candidus ista lapis.

175

IV

IV

BOLOVANJE U TABORU

DE SE AEGROTANTE IN CASTRIS

1. taborom idem ja pjesnik, ne bojim se oštrih strijela Ni brzoga na konju dušmana konjanika. Ali, ljuto me muči groznica bolna i vrela, Okrutnija od gvožđa vatra mi pritiska grudi. Ako si živ, Prometeju, život gorak ti budi. Ako si mrtav, bila ti preteška ploča grobna. Ti ljudskome rodu cijelom snaga bio si kobna, Zbog tebe pogubni pomor ljude je moriti stao, A prije tebe život samo zdravljem je cvao. Ni sušice nije bilo niti kakva drugog jada. Na šumskoj osami čistoj ljudski je stanovd rod, Miran i nediran od zvjeradi gorske. Iz potoka je pio, sa grana ga hranio plod. Pećine bile mu stanom, a mekim ležajem trava. Nitko tad nije znao za korijenja snagu tajnu, Niti da znalački skuplja ljekovite vlati, Ni da od sokova razne tekućine stvara, Ni da razne otekline vještom rukom para. Tada još nije krcata nosila lađa Mirise što ih obala Mora Crvenog rađa. Život je tekao prosto, i nikad mu bolest nije Otežala ili oduzela ma i jedan dan, Nego na koncu dugovjeka života Staračko tijelo blagi je gasio san. Ali kada si ti blistavom suncu kradom Uzeo vatru i ljudima donio je sjajnu,

S

5

10

15

20

25

176

1. astra sequor Vates: non spicula castra sequentem Terrent nec celeri barbarus hostis equo, Tristia sed dirae torquent incendia febris. Saevior et ferro pectora flamma premit. Seu vivis, sit amara diu tibi vita, Prometheu: Sive iaces, durus degravet ossa lapis. Tu generi humano tantorum causa malorum, Abs te feralis gentibus orta lues. Ante nec insani vexabant corpora morbi, Lurida nec macies, nec dolor ullus erat. Avia tunc nemorum mortalis turba colebat Inter montanas inviolata feras. Quippe cibos rami praebebant, pocula rivi. Antra casas, mollem gramina laeta thorum. Nulli tum arcanas radicum noscere vires Herbarum aut medicas vellere cura comas. Nec cuiquam studium varios confundere succos, Ulcus et artifici praesecuisse manu. Nec dum etiam pressae redolenti merce carinae Portabant Rubri quod creat ora maris. Vita rudis sed sospes erat, nec tabida pestis Angustum fati praecipitabat iter, Sera sed annosae cum venerat hora senectae. Solvebat placidus languida membra sopor. Tu postquam aetherea nitidi de lampade solis Subduxti astuto lumina adempta dolo.

C

5

10

15

20

25 12

Hrvatski latinisti I

177

30

35

40

45

50

55

60

Gnjevni nas Jupiter kazni smrću i drugim jadom. Stoga zasluženo ležiš na Skitskoj okovan stijeni. Opkoljenoj grozom vječnog leda i zime. I najmanje se Herkul može podičiti time što je na osvetnicu pticu4 sasuo strijele. Ah, tužim se na zajedničko i svima odavno znano. Tu kaznu ja zaslužili za grijeh svoj. 0 trostruko luda li mene, što ostavih mir i sjene I pođoh za trubama bojnim u krvavi boj. Tu napor, tu nakazna bijeda, tu blijedoga straha krik. Tu bjesnilo, tu smrti silovite divlji lik. Bez sumnje, tu mi sunce, kiša, zrak i prah Povrijediše tijelo, nenaviklo na tolike tegobe. O da sam ostao leškareći u hrasta gustoj sjeni. Ili gdje romoni izvora romon sneni. Ili sad ovom, sad onom knjigom zasladio čas Ili sa grana svijenih ubrao kakav plod! Ta kamo ćeš, luđače, mnogi me grdio glas: Priberi se, novače, ustavi bezglavi hod. K6 Ahilu, kad se u žensko preobukd skriveno,5 Ili Herkulu divu preslica i vreteno,« Kad se od košulje Nesove užga i spali. Tako i tebi pristaje o boku mač i na glavi šljem, 1 desnici tvojoj koplje jasenovo. Na prijateljske opomene ostadoh gluh i nijem I na noge navukoh teške kundure tučane. Samo u tvrdome oklopu htjedoh biti vojakom I gvozden u gvožđu s gvozdenim otići divljakom. Pa eto mi, što htjedoh, sad trpim zasluženo. Ovo mi je ratovanje donijelo divan dar, Jer baš me sada spopada grčevita jeza. Skorih mi muka to je koban znak. Već usne mi blijede, iz mrzlog nosa slini, U očnicama lupa bila udar jak, Po nogama i rukama kao led se čini,

4 Prometeju, okovanu na pećini, jastreb je kljuvao jetra što su se stalno obnavljala. 5 Da ne bi morao poći u trojanski rat, Tetida sakrije svog sina Ahileja, preobučena u žensko, na otoku Skiru u dvoru kralja Likomeda. « Radi ispaštanja svojih grijeha Heraklo je tri godine služio kod lidijske kraljice Omfale vršeći ženske poslove. 178

30

35

40

45

50

55

60

Mox lethum et lethi causas diffudit in orbem Vindex decepti scilicet ira Iovis. Iure igitur Scythica vinctus sub rupe sedebas, Qua riget aeterno squallida zona gelu. Nec quicquam Alcides minus hoc laudabile fecit, Quam quod in«) ultricem tela tetendit avem. Verum prisca nimis queror et communia cunctis. Ista fuit culpae debita poena meae. O ego ter demens, umbra qui et pace relictis, Tentarim lituos et fera bella sequi. Hic labor et pallens metus et deformis egestas. Hic furor et vultu mors violenta truci. Nec dubito, quin sol, quin aura et pulvis et imber Laeserit insuetum talia ferre latus. Quanto erat o melius densave sub ilice fusum. Aut ubi rauca levi murmure lympha sonat. Nunc his, nunc illis mentem oblectare libellis Pomave curvatis demere ab arboribus! Dicebant multi: »Quae te vecordia ducit? Quo raperis? nervos consule, tyro, tuos. Scyria celatum quam lana decebat Achillem, Herculis aut validas Lydia pensa manus. Tam femori gladius, capiti tam fulgida cassis, Fraxina tam dextrae*) convenit hasta tuae.« Ast ego praecludens monitis veracibus aurem Aptabam suris aerea suta meis, Nec nisi duratum Lambro thoraca volebam, Nec nisi ferrato ferreus ire fero. Ergo animis fruor ipse meis et iusta profecto Optatae capio praemia militiae. Dum loquor, horridulos sensim rigor occupat artus. Sentio tormenti praevia signa mei. Iam labra plus multo livent, iam mucidus alget Nasus, et incussae concrepuere genae.

e) add. in f) corr. ex detrae 179

65

70

75

A srce lupa, lupa, sve jače i jače. 0 momci, drhtim, brzo mi dajte pokrivače, Pa makar ih odmah i zbacio sa tijela. 1 već mi sva nutrina jarom silenom planu, K6 sumpor kad ga zahvati plamene zublje žar. I, brzo me stresavši jednom, vatra splasne, K6 u suhome lišću kad učas bukne i zgasne, A1’ ostaje tinjajući, žežući bolnom nutrinom. Skini sa mene, momče, tu ćebad tešku skidaj! Zar je bog neki plamenu Etnu survao na me? Ili mojom utrobom žarki ključa Flegeton? Jao, izgorjeh. Opekline mi grozne vodom viđaj, Mrzlicom ledenom, o prijatelju, ako si gdjegod blizu. Ni Taga, ni Paktola, ni Hermusa svi vali Ne vrijede, koliko sada hladne vodice jedna kap. Na gomili etske7 lomače tako je Herkulu bilo Kad se od košulje Nesove užga i spali. 2. ogovi okrutni, zbog čega vam toliko skrivih? što vam kod mene nije tako po ćudi? Ako mrzite zločine, uklonite krvave čete Razbojnika, smlavite tisuće lupeških ljudi! A spasite mene, Febova poklonika tiha. Barem dok mi još pjesme lete bijelim svijetom. Kolike još su grube i hrapava stiha, A kolike tek upola uglačah svojim dlijetom! Da su vas cvjetna moja mladost, ljepota i um Taknuli, ja bih još vrijedan bio da živim. Priznajem, eto, drzak učinio sam čin, AT ipak toliko vam ja ne mogoh da skrivim. Bilo što bilo, oprostite, sve dajte zaboravu. Jer iskrenu pokajniku grijeh oprošten biva. Crna Suđenica nema za grešnikovu glavu Milosti, u vjetar se rasplinu molba živa. Osjećam, životu mome kraj se približava.

65

70

75

B

5

10

15

Nec minus ima pedum, manuum quam summa gelantur. Acrius et longe quam modo vena salit. Adiicite, o famuli, tremulis velamina membris Post licet exigua reiicienda mora. Quin iam flagranti penitus succendimur aestu, Sulphura ut admotae?) cum rapuere faces. Nec late vibrata semel cito flamma residit, Mulciber ut siccis cum strepit in foliis, Sed manet et miseras urit sine fine medullas: Tolle molesta procul pallia, tolle, puer! Num me flammivoma quisquam deus obruit Aethna? Per mea num Phlegethon viscera forte fluit? Uror, io: immensum restinguite fluctibus ignem. Da gelidum laticem, si quis amicus ades. Nunc quicquid volvunt Tagus et Pactolus et Hermus, Vilius est gutta frigidioris aquae. Talis in Oethaei Tirynthius aggere busti Arsit Nessaea saucius a tunica.

2. rudeles superi, merui quo crimine tantum, Quidve in me vobis displicuisse potest? Si scelera odistis, removete cruenta latronum Agmina, sacrilegos tollite mille viros. Me servate, precor, Phoebi pia sacra colentem. Dum saltem in lucem carmina nostra volant. Plurima sunt nobis summam poscentia limam. Sunt quae dimidia parte parata manent. Si vos ingenium, si florida tangeret aetas, Si species, certe vivere dignus eram. Quamquam, haud inficior, patravimus improba quaedam. Improba, non nimium flagitiosa tamen. Verum quicquid id est, meminisse absistite, si quem Poenitet, hoc ipso desinit esse nocens. Oramus frustra, nec talibus atra movetur Atropos, et ventis irrita vota damus. Agnosco vicina meae confinia vitae.

C

5

10

15

g) corr. ex admotas 7 Na gori Eti Heraklo se sam spalio. 180

181

Bilo sve slabije bije, dah mi vene. 0 bregovi, o livade bujne, o nebesa plava, 20 O izvori bistri, o šume zelene! Dakle, ja vas ostavljam skupa s danom bijelim, 1 od mene će ostati samo imena pusti zvuk. Avaj, što uza me nema brata ni premile mi sestre, Da mi zaklopi oči i u vječni me položi muk. 25 O, koliko si ti sretnija, majko moja mila. Koju prije mene sustiže zadnji čas. što bi ti sada radila kad bi tu prisutna bila, II' ti o mojoj smrti naglo stigao glas? Brzo, što prije donesite mi pločice voštane 30 Da zadnje na njima želje zabilježim sad. A vi, prijatelji, umrlome podignite humak Na mjestu gdje buja trava i rosni hlad. Gdje su zelene livade i lisnate gore, Na kojima veselo pleše kolo Drijadi, 35 Gdje zefiri neprestano blagim dahom lahore I gdje cvrkutavih ptica zvonka pjesma vlada. A da u grobu ne ostanem samo neznanac vajni, Neka mi ovim natpisom sudbina bude sklona: Tu leži pjesnik Ivan, koji je na Dunav zavičajni 40 Prvi donio pjesmu s božanskoga Helikona. O zavisti, bar ovaj spomen mrtvome ne spriječi: Spomeniku pristaju samo dobre riječi.

182

20

25

30

35

40

Spiritus et numero deficiente fugit. O coelum, o colles, et amicti gramine campi, O vitrei fontes, o virides syluae. Ergo ego vos dulci pariter cum luce relinquam, Nec reliquum de me iam nisi nomen erit? Heu quod nec frater nec adest soror optima nobis. Quae digitis oculos condat et ossa legat. Tu vero multum felix, charissima mater. Cui cadere ante meas contigit exequias, Quid nunc, quid faceres, seu praesens ista videres, Sive esset subiti nuncia fama mali? Huc age ceratas quam primum afferte tabellas, Queis animi tradam vota suprema mei. At vos defuncto tumulum componite, amici, Roscida qua multo gramine vernat humus, Frondosos inter saltus et amoena virentis Prata soli et Dryadum concelebrata choris: Assidue Zephyri spirent ubi mitibus auris, Semper ubi argutae suave querantur aves. Quin etiam tacita iaceam ne ignotus in urna, Signari hoc cineres carmine mando meos: Hic situs est Ianus, patrium qui primus ad Istrum Duxit laurigeras ex Helicone deas. Hunc saltem titulum, livor, permitte sepulto: Invidiae non est in monumenta locus.

183

V

V

VARAVOST ŽENE

AD T. VESPASIANUM STROZZAM

ročitah, o pjesniče, pjesme tvoje, pjesme Feba Dostojne i skladne kao Orfejevih pjesama zvuk. U njima hvališ nježne djevojke darove divne. Koji su, kako veliš, predragi srcu tvom. No darodavac te je uzbudio više nego darovano. Donosilac dara više negoli darak sam. No ja ću, dopusti mi samo, istinu slobodno reći, Iznijet ću ti skriveni u srcu svome sud. Nemoj, što možda sličim Tersitu, koji je htio Svjetovati Uliksa, prezreti savjet moj. Ljubav ti nč da jasno razabrati, dok ja mnogo šire Gledam jer ni za jednu djevojku nisam ljubavlju spet. Mislim da opasni ovaj darak sumnjive Ijubovce Odbaciš daleko, streseš ga sa prsta svog. Ženino mišljenje površnošću obiluje mnogom, I uvijek joj se nestalno leluja srce i um. Na poticaj ženin — ovo nije neka priča pusta — Dijete je ubio Katilina, bezdušan i krut. Tarkvinije, ubivši tasta, kraljevstvo mu ote, Tula je započela i smislila zločin taj. Sad cvrkutuša mati8 žali ubijenoga Ita, Kome je glavu odrubio njezin prokleti mač. Belide sad u podzemlju probušene krčage piine, Što se drznuše muževima svojim nanijeti smrt.

P

8 Da bi se osvetila mužu Tereju što joj je zaveo sestru, Prokna ubije svoje i njegovo dijete, nejakog Itisa. Bogovi je pretvore u lastavicu.

egimus, o vates, tua carmina, carmina Phoebo Digna nec Orpheis inferiora sonis, Pulchra, quibus tenerae commendas dona puellae. Grata refers anim o quae nimis esse tuo. Nec tantum dono, quantum donante moveris, Author momentum munere maius habet. Ast ego pace tua, liceat modo vera referre. Quod sedeat nobis, commemorare velim. Nec quia Thersites videar moniturus Ulyssem, Hoc nostrum debes spernere consilium. Cernere amor rectum te non sinit, ast ego cerno Plurima, quem vinctum nulla puella tenet. Censeo, ut hoc dubium suspectae munus amicae A digitis iubeas eminus esse tuis. Foemineae mentes multum levitatis abundant. Et semper varium foemina pectus habet. Foemineo impulsu (non est ea fabula falsa) Occidit prolem trux Catilina suam. Tarquinius socero rapuit male regna necato, Tulla caput sceleris consiliumque fuit. Quem detestato quondam iugulaverat ense. Nunc gemit ereptum garrula mater Itym. Ad Styga deportant terebratas Belides urnas. Agmina cognatos ausa necare viros.

184

185

5

10

15

20

L

5

10

15

20

25

30

35

40

45

50

55

60

Sve zbog žene, priča se, kroz cijelo vrijeme je nekad Otok Lemno bio bez ijednog muškarca,» pust. I čim ju je bludna Venera takla mahnitom vatrom, U srž kostiju prože je razbuktala strast. Prirodno zlo se povećava ljubavi onom kobnom, Tad bjesni žena k6 Tebanka,1®što je zavede domaći bog. I od halkidskih valova tad je nestalnija ona. Tad je pomamnija nego hirkanske tigrice bijes. Tada je lakša od slamke lake i od opalog lista, što ga vitla po zraku jesenjeg vjetra dah. Nije njojzi do glasa i svaki učinit će zločin, što ga bezumno čini svaki ljubavnik slijep. A može se neki pojavit i dušmanin ljubavi tvoje, I zavidnik može biti, i takmac ti biti ljut. Pa lažno pronijeti glas da druge djevojke voliš, I djevojci tvojoj tu ludu dojaviti vijest. A ona, neoprezna, lažnom će vjerovat glasu, Jer zaljubljenik je uvijek lakovjeran i lud. Zatim će himbena ona tebi na prst nataći Otrovan prsten podmuklo hineći dar. Ta ne čudi se što djevojka na takva je zlodjela spremna. Neće ni prva ni posljednja steći o sebi takav glas. Kada uščitaš božanstvene pjesme pjesnika drevnih. Znaj, od žene je u njima svaki primjer i čin: Kako je bolesna ljubav na pokolje krvave goni I Čini je spremnom za svaki zločin klet. Daj, skinide s prstiju dar te sulude djevojke kobne; Zadržiš li ga, bit će ti nesreća samo i jad. Taj dragulj, što optočen zlatom tako se raskošno šija, Zašto te raduje? Zar samo isprazni sjaj? II’ zato što je na prstima dragane djevojke bio? II’ zato što ga je ona na prst natakla tvoj? Utoliko prije duh svoj plemenitom umijeću onom Priklonimo što ga veliki dade nam Apolon, Što dobra Melpomena i ostala družba sestara Dade, i Kaliopa što nosi u srcu svom. Ne misli da ove ti riječi, možda, upućujem zato*

» Zbog ljubomore Lemnjanke poubijaju sve svoje muževe, no kasnije s Argonautima obnove stanovništvo otoka. 10 Bakhantkinja, Menada 186

25

30

35

40

45

50

55

60

Quod fertur quondam per saecula cuncta fuisse Orba viris Lemnos, foemina causa fuit. Quam simul insanis tangens Venus improba flammis, Intima vibratas fixit in ossa faces. Naturale malum funesto augetur amore. Tunc furit, ut patrio Thebais acta deo. Tunc vel Chalcydicis est inconstantior undis. Tunc est Hyrcana tygride saeva magis. Time levibus levior stipulis et fronde caduca. Quam raptam praeceps fert per inane Notus. Nec curat famam, nullum patrare veretur Flagitium, caecus quidlibet audet amans. Esse potest aliquis vestrorum inimicus amorum. Invidus esse potest, aemulus esse potest. Qui te forte alias confingat amare puellas Et rem vaesanam deferat ad dominam. Illa fidem falsae tribuit temeraria culpae: Quisquis amat, nimium credulitatis habet. Inde venenatam simulato munere gemmam Imposuit digitis insidiosa tuis. Nec mirare quidem tam magna audere puellam, Non famam ex tanto crimine prima feret. Cum relegas veterum divina poemata vatum, Qualibet exemplum de muliere cape. Quam male sanus amor diras committere caedes Impulit et promptam fecit ad omne nefas. . . . Pone age de digitis malesanae dona puellae, Quae te sollicitum saepe retenta dabunt. Gemma, laborato quae clausa refulget in auro, Cur te delectat? Sola ea causa subest, Quod fuit in digitis carae gestata puellae, Quod dedit hanc digitis cara puella tuis. Quo magis ingenuas animum debemus ad artes Flectere, quas nobis magnus Apollo dedit, Quas bona Melpomene, quas caetera turba sororum, Pectore quas gestat Calliopeia suo. Nec, quod ad has sacras esses minus impiger arteis, 187

65

70

75

80

85

90

95

100

Što smatram da u tebi gasne za umjetnošću žar. AT ipak, počesto odvraća pažnju ljudskoga duha I njegovu želju za znanjem jalovi ljubavni plam. Zbog toga nije dovoljno da samo streseš sa prstiju svojih Mamene djevojke ukras, o počuj mi, molim te, glas, Nego, jer sad ti je jasno da naslada zamamna nije, I jer uviđaš da je u ljubavi otrov žuk, Iščupaj iz sputana srca te tegobne, opasne brige, Strgaj sa svoga vrata tog ljubavnog jarma teg. Odvrni pogled i sasvim u umjetnost krasnu utoni, Prezri ljubav i snažnih pjesama izvijaj pjev! Ta tko bi, kome se zgoda slobode takove pruža. Htio pod ropski jaram svoj povinuti yrat? Ali bog je Kupido, veliš mi, strijele taj ima, A ja sam čovjek preslab da pobijedim takovu moć. Kažu da opasan ima luk i brzokrilo leti I da užegljivu ima i raspaljivu luč. Da je Kupido bog i od boginje rođen, to smisli Pohota slijepa služeći bestidni blud. Ime božanstva mu dade da prikrije razbludu bijesnu. Da bi izgledala časnijom, uze božanstva lik. Svakako je Venera naredila krilatom dečku11 Da po zemljama svim oblijeće brzi mu let. Lepršajući u zraku u naletu brzome pušta Iz ruke nježne strijela opojnih zuj. No on vlada nad ljudima i nad višnjima svima I nad svime što hrani nebo, zemlja i val. Ovo je smislila nekada grdna zabluda ljudska: I Veneru i tulac tvoj, o Kupidone nag. Brzo, što brže odstupi ti, ljubavi oružje lažno. Brzo, Venero, 1 ti odstupi u isti čas. A priđite, vi Muze, i s kitarom, ti Apolone, I ti, iskreni Bakhe, a s tobom i bog Pan. Njih korakom silnim prati veličanstvena slava, I posvuda se učas pronese o njima glas. Nije samo ljubav, o kojoj si pisati moćan. Još mnogo Ijepćta ima i novi i stari vijek. Ili ti prija da opjevaš bojeve muževa slavnih Tako da predmetu tome bude prikladan stih. 11 svom sinu Amoru ili Kupidonu 188

Id me nunc verbis insinuasse puta. Sed tamen humanas persaepe retardat et arcet A studio mentes desidiosus amor. 65 Quare age non solum malesanae dona puellae. Munera de digitis excute, quaeso, tuis, Sed cum te haud lateat, quae sit male blanda voluptas, Cum bene perspicias, quam sit acerbus amor. Excute damnosas captivo e pectore curas, 70 Deme Cupidineis et tua colla iugis. Prorsus et ingenuas convertere totus ad artes Et grave neglecto carmen amore cane. Quisnam, cui sese redimendi est ulla facultas. Malit servili subdere colla iugo? 75 At deus est, referes, et habet sua tela Cupido, Non valeo tantum vincere numen homo. Vulnificos arcus, celeres, quibus evolat, alas, Nec non ignitas fertur habere faces. Esse deum genitumque dea confinxit amorem 80 Servitio obscoeno caeca libido favens. Numinis et titulo voluit velare furorem. Dignior ut venia liberiorque foret. Scilicet aligerum terras Erycina per omnes Admissis natum gressibus ire iubet. 85 Ille levem rapido conscendens aethera cursu. Contorquet tenera spicula lenta manu. At genus humanum et superos dominatur in omnes. Et quicquid pascunt sidera, terra, fretum. Hoc hominum quondam finxit temerarius error, 90 Et Venerem et pharetras, nude Cupido, tuas. Ocius abscedant commenta Cupidinis arma. Ocius abscedat luxuriosa Venus. Pegasides veniant, veniat cytharaedus Apollo, Et cum Moenalio, candide Iacche, deo, 95 Quos gravis ingenti comitetur gloria passu. Et late rapido quae pede fama volat. Scribere quae valeas, sunt plurima praeter amorem, Sive nova arrident, sive vetusta placent. Bellica sive iuvat clarorum gesta virorum, 100 Carmine materiae conveniente suae, 189

Sive referre togam, per quas tua naviget undas Cimba, dabit Latium, terra Pelasga dabit.

II’ želiš djela mira, to dat će ti Lacij i zemlja Pelazga, kamo će tvoj zaploviti čun.

105

110

115

120

Koliko duhom pak vrijediš, dobro je svima nam znano, Klarskoga boga1* je dostojan svaki ti spjev. A sad mi predigru malu dopusti, pred velike stvari, Da stihovi mali prokrče velikim put. Neprimjetno prolazi vrijeme, dok se ti spremaš da pjevaš. Tako se pusto, neplodno završi vijek. Dosta već igre, burno se napokon smirilo more,Nad njim se prostire put u pjesnički kraj. Na posao! Ne boj se! Febo te štiti, počni već jednom! Iz uzane bare u širok se otisni svijet! Poslije mekušnih svađica junačka kreševa pjevaj, Ratove, kojima" treba drukčija stopa i sklad. Zbogom ljubakanje, reci, i raspusna Venero, zbogom. Drugu sad prihvati liru, kojoj silan je jek! Bijaše noć i oči mi umorne san je obaro, Kad mi se učini da mi, sanenu, prilazi bog. Da, zaista, Febo je bio, s lirom zvonkom u ruci, S tulcem, a svježi lovor krasio kose mu pram. On me tače da ove ti hrapave stihove skladam. Kakvi su da su, srdačno primi ih sam.

105

110

115

120

Quid tamen ingenio valeas, bene novimus omnes, Tu fingis Clario carmina digna deo. At sine me paulum tantis praeludere rebus, Ut sternant magnis metra minora viam. Labuntur sensim, dum te praeludere fingis. Tempora, sic aetas praeterit omnis iners. Praelusum est, ventis pelagus patet omne fugatis, Strataque carminibus satque superque via est. Incipe, quid metuis? Phoebus favet, incipe tandem Et freta de parva magna palude pete. Post molles rixas, certamina magna canantur Et quae sunt alio bella canenda pede. Sit finis ludo, valeat lasciva Dione, Sume gravem plectro cum graviore lyram. Nox erat, irriguo dederam mea lumina somno, Est deus ante oculos visus adesse meos. Phoebus erat certe, Phoebum chelys ipsa probabat Et pharetra et lauro nexa virente coma. Hos ad te incomptos monuit me scribere versus. Excipe tu placido carmina nostra sinu.

** Apolona, tako nazvanog po njegovu glasovitom proročištu u Klarosu u Maloj Aziji 190

191

VI

VI

IANI PANNONII DE RERUM HUMANARUM CONDITIONE

LJUDSKI UDES

vemogući na Olimpu svome je sjedio visoko I pod sobom na sve osnove ljudske upirao oko. Promatro je prostranstva mora i zemalja širine I zvijezde, što god ih se krije sred zvjezdane visine. Pokatkad bi duboko prozro u ljudska zbivanja razna Da težnje ljudskoga duha otkrije i sazna, Da život, običaje, da želje i radosti upozna. Od čega tko bježi i što slijedi, da dozna. Opazi da je zemlja u mrežu mnogih obmana pala, I vidje oblike tolikih opačina i toliko vidje zala. Bezumne ljudske brige i želje nevaljale svuda vidi, I nigdje nijednog čovjeka koji se bogova boji i stidi. Ovaj traži da gradove smrvi mač i ognja sila, Da bezbrojna odasvud blaga sebi nagomila. Ovaj oružjem zakone krši, nit ljude nit bogove časti, I teži da države tuđe podvrgne svojoj vlasti. Jedni na braću oružjem srću i na roditelje mile, Drugi sa svojima bojeve ljute vode, klete sile. Mnogima se lopovluk sviđa, dobiti, grabeži ljuti. Avaj, i hramovi su opljačkani, a bogovi svrgnuti. Gospodara ovaj vara, roditelja vlastito dijete, A onaj kupcu razne prevare podmeće i plete. Drugima se rasipnost silna sviđa i raskoš sjajna. Pa zadovoljni podižu sebi zdanja veličajna. Drugi za pohotom gramze, u strasti izgaraju bez duše.

ederat omnipotens medio sublimis Olympo Subdideratqueh> oculis condita cuncta suis. S Lustrabat tractusque maris terrasque patentes,

S

5

10

15

20

25

192

5

10

15

20

25

Quidquid et astriferi clauditur axe poli, Paulatimque hominum defixit lumina rebus. Ut studia humani cerneret ingenii. Ut vitam et mores, ut vota et gaudia nosset, Quod quisque effugeret, quod sequeretur opus. Conspicit implicitum tam multis fraudibus orbem, Tot scelerum facies et mala tanta videt. Insanas hominum curas, vota improba cernit Et nullo in terris esse in honore deos, Hic petit excidiis urbes, per tela, per ignes Tendit, ut innumeras undique cogat opes. Ille armis violat leges hominesque deosque. Subdat ut imperio regna aliena suo. Ense petunt alii fratres carosque parentes. Cumque suis alii bella nefanda gerunt. Furta iuvant multos, foenus saevaeque rapinae Fanaque direptis proh! spoliata deis. Decipit hic dominum, fraudem parat ille parenti. Emptori varios iniicit ille dolos. Pars amat ingentes sumptus luxumque superbum, Laetaque magnificas aedificare domos. Pars Venerem sequitur caecique Cupidinis ignes, h) corr. ex Subbideratque

13

Hrvatski latinisti I

193

30

35

40

45

50

55

60

A treći se oblaporni u silnoj proždrljivosti guše. Ovi za zlodjela preziru kaznu na drugom svijetu I nagradu, koja sigurno čeka dušu svetu. Težnjama ovim i djelima ljudi preneražen Otac nato, Zažali što se toliko osililo ovo prosto blato. Rastuži se i ujedno gnjevom silenim planu. Grudi mu srdžbom teškom uzbukte i bolom zavijati stanu. Tako i ovdje pretužna majka,1®poniknuvši nikom, Ponizno ovo progovori prigušenim krikom: »Sine, ta što mi još osta, ti majci si jedina nada, Jedino u tvoje ime se uzdajuć govorim sada. Preblagi sine, što u jarost nedostojnu planu? Kakav to novi je uzrok tvom gnjevu nenadanu? Kakva uvrijediše tvoje božanstvo zlodjela golema, Da nikakve milosti više ni za koga nema? Zar blagost ne pobjeđuje tvoja svaku zloću i krivnju? Zar tuđa šteta i bijeda ne umanjuje tvoju kivnju? Koga kazniti, koga uništiti spremaš se, moj sine? S kime to ratuješ, o najveći u carstvu nebeske visine? Zar zalog ljubavi svoje da gubiš, djecu ljudskoga puka, što ga od gipke mekane gline izvaja tvoja ruka? što ti koristi s dušmaninom nejakim voditi boj? Što ti koristi bjesnjeti sve više na plijen svoj? Zar će ti rat s tim prostim rodom koristan da bude? Ili, kakvu ćeš hvalu steći uništivši te ljude, Kojima mora, kojima kopna i sve ostalo preda? O sine, zar će od koristi biti zemlja pusta, bez reda? Dakle, uzalud napori koji stvoriše ovaj svijet. Uzalud zemlja će neumorno svoj kružni vršiti let. Besciljno će sijati zvijezde sa neba blistavo plava. Putanjama će poznatim svojim kružiti one badava. Kome će bezbrojni nositi plod zemlja od plodnosti svijena? Za koga će tolika blaga čuvati krcata utroba njena? Kome će hraniti stada svoja: ptice i divljač, kome? Kome će ona hraniti ribe u valu nemirnome? Bez ljudi tako sva dobra će tvoja propasti, moj sine. Zar ćeš dopustit da djelo tvoje tako u truleži gine? 13 mati Isusova

30

35

40

45

50

55

60

Pars sequitur rabidam luxuriosa*) gulam. Hi spernunt Stigiosque lacus poenasque malorum. Quaeque manent animas praemia certa pias. His Pater attonitus studiis votisque virorum, Hoc doluit vili posse licere luto. Indoluit simul et magnas exarsit in iras. Aestuat ira, gravi mista dolore fremit. Atque ibi deiecto mater moestissima vultu Suppliciter tales fundit ab ore sonos: »Nate, tuae, quid enim superest, spes unica matris. Quo solo videor nomine freta loqui. Nate quid indignas mitissime surgis in iras? Quae nova tam subiti causa furoris adest? Et quae tanta tuum laeserunt crimina numen, Ut nullus veniae iam locus esse queat? Quid tua non omnem superat clementia culpam? Anne animum minuit noxa aliena tuum? Ulcisci quos, nate, paras, quos perdere tentas? Cum quibus, o superum maxime, bella geris? Nonne hominum genus ecce tuum, tua pignora perdis. Duxerat e molli quos tua dextra luto? Quid iuvat invalido Martem exercere sub hoste. Quid iuvat in praedam saevior esse tuam? Quae tibi cum vili bella ac certamina gente, Aut quae deletis laus tibi parta viris? Cui mare, cui terras, cui caetera tradis habenda. Quae rerum facies, nate, quis usus erit? Frustra igitur magni moles erit edita mundi. Frustra erit ad motus irrequieta suos. Fulgebunt nitido nequicquam sidera caelo Et peragent notas per sua signa vias. Cui feret innumeros tellus uberrima fructus. Servabit tantas cui gravis alvus opes? Cui pecudes alet illa suas volucresque ferasque, Et vaga cui pisces nutriet unda suos? Sublatis tot, nate, viris tua dona perire Et squallere tuum sic patieris opus? i) corr. ex luxoriosa

194

195

65

70

75

£0

Zar ćeš, i pobožne smlativši, dati da zemljom pustoš hara, I nikakav da baštinik ne ostane tolikih tvojih dobara? No, tebi tako se svidje: nek je sve sazdano uzalud, I neka, sine, propadne toliko djelo, toliki trud. Zar si doista mogao sa neba na zemlju saći I uzaludno iz moga rodnoga krila izaći? Uzalud zar si dao se mukama raznim strti, O sine, i umrijeti onako nedostojnom smrti? Zar će uzalud trpjeti tolike patnje i boli Pravedna družba što tvoje zakone štuje i voli? Ako već misao na tolike napore potaknula te ne bi, A ono neka te potakne hvala koju zemlja duguje tebi. I tko će ti služiti službe, tko štovati mjesta ti sveta? Tko li će ime tvoje raznositi širom svijeta? Nikad hodočasnik više ni poklonik neće ti doći. Božanstvo tvoje i moć na zemlji će zauvijek proći. Na nebu ćeš dokoniti, neslavno vući dane vijeka svoga, I djela tvoja neće od tebe činiti nikakva boga. Ako ipak baš nikakvi razlozi ne mogu te saviti, I čvrsto si riješen cijelu zemlju teškom kaznom smlaviti, Ošini grešne kaznama i samo škodljiva tijela, A nedužne neka poštedi tvoja pravedna strijela.«

196

65

70

75

80

Ferre potes vacuum caesis cultoribus orbem, Haeredem tantis nec superesse bonis? Sed tibi sic placitum: sint omnia condita frustra, Et pereat tanti, nate, laboris opus. Time etiam poteris caelo delapsus ab alto Nequicquam in nostro procubuisse sinu? Num poteris laceros variis cruciatibus artus Nequicquam indignae, nate, dedisse neci? Nequicquam tantos poterit tolerasse dolores, Obsequitur iussis dum pia turba tuis? Si te nulla movet tantorum causa laborum, At moveat, debet quem tibi mundus, honor. Quis tibi sacra feret, quis templa arasque dicabit. Quis sparget nomen cuncta per ora tuum? Nemo aderit, qui vota ferat, qui numen adoret. Quin nullum in terris iam tibi numen erit. Otia ages caelo, duces inglorius aevum, Et tua te facient munera nulla Deum. Si tamen haud ullae possunt te flectere causae Et certum est poenas sumere ab orbe graves, Affice suppliciis sontes et noxia tantum Corpora, at immeritum perdere parce genus.«

197

EPIGRAM I

EPIGRAMMATA

I

I

MOJI EPIGRAMI

DE SUIS EPIGRAMMATIS

ajd' amo, veseli čitaoče! Smijeh i šala sad mi se zbija. A bježi, ukloni mi se što dalje. Ti, čitaoče, kome šala ne prija. Kad si pogleda mrka i tužna, Ne čitaj moje vesele zbrke. Ili pak, ako ih slučajno čitaš, Razvedri svoje obrve mrke.

H

5

udimus ecce iocos, ades huc, non tetrice Lector, Tu procul hinc contra, tetrice Lector, abi. Triste supercilium cum sit tibi, ne lege nugas. Aut, si forte legis, pone supercilium.

L

II II

PLOVIDBA VINZENTSKOGA KONJIKA

DE VINCENTINO QUODAM NAVIGANTE onjik vinzentski14 nevikao na morsku pučinu, kad Zaprepašten stiže u Mletke, bogati grad, Poslije bljuvanja teškog i skoro izvrnuta mozga, I poslije burne vožnje, koja brodić skoro zdrozga, Kad se dočepa obale, viknu: »Nikad se više na kljusici Takvoj voziti neću koja ima uzde na stražnjici.«

K

5

V

5 14 iz talijanskoga grada Vicenze 198

incentinus eques, tumidi rudis ante profundi, Miratus Venetae, dum redit, turbis opes: Post vomitus crebros et versum pene cerebrum, Post fractum rigido robore molle latus, Contigit ut littus, „Non me vehet amplius” inquit „Ad culum quisquis frena caballus habet". 199

III

III

O SEBI

DE SE IPSO u, qui nocturnum tentas accendere lychnum, Ne silicis venas quaerito neve focos. Cor tribuet nostrum lumen tibi, nam mihi saevis Flammavit facibus pectora durus amor.

i, što želiš upaliti svjetiljku noćnu, Ne traži kremen ni ognjišta plam, Jer srce moje ljubavnim žarom plamti: I svjetiljku ću ti srcem svojim upaliti sam.

T

T

IV

IV

DE IMMUTATIONE SUI NOMINIS

O PROMJENI SVOGA IMENA van mi bijaše ime, a sada se pišem Jan, Prijatelju čitaoče, nek ti je ovaj slučaj znan. Nisam od oholosti neke odbacio to ime. Ta nijednim zemlja se ne diči koliko njime. Nevoljkog nagnala me je na promjenu tu malu Plavokosa Talija, kad me okupala U pjesničkom valu.

I

5

oannes fueram, Ianum quem pagina dicit, Admonitum ne te, lector amice, neges. Non ego per fastum sprevi tam nobile nomen. Quo nullum toto clarius orbe sonat. Compulit invitum mutare vocabula, cum me Lavit in Aonio flava Thalia lacu.

I

5

V AD LEONELLUM FERRARIAE DUCEM

V LEONELLU, FERARSKOM KNEZU eonelle kneže, što dođoh u tvoj grad Nedavno iz sjeverna, ledena kraja, Dopusti, nije me amo privukla slava tvojih djela sad Niti me dom tvoj privukao prepun sreće i sjaja, Ni raznolikost Ferare tvoje, raskoš joj sjajna i duh. Ni dvotoki Pad, koji se u sedam ljupkih rukavaca vije. Ne dođoh da se nagledam, nego da žedni napojim sluh Riječju slatkom koja se iz Gvarinovih usta lije.

L

5

200

uod, Leonelle, tuam. Princeps, accessimus urbem Arctoi gelido nuper ab axe poli. Q Da veniam, non nos rerum inclyta fama tuarum. 5

Nec domus augustis splendidai) traxit avis, Nec tua praefulgens variok> Ferraria cultu. Nec septemgemini brachia amoena Padi, Non oculos, avidas huc pascere venimus aures. Quarum Guarini manat ab ore cibus. j) corr. ex splendita k) corr. ex varia 201

VI

VI

GRILU

IN GRYLLUM

itagora zlatne pjesme, Fokilid srebrne skova, A ti, Grile, kuješ Pjesme od olova.

P

urea Pythagoras, argentea carmina fecit Phocylides, sed tu plumbea, Grylle, facis.

A

VII VII IN PROSPERUM

PROSPERU oliko te, Prospere, volim, teško ti saznati nije, Kad želim da sa zemlje odeš u nebo što prije.

K

V

te. Prosper, amem, potes hoc agnoscere solo. In caelum e terris te quod abire velim. Quam

VIII

VIII

VERONSKO KAZALIŠTE

DE THEATRO VERONENSI

erono, negdašnje tvoje kazalište sad je bludnički stan. Tamo sada boginju Floru štuju svaki dan.

st tibi prostibulum, quod erat, Verona, theatrum, Assidue Floram nunc colit ille locus.

E

IX GRIL PJEVA

IX DE GRILLO

ada ti, Grile, zapjevaš, sve cvrčke pjesmom smutiš, . Oni zašute. Nek oni pjevaju makar i rđavo. Samo ti da šutiš.

K

202

Grille, sonas, reticent per prata cicadae: illae, dummodo tu taceas. CumMalotu.sonent 203

X

X

PJESNIK IVAN O SEBI

DE SE IPSO

jesnik sam koji kraj duboke vode se rodio Drave, Štioče, i to mi znaj, usput pročitaš li što. Cesto o ljubavi svojoj pjesnici pjevahu stari; Svako na jeziku svom pjesme razumije glas. Nevješt u ljubavi pjevah Marcelove ljubavi žarke. Što ih je riječima svog jezika ispjevo on. Želiš li stihove skladne na italski sročene način. Takove dati će taj kakve Petrarka već da. Ili pak htjedneš li pjesme po latinskom skladane zvuku, Dokonu tebi će moj tada se svidjeti stih.

I

P

5

10

5

10

XI

XI

ZALJUBLJEN

DE SE QUI AMARE COEPERAT

to mi je često proročki glas tvoj znao da zbori, O Mihaele, to stvarno se zbilo u ovaj mah. Zapletoh se, planuh, čitavo biće mi gori. Ta, zaboga, umrijeh, već gubi mi se dah. U času kad sam te ludo izvrgavao rugu, I mjesto ti meni, ja tebi se rugah u sav glas. Ti, iskusni Ijubavniče, pomozi sada svom nevještom drugu. Uputi ga, svjetuj ga, molim te, donesi mu spas.

S

5

uod mihi divino tu saepius ore solebas Dicere, nunc, Michael, exitus ipse probat. Haesimus et totis concepimus ossibus ignem, Concidit et tandem spiritus ille meus, Cum te dementem dementia nostra vocabat, Cum mox ridendo tu mihi risus eras. Quare in amore rudi, doctissimus ipse, sodali Consilium, quaeso, confer et auxilium.

Q

5

XII

XII

JURJU

AD GEORGIUM

urju, ništa se ne daje kada se mrko da. Uz izdašnu ruku mora i lice da se sja.

J

lle ego et haec cecini Dravum generatus ad altum. Perlege et haec, si quis caetera forte leges. Saepe suas flammas veteres cecinere poetae. Cuilibet et pro se Musa diserta fuit. Nos in amore rudes Marcelli lusimus ignes, Quos modo vulgari luserat ille lyra. Sive voles cultos Itala testudine rythmos. Ille dabit, quales ante Petrarcha dedit. Seu cupies elegos Latia sub lege sonantes, Sumetur vacuo pagina nostra tibi.

204

N

il mihi das, quando tristi das fronte, Georgi, Larga suam faciem debet habere manus. 205

XIII

XIII

AD IUSTINAM

JUSTINI ustino, moja družice, mezimče moj mio, što si mi vratila onaj poslani dar? Nisam ga poslao što bih te zavesti htio, Živote moj, ta daleko od mene tako ružna stvar, Nego da vidiš kolika je ljubavi moje snaga. Neki darak ti poslah, moja draga. Tražiš, za tu uvredu da ti nekako platim? Pa pošalji ti meni dar da ti ga vratim.

J

5

el, Iustina, meum, mea cara sororcula, quare Missa remisisti munera nostra tibi? Non ideo misi, quo te corrumpere vellem, Sit procul a nobis hic, mea vita, furor, Sed magis, ut scires, quam te devotus amarem: Vult aliquo nosci pignore carus amor. Qualiter offensam valeas pensare, requiris? Tu mihi fac mittas, ut nec ego accipiam.

M

5

XIV XIV

DE AMATORE LIBRORUM VETERUM

LJUBITELJU STARIH KNJIGA ma knjiga pisanih već prije tisuću ljeta. Učenih dosta, ali se ljepotom ne žare. Ti ih ipak hvališ više nego pjesme moje Samo stoga što moje nisu tako stare. Toliko ti sada cijeniš vremena stara, S toliko osjećaja poštuješ davnine. A ipak, ljepše je ono novo što se stvara, A ne, Bartole, što je puno svelosti i truhline. što da ti sada zaželim za tvoj ukus naopaki? Ovo ti želim, iako je malo opasno ipak: Da ti se sviđa bućkuriš, a ne falemac15 jaki, I da se tvom ukusu sviđa samo gnjio šipak; Da s tobom ne legne lijepa Poliksena, Nego Hekuba, ne starica više, nego kuja ljuta, Ta grdobna štrklja, prebučna što, barama opkoljena. Po zvonkim obalama zavija i škrguta.

I

5

10

15

11 kod starih Rimljana cijenjena vrsta vina 206

unt quaedam prope mille, puto, iam scripta per annos. Docta quidem, sed non et*) speciosa satis. Tu tamen illa magis quam nostra poemata laudas Hoc solo, quod sint anteriora meis. Tanta tibi nunc est prisci reverentia saecli. Tam sensum canos et venerare dies. At rerum plures novitate placere videmus. Non carie et putri, Bartholomaee, situ. Quid pro perversis adeo tibi moribus optem? Haecm) opto quamvis exitiosa parum: Plus sapiat musto vetus et tibi vappa Falerno, Nec gustare nisi marcida poma velis. Dormiat et tecum formosa Polyxena nunquam. Verum Hecube, sed iam non anus, imo canis: Turris avidarum, quae cincta palustribus undis Instrepit argutis persona littoribus.

S

5

10

15

l) corr. ex ut m) corr. ex Hoc 2ffl

XV

XV

AURISPI

DE AURISPA

itaš zašto ništa ne piše tako učeni Aurispa. Zato što stalnom šutnjom on još učeniji ispa.

P

am doctus scribat cur nihil Aurispa, requiris. Credatur multo doctus ut esse magis.

T

XVI

XVI

FIĆFIRIĆU

IN PHILITREUM

e nadimaj se, fićfiriću, jer svi dobro znamo Odakle podrijetlo tvojih roditelja vodi. Jer jedno od njih u rukav svoj useknjuje se samo, A drugo ne pljuca na pod, nego samo u svečanoj zgodi.

N

e nimium tumeas, Philitree, novimus omnes. Qua tibi sit geminus nobilitate parens. Altera nam cubito nares emungit, at alter Non spuit in terram, sit nisi festa dies.

N

XVII

XVII

DE VALLA

VALLA

G

avran živi stoljećima i vrana živi stoljećima, A Valla umrije prerano: zar onda bogova ima?

aecula tot corvus”), tot vivit saecula cornix, Valla obit ante diem, quis putet esse deos?

S

XVIII XVIII EXCUSATIO, QUOD PERICULA NON SUBEAT JEDNO OPRAVDANJE i, ratoborna gospodo, mene pratioca kraljevih četa Nemojte zbog moga straha da uzalud grdite sada, što nikada ne srćem naoružan protiv dušmana kleta I što se ne penjem na visoke zidine opsjednuta grada.

V

208

elligeri proceres, me regia castra sequentem Ne frustra ignavi carpite, quaeso, metus. Quod nunquam adversos decurro armatus in hostes, Scando nec obsessi moenia celsa loci,

B

n) corr. ex cervus 14 Hrvatski latinisti I

209

5

10

Već samo k6 gledalac postran junaštvu vašem se divim. Vjerujte, ne strah, već briga za vas na to me sili. Ta, ljudi, vi svakako za najduljom žudite slavom. Koja čini da vas rana ne boli, a da smrt vam se mili. A kad bi i pjesnik u bitkama bio i tu ga snašla kob, Tko bi opjevao pogibije vaše, sahrane vam sjajne i grob?

5

10

Sed spectator iners aliena pericula miror. Non timor hoc, vestri, credite, cura iubet. Gloria nempe, viri, petitur longissima vobis. Hoc faciles plages, funera grata facit. Quod si pugnantem rapiat sors ulla poetam, Quis vestras mortes, funera vestra canat?

XIX

XIX

ODU DE SE AD ODUM vališ me previše, sa starim pjesnicima Uspoređuješ me, svake zgode. Znam da lažeš, ali ipak To mi prija, Ode.

H

audas me nimium, priscis et vatibus aequas, Mentiris, novi; me tamen, Ode, iuvat.

L

XX

XX

KRALJU slavni kralju, ti usred rata Veneru štuješ po noći i danu. Sjajno, ta ona može privući Boga Marta na tvoju stranu.

O

AD REGEM ure colis Venerem mediis, dux inclyte, castris: Illa tibi Martem conciliare potest.

I

XXI

XXI

PETRU

AD PETRUM

zvana si Fabricije, iznutra si Apicije, I nemoj za moje šale da me kriviš. Jer, kako ti govoriš, ja onako živim, A kako ja govorim, ti onako živiš.

I

210

u, qui Fabricius foris es, sed Apicius intus, Parcius in nugas, quaeso, vehare meas. Qualia verba tibi, tales, Petre, sunt mihi mores: Quomodo tu vivis, sic ego, Petre, loquor.

T

211

XXII

XXII

PETRARKIN GROB

DE F. PETRARCHA

eđu Euganejskim selima Arkada je selo slavno, Trojanci Antenorovi podigoše ga davno. Premda si krasna položaja i premda si plodnošću sretno I premda nezdravu žegu ne pozna tvoje podneblje ljetno; Premda si po tom poznato, još slavnije time si ti što pjesnik Petrarka blaženo u mekom ti krilu spi.

M

5

5

XXIII

XXIII

OCU SMIJEHA

AD MARTIALEM

jesniče moj najbolji, duhoviti Marcijale, Tvorče svakog smijeha, tvorče svake šale I svih dosjetaka i svakakvih trica, Pred tobom i Plaut je mali, nedorasto tvojoj šali: Koliko mognem, slijedit ću te u knjižicama svojim. Ni samog Feba neću zazivati ni Muze Da priteknu u pomoć pothvatima mojim. Od bogova jedinog tebe ću ja zvati, Ti jedini, makar i pjesniku slabom, Sklono i dobrohotno svoju ćeš pomoć dati. Pa ako ima čega istinoga U mišljenju onog starca šutljivoga16. Da jedna duša može u više tijela prijeći, Ko što se divni Homer u Eniju krio: A budući je prestao taj pjesnik uzvišeni Da izvija svoj pjev divotom ukrašeni, Ti sav se salij u me, nestani u meni. I zaslužim li doista da prožme duh me tvoj, Na dopust ću, vjeruj mi, tada poslati svoj.

P

5

10

15

rquada Euganeos inter celeberrima pagos, Quondam Antenorei quos°) tenuere Phryges, Quamvis pulchra situ, quamvis sis ubere felix Nec tua morbiferum noverit aura canem, Inde tamen longe maior tibi gloria surgit, Vatis Petrarchae sancta quod ossa foves.

A

16 filozofa Pitagore koji je naučavao da duša seli iz jednog tijela u drugo (metempsihoza) 212

e, vatum optime, culte Martialis, Ludorum pater et pater leporum, Nugarum simul et facetiarum. Prae cuius sale Plautus ipse verna est, Qua possum, sequar in meis libellis. Nec Phoebum libet aut vocare Musas, Ut coeptis properent adesse nostris. Unum te omnibus e deis vocamus. Tu tantum, licet a malo poetae, Ne, quaeso, invideas tuos favores. Quin si vera senis silentiosi Est sententia, qui putavit unam Multos posse animam volare in artus. Si mixtus sacer Ennio est Homerus, Postquam desierat superbus ales Pictam sideribus levare caudam. Nostras labere totus in medullas. Mentem certe ego si tuam merebor, Iam nostrae dabo, crede, commeatum.

T

5

10

15

o) corr. ex quas 213

XXIV

XXIV

SEVERU

IN SEVERUM

evere, ti odličnu knjigu iznese na javu, U kojoj nas poučavaš da preziremo slavu. I da bi nas, kako želiš, uvjerio u to jedno I primjerom dokazo da slava nije ništa vrijedno, Crvenim, krupnim slovima napisao si masno Navrh korica knjige svoje ime časno.

cripsisti egregium, Severe, librum. Quo contemnere gloriam docemur. S Quae siP) vile quid est putanda cunctis,

S

5

5

Ut credi cupis et probare tentas, Quare tu minio tuum rubenti Summo margine nomen annotasti?

XXV XXV AD REGEM KRALJU ic me rogare tua modo est humanitas Dignata, summe principum: „Quid tibi meorum vis, poeta, impertiam" — „Secreta praeter quodlibet.”

S

ad je baš blagost me tvoja izvoljela zapitati, 0 najveći kralju: S „što bih ti ja, pjesniče, mogao dati?” — 5

„Sve što ti se hoće, Samo ne — svoje samoće.” XXVI PRO PACE

XXVI ZA MIR vemogući oče, koji nebo i zvijezda kriješ Pod vječnom držiš vlašću, oči svoje moćne Obmi na zemlju bijednu ovu, koju Martov bijes Naočigled tebi pustoši i u dugom uništava ratu. Napokon, o predobri oče, mir nam svima podari. Koji daleko crnu otklanja smrt i sve opake stvari.

S

5

214

Pater omnipotens, qui caelum et sidera solus Aeterna ditione premis, defige potentes His miseris oculos terris, quas Marte feroci Vastari cernis longoque perire duello, Et nobis tandem tribuas. Pater optime, pacem. Quae mala cuncta procul mortesque repellit acerbas.

O

5

p) corr. ex sit 215

XXVII

XXVII

GUARINU IZ VERONE

AD GUARINUM VERONENSEM

ebe molim, o diko i slavo našega doba, Gvarine učeni, znalče ona jezika oba,17 Ti, koji si tolike godine učio me mlada, Molim te, gost mi budi, stolu pristupi mi sada. Kakvu čast Herkul učini Evandru na njegov uslužan zov. Takvu ćeš i ti meni, uđeš li pod moj krov.

T

5

e precor, o nostri decus et nova gloria saecli, Qui calles linguas, docte Guarine, duas. Quo iam tot fuimus sub praeceptore per annos, Hospes ut in coena nunc meus esse velis. Quam dedit Euandro laudem Tirynthius hospes, Hanc dabis ipse mihi, si meus hospes eris.

T

5

XXVIII

XXVIII

MAMCU NA PREVELIKO CUIDAM ARDUA SUADENTI oslane pjesme, što odišu na samog Apolona I tako učene, primih s puno topla osjećaja. U njima, sjećajući se hvala svojih uznositih. Dižeš me u visine zvjezdanoga sjaja I nukaš me da opjevam bojeve krvave I tolike vođe, koji su slavnim djelima vični. Kad bi mi sam Apolon pjesničku pomoć ukazo, Tvom pozivu bih se odazvao, moj pjesniče dični. AT grudi moje ne bujaju kastalijskim nektarom, Niti se usne moje natapaju aonskom česmom, Niti je u duši mi toliko pjesničke snage Da bih tolike muževe mogao proslavit pjesmom. Sva bujnost mladosti moje toliko nema jačine, I terete tolike ne podnosi moje rame; S vremenom, kada možda nešto iskusniji budem, Ako mognem, tvoj poziv biti će privlačan za me. Dotle Ivana svoga ne gubi iz sjećanja mila. Ti, koji pjevaš pjesme dostojne samog Vergila.

P

5

10

15

17 grčkoga i latinskoga i« piće olimpskih bogova

216

uae mihi misisti Clarium redolentia vatem, Accepi placido carmina docta sinu: Q In quibus altarum memorans praeconia laudum 5

10

15

Siderei tollis me super astra poli Ac me sanguineas hortaris dicere pugnas Et tot magnorum splendida gesta ducum. Si mihi Pierium praestaret Apollo favorem. Parerem monitis, clare poeta, tuis, Sed mihi Castalium nec spirant pectora nectar, Nec sunt Aonio labra rigata lacu. Non mihi Pegaseae veniunt in carmina vires, Ut possim tantos edere voce viros. Non verso tantum tenero sub pectore robur, Tanta negant humeri pondera ferre mei. Post modo maturis fuero cum doctior annis, Si potero, monitus forte subibo tuos. Interea fixum teneas sub corde Ioannem, Qui canis Andina carmina digna tuba. 217

XXIX

XXIX

MOLITVA BOGU MARTU ZA MIR

AD MARTEM IMPRECATIO PRO PACE

slavni Prodorniče, što treseš Najviši neba kraj, što blistave perjanice Topiš u krvavi sjaj! Junonin veliki sine, Unuče Saturnov, Braniču nebeske visine, Užasu TitanA Ti, kliktavi Pobjedniče, Mira i rata Začetniče, Muških grudi Ukrasitelju, Bogova Osvetitelju! O Navalniče s blještavim Mačem, uvijek svesjeklim. Sviju polja Pustošniče, Svih gradova Razorniče, Zemlje Sveispraznitelju, Podzemlja Ispunitelju. Ljudske krvi Ispijaču, Ljudskih tijela Proždiraču, Muškaraca Zatorniče, Sviju žena Prokletniče, Siromašnih Uzvisitelju, Bogatih Uništitelju. Mira strasni Mrzitelju, Grozne gladi Stvoritelju, Prvi širitelju straha, Gušitelju ljudskog daha, Molim te, smiluj se već tim Panoncima umornim, O, Oče!

radive, quinti clare dominator poli, G Spargens corruscas

O

5

10

15

20

25

*30

218

5

10

15

20

25

30

luce sanguinea iubas, Iunone magna genite: Saturni nepos: Tutela coeli: summe Titanum timor: Gaudens tropheis: pacis ac belli arbiter: Decorator hominum: consecrator Numinum: Gradive, ferro tecte semper fulgido: Vastator agrum: dissipator urbium: Vacuator orbis: Tartari impletor trucis: Potor cruorum: devorator corporum: Lues virorum: mulierum execratio: Ditator inopum: pauperator divitum: Osor quietis: genitor obscenae famis: Autor pavorum: concitor formidinum: Iam parce fessis, quaeso, Pannoniis, Pater.

219

XXX

XXX

SLAVA PANONIJE

LAUS PANNONIAE uod legerent omnes, quondam dabat Itala tellus, Nunc e Pannonia carmina missa legit. Q Magna quidem nobis haec gloria, sed tibi maior.

ekad je Italija svima davala birano štivo, A sad im pjesme šalje Panonija ravna. N To velika slava je moja, no još veća je tvoja, O ti, po mome duhu domovino slavna.

Nobilis ingenio Patria facta meo.

XXXI

XXXI

MUSICA

DE SIGISMUNDO MALATESTA ARIMINI TYRANNO

(Sigismundu Malatesti)

rbis Arimineae modicus Malatesta tyrannus Caesaribus suminis maior in orbe sonat. U Sic e formica faciunt elephanta poetae

alatesta, vladarčić si mali Riminija grada, A više nego o caru silnom grmi ti imena trijesak. Pjesnici tako od sitna mrava učiniše slona. Mušici dadoše Jupitrove munje blijesak.

M

Cogunt et muscas fulmina ferre lovi.

XXXII XXXII DERIDET EUNTES ROMAM AD IUBILAEUM ISMIJAVA HODOČAŠĆE U RIM JUBILARNE GODINE 1450. isuću četiri stotine sunce obasjalo ljeta i k tome još ljeta deset puta po pet, kako, čovjekom postavši, stvoritelj svemira cijelog od prečiste djevice dođe na ovaj svijet. Sad spas je bliži, odovud najkraća cesta s bijedne zemlje vodi na sam nebeski prag.

T

5

220

ille quadringentis Hyperion aureus annis Adiicit haec decimae tempora Olympiadis, Natus ut aeterni, qui condidit omnia, patris Prodiit intacta virgine factus homo. Nunc propius quaerenda salus, et ad aethera clarum Vilibus “ terris maxima porta patet.

M

5

221

Već narodi idu s Istoka, Zapada, Sjevera, Juga. Sve što odovud optače Tanaj, a odonuda Tag, sve u Rim se žuri, sav svijet u Grad se sliva, od tolikih ljudi nijedno mjesto slobodno ne osta. Ta lakovjernost19 hoće Ii im koristiti, ne znam, al' znam da će papi koristiti dosta. Preveo Nikola Sop

19 da će obilaskom rimskih crkava dobiti oprost od grijeha

Iam Zephyri et Boreae gentes. Occasus et Arctos, Omne, quod hinc Tanais claudit et inde Tagus, Romam festinant, et confluit orbis in Urbem, Nec capiunt ipsae millia tanta viae. Nescio, credulitas haec si sua proderit ipsis, Hoc scio: Pontifici proderit illa satis.

MARKO MAR U LIĆ MARCUS MARULUS ( 1 4 5 0 - 1524)

15

Hrvatski latinisti I

odio se 18. kolovoza 1450. u staroj patricijskoj obitelji koja se nazivala i Pečenić ili Pecinić. U splitskim se R ispravama njegov otac, koji je bio gradski odvjetnik, navodi pod imenom nobilis vir ser Nicolaus Pecenich de Marulis. Majka mu se zvala Dobrica i pripadala je splitskoj obitelji Alberti. Od šest im sinova i jedne kćeri Marko je bio naj­ starije dijete. U Splitu mu je bio učitelj Tideo Acciarini, poznati tali­ janski humanist, prijatelj pjesnika Jurja Šižgorića. Završivši pravne nauke u Padovi, vratio se Marulić u Split gdje je ži­ vio do kraja života. Jedino se kao šezdesetgodišnjak povu­ kao na seosko imanje u Nečujmu na Šolti, ali se poslije dvi­ je godine vratio u Split. Njegov biograf i prijatelj Franjo Božićević-Natalis ovako prikazuje njegov lik: Bio je srednjeg stasa, širokih ramena, vitka tijela, široka i vedra čela, crnih očiju, orlovskoga nosa, svijetlosmeđe i podulje kose i duge brade. Ono što Božiđević govori o njegovu isposničkom načinu života i o bičevanju samog sebe ne djeluje uvjerljivo jer se ne slaže s arhivskim podacima. Iz njih proizlazi da je Marulić aktivno sudjelovao u gradskim dužnostima, bavio se odvjetničkim zvanjem, bio društven, prijazan i vedar. Imao je mnogo prijatelja, s ko­ jima ga je povezivalo književno djelovanje. Među njima su bili: Toma Niger, trogirski biskup, braća Jeronim i Franjo Martinčić, Dmine i Jeronim Papalić, Franjo Božićević-Nata­ lis, Nikola i Antun Alberti i dr. Marulić je bio centralna ličnost tadašnjeg humanističkog kruga u Splitu. Nedvojbeno je utvrđeno (i po njegovim vlastitim riječima u oporuci) da se bavio i slikarstvom. Umro je 5. siječnja 1524. u 74. godini života i pokopan je u crkvi sv. Frane na splitskoj obali. Svojim latinskim djelima religiozno-moralističkog sadrža­ ja, koja su doživjela brojna izdanja ne samo u izvornom 227

tekstu nego i u prijevodima, Marulić je postao poznat po či­ tavoj Evropi. Njemu je kršćanski moral jedini siguran te­ melj za oblikovanje ljudskog života. Zato njegova djela ima­ ju jasno izraženu tendenciju: davati praktične upute za kršćanski život pozivajući se na Bibliju i na živote svetaca. Iako Marulić po vremenu pripada među humaniste, njegov rad nije ponikao na temeljima svjetovne renesanse, nego se zasniva na religioznoj književnosti srednjega vijeka. U djelu De institutione bene vivendi per exempla sanc­ torum (Upućivanje u čestit život prema primjeru svetaca), tiskanom u Mlecima 1506, danas poznatijem po naslovu 4. izdanja De institutione bene beateque vivendi (Upućivanje u čestit i blažen život), u kasnijim izdanjima i pod nazivom Dictorum factorumque memorabilium libri V I (Šest knji­ ga spomena vrijednih izreka i djela), Marulić daje niz prak­ tičnih moralnih pouka potkrijepljenih primjerima iz života svetaca izričući uvjerenje da na ljude više djeluju primjeri iz života nego upute i propisi. To je djelo doživjelo 15 izda­ nja (Mleci, Basel, Kbln, Antwerpen, Paris) i prevedeno je na talijanski, francuski, njemački, češki i portugalski). Drugo njegovo djelo kojim se pročuo po zapadnom kršćanskom svijetu, Evangelistarium (Evangelistar), obu­ hvaća 7 knjiga i prvi je put tiskano u Mlecima 1516. Građa je raspoređena prema načelima vjere, ufanja i ljubavi, a u posljednjim knjigama govori se o seksualnom životu. Izdano je devet puta i prevedeno na više evropskih jezika. Quinquaginta parabolae (Pedeset priča) zbirka je priča sastavljenih po uzoru na Isusove parabole s moralnim po­ ukama, namijenjena svećenicima. Izdana je dvaput u Mle­ cima i jedanput u Kolnu. Slobodan hrvatski prijevod tog djela objavio je Milan Pavelić, Pedeset priča, Zagreb 1924. Mala pučka knjižnica 2. Djelo De humanitate et gloria Chri­ sti (O Kristovoj čovječnosti i slavi), Mleci 1519, asketskog je sadržaja i prekorava poroke svećenstva. Impresivno dje­ luje pismo koje je uputio papi Hadrijanu VI (tiskano u Mlecima 1522), u kojem ga preklinje da pruži pomoć njego­ vu zavičaju, po kojem nemilo haraju Turci, i potiče da uje­ dini evropske vladare u borbi protiv zajedničkog dušmanina. Kraću njegovu raspravu In eos, qui beatum Hieronymum Italum esse contendunt (Protiv onih koji tvrde da je sv. Je­ ronim bio Talijan) objavio je Lučić u izdanju svog djela 228

De regno Dalmatiae et Croatiae (O kraljevstvu Dalmacije i Hrvatske). Tu dolazi do izražaja patriotski stav Marulićev. De ultimo Christi iudicio (O posljednjem sudu Kristovu) ima oblik govora, u kojem se živo prikazuje Posljednji sud. Marulića kao humanista najbolje karakterizira djelo In epigrammata priscorum commentarius (Tumač drevnih natpisa). To je zbirka od preko 100 antičkih natpisa iz Rima i drugih talijanskih gradova, kojima je dodao solinske nat­ pise iz zbirke svog prijatelja Dmine Papalića. Ti natpisi po­ tiču pisca da obnovi reminiscencije na veličinu Rima, na ca­ ra Dioklecijana, osnutak Splita i si. Izvadak iz toga, i to solinske natpise, tiskao je Lučić u svojoj zbirci Inscriptiones Dalmatiae (Dalmatinski natpisi), Mleci 1673. Prelazeći na Marulićev pjesnički rad na latinskom, spo­ menimo oveću pjesmu De laudibus Herculis (Pohvale Herakla, Mleci 1523). To je dijalog između pjesnika i klerika, u kojem prvi uzdiže hvalom junačka djela Heraklova, dok mu drugi suprotstavlja kršćanske vrline. Na kraju klerik predobiva pjesnika. Ako je točan podatak Marulićeva biografa Božićevića, da je bilo sedam knjiga Marulićevih pjesama, a sačuvano ih je relativno malo, nameće se zaključak da je veći dio njego­ vih pjesama izgubljen. Bez sumnje- najvrednije je Marulićevo djelo na latin­ skom jeziku ep Davidias (Vavidijada) u 14 knjiga sa 6.765 Kak8“pokazuje sam naslov Davidias, to je kršćanski ep u koiem su prikazana djela kralja Davida. Marulić se točno drži rasporeda građe prema Starom zavjetu (Knjiga Samuelova t. gi. i3 — li. i Knjiga kraljeva I. gl. 1—2) tako da ne možemo govoriti o nekoj vlastitoj pjesnikovoj kompoziciji. Građa je raspoređena na tri dijela od koiih svaki ima vlasti­ ti proemij. Prvi dio (knjiga I—VI) prikazuje Davidova djela dok: jo š nije bio krali, dxugi (knj. VIT—1AJ opisuje^prvi period njegava^kraljevanja, a treći (knj. X—XIV) sadržava nevolje koje su ga snašle zbog njegovih grijeha. U prvom proemiiu Marulić traži inspiraciju samo od Boga i odčiče~5g druŽhijT^nganskih antičkih, pjesnika. Zato i antička mitolo­ gija slabije dolazi do izražaja a tom kršćanskom epu, u ko­ jem |e u pripOTijedanje na višem jesta upleteno moralizi­ ranje i davanje vjerskih pouka. 229

Iako je Marulić bio sputan Biblijom u rasporedu građe u koji nije htio dirati, ipak je stvorio pjesničko djelo trajne vrijednosti. U njemu.ima krasnih metafo­ ra, dul.iih poredi&Li .^ .dUetova« U stihu i u pjesničkoj fakturi povodi se za Vergilijem. Daviđijađa je spjevana u klasičnom latinskom jeziku uz mlfflmalBirTirt» mlesiTsredniovieKovnog JatmTtetžu Iza epa dodao je pjesnik u prozi Tropologica Davidiadis expositio (Alegorijsko tumačenje Daviđiiade), gdje kaže da se pod likom Davida krije Krist, a da Saul predstavlja Židovp koji su Krista progonili. Ostaie još uvijek nernešen problem: Kako to da je taj Marulićev kršćanski ep ostao neobjavljen? V. G.

BIBLIOGRAFIJA

IZDANJA DJELA MARKA MARULIĆA De institutione bene vivendi per exempla Sanctorum, Venetiis 1506. De institutione bene beateque vivendi libri sex. Coloniae .1530. Dictorum factorumque memorabilium libri sex, sive De bene beateque vivendi institutione ad normam vitae Sanctorum utriusque Testamenti, Parisiis 1586. Quinquaginta parabolae, Venetiis 1510. Carmen de doctrina Domini nostri lesu Christi pendentis in cruce, Erfordiae 1514. Evangelistarium, Venetiis 1516. De humilitate et gloria Christi, Venetiis 1519. Epistola domini Marci Maruli Spalatensis ad Adrianum VI pont. max. de calamitatibus occurrentibus et exhortatio ad com­ munem omnium Christianorum unionem et pacem, Romae 1522. Opera omnia, numquam antea simul excusa, divisa in duas par­ tes, Antverpiae 1601. Carmina, izdao M. Srepel, Građa II, Zagreb 1899. De ultimo Christi iudicio, izdao M. Srepel, Građa III, Zagreb 1901. Carmina, Zbornik Marka Marulića 1450—1950, Djela JAZU, knj. 39, Zagreb 1950. Davidias, priredio J. Badalić, Stari pisci hrvatski, knj. 31, Za­ greb 1954. Davidiadis libri XIV, e codice Taurinensi in lucem protulit M. Markovich, Merida 1957. LITERATURA O MARKU MARULICU M. Srepel: O Marulićevim latinskim pjesmama, Nastavni vjesnik VII, Zagreb 1899. 231

P. Kasandrić: Marko Marulić. život i cijela. Predgovor Judite u izdanju Matice hrvatske, Zagreb 1901. J. Badalic: Bibliografija Marulićevih djela te radova o životu i djelima Marulićevim, Zbornik Marka Marulića 1450—1950, Djela JAZU, ktij. 39, Zagreb 1950. J. Badalić: Marulićeva Davidijada, Predgovor prvog izdanja, JAZU, Stari pisci hrvatski, knj. 31, Zagreb 1954. V. Gortan: O tekstu prvoga izdanja Marulićeve Davidijade, živa Antika V 1, Skopje 1955. V. Gortan: Antička mitologija u Marulićevoj Davidijadi, Zbor­ nik radova Filozofskog fakulteta u Zagrebu III, Zagreb 1955. M. Franičević: Marko Marulić, Enciklopedija Jugoslavije 6, Za­ greb 1965. V. G.

M LADIĆ MARKO M ARULIĆ DALM ATINAC PJESN IK U JURJU ŠIŽGORICU

epoznat pišem ti pismo, premda te nikada nisam vidio, a volio sam te i prije nego sam te upoznao. To je, do­ ista, učinila veličina tvoga duha, jer nam postaju dragi ne samo oni koje nismo nikada sreli nego također i oni koji su živjeli daleko prije nas. Htio bih ipak, preljubazni Jure šižgoriću, da mene koji sam ti tako sklon prigrliš zdušno istom ljubavlju, jer ako je u tebi čovjekoljublja isto toliko koliko i učenosti, ovo sam sigurno postigao, a to mi je od svega najdraže. Vidim, naime, koja je u tebi mladu čovjeku moć i oštrina duha, a neke od tvojih pjesama koje kolaju po cijeloj Italiji, odlikujući se nevjerojatnom, gotovo božan­ stvenom učenošću, stigoše također i k nama. Razmišljajući o tako umjetničkom skladu riječi u njima, o tako zdravim i novim mislima, činilo mi se da se onim drevnim i uzvišenim pjesnicima nije nitko tako približio kao ti. Prednjačiš ne samo pjesnicima našega vremena nego te smatram i veoma sličnim Nazonu, Properciju i Tibulu. Za ove se, naime, misli da su pisali elegije najizrazitije i naj­ blistavije.1 Tebi, dakle, moj preljubazni Jure žižgoriću, bogovi sve na dobro okrenuli, pa kao što živi slava tvoga duha, tako neka se pronosi i jača ime i glas o tvojoj blagosti i susret­ ljivosti. Stvar je u tome: Budi već jednom prema meni takav kakva vidiš mene u odnosu prema tebi. Ako pak u tome slučajno ispadnem previše slobodan, te se usudim da tebi,

N

1 Ovdje mladi Marulić posebno ističe Šižgorićeve elegije. 234

M. M A R U L U S A D O L E S C E N S D A L M A TA AD GEORGIUM SISGOREUM POETAM

ad te litteras scribo, quem, etsi nunquam viderim, I gnotus amavi tamen, antequam viderim. Virtus hoc quidem tua

effecit ingenii, quippe que non solum eos, quos non vidimus, sed etiam qui multo ante nos fuerunt, amabiles nobis red­ dat. Vellem tamen, suavissime Georgi Sisgoree, ut me tui tam studiosum mutuo complecti non fastidires amore. Quod si tibi inest par doctrine tue humanitas, hoc certe, quod omnium mihi est gratissimum, consecutus sum. Video enim, que vis in te iuvene acerrimi ingenii et quam potens. Etenim nonnulla ex metris tuis, que iam totam pervagantur Italiam, incredibilem quandam et prope singularem et divinam do­ ctrinam praeseferentia ad nos quoque pervenerunt. In his itaque contemplanti mihi tam artificiosam verborum com­ positionem, tam integras novasque sententias, qui priscis illis sanctisque vatibus propius accederet, videtur nemo. Teque non nostre etatis modo poetis prefero, sed etiam Nasoni, Propertio, Tibullo simillimum iudico. Hi enim exac­ tissime omatissimeque elegiam scripsisse putantur. Tu igitur, iucundissime Georgi Sisgoree — sic tibi dii omnia bene vertant — facias, ut quemadmodum ingenii tui, ita mansuetudinis et humanitatis nomen vigeat et celebritas, hoc est talem iam mihi te prestes, qualem me quoque erga 235

veleučenome mladiću, koju riječ uputim svojim suhoparnim govorom, branit ću se da je to sve bilo od silne želje da se s tobom sprijateljim. Ostaj mi zdravo! Preveo Nikola Šop

te esse cemis. Et si in hoc nimis forte temerarius ferar, quod te, disertissimum iuvenem, mea exili oratione alloqui ausim, conciliandi tui defendar cupiditate. Vale!

236

237

UPUĆIVANJE

U ČESTIT I BLAŽEN ŽIVOT

DE I N S T I T U T I O N E B E N E BEATEQUE VIVENDI

I

I

Marko Marulić srdačno pozdravlja poštovanog u Kristu oca Jeronima Cippica, stručnjaka za crkveno i građansko pravo, vrlo dostojnog kanonika i arhiđakona splitske metropolitanske crkve.

Reverendo in Christo patri Hieronymo Cippico, divini humanique iuris consulto, canonico et archidiacono metropolitanae Spalatensis ecclesiae dignissimo, Marcus Marulus salutem plurimam dicit. uod fecere quidam historias evolvendo gentilium, idem tentare mihi venit in mentem vitas lectitanti sanctorum, Q ut scilicet inde exempla traherem virtutum imitandaque

to su neki učinili čitajući povijest poganskih naroda, to sam namislio i ja, dok sam čitao živote svetaca. Odlučio sam, naime, izabrati kreposne uzore i predložiti ih kao pri­ mjere onima koji i sami živo žele biti sveti, jer je u naravi čovjeka da ga na teže pothvate više potiču primjeri negoli upute i pravila. Svatko se radije i s više pouzdanja prihvaća posla za koji zna da ga je drugi već obavljao a ne samo preporučivao. Gotovo se nitko ne bi bio dao na obdržavanje siromaštva, poniznosti, čistoće, bdijenja, postova i ostalih tjelesnih napora, pa i kad bi ih svi ljudi hvalili, da se nije našao nitko koji ih je prije vršio. A tko smatra da ničije sile nisu dorasle toliku teretu, mogao bi reći onima koji ga na to potiču: Licemjeri, zašto na moja leđa tovarite ono što sami nećete ni da taknete prstom? Čujem savjetnike, a ne vidim izvršitelje. Učinite prije sami što nalažete, kako ne bih mislio da je teže izvršiti negoli se čini i kako bih smatrao da će mi koristiti kad učinim, kao što tvrdite. Ako li ne uvidim da vaše riječi odgovaraju djelima, smatrat ću da me ne savjetujete, nego da se mnome izrugujete.

proponerem iis, qui et ipsi sancti esse percupiunt, cum praesertim natura comparatum est, ut humanus animus ad duriora subeunda negocia magis moveatur exemplo quam institutione atque praeceptis. Quisque enim ei operi libentius confidentiusque sese accingit, quod ab altero factitatum quam quod suasum agnoscit. Nemo fere paupertatem, hu­ militatem, castitatem, vigilias, ieiunia reliquasque corporis fatigationes, etiam si omnes homines ea magnificarent, observare animum induxisset, si nullus reperiretur, a quo antea observata fuissent. Atque aliquis tanto oneri nullius vires sufficere ratus hortatoribus diceret: Hypocritae, ut quid humeris meis imponitis quod ipsi ne digito quidem attingere vultis? Audio monitores, non video operatores; facite ipsi prius quod praecipitis, ne tam difficile factu, quam videtur, putem et facienti, aeque atque asseritis, pro­ futurum credam; nisi verbis facta respondere in vobis per­ spexero, non consuli mihi, sed illudi arbitrabor.

238

239

S

II

II

LAKOMOST

DE AVARITIA

ako moraju mrziti želju za dobitkom i novcem oni koji su primili svete redove, neka čuju novije primjere, K ako ih gore spomenuti primjer Giezija, kao zastario i tobože zaboravljen, možda dovoljno ne straši. Poslije blažene smrti sv. Jeronima jeruzalemski biskup ćiril piše Augustinu i kaže da je u okolici Tebaide bio neki samostan s gotovo dvije stotine žena, koje bi bez sumnje bile svete da nisu ljepotu svetosti okaljale ogavnom lakomošću. Zavele su, naime, vrlo gadan običaj da ne prime u zajednicu ženu koja sa . sobom ne donese određenu svotu novaca. Jednoj od njih, koja je u svojoj odanosti Bogu zazirala od tako opake trgovine, javi se u snu Jeronim i naredi da ostalima najavi, ako se odmah ne pokaju i ne okane takva utjerivanja novca, da već prijeti njihovu životu od Boga pripravljena kazna. Kad je to u prisutnosti svih ispripovjedila, sve su na to prasnule u smijeh smatrajući da je to buncanje jedne žene koja na starački način luduje i ne go­ vori istinu, iako je to bila istina. Zatim je druge i treće noći isto vidjela pa je opet pred svima pripovijedala. Pošto su je već bile zamrzile, izgrdiše je i izbaciše napolje. Ali, da ne bi propao Lot sa Sodomom i pravednik s nepravednima. Bog se za nju pobrinuo. Tek što je, naime, ta žena izišla iz samostanskog dvorišta, samostan se uz strašnu lomljavu iz temelja potrese i ruševinama zatrpa sve ostale, tako da se nakon te nesreće od tolikog broja nije našla nijedna koja bi u samrti bar još disala. I tako su im jadno smrskani udovi i sve su zajedno u tako kratkom vremenskom razmaku po­ ginule. Tek tada prestale su biti pohlepne kad su prestale živjeti.

240

ucri autem pecuniarumque detestandam cupidinem in iis qui sacris initiati sunt, si forte Giezi superius a nobis propositum exemplum non satis deterret tanquam vetustate iam obliteratum, audiant recentiora. Cyrillus, Hierosolimitanus episcopus, post divi Hierony­ mi in domino dormitionem, ad Augustinum scribens tradit fuisse monasterium quoddam in Thebaidis partibus ducen­ tarum fere foeminarum, sanctarum utique, si non avariciae foeditate sanctitatis decorem polluissent. Consuetudo pes­ sima apud illas inoleverat nullam in collegium admittendi, quae certum pecuniae numerum non afferret. Cuidam ex iis, cuius deo devotus animus a tam profana negociatione abhorrebat, apparuit in somnis Hieronymus lubens, uti caeteris pergeret nunciare, nisi actutum poenitentes ab ea exactione destiterint, ultionem a deo paratam iam ipsarum capitibus imminere. Cumque haec in conventu omnium narrata fuissent, ridiculo excepta sunt, existimanti­ bus deliramentum esse mulierculae aniliter desipientis nec vera (ut erant) referentis. Altera deinceps et item tertia nocte eadem visa rursum coram replicantem, iam odio habi­ tam probris agitantes eiecere. Deo pro illa disponente, ne scilicet Loth cum Sodomis disperiret, iustus cum impiis, vix etenim mulier septa monasterii egressa fuerat, cum mona­ sterium ipsum terribili fragore funditus concussum reliquas oppressit ruina, ut ex tanto numero ne una quidem saltem extremum in morte anhelitum ducens post casum illum sit inventa. Itaque, contusis miserabiliter artubus, una omnes tam parvo temporis momento extinctae, tunc demum avari­ ciae cum vitae finem fecere.

L

16 Hrvatski latinisti I

241

III

III

ODIJEVANJE I NJEGA TIJELA

DE VESTITU CULTUQUE CORPORIS

i tebe, oče Franjo, neću na ovom mjestu mimoići. Da pokriješ svoje tijelo, tebi je bila dosta jedna haljina, a i ona, dakako, od gruba konca i proste tkanine. Mjesto po­ jasom pasao si se konopom na uzao bez kopče. Glavu i za­ tiljak pokrivao si kukuljicom, a noge su ti bile posve bose, osim što si možda katkad nosio drvene potplate mjesto sandala, da se gole noge ne bi doticale zemlje. A sad vidimo da se tog običaja pridržavaju članovi tvoga reda. Mnogi su se u tvoje doba izrugivali tvojoj odjeći, a danas je slave po cijelome svijetu. Kad se netko tebi u zimsko doba tako ja­ dno odjevenu rugao i pitao da mu prodaš kapljicu znoja, o kako si mu mudro odgovorio da je prodaješ Kristu a ne lju­ dima. O sretna li tog znoja tako ismijanog siromašnog odi­ jevanja! Ti si ga posvetio samo Kristu i tako zadobio kra­ ljevstvo nebesko!

N

eque te, pater Francisce, hoc loco praeteribo, cuius te­ gendo corpori tunica ima, et ea sane crassi admodum fili impolitaeque texturae satis fuit, quam pro cingulo prae­ cinxerat funis nodo astrictus, ubi committebatur non fibula, caput et cervix cuculla velabantur, pedes prorsus nudi erant, nisi forte ligneis socculis veluti sandaliis, ne terram contin­ gerent, suffulti. Quem morem nunc a professoribus institu­ tionis tuae servari videmus. Multis tunc habitus iste ludibrio erat, nunc per orbem celebratur. Sed quam tu sapienter cuidam nuditatem hanc tuam hyemis tempore calumnianti ac petenti, ut guttulam sibi sudoris venderes, eam te Christo, non hominibus vendere respondisti! O foelix ille sic irrisae nuditatis sudor, quem tu soli Christo dedicans mercatus es regna coelorum!

N

IV

IV

RUČNI RAD

DE OPERIBUS MANU EXERCENDIS

ikada ljudski duh nije pristupačniji ispraznim mislima nego kada se samo tijelo prepušta besposlici. To mo­ žemo dokazati Antunovim primjerom. Kad je jednom osjetio svu težinu pustinjačkog života i kad su ga morile sumnje, stade vikati: »Gospode, želim se spasiti, a evo mi se protive moje misli!« Naskoro, čim je izišao iz svoga siromašnog stana, ugleda nekog čovjeka obu­ čena u redovničko odijelo kako čas plete košare, čas klečeći moli. Dok se šutke tome čudio, od njega je napokon čuo: »Antune, tako i ti radi! Budeš li tako radio, spasit ćeš se!« A kad je zapazio da je onaj koji mu je to govorio odjednom išeeznuo, shvati da je to bio Božji anđeo. Poslije toga po njegovu je savjetu naizmjenično radio i molio te postigao

unquam autem magis patet vanis cogitationibus mens nostra quam cum ocio corpus ipsum indulget. Et hoc quidem Antonii exemplo probare possumus. Qui quondam solitudinis taedio affectus, cum dubius animi aestuaret, clamare coepit: »Salvari cupio, domine, et ecce cogitationes meae mihi adversantur.« Mox, ubi de cella prodiit, conspexit hominem, monachali habitu succintum, nunc calatos texentem, nunc ad orandum procumbentem. Et dum rem tacitus miratur, ab eodem tandem audivit: »Sic flt tu age, Antoni, sic enim agendo salvaberis.« Cumque id loquentem statim non comparuisse animadverteret, angelum dei fuisse intellexit. Ac deinde operum orationumque vices monitu eius diligenter servans ad tantam perfectionem con-

242

243

N

N

toliku savršenost da se u ono doba ni jednomu opatu, ni samostancu, ni pustinjaku ljudi nisu više divili negoli njemu.

scendit, ut nemo illis temporibus vel abbatum vel monacho­ rum anachoritarumque maiori admirationi fuerit.

V

V

ISTINOLJUBIVOST I BIJEG OD LAŽI

DE VERITATE COLENDA MENDACIOQUE FUGIENDO

ko bi se ipak usudio napasti lukavštine, varke i prave laži udovice Judite, pomoću kojih je rodni kraj oslobo­ dila opsjedanja, a cijelu Judeju, tj. Božji narod, pogubna ropstva? Uresila se svim ukrasima, a Gospod joj je dao još veću ljepotu stasa i dražest lica da bi mogla kao udicom privući Levijatana. Izišla je iz grada, susrela neprijateljske izvidnice te im rekla: »Židovka sam i pobjegla sam od svojih sunarodnjaka, jer sam doznala da ćete ih porobiti.« Ćak je •obećala da će Holofernu pokazati prolaz kroz koji će zauzeti grad bez gubitka svojih ljudi. Napokon ga je u razgovoru prevarila riječju, obećanjima i izrazom lica i, kad joj se pru­ žila zgoda, ubila njega neopreznog, kojemu se klanjala i •čijom se sluškinjom prikazivala. Nitko joj nije tu lukavost upisao u grijeh, nego su svi u ■zvijezde kovali taj pothvat. Sam veliki svećenik Joakim s velikom pratnjom svećenstva dođe iz Jeruzalema u Betuliju da vidi lice one čijem se dobrom glasu divio, što da mnogo govorim? Svi su zahvaljivali toj jednoj ženi i javno prizna­ vali da im je svojom hrabrošću i junačkim činom pribavila spas u koji su već bili izgubili nadu. I nisu propuštali da je hvale i slave kako to zaslužuje osoba silnog i junačkog ■duha! Toliko je dakle dobra postignuto tom lukavošću koliko h i zala bilo nadošlo bez nje. Tko bi se, naime, bio mogao oduprijeti u otvorenom boju tolikim tisućama Asiraca i to­ likim četama naoružanih vojnika? A eto, oni koji su prije u jednom naletu pokorili tolike narode i gradove, sad su pod­ legli svladani lukavštinom jedne žene. I budući da nitko neće poricati da se to dogodilo Božjom voljom i pomoći, siju rao nije bilo nedopušteno bezbožnika tako prevariti.

ravit? Omnibus se ornamentis comit, et dominus auget illi formae decorem orisque venustatem, ut trahere possit Leviathan hamo. Egressa ergo occurrit exploratoribus. »Et filia sum Hebraeorum,« inquit, »ideo ego fugi a facie eorum, quoniam futurum agnovi, quod dentur vobis in depraeda­ tionem«. Denique Holopherni se indicaturam pollicetur, quo aditu sine suorum pernicie capiat civitatem. Postremo cum ipso collocuta sermone, promissis, vultu fallit atque eundem, quem adoraverat, cuius se ancillam dixerat, captata occa­ sione incautum interimit. Nemo dolos illi vitio vertit, factum omnes laudibus extulerunt. Summus ipse sacerdos Ioachin cum magno presbyterorum comitatu de Hierusalem Bethuliam venit, ut faciem eius videret, cuius famam admirabatur. Quid multa? Omnes uni foeminae gratias agere et eius virtute beneficio­ que salutem, quam iam desperaverant, se consecutos palam fateri, nihil laudis, nihil gloriae omittere, quod magno forti­ que animo dignum esset. Tot igitur bona illo figmento comparata sunt, quot sine Illo mala secutura erant. Quis enim tot milibus Assyriorum, tantis armatorum copiis aperto Marte resistere valuisset? Et ecce, qui multas iam gentes urbesque uno impetu subiugaverant, unius mulieris fraude capti succubuerunt. Et cum Jd dei voluntate auxilioque factum nemo neget, certe sic Imponere impio non illicitum fuit.

244

245

T

uis tamen Iudith viduae sutellas dolosque et mera men­ dacia audet accusare, quibus patriam obsidione, IudaeQ am omnem, hoc est dei populum, servitutis periculo libe­

VI

VI

LAKOUMNO PROSUĐIVANJE

DE NEMINE TEMERE IUDICANDO

ad ćemo nabrojiti primjere evanđeoske pouke, za koje se čini da će odgovarati pojedinom slučaju. Naš Gospo­ S din Isus Krist prekorio je židovsku zlobu u prosuđivanju ri­

unc euangelicae institutionis exempla, quae ad proposi­ tum quicquam spectare videbuntur, colligemus. Domi­ N nus noster Iesus Christus Iudaeorum in iudicando maliciam

ječima: »Došao je Ivan Krstitelj koji ne jede kruha i ne pije vina, a vi kažete: 'Opsjednut je’. Došao je Sin Čovječji koji jede i pije, a vi kažete: 'Evo izjelice i pijanice, prijatelja carinika i grešnika’.« Takvi su oni koji o svima zlo misle i, što god učiniš, tu­ mače na zlo. Ponizna čovjeka nazivaju licemjercem, jedno­ stavna ludim, onoga koji posti zanesenjakom, a koji ne po­ sti, sladokuscem, onoga koji kara krivce, krutim i strogim, a koji teži za spokojstvom, lijenim i mlitavim. Napokon, ne­ ma ni jednog dobra za koje se oni ne trude da ga svojim zlobnim i opakim pogrdama ne ocrne. Stoga se baš s pra­ vom o njima kaže: Neka se zacrvene zlikovci i neka budu bačeni u pakao, a usta koja lažu, neka umuknu!

arguens »Venit« inquit »Ioannes baptista neque manducans panem neque bibens vinum, et dicitis: 'Daemonium habet'. Venit filius hominis manducans et bibens, et dicitis: 'Ecce homo devorator et bibens vinum, amicus publicanorum et peccatorum’.« Tales sunt qui de omnibus male sentiunt et, quicquid egeris, vitio vertunt. Humilem appellant hypocritam, simpli­ cem fatuum, ieiunantem phreneticum, non ieiunantem gulo­ sum, delinquentes corripientem durum et asperum, quieti Studentem desidem et ignavum. Nullum denique bonum agi­ tur, quod hi malignis perversisque suggillationibus denigrare non contendant. Propterea merito sane de illis dicitur: Eru­ bescant impii et deducantur in infernum, muta fiant labia dolosa.

VII VII

PODNOŠENJE NEPRAVDE ekom svećeniku koji je htio postati samostanac uspro­ tivio se opat Bernard tvrdnjom da može ostvariti savr­ šenost i među svojima. Ovaj je to odbijanje vrlo teško podnio i, ne mogavši svladati srdžbu, šakom u lice udario onoga koga je malo prije ponizno molio. Braća su htjela osvetiti nepravdu nanesenu opatu, ali ih je on molio i zakli­ njao neka ne misle na osvetu, već neka radije puste bez kazne onoga za koga znaju da ga je povrijedio. Potpuno je, naime, opravdano da drugome oprašta onaj koji svaki dan moli Boga za oproštenje, pogotovo kad Istina* tvrdi: »Ako

N

* Krist 246

DE PATIENTIA INIURIAE cmardus abbas presbytero cuidam monachum profiteri volenti refragatus est, quod eum etiam inter suos per­ fectum esse posse diceret. At ille, repulsam aegerrime ferens atque irae impatiens, eidem, cui dudum supplicaverat, pugna in faciem incussit. Fratres vindicare volebant abbatis iniuriam, sed ab ipso inhibiti sunt obsecrante atque obtestante, ne vindictae animum intenderent, sed eum potius, a quo se laesum scirent, impunitum dimitterent. Aequissimum enim esse alteri parcere ipsum, qui quotidie a deo sibi parci expeteret, cum praesertim Veritas affirmet dicens: »Nisi di-

B

247

ne oprostite, neće vam biti oprošteno.« Onaj, dakle, koji želi stići u pokoj vječnoga mira, treba da podnosi udarce, a ne da ih uzvraća.

miseritis, non dimittetur vobis.« Ferre igitur, non referre verbera illum oportet, qui ad pacis aeternae quietem per­ venire contendit.

VIII VIII RAZMATRANJE O SMRTI DE MORTIS MEDITATIONE vaki dan, dakle, razmišljajmo, svaki dan ponovno raz­ matrajmo kakvi ćemo doskora biti i bit će nam jasno* S da su zavodljive zemaljske naslade varave. Koga one obu­ zmu, taj će, baš onda kad bude smatrao da je došao do vrhunca sreće, upasti u skrajnju nevolju i onaj neugasivi oganj ,3 odakle se nitko ne može nadati da će se ikada vratiti. Ali tko u sama sebe malo pronikne i počne ispitivati ljudski udes, sam će u sebi zamišljen reći: »Jao, kako velik dio moga života iz dana u dan nestaje, kako se brzo moj život primiče svom svršetku! Bijah dječak i ne osjetih kako za čas postadoh zreo; ne mogu znati kad sam počeo živjeti, a evo sam odrastao muž, već mi se glava bijeli od sjedina i nabo­ rano mi lice navješćuje starost koja je srodna smrti. Napo­ kon — kako kaže prorok4 — dani se moji nagnuše kao sjena i ja se osuših kao sijeno. Što mi preostaje, molim, nego da postanem zemlja, od koje sam sazdan? A kad se tijelo raspadne i zemlja vrati zemlji, što god duše poslije toga ostane, bit će vječno. Pravedni će dobiti blaženstvo, a zli kaznu. Jedno i drugo neće nikada prestati. Zašto se, jadnik, već jednom ne opametim? Zašto bar pre­ ostali dio života tako ne uredim i ne upotrijebim da za kra­ tak trud zadobijem vječni mir, a ne — kako sam dosada radio — da za kratkotrajne naslade upadnem u vječne muke?...« Preveo Hrvatin JuriŠić

uotidie igitur animo volvamus, quotidie ruminemus, quales mox futuri sumus, et praesentium voluptatum Q illecebras dolos esse patebit. Quibus qui capti fuerint, tunc cum se ad foelicitatis culmen evectos putabunt, ad extremas corruent miserias ignemque illum inextinguibilem, unde nul­ lus unquam sperari regressus potest. At vero qui seipsum aliquantulum recognoverit contemplarique incipiet humanae naturae conditionem, iam intra se tacitus dicet: Heu, quam magna pars mei in dies minuitur, quam cito ad finem suum aetas properat! Puer eram et non sentiente me momento temporis ad pubertatem veni nec scire possum, quando esse coepi, et iam factus sum vir, iam iam canis albicat caput et rugis arata facies cognatam morti senectam indicat. Denique (ut propheta ait) dies mei sicut umbra declinaverunt, et ego aicut foenum arui. Quid, quaeso, reliquum est nisi ut, de qua confictus sum, terra fiam? Soluto autem corpore et terra terrae reddita, quicquid deinde animae erit, aeternum erit. Iustis beatitudo, iniquis deputabitur poena, utriusque finis nullus. Cur tandem non resipisco miser? Cur non hoc saltem, quod superest, vitae sic dirigo, sic exerceo, ut pro brevi labore quietem capiam sempiternam, et non, sicut adhuc egi, ut pro brevibus deliciis in perpetuos incidam cruciatus?. . .

3 pakao 4 Izaija 248

249

PJESMA O POUCI GOSPODINA N A ŠE G A ISUSA KRISTA OBJEŠENOG NA KRIŽU

CARM EN DE D O C T R IN A DOM INI NOSTRI IESU CHRISTI PENDENTIS IN CRUCE

KRŠĆANIN PITA. K RIST ODGOVARA.

CHRISTIANUS INTERROGAT. CHRISTUS RESPONDET.

10

Kršćanin: Višnji Bože, zašto si uzeo na sebe smrtno tijelo i zašto, spustivši se s nebeskih dvora, živiš na zemlji? Krist: Zato da bi zemaljski čovjek, kojega je zave­ la bludnja, preko mene naučio da ravnim putem ide put neba. Kršćanin: što te je, premda si uvijek bio daleko od svake krivnje, nagnalo da dobrovoljno trpiš kazne i smrt? Krist: Ljubav prema čovjeku, da bi njega, kojega je tištala vlastita krivnja, moja krv očišće­ nog dovela do zvijezda. Kršćanin: Zašto pružaš raširene ruke? Zašto su ti, Kriste, tijesno spojene noge? Krist: Zato da odasvuda pozivam različite narode i da ih stalnim vezom združujem u jednu vjeru. Kršćanin: Zašto nagnut i spuštena vrata tako upireš lice i oči put zemlje? Krist: Opominjem smrtnike neka ne budu oholi u svojem hvastanju, nego neka krotko sa­ vijaju vrat pod jaram pobožnosti. Kršćanin: Zašto ti je tijelo golo? Zašto ti se na suhu licu ogleda mršavilo i zašto su ti mršavi udovi ukočeni? Krist: Želim da ti ne bude teško prezreti svjetovnu

5

10

15

Christianus: Summe deus, quare mortales induis artus Et terras coeli lapsus ab arce colis? Ut terrenus homo per me, quem torserat Christus: error. Ad coelum recta disceret ire via. Christianus: Quid te, qui semper procul esses crimine ab omni. Velle pati poenas compulit atque necem? Erga ipsum pietas, ut quem sua culpa Christus: gravabat. Lustratum noster ferret in astra eruor. Christianus: Quare expansa tibi tenduntur brachia? Quare Consertim iuncti sunt tibi, Christe, pedes? Hinc illinc quoniam diversas convoco Christus: gentes Inque unam stabili foedere iungo fidem. Christianus: Sed cur demissa pariter cervice reclivus Sic defixa tenes ora oculosque solo? Christus: Mortales moneo non inturgescere fastu. Sed subnixa pio colla domare iugo. Christianus: Quae causa est nudi tibi corporis? Arida quare Stat vultu macies membraque sicca rigent? Christus: Hoc volo, ne pigeat luxum te spernere mundi 251

20

30

40

raskoš i zajedno sa mnom trpjeti glad i oskudicu. Kršćanin: No tvoje slabine obavija tanko tkanje. Dali, pitam te, i pokriveni dio tijela na nešto opominje? Krist: Iz toga nauči da mi se mile čista tijela i da mrzim ako kome nedopuštena ljubav ogoljuje stid. Kršćanin: što znače ćuške, što pljuvanje, pogrde, bičevanje, trnova kruna i sve ostale muke na križu? Krist: Neka svatko tko želi uživati mir nad viso­ kim zvijezdama podnosi sve uvrede, a ne nanosi nikakvu. Kratak život i umjeren trud, to je najpoželjnija nagrada, to je uvi­ jek neizmjerno i trajno dobro. No ako na koga već ne djeluju ni najveće nagrade, ne­ ka ga bar uplaši izgon u vječni zatvor, ne­ ugasiv oganj, neprobojna tama, crv koji stalno grize, vječno gorka nevolja, strašni jecaji, oštar bol, tužna jadikovka i beskraj­ no zlo. Jer to sve čeka one kojima sada vlada prolazna naslada i zavarava ih umi­ ljatim primamljivanjem. Ona stavlja u izgled lakomcima bogatstvo, lijenčinama ne­ rad, sladostrasnicima ljubavne slasti klete Venere, poklonicima trbuha slatko vino i slasna jela, oholicama svečane ophode, a ratnicima bogat plijen. Primamljeno tim varkama, nesretno mnoštvo, ne misleći na spasenje, srlja u kazne i propast. Ne sluša opomene, ne ide mojim stopama i čak se zbog toga ne boji ni mojega suda, strašnoga suda, kad jed­ nom dođe onaj dan, onaj dan gnjeva, onaj dan vihora, kada silna lomljava uzdrmanog etera hitrim vrtlogom poremeti tok zvijezda 252

20

25

30

35

40

45

Atque famem mecum pauperiemque pati. Christianus: Candida sed graciles cingunt velamina lumbos. Anne, rogo, quicquam pars quoque tecta monet? Hinc discas, quod casta placent mihi corpo­ Christus: ra et odi, Si quibus illicitus turpia nudat amor. Christianus: Quid colaphi, quid sputa notant, opprobria. flagra. Spinea serta, crucis caetera supplicia? Perferat offensas omnis, non inferat ullas. Christus: Qui super alta cupit sidera pace frui. Vita brevis, modicus labor, optatissima merces, Immensum semper perpetuumque bonum. Quod si quem ne summa quidem iam praemia tangunt, Terreat aeterni carceris exilium Indomitique ignes indiscussaeque tenebrae, Semper edax vermis, semper amara lues. Horrendi gemitus, dolor acer, moesta querela. Assidui luctus et sine fine malum. Talia quippe manent quos desertura voluptas Nunc tenet et blandis decipit illecebris, Divitias cupidis ostentans, ocia pigris, Mollibus infandae concubitus Veneris, Dulce merum, dulces ventri indulgentibus escas, Inflatis pompas, fortibus exuvias. His illecta dolis infoelix turba, salutis Immemor, in poenas perniciemque ruit. Nec monitus audit, mea nec vestigia servat, Denique iudicium nec timet inde meum, Iudicium horrendum, cum tandem venerit ille, Ille dies irae, turbinis ille dies, Cum concussi ingens fragor aetheris astra rotatu 253

50

60

70

i stane rušiti ognjene kugle, kad mjesec krvavim svjetlom uplaši narode, a sunce povuče svoje zrake i ostane tamno. Sve će se tresti i čitav će se svemir u isti čas ruši­ ti, pa će se vidjeti kako su zapanjeni i an­ đeoski korovi. Vatra će pucketavim plame­ novima obuhvatiti svijet, i kopno i more postat će velika lomača. Zatim ću doći ja, moćan krepošću i strašan u svojem veličanstvu, i sjest ću na crveni oblak. Oko mene će se okupiti mnogo tisuća svetaca, mnogo tisuća bljeskavih duhova. Odmah će s visina strašno zatrubiti truba cijepajući zemlju i uzbuditi do dna Tartar. Istog časa uskrsnut će svi oni koje je lišene života velika majka primila u svoje prostrano krilo. Pred mojim će sudištem stajati uskrslo mnoštvo očekujući u drhtavu strahu moje zapovijedi. Jer tada već ništa neće ostati nepoznato, ništa tajno ni skri­ veno, pa ni ono što je tko šutke u sebi sno­ vao. Prema zasluzi dat će se kao plaća vječan život ili smrt kojoj nikada neće biti kraja. Stoga, ded vi bijednici, koje sada spu­ tava kobna zabluda, odriješite, dok još mo­ žete, spone sa sputanih nogu! Probudite se da vas crni dan onog zadnjeg časa ne zateče uspavane dubokim snom. Gledajte kako vrijeme teče hrlim korakom i kako čas što izmiče ne zna ni za kakav zastoj. Sretan je onaj koji uvijek smišlja kako će dobro upo­ trijebiti život i koji ima na umu da će mu skoro doći kraj. Preveo Veliko Gortan

254

Turbabit rapido decutietque globos. Sanguinea populos terrebit lampade luna,. Sol nulla, radios contrahet ille suos. Cimeta trement totusque simul quassabi­ tur orbis. Angelicos videas obstupuisse choros. Corripiet mundum flammis crepitantibus ignis Atque unus fiet terra fretumque rogus. Mox virtute potens et maiestate verendus Adveniam et rutila nube sedebo super. Circumfusa aderunt sanctorum milia multa,. Multa coruscantum milia spirituum. Extemplo horrificum sonitum tuba fundet ab alto. Diffindens terras, Tartara et ima ciens. Nec mora, consurgent omnes, quos lumine cassos Excepit magno magna parens gremio. Stabit et ante meum rediviva caterva tribunal Expectans pavido iussa tremenda metu. Namque indiscussum nihil occultumve latensve. Nec quod quis tacitus mente agitarit, erit. Pro meritis dabitur merces seu vita perennis. Seu iam non ullo mors moritura die. Ergo agite, o miseri, quos nunc malus implicat error. Dum licet, impliciti solvite vincla pedis! Evigilate, gravi ne pressos lumina somno Occupet extremi temporis atra dies. Cernite quam celeri labuntur tempora cursu. Quamque fugax nullam sentiat hora moram, Foelix, qui semper vitae bene computat usum. Cogitat et finem iam fore iamque suum.

DJELA DALMATINSKIH I HRVATSKIH KRALJEVA

R E G U M D A L M A T IA E ET CROATIAE GESTA

MARKO MARULIĆ POZDRAVLJA GOSPODINA PAPALICA

MARCUS MARULUS DOMINO PAPALI SALUTEM

amoljen od tebe preveo sam na latinski djelce sastavljedalmatinskim govorom, koje si nedavno pronašao u Krajini* i koje pripada među najstarije pisane spomenike toga naroda, a sadržava djela dalmatinskih i hrvatskih kraljeva.« Ono zacijelo zaslužuje da bude objavljeno i da ga upo­ znaju ne samo oni koji poznaju naš domaći jezik nego i La­ tini. Iz te će naime povijesti i dobri ljudi moći uzimati pri­ mjere da bi se za njima povodili i zli primjere da bi se po njima popravili. A to je upravo bilo ono što je nagnalo i tebe da me potakneš na prevođenje te povijesti i mene da te poslušam. Ipak još više od toga na preuzimanje tog posla natjerala me je ljubav prema tebi. Ta ima li čega što joj ne dugujem? Zdravo! Godine od kršćanskog spasenja 1510.

Z

omentariolum a te in Craina nuper repertum, inter ve­ tustissimas gentis illius scripturas dalmatico idiomate C compositum, tuo rogatu latinum feci, Croatiae Dalmatiaeque regum gesta continentem. Res certe digna relatu et quam non solum nostrae vernaculae linguae gnari, sed etiam Latini intelligant. Ex hac enim historia et boni exemplum petere poterunt quod imitentur et mali per quod sese cor­ rigant. Atque hoc illud fuit, quod et te impulit, ut me ad historiam transferendam urgeres, et me, ut tibi obtempera­ rem; magis tamen tuus erga me amor laborem hunc coegit me subire. Quid enim est, quod illi non debeo? Vale. Anno Christianae salutis MDX.

Preveo Veljko Gortan

* naziv za Makarsko primorje • U svom većem dijelu to je hrvatska redakcija latinskog Ljetopisa popa Dukljanina. 256

17

Hrvatski latinisti I

257

UBOJSTVO KRALJA ZVONIMIRA

CAEDES REGIS ZVONIMIRI

osta na njegovu m istu sin K rišim ir i bi svakom dobro­ tom urešen i napunjen straha božijega. I kraljujuće imi sina i postavi m u ime Zvonimir. I tako živi lit trideset i jedno i um ri. I osta kraljem Zvonimir, koji počteni kralj, sin dobroga spom enutja, poče crikve veoma čtovati i ljubiti. I poče dobre pomagati, a pro­ goniti žale. I bi od svih dobrih poljubljen, a od zalih nenavijen, jere ne mogaše zla viditi. I tako ne biše on za Hrvate, zašto oni neće biti dobrotom dobiti, d&, bolji su pod strahom . I za dobroga kralja Zvonimira biše vesela sva zemlja, jere biše puna i urešena svakoga dobra, i gradovi puni sre­ bra i zlata. I ne bojaše se ubogi da ga izji bogati, i nejaki da mu vazme jaki, ni sluga da mu učini nepravo gospodin, jere kralj svih branjaše, zašto ni sam prezpravdeno ne posidovaše, tako ni inim ne dadiše. I tako veliko bogactvo biše, tako u Zagorje, kako u Prim orje, za pravdenoga kralja Zvo­ nim ira. I biše puna zem lja svakoga blaga i biše veće vridna ureha na ženah i m ladih ljudih, i na konjih, ner i nada sve imanje. 1 zemlja Zvonimirova biše obilna svakom raskošom , ni se nikogar bojaše, ni jim nitkore mogaše nauditi, razm i gnjiv gospodina Boga, koji dojde svrhu ostatka njih, kako Pismo govori: Oci zobaše kiselo grozdje, a sinovom zubi utrnuše. Po ovi način i u to vrime zgodi se da cesar rim ski s vo­ ljom svetoga oca pape posla posle i listove svoje ovako g dostojnom u kralju Zvonimiru prošeće i moleće kako draga b rata i m eju kralji krstjanskim kralja počtovanoga: »Oto te molimo i prosim o da skupiš k sebi svu gospodu zemlje tebi podložne i svih od vridnosti. I kada bude skupšćina, da pročtiš m eju svimi ovi drugi list, koga s tvojim listom šalje se od strane naše gospodstvu vašemu moleće, kada pročte, da odgovore i da dadu nam na znanje volju svoju i odlučenje, ko učine vi tezi i baruni s voljom gospod­ stva tvoga.« I tako dobri i sveti kralj Zvonimir prijam še listove od pape i cesara, zapovidi po sve kraljevstvo svoje da bude skupšćina, i sa shodom u petih crikvah u Kosovi da svaki bude do dan dvadeset i pet. I prišadše vrime da priđe

Cultu. Cum unum et triginta regnasset annos, in dem ortui loco ■uffectus est filius Zvonimerus, cum ornam entis ac religione nemini superiorum regum postponendus, aequi ac legum praecipuus observator et proinde pessimo cuique maxime invisus. Eo regnante prospere inoffenseque succedebant omnia, quieverant bella, opes augebantur nec pauperibus e ra t tim ori dlvitum avaritia, nec plebs potentiorum vim form idabat, omnes p ariter tuente ac protegente ipsa regis iustitia, quae Bwninem prorsus ab aliquo vexari patiebatur. Cumque Omnium par sibi cura esset, arva colere, pecudes alere, nego­ tiationibus exerceri, num quam antea regnum illud ulla re­ rum copia opulentius fuisse m em orabatur. Abunde in civita­ tibus erat vestis preciosa decoraque arm a et phalerati equi, exquisita supellex, auri quoque argentique vis, gemmae, margaritae et quaeque alia, quae m ortalium animos vel extim atione vel pulchritudine allicere solent, sed, u t fit, lUXuria in superbiam verti coepit, in summ um usque scelus •fupturam , quod ex sequenti modo patebit narratione veIMmque esse constabit. Contigit enim, u t Roma caesaris pontificisque legati ad Ivonim erum regem missi cum binis litteris venirent; prim as ragi tantum legendas dederant, quarum haec sententia erat: »Rogamus obsecram urque te, Zvonimere frater, regum Chriitianorum piissime, u t coacto procerum tuorum popuItque concilio alteram epistolam coram resignari coram que l« |l iubeas et una cum ipsis deliberes his de rebus, quas nos, (lao bene iuvante, aggredi m editam ur pro am ore Christi •CGlesiaeque sanctae utilitate; cum demum quicquid comm unl concilio decretum fuerit, u t nobis nihil m oratus rescrib « l cfficiasque certiores. Vale.« Zvonimirus igitur naviter, sicut rogabatur, accersitis Omnibus regni sui praefectis decurionibusque civitatum conlunctimquc habito ad quinque ecclesias in campo, qui

258

259

I

ui in pace defuncto successit Chrismerius filius et ipse in omnibus laudandus, naturae fortunaeque bonis aeque insignis, sed praecipue in deum observantia atque

C

mnoštvo veliko. I legoše vojske i narediše straže. I kada dojde dan, učini slavni i dobri kralj Zvonimir otvoriti listo­ ve pape i cesara velikoga grada Rima, s voljom svetoga oca pape, koji kazahu: »Brata našega Zvonimira molimo s vlasnici i pukom zemlje i kraljevstva njegova, da bi hotil odlučiti i s nami biti zajedno s pomoću ine gospode krstjanske, koji ovake listove imaju od nas, i oni da odluče volju njih, i da nam dadu na znanje, jesu li k volji našoj pristali, ča jest z dopušćenjem božijim i sina njegova, koji jest porojen od dive Marije i muku trpel i krv prolio na drivo križa i na njem umoren, koja smrt bi otkupljenje svita i oslobojenje svetih otac iz limbene tamnosti. I tako z dopušćenjem njegovim i s pomoću u njega virujućih jesmo odlučili osloboditi mista, koja je za ljubav našu okrvavio i gdi je pridao duh ocu kroz muku i trud, i greb u kom bi položeno prislavno tilo njegovo.« I toj čuvše bogom prokleti i nevirni Hrvati, ki ne mno­ go prija daše pomoć hudobnomu sinu dobroga njih gospodi­ na kralja Radoslava iz kraljevstva njegova izagnati i s oružnom rukom s nemilostivim sinom njegovim iz zemlje pro­ gnati. Tada čuvši toj nevirnici, ne daše ni listove dočtiti i skočiše ne samo da bi pristali na dostojnu molbu svetoga oca pape i cesara rimskoga da sveta mista iz ruk poganskih izmu i oslobode, da oni bogom kleti počeše kričati i vikati na svetoga kralja, tužeći se i vapijući jednim glasom, kako na Isukrsta Židove, da on išće izvesti njih iz domov njih i žen i diče njih, i s papom ter s cesarom otimati mista gdi je Bog propet i gdi je grob njegov. »A što je nam za to?« I nevirni Hrvati vazeše zlu misal i nepravden svit, i meju sobom zlo viće učiniše, i sebi i ostatku svomu rasap i vičnje pogrjenje. I tako počeše upiti kakono Židove vapiše na Isukrsta, kada reče poglavica: »Bolje da jedan umre nere tolik puk da pogine.« I tako sramotni i nevirni Hrvati po­ češe govoriti vapijuće kako psi ali vuci: »Bolje da on sam pogine ner da nas iz didine naše izvede cića Boga i inim mista toliko daleko obujimati, zemlje i gradove.« I ne inako, nere kako psi na vuke lajući kada idu, tako oni na do­ broga kralja Zvonimira, kome ne daše ni progovoriti, nere 260

Cossovus nuncupatur, concilio, litteras aperiri fecit et cun­ ctis cum silentio audientibus publice recitari, quae in haec 'fere verba scriptae erant: »Romanus pontifex et caesar augustus Zvonimiro regi .populoque eius salutem. Rem certe indignam et christianotutn principum ignaviae adscribendam existimamus, ut 'Hyerosolyme sanctaque loca, in quibus Christus dominus pro nobis nasci, pro nobis mori voluit, ab infidelibus tam diu possideantur possessaque polluantur prophanenturque •t ab iisdem illa sacra, illa domini misteria, quae nobis ve­ nerationi sunt, probro derisionique habeantur. Idcirco vos, •lcut et reliquos per orbem fideles, hortamur, ut nobiscum •ocia arma iungentes ad res Christiano nomini repetendas in libertatemque vindicandas proficisci statuatis. Huic rei caeteros reges ac nationes, quibus itidem scripsimus, con•ensuros speramus. Nobis autem tam praeclarum facinus conantibus domini opem affuturam nemo diffidat, quando­ quidem non nisi eius nutu atque instinctu talis menti no­ strae incidere potuit cogitatio. Quid ergo consilii vobis sit, hoc est utrum, quod roga­ mini, facturi estis, quamprimum nosse cupimus. Valete in domino.« Id audientes nequissima Crovatorum gens protinus in­ dignari coepit, ita ut vix litteras perlegi pateretur. Non so­ lum itaque non consenserunt litteris et hortationi pontificis • t Caesaris, verum etiam in regem suum insurgentes magno tumultu et vociferatione conquesti sunt illum huiusce rei AUCtorem, ut ipsi relictis coniugibus, liberis patrioque solo procul per alienas domos errent, aliena sequantur imperia, •t non sibi expedire, loca illa sancta si liberentur. Atque ita Infesta concio pessimis usa consiliis nequivit inhiberi, quin Npente, sanctissimum regem Zvonimerum invadentes, multis conficerent vulneribus atque interimerent, eadem ippe illa perfidae mentis ferocia, quae ipsos impiissimi lilavi partes sequi fecit et Radoslavum patrem, omni laude dignum virum, regno pellere, in Zvonimerum quoque com­ pulit saevire. Non aliter furibundi circumstetere quam cum n b ld i venatorum canes, imbellem cervum nacti, nunc latra­ tibus terrent, nunc dentibus laniant. Rex autem, dum adhuc spiraret, tantae perfidiae im­ manitate commotus eos devovisse fertur, ne umquam sui

S

z bukom i oružjem počeše sići njega i tilo njegovo raniti i krv prolivati svoga dobroga kralja i gospodina, koji ležeći u krvi izranjen velicimi bolizni, prokle tadaj nevirne Hrvate i ostatak njih Bogom i svetimi njegovimi i sobom i nedostoj­ nom smrtju njegovom, i da bi veće Hrvati nigdar ne imali gospodina od svoga jazika, nego vazda tuju jaziku podložni bili. I tako izranjen ležeće a Hrvate proklinjuće izdahnu, i pojde duh njegov, po milosti onogaj ki sve može, s anjeli ve­ seliti se u vike vikom. Originalni tekst iz Krajine

262

generis dominum habeant, sed semper alienigenis regibus principibusve subiecti sint. Ex illo ad hanc usque diem tem­ pore isthaec maledictio tam certum eventum habuit, ut non ab irato prolatum, quod tunc dixit, crediderim, sed praenun­ tiatum, deo volente palam fieri, quanto gravius luituri erant supplicium criminis auctores, si sic posteri quoque eorum essent afficiendi. Post haec verba Zvonimerus continuo animam exhalavit et relicto corpore ad coeleste regnum transferri meruit, cum terrenum tam bene rexisset per annos quinque et triginta. Tam diu enim cum potestate vixit.

D A V I D U AD A

DA VIDI AS

I

I

očinjem pripovijedati o slavnim djelima pobožnoga kralja Davida. Tko bi mi sad udijelio moć da ih dostojno opjevam? Ne bi ni Apolon koji silazi s vrha kirske hridi glave ovjenčane lovorom, ni božanstvo Niže, pomamni Bakho, ni zbor Pijerida, jer ne mislim pričati o propasti Troje ili Tebe, ni o tesalskim polja­ nama koje su za vrijeme građanskih ratova bile poprs­ kane krvlju rimskih građana, nego o djelu, povezanu s nebom i posvećenu skrovitim otajstvima. Veliki Bože, pomozi mi da opjevam ono čemu si jedini, vjerujemo, jedini začetnik.

P

10

avidis memorare pii gesta inclyta regis Instituo. Quis nunc dignas in carmina vires Suppeditet? Nona) Cyrrheae de vertice rupis Descendens lauroque caput praecinctus Apollo, Non Nysae numen, furiata mente Lyaeus, Pieridumque chorus. Nam non ego dicere Troiae Excidium Thebasve paro, nec sparsa cruore Thessala Romano bellis civilibus arva. Sed caelo cognatum opus arcanisque sacratum Mysteriis. Quorum qui solus crederis autor, Solus, magne Deus, mihi iam cantanda ministres.

Đ

5

10

II

II

, Phasis Phrygiusque Caycus, Laurifer Eurotas et nigro excussus ab Orco Corniger Eridanus, Liparis, Maedusque Niphates Smyrneusque Meles et multo Marte notatus Ister et Illyrico veniens a littore Narbon. Ianque vias utraeque pares tenuere quadrigae, Marmore demersae in medio. Quae monstra natantum. Quos pelagi populos et quaeve sub aequore vidi, Longa est haec series, quod si mihi guttura mille, Mille modis variis et mille per ora sonarent, Vix equidem unius numerarem tempore mensis. Omnia nam magno quaecunque sub aethere tellus Concipit et pulchri profert in lumina solis. d) corr. ex flanus e) corr. ex Naran 469

100

nebeskom rađa i što god ljepota iznosi na svjetlost dana — sve to posjeduje mnogorodna Amfitrita i sve se to rađa u dubokim bezdanima sinjega mora. Tu su šume i planine s visokim vrhuncima, prostrana zemljišta i usjevi crvenih koralja, a po zelenim liva­ dama tumaraju razna stada i po pašnjacima veselo lutaju družbe pastira. No, što ja to pričam? I premda po cijelome moru na sve strane ima vrlo mnogo stanova od živoga kamena i kuda za Nimfe i velikih dvoraca za bogove, ipak će biti bolje da spomenem moju okrutnu propast i tako žalostan udes moje jadne duše.«

Omnia multiparens complectitur Amphitrite Nascunturque alto vasti sub gurgite ponti. 95 Sunt nemora et celso consurgunt vertice montes. Sunt lati fundi, sunt rubra corallia messes, Et virides errant diversa armenta per agros Pastorumque greges per pascua laeta vagantur. Verum haec quid referam? Nam quamvis marmore toto 100 Plurima sint passim vivis magalia saxis Tectaque Nympharum et palatia magna deorum. Exitium crudele tamen memorare iuvabit Atque animae miserae tam lamentabile fatum.

IV IV CHARON I HERAKLO. PRIČA O ORFEJU) ila se obraduje tim riječima i dječaku silno po­ rastu nade, ako uopće postoji kakva nada za jad­ nike među tim žalosnim sjenama. Alkejev potomak odjuri do stigijskih močvara. Čim ga Haron iz svoga zelenkastog čamca ugleda kako trči prema rijeci i ka­ ko glasno poziva ledene obale sa smradnim tokom i brodara lađe, prestraši se mrk u licu i užasnut u dnu duše jedva se usudi pitati za kobnu grančicu, zadrža­ vati ga i ispitivati uzroke njegove žurbe. Tada se sjeti svoje službe i reče: »Stani, ti što nosiš toljagu! Što te goni k ovoj vodi? Koje li si božanstvo u ljudskom ti­ jelu? što hoće to oružje i snaga nagorjela kolca? Ka­ mo srćeš! Ovdje se sastaju ljudi koji napustiše višnje svjetlo, i moj čamac prevozi duše sahranjenih pokoj­ nika a nikada nije osjetio težinu ljudskoga tijela. No, ako imaš zlatnu grančicu rumene Perzefone, tada ćeš se moći u mojoj lađi sretno prevesti i donijeti Plutonovoj ženi njezine darove. Sjetih se Orfeja, koga je dala na svijet divna Kaliopa, a Ejagar mu bijaše otac. Njega je moja lađa prihvatila, jer je zapanjene podzemne sile opčarao svo-

H

10

20

470

is dictis gavisus Hylas magnamque recepit Spem puer, haec si qua est miseris sub tristibus umbris. Proripit Alcides Stygiae se ad stagna paludis. Quem simul atque Charon viridi prospexit ab alveo Ad vada currentem caenosoque algida fluxu Littora vectoremque ratis clamore vocantem. Expavit torva facie magnoque tremendum Pectore vixque ausus fatalem poscere virgam Cunctarique virum et properandi quaerere causas, Officii memor ipse sui: »Tu claviger,« inquit »Siste pedes! Quo te ad nostras rapit impetus undas? Quis deus humanis inducuš carnibus, istud Quidve petit ferrum, quid stipite robur obusto? Quo ruis? His supero defunctae lumine gentes Conveniunt manesque vehit mea cymba sepultos Corporeis nunquam membris assueta gravari. Sed si Persephones rutilantis virga metalli Est tibi, tum nostra poteris tranare carina Sospes et ad dominam Ditis sua munera ferre. Orphea nam memini, quem candida Calliopea Edidit Oeagro conceptum, flumine cymba Accepisse mea, stupidos quom carmine manes

H

5

10

15

20

471

30

jom pjesmom i zvonkom kitarom upravljao tokom bi­ jesne rijeke te poticao na pjevanje šume i duše u pod­ zemlju. Prestade buka u podzemlju i zašute lajava pseća usta čim on stade na zvonkoj kilenskoj kitari iz­ voditi zvukove koji su pratili njegovu pjesmu. Orfej je tražio natrag Euridiku, koja je nenadanom i tuž­ nom smrću bila oteta. A on je pjevao o drevnom praz­ nom prostoru, o prvim počelima svijeta što ih je Flegetont stvorio u nebeskim predjelima i kako je Jupi­ ter s braćom podijelio vlast. Dok je Rodopljanin Orfej sve to slavio u pjesmi, mila je utjeha blažila jadne duše pokojnika: Eolov sin prestade valjati tvrdi ka­ men, Iksion zaustavi kotač, a Belove unuke napune vodom probušene posude i zamuknu valovi Aheronta. Gospodar podzemlja Pluton, zanesen milinom i ugod­ nošću, predade Orfeju dušu njegove otete žene, te se Orfej s njom kao pobjednik vrati na gornji svijet.«

25

30

35

Mulcebat cytharaque lacus resonante furentis Firmabat cursum silvasque animasque trahebat Ad cantum: inferni strepitus latrantiaque ora Conticuere canis, dum garrula murmurat ipsis Cyllenis fidibus voces imitata canentis. Ille reposcebat miserando funere raptam Euridicen: chaos antiquum primaevaque mundi Semina, quae Phlegethon dias produxit in oras, Germanosque Ioves divisaque regna canebat. Talia dum cantu celebrat Rhodopeius Orpheus, Dulcia lenibant miseros solacia manes, Tractus et Aeolides dura cum caute rotaque Constitit Ixion, pertusas fontibus urnas Bellides implerunt Acheronque obmutuit undis. Victus et infernus blanda dulcedine Pluto Restituit manes abreptae coniugis Orpheo: Orpheus et superas remeavit victor ad auras.«

V

V