Hip Noza

2. dio

Hipnoza Sadržaj:

Autohipnoza Hipnoza Uvod Što je hipnoza? Koje su značajke hipnoze? Razlika između hipnoze i sna? Principi kojima se treba rukovoditi u liječenju hipnozom  Najčešći strahovi od hipnoze Postupak kod hipnoze Razlike između hipnoze i sugestije Što je sugestija i kakva ona treba biti? Nešto o izravnoj i neizravnoj sugestiji Kako na uspjeh sugestije djeluje vjera a kako sumnja? Tri zakona hipnoze Da li je hipnoza opasna? Što je hipnodijagnostika? Što hipnoza može? Primjer tempirane posthipnotičke anestezije Slučaj djevojke iz Solarisa

Hipnoza - str. 1

Autohipnoza Ovisno o tome tko vodi proces uvođenja osobe u hipnotičko stanje, hipnozu  poznajemo kao heterohipnozu i kao autohipnozu. U heterohipnozi, na koju obično mislimo kad spomenemo riječ hipnoza, postoje dvije osobe: ispitanik i hipnotizer koji ispitanika uvodi u hipnozu. Kod autohipnoze osoba sama ulazi u stanje hipnoze i samostalno vodi proces koji u heterohipnozi vodi hipnotizer.

Promatrano sa stajališta sigurnosti mnogo poželjniji vid hipnoze je autohipnoza. S druge strane samostalno ovladati hipnozom prilično je težak zadatak koji vam može uzeti od nekoliko mjeseci do nekoliko godina predanog vježbanja. Idealan pristup hipnozi  je upotrijebiti upotrij ebiti heterohipnozu za ovladavanje autohipnozom. Na ovaj način autohipnozom možete ovladati praktično za sat-dva vremena. Pojednostavljeno rečeno dovoljno je da vas netko hipnotizira i dade vam posthipnotičku1 sugestiju da ćete se sami moći dovesti u stanje hipnoze kad god to poželite. Ako zaključite da bi autohipnoza mogla biti sredstvo za rješenje nekih vaših  problema i odlučite se podvrći hipnozi kako bi ovladali autohipnozom, obuzdajte svoju znatiželju čitanja hipnotizerskih priručnika i proučavanja tehnika uvođenja u stanje hipnoze. Na taj način imat ćete više šansi da budete hipnotizirani i bolje ovladate autohipnozom. Ovo vas upozoravam zato što je kod hipnoze najvažnija prva indukcija koja se u pravilu razlikuje od svake slijedeće, a u sebi sadrži važne elemente iznenađenja o kojima uvelike ovisi uspjeh. Nakon što ste prvi puta hipnotizirani i pošto ste dobili određene posthipnotičke sugestije možete o hipnozi i o tehnikama hipnotičke indukcije čitati koliko vam drago. Dapače, uputno je stvar proučiti detaljno kako biste bili efikasniji u kreiranju sugestija i uporabi autohipnoze.

1

Posthipnotička sugestija je takva sugestija koja na ispitanika djeluje i nakon izlaska iz hipnotičkog stanja, dakle u budnom stanju. Snaga posthipnotičke sugestije je u principu jednaka snazi hipnotičke sugestije. Hipnoza - str. 2

Hipnoza Uvod Iako je u mnogim zemljama svijeta, osobito onim s najrazvijenijom konvencionalnom medicinom poput SAD-a, Rusije, Njemačke i Velike Britanije, hipnoza obvezan ili izborni predmet u programu studija medicine i premda u tim zemljama postoji velik broj klinika u kojima liječnici liječe pretežno hipnozom, hrvatska medicina je nepravedno zanemaruje. Po prisutnosti hipnoze u terapijskim procesima dade se zaključiti da u nas uopće nije prihvaćena kao ravnopravna metoda. Neki mali pozitivni pomaci, meni znani, rezultat su napora prof. Vladimira Grudena i nekolicine njegovih suradnika.

Što je hipnoza?  Nije moguć kratak a zadovoljavajući odgovor na ovo pitanje. Ipak, pokušat ću dati definiciju od koje je moguće poći u njenom proučavanju. Hipnoza je prirodno stanje koje se javlja u svih živih bića koja su u stanju spavati. Prilikom svak og zapadanja u prirodan san, odnosno prilikom buđenja, prolazimo kroz jedno hipnoidno2 stanje koje je po svojoj prirodi vrlo slično hipnozi. Ovo je i eksperimentalno dokazano suvremenim elektroničkim uređajima uspoređujući karaktere moždanih struja u tri slučaja: budnom stanju, hipnoidnom stanju i hipnozi. Slično stanje doživljavamo i kada sanjarimo. Koje su značajke hipnoze?

Hipnozu karakterizira slijedeće: - pažnja je pojačana i usmjerena usmjerena na sugestiju; - pacijent čuje svaku riječ i svaki zvuk; - neznatno je kritičan; - svijest mu je sužena ali budna; - postoji vremenska i mjesna orijentacija; - zadržana je sposobnost pamćenja, ako nije izričito sugerirano da se pamćenje dokine; 2

Hipnoidna stanja mogu se korisno upotrijebiti tako da se odgovarajućim sugestijama prevedu u hipnozu. Stoga se ovako inducirana hipnoza često naziva  hipnoza u snu. Veoma je jednostavna i korisna, pogotovo kad su u pitanju djeca, i svaki je roditelj može koristiti da pomogne vlastitom  jeme pred pre d djetetu. Najprikladnije vrijeme za izvođenje ove tehnike su prva dva sata spavanja kao i vri jeme  buđenje. Hipnoza - str. 3

- hipnotiziranom čovjeku možemo se obratiti govorom. Ako imamo na umu ove karakteristike hipnoze onda možemo bolje razumjeti zašto se ponekad događa da osoba koja je bila hipnotizirana poslije završetka hipnoze tvrdi kako nije bila u hipnozi. Naime, takve tvrdnje mogu se roditi u svijesti osobe čija je predodžba o hipnozi sasvim suprotna od spomenutih karakteristika. Naime, ima mnogo osoba koje vjeruju da hipnoza predstavlja neki vid nesvjestice ili dubokog sna u kojem nismo ničega svjesni. Naravno, to nije tako. Zato je potrebno osobi objasniti pravu narav hipnoze. S druge strane spomenute osobe je vrlo lako uvjeriti u to da su uistinu bile hipnotizirane, jednostavnim sugestijama kočenja bilo koje tjelesne funkcije. Za većinu tih sugestija čak nije potrebno osobu ponovo dovoditi u stanje hipnoze. Ona će reagirati na sugestiju i u budnom stanja. Razlika između hipnoze i sna?

Mogli bi se nadovezati na ranije nabrojane značajke hipnoze. Rekli smo da je u hipnozi pažnja pojačana i usmjerena na sugestiju dok u snu pažnje uopće nema. Nadalje, u hipnozi pacijent čuje svaku riječ i svaki zvuk dok je u snu prihvaćanje podražaja  praktički onemogućeno. U hipnozi je pacijent neznatno kritičan dok u snu ne postoji kritički stav. U hipnozi je pacijentova svijest sužena, ali budna, dok je u snu svijest  blokirana. Nadalje, u snu ne postoji ni vremenska ni mjesna orijentacija, pamćenje je  blokirano i čovjeku se ne možemo možemo obratiti govorom na način kao u hipnozi.

Principi kojima se treba rukovoditi u liječenju hipnozom Osnovni princip je da pacijentova volja mora biti poštovana. Ne poštivanje ovog  principa mnogo je puta dovelo hipnozu na loš glas. Pacijent liječenje treba željeti i dopuštati, što treba i deklarirati. Ukoliko osoba dođe hipnoterapeutu protiv svoje volje, po nečijem nagovoru ili pod pritiskom, treba joj objasniti postupak i potencijal koji hipnoza nudi, a ukoliko ne prihvaća argumentaciju s takvom osobom ne treba niti započinjati bilo kakav praktičan rad. Najčešći strahovi o d hipnoze

Ukoliko se osoba plaši hipnoze treba je pokušati osloboditi straha. Mnogi ljudi se  boje da bi u hipnozi mogli odati neku dobro čuvanu tajnu ili mladenačke grijehe. Pravom terapeutu to nikada nije cilj. Ukoliko bi hipnotizer i pokušao od hipnotizirane osobe doznati stvari koje ona nipošto ne želi reći velika je vjerojatnost da bi se hipnoza  prekinula jer bi podsvijest hipnotiziranog shvatila to kao određenu vrstu opasnosti. Iz  prakse je poznato da se u slučaju opasnosti hipnoza prekida. Nadalje, mnogi se ljudi boje da bi se moglo dogoditi da se nikada ne probude iz hipnoze što je također iluzorno. Ako neka osoba iz religioznih razloga ima grižu savjesti od uporabe hipnoze treba joj objasniti Hipnoza - str. 4

službeni stav katoličke crkve koja ne zabranjuje uporabu ove tehnike pod uvjetima da ih rabi dobronamjerna i stručna osoba za plemenite ciljeve. Zašto bi, s vjerskog stajališta gledano, hipnoza bila problematična kada to nije ni ginekološki pregled?

Postupak kod hipnoze I kod funkcionalnih i kod organskih poremećaja hipnoterapeut prvo pokušava  pronaći psihičke i emocionalne sadržaje koji su mogli dovesti do bolesti. Naime, ima mnogo slučajeva da je određena organska bolest samo fizička manifestacija nekog emocionalnog poremećaja. U takvim slučajevima, ukoliko bi osobi davali sugestije koje  bi išle za tim da se eliminiraju simptomi s imptomi bolesti, ne bi učinili ništa korisno. Stoga se prvo pokušavaju otkriti emocionalni uzroci. Kada smo ih otkrili i problem riješili na emocionalnoj ravni problem na fizičkoj ravni često i brzo sam od sebe nestaje. Razlike između hipnoze i sugestije

Hipnoza je određeno stanje duha i tijela karakterizirano ranije spomenutim svojstvima. Zadaća hipnoze je omogućiti sugestiji što lakše i dublje prodrijeti u podsvijest tj. zaobići kritičku svijest. Kada se sugestija usadila u podsvijest ona počinje upravljati čovjekom odnosno započeo je proces samoizlječenja ukoliko se radi o liječenju. Sama hipnoza bez odgovarajućih sugestija nije od neke osobite koristi mada postoji i tzv.  prazna hipnoza kod koje se osoba hipnotizira i ostavlja neko vrijeme u hipnozi bez ikakvih sugestija. Ovaj vid hipnoze koristi se kod nekih vegetativnih poremećaja te kad je  poželjna dublja introspekcija osobe u vlastitu nutrinu s ciljem da preradi određene  psihičke sadržaje.

Što je sugestija i kakva ona treba biti? Sugestija je jezgra svakog hipnotičkog djelovanja i zato joj treba posvetiti najveću moguću pozornost. Sadržaj sugestije ne smije se sukobljavati s ispitanikovom osobom jer se, inače, realizacija odbija. Sugestije trebaju biti tako formulirane da ih je moguće lako pretvoriti u slikovne predodžbe a jezik mora biti prilagođen jeziku tretirane osobe. Dakle, nećemo se istim jezikom koristiti kada hipnotiziramo neku priprostu osobu sa sela ili intelektualca. Sugestije trebaju biti formulirane u afirmativnom, a ne u odričnom obliku i u sadašnjem, a ne u budućem vremenu. Dakle ako osobu boli glava nećemo reći: ‘Glava te ne boli.’ Ili još gore: ‘Glava te neće boljeti’ , već: ‘Glava ti je laka i bistra. Osjećaš se vrlo dobro.’ U slučaju kad se osoba boji neke situacije nećemo reći: ‘Ti se toga ne bojiš’, već: ‘Tebi ta situacija odgovara i osjećaš se opušteno i zadovoljno.’   Naime, naša je podsvijest ponekad ‘glupa’ i može ne shvatiti (ili ne prepoznati) riječcu NE i onda se može dogoditi da simptome pojačamo umjesto da ih otklonimo.

Hipnoza - str. 5

Nešto o izravnoj i neizravnoj sugestiji Sugestije mogu biti izravne i neizravne. Budna svijest često odbija izravnu sugestiju. Neizravna sugestija lakše izbjegava cenzuri razuma sklonog kritici, pa je subjekt stoga lakše prihvaća i slijedi. Pri neizravnom obliku sugestije subjekt ne zna da mu se nešto sugerira. Na taj način može zabrinuta majka nemirnom djetetu dati ‘sredstvo za spavanje’ koje je zapravo obični bombon. Pokuša li čovjek nakon napornog dana sam sebi sugerirati npr.: “Izbrojit ću do tri pa ću za čas biti posve svjež i živahan!” - takva se sugestija vjerojatno neće ostvariti, jer svijest umornog čovjeka ne može u to povjerovati.  No, kažemo li u istom slučaju sebi: ”Idem pod tuš. Nakon tuširanja bit ću posve svjež i  živahan!” - može se pretpostaviti da će se sugestija u tom obliku ostvariti. Dokle dopire djelovanje takve uvjetovane sugestije čitamo u knjizi doktora Erwina Lieka pod naslovom Čudesna medicina u kojoj pripovijeda o sebi: “U dobi od 9 ili 10 godina izbile su mi na rukama brojne bradavice. Kad sam jednom prilikom, za vrijeme praznika bio na selu, neka je djevojka provela na meni kuru za uklanjanje bradavica tako što je tik iznad svake bradavice svezala konac u uzao. Konac je zatim  zakopala na mjestu gdje se voda s krova slijevala sl ijevala kroz oluk. Kad konac istrune, i strune, rekla je djevojka, nestat će i bradavica. Nakon šest tjedana bez ikakvog daljnjeg zahvata, sve bradavice su nestale.”

Ta ako-onda-sugestija izvanredno je djelotvorna. Nažalost, koristimo je često u negativnom obliku; (na primjer: “Ako odem u kazalište, sigurno ću opet dobiti svoju uobičajenu migrenu!”) Možemo, međutim, postići i pozitivno djelovanje ako npr. sebi govorimo: “Budem li redovito uzimao lijekove što mi ih je propisao liječnik, ubrzo ću ozdraviti!”

Kako na uspjeh sugestije djeluje vjera a kako sumnja?  Najveći neprijatelj svake uspješne sugestije je sumnja. Voljeli bismo da možemo vjerovati, ali ne napredujemo, jer nas u tome sprečavaju bojazan i sumnja. Dokle god se kolebamo između pozitivne i negativne misli, ne možemo napredovati. Sjetimo se samo Edisona koji je izveo tri tisuće pokusa prije nego što je konstruirao upotrebljivu električnu žarulju. Tri tisuće neuspjeha, tri tisuće razočarenja, no unatoč tome kod njega je uvijek iznova pobjeđivala pozitivna misao: ‘Ipak ću uspjeti.’  I uspio je.

Od onoga tko nije naučio vjerovati u sebe, odbijaju se i najsnažnije sugestije. sugestij e. One  jednostavno ne mogu doprijeti do jezgre njegovog bića. Poznata je izreka: ‘Vjera je ta koja liječi.’ Kad ne bi bilo sumnje, tj. kad bi apsolutno vjerovali u sugestiju koju si dajete, ne bi bilo potrebno koristiti hipnozu jer bi i rezultat sugestije u budnom stanju bio potpun. Snaga hipnoze je u tome što blokira sumnju i čini nas da vjerujemo u ono što nam se sugerira.

Hipnoza - str. 6

Tri zakona hipnoze Prvi zakon:

Svaka slikovna predodžba koja nas ispunjava nastoji se ostvariti. Što  je slika jasnija i življa to će ona snažnije djelovati na podsvijest. Zato su za hipnozu pogodnije osobe sa živom imaginacijom i inteligentne osobe.  Drugi zakon :

Ako se volja i vjera neprijateljski odnose jedna prema drugoj, uvijek će i bez iznimke pobijediti vjera 3. Treći zakon: Svaki napor u hipnozi izaziva upravo suprotno djelovanje.

Da li je hipnoza opasna? Često čitamo tvrdnje da je hipnoza opasna. Svi nas svjetski autoriteti hipnoze uvjeravaju u suprotno. Istina, moguće su manje nezgode - kao posljedica nepažnje kod izvođenja pojedinih eksperimenata - ali iskusan eksperimentator može ih lako eliminirati. Bo jazan se najčešće ispoljava is poljava kada se radi o eksperimentima s regresijom odnosno kada su u pitanju sugestije o ne buđenju. Zanimljiv je  jedan slučaj dr. Tepperweina 4 koji je hipnotizirao jednu radoznalu novinarku i doveo je regresijom u dob od tri godine. Da ne opisujem zgode i nezgode u njenom ponašanju, u suštini komične, pravi problem je nastao kad je hipnotizer pokušao vratiti osobu u budno stanje. Shvatio je da ona više ne reagira na njegove riječi - veza je bila prekinuta. Očito ju je predugo ostavio u toj životnoj dobi i ona se uživjela u svoju novu ulogu. Neprekidno je dr. Tepperwein iznova pokušavao novim metodama uspostaviti kontakt, ali uzalud. Onda se sjetio pravila za takav slučaj:  sačuvati mir i još više produbiti hipnozu. Budući da osoba nije reagirala na riječi, sklopio joj je oči rukom i dao sugestiju za produbljivanje hipnoze. Kad je skinuo ruku s očiju, one su ostale zatvorene. Tada ju je uobičajenim sugestijama vratio u stvarnu dob i izveo je iz stanja hipnoze. Osobe nedovoljno upućene u djelovanje hipnoze pitaju se što bi se dogodilo kada bi im bila data sugestija da se nikada ne probude iz hipnoze ili kada bi hipnotizer tijekom izvođenja hipnoze doživio srčani udar i umro. Poznato je da ukoliko osobu u hipnozi dulje vrijeme prepustimo samo j sebi, tj. ako joj ne dajemo nikakve sugestije, hipnoza će  prijeći u prirodan san. U tom slučaju sl učaju osoba će se probuditi sama od sebe, kad se naspava, kao što bi se to dogodilo i kod svakog drugog sna. Jedna od mogućih reakcija na gore spomenute kritične situacije bila bi dakle prelazak hipnoze u običan san nakon čega bi se osoba probudila svježa i odmorena. Drugi mogući epilog bio bi da bi podsvijest tu 3

4

Sjećam se događaja od prije nekoliko godina kada je u Šibeniku nastupao jedan mješoviti zbor. Jadna djevojka, solistica, dobila je toliki napad treme (a trema je vid nevjerovanja u sebe) da jednostavno nije bila u stanju ispjevati pjesmu do kraja. Ili slučaj jednog našeg poznatog sportaša koji godinama ratuje sam sa sobom i vrlo često gubi od sebe. To su teške traume za takve osobe - biti svjestan da ne možeš pobijediti protivnika koji je u tebi. Rješenje ovakvog problema leži u sposobnosti da u takvim situacijama zaboravimo na sebe. Hipnoza u ovakvim slučajevima zna biti vrlo djelotvorna. Prenijeto iz knjige: Visoka škola hipnoze, Prosvjeta, Zagreb 1982. Hipnoza - str. 7

sugestiju shvatila kao opasnost na što bi reagirala zaštitnim mehanizmom - trenutnim  buđenjem. Ako se može govoriti o opasnostima onda one prvenstveno mogu biti u nepotpunom dokidanju nekih sugestija. Omiljen pokus sastoji se u tome da se mediju dade čaša vode da je popije i pri tome mu se sugerira da je to konjak. Medij će reagirati kao da je popio čašu kon jaka, tj. bit će pijan. Dovoljno jaka sugestija poništit će tu reakciju. Ne bude li, međutim, ta protusugestija stručno provedena, može se dogoditi da se medij i ubuduće osjeti pripitim kad god popije čašu vode. U svakom slučaju, glasoviti hipnotizeri smatraju da je u primijeni hipnoze isključena svaka opasnost i po njihovom mišljenju njih samo teorijski konstruiraju protivnici hipnoze. Ja bih ipak dodao da, iako hipnozu samu ne smatram opasnom, opasnost može doći od nestručne ili zlonamjerne osobe. No i tu postoji jedan mehanizam zaštite pacijenta o kome piše dr. Tepperwein: ‘Morate prije svake hipnoze samog sebe  preispitati hoćete li njome ispitaniku zaista koristiti. korist iti. Tko primjenjuje hipnozu samo da bi  postigao egoistične ciljeve ili želi samo zadovoljiti taštinu, ubrzo će to skupo platiti. Vlastita mu podsvijest to neće dopustiti. Ona ima visoko razvijen osjećaj pravednosti, pa vrlo često i sama intervenira kako bi spriječila zloupotrebe.’ U slučaju da se odlučite na

hipnozu idealno bi bilo angažirati iskusnog liječnika hipnotizera, ako takvu osobu uopće možete pronaći. Ako se pak odlučite na hipnozu, a to nije liječnik, ipak bih vam  preporučio oprez. Imate pravo tražiti informacije o hipnotizeru, kako od njega samoga tako i iz drugih dostupnih izvora. Pokušajte dokučiti koji su stvarni motivi zbog kojih se netko bavi hipnozom. Pozitivan znak je ukoliko hipnotizer dopušta da vas na tretmanima prati neka bliska osoba ili ukoliko terapeut prakticira ili barem dopušta audio snimanje hipnotičkih seansi. Ovakva praksa može koristiti i samom terapeutu jer ga donekle štiti od mogućih neugodnosti.

Što je hipnodijagnostika? Ukoliko izravno ispitivanje o uzrocima neke bolesti ne uspije moguće je primijeniti nekoliko specijalnih te tehnika. To su: su perpamćenje5, sugerira sugerirani ni san 6, tehnika upravljene imaginacije 7, regresija 8, prozirno tijelo 9 i automatsko pisanje 10.

5

6

7 8

Svaka osoba u hipnozi ima sposobnost superpamćenja koje ide dotle da odrasla osoba može opisati tako beznačajne stvari kao što su: što je ponijela za doručak na prvi dan škole. Znanje o uzrocima bolesti ponekad  je blokirano u podsvijesti pa je moguće sugerirati san koji će iznjedriti zaboravljene ili potisnute uzroke koji su doveli do bolesti. Kod ove tehnike osobu se vodi kroz određena prošla iskustva. Slična je tehnici regresije. Regresija je vraćanje osobe u prošlost pri čemu ona može biti potpuna ili djelomična. Kod potpune regresije ispitanik ima svijest dobi koja mu je sugerirana. Ako se, dakle, odrasloj osobi sugerira da ima sedam godina bit će uvjerena da je toliko stara i ponašat će se kao da joj je stvarno sedam godina. Ova vrst regresije se ne preporučuje kod sagledavanja traumatskih doživljaja jer je osoba ‘uključena’ u zbivanje i ponovo proživljava istu traumu. Za ovakve situacije treba koristiti parcijalnu regresiju u Hipnoza - str. 8

Što hipnoza može? Zanemarimo li hipnozu kao zabavljačku disciplinu ostaje nam mnogo polja na kojima je ona do danas teško nadmašiva.

Hipnozom, bilo da se radi o heterohipnozi ili autohipnozi, se možemo na prirodan i bezopasan način osloboditi velikog broja zdravstvenih probleme koji su nas možda i godinama mučili. Ona može biti put osobnog samoostvarenja. Uz njenu pomoć mnogo lakše ćemo ukloniti svoje mane a pojačati vrline. Iako hipnoza operira s podsviješću ona nam može veoma pomoći u razvoju svijesti i u dostizanju nadsvjesnih stanja. Da bismo bili cjeloviti u svakom pogledu ne smijemo zanemariti niti jedan dio nas samih, pa tako ni podsvijest, bez obzira koliko nam nešto izgledalo beznačajno. Autohipnoza je ključ kojim svoju podsvijest od hirovitog gospodara možemo preobraziti u poslušnog i korisnog slugu.  Hipnoza može služiti kao:

- osnovno i pomoćno sredstvo pri liječenju široke lepeze psihosomatskih oboljenja - ‘alat’ s kojim se može zadirati u estetiku tijela - sredstvo za otklanjanje negativnih emocionalnih i mentalnih sadržaja - sredstvo za razvoj različitih kvaliteta osobe: mentalnih, voljnih, emocionalnih i duhovnih. - pomoćno sredstvo u psihičkom i duhovnom treningu  Hipnoza može pomoći u otklanjanju odnosno liječenju:

- različitih vrsta strahova - različitih vrsta alergija - nekih vrsta paralize kojoj je osoba ‘isključena’, tj. zbivanja promatra kao na filmskom platnu i svjesna je svoje stvarne dobi i situacije u kojoj se nalazi. 9 Ispitaniku se daje sugestija da stoji ispred velikog ogledala i da promatra sebe. Pri tome mu je koža  providna i može vidjeti unutarnje organe. Od osobe se zahtjeva da pronađe i opiše bolesno mjesto. Dakako da čovjek ne može pogledati u svoje tijelo, ali se takvim sugestijama kadšto oslobode informacije iz podsvijesti koje mogu besprijekorno odgovarati na postavljeno pitanje. 10 Pacijentu možemo sugerirati da u hipnozi pismeno opiše svoju situaciju a da pri tome ne remeti hipnozu. Po buđenju osobi će se sadržaj često činiti stran, kao da ga je napisao netko drugi, a tek će je vlastiti rukopis uvjeriti da je to ona napisala. Hipnoza - str. 9

- nesanice - anksioznosti (tjeskobnosti) - mrzovoljnosti - srdžbe - treme - nervoze - mucanja - bronhijalne astme - psorijaze - migrene - aritmije srca - nekih srčanih oboljenja - neurednih i bolnih menstruacija - fobija - hipertenzije - loše cirkulacije u udovima - probavnih smetnji - čira na želucu - akni - bradavica - strobizma - problema koji se pojavljuju u menopauzi - frigidnosti - funkcionalne impotencije - kod nekih nervnih oboljenja

 Hipnozom možemo možem o djelovati na:

- ukočenost mišića - vazomotorne izmjene (širenje i sužavanje krvnih žila) - krvni tlak - znojenje - puls Hipnoza - str. 10

- mijenjanje osjećaja hladnoće/vrućine po volji neovisno o vanjskoj temperaturi - rad endokrinog sustava  Hipnoza nam može pomoći da:

- razvijemo sposobnosti voljnog anesteziranja pojedinih dijelova tijela (osobito  primjenjivo u liječenju zuba) - izvodimo dublje disanje - imamo redovitiju stolicu - žene obavljaju bezbolan porođaj - razvijemo hrabrost i samopouzdanje - razvijemo snažnu memoriju - uspijemo u raznim vrstama odvikavanja - reguliramo tjelesnu težinu - pomladimo se - poboljšamo izgled i veličinu grudi kod žena Nabrojane aplikacije općenito su poznate kod medicinske hipnoze s napomenom da holizam ide znatno dalje jer su hipnoza odnosno autohipnoza, premda osnovni, ipak samo jedan od rabljenih ‘alata’. U ovom prikazu hipnoze namjerno sam izostavio povijesni pregled njenoga razvoja smatrajući da je nebitan za ideju cijeloga teksta te imajući na umu da je razvoj kliničke hipnoze kvalitetno opisan u mnogim knjigama prevedenim na hrvatski jezik.

Hipnoza - str. 11

tempirane posthipnotičke posth ipnotičke anestezije Primjer tempirane Bila je nedjela 22. 22. siječnja 1995. Moj sin Stjepan, koji je tada imao nešto više od deset godina, stigao je kući oko 17 sati s posjekotinom na zapešću lijeve ruke. Rana nije bila opasna (nije bilo povreda tetiva niti krvnih žila), ali je ružno izgledala. Rez je iznosio oko 2 cm. Pošto je rana ružno zjapila rekao sam mu da ćemo ipak morati otići na prvu pomoć da mu to malo zašiju. Tada ga je uhvatio strah i počeo je plakati. Pošto je već od prije vladao autohipnozom podsjetio podsjetio sam ga na činjenicu či njenicu da mu hipnozom mogu umrtviti taj dio ruke i da neće niti osjetiti kad mu je budu šivali. Pristao je. Uveo sam ga u stanje hipnoze i nekoliko minuta mu davao sugestije za otklanjanje straha i sugestije dobrog raspoloženja. Nakon toga sam prstom okružio oko rane u promjeru od nekih sedam centimetara te mu dao sugestiju da će dio unutar označenoga kruga biti anesteziran tri sata, tj. do osam sati uvečer. Kada smo stigli na hitnu, prva stvar koja je bila uočljiva u Stjepanovom ponašanju bilo je njegovo izuzetno dobro raspoloženje. Dok smo čekali red, nekih pola sata, zafrkavao se s nama i ostalim pacijentima, osobito s djecom. Imao je svoju ‘žutu’ minutu. Meni i supruzi nisu dopustili biti nazočni pa je u ambulantu morao ući sam. Nakon dvadesetak minuta ispratio ga  je iz ambulante bolničar vidno zadovoljan hvaleći ga kako je bio hrabar i miran te kako su cijelo vrijeme ugodno razgovarali. Na moje pitanje sinu da li ga je boljelo dok su mu pravili tri šava odgovorio je kako je ubode osjećao tek kao lagane dodire. Po povratku kući na anesteziranom dijelu ništa nije osjećao sve do osam sati navečer kada mu se vratio osjećaj u anestezirani dio ruke.  Nakon osam dana trebao je ići na vađenje konaca. Dan ranije objasnio sam mu da ni vađenje konaca nije baš ugodno i ako želi mogu ga naučiti kao će sam anestezirati ruku odnosno opozvati anesteziju nakon što potreba za anestezijom prestane. Pristao je. Prema dobivenim uputama ušao je u stanje autohipnoze i anestezirao čitavu podlakticu lijeve ruke.  Nakon ‘buđenja’ došao mi je demonstrirati uspješnost izvedene anestezije udarajući rukom o tvrde predmete i govoreći kako ništa ne osjeća. Upozorivši ga da to ne čini, jer iako ništa ne osjeća može povrijediti ruku, poslao sam ga da se ponovo hipnotizira i opozove anesteziju. I ovu fazu je izveo savršeno dobro za samo nekoliko minuta. Sljedećega dana postupak je samo ponovio prije i nakon posjeta liječniku.

Slučaj djevojke iz Solarisa

Po završetku jednog javnog predavanja s demonstracijama, koje sam u vrijeme rata održao u kongresnoj dvorani šibenskog Solarisa, obratila mi se jedna djevojka s kojom sam tog popodneva radio tužeći se da ima snažnu glavobolju koju prije nastupa nije imala. Problem smo riješili za par minuta. Vrlo brzo sam je hipnotizirao hipnot izirao brojanjem od 1 do 5. Potom Poto m sam je nekoliko udisaja vodio kroz najjednostavniju pranajamu. Dok je ritmički disala vizualizirala je blještavo bijelu svjetlost (pranu) kako kroz nos, dušnik i pluća ulazi u nju i ispunja čitavo njeno tijelo. Već nakon nekoliko udisaja bila je toliko nabijena energijom da su joj i ruke i noge počele poskak ivati ivati same od sebe. Sigurnosti radi dao sam joj i sugestiju da joj je glava bistra i laka. Slijedećih par sekundi trebalo mi je da je izvedem iz stanja hipnoze. Nakon toga djevojka je bila dobro raspoložena, a glavobolji više nije bilo ni traga. Hipnoza - str. 12