Hiljadu i Jedna Noc - 1 - 371

HILJADU I JEDNA NOC I. SVEZAK OD PRVE DO TRIDESET I PRVE NOÆI Preveo Antun Slavko Kaleniæ

SADRŽAJ PRIÈA O KRALJU SEHRIJARU I NJEGOVU BRATU .... 1 Prièa o biku i magarcu 10 PRIÈA O TRGOVCU I DŽINNU

17

Od prve do treæe noæi. Pripovijest prvog šeiha . 21 Pripovijest drugog šeiha 28 Pripovijest treæeg šeiha33 PRIPOVIJEST O RIBARU I DŽINNU

38

Od treæe do devete noæi. Prièa o veziru kralja Junana

.49

Pripovijest o kralju es-Sindibadu 55 Pripovijest o nevjernom veziru 58 Pripovijest okamenjenoga princa

82

POVIJEST NOSAÈA I TRIJU DAMA

99

Od devete do devetnaeste noæi. Pripovijest prvog redovnika-prosjaka

133

Pripovijest drugog redovnika-prosjaka 144 Pripovijest o zavidniku i onome kojemu je taj zavidio

157

Pripovijest treæeg redovnika-prosjaka 178 Pripovijest najstarije dame

205

Vratarièina pripovijest 218 PRIPOVIJEST O TRIMA JABUKAMA

236

Od devetnaeste do dvadesetièetvrte noæi. Povijest vezira Nur ed-Dina i Sems ed-Dina

248

GRBAVÈEVA POVIJEST 332 Od dvadeset i èetvrte do tridesetiprve noæi. Pripovijest prekupca kršæanina 343 Upraviteljeva pripovijest

367

Pripovijest lijeènika Židova

382

Krojaèeva pripovijest

398

X

PRIÈA 0 KRALJU ŠEHRUARDI NJEGOVU BRATU. Neka je slava Allahu, gospodaru svjetova! Blagoslov i pozdrav gospodaru Allahovih poslanika, našemu vladaru i gospodaru, Muhammedu - blagoslovio Ga i pozdravio Allah! - blagoslov i pozdrav, koji trebaju trajati navijeke sve do Sudnjega Dana. Sada gledaj, život starih je uputa za vladanje potonjih, kako bi èovjek gledao sudbine, koje su drugima bile dodijeljene, i da bi dopustio da one njemu služe za opomenu, kako bi povijest prošlih naroda i ono, što ih je snašlo, razmatrao i sebe držao na uzdama. Slava Njemu, koji je povijest starih uèinio opomenom za kasnija pokoljenja! Takve su opomene prièe, koje su bile nazvane "Tisuæu noæi i jedna noæ", sa svojima èudnovatima životnim sudbinama i svojim poredbama. Izvješæuje se — Allah je sveznajuæi glede svojih sakrivenih stvari i nad svima vladar i od svih poštovan i prema svima milostiv i prema svima prijazan i prema svima milosrdan! — u prièama iz staroga vremena i iz prošlosti naroda, da je u ranijim danima, koji se protežu daleko u išèezlo vremensko razdoblje, živio jedan kralj iz roda Sasanida u otoèkoj državi Indije i Kine, gospodar ratnika i ljudi, slugu i robova. On je za sobom ostavio dva sina, jednoga u muževnoj dobi, a drugoga u mladiækoj. Oba su bila neustrašivi vitezovi, ali je stariji bio još hrabriji nego mlaði. Tako je on postao kraljem zemlje i vladao podanicima u pravednosti, i volio ga je narod njegove zemlje i države. On se zvao Kralj Sehrijar. Njegov se mlaði brat meðutim zvao Kralj Sahzaman, i taj je bio kralj Samarkanda u perzijskoj zemlji. Obojica su stalno boravili u svojim zemljama, i svaki je pojedini od njih

u svojoj državi pravedno vladao nad svojim podanicima, u velikoj radosti i blaženstvu. U takvom su stanju oni živjeli neprekinuto dvadeset godina. Tu obuzme èežnja starijeg brata za svojim mlaðim bratom, i tako on naredi svom Veziru, neka otputuje bratu i neka ga dovede. Vezir mu odgovori: 1

Uvod "Slušam i pokoravam se!" Zatim on otputuje, dok nije sretno došao na cilj. On uðe k bratu, prenese mu kraljevski pozdrav i obavijesti ga, da njegov brat èezne za njim i želi njegov posjet. Ovaj odvrati: "Slušam i pokoravam se!" Uskoro se on spremi za putovanje, dadne da se uzmu na put njegovi èadori, deve i mazge, sluge i ljudi i u svojoj je zemlji kao vladara postavi svojega Vezira. Zatim se otputi, ususret zemlji svojega brata. Ali o ponoæi mu padne na pamet, da je u svome dvoru nešto zaboravio. Zato se okrene i otiðe u svoj dvorac. Tu on naðe svoju ženu, gdje leži u njegovoj postelji, i drži u svom zagrljaju crnoga roba, koji je ovamo dojurio na njezin poziv. Kada je on to vidio, svijet mu je postao crn pred oèima, i on u sebi rekne: "Ako se to dogodilo, dok ja još nisam napustio grad, što æe ta prokletnica tek raditi, kada ja dugo budem boravio kod svojega brata u daljini?" Nato on isuèe svoj maè i oboje ih na postelji ubije. Istoga se èasa vratio natrag, izdao zapovijed za polazak i otputovao, dok nije stigao do grada svojega brata. Èim se približio gradu, poslao je preteèu svojemu bratu s viješæu o svom dolasku. Taj mu izaðe ususret, pozdravi ga i vrlo mu se obraduje. I dadne da se okiti grad njemu u èast. Zatim s njime sjedne, kako bi naklapali i bili u dobru raspoloženju. Ali je Kralj Sahzaman mislio na to, što mu se dogodilo s njegovom suprugom. Obuzela ga je duboka žalost, njegova je boja postala blijeda, njegovo je tijelo postalo bolesno. Kada gaje brat gledao u takvu stanju, on je u sebi pomislio, da je to zbog rastanka sa svojom zemljom i svojom državom. Zato ga on pusti na miru i nije ga o tome pitao. Potom mu meðutim jednoga dana rekne: "Brate, gledam kako je tvoje tijelo bolesno i tvoja boja blijeda." Ovaj mu odgovori: Prièa o kralju Sehrijaru i njegovu bratu "Brate, ja imam ranu u svojoj nutrini." Ipak ga on nije izvijestio, što je doživio sa svojom suprugom. Sehrijar nastavi: "Želio bih, da ti sa mnom poðeš u lov na visoku i sitnu divljaè. Možda æe se onda tvoje srce oraspoložiti."

Ali Sahzaman to odbije, i tako njegov brat sam ode u lov. Bili su meðutim u Kraljevu dvoru prozori, koji su gledali na vrt, i gle, tada se otvore dvorska vrata, i izaðu dvadeset robinja i dvadeset robova, i žena njegova brata, divna po ljepoti i ljupkosti, išla je posred njih, dok nisu došli do jednoga šadvrvana1. Ondje oni svu-ku svoju odjeæu, i robinje sjednu k robovima. Kraljica meðutim vikne: "Mas'ud!" Tada doðe neki crni rob i zagrli je, i takoðer ona uzme njega u zagrljaj, i on legne k njoj. Isto su tako uèinili robovi s robinjama, i nije bilo kraja ljubljenju i milovanju, bludnièenju i jebanju, sve dok dan nije došao kraju. Kada je dakle to vidio Kraljev brat, on u sebi rekne: "Tako mi Allaha! Moj je jad lakši nego ovaj jad." Tada se on oslobodi svoje ljubomore i svoje tuge, i sebi rekne: "To je još zloèestije nego ono, što se meni zbilo." Zatim je on opet jeo i pio. Nato se vrati njegov brat s izleta u lov, i obojica pozdrave jedan drugoga. Kralj Sehrijar je pogledao svoga brata, Kralja Sahzama-na, i vidio, da se ovomu vratila njegova boja i da je njegovo lice postalo rumeno i kako je on sada sa zadovoljstvom jeo, dok je ranije jeo tako malo. Njegov mu brat, stariji kralj, rekne: "Brate, ja sam te gledao ranije blijeda lica, ali se sada vratila tvoja boja. Zato me izvijesti, kako s tobom stoji!" 1 Šadyrvan je vodoskok. Ovaj odgovori: "O izbljeðenju æu te svoje boje ja obavijestiti. Ali mi dopusti, da ti ne kažem, kako je došlo do toga, da mi se boja vratila!" Ipak drugi nastavi: "Prvo mi ispripovijedaj, kako je došlo do toga, da je tvoja boja postala blijeda i tvoje tijelo bolesno, da to poslušam!" Sahzaman mu sada isprièa: "Brate, znaj, kada si ti poslao k meni svog Vezira, koji me je trebao pozvati k tebi, ja sam se tada spremio na putovanje, i upravo sam bio pošao iz svog grada, kad li sam se iznenada sjetio bisera u svome dvoru, koje sam ti htio pokloniti. Tako sam se vratio u svoj dvor i našao svoju ženu kako s jednim crnim robom leži u mojoj postelji. Tada sam ih oboje ubio. Zatim sam došao k tebi. Ali sam morao uvijek misliti na taj doživljaj, i to je bilo razlogom, da je moja boja bila blijeda i da sam se razbolio. Ali da s tobom govorim o povratku svoje boje, za to mi daj otpuštenje!"

Kada je njegov brat cuo njegove rijeci, on mu rekne: "Zaklinjem te Allahom, obavijesti me, kako stoji s povratkom tvoje boje!" Tada ga on obavijesti o svemu, što se dogodilo. Šehrijar meðutim rekne svojemu bratu Sahzamanu: "Ja to želim vidjeti svojima vlastitim ocima!" Sahzaman odvrati: "Ucini tako, kao da si otišao u lov na visoku i sitnu divljac, i sakrij se kod mene. Onda æeš ti to sam sa mnom vidjeti i vlastitim ocima o tome steæi izvjesnost." Istoga je casa Kralj dao pozvati na polazak. Vojnici su izašli sa cadorima pred grad. Tada se on zaputi u kraljevski cador i rekne svojim paževima: "Nitko ne smije ulaziti k meni!" 4

Prica o kralju Sehrijaru i njegovu bratu Nato se preobuce i krišom ode u dvor, u kome se nalazio brat, i sjedne uz prozor koji je gledao u vrt, kratko vrijeme. Tada izaðu robinje i njihova gospodarica s robovima, i cinili su onako, kako je kazao njegov brat, sve do poziva na popodnevnu molitvu. Kada je Kralj Sehrijar vidio to poslovanje, bio je kao van pameti, i svojemu je bratu Šahzamanu rekao: "Hajdemo, dopusti da se zaputimo, ovakvi kakvi jesmo. Mi ne trebamo više nikakvoga kraljevskog dostojanstva, sve dok ne vidimo nekoga, tko je prošao tako kao mi! Inace bi za nas bila bolja smrt nego život." Zatim su obojica izašla kroz jedna tajna vrata palace i putovali, dan i noæ, dok nisu došli do jednog drveta posred neke livade i do izvora slatke vode blizu slanoga mora. Napili su se s tog izvora i sjeli, da otpocinu. Kada je prošao jedan sat dana, oni ugledaju, kako se more komeša i kako se iz njega diže neki crni stup, koji se ispružio sve do neba i dolazio na tu livadu. Kada su oni to vidjeli, prestrašili su se i popeli na krošnju drveta, koje je bilo vrlo visoko, da gledaju, što ce se sada dogaðati. I gle, to je bio neki džinn silne velicine, široka cela i golemih grudiju. Taj je na svojoj glavi nosio neki kovceg. On se popne na kopno i doðe do drveta, na kome su se nalazili njih dvojica. Pod njim on sjedne, otvori kovceg i digne iz njega neku škrinju. Nju on otvori, i tada iz nje izaðe neka djevojka, vitka stasa, zraceci, kao da je svijetlo Sunce, kao što je tako lijepo pjevao pjesnik 'Atija: Podiže se u tami — dan se budi, I lugovi se žare u zracecoj raskoši.

Od njezina blještavila sjaji sunceva svjetlost. Njezino žarom2 nepokrito lice posramljuje Mjesece. 2 Velom. 5

Uvod Ako se pojavi i skine zar, Svemir se klanja pred njezinim pogledom. Ali ako iz nje zasjaju munje, Tada oblaci suzama otvaraju svoja vrata. Kada ju je džinn pogledao, on rekne: "O gospodarice nevinosti, koju sam ja oteo u svadbenoj noci, želio bih malo podrijemati." Nato džinn stavi svoju glavu u djevojcino krilo i zaspe. Djevojka meðutim podigne svoju glavu prema krošnji drveta i ugleda obojicu kraljeva, kako sjede gore na drvetu. Tada ona digne džin-novu glavu iz svojeg krila i stavi je na zemlju. I ona se uspravi pod drvetom i dadne dvojici znak, koji je kazivao: "Siðite dolje i ne bojte se džinna!" Ipak joj oni odvrate: "Za Allahovu volju, oslobodi nas toga!" Tada im ona rekne: "Ako vi ne siðete dolje, tada cu vam probuditi džinna, i taj ce vam donijeti bijednu smrt." Sada su oni još više dospjeli u strah i sišli su k njoj. Tada ona legne pred obojicom na leða i, raširivši noge, rekne: "Ubadajte jakim ubodima, inace cu vam probuditi džinna!" U svome strahu rekne Šehrijar svojemu bratu, Kralju Sahza-manu: "Brate, ucini to, što ti je ona zapovijedila!" Taj meðutim odgovori: "Ja to necu uciniti, ti ceš to najprije uciniti!" Tako su kimajuci davali znakove jedan drugomu, neka joj ucini po volji. Tada ona rekne: Prica o kralju Sehrijaru i njegovu bratu

"Sto ja to vidim, da vi jedan drugom kimajuci dajete znakove? Ako obojica ne pristupite i ne jebete, tada cu vam ja probuditi džinna." I u svome strahu pred džinnom oni je pojebu. I kada su joj obojica ucinili po volji, ona im rekne: "Doðite k sebi!" Zatim ona izvadi iz svojega džepa neku kesu, i iz nje izvadi neku vrpcu, na kojoj se nalazilo petstoisedamdeset prstenova, i rekne im: "Znate li vi, što ovi znace?" Oni odvrate: "Ne, to mi ne znamo." Ona nastavi: "Posjednici su me svih ovih prstenova pojebali i ovom džinnu nabili rogove. Sada mi dajte takoðer vas dvojica brace svoje pecatnjake!" I oni joj dadnu svoje prstenove sa svojih ruku. Tada im ona rekne: "Zbilja, ovaj me je džinn oteo u noci mojega vjencanja. Zatim me je stavio u jednu škrinju i škrinju u kovceg, i na kovceg je stavio sedam jakih lokotova, i tako me je stavio na dno šumecega, valovitog mora. Ali on nije znao, da se svaka od nas žena, ako nešto želi sprovesti, nicim ne da zadržati, kao što je spjevao jedan pjesnik: Nemoj vjerovati ženama, Nemoj se uzdati u njihove zakletve! Njihova srdžba i njihova naklonost Ovise o njihovu prohtjevu. Ljubav pokazuju za oko, A u sebi posve skrivaju prevaru. Jusufa si uzmi za pouku, Sve više ceš nalaziti njihovih lukavština. Vec je otac Adam, gledaj, Iz raja bio protjeran zbog žene. A jedan je drugi pjevao: Jao, ti odvec koriš grešnike.

Moj prijestup, tako kako sam odrastao, nije težak. Kada sam ljubio, tada nisam cinio ništa drugo, Nego ono što je prije mene jednom cinio vec poneki muškarac. Jer samo je onaj muškarac vrijedan divljenja, Koji je nepovrijeden ženskim lukavštinama." Kada su dva kralja culi od nje takve rijeci, silno se zacude, i reknu jedan drugomu: "Buduci da je taj ipak jedan džinn, onda se njemu dogodilo vece zlo nego nama dvojici. To je nešto što se nikada nikomu nije dogodilo." Na to oni istoga casa požure od nje i vrate se u grad Kralja Sehrijara. On meðutim ode u svoj dvor i svojoj suprugi i robovima i robinjama odsijece glave. I od tada je k sebi uzimao Kralj Sehri-jar svake noci po jednu djevicu. Uzeo bi joj djevicanstvo, i zatim bi je ubio, kako bi bio siguran u svoju cast, i tako je on to radio tri godine. Tada je meðu narodom zavladao nemir i bježali su sa kcerima, sve dok u gradu nije više bilo nijedne djevojke za udaju. Ipak je Kralj zapovijedio Veziru, neka mu kao obicno naðe neku djevicu. I Vezir poðe da traži, ali nije našao nijednu djevicu. Tako se on tužan i potišten uputi kuci, jer bojao se za svoj život zbog Kralja. Imao je meðutim Vezir dvije kceri. Starija se zvala Šehrezad, a mlaða Dinazad. Starija je bila procitala sve knjige, godišnjake i životopise ranijih kraljeva i price o minulim narodima. Da, pripovijeda se, daje ona sabrala tisucu knjiga, povjesnickih knjiga, koje su obraðivale o išcezlim narodima i o negdašnjim kraljevima, a i pjesnicka djela. Ona rekne svojem ocu: "Sto te vidim tako tužna i opterecena jadom i brigama? Ipak je jednom neki pjesnik o tome pjevao: Reci onomu, koga tište brige, Da brige nikada ne traju dugo! Kako doista prolazi radost, Tako takoðer prolazi tuga." Kada je Vezir cuo te rijeci svoje kceri, isprica joj, što mu se glede Kralja dogodilo, od pocetka do kraja. Tada ona odvrati: "Tako ti Allaha, moj tatice, udaj mene za tog Kralja! Tada cu ja ili ostati na životu, ili cu biti žrtva za kceri muslimana i sredstvo za njihovo izbavljenje iz njegovih ruku." On meðutim uzvikne: "Ja te zaklinjem Allahom, nikada se ne upuštaj u takvu opasnost!" Ipak mu ona odvrati: "To se tako mora dogoditi!" On nato:

"Ja se bojim za tebe, da ce ti se isto tako zbiti kao i magarcu i biku sa zemljoradnikom!" Ona upita: "Sto je to, što se dvojici dogodilo?" Tada on pocne ono što se pripovijeda kao Prica o biku i magarcu "Znaj, moja kceri, bio je jednom jedan trgovac, koji je bio bogat imetkom i stokom. Imao je takoðer ženu i djecu, a Uzvišeni mu je Allah poklonio dar, da može razumjeti govor životinja i ptica svake vrste, ali uz kaznu smrcu, ako oda taj dar. Taj je trgovac imao svoje obitavalište na poljskom imanju, a u svojoj je staji imao magarca i bika. Jednoga dana doðe bik do magarceva odjeljka i vidi, kako je taj odjeljak pometen i poprskan, kako se u magarcevim jaslama nalazi ovršen jecam i ovršena sjecka, kako on sam leži i pociva, jer ga je gospodar samo ponekad jahao, ako je što morao obaviti, i zatim ga je ponovo dovodio u njegovu staju. I tu cuje jednog dana trgovac bika kako kazuje magarcu: -

Blago si ga je tebi! Ja se moram muciti, a ti se možeš

otpocinuti, ti možeš žderati ovršeni jecam, i on te daje posluživati, jaši na tebi samo povremeno i ponovo se vraca doma. A ja moram uvijek orati i okretati mlin! Magarac mu odgovori: — Kada budeš išao na njivu i kada ti budu htjeli staviti jaram na tvoju šiju, ti se baci na zemlju. Pa ako te budu htjeli takoðer tuci, ti ne ustaj, nego pokušaj stajati, i padni ponovo. Kada se oni potom s tobom vrate doma i bace pred tebe grahovinu, ti je ne jedi. Pravi se kao da si bolestan, neckaj se jesti i piti, jedan do dva ili tri dana. Zatim ceš imati mir od muke i rada. Trgovac je meðutim razumio njihov razgovor. I kada je gonic donio biku njegovu hranu, ovaj tada pojede samo posve malo. Sljedecega jutra gonic htjedne bika dici na oranje, ali ga naðe bolesna, i on se sažali nad njim i rekne: —

To je razlog, zbog kojega je on jucer slabo mogao raditi.

Potom on ode k trgovcu i rekne mu: —

O gospodaru, bik je bolestan. Jucer nije jeo nikakvu hranu,ništa od nje nije dotakao!

No trgovac je znao u cemu je stvar, i tako on rekne:

—

Otiði, uzmi magarca i ori s njim umjesto s onim citav dan!

Kada se magarac o predvecerju vratio, nakon što je cijeli dan morao orati, zahvali mu bik za njegovu ljubaznost, što mu je tog dana pribavio pocinak od napora. Ali mu magarac ništa ne odgovori, nego je osjecao najgorce kajanje. Kada je svanulo sljedece jutro, došao je zemljoradnik, uzeo magarca i orao s njime do predvecerja. I magarac se vrati oderane šije i napol mrtav od umora. Bik ga je promatrao i zahvaljivao mu je i hvalio ga. Ali magarac odgovori: —

Ja sam živio u zadovoljstvu, i to sam upropastio svojom brbljavošcu.

Potom nastavi: — Znaj, dajem ti jedan dobar savjet! Jer cuo sam, kako je naš gospodar rekao: "Ako taj bik ne ustane sa svoga loga, odvedite ga mesaru, da ga zakolje i da iz njegove kože izreže propisane ko made!" Ja se bojim za tvoj život. Dao sam ti svoj savjet, i s time ti Allah pomogao! Kada je bik cuo magarceve rijeci, on mu zahvali i rekne: —

Sutra cu s ljudima na rad ici ja.

Zatim bik poždere svoju hranu do kraja i jezikom cak obliže jasle. Sve se to zbilo dok je gospodar slušao razgovor. I kada je osvanuo sljedeci dan, poðu trgovac i njegova žena k staji i ondje sjednu. Potom doðe gonic, da digne bika. Ovaj izaðe, i kada je ugledao svog gospodara, on podigne svoj rep, prdne i pocne skakati. Tada se trgovac tako jako nasmije, da je pao na leða. Njegova ga meðutim žena upita: —

Zbog cega se ti tako smiješ?

On joj odgovori: —

To je tajna, što sam ja vidio i cuo! To ti ne mogu otkriti,inace cu morati umrijeti.

Ona nato: — Moraš me o tome bezuvjetno obavijestiti i isto tako o razlogu svojega smijanja, pa cak i ako bi trebao umrijeti! On odvrati: — Ja ti to ne mogu otkriti iz straha pred smrcu. Sada ona ustvrdi: — Ti se smiješ samo nada mnom. I zatim ona nije prestajala, da na njega navaljuje i da ga muci, dok joj on nije popustio i bio sit te stvari. Stoga je on dao pozvati svoju djecu i poslao po kadiju i svjedoke, kako bi napisao svoju oporuku i njoj otkrio tajnu i

potom umro. Jer on ju je cak vrlo ljubio, jer je bila njegova sestricna i njegova vjencana žena i mati njegove djece. I on je takoðer živio vec stodvadeset godina. Potom pošalje po svu svojtu i susjede, i ispripovijeda im o svojoj povijesti i da on, ako ikomu objelodani svoju tajnu, mora umrijeti. Sada su joj svi, koji su kod njih bili prisutni, dovikivali: — Zaklinjemo te Allahom, odustani od te namjere, kako ne bi tvoj suprug, otac tvoje djece, morao umrijeti! Ali je ona na tome ustrajala: -

Ja necu od toga odustati, dok mi on to ne kaže. Sto se mene tice, neka umre!

Tada ušute. No trgovac se digne i poðe u prostoriju za pranje u staju, kako bi obavio abdest4, potom se vratio k njima, njima rekao i umro. Imao je on meðutim jednog pijetla, a taj je imao pod sobom pedeset kokoši. Imao je takoðer psa. Tada zacuje trgovac kako pas vice na pijetla i grdi ga, tim što mu kazuje: - Ti si tako zadovoljan, dok naš gospodar mora umrijeti! Tada pijetao upita psa: - O cemu se tu zapravo radi? I pas mu isprica citavu pripovijest. Tada pijetao uzvikne: Tako mi Allaha, naš je gospodar male pameti! Gledaj, ja imam pedeset žena. S jednom prolazi dobro, s drugom loše. Ali naš gospodar ima samo jednu jedinu ženu i ne može s njome raspravi ti svoju stvar! Zašto onda on za nju ne uzme par prutova s dudova drveta, ne ode s njome u svoju riznicu i ne izmlati je, sve dok ona ili ne bude mrtva ili se ne pokaje i nikada ga ponovo ni o cemu ne pita! Kada je trgovac cuo razgovor pijetla sa psom, tada je on ucinio sa svojom ženom" tako je govorio Vezir svojoj kceri Sehrezadi "ono, što cu ja uciniti s tobom." Ona upita: "Što je dakle ucinio?" On nastavi: "Otišao je s njome u riznicu. To znaci, nakon što je odsjekao za nju par prutova s dudova drveta i sakrio ih u riznici, išao je njome onamo, i rekao joj je: -

Doði, ja cu ti unutra u riznici ispricati i zatim umrijeti, a da me nitko ne gleda.

4 Muslimansko ritualno pranje prije molitve.

Tada je ona ušla s njime unutra. Nato je on za njome zakljucao vrata prostorije i tukao je, sve dok nije bila gotovo onesviješcena i uzviknula: - Kajem se! Zatim mu je ljubila ruke i noge i kajala se i izašla s njim napolje. Tada se veselio skup i njihova svojta, i poživjeli su u najljepšoj radosti do svoga konca." Kada je Vezirova kci cula pricu svoga oca, rekla mu je: "To se ipak mora dogoditi!" Tako ju je on uresio kao mladenku i pošao ka Kralju Sehrijaru. Pa ipak je ona vec dala uputu svojoj mlaðoj sestri i rekla joj: "Kada ja budem otišla ka Kralju, tada cu poslati po tebe. I kada ti zatim doðeš k meni i vidiš, daje Kralj sa mnom obavio potpun ljubavni snošaj, tada reci: 'O sestro, ispripovijedaj mi neku pripovijest za zabavu, kako bismo mi njome sebi skratili budne nocne sate' - i potom cu ti ja ispricati neku pripovijest, zahvaljujuci kojoj ce, ako tako hoce Uzvišeni Allah, doci spasenje." Njezin je meðutim otac, Vezir, otišao s njome ka Kralju. Kada ga je ovaj ugledao, obraduje se i rekne: "Dovodiš li mi, ono što ja želim?" Ovaj odvrati: "Da!" Uskoro ju je Kralj htio obljubiti, ali ona pocne plakati. Tada je on upita: "Što ti onda nedostaje?" Ona odvrati: "O Kralju, gledaj, ja imam jednu malu sestru, i od nje bih se željela oprostiti." Kralj pošalje po malu, i ona doðe k svojoj sestri i zagrli je i sjedne uz noge kraljevske postelje. Zatim Kralj Sehrezadu obljubi 14

Prica o biku i magarcu

i uzme svojoj nevjesti djevicanstvo. Nato su svi sjeli, kako bi naklapali. A mlaða sestra rekne Sehrezadi: "Ja te molim, tako ti Allaha, o sestro, ispricaj nam neku pripovijest, kojom bismo mogli skratiti budne sate ove noci!" Ova odvrati: "S najvecom radošcu, ako mi preplemeniti Kralj to dopušta!" Cim je Kralj, koji je takoðer bio besan, cuo te rijeci, obradovao se izgledu, da cuje neku pripovijest, i dadne joj dopuštenje.

Tako zapocne Šehrezad u

prvoj noci

pricu koja se zove PRICA 0 TRGOVCU IDŽINNU. "Pripovijeda se, o sretni Kralju, da je jednom živio neki trgovac, koji je posjedovao veliko bogatstvo i trgovao po raznim gradovima. Uzjaši on dakle jednoga dana konja i odjaši, kako bi u nekim gradovima zaprimio novac.

Tada ga odvec žestoko pritisne vrucina. Zato on sjedne pod neko drvo, posegne rukom u torbu na sedlu i izvuce iz nje komad kruha i datulju. Pojede komad kruha i datulju, i kada je pojeo datulju, odbaci košcicu. I gle, tada se pojavi džinn silne velicine, koji je u svojoj ruci držao isukan mac. On se ustremi na trgovca i rekne: —

Ovamo s tobom, da ja tebe ubijem, onako kako si ti ubio

mog sina! Trgovac upita: -

Kako sam ja ubio tvog sina?

Ovaj odgovori:

Prva noc —

Kada si pojeo datulju i odbacio košcicu, ona je pogodila mog

sina u grudi, dok je tuda prolazio, i on je odmah umro. Tada trgovac uzvikne: —

Zaista, mi smo Allahova stvorenja, i k njemu se vracamo.

Nema nikakve uzvišenosti i nikakve moci osim u Allaha, Uzvišenoga, Svemogucega! Ako sam ja ubio tvojega sina, onda sam ga ubio samo iz zabune. Sada te molim, oprosti mi! Ali džinn povice: —

To ništa ne pomaže, ja te moram ubiti.

Nato ga on pograbi i baci na tlo i podigne mac da ga pogodi. Tada trgovac zaplace i rekne: —

Ja se sa svojom stvari utjecem Allahu - i izgovori stihove:

Vrijeme ima dvije vrste dana: jedni su sretni, drugi puni briga: A život je razdijeljen na dvoje: danas vedro, sutra mracno. Tko nam se podruguje zbog mijene vremena, njega ti trebaš upitati: 'Nije li samo plemenit covjek taj, kojega muce nenaklonjena vremena?' Zar ne vidiš, kada snažno zaore olujni vjetrovi, Da su jedino visoka drveta ona, oko kojih oni bruje. I zar ne vidiš, kako se u moru leševi dižu prema gore, Ali skupocjeni biseri ostaju duboko dolje na dnu?

Pa ako ruke vremena izvršavaju na nama svoj okrutan cilj, I ako nas u vjecnoj nesreci jedino žalost hoce pratiti, 18

Prica o trgovcu i džinnu Onda znaj: na nebu stoje bezbrojne cete zvijezda; Ipak jedino Suncu i Mjesecu prijete opasnosti pomrcine. Koliko se drveta, zelenih i sasušenih, nalazi na kugli zemaljskoj; Pa ipak su samo drveta s plodovima ono, na što se baca kamenje. U vedrim si danima živio samo u radosnim mislima I nisi se bojao zlog udesa nadolazecih patnji. Kada je trgovac izgovorio te stihove, džinn mu rekne: -

Skrati svoje rijeci. Tako mi Allaha, ja te moram ubiti.

Ali trgovac rekne: -

Znaj, o 'ifrite5, ja imam još poravnati stanoviti dug, imam

veliko bogatstvo i djecu i jednu ženu i zaloge. Stoga mi dopusti da odem kuci i da svakomu pojedinomu, koji ima neko pravo, dopus tim da mu njegovo pravo pripadne. A ja cu ponovo k tebi doci o pocetku nove godine. Allah neka ti bude moje svjedocanstvo i moje jamstvo, da cu ponovo doci k tebi. I tada ti možeš sa mnom uciniti, što hoceš — Allah je jamac za to, što ja kažem! Džinn uzme od njega obvezujuce obecanje i pusti ga da ode. Tako se trgovac vrati u svoj grad, obavi sve svoje poslove, dadne svakomu pojedinomu ono, što mu je pripadalo. I on izvijesti o svemu svoju ženu i svoju djecu, imenuje upravitelja i ostane s njima do kraja godine. Potom meðutim poðe, obavi abdest6, uzme pod ruku svoj mrtvacki pokrov, rekne svojoj obitelji i svojim susjedima i svima svojim roðacima zbogom i nevoljko se otputi. Tada oni 5

'Ifrit je naziv za zlog demona, odnosno za zlog džinna.

6

Ritualno pranje.

19

Prva noc pocnu za njim plakati i jadikovati. On je meðutim išao, sve dok nije stigao do onoga vrta, a taj je dan bio pocetak nove godine. I dok je on tu sjedio i plakao nad svojim udesom, kad li prispije do njega neki vrlo star šeih, koji je vodio sa sobom jednu gazelu na lancu. I on ondje pozdravi trgovca i zaželi mu dug život i upita ga: —

Zašto sjediš tu posve sam na tom mjestu, koje je ipak prebi

valište zlih duhova? Trgovac mu meðutim isprica, što mu se dogodilo s onim džinnom. I šeih, covjek s onom gazelom, se zaprepasti i rekne: —

Tako mi Allaha, o brate, tvoja je vjernost zaista iznimno

velika vjernost, i tvoja je pripovijest posve cudna pripovijest. I kada bi bila iglama zapisana u kutovima ociju, to bi bila opomena za svakoga, tko se dade opomenuti. Zatim on sjedne kraj njega i rekne: -

Tako mi Allaha, o brate, ja te necu više napuštati, sve dok

ne vidim, što ce biti s tobom i onim džinnom. Kada je on dakle sjeo kraj njega, i dok su obojica jedan s drugim razgovarali, tada obuzme trgovca strah i jeza i duboka žalost i sve veca briga. I dok je tako tik uz njega sjedio covjek s gazelom, gle, tada k njima priðe neki drugi šeih, koji je uza se imao dva psa, koji su oba bili crni lovacki psi. Pošto ih je on pozdravio, raspita se i izvijesti o njima i rekne: -

Zašto vi sjedite na tom mjestu, koje je ipak obitavalište zlih

duhova? I oni mu ispripovijedaju pripovijest od pocetka do kraja. I još nisu dugo zajedno sjedili, kad li im pristupi treci šeih, koji je imao sa sobom neku svjetlosmeðu mazgu. I on ih pozdravi i upita, zašto oni sjede na tom mjestu. Oni mu dakle ispripovijedaju pripovijest od pocetka do kraja - ipak dvaput objašnjavati, to ništa ne vrijedi, vi gospodo, koja ovo slušate! Tada on sjedne k njima, i gle, podigne se silan oblak prašine, ondje usred pustinje. I oblak se slegne, i gle, to je bio džinn. On je držao u ruci isukan mac, A iz njegovih su oci sukljale varnice. I on im pristupi, i istrgne trgovca iz njihove sredine i povice: 20

Pripovijest prvog šeih a

-

Ovamo s tobom, da te ja ubijem, kao što si ti ubio mog sina,

krv mojega srca! Tu trgovac zakuka i zaplace, i tri šeiha pocnu plakati i kricati i jadikovati. I prvi šeih, covjek s gazelom, istupi naprijed, poljubi džinnu ruku i rekne: -

O džinne, kruno kraljeva džinnova! Ako ti ja ispricam svoje

doživljaje s ovom gazelom i ti ih naðeš za cudesne, hoceš li mi onda pokloniti trecinu krvi ovoga trgovca? Tada džinn rekne: -

Da, o šeihu, ako mi ti ispripovijedaš pricu i ako je ja naðem

za cudesnu, tada cu ti pokloniti trecinu njegove krvi. Tada od staroga bude zapoceta PRIPOVIJEST PRVOG ŠEIHA. 'Znaj, o džinne, ova je gazela moja sestricna, od mojega mesa i moje krvi. Ja sam se njome oženio, dok je ona bila još mlada djevojka, a živio sam s njome otprilike trideset godina. Ali nisam bio od nje blagoslovljen djecom. Tako sam sebi uzeo inocu, od koje sam dobio djecaka, ljupka poput puna mjeseca, ociju i obrva savršene ljepote. On je odrastao i postao velikim i postao je momkom od petnaest godina. Tada je bilo potrebno da ja otputujem u neke gradove, i ja se otputim s velikom zalihom robe. Ali je moja sestricna, ova gazela, vec od svoje mladosti bila izucila umijece caranja i magiju. I tako je ona zacarala onog djecaka u tele i onu robinju, njegovu mater, u junicu, i predala ih je pastiru na cuvanje. Kada sam se ja nakon dugog vremena vratio sa svog putovanja doma i pitao za svojega sina i njegovu mater, ona mi odvrati: - Tvoja je priležnica mrtva, a tvoj je sin pobjegao, i ja ne znam kamo je on otišao. 21

Prva noc Tako sam ja proveo cijelu jednu godinu zabrinuta srca i uplakanih ociju, sve dok nije došao veliki Allahov blagdan. Tada ja pošaljem po pastira i naredim mu da mi dovede jednu debelu junicu. I on mi dovede debelu junicu, koja je bila ona moja robinja, koju je bila zacarala ova gazela. I ja zasucem rukave i skutove, uzmem u ruku nož i htjednem joj prosjeci vrat, ali ona glasno zaruce i zaplace gorkim suzama. Ja se nad tim zacudim, i obuzme me sucut. I ja odustanem od nje i reknem pastiru: -

Dovedi mi neku drugu ovamo.

Tada moja sestricna povice: -

Zakolji ovu, jer za mene nema nijedne ljepše i deblje nego

što je ta! Još jednom ja odem, da je zakoljem, ali ona ponovo glasno zaruce, našto ja odustanem i zapovijedim onom pastiru, da je zakolje i odere joj kožu. On ju je zaklao i oderao, ali nije u njoj našao niti loja ni mesa, samo kožu i kosti. I ja sam se kajao, što je ona bila zaklana, kada mi kajanje nije ništa više koristilo. Dadnem je pastiru i reknem mu: -

Dovedi mi neko debelo tele.

I on mi dovede mojega vlastitog sina. Ali kada me je to tele ugledalo, potrga ono svoje uze i dotrci k meni, i trljalo je o mene svoju glavu i tužilo se i plakalo, tako da me je obuzela sucut prema njemu i da sam rekao pastiru: -

Dovedi mi neku junicu i pusti tele da ode! Tada moja sestricna, ova gazela, glasno na mene povice i rekne: -

Ti moraš o ovome danu zaklati to tele. Jer to je svet dan i

blagoslovljen, o kome se kolje ono, što je posve bez mane. A mi nemamo meðu našom teladi nijedno niti deblje ni ljepše od ovoga! Ali ja reknem: -

Pogledaj, kako je stajalo s junicom, koju sam na tvoju

zapovijed dao zaklati! Ipak smo se u njoj razocarali, i nismo ni u 22

Pripovijest prvog seiha kom pogledu imali od nje koristi. Ja se gorko kajem zbog toga, što sam je dao zaklati. Zato ne želim glede žrtvovanja ovog teleta prihvatiti od tebe nijednu rijec. Tada ona meni rekne: — Tako mi Allaha Svemogucega, Milosrdnoga, Premilosti-voga: ti ga moraš o ovome svetom danu ubiti, a ako ga ne ubiješ, tada ti više nisi moj muž, a ja nisam više tvoja žena. Kada sam ja dakle cuo od nje te teške rijeci i ipak nisam poznavao njezin cilj, pristupim ja teletu, s nožem u ruci'..."

Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine pricu, koju je bila zapocela po Kraljevu dopuštenju. Ali njezina sestra rekne: "Kako je lijepa tvoja prica i kako ushicujuca, i kako dražesna i kako ocaravajuca!" A Sehrezad joj odvrati: "Sto je sve to prema onomu, što bih vam ja u sljedecoj noci mogla ispricati, kada bi se Kralj udostojao da mi poštedi život." Tada Kralj rekne sebi samomu: "Tako mi Allaha, necu je dati ubiti, sve dok ne cujem kraj njezine price." 23 Zatim su proveli ostatak te noci u uzajamnim zagrljajima, sve dok nije potpuno svanuo dan. Potom otiðe Kralj u Vijecnicu, i ondje je stajao vezir s mrtvackim pokrovom pod rukom. Zatim je Kralj sudio, postavljao je i otpuštao, sve dok se dan nije primaknuo kraju. Veziru se meðutim nije udostojao reci o onome što se zbilo. Zbog toga se dakle Vezir u najvecoj mjeri cudio. I naposljetku se sjednica završi, i Kralj Šehrijar se vrati natrag u svoju palacu.

Pripovijest prvog kiha Ali kada je zapocela

#?wwwwww$$wwwwww^ druga noc

rekne Dinazad svojoj sestri Šehrezadi: "Draga sestro, ispricaj nam ipak svoju pricu o trgovcu i džinnu do kraja." I ona odvrati: "S najvecom radošcu, ako mi to Kralj dopušta." Kralj rekne: "Samo ispricaj!" I Sehrezad zapocne ovim rijecima: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju i pravovjerni vladaru, kada je dakle trgovac htio zaklati tele, da mu je srce obuzela sucut, i da je rekao pastiru: —

Pusti to tele da ostane u stadu!

Sve je to pricao šeih džinnu, koji je bio zaprepašcen nad tima neobicnim rijecima. I covjek s gazelom nastavi: 'O gospodaru svih kraljeva džinnova, sve se to dogaðalo, dok je moja sestricna, ova gazela, gledala i kazivala: -

Zakolji tele, jer ono je debelo!

Ali to nije moglo podnijeti moje srce, da ubijem životinju, i zapovijedim pastiru da ga odvede. I on ga odvede i s njime ode.

25

Druga noc Kada sam ja dakle sljedeceg dana ondje sjedio, gle, doðe pastir, pristupi mi i rekne: -

O gospodaru, ja ti hocu nešto reci, cemu ceš se ti obradovati

i što meni treba donijeti nagradu za veselu vijest. -

Dobro - reknem ja.

A on ce nato: - O trgovce, ja imam kcer, koja je u svojoj mladosti od jedne stare žene, koja je kod nas živjela, naucila umijece caranja. Jucer, kada si mi ti dao tele, otišao sam k njoj u kucu. Moja ga je kci pogledala i zastrla7 svoje lice. Zatim je naizmjence plakala i smijala se, te naposljetku rekla:

- Tatice, zar je tebi moja cast postala tako jeftinom, da ti uvodiš k meni strane muškarce? Ali je ja zapitam: -

Gdje su strani muškarci, i zbog cega si se ti smijala i plakala?

A ona odvrati: -

Uistinu, to tele, koje imaš kod sebe, je sin našega gospodara.

Ali je on zacaran, jer je njegova maceha njega i njegovu mater pre obrazila. To je razlog moga smijanja, razlog je moga plakanja meðutim njegova mati, jer je nju njegov otac dao ubiti. Zato sam se ja u najvecoj mjeri zacudio i jedva sam mogao docekati osvit dana, sve dok nisam došao k tebi, kako bih ti to rekao. Cim sam ja sada, o džine, cuo od pastira te rijeci, izašao sam s njime napolje, pijan bez vina od neizmjerne radosti i srece, koja me je obuzela, sve dok nisam prispio do njegove kuce. Ondje me je pastirova kci pozdravila i poljubila mi ruku. I ubrzo je došlo tele i trljalo o mene svoju glavu. Tada ja reknem pastirovoj kceri: -

Je li to istina, što ti kazuješ o ovome teletu?

A ona odgovori: 7 Muslimanke pred odraslima stranim muškarcima velom (žarom, odnosno feredžom) prekrivaju lice. 26

Pripovijest prvog seihtt -

Da, o gospodaru, to je doista tvoj sin, krv tvojega srca.

Sada ja uzviknem: -

O djevojko, ako ga ti oslobodiš, tada mora biti tvoje sve ono,

što od moje stoke i imetka stoji pod upravom tvojega oca. Ipak se ona nasmiješi i rekne: -

O gospodaru, ne težim za tvojim posjedom, nego ja imam

samo dva uvjeta. Prvi je, da me ti vjencaš sa svojim sinom, a drugi,

da smijem zacarati onu, koja je njega bila zacarala, i da je mogu staviti u zarobljeništvo. Inace necu biti sigurna od njezinih spleta ka. Kada sam ja sada, o džinne, cuo rijeci pastirove kceri, odvratio sam: -

Osim onoga što ti tražiš, sva moja stoka i sav moj posjed pod

upravom tvoga oca pripadaju tebi, a krv moje sestricne je po pravu tvoja. I cim je ona cula moje rijeci, uzme neku zdjelu, napuni je vodom, izgovori nad njom stanovitu carobnu formulu i poprska tele tom vodom, tim što rekne: -

Ako si ti tele, i kao takvo stvoreno od Allaha Uzvišenoga,

tada ostani u tome oblicju i nemoj se preobražavati. Ali ako si zacaran, vrati se na zapovijed Allaha Uzvišenoga u svoje negdašnje oblicje. I gledaj, ono zadršce i postane covjekom. Tada mu ja padnem oko vrata i uzviknem: -

Ja te molim, tako ti Allaha, ispricaj mi sve, što je ucinila

moja sestricna tebi i tvojoj materi. Tada mi on isprica što se njima oboma dogodilo, i ja reknem: -

O moj sine, Allah ti je poslao jednu, koja te je mogla oslo

boditi od zacaranosti, i pomoci ti da doðeš do svojega prava. I zatim sam ga, o džinne, vjencao s pastirovom kceri, a ona je preobrazila sestricnu u gazelu, tim što je rekla: 27

Druga noc -

To je gizdavo oblicje, nikakvo nakazno, od kojega ljudi

okrecu poglede.

Potom je živjela pastirova kci kod nas dan i noc, noc i dan, sve dok je Allah nije uzeo k sebi. Ipak, kada je ona preminula, otputi se moj sin prema zemlji Hind, i to je zemlja ovog covjeka, od kojega ti se dogodilo ono, što se zbilo. I ja sam zatim uzeo ovu gazelu, svoju sestricnu, i išao sam od mjesta do mjesta, ogledavajuci se za izvješcem o svome sinu, dok me udes nije doveo na ovo mjesto, gdje sam vidio trgovca kako sjedi u suzama. To je moja pripovijest.' Tada džinn rekne: —

To je cudna pripovijest, i zato ti poklanjam trecinu njegove

krvi. Sada istupi drugi Seih, covjek s dva lovacka psa, i rekne džinnu: -

Ako ti ispripovijedam, što sam doživio od svoje brace, ova

dva psa, i ti vidiš, da je to još cudnija i u vecoj mjeri zapanjujuca pripovijest, hoceš li i meni pokloniti trecinu krivice ovoga covjeka? Ovaj odvrati: —

Ako tvoja pripovijest bude još cudnija i u vecoj mjeri zapa

njujuca, bit ce ti to poklonjeno. I od njega onda bude zapoceta PRIPOVIJEST DRUGOG 'Znaj, o gospodaru kraljeva džinnova, da su ova dva psa moja braca, a ja sam treci. Kada je moj otac umro i nama ostavio nasljedstvo od tritisuce zlatnika, ja sam otvorio ducan, u kojem sam prodavao i kupovao, i isto su tako otvorila ducane oba moja brata. Ali nisam se još dugo bavio svojim poslom, kada je moj stariji brat, jedan od ova dva psa, prodao zalihu svog ducana za tisucu dinara. I pošto je kupio robu i dobra za trgovanje, on je otputovao. ?c 28

Pripovijest drugog šeiha Cijelih je godinu dana bio daleko od nas. Ali jednoga dana, dok sam ja sjedio u svome ducanu, gle, stupi pred mene neki prosjak, i ja mu reknem: — Allah ti pomogao! Tada on placuci upita:

— Zar me ti više ne poznaješ? I ja ga tek sada pažljivo pogledam, i gle, to je bio moj brat. Tada ja ustanem i zaželim mu dobrodošlicu. Zatim mu ponudim mjesto u svom ducanu i upitam ga, kako mu je išlo. -

Ne pitaj me — odvrati on - moja roba i moje blagostanje su

išcezli! Tada ga odvedem u hammam8, odjenem ga u jedno od svojih vlastitih odijela i dopustim mu da kod mene stanuje. Pa kada sam ja utvrdio svoj racun i dobitak u svome poslovanju, našao sam da sam stekao tisucu dinara, tako da se osnovni kapital popeo na dvi-jetisuce. I podijelio sam ga izmeðu svoga brata i sebe i rekao mu: —

Uzmi to, nemoj ici na put i ne odlazi u daljinu!

On uzme dio u velikoj radosti i otvori takoðer sa svoje strane ducan. I tako je prošlo nekoliko dana i noci. Ali potom ustane moj drugi brat, ovaj drugi pas, i proda svoju robu i sva svoja dobra i htjedne ici na put. I nije se dao više zadržati, premda smo ga mi takoðer nastojali zadržati. Kupio je robu za trgovanje i pošao s putnicima. I on je bio daleko od nas citavu godinu dana. Zatim doðe k meni, onako kako je došao k meni njegov stariji brat. I ja mu reknem: -

Moj brate, zar te ja nisam odvracao od toga da putuješ?

Tada on zaplace i povice: -

Moj brate, to je neki stjecaj sudbine. Ovdje ja stojim, osiro

mašio, bez jednoga jedinog dirhema u ruci, i gol, bez košulje na tijelu. Hammam je istocnjacka kupelj. 29

\ Druga noc Tako ga ja uzmem, o džine, odvedem ga u hammam, obucem mu novo odijelo od svoje vlastite odjece i dovedem ga u svoj ducan. Zatim smo jeli i pili. Na to mu ja reknem: —

Moj brate, ja obicavam ispostavljati svoj racun o pocetku

svake godine. I što naðem kao dobit, to treba biti podijeljeno

izmeðu mene i tebe. Tako sam se dao, o džine, na proracunavanje svog poslovanja, i kada sam našao prihod od dvijetisuce dinara, zahvalio sam Stvoritelju — neka mu je slava, Uzvišenomu - dao sam svojem bratu tisucu i zadržao tisucu za sebe. Tada on ode i otvori ducan, i tako smo živjeli mnogo dana. Nakon nekoga meðutim vremena pocnu moja braca navaljivati na mene, da ja trebam s nima putovati. Ipak ja to odbijem i reknem: —

Sto ste vi to stekli zahvaljujuci svom putovanju, da bih ja

zahvaljujuci njemu trebao to steci? I buduci da ih nisam htio poslušati, ostanemo svaki u svom ducanu i prodavali smo i kupovali kao i prije. Ali su me oni silili na putovanje svake godine, a da ja na to nisam pristajao, sve dok nije prošlo šest godina. Tada sam im napokon popustio, tim što sam rekao: —

O moja braco, dobro, ja cu dakle s vama putovati. Sada dajte

da vidimo, koliko novaca vi posjedujete! Našao sam meðutim, da oni nemaju više ni prebijenog novcica, nego da su sve spiskali, jer su se bili odavali žderanju i picu i užitci-ma. Ali im ja ne reknem nijedne rijeci, nego uspostavim još jednom racun svog poslovanja i prodam sva svoja dobra i svu svoju robu. I kada sam vidio da posjedujem šesttisuca dinara, obradovao sam se i podijelio sam ih na dvije polovice i rekao svojoj braci: —

Ove tritisuce dinara su za mene i za vas za trgovanje. Druge

cu tritisuce zakopati, za slucaj, da proðem onako, kako ste vi prošli. Zatim cu se vratiti i dici te tritisuce, i mi time možemo ponovo otvoriti naše ducane. Time su obojica bili zadovoljni. I ja dadnem svakomu od njih 30

Pripovijest drugog kih'a njegovu tisucu dinara i zadržim za sebe jednaku svotu, naime tisucu dinara. Zatim pokupujemo prikladnu robu, pripremimo sve za putovanje, iznajmimo jedan brod, i pošto smo ukrcali našu robu, isplovimo i plovili smo dan za danom, cijelih mjesec dana, sve dok nismo prispjeli u neki grad, gdje smo prodavali svoju robu. I za svaki šmo zlatnik mi zaraðivali deset. Pa kada smo opet okrenuli na put, naðemo na morskoj obali neku djevojku u razderanoj i potrganoj odjeci. I ona mi poljubi ruku i rekne: —

O gospodaru, žive li u tebi ljubaznost i dobrota, koje ja tebi

mogu uzvratiti? I ja odvratim: -

Zacijelo. Gledaj, ja volim dobrocinstvo i dobra djela, tako

ðer ako ih ti i ne uzvracaš. Ona nato: —

Uzmi me za ženu, o moj gospodaru, i odvedi me u svoj grad,

jer sam ti se predala. Zato budi ljubazan prema meni, ja sam od onih koje su valjane za dobra djela i dobrocinstvo. Ja cu ti to uzvratiti, i neka te moj izgled ne dovede u zabludu! Kada sam ja saslušao njezine rijeci, moje joj se srce priklonilo, jer tako je htio Allah, Svemocni i Preslavni. I ja je uzmem i odje-nem je i pripremim joj u brodu lijepu postelju i ukazem joj pažnju i poštovanje. Tako smo jedrili dalje, i moje je srce prionulo uz nju s prisnom ljubavlju, i nisam se odvajao od nje ni danju ni nocu, i mislio sam više na nju nego na svoju bracu. Ali su oni postali ljubomorni i zavidili su mi na mom bogatstvu i obilju robe, koje sam imao, i njihove su oci žudno gutale cijeli moj posjed. Tada su vijecali o tome, da me umore u k sebi uzme moj posjed, i reknu: -

Mi cemo svojega brata ubiti, i sve ce njegovo dobro biti naše.

I sotona im je prikazao taj cin u tako lijepim bojama, da su me pograbili, dok sam ja spavao kraj svoje žene, i oboje nas podigli i bacili u more. Kada se meðutim moja žena probudila iza sna, stresla se je, i smjesta postala džinnicom. I ona me je podigla i odnijela me na neki otok i ostavila na kratko vrijeme. Potom se ujutro vratila i rekla: 31

Druga- noc —

Ovdje sam ja, tvoja robinja, koja te je s pomocu Allaha

Uzvišenoga podigla i spasila od smrti. Znaj, ja sam džinnovo dijete. Cim sam te ugledala, zavoljelo te je moje srce po volji Allaha, jer ja vjerujem u Allaha i njegova Proroka — blagoslovio ga i poz dravio Allah9! Zato sam prišla k tebi, onakva kakvu si me vidio, i ti si se sa mnom vjencao, i gle, sada sam te spasila od utapljanja. Ali

sam se ja rasrdila na tvoju bracu, i to je moja cvrsta odluka, da ih ubijem. Kada sam ja sada cuo njezinu povijest, zapanjio sam se i zahvalio joj za ono, što je ucinila, i zatim joj reknem: —

Moja braca meðutim ne trebaju poginuti.

Nato sam joj ispripovijedao sve, što mi se s njima dogodilo, od pocetka do kraja. I pošto je to cula, ona rekne: —

Danas cu obnoc preletjeti preko broda i potopiti ga, i pusti

ti da poginu. Ali ja reknem: —

Ja te molim, tako ti Allaha, ne cini to, jer poslovica kaže: 'O

ti, koji ciniš dobro onomu, koji je tebi ucinio zlo, znaj! — zlocinac je dovoljno kažnjen svojim cinom.' A oni su ipak još uvijek moja braca. Ona odgovori: —

Tako mi Allaha, to je moja cvrsta odluka, da ih ubijem.

A ja sam je usrdno molio. Nato me ona podigne i odleti sa mnom, sve dok me naposljetku nije spustila na krov moje kuce. Zatim ja otvorim vrata i izvadim van ono, što sam zakopao u zemlju. I pošto sam pozdravio ljude, ponovo sam otvorio svoj ducan i kupio robu. Kada je dakle došla vecer, vratio sam se kuci. Ondje sam našao privezana ova dva psa, i cim su me ugledali, skakali su na mene i cvilili i vješali se o mene. Ali prije nego što sam još znao, što se dogodilo, rekne mi moja žena: 9 Time mu daje do znanja, da nije 'ifritkinja. 32

Pripovijest treceg šeiha —

To su tvoja braca!

Tada ja upitam: -

A tko im je to ucinio?

A ona odvrati:

-

Ja sam svojoj sestri poslala poruku, i ona ih je tako preo

brazila, i oni trebaju biti osloboðeni tek nakon deset godina. I sada sam ja prispio ovamo na putu k onoj sestri, koja ce ih osloboditi, pošto su u ovome stanju proveli deset godina. Tu sam ugledao ovoga mladog covjeka, koji mi je ispripovijedao, što mu se dogodilo. I ja sam zakljucio, da ne idem dalje, dok ne vidim, što ce se dogoditi izmeðu njega i tebe. Takva je moja pripovijest.' Tada džinn rekne: —

Zaista, to je cudna pripovijest, i zato ti poklanjam trecinu

njegove krvi i njegove krivice. Tada treci šeih, covjek s mazgom, pocne: -

Ja ti mogu ispripovijedati jednu pripovijest, cudesniju od te

obje. Hoceš li mi onda pokloniti ostatak njegove krvi i njegove krivnje, o džinne? Ovaj odvrati: —

Dakako.

Tada od staroga bude zapoceta PRIPOVIJEST TRECEG 'O sultane i poglavaru džinnova, ova je mazga bila moja žena. Dogodilo se dakle, da sam išao na put i da sam cijelu jednu godinu bio daleko od nje. Kada se potom završilo moje putovanje, došao sam obnoc k njoj i vidio kako kod nje u krevetu leži stanoviti crni 33

rob. I oni su brbljali i šalili se i smijali se i ljubili i izvodili ljubavnu igru. Cim me je meðutim ugledala, ona skoci i pritrci mi s vrcem vode, izgovori nad njim carobne izreke i poprska me, tim što je rekla: -

Izaði iz ovog oblicja u oblicje psa.

I ja smjesta postanem psom. Zatim me istjera iz sobe, i ja pobjegnem kroz vrata, i nisam prestajao trcati, dok nisam stigao do ducana nekog mesara. Ondje sam ušao unutra i poceo žderati, ono stoje uokolo ležalo od kostiju. Kada me je ugledao vlasnik ducana, uzeo me je i odveo u svoju kucu. Ali cim me je ugledala njegova kci, lice si je pokrila velom i uskliknula: - Zar mi dovodiš muškarca i ulaziš s njim k meni? Njezin otac upita:

- Gdje je taj muškarac? A ona odgovori: -

Taj pas je muškarac, kojega je zacarala njegova žena, a ja

sam ga u stanju osloboditi. Kada je njezin otac cuo te rijeci, on rekne: -

Ja te molim, tako ti Allaha, o moja kceri, oslobodi ga! Tada ona uzme vrc vode, promrmlja nad njim i poprska po meni nešto vode, tim što je rekla:

-Izaði iz tog oblicja u svoje prijašnje oblicje! Ubrzo sam se vratio u svoje prijašnje oblicje. Tada sam joj poljubio ruku i uzviknuo: -

Htio bih, da zacaraš moju ženu, onako kako je ona zacarala

mene. I ona mi dadne nešto od te vode i rekne: -

Cim je naðeš na spavanju, poprskaj je ovom vodom i izgo

vori nad njom izreku prema svojoj želji, tada ce ona postati, što god ti hoceš. 34

Pripovijest treceg seiha Tada ja uzmem vodu i odem k svojoj ženi i naðem je na spavanju. Smjesta je poprskam s ovim rijecima: —

Izaði iz ovog oblicja u oblicje mazge!

I ona je istoga casa postala mazgom. To je ova ovdje, koju vidiš vlastitim ocima, o sultane i poglavaru kraljeva duhova! Tada je džinn upita: -

Je li to istina?

I ona kimne glavom i odvrati znakom, koji je znacio: 'Da, tako mi Allaha, to je moja povijest i ono, što sam doživjela.'" Kada je dakle starac završio svoju pricu, džinn se strese od zadovoljstva i pokloni mu trecinu trgovceve krvi..."

Tada primijeti Sehrezad, da je zapocelo jutro, i ona prekine pricu, koju je zapocela po Kraljevu dopuštenju. Ali Dinazad rekne: "O sestro, kako je ipak lijepa tvoja prica, i kako je ushicujuca i kako ljupka i ocaravajuca!" Ona odvrati: "Sto je sve to prema onomu, što bih vam ja naredne noci mogla ispricati, kada bi se kralj udostojao da mi poštedi život!" Tada Kralj pomisli: "Tako mi Allaha, necu dopustiti da bude ubijena, dok ne cujem kraj pripovijesti, jer zbilja, ona je divna." 35 Nato su ostatak te noci proveli u uzajamnom grljenju, sve dok nije potpuno svanuo dan. Zatim ode Kralj u Vijecnicu. I cete i Vezir stupe unutra, i napuni se dvor. Kralj je donosio presude, postavljao je i otpuštao, izdavao zabrane i zapovijedi, sve dok se dan nije poceo smrkavati. I naposljetku sjednica završi, i Kralj Sehrijar se vrati natrag u svoju palacu.

Ali kada je zapocela

i pošto je Kralj kod Vezirove kceri udovoljio svojoj želji, rekne Dinazad, njezina sestra: "Ispricaj nam, sestro, pricu do kraja." A ona odvrati: "S najvecom radošcu! Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, kada je treci šeih demonu ispricao svoju pripovijest, još cudesniju od obiju ranijih, da je džinn tada ocitovao najvece divljenje. I tim što se on stresao od zadovoljstva, uzviknuo je: - Gledaj, poklanjam ti ostatak trgovceve krivnje, i dajem vam ga slobodna. Tada trgovac pristupi šeihovima i zahvali im, i oni mu zažele srecu za njegovo spasenje i otpute se, svaki u svoj grad. Pa ipak to sve nije cudnije od ribarove price." Tada Kralj upita:

"Kakva je to prica?" Tada ona pocne pricati 37

Treca noc PRIPOVIJEST 0 RIBARDIDŽINNU. "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je nekoc bio neki ribar, u poodmaklim godinama, koji je imao ženu i troje djece i živio u velikom siromaštvu. Bio je to dakle njegov obicaj, da cetiriput u danu baci svoju mrežu, ali ne cešce. Jednoga dana on ode oko podneva i doðe na morsku obalu, gdje odloži svoju košaru. I tim što je zasukao svoju košulju, uðe u vodu, baci svoju mrežu i priceka, sve dok nije potonula na dno. Zatim je dohvatio užad i povukao, ali je osjetio, daje mreža vrlo teška. I ma koliko da ju je snažno povlacio, nije je mogao izvuci. Tada on krajeve mreže izvuce na kopno, i zabije u zemlju kolac, te o njega zaveže mrežu. Zatim se razodjene i zaroni u vodu, i zaranjao je okolo mereže, i nije je prestajao vuci, sve dok je nije izvadio. Opet se radostan uspne na kopno, obuce svoje haljine i priðe k mreži. Ali u njoj naðe samo nekoga crknutog magarca, koji mu je bio pokidao petlje. Kada je to vidio, on ožalošcen uzvikne: —

Nema nikakve visosti i nema nikakve moci osim u Allaha,

Uzvišenoga, Svemocnoga! Zatim ribar rekne: -

To je neka neobicna vrsta svagdašnjeg kruha.

I on pocne govoriti u stihovima: O ti koji zaranjaš u nocnu tminu i u propast, Skrati svoju muku. Jer ti poslom neceš steci nikakav kruh. Ti vidiš more, i vidiš ribara, kako se muci oko kruha, Kada se nocna sazviježða zažare u drhtavom svjetlu. On posred njega zaranja, i valovi ga divlje šibaju. Ali on vazda pazi na mrežu, kako se ona krece gore dolje. 38

Pripovijest o ribaru i džinnu

Pa ako on napokon jedanput nocu sjedne veseo zbog ulova Neke ribe, kojoj je kuka boli prodrla u nepce — Otkupit ce je potom od njega netko, koji je cijelu svoju noc Zašticen od hladnoce ugodno proveo u najljepšoj udobnosti. Slava neka je Njemu, Gospodu, koji može davati i uzimati: Jedan ulovi ribu, drugi je zatim pojede. Nato on rekne: -

Na noge i na posao! Morat ce se dogoditi neko cudo, ako

tako ushtjedne Allah Uzvišeni. I on nastavi: Ako te muci nesreca, tada se protiv nje naoružaj Strpljivošcu Svedobrostivoga. To ce te ojacati glede svega. Ne tuži se ljudima. Jer bi se tada ipak samo tužio na Presucutnoga onima, koji uskracuju sucut. Sada on iz mreže oslobodi crknutoga magarca, iscijedi mrežu, pa je potom raširi. I on iznova siðe u more i pritom rekne: —

U Allahovo ime!

I on izbaci mrežu i priceka, sve dok se nije spustila na dno. Nato je povuce, ali je ona bila još teža i još je cvršce prionula o dno nego prvi put. Sada je meðutim povjerovao, da se u njoj nalaze ribe, i on pricvrsti mrežu, razodjene se, uðe u vodu, zaroni i pocne se truditi i trzati mrežu, sve dok je nije oslobodio i izvukao na suho.

39

Treca noc Tada u njoj naðe veliki zemljani krcag pun pijeska i mulja. Pa kada je to vidio, on postane zabrinut, i izrekne ove stihove: O zla kobi, prestani! A ako ne prestaneš, onda barem dopusti doci do daha!

Pošao sam i tražio svoju srecu. Tada sam našao, da je moja sreca zaostala. Poneki glupan ima svoju zvijezdu. A mudracima ona ostaje dalekom. Nato on iscijedi mrežu, ocisti je, pomoli se Allahu Uzvišenomu za oproštenje, i opet po treci put priðe k moru, kako bi izbacio mrežu. I priceka, sve dok se nije spustila, i povuce je i naðe u njoj krhotine razbijena stakla i kosti. Tada on postane vrlo gnjevan, zaplace i izrekne ove stihove: Takva je sreca: ti je nisi umio niti odriješiti ni privezati. Niti naobrazba niti znanja ne dopuštaju da ti naðeš srecu. Sreca su i bogatstva odreðeni jedino od udesa, Na ovome svijetu postoji poneka plodna zemlja, poneka jalova. Promjenjivi hirovi sudbine kadkada potapaju pravednika. Ali onoga, tko ne zaslužuje srecu, ona uzdiže do neba. O smrti, doði k meni, život ne vrijedi više ništa, Kada sokol tone, a patak se diže nebu pod oblake. 40

Pripovijest o ribaru i Azinnu Nikakvo zato cudo, ako vidiš plemica gola i bosa, A obicnoga skitnicu, kako pliva u lasti i masti. Jedna ptica prelijece svijet od Istoka do Zapada, Dniga stjece svaku srecu, makar nikada nije napustila gnijezdo. Nato on podigne oci k nebu i rekne: —

O Allah! ti ipak znaš, ja izbacujem svoju mrežu samo

cetiriput dnevno. Sada sam je bacio triput, i ništa mi nije palo u dio. Daj mi dakle ovajput, o Allah, dnevni kruh. I pošto je bio zaz vao ime AUahovo, on još jednom baci mrežu u more i priceka, sve dok nije potonula. Zatim je povuce, ali je opet nije mogao dignuti, jer se bila cvrsto zakvacila za dno. Tada on uzvikne: -

Nema nikakve visosti i nema nikakve moci osim u Allaha!

I zatim izgovori: Fuj na svijet, koji se tako ponaša! Ja u njemu proživljavam samo bijedu i jad. Iako je covjekov život jutrom još vedar, Svijet mu navecer pruži kalež žuci. Pa ipak je to tako jednom bilo: Kada su se ljudi pitali: 'Tko živi u sreci?', tada su pokazivali na mene. Tada se on razodjene i zaroni dolje prema mreži i pocne se truditi, sve dok je nije iznio na kopno. Zatim otvori mrežu i naðe u njoj neku dugogrlu bocu od mjedi, koja je bila necim napunjena. 41

Treca, noc Otvor je bio zapecacen olovnim zatvaracem, a taj je nosio na sebi pecat našega gospodara Sulaimana ibn Dauda10 — neka je nad obojicom mir! Kada je ribar to vidio, on se obraduje i rekne: —

Nju cu ja prodati na tržnici bakrenih proizvoda, jer ona vri

jedi deset zlatnih dinara. Zatim je prodrma. Uvidi da je teška i cvrsto zacepljena, i tako on nastavi: —

Nebo zna, što se možda može nalaziti u ovoj boci! Otvorit cu

je i vidjeti, što je unutra, i zatim cu je prodati. Nato on izvuce svoj nož i pocne zasijecati u olovo, sve dok ga nije olabavio od boce. Zatim je stavi postrance na zemlju i protrese je, kako bi iscurio njezin sadržaj. Ali iz nje nije ništa izašlo. Tada se on zacudi u najvecoj mjeri. Pa ipak iz boce odjednom prodre neki dim, koji se podigao visoko sve do neba i koji se rasplazio po zemljinoj površini. Kada je dim dosegao svoju punu visinu, skupio se i zgusnuo, i dospio u pokret i postao džinnom, cije je tjeme doticalo oblake, dok su mu noge stajale na zemlji. Njegova je meðutim glava bila poput neke kupole, njegove ruke kao vile, njegove noge tako dugacke kao jarboli i usta velika poput spilje. Zubi su mu bili nalik velikim kamenovima, nozdrve bocama, oci dvjema svjetiljkama, a pogled mu je bio divlji i mracan. Kada je dakle ribar ugledao džinna, njegovi mišici pocnu drhtati, njegovi zubi cvoko-tati, slina mu se osuši, i on nije znao, što treba poceti. Tada ga džinn primijeti i uzvikne: — rok.

Nema nijednog boga osim Allaha i Sulaiman je Allahov pro

I on još doda: —

O Allahov proroce, nemoj me ubiti. Gledaj, nikada ti necu

rijecju protusloviti niti protiv tebe ustajati djelom. 10 Sulaiman ibn Daud = Salamun sin Davidov (zato obvezno slijedi Sehrezadino: "neka je nad obojicom mir"). Salamun je u islamskome svijetu osobito na glasu zbog svoje moci nad kraljevstvom duhova. 42

Pripovijest o ribaru i džinnu Ribar meðutim rekne: -

O marid11, ti nazivaš Sulaimana Allahovim prorokom?

Sulaiman je meðutim mrtav od prije tisucuiosamstotina godina, a mi sada živimo u posljednjem vremenu! Kakva je tvoja povijest i tvoj doživljaj, i zbog cega si dospio u ovu bocu? No kada je marid cuo ribarove rijeci, on rekne: - Nema nijednoga boga osim Allaha! Vesela vijest, o ribaru! Tada ribar upita: - Kakvu mi veselu vijest donosiš? A on odvrati: -

Da cu ti ja još u ovome trenutku dopustiti da umreš jadnom

smrcu. Sada ribar uzvikne: -

Ti zaslužuješ za tu veselu vijest, o poglavaru džinnova, da ti

nebo uskrati svoju zaštitu, o ti prokletnice! Zbog cega ceš ti mene ubiti, i poradi cega ja zaslužujem smrt, ja, koji sam te oslobodio iz boce i spasio te iz morske dubine i donio na suho? Ali džinn rekne: -

Samo sebi izaberi, kojom smrcu želiš umrijeti i na koji nacin

hoceš skoncati svoj život.

Ribar upita: - Koji je moj zlocin, i cemu takva kazna od tebe? Nato džinn: - Cuj moju povijest, o ribaru! Ribar rekne: -

Govori i budi kratak sa svojim rijecima, jer zbilja, duša mi se

nalazi u nosu! 11 Marid je silan demon, koji se obicno pojavljuje u oblicju maglenog obla43

Treca noc Tada rekne džinn: — Ja sam jedan od krivovjernih džinnova, i ja sam se digao protiv Sulaimana ibn Dauda - nad obojicom neka je blagoslov! -zajedno sa Sachrom, džinnom. Nato je prorok poslao k meni svojega ministra Asafa, Barachijina sina. I taj me je odvukao protiv moje volje i predveo me u okovima, pri cemu sam ja ocitovao strah, a da to nisam htio. I stavio me je pred njega. Kada me je Sulaiman ugledao, izgovorio je nada mnom zakletvene formule i zapovijedio mi da prihvatim pravu vjeru i da se pokoravam njegovim zapovijedima. Ja sam se meðutim sustezao, te je on zatim zatražio ovu bocu, u nju me zatvorio i zapecatio je olovom, u koje je utisnuo najuzvišenije ime, pa je dao džinnovima zapovijed, da me odnesu i da me bace posred mora. Ondje sam ležao sto godina, dok sam u svome srcu govorio: — Tko me ikada oslobodi, njega cu zauvijek uciniti bogatim. Ali je proteklo cijelo stoljece, a da me nitko nije oslobodio. Pa kada je zapocelo drugo stoljece, ja reknem: —

Tko me ikada oslobodi, tomu cu otvoriti blaga pod zemljom.

Ali me opet nitko nije oslobaðao, i tako je proteklo cetirista godina. Tada ja reknem: —

Tko me ikada oslobodi, tomu cu ispuniti tri želje.

Ali me nitko nije oslobaðao. Tada sam dospio u veliki bijes i sebi samomu rekao: —

Tko me odsada još oslobodi, njega cu ubiti, i dati mu izbor,

kojom smrcu želi umrijeti. Pa buduci da si me dakle sada ti oslo bodio, dajem ti na izbor, kojom smrcu hoceš umrijeti. Kada je ribar cuo džinnove rijeci, on uzvikne:

—

Allahovo cudo, da sam ja upravo sada morao doci do tvoje

ga osloboðenja! Zatim on zamoli džinna: —

Poštedi mi život, tako ce Allah tebi poštedjeti život. I nemoj

me ubijati, kako Allah ne bi nekomu dao moc nad tobom, koji ce zatim ubiti tebe! 44

Pripovijest o ribaru i dzinnu Tada marid odvrati: -

To ništa ne pomaže, ti moraš umrijeti. Zato si kao milost od

mene izaberi onaj nacin smrti, na koji ti hoceš umrijeti! Ali unatoc tomu što je ribar uviðao, da je džinn odlucan u tome, on mu se još jednom obrati, tim što rekne: -

Odustani od mene kao nagradu za to, što sam te oslobodio.

Džinn odgovori: - Ja cu te ipak ubiti upravo samo zbog toga, jer si me ti oslobodio. - O šeihu džinnova - rekne ribar - ja tebi cinim dobro, a ti mene nagraðuješ zlom! Zaista, stara izreka ne laže, kada kazuje: Mi smo cinili dobro. Ipak je protivno bila naša nagrada. Tako mi moga života, tako postupa samo kurvin sin! A tko nedostojnim ljudima pruža dobrotvornu pomoc, Tomu ce biti uzvraceno kao onomu, tko je izbavio hijenu. ,i i' Kada je dakle džinn cuo te rijeci, on odgovori: -

Ne oteži tako dugo. Jer ti moraš umrijeti! Tada ribar u samome sebi rekne: I

-

Taj je džinn, a ja sam covjek, i Allah mi je dao zdrav razum.

Tako cu ga ja dakle pomocu svoje lukavosti i svojega razuma dovesti do njegove propasti, upravo onako kako se on dao voditi od svoje prepredenosti i svoje zloce. Nato on džinna upita: -

Jesi li ti zbilja odlucio da me ubiješ?

Pa kada je taj odgovorio: 45

Treca noc —

Sigurno — on uzvikne: —

U ime najpreuzvišenijeg imena, urezanoga u pecatnjak

Sulaimana ibn Dauda- nad obojicom neka je blagoslov - ako te ja nešto upitam, hoceš li mi ti dati istinit odgovor? Džinn odgovori: —

Da - ali jer je cuo izgovorenim najuzvišenije ime, dospio je

u uzbuðenost i dršcuci rekao: —

Pitaj, i budi kratak!

Tada ribar rekne: —

Ti hoceš reci da si ti bio u toj boci, koja ipak nije dovoljno

velika niti za tvoju ruku ni za tvoju nogu. Kako je ona mogla biti dovoljno velika, da tebe cijeloga sakrije? Nato džinn: —

Ti dakle ne vjeruješ, da sam ja bio u njoj?

A ribar uzvikne:

—

Ne, ja to nikada necu povjerovati, sve dok te u njoj ne vidim

vlastitim ocima..." Tada primijeti Sehrezad, da je pocelo jutro, i ona prekine pricu, koju je zapocela po Kraljevu dopuštenju.

-

5»S8&S ww i' ?'&»? š m4mm!S ::: .??? ... ti.-:"\i

.

'?;.

^Mmmmmm JI

mi .i . ii2ž

-JF'

46

Ali kada je zapocela

.

rekne joj njezina sestra: "Ispripovijedaj nam ipak svoju pricu do kraja, ako nisi pospana!" I tako Sehrezad nastavi dalje: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, kada je ribar rekao džinnu: -

Ne, ja to nikada necu povjerovati, sve dok te svojim ocima

ne vidim unutra — da se tada džinn stresao i postao dimom nad morem, koji se je zgušnjavao i polako, polako uvlacio u bocu, sve dok cijeli nije bio u njoj. I gledaj, tada ribar u najvecoj žurbi pograbi olovni zaklopac, na kome se nalazio pecat, i njime zacepi grlo boce, i dovikne džinnu ove rijeci: -

Izaberi si kao milost od mene nacin smrti, na koji želiš umri

jeti! Tako mi Allaha, ja cu te baciti u more, i ovdje cu si sagraditi kolibu. I tkogod ikada ovamo doðe, njega cu opomenuti, neka ne ribari, i reci cu mu: 'Ovdje u moru leži džinn, koji svakoga, tko ga izvuce, stavlja pred izbor, kako želi umrijeti i kako hoce biti ubijen. Kada je dakle džinn cuo ribara da tako govori i vidio sebe zarobljena, htjedne izaci, ali to više nije mogao, jer ga je prijecio 47

CePprta noc Sulaimanov pecat. Tada shvati, da ga je ribar nadmudrio, i on rekne: -

Ja sam se s tobom samo šalio.

Ali ribar odgovori: -

Lažeš, ti najbesramniji, najprostackiji, najbjedniji od svih

džinnova! I zatim on požuri s bocom prema morskoj obali. Pa kada je džinn uzvikivao:

- Ne, ne! - tada je ribar uzvikivao: - Da, da! I zao je duh izgovarao lijepe rijeci, ponižavao se i govorio: - Sto ceš uciniti sa mnom, o ribare? - Ja cu te opet baciti u more — odgovorio je taj. — Ako si ti proveo unutra tisucuiosamstotina godina, ja cu te sada pustiti da ostaneš unutra do Sudnjega Dana. Nisam li ti.govorio: poštedi me, poštedit ce te Allah. Ne ubijaj me, inace ce Allah tebe ubiti? Ali ti nisi slušao moj glas i nisi htio ništa drugo nego loše na meni raditi. Sada te je Allah predao u moje ruke, i ja sam te nadmudrio. Kada je džinn zamolio: - Otvori mi, da ti ucinim dobro - ribar je uzviknuo: - Lažeš, prokletnice, ja i ti, mi stojimo kao vezir kralja Junana i mudri Duban. - A što je to posrijedi s vezirom kralja Junana i mudrim Dubanom? I kakva je njihova povijest? — rekne 'ifriL I od ribara bude zapoceta 48

PRICAO VEZIRU KRALJA JUNANA.

'Znaj, o džinne, u prijašnjim danima, koji sežu daleko u minula vremena, vladao je stanoviti kralj po imenu Junan nad gradom Fars u zemlji Ruman12. On je posjedovao bogatstvo i vojske i silan ugled, i njegove su straže bile iz svih zemalja gospodarica. Ali je njegovo tijelo bilo zahvaceno gubom, koju nisu mogli izlijeciti niti lijecnici ni mudri ljudi. Ispijao je ljekovite napitke i gutao praške i upotrebljavao masti, ali mu ništa nije pomagalo, i nijedan ga meðu gomilom lijecnika nije mogao osloboditi zaraze. Naposljetku doðe u grad kralja Junana stanoviti glasoviti mudri covjek, koji je bio u visokim godinama. Taj se zvao mudri Duban. Taj je starac bio nacitan u knjigama, grckim, perzijskim, rimskim, arapskim i sirijskim: i on je bio iskusan u umijecu lijecenja i zvjezdoznanstvu, poznavao je temeljne istine tih znanosti kao i pravila njihove primjene, na korist i na štetu. Takoðer je poznavao svo raslinje, trave i biljke, štetne i korisne. I razumijevao je filozofiju, i obuhvatio je cijelo podrucje lijecnicke znanosti i svih drugih. Kada je dakle taj mudrac došao u grad i u njemu proveo tek samo malo dana, docuo je, kako je kralj zahvacen gubom, kojom ga je posjetio Allah, i kako ga nijedan od lijecnika i ljudi od znanosti ne može izlijeciti. Kada je to mudracu bilo ispripovijedano, on je jednu noc ostao sjediti u

dubokim mislima. Ali kada je osvanulo jutro i kada je svijet jasno zasjao njegovom svjetlošcu 13 tada on odjene svoje svecane haljine, poðe ka kralju Junanu i pred njime poljubi tlo. Zatim se pomoli nebu u najljepšem govoru za trajnost njegove moci i njegove srece, i on mu se predstavi i rekne: - O kralju, ja sam docuo o tvojoj patnji, koja te je napala time, što je na tvome tijelu. I kako su se mnogi od lijecnika pokazali nemocnima, da to svladaju. Sad gledaj, ja te mogu izlijeciti, o

12

Bizant.

13

Ovdje je u arapskom izvorniku posrijedi rimovana proza.

49

Cetvrtci noc kralju. A ipak ti necu dati piti nikakvu ljekariju niti cu te mazati nekakvom mašcu. Kada je dakle kralj Junan cuo njegove rijeci, on mu zapre-pašcen rekne: -

Kako ceš to uciniti? Tako mi Allaha, ako me ti izlijeciš, tada

cu te ja uciniti bogatim sve do djece tvoga djeteta i pretrpat cu te milostima. I što god ti uopce zaželio, treba biti tvoje, a ti trebaš biti mojim drugom za stolom i mojim prijateljem. Zatim mu kralj pokloni pocasnu haljinu i druge poklone i upita: -

Možeš li me ti zaista izlijeciti od ove patnje bez lijekova i

masti? A mudrac odgovori: -

Da, ja te mogu izlijeciti.

Kralj dospije u najvece cuðenje i rekne: -

O lijecnice, za koliko vremena treba to biti, o cemu ti meni

govoriš, i za koliko se dana to treba dogoditi? Požuri, moj sine! A Duban odgovori: -

Slušam i pokoravam se! To treba biti sutra.

S tim rijecima on siðe u grad i iznajmi sebi u gradu kucu, u koju donese svoje knjige i ljekarije i aromaticno korijenje. Zatim izabere potrebne ljekarije i bilje i proizvede neki bat. Njega on izbuši i ucini na njemu dršku, i ktomu s velikim umijecem nacini loptu. Sljedeceg dana, kada je sve napravio i zgotovio, on poðe ka kralju. I on pred njim poljubi tlo i naredi mu neka izjaše u jahalište, kako bi se ondje igrao loptom i batom. Pratili su ga emiri, komor-nici, veziri i velikaši njegove države. I prije nego što se društvo smjestilo na jahalištu, priðe mudri Duban ka kralju, pruži mu bat i rekne: -

Uzmi ovaj bat i uhvati ga za ovu rucku! Tako! Sada jaši po

jahalištu i naginji se dobrano preko konja i udaraj loptu tako dugo, 50

Prica o veziru kralja Junana dok ti ruka i tijelo ne postanu vlažnima: zatim ce ljekarija prodrijeti kroz tvoj dlan i proci kroz citavo tvoje tijelo. Pa kada se dovoljno naigraš i ljekarija prodre u tvoje tijelo, vrati se u svoj dvorac, otiði zatim u hammam14, cijeli se operi i lezi na spavanje, tako ceš postati zdrav. I s time ti pomogao Allah! Tada kralj Junan uzme od mudraca bat i cvrsto ga uhvati. Zatim se popne na konja i udari loptu preda se i pojasi za njom, sve dok je nije dostigao, i zatim udari ponovo svom snagom, a pri tome je držak bata cvrsto držao u svojoj ruci. I nije prestajao tjerati loptu, sve dok njegova ruka i cijelo njegovo tjelo nisu bili vlažni i dok ljekarija nije iz drška prodrla. Tada je mudrac znao, da je ljekarija prošla kroz njegovo tijelo, pa mu je naredio da se vrati doma u svoj dvorac i da neodložno ode u hammam. Tako se kralj Junan ubrzo vrati doma i izda zapovijed, da se hammam posve oslobodi za njega samoga. Tada za njega bude osloboðen hammam. Sluge pohitaju, i robovi požure, i pripreme za kralja svježu odjecu. On je ušao u hammam i dugo se i temeljito prao. Zatim je u hammamu obukao svoje haljine, izašao napolje i odjahao u svoju palacu, gdje je legao na spavanje. Tako se dogaðalo s kraljem Junanom. Mudri Duban meðutim otiðe kuci i ondje ostane preko noci. Pa kada je došlo jutro, on se uputi u palacu i zamoli za audijenciju. Kralj naredi neka ga se pusti da uðe. I pošto je ušao, on poljubio je pred njim tlo i zatim svecanim glasom izgovori sljedece stihove upucene kralju: Gordo bi krepost podigla glavu, kada bi ti bio nazvan njezinim ocem. I ako bi se ikada nazvalo nekoga drugoga, on bi se odvratio. O gospodaru lica, cije zracece svjetlo Prodire cak kroz duboku tminu protivnog udesa, u Istocnjacka kupelj. 51

Cetvrta noc Uzmoglo tvoje lice vazda sjati i zraciti, Cak i kada bi lice udesa uvijek bilo neprijazno! Ti si mi u svojoj naklonosti poklonio takve darove, Kako ih kišni oblak pjeskovitim visovima daruje. Ti si poklonio svoja dobra, kao kada voda padne na pustinju. I tako si ti sada na cilju i za uzvišenost covještva. Kada je dakle mudrac svršio, skoci kralj brzo na noge i padne mu oko vrata. I on mu naredi da zauzme svoje mjesto kraj njega i odjene ga u najskupocjenije pocasne haljine. Jer kada je kralj napuštao hammam, on je promatrao svoje tijelo i nije više našao nikakva traga od gube: njegova je koža bila cista kao svijetlo srebro. Zbog toga je osjecao vrlo veliku radost, a grudi su mu se raširile od velikog blaženstva. Kada je zatim osvanuo jasan dan, otišao je u svoju dvoranu za vijecanje i sjeo na prijestolje svojega gospodstva, i pritjecali su ovamo njegovi komornici i velikaši njegove države, i meðu njima mudri Duban. Cim je on dakle saslušao mudraca, kralj brzo ustane, njemu u cast, i dopusti mu da kraj njega zauzme mjesto. Zatim postave stolove s najukusnijim jelima, i pocnu zajedno jesti. I kralj ga cijeli dan nije puštao od sebe. Navecer meðutim on dadne mudrom Dubanu dvijetisuce zlatnika, osim pocasnih haljina i drugih poklona u izobilju. I on mu dopusti da odjaši kuci na njegovu vlastitu konju. Ali je kralj bio još uvijek zacuðen nad svojim ozdravljenjem pa rekne: — Taj je covjek postupao s mojim tijelom izvana i nije me uopce mazao nikakvim mastima. Tako mi Allaha, zaista, to nije ništa drugo nego najviša mudrost! Jednomu takvom covjeku prilici nagrada i odlikovanje, i ja cu ga uzeti za suputnika i prijatelja za ostatak svojih dana. 52

Prica o veziru kralja Jun Ana Tako je kralj Junan proveo noc u radosti i veselju, jer je njegovo tijelo ozdravilo i jer je bio osloboðen od svoje bolesti. Sljedecega je jutra došao kralj Junan i sjeo na svoje prijestolje. I okruže ga velikaši njegove države, a emiri i veziri sjednu do njega s desna i s lijeva. Tada on zapita za mudrog Dubana, i taj pristupi i poljubi pred njim tlo. Ali kralj pred njim ustane i naredi mu da zauzme mjesto kraj njega i jeo je s njim i zaželio mu dug život. I on mu je davao pocasne haljine i poklone, i nije prestajao, da se s njime zabavlja, sve dok se nije približila noc. Tada mu kralj dadne kao nagradu pet pocasnih haljina i tisucu dinara. I mudrac se, pun zahvalnosti prema kralju, vrati k svojoj kuci. Kada se dakle kralj sljedeceg jutra ponovo dao u dvoranu za vijecanje, okruže ga emiri i veziri i komornici. Medu svojima je meðutim vezirima kralj imao jednoga, nakaznoga za pogled, stanovitu pojavu lošeg predznaka. Taj je bio zao, pohlepan, zavidan i pun zlobe. Pa kada je taj vezir vidio, kako kralj iskazuje mudrom Dubanu toliku naklonost i kako mu daje sve te darove, postane na njega ljubomoran i pocne razmišljati o tome, kako bi mu mogao naškoditi. Ipak poslovica kazuje: 'Zavist vreba

u svakom tijelu.' I jedna druga: 'Nasilništvo se krije u svakoj duši. Moc ga pokazuje, ali ga slabost prešucuje.' Tako dakle vezir stupi pred kralja Junana, poljubi pred njim pod i rekne: —

O najmocniji kralju ovoga vijeka, ti, pod cijim sam

dobrocinstvima ja narastao, ja ti imam ponuditi važan savjet, i ako bi njega zadržao za sebe, tada bih ja bio obicno kopile. Ako ti meni dakle zapovijediš, da ti ga kažem, tada cu ti ga ja odmah reci. Tada rekne kralj, koga su uznemirile vezirove rijeci: —

I kakav je tvoj savjet?

Ovaj nato: —

O uzvišeni kralju, stari su rekli: 'Tko ne misli na kraj, nema

sudbinu za prijatelja.' Ja meðutim vidim kralja na pogrešnu putu. Jer on je pun naklonosti prema svojemu neprijatelju, koji ima na umu propast njegova gospodstva. Toga covjeka on obasipa svojom naklonošcu i iskazivanjima pocasti bez granica i cini ga svojim najbližim pouzdanikom. Stoga se ja bojim za kraljev život. 53

Cetvrtu noc Kralj, koji je postao vrlo nemiran i promijenio boju, upita: - Koga ti sumnjiciš, i na koga ciljaš? A vezir odgovori: - Ako spavaš, tada se probudi! Ja mislim na mudrog Dubana. Tada kralj uzvikne: -

Fuj! To je moj vjerni prijatelj, koji mije draži nego svi ljudi,

jer me je izlijecio putem necega, što sam držao u ruci, i jer me je oslobodio od moje bolesti, protiv koje svi lijecnici ništa nisu mogli. Da, njemu se ravnoga u našim danima ne može naci — niti na Zapadu ni na Istoku, niti na cijelom svijetu! I o jednome takvom

covjeku ti govoriš tako grube stavari! Pocevši od danas ja cu mu utvrditi uzdržavanje i prihode, svaki mjesec tisucu zlatnika. I kada bih ja htio s njime dijeliti svoju državu, to bi još uvijek bila mala nagrada. Ja jamacno moram vjerovati, da ti tako govoriš samo iz zavisti, kao što su mi pripovijedali o kralju es-Sindibadu'..." 54 Tada primijeti Šehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine pricu, koju je bila zapocela po Kraljevu dopuštenju.

Ali kada je pocela

peta noc ##WWOT WW W? ?W???? W????^

°o° r~ njezina joj sestra rekne: "Ispricaj nam ipak svoju pricu do kraja, ako nisi pospana." I Sehrezad nastavi: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, 'da je kralj Junan rekao svojemu ministru: —

O veziru, tebe je obuzela zavist prema tomu mudracu, i ti bi

želio da on bude ubijen. Ali bih se ja poslije toga kajao, upravo kako se kajao kralj es-Sindibad zbog toga, što je ubio sokola. Tada rekne vezir: —

Oprosti mi, o kralju našega vremena, kako je to bilo?

Tako zapocne kralj PRIPOVIJEST 0 KRALJU ES-SINDIRADU. 'Pripovijeda se — Allah je meðutim sveznajuci! - da je jednom meðu kraljevima Perzijanaca bio jedan, koji je volio užitak i zabavu i lov na visoku i sitnu divljac. On je odgojio jednog sokola, od kojega se nije nikada rastajao, niti po danu ni po noci, i kojega je on cijelu noc držao na ruci. I kada god bi išao u lov, uzimao je sa 55

Peta noc sobom tu pticu. Dao mu je takoðer napraviti zlatni loncic, koji mu je objesio oko vrata, kako bi ga iz njega napajao. Jednoga dakle dana, kada je kralj sjedio u svojoj palaci, kad li doðe veliki sokolar i rekne: —

O najveci kralju našeg vremena, ovo je dan za izlazak u lov.

Nato kralj izda zapovijed za pokret i uzme sokola na pesnicu. I oni su išli, dok nisu stigli do stanovite rijecne doline, gdje su zatvorili krug za tjeranje hajke. I gle, tu je bila jedna gazela, koja se našla unutar kruga, i kralj povice: —

Tkogod uopce pusti tu gazelu da mu umakne preko njegove

glave, toga cu dati ubiti. Kada su dakle oni tješnje zatvorili krug oko gazele, ona doðe onamo, gdje je bio kralj. I tim što je ostala stajati na stražnjim nogama, ona stavi prednje noge na grudi, kao da želi pasti pred kraljem i poljubiti tlo. Tada kralj sagne glavu, gazeli na pozdrav. Ona meðutim preskoci preko njegove glave i odjuri odatle u pustinju. Tada je kralj stajao i gledao, kako vojnici jedni drugima namiguju i pokazuju na njega, i on upita: —

O veziru, što kazuju vojnici?

Taj odgovori: —

Oni kažu, da si ti objavio, da, tkogod uopce pusti tu gazelu

da mu umakne preko njegove glave, taj treba biti ubijen. Tada kralj uzvikne: —

Tako mi života moje glave! Ja cu je slijediti, sve dok je ne

donesem natrag. Tako kralj odjaši, na tragu gazele, i nije prestajao s gonjenjem, sve dok nije došao do jednog brežuljka u brdskome kraju. Tada gazela htjedne upuzati u svoje skrovište. Kralj meðutim baci za njom svog sokola, i taj joj

zabije kandže u oci i ucini je slijepom i bespomocnom. Nato kralj pograbi svoj buzdovan i udari gazelu u grudi, tako da je pala na zemlju. Zatim sjaši, presijece gazeli grlo, odere joj kožu i objesi je o rog sedla. Sada je bilo vrijeme pod56

Pripovijest o kralju es-Sindibddu nevnog pocinka. Alije zemlja bila pusta, i nigdje se nije moglo naci vode. Tada kralj postane žedan i isto tako konj. Tako je on obilazio naokolo i ugledao neko drvo, iz kojega je tekla voda poput rastopljena maslaca. Kralj je dakle nosio rukavice od kože, tako da ga nijedna kap nije dodirivala. On uzme loncic sa sokolova vrata, napuni ga vodom i stavi pred sebe. Ali gledaj sada, sokol udari po loncicu i prevrne ga. Tada on uzme loncic po drugiput i uhvati u njega tekucinu koja je kapala, sve dok nije bio pun. Jer on je povjerovao, da je sokol žedan. I tako ga on stavi pred njega. Ali on opet udari po njemu i prevrne ga. Tada kralj postane ljut na sokola, i poðe treciput i napuni loncic. Stavi ga dakle pred konja, ali ga sokol prevrne svojim krilima. Kralj uzvikne: -

Allah te kaznio, ti zlosretna ptico! Ti si mene i sebe samoga

i konja lišio pica! I on sokola udari macem i odsijece mu krila. Ali ptica podigne glavu i rekne s pomocu znaka: -

Gledaj, što je na drvetu!

Tada kralj podigne oci, ugleda na drvetu zmijsko leglo i spozna, da je tekucina koja je kapala bila njihov otrov. Sada se on kajao, što je sokolu odsjekao krila. I on uzjaši konja i odjaši odatle s gazelom, sve dok sa svojim plijenom nije stigao u logor. Gazelu dadne kuharu, tim što je viknuo: -

Uzmi je i ispeci!

Zatim se kralj spusti sa sedla, dok je sokol još sjedio na njegovoj ruci. Tada sokol uzdahne - on se rastajao sa životom. Ali kralj krikne u boli i jadu, jer je ubio sokola, koji ga je ipak bio spasio od propasti. To je ono, što se dogodilo kralju es-Sindibadu.' 'Kada je sada vezir cuo rijeci kralja Junana, on mu rekne: -

O velemocni kralju, nije li to, što je on ucinio, bila stanovita

nužnost? Ja kod njega ne vidim ništa loše. A ja ovo cinim samo z~?g brige za tebe, i kako bi ti to spoznao kao istinito. Inace ceš rropasti, kao što je propao vezir, koji je nevjerno postupao prema stanovitomu kralju.

57

Peta noc Tada kralj Junan upita: — Kako je to dakle bilo? I ministar pocne PRIPOVIJEST 0 NEVJERNOM VEZIRU. 'Znaj, o kralju, bio je jednom jedan kralj, koji je imao jednog vezira i jednog sina, koji je bio preko mjere predan jahanju i lovljenju. I pri tome ga je pratio taj vezir — kojemu je njegov otac, kralj, zapovijedio, da uvijek bude uz njega - kamo god se on uopce okrenuo. Jednoga dakle dana izaðe mladic da jaši i lovi, i s njime izaðe vezir njegova oca. Dok su oni zajedno dalje kasali, ugledaju neku veliku divlju životinju. Tada vezir dovikne princu: -

Tu imaš divljac, ulovi je!

Princ požuri za njom, sve dok nije drugomu išcezao s ociju, a takoðer je divljac pred njim išcezla u pustinji. Sada on nije znao, kamo mora ici niti kamo se treba okrenuti, kad li se iznenada pred njim pojavi neka djevojka, koja je bila u suzama. Kraljevic je zapita: -

Tko si ti?

Ona odgovori: -

Ja sam kci jednoga od kraljeva od Indije, i putovala sam u

pustinji, kad li me je obuzeo umor, i, a da to nisam primijetila, pala sam sa svoje životinje. Tako sam odsjecena od svojih ljudi i u velikoj nevolji. Kada je princ cuo njezine rijeci, imadne sucuti s njezinim stanjem, podigne je na leða svoje životinje i dadne joj da iza njega jaši. Zatim on poðe dalje, dok nije došao do neke ruševine. Tada mu djevojka rekne: -

O gospodaru, željela bih obaviti nuždu!

58

Pripovijest o nevjernom veziru On je dakle spusti kraj ruševine, ali je ona toliko dugo izbivala, da je kraljevic pomislio, kako ona rasipnicki trati njihovo vrijeme. Stoga on poðe za njom, a da nije znao, tko je ona stvarno bila. Ali gle, ona je bila ghula15, koja je govorila svojoj djeci:

- Vi djeco, danas vam dovodim jednoga masnog mladica. Nato oni odgovore: - Dovedi ga brzo, o majko, da si njime napunimo trbuh! Kada je princ cuo njihove rijeci, bio je siguran u svoju smrt. Njegovi mišici zadršcu od straha za život, i on htjedne uteci. Tada ghula izaðe napolje. Pa kada ga je vidjela kako stoji u blijedom strahu i dršcuci, ona uzvikne: - Sto je tebi, da se bojiš? On odgovori: - Imam jednog neprijatelja, kojega se bojim. Tada ghula upita: - Ne kažeš li ipak, da si ti kraljevic? A on odgovori: - Dakako. Ona nato: -

Zbog cega ne dadneš svom neprijatelju nešto novca i tako ga

zadovoljiš? Ali on: -

Taj se nece zadovoljiti novcem, nego samo dušom. Ja se

bojim pred njim i izdan sam. Tada ona rekne: -

Ako si ti izdan, kao što misliš, tada pozovi Allaha u pomoc,

on ce te sigurno zaštititi od nevolje od neprijatelja i od posljedice nevolje, pred kojom se ti plašiš! 15 Vještica. 59

Peta noc Tada princ digne svoju glavu prema nebu i uzvikne: -

O ti, koji uslišuješ pritiješnjena, ako te on zaziva, i koji

iznosiš zlocu na vidjelo, o Allah, daj mi pobjedu nad mojim neprijateljom, i odvrati ga od mene. Jer Ti možeš sve, što Ti hoceš.

Kada je ghula cula njegovu molitvu, ona se odvrati od njega. Princ se meðutim vrati k svojemu oca i isprica mu pricu o veziru. Tada kralj pošalje po vezira i dadne ga pogubiti.' -

Takoðer ceš ti, o kralju, ako budeš i dalje vjerovao tomu

lijecniku, kroz njega pretrpjeti najgoru smrt. Jer ce on, kojemu si ti ukazao dobrocinstva i kojega si ucinio pouzdanikom, ostvariti tvoju propast. Zar ti ne vidiš, kako je on bolest tvojega tijela izli jecio izvana, posredstvom necega, što si ti držao u svojoj ruci? Nemoj biti previše siguran, da on tebe nece usmrtiti posredstvom necega, što ceš ti isto tako uzeti u ruku! Tada rekne kralj Junan: -

Ti govoriš istinu, o veziru, to zacijelo može biti tako, kako ti

kazuješ, moj dobrosvjetujuci ministre. A možda je taj mudrac došao samo kao uhoda u namjeri, da mene usmrti. Jer ako je on mene izlijecio posredstvom necega, što sam ja držao u svojoj ruci, tada on može mene usmrtiti posredstvom necega, što ja udahnem. I kralj Junan upita svog vezira: -

O ministre, što se treba s njime dogoditi?

A vezir odgovori: -

Pošalji odmah po njega i zatraži ga pred sebe. Pa kada on

bude stajao pred tobom, odrubi mu glavu. Zatim ceš sebe zaštititi od njegove lukavštine i imati od njega mir. Izdaj ti njega, prije nego što on izda tebe! Kralj Junan rekne: -

Ti imaš pravo, o veziru.

Zatim kralj pošalje k mudracu. Taj doðe u radosnu raspoloženju, a da nije slutio udes, koji mu je odredio Milosrdni, tako kako to kazuje neki pjesnik:

60

Pripovijest o nevjernom veziru O ti, koji strahuješ pred udesom, nemoj ocajavati! Preporuci onomu, koji je stvorio svijet, to što te muci! Ono što udes dosudi, samo to ima stalnosti. Pred onim, što nije suðeno, možeš biti siguran. Kada je lijecnik ušao ka kralju, on izgovori sljedece stihove: Ako bi se jednom zbilo da te ja ne hvalim prema zasluzi, Tad reci: Komu sam ja u prozi i stihu pjevao svoje napjeve? Ti si me obasuo, prije nego sam zatražio, darovima, Koji su bez odlaganja i otezanja bili meni predani. Zar bi to bilo zamislivo, da ti ja ne ocitujem primjerenu hvalu, Kada ja ipak i u sebi i otvoreno vazda pjevam hvalospjeve tvojim poklonima ? Vazda sam zahvalan za to, što si mi ti poklonio u milostima. Oni su lak teret na usni, cak ako i opterecuju leda. A tako to dalje glasi u pjesmi: Nikada sebe ne muci svojim brigama, Udesu povjeri sav trud! Raduj se dobru, koje imaš, zaboravi kroz to prošli teret. 61

Petci noc Poneka se stvar cini najprije mucnom, Ali kasnije imaš u njoj radost. JerAlldh cini, štogod On hoce, A njegovoj se volji tiho podvrgni! I dalje: Povjeri svoju stvar Dobrostivomu, Mudromu, I pusti svoje srce, da svijet drži daleko od sebe! I znaj, da kako ti hoceš, ništa ne uspijeva, Ne, samo kako hoce Alldh, gospodar stvari! I naposljetku: Budi veseo i raduj se i pusti sve brige. Jer brige same nose cvrst temelj za nevolje. Sto koristi slabom robu mar prepun briga? Ostavi se toga: živjet ceš u vazdašnjem blaženstvu!

Tada kralj rekne mudrom Dubanu: — Znaš li ti, zbog cega sam te ja dao pozvati? Mudrac odgovori: — Allah Uzvišeni jedini zna skrivene stvari! 62

Pripovijest o nevjernom veziru Ali kralj nastavi: -

Dao sam te pozvati, da te dadnem ubiti i da dadnem tvoje

mu životu postaviti cilj. Poradi toga mudri Duban dospije u najvece cuðenje, i on rekne: -

O kralju, zašto me dakle hoceš dati ubiti, i kakav bi prijestup

0

meni mogao biti objavljen?

Kralj mu odgovori: -

Bilo mije receno da si ti uhoda, i da si došao da mene ubiješ.

1

gledaj, sada cu ja tebe ubiti, prije nego što ti ubiješ mene.

Potom kralj pozove krvnika, tim što rekne: -

Odsijeci ovom izdajniku glavu i oslobodi me od njegova zla!

Ali mudrac rekne kralju: - Poštedi me, tada ce Allah tebe poštedjeti, i ne ubijaj me, inace ce Allah tebe ubiti! - I on je pred njim ponavljao te rijeci, upravo onako kako sam ja tebi bio govorio, o džinne. Ali ti nisi htio od mene odustati, nego si ustrajao na tome, da me ubiješ. Kralj Junan odgovori mudrom Dubanu: -

Ja ne mogu biti siguran, ako te ne dadnem ubiti. Jer kako si

ti mene izlijecio posredstvom necega, što sam ja držao u ruci, tako ja nisam siguran, da ti mene neceš ubiti posredstvom necega, što cu ja pomirisati, ili inace necega.

Tada lijecnik uzvikne: -

To je dakle, o kralju, moja nagrada od tebe. Ti mi dobro

uzvracaš zlom. Ali kralj odgovori: -

To ništa ne pomaže, ti moraš umrijeti, i to neodložno.

Kada se dakle lijecnik bio uvjerio, da ce ga kralj posve sigurno dati ubiti, on pocne plakati i kajati se, što je ucinio dobro nekomu, tko to nije zaslužio. O tome ovako glasi u pjesmi: 63

Peta noc Maimuna nije imala uopce nikakva razuma, Dok se njezin otac nalazio meðu pametnima! Ako tko hoda po suhu ili sklisku polju — Neka stupa oprezno, jer ce inace pasti. Zatim krvnik stupi naprijed, zaveže mudracu oci i ogoli svoj mac, tim što rekne kralju: -

S tvojim dopuštenjem!

Dotle je mudrac plakao i uzvikivao: -

Poštedi me, tada ce Allah tebe poštedjeti, i ne ubijaj me.,

inace ce Allah tebe ubiti! I on izgovori stihove: Ja sam bio pošten i nisam ništa stekao — oni su varali i stekli. Moje mi je poštenje priskrbilo, da me je zlo odnijelo odatle. Ako preživim, necu više biti pošten. Umrem li, tada morate prokleti Sve, koji jednom nakon mene još pokušaju gajiti poštenje. Zatim mudrac, okrenut prema kralju, nastavi: -

Ta nagrada od tebe, koju si dao da mi padne u dio, je

krokodilova nagrada. Tada kralj upita:

-

Kakva je to povijest s krokodilom?

Ali mudrac rekne: 64

Pripovijest o nevjernom veziru -

Meni je nemoguce, da je tebi pripovijedam u ovome stanju.

Ja te preklinjem Allahom, poštedi me, tada ce Allah tebe poštedjeti! Zatim pocne srceparajuce plakati. Tada progovori jedan od kraljevih pouzdanika i rekne: -

O kralju, pokloni meni krv toga mudraca. Jer mi ga nikada

nismo vidjeli da griješi protiv tebe, nego smo samo vidjeli, da te je on izlijecio od tvoje bolesti, koja je prkosila svim lijecnicima i mudrim ljudima. Kralj meðutim odgovori: -

Vi ne znate razlog, zbog kojega ja dajem pogubiti tog

lijecnika. Taj je meðutim ovaj: ako ga ja poštedim, tada sam ja po svecen sigurnoj propasti. Jer netko, tko me je izlijecio od moje bo lesti posredstvom necega, što sam ja držao u svojoj ruci, može me sigurno takoðer ubiti posredstvom necega, što cu ja pomirisati. I ja se bojim, da ce me on ubiti za kakav krvavi novac, jer on je samo obicna uhoda, koja je došla ovamo, da mene ubije. To dakle ništa ne pomaže: on mora umrijeti. Potom cu ja biti siguran za svoj život. I ponovo mudrac uzvikne:

-

Poštedi me, tada ce Allah tebe poštedjeti, i ne ubijaj me,

inace ce Allah tebe ubiti! Kada se dakle mudrac, o džinne, uvjerio, da ce ga kralj sigurno ubiti, on rekne kralju: -

O kralju, ako to nije drugacije moguce, nego da me ti dadneš

ubiti, tada mi odobri neki kratak rok, kako bih mogao sici k svojoj kuci, kako bih svojima i svojim susjedima ostavio u zadatak, da me pokopaju, i kako bih razriješio svoje obveze i oporucno ostavio svoje knjige o umijecu lijecenja. Meðu tima imam jednu, najrjeðu rijetkost, koju bih želio tebi dati kao poklon, kako bije ti kao blago cuvao u svojoj riznici. Kralj upita mudraca: -

A što stoji u toj knjizi?

65

Peta noc Mudrac odgovori: —

Stvari bez broja. Najmanja je meðutim od tajni u njoj ova:

odmah, cim mi dadneš odrubiti glavu, okreni tri lista i procitaj tri retka s lijeve stranice, a moja ce glava govoriti i odgovoriti na sve, što je ti budeš izvolio upitati. Kraj dospije u najvece cuðenje, strese se od radosti i rekne: —

O lijecnice, kada ti ja odrubim glavu, hoceš li ti potom

stvarno sa mnom razgovarati? A on odgovori: — Da, o kralju! Tada kralj rekne:

— To je stvarno nešto rijetko! Zatim ga on pošalje pod stražom u njegovu kucu, i mudrac toga dana obavi svoje obveze. Sljedeceg dana on opet stupi u kraljevu dvoranu za vijecanje, gdje su se okupili emiri i veziri, komor-nici, namjesnici i velikaši države. I dvorana postane slicna šarenom cvijecu u vrtu. I gledaj, lijecnik uðe u dvoranu, i on stupi pred kralja sa svojim stražarima, a držao je u ruci neku staru knjigu i neku metalnu kutijicu s praškom. Zatim on sjedne dolje i rekne: —

Dajte mi neki pladanj!

Tada mu donesu pladanj, pa on istrese u njega prašak, izgladi ga i naposljetku rekne: —

O kralju, uzmi ovu knjigu, ali je nemoj otvarati, sve dok ne

padne moja glava. Kada ona meðutim padne, tada je stavi na ovaj pladanj i daj je pritisnuti na prašak. Kada to uciniš, krv ce smjesta prestati curiti. Zatim otvori knjigu! Nato kralj izda zapovijed, da njegova glava treba biti odrubljena, i uzme od njega knjigu. I krvnik priðe i presijece ovomu vrat. Tada padne njegova glava nasred pladnja, i on je pritisne u prah. I krv prestane teci, a mudri Duban otvori oci i rekne: —

Otvori knjigu, o kralju!

66

Pripovijest o nevjernom veziru Kralj otvori knjigu i naðe, da su listovi prionuli jedan uz drugi. Tada prinese prst k ustima, ovlaži ga svojom slinom, i tada okrene prvi list, i isto tako drugi i treci, ali su se listovi dali samo s mukom okretati. Pa kada je okrenuo šest listova, pogleda ih, a kada na njima nije našao ništa napisano, on rekne: - O lijecnice, ovdje ne stoji ništa napisano! Mudrac meðutim odgovori: - Okreni još više! I on na isti nacin okrene još tri. Ali jedva je bio prošao jedan trenutak, tada smjesta kroz njega prodre otrov, kojim je knjiga bila otrovana. I ubrzo obuzmu kralja jaki grcevi, i on uzvikne: —

Otrov je prodro kroz mene!

Tada izrekne glava mudroga Dubana sljedece stihove: Oni su vladali nepravedno. Tako su vladali dugo vremena. Alije uskoro potom njihova moc dospjela u zaborav.

Za pravednost bi oni takoðer iskusili pravednost, ipak je došla Na njih, nepravedne, patnja i jad vremena. Tako se skobilo, da glas udesa njima kazuje: Ovo je nagrada za ono! Neka se ne kori udes! Jedva da je mudraceva glava prestala govoriti, kad li se kralj sruši na pod mrtav.' —

Znaj dakle, o džinne, da je kralj Junan poštedio mudrog

Dubana, Allah bi takoðer njega bio poštedio. Ali on je od toga uzmicao i ustrajao na tome, da ga ubije, i tako je Allah njega ubio. Pa takoðer ti, o džinne, da si bio mene poštedio, tada bi Allah tebe poštedio..." 67

Peta, noc Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine pricu, koju je bila zapocela po Kraljevu dopuštenju. !^yj^^VJ\^\^\J)^^KJ^KJKJ^KJ\JKSKJKJ\J\JKJ\S^\J^J^>KJ

68

Ali kada je pocela

njezina sestra Dinazad rekne: "Ispricaj nam ipak svoju pricu do kraja." A ona odgovori: "Ako mi to dopusti Kralj." "Pricaj!" rekne kralj. A Sehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da, kada je ribar rekao džinnu:

— Da si ti mene bio poštedio, ja bih takoðer tebe poštedio, ali ti si ustrajao u tome, da mene ubiješ. Tako cu ja tebe sada ostaviti da umreš, tim što cu te zadržati zarobljena u ovoj bocu i zavitlati te u ovo more... Tada 'ifrit glasno zaruce i krikne: Preklinjem te Allahom, o ribaru, nemoj to uciniti! Poštedi me i oprosti mi ono, što sam ucinio. I ako sam ja ucinio zlo, ti ucini dobro, jer u izrekama koje kruže u narodu, to glasi: 'O ti, koji ciniš dobro tomu, koji je ucinio zlo, zlocinitelj ima dovoljno u svome cinu.' I nemoj mi ciniti onako, kako je Urnama ucinila Atiki. Tada ribar upita: 69

Šesta noc -

Što je dakle Urnama ucinila 'Atiki?

Ali džinn odgovori: -

Ovo nije vrijeme za pricanje, dok ja sjedim u ovome zatvoru.

Ali pusti me na slobodu, i ja cu ti pripovijedati! Nato ribar: -

Ostavi se takvih govora. To ti sve ništa nece pomoci, ti ceš

biti bacen u more, i ne preostaje nikakva puta, na kojem bi ti mogao ponovo biti izvucen. Gledaj, ja sam se stavio pod tvoju zaštitu i ponižavao sam se pred tobom, ali si me ti htio bezuvjetno ubiti, bez neke krivice, kojom bih ja to od tebe zasluživao. Da, ja ti ipak nikada nisam ucinio nikakvo zlo, nego jedino dobro, jer sam te oslobodio iz zatvora. Buduci da si ti tako htio sa mnom postupi ti, ja sam spoznao, da si ti zlocinitelj. I znaj, kada te bacim natrag u ovo more, tada cu - da te svatko, tko te možda izvuce, opet baci natrag - njemu ispripovijedati, što se meni od tebe dogodilo, i opomenut cu ga. Tako ti moraš ostati ovdje ležati u tome moru, sve

dok kraj vremena ne ucini s tobom kraj! Ali džinn uzvikne: -

Pusti me na slobodu! Ovo je prilika za plemenitost, a ja ti se

kunem, da ti nikada necu uciniti nikakvo zlo. Da, ja cu ti pomoci, da se oslobodiš svoje neimaštine. Tada ribar uzme od njega zakletvu, da mu on, kada bude bio osloboðen, nece uciniti ništa zlo, nego samo dobro. Pa pošto se osigurao njegovim svecanim obecanjem, i pošto je bio od njega uzeo u ime AUaha Svemogucega jednu svecanu zakletvu, ribar mu otvori bocu. Tada se podigne stup dima, dok nije cijeli stajao u zraku, i on još jednom postane džinnom odvratna izglega. I on smjesta boci dadne udarac nogom, tako da je odletjela daleko u more. Kada je meðutim ribar vidio, da je džinn bocu poslao da odleti u more, on sa sigurnošcu pocne vjerovati u svoju smrt. Njegova mokraca pocne kapati po njegovoj haljini, i on rekne u sebi samome: -

To nikako nije dobar znak.

70

Pripovijest o nevjernom veziru Ali se sabere u srcu i povice: -

O džinne, Allah Uzvišeni kazuje: 'Držite svoje obecanje, jer

jednom ce se o ispunjavanju obecanja tražiti polaganje racuna.' Ti si svecano obecao i zakleo se, da neceš izvršiti nada mnom nikakvu izdaju, kako ne bi Allah nad tobom izvršio nikakvu izdaju. Jer zbi lja, On je ljubomoran bog, koji grešniku daje rok, ali mu ne dopušta da umakne. Ja tebi kazujem, kako je mudri Duban rekao kralju Junanu: 'Poštedi me, tada ce Allah tebe poštedjeti!' Džinn meðutim prasne u smijeh, priðe ribaru i rekne mu: -

Slijedi me!

I ribar je koracao za njim, ali još uvijek nije bio siguran u svoje izbavljenje. Tako je on koracao, dok nisu stigli izvan grada. Zatim se on popne na neko brdo i opet dolje u neku prostranu stepu, i gle, tu su stajali pred nekim jezerom. Džinn zagazi unutra i dovikne ribaru:

-

Slijedi me!

Taj ga je slijedio sve do u sredinu jezera. Ondje džinn ostane stajati i naloži ribaru neka izbaci mrežu i lovi ribu. Ribar sada pogleda u jezero i ugleda u njemu ribe cetiriju boja, bijele i crvene, plave i žute, i nad time se zacudi. Zatim uzme mrežu, izbaci je i podigne i naðe u njoj cetiri ribe, od svake boje po jednu. Kada ih je ribar ugledao, obraduje se. Džinn mu meðutim rekne: -

Odnesi ove sultanu i ponudi mu ih! On ce ti dati dovoljno,

da te ucini bogatim covjekom. Ali, tako ti Allaha, sada me ispricaj. Jer ja danas ne znam nikakav drugi nacin, da ti ucinim dobro, pogotovo jer sam tisucuiosamstotina godina ležao u onome moru i tek u ovome casu ponovo ugledao lice zemlje. Ali na ovome jezeru ribari samo jednom na dan! I on uzme oproštaj od njega, tim što rekne: -

Neka Allah dadne, da se ponovo vidimo! Tada udari jednom nogom po tlu, a zemlja se rastvori i proguta gaBog je ildh, a rijec Allah dolazi dodavanjem clana el-: kontrakcijom i asimilacijom od el-ilah.

71

Šesta noc Zapanjen nad time, što mu se dogodilo s džinnom, i nad time, kako se to dogodilo, ribar uzme ribe i dadne se na put prema gradu. A cim je došao kuci, uzme on neku zemljanu zdjelu, napuni je vodom i baci u nju ribe, koje su se odmah u vodi te zdjele pocele pracakati. Zatim zdjelu na glavi odnese u palacu, kako mu je naredio džinn. Kada je dakle ušao ka kralju i ponudio mu te ribe, ovaj dospije u krajnje zaprepašcenje nad njihovim izgledom. Jer još nikada u svome životu on nije ugledao ribe poput tih, po vrsti i obliku. Tako on rekne: —

Daj te ribe robinji kuharici!

Tu mu je robinju prije tri dana bio poklonio kralj od Grcke, i on je još nije bio iskušao u umijecu kuhanja. Vezir joj naredi, neka ribe ispece, tim što rekne: —

O djevojko, kralj nalaže da ti se kaže: 'Mi te iskušavamo, o

moja suzo, samo u vrijeme naše nužde16'. Pokaži nam danas svoje umijece i svoju sposobnost, da dobro kuhaš! Jer sultanu je danas

donesen poklon. I pošto joj je vezir dao tocne upute, vrati se on ka kralju, koji mu zapovijedi, neka dadne ribaru cetirista dinara. Vezir mu ih dadne, a ribar ih uzme, stavi ih u svoja njedra, i žurno poðe kuci. Pri tome je padao, i opet ustajao i ponovo se spoticao, jer je on sve držao za nekakav san. Kupovao je meðutim svojima, sve što su trebali, i naposljetku ode u velikoj radosti svojoj ženi. Toliko o ribaru! Sto se pak tice robinje, ona je uzela ribe, ocistila ih je, stavila tavu na vatru, i pustila da se ribe peku, sve dok jedna strana nije bila ispržena. Zatim ih je okrenula na drugu stranu. I gledaj, kuhinjski se zid rastvori, i iz njega izaðe neka djevojka, lijepa po liku, okruglih obraza, savrešene ljupkosti, s dubokpcrno obojanim trepavicama. Na glavi je nosila svilenu maramu s plavim resama. O njezinim su ušima visjele naušnice. Pregibe je ruku obuhvacalo par 16 To znaci: nešto se iskušava samo u ono vrijeme, kada za to stvarno postoji potreba. 72

Pripovijest o nevjernom veziru grivni, a na njezinim su se prstima nalazili prstenovi s neprocjenjivim draguljima. Ona zabode prut u tavu i rekne: —

Vi ribe, jeste li vi vjerne ugovoru?

Kada je kuharica to vidjela, ona padne u nesvijest. Djevojka meðutim ponovi svoje rijeci po drugi put i po treci put, i naposljetku ribe podignu glave iz tave i reknu u razgovijetnom govoru: -

Da, da!

I pocnu kazivati ovaj stih17: Ako se ti vratiš, mi cemo se vratiti. A ako si ti vjerna, tada cemo mi biti vjerne. Ako pak ti iznevjeriš obecanje, tada smo mi kao i ti od njega slobodne. Tada djevojka prevrne tavu i izaðe na onome mjestu, na kome je ušla, i zid se za njome zatvori. Kada se zatim kuharica probudila iz svoje nesvijesti, ugleda ribe crnoizgorene kao drveni ugljen i uzvikne: -

U prvome se oružanom plesu vec slomilo njegovo koplje

— i ona opet padne onesviješcena.

Dok je ona tu tako ležala, došao je vezir. I kada je nju, crnu perlu18, ugledao kako tu leži - nju, koja nije bila u stanju razlikovati šabbat19 od cetvrtka - on je gurne nogom. Tada se ona probudi, i zaplace, i isprica mu sve, onako kako se dogodilo. Vezir se vrlo zaprepasti i uzvikne: —

To je zbilja krajnje neobicno!

17

Jedan stih u 1001 noci redovito obuhvaca po dva polustiha.

18

Dakako: crni biser.

19

Židovski neradni dan: subota.

73

Šesta noc On smjesta pošalje po ribara. Taj bude doveden, i vezir ga nazove imenom, tim što mu rekne: -

O ribaru, donesi nam cetiri ribe, jednake onima, koje si prije

donio. Ribar se otputi na jezero i izbaci mrežu. Pa kada ju je povukao, gledaj, u njoj su bile cetiri ribe jednake prvima. Njih on uzme i odmah ih odnese veziru, a on ih odnese k robinji i rekne: -

Hajde, isprži ove u mome prisustvu, kako bih ja tu pripovi

jest vidio zajedno s tobom. Robinja pocne i ocisti ih, stavi tavu na vatru, i stavi u nju ribe. Ali tek što su se one našle u tavi, kad li se rastvori zid, i izaðe djevojka, u istome oblicju kao i prvi put, a u ruci je držala prut, koji je opet gurnula u tavu, te rekne: - Vi ribe, vi ribe, jeste li vi vjerne starom ugovoru? I gledaj, sve ribe podignu glave i reknu: - Da, da! I tada one izgovore isti stih kao i prije, a taj je glasio: Ako se ti vratiš, mi cemo se vratiti. A ako si ti vjerna, tada cemo mi biti vjerne. Ako pak ti iznevjeriš obecanje, tada smo mi kao i ti od njega slobodne. Tada primijeti Šehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine pricu, koju je bila zapocela po Kraljevu dopuštenju. V^NV

74

Ipak, kada je pocela

Šehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, kada su ribe progovorile i djevojka prutom prevrnula tavu i izašla na istome onom mjestu, na kome je bila ušla unutra, i zid se za njome zatvorio, da je tada vezir došao do rijeci i uzviknuo: —

Ovo je nešto, što pred kraljem ne smije ostati skriveno.

Zatim on ode ka kralju i isprica mu, što se zbilo i dogaðalo pred njegovima vlastitim ocima. Na to pak kralj rekne: -

To ja moram bezuvjetno vidjeti svojima vlastitim ocima.

On smjesta pošalje po ribara i zapovijedi mu, da donese cetiri ribe, jednake prvima, pa pošalje s njim tri covjeka za stražu. Ribar otiðe i ubrzo donese ribe. I kralj naredi, neka se njemu dadne cetirista zlatnika, okrene se prema veziru i rekne: —

Na noge, ispeci mi ove ribe ovdje pred mojim ocima!

Vezir rekne: -

Slušam i pokoravam se!

I on dadne da mu se donese tava, propisno pripravi ribe, stavi tavu na vatru i u nju položi ribe. I gledaj, zid se rastvori, i iz njega iskoci neki crni rob, nalik nekoj golemoj stijeni ili nekom pre75

Sedma noc ostatku od plemena 'Ad20, a u ruci je držao granu nekakvoga zelenog drveta. I on povice u glasnom tonu: —

Vi ribe, vi ribe, jeste li vi vjerne starom ugovoru?

A ribe podignu glave iz tave i reknu: -

Da, da! Mi se cvrsto držimo ugovora.

Ako se ti vratiš, mi cemo se vratiti. A ako si ti vjeran, tada cemo mi biti vjerne.

Ako pak ti iznevjeriš obecanje, tada smo mi kao i ti od njega slobodne. Tu crnac pristupi tavi, prevrne je granom, koju je nosio u ruci, i izaðe na onome istom mjestu, na kome je i ušao. Tada su vezir i kralj gledali ribe i vidjeli, da su one crnospaljene poput drvenog ugljena. Kralj se silno zaprepasti i rekne: -

To je nešto, o cemu se ne može podržavati šutnja, a s tima

je ribama posrijedi nekakva osobita okolnost. Zatim on zapovijedi, da mu bude doveden ribar. Pa kada je taj došao, on ga upita: -

Ti tu, reci, odakle dolaze te ribe?

Taj odgovori: —

Iz stanovitog jezera izmeðu cetiriju visoravni, ispod ovoga

gorja, koje leži pred tvojim gradom. Tada rekne kralj, okrenuvši se prema ribaru: —

Koliko je dana hoda ono udaljeno?

20 Posrijedi su legendarni prastanovnici sjeverozapadne Arabije, koji se cešce spominju u Kur'anu. Ovdje se misli na njihove goleme graðevine, o kojima je rijec u Kur'anu 26,128.129: "Dižete li vi na svakom brežuljku znak [= spomenik] ismijavajuci se [dakako: vjernicima-namjernicima], i uzimate li graðevine, da biste se ovjekovjecili?" 76

Pripovijest o nevjernom veziru A taj odgovori: —

O naš gospodaru sultane, ono je udaljeno samo pola sata

daleko. Tada se kralj zaprepasti i smjesta zapovijedi svojoj pješadiji da marširaju i svojim konjanicima da uzjašu. I on se otputi s ribarom, koji ga je vodio i proklinjao 'ifrita, sve dok se nisu popeli na goru i sišli u neku veliku pustinju, koju niti sultan ni bilo koji od vojnika još nikada u svom životu nisu vidjeli. I oni se vrlo zacude, kad su ugledali tu pustinju, i u njezinoj sredini jezero izmeðu cetiriju visoravni, i u njemu ribe u cetiri boje, u crvenoj i bijeloj i žutoj i plavoj. Kralj tu stane, obuzet zaprepašcenjem, i upita svoje trupe i sve, koji su bili prisutni: —

Je li tko meðu vama ikada prije vidio ovo jezero?

I svi dadnu kao odgovor: —

Nikada, najveci kralju našeg vremena, sve odonda otkada

živimo. Oni nato upitaju najstarije stanovnike, ali ti takoðer odgovore: —

Nikada u svome životu nismo na ovome mjestu vidjeli ovo

jezero! Kralj meðutim povice: — Tako mi Allaha, ja se necu vracati natrag u svoj glavni grad niti sjediti na prijestolju svojega gospodstva, prije nego što saznam, kakva je okolnost posrijedi s ovim jezerom i s ovim ribama. — Zatim on zapovijedi ljudima, da se ulogore uokolo onih visoravni. I oni to ucine. Na to on dadne da mu doðe vezir. To je bio stanoviti covjek od iskustva, razuma i uvida, i vrlo snalažljiv u svim poslovima. Taj sada stupi pred kralja, a ovaj mu rekne: — Gledaj, ja želim nešto uciniti, o cemu te želim izvijestiti. Palo mi je na pamet, da se ove noci sam otputim, i da uðem u trag tajni ovoga jezera i ovih riba. Ti zauzmi mjesto na vratima mojega cadora i kazuj emirima i vezirima, komornicima i namjesnicima i svima, koji te o meni budu pitali: Sultan se ne osjeca dobro, i on mi 77

Sedma noc je zapovijedio, da nikomu ne dajem dopuštenje da ulazi. Ipak nemoj nikomu odavati moj plan! I vezir ga nije mogao od toga odvratiti. Nato se kralj preobuce, opaše se svojim macem i uspne se na jednu od visoravni. I on je išao naprijed preostali dio noci sve do jutra. Zatim je hodao dalje tijekom cijeloga dana, premda ga je vrucina teško ometala, jer je ipak hodao dan i noc. A išao je dalje i tijekom cijele druge noci sve do jutra.Tada iznenada u velikoj daljini izroni pred njim neka crna tocka. I on se obraduje i sam sebi rekne: -

Možda cu naci nekoga, tko me može izvijestiti, što je posri

jedi s tim jezerom i s tim ribama. Pa kada je došao bliže onamo, naðe neku palacu, izgraðenu od crnoga kamena i obloženu željeznim plocama. I jedno je od vratnih krila stajalo široko otvoreno, dok je drugo bilo zatvoreno. Silno obradovan, kralj priðe vratima i lagano pokuca. Ali pošto nije cuo nikakav odgovor, on pokuca po drugi put i po treci put. Ali ni potom nije cuo nikakva odgovora. Tada on pokuca vrlo glasno, ali mu još uvijek nitko nije odgovarao. Tako on sebi rekne:

-

Ona bez sumnje stoji prazna. On dakle prikupi srcanosti i stupi kroz vrata palace u veliko predvorje i ondje glasno vikne: -

Vi stanari palace, ovdje je jedan stranac i putnik. Imate li

malo hrane za put? I on ponovi uzvik po drugi i treci put, ali nije cuo nikakva odgovora. Ohrabri dakle svoju dušu i osokoli srce i proðe kroz predvorje, sve do sredine palace, i ne naðe u njoj nijednog covjeka. Pa ipak je ona bila opremljena svilenim sagovima i zlatom protkanim tkaninama. A zavjese su bile spuštene. U sredini se meðutim dvorca nalazilo jedno prostrano dvorište, prema kojemu su se otvarale cetiri dvorane — s povišenom estradom — jedna nasuprot drugoj. Na sredini se dvorišta nalazio bazen sa šadyr-vanom. Na njemu su stajala cetiri lava od crvenog zlata, koji su iz svojih ralja bljuvali vodu, sjajnu poput bisera i dragulja. Unaokolo 78

Pripovijest o nevjernom veziru su po palaci lepršale ptice, i u tu je svrhu bila razapeta mreža od zlatne žice, koja ih je prijecila da ne izlete. Ali on ne ugleda ni jednoga jedinog covjeka. Kralj se zaprepasti i ipak postane žalostan, jer nikoga nije vidio, tko bi mu mogao dati obavijest o onoj pustinji i jezeru, o ribama, visoravnima i palaci. Zatim sjedne zamišljen izmeðu vrata, i gledaj, tu je odzvanjao neki glas pun boli kao iz nekoga jadom izjedana srca, a taj je glas pjevao neku pjesmu: Krio sam ono, što mi se od tebe dogodilo, ali je to došlo na svjetlo dana. San je uzmaknuo s mojega oka, tako da sam ležao besan. 0

sudbo, nemoj me uvijek muciti, nemoj ranjavati!

Gledaj ipak, kako se moje jadno srce slama u nevolji i opasnosti! Vi nemate nikakva smilovanja prema mocnomu, kojega je ljubav Ponizila, niti prema bogatomu, kojega je ona otjerala u siromaštvo. Zefiru, koji vas zapahnjuje, ja sam jednom uskratio njegovu srecu. Ali otkada se spustila kob, pogled je postao slijepim. Sto strijelcu pomaže jakost, ako se on mjeri s neprijateljem,

1

pri odapinjanju mu se strijele pokida tetiva.

Pa ako mu dolaze mnoge od briga i na njega se gomilaju, Kamo junak može uteci udesu i kobi? 79

Sedma, noc Cim je dakle sultan poslušao taj žalosni glas, on skoci na noge. I dok je išao prema zvuku, naðe neku zavjesu, koja je bila spuštena pred nekima sobnim vratima. On podigne zavjesu i ugleda iza nje nekoga mladog covjeka gdje sjedi na stolici, koja se uzdizala od poda odprilike za jedan lakat visoko. Bio je to cudesno lijep mladic po liku ljubak za pogled glasa cista poput zvona cela nježna i fina crveno sjajna obraza s madežom posred svojega obraza malenim poput kuglice od ambre kao što kazuje pjesnik: Vitak mladic, zbog cijega se cela i kovrcave kose Covjecanstvo našlo u tmurnoj žalosti i vedroj radosti! Ne grdite lijepi madež, koji resi njegov obraz, Koji dvojako crnom piknjicom zacarava poglede svih! Kralj se obraduje, cim ga je ugledao, i pozdravi ga. Mladic meðutim ostane sjediti u svom kaftanu od svilene tkanine, protkanome egipatskim zlatom, i sa svojom krunom na glavi, koja je bila optocena skupocjenim draguljima. Ali su se na njegovu licu nalazili tragovi jada. On uzvrati na najuglaðeniji nacin kraljev pozdrav i rekne: -

O moj gospodaru, tvoje dostojanstvo zahtijeva od mene, da

ja pred tobom ustanem. Ali ja te molim da me ispricaš. Kralj odgovori: —

Ti si isprican, o mladicu. Ja sam tvoj gost, koji je došao k tebi

u jednoj važnoj stvari. Želio bih, da me ti izvijestiš, što je posrijedi s onim jezerom i onim ribama i ovom palacom, i zašto ti u njoj sjediš tako sam i zašto placeš. Kada je mladic cuo te rijeci, poteku mu njegove suze preko obraza, i on pocne gorko plakati, dok mu njegove grudi nisu bile mokre od suza. Zatim izgovori stihove: 80

Pripovijest o nevjernom veziru Onomu, koji spava, dok oko njega bjesne oluje udesa, Recite: Koliko su mnoge one ponizile, koliko mnoge uzvisile! Ako ti i spavaš, oko Alldhovo ne drijema nikada. Koga su usrecili udes i svijet? Komu su se trajno osmjehivali? On u dubokoj ožalošcenosti opet uzdahne i nastavi: Pusti samo u svim stvarima da vlada Gospodar ljudi! Odbaci od sebe sve misli, koje te drže u brigama! Ne pitaj pri svakoj zgodi, kako se to dakle zbilo: Jer se ipak sve stvari tu nahodepo udesu i kobi! Kralj se zaprepasti i upita ga: — Sto to cini da placeš, o mladicu? Ovaj odgovori: — Kako ne bih morao plakati, kada sa mnom ovako stoji? I on ispruži ruku prema skutu svoje haljine i podigne ga, i gledaj, donji je dio njegova tijela bio sve do stopala od kamena, od pupka meðutim pa do tjemena njegove glave bio je od mesa. Kada je kralj ugledao mladica u tome stanju, obuzme ga velika bol, i on duboko ožalošcen uzvikne: —

Jao! O mladicu, ti gomilaš jad na moj jad. Ja sam bio u

potrazi za ribama i njihovom poviješcu: sada meðutim moram pitati o njihovoj povijesti i o tvojoj. Ali nema nikakve visosti i nema nikakve moci osim kod Allaha, Uzvišenoga, Svemocnoga! Požuri se, o mladicu, i izvijesti me odmah o toj povijesti! 81

Sedma noc Ovaj rekne: — Posudi mi svoje uho i svoje oko. Kralj odgovori: — Moje uho i moje oko su spremni! Tada mladic pocne: —

Zbilja, te ribe i ja imamo imamo jednu cudesnu povijest, i

kada bi ona bila iglama pobodena u kutove ociju, bila bi opomenom za svakoga, tko se dade opomenuti. —

I kakva je ona? — upita kralj.

Tada mladic zapocne PRIPOVIJEST OKAMENJENOGA PRINCA. 'Znaj, visoki gospodaru, moj je otac bio kralj ovoga grada. On se zvao Mahmud, Gospodar Crnih Otoka, a njegova se država nalazila u podrucju ove cetiri uzvisine. On je vladao sedamdeset godina. Pa kada je zatim on otišao k Allahovoj milosti, ja sam postao sultanom na njegovu mjestu. Oženio sam se svojom sestricnom, i ona me je tako silno voljela, da, kada sam ja izbivao daleko od nje, nije jela i nije pila, sve dok me nije opet vidjela uza se. Pet smo godina dugo živjeli u usrdnom zajedništvu. Tada, jednoga dana, otiðe ona u hammam. I ja naredim da se kuhar pobrine za to, da za nas pripremi nocnu zakusku. Zatim sam ušao u ovu palacu i legao ondje, gdje sam obicavao spavati, tim što sam dvjema djevojkama zapovijedio, neka me hlade pahalicom. Jednoj sam naredio da sjedi meni uz glavu, a drugoj uz moje noge. Ali sam bio zabrinut zbog odsutnosti moje žene, i san mi nije dolazio. Moje su oci bile doduše zatvorene, ali je moj duh bio budan. Tada cujem kako robinja uz moju glavu onoj, koja je sjedila do mojih nogu, kazuje: —

O Mas'uda, to je bijeda za našega gospodara i bijeda za nje

govu mladost! Kako mu žalosno ide s našom bijednom gospodari com, kurvom! 82

Pripovijest okamenjenoga princa A druga joj odgovori: -

Da, zaista. Allah prokleo sve nevjerne i brakolomne žene!

Ali jedan muškarac poput našega gospodara u njegovoj mladosti je ipak stvarno daleko predobar za tu kurvu, koja svaku noc spava vani. Tada rekne ona uz moju glavu: -

Naš je gospodar ipak nijem, poput nekoga, komu se ulilo

carobni napitak, da on nju ne poziva na odgovornost!

A druga: -

Stidi se! Zna li naš gospodar što o tome, ili napušta li ona

njega s njegovom privolom? Da, ne miješa li ona njemu svaku vecer pice, koje mu daje piti prije odlaska na spavanje, i ne stavlja li mu u pice uspavljujucu buniku? Tako on zaspe i ne zna, što se dogaða, niti doznaje, kamo ona ide u usmjerava svoje korake. Cim mu ona dakle pruži vino s uspavljujucim napitkom, stavlja na sebe svoje haljine, škropi se miomirisima i ostavlja ga i izbiva sve do osvita dana. Zatim meðutim dolazi k njemu i spali pod njegovim nosom nešto kada, i on se budi iz svojega sna. Kada sam ja cuo taj razgovor djevojaka, postala je svjetlost pred mojim ocima tminom, i jedva sam mogao cekati, dok nije pocela noc. Cim se moja sestricna vratila iz hammama, rasprostrli smo stoljnjak i jeli. Nato smo sjedili još neko vrijeme zajedno i zabavljali se, onako kako smo to bili navikli. Zatim ona zatraži vino, koje sam ja obicavao piti prije spavanja, i pruži mi pehar. Ja sam ga ispraznio i cinio, kao da ga ispijam kao obicno, ali sam ga izlijevao u džep na mojim grudima. U istome sam trenutku legao i pravio se kao da spavam. I gledaj, ona povice: -

Spavaj kroz noc i nikada opet ne ustaj! Tako mi Allaha,

zgražam se nad tobom, i zgražam se nad tvojim likom, i mojoj se duši zajedništvo s tobom zgadilo. Ja ne mogu više cekati na trenu tak, kada ce Allah ugrabiti tvoj život. Zatim ona ode i stavi na sebe svoje najljepše haljine, okadi se miomirisima, uzme moj mac i njime se opaše. I ona otvori vrata 83

Sedmu noc palace i izaðe napolje. Ja meðutim ustanem i pocnem je slijediti, kako je napustila palacu i išla kroz gradske ulice, sve dok nije stigla do gradskih vrata. Ondje ona izgovori rijeci, koje ja nisam razumio. Zapori padnu, a vrata se otvore. Ona izaðe, dok sam je ja slijedio, a da ona to nije primijecivala, dok nije naposljetku prispjela do gomila ruševina i došla do nekog zabrana od trske, u kojem se nalazila okrugla koliba, sagraðena od opeka i

opskrbljena malim vratima. Ona uðe u nju, ja se meðutim popnem na krov kolibe i pogledam u unutrašnjost. I gledaj, moja je sestricna prišla nekomu crnom robu, cija je jedna usna bila kao poklopac od lonca i cija je druga usna bila kao ðon od cipele. Da, njegova je usna bila tako dugacka, da bi on njome mogao pobirati pijesak sa šljuncane pretkucnice te kolibe. On je bio gubav i ležao na nekoj postelji od otpada šecerne trske, umotan u nekakvu staru ponjavu i u dronjke i krpe. Ona poljubi pred njim pod. Tada taj rob okrene svoju glavu prema njoj i rekne: -

Ha, ti! Reci, zašto si bila odsutna sve do sada? Ovdje su bili

kod mene par mojih crnih bratica, koji su popili svoje vino, a svaki je tu imao sa sobom svoju ljubljenu. Ja meðutim zbog tebe nisam mogao piti. Ali ona uzvikne: -

Moj vladaru i gospodaru, ti radosti mojih ociju, zar ti ne znaš

da sam ja udata za svojega bratica, ciji mi se lik gadi i cije društvo mrzim? Pa kada se ja ne bi strašila poradi tebe, ja bih dala da Sunce ne izlazi opet, prije nego što ja ovaj grad ne pretvorim u gomilu ruševina, u kojoj bi kliktali sova i gavran i obitavale lisice i šakali. Da, cak bih ja i njegovo kamenje otpremila iza planine KaPi. Tada rob povice: -

Lažeš, prokletnice! Ja se dakle zaklinjem zakletvom koja se

tice casti crnaca - i nemoj misliti, da je naš osjecaj za cast tako 21 Ta se planina - zapravo: planinski lanac prema bajkovitoj arapskoj koz-mografiji - nalazi na kraju svijeta i iza nje nema više nicega. 84

Pripovijest okamenjenoga princa malen kao što je malen osjecaj za cast kod bijelaca — ako ti od danas još jednom budeš izbivala sve do ovoga vremena, tada ja necu više htjeti s tobom njegovati prisne odnose, niti cu htjeti svoje tijelo priljubljivati uz

tvoje, ti prokletnice! Ti tjeraš sa mnom šegu. Jesam li ja ovdje samo za tvoj hir? O ti smrdljiva kujo! Ti najprostija od bjelkinja! Kada sam ja od njega slušao te rijeci, i vidio i gledao i cuo, tada svijet postane taman pred mojim ocima, i ja sam nisam znao, gdje se nalazim. Ali je moja sestricna placuci i ponizno stajala pred robom i uzvikivala: -

O moj ljubljeni, plode mojega srca, ako se ti na mene budeš

srdio, tko ce me onda primiti k sebi? I ako me ti otjeraš, tko ce mi onda pružiti utocište, o moj ljubljeni, o ti svjetlosti mojih ociju? I ona nije prestajala plakati i pred njim se ponižavati, sve dok se on nije s njome pomirio. Tada ona postane veselom, ustane, odloži svoje haljine, cak svoje šalvare22, i rekne: - O moj gospodaru, nemaš li ti što za jelo za svoju robinju? - Skini poklopac sa zdjelice - mumljao je on - unutra su kosti kuhanih miševa, njih pojedi. A potom otiði do glinenog krcaga, unutra je ostatak piva, njega popij! Ona dakle pojede i popije, zatim si opere ruke i usta i poðe i legne pokraj roba na postelju od šecerne trske. I ona se posve razgoliti i upuže k njemu unutra na prljavu ponjavu i pod dronjke. Kada sam ja meðutim svoju ženu, svoju sestricnu, vidio da tako cini, tada sam gotovo izgubio svijest. Sišao sam s krova kolibe, ušao unutra i uzeo mac, koji je moja sestricna donijela sa sobom, trgnuo ga i htio ih oboje smaknuti. Najprije uputim jedan udarac prema zatiljku roba i povjerujem, da je s njime gotovo!'..." Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine pricu, koju je bila zapocela po Kraljevu dopuštenju. Široke hlace istocnjackog kroja. 85

Ali kada je pocela Šehrezad nastavi:

"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je zacarani mladic pripovijedao kralju: 'Kada sam ja roba pogodio macem, da mu odsijecem glavu, tada mu nisam rasjekao obadvije vratne žile, nego samo dušnik i kožu i meso. Ja sam meðutim povjerovao, da sam ga ubio, i on je teško krkljao. Tada se pomakne moja sestricna. Ja ustuknem, gurnem mac natrag u korice, odem u grad i uðem u palacu i odspavam na svojoj postelji sve do jutra. Tada doðe moja žena i probudi me. I gledaj, ona si je odsjekla kosu i stavila na sebe crninu. I ona rekne: -

O moj mužu, nemoj me koriti zbog ovoga što cinim! Upravo

mi je bilo javljeno, da je moja mati preminula, da je moj otac pao u džihadu23, i da je jedan od moje brace umro od zmijskog ujeda, drugi pak da je izgubio svoj život padom u provaliju. Zato mi dolikuje, da placem i tugujem. A kada sam ja cuo njezine rijeci, pustio sam je neka to izvoli, tim što sam rekao: —

Ucini, kako hoceš! Ja te necu sprecavati.

23 Džihad je borba za islamsku vjeru - sveti rat. 87

Osma noc Tako je ona sjedila tugujuci i placuci i naricuci cijelu jednu godinu dana dugo od pocetka do kraja. A nakon isteka te godine ona mi rekne: —

Ja bih si željela u tvojoj palaci sagraditi jedan grob, s

kupolom, koji cu ja odrediti samo za tugovanje, i nazvat cu ga Kucom Naricanja. Ja opet reknem: —

Ucini, kako hoceš!

I ona si izgradi kucu za tugovanje. Preko sredine postavi kupolu, a ispod nje u zemlji dadne urediti grobnicu. Zatim dadne da se onamo donese rob i da ondje stanuje. Ali on nije više bio u stanju da joj bude na usluzi. Samo je još pio vino i nije od onoga dana, kada sam ga ranio, više progovorio nijednu rijec a ipak je dalje živio, jer još nije bio došao njegov suðeni cas.

Moja je žena dan za danom išla o jutru i o veceri u mauzolej, plakala i naricala nad njim, i davala mu vino i uvarke, ujutro i obvecer, i nije od toga odustajala tijekom cijele druge godine. I ja sam to podnosio pun širokogrudnosti i nisam na nju obracao pažnju. Ali jednoga dana uðem bez neke namjere k njoj. I naðem je kako place, i cujem je kako zaziva: —

Zbog cega si se uklonio mojim pogledima, o milino mojega

srca? Govori mi, o moj živote! razgovaraj sa mnom, o moj ljubljeni! I ona izgovori stihove: Puna sam nestrpljenja ja za tvojom ljubavlju. Ako me ti zaboraviš, Ipak moje srce i cijela moja nutrina ne ljubi nikoga drugoga osim tebe. Uzmi moje tijelo i moju dušu, kamo god da ti žuriš, Sahrani me pokraj mjesta, gdje se ti zadržavaš i boraviš. Ako zazoveš moje ime nad mojim grobom, tada ce ti odgovoriti Jecaj mojih kostiju. One ce te cuti, ako me ti zazoveš. 88

Pripovijest okamenjenoga princa I ona rekne dalje u suzama: Dan cežnje je taj dan, kada ti stojiš preda mnom: Dan je pak nesrece taj dan, kada ti od mene odlaziš. Makar ja provodila cak i noc u strahu i pod prijetnjom nesrece, Tvoja je blizina ipak slada nego sloboda od svake nevolje. I još jednom ona pocne: Makar ja posjedovala cak i sva dobra svijeta i ktomu bogatstvo perzijskih kraljeva: A moje oko ne bi moglo gledati tvoje lice — sve bi mi to bilo nalik komarcevu krilu. Pa kada je ona utihnula sa svojim rijecima i sa svojim plakanjem, ja joj reknem: — O moja sestricno, pusti da to tvoje žalovanje bude dostatno. Ta plakanje ništa ne koristi! — Nemoj me sprecavati — odgovori ona — u onome, što Cinim! Jer ako me budeš sprecavao, tada cu ja sebi oduzeti život!

Tada je pustim, neka cini kako hoce, i neka ide svojim vlastitim putem. I ona nije još jednu daljnju godinu prestajala tugovati i plakati i naricati. No nakon isteka te trece godine, kada sam ja upravo zbog izvjesne stvari, koja mi se dogodila, bio gnjevan, i kada mi je ta bijeda puna zavijanja vec predugo trajala, ja uðem i naðem je u mauzoleju do grobnice, i cujem je, kako govori: —

O moj gospodaru, nikada ne cujem ni jednu jedinu rijec od

tebe! Zbog cega mi ne daješ nikakav odgovor, moj vladaru? 89

Osma, noc I ona rekne: 0

grobe! O grobe! Zar je dakle sada izcezla njegova ljepota?

1

zar je izcezao tvoj sjaj, koji se inace pokazuje u divnoj

svjetlosti? O grobe, ti ipak nisi za mene ni zemlja ni nebo. Kako dolazi do toga, da se u tebi Mjesec sjedinjuje sa Suncem? Ali kada sam ja poslušao njezine rijeci i cuo njezine stihove, u meni se nagomila bijes na bijes, i ja povicem: -

Jao! Koliko dugo treba trajati to tugovanje?

I reknem: 0

grobe! O grobe! Zar je sada dakle izcezla njegova nakaznost?

1

zar je izceznuo tvoj sjaj, koji se inace pojavljuje u odurnoj

svjetlosti? O grobe, ti ipak nisi niti bara ni kazan za mene. Kako dolazi do toga, da se u tebi sjedinjuje caða sa glibom? Ali cim je ona saslušala moje rijeci, skoci na noge i povice: -

Jao tebi, ti pseto, koji si mi sve to ucinio! Ti si ljubljenoga

mojega srca ranio, i meni nanio bol, i ti si uništio njegovu mladost, tako da on vec od prije tri godine nije više niti mrtav ni živ!

Tada meðutim ja na nju povicem: -

O ti od svih najprostija djevojcuro, ti od svih najprljavija

razvratnice, ljubavnice obicnoga crnog roba, na koji si položaj spustila ti sama sebe! Dabome, ja sam to ucinio! 90

Pripovijest okamenjenoga princa Pa u tom casu pograbim svoj mac, isucem ga i zamahnem prema njoj, da je pokosim. Ali kada je cula moje rijeci i vidjela mene da sam odlucan, da je ubijem, ona se nasmije i rekne: —

Natrag, pseto, koje ti vec jesi! Dakako, ono što je prošlo,

nikada se opet ne vraca, a mrtvi ne dolaze natrag. Sada mi je meðutim Allah predao u moju ruku onoga, koji mi je sve to uradio: cin, koji mije srce spalio vatrom, koja se ne da ugasiti, i plamenom, koji se ne da ugušiti! Zatim ona ustane, izgovori par rijeci, koje ja nisam razumio, i rekne: -

Snagom mojega carobnjackog umijeca postani napol ka

menom, napol covjekom! Nato ja postanem ovakvim, kakvim me ti vidiš, nesposoban ustajati i sjediti, niti mrtav ni živ. Pošto sam ja zatim bio tako pre-obražen, ona je zacarala taj grad sa svima njegovim ulicama i vrtovima u jedno jezero. No bile su u našem gradu cetiri vjerske zajednice: muslimani, kršcani, Židovi i poklonici vatre. Te je zacarala u ribe, i bijele su muslimani, crvene poklonici vatre, plave kršcani, a žute Zidovi. A cetiri je otoka zacarala u cetiri uzvisine, koje okružuju jezero. Otada me tuce i bicuje svaki dan sa sto udaraca, tako da tece moja krv i da moja ramena imaju modrice. I naposljetku mi odijeva gornju polovicu košuljom od kostrijeti, napravljenom od tkanine za šalvare, a zatim preko nje nabacuje ove raskošne haljine.' Mladic iznova pocne plakati, i on izgovori ove stihove: Strpljenje prilici tvojoj izreci, o Allah, o udesu svijeta. Ja se strpljivo tomu podvrgavam, ako se to Tebi tako sviða. Oni su vježbali na meni nasilje i neprijateljstvo i groznu porugu.

Ali ce mi možda jednom biti raj nagradom. 91

Osmu noc Ja sam živio zahvaljujuci udesu, koji mi je pao u dio, u muci. Ipak cisti prorok, koji se sviða Alla.hu, za mene posreduje. Sada se kralj obrati mladicu i rekne: - O mladicu, ti si mi nagomilao jad na jad, nakon što si mi oduzeo jednu brigu. Ali sada, o prince, gdje je ona? I gdje je taj mauzolej, u kome leži ranjeni rob? - Rob leži pod onom kupolom u svojoj grobnici - rekne mladic — a ona sjedi u onoj sobi nasuprot. Svakoga dana sa osvitom sunca dolazi ona ponajprije k meni i svlaci mi moje haljine i udara me sa sto udaraca bicem, i ja placem i kricim. Ali ja više nemam nikakve snage za pokretanje, kako bih je od sebe odvratio. Zatim, pošto je s mojim mucenjem završila, nosi ona dolje k robu vino i uvarke, i daje mu piti. Takoðer ce sutra rano ona biti ovdje. Tada kralj rekne: -

Tako mi Allaha, o mladicu, ja cu sigurno na tebi izvršiti

jedno dobro djelo, koje ce se o meni slaviti, i o kome ce se pricati sve do kraja vremena. Potom kralj sjedne pokraj mladica, i s njime je razgovarao sve do pocetka noci, a zatim obojica zaspu. Kada se meðutim ukazao osvit jutra, kralj ustane, i on odloži svoje gornje haljine, isuce svoj mac i požuri na ono mjesto, gdje je ležao rob. Tu on opazi upaljene svijece i svjetiljke, i miris tamjana i masti. I on poðe ravno na roba i sasijece ga jednim udarcem, koji ga ubije. Leš meðutim podigne na svoja leða i baci ga u neki bunar dvorskog dvorišta. Odmah se meðutim vrati natrag, obuce si robove haljine i legne dolje u grobnicu, sa isukanim macem uzduž svojega boka. A nakon stanovitog vremena doðe prokleta vještica. Najprije ode k svojemu suprugu, svuce mu haljine, uzme neki bic, i bicevala ga je, dok on nije poceo kricati: -

Ah! Neka ti bude dovoljno to, što se nalazim u ovakvome

stanju, o moja sestricno! Imaj sucuti prema meni, o moja sestricno! 92

Pripovijest okamenjenoga, princu Ona je meðutim uzvikivala: —

Jesi li ti imao sucuti prema meni, i jesi li mi poštedio moje

ga ljubljenoga? I ona ga je tukla, sve dok nije bila umorna, i dok s njegovih bokova nije potekla krv. Zatim mu je navukla košulju od kostrijeti i preko nje lanenu haljinu. Potom siðe, s peharom vina i zdjelom punom uvaraka u ruci, k robu u mauzolej. Placuci i naricuci ona uzvikne: —

O moj gospodaru, govori mi! O moj vladaru, razgovaraj sa

mnom! I ona izgovori ove stihove: Koliko ce još dugo trajati ta krutost i ta neljubaznost? Zar te poplava mojih suza još uvijek nije razmekšala? Koliko ceš ti još dugo namjerno produžavati rastanak? Ako je to cilj mojega zavidnika, on je svoj cilj vec odavno postigao. I ona ponovo zaplace i rekne: —

O moj gospodaru! Govori mi! Razgovaraj sa mnom!

I kralj priguši glas i zavrne jezik, i progovori na nacin crnaca i rekne: —

Ah! Ah! Nema nikakve visosti i nema nikakve moci osim u

Allaha, Uzvišenoga, Svemocnoga! Kada je ona meðutim cula te rijeci, zakliktala je od radosti, i pala bez svijesti na pod. Cim se zatim opet vratila k svijesti, ona upita: —

O moj gospodaru, je li to istina?

93

Osma noc A kralj odgovori tihim glasom: -

O ti vražja djevojko, zaslužuješ li ti, da itko s tobom govori i

razgovara? -

Zbog cega to? - rekne ona.

A on rekne: -

To 'zbog cega' je, da ti svakoga dragoga dugackog dana

muciš svojega supruga. I on stalno zove u pomoc, tako da mi je od veceri do jutra oduzeo san, i on preklinje za pomoc i proklinje mene i tebe, tako da me je ucinio uznemirenim i da mi je mnogo naškodio. Da nema toga, ja bih vec ozdravio, i zato ti nisam mogao odgovarati. Tada ona uzvikne: -

Ja cu ga s tvojim dopuštenjem osloboditi od te zacaranosti,

koja na njemu pociva. A kralj odgovori: -

Oslobodi ga i pribavi nam malo mira! S rijecima: — Slušam i pokoravam se! — ona ustane i izaðe iz mauzoleja u palacu.

Ondje ona uzme neku zdjelu, napuni je vodom i izrekne nad njome izvjesne rijeci, tako da je zdjela uzavrela i prokljucala, kao što prokuha kotao iznad vatre. I time ona poškropi svojega muža, tim što je rekla: -

Posredstvom snage onoga, što sam promrmljala i izgovorila,

izaði, ako si takvim postao putem moje carolije i mojega umijeca, iz ovoga oblicja i vrati se u svoje prijašnje oblicje! I gledaj sada, mladic se strese, poskoci i obraduje se svojemu osloboðenju, i uzvikne: -

Svjedocim, da nema drugoga boga osim Allaha, i svjedocim,

da je Muhammed njegov poslanik - blagoslovio ga i pozdravio Allah! Zatim mu ona rekne: 94

Pripovijest okamenjenoga, princa -

Odlazi i nikada se ovamo ne vracaj! Inace cu te ubiti. To mu je zakricala u lice. Tako on pred njome ode. Ona se meðutim vrati u mauzolej, siðe dolje i rekne: -

O moj gospodaru, izaði ipak van k meni, da gledam tvoj

lijepi lik! Tada kralj rekne tihim rijecima: -

Sto si ti ucinila? Zar si me oslobodila grane i ne želiš me

osloboditi korijena? A ona upita: -

O moj ljubljeni, o moj crncicu! Sto je to korijen?

On pak rekne: -

Jao tebi, ti vražja djevojko! To su stanovnici ovoga grada i

cetiriju otoka! Svake noci, oko ponoci, podižu ribe svoje glave i preklinju za pomoc i proklinju mene i tebe. I to je razlog, zbog kojega je mojemu tijelu uskraceno ozdravljenje. Otiði i žurno ih stavi na slobodu. Zatim doði k meni. i uzmi me za ruku i uspravi me, jer se malo moje snage vec povratilo. Pa kada je poslušala te kraljeve rijeci — ona je njega još uvijek držala za roba — u radosti uzvikne: -

O moj gospodaru, od srca rado! U Allahovo ime! Zatim poskoci, te u punoj radosti odjuri i doðe k jezeru. Ondje ona uzme malo od njegove vode..."

95 Tada primijeti Sehrezad, da je pocelo jutro, i ona prekine pricu, koju je zapocela po Kraljevu dopuštenju.

Meðutim, kada je pocela

deveta noc

Šehrezad rekne: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, kada je mlada žena, carobnica, uzela nešto od vode iz jezera i nad time izgovorila rijeci, koje se ne mogu razumjeti, da su tada ribe poskocile i podigle gore svoje glave, te da su u tili cas postale ljudima. Jer carolija je s tih ljudi iz grada bila skinuta, i grad je bio ponovo nastanjen. Trgovci su prodavali i kupovali, svatko je išao za svojim pozivom, a cetiri su uzvisine postale ponovo kao i prije cetvorma otocima. Odmah potom doðe mlada žena, carobnica, ka kralju i rekne mu: - O moj gospodaru, pruži mi svoju divnu ruku i ustani! - Priði mi bliže — rekne kralj prepravljenim glasom. Pa kada je ona prišla, da je dotakne, tada kralj uzme u ruku svoj mac i probode je kroz grudi, tako da joj je šiljak bliješteci izašao kroz leða. Zatim on udari po njoj i raskoli njezino tijelo, tako da je ona u dvije polovice pala na pod. Potom izaðe i naðe nekoc zacaranog mladica, kako stoji i ceka na njega. On mu cestita na njegovu spasenju, a princ mu poljubi ruku i zahvali mu. Kada ga je kralj upitao: - Hoceš li ostati ovdje u svome gradu ili poci sa mnom u moj grad? — mladic rekne: -

O najveci kralju našega vremena, znaš li ti, kolika udaljenost

leži izmeðu tebe i tvojega grada? 97

Devetci noc —

Dva dana hoda - odgovori on.

Ali tada mladic uzvikne:

-

O kralju, ako spavaš, probudi se! Izmeðu tebe i tvojega

grada leži putovanje od jedne pune godine dana za jednoga cvrstog putnika, i ti ne bi stigao ovamo za dvaipol dana, da nije taj grad bio zacaran. Ja se meðutim, o kralju, ne želim nikada više rastajati od tebe, ni na jedan trenutak. Tada se kralj obraduje i rekne: -

Neka je hvala Allahu, koji mi je tebe podario! Ti ceš odsada

biti moj sin. Jer tijekom citavoga svojeg života ja nisam bio blagoslovljen potomstvom. Nato se usrdno pocnu grliti i radovati. Zatim krenu zajedno u palacu. Ondje kralj, koji je bio zacaran, zapovijedi velikašima svoje države, da se pripreme za putovanje, i da spreme zalihe hrane i sve potrebno. Oni se dadnu na opremanje deset dana dugo. Zatim on krene na put sa sultanom, cije je srce gorjelo od cežnje za svojim gradom, iz kojega je on još tako dugo morao izbivati. I oni poðu odatle s velikom pratnjom od pedeset mameluka24 i sa skupocjenim poklonima. Putovali su bez zaustavljanja dalje, dan i noc, jednu punu godinu dana, i Allah im je omogucio, da doðu nepovri-jeðeni do sultanova glavnoga grada. Tada oni pošalju glasnika i izvijeste vezira da je sultan stigao nepovrijeðen. Smjesta se vezir uputi s trupama njemu ususret. Oni su dakako vec bili izgubili nadu, da ce opet vidjeti kralja. Sada meðutim poljube trupe pred njim tlo i cestitaju mu na njegovu spasenju. Zatim on uðe i uzme mjesto na svome prijestolju. Vezir stupi pred njega, i kralj ga izvijesti o svemu, što se dogodilo onomu mladom knezu. Kada je vezir to sve cuo, cestitao je strancu na njegovu spasenju. Pa kada je dakle sve opet došlo u mirno stanje, sultan podijeli mnogima od svojih podanika darove i rekne veziru: —

Dovedi mi ribara, koji nam je onda bio donio ribe!

24 Mameluci (mamluci) su bijeli robovi. 98

Povijest nosaca i triju dama Vezir smjesta pošalje po ribara, koji je bio prvi uzrok osloboðenja grada i njihovih stanovnika. Pa kada je on došao, pokloni mu sultan pocasnu haljinu, i zapita ga o njegovu zdravlju, i ima li on djece. Ovaj ga obavijesti, da ima dvije kceri i jednoga sina. Tada kralj pošalje po njih, i uzme jednu od kceri za ženu, i drugu dadne mladomu knezu, a sina ucini svojim riznicarom. Zatim opunomoci vezira te ga pošalje kao sultana u grad mladoga princa, koji je ležao na Crnim Otocima, i pošalje s njime pedeset mameluka, koji su odande došli s njima, i dadne mu pocasne haljine za sve emire. Vezir mu poljubi ruke, stavi se u pokret, i uskoro otputuje onamo, dok su sultan i

mladi knez ostali doma. Ribar je meðutim postao najbogatijim covjekom svojega vremena, a njegove su kceri po-živjele kao supruge kraljeva, sve dok im nije došla smrt. A ipak to nije cudnovatije nego POVIJEST NOSACA I TRIJU DAMA. Bio jednom jedan nosac u gradu Baghdadu. Taj je bio neoženjen. Sada se dogodi - kada je on jednog dana besposleno stajao na ulici i oslonio se na svoju košaru - da je, gle, k njemu prišla neka dama, odjevena u ogrtac od muslina, svilenu odjecu, obuvena u cipele od brokata, sa zlatom izvezenim obrubom, i s tkanicom koja joj se slobodno spuštala dolje. Ona prozraci svoj zar25, a pod njim se pokažu dva crna oka, s prekrasnim trepavicama i ocnim kapcima, nježna pogleda i savršene ljepote. I ona se obrati nosacu i rekne ljupkim i biranim govorom: —

Uzmi svoju košaru i slijedi me!

Cim je nosac cuo te rijeci, on žurno uzme košaru na glavu i rekne u sebi samome: -

O dane srece! O dane Allahove milosti!

25 Veo. 99

Deveta noc I on je išao za njom, sve dok se ona nije zaustavila pred vratima neke kuce. Pokucala je na vrata, u ubrzo siðe k njoj stanoviti kršcanin. Ona mu dadne zlatnik i dobije od njega za to neku tam-nozelenu bocu. Nju ona stavi u košaru i rekne: -

Diži je i slijedi me!

Nosac meðutim rekne: -

To je, tako mi Allaha, blagoslovljen dan, dan sretan zbog

uspjeha! — i podigao je košaru na glavu i slijedio ju je, dok se nije zaustavila pred ducanom trgovca vocem, od kojega je kupila siri jske jabuke, osmanske gunje, breskve iz Omana, jasmin i lopoc iz Sirije, nježne male jesenje krastavce, limunove, sultanske narance, mirisne mrce, tamarinde, krizanteme, crvene vjetrenke, ljubice, narove cvjetove i bijele mirisne ruže.

Sve to ona stavi u nosacevu košaru i rekne: -

Nosi to! Tako je on to nosio i išao za njom, dok se ona nije zaustavila kod nekog mesara i rekla mu:

-

Odsijeci mi deset funti mesa! Mesar odsijece, i ona plati cijenu, zamota meso u bananin list, i stavi ga u košaru, tim što rekne:

-

Nosi to, o nosacu!

On podigne košaru i poðe za njom. Ona je išla dalje i stala kod trgovca živežnim namirnicama. Od njega je kupila ono, što pripada nocnom obroku, ocišcene klokocike, arapskih grožðica i badema. Zatim rekne nosacu: -

Nosi to i slijedi me!

Tako je on uzeo svoju košaru na glavu i slijedio ju je, dok se ona nije zaustavila kod slasticareva ducana. I ona kupi jedan pladanj, i natrpa na nj svakojake slastice iz ducana, pletenica, tor-tica pripremljenih s mošusom, kolaca od badema, medenjaka s limunom od kojekakve vrste, i marcipana i biskvita i pogacica. Ukratko, ona je uzela na pladanj od svih vrsta kolaca, i stavila ga u košaru. Tada joj nosac rekne: 100

Povijest nosaca i triju dama -

To si mi trebala dati na znanje. Tada bih ja doveo sa sobom

svoga tegleceg konja, na kojega bi ti mogla natovariti sve te dobre stvari. Ona se nasmiješi i lako ga udari svojom rukom po potiljku, tim što rekne: -

Požuri se hodati i nemoj puno pricati. Placa ti je sigurna, ako

tako ushtije Uzvišeni Allah! Zatim se ona zaustavi kod nekog trgovca mješovitom robom. I uzme od njega deset razlicitih voda, meðu njima ružinu vodu, vodu od narancinih cvjetova, vodu od lopoca i ivovine. I kupi takoðer dvije glave šecera, bocu ružine vode s mošusom, nekoliko komadica tamjana, alojeva drveta, ambre, mošusa i aleksandrijskih svijeca. I ona sve to stavi u košaru i rekne: -

Uzmi svoju košaru i slijedi me!

Tada on uzme košaru i poðe za njom, dok ona nije došla do stanovite lijepe kuce, pred kojom se nalazilo prostrano dvorište, do visoke zgrade s golemim stupovima. Njezina su vrata imala dva krila od ebanovine,

optocena plocama od crvena zlata. Dama stane pred vratima, podigne zar sa svoga lica, i lagano pokuca. Nosac je meðutim stajao iza nje i neprestano mislio na njezinu ljepotu i ljupkost. Vrata budu otvorena, i oba se krila naglo razmaknu, Tada nosac pogleda, tko ih je otvorio. I gle, to je bila neka dama pristala stasa, nešto oko pet stopa visoka, nabreklih sisa, lijepa i ljupka, savršene privlacnosti i ravnomjerne tjelesne graðe. Njezino je celo bilo bijelo poput cvijeta, njezini obrazi svijetlocrveni poput anemone, njezine oci kao one u divlje junice ili gazele, a njezine obrve kao mlaðak blagoslovljenog Ramadana26. Njezina su usta bila poput Salamunova pecata27, njezine usne koraljnocrvene a njezini zubici poput kakve biserne ogrlice ili poput latica krizan26 Ramadan, sveti mjesec muslimanskog posta, je deveti mjesec arapske lunarne godine. 27 Salamunov (Sulaimanov) pecat = pokosnica (Polygnatum), biljni rod iz porodice ljiljana (Liliaceae). 101

Deveta noc temina cvijeta. Njezin je vrat bio nalik onomu od antilope, njezine grudi mramornom bunaru, a njezine su sise bile kao dva nara. Njezin je trbuh bio mekan kao baršun, a udubina bi njezina pupka mogla primiti uncu orahova ulja. Ukratko, bila je ona nalik onoj, o kojoj kazuje pjesnik: Pogledaj je, cini da izblijede Sunce i Mjesec, Nju, peruniku u zracecoj cvjetnoj raskoši. Nikada tvoje oko nije vidjelo crno i bijelo tako lijepo u udruzi Poput njezine tamne kose prema tako cistom licu. Ružicasti su njezini obrazi; a njezina ljepota pripovijeda Vazda o njezinu imenu, makar joj takoðer nedostajalo bogatstvo. Nasmiješim se zbog njezinih bokova, kada se oni u hodu ljuljaju; O cudo, i placem zbog vitkoga stasa, koji se gotovo krši. I kada ju je nosac ugledao, njegov su razum i osjetila bili osvojeni, tako da mu je skoro pala košara s glave. Zatim on rekne u sebi samome: -

Nikada u svom životu ja nisam vidio blagoslovljeni)eg dana

od ovoga! A vratarica rekne domacici: —

Uði na vrata, i oslobodi jadnog nosaca njegova tereta! Tada

domacica uðe i vratarica ju je slijedila, i nosac takoðer. I išli su dalje, sve dok nisu došli do jedne lijepe, prostrane dvorane, koja je bila sagraðena cudesnom umješnošcu, sa svakojakim ukrasima, s arkadama, svodovima, estradama, nišama i ogradama, pred kojima su visjeli zastori. A u sredini se dvorane nalazio velik bazen pun vode, i u njemu se nalazio mali hangar za camce. U stražnjem se 102

Povijest nosaca i triju dama meðutim dijelu dvorane nalazila postelja od smrekovine, optocena draguljima, nad kojom se nalazio baldahin od crvena atlasa, koji je bio protkan biserima, tako velikim kao lješnjaci, i još vecima. U njoj se ukazala neka dama, iznimne ljepote, divnoga lica, ocaravajucih ociju i mudra izgleda, po liku tako lijepa kao Mjesec. A njezine su obrve bile savijene kao lukovi, njezin stas uspravan kao alif28, njezin je dah mirisao na ambru, a njezine su usne bile crvene poput karneola i slatke poput šecera. Sjaj je njezina lica posramlji-vao zracece Sunce. Ona je bila poput nebeskog planeta, ili poput neke pozlacene kupole, ili poput neke nevjeste u najprobranijem nakitu, ili neke plemenite djevojke od Arabije. Ovako je o njoj pjevao pjesnik: To je, kao da je njezin smiješak pokazao sniježno bijele redove bisera, Poput cvjetova krizantema, ili poput zrna tuce. Ona ima uvojke, koji padaju dolje poput crne noci. Ona, cija ljepota cini da problijedi jutarnje svjetlo. Tu ustane treca dama s postelje i priðe, lagano ljuljajuci u hodu svojim bokovima, sve dok nije došla u sredinu dvorane k svojim sestrama. I ona rekne: -

Sto tu stojite? Uzmite s glave jadnog nosaca teret!

Odmah mu sprijeda priðe domacica, i straga mu priðe vratari-ca, i treca dama objema pomogne, i dignu košaru s nosaceve glave, isprazne je i sve postave na svoje mjesto. I naposljetku dadnu nosacu dva zlatnika i reknu: —

Otiði svojim putem, o nosacu!

Ali on pogleda dame i njihovu veliku ljepotu i fine crte lica. Jer 28 Alif je prvo slovo arapske abecede, a ima oblik uspravne crte. 103

Devetci noc on nije vidio nikada ništa ljepše od njih - pa ipak se kod njih nije nalazio nijedan muškarac. A nadalje je pogledavao na vino, voce, cvijece i sve druge dobre stvari, koje su se kod njih nalazile. Tako je on dospio u najvece zaprepašcenje i oklijevao s odlaskom. Tada rekne jedna od dama: -

Sto je tebi? Zašto ne odlaziš? Držiš li ti možda zaradu odvec

malom? Nato se ona okrene k svojoj sestri i rekne: -

Daj mu još jedan dinar!

Ipak nosac odvrati: -

Tako mi Allaha, gospodarice, ja ne držim zaradu odvec

malom. Moja zasluga iznosi jedva dva dirhema. Ne, moje srce i moja duša misle samo na vas. Kako dolazi do toga, da ste vi tako same, a da nemate kod sebe nekog muškarca ili bilo koga, tko bi vam pravio društvo? Vi znate da minaret29 može stajati samo na cetiri noseca zida. Ali vama nedostaje crtvrti! Zadovoljstvo žena postaje savršenim tek zahvaljujuci muškarcima, onako kako to glasi u pjesmi: Zar ne vidiš, da je za užitak potrebno cetvero: Harfa, lutnja, citra i flauta! I cetiri ga mirisa moraju draga ti: Mrce, klincici, vjetrenke i ruže. Sve to postaje milim samo zahvaljujuci drugima cetvorma: Vinu i mladosti, ljubavi i zlatu. Vi ste tri, i potreban vam je netko cetvrti, koji mora biti razuman i pametan covjek, oštroumna duha i sposoban, da cuva tajne. 29 Toranj džamije. 104

Povijest nosaca i triju dama

Kada su one cule njegove rijeci, obradovale su im se, i one mu se nasmiju i reknu: —

I tko je to za nas? Mi smo djevojke, i bojimo se, da ikomu

povjerimo našu tajnu, tko je nece cuvati, jer mi smo procitale u stanovitoj prici, što je rekao pjesnik Ibn eth-Thumam: Cuvaj revno svoju tajnu! Nikoga o njoj ne izvješcujl Jer tko odaje svoju tajnu, istoga je casa gubi. A ako tvoje vlastite grudi ne mogu skrivati tvoju tajnu, Kako nju mogu skrivati grudi onoga, komu si je priopcio. A takoðer je izvrsno rekao Abu Nuvas30: Tko ljudima pripovijeda svoju tajnu, Zaslužuje, da mu se na celo utisne goruci pecat. Kada je meðutim nosac cuo njihove rijeci, on odvrati: —

Tako vam vašega života! Ja sam razuman i pouzdan covjek.

Ja sam procitao knjige i proucio kronike. Ja pokazujem ono lijepo a skrivam ono ružno, kako to glasi u pjesnikovim rijecima. I on izgovori stihove: Tajnu cuva samo pouzdan covjek. I tajna je kod najboljeg covjeka zapecacena. Kod mene se tajna nalazi u zakljucanoj kuci. Kljucevi su za nju izgubljeni, a vrata su zasunuta. 30 Jedan od najpoznatijih arapskih pjesnika, ubijen oko 810. godine.

105

Deveta noc Kad su dame cule te stihove, i ono što im on priopcuje, one reknu: -

Ti znaš, mi smo za ovu graðevinu potrošile veliku svotu

novca. Imaš li ti što za nas kao odštetu? Jer mi ti necemo dopusti ti, da ti kod nas sjediš kao naš drug za stolom i da gledaš u naša dražesna, lijepa lica, a da nam ne platiš stanovitu svotu novca. Zar ne poznaješ izreku: 'Ljubav bez ijednog novcica ne vrijedi ni jednog novcica'? A vratarica priklopi: -

Ako što donosiš, moj prijatelju, onda si ti nešto. Ako ne

donosiš ništa, odlazi s ništa! Tada meðutim domacica rekne: -

Sestre, ipak ga se okanite. Jer, tako mi Allaha, on nas danas

nije ostavio u neprilici, a da je bio drugaciji, ne bi s nama imao str pljenja. Kakve god ga se uopce obveze ticale, ja ih uzimam na sebe. Tada se nosac razveseli, poljubi pod pred njome, zahvali joj i rekne: - Tako mi Allaha, danas sam svoj prvi novac primio od tebe. Tada one reknu: - Sjedni i budi nam dobrodošao! A dama s prijestolja rekne: -

Tako mi Allaha, mi te možemo samo pod jednim uvjetom

pustiti da kod nas sjediš, a taj je, da ne postavljaš nikakva pitanja o stvarima, koje te se ništa ne ticu. Pa ako se ipak umiješaš, dobit ceš batina. Tada nosac uzvikne: -

Sporazuman, o moja gospodarice, s najvecom radošcu.

Pogledajte, više uopce nemam jezika! Zatim ustane domacica, podvrne svoju haljinu, poslaže boce u redove, procijedi vino i stavi zelen oko vrca i sve pripremi, što su 106

Povijest nosaca i triju dama trebali. Potom stavi pred njih vino i sjedne na pod, ona sa sestrama. Takoðer nosac sjedne k njima, ali je on mislio da je u snu. Sada domacica uzme bocicu s vinom i napuni prvi pehar i ispije ga, i isto tako drugi i treci. Zatim ga ponovo napuni i pruži nosacu s rijecima: Pij za blagodat, za radost, za zdravlje! Ovo pice cini, da bolest odžuri. I on uzme pehar u ruku uz dubok naklon i bez pripreme izrekne stihove: Pehar se pije samo s pouzdanim prijateljem, Zajedno s covjekom plemenita podrijetla i stare loze, Vino je kao vjetar: ako puše preko mirisa, On miriši; ipak on zaudara kada prelazi preko lešine. I on k tomu dometne: Nemoj piti vino nikada drugacije nego iz Ijepotanovih ruku, Koji tebi govori finim govorom, i koji mu je nalik. Pošto je izgovorio taj stih, poljubi im ruke, i ispije, i postane pijan, i teturajuci nastavi izgovarati stihove: Sve je stvari, u kojima je krv, zabranjeno Piti, izuzevši jedino krv vinove loze. 107

Devetci noc Napoji me, ja cu za tvoje oci, gazelo, Svoj imetak, svoja dobra, sebe samoga dati kao otkupninu. Tada domacica napuni pehar i dadne ga vratarici, koja joj ga uzme iz ruke, zahvali i ispije. Zatim ona natoci ponovo i pruži dami s prijestolja, i opet natoci pehar i pruži ga nosacu. Ovaj pred njome poljubi pod, zahvali i ispije i izgovori stihove: Donesi ga, tako tiAllaha, donesi — iz punih pehara Daj mi pehar da pijem — to je izvor života. Sada stupi nosac pred gospodaricu kuce i rekne: —

O gospodarice, ja sam tvoj rob, tvoj mameluk31, tvoj sluga.

I on pocne: Pred vratima stoji jedan od tvojih robova i slavi Vazda, što mu je tvoja milost u darovima poklonila. Smije li on, o gospodarice darova, uci i gledati

Tvoju ljepotu? Jer ja i ljubav, mi se nikada ne rastajemo. Ona meðutim rekne: —

Ucini sebi dobrostivo, pij za dobrobit, i krepkost neka tece

u žilama zdravlja! Tada on uzme pehar, poljubi joj ruku i izrekne u pjevnome tonskom padu ove stihove: 31 Mameluk (mamluk) je bijeli rob, kasnije pripadnik garde egipatskog sultana, u prenesenu znacenju pokoran sluga. 108

Povijest nosaca i triju dama Dadnem joj preslik obraza, vino, tako bistro, Staro, cije je svjetlo bilo poput vatrenih plamenova. Ona ga dotakne usnama, i zatim smiješeci se rekne: 'Kako ti nudiš covjeku da pije ljudske obraze?' Ja reknem: 'Ipak ispij! To su moje suze, krv mojega srca takoðer, Od toga su postale crvenima; smiješao ih je u peharu moj dah.' A ona odvrati ovim stihom32: Ako si ti zbog mene isplakao krv, Tada mi donesi i napoji me, od srca rado, o prijatelju! Tada dama uzme pehar i ispije ga u zdravlje svojih sestara. Tako nisu prestajale piti s nosacem u svojoj sredini. Pritom su plesale i smijale se i pjevale pjesme, stihove i strofe. Nosac se meðutim pocne s njima šaliti. Ljubio ih je, grickao, milovao, štipkao, opipavao, i zbijao svakakve šale. I jedna bi mu je gurnula slasticu u usta, a druga bi ga pomilovala. I ova bi ga pljusnula po obrazu, a ona bi mu dobacila cvijet. I obuzimala ga je meðu njima najviša slast, kao da sjedi u raju meðu crnookim djevojkama33. To su oni cinili tako dalje, dok im se vino nije popelo u glavu i omami-lo im osjetila. A kada je njima ovladala opijenost, ustala je vratarica, i svlacila svoje haljine, sve dok nije ostala posve gola. I pustila je da joj kosa padne oko tijela poput neke zavjese, i bacila se u bazen, i igrala se 32

Stih se u 1001 noci redovno sastoji od dva polustiha.

33

Posrijedi su rajske djevice - džennetske huri (hurije).

109

Deveta noc u vodi, ronila poput neke patke i istraživala, uzimala u usta vodu i prskala po nosacu. Zatim si opere svoje udove i ono meðu bedrima. Tada iskoci iz vode i baci se nosacu u krilo i rekne: -

O moj gospodaru, kako se zove ovo? — pri cemu je uprla

prstom u svoju picku. On odgovori: - Tvoja picka. Ali ona uzvikne: - Kako? Zar te nije sram? - i pograbi ga za vrat i udari ga. Zatim on rekne: - Tvoja pizda. I ona ga udari još jedanput i povice: - Fuj, fuj, kako ružno! Zar se ti još ne sramiš? On meðutim rekne: - Tvoja pica34. A ona povice: -

Kako? Zar se ne stidiš iz osjecaja poštovanja? - i ona ga

odgurne rukom, i udari. Tada nosac uzvikne: 34 Hrvatski jezik spada u indogermanske jezike, koji su u poreðenju sa semi-tskim jezicima preapstraktni, da bi imali za spolne organe dovoljan broj jednostavnih vulgarnih sinonima. Tako za naše "picka" i "pizda" arapski pjesnik ovdje s lakocom nabraja - "rahim", "nudul", "fardž", "kuss", "zunbur", a za naše "kurac" "chazflk", "air", "zubb", dok je prevoditelj, u nedostatku boljih rješenja, morao pribjeci i rijecima od milja kao što su "pica", "piša", "pimpek" i "pišek". U rijeci se kurac (= pjetlic) prvotno deminutivno znacenje ipak izgubilo. No, ako dodamo da je picka ono cime se piški, a pizda ono na cemu se sjedi (od indogermanskog korijena pezd-), onda vidimo da ništa zapravo nije vulgarno vec samo po sebi, nego tek u kontekstu. 110

Povijest nosaca i triju dama -

Tvoja popišura.

Ali ga sada napadne najstarija dama s udarcima i uzvikne: -

To ne smiješ tako kazati!

Ali ma koje god da bi on ime uopce imenovao, one su ga tukle sve više, sve dok mu od svih tih batina nije otekao vrat. I tako su ga one ucinile predmetom meðusobnog smijanja. On meðutim naposljetku upita: - Pa kako se to kod vas zove? A dama odvrati: - Rutava metvica smionoga! Tada nosac uzvikne: -

Neka je hvala Allahu za spasenje. Dobro, o rutava metvice

smionoga! Tada oni puste da kruže pehari i caše, i ustane druga dama, odloži svoje haljine, baci se u bazen, i ucini onako, kako je ucinila prva. I ona izaðe iz vode i baci se nosacu u krilo, pokaže na svoje spolovilo i upita: - O svjetlosti mojih ociju, kako se ovo zove: On odvrati: - Tvoja pizda. A ona odgovori: -

Nije li to ružno od tebe? - i tako ga je udarala, da je dvo

rana odjekivala od udaraca. Pri tome je uzvikivala: - Fuj, fuj, zar se ti zbilja ne stidiš? On nato: - Rutava metvica smionoga. A padale su batine i udarci po njegovu potiljku, dok je on uzvikivao: 111

Deveta noc - Tvoja picka! Tvoja pica! Tvoja pizda! Tvoja piša! A djevojke su uvijek odgovarale: - Ne, ne! Tako on ponovi: - Rutava metvica smionoga. I sve su se tri smijale, sve dok nisu pale na leða, i udarale su ga i govorile:

- Ne, tako se to ne zove. On meðutim povice: - O moje sestre, kako se to onda zove? A one odvrate: - Otvoreni sezam!

">

Nato domacica ponovo obuce svoje haljine, i oni pocnu ponovo piti. Ali je nosac neprekidno stenjao zbog svojeg potiljka i svojih ramena. I ponovo je neko vrijeme kod njih kružio pehar. Ali potom ustane najstarija i najljepša od dama i svuce sa sebe svoju odjecu. A nosac obuhvati rukom svoj potiljak, te ga protrlja i rekne: -

Neka se mojemu potiljku i mojim ramenima smiluje Allah!

Kada je potom dama bila razodjevena, baci se ona u bazen, zaroni u vodu, poigra se i opere. Nosac je promatrao njezino golo tijelo. Ono je bilo poput Mlaðaka, a lice joj je slicilo Uštapu, ili uzlazecemu jutarnjem rumenilu. I on je promatrao njezin stas i njezine sise i te okrugle guzove, koji su podrhtavali. Jer ona je bila gola, onako kako ju je stvorio Gospod. I on povice: -

Ah! Ah! - i izgovori u stihovima:

Ako ja tvoje tijelo usporeðujem sa zelenom granom, Sam sebe opterecujem grijehom i teškom krivicom. 112

Povijest nosaca- i triju dama Grana je najljepša, kada je nalazimo u haljini, Ali si ti najljepša, kada te gledamo golu. Kada je dakle dama cula te stihove, popne se van iz bazena, pristupi mu, i sjedne mu u krilo, i pokaže mu svoju stvar i rekne: - O moj gospodarcicu, što je to? - On odgovori: - Rutava metvica smionoga. Tada ona uzvikne: - Ma daj! On nato: - Otvoreni sezam. Ali ona: - One! Zatim on rekne: - Tvoja picka! Sada ga je ona grdila: - Fuj, fuj! Zar se ne stidiš? - i tukla ga je po potiljku.

I ma koje da je uopce ime on kazivao, ona ga je udarala i uzvikivala: - Ne, ne! - sve dok on naposljetku nije rekao: - Sestre, kako se to onda zove? A ona odvrati: - Abu Mansurovo konacište!. Nato nosac uzvikne: -

Neka je hvaljen Allah za sigurno spasenje! Ha, Abu

Mansurovo konacište! 113

Devetci noc I dama ode i obuce svoje haljine. Sada se oni vrate svojem poslovanju i meðu njima je neko vrijeme kružio pehar. Ali naposljetku ustane nosac, svuce svoje haljine, skoci u bazen, i one su gledale kako on u vodi pliva. I on si opere bradati podbradak i ispod pazuha, kao što su se i one oprale. Potom se popne van i baci se u krilo prve dame, osloni ruke na vrataricino krilo i stavi svoje noge i bedra u gospodaricino krilo. Zatim pokaže na svoj kurac i rekne: -

O moje gospodarice, kako se ovo zove? Sve su se smijale njegovim rijecima, sve dok nisu pale na leða, i jedna rekne:

- Tvoj kurac! Ali on odvrati: - Ne! - i svaku pojedinu za kaznu ugrize. Zatim one reknu: - Tvoj pimpek! Ali on uzvikne: - Ne! - ijednu za drugom zagrli..." 114 Tada primjeti Sehrezad, daje pocelo jutro, i ona prekine pricu, koju je zapocela po Kraljevu dopuštenju.

Ali kada je pocela

^®.&&&&&&&&&ft&&fi&ftft&&&ft&&ftfi&&®$~^ \ deseta noc ' ^$ W !?W W ?W? ?? W W?? W W WS#^"

njezina sestra Dinazad rekne: "Ispricaj nam svoju pricu do kraja." I Sehrezad odgovori: "S najvecom radošcu. Došlo mi je do ušiju, o sretni Kralju, da su dame neprestano nosacu govorile: —

Tvoj kurac! tvoj pimpek! Tvoj pišek!

I on ih je pritom ljubio i grizao i grlio, sve dok se nije na njima zadovoljilo njegovo srce, i oni su se svi jedno s drugim smijali. Naposljetku one reknu: -

O naš brate, kako se to onda zove?

A on zapita: —

Zar vi ne znate, kako se to zove?

A one reknu: -Ne! On odgovori: -

To je mulac, koji prodire kroza sve, kojemu kao ispaša nami

guje rutava metvica smionoga, koji kao hranu proždire otvoreni sezam i nocuje u Abu Mansurovu konacištu. 115

Desetu noc Tada su se one smijale, sve dok nisu pale na leða. I oni se vrate gozbi i nisu prestajali, sve dok se nije nad njima spustila noc.

Sada one reknu nosacu: —

Bog ti pomogao, prijateljcicu, podigni se i obuj svoje san

dale. Otiði i pokaži nam širinu svojih ramena! Ipak on rekne: — Tako mi Allaha, ja bih se mogao lakše rastati od svoje duše nego od vas. Hajdete, pustite da nadovežemo noc na dan, a sutra ce svatko od nas otici svojim vlastitim putem! — Tako vam moga života — rekne domacica — pustite ga neka ostane kod nas, da mu se možemo smijati: tko ce tako dugo ostati na životu, dok ponovo ne sretnemo njemu slicnoga? Zbilja, on je veseo i šaljiv drug u društvu. Na to one reknu: —

Ti smiješ ostati s nama kroz noc samo pod uvjetom, da se

podvrgavaš našim zapovjedima i da, što god uopce vidio, o tome niti ne pitaš, niti istražuješ razloge. — Dobro - odgovori on. I one zapovijede: — Otiði i procitaj natpis na vratima. Tada on ode do vrata i naðe ondje u zlatu ispisane rijeci: 'Tko bude govorio o onome, što ga se ništa ne tice, cut ce ono, što mu nece biti ugodno!' I nosac rekne: —

Vi trebate biti svjedokom, da ja necu govoriti o onome, što

me se ništa ne tice. Sada ustane domacica i stavi pred njih jelo, i oni su jeli. Zatim su one zapalile svijece i svjetiljke i stavile na svijece ambre i aloje-va drveta. I pošto su onu dvoranu zamijenile drugom i donijele svježega voca i pica, svi zajedno posjedaju da piju i da vode ljubavne razgovore. I nisu prestajali piti i naklapati i hrskati suho voce i smijati se i šaliti, pun sat vremena. Ali tada, gle, odjekne 116

Povijest nosaca i triju dama neko kucanje na vrata. Ipak to nije ni na koji nacin poremetilo njihovo dobro raspoloženje. Samo jedna ustane i ode k vratima. Ubrzo se vrati i rekne: - Zaista, naše zadovoljstvo ove noci mora postati savršenim.

- Sto je dakle posrijedi? - zapitaju je. A ona odvrati: -

Na vratima stoje tri perzijska redovnika-prosjaka, cija su

brada i kosa i obrve obrijani, i sva su trojica slijepi na lijevo oko, a to je zaista neki neobican slucaj. Oni su upravo sada došli s puta i na sebi nose vidljive tragove putovanja. Oni su tek netom dospjeli u Baghdad, a to je njihova prva posjeta u našem gradu. I da su kucali na naša vrata, dogodilo se samo zato, jer nisu našli nijedno mjesto za nocenje. Oni su cak rekli: 'Možda ce nam vlasnik ove kuce dati kljuceve od svoje staje, ili neku kolibu, u kojoj bismo mogli provesti noc', jer vecer ih je iznenadila, a buduci da su stran ci, nisu znali nikoga, kod koga bi našli krov nad glavom, i, o moje sestre, svaki od njih ima na svoj nacin komican izgled. I ona nije prestajala moliti, sve dok joj one nisu rekle: -

Pusti ih neka uðu i izloži im uvjet, da ne govore o onome, što

ih se ništa ne tice, da ne bi culi ono, što im nece biti ugodno! Tada se ona obraduje, ode i ubrzo se vrati s tri jednooka, cije su brade i brkovi bili obrijani. Oni izgovore pozdrav muslimana, iskažu svoje strahopoštovanje i odstupe. Ali dame ustanu i izreknu im dobrodošlicu i zažele im srecu za sigurno prispijece i pozovu ih da sjednu. Tek sada ugledaju redovnici pred sobom lijepo mjesto, ureðenu dvoranu, ukrašenu cvijecem. Ugledaju zapaljene svijece, kadionicu koja se dimila i poslastice, voce, vino i tri djevicanske dame, i kao u jedan glas uzviknu: -

Tako vam Allaha, ovdje je lijepo!

Tada se okrenu prema nosacu i uvide, da se on nalazi u zadovoljnom raspoloženju, ali da je ošamucen i pijan. I oni pomisle da je on jedan od njihovih, i uzviknu: 117

Deseta, noc —

To ne neki redovnik—prosjak poput nas! Neki Arabljanin, ili

neki stranac. Cim je meðutim nosac cuo te rijeci, pogleda ih širom razro-gacenih ociju i rekne im: — Tiho sjedite i ne upuštajte se ni u kakvo znatiželjno brbljanje! Niste li procitali, što stoji napisano iznad vrata? Toga nigdje nema, da prosjaci kao vi, koji dolaze k nama, povrh toga još i svoje jezike huškaju protiv nas. — Mi te molimo za oproštenje, o fakiru - odvrate oni. - Naša glava leži u tvojim rukama. Dame se meðutim nasmiju i uspostave mir izmeðu redovnika--prosjaka i nosaca, i stave pred prosjake jelo. I ovi su jeli. I tako su zajedno sjedili, a vratarica im je davala piti. Kako je sada meðu njima kružio pehar, rekne nosac prosjacima: —

A vi, moja braco, nemate li vi nikakvu pripovijest ili

dogodovštinu, da nam je možete ispricati? Buduci da im se vino vec popelo u glavu, oni zatraže glazbala. I vratarica im donese tamburin, lutnju i perzijsku harfu. I svaki od prosjaka uzme jedan od instrumenata i ugodi ga, jedan tamburin, drugi lutnju a treci harfu. Hvatali su za žice i pjevali, a dame su ih snažnim glasom pratile, tako da je kod njih sve glasno odjekivalo. I dok su oni tjerali svoju zabavu, gle, ponovo je netko pokucao na vratima, a vratarica otiðe, da pogleda o cemu se radi. Sada, o Kralju" tako je govorila Sehrezad "povod je toga kucanja bio ovaj: Kalif Harun er-Raschid35 je izašao iz svoje palace, da razgleda i cuje što ima novoga. S njime su bili Dža'far, njegov vezir, i Masrur, nositelj maca njegove osvete. Ali se on sam obicavao kod takvih prilika preoblaciti u trgovca. Kada je on dakle u toj noci sišao i prolazio kroz grad, put ga navede takoðer do one kuce, iz koje su culi glazbu i pjevanje. Tada kalif rekne Dža'faru: —

Želim, da mi uðemo u ovu kucu i slušamo te pjesme, i da

vidimo, tko ih pjeva. 35 Baghdadski kalif iz obitelji Abasida (764-809. godine). 118

Povijest nosaca i triju dama Dža'far odgovori: - O gospodaru pravovjernih, to su ljudi koje je vec obuzelo pijanstvo, i ja se bojim da nam se od njih ne dogodi kakvo zlo. - Ja hocu bezuvjetno uci unutra — priklopi kalif — i želim, da ti naðeš neki izgovor, kako bismo mogli unutra uci.

Dža'far odgovori: -

Slušam i pokoravam se!

Potom on priðe i pokuca na vrata. Tada izaðe vratarica i otvori. Dža'far meðutim pristupi, poljubi tlo pred njome i rekne: -

O moja gospodarice, mi smo trgovci iz Tiberijade, a stigli

smo u Baghdad prije deset dana, i dok smo stanovali u trgovackom chanu36, prodali smo našu robu. Pozvao nas je pak stanoviti trgo vac veceras na gozbu. Došli smo u njegovu kucu, on je iznio pred nas jelo, i mi smo jeli. Potom smo još neko vrijeme zajedno s njime sjedili i pili, dok se nismo rastali. Tako smo mi izašli u noc, a jer smo stranci, izgubili smo put prema chanu, u kome stanujemo. Možda cete vi biti tako ljubazni, da nas ovu noc primite k sebi, kako bismo imali krov nad glavom. Nebo ce vam se za to odužiti! Tada ih vratarica pogleda, i primijeti da su obuceni kao trgovci, i da imaju uljudno držanje. Ona se vrati k svojim sestrama i isprica im Dža'farovu pripovijest. One tada osjete sucut prema strancima i reknu joj: -

Pusti ih, neka uðu!

Ona im ponovo otvori vrata, a ovi upitaju: - Smijemo li s tvojim dopuštenjem uci? - Uðite! - odvrati ona. I kalif uðe s Dða'farom i Masrurom. Kada su ih djevojke ugledale, ustale su, ponudile im da sjednu i poslužile ih, tim što su rekle: 36 Karavanseraj, istocnjacko svratiste, koje odgovara suvremenom motelu - motor-hotelu. 119

Desetci noc - Srdacna dobrodošlica gostima, ali samo pod jednim uvjetom. - Koji je taj? - upitaju oni, a one odgovore:

- Ne govorite o onome što vas se ništa ne tice! Inace cete cuti ono, što vam nece biti ugodno! - Dobro — reknu oni. Zatim sjednu uza zajednicko pice. Tada kalif ugleda tri redovnika-prosjaka, pa kada je primijetio da su oni svi slijepi na lijevo oko, on se nad time zaprepasti. Zatim pogleda djevojke, kako su one lijepe i ljupke, i obuzme ga zbunjenost i cuðenje. A ove nastave pijancevati i zabavljati se, i reknu kalifu: -

Pij!

On meðutim odgovori: -

Odlucio sam ici na haððiluk37.

Tada ustane vratarica i rasprostre pred njim stolnjak, protkan srebrom, te stavi na njega zdjelu od porculana, u koji nalije vrbova soka, i stavi u njega grudicu snijega i kockicu šecera. A kalif joj zahvali i samomu sebi rekne: -

Tako mi Allaha, ja cu joj dobro djelo, koje je ucinila, sutra

uzvratiti. Ostali su meðutim ponovo poceli sa svojim pijenjem u krug. A kada je vino nad njima zadobilo vlast, gospodarica ustane, nakloni se pred njima, uzme za ruku domacicu i rekne: - Ustani, moja sestro, mi moramo izvršiti svoju dužnost. A obje sestre odgovore: - Dakako! Smjesta vratarica otkrije stol, baci komadic za obnovu kadiva i raspremi sredinu dvorane. Potom poðe i redovnike-prosjake 37 Hodocašce u Mekku. Posve je razumljivo, da gospodar pravovjernih ne pije, jer to vjera brani. 120

Povijest nosaca i triju dama odvede na estradu na jednoj strani hale, a kalifa i Dža'fara i Masrura odvede do estrade na drugoj strani, pa pozove nosaca i rekne: -

Kako je mala tvoja privrženost! Ti ipak nisi nikakav stranac!

Ti pripadaš kuci. Tada se on digne, opaše se i upita: - Sto zapovijedaš? A ona odgovori:

- Ostani stajati na svome mjestu! Zatim ustane domacica i stavi u'sredinu dvorane malu stolicu, otvori jednu odaju i dovikne nosacu: -

Doði, pomozi mi! Tada on ugleda dvije crne kuje s lancima oko vrata. A ona mu rekne:

-

Pridrži ih!

I nosac ih pridrži i odvede ih posred dvorane. Tada ustane gospodarica kuce, i zasuce si rukave do iznad laktova, pograbi bic i rekne nosacu: -

Dovedi ovamo jednu od kuja!

I on je dovede, tim što ju je vukao na lancu. Ali je kuja plakala i tresla glavom prema dami. Tada je dama pocne udarati po glavi, i unatoc tomu što je kuja zavijala, ona nije prestajala udarati, sve dok joj nije otkazala ruka. Zatim odbaci iz ruke bic, pritisne kuju na svoje grudi, otirala joj je vlastitom rukom suze i ljubila joj glavu. Zatim rekne nosacu: -

Odvedi je i dovedi drugu!

Pa kada ju je on doveo, ona s njome ucini kao s prvom. Kad je kalif to vidio, ganulo mu se srce, i u grudima mu je postalo tjesko-bno, i pun je nestrpljenja želio saznati, kakva je okolnost zapravo posrijedi s tim kujama. I on dobaci Dža'faru jedan pogled, ali ovaj se okrene i rekne znakom: 121

Desetci noc -

Šuti!

Zatim se dama okrene vratarici i rekne joj: - Ustaj, ucini takoðer ti svoju dužnost! - a ona odgovori: - Dakako! Sada sjedne dama na postelju od smrekovine, koja je bila optocena zlatnima i srebrnim plocicama, i rekne vratarici i domacici: -

Donesite vaše stvari!

Tada vratarica sjedne kraj nje na malu klupicu. Ali domacica stupi u stanovitu odaju i iznese iz nje navlaku od atlasa, sa zelenim vrpcama i dva mala zlatna sunca. I ona stupi pred gospodaricu kuce, odmota navlaku i iz nje

izvadi lutnju. Ugodi žice i zategne vijke za ugaðanje. I kada je bila dobro ugoðena, ona uz nju otpjeva ove stihove: Ti si moja želja, ti si moj cilj. 0

ti moj najmiliji, ako te gledam,

To je vjecno blaženstvo, Ipak daleko od tebe je za mene pakao. Zahvaljujuci tebi dolazi do moje mahnitosti i zahvaljujuci tebi Do moje duboke boli za dugo vremena. 1

kakav na meni pociva prijekor,

Ako sam tebi posvetila svoju ljubav? Razderan je bio moj zar, Kada sam tebi poklonila svoju ljubav: 122

Povijest nosaca i triju dama, Da, vazda razdire ljubav Cast i gomila sramotu na nju. Obukla sam odjecu bolesti: Jasno se to pokazalo, kako sam pogriješila. Tako je onda u mojoj cežnji Moje srce tebe sebi izabralo. Niz obraze su mi tekle suze. Tada je moja tajna postala ocitom i jasnom. Tako je moja nutrina postala objavljenom Posredstvom mojih suza, koje su bile proljevene. Izlijeci moju tešku patnju: Jer ti si bolest i lijek. Ali ciji se lijek nalazi kod tebe, Taj ipak nece biti slobodan od patnji. Svjetlost tvojih ociju je meni mucenje. Moja smrt dolazi posredstvom maca moje ljubavi.

Koliki su mnogi posredstvom maca ljubavi Umrli, oni nekoc visokopoštovani! Ja ne odustajem od svoje cežnje, Niti se utjecem rastrojenosti. Ljubav me lijeci, moj je zakon, Moj tajni i javni nakit. 123

Desetci noc O blaženo je oko, koje dugo Tebe gleda i uživa u tvom izgledu. I, ah, to je moje srce, Koje se ipak rastace u tjeskobi i nevolji. Kada je vratarica ovu pjesmu cula, ona uzvikne: -

Ah! Ah! Ah!

Zatim ona razdere svoju haljinu i padne onesviješcena na pod. I kalif na njoj ugleda rane od udaraca bicem i modrice, i on dospije u krajnje zaprepašcenje. Tada ustane domacica, i poškropi je vodom, i donese joj lijepu haljinu, i obuce joj je. Kada su meðutim gosti sve to vidjeli, bili su smeteni u duši. Jer nisu slutili, kako se to zbiva, i u kakvoj se to suvislosti nalazi. Tada kalif rekne Dža'faru: -

Zar ti ne vidiš djevojku s ranama na tijelu? Ja necu nikako

moci naci mira, dokle god ne saznam istinu o povijesti te djevojke i povijesti dvjeju crnih kuja. Ali Dža'far odgovori: -

O naš gospodaru, one su nam to postavile kao uvjet, da ne

smijemo pitati o onome, što nas se ništa ne tice. Da cemo inace cuti ono, što nam nece biti ugodno. Tada rekne vratarica: -

Tako ti Allaha, moja sestro, ispuni na meni svoju dužnost i

doði k meni! Nato domacica rekne: -

S najvecom radošcu — i ona uzme lutnju i osloni je o svoje

grudi. Prebirala je vrhovima prstiju po žicama i pjevala: Ako se tužimo zbog rastanka, što trebamo reci? Ili ako nas muci cežnja, kamo da se otputimo? 124

Povijest nosaca i triju dama Ili ako šaljemo glasnika kao tumaca za nas, Ne donose tumaci zaljubljenikove tužbe. Ili ako sam strpljiva, zaljubljenik išcezava Poslije gubitka ljubljenoga cak brzo. Njemu ništa ne cvate osim patnji i bolova I suza, koje mu teku na obraze. 0

taj koji je sada daleko pogledu mojega oka

1

koji mi ipak vazda boravi u srcu, —

Hoce li te se vidjeti? Spominješ li se saveza? Ah, on traje kao voda, koja brzo odžuri. Ili si ti zaboravio robinju ljubavi, cije su sve suze i uzdasi bili za tebe? Ako me ljubav s tobom ujedini, Dugo cu na tebi koriti tvoju krutost. Kada je vratarica poslušala tu drugu pjesmu, glasno povice i -ekne: —

Tako mi Allaha, kako lijepo!

I ona segne rukama za svojim haljinama i razdere ih kao prvi put. Zatim onesviješcena padne na pod. Domacica joj meðutim opet obuce novu haljinu, nakon što ju je poškropila vodom. Tada >e ona oporavi i uspravi se. Potom rekne svojoj sestri, domacici: -

Nastavi dalje, i ispuni svoju dužnost prema meni. Jer sada

preostaje samo još ta jedna pjesma. I iznova uzme domacica u ruku lutnju i pocne pjevati ove stihove: 125

Deseta noe Kako još dugo treba trajati ta okrutnost i grozota?

Zar ti nisu. dostatne suze, od kojih je preplavljeno moje oko? Kako dugo ti želiš meni marljivo odugovlaciti rastavljenost? Ako je tvoja namjera bila ona mojeg zavidnika, onda je ona ispunjena. Kada bi za zaljubljenika bio pravedan grozan udes, On ne bi morao bdjeti, bolestan od ljubavi prema njoj. Imaj sucuti prema meni! Okrutnost ce me satrti, 0

moj gospodaru, došlo je vrijeme za sažaljenje prema meni.

Komu moram objaviti svoju ljubav, o ti koji me ubijaš, Ti koji ne obracaš pažnju na tužbe, ako vjernost tako prohuji? Umnaža se moja ljubav prema tebi s mojim suzama, 1

dugackim mi postaje vrijeme krutosti, dok prolazi.

0

muslimani, ispunite osvetu robinje ljubavi,

Nesane, kojoj je razoreno obitavalište njezina strpljenja! Je li to dopušteno prema ljubavnom pravu, o ti moja cežnjo, Da sam ja daleko, i da jedna druga doživljava naklonost? 1

kakvu bih radost mogla ja kod njega uživati?

Kako se on ipak trudi, on, koji poštuje rasipništvo! 126

Povijest nosaca i triju dama Kada je meðutim vratarica poslušala ovu trecu pjesmu, glasno je kriknula. I ona posegne rukom za haljinama i razdere ih sve do skuta. I po treci put padne onesviješcena na pod, i opet je pokazala ožiljke od bica. Tada redovnici-prosjaci reknu jedan drugomu: -

Kamo srece daje nebo htjelo, da nikada nismo stupili u ovu

kucu i da smo radije prenocili na gomili ruševina! Jer zaista, naš je boravak pomucen stvarima, koje razdiru srce. A kalif se okrene k njima i upita: -

Zbog cega? - a oni odvrate:

- Naša je nutrina uznemirena zbog ovih stvari. Kada je zatim kalif upitao: - Zar vi onda niste iz ove kuce? - oni odgovore: -

Ne. Mi takoðer nismo nikada vidjeli ovo mjesto prije ovoga

casa. Tada se kalif zaprepasti i zapita: -

Je li taj covjek, koji ondje kod vas sjedi, možda poznaje

tajnu? Sada on kimne prema nosacu, i oni ga upitaju o tim stvarima. Taj odgovori: - Tako mi Allaha Svemogucega, mi smo svi u ljubavi jednaki! Ja sam odrastao u Baghdadu. Ali nikada u svom životu nisam stupio u ovu kucu do današnjeg dana. A kako sam ja dospio k njima, to je neobicna pripovijest. - Tako ti Allaha - priklope oni - mi smo te smatrali za jednoga od njih. A sada vidimo, ti si kao mi. Zatim kalif rekne: -

Mi smo sedam muškaraca, a one su samo tri žene i nemaju

nikoga cetvrtoga. Zato ih zapitajte o njihovu udesu. I ako nam ne dadnu dobrovoljno nikakav odgovor, tada ce morati odgovoriti protiv volje. Svi su se s njime složili, samo Dža'far rekne: 127

Deseta noc —

To nije moje mišljenje, pustite ih! Mi smo njihovi gosti, a

one su nam postavile jedan uvjet, i mi smo prihvatili njihov uvjet, kao što znate. Zato je bolje da šutimo o toj stvari. I buduci da preostaje još samo malo od noci, svaki od nas može poci svojim vlastitim putem. Zatim on kimne kalifu i prišapne mu:

-

Ima zbilja samo još sat vremena. Ujutro ih ja mogu dovesti

k tebi. Tada ih možeš upitati o njihovoj povijesti. Ali kalif podigne svoju glavu i razbiješnjen povice: —

Ja nemam više nikakva strpljenja cekati na izvješce o njima!

Pusti neka ih redovnici smjesta upitaju! Pa ipak Dža'far rekne: -

To nije moj savjet.

Zatim su se prepirali i govorili ovamo i onamo, tko bi ih prvi trebao pitati. I složno su se zaustavili na nosacu. Ali ih dama upita: -

Vi ljudi, o cemu vi tako glasno govorite? Tada nosac ustane

pred gospodaricom kuce i rekne joj: -

O moja gospodarice, ovi ovdje ljudi vrlo žele, da im ti

ispripovijedaš o dvjema kujama i njihovoj povijesti, i zbog cega ti njih tako okrutno kažnjavaš a zatim placeš i ljubiš ih. Nadalje, da ih izvjestiš o svojoj sestri i o tome, zašto je ona kao neki muškarac bila bicevana palminim štapom. To su njihova pitanja tebi. I o tome više nijedne rijeci! Tada rekne dama, koja je bila gospodarica kuce, gostima: —

Je li to istina, što on o vama kaže?

I svi odgovore: -Da! Samo je Dža'far šutio. Kada je dama cula njihov odgovor, ona uzvikne: —

Tako mi Allaha, o naši gosti, vi ste nam nanijeli najopakiju

uvredu. Jer mi smo vam stavili kao uvjet, da ce, tko uopce bude 128

Povijest nosaca i triju dama vorio o onome, što ga se ništa ne tice, morati cuti ono, što mu nece biti ugodno. Zar vam nije bilo dovoljno, što smo vas mi primile u svoju kucu i što smo vas poslužile svojim jelom? Ali krivica nije u tolikoj mjeri vaša, u kolikoj onoga, koji vas je k nama doveo. Zatim si ona zasuce rukave do iznad laktova, udari triput o tlo i povice: -

Brzo doðite ovamo!

I gle, otvore se vrata stanovite odaje, i kroz njih izaðe sedam crnih robova s isukanim macevima u rukama. I ona im rekne: -

Okujte ove brbljavce i povežite ih leða o leða!

Oni to ucine i reknu: -

O dobro branjena damo, zapovijedi nam, da im mi

: asijecemo glave! Ali ona rekne: - Pricekajte s njima još koji trenutak, da ih ja pitam, tko su oni, prije nego što im budu odsjecene glave! - Neka me štiti Allah, o gospodarice - uzvikne nosac -nemoj me ubijati zbog grijeha drugih! Svi su ovi pogriješili i na sebe natovarili krivicu, samo ja ne. Jer, tako mi Allaha, naša bi noc rila lijepa, samo da smo bili ostali pošteðeni od ovih prosjaka! Kada bi oni uputovali u neki mnogoljudan grad, tada bi ga oni ucinili ruševinom. Potom on izgovori ove stihove: Kako je ipak lijepo mocnikovo praštanje, Pogotovo kada je ono za onoga, koji je bespomocan! Tako vam saveza ljubavi, koji nas je ovdje opleo, Ipak nemojte kvariti pocetak krajem! 129

Deseta noc Kad je nosac završio svoje stihove, djevojka se morala nasmijati..." 130

Tu primijeti Sehrezad, da je pocelo jutro, i ona prekine pricu, koju je zapocela po Kraljevu odobrenju.

Ali kada je zapocela

^ '#&??????????????????????????5?^°

jedanaesta noc

te.

Šehrezad nastavi ovako: "Doprlo mi je do ušiju, o sretni Kralju, kada se dama, unatoc svojoj srdžbi, morala nasmijati, da se tada obratila društvu i rekla: -

Ispripovijedajte mi, tko ste vi! Jer imate još samo sat vreme

na za življenje. Kada vi ne biste bili ljudi od položaja i ugleda, ili vladari nad svojim narodom, tada vi ne biste ništa govorili tako drsko. Tada kalif povice: -

Ti tu, Dža'far, reci joj, tko smo mi. Inace ce nas ona ubiti iz

neznanja. Ipak dobrostivo govori s njome, prije nego što nas >popadne nesreca! -

To je ono, što ti zaslužuješ - odvrati vezir.

Ali kalif na njega povice: -

Sala ima svoje vrijeme, a ozbiljnost ima svoje vrijeme. A ono

je sada. Gospodarica kuce meðutim pristupi k trima redovnicima i upita ih: - Jeste li vi braca? - Ne, tako mi Allaha, mi smo samo fakiri i stranci. 131

Jedanaesta noc Zatim jednomu od njih ona rekne: —

Jesi li ti roðen slijep na jedno oko?

On pak rekne: —

Ne, tako mi Allaha, to je bila posrijedi stanovita neobicna

okolnost i cudan udes, kada mi je bilo izbijeno oko. A moja je pri povijest takva, da bi, kada bi bila iglama poubadana u kutove ociju, bila opomenom za svakoga, tko se daje opomenuti. Ona upita takoðer drugoga i treceg redovnika, i obojica odgovore kao prvi. Zatim oni nastave: —

Tako nam Allaha, o gospodarice, mi dolazimo svaki pojedi

ni iz druge zemlje, a sva smo trojica bili sinovi kraljeva, koji su vladali nad zemljama i podanicima. Tada ih dama pogleda i rekne: —

Neka svaki od vas ispripovijeda svoju pripovijest i razlog,

zbog kojega je došao ovamo. Zatim može za rastanak podici ruku k celu i otici svojim putem! Ali najprije pristupi nosac i rekne:

—

O moja gospodarice, ja sam obican nosac. Ova mi je

domacica dala da nosim stanovit teret. Ona me je prvo odvela do kuce stanovitoga trgovca vinom. Potom do ducana nekog mesara. I od mesarova ducana do trgovca vocem. I od njega do trgovca živežnim namirnicama. I od trgovca živežnim namirnicama do slasticara i trgovca mješovitom robom. I od njega ovamo, i ja sam s vama doživio ono, što sam doživio. To je moja pripovijest, i o tome više nijedne rijeci! Tada se dama nasmije i rekne mu: —

Podigni svoju ruku k celu i odlazi!

On meðutim uzvikne: —

Tako mi Allaha, ja necu otici, prije nego što cujem pripovi

jest svojih suputnika. Tada istupi jedan od redovnika i zapocne 132

PRIPOVIJEST PRVOG REDOVNIKA-PROSJAKA. 'Znaj, o gospodarice, uzrok, zbog kojega sam ja obrijao bradu i zbog kojega mi je bilo izbijeno oko, je ovaj: Moj je otac bio kralj, i on je imao jednog brata. Taj je njegov brat bio kralj u stanovitome drugom gradu. I dogodilo se je, da je ~ _ ;a mati mene rodila istoga dana, kojega je bio roðen moj bratic, sin brata mojega oca. Vremena su prolazila s godinama i danima, dok nismo bili odrasli. Zatim sam ja s vremena na vrijeme obicavao r 3sjecivati svog strica i odreðen broj mjeseci ostajati kod njega. Moj me je bratic vazda primao s velikim poštovanjem. On je davao da se za mene kolju ovce, procjeðivao je za mene vino, i mi smo zajedno sjedili uz pice. Kada je dakle jedanput vino nad nama steklo vlast, sin mi moga strica rekne: -

Moj braticu, ja imam na tebe jednu važnu molbu, i ja bih

volio, da me ti ne odvracaš od toga, što ja namjeravam uciniti. Ja odvratim:

-

Ja cu ti s najvecom radošcu biti na usluzi.

Tada on pusti da se ja zakunem najsvetijom zakletvom, i istoga me casa ostavi. Pošto je bio kratko vrijeme odsutan, vratio se natrag s nekom damom iza sebe, prekrivenom žarom38, koja je mirisala od miomirisa i nosila skupocjene svilene haljine. On se okrene prema meni, dok je dama stajala iza njega, i rekne: -

Uzmi ovu damu sa sobom i idi preda mnom prema tomu i

:om groblju! I on mi ga tako opiše, da sam ga upoznao. Zatim on nastavi: -

Uði s njome u grobnicu i ondje me cekaj!

Ja mu se nisam mogao suprotstaviti, niti mu odbiti njegovu molbu zbog zakletve, kojom sam se zakleo. Tako sam dakle uzeo 38 Velom. 133

Jedanaesta noc ženu sa sobom i otišao, dok nisam s njome ušao u grobnicu. Jedva da smo sjeli, kad li doðe sin moga strica sa zdjelom vode, vrecom punom žbuke i pijukom. Sa sjekirom u ruci priðe on ka grobu u sredini svoda, polomi ga i položi kamenje na stranu svoda. Zatim pocne kopati pijukom u zemljano tlo groba, dok nije u zemlji oslobodio jednu vodoravnu plocu velicine malih vratiju. Pa kada ju je podigao, pokažu se ispod nje zavojite stube. Tada se on okrene k dami i rekne joj: -

Sada se susretni sa svojim posljednjim izborom! Tada dama siðe niz one stube. On se meðutim obrati meni s rijecima: -

O sine moga strica, da bi svoju dobrotu ucinio savršenom,

zakljucaj, cim ja siðem, preklopna vrata i na njih natrpaj zemlju upravo onako, kako je prije bila na vratima. I da bi posve usavršio svoju dobrotu, izmiješaj neugašeno vapno, koje se nalazi u toj vreci, s tom vodom, koja se nalazi u zdjeli. Zatim prekrij grob, kako je bio prije, kamenim obzidom, tako da nitko, tko ga vidi, ne kaže: To je neki novi otvor, ali je unutrašnjost stara. Citavu sam se go

dinu dana trudio oko necega, o cemu zna samo Allah. To je moja molba na tebe. I on još doda: -

Ne dao Allah da nam dugo nedostaješ, o braticu!

Potom on siðe niza stube. Kada je on dakle išcezao pred mojim pogledom, ja opet zakljucam preklopna vrata, i ucinim ono, što je on od mene želio, sve dok grob nije bio opet kao prije. No pri svemu sam tome ja još uvijek bio pod utjecajem vina i pijan. Potom sam se vratio u palacu svog strica. Ali je moj stric bio izjahao u lov. Kada je meðutim osvanulo jutro, sjetim se ja predhodne veceri, i što se o njoj dogodilo s mojim braticem. I kada kajanje nije više ništa koristilo, pokajem se ja zbog onoga, što sam zajedno s njim ucinio, i da sam ucinio sve u skladu s njegovom željom. I želio sam si zamišljati, da je to sve bio samo neki san, i poceo sam se raspitivati o sinu svojega strica. Ali mi nitko nije bio u stanju dati izvješce. Zatim sam izašao ka grobovima i groblju i bio u potrazi za onim 134

Pripovijest prPBg redovnika-prosjaka grobnim svodom, ali ga nisam mogao iznova prepoznati. Neprestano sam išao od grobnice do grobnice, od groba do groba, dok nije pocela noc, a da ga nisam našao. Ali nisam mogao niti jesti ni piti, jer su moje misli vazda bile kod mojega bratica, zato što nisam znao, što je bilo s njim. I bio sam za njega vrlo zabrinut. Zatim sam legao. Ali sam proveo noc u brizi do jutra. Tada sam ponovo otišao \ groblje, premišljajuci o tome, što je ucinio rnoj bratic, i kajao sam se, što sam ga poslušao. I vec sam ponovo obilazio oko svodova, ali onaj svod i onaj grob nisam prepoznao. Opet me je zbog svega spopalo kajanje. I na taj je nacin prošlo sedam dana, a da nisam pronašao put ka grobu. Tada su me svladale mracne misli, sve dok nisam postajao gotovo mahnitim. I nisam se mogao drugacije od njih spasiti nego time, da sam otputujem, kako bih se vratio k svojemu ocu. Ali u trenutku, kada sam prispio do glavnoga grada mog oca, kod gradskih se vrata digne protiv mene ceta i okuje me. Zbog toga dospijem u krajnje zaprepašcenje, jer sam ja ipak bio sin sultana toga grada, a ljudi su bili sluge mojega oca i moji vlastiti robovi. I mene obuzme veliki strah pred njima, i ja reknem u svojoj duši: -

Sto se to moglo dogoditi mojemu ocu?

Kada sam ja sada te, koji su me tako pograbili, upitao, zbog cega tako cine, nisu mi dali nikakav odgovor. Nakon nekog vremena mi ipak jedan od njih, i to jedan, koji je kod mene bio sluga, rekne: -

Gledaj, sreca je iznevjerila tvojega oca. Trupe su ga izdale,

vezir ga je dao ubiti i sada vlada na njegovu mjestu. Mi smo meðutim na njegovu zapovijed morali tebe uvrebati. Zatim me odvuku dalje, dok sam ja bio gotovo izvan sebe zbog žalosne vijesti,

koju sam cuo o svome ocu. I sada sam stajao pred vezirom. Izmeðu vezira je meðutim i mene vladalo jedno staro neprijateljstvo, a razlog je tog neprijateljstva bio ovaj: Ja sam vrlo volio gaðati lukom i strijelom, i dogodilo se jednog dana, kada sam stajao na krovnoj terasi palace, da se na krov vezirove kuce, dok je on ondje stajao, spustila neka ptica. Htio sam odapeti prema ptici, ali 135

Jedanaesta, noc je strijela promašila svoj cilj, zabila se veziru u oko i išcupala mu ga, kako je to bilo udesom odreðeno. Tako to glasi u jednoj staroj' izreci: Mi krocimo stazom, koja je za nas unaprijed odreðena, A komu je staza unaprijed propisana, taj mora njome krociti. I komu treba pasti u dio na stanovitome mjestu njegova propast, Taj nece umrijeti ni na kojem drugom mjestu nego upravo na tome. Kada je dakle veziru bilo išcupano oko' tako je nastavio redovnik-prosjak 'on mi nije mogao reci nijedne rijeci, jer je moj otac bio kralj grada. Tako je došlo do toga, da je izmeðu njega i mene vladalo neprijateljstvo. Cim sam ja meðutim stajao pred njim svezanih ruku, on zapovijedi, da mi se odsijece glava. Tada ga ja zapitam: -

Za koji me zlocin daješ ubiti?

On meðutim odgovori: -

Koji je zlocin veci od ovoga? - i on pokaže na svoju praznu

ocnu duplju. Ja odgovorim: - To sam ja nehotice ucinio. On meðutim odvrati: - Ako si ti to ucinio nehotice, ja cu to uciniti hotimice. Zatim on povice: - Dovodite ga ovamo! I oni me dovedu tik pred njega, i on mi zabije prst u lijevo oko i išcupa ga. Od toga sam vremena ja jednook, kakvoga me vi vidite. Na to me on dadne položiti okovana u sanduk i rekne nositelju maca: 136

Pripovijest prvog redovnika-prosjaka — Uzmi ovoga i izvuci svoj mac. Uzmi ga i iznesi pred grad. Ondje ga ubij i ostavi ga ležati, divljim zvijerima i pticama grabljivi-cama za žderanje! Tako maconoša sa mnom izaðe. Kada je vani pred gradom bio posred slobodnog polja, on me uzme iz sanduka, okovanih ruku i svezanih nogu, kakav sam vec bio, i htjedne mi povezati oci, kako bi me tek zatim ubio. Ali sam ja gorko plakao, sve dok on nije morao plakati zajedno sa mnom. I ja ga pogledam i reknem ove stihove: Ja sam vas držao za cvrst oklop, da odvratite Od mene neprijateljske strijele. Ali ste vi bili njihovi šiljci. Ja sam se obicavao u vas pouzdavati u svim opasnostima, Ako bi se moja desna ruka morala poslužiti takoðer lijevom. Držite se ipak daleko od kuditeljeva pricanja, I pustite da neprijatelji sami svoje strijele upucuju na mene! Ako me sami ne želite štititi pred neprijateljima, Tada nemojte poslovati niti za njih, ni usuprot mojemu dobru. I nastavim: Braco, koju sam ja držao za oklop! Vi ste to bili, ali za moje neprijatelje! Ja sam vjerovao, da ste vi strijele koje sigurno pogaðaju. Vi ste to bili, ali ste me pogodili u srce. Kada je maconoša, koji je vec bio maconoša mojega oca i koje137

Jedanaesta noc mu sam ja ukazao dobrocinstva, cuo moje stihove, on uzvikne: —

Ah, Gospodaru, što ja mogu uciniti, jer sam ja ipak samo

rob, koji je primio zapovijed? I on priklopi: —

Bježi zbog svog života, i nikada se ne vracaj u ovu zemlju.

Inace ceš propasti i mene sa sobom odvesti u propast, onako kako kazuje neki pjesnik: Spašavaj svoj život, kada ti se smracilo od nevolje! Ostavi da kuca oplakuje onoga, tko ju je sagradio! Ti ceš vec naci neko obitavalište na drugome mjestu: Za svoj život neceš naci nikakav nadomjestak. Mene cudi, koga to još nešto zadržavau u kuci rugla, Tako je ipak širok i slobodan Allahov svijet! Ne pouzdavaj se u važnoj stvari u glasnike. U istini duša pomaže jedino sama sebi. Lavlja šija nije tako snažna, Dokle god mu je slomljeno samopouzdanje. Tada mu ja poljubim ruke, jer ja sam jedva još vjerovao u svoje spasenje. I gubitak mi mojega oka postane lakim, jer sam bio izbjegao smrti. Ja pak odem, dok nisam stigao u glavni grad svojega strica, ušao k njemu i ispricao mu, što se dogodilo mojemu ocu, i kako mi je izbijeno oko. Tada on gorko zaplace i rekne: —

Doista, ti si mi natovario jad na moj jad i žalost na moju

žalost. Jer tvoj je bratic vec od prije mnogo dana išcezao, i ja ne 138

Pripovijest prvog ndovnika-prosjaka znam, što mu se dogodilo, a nitko mi o njemu ne može dati obavi-jest I on je plakao, sve dok se nije onesvijestio. Ja sam meðutim bolno tugovao poradi njega. I on htjedne staviti lijek na moje oko. Ali uvidi, da je to prazan orah. Tada on rekne: -

O moj sine, bolje izgubljeno oko nego život!

Sada meðutim' tako je nastavio redovnik-prosjak 'ja više nisam mogao šutjeti o svome braticu, koji je ipak bio njegov sin. I tako sam mu ispripovijedao sve, što se bilo zbilo. Tada se moj stric cak vrlo obraduje, i on rekne: -

Doði, pokaži mi grobni svod.

Ja meðutim odgovorim: -

Tako mi Allaha, moj strice, ja ne znam njegovo mjesto. Ja

sam doduše tada mnogoput išao i tražio ga, ali nisam mogao pre poznati mjesto.

Pa ipak smo ja i moj stric otišli na groblje, i ja sam istraživao desno i lijevo. Naposljetku sam prepoznao mjesto, i mi se obojica cak vrlo obraðujemo. Ja stupim s njime u grobnicu, uklonimo žbuku i podignemo preklopna vrata. Tada siðemo odprilike pe-ceset stupnjeva, i kada smo prispjeli do podnožja stubišta, gle, podigne se pred nama neki dim, koji je pomracivao naše poglede. Tada izrekne moj stric recenicu, koja nikoga, tko je izgovori, ne ostavlja u nevolji: -

Nema nikakve uzvišenosti i nema nikakve moci osim u

Allaha, Uzvišenoga i Svemocnoga! Nato se mi probijemo naprijed, dok nismo iznenada dospjeli u neku dvoranu, koja je bila puna brašna, žita i živežnih namirnica svake vrste. A u sredini ugledamo baldahin, pod kojim se nalazila postelja. Moj stric pogleda na postelju i naðe svojega sina i damu, koja je bila s njim sišla, kako leže meðusobno zagrljeni. Ali su oni bili postali crnima poput pougljenjena drveta. I kada je sada moj stric to vidio, on pljune svomu sinu u lice i uzvikne: 139

Jedanaesta noc — To ti zaslužuješ, ti gade! To je kazna na ovome svijetu. Ali preostaje još kazna na onome, okrutnija i teža'..." Tada primijeti Sehrezad da je pocelo jutro, i ona prekine pricu, koju je zapocela po Kraljevu dopuštenju.

2$?~%^ v ^%3^^^ yijSty -v. ?-'/ . : .? . ". "? ; V . '-'-.:••- X--.. ? "./ 3fe\ Sð"::';"'' '??"??????:'?'???? y»i«::s:i-»«i .". ,;"X MMwi 2»V.

-i.«'

:-,,.' .• . 5al?v 140

Ali kada je zapocela

3? «7 «3

dvanaesta noc

Šehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je redovnik-prosjak pred damom, dok su njegovi suputnici i Dða'far i kalif slušali, ovako dalje pricao: 'Moj je stric udario svojega sina cipelom, dok je on tu tako ležao poput hrpe crnog ugljena. I ja se zaprepastim nad njegovim cinjenjem, i bio sam tužan sbog svojega bratica i zbog toga, što su on i dama postali crnim ugljenom. I ja reknem: —

Tako ti Allaha, o moj strice, oslobodi svoje srce od gnjeva!

Moja nutrina i moje misli su ispunjene samo žalošcu zbog toga, što ?e dogodilo tvojemu sinu, kako su on i ova dama postali hrpom crnog ugljena. Zar to sve još nije dovoljno za njih, da ga ti još moraš udarati cipelom. On odgovori: -

O sine mojega brata, ovaj je moj sin bio od svoje mladosti

raspaljen ljubavlju prema svojoj vlastitoj sestri. I vazda sam ga

držao daleko od nje, premda sam sebi govorio: oni su još djeca. Kada su ipak odrasli, zapoceo je meðu njima grijeh, i ja sam o tome docuo. I unatoc tomu što sam ja to jedva mogao vjerovati, pogra bio sam ga i izgrdio — tim što su mu takoðer sluge prigovarali — žestokim rijecima: 'Cuvaj se grešnih cini, koje prije tebe još nitko nije pocinio, i nitko poslije tebe nece pociniti. Inace ce tvoje ime 141

Dvanaesta noc meðu onima kneževskima biti pokriveno pogrdom i sramotom sve do kraja vjekova, i vijest ce se o nama preko karavana proširiti •? posvuda. Zato se cuvaj, da od tebe ne proizlazi takvo cinjenje! Inace cu te prokleti i dati te ubiti!' I otada sam ih zatvorio odvojene jedno od drugoga. Ali bezbožna ga je djevojka ljubila strasnom ljubavlju, i sotona je nad oboma stekao vlast, i njihovo im je cinjenje prikazao u lijepim bojama. I kada je moj sin sada vidio, da sam ih razdvojio, izgradio je on ovu izdubinu pod zemljom, uredio je i dopremio ovamo živežne namirnice, kao što vidiš. I iskoristio je moju odsutnost, kada sam ja izašao u lov, i došao je ovamo sa svojom sestrom. Ali je stanovita Božja presuda njega i nju preduhitrila, i oboje ih spalila, a kazna ce na onome svijetu biti još kruca i teža! Zatim je on zaplakao, a ja sam plakao zajedno s njime. I on me pogleda i rekne: - Ti si moj sin na njegovu mjestu. Ja sam neko vrijeme razmišljao o svijetu i njegovima promjenjivim slucajevima: kako mi je vezir ubio oca i sebe postavio na njegovo prijestolje i meni izbio oko, i kako je moj bratic po neobicnom udesu morao naci smrt. I ja ponovo zaplacem, a moj je stric plakao sa mnom. Nato se popnemo, stavimo mjedenu plocu ponovo na njezino mjesto i preko nje nabacamo zemlju. Pa kada smo ponovo napravili grob, vratimo se u svoju palacu. Ali jedva da smo sjeli, kad li zacujemo buku truba, trublji i cimbala. I vitlala su se bo-jovnicka koplja, ljudi su vikali, i zveckali ðemovi, rzali konji, i svijet je bilo pokriven prašinom i pijeskom, koji su bili uzvitlani konjskim kopitima. Naš je razum dospio u pometenost, i mi nismo znali, o cem se radi. Upitali smo tako, i bude nam receno, da je vezir, koji je sebi prigrabio vlast mojega oca, opremio vlastitu ratnu spremu, i k tomu još uzeo u službu divlje beduine, i da se on nalazi na putu s vojskama, brojnima kao pijesak u moru. Da se njihovo mnoštvo ne može izbrojati, i da im se nitko ne može oduprijeti. Sada se oni iznenada sjure na grad, a buduci da graðani nisu bili u stanju, da im se suprotstave, predali su mu grad. Moj stric padne, a ja pobjegnem izvan grada, jer sam sebi rekao: ako ti padneš u njegove ruke, tada ce te on zasigurno ubiti. Tada je iznova za142

Pripovijest prvog redovnika-prosjaka pocela moja žalost. Premišljao sam o stvarima, koje su se dogodile mojemu ocu i mojemu stricu, i o tome, što ja trebam ciniti. Jer ako se pokažem, tada ce me prepoznati ljudi iz grada i vojnici mojega oca, i moja ce bijedna smrt biti sigurnom. I nisam našao nikakav drugi put spasenja nego taj, da sebi glatko izbrijem bradu i usne. To dakle ucinim, navucem druge haljine i napustim grad. I putovao sam prema ovomu gradu, u nadi, da ce mi možda netko ispo-v ?vati pristup ka gospodaru pravovjernih, zastupniku Gospodara Svjetova, i da cu mu moci ispricati i izvijestiti ga o svojoj povijesti, i što mi se zbilo. Tek sam jucer s veceri prispio u ovaj grad, i tada sam stajao u nedoumici, kamo bih se trebao uputiti, kad li se iznenada tu naðe taj drugi redovnik-prosjak. Ja ga pozdravim i reknem mu: - Ja sam stranac — a on odgovori: - Ja sam takoðer stranac. Dok smo mi još tako razgovarali, gle, priðe nam taj naš treci suputnik i pozdravi nas i rekne: -

Ja sam stranac.

I mi mu odgovorimo: -

Mi smo takoðer stranci.

Zatim poðemo dalje, dok nas nije uhvatio mrak, a udes nas je doveo k vama. To je dakle razlog, zbog kojega su moja brada i moje usne obrijane, i zbog kojega sam izgubio svoje lijevo oko.' Tada rekne gospodarica kuce: -

Podigni svoju ruku ka glavi i odlazi!

On meðutim rekne: Necu otici, dok ne cujem povijest drugih. Svi su pak bili zaprepašceni njegovom pricom, a kalif rekne Dža'faru: -

Tako mi Allaha, nešto slicno, kao što se dogodilo tomu

dervišu-prosjaku, ja nisam nikada cuo ni vidio. Sada istupi drugi redovnik-prosjak. I on poljubi pod i pocne 143

Dvanaesta noc PRIPOVIJEST DRUGOG REDOVNIKA-PROSJAKA.

'O gospodarice, ni ja nisam roðen s jednim okom, a moja je pripovijest takoðer neobicna. Kada bi ona bila iglama poubadana u kutove ociju, bila bi opomenom za svakoga onoga, tko se daje opomenuti. A ovo je ona: Ja sam kralj, sin stanovitoga kralja. Ja sam citao Kur'an prema sedam predaja, i citao sam ucene knjige i tumacio ih ljudima od znanosti. Proucavo sam zvjezdoznanstvo i pjesnicka djela, i vježbao sam se na svim podrucjima ucenosti, sve dok nisam sve ljude svojega vremena ostavio daleko iza sebe. Ljepota je mojeg rukopisa nadmašivala onu svih pisara, a moja se slava proširila po svim zemljama i državama, i kod svih kraljeva. Tako je takoðer o meni cuo kralj od Indije, i on je poslao k mojemu ocu, da me pozove na svoj dvor. Ujedno je poslao mojemu ocu darove i skupocjenosti, onako kako to dolikuje kraljevi-ma.Tada otac opremi za mene šest brodova. I mi smo plovili cijeli mjesec dana po moru i zatim dospjeli do kopna. Ondje iskrcamo konje, koje smo imali sa sobom na brodovima, i natovarimo darovima deset deva. Odatle smo proputovali dalje samo jedan mali dio puta: gle, uzvitlao se prema nama neki oblak prašine, sve dok oko nije izgubilo pogled u daljinu. Ali nakon stanovitog vremena bude zemlja osloboðena oblaka prašine, i pod njime se ukaže pedeset jahaca, kao lavovi, ciji pogled zastrašuje, i koji su bili pokriveni blještecim celikom. Mi pogledamo prema njima, i gle, to su bili beduini39, drumski razbojnici. Cim su uvidjeli, daje nas samo malo ljudi, i da imamo kod sebe deset deva s darovima za kralja od Indije, sjure se oni na nas s uperenim kopljima. Mi smo im meðutim rukama dali znak, koji je trebao kazati: 39 Beduin (arapski: badavi) je u izvornom znacenju te rijeci stanovnik pustinje, dakle: covjek bez stalnog boravišta, pa potom i - skitac. Odatle ta rijec ima cesto i negativnu konotaciju. 144

Pripovijest drugog redovnika-prosjaka — Mi smo glasnici velikog kralja od Indije, stoga nam nemojte uciniti ništa nažao! Pa ipak su nam oni naznacili: — Mi se ne nalazimo na njegovu podrucju, niti smo pod njegovom vlašcu. Zatim oni pobiju neke od robova, drugi pobjegnu, a tako takoðer ja, nakon što sam bio teško ranjen. Beduini meðutim nisu na mene obracali pažnju, jer su bili zaposleni blagom i darovima, koje smo nosili sa sobom. Sada ja nisam znao, kamo bih se trebao okrenuti. Nekoc sam bio mocan, sada sam postao bespomocnim. Tako sam hodao dalje, dok nisam stigao do vrha nekoga brijega. Ondje naðem zaštitu u nekoj pecini, sve dok nije svanuo dan. Zatim sam putovao sve dalje, dok nisam prispio do nekoga sigurnoga, dobro utvrðenog grada. Upravo se ondje uklonila zima sa svojom hladnocom, i bilo se uselilo proljece sa svojom raskoši punom ruža. Cvijece je ondje pocinjalo pupati, a potocici su ondje pocinjali teci, dok su ptice puštale da odzvanja njihov pjev, kako je pjesnik pri opisivanju stanovitoga grada rekao: Mjesto, u kojem nema straha,

S kojim se kao prijatelj sjedinjuje sigurnost, Koje se, svojemu narodu lijepa zaštita, Ukazuje sa svojim svijetom cudesa. Razveselio sam se, što sam prispio onamo. Jer bio sam umoran od puta, a moje je lice bilo blijedo od jada. Ipak je moj položaj bio ocajan, i ja nisam znao, kamo se trebam uputiti. Tako sam prišao k nekom krojacu, koji je sjedio u svom ducanu, i pozdravio ga. On mi je uzvratio pozdrav, s radošcu mi nazvao dobrodošlicu, bio ljubazan prema meni i zapitao me o povodu mojega putovanja u tuðinu. Ja sam mu ispripovijedao sve, što mi se dogodilo, od pocetka do kraja. Tada se on ražalosti poradi mene i rekne: —

O mladicu, nikomu ne otkrivaj svoju tajnu. Jer ja se bojim za

145

Dvanaesta noc tebe zbog opasnosti od strane kralja ovoga grada. On je najveci neprijatelj tvojega oca, i meðu njima lebdi krvna osveta. Zatim on stavi pred mene jelo i pice, i mi smo zajedno jeli. I ja sam s njime caskao tijekom cijele veceri. Tada mi on oslobodi dobrovoljno mjesto na jednoj strani svojega ducana i donese mr ono, što mi je bilo potrebno: sag i pokrivac. I ja sam tri dana boravio kod njega, dok mi nije rekao: —

Ne poznaješ li ti nikakav zanat, kojim bi sebi mogao

zaraðivati za život? —

Ja sam ucen u pravu — odgovorim ja — i književnik, pisar,

majstor u racunanju i krasnopisac. On meðutim odgovori: —

Tvoja umijeca u ovoj zemlji ne donose nikakva prihoda. U

našem se gradu ne nalazi nitko, tko bi nešto znao o znanostima, ili cak samo o pisanju, osim o zaraðivanju novca. Tada ja reknem: —

Tako mi Allaha, ja ne znam ništa, osim onoga što sam ti

imenovao. A on odvrati:

—

Opaši se, uzmi sjekiru i uže, i sijeci u stepi drva za loženje,

kako bi se mogao prehranjivati, dok ti Allah ne pošalje spasenje. I nikomu ne kazuj, tko si, inace ce te ubiti. Zatim mi je on kupio sjekiru i uže, odveo me k drvosjecama i njima me preporucio. Tako sam ja s njima izašao, i sjekao sam drva za loženje, tijekom cijeloga dana, i vratio sam se sa svojim zavežljajem na glavi. To sam prodao za pola dinara. Za jedan sam dio od toga priskrbio sebi jelo, a ostatak sam stavio na stranu. U takvu sam poslu proveo punu godinu dana, i kada je ona bila na kraju, izaðem ja jednoga dana kao obicno u stepu. I pošto sam napustio svoje suputnike, dospijem u neku gusto obraslu udolinu, u kojoj je raslo mnogo drveta. Uðem u udolinu i naðem korijen jednoga debelog drveta. Tu sam kopao uokolo njega i uklonio na stranu 146

Pripovijest irugog redovnika-prosjaka zemlju. Iznenada meðutim udari moja sjekira o neku bakrenu alku. Nju ja ocistim od zemlje, i gle, alka je bila pricvršcena na neka drvena preklopna vrata. Njih ja podignem, i ugledam ispod -:ube. Sada ja siðem sve do podnožja stubišta i ugledam ondje neka vrata. Ja proðem kroz njih i ugledam dvorac, izveden u najljepšoj gradnji i urešen visokim stupovima. I unutra naðem stanovitu djevojku, ravnu nekomu skupocjenom biseru, koja je oslobaðala srce od brige i jada i patnje. Njezin je glas lijecio svaku :eskobu, i porobljavao pametne i mudre. Njezin je stas bio od kicene vrste, sparene su sise cvrsto stajale, njezini su obrazi bili nježni, sjajno cistih boja i tako cudesno fine kože. Njezino je lice zracilo kroz noc uvojaka, a preko divnih se ramena blistala raskoš r.iezinih zubi. Tako kako pjesnik kazuje o njoj slicnoj: S crnim uvojcima i vitkim tijelom, Koje se uzdiže na uskom struku poput kakve vrbove grane. I jedan drugi: Još nikada raznoliko nije bilo tako sjedinjeno kao kod nje, Za koju bih ja rado prolio svu krv svojega srca: Svijetli sjaj cela i noc uvojaka, Ruže obraza i vitki ures tijela. Kada sam ja nju ugledao, bacio sam se nicice u obožavanju pred njezinim Stvoriteljem, jer ju je on oblikovao u takvoj ljepoti i ljupkosti. A ona me pogleda i rekne: —

Jesi li ti neki covjek, ili netko iz svijeta duhova?

-

Ja sam covjek - odgovorim ja.

Tada ona upita:

147

Dvanaesta noc —

Tko te je doveo na ovo mjesto, na kome ja živim vec dvade-

setipet godina, a da nikada nisam vidjela nekog covjeka? I ja njezin glas naðem cudesno slatkim, i on mi se utisne duboko u srce, i tako ja reknem: —

O moja gospodarice, mene su dovele moje sretne zvijezde,

kako bi otjerale od mene brigu i jad. I ja joj ispricam što mi se dogodilo, od pocetka do kraja, i moj je udes rastuži. Ona se rasplace i rekne: —

Tako cu ja takoðer tebi ispripovijedati svoju povijest. Ja sam

kci kralja Ifitamusa, gospodara Otoka Ebanovine. On me je vjencao s mojim braticem. Ali me je u mojoj svadbenoj noci pogra bio džinn po imenu Džardžaris ibn Radžmus, sin sestre po materi Iblisa, vraga, i on je odletio sa mnom i spustio me ovamo na ovo mjesto, i donio ovamo sve što trebam: svilene haljine, nakit, fino rublje, zalihe u jelu i picu, i mnogo toga drugoga. Svakih deset dana dolazi on po jedanput k meni i ovdje prospava jednu noc. Zatim ponovo odlazi svojim putem. On me je naime uzeo bez pris tanka svojih, i on se sa mnom dogovorio, ako ikada što zatrebam, po danu ili po noci, tada samo moram rukom prijeci preko ona dva redka, koja su urezana povrh izdubka, i još prije nego što opet podignem prste, vidjet cu ga kod sebe. Sada su prošla cetiri dana,

otkako je on bio ovdje. I buduci da ima još šest dana, dok on ne doðe, reci, hoceš li pet dana ostati kod mene i otici na dan prije njegova dolaska? Ja odgovorim: —

Da, kako rado! Ako snovi postaju istinom.

Tada se ona obraduje, i poskoci, i uhvati me za ruku, povede me kroz lukom nadsvoðena vrata i uðe sa mnom u lijepu, sjajnu kupelj. Kada sam ja to vidio, odložio sam svoje haljine. I ona takoðer odloži svoje haljine, uðe u kupelj, opet iz nje izaðe i sjedne na divan, pozove me da sjednem pokraj nje, i donese šerbet s mošusom i dadne mi da pijem. Tada me posluži jelom, i mi smo jeli i zabavljali se. Potom mi ona rekne: 148

Pripovijest drugog redovnika-prosjakci -

Sada legni i otpocini! Jer doista, ti mora da si umoran!

Ja sam bio vec posve zaboravio, što mi se dogodilo, o gospodarice. I ja joj zahvalim i legnem. Kada sam se probudio, osjetim, kako mi ona trlja i masira noge. Tada ja zazovem na nju Allahov blagoslov, i mi sjednemo, kako bismo neko vrijeme procaskali. Ona rekne: -

Tako mi Allaha, grudi su mi bile tako tijesne tijekom tih

dvadesetipet godina, u kojima sam bila sama ovdje pod zemljom, a i j. nisam nikoga nalazila, tko bi sa mnom govorio. Ipak, hvala neka je Allahu, koji te je poslao k meni! Zatim ona upita: - O mladicu, imaš li želju za vinom? A ja odgovorim: - Ucini, kako ti hoceš! Tada ona priðe jednomu zidnom ormaru, i izvadi zapecacenu bocu starog vina, ukrasi stol zelenilom i zapjeva: Da smo mi slutili tvoj dolazak, mi bismo krv srca I crnocu ociju radosno rasprostrli. Mi bismo takoðer opremili svoje obraze za tvoj docek, Kako bi te tvoj put vodio preko vjeðd.

Kad je završila svoju pjesmu, ja joj zahvalim. I vec je ljubav prema njoj uhvatila korijen u mome srcu, i prošli su mi briga i jad. Sada smo mi zajedno sjedili uz vino do navecer. I noc sam proveo s njome — nikada ja nisam doživio jednu takvu noc! I sljedecega mi dana povežemo veselje na veselje sve do podneva. Tada sam ja meðutim bio tako pijan, da nisam više bio gospodarom svoje pameti. I ja ustanem, zateturam na lijevo i na desno, i reknem joj: -

Doði, moja ljepotice, ja cu te ponijeti napolje iz ovoga

podzemnog zatvora, i osloboditi te od džinna! 149

Dvanaesta noc Ona se meðutim nasmije i rekne: —

Budi zadovoljan i šuti! Od deset dana džinnu pripada samo

jedan dan, a tebi pripada devet dana. Tada ja - jer pijanost me je bila posve svladala - povicem: —

Još ovoga cu trenutka razoriti izdubak, povrh kojega je ure

zano ono pismo, i pozvati ovamo džinna, da ga ubijem, jer sam ja to vec navikao, da ubijam džinnove! Kada je ona meðutim cula moje rijeci, postane blijedom i rekne: —

Tako ti Allaha, ne cini to!

Pa izgovori stih: Od cina, koji ce tebe samoga uništiti, Moraš ti sebe samoga vazda cuvati. Potom izrekne ove stihove: Ti, koji tražiš rastanak, suspregni Konja, koji hoce odvec brzo juriti! Strpljenja! Udes vježba izdaju: Na koncu se moraju prijatelji rastajati.

Pošto je ona izrekla te stihove, ja se ipak nisam obazirao na njezine rijeci. Da, podigao sam nogu i njome snažno udario o izdubak'..." Tada primijeti Šehrezad da je pocelo jutro, i ona prekinje pricu, koju je zapocela po Kraljevu dopuštenju. 150

Ali kada je zapocela

f

f \

?? Ž>

trinaesta noc

Šehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju da je drugi redovnik-pro-ovako nastavio pripovijedati dami: Cim sam ja meðutim, o gospodarice, nogom snažno udario o izdubak, gle, zrak je odjednom postao tamnim, grmilo je i sijevalo. Tlo je podrhtavalo, i sve je postalo nevidljivim. Ubrzo je pijanost : cietjela iz moje glave, i ja joj doviknem: -

Što je?

Ona odgovori: -

Džinn je kod nas! Nisam li te pred time opomenula? Tako

mi Allaha, ti si me sunovratio u propast! Ti spašavaj svoj život i

r : žuri opet onuda napolje, kuda si i ušao! Ipak sam u prekomjernosti svog straha ostavio ležati svoju cipelu i svoju sjekiru. I kada sam se popeo dvije stube, okrenem se i htjednem se prema njima obazreti. Ali gle, zemlja se rastvori, i iz nje se uspne džinn odvratna izgleda i povice: - Sto treba znaciti ta buka, kojom me uznemiruješ? Sto ti se dogodilo? - Meni se ništa nije dogodilo - odgovori ona — samo su mi grudi postale tijesnima, pa, jer sam htjela popiti nešto vina, da si

Trinaesta noc raširim grudi, tako sam si dakle malo uzela. Ali kada sam ustala, da se popiškim, glava mi je postala teškom, i pala sam u izdubak. -

Lažeš, ti razvratna kurvo - povice džinn. I on se ogleda po dvorcu nadesno i nalijevo. Tada ugleda cipelu i sjekiru i rekne: -

Što su ove stvari drugo nego predmeti nekog covjeka? Tko ?

je bio kod tebe? Ona odgovori: -

Nikada ih do ovoga trenutka nisam vidjela. Te su zacijelo s

tobom došle ovamo. Ali džinn povice: -

To je glupi izgovor, koji na mene ne ostavlja nikakav dojam,

ti razvratnice! " ? Zatim je on svuce do gola. Sveže je rukama i nogama za cetiri željezna klina. Zatim ju je mucio i nastojao ju je prisiliti na priznanje. Ali meni nije bilo moguce ni podnošljivo slušati njezin plac. Stoga sam se uspeo, dršcuci od straha, uza stube, pa kada sam prispio gore, ponovo sam postavio preklopna vrata, onako kako su bila, i pokrio ih zemljom. Gorko sam se meðutim kajao zbog onoga, što sam ucinio. Mislio sam na djevojku i na njezinu ljepotu i na to, kako ju je taj prokletnik mucio, takoðer na to, da je dvade-setipet godina bila tako sama. A sve što joj se zbilo, bilo je zbog mene. Mislio sam na svojega oca i njegovo kraljevstvo i na to, da sam ja postao drvosjecom. I kako je moj život, nakon što mi se osmjehnula sreca, sada opet postao žalosnim. Tada zaplacem i izgovorim stih:

Ako ti udes jednog dana donese nesrecu, Sjeti se, jedan ti dan donosi radost, drugi patnju. Zatim poðem, dok nisam došao k svojemu prijatelju, krojacu. I ja ga zateknem gdje zbog mene kao da je sjedio na užarenom ugljenu, jer me je sa strahom išcekivao. On uzvikne: 152

Pripovijest drugog redovnika-prosjaka, —

Tijekom je cijele noci moje srce bilo kod tebe. Jer bio sam

zabrinut za tebe zbog kakve divlje životinje ili neke druge nesrece. v.:ia meðutim - hvala neka je Allahu za tvoje spasenje! Ja mu zahvalim zbog njegove ljubazne brige o meni i povucem se u svoj kut i pocnem razmišljati o tome, što mi se zbilo. I grdio ::: sebe poradi velike budalaštine, što sam stupio prema onomu zdubku. I dok sam ja sebe još pozivao na polaganje racuna, gle, :::ee mi moj prijatelj, krojac, i rekne mi: -

Vani stoji neki starac, neki Perzijanac, koji tebe traži. On

ima tvoju sjekiru i tvoju cipelu, koje je on odnio k drvosjecama, tim što im je rekao: "Ja sam izašao o vremenu, kada je muezzin40 poceo pozivati na jutarnju molitvu, i tada sam našao ove dvije stvari. No ne znam, komu one pripadaju. Pokažite mi dakle njihova vlasni ka!" Drvosjece su prepoznale tvoju sjekiru i uputile ga k tebi. On sjedi pred ducanom, pa otiði i zahvali mu i uzmi svoju sjekiru i svoju cipelu. Kada sam ja meðutim cuo te rijeci, postao sam blijedim od straha i bio sam kao izvan sebe. I dok sam ja tako tu sjedio, gle, tu se rastvori pod moje sobe, i uspne se Perzijanac, koji je bio džinn. On je djevojku mucio najgorim mucenjima, ali mu ona nije ništa : ::znala. Tada je on uzeo sjekiru i cipelu i rekao joj je:

-

Ako sam ja Džardžaris, iz sjemena Iblisova, tada cu ti

dovesti onoga, komu pripadaju ta sjekira i ta cipela! Zatim je preobucen u spomenutu odjecu otišao k drvosjecama i došao k meni. On mi nije dao nikakve odgode, nego me je pograbio i uzletio sa mnom. Nato se ponovo spustio i prodro sa mnom pod zemlju, dok sam ja stalno bio bez svijesti, i naposljetku me doveo u podzemnu palacu, u kojoj sam bio. Ondje ugledam djevojku, golu, udova okovanih o cetiri klina, a s njezinih je slabina kapala krv. Tada mi se oci preplave suzama. Džinn je meðutim pograbi i rekne: —

Sada, bludnice, nije li to tvoj ljubavnik?

40 Mejzin (mujezin, muezzin) je vjerski službenik kod muslimana. On naime s minareta (džamijskog tornja) uci Kur'an, zapravo: izgovara molitvu - citajuci ili napamet - iz Kur'ana. 153

Trinaesta noc Ona me pogleda i rekne: -

Ja ovoga ne poznajem i nisam ga nikada vidjela do ovoga

casa! Tada džinn povice: -

Što! Ovo mucenje, i još nikakva priznanja?

Ona mirno rekne: - Ja toga covjeka nisam nikada u svome životu vidjela. A to je nepravedno pred Allahovim ocima, da o njemu kazujem laž. - Ako ti njega ne poznaješ - odvrati džinn — onda uzmi ovaj mac i probodi mu vrat. Ona uzme mac u ruku, priðe i stane tik pred mene. A ja sam joj dao znak obrvama, dok su mi se suze slijevale na obraze. Ona je meðutim razumjela moj znak i kimnula mi ocima kao daje htjela reci: - Kako si mogao sve ovo svaliti na nas? Tada sam joj ja dao razumjeti: - Ovo je cas praštanja. A to je bilo, kao da bi moj jezik govorio: Moj pogled je za moj jezik tumac. Ti to dobro znaš. On javlja o ljubavi, koju ja moram skrivati u srcu.

Pa kada smo mi jedno drugo sreli i tekle su suze, Tada sam ja šutio, dok su pogledi poceli govoriti o tebi. Ona mi kimne, a ja znam, što ona kazuje svojim pogledom. Dadnem joj prstima znak, ona miga uzvrati. Ako naše obrve to, što mi želimo, ocituju, Tada mi šutimo, a ljubav govori prema našoj volji. 154

Pripovijest drugog rciovnika-prosjakn I tada, o gospodarice, baci djevojka mac iz ruke i uzvikne: -

Kako moram probosti vrat nekomu, koga ja ne poznajem i

:ko mi nije ucino nikakvo zlo? To prema mojoj vjeri nije dopušteno, Zatim ona odstupi. Džinn rekne: -

Biva ti teško ubiti ljubavnika. I samo zato što je on kod tebe

:: veo jednu noc, ti podnosiš ova mucenja i ne daš se skloniti na rr:znanje o njemu. Sada mi je to jasno, da samo isto s istim ima sucuti. Tada se džinn okrene k meni i rekne: -

O covjeculjce, zar ti ne poznaješ ovu ovdje?

Nato ja upitam: - Tko bi ona zapravo mogla biti? Ja je do ovoga trenutka nika-da nisam vidio. - Onda - rekne on - uzmi ovaj mac i probodi joj vrat, pa cu te ja pustiti da odeš i necu ti ništa uciniti. Jer onda cu biti siguran, daje ti uopce ne poznaješ. Ja odgovorim: -

Dakako!

I uzmem mac, poðem hitro na nju i podignem ruku. Ona mi je lutim davala znakove obrvama, kao da bi kazivala:

- Ja tebe nisam ostavila na cjedilu. A ti se meni tako odužuješ. Tada ja shvatim njezine poglede, i ocima joj objasnim: - Ja cu žrtvovati svoju dušu za tebe. A to je bilo, kao kada bi naš jezik izricao ove pjesnikove rijeci: Kako poneki zaljubljenik objavljuje svojim obrvama Svojoj ljubljenoj sve, što mu leži na srcu. Otvoreno joj progovara pogled iz njegova oka: Gledaj, ja sada sve znam, kako je to spravila sudba. 155

Trinaesta noc Ah, kako je to ipak lijepo, samo gledati u njezino lice! I kako se divno sja pogled, ako je shvatio! Dok jedan svojim vjeðama još piše, Drugi je vec svojom ocnom jabucicom prepoznao smisao. I moje su oci bile prepune suza, i ja bacim mac iz ruke i reknem: —

O ti mocni džinne, o ti junacino i junakov sine, ako vec jedna

žena, koja posjeduje malo razuma i vjere, drži to za nepravedno, da meni probode vrat, kako bi to za mene trebalo biti pravedno, da ja njoj probodem vrat, jer je ja ipak nikada u svome životu nisam vidio? Ne, to ja necu nikada uciniti, pa makar mi ti takoðer dao ispiti pehar smrti i propasti. Tada rekne džinn: —

Vas dvoje pokazujete stanoviti meðusobni sporazum. Ali cu

vam ja pokazati, kako ce vaše cinjenje biti kažnjeno. I on uzme mac, udari po djevojcinoj ruci i odsijece je. Zatim udari po drugoj ruci i odsijece je, i on joj s cetiri udarca odsijece ruke i noge. Ja sam za vrijeme svega toga gledao i bio siguran u smrt, nakon što mi je ona umirucim ocima dala znak zbogom. Džinn meðutim na nju povice: -

Ti si bludnicila svojim ocima! I on je pogodi tako, da joj je odletjela glava. Zatim se meðutim okrene k meni i rekne: -

O covjeculjce, to je pravedno prema našim uredbama, ako

neka žena povrijedi brak, da je se ubije. Ovu sam ja djevojku oteo u njezinoj prvoj bracnoj noci, kada je ona bila stara tek dvanaest godina. I ona nije nikoga upoznala, nego samo mene. Svakih sam deset dana dolazio k njoj na jednu noc u oblicju stanovitoga per zijskog muškarca. Cim sam meðutim sada postao sigurnim, da me je ona prevarila, ubio sam je. Ja nisam posve siguran, jesi li me ti s njome prevario. Ali se to ne pristoji, da te pustim otici bez kazne. Izmoli dakle od mene neku milost. 156

Pripovijest o zavidniku i onome kojemu je taj zavidio

Tada seja, o gospodarice, u najvecoj mjeri razveselim i upitam: - Kakvu milost trebam ja sebi od tebe izmoliti? On odgovori: - Zaželi si, u koje te oblicje trebam preobraziti! U oblicje psa :'.: magarca ili majmuna. Buduci da sam se nadao, da ce mi on oprostiti, ja odvratim: -

Tako ti Allaha, poštedi me, kako bi Allah tebe poštedio, jer

si ti poštedio muslimanskog muškarca, koji ti nikada nije ucinio r.epravdu! I ja ga ponizno zamolim, ostanem stajati pred njim i reknem: -

Meni se dogaða nepravda.

Om meðutim povice:

-

Ne izgovaraj sada preda mnom nikakve dugacke govore!

Meni je nešto lako tebe ubiti. Ipak ti dajem izbor. Tada ja reknem: -

O džinne, tebi bi bolje pristajalo meni oprostiti. Stoga mi

oprosti. Kao što je onaj kojemu se zavidjelo oprostio zavidniku. On upita: -

Kako je to onda bilo?

Tada ja zapocnem

PRIPOVIJEST 0 ZAVIDNIKU I ONOME KOJEMU JE TAJ ZAVIDIO. 'Pripovijeda se, o 'ifrit41, da su u nekome gradu živjela dva covjeka, koji su nastavali susjedne kuce s jednim zajednickim zidom. Jedan je od te dvojice zavidio drugomu i pogodio ga zlim 41 Naziv za zlog demona, odnosno zlog džinna. 157

Trinaesta noc pogledom i uložio svoje krajnje napore, kako bi mu naškodio. Postojano mu je zavidio, i njegova je zavist tako narasla, da je uzimao malo jela i da mu je još jedva dolazio na oci slatki san. Ali je ovomu kojemu je taj zavidio sreca bila sve naklonjenijom. I što mu je više taj drugi nastojao naškoditi, toliko je više on dobivao, rastao i uspijevao. Ali je on saznao o zlobnosti svojega susjeda prema njemu i o njegovu nastojanju, da mu ucini štetu. Zato je on otišao iz njegove blizine i napustio svoju zemlju, tim što je rekao: -

Tako mi Allaha, ja se moram zbog njega odreci svijeta!

On se nastani u stanovitome drugom gradu i ondje si kupi komad zemlje, na kome se nalazio neki stari bunar. Zatim si sagradi kucu za molitvu, pokupuje si sve potrebno i posveti se u svojoj celiji samo molitvi i služenju Allaha Uzvišenoga. Uskoro su iz svih zemalja k njemu dolazili fakiri i siromasi. I njegova se slava u toj zemlji proširila. Takoðer je do njegova prijašnjeg susjeda, zavidni-ka, stigla vijest o tome, kakva je njemu pala u dio sreca i kako mu hodocaste velikani te zemlje. Tako on ode i uðe u samostan. Onaj, kojemu je taj zavidio, ga primi s pozdravom dobrodošlice i s pri-jaznošcu i ukaže mu sve pocasti. Tada zavidnik rekne:

-

Ja ti imam reci jednu rijec, i to je razlog mojega putovanja

ovamo. Jer ja bih ti želio donijeti dobru vijest, doði dakle i poði sa mnom u svoj samostan. Taj kojemu se zavidjelo uzme sada zavidnika za ruku, i oni uðu u unutrašnjost samostana. Ali zavidnik rekne: -

Reci svojim fakirima, da se povuku u svoje celije. Jer ja bih

želio samo u tajnosti s tobom govoriti, gdje nas nitko ne može cuti. Tada taj kojemu se zavidjelo rekne svojim fakirima: -

Povucite se u svoje celije!

Pa kada su svi ucinili, što im je on bio zapovijedio, poðe on sa svojim gostom još malo dalje, dok nisu došli do starog bunara. Ondje gurne zavidnik toga kojemu je zavidio, ni od koga viðen, u bunar. Zatim izaðe i ode svojim putem a vjerovao je da ga je ubio. No meðutim je bunar bio nastanjen dobrim duhovima. Oni ga 158

Pripovijest o zavidniku i onome kojemu je taj zavidio puste da posve pomalo sklizne dolje i stave ga na kameno tlo. I jedni od njih upitaju druge: — Znate li vi, tko je on? A ti odgovore: — Ne. Tada rekne jedan od njih: — Taj je covjek onaj kojemu se zavidjelo, koji je pobjegao pred svojim zavidnikom, naselio se u našem gradu i sagradio ovaj ^mostan. A on nam je donosio radost svojim litanijama i svojim ucenjem Kur'ana. Ali se zavidnik dao na put k njemu, dok nije bio -. :>d njega. Tada ga je nadlukavio i bacio ga odozgor k vama. Ipak je njegova slava veceras stigla do sultana ovoga grada, koji je zakljucio, da ga sutra posjeti zbog svoje kceri. — Sto dakle nedostaje njegovoj kceri? — upita jedan od njih, a jedan drugi odvrati: — Ona je opsjednuta nekim duhom. Jer je demon Maimun, Damdamov sin, u nju zaljubljen. Ako bi meðutim taj pobožnik znao sredstvo, to bi bilo ono najlakše, da je se oslobodi i izlijeci. — Kakvo je to sredstvo? - upita jedan od njih, a onaj odvrati: —

Crni macak, koji se nalazi kod njega u njegovoj kuci za

molitvu, ima na vrhu svojega repa bijelu pjegu velicine jednog

dirhema. Iz nje on mora išcupati sedam bijelih dlaka, i njih on mora spaliti iznad bolesnice. Tada ce marid42 od nje uzmaknuti i nikada se nece vratiti k njoj. Ona ce istoga casa postati zdravom. Cijeli je taj razgovor, o džinne, bio voðen, dok je onaj kojemu se zavidjelo slušao. Kada je dakle nastalo jutro i povukao se sumrak i postalo svjetlije, doðu fakiri, da potraže šeiha, i zateknu ga, kako se uspinje iz bunara. I on postane još vecim u njihovim ocima. Xo jer je jedino crni macak imao ljekovito sredstvo, on mu išcupa sedam dlaka iz bijele pjege na repu i uzme ih sa sobom. I jedva da 42 Zao džinn, zloduh. 159

Trinaesta noc se uspelo sunce, kad li doðe kralj sa svojom pratnjom. Uðe on sam i velikani njegove države, ali on zapovijedi preostaloj pratnji, da ostanu stajati napolju. I kada je kralj ušao k covjeku koji je izazivao zavist, ovaj mu ponudi pozdrav dobrodošlice i zamoli ga, da sjedne pokraj njega, i upita: -

Trebam li ti reci, zbog cega ti dolaziš?

Onaj odvrati: -Da. Tada on nastavi: -

Ti dolaziš pod izlikom, da me posjetiš. Ali je želja tvojega

srca, da me upitaš o svojoj kceri. Kralj odgovori: -

To je tako, sveti šeihu.

A covjek kojemu se zavidjelo nastavi: . -

Pošalji nekoga da je dovede. I ja se nadam, ako tako ushtije

Uzvišeni Allah, ona ce još u ovome satu biti zdrava. Tada se kralj razveseli i pošalje po svoju kcer. I ona bude dovedena svezana i okovana. Covjek je meðutim kojemu se zavidjelo pusti da sjedne, navuce pred nju zavjesu, uzme dlake i nad njome ih spali. I taj, koji je bio u njoj, krikne i uzmakne od nje. Tada djevojka smjesta postane prisebnom, prekrije lice žarom43 i rekne:

-

Sto ovo sve znaci, i tko me je ovamo doveo?

Tada obuzme kralja takva radost, da ne može biti vece, i on je ljubio kcerine oci a svetom covjeku ruke. Zatim se obrati velikanima svoje države i rekne: - Sto vi mislite? Sto zaslužuje taj, koji je izlijecio moju kcer? A oni odgovore: - On je zaslužuje za ženu. « Velom. 160

Pripovijest o zavidniku i onome kojemu je taj zavidio Kralj nato rekne: -

Imate pravo!

Zatim je on vjenca s njim, i tako je covjek kojemu se zavidjelo postao kraljevim zetom. Nakon nekoga je vremena umro vezir. Tada kralj upita: - Koga trebam staviti za vezira namjesto njega? - Svojega zeta — odgovore velikani. Taj koji je izazivao zavist postane dakle vezirom. I opet nakon nekoga vremena umre kralj. Tada upitaju velikani: - Koga trebamo uciniti kraljem? I svi povicu: - Vezira. Tako je vezir postao sultanom i vladajucim kraljem. Jednoga dakle dana uzjaši kralj svojega konja, upravo kada je zavidnik prolazio putem. Kako je taj kojemu se zavidjelo tako u gospod-jrvenosti svojega kraljevskog dostojanstva jahao posred svojih emira i vezira i velikana svoje države, tako njegov pogled padne na svojega zavidnika. I on se obrati jednomu od ministara i rekne: -

Dovedi mi onoga covjeka ovamo! Ali ga nemoj strašiti!

Taj ode i dovede zavidnog susjeda. Tada rekne kralj: -

Dajte mu tisucu zlatnika iz moje riznice, natovarite mu

dvadeset deva robom za trgovanje, i pošaljite s njim jednog stražara, koji ce ga odpratititi do njegova grada.

Nato on ponudi zavidniku zbogom pa se okrene od njega, a da ga nije kaznio za sve, što mu je on ucinio. Gledaj, o džinne, kako je taj koji je izazivao zavist oprostio zavidniku, koji mu je od pocetka zavidio! Taj mu je ipak ucinio mnogo štete, bio je doputovao k njemu i izveo svoje djelo nad njim, tim što ga je bacio u bunar i htio ubiti. Pa ipak mu nije taj uzvratio njegovo zlo poslovanje, nego mu ga je odpustio i oprostio.' Potom, o gospodarice, pocnem tako gorko plakati, kako neki covjek uopce samo može plakati, i izreknem stihove: 161

Trinaesta, noc Oprosti grešniku, jer mudraci obicavaju Za grešnikov grijeh vazda njegovati oprost. Ja sam doduše pocinio mnoge greške: Uzmogao ti obuhvatiti plemenito umijece praštan)'a! Tko želi, da onaj koji je iznad njega njemu poželi pokloniti oprost, Mora greške onih, koji se nalaze ispod njega, praštati. Ipak džinn povice: -

Ja te necu niti ubiti niti ti oprostiti. Ali cu te ja zasigurno

zacarati. - Zatim me pograbi s tla i poleti sa mnom u zrak, dok nisam vidio zemlju samo još kao zdjelu posred vode. Zatim me položi na nekoj planini, uzme nešto prašine u ruku i nad njome promrmlja carobne rijeci, pospe me njome i rekne: -

Napusti ovo oblicje i prijeði u oblicje majmuna!

I u istome trenutku ja postanem majmunom, koji je bio star sto godina. Kada sam sebe vidio u tome nakaznom oblicju, zaplakao sam nad sobom. Ipak sam se pomirio s grozotom udesa, jer sam znao da sudbina nikomu ne ostaje vjernom. Tako siðem s vrha planine do njezina podnožja. Ondje naðem prostranu pustinju. Njome sam prolazio tijekom jednoga mjeseca, sve dok nisam dospio do ruba slanog mora. Nakon što sam ondje stajao neko vrijeme, ugledam usred mora neki brod, koji je plovio pod povoljnim vjetrom i kormilario prema obali. A ja sam se sakrio iza neke stijene na obali i cekao, dok brod ne doðe bliže, a zatim sam na njega uskocio. Tada jedan od putnika povice: - Bacite nesretnu beštiju preko palube! A kapetan: - Mi cemo je ubiti!

I jedan drugi: -

Ja cu je dokrajciti ovim macem.

162

Pripovijest o zavidniku i onome kojemu je taj mvidio Ja sam meðutim pograbio skut kapetanove odjece i plakao, a moje su suze tekle. Tada kapetana obuzme sucut prema meni i on rekne: -

Vi trgovci, ovaj je majmun zamolio za moju zaštitu, i ja cu ga

::::i. On stoji pod mojim nadzorom. I zato mu nitko ne smije -ciniti neko zlo niti ga povrijediti! Potom je on sa mnom prijazno postupao. I što god je on uopce _ orio, ja sam razumio, i ja sam se brinuo za sve njegove potrebe i bio sam na brodu njegov poslužitelj. Tako me je on poceo voljeti. Brod je pak imao tijekom pedeset dana povoljan vjetar. Zatim smo bacili sidro kod jednoga velikog grada, u kome se nalazilo tako ~nogo ljudi, da bi samo Allah mogao izbrojati njihov broj. Kada smo meðutim prispjeli i kada je naš brod bio cvrsto usidren, gle, tada doðu k nama mameluci44, poslani od kralja toga grada. Oni se uspnu na naš brod, zažele trgovcima srecu za dobro prispijece i reknu: -

Naš vam kralj naziva dobrodošlicu i šalje vam ovaj svitak

papira, da svaki od vas na njem ispiše po jedan redak. Kralj je naime imao stanovitog vezira, koji je bio krasnopisac, i taj je umro. Tada se kralj zakleo svecanom zakletvom, da ce on samo onoga „ciniti vezirom, tko tako lijepo piše kao onaj. Potom oni trgovcima uruce svitak papira, koji je bio deset laktova dugacak i lakat širok, ; svi su trgovci, koji su znali pisati, svi do zadnjega, napisali na njega svaki po jedan redak. Tada ja skocim, ja, koji sam bio u oblicju eðnoga majmuna, i istrgnem svitak iz njihovih ruku. Oni su se meðutim prestrašili, da cu ga poderati, te me htjednu odatle otjerati. Ipak im znakom dadnem razumjeti, da ja znam pisati. Tada im kapetan dadne do znanja: -

Pustite ga neka piše. Ako bude loše drljao, otjerat crmo ga

odavde. Ali ako bude lijepo pisao, ja cu ga prihvatiti kao sina. Jer zaista, ja nikada nisam vidio razumnijeg majmuna od njega. Zatim ja uzmem trsku, umocim je u crnilo u posudici za crnilo i napišem u kurzivnom pismu: 44 Mameluk (mamluk) je izvorno bijeli rob. 163

Trinaesta noc Vec je vrijeme zabilježilo dobrotu svih plemenitih, Dok samo tvoja dobrota još nije zabilježena. Neka ne dopusti Alldh da ljudi budu osiromašeni tvojim gubitkom, Jer si ti ipak za dobrotu mati i otac. I zatim ja napišem u vitkom pismu: On ima trsku, koje korist ispunjava zemlje, I koje darovi stjecu sav svijet. Nikada neka zemlja nije bila obdarena kao tvojim darovima, Koje tvoje ruke svim zemljama pružaju. Nato napišem u strmom pismu: Nema ni jednoga jedinog pisara, koji jednom ne proðe, Ali što je njegova ruka napisala, postoji navijeke. Zato nikada nemoj pisati svojom rukom ništa drugo nego što ti o posljednjem danu, kada to vidiš, donosi radost. Nato u oblome spomenickom pismu: Kada smo culi o rastanku i kada su nam oboma Odredili takav udes promjenjljivi slucajevi vremena, Tada smo pustili da se zbilja crnilo za nas tuži jezicima trske o patnji rastanka. 164

Pripovijest o zavidniku i onome kojemu je taj za-vidio Nato u velikome dokumentskom pismu: Gospodstvo ipak nikomu ne ostaje vjernim. Ako ti to ne priznaješ, reci, gdje su stari? Neka ti se drveta rasploðuju od dobrih cina. Ako ti odatle odlaziš, oni ipak ostaju zadržani. Nato u velikome kicenom pismu:

Otvaraš li bacvu bogatstva i milosti, Uzmi si crnilo velikodušnosti i plemenitosti. Dokle god to možeš, piši dobre stvari, Zatim neka ti ostane tvoj poziv i tvoje pero dobro.

Nato predam prenositeljima svitak. Oni ga uzmu i odu s njime kralju. Pa kada je kralj pregledao svitak, nijedno mu se pismo nije svidjelo tako dobro kao moje. I on rekne okupljenim velikanima: -

Otiðite k piscu ovih redaka, odjenite ga u pocasnu odjecu,

stavite ga na mazgu, dopratite ga ovamo uz glazbeni zbor i dovedite ga pred mene. No kada su oni culi kraljeve rijeci, nasmijali su se. Ali se kralj na njih razljuti i povice: - Vi bijednici! Ja s vama govorim o jednoj zapovijedi, a vi se meni smijete? - O kralju — odgovore oni — naš smijeh ima razloga. -

A kakav je to razlog? - upita on.

Oni odgovore: 165

Trinaesta noc -

O kralju, ti nam zapovijedaš, da ti pred tebe dovedemo

onoga, koji je izpisao te redke. No meðutim je taj, koji ih je napisao, majmun i nikakvo ljudsko bice. A on pripada kapetanu broda. Tu on rekne:

- Je li to istina, što mi vi kazujete? Oni odgovore: - Da, tako nam tvoje visosti! I kralj se zaprepasti nad njihovim rijecima, strese se od zadovoljstva i rekne: -

Želio bio toga majmuna zadobiti od kapetana.

Zatim on pošalje na brod svojega glasnika, s mazgom, s pocasnom odjecom i sa glazbenim zborom. I on rekne: -

Odjenite ga unatoc tomu u pocasnu odjecu, i posadite ga na

mazgu! Uzmite ga s broda i dovedite pred mene! Tako se oni upute k brodu i uzmu me od kapetana, odjenu me u pocasnu odjecu i posade me na mazgu. A narod je bio zapanjen, i grad je bio u pokretu zbog mene. Jer svi su me htjeli vidjeti. Kada su me meðutim doveli ka kralju, i kada me on primio, ja pred njim triput poljubim pod. Zatim me on pozove da sjednem, i ja se spustim na koljena i cjevanice. A narod je, koji je bio prisutan, bio zapanjen zbog moje uglaðenosti, a najviše se od svih cudio kralj. Nato on narodu zapovijedi, neka se povuce. Kada su se svi povukli i nitko više nije bio prisutan osim kraljeve uzvišenosti, uško-pljenika i jednoga maloga bijelog roba, on zapovijedi da se donese stol s jelima. Na njemu se našlo što god skace i leti i što se od parova u gnijezdima leže, jarebice i prepelice i druge vrste ptica. Sada mi kralj kimne da snjime jedem. Tako sam ja ustao, poljubio pred njim tlo, sjeo i s njime jeo. I kada se odnijelo, sedam sam si puta oprao ruke, uzeo bocu s crnilom i pisacu trsku i napisao ove stihove: Navrati kod peradi na mjestu canaka I tuži se, da su pecenja i jarebice odatle otišle! 166

Pripovijest o zavidniku i onome kojemu je taj zavidio Oplakuj kceri prepelica, kako ih ja vazda oplakujem, S pecenim pilicima i prženim mesom ujedinjene! Kako je ipak tužno moje srce zbog dvije vrste riba, Koje se na kriškama kruha u slojevima obicavaju posluživati! Ah, kako je obilna nekoc bila pecenka! O, kakvo zadovoljstvo Ako je mast utonula u ocat iz krcaga! — Nikada me nije potresala glad osim u jednoj noci, Koju sam moleci uz kašu proveo u svjetlosti kamenja. I ja sam pri tome mislio na jelo s njegovim mirisom, Koji se izdizao u zrak s obilno pristavljena stola. O moja dušo, strpljenja! Cudesna je stvar vrijeme:

Ako nam je nekoga dana donijelo jad, sljedecega nam donosi radost.45 Zatim ustanem i sjednem na udaljenosti koja iskazuje poštovanje. Kralj pogleda na ono što sam bio napisao, i kada je to procitao, on se zapanji i uzvikne: — O cuda! Majmun, obdaren takvom rjecitošcu i umijecem pisanja! Tako mi Allaha, to je najvece cudo! Nato iznesu pred kralja probrano vino u staklenoj boci, i on je pio. Pružio je od toga takoðer meni, a ja sam poljubio pod i ispio i zatim napisao: 45 Ova je pjesma parodija na staroarapske kaside, koje pocinju tužaljkom za dalekom dragom, zatim cesto pripovijedaju o nocnima junackim djelima i završavaju s nekom mudrom izrekom. 167

Trinaesta noc

Palili su me vatrom, kako bi me naveli da govorim. Ali su našli, da sam ja u patnjama strpljiv. Zbog toga bivam ja takoðer od vas nošen na rukama, I uzeo sam poljubac s Ijepoticinih usana. I dalje: Jutro dovikne noci: Daj mi da pijem njega, Koje mudraca cini budalom, bistro vino! Oboje su tako nježni, tako bistri, da ja ne prepoznajem: Je li ono u caši, ili je caša u njegovu prividu? Tu kralj procita stihove i s uzdahom rekne: —

Kad bi se ta fina naobrazba nalazila u nekoga covjeka, taj bi

nadmašivao sav narod svojega vremena i svojega stoljeca. Zadim on dadne donijeti šahovsku plocu i upita: —

Hoceš li igrati sa mnom?

I ja kimnem glavom jedno da, priðem, poredam figure i odigram s njime dvije partije, koje obje dobijem. Tada je kralj ostao bez rijeci od zaprepašcenja. Ali ja uzmem posudicu s crnilom i pisacu trsku i napišem na ploci ove stihove: Dvije su se vojske borile jedna protiv druge cijeli dan. I sa svakim je satom njihova borba bivala žešcom, Sve dok nisu zatim, kada ih je obavila tama, Spavale na istome krevetu u prisnom savezu.

168

Pripovijest o zavidniku i onome kojemu je taj zavidio

Kada je kralj procitao ta dva stiha, cudio seje i bio ushicen i do najvece je mjere bio zapanjen, i on rekne svom uškopljeniku: -

Otiði k svojoj gospodarici, k Sitt46 el-Husni, i reci joj: Kralj

:e daje pozvati, neka izvoliš doci i pogledati si ovoga cudesnog majrrmna! Uškopljenik ode i ubrzo se vrati natrag s gospodaricom. Tek što me je ona pogledala, odmah je prekrila svoje lice i uzviknula: - O moj oce! Kako dolazi do toga, da se tvojemu srcu dopada, da šalješ po mene i da me daješ gledati stranim muškarcima? - O Sitt el-Husn — odvrati on — ovdje se ne nalazi nitko osim maloga mameluka47, uškopljenika, koji te je doveo, i mene, tvojega oca. Pred kime dakle zastireš svoje lice? Tada ona uzvikne: -

Gledaj, ovaj je majmun mladic, sin jednoga kralja. Ali je on

zacaran, jer zacarao ga je džinn Džardžaris, iz plemena Iblisova,

nakon što je ubio svoju vlastitu ženu, kcer kralja Ifitamusa, gospo dara Otoka Ebanovine. Taj pak, koga ti držiš za majmuna, je rametan i razuman muškarac! A kralj se zaprepasti nad rijecima svoje kceri i upita, tim što je mene pogledao: -

Je li to istina, što ona o tebi kazuje?

Ja kimnem glavom jedno da i zaplacem. Tu kralj zapita svoju •:;er: -

Odakle ti znaš, da je on zacaran?

I ona odgovori: ^ 46 Sitt zapravo znaci - princeza. Zato se ta rijec cesto pojavljuje kao inte gralni dio imena kraljevskih kceri, koji se zadržavao i nakon vjencanja. Tako se najuglednija zacijelo žena kalifa Harun er-Rašida, njegova sestricna, zvala Sitt Zubaida. 47 Mameluk je naziv za bijelog roba. Pred djecom i uškopljenicima ženske ne zastiru lice. 169

Trinaesta noc — Moj mili oce, u mojoj se mladosti nalazila uz mene stanovita stara žena, stanovita pametna vještica, i ona me je poucavala u carobnjaštvu i u njegovu izvježbavanju. Njega sam ja prihvatila i temeljito ga izucila, i držim u pamcenju stoisedamdeset kapitela carobnih formula, od kojih bi s pomocu najmanje mogla kamenove tvojega grada premjestiti iza planine Kaf48, zatim bih ga mogla preobraziti u morski bezdan a njegove stanovnike u ribe, koje u njemu plivaju. — O moja kceri - uzvikne njezin otac - ja te zaklinjem svojim životom, oslobodi nam toga mladica od zacaranosti, kako bih ga mogao uciniti svojim vezirom. Jer on je zaista jedan fin i pametan mladic. — S najvecom radošcu - odvrati ona. Zatim ona uzme u ruku nož i opiše neki krug'..."

Tada primijeti Sehrezad, da je pocelo jutro, i ona prekine pricu, koju je zapocela po Kraljevu odobrenju. 48 Posrijedi je prema bajkovitoj arapskoj kozmografiji planinski lanac koji okružuje zemlju, pa u prenosnici oznacuje ujedno i kraj svijeta - ono iza cega nema više nicega. 170

Ali kada je zapocela

cetrnaesta noc

Šehrezad rekne: "Došlo mi je do ušiju, o sretni Kralju, da je redovnik-prosjak . ako nastavio dalje pricati dami: ?0 moja gospodarice, kraljeva je kci uzela u ruku nož, i opisala neki široki krug u sredini hale palace. U njega je upisala tajanstvena imena i talismane. I mrmljala je carobne formule i izgovarala veci, od kojih se neke moglo razumjeti, druge meðutim ne. Poslije stanovitoga kratkog vremena svijet postane tamnim pred našim : rima, i gle, pred nama se uspne džinn u vlastitu oblicju. Imao je ruke kao vile, noge kao jarbole i oci kao ognjene žeravice. Mi smo bih pred njim u velikom strahu. No kraljeva kci povice: -

Za tebe nikakva dobrodošlica i nikakav pozdrav!

Tu se džinn preobrazi u oblicje lava i rekne: -

Izdajnice, ti si prekršila zakletvu! Zar se nismo jedno drugo

mu zakleli, da nijedno od nas ne smije drugomu stati na put? -

Prokletnice — odvrati ona - može li postojati ugovor

izmeðu mene i tebi slicnoga? Tada džinn uzvikne: -

Uzmi ono, što ce te sustici.

I lav jurne rastvorenih ralja na princezu. Alije ona bila brža od njega, išcupala si je jednu vlas sa svoje glave, zavitlala je rukom i

171

Cetrnaesta noc promrmljala k tomu svojim usnama. Vlas ubrzo postane oštrim macem. Njime ona posijece lava, i on se razdvoji na dvije polovice. Njegova se meðutim glava preobrazi u štipavca. Tu princeza postane golemom zmijom i obori se na prokletnika, koji se nalazio u oblicju štipavca49.1 oboje su se jedno s drugim ogorceno hrvali. Tu se preobrazi štipavac u orla, a zmija postane jastrebom. Taj je progonio orla cijeli sat vremena. Nato orao uzme oblicje crnog macka, djevojka meðutim iz jastreba postane vucjim psom. I opet su se jedno s drugim borili ondje u palaci cijeli sat vremena. Sada uvidi macak da ce biti pobijeðen, i tu se on preobrazi i postane velikim crvenim narom, koji se spusti posred šadvrvanskog50 bunara u palaci. Vucji pas pojuri na njega, ali se nar podigne u zrak, padne na poplocenje hale, tako da se raspukao i da su se njegova zrna raspršila. Posvuda je za sebe ležalo pojedino zrno, i pod se hale prekrije narovim zrnjem. Ali se tu vuk strese i postane pijetlom. Taj je pokljucao zrna, kako više ne bi preostalo niti jedno jedino zrno. Ali se stjecajem udesa jedno zrno ipak sakrilo ispod ruba bunara. Pijetao pocne kukurikati i udarati krilima i nama kljunom davati znakove. Ali mi nismo shvacali što on misli, a on nam je tako glasno kukurikao, da smo pomislili, da ce se palaca strovaliti na nas. I on je trcao ovamo i onamo po podu hale, dok nije ugledao zrno, koje se sakrilo pod rubom bunara. I on žudno pojuri na njega, da ga kljucne. Ali gle, zrno odskoci posred vode šadvrvana, postane ribom i zaroni do dna vode. Tada se takoðer pijetao preobrazi neku veliku ribu, zaroni prema drugoj, i neko vrijeme išcezne. I gle, zacujemo, kako se podigla vika i urlik, i pocnemo drhtati. Nato se džinn uspne iz vode kao goruca baklja. On otvori usta i ispljune vatru, a iz njegovih su ociju i njegova nosa sukljali oganj i dim. Ubrzo izaðe takoðer princeza kao veliki ognjeni ugalj. I oboje su se jedno s drugim borili, sve dok njihove vatre nisu preko njih ušle jedna u drugu i dok dim nije ispunio 49 Književna je obradba ovakvih obracuna zauzela znacajno mjesto i u djelu E. T. A. Hoffmanna, u Zlatnome loncu (Der goldne Topf), na primjer, ali i drugdje. 50

Sadvrvan je vodoskok.

172

Pripovijest o zavidniku i onome kojemu je taj zavidio palacu. Mi smo išceznuli u njemu i od straha smo se htjeli baciti u vodu, kako ne bismo bili spaljeni i propali. Tada kralj uzvikne: -

Nema nikakve uzvišenosti i nema nikakve moci osim u

AIlaha, Uzvišenoga i Svemocnoga! Zaista, mi smo Allahovi i k

r.;erau se vracamo! O kamo srece da nisam tražio od svoje kceri, da rokuša oslobaðanje od zacaranosti ovog majmuna! Jer tako sam r priskrbio svu tu golemu muku s tim prokletim džinnom, protiv kojega svi drugi džinnovi, koji postoje na svijetu, ne mogu ništa. O Kamo srece da nisam nikada upoznao toga majmuna! Ne htio ga blagosloviti Allah, niti cas njegova prispijeca! Mi smo mislili uciniti dobro djelo na njemu za volju Uzvišenoga AIlaha i osloboditi ga carolije, a sada zamiremo od tjeskobe u srcu. Ja sam meðutim, o moja gospodarice, bio nijem i nemocan, da mu kažem neku rijec. I odjednom, prije nego što smo mi sebi toga postali svjesni, zaurla džinn pod plamenovima, i on se naðe uz nas, dok smo mi stajali u hali sa stupovima, i puhne nam vatru u lice. Princeza ga meðutim pograbi i puhne mu u lice. I pogode nas iskre od nje i od njega. Njezine nam iskre nisu ucinile nikakvu štetu, ali je jedna od njegovih iskri pogodila mene u oko i razorila ga, dok sam ja još bio u oblicju majmuna. I jedna druga iskra pogodi kralja u lice i spali mu polovicu njegova lica, njegovu bradu i podbradak i išcupa mu donji red zubi. I jedna treca iskra padne na uškopljenikove grudi. Taj izgori i istoga trenutka umre. Tada smo mi cvrsto vjerovali u svoju propast i ocajavali zbog života. I dok smo mi bili u toj stisci, gle, tu povice neki glas: -

Allah je najveci! Allah je najveci! On je poklonio spas i po

bjedu i uništio onoga, koji porice vjeru Muhammeda Prosvjetitelja! I gle, tu je pred nama stajala kraljeva kci. Ta je spalila džinna, : on je postao gomilicom pepela. Ona sada priðe k nama i rekne: - Pružite mi zdjelu vode! - Kad joj je ona bila donesena, izgovori ona nad njome rijeci, koje mi nismo razumjeli. Zatim mene poprska vodom i uzvikne: - Posredstvom snage jedinoga pravog Boga i posredstvom snage iznad svega najljepšeg imena Allahova! Vrati se natrag u svoje negdašnje oblicje! -

173

Cetrnaesta, noc Tu se ja stresem, i gle to, ja sam bio covjek kao prije, samo što mi je jedno oko bilo posve izgubljeno. Ona meðutim povice: -

Vatra! Vatra! O moj oce, ja necu ostati na životu, jer se

nisam navikla boriti s džinnovima. Da je on bio neki covjek, tada bih ja njega odmah na pocetku bila ubila. Ja se nisam nalazila u nevolji, sve dok se nije raspukao nar i dok nisam kljucala zrnje. Jer zaboravila sam jedno zrno, u kome se krila džinnova duša. Da sam njega kljucnula, on bi odmah umro. Ali je udes odredio, da ga ne ugledam. Tako me je on napao, i zmeðu njega se i mene razbuk tala ogorcena borba pod zemljom i u zraku i u vodi. Koliko sam god puta ja protiv njega proizvela jednu caroliju, on je protiv mene proizveo neku drugu, sve dok protiv mene nije primijenio caroliju vatre. Rijetko izaðe netko, protiv koga je bila primijenjena caroli ja vatre, na kraj sa životom. Ali je udes bio na mojoj strani protiv njega. Tako sam ga preduhitrila i spalila ga, nakon što sam ga prisilila, da prizna islamsku vjeru. Ja meðutim moram umrijeti, i neka vas Allah utješi poradi moje smrti! Zatim je od neba zazivala pomoc i nije prestajala moliti za pomoc protiv vatre. Ali gle, neka se crna iskra podigne prema njezinim grudima, i zatim se uzdigne sve do njezina lica. Kada joj je dosegnula lice, ona zaplace i povice: -

Svjedocim, da nema nijednoga Boga osim Allaha, i da je

Muhammed Allahov prorok. Zatim smo meðutim mi od nje vidjeli samo još to, da je postala gomilicom pepela, kraj gomilice pepela, koja je bila džinn. Tada mi postanemo vrlo ožalošceni zbog nje. I ja poželim, da sam ja bio na njezinu mjestu i da nisam vidio, kako onaj mili lik, koji mi je ucinio tako mnogo dobra, postaje pepelom. Ali nema nikakva protuslovljenja Allahovoj volji. Kada je kralj to vidio, daje njegova kci postala gomilicom pepela, on si išcupa ono, što je još ostalo od njegove brade, udari se u lice i razdere si svoje haljine. I ja ucinim isto. I obojica smo zbog nje plakali. Tada doðu komornici i državni velikani, I oni ugledaju kralja u nesvijesti i dvije gomilice pepela. Oni se prestraše i stajali su kratko vrijeme oko kralja. Kada se on 174

Pripovijest o z&vidniku i onome kojemu je taj zavidio

probudio, ispripovijedao im je, što se njegovoj kceri dogodilo od demona, i njihov je jad bio vrlo velik. Žene su meðutim i robinje kricale i udarile u naricanje za pokojnicom sedam dana vremena. Ali je kralj dao iznad pepela svoje kceri podici veliku nadsvoðenu grobnicu, i unutra budu zapaljene voštane svijece i kandila za pokojnu. Džinnov su meðutim pepeo razasuli svuda po zraku u sve vjetrove i zažvali na njega Allahovu kletvu. Zatim se kralj razboli od neke bolesti, koja ga je dovela na rub smrti. Bolest potraje mjesec dana, ali mu se zatim povrati njegovo zdravlje, i njegova brada ponovo izraste. Sada me on dadne pozvati i rekne mi: —

O mladicu, mi smo provodili svoje dana u najsretnijem živ

ljenju i sigurni od promjenjljivih slucajeva vremena, sve dok ti nisi došao k nama. O kamo srece, da te nikada nismo ugledali, niti takoðer vidjeli dan tvojega nesretnog prispijeca! Mi smo zbog tebe sve izgubili. Najprije sam ja izgubio svoju kcer, koja mi je bila vri jedna kojiko sto muškaraca. Kao drugo mi se dogodila nesreca od vatre, i ja sam izgubio svoje zube, i zatim je takoðer umro još moj sluga. I pri tome ipak ja nikada prije nisam nešto od tebe vidio! Ali sve dolazi od Allaha, tebi i meni, i On neka je slavljen! Ti si taj, kojega je moja kci oslobodila, ti, koji si izazvao njezinu smrt. Moj sine, otputuj iz ovoga mjesta! Dovoljno je to, što se zbog tebe dogodilo. Ali je sve to nama odreðeno od udesa, meni jednako tako kao tebi. Tako otputuj u miru. Ali ako te ja ikada ponovo ugledam, tada cu te dati ubiti. I on se izdere na mene. Zatim ja otiðem od njega, o gospodarice! Ali sam jedva vjerovao u svoje spasenje i nisam znao, kamo se trebam uputiti. Sve mi je bilo stajalo pred ocima, što mi se dogodilo: kako me se na putu ostavilo i kako sam se na taj nacin mogao spasiti; kako sam zatim mjesec dana hodao i kao stranac dospio u onaj grad; kako sam sreo krojaca i pod zemljom našao djevojku; kako sam potom umakao džinnu, unatoc tomu što je on bio odlucio da me ubije - sve što je moje srce bilo doživjelo od pocetka do kraja. I ja zahvalim Allahu i reknem: -

Moje oko, ipak ne moj život!

175

Cetrnaesta noc Prije nego što sam napustio taj grad, odem u hammam i dad-nem si obrijati bradu. Takoðer obucem crno, od dlake napravljeno odijelo, i zatim se odmah uputim na haððiluk51, o gospodarice! Svaki meðutim dan placem i mislim na udarce sudbine, koji su me bili pogodili, i na gubitak mojega oka. I svakiput, kada ja na to mislim, što mi se dogodilo, placem i izgovaram ove stihove: Smeten sam. Tako miAlldha, nema nikakve sumnje o mome položaju. Naokolo je žalost. Ja ne znam, cemu ona na mene nadire. Strpljiv sam, sve dok se strpljivost zbog moje strpljivosti ne zamori. Strpljiv sam, sve dokAllah moju stvar ne dovede kraju. Strpljiv sam, svladan, a da se ipak ne tužim, strpljiv, Tako kako je strpljiv ožednjeli putnik u vreloj dolini. Strpljiv sam, sve dok sama strpljivost ne shvati, da sam ja Bio strpljiv u stanovitoj nevolji, koja gorce grize od aloja. Nema nicega, što bi bilo tako gorko kao strpljivost, pa ipak To je gorce nego oboje, ako mi se strpljenje slomi. Misli su mojega srca tumac moje savijesti, Ako nutarnji glas zbori u tebi tako kao u meni. Da su brda imala nositi, što sam ja nosio, ona bi pala pod teretom. Vatra bi se ugasila, vjetar ne bi više puhao. 51 Hodocašce u Mekku. 176

Pripovijest o zavidniku i onome kojemu je taj zavidio / tko to kaže: "Gledaj, život ima u sebi ipak mnogo slatkih stvari", Zbilja, taj ce vidjeti stanovit dan gorci od aloja.

Zatim pocnem putovati od jedne zemlje do druge i ici od grada do grada, i ja se dam na put prema obitavalištu mira52, Baghdadu, ne bih li ondje možda zadobio pristup ka gospodaru pravovjernih i njemu ispripovijedao, što mi se dogodilo. Stigao sam danas na-rcer u Baghdad i namjerio se na ovoga mojega prvog suputnika, .-:.:ko stoji u nedoumici. I ja mu reknem: -

Mir bio s tobom!

I pocnem s njime caskati, kad li nam priðe naš treci suputnik i rekne: -

Mir bio s vama! Ja sam stranac.

Mi odgovorimo: -

Mi smo takoðer stranci i ovamo smo stigli u ovoj blagoslo

vljenoj noci. Tada poðemo dalje utroje, a da nijedan od nas nije bio upoznao povijest drugoga, dok nas udes nije doveo na ova vrata i dok nismo ušli k vama. Sada ti znaš razlog, zbog cega su moja brada i moje usne obrijani i jedno oko izgubljeno.' Tada gospodarica kuce rekne: -

Zaista, tvoja je pripovijest cudnovata. Prinesi svoju ruku ka

glavi i poði svojim putem! Ali on uzvikne: -

Ja necu otici, sve dok nisam cuo pripovijest svojih suputni

ka. Tada istupi naprijed treci redovnik i rekne: 52 Uobicajen naziv za Baghdad, a nalazi se i na novcu abasidske dinastije (Grad Mira). 177

Cetrnaesta noc — O presvijetla gospodarice! Moja povijest nije kao što su te tih suputnika, nego još cudesnija i u vecoj mjeri zaprepašcujuca. A ona je razlogom, zbog kojega je moja brada obrijana i moje oko izgubljeno. Ove je pogodila sudbina i kob, ali ja sam udes navukao na sebe vlastitom rukom i na svoju dušu doveo žalost. I to je moja pripovijest:

PRIPOVIJEST TRECEG REDOVNIKA PROSJAKA. 'Ja sam kralj, sin stanovitoga kralja. Kada je moj otac umro, ja sam poslije njega preuzeo vlast. I ja sam upravljao u pravednosti i dobrostivosti prema podanicima. No ja sam imao osobitu sklonost prema tomu, da brodom plovim po moru. Jer moj je grad ležao na moru, i odande se naširoko protezala pucina. Oko nas su ležali mnogi veliki otoci usred mora. I ja sam imao na vodi pedeset trgovackih brodova, pedeset manjih brodova za plovidbu iz razonode i stoipedest galija spremljenih za rat i za džihad53. Jednom sam zaželio otici na plovidbu za zabavu prema otocima, i tako sam isplovio s deset brodova i uzeo sa sobom zalihe za cio mjesec dana. Vec sam se oko dvadest dana nalazio na plovidbi, kad li se, jedne noci, podignu protiv nas nepovoljni vjetrovi, i more se protiv nas ustoboci s golemim valovima. Valovi su šibali jedan o drugi, i mi smo se vec vidjeli izgubljenima, Kada se dakle takoðer nad nama još nadvila gusta tmina, tada ja uskliknem: — Tko se upusti u opasnost, nece biti pohvaljen, cak niti ako bude spašen. I mi smo se molili Allahu Uzvišenomu i zazivali ga. Ali vjetrovi nisu prestajali bjesniti protiv nas, niti su nas valovi prestajali šibati, sve dok nije svanulo jutro. Tada se stišao vjetar, more se umirilo, i zasjalo sunce. Zatim smo pristali uz neki otok. Iskrcamo 53 Borba za islamsku vjeru, sveti rat. 178

Pripovijest treceg redovniket-prosjaka se na kopno, skuhamo nešto malo za jelo, to pojedemo i dva se dana odmorimo. Zatim se opet otisnemo na pucinu i opet smo jedrili oko dvadeset dana. Tada nam protivna struja potece usuprot, i kapetanu postane more stranim. Mi meðutim reknemo stražaru: -

Popni se u jarbolsku košaru i obazri se po moru! Stražar se smjesta popne na jarbol i istraživao je i doviknuo kapetanu: -

O kapetane, vidim sebi s desna ribe na površini vode, a usred

mora vidim nešto tamno, što se sjaji cas crno cas bijelo. Kada je kapetan cuo stražarove rijeci, on baci svoj turban na pod, pocne si cupati bradu i dovikne momcadi: -

Slušajte veselu vijest o propasti nas sviju! Niti jedan jedini

: d nas nece odavde otici sa životom! I on pocne plakati, i mi smo svi plakali za svojim životom. I ja reknem:

- O kapetane, objasni nam, što je stražar vidio. - O moj gospodaru - odvrati on — znaj, da smo mi izgubili kurs toga dana, kojega su se protiv nas podigli vjetrovi i puhali cijelu noc sve do jutra. Zatim smo se dva dana zadržali usidreni, no izgubili smo naš put po moru. Sada mi plovimo vec jedanaest dana od one noci u pogrešnom pravcu, i nemamo nikakva vjetra, koji bi nas vratio onamo, kamo želimo ploviti. Sutra cemo navecer doploviti do jednoga brda od crnoga kamena, koje se zove Magnetsko Brdo. Struje ce nas silom odvuci, htjeli mi to ili ne, do njegova podnožja. Ondje ce se brod polomitii, i svaki ce brodski cavao odletjeti k brdu i uz njega se prilijepiti. Jer je Allah Uzvišeni magnetski kamen obdario tajanstvenom snagom, tako da sve stoje željezo, doleti k njemu. Na tome brdu visi toliko željeza, da to nitko ne može izbrojati, osim Allaha Uzvišenoga. Jer su se od pradavnih vremena o to brdo razbijali mnogi brodovi. Iznad mora se meðutim izdiže kupola od mjedi, podignuta na deset stupova. I na kupoli stoji stanoviti jahac, ciji je konj od bakra. U rukama je tog 179

Cetrnaestu noc konjanika bakreno koplje, a na njegovim grudima visi olovna ploca, u koju su urezana imena talismana. I dalje mi on rekne:

L

- O kralju, nitko drugi ne upropašcuje ljude nego onaj konjanik na konju, i nema nikakve mogucnosti da se izbjegne propast, sve dok se taj konjanik ne sunovrati s tog konja. Na to je, o moja gospodarice, kapetan broda gorko zaplakao, i mi smo bili sigurni, da se nalazimo pred neizbježivom propašcu. Mi smo stoga rekli, svaki pojedini svojem prijatelju, zbogom, i povjerili mu svoju oporuku, za slucaj da on možda bude spašen. Tijekom cijele te noci nismo spavali. A kada je svanulo jutro, mi smo vec bili došli bliže brdu, i vode su nas silom tjerale prema njemu. Kada su se zatim laðe našle u njegovu podnožju, one se raspadnu, cavli izlete, a svo je željezo u njima prionulo k magnetskoj stijeni i za nju se zalijepilo. A pred smiraje smo dana tumarali uokolo po brdu. Neki su se od nas utopili, drugi su se spasili. Ali je onih, koji su se od nas utopili, bilo više. Ali takoðer ti, koji su se iz toga izvukli sa životom, nisu znali ništa jedni o drugima, jer su ih valovi i protivni vjetrovi razbacali na razne strane. Mene je meðutim, o moja gospodarice, Allah Uzvišeni poštedio za svu muku, nevolju i trpljenje, koje mi je On namijenio. I ja se uzverem na jednu od dasaka koje su uokolo plivale, vjetar je potjera, i ja se uzmognem uhvatiti za brdo. Ondje naðem put, koji je vodio prema vrhu, slican stubama, usjecenima baš u stijenu. I ja zazovem ime Allaha Uzvišenoga'..." Tu primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, pa ona prekine pricu, koju je zapocela po Kraljevu dopuštenju. Jmk,

180

Jm

Ipak, kada je pocela

petnaesta noc

3 o°e>

Šehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je treci redovnik-pro-sjak - dok su tu sjedili ostali gosti cvrsto svezani i uz njih stajali robovi s isukanim macevima iznad njihovih glava - dami ovako dalje pricao: 'Nakon što sam ja pozvao Allahovo ime i usrdno mu se molio, hvatao sam se za stube, koje su bile usjecene u kamen, i polako se penjao. Allah zapovijedi, da se toga trenutka vjetrovi smire, i On mi pomogne pri uspinjanju, tako da sam nepovrijeðen dosegao vrh. No ondje nisam imao više nikakvoga drugog puta osim toga prema kupoli. Bio sam vrlo radostan poradi svojega spasenja, ušao sam u kupolu, obavio abdest54 i dvaput se moleci poklonio iz zahvalnosti prema Allahu, koji me je spasio. Zatim u kupoli zaspem i zacujem u snu glas, koji je govorio: - O ibn Chadibe55! Kada se probudiš iz svojega sna, kopaj kod svojih nogu, i naci ceš luk od mesinga i tri strijele od olova, u koje su usjeceni talismani. Uzmi luk i strijele, i odapni prema jahacu, koji stoji na kupoli, i oslobodi ljude od te velike nesrece! I kada budeš pogodio konjanika, on ce se surva ti u more. Takoðer ce ti 54

Religiozno pranje.

55

Chadibov sine.

Petnaesta noc ispasti iz ruke luk, ali ga podigni i zakopaj ga na njegovu mjestu! Potom ce more nabujati i uspinjati se, sve dok ne dosegne vrh brda, i na njemu ce se pojaviti camac sa covjekom od bakra, jednim drugim od onoga, kojega si ustrijelio. On ce ti doci s veslom u ruci, i ti se uspni k njemu, ali ne imenuj ime Allaha Uzvišenoga. On ce veslati

i s tobom ploviti deset dana dugo, dok te ne dovede u More Spasenja. Kada stigneš onamo, vec ceš naci ondje nekoga, tko ce te odvesti u tvoj zavicaj. Sve ce ti se to ispuniti, ako ne imenuješ Allahovo ime. Potom se ja probudim, hitro ustanem i ucinim onako, kako mi je rekao tajanstveni glas. Odapnem na konjanika i pogodim ga. Tada on padne u more, ali luk padne kraj mene. Uzmem ga i zakopam ga. I ubrzo uzavre more i penjalo se, dok nije doseglo vrh brda oko mene. I ja nisam imao dugo cekati, dok nisam ugledao camac gdje dolazi k meni s debelog mora. Tada zahvalim Allahu Uzvišenomu. I kada je camac doplovio bliže, ugledam u njemu covjeka od bakra i na njegovim grudima plocu od olova, ispisanu carobnim imenima i talismanima. I šuteci se, a da nisam rekao nijednu rijec, ja ukrcam k njemu. Sada je covjek sa mnom odves-lao, i veslao je prvi dan, i drugi i treci, dok se nije ispunilo deset dana. Tada ja pogledam i ugledam pred sobom Otoke Spasenja. Bio sam se vrlo obradovao, i u prekomjernosti svoje radosti imenujem ja Allaha. Ja kliknem: - U ime Allaha! Nema nijednoga Boga osim Allaha! Allah je najveci! Cim sam ja to ucinio, izvrne se camac i baci me u more. I on se opet uspravi i potone u more. Ja sam meðutim umio plivati, i tako sam plivao tijekom cijeloga tog dana do pocetka noci. Tada otkazu moje ruke i moja ramena omlitave. Bio sam iscrpljen i blizu kraja, i jer sam pred ocima vidio sigurnu smrt, ja izgovorim ocitovanje vjere. Još se uvijek nadimalo more pod snagom vjetra, i odjednom doðe val, tako visok kao neka mocna tvrðava. Taj me podigne uvis i baci me kroz zrak — tu se naðem na kopnu, po Allahovoj volji. Sada uspužem na obalu i iscijedim svoje haljine i raširim ih da se suše. Zatim ondje provedem noc. Kada je zadanilo, obucem svoje 182

Pripovijest treceg redovnikn-prosjaka haljine i ustanem, da istražim, kamo trebam ici. Tada naðem neku udolinu, poðem prema njoj i okolo nje i vidim, da je mjesto, na kome se nalazim, mali otok, uokolo okružen morem. I ja reknem sebi samomu: - Dolazim ipak uvijek iz jedne nevolje u drugu! Ali dok sam još razmišljao o svome udesu i sebi priželjkivao >mrt, gle, kad li ugledam daleko neku laðu, u kojoj su se nalazili ijudi i koja je plovila prema otoku, na kome sam se nalazio ja. Tada ustanem i uzverem se na neko drvo. Jer laða je vec pristajala uz ralu i iz nje je izlazilo deset crnih robova, koji su nosili sa sobom željezne pijuke. Oni su išli, dok nisu došli na sredinu otoka. Ondje su kopali po zemlji i oslobodili jednu plocu. Plocu su podigli, i to su sada bila otvorena vrata. Zatim se vrate k laði i donesu odande ?; .;h. brašno, maslac, med, ovce i posuðe, sve, što je potrebno za neku nastambu. Neprestance su dotrcavali robovi i opet se vracali k laði, vracali se s laðe i silazili u jamu, sve dok nisu onamo bili odnijeli sve, što se nalazilo na laði. Nato konacno doðu u prelijepim haljinama, a meðu njima se nalazio neki vrlo star i prastar covjek. Taj je bio postao onim, što je od njega još ostalo. Jer vrijeme ga je kruto potrošilo, i on je izgledao, kao da je vec mrtav. On je nosio odijelo, koje se sastojalo od plavih dronjaka, kroz koje je vjetar profuckavao i prema zapadu i prema istoku. O njemu kazuje pjesnik:

Vrijeme zastrašuje, o kakve li jeze! Vrijeme ima snagu i ostaje postojano. Jednom sam mogao hodati i nisam bio bolestan, Danas sam bolestan i ne mogu hodati. Ruka je starceva ležala u ruci nekoga mladica, koji je izgledao, kao daje bio izljeven u kalupu ljupkosti, ljepote i savršenosti, tako da je njegova ljepota bila nadaleko i naširoko postala poslovicom. 183

Petnaesta noc Kao kakva grancica, tako je nježna bila njegova graða, on je ocaravao svako srce svojim ljupkim likom, i svojim je nježnim pogledom zadobivao svako osjetilo pod svoju moc. Onako, kako je pjesnik o njemu govorio, kada je pjevao: Dovedena je ljepota, da se usporeðuje s njime. Tu je ljepota posramljeno pognula glavu. Govorilo se: 'O ljepoto, jesi li vidjela njemu slicna?' Ona klikne: 'Nikada ne bih vjerovala da cu to vidjeti!' Oni su dakle išli dalje, dok nisu došli do preklopnih vrata i bili su sat vremena ili još dulje išcezli. Naposljetku su meðutim robovi i starac opet izašli, ali mladic nije bio s njima. Zatim su opet položili plocu, onako kako je bila prije, ukrcali se u laðu i išcezli mi s ociju. Kada su pak oni otišli, ja siðem s drveta, odem do zasuta mjesta, pocnem otkopavati zemlju i uklanjati je nastranu. Tada se ukazu preklopna vrata. Ona su bila od drveta i velicine kakvoga mlinskog kamena. Pa kada sam ih podigao, dolje se ukazu kamene stube na zavoj. Ja sam se nad time zapanjio i silazio sam niza stube, sve dok nisam došao do njihova kraja, i našao lijepu dvoranu, opremljenu svakojakim sagovima i svilenim tkaninama. Ondje je na povišenoj postelji sjedio mladic, oslonjen na okrugao jastuk, s lepezom u ruci, sa cvijecem i mirisnim biljem pred sobom, ali je bio posve sam. Kada je ugledao mene, problijedio je. Ja ga meðutim pozdravim i reknem mu: — Budi mirna srca i bezbrižan, nikakvo se zlo tebi ne smije približiti! Ja sam covjek poput tebe i sin stanovitoga kralja. Udes me je doveo k tebi, da te razveselim u tvojoj samoci. Ipak, što ti se dogodilo, što te je snašlo, da ti stanuješ pod zemljom tako sam? Cim je on postao sigurnim, da ja kao i on pripadam ljudskom rodu, obraduje se, i njegova se boja vrati. I on me zamoli da priðem, i rekne: 184

Pripovijest treceg redovnika-prosjaka -

Moj brate, moja je povijest neobicna, i ona je ova: Moj je

? . trgovac draguljima i ima veletrgovinu i crne i bijede robove.

Trgovci plove za njega na brodovima s robom sve do najudaljenirh zemelja, s karavanama deva i obilnim dobrima. Ali nikada nije rio blagoslovljen djetetom. No jednom je usnuo, da ce mu biti iarovan sin, ali da taj nece dugo živjeti. I sljedecega se jutra moj : :: probudi placuci i tugujuci. U sljedecoj me noci moja mati ricne, i moj otac zapiše sebi dan njezina zaceca. Kada je zatim - ezino vrijeme bilo ispunjeno, ona me rodi. Moj se otac obraduje i davao je gozbe i hranio fakire i siromahe, jer je o koncu svojega :;-. ota još bio blagoslovljen mnome. Zatim on okupi zvjezdare i ? ljude, koji su poznavali položaje planeta, i mudrace toga doba i takve, koji su bili iskusni u proracunavanjima i horoskopima. Oni postave moj horoskop i reknu mojemu ocu: 'Tvoj ce sin živjeti do e petnaeste godine, ali mu zatim prijeti opasnost: u Moru Opasnosti se uzdiže Magnetsko Brdo. Na njegovu se vrhu nalazi •:: njanik na konju od bakra, a na konjanikovim grudima visi ploca : d olova. Pedeset dana, nakon što taj konjanik padne s konja, tvoj ce sin umrijeti, a ubit ce ga taj, koji ce odstrijeliti jahaca, knez po rr.enu 'Adžib ibn Chadib.' Tada je moj otac bio vrlo tužan. Zatim me je odgojio i dao mi izvrsnu naobrazbu, sve dok nisam bio star retnaest godina. No prije deset mu je dana stigla vijest, da je konjanik pao u more i da se taj, koji ga je odstrijelio, zove 'Adžib, sin kralja Chadiba. Tada se moj otac prestrašio, da ja moram umrijeti, i meo me na ovo mjesto. To je moja povijest i razlog zbog kojega sam sam. Kada sam ja cuo njegovu povijest, bio sam zaprepašcen i sam sebi reknem: -

Ja sam dakako sve to ucinio. Ali tako mi Allaha, ja ga nika-

ia i ni pod kojim uvjetima necu ubiti. Zatim reknem njemu: -

Moj gospodaru, daleko bila bolest i nesreca, pa ako tako

ushtjedne Uzvišeni Allah, ti ne smiješ patiti ni od kakve brige, a jad te i nemir moraju minuti! Ja cu ostati kod tebe i biti tvoj sluga i 185

Petnaesta noc zatim otici svojim putem. Ako ti ja dakle tijekom ovih dana budem pravio društvo, ti mi možeš dati mameluke56 za pratnju, s kojima cu ja otputovati natrag u svoju zemlju. Potom sam sjedio s njime do veceri. I zatim sam ustao, zapalio veliku svijecu i postavio svjetiljke. Zajedno smo sjedili, uzimali ponešto od jela i jeli. Zatim sam donio nešto od poslastica, i takoðer smo od toga jeli. Sada smo sjedili u razgovoru jedan s drugim, sve dok nije prošao veci dio noci. Zatim je on legao na pocinak, i ja sam

ga pokrio, i sam sam otišao spavati. I sljedecega jutra ustanem, zagrijem vodu i tiho ga pozovem, tako da se on probudio. Zatim mu donesem toplu vodu, i on si umije lice i rekne mi: —

Bio nagraðen dobrotom, o mladicu! Tako mi Allaha, ako

umaknem toj opasnosti i budem spašen od toga, koji se zove 'Adžib ibn Chadib, tada cu zamoliti svojega oca, da te nagradi. Ako meðutim umrem, neka na tebi leži moj blagoslov. Ja mu odgovorim: —

Ne bilo nikada dana, o kojemu bi ti se dogodilo zlo! I ushtio

AUah dopustiti da se moj posljednji dan ukaže prije tvojega posljednjeg dana! Potom mu donesem ponešto od jela, i mi smo jeli. Zatim mu pripravim kadionicu, i on se okadi. Takoðer spravim za njega igru kamencicima, pa smo se igrali jedan s drugim. Poslije toga smo pojeli nešto od poslastica i opet igrali sve do veceri. Zatim sam upalio svjetiljke, donio ponešto od jela, sjeo i pricao mu price, sve dok nije preostalo samo još malo od noci. Naposljetku on legne na pocinak, i ja ga pokrijem i sam odem spavati. I tako sam nastavio, o moja gospodarice, dan i noc. Od srca sam ga zavolio i tješio sebe glede svojih briga, tim što sam u sebi govorio: —

Zvjezdari su slagali. Tako mi Allaha, ja ga necu ubiti.

Vazda sam ga posluživao, jeo sam s njime i pricao mu price, tridesetidevet dana dugo. O veceri prije cetrdesetog dana mladic se obraduje i usklikne: 56 Mameluci (mamluci) su bijeli robovi. 186

Pripovijest treceg redovnika-prosjaka -

Moj brate, hvala neka je Allahu, koji me je spasio od smrti,

i to zahvaljujuci tvojem blagoslovu i blagoslovu susreta s tobom. A ja se molim Allahu. da te on opet odvede u tvoj zavicaj. Ali sada, moj brate, želio bih, da mi zgriješ nešto vode, kako bih se mogao rrati i okupati!

Ja kliknem: -

S velikom radošcu!

I ja zagrijem mnogo vode, istresem je po njemu, cijelo mu tijeD cestito operem pjenušavim brašnom od vucjeg boba, namažem _:: i ostružem, promijenim mu njegove haljine i rasprostrem za rga mek krevet, kako bi poslije kupanja otpocinuo. I on mi rekne: -

Moj brate, izrezi nam jednu lubenicu i rastopi u njoj malo

smog kandisa. Ja odem u spremnicu, ugledam ondje jednu lijepu lubenicu, koja je ležala na zdjeli, i doviknem mu: -

O moj gospodaru, zar ti nemaš nikakav nož? -

Ovdje je — odgovori on - na visokom gajtanu meni do

glave. Ja požurim i uzmem nož, tim što sam ga primio za dršku. Ali, • :.da sam silazio, zapne mi noga, i ja padnem svom težinom na -iladica, s nožem u ruci. I tako je nož ispunio ono, što je bilo stajalo zapisano u vjecnosti, i prodro je u mladicevo srce. On smjesta umre, njegov se život ugasi. Kada sam vidio, da sam ga ubio, -; cnem se udarati po licu, razderem svoje haljine i reknem: -

Zaista, mi smo Allahova stvorenja, i k njemu se vracamo, o

muslimani! Ovaj je mladic od trenutka opasnosti, koji su zvjezdari i mudraci naveli za cetrdeseti dan, bio odvojen samo vremenom od edne noci. A unaprijed je odreðena smrt ovoga ljepotana trebala doci od moje ruke. Kamo srece da je nebo htjelo, da nisam -okušao rezati lubenicu. Kakva nesretna zvijezda! Kakva bol! Ali r.eka Allah dovrši ono, što se moralo zbiti!'..." 187

Petnaesta noc

188 Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine pricu, koju je zapocela po kraljevu odobrenju.

Ali kada je pocela

i:

-

šesnaesta noc

Šehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je 'Adžib ovako dalje rripovijedao: 'Pa kada sam bio siguran, da sam ga ubio, ustanem i uspnem se uza stube, natrag položim preklopna vrata na njihovo mjesto i pokrijem ih zemljom. Zatim pogledam prema moru i ugledam laðu kako sijece kroz vodu i drži pravac prema otoku. I ja se prestrašim i reknem: - Sada ce oni doci i zateci mladica mrtva. Onda ce znati da sam ga ja ubio, i posve ce me sigurno ubiti. Zato ja odem do nekoga visokog drveta, uzverem se na njega i sakrijem se u njegovu :>cu. I jedva što sam sjeo na drvo, kad li se iskrcaju robovi sa starcem, mladicevim ocem, i doðu do tog mjesta. Razmaknu zemlju ustranu, naðu preklopna vrata, siðu dolje i ugledaju mladica, gdje leži, lica još sjajnoga od kupanja, obucena u cistu odjecu, i s nožem duboko u grudima. Tada glasno kriknu i zaplacu, pocnu se udarati po licu i uzvikivati jao i propast. Starac meðutim padne u dugotrajnu nesvijest, i robovi povjeruju, da on nece nadživjeti svojega sina. Zatim umotaju mladica u njegovu odjecu i rokriju ga svilenim mrtvackim pokrovom. Sada se spreme, da se vrate k laði, a takoðer se podigne starac. Kada je meðutim ugledao svojega sina kako leži, padne na zemlju i pocne se posipati prašinom po glavi, udarati se po licu i cupati si bradu. I samo je 189

Šesnaesta noc jacim postao njegov plac, kada je pomislio na umorena sina, i on još jednom padne u nesvijest. Tada doðe neki rob i donese svileni pokrivac. I starca polože na jastuk i sjednu do njegove glave. Sve se to zbivalo, dok sam ja iznad njih sjedio na drvetu, i gledao što se dogaða. 1 srce mi postane od žalosti i boli, koju sam pretrpio, sijedim, prije nego što je moja glava osijedjela. I ja izreknem ove stihove: Kako je poneka Allahova milost tako duboko skrivena, Da je sam mudracev razum ne otkriva! Kako poneko jutro pocinje za tebe sa žalošcu, Pa ipak: navecer ti potom dolazi radost! Kako se poneka sreca ipak pojavljuje tek nakon boli, Zatim oslobaða brigom pritiješnjeno srce! Ali se stari, o moja gospodarice, nije budio iz svoje nesvijesti sve do kratko prije zalaska sunca. Kada je on zatim došao k sebi i pogledao svojega sina i pomislio na to, što se dogodilo i cega se bio bojao, Tada se on baci na njega, i pocne se udarati po licu i glavi i izgovarati ove stihove: Srce je od casa rastanka s dragim slomljeno, Uviðate ipak, kako mi moje suze teku iz ociju! S njime je išcezla u daljinu cežnja i, ah, moja patnja! Ja ne znam: što trebam sada reci, što trebam poceti? O kamo srece da ga ipak nikada u svome životu nisam vidio! Sada je moja snaga otišla, svi su mi putovi zatvoreni. 190

Pripovijest treceg redovnika-prosjakaKako ja onda mogu još naci neku utjehu, kada je vatrena stihija Ljubavi u mome srcu potekla buktavim plamenom? 0

kamo srece da ga je smrtni udes tako spopao,

Da medu nama ne bude nikakva rastanka za sva vremena! 1

a te molim, o Allah, budi tako dobrostiv s nama,

Sjedini me s njime na sve vijekel Kako nam je lijepo išlo, dok nas je obuhvacao isti krov I dok smo u bezbrižnoj sreci živjeli prisno povezani, Sve dok nismo bili pogoðeni strijelom rastanka, koja nas je rastavila! I tko je to, kojega strijele rastanka nisu ranile?

Da, tu je najdražega od ljudi zatekla zla kob, ledini je svojega doba tu ležao proslavljen u ljepoti. I a sam mu govorio, ipak me je govor sudbine pretekao: Moj sine, o kamo srece da nam nikada ne bude poklonjen takav cilj! Gdje je put, na kome te ja žurno mogu sresti? O kada bih mogao za tebe, moj sine, dušom platiti kao otkupninom! Da te nazovem Mjesecom? Ipak ne: Mjeseceva svjetlost prolazi. Ili da te nazovem Suncem? Ipak ne: Sunce gubi svoje zrake. 191

Šesnaesta noc jacim postao njegov plac, kada je pomislio na umorena sina, i on još jednom padne u nesvijest. Tada doðe neki rob i donese svileni pokrivac. I starca polože na jastuk i sjednu do njegove glave. Sve se to zbivalo, dok sam ja iznad njih sjedio na drvetu, i gledao što se dogaða. I srce mi postane od žalosti i boli, koju sam pretrpio, sijedim, prije nego što je moja glava osijedjela. I ja izreknem ove stihove: Kako je poneka Alldhova milost tako duboko skrivena, Da je sam mudracev razum ne otkriva! Kako poneko jutro pocinje za tebe sa žalošcu, Pa Ipak: navecer ti potom dolazi radost! Kako se poneka sreca Ipak pojavljuje tek nakon boli, Zatim oslobaða brigom prltlješnjeno srce! Ali se stari, o moja gospodarice, nije budio iz svoje nesvijesti sve do kratko prije zalaska sunca. Kada je on zatim došao k sebi i pogledao svojega sina i pomislio na to, što se dogodilo i cega se bio bojao, Tada se on baci na njega, i pocne se udarati po licu i glavi i izgovarati ove stihove: Srce je od casa rastanka s dragim slomljeno, Uviðate Ipak, kako ml moje suze teku Iz ociju! S njime je Išcezla u daljinu cežnja l, ah, moja patnja! Ja ne znam: što trebam sada reci, što trebam poceti? O kamo srece da ga Ipak nikada u svome životu nisam vidio! Sada je moja snaga otišla, svi su ml putovi zatvoreni. 190

Pripovijest treceg redovnika-prosjaku

Kako ja onda mogu još naci neku utjehu, kada je vatrena stihija Ljubavi u mome srcu potekla buktavim plamenom? 0

kamo srece da ga je smrtni udes tako spopao,

Da meðu nama ne bude nikakva rastanka za sva vremena! Ja te molim, o Alldh, budi tako dobrostiv s nama, Sjedini me s njime na sve vijekel Kako nam je lijepo išlo, dok nas je obuhvacao isti krov 1

dok smo u bezbrižnoj sreci živjeli prisno povezani,

Sve dok nismo bili pogoðeni strijelom rastanka, koja nas je rastavila! I tko je to, kojega strijele rastanka nisu ranile? Da, tu je najdražega od ljudi zatekla zla kob, Jedini je svojega doba tu ležao proslavljen u ljepoti. Ja sam mu govorio, ipak me je govor sudbine pretekao: Moj sine, o kamo srece da nam nikada ne bude poklonjen takav cilj! Gdje je put, na kome te ja žurno mogu sresti? O kada bih mogao za tebe, moj sine, dušom platiti kao otkupninom! Da te nazovem Mjesecom? Ipak ne: Mjeseceva svjetlost prolazi. Ili da te nazovem Suncem? Ipak ne: Sunce gubi svoje zrake. 191

Šesnaesta noc Ah, moja žalosti za tobom, i ah, moja boli zbog vremena! Tebe meni nitko ne može nadomjestiti! Tko bi ti ikada bio ravan ? Tvoj otac cezne za tobom, i ipak, otkada te je smrt Uzela pod svoje, ja te ne mogu, ah, nikada i nikako zadobiti! Oko je zavidnikd to, što nas je danas pogodilo. Ti su poželi ono, što su posijali. Jao, sramna li cina!

Zatim on ucini jedan jedini uzdah, i njegova duša napusti njegovo tijelo. Tada robovi glasno kriknu: - Jao, naš gospodaru! I oni su si glave posipali prašinom i još glasnije plakali. I ponesu bok uz bok svojega gospodara i njegova sina na laðu. Potom podignu jedra i išceznu mi s ociju. Ja se meðutim spustim s drveta, siðem kroz preklopna vrata i pocnem razmišljati o mladicu. Vidio sam, što se još nalazilo ondje od njegovih stvari, i izgovorim stihove: Gledam njihove tragove, i ginem od cežnje, Na njihovima napuštenim prebivalištima prolijevam svoje suze. I molim onoga, koji je moj odlazak od njih odredio, Neka mi jednoga dana milostivo dopusti povratak u zavicaj. I zatim, o gospodarice, izaðem kroz preklopna vrata napolje. Obdan sam tumarao naokolo po otoku, a obnoc sam se vracao u podzemnu dvoranu. Tako sam živio mjesec dana i cesto sam istraživao onu stranu otoka, koja je ležala prema zapadu. Jer ondje je svakoga dana, koji je prolazio, more obicavalo postajati suhljim, sve dok vode na zapadnoj strani nije bilo posve malo i dok stru192

Pripovijest treceg redovnika-prosjakajanje nije prestalo. A kada je mjesec protekao, more je u tome pravcu bilo posve isušeno. Tada se razveselim i osjetim se sigurnim u svoje spasenje. Tako sam ustao i koracao kroz plitku vodu, koja je još preostala, i prispijem do kopna. Ondje se meðutim namjerim na gomilu živoga pijeska, u koji bi cak i deva utonula do koljena. Ipak sam prikupio hrabrost i gazio kroz pijesak, i gle, u daljini ~i zasvijetli zasljepljujucim svjetlom neka vatra. Ja se uputim prema njoj, jer sam se nadao, da cu naci pomoc, i izgovorim ove stihove: Moguce je, da udes još okrene svoje uzde I donese ipak još dobro unatoc zavisti vremena, Meni pospješi moju nadu, ispuni moju želju, I da još proklije iz stare patnje nova radost. Išao sam dakle dalje prema vatri, i kada sam joj bio blizu, gle, bila je posrijedi neka palaca, koje su vrata bila od mjedi. Pa kada je sunce na njih sjalo, ona su odsijavala, tako da ih se moglo držati za vatru. Razveselio sam se prizoru i sjeo na zemlju, nasuprot vratima. Ali jedva što sam sjeo, kad li doðe do mene deset mladica, odjevenih u skupocjene haljine, a s njima se nalazio neki prastari starac. Ali su sva desetorica mladica bili slijepi na lijevo oko. Ja se nad time zacudim, kakva je to s njima mogla biti posrijedi okolnost i zašto su svi bili tako jednakomjerno slijepi. Cim su me ugledali, oni su me pozdravili i zapitali me o meni i o mojoj povijesti. I ja im ispricam sve, što mi se dogodilo i kakva se mjera nesrece na meni bila ispunila. Tada su se oni zaprepastili zbog moje price i odveli me u palacu. Ondje ugledam uokolo dvorane poredanih deset postelja, a svaka je postelja

imala po jedan sag od plave tkanine. U sredini je izmeðu tih kreveta stajao neki manji krevet, na kome je kao i na drugima sve bilo plavo. Kada smo ušli unutra, svaki je od mladica zauzeo svoje mjesto na svojoj postelji, a stari je sjeo na manji krevet u sredini i rekao mi: 193

Šesnaesta noe -

O mladicu, smjesti se u ovoj palaci i ne pitaj o nama, niti o

našoj jednookosti. Zatim stari ustane i stavi pred svakoga mladica malo jela u jednoj zdjeli i pica u jednom peharu, a pred mene stavi na isti nacin. Zatim se oni naslone i ponovo me zapitaju o mojim pustolovinama i o svemu što mi se dogodilo. I ja sam im pripovijedao do dugo u noc. Tada mladici reknu: - Stari, zar nam neceš donijeti ono, što nam dolikuje? On odvrati: - Od srca rado. Zatim on ustane, uðe u neku sobu od dvorca i išcezne. Ubrzo se vrati i donese na glavi deset ploca, od kojih je svaka bila pokrivena plavim rubcem. Pred svakoga pojedinog mladica stavi jednu plocu. Zatim zapali deset svijeca i na svaku plocu pricvrsti jednu svijecu. Potom ukloni pokrivala, i gle, ispod njih nije na plocama bilo nicega osim pepela, ugljenoga praha i kotlene caði. Tada svi mladici zavrnu svoje rukave sve do lakata i pocnu plakati i jadiko-vati. I nacaðe si lica, razderu svoje haljine i pocnu se udarati po celu i po grudima i pri tome uzvikivati: -

Mi smo tu sjedili u svome spokoju, ipak nam je naša pro-

htjevnost bila odvec blizu! To su oni cinili neprestano, sve dok se nije približilo jutro. Tada meðutim stari ustane i zagrije za njih vode. I oni sebi operu lica i obuku druge haljine. Dok sam ja to gledao, o moja gospodarice, ostavljao me je razum, moja je pamet bila smetena, a moja mi je nutrina bila puna misli, sve dok nisam zaboravio što se prije toga zbilo, i nisam bio u stanju dalje šutjeti. Morao sam govoriti i pitati ih, i tako im dakle reknem: -

Sto je povod za to, nakon što smo bili veseli i postali

umorni? Vi ipak imate, Allahu hvala, još zdrav razum, ali takvo što cine samo poludjeli. Ja vas zaklinjem svim, što vam je najmilije, ispripovijedajte mi svoju povijest i recite mi razlog, zbog kojega je svaki od vas izgubio jedno oko i zbog kojega sebi crni lice pepelom

i caðom? 194

Pripovijest treceg redovnikcL-prosjaka Tada mi se oni obrate i reknu mi: -

O mladicu, nemoj se dati zaludjeti svojom mladošcu, nego

odustani od ispitivanja! Zatim mi poustajemo, stari nam meðutim donese nešto malo za jelo. Pošto smo jeli i pošto je suðe bilo odneseno, sjeli smo zajedno i razonodili se do pocetka noci. Tada stari ustane, zapali ?štane svijece i svjetiljke i iznese pred nas jelo i pice. Pa kada smo s time bili gotovi, ponovo smo zajedno sjeli, zabavljali se i caskali sve do ponoci. Tada mladici reknu staromu: -

Donesi nam ono, što nam prilici! Jer sat je spavanja tu.

Stari ustane i donese im ploce s crnom prašinom. I oni ucine onako, kako su bili cinili u predhodnoj noci. Na taj sam ja nacin ostao kod njih punih mjesec dana, i oni su si svake noci crnili lica pepelom i zatim su se prali i mijenjali svoje haljine. Ipak sam se ja romu sve više cudio, a sve me je više pritiskivala napast, da sam se cak suzdržavao od jela i pica. I ja im reknem: -

Vi mladici, ipak ucinite kraj mojemu nemiru i kažite mi,

zbog cega vi sebi tako crnite lica? Ipak oni odvrate: -

Bilo bi bolje, da cuvamo svoju tajnu. Ali sam ja bio u nedoumici zbog njihovog cinjenja i suzdržavao sam se od jela i pica, i na koncu im reknem: -

Ništa ne pomaže, vi me morate izvijestiti o tome, što to sve

znaci! Oni odgovore: -

To ce na tebe donijeti nesrecu. Jer ti ceš postati kao mi.

Pa ipak ja ponovim: -

To ništa ne pomaže. A ako ne želite, tada me pustite da

odputujem i da se vratim k svojemu vlastitom narodu, da imadnem

mira od pogleda na takve stvari. Jer poslovica kaže: 'Zaista je bolje, ako sam daleko od vas, da oko ne gleda, srce se ne žalosti.' 195

Šesnaestu noc Tada oni uzmu jednog ovna, zakolju ga, ogule ga i reknu mi: -

Uzmi ovaj nož i lezi u tu kožu, tako cemo te mi ušiti. I ubrzo

ce doci stanovita ptica, zvana Ptica Roch, koja ce te podici i spusti ti te na stanovitoj planini. Potom prorezi kožu i ispuži iz nje. Ptica ce te se meðutim prestrašiti i odletjeti i ostaviti te samoga. Zatim hodaj pola dana dugo, tako ceš pred sobom naci stanovitu palacu, koja je cudesnog izgleda. Ondje uði, i tvoja je želja ispunjena. Jer to što smo mi ušli u palacu, to je razlog, zbog kojega sebi crnimo lica i zbog kojega smo izgubili jedno svoje oko. Ako bismo ti sada htjeli pripovijedati svoju povijest, to bi predugo trajalo. Jer svako mu se od nas pri gubitku njegovoga lijevog oka dogodilo nešto posebno. Ja se obraðujem njihovim rijecima, i oni sa mnom ucine ono, što su bili rekli. Ptica me odatle odnese i odloži me na nekome brdu. Ja meðutim izaðem iz kože, i hodao sam, sve dok nisam stigao u palacu. Gle, tu je bilo cetrdeset djevojaka, lijepih kao Mjesec, od pogleda na koje se covjek ne bi mogao zasititi. Cim su me ugledale, one sve zajedno reknu: -

Od srca dobro došao, budi nam pozdravljen, o naš gospo

daru! Mi na tebe cekama vec cijeli mjesec dana. Hvala neka je Allahu, koji nam je poslao jednoga, vrijednog nas, kao što smo mi njega vrijedne! Zatim me puste da sjednem na jedan visok divan i reknu: -

Danas si ti naš gospodar i vladar, mi smo tvoje sluškinje i

tebi podreðene. Zapovijedaj nam dakle po svojoj volji! Ja sam se meðutim zapanjio nad njima. Potom mi one donesu jelo, i ja sam s njima jeo. Zatim stave pred mene vino. Zatim su sve stale oko mene, da me poslužuju. Naposljetku se njih pet dadne na to, da rasprostru hasuru. Na nju stave uokolo cvijece i voce i slastice svakojake vrste, i zatim donesu ovamo vino. Sada ponovo sjednemo uz pice. One uzmu lutnju i uz nju su pjevale pjesme. Kod nas su kružili pehari i caše, i mene obuzme takva neka radost, da mi je dopustila da zaboravim sve brige ovoga svijeta. I ja reknem: -

To je istinski život!

196

Pripovijest treceg redovnika-prosja-ka I ja ostanem kod njih, sve dok nije došlo vrijeme spavanja. Tada one reknu: - Uzni sa sobom, koju od nas želiš, da dijeli tvoju postelju! Tako ja izaberem jednu od njih, koja je imala lijepo lice i tamne oci, njezina je kosa bila crna, divno su joj bile sparene usne, zajedno srasle obrve, sve je na njoj bilo divno za pogled, bila je ravna svježoj grani ili stabljici mirhine biljke. Ona je zaludivala srce i porobljavala ga, onako kako je jednom pjesnik o njoj pjevao: Ako bih je usporeðivao sa svježom granom, to bi bila ludost! Daleko to bilo, da bih ja njezin pogled poreðivao s onim u srne! Odakle bi nježna srna mogla imati njezine vitke udove? Ili medni napitak njezinih usana, tako bogat slašcu? Ili njezino široko oko, koje izaziva smrtonosnu ljubav I zaljubljeno srce baca u okove smrti? Ja joj se obratim s divljom, poganskom ljubavlju, Nije to nikakvo cudo, ako se u bolesniku budi bjesneca strast. I ja joj ponovim pjesnikove rijeci: Moje oko uvijek treba promatrati samo tvoju ljepotu, Nijedna slika osim jedino tvoja ne smije lebdjeti u mome srcu. I sve moje misli obožavaju samo tebe, o gospodarice, U ljubavi cu prema tebi umrijeti i uskrsnuli u život. 197

Šesnaesta noc

Tako sam dakle onu noc proveo uz nju. I nikada nisam doživio neku ljepšu od te. Kada je meðutim svanulo jutro, odvedu me djevojke u kupelj, dadnu mi da se okupam i obuku me u najraskošnije haljine. Postave za nas jelo i pice, i mi smo jeli i pili, i kod nas su kružili pehari sve do pocetka noci. Zatim opet izaberem jednu izmeðu njih, bogatu ljepotom, mekih oblina, kako ju je opisao pjesnik, kada je pjevao: Na njezinim prsima ugledam dvije škrinje, koje su bile zapecacene Mošusom, kako ih zaljubljenik ne bi taknuo i povrijedio. Ona obje štiti strijelama iz svojih pogleda, Pogaða svojim strijelama onoga, koji joj se suprotstavlja. I takoðer s njome ja provedem najljepšu noc sve do jutra. I, da se kratko izrazim, o moja gospodarice, ja sam ostao kod njih u najdivnijem življenju cijelu godinu dana. Ali mi pocetkom druge godine one reknu: —

Ah, kamo srece da te nikada nismo upoznale! Ali, ako nas

poslušaš, možeš zahvaljujuci tomu biti spašen. I one pocnu plakati. Ja sam meðutim bio zapanjen i upitam ih: —

Sto to znaci?

Tu one odgovore: —

Gledaj, mi smo kceri kraljeva, i mi smo vec godinama ovdje

sjedinjene. Odsutne smo smo odavde cetrdeset dana a godinu smo dana ovdje, jedemo i pijemo, naslaðujemo se i radujemo, ali zatim moramo otici. To je naša navada. No mi se bojimo, da ceš ti, dok mi budemo odsutne, postupiti mimo našu zapovijed. Gledaj sada, mi cemo ti predati kljuceve dvorca. U njemu je cetrdeset soba. Ti smiješ otvarati tih tridesetidevet vrata. Ali cuvaj se, da ne otvaraš cetrdeseta vrata, inace ceš nas morati napustiti. 198

Pripovijest treceg redovnika-prosjaka Ja uzviknem:

-

Necu ih otvarati, ako to znaci rastanak s vama! Potom mi priðe jedna od njih, zagrli me i zaplace i izgovori ove stihove:

Neka nas opet sjedini blizina poslije rastanka, Tako se obraz vremena osmjehuje, pošto je visio nabrana cela. Pa ako bude zahvaljujuci pogledu od tebe moje oko ukrašeno, Vremenu cu oprostiti grijehe koje je na meni pocinilo. I ja još izgovorim ove stihove: Kada se približila za oproštaj, jadnoga srca tako ispunjena dubokom cežnjom i ujedno divljom patnjom, Plakala je jasnim biserjem, a iz mojih su ociju strujali Dijamanti, na njezinim su se grudima sjedinili u dragocjenosti. Kada sam je gledao kako place, ja reknem: —

Tako mi Allaha, nikada ja i nipošto necu otvarati ona vrata!

I ja se s njome oprostim. One sve izaðu napolje, i zatim odlete odatle. Ja meðutim ostanem u palaci sam. Kada se pak približila vecer, ja otvorim vrata prve sobe, i uðem unutra i naðem se u prostoru, koji je bio nalik raju. Unutra je bio vrt, u kome su se nalazile svakojake vrste zelena drveca, na kojima je visjelo posve nježno i zrelo voce. Male su pticice pjevale, a bistri su potoci poskakivali. Nad time se obraduje moje srce, i ja sam krocio izmeðu redova drveta, udisao sam miris cvijeca i slušao cvrkut pticica, kako one slave Njega, koji je jedini svemocan. Gledao sam takoðer boju jabuka crvenožuta sjaja. Onako kako kaže pjesnik: 199

Šesnaesta noc Jabuka, koja u sebi sjedinjuje dvije boje, koje su nalik Obrazu ljubljene i plahu kraljevstvu cežnje. Zatim sam gledao gunje i udisao njihov miris, koji zastiduje mošus i ambru, kako kazuje pjesnik: Gunja u sebi sjedinjuje ljudske radosti, ona je Kraljica voca u snazi svoje ljepote: Njezin okus je kao vino i njezin miris kao oblak mošusa, Njezina boja kao zlato i njezin lik okrugao kao uštap. Zatim sam gledao još marelice, kojih je ljepota ocaravala oko poput izglacana safira. Potom sam napustio to mjesto i zakljucao vrata te sobe, onako kako su prije bila. Sljedecega sam dana otvorio neku drugu sobu i ušao u nju. Unutra se nalazilo prostrano zemljište, na kome se nalazio gaj visokih palmi. Tamo je svježe žuborio neki potocic, njegova je obala bila pokrivena grmljem ruža i jasmina, mažurana i eglantina57, narcisa i šeboja. Dah je vjetra milovao sve mirisno cvijece, a taj se divni miomiris širio i nadesno i nalijevo. To me je ispunjavalo

savršenom radošcu. Potom «am napustio ovo mjesto i zakljucao vrata te sobe, onako kako su bila prije. Zatim sam otvorio vrata trece sobe i u njoj ugledam jednu prostranu dvoranu, koje je pod bio poplocen šarenim mramorom i raznovrsnima skupocjenim raskošnim kamenim plocama. Ondje su se nalazili kavezi od sandalova i alojeva drveta, puni ptica pjevi-ca, slavuja, golubova grivnjaša, kosova, kanarinaca i nubijskih pjevacica. Nad time se razveselilo moje srce, i moje su brige umi-nule. I ja sam odspavao na tome mjestu sve do jutra. Zatim sam otvorio vrata cetvrte sobe. U njoj pronaðem neku veliku salu, a uokolo se nje nalazilo cetrdeset odaja, kojih su vrata stajala otvore57 Posrijedi je vrlo mirisna vrsta divljih ruža. 200

Pripovijest treceg redovnika-prosjaka na. Ulazio sam u njih, i ondje sam vidio bisere, safire, topaze, smaragde i tako dragocjene dragulje, kako ih ne može opisati nijedan jezik. Tu je zbog pogleda na to moj razum bio zbunjenim, i ja sebi reknem: —

Ove se stvari, cini mi se, ne mogu naci cak ni u riznici neko

ga stvarnog kralja. Taj put se moja duša razveseli, i moje brige išceznu, i ja reknem: —

Ja sam sada najveci kralj svojega vremena, jer su mi

AMhovom milošcu sve te stvari pale u dio. I ja vladam nad cetrde set djevojaka, koje nemaju nikakvoga drugog gospodara osim mene. Sada sam si ja uvijek dalje gledao jednu sobu za drugom, sve dok nije proteklo tridesetidevet dana. U tome sam vremenu ja otvorio sve sobe osim te jedne sobe, koje su mi vrata princeze bile zabranile otvarati. Ipak, o moja gospodarice, moja je pamet vazda mislila na tu sobu, koja je cetrdeset cinila potpunim, a sotona me je na moju propast htio prisiliti, da ih ja otvorim. Tako ja nisam imao nikakva strpljenja da se svladam, unatoc tomu što je preostajao samo još jedan jedini dan, dok se ne ispuni vrijeme. Tada ja dakle poðem k onoj sobi, otvorim vrata i stupim unutra. U njoj je

bio neki tako jak miris, kakav ja još nikada nisam udahnuo, i taj omami moja osjetila. Padnem onesviješcen na pod i ostanem neko stanovito vrijeme ležati. Poslije toga sam si meðutim osokolio srce, ušao sam u sobu i vidio, da je njezino tlo posuto šafranom. I nada lje ugledam svjetiljke od zlata i sa cvjetovima, koji su širili mirise -mošusa i ambre, i od njih je dolazila jasna svjetlost. Ugledam takoðer dvije velike kadionice, koje su obje bile napunjene alojem, ambrom i mednim miomirisom. A dvorana je bila ispunjena nji hovim mirisom. I tu, o moja gospodarice, ugledam jednoga ple menitog konja, crnoga poput nocne tame, kada je noc najtamnija. Pred njime su se nalazila dva korita od jasnog kristala, u jednome je bio oljušten sezam, i u drugome ružina voda pripremljena s mošusom. Konj je bio osedlan i zažvaljen, a njegovo je sedlo bilo od crvena zlata. Kada sam to vidio, zaprepastio sam se i rekao sebi iamomu: 201

Šesnaesta noc -

S tom životinjom mora biti neka posve osobita okolnost.

I sotona me navede, i izvedem ga napolje i uzjašim. Ali se on nije htio maknuti s mjesta. Tada ga udarim ostrugama o bokove, ali se on ne pokrene. Uzmem dakle bic i udarim ga njime. No tek što je osjetio taj udarac, on tako glasno zanjice poput gromoglasne grmljavine, pa razvije par krila i odleti sa mnom visoko prema nebu, višlje nego što bi ikoji covjek bio u stanju vidjeti. Pa ipak se nakon stanovitoga vremena spusti sa mnom na neku krovnu terasu, zbaci me s leða, osine me repom po licu i izbije mi lijevo oko, tako da mi se otkotrljalo niz obraz, i odleti od mene. Tada ja siðem s krova i naðem se kod deset jednookih mladica. Ti mi doviknu: -

Ne budi dobrodošao i ne budi pozdravljen!

Ja meðutim reknem:

- Vidite, ja sam postao kao vi. I ja želim, da mi vi dadnete jednu plocu punu crnila, da si pocrnim lice, i da me prihvatite u svoje društvo. - Tako nam Allaha - reknu oni - ti ne smiješ kod nas ostati, tornjaj se odavde! I buduci da su me tjerali unatoc mojoj stisci, pri cemu sam morao misliti na sve, što je prešlo preko moje glave, ja ih napustim ožalošcena srca i sa suzama u oku. I tiho reknem: -

Ja sam tu sjedio u svome spokoju, ali mi je moja pro-

htjevnost bila odvec blizu. Zatim sam si obrijao bradu i usne i obilazio naokolo po Allahovoj zemlji. I Allah je odredio, da sam trebao dobro i sretno prispjeti u Baghdad pocetkom ove noci. Ovdje meðutim sretnem ovu dvojicu, kako stoje u nedoumici. Tu ih ja pozdravim i reknem: - Ja sam stranac! A oni odvrate: - Mi smo takoðer stranci! Tako smo se susreli, mi, tri redovnika, svi trojica slijepi na lijevo oko. To je, o moja gospodarice, razlog, zbog kojega sam sebi obrijao bradu i zbog kojega sam izgubio svoje oko.' 202

Pripovijest treceg redovnika-prosjaka Tada mu dama rekne: -

Podigni svoju ruku ka glavi i odlazi!

On meðutim uzvikne: -

Tako mi Allaha, necu otici, sve dok nisam cuo povijest osta

lih. Nato se dama okrene prema kalifu i prema Dža'faru i Masruru i rekne im: -

Ispricajte mi svoju povijest!

Sada Dža'far stupi naprijed i isprica joj istu pripovijest, koju je bio ispripovijedao vratarici, kada su oni stupili u kucu. I kada je poslušala njegove rijeci, ona rekne: -

Svima vam poklanjam život. Tada svi izaðu. I kada su stajali na ulici, kalif rekne redovnici-ma:

-

Vi ljudi, kamo sada idete, jer ipak jutro još ne svice?

Oni odgovore: -

Tako nam Allaha, o naš gospodaru, mi ne znamo, kamo tre

bamo ici. -

Doðite i provedite ostatak noci kod nas! - rekne im kalif.

I Dža'faru: -

Uzmi ih sa sobom ka kuci, a sutra ih dovedi pred mene, kako

" :>mo zapisali ono što im se zbilo! Dža'far ucini onako, kako mu je kalif zapovijedio. Potom se salif uspne u svoju palacu. Ali mu u toj noci san nije htio doci. No kada je došlo jutro, on sjedne na prijestolje svojega gospodstva. Pa pošto su se sakupili državni velikani, on se obrati Dža'faru i rekne mu: -

Dovedi mi tri dame i obje kuje i redovnike-prosjake.

Tada dža'far otiðe i dovede ih pred njega. Dame dovede pokrite žarom58. Ovima se on obratio, tim što je rekao: 58 Velom. 203

Šesnaesta noe -

Mi vam opraštamo, jer ste se vi prije toga pokazale prijaz

nima, a da nas niste poznavale. Sada bih vam meðutim htio dati do znanja, da vi stojite pred petim 'Abbasovim potomkom, pred Harun er-Rašidom, bratom kalifa Muse el-Hadija, sinom Muhammeda el-Mahdija, sina Abu Dža'fara el-Mansura, sina Muhammeda, brata es-Saffaha ibn-Muhammeda. Ne pripovjedajte mu dakle ništa osim ciste istine! Kada su dame cule Dža'farove rijeci u ime gospodara pravovjernih, pristupi najstarija i rekne:

—

O gospodaru pravovjernih, meni se to tako zbilo, da bi moja

povijest, kada bi bila iglama zapisana u ocne kutove, bila opomenom za svakoga, koji se dade opomenuti, i sadržavala dobar savjet za onoga, koji se dade svjetovati.'..." Tada primijeti Sehrezad, da je pocelo jutro, i ona prekine pricu, koju je pocela po Kraljevu dopuštenju. ffp

ili

ilirci

^- '-} &

204

Ali kada je bila zapocela

sedamnaesta noc

Šehrezad nastavi: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je najstarija dama, kada je stupila pred gospodara pravovjernih, pocela pricati PRIPOVIJEST NAJSTARIJE DAME. 'Ja imam neobicnu povijest, a ovo je ona: Ove dvije crne kuje su moje sestre. Jer mi smo bile tri roðene sestre, od istoga oca i iste matere. Dvije su meðutim druge djevojke, jedna s ožiljcima i druga, domacica, moje sestre od stanovite druge matere. Kada je naš otac umro, svaka je pojedina uzela svoj dio nasljedstva. Poslije nekog vremena umre takoðer moja mati i ostavi za sobom tri tisuce žinara. Svaka je pojedina dobila kao svoj dio nasljedstva tisucu dinara. Ja sam meðutim bila najmlaða meðu njima. Moje su se ses-::e opremile i obje su se udale. I nakon nekog vremena oba muža sebi nabave robu, pošto je svaki dobio od svoje žene tisucu dinara. Zatim svi zajedno otputuju i ostave me samu. Bili su odsutni tijekom pet godina. Kroz to su vrijeme muževi spiskali novac i pali rod stecaj, i oni napuste svoje žene u tuðoj zemlji. Nakon pet go205

Sedamnaesta noc dina doðe moja najstarija sestra k meni kao prosjakinja, u izderanim haljinama i prljavome starom ogrtacu. I nalazila se u najbjed-nijem stanju. Kada sam je ugledala, bila mi je posve strana, i ja je nisam prepoznala. Ali kada sam je zatim prepoznala, ja je upitam: -

Sto to znaci?

A ona odgovori: - O sestro, rijeci sada više ništa ne koriste. Jer je udes izveo ono, što nam je namijenio! Tada je ja pošaljem u kupelj, obucem je u novu haljinu i reknem joj: - Draga sestro, ti mi nadomiještaš oca i mater. Allah je nasljedstvo, koje mi je istovremeno s vama palo u dio, blagoslovio, i ja živim od njega u blagostanju. Ja imam veliko bogatstvo; njega cu dijeliti s tobom. Tako joj ja iskažem mnogo dobra, i ona ostane kog mene cijelu godinu dana. Naše su meðutim misli vazda bile kod naše druge sestre. Posve kratko vrijeme nato, gle, ona iznenada doðe. Ali se nalazila u još jadnijem stanju od onoga, u kakvom je došla starija sestra. Ja joj iskažem još više dobra nego prvoj, a obje su imale svoj dio u svemu, što je bilo moje. Pa ipak mi one nakon stanovitog vremena reknu: -

O sestro, mi se želimo opet udati. Jer mi ne možemo to pod

nijeti, da živimo bez muževa. Tada im ja odvratim: -

Vi moje oci, vama do sada nije dobro išlo u braku. Jer danas

se rijetko nalazi neki izvrstan muž. Stoga ja ne vidim u vašem go vorenju nikakve koristi. Pa vi ste brak vec i iskusile. Ali one ne htjednu prihvatiti moj savjet i udadu se bez mog pristanka. Unatoc tomu im ja dadnem od svojega novca miraz i opremu. I one odu odatle sa svojim muževima. Ipak ih poslije stanovitoga kratkog vremena njihovi muževi izdaju i uzmu im ono, što su posjedovale, odu i ostave ih na cjedilu. Tu one posramljene doðu k meni, i ispricavale su se i govorile: 206

Pripovijest najstarije dame —

Nemoj se srditi na nas! Ti si doduše po godinama mlaða od

nas, ali si savršenija po uvidu. Mi ubuduce necemo nikada opet govoriti o udaji. Ucini nas dakle svojim sluškinjama, kako bismo mogle jesti svoj zalogaj. Tada ja uzviknem: —

Dobro došle, moje sestre! Meni nije ništa milije od vas.

Ja ih prihvatim i budem sada dvostruko prijazna. I ostanemo tako zajedno punu godinu dana. Tada meðutim ja odlucim opremiti jedan brod za Basru. I ja iznajmim veliko plovilo i natovarim ga robom i dobrima i živežnim namirnicama, koje su bile potrebne za putovanje. I ja reknem svojim sestrama: —

Hocete li ostati kod kuce, dok se ja ne vratim sa svog puto

vanja, ili cete me radije pratiti? One odgovore: —

Mi hocemo s tobom putovati. Jer mi ne možemo podnijeti

rastanak od tebe. Tako im ja dopustim da poðu sa mnom. Svoj sam meðutim novac podijelila na dva jednaka dijela, od kojih sam jedan uzela sa sobom, dok sam drugi ostavila pohranjenim. Jer sam sebi rekla: —

Možda brod snaðe neka nesreca, a mi ipak ostanemo na

životu, onda cemo naci pri povratku ono, što ce za nas biti od koristi. Plovili smo dakle neprekidno nekoliko dana i noci. Ali je brod s nama otišao u pogrešnom pravcu, jer kapetan nije pazio na put. I tako smo prispjeli u neko more, razlicito od onoga koje smo tražili. Neko vrijeme to nismo primjecivali. Jer vjetar nam je tijekom deset dana bio povoljan, i kada se zatim stražar popeo, da razgleda uokolo, on povice: —

Dobra vijest!

Obradovan siðe dolje i rekne: —

Vidio sam nešto poput nekoga grada. Ali to izgleda poput

kakvoga goluba. 207

Sedamnaesta noc Tada se i mi obraðujemo, i još prije nego što je protekao sat vremena, ukaže nam se u daljini neki grad. Mi upitamo kapetana: -

Kako se zove taj grad, koji mi vidimo pred sobom?

Ali on odvrati: —

Tako mi Allaha, ja to ne znam. Jer ja ga još nikada prije

nisam vidio, niti sam ikada uopce jedrio u ovome moru. Ali je sada sve došlo dobrom svršetku, i vi trebate samo uci u taj grad. Iskrcajte svoju robu. Pa ako je možete prodati, onda je prodajte i kupite za to ono, što se ondje uopce može nalaziti! Ako meðutim ne možete prodavati, tada cemo ostati samo dva dana ležati usi dreni, uzeti zalihe i zatim odjedriti dalje. Ubrzo smo uplovili u luku, i kapetan ode u grad i bude neko vrijeme odsutan. Kada se vratio k nama, rekne: -

Na noge! Otiðite u grad i cudite se Allahovu djelu glede svo

jih stvorova i molite, da budete ocuvani od Njegova gnjeva! Tako mi dakle poðemo prema gradu, pa kada sam ja došla pred gradska vrata, ugledam ondje ljude sa štapovima u rukama. Cim sam meðutim prišla bliže, pokazalo se, da su oni bili poradi Allahova gnjeva pretvoreni u kamen. Zatim mi uðemo u grad i naðemo sve njegove stanovnike pretvorene u crni kamen. U njemu nije bilo nijednoga nastanjenog mjesta niti ikoga, tko bi raspirio vatru. Jeza nas obuzme pri tome prizoru, i mi smo prolazili kroz bazare. Ondje smo našli robu kako još leži, i takoðer zlato i srebro, tako kako je sve bilo ostavljeno. Sve si to pogledamo i reknemo: —

Sa svim tim je posrijedi jamacno neka osobita okolnost.

Sada se mi podijelimo po gradskim ulicama, i svaki je pojedini izgubio drugoga s ociju pri skupljanju bogatstva, novca kao i skupocjenih tkanina. Ja sam se meðutim sama uputila prema tvrðavi i našla, da je ona jako utvrðena. Zatim uðem u kraljevski dvor i naðem svu opremu od zlata i srebra. Ugledam takoðer kralja kako sjedi usred svojih komornika, svojih namjesnika i svojih ministara. On je nosio haljine, koje su svojom skupocjenošcu zbunjivale um. Pa kada sam prišla kralju bliže, vidim ga kako sjedi na pri208

Pripovijest najstarije dame estolju, koje je bilo urešeno biserima i draguljima. Njegova je odjeca bila od zlatne tkanine, a na njoj je svaki dragulj bljestao poput neke zvijezde. Uokolo je njega stajalo pedeset mameluka59, odjevenih u svakovrsnu svilu, isukanih maceva u svojim rukama. Kada sam to vidjela, ja sam bila ukocena od zaprepašcenosti. Ipak poðem dalje i uðem u harem, ciji su zidovi bili obloženi zastorima od zlatom protkane svile. I ovdje ugledam kraljicu gdje leži u nekoj odjeci, koja je bila optocena staklenim biserima. Na njezinoj se glavi nalazio dijadem sa svakojakim draguljima, a oko njezina su vrata visjele ogrlice i dragocjenosti. Sve što je nosila, odjeca i nakit, bilo je netaknuto, ali je ona sama poradi Allahova gnjeva bila postala crnim kamenom. Sada ugledam neka otvorena vrata, prema kojima poðem. Ona su vodila u stubište od sedam stuba. Niz njih siðem i dospijem u neku dvoranu, poplocenu i opremljenu zlatom protkanim sagovima. U sredini je stajalo prijestolje od smrekovine, optoceno biserima i ukrašeno sa dva posve golema smaragda. I ondje se nalazila takoðer neka niša, koje je zastor bio obješen na uzici s nanizanim biserima. I ugledam neko svjetlo kako zraci iz niše, popnem se u nju, i naðem jedan dragulj, tako velik, kao nojevo jaje, koji je ležao na gornjem kraju niše na nekome malom prijestolju. Od njega je dolazila jasna, nadaleko sjajeca svjetlost. To je meðutim prijestolje bilo obloženo svakojakima svilenim tkaninama, koje su svojom ljepotom zbunjivale gledatelja. Kada sam sve to vidjela, vrlo sam se zaprepastila. Ali sam zatim ugledala na tome mjestu još goruce svijece, i ja sebi reknem: — Mora biti da je netko, bilo tko, zapalio te svijece. Potom poðem dalje i doðem u jednu drugu prostoriju. I ja sam istraživala i obilazila po svim prostorijama. Pri tome sam zaboravila na sebe samu od zaprepašcenosti nad svima ovim stvarima, koja me je spopala. I tako sam utonula u misli, sve dok se nije spustila noc. Sada htjednem izaci. Ali buduci da nisam znala vrata, izgubila sam bila put, pa sam se vratila natrag prema niši, gdje su se nalazile goruce svijece. Sjednem na postelju i zamotam se u neki

59

Bijelih robova.

209

—ii

Sedamnaesta noc pokrivac, nakon što sam izgovorila par stihova iz Kur'ana. Zatim htjednem spavati, ali to nisam mogla. Jer me je mucila besanica. Kada je nastala ponoc, zacujem neki mio glas, kako pjeva Kur'an. Ali je glas bio posve tih. Obradovana poðem prema glasu, sve dok nisam došla do stanovite odaje, koje sam vrata našla pritvorenima. Otvorim vrata i pogledam unutra: bila je posrijedi kapela s nišom za molitvu, koja je bila osvijetljena visecim svjetiljkama i dvjema svijecama, unutra je bio raširen jedan sag za molitvu, na kome je sjedio neki mladic, lijep za pogled. I pred njim je ležao na svom stalku prijepis Kur'ana, iz kojega je on citao. I ja se zaprepastim, da je on sam izmeðu naroda u gradu bio na životu, uðem i pozdravim ga. A on podigne oci i uzvrati moj pozdrav. Tada mu ja reknem: —

Ja te zaklinjem onim, što si bio procitao iz Allahove Knjige,

odgovori mi na moje pitanje! Mladic me meðutim pogleda, nasmiješi se i rekne: —

O Allahova sluškinjo, obavijesti me, zbog cega si ti došla

ovamo. Zatim cu ja tebe obavijestiti o tome, što se dogodilo kako meni tako i narodu ovoga grada i kako sam ja bio spašen. Ja mu dakle ispripovijedam svoju povijest, i on se nad njome zaprepasti. Zatim ga ja zapitam o povijesti naroda toga grada, a on odgovori: —

Imaj sa mnom jedan cas strpljenja, o moja sestro!

Potom zaklopi Svetu Knjigu i spremi je u neku vrecu od atlasa. Zatim mi dopusti da zauzmem mjesto pokraj njega, a ja ga pogledam: gle, on je bio poput Mjeseca, kada on stoluje na nebu u punoj ljepoti, tako bogat krasotom, tako mekih oblina. Bio je sladak za pogled poput neke glave šecera, ravnomjeran po oblicju, kao što je pjesnik o njegovoj vrsti spjevao u ovim stihovima: Tumac zvjezda je jednom promatrao, kad li mu se u noci ukaže Ljupkodražesni mladic u raskoši svoje ljepote. 210

Pripovijest najstarije dame

Njemu je dao Saturn njegovu cudesno crnu kosu,

I njemu je poklonjena boja mošusa za njegov par sljepoocnica. Mars se bio požurio, da mu obraze ukrasi crveno, A Strijelac mu je poslao strijele iz njegovih pogleda. Merkur mu je darovao od sviju najoštriji razum, Veliki Medvjed je odvratio od njega poglede zavidnika. Tu tumac ostane zbunjen zbog onoga, što je ugledao, A Uštap poljubi zemlju pred njim, koji ga je posve zbunio. Da, zaista, Allah ga je Uzvišeni bio odjenuo u odjecu savršenosti i bio ju je zaokružio na njegovim obrazima zracecom Ijupkošcu, onako kako je o njemu spjevao pjesnik: Ja se kunem mirisom njegovih kapaka i njegovim vitkim stasom, I strijelama, koje on odašilje carobnom snagom, Njegovima mekim oblinama, nježnom svjetlošcu njegova pogleda, Njegovim bijelim celom, njegovim uvojcima, tako crnima i gustima, I obrvom, koja mi krade ocnu jabucicu, Koja me svladava, bilo da zabranjuje ili zapovijeda, Njegovima ružicastim obrazima, maljama, tako cudesno finima, I koraljnim usnama, bisernim redovima zubi, 211

Sedamnaesta noc

Njegovim vratom i njegovim tijelom, koje se lijepo sagiba, I koje na njegovim grudima pokazuje narove cvjetove, Njegovima teškim bedrima, koja podrhtavaju, bilo da hoda Ili takoðer miruje, i njegovim trbuhom, tako vitkim i lijepim, Njegovom svilenom kožom i njegovim dahom, tako mekim, Da, svim onim, što ga je ucinilo tako bogatim ljepotom, Njegovom blagotvornom rukom, rjecitošcu njegova jezika, I njegovim plemenitim roðenjem, njegovom moci, tako visokom i širokom, Mošus ima, ako je spravljen, samo od njega svoj miris, Od njegova miomirisa dolazi zracni oblak od ambre. Tako takoðer zracece Sunce: pred njime ono mora izblijedjeti, Da, ono ne može biti nalik cak niti iveru njegova nokta! I ja ga pogledam pogledom, koji je u meni probudio tisucu uzdaha cežnje. I moje srce bude obuzeto ljubavlju prema njemu. Ja ga dakle zapitam: —

O moj gospodaru, Obavijesti me o onome, o cemu sam te

pitala. On odgovori: -

Slušam i pokoravam se! Znaj, o Allahova sluškinjo, ovaj je

grad bio prijestolnica mojega oca, kralja, kojega si ti vidjela na pri jestolju, pretvorena poradi Allahova gnjeva u crni kamen. I kralji ca, koju si ti vidjela u niši, je moja mati. Ona i sav narod u gradu bili su magi, i molili su se vatri umjesto Kralju, kojemu je sve 212

+

Pripovijest najstarije dame

/ podreðeno. Oni su se zaklinjali vatrom i svjetlošcu, sjenom i suncevim ognjem, i kružecim nebeskim svodom, koji obuhvaca svijet. Moj meðutim otac nije imao nijednoga sina, sve dok nije pred kraj svojega života bio blagoslovljen mnome. I on me je odgajao, sve dok nisam bio odrastao, a sreca mi je u svemu izlazila ususret. No živjela je kod nas neka žena u vrlo poodmakloj dobi, muslimanka, koja je u nutrini vjerovala u Allaha i

njegova Proroka, premda se izvana prikljucivala takoðer mojem narodu. Moj je otac u nju imao puno povjerenje, jer ju je upoznao kao pouzdanu i cestitu, i postupao je s njome sa sve vecom Ijubaznošcu. Jer je on zbilja mislio, da je ona njegove vjere. Kada sam ja dakle bio skoro odrastao, preda me otac pod njezin nadzor i rekne: 'Uzmi ga i odgoji i pouci ga u pravilima naše vjere. Dobro ga obrazuj i brižno ga njeguj!' Tada me stara uzme k sebi i pouci me u islamskoj vjeri i Allahovim propisima cišcenja, abdesta i molitve, takoðer mi dadne da napamet naucim Kur'an i rekne: 'Nemoj služiti nikomu osim Allahu Uzvišenomu!' Pa kada sam ja to sve primio u sebe, ona mi rekne: 'Moj sine, skrivaj te stvari pred svojim ocem i ništa mu ne objavljuj, da te on ne bi ubio.' Tako sam ja to pred njim skrivao i ostao pri tome, dok malo dana potom stara žena nije umrla. Narod je meðutim u gradu postajao u svojoj bezbožnosti i drskosti i svojoj zabludi samo još gori. Jednoga pak dana, dok su oni još uvijek nastavljali tako živjeti, kad li zacuju jednoga glasnika, koji je silnim glasom nalik na gromku grmljavinu povikao, da su to culi svi blizu i daleko: 'Vi ljudi ovoga grada, odustanite od obožavanja vatre i molite se Allahu, premilostivom Kralju!' Ljude u gradu spopadne strava, i oni se okupe kod mojega oca, jer je on bio kralj grada, i upitaju ga: 'Sto znaci taj glas jeze, koji smo culi? On nas je potresao prekomjernošcu svoje grozovitosti.' On im meðutim odvrati: 'Nemojte dopustiti da vas glas ispunjava strahom i jezom ili da vas ucini odmetnicima od svoje vjere!' Tada se pognu njihova srca pred rijecima mojega oca, i oni ne odustanu od toga da obožavaju vatru, nego ostanu tvrdokorni u svome idolopoklonstvu, dok nije prošla cijela godina dana, nakon što su culi prvi glas. Tada im odjekne drugi poziv, i oni su ga culi i još jedan treci pocetkom trece godine. Tako su ga culi u svakoj od tri godine jednom. Ipak su još 213

Sedamnaestu noc uvijek ustrajali u svome svetogrðu, sve dok jednoga dana s osvitom zore nije na njih došla srdžba i gnjev neba. Tada su svi bili pretvoreni u crni kamen, oni skupa sa svojima kucnim životinjama, velikima i malima. I od stanovnika ovoga grada nitko ne bude pošteðen osim mene jedinoga. Od toga dana, o kome se zbio taj užas, ja dakle živim tako, kako me vidiš, vazda u molitvi i postu, i zabavljen citanjem Kur'ana. Ali tu osamljenost, u kojoj nemam nikoga za društvo, sada više ne mogu podnositi. Na to ja reknem njemu, koji je zarobio moje srce: — O mladicu, hoceš li sa mnom otputovati u grad Baghdad i posjecivati ucenjake i poznavatelje prava, kako bi porastao u mudrosti, razumu i poznavanju vjere? I znaj, da je sluškinja, koja pred tobom stoji, gospodarica naroda i da zapovijeda ljudima, uškopljenicima i slugama. Imam kod sebe jedan brod, natovaren robom, i zacijelo me je sudbina natjerala u ovaj grad, da o tim stvarima dobijem izvješce. Jer to je bilo unaprijed odreðeno, da se mi moramo sresti. I ja ga nisam prestajala nagovarati na putovanje i blagim rijecima na njega navaljivati, sve dok on nije bio spreman i pristao'..." 214 Tada primijeti Sehrezad, da je pocelo jutro, i ona prekine pricu, koju je zapocela po Kraljevu dopuštenju.

Ali kada je pocela

#? W W W w W$ W ?????? WW??W^ osamnaesta noc

Šehrezad nastavi: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da dama nije odustajala od toga, da mladica nagovara, da s njome putuje, sve dok on nije na to pristao. 'Ja sam dakle spavala' - tako je ona govorila kalifu — 'u onoj noci kraj njegovih nogu, i od veselja sam jedva znala, gdje sam bila. Kada je meðutim osvanulo jutro, mi ustanemo, uðemo u riznicu i uzmemo sve što nije teško nositi a ipak je od velike vrijednosti. Zatim siðemo od dvorca ka gradu, gdje sretnemo robove i kapetana, koji su bili u potrazi za mnom. Kada su me oni ugledali, obradovali su se, i ja ih izvijestim o svemu, što sam bila vidjela. Ispripovijedala sam im takoðer povijest mladoga princa i razlog preobrazbe ovoga grada: ukratko sve, što im se bilo dogodilo. Oni se svi nad time zaprepaste. Kada su meðutim moje sestre, ove dvije kuje, ugledale mene uz bok onoga mladica, postanu ljubomorne i gnjevne i pocnu smišljati protiv mene zlo. Mi dakle u radosti poðemo na palubu. Bili smo silno obradovani, jer smo stekli golema dobra, ali je uzrokom moje najvece radosti bio mladic. Zatim smo pricekali, sve dok nam nije bio povoljan vjetar, razvili smo jedra i zasjekli u more. Moje su sestre sjele k meni i mi smo caskale. Tada me one upitaju: - O sestro, što ceš ti uciniti s tim lijepim mladicem? 215

W

Osamnaesta, noc A ja odgovorim:

-

Ja ga kanim uzeti za supruga!

Potom se ja okrenem k njemu, priðem mu i reknem: -

O moj gospodaru, ja cu ti dati jedan prijedlog, tim što ne bih

željela od tebe doživjeti nikakvo odbijanje. On je meðutim ovaj: kada stignemo u Baghdad, moj zavicajni grad, tada nudim kao tvoja robinja sebe samu tebi u sveti brak, i ti meni trebaš biti suprug i ja hocu biti tvojom suprugom. On dadne kao odgovor: -

Slušam i pokoravam se!

I ja se obratim svojim sestrama i reknem im: -

Meni je ovaj mladic dovoljno. Svatko, tko posjeduje od

mojega dobra, može to zadržati! One mi odvrate: - Ti si ispravno postupila. - Ali su smišljale protiv mene zlo. Mi smo dakle stalno jedrili dalje uz povoljan vjetar, sve dok nismo iz Mora Opasnosti uplovili u More Sigurnosti. Zatim smo samo još malo dana bili na putu, dok se nismo našli blizu kod grada Basre. Njegove su zidine vec vidljivo ležale pred nama, kada se nad nama spustila vecer. Cim nas je dakle svladao san, dignu se moje sestre, ponesu mene s mojim krevetom i bace me u more. I isto ucine s mladim princem. On meðutim nije znao dobro plivati i utopio se. I Allah ga primi meðu svjedoke vjere60. A ja, kamo srece da sam se ja ipak s njime utopila! Alije Allah odredio da ja budem spašena. Jer kada sam se našla u moru, On dopusti da mi padne u dio neka daska, na koju sam se uzverala. I valovi su me bacali ovamo i onamo, sve dok me nisu izbacili na obalu nekog otoka. Ostatak sam te noci tumarala naokolo po otoku. Pa kada je svanulo jutro, ugledam neku stazu, To jest: medu mucenike. 216

Pripovijest najstarije dame tako usku, da je po njoj upravo mogla stupati ljudska noga. Ta je tvorila vezu otoka s kopnom. Cim je sada izašlo sunce, ja na suncevoj toplini osušim svoje haljine, pojedem od otockoga voca i popijem od njegove vode.

Zatim sam hodala stazom i išla tako dugo, dok se nisam našla blizu kopna. Kada je meðutim izmeðu mene i grada bilo još samo dva sata puta, gle, tu se iznenada ustremila na mene neka velika zmija, tako debela kao stablo da-tuljine palme. Dok je tako dolazila prema meni, vidjela sam da sklizi cas^ia desno cas na lijevo, sve dok mi nije bila posve blizu. A njezin je jezik visio pedalj daleko iz njezinih usta prema tlu i cijelom se dužinom vukao kroz prašinu. A iza nje se nalazio neki zmaj, koji ju je progonio. On je bio dugacak i tanak, otprilike dužine jednog koplja. Ona je pred njim bježala i okretala se nadesno i nalijevo, ali ju je on vec pograbio za rep. Tada joj poteku suze i jezik joj se još duže izvjesi, jer je tako žurno bježala. Mene obuzme sucut prema njoj, i tako zgrabim neki kamen i bacim ga prema glavi zmaja, koji na mjestu skonca. Tada zmija razvije dva krila i letjela je prema nebu, sve dok mi nije išcezla s ociju. Ja meðutim sjednem puna zaprepašcenja nad ovom pustolovinom. Jer bila sam umorna i pospana, i tako na neko vrijeme zaspem. Ali kada sam se probudila, ugledam neku djevojku kako mi sjedi do nogu. Ona je imala sa sobom dvije kuje i trljala moje noge. Tada se ja pred njom zastidim, uspravim se i upitam je: -

Sestro, tko si ti?

A ona odgovori: -

Kako si me brzo zaboravila! Ja sam ona, za koju si ti izvela

jedno dobro djelo. Ti si posijala usjev zahvalnosti i ubila mojega neprijatelja. Jer ja sam ta zmija, koju si ti oslobodila od zmaja. Ja sam džinnica, a taj je zmaj bio džinn. On je bio moj neprijatelj, i moje je spasenje došlo jedino zahvaljujuci tebi. Cim si me meðutim ti od njega oslobodila, odletjela sam na vjetru prema brodu, iz kojega su te bacile tvoje sestre, i prenijela sam sve, što je bilo unutra u tvoju kucu. Brod sam potopila, a tvoje sam sestre pretvo rila u ove dvije kuje. Jer ja znam sve, što si ti od njih doživjela. Mladic se meðutim utopio. 217

Osamnaesta noc Zatim mene i obje kuje podigne uvis i odnese nas na krov moje kuce. U unutrašnjosti meðutim kuce pronaðem sva dobra, koja su se bila nalazila na brodu, a da se ništa nije izgubilo. Zatim ona, koja je bila zmija, meni rekne: -

Tako mi znakova, koji su urezani na prstenu našega gospo

dara Sulaimana61 — mir bio s njim! — ako ti svakoga dana ne udjeliš svakoj pojedinoj od ove dvije kuje trista udaraca, tada cu ja doci i tebe zacarati jednako tako kao i njih. Ja odvratim: -

Slušam i pokoravam se!

I otada, o gospodaru pravovjernih, ja nikada nisam propustila, da njima dodijelim taj broj udaraca. Ali imam sucuti prema njima, i one znaju da to nije moja krivnja, kada bivaju bicevane, i to mi opraštaju. To je moja povijest i moja prica!' Kalif dospije zbog nje u zaprepašcenost. Zatim on rekne drugoj dami: -

A ti, kako si ti došla do ožiljaka na svome tijelu?

Tada od nje bude zapoceta VRATARICINA PRIPOVIJEST. 'O gospodaru pravovjernih, imala sam oca, koji mi je kod svoje smrti ostavio za sobom veliko bogatstvo. Ja sam poslije njegove smrti ostala još kratko vrijeme neudatom a zatim sam se vjencala s jednim covjekom, koji je važio kao najblaženiji meðu svojim suvremenicima. Godinu sam dana dugo živjela s njime. Tada umre i on, i moj je udio u njegovu nasljedstvu iznosio prema svetom zakonu 61 Sulaiman ibn Daud (Salamun sin Davidov) je u islamskom svijetu osobito na glasu zbog svoje moci nad kraljevstvom duhova. 218

Vmtaricina pripovijest >amdesettisuca dinara u zlatu. Tako sam ja postala prebogatom, .-. glas se o meni proširio posvuda. I ja dadnem sebi napraviti deset haljina, od kojih je svaka pojedina stajala tisucu dinara. No jednoga dana, kada sam sjedila kod kuce, gle, uðe k meni neka stara :-:-na. obraza, koji su bili upali, obrva siromašnih dlakama. Njezine su oci bile izbuljene, a njezini su zubi bili ispali. Puno je mrlja bilo r.; ezino lice, svjetlost njezinih ociju mutna, a njezina je glava bila '.. edno zamazana smolom. Njezina je kosa bila pepeljastosiva, : ezino tjelo šugavo, njezina se boja neprestano mijenjala. Njezin je stas bio pogrbljen, njezin nos povij en, kako je jednom pjesnik o njoj povikao: Nesretne li starice! Njoj nece oprostiti njezina mladost, A o svome se smrtnom casu nece obradovati nikakvoj milosti.

Ona jamacno može tisucom mula, koje su se dale u bijeg, zahvaljujuci snazi svojih lukavstina ovladati s pomocu kakve paukove niti. Cim je stara ušla, pozdravila me je, poljubila preda mnom tlo i rekla mi: - Ja kod kuce imam jednu kcer siroce, a spremila sam za danas nanoc njezinu svadbu i nevjestinsku povorku. Mi smo meðutim u ovome gradu stranci i ne poznajemo nijednoga njegovog stanovnika, pa je naše srce slomljeno. Tako ti sebi zasluži nagradu neba i budi prisutna kod njezine nevjestinske povorke. I kada dame našega grada cuju, da si ti došla, tada ce se pojaviti takoðer one. A ti ceš izlijeciti njezin jad, jer je ona ožalošcena srca, i nikoga nema osim Allaha Uzvišenoga! I ona je plakala i ljubila mi noge i izgovarala je ove stihove: Tvoj nam je dolazak cast, I to cemo mi objelodaniti. 219

-

Ja cu, ako tako ushtjedne Allah Milostivi, za nju uciniti još

ponešto više. Ja cu je sa svojim haljinama, svojim nakitom i svojom opremom dovesti k njezinu suprugu.

Tada se stara obraduje, pa sagne glavu sve do mojih nogu, poljubi ih i rekne:

-

Allah ti uzvratio dobrim i utješio tvoje srce onako, kako si ti

utješila moje! Ali, o gospodarice, nemoj se brinuti, da mi tu uslugu ciniš u ovaj sat. Predvecer budi spremna, zatim cu ja doci i povesti te. I ona mi poljubi ruku i ode svojim putem. Ja se dakle uredim. I zatim stane vec i starica, koja se bila vratila, pred mene i rekne:

-

O moja gospodarice, gledaj, gradske su dame stigle. Jer ja

sam im rekla, da ceš ti biti prisutna, i tada su se obradovale. Sada te ocekuju i išcekuju tvoj dolazak.

Tada ja prebacim oko sebe svoj ogrtac i uzmem sa sobom svoje djevojke. I ja sam išla, dok nismo došli u neku ulicu, dobro poprskanu i cisto pometenu, a zrak je u njoj bio pokretan svježim dahom. Zatim uðemo na neka vrata, nadsvoðena kupolom od mramornog kamena, cvrste gradnje, i doðemo do vrata palace, koja se uzdizala uvis od zemaljskog tla, sve dok se nije gubila u oblacima. A povrh su vrata stajali ispisani ovi stihovi:

Ja sam kuca, izgraðena za radosti, Svo je moje vrijeme za užitak i veselje.

U mome dvorištu tece jedan izvor S vodom, koja oslobaða od briga. 220

Vrataricina pripovijest Na njemu pociva oprava od anemona I mrca, od narcisa i krizantema. Cim smo prispjele do vrata, stara pokuca, i bude nam otvoreno. Mi uðemo i naðemo stanovito predvorje, koje je bilo obloženo sagovima. Ondje su visjele goruce svjetiljke, i ondje su stajali svijecnjaci, optoceni draguljima i biserjem. Prošle smo kroz predvorje i zatim ušle u neku dvoranu, koja nema sebi ravne. Ona je bila zastrta i pokrivena svilenim sagovima. Ondje su visjele goruce svjetiljke, i ondje su stajali svijecnjaci u dvostrukim redovima. Na gornjem je kraju dvorane stajala neka postelja od smrekovine, koja je bila ukrašena biserima i draguljima i natkrovljena baldahinom od atlasa s ušivenim biserima. Jedva da smo to vidjele, kad li izaðe iz baldahina neka mlada djevojka. Ja je pogledam, o gospodaru pravovjernih, i gle, ona je bila savršenija nego Mjesec, kada postane Uštapom, i njezino je celo bilo nalik jutarnjoj svjetlosti, kada zasja na nebu, tako kako je rekao pjesnik, kada je pjevao: Ti bi jamacno bila odreðena za šahovu nevjestinsku odaju, Medu izabranicama kralja Perzijanaca najpristalija djeva! Ona nosi na svojim obrazima crvene ružine latice. Kako su ipak lijepi ti obrazi u odjeci boje zmajeve krvi! Ona je vitka, a njezini pogledi sjaju tamno i sanjarski. Ona ujedinjuje u samoj sebi raskoš svih ljepota. To je kao da joj njezini uvojci lebde preko cela, Kao preko jutra radosti noc puna briga. Tada djevojka siðe iz baldahina i rekne mi:

221

Osamnaesta noc —

Dobrodošla i srdacan pozdrav mojoj sestri, obljubljenoj,

presvijetloj! Zatim ona izgovori ove stihove: Da je kuca znala, tko ce je posjetiti, ona bi se obradovala I blažena bi poljubila mjesto, na koje si ti stupila. Ona bi nijemim jezikom govorila i glasno objavljivala: Neka si od srca dobrodošla plemenita, velikodušna gošco! Potom ona sjedne i rekne mi: —

Moja sestro, gledaj, ja imam jednoga brata, koji je tebe

povremeno viðao na svadbama i o blagdanima. On je mladic, ljepši nego ja, a njegovo se srce rasplamsalo u žarkoj ljubavi prema tebi, jer je dobrostivi udes u tebi sjedinio svaku ljepotu i ljupkost. On je docuo, da si ti gospodarica meðu svojim narodom, a on je takoðer gospodar meðu svojim narodom. Stoga bi on želio svoj život sveza ti o tvoj. I tako je on smislio ovu lukavštinu, da mene dovede u dodir s tobom. On se želi s tobom vjencati prema propisima Allaha i njegova Proroka. A u onome, što je ispravno, ne leži nikakva sramota. Kada sam ja meðutim cula njezine rijeci i vidjela, da sam u kuci zarobljena, odvratila sam: —

Slušam i pristajem!

Ona se obraduje i pljesne rukama. I otvore se stanovita vrata, i izaðe neki mladic, u cvijetu mladosti, obucen u predivno ruho. Lik, posvecen ravnomjernosti, ljepoti i dopadnosti, ljupkosti i savršenosti, najnježnijoj prijaznosti, obrva ravnih kakvom luku, koji je spreman za odapinjanje strijele, i ociju, koje sva srca opcinjuju carolijom, koju im je poklonila dopuštena magija62, tako kako neki pjesnik o njemu ravnom kaže: >

62 Bijela magija, za razliku od crne (grešne) magije. 222

Vmtaricina, pripovijest Njegovo je lice ravno Mladomu Mjesecu, Poput bisera je bogat zracecom ljepotom. A kako ipak divno kazuje onaj pjesnik: Nagrada za ljepotu je njegova. Slavljen je Allah I Uzvišen, jer ga je On stvorio i dao mu oblicje. On je darove svake ljupkosti samo u njemu sjedinio. Svi su ljudi zbunjeni poradi snage njegove ljupkosti. Sama mu je ljepota napisala na njegove obraze: 'Svjedocim, da nema nijednoga ljepotana osim njega jedinoga.'

Kada sam ga ugledala, moje se srce priklonilo njemu, i ja ga zavolim. On sjedne pokraj mene, i ja sam neko vrijeme s njim govorila. Zatim djevojka ponovo pljesne rukama, i gle, otvore se neka pokrajnja vrata, i pojavi se kadija sa cetiri svjedoka. Oni nas pozdrave, sjednu i sastave bracni ugovor izmeðu mene i mladica i odu. Tada se mladic obrati meni i rekne:

- Zakuni se, da nikada neceš pogledati nekoga drugoga osim mene, niti mu pokloniti svoju naklonost! - Neka bude blagoslovljena naša noc! Zatim nastavi: - Moja gospodarice, ja ti moram postaviti jedan uvjet. Ja ga upitam: - Moj gospodaru, kakav to uvjet? Tada se on digne, donese mi jedan prijepis Svete Knjige i m

Osamnaesta noc

r

To mu se ja zakunem, i on se silno obraduje i zagrli me, dok je ljubav prema njemu obuzela cijelo moje srce. Tada budu pred nas postavljeni stolovi, i mi smo jeli i pili, dok se nismo zasitili. Pa kada je došla noc, on me odvede u nevjestinsku odaju, i ljubio me je i grlio neprestano sve do jutra. Tako sam s njime živjela životom srece i radosti punih mjesec dana. Tada ga meðutim zamolim za dopuštenje, da odem na bazar i da si kupim neke tkanine, i on mi za to dadne dopuštenje. Tako ja navucem na sebe ogrtac, uzmem sa sobom staru i jednu robinju, odem na bazar i sjednem ondje u ducan nekoga mladog trgovca, kojega je stara poznavala. Jer ona mi je rekla: -

Otac je ovoga mladica umro, kada je on bio dijete, i ostavio

mu je za sobom golemo bogatstvo. On ima golemu zalihu roba, i kod njega ceš naci ono, što tražiš, jer nitko na citavome bazaru nema ljepše tkanine od njega. Potom njemu ona rekne: —

Pokaži ovoj dami najskupocjenije tkanine, koje posjeduješ!

A on odgovori: -

Slušam i pokoravam se!

Sada ona pocne pjevati o njegovoj slavi. Ali ja reknem: —

Mi ne želimo od tebe slušati o njegovoj slavi. Mi cemo to, što

mi trebamo, od njega uzeti i vratiti se kuci. On mi dakle donese sve, što sam tražila. I ja mu ponudim njegov novac, ali se on sustegnuo, da bilo što uzme, i rekne: — Ovo danas neka bude od mene vaš gostinski dar! Ja meðutim reknem staroj: — Ako on nece novac, tada mu vrati tkanine! -

Tako mi Allaha - uzvikne on - ja od tebe necu ništa uzeti.

Ali sve to poklanjam za jedan jedini poljubac. Jer taj mi je skupo cjeniji od svega, što se nalazi u mome ducanu. Stara upita: 224

Što bi ti koristio taj poljubac?

Vmturicina pripovijest Ali meni prišapne: -

Moja kceri, cuješ li što taj mladic kaže? Sto bi ti to uopce

naškodilo, ako bi on zadobio od tebe jedan poljubac a ti dobila ono, što želiš? Ja meðutim reknem: -

Zar ti ne znaš, da sam ja obvezana zakletvom?

Ona dadne kao odgovor: -

Pusti ga da te poljubi, ali nemoj s njime govoriti. Tako te ne

pogaða nikakva krivnja, a ti ceš zadržati svoj novac! I nije odustajala od toga, da mi stvar prikazuje lijepom, sve dok ja nisam turnula glavu u zamku i na to pristala. Zatim zažmirim i sakrijem od ljudi svoje lice iza jedne strane svog ogrtaca. On dakle ispod moga žara položi svoja usta na moj obraz. Ali kada me je poljubio, tako me je žestoko ugrizao, da mi je otkinuo s obraza komad mesa. Tada se ja onesvijestim. Ali me stara prihvati u svoje ruke. I kada sam došla k sebi, vidjela sam da je ducan zakljucan, a stara mi posvjedoci svoje žaljenje i rekne: -

Allah je odvratio još gore!

Zatim ona nastavi: - Doði, daj da idemo kuci! Prikupi srcanosti, prije nego što postaneš predmetom ogovaranja. A kad prispiješ kuci, lezi i pravi se bolesnom, ja cu preko tebe pružiti pokrivac i donijeti neki lijek, kojim ceš izlijeciti taj ugriz i ubrzo ponovo biti zdravom! Tako ja nakon nekog vremena ustanem, u krajnjoj zabrinutosti. I spopadne me strah, ali sam polako išla dalje, sve dok nisam stigla kuci. Ondje sam odmah legla kao da sam bolesna. Kada je meðutim pala noc, doðe moj muž i upita: - Sto je to, što ti se dogodilo, moja gospodarice, na tom izlasku? Ja mu odvratim: -

Nije mi dobro, boli me glava.

225

Osamnaesta noc

On pak zapali svijecu, priðe mi blizu, pogleda me i rekne: -

Kakva je to rana, koju vidim na tvome obrazu, i baš na naj-

nježnijem dijelu? Nato ja reknem: - Kada sam danas izašla s tvojim dopuštenjem, da kupim tkanine, udarila me neka drvima za loženje natovarena deva, razde-rala moj zar i ranila mi obraz, kao što ti to vidiš. Jer zaista, ulice su ovoga grada uske. - Sutra cu - povice on - otici k namjesniku ovoga grada i reci mu, da mora sve prodavace drveta ovoga grada objesiti na vješala. - Za volju Allahovu - reknem ja — ne tovari na sebe nikakvu krivnju! U istini sam jahala na nekome magarcu, i on se sa mnom spotaknuo, tako da sam ja pala na zemlju. A udarila sam o komad drveta, koji mi je razderao obraz i nanio ovu ranu. - Onda cu - rekne on - sutra otici Dža'faru Barmekidu i ispripovijedati mu pricu, pa ce on dati ubiti sve gonice magaraca u ovome gradu. - Hoceš li ti - reknem ja - za volju mene sve te ljude uništiti? To što mi se dogodilo, ipak se zbilo po volji i odluci Allahovoj. Ali on priklopi: -

To ne ide drugacije.

Pa pošto je skocio na noge, navaljivao je na mene rijecima tako dugo, dok se ja nisam zgrozila i uporabila žestoke rijeci protiv njega. Tada meðutim, o gospodaru pravovjernih, on spozna, kako je to sa mnom stajalo, i uzvikne: -

Ti si pogazila svoju zakletvu.

I on istisne jedan glasan krik. Tada se otvore neka vrata, i iz njih izaðe sedam crnih robova, tima on zapovijedi da me pograbe s kreveta i da me bace nasred sobe. Nato on naredi jednom robu, da me uhvati za ramena i da mi sjedne do glave. I jednomu drugomu, da sjedne na moja koljena i da mi cvrsto pridrži noge. Zatim doðe treci s macem u ruci. Tomu on rekne: 226

Vmtaricina pripovijest —

Moj prijatelj cicu, pogodi je i rasijeci je na dva dijela, i svaki

neka uzme jedan dio i baci ga u Tigris, da ga pojedu ribe! To je

r.agrada za onoga, koji gazi zakletvu i ljubav. I njegov bijes još više poraste, i on rekne ove stihove: Ako bih ja morao svoju ljubav dijeliti s nekim drugim, Išcupao bih je sebi iz duše, smjesta bih umro od patnje. I rekao bih joj: 'O dušo, moja je smrt plemenita! Ništa dobro ne donosi ljubav, ako se s protivnikom nalazi u zavadi.' Nato on još jednom rekne robu: —

Pogodi je Sa'd!

Kada je rob na taj nacin bio siguran u zapovjed, on se nagne k meni i rekne: — O moja gospodarice, izgovori ocitovanje vjere, i ako želiš još bflo kakve odredbe poluciti, tada mi ih imenuj. Jer zaista, ovo je :voj posljednji cas. — Dobri robe - reknem ja - pricekaj sa mnom još koji casak, da ti mogu izreci svoje posljednje želje! Zatim ja podignem glavu i vidim, kako to sada sa mnom stoji, i kako sam ja iz najvece srece bila sunovracena u najdublju sramotu. Tada poteku moje suze i ja gorko zaplacem. Moj me meðutim muž pogleda ocima gnjeva i rekne stihove: Reci njoj, koja je našu ljubav prezrela i odbila, I koja je jednomu drugom prijatelju dala da padne u dio njezina naklonost: V,. 'Dosta nam je tebe, prije nego što si nam ucinila tako nešto. Sto se izmeðu nas dogodilo, vec odavno mi se gadi!' 227

Osamnaesta noc Kada sam ja to zacula, o gospodaru pravovjernih, zaplakala sam, pogledala ga i izrekla ove stihove: Ti si me odvojio od ljubavi i mirno si se opustio. Ti si mi ucinio ranjene kapke besanima i zatim si spavao.

Ti si pustio da k mojemu oku svracaju budne noci. Ipak te moje srce nije zaboravilo, a moje suze teku. Ti si sklopio sa mnom savez, da ceš cuvati vjernost. Ipak kada si zaposjeo moje srce, tada si me izdao. Ljubila sam te kao kakvo dijete a ništa nisam znala o ljubavi. Stoga me ne ubijaj. Ja sam u ljubavi ucenik! Molim te za volju Allaha, ako umrem, tada napiši Na mome grobu natpis: 'Ovdje pociva rob ljubavi.' Možda pristupi neki ožalošceni, koji poznaje ljubavne patnje, k srcu nekoc zaljubljene i imadne za mene smilovanja. Kada sam završila svoju pjesmu, iznova sam zaplakala. Ali kada je on poslušao pjesmu i vidio mene plakati, uhvati ga bijes nad bijesom, i on izgovori ove stihove: Ljubimicu srca nisam napustio od dosade u samovolji. Ne, ona je pocinila zlocin, koji je doveo do raskida. Ona je željela imati u našoj ljubavi još jednoga suputnika: Ali vjera mojega srca nije sklona mnogoboštvu. ) 228

Vratariana pripovijest

Kada je on završio svoje stihove, ja sam opet zaplakala i pred njim se ponižavala. Jer ja sam govorila sebi samoj: -

Rijecima cu djelovati na njega. Tada ce mi on možda ipak

otpustiti smrt, makar mi i sve uzeo, što posjedujem. Zato mu se potužim, što sam podnijela, i izreknem stihove: Tako ti tvoga života, kada bi bio pravedan, pustio bi me da živim. Ali ako je rastanak odlucen, nece biti nikakva pravednika. Ti si muku ljubomore natovario na mene, ipak dopusti da ti se kaže: Ja sam preslaba ipreumorna da nosim vlastitu košulju. Ja nisam zaprepašcena time, što moram umrijeti. Mene bi samo

Zaprepastilo jedino to, ako bi se moje tijelo bez tebe moglo prepoznati. Kada sam završila svoju pjesmu, opet sam plakala. Ali me je on pogledao, povikao je na mene i grdio me je i izrekao ove stihove: Ti se okreceš od mene prema ljubavi jednoga drugoga, Ti si prouzrocila rastanak. Ja ipak nisam tako postupao. Ja cu te napustiti, kao što si ti mene prva napustila. I živjet cu bez tebe, tako kako ti živiš bez mene. Neku cu drugu ljubiti, kao što si ti nekoga drugoga ljubila. Ljubavni lom nisam ja natovario na sebe, nego na tebe. JKada je završio svoje stihove, on robu još jednom dovikne: —

Raskoli je i oslobodi nas od nje! Jer ona nam ništa više ne

vrijedi!

229 ^^^ ^^F

Osamnaesta noc r Ali dok smo mi još, o gospodaru pravovjernih, jedno drugomu naizmjence govorili u stihovima i kada sam se ja vec pripremila za smrt, oprostila se sa životom i svoju stvar povjerila Allahu, gle, tada strmoglavo uðe stara, baci se mojemu mužu pred noge, poljubi mu ih, zaplace i povice: -

O moj sine, tako ti moje negdašnje njege i tako ti moje

službe tebi, oprosti ovoj ženi! Jer zaista ona nije pocinila nikakvu krivnju, koja bi zasluživala takvu sudbinu. Ti si još vrlo mlad covjek, i ja se bojim, da ceš njome na sebe natovariti krivnju. Jer kaže se: 'Tko ubija, taj treba biti ubijen.' Sto ima za tebe na toj

razvratnici? Pusti je od sebe da ode i prognaj je iz svoje pameti i svojega srca! Zatim je plakala i nije odustajala od toga da na njega navaljuje, sve dok on nije popustio i rekao: -

Ja joj opraštam. Ali ja moram na njoj ispisati trag, koji ce joj

na njoj ostati za citav njezin život. Tada zapovijedi robovima da me povlace po podu, da mi žderu haljine i da me ispruže. Pa dok su me robovi cvrsto držali, donese mladic granu gunje, navali njome na moje tijelo i neprestano je udarao po leðima i bokovima, sve dok od siline udaraca nisam izgubila svijest i posumnjala u život. Zatim on zapovijedi robovima, da me moraju odmah nakon pocetka sumraka odnijeti, sa sobom uzeti staru, koja im može pokazati put, i mene baciti u kucu, koju sam ranije nastavala. I oni ucine prema naredbi svojega gospodara, bace me u moju kucu i odu svojim putem. Ja meðutim ostanem ležati u svojoj nesvijesti, sve dok nije svanuo dan. Zatim sam obraðivala svoje rane flasterima i lijekovima i nastojala izlijeciti svoje tijelo. Ali su moji bokovi zadržali ožiljke od pruta, kao što si ih vidio. Ipak sam cetiri mjeseca dugo ležala bolesna i prikovana za ) krevet, sve dok se naposljetku nisam oporavila i postala zdrava. Potom sam pošla ka kuci, u kojoj mi se to sve dogodilo, i naðem je opustošenom. Ulica je bila od pocetka do kraja porušena, a na mjestu je kuce ležala gomila krša od ruševine. Kako se to dogodilo, nisam mogla saznati. Tada sam otišla k ovoj svojoj sestri s oceve strane i kod nje našla ove dvije crne kuje. Pozdravila sam je i izvi230

Vrataricina pripovijest jestila je o tome, što mi se dogodilo, i ispricala joj cijelu moju povijest. Ona odgovori: - Draga sestro, tko je taj, koji je izbjegao nemilostivost vremena? Hvala neka je Allahu, da si odatle umakla sa životom. I ona rekne: Udes je uvijek takav. Podnosi ga sa sti~pljivošcu, Ako izgubiš svoje dobro ili se moraš rastati od ljubljenoga! Zatim mi ona ispripovijeda svoju vlastitu pricu i sve, što joj se dogodilo s njezinim sestrama i kako su bile pretvorene u kuje. I mi smo živjele zajedno, a da nikada opet nismo govorile o braku. Nakon nekoga nam se vremena meðutim prikljucila ova dama, domacica, koja svako jutro izlazi i kupuje nam sve stvari, koje trebamo za dan i noc. I tako smo živjele sve do jucerašnjega dana. Toga je dana naša sestra izašla kao obicno, da za nas kupuje. I zatim se dogodilo ono, što nam se dogodilo, zahvaljujuci dolasku nosaca i ova tri redovnika-prosjaka. Mi smo s njima brbljale, pustile smo ih da uðu k nama i izdašno smo ih castile. Ali to je bio tek jedan mali dio noci minuo, kad li stignu k nama tri poštovanja dostojna trgovca iz Mosula i ispricaju nam svoju povijest. Mi

smo s njima caskale, ali samo pod jednim uvjetom, koji su oni povrijedili. Tada smo s njima postupile primjereno njihovu gaženju povjerenja. Ali smo ih sve upitale o njihovim doživljajima. I oni su nam ispricali svoje povijesti i što im se bilo dogodilo. Potom smo im oprostile. Tako su oni od nas otišli, a danas smo ujutro bile neocekivano dovedene od tebe. I to je naša povijest!' Kalif se meðutim nad time zaprepasti i naredi, da pripovi-jedanjebude zabilježeno i pohranjeno u njegovu pismohranu..." Tu primijeti Šehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine pricu, koju je pocela po Kraljevu dopuštenju. ^^Y 231

Ipak, kada je zapocela

n ss devetnaesta noc

Šehrezad nastavi ovako: "Doprlo mi je do ušiju, o sretni Kralju, da je kalif naredio, da se cijela ta povijest zabilježi u godišnjake i da se pohrani u kraljevskoj pismohrani. Zatim meðutim upita najstariju djevojku: —

Znaš li gdje se nalazi džinnica, koja je zacarala tvoje sestre?

Ona odgovori: —

O gospodaru pravovjernih, ona mije dala jedan uvojak svoje

kose i rekla: 'Ako ti ikada poželiš da se ja pojavim, tada spali jednu od ovih vlasi, i ja cu bez odgaðanja biti kod tebe, pa makar se nalazila i s onu stranu planine Kaf63.' Tada kalif rekne: —

Donesi mi vlas!

Dama je donese. I kalif je uzme i spali je. Cim se meðutim podigao miris goruce vlasi, kad li palaca zadršce. Cula se buka i tresak, i gle, tu se pojavi džinnica. Buduci da je bila muslimanka, ona rekne:

63 Ta se planina nalazi na kraju svijeta i iza nje nema više nicega —

Mir neka je s tobom, o Allahov zastupnice!

Devetnaesta noc A on odgovori: —

Neka je mir takoðer s tobom i Allahova milost i Njegov

blagoslov! Zatim ona nastavi: —

Znaj, ova djevojka je posijala za mene usjev dobrote, i ja joj

to ne mogu dovoljno uzvratiti, jer ona me je spasila od smrti i ubila mojega neprijatelja. No ja sam vidjela kako su njezine sestre s njome postupile, i ja sam na to gledala kao na svoju obvezu, da izvršim nad njima osvetu. Najprije sam htjela obje ubiti, ali sam se zabrinula, da ce joj to biti odvec teško podnijeti, pa sam ih tako zacarala u kuje. Sada meðutim, ako ti želiš njihovo osloboðenje, o gospodaru pravovjernih, tada cu ih ja tebi i njoj za ljubav oslobo diti. Jer ja pripadam muslimanima. Kalif odgovori:

—

Oslobodi je, a poslije toga cemo se pozabaviti stvarju tucene

žene i sve tocno istražiti. Ako se ona ispostavi kao istinita, tada cu ja na onome, koji joj je ucinio nepravdu, obaviti za nju naplatu. Džinnica nastavi: —

O gospodaru pravovjernih, ja cu njih osloboditi, a tebi cu

takoðer otkriti onoga, tko je s ovom djevojkom tako postupao i njoj ucinio nepravdu i uzeo joj ono, što je posjedovala. Jer on tebi stoji najbliže od svih ljudi! Potom džinnica uzme zdjelu vode i izgovori nad njome stanovitu caroliju i promrmlja rijeci, koje ja nisam razumjela. I ona poškropi njuške tih kuja i rekne: —

Vratite se u vaše prijašnje ljudsko oblicje!

Tada se one povrate u oblicja, koja su imale prije. Zatim džinnica rekne: —

O gospodaru pravovjernih, zaista, taj koji je istukao ovu

djevojku, to je tvoj sin el-Amin, el-Ma'munov brat. On je cuo o njezinoj ljepoti i ljupkosti i uporabio prema njoj stanovito lukav stvo, i vjencao se s njome prema zakonu. Njemu se ne može pred234

Vmtaricina pripovijest

bacivati nikakva krivnja, ako ju je istukao. Jer on joj je postavio uvjet i uzeo od nje svecanu zakletvu, da jedno nece ciniti. Ona je meðutim prekršila zavjet, i tada ju je htio ubiti. Ipak se je pobojao \llaha Uzvišenoga, izbicevao ju je na ovaj nacin i poslao ju je natrag u njezinu kucu. To je povijest druge djevojke. Ali Allah zna najbolje. V Kada je kalif cuo te džinnicine rijeci, on dospije u krajnje za-epašcenje i rekne:

- Neka je hvala Allahu Uzvišenomu i Svemocnomu, koji mije bio milostiv i koji je izvršio, da ove dvije djevojke budu osloboðene i^caranosti i mucenja, i koji me je u svojoj milosti upoznao s povi-:->cu ove djevojke! Sada cu ja, tako mi Allaha, uciniti jedan cin, koji ce biti zabilježen poslije moje smrti. Nato on dadne dovesti svojega sina el-Amina i upita ga o prici druge djevojke. I on isprica sve u skladu s istinom. Zatim kalif dadne pozvati pred sebe kadije . svjedoke, isto tako tri redovnika i prvu djevojku s njezinim sestrama, koje su bile zacarane. I on vjenca te tri sa tri redovnika-pro->;aka, koji su bili izvijestili, da su oni bili kraljevi, i ove imenuje komornicima na svojem dvoru i dodijeli im prihode i sve, što su trebali, a dadne im stanove u palaci u Baghdadu. I djevojku s ožiljci-ma vrati on svojemu sinu el-Aminu, i obnovi izmeðu njih brak i njoj dadne bogatstvo i naloži da se iznova izgradi kuca još ljepše :ego prije. Ali on sam uzme za ženu domacicu i u istoj noci s njome odspava. I sljedecega joj dana odredi jednu kucu i robinje za posluživanje, ustanovi za nju prihode i dadne joj mjesto meðu svojim suprugama. Narod se zaprepasti nad kalifovom veliko-cušcu, njegovom prirodnom dobrotvornošcu i njegovom mudrošcu. Kalif meðutim ponovi zapovijed, da se sve te povijesti unesu u anale." Tu rekne Dinazad svojoj sestri Šehrezadi: "O sestro, tako mi Allaha, to je jedna lijepa i ljupka prica, kakva se još nikada nije cula. Ipak, molim, ispricaj mi sada još neku novu pricu, da nam skratiš ostatak budnih sati ove noci!" Ona odgovori: "S najvecom radošcu, ako mi Kralj to dopusti." 235

Devetnaesta noc Kralj meðutim rekne: "Ispricaj svoju pricu, i ispricaj je brzo!" Tako Sehrezad pocne PRIPOVIJEST 0 TRIMA JABUKAMA. "Pripovijeda se, o najveci Kralju sadašnjeg vremena, koji svoje ime daje stoljecu i vijekovima, da je kalif Haran er-Rašid jedne noci dao pozvati svojega vezira Dža'fara, i da mu je rekao: -

Želio bih sici u grad i ljude iz naroda pitati o onima, kojima

je povjerena vlast nad njima. I svakoga cemo, zbog kojega se budu tužili, smijeniti s njegove službe, a kojega budu hvalili, mi cemo ga unaprijediti.

Dža'far odgovori: —

Slušam i pokoravam se!

Tako izaðe izaðe sa Dža'farom i Masrurom dolje u grad, i oni su prolazili kroz bazare i ulice. I kada su išli kroz neku usku ulicicu, ugledaju vrlo starog covjeka s ribarskom mrežom i košarom na glavi, i sa štapom u ruci. I dok je polako tuda prolazio, on izrekne stihove: Oni mi dabome govore: 'Ti si u svijetu Zahvaljujuci svojemu znanju baš kao noc obasjana mjesecinom.' Ja kažem: 'Pustite me na miru sa svojim pripovijestima! Znanje bez moci ipak ništa ne znaci! Kad bi se založilo mene i sa mnom moje znanje, Ktomu svaka knjiga i pribor za pisanje 236

Pripovijest o trima jabukama Za jednodevni kruh — zalog bi se vratio, Bacilo bi ga se za papir, na kome stoji odbijenica, Siromašnomu — o vidite, udes siromaha, Život siromaha, kako je ipak žalostan! U ljetu, tada mu nedostaje svagdašnji kruh, U zimi se on grije još uz lonac za ugalj. Psi skitnice ustaju protiv njega, I svaki prostak vice na njega grdeci ga. Ako se on kod koga potuži na svoj položaj, Tada ga svako stvorenje izopcuje. Ako se takva sudbina spušta na siromaha, Tada bi bilo najbolje, da leži u grobu!'

Kada je kalif cuo njegove stihove, on rekne Dža'faru: —

Pogledaj toga siromašnog covjeka i poslušaj njegovu pjesmu.

Jer zaista, ona ukazuje na njegovu neimaštinu! Zatim se kalif obrati staromu i upita:

—

O šeih, koje je tvoje zanimanje?

Ovaj odgovori: —

O gospodaru, ja sam ribar, i imam doma ženu i dijete. Oko

podneva sam izašao iz kuce, i do sada sam na putu. Ali mi Allah nije ništa udijelio, cime bih svojima mogao priskrbiti kruh. Zgadio mi se život i ceznem za smrcu. Tada kalif rekne: 237

Devetnaesta noc -

Hoceš li se s nama vratiti do Tigrisa, stati na obalu i na moju

srecu izbaciti svoju mrežu? Ma što da nato doðe, to cu ja kupiti od tebe za sto zlatnika. Stari se obraduje, kada je cuo te rijeci, i uzvikne: -

Rado cu s vama poci natrag.

Nato se ribar s njima vrati do rijeke, baci svoju mrežu, i neko vrijeme priceka. Kada je zatim užad povukao k sebi i izvukao mrežu na obalu, u njoj se nalazio neki sanduk, zakljucan i težak po teretu. Kada ga je kalif ugledao, uzeo ga je, i našao, da je vrlo težak. Tada on dadne ribaru sto dinara, i taj otiðe svojim putem. Masrur i Dža'far meðutim podignu sanduk i ponesu ga za kalifom u palacu. Ondje oni zapale svijece. I kada je dakle taj sanduk stajao pred kalifom, priðu mu Dža'far i Masrur i obiju ga. Oni u njemu naðu košaru od palmina lišca, koja je bila zašivena crvenim vunenim koncem. Njega prosijeku i ugledaju u njoj komad saga. a kada su taj podigli, pronaðu neki ženski ogrtac, i u njemu ugledaju mlado žensko tijelo, koje je bilo lijepo kao grumen srebra, ali mrtvo i rasjeceno na dva komada. Kada je kalif to ugledao, bio je duboko ožalošcen, a na obraze mu pocnu teci suze. On se meðutim obrati Dža'faru i rekne: -

Ti pseto od vezira, zar tu ljudi moraju pod mojom vlašcu biti

ubijani i bacani u rijeku, tako da ja o Sudnjem Danu budem zbog njih pozvan na odgovornost? Tako mi Allaha, ja moram ovu ženu osvetiti na njezinu ubojici, i dati cu da taj umre najgorom smrcu! I on dalje rekne Dža'faru:

-

Onako kao što je istina da ja potjecem od kalifa iz 'Abbasove

kuce, ako ti meni ne dovedeš onoga, koji je nju umorio, kako bih se ja mogao na njemu osvetiti, tada cu te dati objesiti na vratima svoje palace, tebe i tvojih cetrdeset bratica64. 64 Da je Hanin er-Rašid bio vrlo uspješan politicar i državnik, vidi se i po tome što je opcio i izmjenjivao darove cak i s Karlom Velikim. No premda je njemu do prijestolja najviše pomogao upravo Dža'far - kalif ga je potom postavio za svojega velikog vezira - jer je posumnjao u njegovu vjernost, Harun ga je ipak dao ubiti 803. godine, i istovremeno je dao okrutno iskorijeniti svu porodicu Barmekida. Ovdje dakako dolazi do rijeci sjecanje na udes Dža'farov i udes svih njegovih. 238

Pripovijest o trima jabukama I kalif je bio raspaljen žestokim gnjevom. Tada Dža'far pred njim ustukne, i zamoli ga: - Daj mi rok od tri dana! Kalif odgovori: - Dopuštam ti ih. Sada Dža'far side ožalošcen u grad, tim što je u sebi samome govorio: -

Kako ja mogu doci do saznanja, tko je umorio tu ženu? Ako

mu dovedem nekoga drugog covjeka umjesto ubojice, tada cu jed nom za njega biti pozvan na odgovornost. Ne znam, što trebam ciniti. Zatim on ostane tri dana kod kuce. I cetvrtog dana kalif pošalje jednog komornika, da ga dovede. Pa kada je on stupio pred kalifa, ovaj upita: -

Gdje je ubojica te žene?

Dža'far odgovori:' -

O gospodaru pravovjernih, jesam lija cuvar ubijenih, da bih

mogao poznavati njihove ubojice? Tada je kalif postao bijesnim i zapovijedio, da ga se objesi pred palacom. Nadalje zapovijedi jednom izvikivacu, da izvikuje po ulicama Baghdada: 'Tko bude želio gledati, kako ce pred vratima kalifove palace biti

obješen Dža'far, Barmekid, kalifov veliki vezir, sa cetrdeset Barmekida, svojih bratica, taj neka doðe i neka si to pogleda!' Narod je iz svih dijelova grada pritjecao ovamo, da vidi, kako ce Dža'far i njegovi bratici biti obješeni. Ali nitko nije znao, zašto oni trebaju biti pogubljeni. Dotle su podigli vješala, i pod njih su bili dovedeni osuðenici na pogubljenje. Cekalo se samo još na to, da kalif putem odreðenoga znaka izdade zapovijed. Narod je meðutim plakao zbog Dža'fara i njegovih bratica65. 65 Barmekidi su zapravo bili na glasu kao plemeniti i velikodušni ljudi. 239

Devetnaesta noc Tada iznenada doðe neki mladic, lijep po izgledu i odjeven u sniježnobijele haljine. njegovo je lice bilo nalik Mjesecevu sjaju njegove oci crnom dragulju njegovo je celo bilo sjajece cisto crveni su bili njegovi obrazi obrasli nježnosivim maljama na njima se vidio gdje blješti jedan madež poput košcice od ambre 66. On si je neumorno krcio put kroz mnoštvo, sve dok nije sjao pred Dža'fara. Tu on uzvikne: -

Ti si spašen od ove muke, o ti gospodaru emira braniku

i zaštito siromaha ! Ja sam taj, koji je ubio onu, koju ste vi našli mrtvu u sanduku. Neka se mene ubije, i neka se nju okaje na meni! Kada je Dža'far cuo mladiceve rijeci i to priznanje, on se obraduje nad svojim vlastitim spasenjem, ali se ražalosti zbog lijepog mladica. A dok je je on to još govorio, gledaj, tu se progura kroz mnoštvo neki prastari, oronuli starac, sve dok nije došao do Dža'fara i mladica. On ih pozdravi i rekne: -

O ti veziru uzvišeni uresu kneževa ne vjeruj rijecima s

ovoga mladica jer nitko drugi nije ubio tu ženu nego ja . Okaj je na meni! Ako pak to ne uciniš tako, ja ce te pred Allahom Uzvišenim pozvati na polaganje racuna. Ali mladic rekne: -

O vezire, to je jedan oronuli starac, koji bulazni i ne zna što

govori. Ja sam taj koji ju je ubio, dakle: okaj je na meni. Stari uzvikne: -

O moj sine, ti si mlad i voliš svijet, ja sam meðutim star i svi

jet mi je dosadio. Ja želim prinijeti svoj život kao otkupninu za tebe i za vezira i njegove bratice. Nitko drugi nije ubio tu ženu nego ja. Zato vas zaklinjem Allahom, odmah me objesite! Jer meni ne preostaje nikakav život, kada više nema njezinoga. Kada je vezir sve to doživio, zaprepasti se, pa uzme mladica i staroga, i obojicu ih odvede pred kalifa. Poljubi pod i rekne: -

O gospodaru pravovjernih, dovodim ti ubojicu te žene!

Kalif upita: 66 Gdje god je ovdje tekst rastavljan zvjezdicama (), u izvorniku je posrijedi rimovana proza. 240

Pripovijest o trima jabukama -

Gdje je on?

Dža'far odgovori: -

Ovaj mladic kaže: Ja sam ubojica. Ali ga ovaj stari tjera u laž,

i kaže: Ja sam ubojica. I gledaj, ovdje obojica stoje pred tobom! Tada kalif pogleda na staroga i na mladica, i upita: -

Koji je od vas ubio onu ženu?

^- Mladic odgovori: -Ja. A stari: - Nitko je drugi nije ubio nego ja. Tada kalif zapovijedi Dža'faru: - Uzmi ih, i dadni ih obojicu objesiti. Ali sada Dža'far prigovori: -

Buduci da je samo jedan od njih ubojica, bila bi to neprav

da, da se objesi drugoga. Mladic meðutim uzvikne: -

Tako mi onoga, koji je podigao nebeski svod, i rasprostro

zemlju poput nekoga saga, ja sam taj, koji je ubio ženu! I to je taj nacin, kako je ona otišla u smrt. Kada je on zatim opisao ono, što je kalif bio našao, ovaj je bio uvjeren, da je mladic ubojica te žene. Cudio se meðutim nad time, kako bi to s obojicom moglo stajati, pa je zapitao: -

Zbog kojega si ti razloga tu ženu tako neljudski poslao u

smrt? I zbog kojega si ti razloga priznao to umorstvo bez batina po tabanima, zašto si sam došao ovamo, i zašto govoriš: okajte je na meni? Tada mladic odgovori: -

Znaj, o gospodaru pravovjernih, ta je žena bila moja supru

ga i moja sestricna. A taj je stari njezin otac, on je brat mojega oca. Ja sam se njome oženio, dok je ona još bila djevica, i Allah me je preko nje blagoslovio s tri muška djeteta. Ona me je ljubila, i posluživala me je, i ja nisam vidio ništa zlocesto na njoj, jer ja sam joj takoðer bio odan u srdacnoj ljubavi. Prvoga dakle dana ovoga 241

Devetnaesta noc _< mjeseca zapadne ona u neku tešku bolest, i ja k njoj pozovem lijecnike. Ali je ozdravljenje dolazilo samo posve polako. Zatim je htjednem odvesti u hammam67, ali ona rekne: 'Želim si nešto, prije nego što odem u hammam, i za tim imam veliku žudnju.' Ja reknem: 'Slušam i pokoravam se! Sto je to?' Ona odgovori: 'Obuzela me žudnja za nekom jabukom, da je pomirišim i da mali komadic od nje odgrižem.'

Smjesta poðem u grad i pocnem tražiti jabuke, ali ne mognem naci nijednu. A ipak, da je cak jedna jedina stajala jedan zlatnik, ja bih je bio kupio. Tada postanem žalostan, otiðem kuci i reknem: 'O kceri mojega strica, tako mi Allaha, ne mogu naci nijednu!' I ona se vrlo razocara, jer je bila još slaba, i njezina se slaboca u toj noci jako poveca. Tako sam proveo noc u brigama. Kada je svanulo jutro, otišao sam ponovo van iz kuce, išao od vrta do vrta, ali nigdje nisam nalazio jabuke. Naposljetku sretnem nekoga starog vrtlara, toga upitam za jabuke, a on mi odgovori: 'Moj sine, to se voce rijetko može naci, a sada ono ovdje posve nedostaje. Ono se nalazi jedino još u vrtu gospodara pravovjernih u Basri, gdje ga vrtlar drži za kalifa.' Vratio sam se dakle kuci. I moja me velika ljubav prema svojoj ženi natjera na to, da se odlucim na put i da se opremim. Stavio sam se u pokret i putovao sam punih petnaest dani i noci, onamo i natrag kuci, i donio sam tri jabuke, koje sam uspio kupiti od vrtlara u Basri za tri dinara. Ali kada sam ušao k njoj, i pružio ih joj, ona nije u njima imala nikakve radosti, i ostavila ih je da leže po strani. Jer su se njezina slabost i njezina groznica povecali, i njezina je bolest nesmanjeno trajala punih deset dana, a zatim je pomalo Posrijedi je istocnjacka kupelj. 242

Pripovijest o trima, jabukama, postajala zdravom. Tako sam napustio kucu i uputio se u svoj ducan, i sjedio sam ondje zaposlen svojim trgovackim poslom. Dok sam ja dakle oko podneva tu sjedio, gledaj, kad li proðe pokraj mene neki crni rob. Taj je u svojoj ruci držao jednu od te tri jabuke i njome se igrao. Ja ga nazovem: 'Moj dobri robe, odakle imaš tu jabuku? Želio bih sebi kupiti jednu slicnu.' Tada se on nasmije i rekne: 'Ovu sam dobio od svoje ljubavnice. Jer ja sam izbivao iz grada, i kada sam se opet vratio, našao sam je bolesnu, i uz nju tri jabuke. Tada mi ona rekne: 'Moj je muž, rogonja, zbog njih poduzeo putovanje u Basru i uspio ih kupiti za tri dinara.' Tako sam ja uzeo jednu od njih.' Kada sam ja cuo od roba te rijeci, o gospodaru pravovjernih, tada mi je svijet pred ocima postao crnim. Ustao sam, zakljucao svoj ducan, i otišao sam kuci, izvan sebe od divljega gnjeva. I pogledam prema jabukama, ali naðem samo dvije. Tada upitam svoju ženu: 'Gdje je treca?' Ona odgovori: 'Ja to stvarno ne znam!'

Tada se uvjerim, daje rob rekao istinu. I uzmem nož, i priðem joj odostraga, ne progovorim nijednu rijec, skocim joj na grudi, zabodem joj nož u grlo, i odsijecem joj glavu, Zatim je žurno položim u košaru, pošto sam je prekrio ženskim ogrtacem, nju zašio, i takoðer na nju još stavio komad saga. To sam sve stavio u sanduk, zakljucao ga, i natovario ga na mulu. I bacio sam ga vlastitim rukama u Tigris. Ja te zaklinjem AUahom, o gospodaru pravovjernih, daj me smjesta objesiti! Jer ja se bojim, ona ce me pozvati na odgovornost o Sudnjem Danu. Kada sam naime ja njega bacio u Tigris, a da nitko o tome nije znao, uputio sam se kuci, i našao svojega najstarijeg sina u suzama, a ipak on nije znao ništa o tome, što sam ja pocinio s njegovom materom. Ja ga upitam:

243

Devetnaesta noc 'Zbog cega ti placeš, moj sine?' On odgovori: 'Ja sam si uzeo jednu od onih jabuka, koje su ležale kod majke, i sišao s njome na ulicu, da se igram s bracom. Tada doðe neki visoki crni rob, i otme mi je iz ruke, i rekne: 'Odakle je imaš?' Ja reknem: 'Moj je otac zbog nje poduzeo putovanje, i donio ju je iz Basre za moju majku, a ona je bolesna. On je kupio tri jabuke za tri dinara.' On meðutim zadrži jabuku, i nije se obazirao na moju molbu. Zatim sam ga molio po drugi i po treci put. Ali se on nije obazirao na mene, da, on me je istukao, i otišao odatle s jabukom. No prestrašio sam se, da ce me majka zbog te jabuke tuci, i tako sam iz straha pred majkom izašao s bracom u grad, i ostao ondje, dok nije nastala vecer. I ja imam još uvijek strah pred njome. Tako ti Allaha, moj oce, nemoj joj o tome ništa reci. Inace ce njezina patnja jamacno biti još veca!' Kada sam ja meðutim saslušao, što govori djecak, tada sam saznao, da je rob prostacki oklevetao moju ženu. I sada mi je postalo posve izvjesno, da sam ja njezinim umorstvom pocinio golemu nepravdu. Nato ja pocnem gorko plakati, i ubrzo uðe k meni ovaj stari, brat mojega oca i njezin otac. Ja ga izvijestim o tome, što se dogodilo. I on sjedne pokraj mene, i pocne plakati, i mi nismo prestajali plakati sve do ponoci. Mi vec od prije pet dana naricemo za njom, i tugujemo nad time, što je ona toliko nepravedno ubijena. Sve to dolazi samo od tog roba, i on je uzrokom njezine smrti. Alija te zaklinjem cašcu tvojih otaca, ubij me smjesta! Ja poslije njezine smrti ne želim više živjeti. Okaj je na meni! Kada je kalif cuo mladiceve rijeci, zaprepastio se i rekao: — Tako mi Allaha, ja necu nikoga drugoga dati objesiti nego prokletoga roba, i hocu uciniti djelo koje treba bolesnomu donijeti zdravlje i naci svoje dopadanje kod svepreslavnoga Kralja ..." Tata primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine pricu, koju je bila zapocela po Kraljevu dopuštenju. 244

Ali kada je pocela

« dvadeseta noc

Šehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da se kalif zakleo, da on r.ikoga drugoga nece dati objesiti nego toga roba. Jer da se mladicu može oprostiti. Nato se on obrati Dža'faru i rekne mu: -

Dovedi mi ovamo toga prokletog roba, od kojega je potekla

ta zla kob! Ako mi ga ne dovedeš ovamo, ti ceš umrijeti umjesto njega. Dža'far ode placuci odatle, tim što u sebi rekne: -

Dvije su mi smrti vec zaprijetile, ali vrc ide na vodu dok

se ne razbije . U toj stvari biva ljudska mudrost izigranom. Samo me On, koji me je prvi put spasio, može takoðer spasiti po drugi put Tako mi Allaha, ja necu tri dana vremena napuštati svoju kucu. Tada neka Allahova Visost ucini, kako joj se bude svidjelo. Tako on ostane tri dana u svojoj kuci, a o cetvrtom danu dadne pozvati kadije i svjedoke, stavi na papir svoju posljednju volju i uzme oproštaj od svoje djece. Ali ubrzo uðe k njemu kalifov glasnik i rekne: -

Gospodar se pravovjernih nalazi u najžešcem gnjevu. On je

poslao po tebe i zakleo se, da nece dopustiti da protekne ovaj dan, a da ne vidi tebe obješena. Kada je Dža'far cuo tu vijest, on 245

Dvadeseta noc zaplace, i njegova djeca i robovi i svi, koji su se nalazili u kuci, pocnu s njime plakati. Pa kada je od svih uzeo oproštaj, osim od svoje najmlaðe kceri, on joj priðe, da takoðer od nje uzme oproštaj. Nju je on volio više nego svu svoju drugu djecu. Pritisne je na svoje grudi, i ljubio ju je i plakao, što se od nje mora rastati. I pri tome osjeti u njezinu džepu nešto okruglo, i upita je: - Sto to ti imaš u svome džepu? - Tatice - odgovori ona - to je jedna jabuka, na kojoj stoji zapisano ime našega gospodara, kalifa. Raihan, naš rob, mi ju je donio prije cetiri dana, i nije mi je htio dati, sve dok nije od mene dobio za nju dva dinara. Cim je Dža'far cuo o ovome robu i o toj jabuci, on se obraduje, i posegne rukom u džep svoje kceri, izvadi jabuku, i prepozna je, i uzvikne: -

O Ti, cija je pomoc bila tako blizu! Nato zapovijedi, da dovedu roba, i kada je taj došao, on mu rekne:

- Hej ti, Raihan! Odakle si ti došao do ove jabuke? - Tako mi Allaha, gospodaru - odgovori on - ako laž može pomoci, tada može istina ipak pomoci još mnogo bolje! Ja tu jabuku nisam ukrao iz tvoje palace, niti iz kraljevske palace, ni iz vrta gospodara pravovjernih. Stvar stoji ovako: Izašao sam prije pet dana, i kada sam došao u jednu od ulicica, vidio sam djecake u igri, i jedan je od njih imao tu jabuku. Ja sam mu je oteo iz ruke, i udario ga, a on je plakao i vikao: 'Ti covjece, ta jabuka pripada mojoj materi, a ona je bolesna. Ona si je od mojega oca zaželjela jabuku. Tada je on otputovao u Basru, i donio joj tri jabuke za tri dinara. Jednu sam od njih uzeo ja, da se s njome igram.' Zatim je opet poceo plakati, ali ja nisam na to obracao pažnju, i uzeo sam jabuku i došao ovamo. I moja ju je mala gospodarica otkupila od mene za dva zlatna dinara. To je cijela povijest. Kada je Dža'far saslušao te rijeci, zaprepastio se je, da je umorstvo djevojke i sva ta bijeda mogla biti prouzrocena posred246

Pripovijest o trima jabukama stvom njegova roba. I to mu je bilo žao, da je to bio upravo njegov rob, ali se ipak obradovao vlastitu spasenju i izrekao stihove: Kada neka nesreca dolazi preko nekog roba, Odvedi ga umjesto sebe na sud!

Jer ti ceš naci još mnoge sluge, Ali neki drugi život neceš naci.

Zatim on uzme roba za ruku, i odvede ga pred kalifa, i isprica mu pripovijest od pocetka do kraja.Tada kalif dospije u najvece zaprepašcenje, i pocne se smijati, sve dok nije pao na leða, i zapovijedi, da se ta povijest zapiše, i da bude objavljena narodu. Dža'far meðutim rekne: -

Nemoj biti zaprepašcen, o gospodaru pravovjernih, nad tom

poviješcu, jer ona nije cudnovatija od povijesti vezira Nur ed-Dina 'Alije od Egipta. Tada kalif rekne: -

Ovamo s njome! Ali što bi moglo biti neobicnije od ove pus

tolovine? Dža'far odgovori:

-

O gospodaru pravovjernih, ja cu ti je ispripovijedati samo

pod tim jednim uvjetom, da ti mojega roba pomiluješ od smrti. Kalif nato:

-

Ako je ona cudnovatija nego to, što smo mi sada doživjeli,

tada ti ja poklanjam njegovu krv. Ali ako ne, onda cu ja dati ubiti tvojega roba. Tada Dža'far pocne

Dvadeseta noc POVIJEST VEZIRA NM ED-DlNA IŠEMS ED-DlNA. 'Znaj, o gospodaru pravovjernih, živio je u staro vrijeme u zemlji Egiptu jedan sultan, pravi uzor pravicnosti. Siromašnima je on bio otac uceni su bili njegovi savjetodavci imao je jednoga razumnoga i pametnog vezira koji je za vladanje pokazivao mudru brigu 68. Taj je vezir bio vrlo star covjek, a on je imao dva sina, koji su bili

kao dva Mjeseca. Nikada nisu bili viðeni njinia slicni po ljepoti i ljupkosti. Stariji se zvao Sems ed-Din Muhammed, a mlaði Nur ed-Din 'Ali. Ali je mlaði nadmašivao starijega po nježnosti i ljupkosti, tako da su stanovnici udaljenih zemalja o njemu culi i dolazili, da gledaju njegovu ljepotu. Dogodilo se dakle daje njihov otac umro. Tada se sultan zbog njega ražalosti, i on iskaže prema obojici sinova svoju dobrohotnost, pozove ih k sebi, odjene ih u pocasne haljine i rekne im: -

Vi trebate stajati na mjestu i položaju vašega oca. Nemojte

biti ožalošceni u svojim srcima! Oni se zbog toga obraduju, i poljube pred njim tlo, i pocnu održavati svecanosti u cast pokojniku jedan pun mjesec dana. Zatim meðutim stupe u svoju službu kao veziri, i moc preðe u njihove ruke, kao što se bila nalazila u rukama njihova oca. Kada bi god sultan želio putovati, jedan bi od dvojice putovao s njime. Jedne dakle veceri, kada je na starijem bio red, da putuje sa sultanom, dogodilo se, da su oni jedan s drugim sjedili u razgovoru. Tada stariji rekne mlaðemu: —

Moj brate, to je moja želja, da se nas dvojica, ja i ti, u istoj

noci oženimo. 68 Ovdje je u izvorniku — kao i drugdje gdje su dijelovi izricaja rastavljeni zvjezdicama - posrijedi rimovana proza, i to takva, da po dva clana, koji slijede jedan za drugim, imaju istovetan zvucni završetak. Prevoditelj se ipak nije htio, na štetu prenošenja samoga smisla, upuštati ni u kakvo prepjevavanje. 248

/ V Povijest vezir A Nur ed-Dina i Sems ed-Dina -

Ucini, kako želiš, moj brate - odgovori mlaði - gledaj, ja se

slažem sa svim tim, što ti kažeš. Tako su se o tome sporazumjeli. Nadalje meðutim stariji svojemu bratu rekne: -

Ako Allah tako odredi, da se mi zarucimo s dvije djevojke -

_-da-se njima iste noci oženimo, i da one istoga dana rode - i ako po ?'-.. ih ovoj volji tvoja žena rodi sina, a moja žena kcer, tada cemo ih mi vjencati jedno s drugim, jer ce oni biti djeca od brace.

Sada upita Nur ed-Din: -

Moj brate, što ceš tražiti od mojega sina, kao jutarnji dar69

za svoju kcer? Ovaj odgovori: -

Tražim od tvojega sina za svoju kcer tritisuce dinara, i tri

vocnjaka, i tri oranice. To bi bilo vrlo nedolicno, ako bi mladic zakljucio bracni ugovor za manju svotu. Kada je meðutim Nur ed-Din cuo ovaj zahtjev, on rekne: -

Takav jedan dar za nevjestu ti sebi ipak ne možeš uvjetovati

od mojega sina! Zar ti ne znaš da smo mi braca i po Allahovoj volji veziri u istoj službi? Tebi bi prilicilo, da mojemu sinu ponudiš svoju kcer bez jutarnjeg dara. A ako na svaki nacin mora biti poklonjen neki jutarnji dar, tada utvrdi bilo koju prividnu vrijednost za oci svijeta. Jer ti znaš cak dobro, da je muški potomak vredniji od ženskoga. Moje je dijete muško dijete, i uspomena ce na nas biti dalje presaðivana preko njega, ne preko tvoje kceri. .

— Sto je s njome? - upita Šems ed-Din.

Nur ed-Din odgovori: -

Uspomena na nas meðu emirima nece biti dalje presaðivana

preko nje. Ali ti hoceš prema meni postupiti kao onaj covjek, o 69 Jutarnji dar je zapravo otkup za mladu. Dvije trecine utvrðene svote placaju se prije sklapanja braka, a ostatak se mora isplatiti ženi u slucaju muže-vljeve smrti ili rastave braka. 249

Dvadeseta noc

kome se pripovijeda, daje svojemu prijatelju, koji je došao k njemu i obratio mu se s nekom molbom, rekao: 'U ime Allahovo, ja hocu ispuniti tvoju molbu, ali sutra!' A molitelj je kao odgovor izrekao stih70: Ako se na 'sutra' odgaða ispunjenje molbe, To je za onoga, koji razumije, jednako odbijanju. Tada Sems ed-Din rekne: —

Ja vidim, da kod tebe nedostaje poštovanja prema meni, i da

ti držiš svojega sina vrednijim od moje kceri. Kod tebe postoji stanoviti manjak u razumu i lijepom ponašanju. Ti mene podsjecaš na zajednicku službu, a ipak sam ti ja samo iz sažaljenja dopustio da uzmeš dijela u ministarskoj službi — da mi budeš neki pomocnik i suradnik - i da te ne uvrijedim. Ali buduci da ti tako govoriš, tako mi Allaha, ja necu nikada i nikako svoju kcer udavati za tvo jega sina, cak ni onda, kada bi ti za nju izvagao toliko zlata koliko je ona teška. Kada je Nur ed-Din cuo rijeci svojega brata, on se razgnjevi i rekne: —

Ni ja necu nikada i nikako svojega sina ženiti tvojom kcerju.

Sems ed-Din meðutim nato uzvikne: —

Ja necu nikada dati svoj pristanak na to, da on bude njezi

nim mužem! Da ja nisam upravo pred time da, odlazim na put, ja bih vec na tebi dao primjer što u takvim slucajevima ljudi zaslužuju. Ali cim se vratim sa svojega puta doma, tada ti trebaš vidjeti, i ja cu ti pokazati, što iziskuje moje dostojanstvo. Kada je Nur ed-Din cuo od svojega brata takve rijeci, on bude ispunjen gnjevom i kao izvan sebe. Ali on sakrije svoje osjecaje. Dva brata provedu noc odvojeno jedan od drugoga. Kada je zatim 70 Stihovi se ovdje redovito pojavljuju kao dva polustiha. 250

Povijest vezira Nur ed-Dina i Sems ed-Dina svanulo jutro, otputi se sultan u raskošnome sjaju, i prijeðe put od Kaira do Gize, i stavi se u pokret prema piramidama, pracen od vezira Sems ed-Dina. Sto se pak tice njegova brata Nur ed-Dina, on provede onu noc u najljucem gnjevu. Pa kada je osvanulo jutro, on se digne, izgovori jutarnju molitvu, i uputi se u svoju riznicu. Ondje on uzme neke male bisage71, i dok je razmišljao o rijecima svojega brata, i o preziru koji je pokazao prema njemu, on izgovori ove stihove: Putuj! naci ceš nadomjestak za za onoga, od kojega se rastaješ. Potrudi se! Jer slast se života sastoji od truda. Sjedenje na mjestu, izgleda mi, ne donosi ni ugled ni uvid, Ne, samo bijedan život. Zato ostavljaj zavicaj, i krecil Ja sam uvidio kako mirovanje vode njoj donosi loša svojstva. Ali ako tece, ona je svježa. Ondje gdje ne, ostaje mutna stajati. Kada se Mjesec ne bi manjio, tada ne bi ljudsko oko vazda njega gledalo, da vidi njegove mijene. Kada lav ne bi napuštao svoj log, on ne bi nalazio nikakva plijena. Kada strijela ne bi napuštala svoj luk, ona nebi dostizala svoj - cilj. Kada bi zlato ostajalo u žili, ono bi ipak slicilo prašini. A aloj se u zemlji može poredivati s drvom za loženje. 71 Dvanjke. 251

Dvadesetu noc Ali ako zlato ide u daljinu, tada je ono skupocjeno po vrijednosti, A aloj biva u dalekom svijetu poštovan još više od zlata. Kada je završio svoju pjesmu, on zapovijedi jednomu od svojih mladih slugu, da treba nubijsku mulu-kobilu pokriti njegovim napunjenim sedlom. Ta je kobila bila celicnosiva životinja a njezina su se leða mogla poreðivati s visokom kupolom koja se uspravlja u vis njezini su stremenovi bili donijeti iz Indije na njoj je ležalo pokrivalo perzijske raskoši a ona je bila nalik nekoj nevjesti ukrašenoj za prvu bracnu noc . Takoðer mu zapovijedi, da na sedlo stavi svileni pokrivac, i preko njega sag za molitvu, bi-sage meðutim tako, da one ispod saga za molitvu vise s obje strane. Zatim on rekne slugi i robovima:

- Namjeravam otici na izlet izvan grada, i to kanim odjahati u okolicu el-Kaljuba72. Tri cu noci nociti na otvorenome, i neka me nijedan od vas ne slijedi, jer se moje grudi osjecaju stješnjenima. Žurno uzjaši mulu-kobilu, i izjaši - obskrbljen s nešto jela za put — iz Kaira, i zaputi se u otvorenu zemlju. Jedva da je bilo podne, kada je vec ušao u grad Bilbais73, gdje je sjahao, odmorio se, dao takoðer svojoj muli da otpocine, i uzeo sebi ponešto od svoje hrane. I zatim on kupi u Bilbaisu jela za sebe, i krme za kobilu, i ponovo izjaši u pustinju. I jedva da je bila pala noc, a vec je on došao u stanovito mjesto, koje se zove esSa'dije74. Ondje provede noc. Uzme malo od svoje hrane za putovanje, i to pojede. Zatim postavi bisage kao jastuk za glavu, rasprostre pokrivac, i prespava na otvorenome, još uvijek obuzet gnjevom. Tako je proveo noc. Kada je meðutim svanulo jutro, on uzjaši, i dalje je jahao na svojoj muli tako dugo, dok nije prispio u grad Haleb75, 72

Grad el-Kaljub se nalazi desetak kilometara daleko od Kaira.

73

Taj je grad putnicka postaja na putu iz Kaira u Siriju.

74

Posrijedi je takoðer putnicka postaja na putu iz Kaira u Siriju. 75 Haleb (Aleppo) je grad u Sjevernoj Siriji, a osobito je važnu ulogu odi

grao u povijesti Križarskih ratova. 252

Povijest vezira Nur ed-Dina i Sems ed-Dina gdje je odsjeo u jednome karavanseraju76, i ondje je ostao tri dana, kako bi dao pocinka sebi i muli, i uživao u podneblju. Zatim se odluci na to, da putuje dalje, ponovo uzjaši svoju mulu, i uputi se odatle, a da nije znao kamo se je zaputio. Putovao je bez zadržavanja, sve dok nije dospio u grad Basru, ali nije znao, gdje se -nalazi. On se zaustavi u jednome chanu, uzme s mule bisage, i rasprostre sag. Životinju je zajedno s opremom prepustio vrataru, da je tu i tamo unaokolo prošece. Taj je s njome unaokolo šetao. Sada se meðutim dogodi, da je vezir od Basre sjedio kraj prozora svoje palace. I on ugleda mulu i na njoj skupocjenu opremu, i povjeruje, da je to neka paradna mula, onakva kakve jašu veziri i kraljevi. I razmišljao je o tome, i njegova je duša bila posve ocarana. Naposljetku on rekne jednomu od svojih slugu: —

Dovedi mi toga vratara!

Sluga ode i dovede vratara. Taj uðe, i poljubi tlo pred vezirom, koji je bio covjek u visokim godinama. Nato ovaj upita vratara: r — Tko je vlasnik one mule, i kakav je on covjek?

Ovaj odgovori: —

O gospodaru, vlasnik je te mule neki mlad covjek ugodne

naravi, ozbiljan i fin. Zacijelo neki od trgovackih poglavara. Kada je vezir cuo vratarove rijeci, on hitro ustane, uzjaši svojega konja, i odjaši u chan, da posjeti mladica. Kada je meðutim Nur ed-Din ugledao vezira gdje dolazi, on ustane, poðe mu ususret i pozdravi ga. Vezir mu nazove dobrodošlicu, sjaši sa svojega konja, zagrli ga, dadne mu da sjedne kraj njega, i upita ga: — Moj sine, odakle ti dolaziš, i što tražiš? — Visoki gospodaru - odgovori Nur ed-Din - ja dolazim iz grada Kaira, gdje je moj otac svojevremeno bio vezir. Ali je on otišao k milosrdnosti Allaha Uzvišenoga. 76 Istocnjacko svratiste - chan, koji odgovara suvremenom motelu (mo-tor-hotelu). 253

Dvadeseta noc I on mu ispripovijeda sve, što mu se bilo dogodilo, od pocetka do kraja, i ktomu doda: -

Ja sam u sebi odlucio, da se nikada opet ne vracam doma,

dok ne posjetim sve gradove i zemlje. Kada je dakle vezir cuo njegove rijeci, on mu rekne: -

Moj sine, nemoj slušati glas strasti, da te on ne bi sunovra-

tio u propast! Jer doista, mnoge su zemlje pustinjski predjeli, i ja sam zabrinut za tebe zbog promjenjivih slucajeva vremena. Nato on dadne bisage, pokrivac i sag natovariti na mulu, i uzme sa sobom Nur ed-Dina u svoju vlastitu kucu. Ondje mu on dadne jednu lijepu sobu, i ukaže mu pocasti i dobrocinstva, jer ga je vrlo zavolio. I on mu rekne: -

Moj sine, ja ovdje živim, star covjek, i nemam nijednoga

sina, ali me je Allah blagoslovio kcerju, koja je po ljepoti tebi ravna. I ja sam mnoge prosce, koji su je prosili, odbio. Ali je ljubav prema tebi osvojila moje srce. Hoceš li ti dakle primiti moju kcer kao svoju sluškinju, i postati njezinim mužem? Ako si ti na to spre

man, tada cu se ja uputiti gore k sultanu od Basre i reci mu, da si ti sin mojega brata, i tebe cu njemu predstaviti, kako bi tebe postavio za vezira na mome mjestu. Ja cu meðutim sam potom mirno ostati u svojoj kuci, jer sam postao starim covjekom. Kada je Nur ed-Din cuo te vezirove rijeci, odlucno je pognuo glavu, i rekao: -

Slušam i pokoravam se!

Tada se vezir obraduje, i naredi svojim slugama da pripreme svecanu gozbu, i da ukrase veliku dvoranu za primanje, u kojoj su se obicavale slaviti svadbe emira. Zatim on okupi svoje prijatelje, i pozove državne uglednike i trgovce iz Basre. Pa kada su svi pred njim stajali, on im rekne: -

Ja sam imao brata, koji je bio vezir u zemlji Egiptu, i Allah

ga je blagoslovio dvama sinovima, dok je On meni, kao što vi zaci jelo znate, darovao jednu kcer. Moj mi je dakle brat stavio na srce, 254

Povijest vezira Nur ed-Dina i Sems ed-Dina da svoju kcer udam za jednoga od njegovih sinova, i ja sam mu to obecao. I kada je zatim došlo vrijeme za vjencanje, on mi je poslao jednoga od svojih sinova, ovoga ovdje mladica. Buduci dakle daje on sada došao k meni, ja sam spreman sastaviti bracni ugovor izmeðu njega i moje kceri, i u svojoj kuci proslaviti njegovu svadbu -s njome. Jer on meni stoji bliže nego neki stranac. A kasnije on treba, ako hoce, ostati kod mene, ili ako želi putovati, tada cu ja njega i njegovu ženu poslati k njegovu ocu. Tada svi odgovore: - Izvrsna je tvoja odluka. Oni se nato ogledaju za mladoženjom, i kada su ga pogledali, on im se dopadne. Tako dakle vezir pošalje po kadije i svjedoke, i oni napisu ugovor. I sluge okade goste tamjanom, iznesu pred njih šecerni77 šerbet, i škropili su ih ružinom vodom. Zatim su svi pošli svojim putem. Vezir meðutim zapovijedi svojim slugama, da odvedu Nur ed-Dina u hammam, i on mu dadne jednu od svojih vlastitih skupocjenih haljina, pošalje mu rucnike i zdjele i kadionice, i sve, što mu je bilo potrebno. Kada je mladic izašao poslije kupanja, i stavio na sebe haljinu, izgledao je poput Uštapa u cetrnaestoj noci. Napolju ispred zgrade hammama uzjaši on svoju mulu, i odjaši ravno sve do vezirove palace. Ondje on sjaši, uðe k veziru i poljubi mu ruke, a ovaj mu nazove dobrodošlicu'..." Tada primijeti Šehrezad, da je pocelo jutro, i ona prekine pricu, koju je bila zapocela po Kraljevu odobrenju.

Nije posrijedi pleonazam, jer se šerbet isto tako pravi i od meda. 255

Ali kada je pocela

dvadesetiprva noc

Šehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je vezir ustao, nazvao mu dobrodošlicu i rekao: —

Hajde, otiði ove noci k svojoj ženi. A sutra cu te ja odvesti k

sultanu. Molim Allaha svako dobro za tebe. Nur ed-Din nato ustane, i uðe k svojoj ženi, vezirovoj kceri. Ostavimo sada Nur ed-Dina i okrenimo se k njegovu bratu! Taj se dugo vremena zadržao sa sultanom na putovanju, i pošto se vratio, nije više našao u kuci svojega brata. Tada on zapita sluge za njega, a oni odgovore: —

O onome je danu, o kojem si ti otišao sa sultanom na put,

tvoj brat uzjahao svoju mulu, koja je bila opremljena kao za parad nu povorku, i rekao: 'Idem u okolicu el-Kaljuba i bit cu odsutan jedan do dva dana. Jer meni su stiješnjene grudi. Ne treba me meðutim nitko slijediti.' I od toga dana, kada je odjahao, pa sve do danas mi nismo o njemu primili više nikakvu obavijest.

Šems ed-Din je meðutim bio u velikoj brizi zbog otputovanja svojega brata, i on je bolno tugovao zbog njegova gubitka, i samomu je sebi govorio:

H •m !? ^?1

m ™ m257

Dvadesetiprva noc —

Do toga je došlo samo zato, što sam ja njega u onoj noci pso

vao. On si je to uzeo k srcu, tako da je otputovao u daljinu. Ali ja moram nekoga poslati za njime. Nato on poðe k sultanu, i izvijesti ga o tome. I taj napiše pisma, koja preko svojih glasonoša pošalje svojim namjesnicima u svim pokrajinama države. Ali je Nur ed-Din u dvadeset dana, tijekom kojih su oni izbivali, vec došao u daleke zemlje. Tako su oni njega tražili, ali nisu od njega našli nikakva traga, i vratili su se doma. I Sems ed-Din pocne gubiti nadu u to, da ce naci svojega brata, i rekne: —

Ja sam ipak prema svojemu bratu otišao predaleko u tome,

što sam mu rekao o vjencavanju naše djece. Samo da se to nije dogodilo! Sve to dolazi od moje nerazumnosti i moje neopreznos ti. Ubrzo pak potom on zaprosi kcer jednoga trgovackog poglavara u Kairu, i on zakljuci bracni ugovor i uðe k njoj. To se dakle dogodilo tako, da je ta noc, u kojoj je Šems ed-Din obljubio svoju suprugu, bila takoðer noc u kojoj je bio izvršen prvi spolni snošaj izmeðu Nur ed-Dina i njegove supruge, kceri vezira od Basre. Jer to je

Allah Uzvišeni tako odredio, kako bi On nad svojim stvorenjima ispunio svoju volju. A dogodilo se takoðer to, onako kako su rekla oba brata: njihove su dvije žene zacele u istoj noci; i supruga Sems ed-Dina, vezira od Egipta, donese na svijet kcer, ljepšu nego što je u Kairu ikada ikoja bila viðena; supruga Nur ed-Dina meðutim rodi djecaka, ljepšega nego što je u njegovo vrijeme ikada ikoji bio viðen; kao što jedan od pjesnika kazuje o njemu slicnome: Vitak mladic, zbog cijega se cela i kovrcave kose Covjecanstvo našlo u tmurnoj žalosti i vedroj radosti! Ne grdite lijepi madež, koji resi njegov obraz, Koji dvojako crnom piknjicom zacarava poglede svih! 258

Povijest vezim Nur ed-Dina i Sems ed-Dina I neki drugi: Dovedena je ljepota, da se usporeðuje s njime. Tu je ljepota posramljeno pognula glavu. Govorilo se: 'O ljepoto, jesi li vidjela njemu slicna?' Ona klikne: 'Nikada ne bih vjerovala da cu to vidjeti.' Nazvali su djecaka Bedr ed-Din Hasan, a njegov se djed, vezir od Basre, obradovao nad njime. I on je ustanovio svecanosti i gozbe, kakve bi prilicile sinovima kraljeva. Zatim on uzme Nur ed--Dina sa sobom i odvede ga sultanu. Pa kada je taj stupio pred kralja, on pred njime poljubi pod. Posjedovao je on meðutim veliku govornicku sposobnost njegov je cvrst duh donosio brze odluke on je bio dobar na djelu i lijep po liku i tako on izrekne ove stihove: Dugo tipotrajale tvoje radosti, o moj gospodaru! Poživio tako dugo kao noc i dnevna svjetlost! Svijet pleše, vijek pljesce rukama, Kada se govori o tebi i o tvome velikom maru. Tada sultan ustane, kako bi obojicu pocastio. On zahvali Nur ed-Dinu na njegovim rijecima, i upita svojega vezira: —

Tko je taj mladic?

Tada mu je morao vezir ispricati njegovu povijest od pocetka do kraja. On mu najprije odgovori: —

To je sin mojega brata.

Zatim sultan upita dalje: —

A kako dolazi do toga, da je on tvoj necak, i da mi nikada

nismo o njemu culi? 259

Dvadesetiprvci noc Vezir odgovori: -

O naš gospodaru i sultane, ja sam imao jednoga brata, koji

je bio vezir u zemlji Egiptu. Pa kada je on umro, ostavio je za sobom dva sina, od kojih je stariji postao vezirom na njegovu mjes tu, dok je ovaj, njegov mlaði sin, došao k meni. No ja sam se zak leo, da svoju kcer ni za koga drugoga necu udavati, nego za njega. I kada je on došao, ja sam ga dakle oženio svojom kcerju. On je još mlad, ja sam meðutim postao starcem. Moj je sluh oslabio, i moja je radinost došla kraju. I zbog toga sam htio zamoliti našega gospo dara i sultana, da njega postavi na moje mjesto, jer on je sin moje ga brata i suprug moje kceri. On zaslužuje vezirstvo. Jer on je covjek od uvida i obazrivosti. Sultan pogleda Nur ed-Dina, i on mu se svidi. I tako mu on dadne službu, koju ga je vezir za njega zamolio. I on ga imenuje uza sav propisani postupak, i pokloni mu raskošnu pocasnu haljinu i jednu mazgu iz svoje vlastite pastušnice78. Nadalje mu dodijeli uzdržavanje i prihode. Nur ed-Din pak poljubi sultanu ruku. I oni otiðu vrlo obradovani kuci, on i njegov punac, i reknu: -

Sve to dolazi zahvaljujuci sreci novoroðenoga Hasana! Nato Nur ed-Din stupi sljedeceg dana pred kralja, poljubi pod, i izgovori stihove:

Sreca se obnavlja sa svakim danom, Dobra zvijezda pobjeðuje zavidnikovo lukavstvo. Neka vazda budu bijeli tvoji dani, Ali neka je crn dan toga, tko je tebi neprijatelj. 78 Mazga je bastard - križanac, koji dolazi od pastuha (ždrijepca) i magarice.

260

Povijest vezir A Nur ed-Dina i Setns ed-Dina Tada mu sultan zapovijedi, neka sjedne na vezirsku stolicu. I on sjedne, i preuzme obveze svoje službe, i pocne istraživati pojedine slucajeve i sporne predmete podanika, kako je to vec obicaj vezira. Sultan je gledao kako on to radi, i divio se nad time, kako je on tako odlucno i razumno pogaðao njegove uredbe i odluke. Zato ga on zavoli i stekne u njega povjerenja. Kada je meðutim sabor bio raspušten, poðe Nur ed-Din kuci, i ispripovijeda svojemu puncu, što se zbilo. Ovaj je bio zbog toga vrlo obradovan. Od tada je pa nadalje Nur edDin obavljao svoj vezirski posao vazda tako, da se sultan dan i noc više nije htio od njega odvajati. I sultan je povisio njegove prihode i uzdržavanja, sve dok Nur ed-Din nije postao bogatim covjekom, i dok mu nisu vec pripadali brodovi, koji su po njegovoj zapovijedi obavljali trgovacku plovidbu. Imao je takoðer crne i bijele robove, i ustanovio je mnoga zemljišna dobra s napravama za navodnjavanje, i vrtove. Kada je meðutim njegov sin Hasan bio star cetiri godine, umre stari vezir, otac njegove supruge. I on održi za svojega punca raskošnu svecanost u cast pokojniku, prije nego što gaje položio u prah. Potom se lati odgoja svojega sina. Pa kada je djecak postao veci i bio sedam godina star, on mu dovede ucitelja, da ga obrazuje u njegovoj vlastitoj kuci. I on tomu naloži, da ga poucava, i da dadne da mu padne u dio fina naobrazba i dobar odgoj. Tako je taj majstor poducavao djecaka u citanju, davao mu da nauci poneko korisno znanje, i ponovljeno je s njime u tijeku nekoliko godina citao Kur'an. Ali je Hasan takoðer još uvijek dobivao sve više na ljupkosti i ravnomjernoj savršenosti. Onako kako kazuje pjesnik:

Savršen poput Mjeseca na nebu njegove ljupkosti! Sunce zraceci uzlazi iz cvata njegovih obraza.

On je u sebi sjedinio svu ljupkost, i to je, kao da su sva stvorenja od njega primila svoju ljepotu.

I ucitelj ga je odgajao u palaci njegova oca. Jer on sve od svojega roðenja nije napuštao ministarski dvorac. Ali ga jednoga dana

Dvadesetiprva noc uzme njegov otac, vezir Nur ed-Din, stavi na njega njegove najbolje haljine, posjedne ga na jednu izabranu mulu, i povede ga k sultanu. Kada je on onamo ušao, pogleda kralj Bedr ed-Dina Hasana, sina Nur ed-Dina, i on naðe u njemu svoje dopadanje, i zavoli ga. Narod se države meðutim divio, kada je on po prvi put sa svojim

ocem prolazio pokraj njih - na putu ka kralju - zbog njegove ljepote. I oni su posjedali po putu i cekali na njegov povratak, kako bi se njemu radovali, njegovoj ljepoti i ljupkosti, i njegovoj ravnomjernoj savršenosti. Onako kao to kazuje pjesnik u svojim stihovima: Tumac zvijezda je jednom promatrao, kad li mu se u noci ukaže Ljupkodražesni mladic u raskoši svoje ljepote. Njemu je dao Saturn njegovu cudesno crnu kosu, I njemu je poklonjena boja mošusa za njegov par sljepoocnica. Mars se bio požurio, da mu obraze ukrasi crveno, A strijelac mu je poslao strijele iz njegovih pogleda. Merkur mu je darovao od svih najoštriji razum, Veliki Medvjed je odvratio od njega poglede zavidnika. Tu tumac ostane zbunjen zbog onoga, što je ugledao, A Uštap poljubi zemlju pred njim, koji ga je posve zbunio. Kada ga je sultan pogledao, postupao je s njime s osobitom naklonošcu. Jer on ga je zavolio. I on rekne njegovu ocu: — O vezire, ti ga moraš bezuvjetno uvijek dovoditi sa sobom. Nato ovaj odgovori: — Slušam i pokoravam se! 262

Povijest vezira Nur ed-Dina i Sems ed-Dina Vezir zatim otiðe sa svojim sinom kuci, i otada ga je stalno dovodio k sultanu, sve dok djecak nije dosegao svoju petnaestu godinu. Tada se meðutim razboli njegov otac, Vezir Nur ed-Din. I on dadne pozvati svojega sina k sebi, i rekne mu: — Znaj, o moj sine, Zemaljski je svijet kuca prolaznosti, ali je nebeski svijet kuca vjecnosti. Tebi bih ja sada želio staviti na srce neke opomene. Obrati pažnju na ovo, što cu ti reci, i prema tomu usmjeravaj svoju pamet! Zatim mu on dadne upute o najboljem nacinu opcenja s ljudima i o nacinu, da se vode vlastiti poslovi. Nato se meðutim Nur ed-Din sjeti svojega brata, i svojega zavicaja i svoje zemlje, i on pocne plakati zbog svojeg rastanka od prijatelja. Ali on obriše suze, i izgovori stihove: Ako mi tugujemo zbog rastanka, što trebamo reci? Ili ako nas muci cežnja, kamo da se odlucimo? Ili da šaljemo glasnika kao tumaca za nas? Ne donose glasnici tugu zaljubljenikovu. Ili ako sam ja strpljiv, zaljubljenik išcezava, Poslije gubitka ljubljenoga cak ubrzo odavde. Njemu sada ne preostaje ništa više osim patnje i uzdisanja I suza, koje mu teku na obraze.

O ti koji su sada daleko od pogleda mojih ociju, A koji mi još uvijek borave u srcu! Hoce li vas se moci vidjeti? Ali znajte, moje prijateljstvo se nikada ne može, i unatoc dugotrajnom rastanku, razdijeliti.

Dvadesetiprva noc Ili jeste li vi pri dugotrajnom izbivanju zaboravili ljubav? Cemu vam ipak vrijede suze i uzdasi? Ako me još život s vama sjedini, Tada cu vas ondje još dugo vremena karati! Kada je završio svoju pjesmu i svoju tužaljku, on se okrene prema svojemu sinu i rekne: -

Prije nego što ti priopcim svoju posljednju volju, saznaj da ti

imaš jednoga strica. On je vezir od Egipta, i ja sam se od njega ras tao i napustio ga bez njegove suglasnosti. Uzmi dakle list papira i na njega zapisi ono, što cu ti reci! Tada Bedr ed-Din Hasan uzme list papira i pocne na njemu zapisivati, onako kako mu je govorio otac. On mu je govorio u pero sve, što mu se bilo dogodilo, od pocetka do kraja. Takoðer mu je dao da zapiše vrijeme njegova vjencanja i svadbe s vezirovom kcerju, i vrijeme njegova prispijeca u Basru i njegova susreta s vezirom. Nadalje, da on sam još nije bio star cetrdeset godina u vrijeme te svaðe sa svojim bratom. I on ktomu doda: -

Sve je to napisano za njega na temelju mojega govorenja u

pero, i neka Allah ushtjedne da bude s njime, kada ja napustim ovaj svijet! Nato on savije papir, zapecati ga i rekne: -

O Hasane, moj sine, cuvaj ovo pravno svjedocanstvo. Jer ce

ono što na njemu stoji napisano, dokazivati tvoje podrijetlo, i tvoj društveni položaj, i tvoje rodoslovno stablo. Pa ako ti se dogodi zlo, poði na put u Egipat, upitaj za svojega strica, pusti da te odvedu k njemu, i izvijesti ga, da sam ja umro kao tuðinac i pun cežnje za

njim. Tada uzme Bedr ed-Din Hasan pismeno pravno svjedocanstvo. I on ga ušije izmeðu podstave i tkanine svojega tarbuša79, i oko 79 Tarbuš je vrsta istocnjacke kape. 264 /

Povijest vezir A Nur ed-Dina i Sems ed-Dina njega savije svileni turban, tim što je plakao, jer se vec tako mlad morao rastati od svojega oca. Nur ed-Din meðutim rekne: - Ja ti sada upucujem pet opomena. Prva je opomena: Nemoj se ni sa kim tijesno vezivati, tako ceš biti siguran od njegove lukavome! Jer sigurnost leži u zatvorenosti, i u tome, da izbjegavaš zajedništvo i prisno opcenje. Ja sam cuo nekog pjesnika kako kazuje: Nema nikoga u tvome životu, na cijem bi ti prijateljstvu mogao što graditi. Nikada nije neki prijatelj dokazao vjernost onomu, kojega je pogodila nesreca. Tako živi sam za sebe^ ne prepuštaj se nikojemu covjeku. Ja te svojom izrekom dobro svjetujem. To neka je dovoljno! Druga je opomena ova, o moj sine: Nemoj biti ni prema komu okrutan, kako ne bi udes bio okrutan prema tebi! Jer udes je jednoga dana za tebe, a drugoga dana protiv tebe. Jer zemaljski je svijet samo stanovita posudba, koja se mora otplatiti. A ja sam cuo jednoga pjesnika kako kazuje: Promisli, i ne žuri se ni sa kakvim planom, Imaj sucuti prema ljudima, tada ceš biti usrecen kroz sucut. Nema na svijetu nikakve moci, nad kojom ne bi stajala Allahova moc. A svaki ce tlacitelj biti još tlacen od nekog tlacitelja. Treca je opomena ova: Vježbaj se u šutnji, i brini se o svojima vlastitim greškama prije nego o greškama drugih ljudi! Jer poslovica glasi: 'Tko vježba šutnju, dobiva.' A o tome sam takoðer cuo stihove stanovitog pjesnika: 265

Dvadesetiprvci noc Šutnja je nakit, a strpljivost donosi dobit. Ali ako jednom moradneš govoriti, tada izbjegavaj, da budeš brbljavac. Jer ako se ti zbog šutnje samo jedan jedini put pokaješ, Tada ceš se zbog svojega govora još mnogo put kajati. Cetvrta opomena, o moj sine, je sljedeca: Ja te opominjem, da ne piješ vino! Jer vino je izvor svake bahatosti, i vino cini da razum išcezava. Zato se cuvaj, cuvaj se, da ne piješ vino! O tome sam takoðer cuo jednoga pjesnika kako kazuje: Ja izbjegavam vino, i takoðer onoga koji ga pije. A tko ga proklinje, s njime sam ja suglasan. Vino odvodi s puta spasenja, I vrata za zlo cini širokima i slobodnima. A peta je opomena, o moj sine, sljedeca: Održavaj svoj posjed, i on ce tebe održavati. Cuvaj svoj posjed, i on ce tebe cuvati. I ne rasipaj ono, što imaš, kako ne bi morao prosjaciti od najmanjega od ljudi. Ako štediš sitniš imaš lijek '! A takoðer sam tu opet cuo stanovitoga pjesnika kako govori: Ako nemam nikakva novca, tada takoðer nemam nikakva prijatelja za pratitelja. Ako meðutim imam mnogo novaca, tada ce naci prijatelja u svakome. Kako mi je poneki prijatelj htio pomoci kod izdavanja novca! Kako me je pokoji pratitelj pri manjku novca ostavio na suhom! 266

Povijest vezira Nur ed-Dina i Sems ed-Dina Tako je Nur ed-Din davao svojemu sinu Bedr ed-Dinu Hasanu mnoge mudre opomene, dok ga nije napustio život. Tada je u njegovoj kuci pocela vladati žalost, i za njime su žalili takoðer sultan i svi emiri, i sahranili su ga. Bedr ed-Din meðutim ostane u koroti za svojim ocem dva mjeseca dana, za vrijeme koje nije izjahavao, nije odlazio na vijecnicke sabore, niti se uopce približavao sultanu. Tada sultan postane na njega bijesan, imenuje na njegovo mjesto jednoga od svojih komornika i ucini ga vezirom, tim što je ujedno izdao zapovijed, da se zaplijeni sve, što je pripadalo Nur ed-Dinu, njegov imetak, njegova kuca, i njegova poljska dobra. Tako se otputi taj novi vezir, da to ucini i da Bedr ed-Dina Hasana, sina preminuloga, pograbi, kako bi ga doveo pred sultana, koji bi trebao zatim s njime postupiti prema svom nahoðenju. No meðu vojnicima se nalazio stanoviti mameluk80 preminulog vezira. Kada je cuo za tu zapovijed, podbode on ostrugama svojega konja i odjaši u

punoj brzini k Bedr ed-Dinu Hasanu. On ga naðe, gdje sjedi na vratima, u tuzi i slomljena srca. Brzo skoci s konja, poljubi mu ruku i rekne: -

O moj gospodaru i sine mojega gospodara, brzo se spremi

na odlazak inace ce te sustici ruka propasti ! Tada Hasan pocne drhtati i upita: -

Sto se dogodilo?

Ovaj odgovori: —

Sultan se razljutio na tebe i izdao protiv tebe nalog za

uhicenje. Nevolja dolazi ovamo k tebi neposredno iza mene. Zato skaci na noge, da spašavaš svoj život! Hasan zapita dalje: —

Preostaje li mi još vremena, da uðem u svoju kucu, i da si

uzmem malo svjetovnog dobra, kako bi u njemu kod svojeg borav ka na putovanju, mogao imati svoje pribježište? Mamluk (ili: mamluk) je zapravo bijeli rob. 267

Dvadesetiprva noc Ali rob uzvikne: - O moj gospodaru, smjesta ustaj, ostavljaj kucu za sobom, i požuri se! Zatim on izrekne stihove: Spašavaj svoj život, kada ti se smracilo od nevolje! Ostavi da kuca oplakuje onoga, tko ju je sagradio!

Ti ceš vec naci neko obitavalište na drugome mjestu: Za svoj život neceš naci nikakav nadomjestak. Mene cudi, koga to još nešto zadržava u kuci rugla, Tako je ipak širok i slobodan Alldhov svijet. Ne pouzdavaj se u važnoj stvari u glasnike. U istini duša pomaže jedino sama sebi. Lavlja šija nije tako snažana, Dokle god mu je slomljeno samopouzdanje. Pri tima si mamelukovim rijecima Bedr ed-Din pokrije glavu skutom svoje haljine, pa se ustane i uputi, sve dok se nije našao stojeci pred gradskim vratima. I ondje zacuje ljude kako govore: —

Sultan je poslao novog vezira u kucu preminulog vezira,

kako bi njegov imetak i njegov posjed stavio pod zaplijenu, i uhva tio njegova sina Bedr ed-Dina Hasana, i kako bi ga doveo k njemu, da ga dadne ubiti.. A svi su uzvikivali: -

Jao žalosti zbog njegove ljepote i ljupkosti!

268

Povijest vezim Nur ed-Dinti i Sems ed-Dina Kad je on cuo takve govore od ljudi, utekne on odatle glavom bez obzira, a da nije znao kamo se uputio. I žurio je dalje bez zadržavanja, sve dok ga udes nije doveo do mjesta, gdje je bio pokopan njegov otac. On uðe u groblje i potraži put meðu grobovima. Naposljetku sjedne na zemlju uz grob svojega oca, i skine sa svoje glave skut svoje haljine, koji je imao zlatom izvezen obrub, na kome su stajali stihovi: O ti, cije lice vedro zraci, Nalik zvijezdama, tako bistro kao rosa: Zauvijek trajala tvoja moc, Tvoja velika slava bila vjecnom! Dok je on tako sjedio kraj groba svojega oca, gledaj, tada doðe k njemu neki Židov, koji je izgledao kao mjenjac novca, i koji je nosio par bisaga, u kojima se nalazilo puno zlata. Židov pristupi Hasanu el-Basri81 i rekne mu: - O gospodaru, zašto te vidim tako promijenjena?

- Ja sam spavao još prije nepun jedan sat - odgovori Hasan - kad li mi se u snu javi moj otac i izgrdi me, zato što ja još nisam posjetio njegov grob. Odmah sam se uputio, dršcuci od straha, da ne protekne dan, a da ga ja nisam posjetio, jer to bi mi bilo nepodnošljivo. - Mladi gospodaru - priklopi Židov — tvoj je otac imao mnoge trgovacke brodove, pa buduci da neki sada doplovljavaju, moja je želja, da od tebe otkupim tovar prvoga broda, koji uplovi u luku, za ovih tisucu zlatnih dinara. I Židov uzme jednu kesu punu zlata, odbroji iz nje tisucu dinara, dadne ih Hasanu, vezirovu sinu, i rekne: 81 Junak se odsada zove "el-Basri" (= Basranski, Basorski, ili naprosto: od Basre), dakako: prema Basri, gradu svojega oca i svojemu rodnom gradu. 269

Dvadesetiprvu noc — Napiši mi jednu potvrdu o prodaji i zapecati je! Tako Hasan, Vezirov sin, uzme list papira i na njemu napiše: 'Pisac, Bedr ed-Din Hasan, sin vezira Nur ed-Dina, je za tisucu dinara prodao Isaaku, Židovu, sav tovar prvoga od brodova svojega oca, koji uplovi u luku. I on je cijenu od njega primio unaprijed.' Tada Židov uzme od njega potvrdu. Hasan meðutim pocne plakati, kada je pomišljao na to, na kako se visoku položaju on sve još do nedavno nalazio. I on izrekne stihove: Kuca, otkada si ti, o gospodarice, iz nje otišla, nije uopce nikakva kuca. Susjed mi više ne može, otkada si otišla, biti nikakav susjed. Takoðer prijatelj, s kojim sam nekoc bio prisno povezan, Mi nije više nikakav prijatelj, da, Mjesec je izgubio svoj sjaj. i Ti si otišla i za sobom ostavila pri rastanku svijet u žalosti. Pa ga je potom nadaleko i naširoko prekrila tama. Neka zlosretnog gavrana, koji je graktao pri našem rastanku, Nikada više ne zaštiti neko gnijezdo! Neka izgubi svoju pernatu haljinu! \ Sada me izdaje strpljenje, oproštaj mi izjeda tijelo. Kako je poneka zavjesa pri rastanku pala razderana!

Hoceš li ti nekadašnje noci, kakve smo ih zajedno proziv jeli, još vidjeti kako se vracaju? Hoce li nas kuca ikada opet sjediniti? 270

Povijest vezira Nur ed-Dina i Sems ed-Dina Zatim on gorko zaplace. Pa kada se nad njim spustila noc, on osloni glavu na grob svojega oca, i utone u san. Nije se budio cak ni onda, kada je izašao Mjesec. Ali se njegova glava spustila sa groba, i on je tu ležao na svojim leðima, a njegovo je lice jasno sjalo na mjesecevoj svjetlosti. To je pak groblje bilo stanovito prebivalište pravovjernih džinnova. I naskoro izaðe neka džinnica, i ugleda usnuloga Hasa-na. Pri tome se prizoru ona zapanji nad njegovom ljepotom i ljupkošcu, i uzvikne: -

Neka je cast Allahu! Taj je mladic nalik nekomu od rajske

djece! Na to ona uzleti prema nebu, kako bi prema svojemu obicaju kružila zracnim prostorima. Ondje ona susretne u letu stanovitog džinna. Taj je pozdravi, a ona mu rekne: - Odakle ti dolaziš? A on odgovori: - Iz toga kraja. -

Hoceš li poci sa mnom i promotriti ljepotu izvjesnog

mladica, koji spava ondje na groblju? - upita ona. A on odgovori: -

Rado. Tada oni polete dalje, i naposljetku se kod groba spuste na zemlju. Ona ga upita:

-

Jesi li ikada u svome životu vidio njemu ravna?

Džinn ga pogleda i uzvikne: -

Slava neka je Njemu, koji nema sebi ravna! Ali, o moja ses

tro, trebam li ja tebi reci, što sam ja bio vidio? Ona upita: - Što je to?

- Ja sam vidio — odgovori on - sliku i priliku toga mladica u zemlji Egiptu. To je kci vezira Sems ed-Dina. Ona je gotovo dvadeset godina stara, ravnomjerna stasa, prava slika ljepote i ljupko271

Dvadesetiprva, noc sti, i zraceceg savršenstva. Kada je ona dosegnula tu dob, cuo je o njoj sultan od Egipta, poslao je po vezira, njezina oca, i rekao mu: 'Znaj, o vezire, došlo mi je do ušiju, da ti imaš jednu kcer, i ja je želim od tebe izmoliti za ženu.' Vezir meðutim odgovori: 'O naš gospodaru i sultane, budi milostiv i prihvati moju molbu za oproštenje, i imaj sažaljenja prema mojemu jadu! Jer ti znaš, da nas je napustio moj brat Nur ed-Din, i da mi ne znamo, gdje se on sada nalazi. On je bio moj sudrug u vezirskoj casti. Ali je razlog, da je u gnjevu otišao odavde, bio sljedeci: Sjedio sam jednom zajedno s njime u razgovoru, i mi smo razgovarali o ženidbi i o djeci. Tada smo se porjeckali, i on je dospio u gnjev. Ali sam se ja zakleo, da necu ni za koga drugoga udati svoju kcer, osim za sina svojega brata. To se dogodilo onoga dana, kada ju je njezina mati rodila, i sada je otada otprilike osamnaest godina. No nedavno prije sam cuo, da se moj brat u Basri oženio vezirovom kcerju. Ona mu je meðutim rodila sina, i ja svoju kcer necu udati ni za koga drugoga, nego za njega, kako bih iskazao poštovanje svojemu bratu. Ja sam takoðer zapisao datume svoje svadbe, i zaceca svoje žene, i roðenja svoje kceri. Ona dakle pripada svojemu braticu. Za našega pak gospodara, sultana, ima djevojaka u izobilju.' Ali kada je kralj cuo vezirove rijeci, silno se razbjesnio i uzvik-