Historija Bosne Balkana i Bosnjaka

Historija Bosne Balkana i Bosnjaka http://historijabosnjaka.com/2010/06/08/stari-bosnjani-su-bili-etnickanarodnaodrednica-a-ne-regionalna-by-bosnjo/

Historija drzava i naroda Balkana, povijesne teme, kontroverze pregled historije Srba, Hrvata, Bosnjaka analiza primarnih izvora franacki anali, de administrando imperio, Nestor ljetopis popa dukljanina povelje vladara i velmoza srednjovjekovna crkva bosanska Balkan history: wars. cultures history of Serbia Bosnia Croatia… historical topics 08 jun 2010

Stari BOŠNJANI su bili etnička/narodna odrednica a ne regionalna by Bosnjo

1 Vote

Iako je upitno da li uopšte treba raspravljati o neĉemu što je svakome ko to ţeli sve jasno, moţda je ipak zbog „tvrdih― glava, ĉiji broj nije /naţalost/ mali, potrebno iznijeti par „argumenata― na ovoj temi. Dakle, jedan od glavnih izvora gdje se Bošnjani konstantno spominju jesu povelje bosanskih vladara, u kojima se JEDINO I ISKLJUĈIVO spominju, ali mnogi zlonamjerno ţele „dokazati― (bezuspješno) da je to kao teritorijalna odrednica za toboţe srbe ili hrvate koji su naselili Bosnu, i eto kao nešto im palo na pamet da se „prozovu― Bošnjanima. 1—kao prvo moţe se postaviti logiĉno pitanje –kako to da hrvati pošto su se naselili u Dalmaciji koja je bila već etablirano ime, već dobro historijski poznato i prije doseljenja hrvata (ne prije 640.god.) nisu takoĊe „preuzeli― ime teritorije koju su naselili, te se analogno tezi o bošnjanima kao teritorijalnoj odrednici PROZVALI DALMATINCIMA,a što bi bilo za oĉekivati s obzirom na etabliranost IMENA Dalmacija (jer su se dalmatincima nazivali i preostalo romansko/latinsko stanovnišrvo po gradovima) nego su SAĈUVALI svoje ime hrvata, ĉak znaĉi i u Dalmaciji, te nazvali kasnije i novostvorenu svoju drţavu Hrvatskom. –Odnosno, kako to da taj dio hrvata koji se toboţe doselio u Bosnu nije ISTO TAKO saĉuvao ime hrvata (a koje se ama baš nigdje ne spominje u Bosni u relevantnim historijskim vrelima sve do 19.vijeka) nego valjda dobio „amneziju―, šta li, te zaboravili da su hrvati te se eto prozvali Bošnjanima po zemlji koju su naselili, pogotovo što ime Bosne i ne postoji u to vrijeme doseljenja hrvata, te je stoga više nelogiĉno da u zemlji koja NIJE IMALA IMENA ti kao doseljeni hrvati ne saĉuvaju svoje ime hrvata, a kojeg su saĉuvali u zemlji etabliranog imena, u Dalmaciji Jedini logiĉan odgovor bi i bio da se hrvati NISU NIKAD ni doselili u Bosnu, jer to podruĉje

je već odranije bilo naseljeno Slavenima (još od vremena Ostrogotdke drţave,100-150 godina prije doseljavanja hrvatskog plemena) 2-sliĉno pitanje se moţe postaviti i na tezu o tome da su srbi naselili Bosnu; kako to da su i oni eto nešto zaboravili da se zovu serbli, dok to npr. odmah tik u susjednoj Raškoj NISU zaboravili da su serbli, nego to ime SAĈUVALI i odrţali. Nije Bosna bila stotinama/hiljadama kilometara daleko od Raške, nego baš obratno, podruĉja koja su se naslanjala jedno na drugo, te je stoga više zaĉudo kako da se ko biva isti narod srba u tim podruĉjima jedno do drugoga, u jednom SAĈUVA ime srbi a u drugom kao nešto „zaboravi― da su srbi, te se eto prozovu Bošnjanima. –osim toga, postoji i drugo pitanje, kako to da se srbli u Raškoj, po istoj toj iznesenoj tezi o Bošnjanima kao teritorijalnoj odrednici ne prozvaše RAŠANIMA, dakle po teritoriji koju su naselili pa bi i to bila teritorijlna odrednica za srble u Raškoj. Pošto historijska vrela NE POZNAJU Rašane, nego jedino srble u Raškoj, stoga bi bilo za oĉekivat jednako tako i spominjanje i srba u Bosni, MeĊutim historijska vrela NE POZNAJU srbe u Bosni , kao što se spominju srbli u Raškoj, nego su u Bosni JEDINO BOŠNJANI. Jedini odgovor koji se nameće je da se serbli nikad i nisu doselili u Bosnu, već jedino i samo u rašku !! A sada NEOBORIV DOKAZ da Bošnjani NISU teritorijalna odrednica, a to je Stepanova povelja iz 1324.g. u kojoj se kao BOŠNJANI svjedoci navode lokalna vlastela od USORE, SOLI, DONJIH KRAJA, I KONAĈNO IZ HUMA ( OD RAME, NERETVE I HUMA). Pošto su sve ovo podruĉja koja su bila nekad zasebna i NISU SPADALA U MATIĈNU BOSNU, onda se u njoj spomenuta vlastela ne bi nazivala Bošnjanima, jer ako je to samo teritorijalna odrednica, Hum ili Donji kraji nisu nikad ĉinili „jezgrenu Bosnu― pa bi se Bošnjanin moglo odnositi eventualno samo na Vuka Šćitkovića kao bosanskog vojvodu ili Tepĉiju Radosava, knezova Dabiše i Dragoša, a za ostale bi takoĊe bile upotrebljenje TERITORIJALNE ODREDNICE : usorani, soljani, donjokrajišnici, humljani (za Vuka Vuĉkovića i braću od Neretve,vojvodu Bogdana s braćom od Duvna, te kneza Ostoju Pribojevića od Rame. A pošto to tako nije navedeno nego se za SVE NJIH NAVODI DA SU BOŠNJANI dakle i za one u Donjim Krajima, i za one u Zahumlju, i Podgorju, i Usori i Soli A NE SAMO ONE IZ BOSNE (uţe) to je stoga sasvim jasno i oĉigledno da je BOŠNJANIN NARODNOSNA/ETNIĈKA a NE. teritorijlna odrednica za spomenute svjedoke sa skoro cijelog podruĉja današnje BiH.

I ALEKSANDAR SOLOVJEV vidi BOŠNJANE iz svih krajeva Bosne

Da su svjedoci BOŠNJANI iz svih dijelova BOSNE potvrĊuje i Mihajlo Dinić

http://www.bosnahistorija.com/forum/viewtopic.php?f=28&t=889 Vidi jos:

Tvrtko je zasigurno bio BOŠNJANIN Povelje Bosanskih vladara na naglaskom: Na razlike izmeĊu povelja pisanih BOSANĈICOM od strane bosanskih pisara i povelja pisanih ĆIRILICOM od strane srpskih pisara iz Dubrovnika Naravno da ćemo u ovom osvrtu krenuti od ĈUVENE povelje Kulina bana pisane 1189.godine sklopljene s Dubrovnikom , jer predstavlja prvi pisani dokument nekog vladara od svih juţnoslavenskih naroda. Dakle evo kako izgleda original koji se ĉuva u muzeju u Sankt Petesburgu

A evo kako glasi tekst te povelje pisane BOSANĈICOM:

Sljedeća povelja je Bana Mateja Ninoslava Vladara Bosne u periodu od 1232. do 1253. godine. Ostala je zabiljeţena njegova povelja Dubrovaĉkom knezu Ţanu Dandolu, koja je postala predmetom kontroverzi zbog pokušaja da se na osnovu njenoga teksta odredi narodnosni sastav Bosne u 13. vijeku. Dakle ta povelja ima sljedeći text pisan ĆIRILICOM i svako moţe da uporedi slova bosanĉice u gornjoj Kulinovj povelji i u ovoj Ninoslavovoj. O bosanĉici i njenim slovima ima posebna tema.

O samoj povelji: Srpski iistoriĉari su pokušavali da ustvrde,kako u toj ―povelji‖ Bosanski Ban Ninoslav narod u Bosni zove Srbljima, a Dubrovĉane Vlasima, što je odavno dokazano kao potpuno neistinito. Ovu ―povelja‖ je vrlo malih dimenzija, a u njoj pisar, inaĉe iz Srbije, koji se zvao Desoje i bio zaposlen od Dubrovnika) navodi da je prije ove bila napisana glavna (prva) povelja, kada kaţe‖A se pisah, imenom Desoje, gramatig Bana Ninoslava, velijega Bos'nskoga, tako vjerno kako-re u prvih.‖ Povelja je beznaĉajna kao argument za utvrĊivanje etniĉke pripadnosti srednjovjekovne Bosne iz slijedećih razloga: -sama povelja je prijepis koji je saĉuvan u Dubrovniku, a ne izvorni dokument iz ruku pisara bana Mateja Ninoslava -paleografskom analizom, kao i drugim sredstvima povijesne znanosti, utvrĊeno je da su u prijepisu, nastalom u Dubrovniku, napravljene grube preinake u izvorniku, koji nije saĉuvan. Ova tzv. povelja zapravo i ne zasluţuje taj naziv, jer se radi o saţetku izvorne povelje, koja jeizgubljena.

-uslijed intenziviranja trgovaĉkih veza Dubrovnika sa srednjovjekovnom srpskom drţavom, u nekoliko navrata je Dubrovacka kancelarija, prije svoga definitivnog ustanovljenja i organizacije, koji su izvršeni poslije navedenih povelja, zapošljavala pisare ( gramatike ) iz Srbije, ĉiji stilski izraz ( naginjanje ekavici ) kao i druge znaĉajke upućuju da su dotiĉne povelje djelo njihove redakture. -pogotovo su uocljive dvije cinjenice: a) prije i poslije tih povelja ( ima ih 3 ), ni u jednoj povelji se ne pojavljuje izraz ―Srblin‖ za stanovnika Bosne i ―Vlah‖ za stanovnika Dubrovnika. Broj povelja/ugovora izmedju Dubrovnika i bosanske banovine, a kasnije i kraljevstva, i prije i poslije te 3 povelje, se broji u stotinama. I nigdje drugdje ti se izrazi ne spominju. b) izrazi se uvijek pojavljuju u paru- nikada pojedinaĉno. Kao sto je D.Mandic objasnio, vlaško stanovništvo je predstavljalo posebnu grupaciju koju su Dubrovĉani unajmljivali za poslove prijenosa tereta i sl., u svojim trgovaĉkim odnosima sa Srbijom i Bosnom, kao i Zahumljem, Travunjom itd. Sami Dubrovcani sebe nikada nisu zvali ―Vlasi‖, niti su ih takvima oznaĉavale susjedne drţave ili politiĉko-upravne jedinice. Sve to ukazuje na: -neautenticnost povelje -srpsko podrijetlo prijepisa -besmislenost oznaka ―Srblin‖ i ―Vlah‖ za stanovnike Bosne i Dubrovnika respektivno; ĉini ―povelje‖ bana Mateja Ninoslava beznaĉajnima u smislu argumentacije utvrdjivanja etniciteta srednjovjekovnoga bosanskog prostora. Sljedeće povelje koje treba istaći su naravno Stepana II Kotromanića, jedna od prvih pisana BOSANĈICOM a vaţan je iz razloga što ban Stepan spominje svoje vjerne/odane BOŠNJANE Dalje, jasno se vidi da je samo banovo ime JEDINO I ISKLJUĈIVO STEPAN, dok ćemo kasnije vidjeti da jedine dvije povelje napisane na ĆIRILICI od strane srpskih pisara iz Dubrovnika banovo ime pišu sa STEFAN

a ovo je jedna od dvije JEDINE povelje Stepana pisane na ĆIRILICI od strane srpskih pisara iz Dubrovnika, i tamo jasno piše STEFAN

Dakle razlike u pisanju povelja ĈIRILICOM od strane pisara iz Dubrovnika i pisanih BOSANĈICOM od strane bosanskih pisara je više nego oĉigledna. U prilog razlike izmeĊu ćirilićnih povelja koje su pisali srpski pisari i povelja na bosanĉici pisanih od strane bosanskih pisara potrebno je istaći i ĉinjenicu da u svim Stepanovim poveljama a kasnije i Tvrtkovim !! postoji „zazivanje― na Svetog Grgura (Nazijanskog) što govori o kultu sv.Grgura, koji je bio zaštitnik valdajuće dinastije, te Bosne kao drţave. A kult sv.Grgura Nazijanskog u srednjovjekovnoj Bosni još je jedno svjedoĉanstvo ćirilimetodskih tradicija, s obzirom na znaĉaj koji su Konstantin i Metodije pridavali kultu sv.Grgura. Da li je suvislo istaći da u ćirilskim poveljama NEMA pozivanja na sv.Grgura jer on nije dio srpskog pravoslavlja/svetosavlja, a što nam govori u prilog da su te povelje pisali srpski pisari.