Heinz Kreisssig - Povijest Helinizma

7'

Makedonija i Rim l Razvoj kulture l Filozofija i religija l Književnost l Arhitektura, likovna

umj etnost i način života l Prirodne i tehničke znanosti l Nove države na Prednjem Istoku l Carstvo Seleukida l Oblici zemljoposjedništva l Odnosi međusobne ovisnosti l Pokušaji politike moći l Sukob s Rimom l Carstvo Atalida l Dvor i polis l Rimski vazalski kraljevi l Aristonikov ustanak Male države na Istoku l Partija, Baktrija i Carstvo Maurija l Judeja l

� �· ciO.

Q

v

� m

�

Heinz Kreissig

POVIJEST HELENIZMA

I

m r­ m

z N

Što je »helenizam«?

-

Postanak helenističkog

$

Makedonska osvajanja pod Aleksandrom Velikim Ratni pohod do Indije l Aleksandrovo »carstvo« l

Postanak država dij adoha helenističko doba l Nastavak krize

carstvo l Etničko pitanje l

u

grčko­

-egejskom Helenistička epoha Ptolomejaca

·

Dij adoški ratovi l Grčka i Istok u

Ptolomejsko

Propast

svijeta l

unutar razvoja svjetske povijesti

prostoru l Sloboda i autonomija polisa l Etolski savez l Ahajski savez l Epirski savez

Naslov

izvornika

Heinz

Kreissig:

Geschichte

des

durchgesehene Auflage, Akademie-Verlag, Berlin 1984.

©

Hellenismus.

2.,

Akademie-Verlag,

Berlin 1982

Heinz Kreissig

POVUEST HELENIZMA prijevod

s

njemačkog

Micheline Popović

Izdavač

Grafički

zavod

Hrvatske,

OOUR

Izdavačka

djelatnost,

Zagreb,

Za izdavača Milan Zinaić Urednik Nenad Popović Design Sanja Iveković Tehnički urednik Nikica Ostarčević Redaktor Ljerka Depolo Lektura i korektura Drenka Simić-Popovski, Biserka Dodig ISBN 86-399-0064-7 Naklada 2000 Recenzije Vladimir Stokalo, Tvrtko Klarić Tisak i uvez NISRO Prosvjeta, Bjelovar 1987. Preobraženska 4, 1987.

GRAFICKI ZAVOD HRVATSKE

Što

Je "helenizam"?

Prema našem shvaćanju »helenizam>no­ voosnovanom« pod imenom Proftazija (danas Farah u Af­ ganistanu), Aleksandar je očekivao pojačanja iz Medije. Kad nisu nikako stizala, kralj je pretpostavio - zacijelo opravdano - neku Parmenionovu taktiku zatezanja; Parmenion, uznemi­ ren uslijed očigledne Aleksandrove besciljnosti, želio ga je na neki način prisiliti na povratak, pa čak možda i upropastiti. I ovaj put Aleksandar je u svojim postupcima dokazao dalekovidnost, odlučnost i nesmiljenost, pa je Parmenionova sina, koji je kod njega služio, dao pogubiti kao izdajicu, a Parmeniona su u Ekbatani ubili plaćeni ubojice. U Proftaziji (nekad nazivanoj Aleksandrija u Drangijani) Aleksandar je ustanovio jaki garnizon koji se u tom razmjer­ no plodnom kraju morao sam uzdržavati i čiji je zadatak bilo osiguranje uprave satrapije. Kad su kroz Arahoziju u Baktru (današnji Wazirabad u sjevernom Afganistanu) najzad stigla

· Ratni pohod do Inda

pojačanja iz Medije, Aleksandar je krenuo. Kao ranije u Par­ tiji i Hirkaniji, Aleksandar je i u Areji, Drangijani i ·Paropami­ zadama imenovao domaće plemiće za satrape, dok je u nemir­ noj Arahoziji na čelu satrapije stajao Makedonac s jakom vojskom. Zimu 330/329. vojska je provela u dolini Kafan (danas: Kabul) na podnožju gorJ a Hinduhuš, što su ga Makedonci na­ zivali indijskim Kavkazom. U proljeće su prešli gorje i stigli u sliv rijeke Oks (danas Amu-Darja), pa tako u Baktriju, satra­ piju koja je predstavljala jezgru carevine Artakserksa IV, od­ nosno Besa. Za Baktriju su Ahemenidi uvijek govorili da je »iza pla­ nina« ; na sjeveru je graničila s nomadskim narodima, Sakima, Masagetima i Parnijcima i bila utvrđeno područje stalno spre­ mno na rat. Baktrijski plemići su otkazali poslušnost samo­ zvanom kralju i napustili službu u njegovoj vojsci čim je Aleksandar stigao sa svojom vojskom. Aleksandar je zauzeo Baktru i otjerao Besa u Sogdijanu, satrapiju na krajnjem sjeveroistoku Perzijskog carstva. . Sogdi su doduše izručili Besa na Aleksandrovu milost i nemilost, ali su se povukli s glavninom svojih snaga u stepu uz rijeku Jaksart (danas Sir-Darja), odakle su, zajedno sa skitskim Sakima, uznemirivali makedonsku vojsku. Aleksandar je utvr­ dio Marakandu (danas Samm-kand), Tribaktru (danas Buhara) i na Jaksartu novopodignutu Aleksandriju »eschate« (»najuda­ ljeniju Aleksandriju«), ali nije mogao obraniti zemlju od Sogda i Skita pod jedinstvenim vodstvom Spitamena, pa se morao povući u -Baktru. Bes je bio osakaćen i prebačen u Ekbatanu na pogubljenje. Uslijed starog neprijateljstva između skitskih stepskih no­ mada s jedne strane i seljaka u Sogdijani s druge, nakon odbi­ janja Makedonaca na Jaksartu nije više došlo do trajnijeg saveza dvaju naroda. Poslanici Saka i Masageta zadovoljili su se obećanjem da Aleksandar neće dalje prodirati na sjever, nego će krenuti u Indiju. Tako je sogdijski vođa Spitamen ostao bez najvećeg dijela svoje strateške pozadine. Ipak je cijela 328. godina protekla u znaku novih ekspedi­ cija u Sogdijanu i do obronaka Pamira, gdje je Aleksandar

44

Povijest helenizma

Ratni pohod do Inda

45

zarobio obitelj utjecajnog Oksijarta, pa mu se ovaj predao. Za vrijeme zimskog mirovanja Aleksandar je, prilikom neke goz­ be, vlastitom rukom ubio novoimenovanog baktrijskog sat­ rapa Klita, jer je izjavio da su dotadašnja dostignuća ne sa­ mo Aleksandrova djelo, nego prvenstveno zasluga Makedonaca. Tu se očito nije radilo o nekoj izoliranoj kritici izrečenoj u pijanstvu na račun Aleksandrova karaktera, nego o izrazu ne­ zadovoljstva što se sve više nakupljalo u mnogih plemića i vo­ đa. Ta se primjedba odnosila, kao i ranije kod Parmeniona, na bezizglednost pohoda, ali i na preuzimanje sve više orijen­ talnih elemenata na dvoru. Arijan je gotovo SOO godina nakon tih događaja pisao svoju povijest Aleksandrove vojne (»Ana­ basis Alexandru«) prema pouzdanim izvorima pokazavši i sam razumijevanje za nezadovoljstvo Makedonaca.

povjesničara Kalistena, Aristotelova nećak.n. Oni su u vojnom logoru učili ne samo vojne vještine, nego i grčku filozofiju. Upravo u toj situaciji Aleksandar je počeo zahtijevati od svo­ jih podanika da pred njim padaju ničice, što je iranskim ple­ mićima po orijentalnoj tradiciji bilo samo po sebi razumljivo, ali Grci i Makedonci su se klanjali samo pred božanstvima. Otpor je bio toliki da fe Aleksandar bio prisiljen da odustane od proskineze kod Grka i Makedonaca. Ipak, dovoljno je bilo slučajno, iako možda nepravedno kažnjavanje nekog mladića (grč.: pais, pa zbog toga u historiografiji često krivo tumačeno kao »paŽPustinja« bi, doduše, mogla biti pustinja Thar što danas dijeli Indiju od Pakistana. Dakle, sve što je od toga na istoku i juy11 bilo je Grcima ne­ poznato.

46

Povlačenje vojske

Povijest helenizma

i moćne kraljevine, neusporedivo značajnije od onih pod ma­ kedonskom vlašću. Za njih, kao i za »rijeku Indije« , Aleksan­ dar je ovdje prvi put uopće čuo da postoje. Njegova slika svi­ jeta potpuno se poremetila, a cilj koji je sebi u međuvremenu bio postavio- da stigne do »kraja svijeta« na istočnom oce­ anu- sve se više udaljavao. Isprva su se s one strane Hidaspa Makedoncima suprotstav}jali samo mali knezovi, kao katejski, koje su redom pobjeđivali i uklapali u Porovo područje, ali je Makedoncima- a vjerojatno i samom Aleksandru - pos­ tajala sve jasnija bezizlaznost njihova pothvata. Otpor je pos­ tajao sve veći. Neobične prirodne nepogode - upravo je bilo počelo vrijeme monsuna - priređivale su gotovo neizdržive napore, osobito evropskim četama, dakle jezgri makedonske vojske. Rijeka Hifazis (ili samo njena desna pritoka, Beas) predstavljala je granicu dotad poznatog svijeta: Preko nje su se prostirala carstva Nanda. Makedoncima je postalo jasno da ne samo što nisu osvojili Indiju, nego su samo otvorili vrata u neizmjerne nove daljine. Tokom tih osam godina rato­ vanja gomilao se otpor protiv stalnih novih, besmislenih osva­ janja i protiv napora koji su stajali ratnike i života i zdravlja. Rasla je nesigurnost u vlastiti položaj i u sudbinu njihovih obitelji i posjeda, pa se to sad očitovalo u čvrstoj odluci da ni koraka više neće učiniti na lstok. Potisnuti zahtjevi za pov­ ratkom ili barem za prekidom rata javljali su se u Aleksan­ drovoj vojsci već od zauzimanja Perzepolisa. Ovdje na Hi­ fazisu postali su glasni ;i obrazloženi. Kenos, izvanredni voj­ skovođa i predstavnik nezadovoljnika, stavlja Arijanu u usta:

tada poznatom dijelu Indije (koji bi više odgovarao da­ našnjem Pakistanu) nije postojala država »Indija« nego čitav niz nezavisnih kraljevina, na čelu s kraljevima Taksilom, Po­ rom, Musikanom, Sambom itd. , od kojih je jedva koja bila veća od, recimo, Makedonije. Među njima nije bilo sloge, a nisu se ujedinile ni u obranu od nailazećih makedonskih četa. Naprotiv, kralj od Taksile pozvao je Aleksandra u pomoć pro­ tiv svojih sjevernih i južnih susjeda, kraljeva Abizara odnosno _ Pora. U

Aleksandar je na Indu, vjerojatno već na području Taksili­ nQm, koncentrirao cijelu vojsku iz svog carstva. U pomoćnim četama, mnogo brojnijim od makedonskih, bilo je čak feničkih i ciparskih brodograditelja, kormilara i veslača, zacijelo pred­ viđenih za flotu na Indu, a Aleksandar je možda već mislio na svjetsko more »iza« Indije. Već se odmah na početku pohoda u zemlju pet Indovih pritoka pokazalo u kakav se hazard Aleksandar upustio. Alek­ sandar je Asakence, narod vjerojatno skitskog porijekla u zapadnom Kašmiru, doduše pobijedio, ali ih nije pokorio. Pos­ tavio je Nikanora kao satrapa u to područje, a njega su smje­ sta ubili čim je glavnina Makedonaca krenula dalje. Idući cilj Aleksandrova zavojevačkog pohoda bilo je pod­ ručje pod Porovom vlašću što se prostiralo duž rijeke Hi­ dasp (danas Jhelum). Vladar male indijske kraljevine po­ vukao je svoje čete iza rijeke, koja je uslijed topljenja snijega u rano ljeto 326. godine bila nabujala. Prvi put su se make­ donski vojnici, kao i mnogi plaćenici i pomoćne čete, suočili s indijskim borbenim slonovima. Genijalnim vođenjem svoje konjice Aleksandar je postigao, doduše, odlučnu pobjedu, ali su gubici bili posebno veliki, osobito u tim elitnim makedon­ skim četama. To su bili najveći gubici uopće u dotadašnjem ratu. Možda bismo tu pobjedu mogli smatrati prvim Aleksan­ drovim porazom; sve što je nakon toga poduzimao, bili su besmisleni pokušaji daljnjeg napredovanja, a na kraju zdvojni pokušaji da osvojeno održi pod svojom vlašću. Dvojbeno je da li je Aleksandru uopće bila potrebna pobje­ da nad Porom, kome je ostavio kraljevski naslov, da bi nastavio svoje prodiranje na istok. Na Gangesu su bile velike

47

>>Vadiš sam ko.IJiko je preostalo od Grka i Makedonaca što su s tobom krenuli. Od njih �i T�salce nakon osvajanja Baktre poslao kući jer više nisu bili voljni podnositi daljnje teškoće. A i pravo je bilo tako. Od ostalih Grka, neke si naselio u gradove, a čak su i ti nerado ostajali; preostali dijele s tobom i makedonskom voj­ skom napore i borbe još i danas, a mnogi su pali u bitkama. Dio vojske bio je ranjen i morali smo ih ostaviti u najrazličitijim mje­ stima u Aziji, većina ih je stradala od bolesti. Tek je manjina ostala živa, ali je iscrpljena i obeshrabrena.«

Povlačenje vojske

·

Aleksandru nije ništa drugo preostalo. Krajem 326. godine vojska se vratila do Hidaspa. Pod zaštitom konjice i pješadije

48

Povijest helenizma

na obadvije obale Inda otplovila je brodovima na jug. A i tu je još bilo otpora. Oksidračani i Malijci usprotivili su se pro· lazu vojske. Ali pomisao na povratak davala je Makedoncima nove snage. Bitke, opsade i · pljačke odvijale su se vrlo okrut­ no, čak i protiv nezaraćenih, pa su se neki kraljevi poplašili i pokorili Aleksandru, što ih nije priječilo da nastave živjeti kao i do tada čim je vojska prošla. Tako je vladar u Patali duž ind­ ske delte pobjegao s cijelim pučanstvom u unutrašnjost, no kas­ nije se vratio i zajedno s pobunjenim plemenima otjerao no­ vog satrapa Pitona i preostale okupacijske trupe. Povlačenje Aleksandrove vojske odvijalo se u tri odijelje­ ne kolone. Polovica pješadije krenula je s ranjenicima i prat­ njom pod vojskovođom Kraterom kroz ·unutrašnjost preko Arahozije i Drangijane ,prema Karmaniji. Mornarica je plovila pod Nearhovim zapovjedništvom uz iransku obalu u smjeru Tigrisova ušća. S najvećim dijelom svoje konjice i s ostatkom falange Aleksandar je krenuo putem otprilike paralelnim s obalom. Taj dio vojske bio je stalno izvrgnut napadima nepri­ jatelja, nestašicama vode i hrane, te se smanjio na polovicu. Više gotovo nije bilo konja. Dogovoreni sastanak u Karma­ niji s Kraterovom kolonom i s Nearhom ipak je uspio, pa se početkom 324. godine Aleksandar vratio u Perzepolis. »Carstvo« je tada bilo u raspadanju. Indijska područja su faktično već opet bila izgubljena. U Baktriji se neki grčki plaćenički vojskovođa (Atenodor) proglasio za kralja. Ara­ hozija se pobunila. Perzijski satrapi u Karmaniji, Perzisu, pa čak i Suzijani, smatrali su se samostalnim vladarima. Armenija i Kapadokija su pod iranskim satrapima vodile potpuno samo­ stalnu politiku. čak je i Harpal, makedonski plemić i Alek­ sandrov intimni prijatelj , koji je u međuvremenu postavljen za satrapa u Babiloniji, pokušao stvoriti vlastitu državu, uje­ dinivši Mezopotamiju i Siriju s feničkim gradovima. Grčki plaćenici, dezerteri, stizali su odasvud u Grčku, osobito u Ate­ nu, gdje se raspad Aleksandrova carstva pažljivo promatrao. ·

Najveća opasnost je Aleksandru prijetila još i tada, 324. godine, od njegovih vlastitih vojnika, onih koji su ga na Hi­ fazisu prisilili da prekine svoje besmisleno osvajanje svije­ ta. Pobuna u Opisu na Tigrisu okončana je na najbrutalniji način - smaknućem kolovođa, nakon čega je krenula velika

Povlačenje vojske

49

vojska makedonskih veterana (antički izvori spominju 10 000 vojnika) pod Ktaterovim i Poliperhonovim zapovjedništvom natrag u Makedoniju. Ovaj novi pokret protiv Aleksandra unutar makedonskih dijelova vojske zacijelo ima kompleksne uzroke. često se tu­ mači makedonskim patriotizmom, odnosno otporom protiv Aleksandrova prijateljskcfg odnosa s Perzijancima, no to je pojednostavnjenje situacije, premda se nipošto ne bi smjele zanemariti grčko-makedonske predrasude protiv iranskog »bar­ barstva« . Jači argument bila bi činjenica da su vojnici za vri­ jeme ratovanja doduše dobili bogat plijen, ali zbog stalnog pok­ reta nisu im ostale nikakve trajnije vrijednosti. Osim toga, postavljalo se pitanje što je za njihova dugog izbivanja iz Ma­ kedonije nastalo od njegovih posjeda. Poznato je da je u »no­ vim gradovima« na sjeveru i istoku Irana Aleksandar naselio ranjenike i veterane, ali oni su prilikom ustanaka domorodač­ kog pučanstva velikim dijelom izgubili, ne samo svoj novi pos­ jed, nego često i život. Daljnje ostajanje u Aziji, na što se Aleksandar spremao, nije im mnogo obećavalo. I dio plemstva vjerojatno se bavio takvim idejama, pogotovo jer se upravo u tim krugovima javljala sumnja da su zapostavljeni u odnosu na Perzijance i da im je ugled na dvoru ugrožen. Zbog toga je Aleksandar u većini satrapija koje su se u to vrijeme ispraz­ nile - zato što su im satrapi bili pogubljeni u ustancima, ili su zbog neposlušnosti smijenjeni - postavio makedonske ple­ miće kao namjesnike. I doista, orijentalni satrapi ostali su samo u Mediji, Hirkaniji i Paropamizadama, tj. u područjima koja su bila suviše udaljena za eventualnu intervenciju. Vladari u Ka_; padokiji i Armeniji, također Perzijanci, nisu se ionako smatrali ovisnima o Aleksandru, jer njihovo područje nikad nije ni bilo osvojeno. Tako je bilo i u malim kraljevinama na ana­ tolijskoj crnomorskoj obali od Bitinije do Kavkaza. U očiglednoj suprotnosti s tom situacijom bile su počasti što su mu iz cijelog svijeta ukazivane nakon njegova ulaska u Babilon 323. godine. Poslanici grčkih gradova su se odazvali njegovoj želji da bude slavljen kao »nepobjedivi bog« na napadno svečan način. Poslanici su došli i iz Libije, od talijan­ skih naroda, Etruščana i Kelta koji su kasnije nazvani Gala­ tejcima. Aleksandar je u međuvremenu organizirao novu voj-

50

Povijest helenizma

sku, što je navodilo na zaključak da se spremaju nova osvajanja. Tako su bile poslane ekspedicije u Armeniju i pri­ premljena nautička ispitivanja u Kaspijskom moru i u Perzij­ skom zaljevu. Svi ti planirani pothvati propali su naglom _ Aleksandro­ vom smrću u Babilonu, u proljeće 323. godine. Već je u antiki postojala sumnja da je kralj bio otrovan, ili od svog najužeg makedonskog kruga ili na nagovor Antipatra, evrop­ skog stratega koji je bio ostao u domovini. Ta se sumnja tvrdokorno održala sve do moderne historiografije. Valja, me­ đutim, naglasiti da su napori desetogodišnjeg rata što ih je Aleksandar podnosio zajedno sa svojim vojnicima, te više­ kratno njegovo ranjavanje, bili dovoljan razlog da trideset trogodišnjeg čovjeka bace na samrtnu postelju. Izvještaji iz onog doba spominju neku vrstu močvarne groznice.

Aleksandrova »carstvo« Iako nas različite situacije, opisane u prethodnom poglavlju, navode da pojam >>carstva« stavimo između navodnika, pa ta­ ko stavljamo u pitanje i njegovo postojanje, ipak valja jasno konstatirati da je to »carstvo« postojalo de jure i de facto, t;lC samo u Aleksandrovoj mašti, nego i u svijesti njegovih suvre­ menika. A kralj je, nizom mjera, pokušao da ga učvrsti i nji­ me vlada. Kako se ono nakon njegove smrti smjesta raspalo, pokazuje koliko su njegova nastojanja bila uzaludna. Ali to ne znači da Aleksandar nije postavio osnovne temelje onih dr­ žava na koje se to »carstvo« raspalo. Prije nego se osvrnemo na državnu strukturu i pokušaje provođenja ustava, valja naglasiti slijedeće: ta država, pod vladavinom kralja Makedonaca, vladara Egipta, kralja Babi­ lona, kralja kraljeva - Aleksandra - nije imala ništa zajed­ ničko s nekom »grčkom>Znanstvena istraživanja« imala su jednu svrhu: >>osvojiti i eksploatirati« kako je to uvjerljivo i jasno izrazio M. I. Finley, jedan od najznačajnijih živućih historičara starog vijeka.

Aleksandrova »carstvo"

53

Najveći dio kraljeve ratne dobiti bili su nameti podjarm­ ljenih naroda i prinosi osvojene zemlje. Aleksandar je već pri­ likom osnivanja prvih maloazijskih satrapija odredio da na­ rod mora davati jednako onoliko (u novcu i naravi) koliko je prije davao perzijskom caru. Pretpostavlja se da je to vrijedilo i za kasnije osvojena područja, premda o tome nema pisanog spomenika. Nije nan:l poz;_ato što je Aleksandar uradio s dob­ rima Ahemenida što su mu neposredno pripala. Budući da od jedanaest godina njegova djelovanja nijedna nije protekla bez ratovanja, zacijelo nije ni imao vremena da o tome odlučuje. Zbog toga je među njegovim djelatnostima, osim vojničkih, uz imenovanja zapovjednika, administratora najrazličitijih stupnjeva, tajnih pisara itd., bilo i davanje zemlje zaslužnim dostojanstvenicima i vojnicima, gradovima i ljubimcima. Primanja o kojima je odlučivao kralj Aleksandru su vjero­ jatno upravo dostajala za plaćanje vojske, naoružanja, pratnje, uzdržavanje dvora u uvjetima rata, kao i za uzdržavanje kra­ ljevske obitelji (Aleksandar j e imao, kao i drugi perzijski kra­ ljevi, više žena) . U starom vijeku vojska se obično opskrblji­ vala u zemlji gdje se upravo nalazila i na radost i teret tamoš­ njeg pučanstva. Ali plaćenici su očekivali i plaću, kao što se svako zvanje nagrađuje �a svoj rad. Konji makedonskih ple­ mića bili su njihovo vlasništvo i oni su ih morali uzdržavati, ali konjt mazge, deve i slonovi pratnje pripadali su kralju, odnosno državi. Kraljevska blagajna plaćala je njihovu naba­ vu, uzgoj i uzdržavanje.

U tu je svrhu Aleksandar dao velik dio ahemenidskog državnog blaga sakupljenog u Perzepolisu iskovati u novac i stavio u opticaj . No taj novi, dodatni novac nije imao pokrića. U istočnijim krajev.ima koji su se sami op­ skrbljivali poljoprivrednim proizvodima to nije imalo mno­ go posljedica. Ali u ekonomski i monetarno već razvijenijim područjima Grčke ta nagla i opsežna emisija dovela je do inflacije. Detezauracija je dovela do pada vrijednosti zlata i srebra na polovinu u odnosu na bakar. Danas nam je nemo­ guće ocijeniti da li Aleksandar nije mogao predvidjeti taj raz­ voj , ili je bio ravnodušan, ili je pak bio naprosto prisiljen na­ baviti novac za nastavak svojih pothvata, jer mu više nije bilo povratka unatrag. Moguće je da su sve tri pretpostavke točne.

l

54

Povijest helenizma

S kraljeva stajališta, ti su prihodi bili jedan od najvažnijih razloga za svako osvajanje. Samo se po sebi razumije da se to ne odnosi samo na Aleksandra, nego na sve kraljeve u zemlja­ ma staroistočnjačkog tipa. Značajnu ulogu odigralo je širenje kraljevskog monopola pri eksploataciji rudnog blaga i trgovine. Sigurno je da su kraljevski monopoli koji su postojali u Makedoniji, preneseni u novoosvojena područja - pogotovo jer se radilo i o mono­ polima bivših ahemenidskih kraljeva - rudnicima, riječnom ribarstvu, proizvodnji soli, lovu, uvozu, izvozu, itd. S tog sta­ jališta osobito valja promatrati uključivanje arapske obale u ekspanzionističke planove, jer je Arabija bila dobavljač ple­ menitih metala, dragog kamenja i mirodija, ne samo zato što su to bili cijenjeni artikli za upotrebu na samim dvorovima, nego i predmeti neposredne i posredne trgovine. Osim toga, Perzijskim zaljevom i »Crvenim morem« (tako se u starom vijeku zvao Omanski zaljev, dok se današnje Crveno more zvalo >>Arapski zaljev«) prolazili su pomorski putovi u poznatu i nepoznatu Indiju i iz nje. Pomorski put od ušća Inda do Egipta uz južnu arapsku obalu bio je poznat još od vremena perzijskog velikog kralja Darija I, za kojeg je Skilaks iz Kari­ jande oplovio taj put (kraj 6. st. pr. n. e.) . No, taj trgovački put, kojim su se, uz drago kamenje, prevozile i opojne droge i slonova kost, kontrolirala su južnoarapska plemena. Osniva­ nje >>Aleksandrove luke« na delti Inda i još jedne Aleksandrije na ušću Eufrata i Tigrisa potvrđuje namjeru da se ti pomor­ ski putovi ubuduće u najmanju ruku kontroliraju. U tom smislu 323. godine Hijeron iz Sola pokušao je oploviti Arabi­ ju novim putem, ali nije uspio. Za održavanje trgovinskog monopola Aleksandru je bio po­ treban i novčani monopol. Središnja novčana jedinica Perzi} skog carstva, darej ka, bila je priznata čak i u grčkim područ· jima. No ahemenidska privreda nipošto nije počivala na razvi­ jenim odnosima između robe i novca. Osnovu trgovinskih od­ nosa u Grčkoj je u mnogo većoj mjeri predstavljala robna raz­ mjena. Uvođenjem »aleksandrinca>razbojnicima« , oni su napros­ to govorili istinu - istinu koje su bili svjesni svi pogođeni is­ točnjački narodi. Eksploatacija carstva ostvarivala se prvenstveno putem satrapija u koje je carstvo bilo podijeljeno, pri čemu je Alek­ sandar samo preuzeo postojeće administrativne ustanove Ahe­ menidskog kraljevstva. Ahemenidske satrapije Aleksandar je dodijelio perzijskim plemićima, pretežno >>prijateljima« ili >>ro­ đacima«. Naslov >>prijatelja« odnosno >>rođaka« dodjeljivao je za osobite zasluge, a nosioci su stjecali pravo da se zadržavaju u kraljevoj blizini ili prisustvuju krunskom vijeću. Iz tog kruga imenovao bi onda osobe koje su preko satrapija upravljale kraljevim imetkom. Uprava se sastojala u nadzoru nad dobri­ ma u neposrednom kraljevu vlasništvu, u sakupljanju poreza od podanika u gradovima i selima, u osiguravanju vojne obra­ ne protiv unutrašnjih i vcnjskih neprijatelja, te u jurisdikciji. : U Maloj Aziji Aleksandar j e iz početka postavio za satrape svoje makedonske vojskovođe, kao na primjer Antigona Jednookog kao velikofrigij skog satrapa; prvi domorodački satrap postavljen j e time što je karij skoj kraljici Adi vratio prijestolje. Ada je bila apsolutna vladarica nad svojim poda­ nicima, ali je odgovarala Aleksandru. Tijekom rata sve je više perzijskih satrapa ostajalo na svojim položajima ili ih je Aleksandar nadomještavao drugim iranskim plemićima koji su stupali u njegovu službu. Poznati satrapi koji nisu bili Make­ donci bili su, na primjer, Mazaj iz Babilonije, Abulit iz Suzijane, Frataferno iz Partije, Atropat iz Medije ili Oksijart

l

56

Povijest helenizma

iz Paropamizada. Indijske kraljeve Taksilu i Pora Aleksan­ dar j e također smatrao satrapima. U taj niz se, međutim,

ne uklapaju perzijski satrapi u Kapadokiji, Bitiniji, Pon­ tu, pa čak ni u kavkaskim krajevima u koje nikad nije stupila noga makedonskog vojnika, premda ih je Aleksandar, u svoj­ stvu nasljednika Perzijskog carstva, smatrao svojim podanici­ ma. Ti su satrapi i nadalje vladali kao samostalni kraljevi. U Aleksandrovu carstvu su zadaće satrapa ostale iste kao i prije u Ahemenidskom kraljevstvu: utjerivanje nameta, nadzor nad krunskim dobrima, sudačka vlast, vojna obrana. Jedino je došlo do promjena u osobnim privilegijama - barem u onim satrapijama gdje satrapi nisu bili Makedonci. Tu je kralj osta­ vio posadu svoje vojske za održavanje reda, a ona je uvijek imala makedonskog zapovjednika koji nije podlijegao nepo­ srednoj satrapovoj vlasti. To je bilo potrebno naprosto zbog toga što se Aleksandar nije mogao pouzdati u bezuvjetnu vjer­ nost tih satrapa i širokih narodnih masa, na koje je »carstvo« i njegovo vodstvo moglo još mnogo manje računati nego nji­ hovi perzijski prethodnici. Vojska je u satrapijama u prvom redu bila okupacijska vlast, a njezina je glavna zadaća bila sprečavanje, odnosno gušenje pobuna satrapa i ustanaka op­ ljačkana pučanstva. Ono je, osim prihoda za kralja, bilo dužno uzdržavati satrapski dvor i opskrbljivati vojsku. Koliko je opravdano bilo Aleksandrovo nepovjerenje, pokazalo se za vri­ jeme pohoda na Indiju, kad je jedva tko vjerovao u povratak makedonske vojske, pa se čitav niz iranskih satrapa proglasio samostalnima. U takvim je slučajevima zapovjednika okupa­ cijskih jedinica Aleksandar često imenovao novim satrapom. Neki satrapi, kao na primjer Doloaspis u Egiptu, nisu mogli neograničeno raspolagati ni onim dijelom kraljevih pri­ hoda što se smio zadržati za upravljanje satrapijom. Za to je jedini ovlašten bio Grk Kleomen, koji j e bio dodijeljen doma­ ćim satrapima i neposredno s kraljem obračunavao prihode i rashode. U Egiptu je satrapova vlast bila ograničena i uslijed daljnje podjele satrapije na tzv. nomarhije na čelu kojih su stajali nomarsi. No kad je egipatska satrapija (oko 330. godi­ ne) bila dodijeljena Grku Kleomenu, on je svu vlast ujedinio i podredio sebi - nije nam poznato da li s voljom ili protiv volje kraljeve.

Aleksandrova •carstvo«

57

O tome tko su bili posrednici između satrapa, zapovjednika i financijskih moćnika s jedne strane, te kralja s druge, danas nam je vrlo malo poznato. Nesumnjivo je veliku ulogu igrao tajni pisar (bolje: predstojnik kraljevske pisarnice) Eumen iz Kardije, kroz čije je ruke vjerojatno prolazila sva korespon­ dencija Aleksandrova s Antipatrom, evropskim satrapom i strategom. Njegova pisar�ica sadržavala je i prevodilački ured u kome su ljudi vješti stranim jezicima, osobito tada na cije­ lom Prednjem istoku proširenom aramejskom jeziku, prevo­ dili na grčki poruke iz drugih zemalja i pokorenih krajeva. Neposredni čovjek za vezu sa satrapima u financijskim po­ slovima bio je očigledno Harpal. čini se da je donekle uprav­ ljao i kovanjem novca. U početku su Aleksandrove kovnice bile samo u Peli i Amfipolisu u Makedoniji, ali nakon osvaja­ nja nastale su i u Aziji makedonske kovnice, odnosno posto­ jeće radionice preorijentirane su na makedonski zlatni, srebrni i brončani novac (srebrni novac bio je najvažniji radi plaćanja plaćenika) . Darejka je, kako je već napomenuto, i nadalje os­ tala u opticaju po cijeloj srednjoj i istočnoj Perziji, a kovala se u Babilonu. činjenica da je mezopotamijski satrap i nada­ lje kovao lokalni novac s kraljevim odobrenjem (za razliku od satrapa koji su za Aleksandrove odsutnosti između 327. i 325. godine to isto činili kao dokaz svoje autonomnosti) doka­ zuje da su iza te prividne zbrke stajali određeni politički cilje­ vi u vezi s umirivanjem pokrajina i stabiliziranjem Aleksan­ drove vlasti; to se moglo postići samo ako se što manje diralo u postojeće, vrlo različite socijalno-ekonomske osnove. Koor­ dinacija tih problema i J njihovo svladavanje bila je, čini se, Harpalova zadaća. Budući da je upravljao i ratnim plijenom, što je bilo identično s ratnom blagajnom, kao i sa zaroblje­ nom perzijskom državnom imovinom, mora da su njegovim rukama prolazile neopisivo velike svote novca. I danak iscije­ đen iz satrapija vjerojatno je najprije dotjecao u njegovu središnju blagajnu u Babilonu. Ipak j e vidljivo, najočitije na primjeru egipatskog satrapa Kleomena da su, usprkos posto­ j anju centralne državne riznice, jaki satrapi vodili prilično neovisnu politiku. Očigledno je Harpal u Babilonu morao osiguravati opskr­ bu vojs'ke zaraćene na Istoku, jer je jedini on raspolagao po-

58

59

Aleksandrova �carstvo«

Povijest helenizma

trebnim sredstvima. Možda je on bio taj koji je unajmio fe­ ničke brodograditelje koji su se, prema raspoloživim izvorima, odjednom pojavili na Indu i sagradili brodove kojima se dio vojske morskim putem vratio u Babilon.

god.). Između 334. i 333. godine bili su >>oslobođeni« i pripoje­ ni Aleksandrovu carstvu. Osim njih, tu podrazumijevamo i one gradove što ih je Aleksandar osnovao na osvojenom azijskom tlu, pa prema tome nikad nisu ni bili samostalni.

Već smo vidjeli da je Harpal svoj položaj iskoristio za vo­ đenje svoje od kralja nezavisne politike u Sirij i i Mezopotamij i. Osim toga, bio je vrhovni zapovjednik nad grčkim plaćenici­ ma. Pri Aleksandrovu povratku pobjegao je 325. godine s nji­ ma i velikim dijelom blaga što mu je bilo povjereno u Atenu gdje je bio zatvoren. Pri njegovu ponovnom pokušaju bijega ubio ga je jedan od pripadnika njegove vlastite pratnje.

Najprije razmotrimo maloazijske gradove sa stotinama go­ dina starom tradicijom autonomije i slobode, ali koji su u dva navrata potpali pod ylast perzij skog kralja. U opisu ratnog pohoda već smo napomenuli da su se ti gradovi različito po­ našali prema Aleksandru. Dok su ga j edni pozdravljali kao osloboditelja, drugi su zatvorili svoja vrata, pa čak i trpjeli muku i bijedu opsade. To ponašanje bilo je određeno grupom koja je tog trenutka bila na vlasti. U značajnijim gradovima, primjerice Miletu i Halikarnasu, vladali su oligarsi koji su s Ahemenidima bili u dobrim odnosima, pa je time bilo defini­ rano i njihovo ponašanje. Aleksandar je u te gradove svuda uvodio demokratsko uređenje - manje od ljubavi prema de­ mokraciji nego da na tom području dokumentira promjenu vlasti.

Daljnja i bitna karika u odnosima između kralja i satrapA bio je hilijarh, kraljev namjesnik, funkcionar po ahemenid­ skom uzoru postavljen tek u Aziji. Za Aleksandrova života bio je na tom položaju jedan jedini čovjek, kraljev ljubimac He­ festion. Vrlo, nam j e malo poznato o njegovim ovlasti­ ma. čini se da je prvenstveno vodio stanovite vanjsko­ političke pregovore s narodima u pograničnim područjima Aleksandrova carstva, odnosno narodima koji su mu samo formalno potpadali. Kako bilo da bilo, Hefestion je bio prvi i najutjecajniji među tzv. tjelohraniteljima (somatophylakes),· oni su sačinjavali stvarno krunsko vijeće što se sastojalo od desetak zastupnika najvišeg makedonskog plemstva. Njih je postavio kralj , na osnovi svoga sasvim osobnog povjerenja, ali i prema važnosti pojedinaca u privredi, politici i strate­ giji. Osobitu ulogu u Aleksandrovu carstvu odigrali su i grčki (i kao već u Ahemenidskom kraljevstvu) i fenički gradovi. Tu ne mislimo na polise u Grčkoj i na egejskim otocima koji su bili članovi još uvijek postojećeg Korintskog saveza, prema tome nisu bili dijelovi carstva, koliko god je njihov položaj bio ovisari o volji makedonskog kralja ili njegova evropskog stra­ tega. U sadašnjem kontekstu govorimo o grčkim gradovima koji su od davnine postojali u Maloj Aziji, tj . pretežno na oba­ lama Mizije, Lidije, Karije, Likije, Pamfilije i Kilikije. Oni su nekad bili autonomne države, dijelom s velikim teritorijima (chora) izvan gradskih zidina, a kasnije su potpali najprije pod lidijsku vlast, a zatim u dva navrata pod perzijsku (449. i 386.

·

Upravo u tom trenutku postaju jasni odnosi između tih starih grčkih kolonija i Aleksandrova carstva; kralj oslobađa gradove od perzijskog suvereniteta i daje im novi ustav; time zakon) za te je pojam autonomije (autos - sam, nomos gradove postao bezvrijedan. Oni nisu autonomni u smislu slo­ bode, nego podliježu kraljevu zakonodavstvu, kao ranije per­ zijskome. Ne postaju opet samostalne države, nego, u najbo­ ljem slučaju, uživaju stanovitu unutrašnju autonomiju u okvi­ ru Aleksandrova carstva. To najjasnije proizlazi iz činjenice da nisu članovi Korintskog �aveza, pa prema tome Aleksandrovi saveznici, nego su njegovi podanici. -

Nejasno je da li su za Aleksandrova života grčki polisi u Maloj Aziji (kao u Perzijskom carstvu) potpadali pod područ­ nog satrapa ili su bili izuzeti {ne pripadajući nijednoj satra­ piji) i potpadali izravno pod kralja. No to je pitanje značajno samo u administrativnom pogledu; osnovno je, naime, tko je bio odgovoran za novačenje vojnika i za utjerivanje poreza. što se tiče poreza koj i su pripadali kralju, grčki su grado­ vi, tj . punopravni grčki građani, često bili oslobođeni. Ali mno­ gobrojni seljaci koji su živjeli zasebno ili u seoskim zajedni-

60

Povijest helenizma

cap}a na gradskom tlu (politike chora), nisu bili oslobođeni . od poreza� Ta je zemlja u svakom grčkom gradu predstavljala neophodnu prehrambenu bazu. U Grčkoj i na otoCima bila j e raspoređena na građane. U načelu je tako bilo i u Maloj Aziji, ali su od davnine postojali Lidijci, Karijci, Pamfilijci itd., koji su također živjeli u grčkim chorama i smatrali se gradskim podanicima, a ne politima - nisu imali ni aktivnih ni pasivnih građanskih prava. U jednom natpisu iz maloazijskog grada Prijene Aleksan­ dar svodi Prijenjane na stanovnike unutrašnjosti grada, ali ih smatra autonomnima i slobodnima te ih oslobađa od pore­ za, dok su »seljaci u tim selima dužni plaćati porez« . Istodobno je kralj odlučio da mu pripada >>sva okolna zemlja« . Iz toga zaključujemo da j e sva zemlja koja ne pripada gradu kao »choraVa načela i dat ćemo svima dokaz naše dobre volje, koju i nadalje gajimo prema Grcima. Kad je Aleksandar umro i kraljevina prešla na nas, željeli smo svima vratiti mir i ustave što ih je proglasio naš otac · Filip; ·,o tome su obaviješteni svi gradovi. s :no b�ravili ;t ?alekim krajevima, neki su Grci u svojoj za­ sliJeplJenosti zapoceh rat s Makedoncima. Kad su ih naši stratezi po ijedili, a mnogi su ?radovi pretrpjeli znatne štete, bili ste uvje­ rem da smo svemu knvi mi, stratezi. U ime ranijih načela, dono­ simo vam mir, jamčimo vam ustave što ste ih imali pod Filipom i Aleksandrom, te sve ostalo kako su oni odredili . . . Ako se u usta­ vim� donesenim pod Filipom i Aleksandrom nalaze neke suprot­ . nosti, neka se gradovi obrate nama, kako bismo odlučili za dobro naše i tih gradova . . . Svi Heleni će zaključiti da neće ratovati niti poduzimati nikakve druge mjere protiv nas. Tko će raditi suprotno, bit će sa svojom cijelom obitelji prognan, a imovina mu oduzeta. Odlučili smo da će o tom i svemu daljnjemu Poliperhon s vama po­ tanko pregovarati. A znajte da nećemo imati obzira prema onima koji neće slijediti naše odredbe.«

D?_k �

70

Povijest helenizma

Tako je Atena mogla na kratko vrijeme ponovno uvesti demokratsko uređenje. No Poliperhon čak ni u Makedoniji nije dobio podrške, pogotovo što se »kralj« Arhidaj Filip opredije­ lio za Kasandra. Poliperhon je napokon pred Kasandrom pobje­ gao na Peloponez. Onako usput Kasandro je zauzeo atičku luku Munihiju i u Ateni postavio za vladara svog prijatelja, filozofa Demetrija iz Falerona, umjerenog oligarha, koji je doduše vladao kao tiranin, ali je u suštini bio tek Kasandrov namjesnik. ·

Poliperhonovu i Kasandrovu odsutnost iz Makedonije isko­ ristila je Aleksandrova majka Olimpijada, pa se s grčko-make­ donskom vojskom iz progonstva u Epiru vratila u Pelu i dala je ubiti Arhidaja. Tako je u svoj