HAMDIJA KRESEVLJAKOVIC - BANJE, VODOVODI, HANOVI I KARAVANSARAJI

BIBLIOTEKA ,KULTURNO NASLJEDE"

HAMDIJA KRESEVLJAKOVIC

Odgovorni urednik Milosav Popadic

IZABRANA DJELA III BANJE, VODOVODI, HANOVI I KARAVANSARAJI ...

Priredili Prof Dr A vdo Suceska Dr Enes Pelidija

BANJE U BOSNP I HERCEGOVINI (1462-1916)

CIP - Katalogizacija u publikaciji Narodna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine Sarajevo UDK 949.715(081) 71172:334. 746.4(497 .15)(081)

KRESEVLJAKOVIC, Hamdija Izabrana djela I Hamdija Kresevljakovic; [priredili Avdo Suceska, Enes Pelidija].- Sarajevo: ,Veselin Maslesa" , 1991 - . - sv. ; 22 em. - (Biblioteka Kulturno nasljede) 3 : Banje, vodovodi, hanovi i karavansaraji ... - 1991. - 408 str. : ilustr. Registri I Emir Sultanovic. - Bibliografske biljeske uz tekst. ISBN 86-21-D0506-9

• Prvo izdanje ove knjige izaslo je 1937, a drugo dopunjeno 1952. godine. Na ovom mjestu"je uvrsteno drugo izdanje.

PREDGOVOR DRUGOM IZDANJU Ovo je popravljeno i prosireno izdanje moje studije o hamamima, sto je izaslo u Beogradu 1937. god. kao 23 knjiga biblioteke Centralnog higijenskog zavoda. Prvo izdanje bilo je u vrlo kratkom vremenu potpuno rasprodano, i od tada se osjecala potreba novoga izdanja. Osim toga sto je ovo novo izdanje popravljeno i prosireno, ono sadr:li i tri nacrta Gazi Husrevbegova hamama, kartu Bosne i Hercegovine s mjestima gdje su nekad bili hamami, i rjecnik manje poznatih rijeCi. Spomenute nacrte izradio je ing. arhitekt Ivan Moravec te mu se i ovdje najtoplije zahvaljujem, a tako isto i ing. Jurju Neidhardtu, pod cijim su nadzorom precrtani svi nacrti iz prvoga izdanja. Sarajevo, krajem 1950. godine. H.K.

UVOD U velikom dijelu Evrope, izuzevsi Balkan i jedan dio Rusije i Finske, poceli su se ljudi redovno kupati prije stotinjak godina. U tu svrhu gradili su najprije javne a onda, u kueama i stanovima, i kuene banje. Jos za vrijeme prvog svjetskog rata poveo sam jednog svog dobrog prijatelja, vee onda starijeg covjeka, u banju, u Mosinskijevoj ulici u Zagrebu. Kad smo se vraeali, rece mi da se tada prvi put okupao u banji, a posljednji put u moru prije tridesetak godina. To je za mene bilo cudo necuveno. Iza toga bio je jedan od revnijih posjetilaca spomenute banje. Vee su u davna vremena ljudi osjetili da je potrebna cistoea tijela, pa su se poceli prati i kupati. Prve pocetke kupanja treba traziti u toplijim krajevima, jer za to ima tamo vise razloga nego ondje gdje je hladnija klima. Zega i prasina natjerali su covjeka da se pere i kupa. Najprije su se ljudi kupali u prirodi: u rijekama i moru, a zatim su - tezeei za udobnijim zivotom - presli pod krov i poceli graditi prostorije za kupanje: banje, terme iii hamame. To je bila posljedica kulturnog napretka. Najprije su se gradile kuene, a kasnije javne banje. I kao sto je arhitektura vremenom napredovala u raznim s¥ojim granama, tako je napredovala i u gradnji banja, a u tome su se narocito istakli Rimljani i stvorili monumentalna djela te vrste. Prvi trag banji - koliko se zasad zna - naden je na otoku Kreti, sjedistu jake pomorske drzave s visoko razvijenom kulturom. Ta je drzava cvala izmedu 1800. i 1300. prije nase ere. Pocetkom ovog stoljeea otkopali su engleski arheolozi na Kreti, u gradu Knosu, ostatke ogromne kraljevske palace i u njoj uz kraljiCinu sobu nasli banju , trag vodovodu i zahodu s vodom za ispiranje. U jednoj drugoj palaci, koju je sir Arthur Evens nazvao Karavan-Sarajem, nadena je kamenita praonica za noge. U tu praonicu voda je kroz cijevi priticala i oticala. 1 Prvi rezultati o iskopavanju na Kreti objavljeni su 1904. g. Kupali su se i drevni Heleni, u prirodi i u banjama, koje su oni nazvali baleneion iii thermae. Vrlo je vjerovatno da su helenske terme kretskog porijekla. Kupanje kod Spartanaca bilo je sastavni dio odgoja mladezi, a poznato je da su se oni kupali u prirodi. U Euroti Atenjani su gradili svoje banje kao dodatak vjezbalistu iii rvalistu (palaestra). Kod Rimljana je bio taj raspored obratan: vjezbaliste je dodatak banji iii termi. 1 J. D . S. Pendlebury: A. Handbook to the Palace of Minos at Knossos. London 1933, str. 43-44 i 57-58.

••• -0

HAMDIJA KRESEVUAKOVIC

10

Princip i ime terma je grcko, ali su ga prisvojili Rimljani tako da je njihova ime nerazdvojno vezano s idejom te stvari. Razlog je tome u vaznosti, originalnosti i vrijednosti primjena, koje su im oni znali dati. Najbolje od rimskih terma broje se u cuda svijeta i nose biljeg rimskog genija koji je bio isto taka sposoban za grandiozne zamisli, kao i spretan u racionalnoj organizaciji i ekonomskom ostvarivanju svojih planova na liniji najmanjeg otpora. Ne samo Rim nego i manja mjesta ogromnog carstva i tabori po limesu imali su svoje banje. U IV stoljecu nase ere bilo je u samom Rimu 856 kucnih i javnih banja. Na teritoriji Bosne nadeni su tragovi rimskih terma, kao, npr., u Domaviji pokraj Srebrenice i kod Stoca, a ovo nisu osamljeni primjeri. Oni su iskoriscavali i topla mineralna vrela, o cemu svjedoce iskopine u Ilidzi pokraj Sarajeva i u Gornjem seheru u Banjoj Luci. I Rimljani su se nekada kupali u prirodi. I oni su gradili kucne i javne banje. Banje po rimskim kucama imale su vrucu sobu (cella, caldaria, caldarium) s kadom (alveus) za kupanje toplom i bazen za kupanje hladnom vodom i lozionicu (praefurnium). Pored toga, u veCim je kucama bilo i predvorje (apodyterium) za skidanje i oblacenje. Pee je ozdo (hypocausis fornax) zagrijavala o istom trosku i vodu i prostorije. Iznad peci su tri metalna kotla za hladnu, toplu i vrucu vodu (aeneum frigidarium, tepidarium, caldarium). Voda je dovodena cijevima koje su se zatvarale pipom. Pee je !ozena drvima. U ovim se banjama moglo prati i toplom i hladnom vodom, a to je bilo udobno. Javna je banja iz pocetka bio Tiber. b Kasnije su javne banje gradili opCine i pojedini poduzetnici, pa su ih drzali u vlastitoj reziji, iii bi ih iznajmljivali u zakup zakupnicima (conductores) koji bi pobirali i ulazninu (vectigal balneaticum). Javne su banje imale iste prostorije kao i kucne , ali su javne imale i mnogo vise prostorija , kao npr. tople sobe (cella tepidaria, tepidarium), kancelarije, kabine , bazene , dvorane za tjelesne vjezbe (gimnazije) i dvorista sa trijemovima. U velikim banjama nije se Rimljanin samo kupao nego je tu nalazio sve sto je trazio za zabavu i razonodu. Ta su kupatila imala vrtove, setalista, salone za razgovore, dvorane za predavanja, biblioteke, ucionice za mladez (ephebeum), arene i rusnice za rvace, sobe za mazanje uljem i prasenje rvaca i, najzad, gostionice. Najvece i najraskosnije terme u Rimu bile su Karakuline i Dioklecijanove: prve su zapremale povrsinu od 118.000, a druge od 131.000 m 2 . U prvim se moglo kupati istovremeno po 3.000 osoba, a sagradene su oko 215. god. Banjt> su se otvarale oko osam sati ujutru, a zatvarale pred zalaz sunca, ali je, kasnije, ~.upanje produzeno i nocu, uz rasvjetu. Stari su Rimljani prali svaki dan ruke i noge, a kupali su se jednom sedmicno. Robovi su se kupali samo o svecima, i to kod kuce u praonici (lavatrina) uz kuhinju. Slavni Scipion (235-183) prao se mutnom vodom u mracnom prostoru. Tako je bilo u starije vrijeme. Kad su se, docnije, pocele graditi javne banje, kupalo se i po nekoliko puta na dan.

11

BANJE

Pristojba za kupanje bila je nesto veca za zene nego za muskarce. Neku je pristojbu dobivao i rob kupalac (balneator) kao i rob kutijas (capsarius), cuvar odjece, jer je bilo kupalisnih kradljivaca. Besplatno su se kupala djeca i oni koji su za to imali povlasticu. S vremena na vrijeme davali su carevi, bogatasi ili opCine besplatno kupanje svakom na duze iii krace vrijeme. u prvo doba opstanka javnih banja bile su posebne banje za zene, a posebno za muskarce; nije se kupao sin s ocem, zet s tastom. Nekada su se zene kupale samo kod kuce. Poslije su i zene isle u javna kupatila, a rob ih je pratio i dvorio. Imale su sastanke sa muskarcima, a dolazile su cak i bez podveza. Takve su zene bile na glasu kao preljubnice; protiv toga su izlazile i carske naredbe, ali bez uspjeha. Javne banje bile su kod Rimljana sredista zivota i uzivanja, narocito u posljednjim stoljeCima Carstva. Vee je Seneka u jednom svom pismu zivo ocrtao nemir i buku u banji. 2

* Za vrijeme velike seobe naroda raskomadano je Rimsko Carstvo. Tada su propale mnoge tekovine visoke klasicne kulture u Evropi, a medu njima i rimske terme. Ali je terme sacuvao Orijent. Usljed velike zege i prasine postalo je pranje i kupanje na Orijentu narodni obicaj, a to iziskuju i sanitarni propisi, naroCito kod Jevreja i Arapa, posto su ovi potonji primili islam. Islam je uzdigao Arape medu prve kulturne narode svijeta. Pored ostalih duznosti sto ih je islam propisao svojim vjernicima, odredio je i pranje i kupanje u izvjesnim slucajevima. Taka su kucne i javne banje postale prijekom potrebom svih onih naroda koji su primili islam. Svuda gdje se sirio islam, gradene su uz dzamije i skole takoder banje iii hamami, kao i vodovodi, bez kojih se banje ne mogu ni zamisliti. Duz vodovoda nastale su ulicne cesme. Hamam (od hamme) arapska je rijec, a ima isto znacenje sto i thermae, ali je razlika izmedu rimskih terma i arapskih hamama u tome sto uz hamam nema nikakvih drugih prostorija osim onih koje su potrebne za kupanje i zagrijavanje vade iz zgrade. Arapski hamami, i po njihovu uzoru gradeni, imaju: • 1) prostorije za svlacenje i kupanje; 2) rezervoar u koji dolazi hladna voda, tu se zagrijava i po hamamu razvodi cijevima, i 3) lozionicu. Odjeljenje hamama za kupanje ima tri glavne prostorije: Maslah (apodyterium), bajtaval (tepidarium) i harara (Caldarium); od ove maze biti i po nekoliko soba. lspod ovih posljednjih dviju prostorija i ispod rezervoara (hazine) su hipocausis i pred njim praefornium. Pojedine prostorije hamama presvodene su kupolama (kubetima) iii bacvastim svodovima s oknima kroz koja dopire svjet2

h

Autor misli na rijeku Tibar.

Martin Kuzmic: Petronijeve satire , Zagreb 1932, str. 201-206. A. SimCik: Dvije studije Kreo vodovodima, Novi Behar XII. (1939/40).

~evljakoviceve

HAMDJJA KRESEVUAKOVIC

12

lost jer u zidovima nije bilo prozora. Dobar dio hamama u Egiptu napravljen _je pod zemljom, pa se u njih ulazilo stepenicama kao u kakav _podrum. ~~kt~ su gradovima bile potpuno pod zemljom izgradene iidovske ntualne banJe th mtkve (npr., Worms, XI stoljece, Speyer, XII stoljece, Friedberg u Hesenu, XIII stoljece). . Hamami su gradeni od tesanog kamena iii sedre. Vrlo cesto hamamt su monumentalne gradevine, te u umjetnickom pogledu zaostaju samo iza diamija i nekih medresa (skole). Mnogobrojni su hamami na Istoku. Ne samo svaki grad nego gotovo i svaka mahala u vecem gradu, pa i neka sela, imaju svoj ha~am. Osim toga, svaka muslimanska kuca ima bar u jednoj sobi malu prostorlJU za pranje i kupanje. Vece kuce imaju svoju banju. Posebni su hamami za muskarce a posebni za zene, a ima ih za oba spola, samo u razno doba dana iii u razne dane. Kada je ovakav hamam otvoren za zene, onda bi se, kao znak, preko vrata razapelo platno s natpisom. . Kuda god se sirio islam, svuda su gradeni hamami. Naziv hamam poznat Je svuda u islamskom svijetu pa i u nasim krajevima. Uz taj naziv upotrebljava se kod nas, u istom znacenju, i rijec banja. Arapi, Turci i Perzijanci imaju za unutarnje prostorije svoje nazive. U nasim banjama upotrebljavali su se turski nazivi. 0 unutarnjem izgledu hamama i o kupanju u njemu, bice govora u prvom dijelu ovog rada. Hamami su u arapskom svijetu stajali pod nadzorom drzave, naroCito s obzirom na Cistocu. Trzni nadzornik (muhtesib) morao je pregledati svaki dan da li su hamami propisno oCisceni. Propisi koji se na to odnose bili su napisani uz ostale propise o sluzbi muhtesiba. U Gazi Husrevbegovoj biblioteci, u Sarajevu, ima jedan rukopis koji govori o duznostima muhtesiba. Original ovog djela napisan je nesto prije 1258. godine. 3

l!

* S padom Rimskog Carstva nestalo je i njegovih banja. S obnovom njihovom otpocelo se od vremena Karla Velikog (768 do 814). Kroz cijeli srednji vijek, pa i kasnije, sve do pocetka proslog stoljeca, bila je ova ustanova dosta zanemarena u krscanskoj Evropi. Crkva nije voljela pranje i kupanje. Neki redovnici uopce nisu smjeli prati tijelo. Crkveni otac Hieronymus (340-420) dozvolio je da se samo djeca smiju kupati. Najveci crkveni i svjetovni dostojanstvenici nisu se prali ni kupali . Poznato je da se nikada nisu prali sv. Simon Stylit, sc. Alfonzo, Marija de Signori, Michelangelo, Ljudevit XIV, dok se za francuskog kralja Henrika IV (1589-1610) i za svedsku kraljicu Kristinu (1632-1656) kaze da su bili primjer necistoce, mada se kraljica druzila s najvecim ucenjacima svoga vremena. Ali je bilo vladara koji su se i kupali. Tako se, npr., zna za Jedan dio ovog rukopisa preveo je Os~~n Asaf Sok?lovic i o~jav!? u l':'ovom Beharu god. IV i posebnom otisku pod naslovom: ,Jedan nJedak rukop1s o zanat1ma godme 1931. 3

13

BANJE

Sigmunda II, posljednjeg kralja poljskog iz kuce Jagelovica (1548-1572), da se kupao svake sedmice tokom tri godine koje je proboravio u Budimu, kao i za Ljudevita II Jagelovica , kralja ugarsko-hrvatskoga (1516-1526). 4 Medu ostalim karakteristikama sto ih zapisase o sultanu Dzemu, dok je boravio na ostrvu Rodu, citamo kako se ovaj nesrecni princ svaki dan kupao u toploj i hladnoj vodi, kao i u moru. 5 Najuglednije drustvo XVIII stoljeca nije se pralo. U stanovima i dvorovima najmocnijih velikasa i vladara nije bilo banja, pa se jedva negdje nasla poveca posuda za umivanje. Nekada su se samo ugledni !judi pudrali, a zene sminkale i namirisavale. Sve banje, koje su postojale u krscanskoj Evropi od vremena Karla Velikog, zatvorene su pocetkom XVI stoljeca, kada se pojavio frenjak (syphilis). U ovom razdoblju postojala je jedna banja u Zagrebu, o kojoj pise Tkalcic ovo: ,Medu javne zgrade koje bijahu takoder pod glavnim nadzorom gradskog poglavarstva, brojimo i kupaliste, koje je bilo blizu Krvavoga mosta; tu su se !judi ne samo kupali u grijanoj vodi vee im se ondje pustala i zila i stavljali rogovi, jer se vjerovalo da se kupanjem lijece priljepljive i bludne bolesti, a pustanje krvi da ucvrscuje zdravlje. Prvi je spomen o kupalistu god. 1344, kad se veli da je Ban Nikola oteo kupaliste njegovu dotadasnjem vlasniku, jer se ogrijesio veleizdajom pa da ga je darovao sinu Bana Mikica. Nije mi poznato je li u ovo doba, o kojemu govore ovi zapisi, i sama opCina imala svoje kupaliste, ali kao kupaonicari , tj. vlasnici kupalista, spominju se : ,g. 1392. Mihalj , g. 1399. Gal, g. 1435. Klement, g. 1435. Duro i Petar. "o Jos u XVII stoljecu bilo je ljekara koji su govorili o stetnom djelovanju dnevnog umivanja. U onom dijelu Evrope sto su ga bili zaposjeli islamski vladari postojali su hamami dok je u tim zemljama postojao islam bez obzira da li su u tim zemljama vladali islamski vladari. Ovo narocito vrijedi za zemlje Balkanskog poluostrva. Na Pirinejskom poluostrvu vladali su Arapi vise stoljeca (711-1492). Kako je arapska vlast sukcesivno potiskivana s ovoga poluotoka , ruse ni su i spomenici islamske kulture. Spanjolci su rusili hamame s istim zanosom kao i diamije . Inkvizicija je optuzivala i pred sud dovodila !jude za koje se sumnjalo da se kupaju. Odlaskom Turaka iz Madzarske i Hrvatske riestalo je i hamama u onim krajevima. Napredak medicine u novije doba pobudio je volju za redovito umi va nj e i kupanje. To je opet doprinijelo gradnji kucnih i javnih banja sirom Evrope . Prije 19 godina boravio je u Sarajevu krace vrijeme poznati engleski orijentalist, univerzitetski profesor, sada pokojni, Sir Arnold Thomas, i u jednom razgovoru o Istoku dotakao se hamama, te je otprilike rekao ovo: ,Dok se na Istoku !judi kupaju preko hiljadu i viSe stotina godina, mi smo u Engleskoj prva generacija koja se redovno kupa; nasi se ocevi kupali i ne kupali , dok su se kupali samo oni nasi djedovi koji su sluzili na Orijentu. " ' Andre Medriezky: Les ba ins de Budapest a travers les ages. Budapest 1942. 5 V. Conic: Sultan Dzem sin Muhameda II. , GJ. z. M. IX (1897) str. 569. 6 I. Tkalcic: Povjestni spomenici slob. kralj. grada Zagreba, sv. IX, 1903 str . IX.

14

HAMDIJA KRESEVLJAKOYIC

* Na teritoriju danasnje Bosne i Hercegovine, od rasula Rimskog Carstva u petom stoljeeu pa do pred konac bosanske samostalnosti, dakle, gotovo kroz cijeli srednji vijek nije bilo, koliko se zna, ni jedne banje. Za to vrijeme, pa i kasnije, nije ih bilo ni u kulturnijim zemljama Evrope. Ne zna se kakvo su stanoviste prema pranju zauzimali dobri Bosnjani.c Vrhbosnu (danasnje Sarajevo) s veeim dijelom zemlje Pavloviea zaposjeli su Turci 1435. godine. 27 godina kasnije zauzeli su Turci bosansko kraljevstvo 1463. godine, a 19 godina poslije toga 1482. zadnji ostatak zemlje Hercegove. Pouzdano se zna da su Turd, u tim prvim godinama, podigli tri hamama: dva u Sarajevu i jedan u Visokom. Oni su to ucinili kao pripadnici Islama, koji, kako je vee spomenuto, trazi od svojih sljedbenika da se u izvjesnim slucajevima moraju prati i kupati jer, inace, ne smiju vrsiti neke duznosti koje im vjera strogo nalaze. I bas zbog te vjerske zapovijedi izgradivani su vodovodi i hamami. Jos i danas na Balkanu ima nekoliko turskih hamama koji rade, dok ih je u Bosni i Hercegovini potpuno nestalo. Posljednji je zatvoren u Sarajevu 1916. godine. Kod svih kulturnih naroda, od najstarijih vremena , bogomolje su najmonumentalnije gradevine. Tako i kod sljedbenika islama , pored dzamija , od naroCite su gradevinarske znamenitosti jos i medrese (srednje i visoke skole) i hamami; samo su hamami bili mnogobrojniji od medresanskih zgrada. Medu ovim gradevinarskim spomenicima nade se i pokoja tekija (derviski samostan). I dok je u Bosni bilo na desetke hamama, samo su dvije medrese i jedna tekija od narocite arhitektonske vrijednosti. Najljepse i najmonumentalnije gradevine u Bosni i po drugim zemljama Balkana, pa i u onim preko Save i Dunava sve do Budima, nastale su u prvim decenijama iza turske okupacije. Kako je vee spomenuto, medrese i tekije , kao gradevine narocite vrste, kod nas su bile vrlo rijetke, te su dzamije i hamami, i nekoliko dobrih mostova , bili glavni predstavnici orijentalne arhitekture u Bosni i Hercegovini. Vee u sestom deceniju XVI stoljeea uocio je ovu Cinjenicu Nijemac Hans Dernschwamm putujuCi preko Balkana u Istanbul, i to unio u svoj Tagebuch. NaroCitu je paznju posvetio jednom hamamu u Sofiji i potanko ga opisao. U putopisu N. Nicolaia iz istog vremena opsirno je opisan jedan hamam i kupanje u Istanbulu. 7 Isto tako obratise sarajevski hamami paznju dvojice Francuza koji prodose Bosnom u XVII stoljeeu i opisase svoja putovanja. Des Hayes je ovuda prosao 1621 ;8 a Qiclet 1658. 9 Ovi su se putopisci narocito osvrtali na hamame, tim vise sto ovakvih ustanova nije bilo u njihovim zemljama u ono doba. Jos godine 1883. napisao je dr Von Henrich u clanku ,Reitzenbad in Ofen" , izmedu ostalog, i ove znacajne rijeCi: ,Zu den politischen Schlagworten 7 Dr Milos Vlajinac: Iz putopisa H anca D erensvama 1553-1555, Bratstvo sv. Save XXI. Beograd 1927, str. 68 (Cirilicom); Vier Bcher von der Reise und Schiffaert in die Turckey beschreiben durch Hern N. N . Nicolai aus dem Delfimat. Zu Antorff 1576. str. 118-124. ' E. Richter: Prilozi zemlj opisu Bosne i Hercegovine. Gl. Z. M. XVII. (1905) , str. 268. • Dr Ciro Truhelka : Opis Dubrovnika i Bosne iz god . 1658. Gl. Z. M. XVII. (1905) , str. 430. ' Autor vjerovatno misli na bogumile.

UANJE

15

deren sich die Publizistik teilweise gern und oft zu bedienen pflegt gehort unter Andern auch die Pfrase: ,Wir sind beruffen die Kultur nach Osten zu tragen!' Im Betreff der Gesundheitskultur durch Bader, vorzi.iglich Damfbader muss man den Sinn dieser gefli.igelten Pfrase umkehren - Da hat der Westen von Osten noch viet, sehr viet zu Iemen" . 10 U novije doba osvrnuse se na hamame dvojica nasih kulturnih radnika: dr Ciro Truhelka obradio je jedan sarajevski hamam u svojoj studiji o Gazi Husrevbegu, 11 a prof. Duka Szabo proucavao je arhitekturu hamama u Skoplju. Na Vardaru prikupio je vise crteza i snimaka, ali taj rad nije nikada publikovao. U prvom svjetskom ratu proboravio je na Balkanu sest mjeseci gradski arhitekt u Kielu, Henrih Minetti, koji se, u dokolici, bavio turskom arhitekturom pa je, u glavnim potezima , obradio i dva hamama: Nis i Ki.istendil. 12 Odmah poslije Qicleta proputovao je kroz Bosnu i Hercegovinu, u dva maha , glasoviti turski putopisac Evlija Celebija, i sve sto je iole znamenitijeg .vidio , to je i zabiljezio. 13 Njegov putopis ,Sejahatnama" vrijedan je izvor za proslost ovih zemalja i djelimicno je preveden na hrvatski. 1 ~ Pored raznih podataka sto ih tu nalazimo, ima i vrijednih vijesti 0 hamamima mnogih nasih mjesta. Tu je spomenuto 30 nasih mjesta, u kojima su postajali hamami u sedmom deceniju XVII stoljeea, i to: Srebrenica., Sarajevo, Travnik, Donji Vakuf, Prusac, Kupres , Hlivno, Duvno, Jajce, Jezero, Varcar-Vakuf, Banja Luka , Jasenovac, Visegrad, Rudo, Cajnice, Foca, Ustikolina, Jelac, Ulog, Nevesinj e, Predol, Stolac, Ljubinje, Cernica, Blagaj, \1ostar, Konjic, Zvornik i Nova KasabaY Ali ovaj putopisac nije obisao svu danasnju Bosnu i Hercegovinu, pa tako nije mogao ni navesti sve hamame. U ono doba postojali su hamami jos u Rogatici, PraCi, Kneiini, Kladnju, Tuzli, Visokom, Kostajnici , Bijeljini , Brckom, Maglaju, a nesto kasnije u Pocitelju na Neretvi i u Gracanici. Prema tome, u drugoj polovini XVIII stoljeea bilo je u 42 mjesta 56 hamama: 7 u Sarajevu, 4 u Foci, 1 " Allg!!meine Bauzeitung, Wicn 1873, str. 44. " Dr C iro Truhelka: Gazi Husrevbeg, njegov zivot i njegovo doba G l. Z. XXIV. ( 1912). Separatni otisak , str. 93-96. 1 ~ Henry Mine tty: Osmanische provinicialc Baukunst auf dem Balkan. Hannover 1923. str.

26-30.

Evilija Celebi Sejahatnemesi, sv . V. Istanbul 13 15; sv. VI. lstambul 1318 (po Hidzrctu).' Jozo Jazvo iz Hlivna prvi je poceo prevoditi rnanje dijclove iz Evilijina putopisa u podlisku mostarskog .. Osvita··. Povece dijelove, koji se odnose na hrvatskc i srpske zcmlj e, prevodili su: Dimitrije Cohadi ic u Spomeniku Srpske kraljevske Akadcmije XLII (1905) , Sejh S. F. Kemura u Gl. Z. M. XX_ (1908), Mehmed R. Deli{ u podlisku sarajevske , Domovine·· (1921 i 1922), A Kadic u listu , Gajre r · god . XI (1927), Fehim Spaho u kalcndaru Napredak za god. 1932, Kolu Matice Hrvatske XIII i kalendaru Narodnc Uzdanice za 1942, Cli!>'a Elez01·ic u Glasniku Jugoslovenskog profesorskog drustva XI. (1930/31) i Glasniku lstorij skog drustva u Novom Sadu. Svi su ovi pre vodi s orioinala. Sestu svesku i d io pete ovog putopisa preveo je na madzarski dr lmre KaracsOII i objavio 1904. u izdanjima Madzarske aka demije. Jedan clio, sto sc odnosi na srpske i hrvatske zemlje, preveo je i biljeskama popratio dr ]ol'(l/1 Radonic i objavio u 29, 30. i 31 . knjizi Godisnjice Nikolc Cupica (1910, 1911. i 1912). Radonicev rad slovi kao najbolji ove vrste. Glisa Elezovic napisao je studiju o Evliji u Srpskom Knjizevnom Glasniku , sv. od. XII. 1931. 1 ; Evilija Celcbi Sejahatnamcsi, sv. V, str. 426 , -U2 , 4-D, 44, 445, 4-17 , 4-19 , 492, 503, 504, 504, 506, 509, 542; sv. VI, str. 419, 429, 433 , 436, 437, 439, 441. 441, 442, 469, 474, 485, 488, 489, 494. Ist im redom, kojirn su gore navedcna mjesta, navcdena su i o\'e stranice, i kako su na nekim stranicama opisana po dva mjesta , to se i te stranice navode po ch·aput. ' EvlUa Celcbi, Putopis, odlomci o jugoslavcnskim zemlj a ma. Prcveo, uvod i kome ntar napi sao Hazim Sabanovic, Sarajevo, 1967, str. 682. D 1 "

16

HAMDIJA KRESEVLJAKOVIC

3 u Travniku , po dva u Mostaru, Brckom, Banjoj Luci, a po jedan u ostalim gore spomenutim mjestima. Nije iskljuceno da je u jos nekom mjestu bilo koji hamam, ali meni zasad nije poznato. Isto tako 1934, kad sam prvi put pisao ovu radnju, nisam znao za hamame u PraCi, Kladnju, Zvorniku, Ustikolini, Jelecu, Bijeljini, Brckom i Maglaju . Uzgred cu napomenuti da je Evlija Celebija naveo i nekoliko hamama u tadanjoj Slavoniji. 16 Za vrijeme austrougarske uprave u Bosni i Hercegovini (1878-1918) sagradene su samo dvije moderne banje, u Sarajevu i Mostaru, a za vrijeme stare Jugoslavije na tome je podrucju nesto ucinio Centralni higijenski zavod. Medutim, ako uporedimo (1878-1941) vrijeme napretka medicine, higijene i raznih drugih nastojanja oko cuvanja i unapredivanja narodnog zdravlja s prilikama druge polovine XV i cijeloga XVI stoljeca, onda dolazimo do zakljucka da se na ovome podrucju vrlo malo iii, tacnije receno, gotovo nije nista uradilo.

* Nasi su hamami iskljucivo djela onih dobrotvora koji su za spas duse svoje podizali zaduzbine u vjerske, prosvjetne i humanitarne svrhe, kako se to vidi iz njihovih zakladnica. U vjerske svrhe gradile su se dzamije i tekije, u prosvjetne svrhe skole (mektebi i medrese, biblioteke), a u humanitarne musafirhane (konaCista za siromasne putnike), imareta (kuhinje), putevi, mostovi, vodovodi i bolnice. Medu dobrotvorima nasih krajeva bilo je zanatlija, trgovaca, lenske gospade, drhvnika i ucenih !judi. Svaki dobrotvor ostavio je iii manji pokretni iii nepokretni imetak kao zakladu za uzdrzavanje svoje zaduzbine. Bilo je i takvih dobrotvora koji nisu podizali zaduzbine , ali su dio svoga imetka prepisali tudoj zaduzbini. Ove zaklade zovu se vakufi, a osnivaCi vrikifi. Zapisati gotov novae iii nekretnine za jednu zaduzbinu kaze se uvakufiti, a isprava tome cinu zove se vakfija iii vakufnama (zakladnica). Upravitelj zaduzbine i zaklade zove se mutevelija. Posve je tacno odredeno u svakoj zakladnici sto se i zasto se vakufi i u sto, i kako se ima trositi prihod. Vakufljen je gotov novae (da se daje na kamate) i sve vrste nepokretnih dobara, narocito ducani , magaze , bezistani (trznice), hanovi, mlinovi; dakle, sve takvi objekti od kojih je prihod obezbijeden. Medu ovim objektima nalazimo hamame, pa bi covjek u prvi mah rekao da su oni ubrajani u prviredna preduzeca, koja bi za to dobrotvori izgradili. Ali nije tako. Hamam je po tadanjem shvacanju blizi po svojoj svrsi zaduzbinama vjerske i humanitarne prirode nego dobrima koja su vakufljena. Svakog muslimana i muslimanku smatra islam neCistim (dzunup) poslije coitusa, polucije i menstracije, i zabranjuje im da vrse inace strogo zapovjedena 1 ' Hamami su bili u Cerniku, Pakracu (sv. V, str. 518 i 519) Mitrovici (3 hamama i vise kucnih) , Vuki (Vukovar) jedan mali, Osijeku vrlo lijep i Sl. Raci (sv. VI , str. 174, 177, 184, 496). Iz jednog drugog vrela znamo da je hamam u Cerniku sagradio herccgovacki sandzak Sinanbeg, i to prije 1582, a poslije 1536. godine. Na teritoriju danasnje Dalmacije bio je hamam u Herceg-Novom (sv. VI , str. 458).

BANJE

17

duznosti dok se propisno ne okupaju (gusul)Y I ovakvom covjeku omoguCiti da se okupa, smatra se dobrim djelom. Drzim da je osnivacima hamarna, kao dobrotvorima , bila ova zapovijest kudikamo jaci podstrek za gradnju hamama nego njegov prihod. U to se doba takva zapovijest rnnogo viSe postovala nego danas kada je jos pojacana mnogim propisima raznih ustanova za zastitu narodnog zdravlja. Slicnu zapovijest ima i jevrejska vjera. Danasnji propisi za cuvanje i njegovanje zdravlja sadrzani su u narodnoj izreci: ,Cistoca je pol a zdravlja". Iako su ove banje izgradene, u prvom redu, za muslimane , bile su otvorene i za druge konfesije u svako doba, a njihovi su se pripadnici njima i sluzili. Kako je vee spomenuto, zaduzbine su gradili i vakufe osnivali !judi raznih stale:la. Svaka je zaduzbina i svaki vakuf ogledalo imovinskih prilika doticnog dobrotvora. Svaki je nastojao da osnuje vakuf ciji ce prihodi odgovarati potrebama zaduzbine, i pri tom se pazilo da se vakufe objekti , ciji su prihodi sigurni. Rjedi su vakufi gdje prihodi premasuju potrebe zaduzbine, i gdje se nije pazilo da prihod svakog uvakufljenog objekta odgovara ulozenoj glavnici. I bas ovakvi dobrotvori gradili su hamame. Ovakve vakufe osnivali su veCinom drzavnici. Osim toga sto hamami nisu donosili prihod koji odgovara ulozenoj glavnici, cesto su iziskivali vecu iii manju popravku. Jedna veca popravka hamama bila· bi dovoljna da poremeti pravilan tok u gospodarstvu manjeg vakufa i da zaustavi djelovanje same zaduzbine. Ovo nije zelio ni jedan dobrotvor, i zbog toga nalazimo hamame kao objekte velikih vakufa koje osnovase sandzakbezi, pase, veziri i njima po polozaju ravni !judi. Kod nas, i drugdje, rijetki su vakufi koji su sacuvali ono sto su ostavili njihovi osnivaCi i drugi dobri !judi, mada su zakladnicom odredili kako ce se upravljati imovinom i u cluznost stavili mutevelijama cia povecavaju vakufsku imovinu iii usteclu. Uprkos svim odredbama ovih !judi, ima danas zaduzbina koje nemaju ama bas nikakve imovine , a pouzdano se zna da su njihovi osnivaci ostavili upravo ogroman imetak. Neki su vakufi , tokom vremena, tako oslabili da njihov danasnji imetak slici ostatku odreda vojske koji se jedva probija kroz najzescu vatru mnogostruko jaceg neprijatelja. Za ovo i ovakvo opadanje vakufa ima vise razloga, ocl kojih cemo spomenuti ceste pozare, ekonomske krize, promjene drzavnih granica, nesavjesnost kirajdzija i duznika , legalno i ilegalno uzurpiranje vakufske imovine , a , po mom dubokom uvjerenju , glavni je razlog bio , sve do uspostavljanja gruntovnice, u sebicnosti i nesavjesnosti najveceg broja mutevelija i drugih vakufskih sluzbenika. Zato su propali i hamami u Bosni i Hercegovini u vremenu od 1697-1888. Tako je od 56 hamama , za koje se zna da su postojali jos u sedmom deceniju XVII stoljeca," raclilo samo pet kad je ove zemlje okupirala vojska bivse austro-ugarske monarhije , i to dva u Sarajevu , dva u Travniku i jedan u Mostaru. 17 Abdui-Fellah Halifa: Islam i cistoca. S a rapskog prcveo Derviscvic. Prdtampano iz EI-Hidajc. br. 9-12. god. VTT, Sarajevo, 1944. ' Vjerovatno se radi o stamparskoj grcsci, te da je au tor mislio na XIX vijck.

2 lzabrana djela Ill

18

1-!AMDIJ A KRESEVLJAKOVIC

Koliko se vidi iz oskudnih izvora koji se odnose na sarajevske hamame, uzrok je opadanju i potpunoj propasti nekih hamama u tome sto su iziskivali popravke, a vakuf kome su pripadali , iii vlasnik uzurpator, nisu mogli da ih pop rave. Zbog toga su napusteni, zatvoreni i predani zubu vremena. Jedini je Gazi Husrevbegov vakuf odrzavao svoj hamam u prvobitnome stanju se do kraja 1916, a onda ga je zatvorio jer nije htio da ga popravi. Vakufska uprava, 1888 g., porusila je stari Isabegov hamam i na njegovu mjestu sagradila kupatilo po uzoru onih na Zapadu.

OPCI DIO

0 HAMAMU OUPCE

1) Hamamska zgrada Iako danas nema ni traga najvecem broju nasih hamama, ipak sam o njima mogao stvoriti jasnu sliku na temelju ostataka od hamamskih zgrada u Sarajevu , Mostaru , PoCitelju, Stocu , Blagaju i Travniku. Od ovih je opet zgrada Gazi Husrevbegova hamama u Sarajevu najbolje sacuvana, a najtrosnija ona u Blagaju. Prema ovim ostacima ja cu opisati hamam sto tacnije i jasnije, kako bi o njemu megao sebi stvoriti jasnu sliku citalac ovih redaka koji nije bio u krajevima, gdje jos rade kupatila ovog tipa. Svakom ko poblize razmotri ostatke hamama u ovim mjestima , upasce u oCi da se ove zgrade razlikuju po osnovici i unutrasnjoj raspodjeli prostorij a. lsto tako razlikovale su se i u nacinu opskrbe vodom, ali se voda u svim hamamima na isti naCin zagrijavala kao i prostorije za kupanje. Sto se tice unutrasnjeg zivota hamama , on je bio svuda jednak. Hamami su dvovrsni: jednostruki i dvostruki (ciftehamami). Prvi su gradeni za jedan , a drugi za oba spola. Jednostruki je hamam samo za muskarce iii samo za zene, pa za jedne i druge, ali u razne dane iii u razno doba dana (do podne za muskarce, a poslij e podne za zene). Dvostruki harnam je po spoljasnj em izgledu jedna zgrada, a unutra su potpuno odijeljene prostorije za muskarce i zene , s posebnim ulazima. Dvostruki su hamami potpuno simetricno gradeni.

Tlocrr hamama u StoCLt

20

HAMOIJA KRESEVLJAKOVJC BANJE

Kamen i sedra glavni su materijal za gradnju hamama, a krec izmijesan s kecetom sluzio je kao malter. Kako nisu zalili kreca, to su zidovi izgledali kao da su izliveni iz betona. Debeli su 70-155 em. Spoljasnji su uvijek nesto deblji od unutrasnjih. Hamami su poplocani velikim plocama, a presvodeni kubetima iii bacvastim svodovima od sedre , s olovnim krovom. Jedan je dio hamamske zgrade ukopan u zemlju, poput podruma modernih zgrada. u prostorijama , sto su presvodene kubetima, vide se tu i tamo tragovi umjetnickih radova na vijeneu i pandantivima. J?r:lim ~~ doma_ci majstori nisu bili dorasli za gradnju ovakvih gradevina , nego su 1h gradJIJ stran1, mada za to ima vrlo malo pismenih dokaza. Godine 1509. gradio je _Firusbegct svoj hamam ll Sarajevu i obraca se molbom Vijecu llmoljenih u ~ubr~vmkll da mll_po~alju majstore. Ibrahim-cehaja opremio je majstore (valjda IZ Cangrada! u PoetteiJ da sagrade hamam. Drugih pollzdanih podataka nemam. GradnJa _haman:ta nije bio jednostavan i lak posao. Pri ovakvim gradnjama, b~z s~m~J.e, sudjelovao je vjest graditelj. Pri jednoj ovakvoj gradnji glavni ~ll m~~~ton btl~: _klesari, zidari, sujold:lije (majstori za gradnju vodovoda) i kllrsumdzlJe (toplJae olova). Nesto posla imao je stolar, staklar i kovac te kazandzija. ' . K~ko su vatra i voda glavni faktori ll hamamu, to je bio najpreci posao IzwadnJa rezervoara za vodu i prostorije iz kojih Sll se voda i zgrada zagrijavale. Pn ovom poslu bila je dovoljna mala pogreska majstora pa da voda, kao clobar ~lu~a u h_amamll, postane opasan dusmanin zgrade. Medutim , od vatre nije priJettla vellk~. opasno~t. zgradi, koliko zagrijavanju prostorija i nacinu kllpanja , ako prostorlJa, u kOJOJ se lozilo, sa sporednim dijelovima nije bila udesena onako kako treba. Svaki , pa i najmanji hamam imao je ove prostorije: 1) sadrvan , cekaonicu i garderobu (apodyterium) , 2) kapaluk, prostoriju za odmor poslije kupanja (tepida rium) 3) halvate za kupanj e (ealdarium) , 4) haz nu, rezervoar za vodu , i 5) culhan iii lozionicu (hypocaustum) i pred njim prostoriju odakle se lozilo (praefurnium). __Svaki je hamam imao jos i nuznik u samoj zgradi , oko hamama bilo je dvonste, u kome se samo kod nekih nalazila kuca za stanovanje hamamd:lije . . ~cz gore n~vedenih pet prostorija nije bilo hamama, i prema njihovoj raspodJell , ~ako Se IZ rusevina nasih hamamskih zgrada vidi, bile SU kod nas, llgfavnom_, d~IJ e vrste hamama. U prvu vrstu ubrojicemo one u kojima se iz kapaluka (tep1danuma) stupalo odmah u halvate za kupanj e, a u drugu one gdje je izmedu kupatila i halvata bilo holu slicno predvorje , zva no m ejdan . Sada da razmotrimo pojedinc prostorije hamama. Sadrvan je prva prostorija u koju bi posjetilae stupio usavsi u hamam. Svoje ime dobila je po vodoskoku iii sadrvanu, sto je bio u sredini ove prostorije i na posjetioca Cinio vrlo ugoclan utisak. Osje tio bi odma h da je u zgradi, Cija je domovina Orijent. " 0 nvom nam jcsniku a uto r je dao vise podata ka na str. 60.

21

. ?~novica ove prostorije je kvadrat, a presvodena je kubetom, koje je na sredtm tmalo otvor kroz koji dolazi svjetlost. Osim vrata, rijetko se gdje nalaze p_rozo_ri pri vrhu zi?a, jer je svjetlost dolazila mahom odozgo. Drugih otvora u ztdovtma nema, ostm vrata, ne samo u sadrvanu nego i u svim prostorijama hamama, jer je svuda svjetlost dolazila odozgo. Da se izbjegne promaja, gradena Sll okna na stropu, a ne u zidovima, a avo je imalo jos i tu prednost sto su se uz vanjske zidove hamama mogle graditi razne zgrade a da ne zaklone svjetlost. Vee je spomenuto da je na sredini ave prostorije bio vodoskok iii sadrvan. On je djelo klesareva dlijeta. 0 ljepoti sadrvana u nasim hamamima tesko je danas nesto pouzdano napisati jer su nam poblize poznata samo cetiri , sto su staj_ali ~ Isabeg?vu i Ga_zi Husrevbegovu hamamu u Sarajevu, a ubrajali su se u ~mJetnme. Da Je ovakv1h i slicnih sadrvana bilo i u drugim hamamima, naslucu~emo po ~:mima s~o ih jos i danas vidimo po dvoristima d:lamija, medresa, tekija 1 po nek1m drug1m klesarskim radovima starijeg datuma. Uz vrata u hamamu sjedio je hamamdzija iii njegov zamjenik za cekmed:letom18 i naplacivao kupanje. U spomenuta dva hamama bijase hamamd:lijino mjesto slicno propovjedaoniei. Da li je tako bilo svuda, ne znam. Uz zidove ove prostorije bili su tzv. kafazi. To su lozama slicne pregrade sa zastorom na ulazu, a iznad njih je galerija. U ovim su se pregradama, naroCito ljeti, posjetioci skidali, a na galeriji poslije kupanja odmarali. Uz ovo je bila jos pokoja klupa da posjetilac ima gdje sjesti, ako mu je valjalo cekati dok dode na njega red. Ovdje su sjedjeli i na posao cekali sluzitelji hamama. Bio je jedan dulaf, u kome se dr:lala rubenina potrebna za kupanje, sapun i ostale stvari. Bilo je hamama gdje u cekaonici nije bilo vodoskoka ni kafaza, nego su liZ zidove bili minderluci siroki do 2m. K~paluk je prva prostorija do sadrvana, osnovica mu je pravougaonik, a presvoden Je bacvastim svodom. Cim bi posjetilac u nj stupio , osjetio bi da je u hamamu jer je tll temperatura bila nesto visa. Tu su liZ zidove siroke klupe (minderlllci s minderima, dusecima i jastucima). U zimsko doba se ovdje skidalo , a inace je ova prostorija u kojoj se posjetilac iza kupanja odmarao. Kako je u Ijetno doba i galerija u sadrvanu sluzila istoj svrsi , to su se ovdje odmarali _u sv~ko godisnje doba oni posjetioci koji su dolazili ll hamame da se pare. Mejdan I halvat. u hamame sto ih svrstasmo u prvu vrstu lllazilo se iz kapaluka odmah u prostorije za kupanje iii halvate, au veCim u predvorje halvata, iii tzv . mejdan. Mejdanu je osnovica kvadrat , a natkriven je kubetom. I halvati su gradeni u istom obliku, samo su manji, kako se to vidi i u nasim naertima, ali se po svom unutrasnjem uredenju i svrsi razlikuje mejdan od halvata. U mejdanu je tefuperatura visa nego u kapaluku, a niza nego u halvatima. U jednom uglu mejdana bilo je malo, daskama ogradeno odjeljenje , a nazivalo s~ trashana. Tu bi posjetilac prije kupanja skidao dlaku oko spolnog organa pomocu hrmze zakuhane s nesto kreca. U mejdanu je bila i estrada na kojoj bi poslu:litelj masirao goste ako su to zeljeli. U dva iii tri ugla halvata bile su sofe estrade, 3~0 em visoke, a povrsina im je kvadrant. Na njima se sjedjelo za vrijeme kupanja i lezalo za vrijeme parenja. IR Cekmedze-sanduk

s cekmom (ladicom).

22

HAMDIJA KRESEYLJAKOYIC

To su kade hamama. Medu dvije estrade je kuma. U jednom halvatu mogle su biti najvise tri estrade i dvije ~urne, ~~r su v,:ata.h~lvata ma~o~ u jed.nom ~?1~. Kur.na je kameno korito s izdubmom sltcnom supiJOJ polukuglt, th kao 1 u obtemh konta bez otvora za oticanje vode. Dosad sam vidio mnogo kurni, i gotovo svaka moze da sluzi na ponos majstoru koji ju je klesao. Iznad kurne su po dvije slavine ocl mjecli za toplu i hladnu vodu. Po jedna iii dvije kurne bile sui u mejdanu. U jednom halvatu iii u mejclanu nekih hamama bio je jehudijski hauz iii mikve. To je bio mali bazen za ritualno pranje Jevreja. Inace, hamam ne poznaje bazena ni kacla modernih banja.

~ -...-.

~==s:::::::--.-·~-""-"">r-""

Kuma U halvatima nekih hamama vide se udubine u zidovima, slicne dulafu iii plicem ormaru bez vrata, ali ne znam radi cega su gradeni i cemu su sluzili. Sve dosad opisane prostorije poplocane su velikim plocama koje su stajale na stupovima od sedre, jer je ispod svih prostorija hamama , osim ispod sadrvana, prostar slican podrumu. u halvatima i mejdanu kao i u sadrvanu, pod je nesto nagnut na jednu stranu da necista voda lakse otice, narocito iz halvata prema vratima i odavde, u place uklesanim olukom preko mejdana i kapaluka , u nuznik. Sva su vrata u hamamu drvena ina jedan kanat osim glavnih. Sirina im je 8090, a visina do 180 em. Iznad vrata je u zid zabijen jak cavao, La koji je uzetom privezan poteii tomruk , i kad se ulazilo, valjalo je jace uprijeti u vrata. Pri otvaranju vrata gornji bi im rub zapeo za uze, i dok sus vrata otvarala, tomruk se dizao, a cim bi prolaznik prosao, tomruk bi se vratio u svoj normalan polozaj i usljed naglog pada udario u vrata i taka ih zatvorio (primitivni ,zephir"). Ovaj udarae tomruka u vrata razlijegao bi se hamamom, i posluzitelj je znao da neko ulazi u mejdan iii se vraca u kapaluk. Ovo je bilo umjesto danasnjeg zvoneeta u modernoj banji. Okna na svodovima, u najvise slucajeva, bila su zvjezdoliko izrezana i u nizove poredana, a svako je pokriveno masivnim, oblim, jako ispupcenim staklenim kapkom.

BANJE

23

Hazna. Iza halvata je kapaluku slicna prostorija zvana hazna, u kojoj se voda grijala i kroz eijevi polozene u zidove razvodila po prostorijama za kupanje, dok je hladna voda tekla ravno iz vodova, i to takoder eijevima, polozenim u zidove. U sredini hazne bio je kazan od bakra, ali postavljen tako da mu je dno okrenuto prema stropu hazne, a usta prema:pgnjistu taka da je plamen lizao njegovu unutrasnjost, a ne spoljasnji dio kao sto je to u nas u praksi. Pod hazne je u istoj visini s podom hamama. Cijev kroz koju je tekla hladna voda u haznu sezala je upravo do iznad kazana. Cijevi kroz koje je topla voda iz hazne razvodena po hamamu bile su 100-120 em iznad poda hazne, te taka nije moglo nikad nestati tople vode. Ova zaliha tople vade zvala se maja. U haznu se moglo uCi samo kroz jedan otvor iz halvata, na kojem je bio zeljezni kapak koji se samo onda otvarao kad je neko htio da se kupa u pari i kad je haznu trebalo popravljati, jer drugog ulaza u nju nije bilo. Ako je bilo vise halvata u hamamu, onda se onaj, spojen otvorom s haznom, zvao vruCi halvat. tulhan (hypoeaustum i praefurnium). 19 Sve ove dosad opisane prostorije hamamske zgrade gradene su nad povrsinom zemlje, ali jedan njen dio ukopan je u zemlju, pa su ispod cijele zgrade, osim ispod sadrvana, bile prostorije slicne podrumu i isto onaka zidovima podijeljene kao i one iznad njih. To je hypoeaustum. U zidovima culhana vide se pove¢i otvori, slicni prozorima. Po ovim su otvorima stupovi od sedre, koji drze place poda. Visina je culhana razliCita, negdje i do 2m. U culhan se ulazilo iz malog predvorja (praefurnium) sto se nadovezivalo na haznu, a po svojoj unutrasnjosti licilo je kapaluku. Dobar dio predvorja ukopan je u zemlju tako da je u istoj visini s podom hypocaustuma. Ulaz u hypocaustum upravo je ispod kazana u hazni, i tu je bilo ognjiste u kome je vatra neprestano gorjela. Topli je vazduh cirkulisao ispod ploca i kroz mnogobrojne cijevi, skrivene u zidove hamama, iii pak dimnjacima slicne otvore i izlazio na male otvore, slicne supljim valjeima sto su bili oko tambura kubeta. Tako su se zagrijavale voda i zgrada. Na hypoeaustumu su bila gvozdena vrata, i kad bi se drva natrpala, vrata bi se zatvorila i zamandalila. Lozilo se, uglavnom, dvaputa dnevno, ito ujutru i predvece. Jedan je hamam trosio dnevno 10-20 tovara omorikovih drva. Uzimalo se drvo koje daje plamen. Isabegov hamam trosio je u zimsko doba 18, a Gazi Husrevbegov po 20 tovara drva, dok je u ljetnjim mjeseeima bila dovoljna polovina ove kolicine. 20 u svakom su hamamu bili jedan iii dva nuznika. u njih se ulazilo mahom iz kapaluka. Ako je hamam bio dvostruk, kao, npr., Gazi Husrevbegov, onda su kanali nuznika obaju odjeljenja svedeni u jedan bazen iza hamama i odavde kanalom otieali dalje. Taj bazen zvao se di ehenemluk, a kana! dzeriz. U svakom hamamu bilo je povece dvoriste, u kame su bile drvarniee. Drva su se nabavljala narocito za 19 Culhan , tur. cu/hane; cul-pepeo, lug i hane (perzijski) - kuca. Tako se kod nas naziva praefurnium i hypocaustum. Da li postoji poseban izraz za hypocaustum ne znam. Jedan dio sarajcvske carsije, Saraci , zove se i danas Cu/han, gdje je nekad bio ulaz u culhan Firuzbegova hamama. Da je ulaz u cuihan spomenutog hamama bio ondje 1565 , svjedoce nam dvije biljeske iz 973. (1565) godine u sidzilu br. 2 , str. 249 i 251. 20 Drva su se u posljednjih stotinjak godina dogonila u Sarajevo s Drljevca i iz VuCije Luke ; bila su nesto duza od obicnih tovarskih, u tovaru je bilo po osam pola. Za ove je tovare svak znao da se gone u hamam i niko nije odundzije pitao jesu li na prodaju.

··-- . 24

1-!AMD!JA KRESEVLJAKOVIC

vrijeme ljeta. U narodu se cuje: ,Hamamdziji valja imati drva, a kahvedziji kahve, pa dosao ko ne dosao". Karakteristicno je da su svi hamami koji su ovdje spomenuti sagradeni na ravnom tlu. Interesantno je da je u mnogim mjestima hamam graden hlizu hana (Travnik, Banja Luka, PoCiteij, Visegrad, Rudo, Rogatica itd.). I u narodnim pjesmama se cesto spominju han i hamam zajedno: Kad izgori seher Sarajevo, Izgorise hani i hamami, Sto ducana i sto hazardzana.

(1. Zovko, 250 narodnih zenskih pjesama iz Bosne, II hr. 146, rukopis Mat. Hrv.). 2) Opskrbljivanje hamama vodom

Vee je hilo govora o grijanju i razvodenju vode po hamamu, a sada da vidimo kako se voda do njega dovodiia. Koiiko mi je poznato na osnovu ispitivanja, voda se dovodila u hamame izravno s izvora, ili se uzimaia iz koje ohiiznje rijeke, ili kojeg vodovoda. Voda s izvora dovodiia se kroz giinene iii drvene cunkove, dakie izgradnjom naroCitog vodovoda za hamam. Bilo je vodovoda dugackih po vise kilometara, a nekima se jos i danas vide tragovi. Osnivaci hamama i vodovoda gradiii su cesme po ulicama, i tako opskrhljivali Citave cetvrti grada vodom iz svog vodovoda, ali privatnik nije smio uvesti vodu iz ovakvog vodovoda u svoju kucu hez odohrenja muteveiije vakufa, kome je pripadao vodovod (Firushegov hamam u Sarajevu). Svaki hamam nije morao imati svoj vodovod, nego se voda mogla uzeti iz tudeg vodovoda uz odohrenje viasnika, i za to se piacaia godisnja najamnina, mukata. Za ovo imamo jedan primjer u Sarajevu (vidi Mehmed-pasin hamam, str. 61). Svaki vodovod imao je pri izvoru jednu tereziju, 21 u kojoj je hio njegov pocetak, a isto tako i pred haznom gdje se zavrsavao. Iz terezije u haznu tekla je hladna voda u hamam posehnim cijevima, a posehnim u haznu i prema potrehi mogla se uvijek tu i zaustaviti. Suvisak je vode oticao u sadrvan i cesme na uiici, koje hijahu uz mnoge hamame. Ovi vodovodi, kao i drugi, cesto su se kvarili. Kako hamam nije mogao hiti ni casa hez vode, trehalo ga je odmah popraviti. Cunkovi su hili plitko polozeni , pa se voda zhog toga zimi cesto smrzavala; uz to su hili i od slaha materijala, a dievdiiri (resetka iii cjediljka) u tereziji, ako ih je uopce i hilo, nisu hili uvijek naCinjeni kako treha -to su hili giavni razlozi cestom kvarenju vodovoda . Bez ohzira da li je vakuf drzao hamam u vlastitoj reziji iii ga je davao pod kiriju, morao je popravijati vodovod. Gradnja i popravak vodovoda vrsiie su 21 Terezija; od ar. terazu - vaga, mjerilo, mali bazen, gdje se voda sto u nj dolazi dijeli na dva iii vise dijelova. Isp. H. Kre5evljakovic: Vodovodi i gradnje na vodi u starom Sarajevu, Sarajevo 1939, str. 11- 15.

LlANJE

25

sujoldiije. 22 Neki su vakufi drzaii u sluzhi stalne sujoldzije, a to je najholji dokaz da su ih cesto trehaii, jer je voda prijeko potrehna ne samo hamamima nego i dzamiji, medresi, tekiji , imaretu i drugim zaduzhinama, kao i gradanima koji su se opskrhijivali vodom s ulicnih cesama. Neki hamami koji su gradeni uz rijeke iii u njihovoj hiizini opskrbijivani su vodom iz tih rijeka. Ako se voda iz rijeke nije mogla uvesti u hamam cunkovima, onda se upotrehljavalo kolo kakvim se sluze vrtlari pri natapanju svojih vrtova za vrijeme suse. Od kola do hazne tekla je voda zlijebom. Ovaj se naCin upotrebijavao samo onda ako u blizini nije bilo izvora, pa je trebalo izbjeCi veliki trosak oko dovodenja vode s udaljenog mjesta. Za ovo imamo zanimljivi primjer u Banjoj Luci. Ondje su bila dva hamama, oba uz Vrbas, pa je za jedan (u Gornjem seheru) dovedena voda s izvora, a drugi je (u Donjem seheru) opskrbljivan vodom iz Vrbasa pomocu kola. Ako je hamam bio podalje od obale rijeke iz koje se uzimala voda pomocu kola, onda bi se uz obaiu sazidao rezervoar u obliku maiog tornja u koji je voda tekla zlijehom, a odavde cunkovima do hazne. Ovakav toranj stoji jos i danas UZ obalu Neretve u, nekad slavnom, PoCiteiju. Mozda je bio i kakav drugi razlog ovakvom posrednom dovodenju vode pomocu kola. u nacinu dovodenja vode u hamam, izuzimiju se Ljubinje i Bijeljina (vidi ta mjesta), gdje su se hamami opskrbljivaii vodom iz bunara.

3) lzdavanje hamama pod kiriju

. . Kao svi vak~fski objekti, tako su se svake godine i hamami izd~vali pod kiriju Javmm nadmetanJem. Ovo je vrsio mutevelija doticnog vakufa iii njegov opunomoceni zastupnik (mutevellikajmekam). Hamamske kirajdzije nazivaie su se hamamdiije. Kako su neke hamamdzije drzaie dugi niz godina jedan hamam, au tom ih nasljedivali njihovi sinovi, pa i unuci, to izgubise svoja prezimena i prozvase se Hamamdzije iii HamamdziCi. Hamamdzija bi se obavezao dace dr:lati hamam godinu dana i placati kiriju u redu, a za to su jamCili upravi vakufa i dva jamca. Godina se racunala od 1. ozujka do kraja veljace. Iza okupacije pocese racunati godinu od pocetka sijecnja. Kirija se placala mjesecno una trag, a pobiraie su je mutevelije kod onih vakufa koji nisu imaii naroCitog sluzbenika, di abije, za ove poslove. Desavalo se da su hamamdzije ostajali duzni vakufu pokoji mjesec kirije, pa su to nadoknadiii iducih mjeseci iii u narednoj godini. Svaki je hamamdZija imao svoj namjestaj. Vakuf je bio duzan vrsiti sve popravke. Ako hamamdzija nije dr:lao hamam u redu, vakuf ga je mogao na ovo natjerati iii ga izbaciti iz hamama. U toku zakupne godine mogao je hamamdzija iznajmiti hamam drugoj osobi, ali samo u sporazumu s mutevelijom. Hamamdzije su iznajmljivale hamam sa 0 .

22 Sujoldzija, od tur. su-voda , jo/-put; sujoldi i-onaj koji gradi vodovod. Isp. H. Kresevljakovic, c. p. 166-167.

HAMDIJA KRE$EVUAKOVIC

26

namjestajem i osob\jem pojedincima na 24 sata, o cemu ce biti govora na drugom mjestu. Ako je hamam bio dvostruk , nije se napose izdavalo musko, a napose zensko odje\jenje, nego je oba ddao jedan kirajdzija. Koliko znam, hamame su uvijek uzimali pod zakup mus\imani. Novi lsabegov hamam drzala su pod zakup i dvojica Jevreja, ito Jakov Stajner, a onda Bencion Atijas.

4) Osoblje u hamamu Sto je koji ham am bio veCi i posjeceniji, to je u njemu, naravno, bilo zaposleno i vise osoba. Uz hamamdziju bili su u hamamu zaposleni: tallaci, pestemaljdiije, culhandiija, pokoji sluga i kafediija. Hamamdiija je upravljao hamamom, on je i blagajnik. Kako je vee spomenuto, sjedio je do izlaza u sadrvan za cekmedzetom i primao hamam-paru. Davao je svako onoliko, ko\iko je htio, jer odredene takse nije bilo, kao ni u brijacnici. Placalo se prilikom izlaza iz hamama a ne pri u\azu. Koliko god bi ko ostavio za cekmedze, hamamdzija bi rekao: Allah bericet versum! (Neka Bog da blagos\ov). Ako je posjetilac hamama imao uza se vecu svotu novaca, predao je cemer (kesu) s parama hamamdziji na cuvanje dok se okupa. Ovo su narocito cinili razni trgovci , a poslije zavodenja regularne vojske i casnici i vojnici . Izgleda da se hamamdiijom nazivao i majstor koji je pravio kucne hamame. Pe5temaljdiija se brinuo o stvarima potrebnim za kupanje. lme je dobio po pestemalju (zastirac), kojim se zastirao donji dio tijela pri ulazu u prostorije za kupanje , a i pri samom kupanju. Tallak. Njegov je glavni posao masiranje , ali je on takoder kupao i otirao posjetioce, aka su to zeljeli. Rukavice , sto ih je tallak navlacio pri masiranju, pravljene su od tiftika, tkanine satkane od fine kostrijeti, a uvozile su se iz Carigrada, kao i najveci dio hamamskog pribora. U jednom hamamu moglo je biti po dva-tri tall a ka Y Culhandiija se zvao lozac u hamamu. Mali hamami nisu imali naroCitog culhandziju, nego je taj posao vrsio sluga hamama uz ostale poslove. (Pranje hamama , sakupljanje hamamskog rublja poslije kupanja itd.) 24 Kafedi ija je vrsio u hamamu svoj zanat kao i drugdje. Uz to je takoder pri25 redivao i nargilu. Kako su u ovim zemljama nastale prve kafane krajem XVI stoIjeca, ddim da necu pogrijesiti ako kazem da se pocela kafa peci u hamamima u XVII stoljecu. Pestemaljdzija, tallak, culhandzija i sluge nisu nikakve place dobivali od hamamdzije, kame su se morali pokoravati, jer ih je u svako doba mogao otpustiti, nego su zivjeli o baksiSu, sto su im ga posjetioci davali . Zanimljivo je da se sav baksis ostavljao u zajednicku kasu i jednom sedmicno dijelio medu sve zapo~ 3 Jos u Sarajevu zivi porodica koja se zove Talak i Talakovic.

Fchim Spaho: Prve kafane u nasim krajevima. Novi Behar, god. V, (193 1). ~' Nargila, perzijsk1 nargile (Wasserpfcife). E. Mulabdic: Nargila, Nada I. (1895) g.

2'

27

UANJE

sleno osoblje na jednake dijelove. Ova se razdioba vrsila obicno uoCi pazarnog dana kada su se podmirivale kucne potrebe. Kafa bi se i nargila placate kafedziji jer se on nije ubrajao u poslugu hamama pa nije ni primao dio od baksisa. U hamamu nije mogao biti zaposlen, u prvom redu, covjek na koga se moglo i najmanje posumnjati da je dugih prstiju, a takoder ni onaj za koga se znalo da hoce popiti. Od hamamdzije do kafedzije svi su pazili na sumnjive posjetioce, dane bi kame sto ukrali. Uzalud sam dugo raspitivao starije !jude u Sarajevu da li su culi da je kame sto ukradeno u hamamu. Mujaga Hamamdzic26 zna da se pokusalo izvrsiti nekoliko krada, ali su bile pravovremeno osujecene. U zenskom hamamu vrsila je hamamdiinica posao hamamdzije. Obicno je to njegova zena. Sve ostale poslove vrsile Sll veCinom zene. NaroCite kafedzinice nije bilo, jer su posjetilice donosile kafu od kuce, koju im je, na njihovu molbu , pekla jedna od zaposlenih zena. U zenskom odjeljenju Gazi Husrevbegova hamama bila je jedna Zidovka, as njenom funkcijom upoznacemo se u narednom poglavlju.

5) lnventar hamama Sav namjestaj i sav pribor potreban za kupanje bili su vlasnistvo hamamdzije. 1) Namje5taj. U hamamu koji je radio, izgledao je kapaluk kao saba s namjestajem u bosanskoj kuCi. Oko zidova bile su seCije s minderima (slamnjaca) a po njima silteta i duseci s jastucima uza zidove, a po sredini je bio prostrt Cilim. U onim hamamima gdje je kapaluk bio posve mali bio je ovako ureden sadrvan, ali se u njemunije sterao Cilim (npr., u Travniku). U zenskim hamamima bilo je narocito silte za djevojke koje bi dolazile neposredno prije vjencanja i duseci za zene, koje su posjeCivale hamam prvi put iza· porodaja. I to je sav namjestaj. 2) Potrebni pribor pri kupanju bio je brojan i raznovrstan , a sastojao se od: bosci, pestemalja, mahrama , havlija, futa, nanula , tasova, lifova, krpa, hamam-kesa i ledena. Bosca je veliki rubac , u koji su posjetioci hamama zamotavali odijelo. Za ovu svrhu, kao i za druge svrhe, sluzila je i u kuCi. Osmo Hani armagan otprema, Hana Osmi u bosci haljine. ' " Mujaga Hamamdzic sin je hamamdzije Hadzi Saliba Brkica, a un.uk hamamdzije Mchmeda. roden je 1857. u Gazi Husrevbegovom hamamu u Sarajevu. Sve do kraja 1916. zivio je i radio u tome iii Gazi lsabegovom hamamu . Kasnije je sluzio kao posluzitelj u Gazi Husrcvbegovoj medresi i radio kao kakav mladic sve do smrti . Umro je 81ipnja 1936. Predvece 7. 1ipnja, posto je posvrsavao sve svoje poslove, posao je kuCi. Izisavsi iz posluziteljske sobe zastao je nasred dvorista medrese , sto mu inace nijc bio obicaj, pogledao po dvoristu , zgradama i dacima , i onda otisao kuCi . Te noci poslije vecere bio je na sijelu kod jednog svog rodaka; vrativsi se kuCi, legao i poslije kraceg vremena osjetio da ga nesto boli . Pozvao je ukucane i, dok su ovi dosli, on je ispustio dusu u 80-toj godini zivota. Bio je posljednji od osoblja koj c je bilo zaposleno u hamamu. Meni je dao lijepih podataka za ovu radnju. kad sam ga 29. travnja 1934. godine poveo u zgradu Gazi Husrevbegova hamama da mi objasni na lieu mesta neke stvari, iza obavljenog posla, pri izlasku, opazim kako brise suze . ,Sta je Mujaga?" - upitam ga, a on: ,Sjetio sam sc, efendija,svega dobra, sto sam ga u hamamu proveo". Sve do medrese nije vise sa mnom progovorio ni rijeci. I mjesto da ja njemu zahvalim, zahvalio je on meni , sto sam ga poveo da jos jednom obide onu zgradu. Pokoj mu dusi!

28

HAMDIJA KRESEVUAKOVIC

Bosce su kvadratnog oblika, krojile su se od pamucnog platna i sarale vunom iii pamucnom predom. U ovih su bosca sare mahom kvadrati i po tome se zovu kafasli-bosce. Posjetilae bi u ovakvu boscu slozio odijelo, svezao krajeve bosce a onda zavezljaj prevrnuo i na njega metnuo kapu. Po kapi je svako poznavao svoj zavezljaj. Pestemalj je takoder od pamucnog platna, razne boje, a u hamamu se upotrebljavao kao zastirac donjeg dijela tijela. Cim bi se posjetilae skinuo, odmah bi prihvatao pestemalj i opasivao ga iii prije kupanja iii poslije. Mahrama iii peskir (rucnik) tkana je od lana ili pamuka, a oba su kraja ukrasena prugastim uzorkom utkanih ervenih iii plavih niti (Cibuk). Ovakve se mahrame tkaju i danas.e Mahrama je u hamamu, u prvom redu, sluzila kao otirac glave i Iiea; njom bi posjetioci omotali glavu poslije kupanja upravo onako kako se omotava turban oko kape. Neki su to cinili i pri polasku na kupanje. Ovo se radilo vjerovatno samo stoga sto se drzalo dane valja biti gologlav. Futa. Futom se prvobitno nazivalo neko indijsko sareno platno, a kasnije se tako prozvase zastiraCi u hamamu, kojima bi se poslije kupanja zastirao donji dio tijela. Fute za muskaree su sarene dok su za zene uvijek u jednoj, i to zatvorenoj boji. Mahrama, futa i havlija zajedno cine u hamamu jedan takum. Nalule iii nanule su sluzile u hamamu kao obuca. OblaCile su se iz dva razloga: pod je bio vruc, a i neCist. Kako se vidi, sav ovaj opisani pribor sluzio je posjetioeu prije ili poslije kupanja, dok se pri samom kupanju upotrebljavao tas, lif i hamam-kesa. Tas je posuda od bakra, kalajisana, s promjerom od oko 20 em, a dubina mu je do 10 em. Njime se erpla voda iz kurni i polijevala po tijelu, jer hamam ne zna za tus ni za kadu. Hamamski su tasovi hili sasvim jednostavni, ali su privatniei imali cesto tasove ukrasene ornamentima. Lif (Palmenfasern) upotrebljavao se za trljanje, a pravi se od datuline iii bananine kore. Za lif i sapun27 u hamamu brinuo se tallak. 27 Sapun se proizvodio po kucama kao domaci sapun , a bili su jos do iza okupacije i posebne zanatlije (sapundzije) , koji su ga pe kli i prodavali. Za razliku od domaceg sapuna zvao se ovaj: kupovni sapun. Sapundzije su u Sarajevu bili iskljuCivo pravoslavci i sa svjccarima (mumdzije), koji su opet bili iskljucivo muslimani, cinili su jedan ceh iii esnaf. (Isp. H. Kresevliakovic: Esnafi i obrti u Bosni i Hercegovini 1463-18{,8, Zagreb, 1935, str. 171. Pored toga sapun se uvozio i izvozio iz Sarajeva. Uvozio ~e s otoka Krete, i po tome se zvao dirit (turski Girit-Kreta). Za nj zna i narodna pjesma:

Vezak vezla Jedrenka djevojka U Jedreni na visokoj kuli , Vezuci je iglu izgubila, Tr3Zeci je glava zaboljela, BoleCi je sanak prevario, Azrail joj na san izlazio: ,Ne vez' veza, ne sakupljaj cejza, Ja sam tebi ceiz sakupio: Pet arsina bijela cefina, Malo krpe i dirit sapuna".

BANJE

29

Tas .. Harr:am-kesa. Ove su kese pravljene od tiftita (kostrijet od angorske koze) th ernog stofa (vune), dugacke su do 30, a siroke oko 20 em. Ovakvu bi kesu navukao tallak na ruku pri masiranju. . Buhurdar je kadionica u kojoj se pali miomirisno drvo ud, sto se donosilo tz Arabije. Kazandzije su pravile buhurdare. U Sarajevu je bio cuven kao majstor za buhurdare Salih Bektic. 28 U zen skim hamamima bio je po jedan buhurdar.

. . Sa~ t~j P~~bor '. osi~ sa puna, tasova i buhurdara, uvozio se iz Carigrada. BIIo ]e ljudt k?JI su tmah svoj pribor i donosili ga u hamam . Osmanlije imadahu naroett~. ogrtaee. s kapueom, koje su oblacili u hamamu. Bogatije zene oblacile su posl~Je kupanJa. ?amamsku kapu, zvanu ,kubajliju" i hamam-kosulje, nacinjene od tstog matenJala kao i havlije, a na prsima vrlo raskosno izvezene. Ova~vih ham~m-ko~ulja ~rna nek~liko u etnografskom odjeljenju Zemaljskog muzeJa u S~r~Jevu. Zen_skt h~mamt u Sarajevu nisu imali toga pribora pa cak ni tasova,. vee Je svaka zena m~ala sve sto je bilo potrebno za kupanje i sobom je no.~tla u ha~am. O~ak? Je ba~ ~ilo u posljednje doba u Sarajevu, a valjda i P~IJe. ~n~gt b_aza~dzam dobavlJah su uz ostalu robu i stvari potrebne pri kupaOJU. P:~Je 1 nest~. tza okupaeije narocito je ovakvu robu dobavljao Mehaga Bajramagtc, a kasmJe braca Cesrije. Narodna pjesma poznaje i neku na roCitu vrstu sapuna, i to: raki, rakit i varakil sapun: U Mostaru, a na sadrvanu , Mosta rlije abdest uz imali , I pred njima Mujo Mostarlija; Uzgrnuo uz rukave, Bjelja mu je ruka od rukava , A rnisica oct rakit sapuna , itd. Spremajuci se djevojka u srccu:

(Iz zbirke Alije Bejtica).

Lice mije varakli sapunom , itd.

Y

(Iz zbirke Alije Bejtica).

Bosni se s~pun :rmogo trosio, a u kucanstvu su ga domaCice cij en ile kao hlj eb. Kako kuca ne moze b1t1 bez hljeba , Isto tako ne m oze ni bez sapuna. Po potrosnji sapuna moze se mjeriti kulturm s~epen_1edno~a naroda, tvrdiO JC slavn1 ke m1car J. V. Liebig ( 1803-1873). . . Pnhkom p1sanp ovog_ rada autor 1e -~jerovatno m!slio na cetvrtu i petu deceniju ovog vijeka, Jer danas m u JCdnom mJestu ne poslOJI 1zrada takv1h peskira. 8 ' H. Kresevljakovic: Esnafi i obrti u Bosni i Hercegovini, str. 119.

30

HAMDIJA KRESEVLJAKOYIC

Leden. U ledenu se pravila sa punica kojom je tallak sapunio pacijenta pri ku panju i masiranju. Ledeni su bakreni , kalajisani. U hamamu je bio jos kotao , haranija i tekne za pranje. Haramja je plici i manji kotao u kom su se iskuhavali peste malji iza svake upotrebe . U zensk im hamamima bilo je i po nekoliko besika u kojima su se ljuljala djeca, koju bi majke sobom donosile u hamam. Ovo je, uglavnom , inventar jednog hamama. U sidzilu br. 2 u Gazi Husrevbegovoj biblioteci zabiljezen je 1565. inventar Firusbegova hamama , sto se nasao iza odbjeglog hamamdzije Balije, sina Timurova. Povjerenstvo , sto ga je sud odredio da pregleda hamam, naslo je tom prilikom 30 polovnih i 4 nove fute, 3 polovne mahrame, 2 polovna tasa , jednu polovnu serdzadu i 2 polovna cilima. Ali to je morao biti samo jedan dio inventara dok je ostali , bez svake sumnje , morao hamamdzija nekuda ukloniti prije svoga bjekstva.

6) Kupanje i parenje I lj eti i zimi otvarali su se hamami prije zore, a zatvarali nesto prije zalaska sunca. U mj esecu ramazana bili su otvoreni do neko doba noCi a uoCi bajrama po cijelu noc. Kandilji, u kojima je gorio zejtin , rasvjetljavali su nocu hamam. 0 stropu u sadrvanu visilo je na podulj em lancu nekoliko kandilja. To se zvala grontadanas luster. Cim bi posjetilac stupio u sadrvan (apoditerium), saznao bi od hamamdzije iii kojeg od posluge , ima li mjesta za kupanje, iii mu treba sacekati. Prije nego se poceo skidati u kafazu iii kapaluku , donio bi mu pestemaljdzija potrebni pribor za kupanje ako ga posjetilac nije sobom don io . Oni posjetioci koj i nisu sobom donosili pribor dobivali su od pestemaljdzije: pestemalj, sapun , !if, nalul e i boscu . Posjetilac bi slozio odijelo u boscu, pripasao pestemalj, uzeo sapun i !if i posao se kupati . Pestemaljdzija bi poucio novajliju kako se sluzi priborom . Uz jednu kurnu mogu se u isto vrijeme kupati dvije osobe. Kako su u halvatu mogle da budu naj vise d vije kurn e , to su se jednovremeno mogle da kupaju cetiri osobe. Ako je neko htio da bude sam u halvatu , ida ga za vrijeme kupanj a niko ne smeta , bilo je dovoljno da preko vra ta prebaci peskir. To je bio znak da je ul az zabra njen. Posjetilac , usavsi u halvat , a ko je udesio da se sam kupa, otpasao bi pestema lj i prebacio ga preko gvozdene sipke koja je bila poput velikog cavla zabijena u zid iznad kurne , sjeo bi na estradu pored kurne i poceo se kupati. Ako je bilo vise osoba u jednom halvatu, onda se pestemalj nije otpasivao. Svako je sebi udesavao toplotu vode . Kad se kurna napunila vodom , posao bi da se kupa. Sj edeCi na estradi, grabio je vodu iz kurne tasom i polij evao po tijelu, a onda bi se nasafunio i lifom dobra istrlj ao. Poslije toga stao bi pred kurnu, oplaknuo sea o nda izisao u me jdan. Tu je nasao rublje (pe5kir, havliju i futu) obrisao se, a tada prekrio donji dio tijela futom , zagrnuo se havlijo m, a o ko glave omotao peskir i uputio se na odmor, ne samo dobra ociscen nego i sa osjecanjem svjezine i raspo loze nj a. U ma lim hamam i-

BANJE

31

rna bez mejdana sve se ovo obavljalo u halvatu. Posjeti lac je mogao pozva ti tallaka da ga okupa i obrise. Pri masiranju postupalo se slicno kao i danas, samo sto je masaza u hamamima bila posve radikalna . Tallak bi pacijenta natrao mokrom krpom, zatim mu dobra izgnjecio muskule , a nataknuo na ruku hamam-kesu i dobra ga istrljao . Poslije svega toga tallak bi u ledenu napravio sapunicu , njo me pacijenta nasapunio od glave do pete, a tada ga oprao, obrisao i uputio na odmor. Poslije ovakve masaze ne bi ostala na tijelu niti jedna bora zatvorena i neproCiscena. Ako se pacijent za odmora znojio, tallak ga je svaki put pros usio i promijenio mu rublje. I dok se nije potpuno rashladio , posjetilac nije napustao hamam. To isto vrijedi i za one koji su se sami kupali. Za vrijeme odmora posjetilac je provodio cejf pijuCi kafu i puseCi Cibuk iii nargilu. Stanovnici mjesta u kome se nalazio hamam posjecivali su ga vise zato da se okupaju kako treba nego sto im to nalaze vjera , je r su mogli i u kuCi da udovolje ovoj zapovijedi , a i udovoljavali su u najvise slucajeva. Ovo vrijedi za muslimane. I krscani su takoder posjeCivali hamame , mada im vjera ne nalaze da se moraju kupati. U hamamu je ipak Jevrejin mogao najlakse udovoljiti propisima svoje vjere u pogle du kupanja. Prij e polaska u hamam zene bi se narocito spremile. Uz sapun, Cisto rublje i druge potrebne stvari, ponijele bi kafu , secer, pogacu iii pe ksimet, a bogatije ulutmu (patispanju) i nesto od slatka. Rijetko je isla sama zena u hamam , vee bi se uvij ek dogovorile po d vije-tri , pa i vise njih da idu zajedno. Kako su zajed no dosle, taka su se zajedno i gostile za vrijeme odmora. Cibuka i nargile u zenskarn hamamu nema , ali ih pjesmom nadoknaduj e cisto djevojacko grlo . Jevreji se moraju kupati u istim slucajevima kao i muslimani. Pored toga, Jevrej in se mora o kupa ti prije nego pristupi nekim vjerski m obredima, bez o bzira da li bi se in ace morao kupati iii ne . Tako, npr. , ne maze svecenik vrsiti u hramu sluzb u bozij u dok se ne okupa. Svi o ni koji kupaju i sahra njuju mrtvaca mo raju se okupati, i tek onda smiju pristupiti ovome poslu. Isto tako moraju se okupati i oni !judi koji vrse akafu. Ovaj se obred sastoji u tome sto prije pokopa oko mrtvaca obilaze naj manje desetorica !judi i govore odredene molitve , a pri tom se clrze rukama za skute gornje haljine .29 Cetrdeset dana iza porodaja mo ra se zena okupati. Musliman je cist i sposoban za vrsenje vjerskih duznosti ako se okupao tako da mu na tijelu nije ostalo nigclje ni toliko suho ko liko se moze pritisnuti iglenim vrhom , a jevrejska vjera trazi cia vjernik iza kupanj a mora triput za ro niti u vodu koja otice. To ronjenje u vodu zove se tevi!la. U tu su svrhu g rade ni bazeni (hauz) po hamamima , koje inace ne poznaju banje ave vrste. Tacno je odredeno kolike mogu biti najmanj e dimenzije jedn og ovakvog bazena. Jedan ovakav bazen morao je zauzimati prostor u koji moze stati najmanje 800 litara vode , tj. tri kubicna lak ta. 30 :• Po kazivanju mojih prijatelja MoniJa Altarca , trgovca i dra P inte , a dvo kata iz Saraje\"i u Vakufs kom r