H. Hendrix I H. Hunt, KAKO PRIMITI LJUBAV

 

Harville Hendrix/Helen LaKelly Hunt:

Kako primati ljubav, Prihvatite ljubav i preobrazite vezu,   Mozaik knjiga, 2010. (skraćeno) 

Dijete upija prve lekcije kao nacrt budućih međuljudskih veza. Iako se ti bazni nacrti mogu  promijeniti, nije lako izbrisati prve linije i unijeti poboljšanja. Na sreću, svatko posjeduje sposobnost prilagodbe kad je potrebno postati boljim sudružnikom i partnerom. Naravno, pod uvjetom da smo se voljni potruditi. Svaki aspekt djetetova odnosa s bliskim osobama, a

 poslije i intimnih veza u koje će se upuštati kao odrasla osoba, ovisit će o tome hoće li naučiti prihvatiti sebe ili neće. Partneru će jednoga dana pristupiti prihvaćajući ga ili odbijajući, ovisno o tome kakav stav gaji prema samome sebi. Može li u vezi razviti ljubav i poštovanje prema sebi, preobrazit će se u kvalitetnijeg partnera jer pozitivne  promjene u vezi vezi utječu na pozitivne promjene u pojedincu. (str. 18-19) U ovoj knjizi nastavljamo psihološk psihološkii niz upita proširujući istraživanje radi utvrđivanja razloga zašto ljudi teško prihvaćaju komplimente i pozitivan feedback od svojih partnera i od drugih ljudi. Diskusiji o važnosti primanja u intimnim vezama dodajemo još jedno filozofsko pitanje: Otkud znamo to što znamo? To je ključno epistemološko pitanje, epistemologija je grana filozofije koja istražuje podrijetlo, prirodu, metode i ograničenja ljudskog znanja. U knjizi  posvećujemo pozornost tome  kako apsorbiramo, integriramo i koristimo sve ono što već „znamo.“  Iako su pitanja u vezi s fundamentalnim zakonima ljudskog ponašanja zapravo dio  psihologije, a pitanja pitanja u vezi sa znanjem znanjem sastavn sastavnii dio epistemologije, pretvorit ćemo diskusije diskusije u učinkovita i lako primjenjiva oruđa koja će nam pomoći u uspostavi bolje veze s partnerima i  promjeni vlastitog ponašanja. Zahvalni smo na činjenici da smo ovu knjigu tek sada napisali  jer najnovija otkrića na području neurobiologije objašnjavaju biološke mehanizme u pozadini  psiholoških spoznaja i opažanja. Posebno smo ostali opčinjeni shvativši da su prisne veze ključna varijabla neuropsihološkog razvoja. Stoga ćemo u diskusijama navesti informacije s  područja neuroznanos neuroznanosti ti kad god zaključimo da mogu objasniti ili  produbiti razumijevanje intimnih veza. (str. 19-20)

 Naš se stav podudara s drevnim tradicijama i narodnom mudrošću utoliko što vjerujemo da je sve uistinu međusobno povezano. Možda nismo svjesni toga niti gajimo osjećaj povezanosti, ali ne možemo ne biti povezani, to je naša bit. Mi smo uistinu jedno sa svemirom. Razotkrit ćemo vam još mnoštvo krugova, petlji i međusobno povezanih sustava istražu istražujući jući načine kako stvoriti predivnu svjesnu vezu u kojoj su partneri sposobni primati i davati. (str.20)

 Nova imago terapija

Bez obzira na to jeste li već dobro upućeni u imago terapiju odnosa ili se tek upoznajete s njom, valja proučiti nekoliko osnovnih načela. Naš izbor ljubavnih partnera nije slučajan. Nesvjesno nas privlače ljudi koji imaju obilježja jednog ili obaju roditelja. Kad ljudi dođu do te spoznaje o tajanstvenom karakteru romantične privlačnosti, obično ostaju zatečeni: „Hoćete reći da sam osjećala privlačnost prema suprugu jer sliči mome ocu?“ Mogli biste ostati u šoku posebice ako s tatom niste u  bajnim odnosima. Zastanete li i razmislite, uvidjet ćete sličnosti između partnera i jednog ili obaju roditelja i to vjerojatno onoga koji je bio  problematičniji. Možda ćete također shvatiti da vam odnos s partnerom pruža novu pril priliku iku da

 ponovno razmotrite probleme koji su vas vas mučili u djetinjstvu, aali li da ih ovaj puta i riješite riješite!!  1

 

Riječ je o fundamentalnoj spoznaji u Imago terapiji odnosa, koja je dovela do boljeg razumijevanja složenih aspekata privlačnosti i vezanosti. U svakoj vezi prvotna privlačnost pretvara se u borbu za moć čim supružnici jedno u drugome prepoznaju oblike ponašanja i stavove vlastitih roditelja koji su ih nekoć izluđivali.   Ako želite da se veza razvije iz romantične privlačnosti i borbi za moć u pravu ljubav, zadatak vam je zavoljeti mučne dijelove osobnosti svojega partnera ili partnerice, posebice one koji odražavaju dijelove vas samih koje ste odbacili ili prikrile ili kojih više niste svjesni.  Kad cjelovito zavolite partnera, rane koje nosite u sebi, a koje su nastale u vezi s roditeljima, počet će zacjeljivati. ΩΩΩΩΩΩ 

Iako nije lako naučiti voljeti ono što vam najviše smeta, čak je i očajnim parovima to pošlo za rukom. Nakon dvanaest godina rada i razmjene iskustava s više od dvije tisuće imago terapeuta, danas znamo da dvoje ljudi koji su voljni sagledati svoju prošlost i usvojiti nove načine zadržavanja i pokazivanja osjećaja, mogu poboljšati vezu. Oni koji se potrude ubrzo otkrivaju tajnu uspjeha: osobni i duhovni razvoj najbrže ćete ostvariti volite li partnera. (str. 21-22)

Parovi koji su prihvatili takve spoznaje i primijenili ponuđeno oruđe doživjeli su začuđujuću  preobrazbu. Ipak, istodobno smo postajali svjesni da model imago terapije odnosa još uvijek nije finaliziran. Iako ljudi uspijevaju zavoljeti partnera sa svim njegovim manama, druga strana jednostavno to nije u stanju prihvatiti. Čim jedno ili oboje podižu barijere prema  pozitivnom pristupu druge strane, veza biva izbačena iz ravnoteže i ako se ne uspostavi ili  povrati pozitivan protok davanja i primanja, napredak u poboljšanju veze odjednom će se  blokirati. Do toga ne dolazi zato što partneri odbijaju činiti ono što koristi njihovoj vezi, nego upravo zato što preporučeni koraci ne vode k pozitivnoj preobrazbi. (str. 22) 

Kad smo napisali knjigu: Kako dobiti ljub av koju želite, nismo  posljednjeg koraka. Nismo shvaćali koliko je važno naučiti primati

bili svjesni važnosti ljubav. Smatrali smo da je dovoljno podučiti ljude kako jedno drugom dati potrebno (što je zahtjevno samo po sebi) i otpustiti ih uz blagoslov dovijeka. Ni na trenutak nije nam sinulo da sposobnost primanja

ljubavi nije svima prirodna i urođena.  Neke sretne duše cvjetaju i zacjeljuju rane iz  prošlosti kad im se ponudi ono što im je potrebno, ali većina nas  teško prihvaća nježnosti, hvalu, podršku, kompliment ili dar od drugih. Iz nekog razloga nismo uvijek sposobni  probaviti i primijeniti tu hranu za dušu. Možemo kušati zalogaje ljubavi, ali ih ne možemo  progutati kako bismo se nahranili. Poput mnogih koji su alergični na namirnice, na kraju žudimo za svime što ne možemo probaviti. (str. 22-23) Iako se u intimnim vezama lako može prepoznati kad netko oklijeva pri primanju ljubavi u  pitanju u pitanju nije samo problem veze, nego i problem pojedinca koji se javlja u svim segmentima njegova života. Prisjetite se toga kad idući put umanjite vrijednos t komplimenta,

kad vas uhvati osjećaj nelagode jer vam netko nešto daruje ili kad vas je sram što vas drugi hvale. Potreba da se odmaknete u stranu od pozitivnog inputa upućuje na to da imate problem s primanjem.

i u profesionalnom i u privatnom životu došli do spoznaje da je primanje ljubavi često problem u vezama. Iako su naučili kako zatražiti ono što smatraju potrebnim i kako dati ono što smatraju nužnim za zadovoljavanje međusobnih potreba, kvaliteta njihove

Postupno smo

interakcije ostajala je ista kao da uopće nisu usvojili nove vještine. Nikakva dodatna objašnjenja ili savjeti nisu ih mogli pomaknuti s mrtve točke. Drugi su nas imago terapeuti 2

 

izvještavali da neki njihovi parovi mjesecima ostvaruju predivan napredak, a o nda se neočekivanoo zaustavljaju tvrdoglavo odbijajući pokušaje partnera i terapeuta da ih navedu na neočekivan  pozitivnije interakcije u vezi. Postupno smo počeli povezivati dobivene dijelove u cjelinu i shvatili što se zbiva. (str. 23-24) Drugi ključni i bolni izvor spoznaje za ovu knjigu bilo je ono što se istodobno odvijalo u našem braku. Tijekom godina kako smo postali međunarodno poznati kao stručnjaci za veze  privatno smo sve češće nailazili na poteškoće. Iako smo znali da su naše knjige i radionice slamka spasa tisućama drugih u intimnim i ntimnim vezama naša se počela gasiti. Teško stečeno znanje o tome kako izgraditi svjestan partnerski odnos više nije bilo dovoljno da nas zaštiti od stresa i problema koji su nas počeli razdvajati, što je bilo ponižavajuće i ujedno nam paralo srce. Kad smo se na kraju zatekli na pragu razvoda s velikom smo tugom zaključili da ne možemo bez grižnje savjesti drugima govoriti što im je činiti ili imago terapeutima  prezentirati nove materijale dok ne razriješimo razriješimo vlastite probleme. probleme. (str. 24)  Na sljedećoj konferenciji imago terapeuta priznali smo da nam je brak u krizi. Svi su nam  pružili veliku potporu i izrazili nadu da ćemo uspjeti spasiti brak. U potpunosti smo se  posvetili utvrđivanju uzroka zbog kojih je sve krenulo po zlu i osmišljavanju načina kako zakrpati stvari. Najvažnije početne odluke odnosile su se na dokončanje negativnosti i jačanje  pozitivnosti premda smo si mnogo puta rekli da ne znamo kako to postići. Puno smo spoznali svedočeći obračunavanju s pojedinačnim problemima iz dj etinjstva i osobnim potrebama. Ipak, jedanglavnom trenutak temom iz tog razdoblja najviše nam je pomogao u razumijevanju onoga što se ispostavilo ove knjige. (str. 25) Jednog mučnog jutra u našoj spavaćoj sobi upitala sam Hervillea: Vjeruješ li da te vol im? On se nekoliko sekundi zamislio i potom mi odgovorio: Ne, Helen, mislim da ne. Ostala sam u

šoku i jedino sam mogla izustiti sljedeće: Ali uzmeš li u obzir sve što činim za tebe i naš život kako ti nije jasno da te volim? Ali ja, Herville, tada se nisam osjećao voljeno. Ipak, racionalni dio mene istodobno je znao da

moji osjećaji nemaju smisla. Helen je zavoljela moju i našu djecu, pružala mi potporu,  podržavala moj rad, a ja sam njezinu velikodušnost odlučio pretvoriti u nešto sebično. Pokušavao sam se uvjeriti da u svemu što mi daje postoji skrivena kvaka i da sve čini želeći nešto zauzvrat. Bilo mi je teško priznati koliko podcjenjujem njezine darove i tek sam nakon nekog vremena i razmišljanja shvatio da nisam u stanju prepoznati istinsku ljubav. To nam je jutro bilo najgore u životu, ipak poglavlje u ovoj knjizi koje govori o oporavku veze pokazat će kako smo se poslužili tom situacijom i preokrenuli stvari na bolje. (str. 25-26)

Kako naučiti cjelovitije spoznavati  Čim smo počeli raditi na braku shvatili smo da bi bilo korisno razmišljati o premisama i uvjerenjima koje smo unijeli u vezu. Osjećali smo da je dinamika stresa koju smo zajedno stvorili djelomično proizašla iz nečega o čemu prethodno nismo razmišljali, a što je imalo veze s našim doživljajem imago terapije odnosa i jedno drugoga. Znali smo puno o imago terapiji, zajedno smo pisali o njoj, govorili drugima, ali nismo je integrirali u svoju vezu. Uvijek se zadržavala na intelektualnoj razini ne spuštajući se do naših srdaca. Smatrali smo da

 ju je dovoljno intelektualno poznavati kako bismo je primijenili u stvarnom životu. Na žalost,  bili smo u krivu. (str. 26)

3

 

Proučavajući feminističku psihologiju, Helen je naletjela na jednu ideju koja se ispostavila  pravim otkrićem. Posrijedi su bili različiti načini spoznavanja objedinjeni u teoriji o odvojenim i povezanim spoznajama. Spomenuta teorija upozorava na postojanje dvaju glavnih načina učenja i spoznavanja. 

Odvojene spoznaje sežu duboko u prošlost zapadnjačke filozofije započevši već sa Sokratovom metodom. Riječ je o linearnoj, ciljanoj spoznaji  najčešće povezanoj sa znanstvenim ili empirijskim metodama. U skladu s time, spoznavatelj se smatra

nepristranim ili suzdržanim u odnosu prema predmetu proučavanja. Zauzima kritički stav prema temi rasprave kako bi je jasnije shvatio, a taj je stav moguće opisati sljedećim riječima: U redu, dokaži mi to. Uvjeri me. (str. ( str. 26)  Kad odvojena spoznaja predstavlja glavnu metodu razrješavanja određene situacije dominantan je antagonistički i natjecateljski  stav prema razumijevanju. Pretpostavka je

naime da je svaka skupina slučajno odabranih ljudi sposobna razumjeti i opisati stvarnost na isti, objektivan način. Drugim riječima, ono što je stvarno i istinito postoji neovisno o tome tko to promatra.

događaju se kad je onaj koji barata njima svjestan primjene intuicije, emocija i empatije u procesu spoznavanja. Takva osoba nije nepristrana i suzdržana. Da biste Povezane spoznaje

sudjelovali u takvom procesu spoznavanja morate aktivno potvrditi osobu koju pok ušavate shvatiti, a spomenuta afirmacija više je od pokušaja suosjećajnog razumijevanja ili izostanka negativne evaluacije. Riječ je o pozitivnom, ali zahtjevnom činu kojemu je cilj drugu osobu i njezin stav doživjeti što cjelovitije. Stav povezanog spoznavatelja može se sažeti ovim riječima: U redu, na trenutak ću na stranu staviti svoje kritičko mišljenje  i pokušati prodrijeti u tvoj svijet kako bih prepoznao istinu u tvojim riječima. (str. 26-27)

 Nepotpuno razumijevanje povezanih spoznaja moglo bi dovesti

do zaključka da povezani spoznavatelji ne mogu uvidjeti istinu jer im je pogled zamućen osobnim osjećajima, sjećanjima ili doživljajima, međutim nije tako. Ispravno vođeno povezano spoznavanje oslanja se na intuiciju spoznavatelja, njegove emocije i empatiju kao sastavne dijelove

procesa koji vodi prema zdravorazumskom, neovisnom mišljenju. Ne promatrajući svijet iz suzdržane i objektivne perspektive i zauzimajući ovakav stav, dobiva se nepristran pogled na istinu. Povezane spoznaje istinu doživljavaju kao razvojni proces koji zajedno stvaraju svi njegovi sudionici. Kultura nas poučava da budemo odvojeni spoznavatelji. Jezik objektivne racionalne evaluacije i logičkog razmišljanja bio je presudan za razvoj modernog društva, o njemu ovise i znanost i tehnologija. (str. 27) S druge strane, posjedujemo zajednički jezik i ne možemo se složiti koliko su spoznaje do kojih smo došli putem osjetila, emocija i percepcije pridonijele našoj zrelosti i mudrosti. Iako  povezano s poznavanje oduvijek postoji i ostvaruje određeni doprinos, oduvijek je manje cijenjeno u odnosu na racionalno, logičko razmišljanje. Na sreću, u posljednje se vrijeme odmičemo od pejorativnog doživljaja povezanih spoznaja kao lakog razmišljanja shvaćajući da je jednako vrijedan način spoznavanja. Očigledno je da su nam potrebna oba pristupa. Ljudi koji se mogu poslužiti i jednom i drugom metodom, otvoreni su za nove stavove i sposobni postići nove razine razumijevanja. (str. 28)  Sposobni su procijeniti ono što su shvatili, povezati to s drugimodređene stvarima koje poznaju, baciti se u rješavanje problema i posljedično tomu primijeniti korake i rješenja. 4

 

Izbalansirana sposobnost za odvojeno i povezano spoznavanje u izravnoj je vezi sa sposobnošću primanja ljubavi. ΩΩΩΩΩΩ  Da biste mogli primati ljubav morate

kognitivno znati da vas se voli (kao odvojeni spoznavatelj) i morate se osjećati voljeno u glavi, srcu i tijelu kao povezani spoznavatelj. spoznavatelj. Nije dovoljno to znati u glavi. Ipak, većina ljudi nije uravnotežena kombinacija odvojenog i povezanog spoznavatelja i previše se oslanja na jedan pristup na štetu drugoga.  Njihove su sposobnosti primanja vanjskih imputa koji bi ih mogao učiniti cjelovitima ograničene pa ostaju djelomične, a ne cjelovite osobe. (str. 28)

Odvojeni spoznavatelji bez gotovo ikakvih vještina za ostvarenje povezanih spoznaja nastupaju objektivno, suzdržano i u nemogućnosti su doživjeti tuđa iskustva, imaju kruta ograničenja.  Povezani spoznavatelji bez gotovo ikakvih vještina za ostvarenje odvojenih spoznaja raspolažu nedefiniranim ograničenjima i identificiraju se s iskustvom drugih. Nisu sposobni razlikovati vlastito iskustvo od tuđeg i teško se mogu distancirati i objektivno   razmišljati o situaciji u kojoj se nalazi netko drugi. (str. 28-29) Kako se i jedna i druga vrsta spoznavatelja međusobno privlače, njihov je odnos nalik na spajanje dvaju kabela kojima nedostaje polovica potrebnih žica. Dolazi do velikog iskrenja, ali ne i protoka električne energije. Tako je bilo u našem slučaju. Helen se identificirala kao  povezana spozavateljica, posebice u pogledu našega braka. Toliko se zakopala u vlastite osjećaje da nije mogla jasno sagledati naše probleme niti se dovoljno distanc irati kako bi se  pokušala obračunati obračunati s njima. S druge druge strane, ja sam sam bio odvojeni spo spoznavatelj: znavatelj: distancirao distancirao sam se analiziranjem ne doživljavajući u potpunosti našu vezu. Zid između nje, kao pretjerano emocionalnoga i neanalitičkoga partnera i mene kao emocionalno suzdržanijega i analitički orijentiranoga partnera čini se nepremostivim. Na sreću, naša međusobna predanost bila je  jača od prepreke koju smo si podigli. Upravo su nam obje spomenute spomenute spoznaje pomogle da se otvorimo posluživši kao jezik za razumijevanje onoga što smo oboje potiskivali. Spoznavši njihovu važnost, uspjeli smo identificirati i integrirati unutarnji glas emocija s vanjskim glasom logike i razuma. Danas smo uvjereni da smo prihvatili ovaj oplemenjujući koncept jer imago terapija odnosa na razne načine jednostavno prisiljava partnera da doživi i ojača vlastite združene sposobnosti odvojenog i povezanog spoznavanja. Čim smo to shvatili,  primijenili smo imago dijalog kako kako bismo istražili i integrirali odvojene odvojene i povezane spoznaje u našu vezu. Poradili smo na balansiranju nastalih tenzija i učvrstili njihove komplementarne karaktere. (str. 29-30)

 Nakon dvadeset godina braka počeli smo spoznavati spoznavati jedno drugo, što je promijenilo način na koji smo bili povezani. To spoznavanje pretvorilo se u p roces osjećanja i razmišljanja koji nam je omogućio da se susretnemo usred emocionalno -kognitivnog kontinuuma. Pomogli smo jedno drugom da se vratimo u vezu. Ja; Helen više sam se usredotočila na rješavanje  problema, a Herville je postao osjetljiviji na emocionalni sadržaj. Postali smo sposobni integrirati izgubljene sposobnosti što je dovelo do veće usklađenosti naših unutarnjih i vanjskih života te nas povelo prema cjelovitosti. Usredotočili smo se na pomirenje stavova, riječi i djela, a to je omogućilo proširenje svijesti. Ubrzo smo uvidjeli da se naše osobne bitke s odvojenim i povezanim spoznajama odražavaju u svijetu koji nas okružuje.   Počeli smo istraživati kako imago terapeuti njihoviterapeuti klijenti mogu poslužiti našim osobnim  prosvjetljenjem u radu odmah su prepoznali moć na se poboljšanju veza. iImago 5

 

našega iskustva shvativši na koji način mogu nadzirati vlastite podražaje za  odvojenim i povezanim spoznajama  i na koji način mogu pomoći klijentima da ojačaju svoju sposobnost  primljivosti. Konačno su mogli poučiti klijente kao prepoznati stanje neravnoteže. No naše istraživanje ove i mnogih drugih primjena odvojenog i povezanog spoznavan spoznavanja ja tek je početak. (str. 30)

Tijekom te godine krpanja veze i zacjeljivanja rana naš se napredak sastojao u  poduzimanju tri koraka naprijed jednog natrag. Osvježili smo ustajao duhovni život, postali svjesniji svojih interakcija i provodili vrijeme slušajući jedno drugo i obraćajući se jedno drugom na dubljoj razini. Umjesto da znanje o imago terapiji odnosa zadržimo na kognitivnoj razini odvojenih spoznaja, uložili smo osjetan napor i učinili ga sastavnim dijelom svakodnevnih života. Sad nam je veza konačno ispunjena ljubavlju i onakva kakvom smo je opisivali u knjigama o imago terapiji odnosa. Danas slobodno mo žemo reći, da smo ostvarili partnerski odnos kakav  bismo htjeli da postoji svugdje u svijetu. (str. 30-31)

Nikad ništa nije kako treba (poglavlje 1)   Nikad nisi zadovoljan ni sa čim što učinim, najradije bih odustala od svega. Ljubavne su veze drukčije iznutra od dojma koji ostavljaju izvana. Obično se kaže kako bi ljudi u vezi uvijek bili sretni kad bi se više davali jedno drugom, ali mi smo otkrili nešto posve drugo. Mnogi bi trebali biti puno sposobniji primati ono što im partneri daruju. Nije li čudno

koliko se često komplimenti, riječioklop hvaledruge i ohrabrenja partnera uspijevaju probiti kroz zaštitni nesretne dobronamjernog strane? Komplimenti se ne ne uzimaju za ozbiljno, dokaz povjerenja odbija, a riječi ohrabrenja ne dopiru do nas. Zašto se to događa? I zašto ta općepoznata, a neistražena mana ljudske naravi utječe na zdravlje braka kao institucije i kvalitetu života društvene zajednice kao takve? (str. 35)  Započnimo s prvim parom koji nas je nadahnuo na odiseju u skrovite tajne procesa primanja ljubavi. Nakon što smo nekoliko mjeseci radili s Gregom i Mary. Greg je napokon shvatio da Mary čezne za više dokaza njegove ljubavi. Naučio je slušati dok mu je objašnjavala kako to činiti: obraćajući joj se nježnim glasom,   gledajući je u oči, utiskujući joj lagane poljupce na usne, grleći je dvaput dnevno. Radio je na tome sve dok se nije izvještio, a onda ju je svakodnevno svakodnev no počeo obasipati darovima ljubavi. (str. 35)   Kako je ona reagirala na to? Odbila ga je, kao odvojena spoznavateljica, prihvatila je

informaciju da je voli, ali to nije osjetila. Sve je savršeno, ali činiš to samo zato što te Harville navodi. Ili je znala reći: Nikad to ranije nisi činio pa ti stoga ne vjerujem da to sada doista činiš iz srca. Njezini prigovori donekle i imaju smisla. Terapeut je uistinu pomogao pa možda dosita nije bio posrijedi posve iskren osjećaj. Osim toga, posrijedi je j e promjena ponašanja koja isto tako može izazvati iskru nepovjerenja. No, kako se njezin otpor nastavljao tjednima osta li smo zbunjeni. Ne čini li Greg točno ono što je rekla da želi? Da, ali ja to jednostavno ne osjećam, priznala je. (str. 36)   Zamolili smo je da na trenutak ponikne u sebe i preispita svoje doživljaje i osjećaje: Polako si  pokušaj predočiti što se zbiva kad ti Greg pokazuje svoju ljubav onako kako to želiš. Zažmirila je i nakon nekog vremena odgovorila: Hvata me nemir. Iako u njenom odgovoru nema ničega šokantnoga, otvorio nam je put prema posve novom načinu razumijevanja činjenice zašto se neke veze tvrdo glavo opiru oporavku. Isprva nismo ni bili svjesni da je spomenuti problem tek vrh ledene sante koja duboko seže  u osobni identitet i veze. Nakon 6

 

rada s nekoliko drugih parova čija je veza bila u krizi, počeli smo se pitati je li možda  partnerovo uporno od bijanje hvale češće češće i značajn značajnije ije nego što to mislimo. (str. (str. 36)  Slomljeni „primatelj“  Sve smo češće zamjećivali da u različitim r azličitim vezama ista nerazumljiva prepreka primanju ljubavi rezultira frustracijom, a u nekim slučajevima čak i razvodom. Što se to zbiva kad voljeni  partner (ponekad nakon n akon dugotrajne obuke) postaj postajee sposoban izraziti iz raziti ljubav i divljenje, a ono

ne biva prihvaćeno? Kad je jedna strana konačno sposobna govoriti i činiti prave stvari, zašto veza često ne doživi poboljšanje, a drugi partner ne ojača? Odgovori na ova pitanja odvest će nas duboko u srce moću koju veza posjeduje neprestano oblikujući naše  prepoznatljive osobine. U sva tri braka koja ćemo sada razmotriti, jedna je strana naučila davati ljubav i ohrabrivati drugu, ali je unatoč tome nailazila na otpor. Druga se strana skrivala iza nevidljivog zida kroz koji se ljubav nije mogla probiti. (str. 36-37)

Stan i Suzana žive u četvrti u kojoj su odrasli okruženi prijateljima i rodbinom. Stan svojom tihom naravi i vretenastom građom ostavlja dojam sposobnog muškarca koji zna što želi.  Njegova sposobnost sposobnost pamćenja ppodataka odataka i smirenog analiziranja pproblema roblema savršeno ssee poklapa s Suzaninom sposobnošću za suosjećanje sa svakim u problematičnoj situaciji. Kad surađuju  jedno drugo nadopunjuju. No, kad dođe do neslaganja, njegova potreba da se drži činjenica i njezina potreba da se drži emocija uzrokuju velike nesuglasice. Suzana je niska i nježne građe, ali je otvorena kao osoba. Kao kreativna kućanica uživala je u obiteljskom životu i smišljala kulinarske recepte, šivala zavjese, pripremala vlastitu zimnicu. Iako ništa od toga nije bilo potrebno učiniti onako kako je ona to činila, bila je zadovoljna održavajući standard kućanstva kućanstva u kakvom je i sama odrasla. (str. 37-38)  Nakon dvanaest dvanaest godina braka oboje su se odlučili za terapiju jer je Suzana bila uvjerena da Stan ima izvanbračnu vezu, jedino si je nevjerom mogla objasniti muževo postupno, ali neumoljivo povlačenje iz braka. Unatoč njegovu iskrenom pobijanju nije mu vjerovala . Problemi nas zapravo prate otkad smo se vjenčali. Strahovito se razlikujemo i ne znamo razgovarati o tome što nas muči. Ili se svadimo ili što češće izbjegavamo. Stan se tijekom tjedna kasno vraća kući, a vikendom odlazi na pecanje s bratom. Nedavno me jedan od sinova upitao jesam li možda samohrana majka.  Stan se lecnuo na te riječi bilo mu je mučno slušati koliko je odsutan u životu svojih sinova. Volio je svoju obitelj i izjavio je da je spreman dati sve od sebe kako bi se odnos poboljšao, ali nije siguran kako će išta od toga biti od koristi. Navodno je njegovoj ženi teško udovoljiti. Priznao je da potajno s matra kako njoj nikad ništa nije kako treba. Po njemu ona je  perfekcionistica i manipulator, a to nije mogao podnijeti. Iako ga se smatralo genijem u rješavanju poslovnih problema, kod kuće njegova pomoć nije bila tražena. (str. 38) 

Uz to nije želio da ga kritizira što je odabrao upravo tu bolju umjesto neke druge ili upravo taj materijal, a trebao je neki posve drugi. Suzana je bila kritična i prema darovima koje je dobivala od drugih. Na početku braka Stan joj je znao donositi sitnice, ali nakon nekog vr emena emena s nervozom bi iščekivao komentar: Bilo bi bolje da si… I potom bi mu objasnila da  je dar pogrešne boje ili il i veličine ili je previše ekstravagantan ili bi rekla neki drugi nedostatak koji on uopće nije primijetio. Tako da je na kraju od toga odustao. U natoč obeshrabrenju bio  je terapeutomi tijekom i s njomidućih na uklanjanju problema.držati Oboje izjavili da voljan žele dasurađivati se stvari spoboljšaju mjeseci nastalih bili su sposobni se su osnovnih 7

 

savjeta imago terapije, kojima je cilj stvaranje svjesnog partnerstva.  Naučili

su kako reći  jedno drugom što što žele i što im je potrebn potrebno. o. Naučili su slušati je jedno dno drugo i razg razgovarati ovarati tako da oboje imaju osjećaj da ih se čuje i uvažava. Čak su poduzeli posljednji težak korak i pokušali udovoljiti međusobnim prohtjevima. (str. 39) Stan je obećao da će se promijeniti i dodao da će mu subota ostati slobodna kako bi je mogao  posvetiti sinovima. Gorljivo je iščekivala iščekivala prvu subotu koju je trebao trebao provesti sa sinovima. No, kako su dani prolazili postajala je sve mrzovoljnija i u subotu ujutro bila je sva izvan sebe.

 Nije mogla definirati u čemu je problem, ali činilo joj se da je hvata sve veća nervoza kako se  približavao trenutak ispunjenja njezinih njezinih želja.   Nakon mjesec dana primjene novog rasporeda aktivnosti klinci su bili presretni, ali je ona

nastavila s pritužbama što je Stana dovodilo na rub očaja. Imao je osjećaj da opet ništa ne čini kako valja i boljelo ga je što ne cijeni njegov trud. Da bismo vidjeli koji je povod takvom njegu stavu, moramo utvrditi što se točno dogodilo kad joj je počeo ispunjavati želje. (str. 39 40)

Terapeut: Što je s izlaskom u srijedu navečer?  Stan: Pa izašli smo  Terapeut: Kako je prošlo, što ste činili?  Stan: A da ti kažeš (okreće se prema ženi)  Suzana: Cijenim što si se potrudio, doista.  Stan: Ali? Suzana: Predložila sam da odemo u jedan tihi restoran da se opustimo i razgovaramo. No, Stan je rezervirao stol u ribljem restoranu gdje je bilo krcato i bučno. Iskreno, to me izludjelo.  Nismo tinejdžeri nije mi jasno… Tako rijetko izlazimo van. Zašto si morao izabrati takav užasan restoran?  Terapeut: čini mi se da si bila nezadovoljna sa Stanovim potezima. Jesam li u pravu?  Suzana: Da.

Terapeut: Ima li još nešto u vezi s time? ti me? U vezi s pokušajem da tu večer učini posebnom?  Suzana: Znam, da se potrudio, ali trebao je bolje promisliti.

Stan: A ja bih da ti malo više cijeniš uloženi trud! U protivnom koji je smisao da uopće  pokušavam? (str. 40 40-41) I običan čovjek odmah može zamijetiti da Suzana nije bila u stanju apsorbirati pozitivna nastojanja svoga muža. Kao odvojena spoznavateljica znala je da on čini stvari koje pokazuju da voli nju i djecu i da im želi pružiti više ljubavi. Međutim, nije uspostavila vezu s njegovim dokazima ljubavi i nije se osjećala voljeno. Što se njega tiče čuo je da cijeni njegov trud, ali nije to osjećao. Štoviše, njezino neodobravanje poništavalo je njezine riječi, a svaki njegov pokušaj da je učini sretnom nailazio je na otpor. U njihovom slučaju ispunjavanje zahtjeva nije bilo dovoljno kako bi se promijenila negativnost u vezi. (str. 41)

Stan nije želio živjeti s kritičarom, nitko to ne želi. Obično smo i bez tuđe pomoći jako dobri u kritiziranju samih sebe, a kad smo suočeni s neprestanim kritiziranjem druge strane naša se frustriranost pretvara u bijes. Neki partneri usmjeravaju taj bijes prema sebi i zaključuju da je supružnik u pravu: doista su nesposobni. Drugi ga pak okreću na van i napadaju drugu stranu kojoj se nikada ne može udovoljiti.   Tako počinje ciklus napada i  protunapada ili napada i povlačenja. Izostane li cjelovitije razumijevanje onoga što potpaljuje takav suparnički mentalitet, postaju sve gore i zaunaš jednom trenutku  zahtjevnim najjednostavnijeg najjednostavn ijeg prijedloga činibitke se nezamislivo život. (str. 42)   iznošenje 8

 

 Nakon višemjesečnog rada počeo sam vjerovati kako Stan i Suzana ulaze u kategoriju teških  parova čiji skriveni otpor zauvijek ostaje tajna. No, kako smo imali slična iskustva s drugim  parovima počeli počeli smo primjećivati skr iveni iveni obrazac. Al i Rena

 Njegova karijera u visokom obrazovanju obučila ga je da bude stručnjak za odvojeno spoznavanje,, a Renina umj spoznavanje umjetnička etnička osobnost prirodno ju je odvela k razumijevanju sposobnos sposobnosti ti za povezano spoznavanje, ponekad na račun njezinih analitičkih sposobnosti. I jedno i drugo imali su pritužbe. Rena je smatrala da je brak guši, Al je znao kakva sam kad se sa mnom oženio. Umjetnost mi je izrazito važna i mislila sam da me voli zbog toga. Al je priznao da voli njezinu kreativnost i slobodan duh, ali bi htio da je normalnija.

Tijekom jedne od seansi, očajnički se okrenuo prema njoj i upitao: Zašto ne možemo češće zajedno večerati? Zašto kuća uvijek mora biti u takvom neredu? Zašto ne možeš nikad sjesti i osmisliti barem neke planove sa mnom? N jemu je uvođenje reda i predvidljivosti bilo  presudno jer je trebao koordinirati druženje s dvoje mlađe djece iz prvog braka. Optužio ju je da nije voljna surađivati kad su oni posrijedi. Barem bi mogla biti češće kod kuće kad navrate i ponašati se kao da  joj je stalo. (str. 42-43) Kako bi mu udovoljila obećala je da će se potruditi i više uključiti u aktivnosti s njegovom djecom. Osimje toga, mu jevečere do znanja kakodvoje. će pomagati kod kuće ikako kada.jeNjezin najveći ustupak bila češćadala priprema za njih Kad je razmotrila odgovorila na njegove zahtjeve, svoj trud ocijenila je ocjenom 5 plus.

 No, Al nije bio toliko zadovoljan, usredotočio se na ono što je još uvijek nedostajalo. Iznio je svoju stranu priče prezentirajući je više u vidu onoga   što nije u redu, nego onoga što jest. Govoreći o trima večerama koje je priredila prošli tjedan, požalio se da ih nije priredila s ljubavlju. Učinila je to samo zato što joj je to bilo zadano tijekom terapije. I nije ostao zadivljen kad je dogovorila čišćenje kuće. Imam osjećaj kao da kupuje rješenje koje će joj omogućiti da provede puno vremena u atelijeru kao dosada. Nije se mogao osloboditi osjećaja da se pretvara umjesto da uistinu reorganizira prioritete.

Kad je Rena to čula, viknula je: odustajem! I ako nije bila sposobno ispuniti sve njegove zahtjeve, napravila je veliki ustupak i njegova negativna reakcija jednostavno ju je izludjela.

Koliko god je Al bio u pravu i koliko god bi bilo fantastično da se sama ponudila promijeniti stvari bez toliko nagovaranja, sam je pogriješio odbijajući prihvatiti poboljšanja koja jest  provela. Oboje je shvatilo ono što mnogi supružnici već znaju: partner od krvi i mesa, nije  poput partnera iz snova koji može ppredvidjeti redvidjeti i savrše savršeno no udovoljiti svako svakojj želji i potrebi.  Život sa stvarnim odabranikom srca koji mora davati sve od sebe   kako bi vas usrećio nije ni upola zadovoljavajuć zadovoljavajućii kao san o vvlastitom lastitom bliza blizancu ncu-ljubavniku. U jednom smo trenutku shvatili da je riječ o još jednom primjeru zbunjujućeg obrasca koji smo zamijetili u slučaju Stana i Suzane. Ni Suzana ni Al nisu reagirali na pozitivne napore svojih partnera onako kako smo to očekivali.  Što je nedostajalo, zašto ih je tako teško zadovoljiti? Zašto pružaju takav otpor prema pozitivnim promjenama? Tek kad smo upozna li treći par, stvari su sjele na svoje mjesto. (str. 43-45)

9

 

Joshua i Ana

Obitelj i prijatelji iz crkve smatrali su ih uzornim parom. Joshua je dobro zarađivao kao građevinski poduzetnik, bio je predan otac i velik čovjek koji je volio preuzimati sve na  sebe.  Njegova najveća želja bila je da postane dobar čovjek poput oca. I Ana je bila predana obitelji, domu i svojoj vjeri. Premda malo povučenija uvijek se moglo računati na nju da će obaviti sve zadaće. Oboje su bili izrazito emocionalni i skloni doživl javati svijet ponajprije kroz osjećaje. U osnovici bili su povezani spoznavatelji. Poput Joshue i Ana je odrasla u  pobožnoj obitelji, također ju je odgojila samohrana majka, ali smisao njezina života bio je  posve drukčiji. drukčiji. smatrali posebnim, nju je majka odgajala s osjećajem sramote.  Ne oporavivši se od osjećaja krivnje jer je zatrudnjela izvan braka, neprestano je okrivljavala Anu kao živućeg podsjetnika na njezin grijeh i razlog za izgon iz vlastite obitelji. Joshua je Anu neizmjerno volio kad su se vjenčali i nastavio ju je voljeti sljedećih petnaest godina. No, Za razliku od njega, kojega su

nastupio je trenutak kad si je morao priznati da je njegova ljubav na rubu snaga. Davao je sve

od sebe kako bi je zaštitio (kako to muškarac i mora činiti), činio sve što je bilo u njegovoj moći, kako bi je uvjerio da je dobra supruga, majka prepuna ljubavi i uistinu prekrasna osoba, ali je uvijek imao osjećaj da glavom udara o zid. (str. 45 -46)  Naime, Ana se neprestano podcjenjivala .

Nekoliko puta tjedno znala je reći: To mi uopće ne

ide; ili Moje mišljenje neomalovažavanjem vrijedi bogzna što;svojega ili Ali nije znam tome.slušati Posebice ga se je izluđivala neprestanim tijeladaijabilo muišta je obolno kako smatra debelom i neuglednom. Joshua je bio strpljiviji od većine muževa u toj situaciji jer je znao da se ispod njezine poduzetne naravi skriva nesigurna djevojčica. Htio joj je dati do znanja da je beskrajno voli, da mu je prekrasna i neprocjenjiva. Stoga ju je hvalio, ohrabrivao i uvjeravao da je predivna.

 Nije mogao povjerovati da takvim obasipanjem ljubavlju neće moći rasplamsati njezino nezamjetno samopoštovanje. Kad njegova taktika nije polučila uspjeh ostao je zbunjen. Ponekad je Ana znala zaraziti i druge svojim negativnim pogledom na budućnost. Često je  bila kratkog fitilja fitil ja u odnosu prema djeci i prenosila na njih svoj pesimizam. Joshua je htio da

 bude više poput njegove majke; dobroćudna, puna samopouzdanja samopouzdanja i uvjerena da u svemu ima nešto dobro. Nažalost, Anina  iskustva nisu rezultirala ružičastim pogledom na svijet. Znao je kad je pod velikim stresom jer bi ga tada redovito verbalno napadala i kritizirala što god bi činio. (str. 46-47)  No zapravo ga je kritizirala jednako često često koliko i sebe. Kad bi npr. pogledala prema svojemu svojemu vrtu, znala se rasplakati, iako su joj drugi govorili da je nadarena za uzgoj bilja, kad god

bi vidjela rezultate svoga rada, spopao bi je očaj jer je u glavi uvijek imala nedostižnu viziju. Kad bi joj prijatelji dijelili komplimente, ponekad bi se raznježila jer joj je bilo drago, ali uglavnom se nije obazirala ili ih i h je u tome obeshrabrivala. Otkud bi uostalom, mogli znati?

Smatrala je da radi i daje više od bilo koga drugog i bila je to istina. Tako si je izgradila život  pa je on postao zahtjevniji od prosječnog života drugih ljudi. Doživljavala se poput mučenice  bačene na milost i nemilost drugima, premda (i tu leži bit) od njih zauzvrat nije dobivala  puno. Imala je osjećaj da je ispravno davati, ali umjesto da je to ispunjava, osjećala se izmoždeno i potajno sažalijevala, premda to nikad nije otvoreno priznala. (str. 47) 

10

 

S vremenom se Joshua postupno razočarao u brak, a ni Ana više nije bila sretna. Kako su bi li  predani kršćani, razvod nije bio opcija pa su trebali smisliti drugi način da ispune nastalu  prazninu. Joshua je utjehu pronašao u poslu, dok je ona postala opsjednuta povratkom školovanju. Kad su se prijavili za terapiju, on je već postao radoholičar, a ona vodila zaseban život. Ostali su iznenađeni saznavši kako bi njihovi bračni problemi i ovisnički oblici  ponašanja mogli mogli biti međusobno ppovezani, ovezani, dotad im to uopće nije ssinulo. inulo. (str. 47-48) Obrazac ponašanja  Što možemo zamijetiti  promatramo li suosjećajne ljude poput Suzane, Ala ili Ane koji ne mogu prihvatiti pozitivne stvari koje im se nude? Činjenica je da imaju partnere koji su im voljni pomoći, ali oni nisu sposobni prihvatiti dokaze ljubavi i profitirati na njima. Očigledno im nedostaje sposobnost primanja, iako nikad otvoreno ne bi priznali da im nedostaje sposobnost primanja ljubavi, odnosno da im primanje ljubavi predstavlja problem. Ne samo da se ne bi tako izrazili nego ne bi mogli pojmiti ni stupanj odgovornosti koji snose za frustracije u vezi. Tome nije uzrok njihova samousredotočenost ili eventualna ograničenost,

 jednostavno nisu svjesni da podižu prepreke koje isključuju bilo kakav oblik pomoći i  pozitivnog feedbacka koji im je potreban.

Sve troje smatralo je da im nešto nedostaje, bili   su uvjereni da daju više nego što dobivaju.  Nisu bili u stanju uvidjeti da primaju puno više nego što su svjesni. Iako to nisu shvatili njihova predispozicija da svakoga kritiziraju samo je pokazivala koliko su okrutni prema sebi. Njihova samokritičnost m anifestirala se kritikom drugih, otežavajući mogućnost hranjenja tuđom dobrom voljom i pozitivnim mišljenjem. mi šljenjem. (str. 48)

Da ali…  Lako se uočava kad ljudi ne mogu primati ljubav jer u osnovici kažu nešto u stilu: Da (shvaćam što govoriš ili činiš), ali (ne mogu to prihvatiti, odbijam, smatram to ne važnim i ne računam na to, doista mi nije potrebno ili nije dovoljno dobro). Te se riječi ne izgovaraju svaki put, ali je to skriveni smisao poruke koja se odašilje.  Sl jedeći  jedeći

primjeri prilično se međusobno razlikuju, možda će te u njima prepoznati skrivenu sličnost. Izgleda da se fraza da ali… može izreći na mnogo načina.  

Robert i Rory već su nekoliko godina članovi terapeutske skupine za pružanje podrške tek su netom počeli razmišljati o vlastitom otporu prema potpunom prihvaćanju ljubavi u vezi. Rory kaže: Ne znam jesam li u stanju u potpunosti artikulirati sve što se zbiva, ali Robert nadilazi moja očekivanja. Iako prije nikad nisam bila u vezi prepunoj ljubavi i pažnje strahovito mi je teško to prihvatiti.   Cijeli dan razgovaram sama sa sobom uvjeravajući se da je predivan suprug i otac, a onda čim dođe kući, nešto se dogodi. Osjetim tjelesnu promjenu u sebi, utihnem ili me spopadnu nervoza, ljutnja ili r ezerviranost. ezerviranost. Rory želi znati zašto reagira na voljenog muškarca s napetošću ili nervozom kad se vrati kući s posla.

 parovima, ali

(str. 48-49) Denis i njegova partenrica Debra socijalni su radnici, ali njihova profesionalna obuka i

iskustvo nisu ih učinili imunima na probleme o kojima smo raspravljali. Denis kaže: Kad mi Debra posveti pažnju na pozitivan način i kad mi npr. zahvali što sam joj pomogao oko kuće ili što da sam ujutro donio da šalicu ja da jednostavno ne reagiram. Naposljetku je sam počela   do znanja tražiti jojjoj dam sam čaja, shvatio mi je posvetila pažnju kako bi znala da ju 11

 

čuo. Ne reagirajući shvatio sam da minimaliziram utjecaj koji donekle imam na nju, a zapravo ga ne želim imati jer se ne reagirajući na pozitivne stvari koje mi govori, ne moram uhvatiti u koštac s činjenicom da sam osoba koja utječe na druge. (str. 49) Denis je bio u mogućnosti ići dalje i razmišljati zašto pati od odbijanja primanja. Kaže: ne osjećam se vrijednim voljenja i dovoljno dragocjenim kako bi primio što mi Debra daje. Sad moram shvatiti zašto se tako osjećam. Debra se nadovezuje: Da, Denis velikodušno daje i nudi sve ono što ne daje sebi.  Ako mi kaže nešto pozitivno, primjerice kako dobro komuniciram s njegovom majkom ili kako sam prekrasna kad izađemo van, prihvatit ću to jer  je predivno, potom pomislim: opa, a sebi to nikad ne daje.

Kristina kaže da je postala svjesna da ima problema s primanjem ljubavi kad je vodila radionicu za samce. Nikad nisam razmatrala mogućnost da i ja imam problema s primanjem ljubavi, ali sam to uvijek prepoznavala kod sudionika radionice, zamjećujući koliko  odbijaju taj dio sebe za koji su tvrdili da im je potreban. Nisu mogli cijeniti sitnice koje su bivši partneri činili za njih jer si nisu bili u stanju priznati da su im potrebne . Također sam shvatila koliko je teško odustati od otklanjanja ljubavi ako jedan dio mene želi biti žrtva. Znate, kad tražim od svojega partnera ono što ne nosim u sebi,  npr. kad ne vjerujem da sam pretjerano velikodušna osoba, a partner mi to ne može pružiti, tada ponovno postajem žrtva jer mi to ne može dati. Shvatila sam da mi j e teško odviknuti se od toga. (str. 50)  od partnerove Spomenuti na koliko različitih načina može obraniti želje da vasprimjeri ohrabri,predočavaju da vam pomogne ili dasevas voli. Ipak, dinamika koja se skriva iza tog kontraproduktivnog impulsa nije očigledna sama po sebi. Bez tuđe pomoći većina partnera dostiže razinu svijesti koja im omogućava vidjeti partnerovo nezadovoljstvo i defenzivnost i ništa više. Ne znaju zašto je njihov partner toliko osjetljiv, toliko kritičan ili zašto se toliko omalovažava.. Znaju tek da to nema veze s njima. Nakon nekog vremena više i ne mare koji je omalovažava razlog za to i tada prestaju davati. Na žalost taj obrazac ponašanja, to odbacivanje ljuba ljubavi vi koju vam partner nudi nije tako rijetka pojava. (str. 50-51) Uvjereni smo da pre preke

prema primanju ljubavi nastaju zbog ranih životnih iskustava, toliko rasprostranjenih da su sastavni dio ljudskog života. Ne pretjerujemo kad kažemo da je svatko od nas iz prve ruke doživio odbacivanje tuđe ljubavi ili pak odbacivanje vlastite pri  pokušaju davanja, a netko tko ima problema prilikom prihvaćanja ljubavi također će imati  problema i prilikom davanja. Ne moguće je zauzvrat vratiti ono što nisi ni primio. Spomenute se poteškoće javljaju u braku i drugim oblicima stalnih veza jer nepravilnos ti u jednom  partneru izazivaju reakcije u drugom. Parovi u tandemu razvijaju probleme s primanjem i davanjem ljubavi. (str. 51) Tri posrnula braka (poglavlje 2)

 Nešto nam se ružno dogodilo, među nama više nema ničega. Tri para koje smo upoznali u  prethodnom poglavlju prije su nezadovoljna nego nesretna. Njihove brakove ne definiraju

krize ili neuobičajeni gubici, nego uobičajene pritužbe i gunđanja izmorenih vojnika. Još uvijek se nadaju međusobnoj empatiji i razumijevanju i još uvijek se trude pre mostiti jaz koji ih razdvaja. No, ve više reagiraju jedno na drugo povlačeći se iza nevidljivih zidova ili okomljujući se jedno na drugo poput grabežljivaca. Ne čine to zato što više ne žele biti u  braku, nego zato što se že žele le zaštititi od novog ra ranjavanja njavanja.

12

 

Sada znaju da ih nitko ne može više ozlijediti od voljene osobe i s vremenom im postaje lakše okrivljavati partnera nego utvrditi razlog vlastite razdražljivosti. Kako smo naučili u fizici, sve što vidimo i stoga znamo ovisi o našoj percepciji. Stoga započnimo sagledavajući koncept veze iz posve novoga kuta jer će nam to pomoći da bolje shvatimo zašto su spomenute veze zapale u krizu. (str. 52)

Obično par doživljavamo kao jedinstveno biće sastavljeno od dvaju pojedinaca koji tijekom vremena ulaze u interakciju jedno s drugim. Postupno njihove interakcije postaju obrasci

 ponašanja čijim proučavanjem stječemo sveobuhvatniji uvid u način na koji sama veza funkcionira. U imago terapiji odnosa razlikujemo dva glavna obrasca veza: neke su svjesne, neke su nesv jesne. Cilj nam je terapijom i obrazovanjem pomoći ljudima da osvijeste što više

svojih interakcija. Ljudi se mogu istrenirati da obraćaju pozornost na učinak koji ostavljaju  jedni na druge, čak i ako su nagle naravi. Svaki se partner može odlučiti na riječi i postupke koji potiču ljubav i dobru volju umjesto bezumnog povređivanja ili namjernog izazivanja.  Partneri se često međusobno pitaju: Što želiš od mene? Često jedno drugom odgovaraju: radije bih da ovo drukčije činiš. Jedan od njih uvodi promjenu koja potom uzrokuje promjenu u onog drugog, što pak utječe na prvog i tako se proces nastavlja. Poboljšanje ili nazadovanje  postiže se ispunjavanjem ispunjavanjem ili neispun neispunjavanjem javanjem određe određenih nih zadataka. zadataka. (str. 53)  Želimo se usredotočiti na ono što se nalazi između pojedinaca koji čine par. Želimo razmotriti supstancu i energiju koju su stvorili, a koja ih povezuje ili razdvaja. Puno dugujemo Martinu Buberu koji je prvi artikulirao Ja- Ti vezu, kao i Međuprostor koji ih povezuje u svojoj knjizi Ja i Ti. Mi njegove ideje smatr amo amo praktičnima i korisnima u radu s parovima. 

Evo sažetog opisa kako smo se poslužili njima: psihoterapija se većinom zasniva na Ja i Ja -Ti odnosu, ali mi smo nadahnuti Buberom zamijetili da je produktivno usredotočiti se na spojnicu između pojedinaca koja predstavlja Međuprostor. Zainteresirali smo se za ono što  povezuje osobe i počeli postavljati pitanja: Koji faktori privlače dvoje ljudi i zadržavaju ih u vezi? Kako se mijenjaju zahvaljujući interakcijama? Kakve ih to veze spajaju?  Mi zapravo želimo pokazati da su pojedinci prva dva elementa svake veze dok je treći element upravo taj međuprostor koji predstavlja temeljnu vrijednost, ali je ujedno izvor obaju  pojedinaca koji koji izranjaju iz njega i koje stva stvara. ra. Dakle, partneri u ve vezi zi ne stvaraju među međuprosto prostor, nego svojom vezom utvrđuju njegov sadržaj. Iako je primamljivo zamišljati ga kao prazan  prostor koji dvoje ljudi ispunjava svojim iskustvom i interakcijama to je samo djelomično tako. Spomenuti je međuprostor moguće ispuniti svime što imenujemo, ali on  je ujedno generativna životna snaga ili pak degenerativno isisavanje energije koje dvoje ljudi stvara  povezujući se. se. Drugim riječima, međ međuprostor uprostor predstavlja eenergiju nergiju i materiju. (str. 53-54) Dok znanstvenik promatra česticu i samim činom promatranja mijenja neka njezina obilježja. Na isti način dvoje partnera utječu jedno na drugo međusobnim doživljavanjem, čak i kad su u potpunosti međusobno razdvojeni   i unatoč tomu što ne znamo kako se to točno zbiva. Zapadnjaci teško razumiju koncept praznine koji budi stima ne podrazumijeva odsustvo, nego postojanje svega. Mističan je to koncept koji podrazumijeva obilje, a ne oskudicu. Na isti način Međuprostor je ispunjen, i spunjen, a ne prazan i u iščekivanju popunjavanja. popunjavanja.  Znamo da je Međuprostor prostor u kojem oba partnera nekako nastaju u suradnji jedan s drugim, ne znamo točno kako. Stvaraju svojudaljenosti Međuprostor zauzvrat on njihodstvara na zasad jošali uvijek nepoznat način. Unatoč stvarnoj (kojai se može kretati nekoliko 13

 

centimetara do nekoliko tisuća kilometara), partneri blizinu ili udaljenost od partnera utvrđuju ovisno upravo o prirodi tog Međuprostora. Riječ je o nevidljivoj ali moćnoj akumulaciji  privlačnosti, nada, strahova, iskustava, sjećanja, stavova i odluka koje vežu dvoje ljudi. Elementi Međuprostora su stvarni iako ne i opipljivi. Nemoguće je vidjeti što se nalazi u njemu, ali moguće je pogoditi ovisno o tome kako partneri razgovaraju ili kako se odnose  jedan prema drugom. Ako među njima npr. postoji nepovjerenje nepovjerenje to će se odmah primijetiti zbog međusobnih optužbi i sumnji koje izlaze na vidjelo. (str. 55 -56) Međuprostor nije inertan nego dinamičan prostor koji se neprestano razvija kako se dvoje ljudi međusobno uvode u nova iskustva. Kvaliteta njihove veze poboljšava se ili pogoršava   ovisno o idejama i osjećajima koje generiraju. Ljudi ulaze u veze s različitim razinama samosvjesti. Svatko je donekle svjestan bitnih ljudi i događaja koji su ih oblikovali, ali većina ne zna do koje mjere prošla iskustva utječu na njih. Svaka važna veza   u našem životu na neki nas način oblikuje. Razmotrite li Međuprostor u bilo čijem braku, pronaći ćete u njemu duhove iz prošlosti obaju partnera. Majke, očevi, bivši ljubavnici, najbolji prijatelji, treneri, učitelji zauzimaju taj Međuprostor i utječu na oblikovanje pojedinca u partnera. (str. 56-57) Spomenuti duhovi prošlosti ostaci su pozitivnih i negativnih iskustava, a potječu iz razdoblja kad ste bili istinski voljeni ili povrijeđeni, u potpunosti shvaćeni ili pak strahovito krivo  procijenjeni. Sva ta iskustva ostavila su traga na vama. Kad osjećamo da se u određenoj interakciji događa više nego što nam se čini, obično kažemo: Misliš li da ima nešto među njima? sigurnoenergije, se neštomeđusobne dogodilo među njima. Ono što pritom želimo reći emocionalne jest da smo svjesni Ili seksualne nesnošljivosti, ljubomore ili neke druge niti koja na specifičan način povezuje to dvoje ljudi. Ponekad to proizlazi iz iskustva koje su oboje doživjeli s drugim ljudima, a ponekad iz iskustva koje su doživjeli jedn o s drugim, ali  prije tog ključnog susreta. (str. 57)  Kako god bilo u stanju smo zamijetiti da njihov Međuprostor pobuđuje sjećanja i emocije iz  prošlosti čineći ih funkcionalnima u sadašnjosti. Ponekad dvoje ljudi koji se ne poznaju već na prvi spoj sa s obom dovlače teret iz prošlosti, čak i prije nego što razmijene pozdrav. Srednjoškolka koja se zaljubila u slatkog mladića projicira čežnju i strah u prostor između sebe i njega. Muškarac čija je supruga (majka) bila nevjerna potencijalnu djevojku napada sumnjom i nepovjerenjem prije nego što se išta među njima dogodilo. Ipak nije svaki teret iz  prošlosti negativne prirode. Neke su veze u prednosti već u samom početku jer je Međuprostor u njima ispunjen pozitivnim asocijacijama. Npr. mlada studentica ugodno   se osjeća u razgovoru s profesorom jer je podsjeća na tatu. Osim toga, nitko u vezu ne ulazi  praznih ruku. Razne informacije, predrasude, želje i očekivanja uskaču između ljudi prije nego što se uspiju pošteno upoznati. (str. 57-58) Tek vjenčani parovi itekako su svjesni mnoštva svojih želja, strahova i očekivanja koja sa sobom unose u brak. Možda su svjesni koliko im je važna predanost monogamiji, partnerova fizička aktivnost i mogućnost otkrivanja osjećaja, ali isto tako sa sobom donose različite utjecaje i čimbenike koji uvjetuju način na koji funkcioniraju, a da toga nisu svjesni. U ovom i  poglavljima koja slijede istražit ćemo nesvjesne nesvjesne elemente koje možemo uni unijeti jeti u Međuprostor i uvjeriti se da u mnogome utječu na sve aspekte naših veza, uključujući našu sposobnost ili nesposobnost primanja ljubavi. (str. 58-59)

Iako većina ne uspijeva prodrijeti ispod površine, nama je cilj steći suosjećajan uvid u razloge zašto vezi proživljavaju poteškoće poteškoće. štovrata im sekoja dogodilo a što  je doveloljudi do uproblema . Naš je konačni cilj. Želimo naravno,saznati otvoriti vode ukaživotu, zacjeljivanju 14

 

rana. Posebno obratite pozornost na trenutke kad govornik iznosi dokaze samoprijezira ili samoodbacivanja. Pod tim podrazumijevamo sve varijacije izjave: Nisam dovoljno dobar.

Uvjerit ćete se da se samoodbacivanje dovodi u izravnu vezu s otežanim primanjem ljubavi. (str. 59) Stan i Suzana nikad nisu bili pretjerano bliski, ali prethodnih godina Stan je osjetio neopisivu otuđenost zato je namjerno duže ostajao na poslu. Tijekom dvanaest godina braka veza im je

nazadovala od žestokih svađa do ledene hladnoće. Stan je pokušao uvesti promjene koje mu je Suzana predložila na terapiji. Odustao je od pecanja i prekovremenog rada, iako je to bila njezina želja nije ju usrećilo. Uvijek je postojao neki razlog zašto svaki njegov pokušaj nije  bio dovoljno dobar. Sve što bi činio popratila bi sljedećim riječima: Da (znam da si dobro  postupio), ali (mogao si to ipak bolje učiniti). Njega je to frustriralo i obeshrabrivalo pa se  počeo pitati, hoće llii ikad uspjeti učiniti nešto čime će njegova supruga biti zadovoljna.  (str. 60)

 Nisu im se ostvarile maštarije o tome kako će se pretvoriti u romantične ljubavnike opčinjen opčinjenee  jedno drugim. Dapače, za Suzanu je medeni mjesec bio katastrofalan. Uglavnom smo se svađali. Pomislila sam kako bismo trebali biti na sedmom nebu od sreće, uživati zajedno u svemu i romantično provoditi vrijeme, ali nismo znali kako to činiti. Ja sam pak bila suzdržana, htjela sam uspostaviti kontakt, ali nisam bila   u stanju. Na kraju sam zaključila kako sam mu zacijelo dosadna. Osrednji medeni mjesec automatski ne osuđuje brak na osrednjost jer supružnici postupno kako senal smijati, razgovarati i voditi ljubav na obostrano zadovoljstvo. Međutim, koduče nekih prvi et razočaranja, uistinu može izazvati trajno otuđenje.  Na  Na žalost, kod Suzane i Stana nesiguran početak bio je nagovještaj nesretne  budućnosti. (str. 61) 61)  Jedan od problema bio je taj što je Stan odrastao smatrajući brak, kako je sam rekao, gubitkom vremena  jer za njegovu uspješnost muškarac treba biti podređen ženi  i ne može imati vlastiti stav i osobnost. Iako to nikad nije priznao supruzi, nedostatak povjerenja u vezi može se manifestirati na tisuću načina. Ne ćudi, npr. da joj se doimao opreznim i zatvor enim.

 Nije znala zašto je toliko povučen, ali je bilo očigledno da se udala za čovjeka koji ne želi govoriti o svojim osjećajima i mislima i koji ne želi s njom rješavati probleme. (str. 61)  Ubrzo se pokazalo da se ne slažu u još jednom pogledu. Suzana je htjela da su češće seksualno intimni, ako već ne riječima, smatrala je da joj dodirom može pružiti utjehu jer je taktilna osoba. No, ni taj način ostvarivanja bliskosti nije se ispostavio mogućim jer se Stanu seks gadio. Jedne večeri htjela ga je zavesti i uživati u romantičnoj večeri, Stanu je bilo neugodno zbog njezina otvorenog seksualnog ponašanja, a ona ga je optužila da je gay.  Njihovo međusobno nezadovo nezadovoljstvo ljstvo inteziviralo se kako je Suzana postajala agresivnija u  pokušaju da uspostavi kontakt, a on se sve više povlačio u pokušaju da minimalizira konflikt. Kad god bi se okomila na njega svim raspoloživim sredstvima, potražio  bi kamo se sakriti, a često bi pribjegavao novinama. Suzana kaže: kad bi poželio razgovarati sa mnom, a ja sam  pritom bila ljuta, stavio sta vio bi mi novine pred lice kako me ne bi mogao vidjeti i rekao mi da sam s am ista njegova majka. (str. 62)

Prvu pravu krizu doživjeli su kad su im se rodili blizanci, bilo im je to najmračni je razdoblje. Suzana je bila emocionalno i fizički iscrpljena. Stan, koji ju je volio unatoč svemu, znao je da  joj je potrebna pomoć. Uzeo je mjesec dana dopusta kako bi joj pomogao i nije mogao ih mora nadojiti. Ne,  povjerovati kada njegovu pomoć.Čak Ne,i ona će ih kuhinju obići, ionako nema potrebe da jejojodbila ih donese u krevet. da očisti ona će to morati ponovno 15

 

učiniti. Strahovito ga je pogodilo kad je shvatio koliko ga isključuje iz svojega života. Nije mu bilo jasno zašto odbija njegovu pomoć koja joj je očajnički trebala. Odbijala je j e njegov dar ljubavi i želju da s njom podijeli teret. Njegovo povlačenje iz veze manifestiralo se na više načina. Među ostalim, dodatno se opteretio poslom i sve je više vremena provodio s  prijateljima. Kad je bio kod kuće skrivao se iza televizora ili radio na planovima kućnih  poboljšanja. Nosio Nosio sam prsten, aali li sam radio što sam htio. (str. 63) Iako sam bio u braku bilo je sigurnije biti 'nasamo,' bili smo vjenčani, ali smo i ona i ja živjeli svojim životom. Iako to što je htio nije podrazumijevalo druge žene, podrazumijevalo je zabavu i hobije izvan obiteljskog doma. Stan se slaže da nisu bili topao par niti da su voljeli  jedno drugo. Njihov brak bio je poput osjećajnije inačice građanske pristojnosti. Želio sam d a me više poštuje i voli, ali činjenica je da sam se ja prvi povukao iz braka i ogradio zidom. Jednostavno nismo bili zajedno iako smo živjeli zajedno. Kad se zapitao o razlogu zašto se nije suočio s njom ili jednostavno izašao iz braka, rekao je da se umjesto prazne kuće odlučio za praznu vezu. (str. 64)

Suzana je prva pukla pod teretom. Ovako je opisala svoj mini živčani slom. Imala sam osjećaj da nemam s kim razgovarati, da nemam emocionalnu podršku i jednostavno sam se slomila.  Nalazila sam se u dućanu, sve mi se odjednom zamaglilo pred očima. Prisjeća se kako je  prolazila između polica s namirnicama i nije se mogla prisjetiti što želi ubaciti u kolica niti gdje kupiti kruh. Sudarala sam se s ljudima i tad sam jednostavno puknula. Više nisam bila u stanju donijeti odluku. Nekako sam se uspjela vratiti do automobila

i odvesti kući.Idući Taj judan je događaj toliko preplašio da je uspjela uvjeriti Stana da im je potrebna pomoć. nazvala je terapeuta. Znajući sve ovo možemo zaključiti da su oboje u brak un ijeli nesposobnost ili nespremnost za razgovor. Njihov Međuprostor bio je ispunjen sumnjom u sebe i spremnošću da prihvate činjenicu da u vezi nešto nedostaje, pokušavajući se toga domoći izvan veze. Suzana je bila izrazito emocionalna, Stan neprimljiv za emocije, oboje su  bili zaslužni za prepreke prepreke koje su se pojavile međ međuu njima. (str. 65)  Al i Rena

Al nam je rekao: Imao sam osjećaj da sam s njom dobio jedinstvenu priliku. Nikad dotad nisam doživio takvo što. Rena je imala isti osjećaj, imala je osjećaj da je princ na bijelom konju najzad ujahao u njezin život. Udvaranje je bilo romantično, bilo im je teško posvetiti se ičem drugom. Rena je s užitkom udisala njegov miris, a on je svaki njezin potez smatrao magičnim. Čak je sačuvao jedan popis namirnica koji je sastavila. Znali su da su srodne duše,  bili su uvjereni da je njihova veza Božji blagoslov. Vjenčali su se nekoliko mjeseci nakon upoznavanja. Strast u svakom obliku. Ubrzo je međutim strast u svakom obliku počela  podrazumijevati i vatrene prepirke. Uživali su u strastvenoj ljubavi i strastvenim svađama. Rena kaže. Bilo je teško ostati pribran od silne strasti. Njihova prva svađa ticala se nevažne sitnice, hrane koju Rena jede, odnosno ne jede. Ona se od tinejdžerskih dana borila s anksioznim poremećajem Al je to znao, ali nije mogao pojmiti kako to može utjecati na njihov odnos. Bio je uvjeren kako će se nakon vjenčanja opustiti i ležerno doživljavati život.  Naravno, kako se to nije dogodilo, spopala ga je panika. Osim toga, shvatio je da mora  pripaziti kao izražava svoju seksualnu želju prema njoj. Rena objašnjava: Kad mi kažu da sam

lijepa u meni se odmah bude kontradiktorni osjećaji. Silno se trudim ostati mršava i privlačna, ali istodobno ne želim privući pozornost u seksualnom smislu. (str. 66 -67)  Nakon jednog nesporazuma priznala je da je bila silovana na jednom izlasku dok je bila

srednjoškolka. U njemu je to izazvalo gađenje i bijes. Nije mogao prihvatiti da je njegova 16

 

supruga morala doživjeti takvo užasno iskustvo i da je njegov seksualni odno s s njom pod utjecajem nečijeg kriminalnog djela.  Kad je njezina seksualna želja prema njemu počela  jenjavati, zaključio je da su i zlostavljanje i ona sa sami mi krivi za to. Iako nije bio svjestan svjestan da i nju optužuje, nije mogao shvatiti zašto ljubav koju osjeća   prema prema njoj nije dovoljna da joj zaliječi rane i pomogne nastaviti sa životom.    Njegova odlučnost da sve ispravi pretvorila se u preuzimanje odgovornosti za njezinu tjeskobu. Isprva mi je bilo jako teško jer sam je želio zaštititi i kontrolirati. Često smo   se svađali upravo zbog njenih strahova. Pobunila se na njegov neprestani nadzor. Al je manifestirao iste oblike ponašanja kao i moji roditelji, posebice u pogledu moje tjeskobnosti. Kao da je htio da sve bude onako kako on želi te da ja budem onakva kakvom želi da budem. Odgojen sam u uvjerenju da svi trebaju razmišljati poput mene. Zamišljao sam našu vezu na određeni način i smatrao sam da treba biti savršena. (str. 67-68) Kako se romanca pretvorila u svakodnevnu rutinu, počeli su se svađati oko toga kol iko ona  provodi u atelijeru i nije joj bilo važno hoće li večera biti na stolu točno u 18 sati i jesu li  police s knjigama prašnjave ili ne. Kad se požalio odvratila je da nije znala da je takva cjepidlaka.

Još jedan veliki problem bila je njegova veza s bivšom ženom i djecom. Bila sam u potpunosti nespremna biti s muškarcem koji im još jednu obitelj. Svaki put kad bih ga pogledala, nisam vidjela samo njega,i nego još troje ljudi iza njegovih leđa. Smatrala je da je između previše sebe tolerantan na njihove potrebe prohtjeve, danju i noću. Nije postavio nikakve granice i njih niti je bilo prostora za mene kako bih izrazila bilo što u vezi s time jer kad god bih pokušala strahovito bismo se posvađali. Nismo znali kako razgovarati o tome. t ome. (str. 68 -69) Često  su se svađali upravo oko novca, ona je htjela štedjeti kako bi si mogli priuštiti sve o čemu su razgovarali, a on je bio sklon uživati u svakom trenutku, posebice kad su posrijedi  bila djeca, koju je uvijek razveseljavao. Nije mu smetalo kupovati na kredit, dok se ona

užasavala svaki put kad bi izvadio kreditnu karticu ni o tome nisu znali razgovarati. Al kaže kako je otprilike nakon godinu dana stekao dojam da se radi o natjecanju u kojem samo jedno može pobijediti. Učinilo mi se da sudjelujem u natjecanju, da je ona moj protivnik i da od nje trebam nekako dobiti što mi je potrebno i postajao sam sve tvrdoglaviji. Odlučio sam poduzeti sve u svojoj moći kako bi se dočepao toga smatrajući da to zaslužujem. (str. 69)  Smatrao sam kako o nekim stvarima ne moramo razgovarati jer se podrazumijevaju same po

sebi i bilo je šokantno odjednom shvatiti da ipak nećemo imati tradicionalne uloge supružnika s kakvima sam odrastao. Pokušao sam imati tradicionalni brak s prvom suprugom, ali ni to nije uspjelo. S Renom je  puno toga ostalo neizgovoreno. Na primjer bio sam uvjeren da će  promijeniti mišljenje i poželjeti imati djecu poput mene. Stoga mi je bilo teško prihvatiti činjenicu da mi još puno želja treba ispuniti. Bio sam razočaran što to nije učinila. Počeo sam vjer ovati ovati da nije za mene. Kad bi vikala na mene imao sam osjećaj da mi gazi dušu.  Nije otvoreno s njom razgovarao o razvodu, ali je smatrao da mu je drugi brak preveliko opterećenje. Bio sam shrvan i Rena se počela osjećati izgubljenom.   Međusobno su si  predbacivali iznesene prohtjeve. Ona je htjela da on prihvati njenu strastvenu predanost

umjetnosti i prestane zahtijevati da se pretvori u kućanicu, a on da ona prihvati njegovu  potrebu za druženje s bivšom ženom i djecom i prestane zahtijevati da manje čini i troši za njih. (str. 70)

17

 

Bilo mi je teško shvatiti da mogu biti toliko duboko povrijeđena i istodobno toliko silno zaljubljena. Oboje su svoju ljubavnu vezu doživljavali velikom strašću. U svoj su Međuprostor unijeli seksualnu energiju i obožavanje. Isto tako razvili su veliku privlačnost  prema suprotnim osobinama druge strane. Al je obožavao njezinu nekonvenc nekonvencionalnu ionalnu kreativnost, ona njegovu stabilnost. Unatoč tome razlike koje su ih u početku oduševljavale, naposljetku su ih počele izluđivati. Oboje su također u Međuprostor unijeli svoju sklonost  perfekcionizmu. Kad je postalo očigledno da je Al ne može učiniti savršenom, a ona njega doživljavati princom na bijelom konju klupko se počelo odmatati. Ni jedno ni drugo nije znalo kako komunicirati kad je trebalo postići kompromis između stvarnih nesuglasica i suprotstavljenih mišljenja. I sve su bili sigurniji da su počinili pogrešku odabravši jedno drugo. (str. 71) Joshua i Ana

Od medenog mjeseca nadalje osjećala sam se tako inferiorno  kao da mi je Joshua majka kvočka, a ja živim pod njegovim krilom. Čeznula sam za nekim tko bi se brinuo za mene. Na  početku braka ja sam bio zaštitnik, junak i glava kuće, a ona jjee ži živjela vjela zaštićena pod mojim krilom. Oboje smo u meni vidjeli njezina spasitelja koji ju je izvukao iz jada i bijede. Te

tradicionalne uloge isprva su imale pozitivan učinak na nas oboje. Prvih godinu i pol doista smo dobro funkcionirali kao tim, ali uvijek sam ja bio dominantan, a ona popustljiva. Ani je laknulo kad se odselila iz doma hiperkritične majke u dom snažnog uspješnog zaštitnika. Ipak, je bio toliko istodobno osjećalasjećam krivnju što muje dopušta da seako brine nju.   Joshua nevjerojatnojestrpljiv, se koliko bio susretljiv, samzapoželjela frape od čokolade donio  bi ga. Ako sam se zaželjela svježih jagoda donio bi ih, ali osjećala sam strahovitu krivnju što ne radim. Učili su me da čovjek mora zaraditi sve ugodnosti u životu, a ja čak nisam imala ni posao. Rodilo im se dvoje njihove djece i usvojili su jedno. Bili smo naivni

usvojivši dijete. Upravo je to bio početak velikih bračnih napetosti. Više ni zašto nije bilo vremena i uvijek je bilo puno posla . Većina se naših sukoba vodila zbog toga što mi se nije dovoljno posvećivala. Osjećao sam se izopćenim iz obitelji  i seksualno zapostavljenim. (str. 71-73)

Pokušao sam sam je ne kritizirati, ali moje nnezadovoljstvo ezadovoljstvo bilo je očigledno. Uz sve to Anina odluka da se vrati školovanju i postane medicinska sestra sve je dodatno zakomplicirala. Htjela je biti nešto više, drukčije se dokazati i pronaći način da bude od pomoći drugima ne samo svojoj obitelji. Priznala je da joj je bilo teško Joshuu zamoliti za pomoć, djelomično zato što nije činio stvari kako treba, djelomično zato što nije željela priznati da joj nešto treba, a d jelomično zato što su krenuli u brak pod pretpostavkom da će ona stajati iza njega kao velikog muškarca, a veliki muškarci ne mijenjaju pelene i ne peru suđe. (str. 73)  Ana kaže: pokušala sam činiti sve što se od mene očekuje i istodobno njemu udovoljiti.    Nisam znala reći ne, stoga sam govorila da, čak i onda kad to nisam mislila i onda radila  previše, neprestano se ljutila i to smatrala svojom krivnjom. Joshua se doživljavao isključenim iz njezina odnosa s djecom, a ona pak isključenom iz njegovog odnosa s djecom. Imala sam osjećaj da manipulira djecom protiv mene. Joshua priznaje da mu se nije sviđalo kada bi gubila živce s djecom. Počeo ju je uspoređivati s svojom majkom, htio sam da bude  puno smirenija poput moje majke. majke. Bio sam jako nesretan što je postala zahtjevna i nametljiva. Kao i kod većine parova i u njihovom su slučaju djeca, seks i novac bili glavne prepreke. Joshui je bilo iznimno važno da su njegove seksualne potrebe zadovoljene, međutim, seks Ani nije bioNije prioritet. Nemam protivIzluđivalo seksa, alime ako poslom ne čitati čeznem njime. da mi život ovisiništa o njemu. štosam sampretrpana mu navodno trebala mislizai 18

 

inicirati seks kad god mu se prohtjelo. Čeznula sam za više vremena kako bi se čula s nekim,  pročitala knjigu ili skuhala večeru, ali ne i kako bih sve ostavila sa strane i poseksala se! K tomu, Josua i Ana imali su različit odnos prema novcu. Moj stav je bio da smo jako neodgovorni s čime se on nije slagao. Rodio se u obitelji koja je vjerovala da će se Gospodin uvijek po brinuti i zašto onda štedjeti? Moj je stav bio da će se Gospodin pobrinuti samo ako se prethodno naradim k'o konj. (str. 74-75)

Kad su djeca bili tinejdžeri, Joshua je počeo sve duže ostajati na poslu. Vraćao bi se kući nakon napornog radnog dana i niza neriješenih problema na poslu, a kod kuće bi ga dočekali hladni ostaci večere, djeca bi bila vani ili se durila u svojim sobama, a Ana pak negdje učila za kolokvij. Zadovoljio bi se buljenjem u televizor ili povlačenjem u radnu sobu gdje bi nastavio raditi. Djeca su ga počela na večer izbjegavati i nisu ga više tražila da ih preveze na trening i vrati kući. Što se Ane tiče njoj se učinilo da bi joj bilo bolje da je sama. Noću kad bi se djeca povukla na spavanje, a on zahrkao pred tv-om. Znala je sanjati o tome kako bi bilo da je slobodna i

samostalna. Odmah možemo zamijetiti da se njihov odnos najvećim dijelom zasnivao na njezinoj potrebi da bude spašena i njegovoj da bude njezin spasitelj. Ona je bila uvjerena da nije dovoljno dobra, a on pak da je poseban . Njihov Međuprostor bio je ispunjen jasno određenim ulogama, visokim očekivanjima i suprotstavljenim pogledima na svijet. (str. 75)   Svaki od triju parova prije ili poslije pomislio je kako su odabrali pogrešnog supružnika.  -  Da sam barem malo duže ostala slobodna, -  Da sam barem rodila samo jedno dijete, -  Da sam barem odmah postavila pravila igre nakon vjenčanja  -  Da sam barem udala se za ljubav iz srednje umjesto njega i što sve ne!  

da će se stvari srediti čim se druga osoba dovede u red. U idućem  poglavlju proučit ćemo zašto je ta pretpostavka u potpunosti pogrešna. pogrešna. Odabirom „boljeg“ Svatko od njih smatra

 partnera nitko od njih ne bi izbjegao spomenute probleme. Iako ih sami nisu svjesni, svje sni, problemi u njihovim vezama zapravo su  putokazi koji vode do njihovih rana u prošlosti. Uvidjet ćemo

da su previranja koja u njima bude želju za drugim partnerom zapravo sastavni dio bilo kojeg Međuprostora s bilo kojim partnerom kojeg bi izabrali. (str. 76)  Nesvjesna veza (poglavlje 3)

 Ne znam zašto se tako ponašam, ponekad imam osjećaj da se oboje pretvaramo u zlog brata  blizanca. Međuprostor u svakoj vezi sastoji se od vidljivog i nevidljivog, poznatog i nepoznatog dijela. Postoje stvari koje partneri znaju, ali i stvari koje ne znaju o sebi ni jedno o

drugom. Kako mi velikim dijelom funkcioniramo nesvjesno, to što ne možemo vidjeti i što nam nije poznato jednako je važno koliko i ono što vidimo i što znamo. Većinu vremena živimo u sjeni –   ne znajući, nesvjesni nečega i ne obraćajući pozornost. Prepuštamo se automatskom pilotu umjesto da smo u potpunosti svjesni svega. Reagiramo na situacije umjesto da učimo na njima. Ponavljamo štetne ili neučinkovite poteze koji uvijek imaju iste negativne posljedice. Naše negativističko ponašanje zapravo je pokušaj da nešto učinimo

ili pak da spriječimo da se nešto dogodi. Ali moramo se zapitati što točno činimo i zašto. Zašto  smo rekli to što smo rekli i čemu smo se nadali poduzevši određeni korak? Zastrašujuće je priznati da često ne znamo odgovor.  

19

 

To ne znači da smo svi većinu vremena nesvjesni zbivanja. Razina nesvjesnosti varira od osobe do osobe i od situacije do situacije. No tužno je da u vrijeme konflikta, napetosti i stresa čak i brižni partneri mogu postati defenzivni. U sekundi se prepuštaju najneprikladnijim oblicima ponašanja i kažu ili čine ono što nikad ne bi rekli i učinili da ih se na to nije natjeralo ili da se nisu osjetili ugroženo. Partneri su najčešće nesvjesni zbivanja u onim situacijama kad bi trebali biti najprosvjetljeniji, najoprezniji i najsvjesnijii svega. (str. 77-78) najsvjesnij

U ovom  poglavlju

razvit ćemo veće konceptualno razumijevanje dinamike koja se nalazi u  pozadini naših nesvjesnih postupaka u intimnim vezama. Osnovne zamisli imago terapije odnosa poslužit će kao leća za izoštravanje percepcija uobičajenih stupica u ljubavnim vezama. Identificirat ćemo obrasce koji su toliko univerzalni da bi ih se moglo smatrati osnovnim načelima ili zakonima veza. Upoznavanje s tim obrascima demistificirat će zbunjujuće oblike ponašanja. Kako bismo shvatili zašto uopće postoji taj problem, najprije moramo shvatiti kako se svi dijelovi dij elovi jedne veze međusobno slažu. (str. 78) Cilj imago terapije odnosa jest pomoći ljudima da se oslobode unaprijed stvorenih ideja i nesvjesnih reakcija osvješćujući njihova razmišljanja i postupke. Jednako je važno biti sposoban procijeniti značenje vlastitih ili partnerovih postupaka. Biti svjestan znači biti sposoban pitati i odgovarati na ovakva pitanja: Zašto to činim/činiš? Što time  pokušavam/pokušavaš  pokušavam/po kušavaš postići? Može li se taj posao odraditi na bolji način ili što je istina?  Čim budete u stanju odgovoriti na spomenuta pitanja, oslobodit ćete se stege koju su navika i kondicioniranje ostavili na vaš život. Bit ćete slobodniji u razmatranju niza mogućnosti koje vam se nude, uključujući mogućnost da nastavite raditi što ste dotad radili ili da promijenite, eliminirate ili zamijenite stare oblike ponašanja učinkovitijim oblicima. (str. 79)   U osnovici

dva su zadatka važna u većoj osviještenosti: 1) bolja informiranost o svojoj i  partnerovoj prošlosti, povredama iz djetinjstva, motivaciji, snovima i potrebama i 2) učenje kako interpretirati što se zbiva u vezi na sustavan i sadržajan način.  Drugi zadatak,

a to je procjena važnosti onoga što se zbiva u vezi, ostvarit ćete tako što ćete  postati bolji promatrač vlastitog života. Imago terapija odnosa  može vam pomoći da jasnije vidite ono što vam se nalazi pred očima. Svatko tko želi uložiti trud može razviti svijest o zbivanjima. Čak i ako ste dosad mjesečarili kroz sve svoje veze, nije prekasno za buđenje. Još uvijek možete odabrati sadržajnu interakciju s partnerom u kojoj ćete se samokontrolirati. Još uvijek možete bolje razumijeti procese na kojima se veza zasniva. Iako dvoje ljudi oblikuje obrazac svake veze, dovoljno je da jedno potakne razvoj u posve novom smjeru. Čak i ako vam partner još uvijek spava, vaša probuđena pozornost može poboljšati odnos koji imate s njim. (str. 79)

Kvalitetna veza odvija se u četiri različita stadija; privlačnost, romanca, borba za moć, prava ljubav. Svaki od tih stadija jedinstven je, razlikuje se od ostalih, ali je prijeko potreban u

razvojnom procesu. Prava ljubav ne može proizaći iz odnosa koji se nije razvio iz  privlačnosti, romance i borbe za moć. Partneri u vezi moraju surađivati kako bi se njihova veza nastavila razvijati. Potrebna im je snaga volje za proces preobrazbe , moraju učiti vještine i uvježbavati kvalitetne životne navike kako bi se pravilno razvili. Moraju se osvijestiti,  postaviti ciljeve, vježbati strpljenje i donositi ispravne odluke žele li da im veza prijeđe u idući stadij. (str. 80) 

20

 

Prvi stadij: privlačnost 

Jedan od najvažnijih principa imago terapije odnosa jest da je naš izbor partnera vođen nesvjesnim čimbenicima koji jednako vrijede za svakoga. Ono što doživljavamo slučajnom  privlačnošću zapravo je kalkulirani odabir iako skoro nikada toga nismo svjesni. Nesvjesni dio nas spaja nas s Imago partnerom  –   osobom koja nam nudi najveću priliku da zacijelimo rane iz djetinjstva. Jedna stara kineska izreka kaže da najbolja prilika uvijek sa sobom nosi najveću opasnost i izazov. Isto je i s odabiro m partnera. Osoba koja nas najviše privlači vjerojatno posjeduje neke značajne karakteristike ili osobine roditelja koji nam  je u djetinjstvu zadavao najviše problema. Ako se privlačnost pretvori u stabilnu vezu, doživjet ćemo isto neslaganje s partnerom kao i s problematičnim ocem ili majkom. Očigledno je da se ne dovodimo namjerno u takvu neugodnu situaciju niti si namjerno namećemo ponovno proživljavanje nesretnog razdoblja iz djetinjstva. (str. 80-81)

Nesvjesno međutim odabiremo onu psihološku dinamiku koja nam je bila najpoznatija u mladosti. Ono po čemu se naše iskustvo sada razlikuje jest činjenica da više nismo djeca. Odrasle smo osobe, snažniji smo i imamo veću mogućnost izboriti se za sebe nego ta da. Ako možemo s uspjehom riješiti nastale probleme s partnerom, dvostruko ćemo biti nagrađeni: ostvarit ćemo sretnu vezu i zacijeliti rane iz djetinjstva. Učenje i sazrijevanje koje moramo  proći kako bismo živjeli u harmoniji s partnerom ujedno je potrebno za popravak štete načinjene u prošlosti. Upravo na to mislimo kad kažemo da je smisao ljubavne veze zacijeliti rane iz djetinjstva. (str. 81) Primjer:

Mary se strastveno zaljubila u Grega koji je načitan, velikodušan, energičan, zgodan i lud za njom. S druge strane, ujedno je tvrdoglav, bučan i dominantan. Maryjin otac također je bio tvrdoglav, bučan i dominantan i ona je tijekom odrastanja izgradila svoju osobnost u kontekstu suživota s moćnim ocem. Kako bi se slagala s njim bila je prisiljena razviti osobine komplementarne njegovima. Stoga je radi očuvanja mira u kući naučila reći da tata i držati jezik za zubima. Naučila je zadržati svoje misli i osjećaje. Žestina je obilježila njezina iskustva s ocem pretvarajući ga u strahovito privlačnu , ali i odbojnu snagu u njezinom životu. U stvarnosti ta su je iskustva pripremila da bude savršen izbor za Grega. (str. 81-82)

Drugi stadij: romanca

Ako se sve razvija kako treba, privlačnost će se pretvoriti u romancu. O tom stadiju najviše znamo. Ljubavnici žive u posebnom stanju svijesti koje je prilično selektivno tijekom ovog stadija. Sve u vezi s voljenom osobom naglašeno je i izraženih boja, a sve u vezi sa školom, obitelji, poslom i iskustvom i tome sličnom blijedi pretvarajući se u apatično sivilo. Romantična ljubav psihološko je i duhovno iskustvo, ali biti zaljubljen znači razumjeti činjenicu da smo također biološka bića. Mary i Greg smatrali

su da im je suđeno biti zajedno. Mary je prijateljima rekla da joj je ugodno s njim, baš onako kako bi trebalo biti. Razgovarali su o djeci koju će imati, o snovima da zajedno otvore restoran i kako će uvijek radije provoditi vrijeme zajedno nego i s ki m drugim. Ključna stvar u vezi s romantičnim stadijem ljubavi jest da je on intenzivnog, ali Utapanje u partnerovim razmišljanje, Naravno, o paru ovisi sanjarenje tjelesna žudnja s vremenom prerastaju u nešto očima, drugo . opsesivno u što će sei prolaznog karaktera.

21

 

romantična ljubav u konačnici pretvoriti, ali idući korak u koji prelazi jest borba za moć. Naša  je kultura sklona idealizirati romancu, ali kako ćemo se uvjeriti, romantična će nas ljubav oboriti s nogu u onoj mjeri u kojoj smo bili ranjeni u djetinjstvu. Do te mjere, naime,

želimo ispuniti prazninu u vlastitom biću voljenom osobom. Pokušamo li posjedovati samu bit ljubavnika ili ljubavnice i prisvojiti ih kako bismo ispunili prazninu u sebi, naša veza neće prerasti u pravu ljubav koja počiva n a individualizaciji kao temelju. (str. 82-83)

Treći stadij: borba za moć  Ovaj je stadij najmanje zabavan, ali je zato najplodonosniji. Već ste neko vrijeme zajedno; dvije, tri godine, malo je magije isparilo i partner vam počinje ići na živce. Ono što ra nije zamjećivali odjednom prodire u vašu svijest. Još uvijek ste zaljubljeni, ali besplatna romantična vožnja privela se kraju. Odjednom ste svjesni da vaš život s partnerom nij nijee uvijek harmoničan i ta vas spoznaja uznemirava. Do izražaja dolaze posljedice   odabira imago  partnera s osobinama roditelja koji vam je zadavao najviše problema. Kako iz prvog pokušaja pokušaja niste uspjeli zadovoljiti svoje najosnovnije potrebe i želje, pokušavate drugi put doći do zadovoljštine. Međutim, partner nije spreman na suradnju u   vašem pothvatu. Štoviše, odabrali ste ga jer stvara iste probleme koje ste imali u djetinjstvu. djetinjstvu. (str. 83)

Mary iz prethodnog primjera više nije djevojčica, isprva joj se sviđaju Gregovo samopouzdanje i dominantna osobnost i bez obzira na to je li svjesna

da je podsjeća na oca, najvažnije je da se uz njega osjeća sigurno. Međutim, nekoliko godina poslije osjećaj sigurnosti pretvara se u osjećaj omalovažavanja i gušenja. Počinje bjesnjeti, vikati punim  plućima, dajući mu do znanja da joj se ne sviđa njegov nastup. Kad se otac iživljavao na njoj, zatomljavala je svoju ljutnju, ali zna da s Gregom ne treba držati jezik za zubima. Ljuti se na svaku sitnicu jer je preosjetljiva na njegove negativne karakteristike. S druge

strane i Greg ima problema s njom. Kako si je i sam izabrao imago partnera, Mary izvlači nerazriješene probleme iz njegove prošlosti. (str. 83 -84)  Nauči li Mary predočavati suprugu svoje potrebe i želje, a on   nju slušati poduzet će divovski korak prema zacjeljivanju rana uzrokovanih nemogućnošću izražavanja mišljenja u djetinjstvu. Dobit će priliku razviti vještine i prednosti koje joj nije bilo dopušteno razviti dok  je živjela s roditeljima. Usporedimo li to s tjelesnom vježbom, moglo bi se reći da će dobiti mogućnost ojačati ojačati slabo razvijene psih psihološke ološke mišiće koje je imala kad kad je napustila rodni dom  jer su joj upravo oni potrebni da bi razriješila probleme sa suprugom. Uspije li u tome nadvladat će borbu za moć s Gregom i moći ući u četvrti stadij veze, pravu ljubav. (str. 84)   Četvrti stadij: Prava ljubav  Prava ljubav je stabilna veza koja stiže kao nagrada za cjeloživotni rad. U ovom stadiju veza se nastavlja razvijati iz novih procesa i interakcija pokrenutih kako bi se udovoljilo

 prohtjevima borbe za moć. Partneri su naučili kako balansirati između bliskosti i odvojenosti, kako organizirati seksualni život na obostrano zadovoljstvo, kako zajedno učinkovito rješavati  probleme, kako razgovarati i slušati jedno drugo da bi razumjeli različite stavove i poštovali ih. K tomu poslužili su se novim oblicima interakcije kako bi više naučili jedno o drugom,  posebice o ranama r anama koje su zaradili u djetinjstvu i koje trebaju zacijeliti. Obje strane konačno znaju kako pružati ljubav jedno drugom i kako je primati. (str. 84-85)

22

 

Partneri su u stadiju prave ljubavi naučili ili se prisjetili kako vezu ispuniti darovima, komplimentima, poštovanjem, iznenađenjima i užicima. Ponovno su uveli romantiku, vesele se međusobnom darivanju i milostivo primaju jedno od drugoga. Ponovno osjećaju  privlačnost jer znaju da se u pravoj ljubavi ona zasniva na zajedničkoj prošlosti i zajedničkoj sadašnjosti. Drugi dio knjige zapravo je vodič koji vam korak po korak objašnjava što činiti, ali ujedno nudi cjelovitiji prikaz prave i svjesne veze. (str. 85)  Nesvjesni obrambeni mehanizmi –  Opasnost  Opasnost - ne prilazi

Osigurat ćete razvoj veze kroz spomenuta četiri stadija čim naučite koji su uobičajeni obrasci interakcija što uzrokuju probleme. Jedan od najvećih izazova u stadiju borbe za moć jest učenje  kako se u potpunosti i bez ikakvih prepreka upustiti u otvorenu interakciju s  partnerom. Nastupit će trenutak kad ćete mu morati prenijeti puno više od same činjenice da se slažete s njim ili da ste strahovito uzbuđeni. Kako ćete mu dakle prenijeti svoje mišljenje o nekom složenom problemu ako ima suprotno gledište? Kako ćete mu priznati što vam je na srcu ako niste naviknuli iskreno govoriti i bojite se da vas neće čuti? Kako ćete mu dati do znanja da vas je zabrinuo ili razočarao neki njegov postupak ili da ga ne odobravate? Kako ćete izraziti neslaganje? (str. 85-86) S obzirom na to da je vrlo malo ljudi imalo mogućnost posvjedočiti zdravoj interakciji u  braku svojih roditelja, većina ne zna kako se obračunati s problemima il ilii pomiriti sukobljene stavove kad se romanca borbu za moć. Sv Svii oblici defenzivnog ponaš anja odjednom se manifestiraju jer oba pretvori partneraupokušavaju zadržati osjećaj sigurnosti ponašanja i zadovoljiti vlastite  potrebe.

Ljudi koji su doživjeli često nametanje ili zanemarivanje u djetinjstvu, imaju dobro razvijene obrambene mehanizme koje nazivamo maksimaliziranjem i minimaliziranjem. Ako ih je povrijedio roditelj sklon zanemarivanju, reagirali su

pretjerano naglašavajući (odnosno maksimalizirajući) svoje osjećaje kako bi privukli pozornost skrbnika. Ako ih je povrijedio nametlji v

roditelj, naučili su se povući i umanjiti (odnosno minimalizirati) svoje reakcije kako bi se zaštitili. D jeca će poduzeti sve kako bi preživjela. U odrasloj dobi partneri iz istih razloga ponavljaju obrasce ponašanja, a to obično znači da drže druge na distanci i oko sebe grade sigurnosnu zonu. Kad god partnerovo ponašanje dožive stvarnom prijetnjom kao u prošlosti, aktiviraju obrambene mehanizme koje su i tada koristili. Njihov obrambeni arsenal spreman je na uporabu na najmanju provokaciju. Partner koji ništa ne sumnja ili koji je dobronamjera dobronamjerann može se spotaknuti o žicu  potezne mine i izazvati iz azvati eksploziju , a da i ne zna čime je to zaslužio. Nažalost obrana jednog partnera ubrzo se pretvara u ranu drugog partnera. Ipak, rane same po sebi ne uzrokuju oštećenje, nego to čine obrambeni mehanizmi. (str. 86-87)

 Naime, kad defenzivni partner napada ili se povlači u pokušaju zaštite od boli ili nametljivosti, ranjava drugu stranu koja također reagira defenzivno i vraća istom mjerom ranjavajući partnera iz defenzivnih pobuda. Tako započinje ciklus nesvjesnog ranjavanja i obrane koji je teško prekinuti. Obrana kojoj pribjegavamo često se javlja u obliku  problematičnog ponašanja roditelja koji nas je povrijedio što ima smisla ako se prisjetimo kako pronalazimo svog imago partnera. Provjerimo kako to funkcionira u slučaju Mary i Grega.

23

 

Isprva Mary reagira tihim i pomirljivim stavom, ali kako više nije dijete, a još uvijek je ljuta što je bila žrtva očeva iživljavanja u nekom trenutku počinje uzvraćati. Tijekom stadija borbe za moć, a s ciljem da je Greg čuje, biva sve glasnija i viče na njega, upravo kako je otac to njoj činio u djetinjstvu.   Drugim riječima koristi obrambeni mehanizam koji  je odraz očeva ponašanja kojim ju je povrijedio i koji će zajamčeno uzrokovati eskalaciju njezina konflikta sa suprugom. Umjesto toga, kad bi se samo pokupila u trenutku kad Greg

 počne vikati odvraćajući odvraćajući da će ra razgovarati zgovarati s njim kad se smiri i kad bi potom ppokušala okušala utvrditi što pokreće takvo njegovo ponašanje, vjerojatno bi izbjegla obrazac uzajamnog vikanja. Drugim riječima, kad bi odbacila svoje defenzivne reakcije i zamijenila ih svjesnim oblicima  ponašanja, oboje bi bili u stanju neutralizirati svoju eksplozivnu dinamiku, ali Mary prvo treba postati svjesna što čini. Defenzivno ponašanje gotovo je uvijek nesvjesnog karaktera. Nagon za obranom budi se automatski i bez svjesne namjere. Ako smo nešto učinili puno puta u prošlosti i ako je to u nekom smislu imalo učinka, logično je da nam se nudi kao jedan od omiljenih oblika ponašanja i učinkovitih načina rješavanja problema.  Iako postoji mnoštvo obrambenih mehanizama, predočit ćemo dva najčešća koja upozoravaju na nesvjesnu reakciju i postupanje radi zaštite dubokih rana iz djetinjstva. (str. 87-88) Nisam imala izbora –  želite reći:  Nisam Nisam odgovorna odgovorna za to što se događa događa,, bila sam natjerana nnaa

to. Štitite svoje ja uvjereni da ne možete pogriješiti i da stoga ne griješite. Kad biste donijeli  pogrešnu odluku odluku ili učinili pogrešk pogrešku, u, to ja, toliko bi se stubo stubokom kom potreslo da biste se slomili. Nije moja krivnja:  Netko drugi je

kriv. Da nisi učinio to i to, to se ne bi dogodilo. Ponovno  je iznimno opasno priznati ranjivost i to jednostavno niste u stanju učiniti. Tjerate od sebe svaku sumnju u vlastitu slabost (ovo je vrlo slično osporavanju od govornosti koje smo netom spomenuli).

Faktor koji komplicira ljubavnu vezu zapravo je činjenica da je riječ o dvoje ljudi koji imaju vlastite obrambene mehanizme i prilikom njihova spajanja ti se mehanizmi isprepliću. Kako je velika vjerojatnost da si sva tko odabire imago partnera, obično su  posrijedi komplementarni obrambeni mehanizmi. Tom i Kurt najbolji su primjer para u

kojemu svaka strana ima slične rane i komplementarne obrambene mehanizme. Obojica su imali izuzetno kritički nastrojene očeve i name tljive majke, ali su na to reagirali  potpuno suprotno. „Htio sam uspostaviti bliskost i biti uključen u sve“ objašnjava Kurt, a Tom to nije želio, posebice kad je bila riječ o poslu. Nije htio da se petljam i odmah je zaključio da mu ga želim preuzeti ili barem raditi za njega ili s njim. Ja sam, međutim, samo htio da me čuje. Osjećao sam se izostavljenim i zostavljenim iz svega. Htio sam da me čuje, htio sam mu biti  potreban. (str. 88)

Tom je to pak doživio pokušajem preuzimanja nadzora nad njegovim životom. Tom se nadovezuje: imao sam osjećaj da se ponaša poput mojega oca. Nisam bio svjestan njegove ranjivosti ni činjenice da samo želi dijeliti sve sa mnom. Znao sam koliko sam pažljivo izgradio svoju autonomiju i neovisnost i doista sam se zabrinuo da sam u vezi s nekim tko se

 ponaša poput poput oca. Tom i Kurt bili su slično povrijeđeni u djetinjstvu i razvili komplementarne komplementarne obrambene mehanizme. Obrambeni mehanizam koji je Tom razvio u odnosu na kritički nastrojenog oca, sastojao se u tome da partnera drži na distanci ne dopuštajući mu da se  približi. 24

 

Kurtov obrambeni mehanizam nastao je kao posljedica očeva kritiziranja, a sastojao se u tome da se pokuša približiti i postati prijeko potreban drugoj strani. Što je rana dublja to smo naučili biti defenzivniji jer smo naučili da nas drugi ljudi mogu povrijediti i preplašiti . Da bismo to spriječili pokušavamo uspostaviti što veću kontrolu primjenom projekcija, simbioze, minimaliziranja i maksimaliziranja. (str. 89) Projekcije:  Sve što govorim o tebi, više govori o meni nego o tebi t ebi 

Što smo nesvjesniji to smo uvjereniji da poznajemo partnerove stavove, motivaciju, sjećanja i osjećaje, odnosno njihovu bit i identitet. Ne shvaćamo koliko zapravo naše projekcije govore o nama samim a, posebice o našim osobinama i podraža jima koji su neprihvatljivi, odbačeni i nepoznati našoj svijesti. U osnovici partneru dodjeljujemo karakteristike koje sebi ne dopuštamo. Pripisujemo mu nešto, neku kvalitetu, manu, vještinu, motiv, misao ili osjećaj koji izvorno potječe od nas. Na neki način projiciramo na njega ono što ne znamo ili ne želimo znati o sebi. Iako je projekcija obično negativne prirode, može se pojaviti i u obliku obožavanja partnera ili pretjeranog divljenja. Čak i ako smo sami izgubi li neku vrijednu osobinu, možemo i nadalje uživati u njoj projiciramo li je na nekomu drugomu.   To znači da sve  još nije izgubljeno, isto vrijedi i za pripisivanje negativnih osobina. Izgubimo li neku ružnu osobinu, možemo je i dalje mrziti projiciramo li j e na drugu osobu. Drugim riječima, projiciranje održava na životu izgubljeni i zgubljeni dio nas samih. (str. 89-90) Svaka se romanca privodi kraju kad počnemo projicirati zan zanijekane ijekane i negativne aspekte sebe samih na ljubavnika ili ljubavnicu. Idealiziranje partnera u romantičnoj vezi zapravo je pripisivanje partneru dijelova vlastite osobnosti kojih smo se odrekli. S druge strane, deidealizacija partnera u stadiju borbe za moć pripisivanje je negativnih dijelova nas samih koje smo zanijekali. (str. 90)

Neovisno o tome je li projekcija pozitivna ili negativna imamo osjećaj da je istinita, a do toga dolazi jer partner uistinu nosi u sebi neke elemente koji privlače naše projekcije pretvarajući ih u percepciju. No kad govorimo o tome kakav je partner najčešće zapravo izmišljamo priču koja se djelomično zasniva na istini. Kako se projekcije doista mogu doimati neosporivima teško ih je razlikovati od stvarnih opservacija.  Ono što nam može pokazati da je posrijedi projekc ija, a ne objektivna procjena jest ako njezinu istinitost neprestano dokazujemo s puno emocija.

Evo nekoliko primjera projekcija kod parova s kojima smo radili:    

Cindy se neprestano mjeri s drugima, a spremno optužuje supruga da je pretjerano natjecateljski nastrojen. Time zapravo projicira vlastitu crtu na njega.

Mark često razmišlja o vezi s drugom osobom, a partnericu optužuje da je privlače drugi muškarci. Na taj način na nju projicira vlastitu seksualnost. seksualnost.    Darla žali što se udala za supruga i često  mu govori da ne vjeruje u njegovu ljubav.  

Zapravo na njega projicira vlastiti nedostatak ljubavi. 

Ovaj primjer je složeniji od prethodnih: Richarda je zanimala glazba u dječjoj dobi, ali su njegovi roditelji poduku iz glazbe smatrali gubitkom vremena pa je tako razvio

negativan stav prema tom dijelu sebe. Kad je njegova supruga počela uzimati sate violončela, nije joj bio u stanju pružiti  podršku upravo kako nije mogao pružiti 25

 

 podršku vlastitim htijenjima za sviranjem glazbenog glazbenog instrumenta. Dakle, projicirao je samoodbacivanje samoodbac ivanje svojih glazbenih htijenja na nju.  (str. 90-91)

Homoseksualni parovi s kojima smo surađivali smatraju da posebice moraju biti svjesni  projekcija. Kao prvo, gay partner možda nesvjesno više sumnja u sebe od heteroseks heteroseksualnog ualnog  partnera zbog kulturološke neprihvaćenosti njegove spolne orijentacije . /Meni se čini da to nije samo zbog neprihvaćanja, ali neka bude, tako i tako svatko vjeruje u što on želi i sam sebe može prevariti/. K tomu, zamislite kako bi bilo lako projicirati vlastita obilježja koja vam se ne sviđaju na istospolnog partnera koji vam u mnogome sliči.  

Projiciranje je važan koncept u svim intimnim vezama.   Shvatite li da partneri u ljubavnoj vezi, znaju tumačiti ponašanje druge strane kroz filter vlastitih, često nesvjesni h iskustava, uspjet ćete se pripraviti na moguće opasnosti.   Bit ćete sposobni  prepoznati što se doista zbiva kad sami projicirate il ilii kad ste predmet projiciranja obratite li  pozornost na intenzitet i učestalost projiciranja i zapitate li se što to govori o osobi koja  projicira. (str. 91) Simbioza: Ti i ja smo jedno, a ja sam onaj pravi

Ravnoteža bliskosti i odvojenosti varira tijekom razvoja veze, ali želja za povezivanjem uvijek ostaje ista. Svi žude za vezom  neovisno o tome jesu li je sposobni održati ili ne. Neki to partneri pokušavaju učiniti simbiozom. Riječ je o nesvjesnoj pretpostavci da drugi dijele vaša subjektivna stanja, misli i osjećaje. Kad se dvoje ljudi ponaša simbiotički, ne posjedjuju sposobnost samostalnog funkcioniranja dok su u vezi. Ne mogu istodobno

biti povezani i povući jasne granice.  Njihovo je povezano spoznavanje toliko naglašeno da se pretvorilo u fuzionirano ili stopljeno spoznavanje.

U slučaju da vole nekoga i da taj netko voli njih, uvjereni su da moraju razmišljat, osjećati i ponašati se poput druge osobe i ponašaju se u skladu s time.   Simbioza funkcionira i u stadiju romance i u stadiju borbe za moć. Počiva na pogrešnoj pretpostavci koje partneri ne moraju biti svjesni: „Naravno da razmišljaš poput mene, da gajiš is te osjećaje, da reagiraš kako bih ja reagirao, da želiš isto što i ja, da imaš isti ukus i želje i da  posjeduješ moje slabosti i prednosti.“ prednosti.“  Ako su tvoje misli ili osjećaji u oprečnosti s mojima ili se čak razilazimo u tom pogledu onda se ne radi o pravoj ljubavi. Za sve koji se ponašaju simbiotički, individualizacija ne dolazi u obzir. Ponekad je pretpostavka o istovjetnosti eksplicitna: eksplicitna: Znam tvoj stav o tome, ne želimo to učiniti. Sigurno si se osjećao… (kako god to bilo). A ponekad je teže prepoznatljiva: „To je najbolji film koji smo dosad vidjeli. Znam o čemu razmišljaš. Ne želiš to učiniti.“ Spomenuti komentari mogu biti neopasni, ali mogu isto tako upozoravati na nerazumijevanje postojećih razlika između partnera. Simbiotički pojedinci ne znaju da ni je  je prikladno donositi zaključke o nekome drugom i to samo na osnovi onoga što znaju o sebi. (str. 92)

Takve osobe ne znaju da je jednostavnije upitati što je istina , odnosno da je pristojnije osobno se upitati, nego nešto iznijeti kao nepobitnu tvrdnju.  Ne znaju da je moguće da  partneri obogate jedno drugo svojom jedinstvenošću jedinstvenošću i pritom zadrže intimni odnos. Simbioza  je povezana s projiciranjem jer jer je ono sredstvo njezina ostvarenj ostvarenja. a. Pripisujem ti ono što vrijedi za mene, što te čini mojim produžetkom.  

26

 

Pokazateljii simbioze u vezi Pokazatelj  

 

 

   

 

Frustrira vas ili iritira kad partner ne zna pročitati vaše misli  Često ste razočarani partnerom jer ne čini što bi trebao.  Koristite se kritikom kao sredstvom kojim ćete partnera navesti da vam više sliči  Svadljivi ste i  postavljate se dogmatički jer vjerujete u postojanje jednog načina razmišljanja  Pobuđujete osjećaj krivnje ili srama kako biste naveli partnera da postupa kako želite . Govorite kako vam je partner sličan kad čini nešto što vam se sviđa. (str. 93)  

Stan je rekao: muškarac treba biti podčinjen ženi i ne može imati vlastiti stav i osobnost. Iako

 je mogao, nije rekao: r ekao: U braku muž i žena trebaju imati i mati isti stav o svemu. Do tog je zaključka možda došao iz iskustva braka svojih roditelja ili je to sam spoznao u ve zi s bliskom osobom u djetinjstvu, npr. s majkom. Na osnovi njegovih riječi možemo zaključiti da taji velik dio sebe jer je naučio da nije sigurno dopustiti bliskim ljudima znati kakvi ste zapravo.  Suzana je rekla: Da me Stan uistinu voli, znao bi što žel im. Silno se htjela udati za nekoga tko  bi mogao prepoznati prepoznati njezine želje prije nego što ih sama sama iznese. Postalo Postalo je jasno da Stan nije u stanju igrati tu ulogu u njenom životu. Potom je poželjela da počne ispunjavati njezine želje  bez pogovora. Smatrala je da će postupiti i prihvatiti njezin stav ako mu ga detaljno objasni ili ako bude dovoljno ustrajna. (str. 93-94)

Al je rekao: Odgajan sam u uvjerenju da svi trebaju razmišljati poput mene. Zamišljao sam našu vezu na određeni način i smatrao sam da treba biti savršena. Ova spoznaja puno toga razotkriva o njemu i praktičan je primjer simbioze. K tomu, Al svemu dodaje i notu  perfekcionizma. Ljudi bi trebali razmišljati poput njega jer je uvijek u pravu. Također je rekao: Smatrao sam kako o nekim stvarima ne moramo razgovarati jer se podrazumijevaju same po sebi. Bio sam uvjeren da će promijeniti mišljenje i poželjeti imati djecu poput mene.   Ponovno u simbiotičkoj vezi nema potrebe za razgovorom, kad postoji pretpostavka da su stvari onakve kakvima ih ja vidim. Rena je ostala zatečena pozornošću  koju je Al posvetio svojoj djeci na dan njihova vjenčanja. Htjela je da dijeli njezin stav, a njoj njegova djeca nisu bila važna tijekom vjenčanja pa ju je stoga uvrijedilo što njemu jesu. Joshua je rekao: Oboje smo u meni vidjeli spasitelja. Prvih godina doista smo dobro funkcionirali kao tim, ali uvijek sam ja bio dominantan, a ona popustljiva. U njihovom slučaju

 bili su jedno, a on Joshua je bio onaj pravi. Ana je rekla: nisam znala reći ne. Stoga sam govorila da čak i kad to nisam mislila i onda radila previše, neprestano se ljutila i smatrala to svojom krivnjom. Ne smatra da ima pravo na svoje osjećaje, mora nadići svoje potrebe i želje kako bi mogla raditi, razmišljati i osjećati onako kako to Joshua želi. Rekla  je još: Osjećala sam se tako inferiorno i podređeno kao da mi je Joshua majka kvočka. Čeznula sam za nekim tko bi se brinuo za mene. Osjećala sam se inferiorno, nije se mogla brinuti za sebe i  bila se spremna podčiniti snažnom muškarcu u zamjenu za sigurno st. Simbiotski se vezala za supruga jer je to smatrala jedinim načinom opstanka. (str. 94-95) U zdravom odnosu dvoje ljudi postupno prelazi iz života u jednoj orbiti u život u kojem se dvije individualne orbite preklapaju. Sposobni su imati vlastite prijatelje, interese, aktivnosti i ono najvažnije –   vlastite stavove, osjećaje i misli uživajući pritom jedno u drugom.

Razlikuju se jačajući individualne sposobnosti za odvojeno spoznavanje i 27

 

emocionalno sudjeluju spoznavanja. (str. 95)

u

partnerovu

životu primjenjujući vještine povezanog

Minimaliziranje i maksimaliziranje ili igra skrivača  Jedna strana forsira ili maksimalizira kako bi joj se što više želja ostvarilo i kako bi se zaštitila od boli, dok se druga iz is tih pobuda povlači ili minimalizira. Tako usvajaju odvojenu i suprotstavljenu strategiju za održavanje svoje povezanosti. Posljedica toga je da napuštaju zajednički teren i svatko se povlači u svoj kut.  Riječ je o jednom od najčešćih obrazaca nesvjesne interakcije koji se lako može pratiti. Onaj koji maksimalizira uvijek prvi prilazi drugoj strani  preplavljujući je energijom, mnoštvom ideja, prijedloga i dozom melodrame. Želi raspravljati i suočavati se s problemima onako kako ih sam definira. Strana koja minimalizira rijetko preuzima inicijativu, povučena je i ne dolazi do izražaja, nije

energična drži se po strani i trivijalizira bitne stvari. Cilj joj je izbjegavati diskusiju ili konfrontaciju u pogledu važnih problema u vezi. I jedan i drugi partner gaje strah i ljutnju.

 Na primjer: muškarac koji minimalizira u intimnoj vezi može maksimalizirati na poslu. Usred  bitke za moć partneri partneri se obično vraća vraćaju ju na uobičajeno pponašanje onašanje i uvijek igraju samo jednu od tih dviju uloga. Varijacije drame ponavljaju se u beskonačnost, ali pod različitim okolnostima. Problemi se možda mijenjaju, ali glavni likovi i njihove osobnosti koje minimaliziraju ili maksimaliziraju uvijek ostaju isti. (str. 96-97)

Suzana kaže, Stan je uvijek tražio gdje će se sakriti često bi se poslužio novinama. Stan joj je rekao da sliči njegovoj majci kad se razljuti, a naučio je da mu se bolje sakriti kad se žensko razljuti –  ne uključivati se i ne reagirati, nego potražiti sklonište.  Drugi primjer su Beth i Fran koje su tijekom rješavanja p roblema ovisnosti o alkoholu i drogama također počele uviđati obrazac ponašanja ponašanja u svojim svađama. U njihovoj vezi Beth je  bila ta koja je minimalizirala, a Fran maksimalizirala. Beth je rekla: Fran je bila ta koja se svadila i onda htjela zakrpati stvari. Ono što sam ja uvijek mislila tijekom svađa bilo je: Hoćeš  prekid? U redu prekinimo. (str. 97)

Al je također primjer minimalista kad govori o tome kako je bilo svaditi se s Renom zbog djece: Mislim da ja naginjem tome da navučem pokrivač preko ušiju i pustim da se oluja stiša vođen mišlju da ću se sutradan probuditi i noćna mora će se okončati. Uvij ek mislim kako Rena od buhe pravi slona. Kako je Rena sklona maksimaliziranju savršen je izbor za njega. Smatrala je da ga mora nagaziti kako bi shvatio što mu želi reći. Bojala se da je neće čuti ili da neće reagirati ako mu prestane ponavljati što osjeća i što želi.

Lako se može zamijetiti da minimalist i maksimalist korigiraju jedno drugo. Intenzitet maksimaliziranja ovisi o stupnju minimaliziranja i obrnuto. Jedan je muškarac optužio suprugu da ga kažnjava tišinom. Supruga je na to odgovorila: Nastupaš bezobrazno pema meni, vičeš i jedino što znam učiniti u svoju obranu jest ušutjeti. Ne želim se natezati s tobom. Opasan si i ne želim razgovarati s tobom nadajući se da ćeš me pustiti na miru. No, on je zaključio da mora biti glasniji bojeći se da ga inače in ače neće čuti. Kaže: Ne slušaš 28

 

me, ne pokušavaš shvatiti što ti želim reći, a ja te moram natjerati da shvatiš kako mi je. (str. 97-98)

Što je supruga bivala tiša to je on bio glasniji, što je on bivao glasniji to je ona bivala tiša. Ni  jedno ni drugo nis u dobili što su htjeli. On kao maksimalist toliko ju je napadao da mu ona kao minimalist nije mogla ponuditi ljubav. Ona je njega pak toliko ljutila (jer je sve morao izvlačiti iz nje) da ni on njoj nije mogao pružiti ljubav . Obrasci interakcije koji dominiraju

u kućanstvu u kojem ste odrasli utjecat će na vašu ulogu minimalista ili maksimalista, ovisno o tome u kojoj se ulozi osjećate ugodnije.  Jedan nam je klijent rekao: Moj obrambeni mehanizam sastojao se u tome da sam se povlačio u sebe ne pokazujući mami da mi je potrebna njezina ljubav. To je bila moja obrana. Odlučio sam se isticati samo na poslu. Čim je to izgovorio supruga je bila sposobna s više suosjećanja sagledati njegovu naviku minimaliziranja.

Uobičajeni nesvjesni obrasci ponašanja o kojima smo govorili, a to su projiciranje, simbioza, minimaliziranje i maksimaliziranje, odvijaju se u Međuprostoru. Voda rijeke Ganges unatoč silnom zagađenju ima ljekovita svojstva. Tako je i u međuprostoru, postoji mogućnost da  pojedinci pobijede svoje mane,  promijene obrambene mehanizme i nauče primati i davati ljubav. Na žalost taj sveti potencijal za povezivanje često se ne prepoznaje ili nedovoljno cijeni. Međuprostor može vrlo jednostavno postati prazno, vakumom ispunjeno odlagalište ili  bučna neharmonična neharmonična arena namijenjena borbi. Umjesto da je ispunjen poštovanje poštovanjem m i iskrenim slušanjem partnera može biti ispunjen međusobnim napadima i obranom dvoje ljudi koji se ne slažu. (str. 98-99) Koja je vaša pozicija?  Smatramo korisnim sažeti obilježja nesvjesnog ponašanja jer ćete se tako na jednostavan način upoznati s njime i identificirati na čemu želite poraditi. Pojedinac nije svjestan svojega ponašanja ako čini sljedeće:   1.  2. 

Koristi riječ ti u konfliktnim situacijama (simbioza i projiciranje projiciranje)) Vjeruje da je njegova percepcija točna i opovrgava alternativu kao netočnu ili čak obmanjujuću (simbioza).  3.  Uporno drugima pripisuje različite osobine i motive (projiciranje)   4.  Osjeća se sigurnije nasamo ili u razgovorima   koji nisu nabijeni emocijama 5. 

(minimaliziranje)

Osjeća da mora upotrijebiti puno riječi i emocija kako bi naveo partnera na sudjelovanje (maksimaliziranje) (maksimaliziranje) str. 99-100. 

 Na primjer: Čovjek koji doživljava svijet kao produžetak samoga sebe (simbioza) najvjerojatnije će pripisati vlastita stanja, osjećaje i misli svojoj supruzi (projiciranje), a

može se izražavati s puno energije i nametljivosti (maksimaliziranje), braneći se tako od nesvjesnih strahova. U kojem god obliku se pojavili u osnovici smatra da će umrijeti izgubi li nadzor.

 Nesvjesno ponašanje ipak nije mana, prirodno izrasta iz uvjeta u kojima smo proveli djetinjstvo. Svi smo do neke mjere djelovali vođeni njime i ne biste ga se uopće trebali sramiti, nego shvatiti što činite i s kojim razlogom jer tek tada ćete takvo ponašanje moći nadići. Kad ljudi shvate da sve čine s razlogom i da njihovo ponašanje slijedi određeni tijek u 29

 

vezi u rukama će im se naći ključ vlastitog oslobođenja. Tek će se tada riješiti okova koje im nameće život u okvirima nesvjesnog ponašanja. ponašanja. U sljedećem poglavlju vratit ćemo se sve do nezamijećenih i neshvaćenih činjenica djetinjstva koje su utjecale na sve ono što jesmo i sve što činimo, ne samo na to kako biramo „bolju polovicu“ nego i na naše roditeljske sposobnosti i na to kako oblikujemo društvo kao takvo. t akvo. (str. 100) KORIJENI SAMOODBACIVANJA IZ DJETINJSTVA (4 poglavlje)

 Ne zaslužujem ugodne stvari u životu, osjećam se bezvrijedno. Na prvi pogled čini se da romantična ljubav i borba za moć nemaju ništa zajedničko. Međuti m, u osnovici jedinstveni mehanizam pokreće pretjerano obožavanje u romantičnom stadiju veze, kao i nesvjesne oblike ponašanja tijekom borbe za moć. Štoviše, mnogobrojne oblike nesvjesnog ponašanja: projiciranje, simbiozu, minimaliziranje i maksimaliziranje pokreće jedno stanje: SAMOODBACIVANJE. Svatko od nas odbacuje ili mrzi neki svoj aspekt, a često toga nismo ni svjesni. (str. 101) SAMOODBACIVANJE JE NAJUNIVERZALNIJI, A NAJMANJE PREPOZNAT PROBLEM U NAŠIM ŽIVOTIMA. IZVOR JE SVIH NAŠIH PROBLEMA U PROCESU DAVANJA I PRIMANJA LJUBAVI. Osim toga, umnogome pridonosi i

važnim društvenim problemima s kojima se suočavamo kao zajednica. Iako se možemo  pobuniti na ovu ideju, uvjerit ćemo se da su procesi koji  dovode do samoodbacivanja sastavni dio rođenja i odgoja.   Svi smo krivi što u vlastitoj djeci uzrokujemo samoodbacivanje, ali smo svi to doživjeli od vlastitih roditelja. Čak i oni koji su imali sreće i u skladu s tim i dobre roditelje ili su i sami dobri roditelji nisu u potpunosti imuni na samoodbacivanje. (str. 101)

Važno je znati kako ga prepoznati i kako se obračunati s njime. U ovom poglavlju govorit  ćemo o podrijetlu samoodbacivanja i kako najosobnije povrede na kraju upravljaju interakcijom u intimnim vezama. Jesmo li prihvatili da su veze izvor sigurnosti i dokaz povjerenja drugima ili pak smatramo da

se u zbližavanju krije opasnost i da nas ljudi prije ili poslije moraju povrijediti. Svađe,  povlačenja i povrijeđeni osjećaji pravi su dokazi psiholoških prošlosti obaju partnera. Ne samo da otkrivaju njihovu trenutačnu poziciju, nego i iznose kronični slijed svega što su  proživjeli. Mnogi trebaju doživjeti kognitivnu promjenu kako bi razumjeli da su gotovo svi negativni oblici ponašanja posljedica  nezacijeljenih psihičkih rana. Naglo se razljutiti ili biti pretjerano zaokupljen samim sobom, npr. često je simptom upravo takvih rana, a ne karakterne mane. Kad se prema ljudima pogrešno ponašamo, pogotovo u dječjoj dobi , oni nisu svjesni da doživljavaju udarac koji će umnogome utjecati na oblik veze koje će imati s  prijateljima i drugim bliskim osobama osobama u budu budućnosti. ćnosti. (str. 102)  Prošlost nas uvijek prati, pitanje je samo kako se manifestira. Kako bismo to shvatili iznimno  je važno razgovarati sa suosjećajnim slušateljem. Razgovor svakome pomaže da prepozna  bol, da joj pripiše značenje i da provede sve predložene osobne promjene. Partneri mogu naučiti reinterpretirati oblike ponašanja koji u njima izazivaju nemir ili il i razočaranje i potom tu spoznaju iskoristiti kako bi shvatili koje su rane doživjeli u prošlosti. Spoznaja da ste bili  povrijeđeni ne oslobađa vas osobne odgovornosti za  vlastite postupke, ali može umanjiti negativne učinke krivnje dok se obračunavate s problemima. Razumijevanje pozitivnije 30

 

djeluje na promjene od osuđivanja. Pristupite li partneru ili sebi kao netko tko je naučio iz iskustva reagirati na određeni način radi opstanka, možete to činiti manje grubo i s više nježnosti. Ako svi oko vas vuku teret rana iz prošlosti, dobrota je vrlina na koju se morate osloniti. (str. 102-103)

Zadaća utvrđivanja rana radi njihova izlječenja otežana je jer obično ne vidimo gdje smo sami  bili povrijeđeni niti znamo kakve je povrede partner otrpio. K tomu uvjereni smo da razumijemo sebe i njega bolje nego što to doista jest.  Iznosimo tvrdnje i provaljujemo istinu jedno o drugom na osnovi vlastitog nerazumijevanja i nesvjesnih pretpostavki. Ne

znamo da su skrivene osobine, kvalitete i karakteristike najvažnije za razumijevanje misterija naše osobnosti. Svatko od nas rađa se cj elovit i sposoban primiti roditeljsku ljubav i pozornost jer je posrijedi posve prirodan proces. (str. 103)

Kad je naša cjelovitost podržana i neprekinuta tad doživljavamo sreću i naposljetku postajemo  jedno sa svime na svijetu, ali kad to nije slučaj naša sposobnost za sreću i to čudesno stapanje  jenjava i postajemo odsječeni od dijelova vanjskoga svijeta i od sebe samih. Taj prekid u našoj cjelovitosti zove se raskol. Riječ je o prekidu veze, a posljedica je gubitak svijesti o  povezanosti jer djelići djelići nas samih bivaju raskoljeni kako prolazimo djetinjstvo.

Kad kažemo ili činimo stvari koje drugi ne odobravaju učimo skrivati dijelove sebe kako bismo izbjegli negativni feedback. Voljni smo ne razmišljati ili ne činiti neprihvatljive stvari u zamjenu za očuvanje sigurnosti. Dijete često biva ranjeno kad roditelji ne podržavaju njegov normalni razvoj, potrebe i želje, kad govorimo o potrebama na što zapravo mislimo? Dobar je primjer potreba da ostanemo povezani s onim tko se skrbio za nas. Dijete posjeduje nagon za istraživanjem, izgradnjom identiteta i razvijanjem svojih kompetencija u svijetu. Kad se te potrebe i nagoni razviju naši skrbnici mogu ih podržati ili ih u potpunosti ili djelomično odbijati. (104)  Ako je potreba zadovoljena (roditelji pružaju podršku djetetu i pomažu mu da je uspješno integrira postat će prirodni i cjelovit dio djetetove osobnosti. osobnosti. Ako nije zadovoljena djetetova frustracija dovest će do pojave boli.  Naš primitivni ili stari mozak interpretira nastalu n astalu bol kao znak opasnosti. Doživljaj opasnosti potom uzrokuje pojavu straha, a strah rezultira opiranjem bilo čemu što se doživljava kao opasnim. Kad se čovjek obračunava s opiranjem, obračunava se s teškim zadaćama prijeko potrebnima za preživljavanje.   Umjesto da stari mozak kaže: Opasan je taj način na koji se roditelji odnose prema mojim potrebama, on kaže: moje su potrebe opasne.   Ne mogu si priuštiti tu potrebu i ne mogu  je nikome priznati jer ću u protivnom umrijeti, roditelji će me ubit ubiti.i. Hvata nas užasna panika da ćemo biti kažnjeni zbog postojeće žudnje. Jednostavnije je zatomiti želje, nego riskirati da budemo javno raskrinkani, poniženi i odbačeni od onih koji bi nas trebali voljeti. (str. 104-105)

 Na taj način dijete potiskuje (i stoga gubi u borbi s nesvjesnim) dijelove sebe. Dijete se rađa s  puno više milijuna stanica nego nego što ih je sposobno koristiti. Postupno Postupno gubi moždane veze veze koje mu nisu potrebne, a jača one koje će mu pomoći da preživi i da se razvije u postojećoj okolini. Ubrzo uči kojim postupcima izmamljuje osmijeh , a kojima namrgođen ili ravnodušan izraz lica. Shvaća da je bolje prestati činiti to što čini, nego doživjeti negativnu reakciju.   Razlika između  spomenutih analogija jest činjenica da beba jača gubeći nepotrebne moždane stanice, ali slabi gubeći osobine, talente, podražaje i sposobnosti koji bi je kad bi ih zadržala učinile cjelovitijim i snažnijim ljudskim bićem. Ali zakon preživljavanja nalaže da učimo 31

 

ne odobravati kad naši roditelji ne odobravaju. Dio nas koji ne vole, postaje opasan u našim očima jer nosi prijetnju da bi nas mogli ostaviti, a to je jednako smrti, stoga žrtvujemo taj dio kako bismo zadržali njihovu ljubav. Tijekom odrastanja svi radimo čitav niz malih i gotovo nesvjesnih ustupaka kako bismo zadržali osjećaj sigurnosti,  posljedica toga t oga je da u odraslu dob ne ulazimo sa s a svim osobinama, sklonostima i talentima s kojima smo se rodili. Dijelovi nas samih ostaju za nama na putu prema zrelosti, a ono što

preostaje nedostatak je sreće i praznina koju pokušavamo ispuniti svime onim što nam ne može pružiti ono što nam je doista potrebno. Posljedice raskola osobnosti često su katastrofalne u osobnom i društvenom pogledu. (str. 105-106) U najgorem slučaju evo što se može dogoditi. Dijete ima želju, roditelj kaže: Uvijek nešto želiš, imaš previše želja.  Dijete uči da su želje opasne i njegova životna radost se gasi, umjesto sreće i živosti ostaje mu praznina. Zna da mora ostati u milosti svojih skrbnika kolika god visoka bila cijena koju mora platiti. Radoznalost se stoga pretvara u opsesiju,

sreća u ravnodušnost, a svijet postaje predmet koji valja proučavati i kategorizirati, ne nešto u čemu je moguće uživati i što je moguće voljeti. (str. 106) Izvorna sreća i divljenje nestaju, dijete pati od nedostatka samopoštovanja, što poslije utječe na radnu učinkovitost i veze koje uspostavlja kao odrasla osoba.   Čezne biti voljeno, žudi biti ispunjeno. Cilj u njegovom životu odjednom je pronaći sreću u vezama, novcu, karijeri, drogiranju, bilo čemu drugom što će dokončati bol.  No koliko god se trudi ispuniti nastalu prazninu ona još uvijek postoji. Pretvarajući se u odraslu jedinku, dijete  postaje deprimirano i prepušta se oblicima ponašanja koji djeluju pogubno. Opsesivno radi, ovisno je o narkoticima, mrzi sebe ili se s druge strane prepušta bijesu i upušta u svaki oblik nasilja. Napada druge, a ponekad je čak emocionalno i fizički destruktivno. Cijenu koju  plaćamo  za nezacjeljivanje raskola osobnosti na društvenoj razini astronomski je visoka. (str. 106)

Sve se češće obitelji raspadaju , djeca su zlostavljana, svugdje vlada zloporaba opojnih sredstava i naposljetku najgore od svega  –   projiciramo samoprijezir na druge  što ima kobne posljedice. Svi smo imali prilike do određene mjere sudjelovati u ovom procesu erozije osobne cjelovitosti. Nitko ne ulazi u odras lu dob posve cjelovit i neokaljan. Upitajte najljepšu manekenku na svijetu kako doživljava svoje tijelo i navest će vam barem jednu manu zbog koje joj je neugodno. Samoodbacivanje je element međuprostora u svakoj vezi. Svatko s vremenom gubi dijelove sebe, a razina gubitka varira od osobe do osobe.

Neki su tijekom odrastanja bili teško povrijeđeni zlostavljanjem ili drugim traumatičnim iskustvima i naučili su da je jedini način preživljavanja zapravo gušenje ili odsijecanje zamjetnih dijelova osobnosti. Ni su si mogli priuštiti luksuz slobodnog izričaja ili užitak samootkrivanja. Ušli su u vezu s vrlo malim izborom obrazaca ponašanja i ostvarivanja emocija: Ne razmišljaj, ne gledaj, ne osjećaj, ne budi. Naučili su da je opasno živjeti punim plućima. plući ma.  Ima onih

koji su doživjeli minimalne povrede i nisu se morali pretjerano prekrajati kako bi  bili voljeni i prihvaćeni. Bili su ohrabrivani da budu to što jesu. Dobili su dopuštenje istraživati, stvarati i otkrivati svijet na sebi svojstven način. Veza s osobom koja je imala toliko sreće i koja funkcionira bez očigledne mržnje prema sebi, koju obilježava visoka razina samoprihvaćanja i samouvjerenja ne samo da je rijetka pojava, nego se u mnogome razlikuje od veze s partnerom koji si je utuvio u glavu da nije vri jedan, važan važan ili dobar. (str. 107)

32

 

 Nesvjesni raskol Dijelovi nas koji se rascjepljuju tijekom procesa roditeljskog neodobravanja ili zanemarivanja tvore ono što nazivamo izgubljenim sebstvom (izgubljeno ja), ali oskvrnuti dijelovi nas samih ne nestaju u potpunosti, nego se povlače u nesvjesni dio

naše osobnosti gdje zadržavaju svoju moć i tako nas odjednom počinju progoniti nesvjesne potrebe, želje i sposobnosti, a mi sami više nismo svjesni u kojoj je mjeri naše ponašanje zapravo pokušaj ispunjavanja kojua su nekoć želje,  interesi, stavovi, vrline, sklonosti, čežnje i praznine izražavanje, koje smo zauzimali izbacili iz talenti, repertoara. Dok smo djeca prisiljeni smo izbjegavati dijelove sebe pa isključujemo podražaje, prigušujemo osjećaje ili pokušavamo zaboraviti nešto što znamo i to kako bismo nekoga učinili sretnim, a sebe osigurali. Ne znamo da pritom raspoloživ dio svoje osobnosti samo umanjujemo, a nestali dio uvećavamo. Ako smo toga svjesni onda pak mislimo da su sve te sitne amputacije osobnos ti samo način rješavanja problema. ΩΩΩΩ (str. 108) Razmotrimo jednu čestu i uobičajenu interakciju koju većina roditelja doživljava sa svojom djecom: smijanje i zabava. Kad roditelj ne može doživjeti sreću i reagira s neodobravanjem jer se dijete glupira, onda osmijesi i smijeh djetetu postaju bolna iskustva. Naime, djetetova potreba da se nasmije postaje opasna radnja jer uzrokuje

neodobravanje ili bol i te se potrebe valja riješiti. Čim to dijete učini, potreba napušta svijest i postaje zatvorenik nesvjesnog dijela njegove osobnosti. Itekako dobro znamo da

to što ondje završi ne umire i ne nestaje. Na neki način ostaje živjeti možda kao čežnja, a kako uvijek čeznemo za onim što predstavlja opasnost time se dovodimo u škripac. Smijeh i zabava za kojima čeznemo postaju zabranjeno voće jer postoje u nesvjesnom dijelu nas kao nešto što bi uzrokovalo bol kad bi dobilo priliku izroniti na površinu. Kad nam partner ponudi neki oblik zabave, odbacujemo taj dar, a možda čak reagiramo isključujući u potpunosti užitak ili kritizirajući ponudu. Ubrzo nas prestaje navoditi na smijeh i nuditi zabavu, no tada osjećamo bol što naše želje i potrebe nisu zadovoljene. (str. 108-109) Svjesni raskol

Ne događaju svi raskoli osobnosti da neke u vezi osobnosti kojeseželimo izložiti javnostinesvjesno donosimotako svjesno. Ododluke materijala našes dijelovima cjelovitosti gradimo dio nas koji se može predstaviti javnosti, dio na koji računamo da će nam pomoći izgraditi uspjeh u različitim ulogama. Veličina naše osobnosti ovisi do određene mjere o našem samoodbacivanju. Što se više odbacujemo i što smo pod većim pritiskom da budemo savršeni, manje ćemo dvojbi dopuštati i bit će nam važnije da smo prihvaćeni. Dakle, sami stvaramo svoju osobnost, dio sebe izložen javnosti za koji smo uvjereni da će odraditi posao.  Ako postoji prevelika razlika između dijela osobnosti koji predstavljamo javnosti i našeg unutarnjeg ja, onda smo prisiljeni živjeti s ozbiljnim raskolom. Nismo ono što se doimamo izvana, postoji nepodudarnost između naše unutarnje i vanjske osobnosti. Unutarnja posjeduje vrijednosti koje vanjsko ponašanje krši ili možda poroke koje vanjsko ja pokušava pritajiti. Ekstremni primjer spomenutog su propovjednici koji govore o svetosti obiteljskih vrijednosti, dok se u stvarnom životu zabavljaju prepuštajući se pijanim orgijama. (str. 109-110)

33

 

Raskol, gubitak ili odbacivanje dijelova osobnosti ima posljedice na interakcije u ljubavnim vezama, posebice na aspekt sposobnosti ili nesposobnosti slobodnog davanja i primanja

ljubavi. Na primjer, možemo izjaviti da volimo, ali to ne pokazivati i onda nam nije jasno zašto se partner ne osjeća voljenim. Dio osobnosti koji pokazujemo javnosti u tom je slučaju zatražio nešto što naše unutarnje ja ne osjeća i partner to prepoznaje kao neistinu. (str. 110)

Osobne posljedice raskola osobnosti

Samoodbacivanje je najveća ljudska tragedija u pitanju  je mašinerija koja pokreće nesvjesno ponašanje, a ono otežava ili onemogućava dugoročno stvaranje veza s drugima.  Navest ćemo ćemo nekoliko posljedic posljedicaa koje proizlaze iz raskola oso osobnosti bnosti i samoodbacivanja: samoodbacivanja:  Nepovezanost

Kad se djetetova cjelovita osobnost raskoli i ono počinje odbijati dijelove koji nisu prihvatljivi za druge njegova prirodna veza sa samim sobom biva prekinuta. Može pokazivati znakove autodestrukcije, ponašati se kao da se ne poznaje ili jednostavno djelo vati kao da mu nije ugodno u vlastitoj koži.  Njegova veza s drugima također se prekida jer je samoodbacivanje plodno tlo za razvoj nesvjesnih oblika ponašanja koji otežavaju pozitivne veze s drugima. Povezivanje s većim društvenim kontekstom također je otežano jer gubitak dijelova osobnosti utječe na kvalitetu i cjelovitost povezivanja s različitim mišljenjima i osobnostima. Osim što pojedinac ne osjeća vezu sa svojim društvenim kontekstom, ne osjeća ni vezu sa svojom duhovnošću, praznina je popraćena usamljenošću. (str. 110111) Dobro razvijeni obrambeni mehanizmi

Što je raskol u našoj cjelovitosti veći, što smo veće dijelove sebe izgubili to se moramo bolje  braniti. Naučili smo na temelju prošlih iskustava da je dobro bojati se drugih jer nas mogu  povrijediti i u pokušaju da se zaštitimo od budućih povreda, pokušavamo kontrolirati što god možemo kako bismo zadržali osjećaj sigurnosti. Naučili smo da se ne možemo pouzdati da će drugi srediti stvari pa je bolje da to učinimo sami. 

Samousredotočenost  Nestali dio nas zahtijeva veliku pozornost. Što smo više povreda otrpjeli to ćemo će mo biti više usredotočeni na sebe. Razina samousredotočenosti odgovara težini povrede koju smo si nanijeli nesvjesnim samoodbacivanjem. Što smo više odvojeni od svoje cjelovitosti, to je manja vjerojatnost da ćemo doista mariti za druge jer je manje osobnosti preostalo za to. Naši unutarnji resursi fragmentirani su i umanjeni, a kad i pokušamo davati, dajemo ono što sami smatramo da druga osoba želi ili što sami želimo da posjedu je. Teško možemo partnerove potrebe i želje razlučiti od svojih i oštro ih osuđujemo jer isto činimo i sebi. Također se natječemo s partnerom jer je to jedini način na koji možemo pozitivno doživljavati sami sebe. (str. 111)

34

 

Ovisnost

Dio osobnosti koji nedostaje ostavio je prazninu za sobom. Kako ne znamo što nedostaje  pokušavamo je podići podići bilo čime što će nas podići. podići. Ima mnoštvo nač načina ina u zapadnjačkoj zapadnjačkoj kulturi, ali hrana, materijalne stvari, posao i droga prednjače jer su nam pri ruci, a u umjerenom su obliku i društveno prihvaćeni oblici ovisnosti. Kako praznina u nama zapanjujuće zjapi, punim se plućima prepuštamo užicima. Ne shvaćamo da stupanj pretjeranog uživanja

odražava stupanj samoprijezira, a popratno uzbuđenje to tek privremeno  prikriva. Ili umjesto pretjerivanja činimo suprotno: uskraćujemo si užitak i izgladnjujemo se osporavajući si ono što nas održava na životu. Kako god bilo, osjećamo se užasno zbog spoznaje da naša izvorna osobnost nije prihvaćena.   Ono što otežava razumijevanje vlastitih postupaka je činjenica da spomenute ovisnosti funkcioniraju. Adrenalin kola ispunjavajući nas zadovoljstvom (ili odvlačeći nam pozornost) barem nekoliko sati, a onda učinak isparava i moramo opet krenuti od nule. No, kako ta zamjenska rješenja zapravo nisu ono što nam uistinu nedostaje, ne mogu ublažiti bol ili ukloniti osjećaj praznine. Tek ponovno ponovno otkriće i uspostava cjelovitosti mogu donijeti konačni mir. (str. 111-112) Simbioza

Ako se ponašamo defenzivno i manipulativno vjerojatno nećemo biti prijemčljivi za bilo kakav input osim onaj simbiotske prirode.

Ne možemo tolerirati informacije koje ne dupliciraju naše stavove. Drugi nas zastrašuju svojom različitošću. Stoga se prepuštamo projiciranju i simbiotski vežemo za njih, što nas zauzvrat čini kritičnijima prema njima.  Ne samo da nam se ne sviđaju osobine koje smo projicirali na njih (jer su dio nas samih koji mrzimo ili kojeg se odričemo), nego nam se ne sviđa ni kad se ponašaju drukčije od nas, stoga smo kritični. Kad je o si mbiozi riječ, partnerima je teško, ponekad i nemoguće udovoljiti nam. Projiciranje

Naša nesvjesna potreba i želja da uspostavimo odnos s dijelovima osobnosti koje smo izgubili toliko je snažna da te iste i ste dijelove projiciramo na druge ljude. Predočujemo s i ih u nestaloj slici sebe samih. Kako smo ih već odbacili, odbacit ćemokako naravno i osobu na . Stoga odabranu osobu oblikujemo onako želimo, a onda koju smo ih projicirali nam se ne sviđa jer je onakva kakvom smo je stvorili u glavi. (str. 112-113) Zlostavljanje

Samoodbacivanje se može pretvoriti u samoprijezir, a ono u samozlostavljanje. Netko tko je naučio da nije prihvatljiv, da ga nije moguće voljeti i da ne vrijedi, vrlo se lako može upustiti u autodestruktivno ponašanje.   Ono pak može poprimiti oblik ovisnosti i manifestirati se na razne načine poput namjernog samoozljeđivanja oštricom ili vatrom ili izgladnjivanja. ΩΩΩΩΩ No i odbijanje da si priuštite što vam je potrebno ili nedopuštanje drugima da vam daju što vam je potrebno također je oblik samozlostavljanja. Zlostavljanje drugih također je posljedica samoodbacivanja i samoprijezira. Moguće posljedice samoodbacivanja (ponašanje koje je obrambenog, kritičkog, simbiotskog i manipulativnog karaktera), 35

 

mogu bez ikakvoga problema pokrenuti nasilje prema sebi ili drugima. Povreda koja

 jednu osobu dovede do samozlostav samozlostavljanja, ljanja, drugu može navesti na zlostavljanje drugih. Razmotrivši posljedice raskoljene osobnosti, posve je jasno zašto smatramo da se psihološki procesi raskola osobnosti nalaze u samom korijenu većine osobnih i društvenih tragedija kojima možemo posvjedočiti u svijetu. Kad se udaljimo od vlastite prirode, kad se odvojimo od izvora unutarnje snage i sramimo prirodnih želja i potreba, vlastito nezadovoljstvo širimo i na druge.NaNaši osobni odnosi okaljani su samoprijezirom oblikuje društvene stavove. taj način iz naših se rana šire valovi neugode premakoji drugima. (str. naše 113-114) Povratak korijenima –  samodbacivanje  samodbacivanje u djetinjstvu

samoodbacivanje potječe, moramo se vratiti u prošlost jer se većina ključnih povreda naše osobnosti dogodila u ranom djetinjstvu. Kao što već znamo ljudsko sjećanje strahovito je nepouzdano kad su posrijedi činjenice. No, kad je riječ o psihi, naš stav prema nečemu što se dogodilo može biti jednako važan kao i sam događaj   (vježba 8 nudi pomoć u utvrđivanju utjecaja koje je vaše djetinjstvo imalo na razvoj vašeg trenutačnog stava, uvjerenja i sposobnosti primanja i davanja ljubavi) str. 114.   Kako bismo shvatili otkud

Stan i Suzana

Zašto Stan izbjegava seks, razgovor sa suprugom i boravak kod kuće? Zašto se Suzana  postavlja kritički, napadački napadački i neza nezahvalno? hvalno?   Njegova prošlost vrti se oko poznatih problema: zastrašujući otac alkoholičar, nesamostalna majka, oskudica novca, doživljaj prisnih odnosa kao izvora potencijalne opasnosti, a ne sigurnosti.  Njegova su iskustva ekstremnija od uobičajenih i upravo nam zato pomažu da jasnije slijedimo njegov put od ranjavanja do zatomljivanja dijelova vlastite osobnosti i konačno defenzivnog ponašanja. Stan potječe iz siromašne obitelji gdje je plaćanje računa bilo svakodnevna muka. Kad bi bio kod kuće otac alkoholičar živio je u svom svijetu ili bi ih zlostavljao. Na sreću kao vozač kamiona često je putovao. Kad je Stanu bilo deset godina on i majka su se razveli. U tom trenutku kao najstarije muško u kući Stan je postao glava obitelji, imao je mlađeg brata i još dvije sestre. (str. 115)    Nakon razvoda otac plaćao prilika alimentaciju, a majka Majka je postupno postajući nesposobna za rad, čimnije se ukazala Stan se zaposlio. se uz tooslijepila počela oslanjati na njega tražeći materijalnu i emocionalnu potporu kakvu žena inače očekuje od muža. Stan ovako sagledava nekoliko kritičnih aspekata svojega života.  Većinu vremena naš je život bio borba za opstanak. Svatko se prilagodio na svoj način, a ja sam se jednostavno isključio, izolirao i radio po svom. Nisam imao osjećaj da sam  povezan ni s majkom ni s njim niti sam im vjerovao. U potpunosti sam bio odsječen i emocionalno i fizički i odsutan što sam češće mogao. Kad je otac živio s nama funkcioniralo  je to na dva načina iili li je vladala apsolutna tišina, ti šina, kada se nije obraćao nikome u kući ili se Otac:

 prepustio apsolutnom bijesu i sve nas mlatio.

S obzirom na to da je neprestano vikao, danas mi je upravo to najteže prihvatiti. Uistinu mi je teško slušati tuđu viku.   Kao dijete uvukao bih glavu pod jastuk i pokušao zamisliti da sam negdje drugdje. Koliko god bio zao prema nama nikad mu nisam pokazao da me  povrijedio. Koliko god me silovito tukao nikad se nisam rasplakao. Nijednom nisam pobjegao 36

 

 jer mu nisam htio pružiti zadovoljstvo za kojim jjee čeznuo. Jednostavno sam se distancirao od vlastitih emocija prema premlaćivanju.  Škola: Nisam bio dobar učenik, odbijao sam raditi i nitko me nije mogao natjerati, kad sam krenuo u srednju počeo sam piti i još više zapao u nevolje.  Majka:

Kad nas je tata ostavio majka je potražila utjehu u meni. Pretvorio sam se u njezine

emocije i postao odgovoran za njih. Odrastao samkrivnjom. s osjećajem odgovornosti zapronašao njezinu ljutnju, tugu ili razočaranje smatrajući ih svojom U petnaestoj godini

sam posao perača posuđa kako bi financijski uzdržavao obitelj. Majka je iz dana u dan jurila  po kući lupajući vratima kuhinjskih ormarića i žaleći se kako nema novca za hranu i plaćanje  poreza. Odrastao sam sa strahom kako će nam netko jednoga dana pokucati na vrata i izbaciti nas van. (str. 115-117)

Posao: Sagledam li što sam danas, očigledno je   da sam pogriješio odlučivši da ću se isticati samo na poslu. Nakon što sam navršio dvadesetu shvatio sam da se pretvaram u svog starog, a nikog na svijetu nisam mrzio više od njega. Fantastično sam se istrenirao kako se povući ili razbjesnjeti i neprestano se oblikovao. Tada sam odlučio prestati piti i preuzeti odgovornost. Upisao sam se u višu školu i pokušao se dovesti u red. Zaključio sam da je najpametnije raditi i uzdržavati obitelj.  Seks: Sjećam se da sam nekoć davno imao bojanku s Pepeljugom i jedn om joj je tata na svakom listu nacrtao bradavice. Imao je puno izvanbračnih veza, često je putovao i znao dugo izbivati. Ne znam zašto, ali mojoj se majci seks gadio –   sama pomisao na seks, na bilo što sekusalno. Gadila joj se seksualnost u bilo kojem obliku.

Brak: Maštao sam kako ću jednoga dana biti bogat i sam. Samoću sam smatrao izvorom sigurnosti jer nisam bio uvjeren u uspješnost braka. Promatrajući sve koje sam poznavao, a koji su dugo bili u braku, zaključio sam da je muž uvijek slab i podređen. P retpostavio sam da ću se vjenčati sa Suzanom premda mi se nije sviđala. Nisam se uopće htio oženiti, no ljudi to čine, vjenčaju se po inerciji. (str. 117) 

Stanov je otac bio nepredvidljiv i opasan, majka nesigurna i pogođena neimaštinom i ne čudi da je on sam počeo maštati o tome kako će jednoga dana biti bogat i živjeti samačkim životom. K tome, njegovi prvi premau odnosu Suzani prema zapravo suVeć zastrašujući temelj za brak. Također je očigledno zaštoosjećaji minimalizira njoj. je na početku života naučio da sve može preživjeti ako se isključi, izolira i sakrije u drugu stvarnost. Zacijelo mu  je mučno kad Suzana počn počnee vikati jer je rekao da mu je mučno slušati tuđu viku.  Iako to nije priznao, njegovo samopoštovanje bilo je teško povrijeđeno. Neuspjeh u školi bio  je njegov pokušaj usklađivanja vanjske stvarnosti s vlastitim osjećajima. Ne pisanje zadaća analogno je odbijanju hrane. Naime, to je jedno od rijetkih područja u životu nad kojima dijete može imati kontrolu. Veza s majkom bila je simbiotska, poprimajući karakter emocionalnog incesta. incesta. Umjesto da joj je sin igrao je ulogu muža. Umjesto da ga štiti i voli poput roditelja, odnosila se prema njemu kao da imaju intimni i povjerljiv odnos. (str. 118)

nije imao priliku doživ jeti interpersonalne interpersonalne veze kao izvor zadovoljstva, zadovoljstva, nego je rano u životu naučio da je rad pouzdan izvor samopoštovanja.   Možda je upravo to djelomično razlog zašto je nakon vjenčanja počeo provoditi više vremena na poslu nego kod Dakle,

37

 

kuće, posebice kad se odnos sa suprugom počeo pogoršavati. Njegova se seksualnost oblikovala pod utjecajem oca koji je sve seksualizirao i majke koja je seks doživljavala zastrašujućim. Gađenje koje je osjećao prema vlastitom ocu   i pretjerano poistovjećivanje s majkom rezultirali su ambivalentnim stavom prema seksu. Kad se trebao suočiti sa Suzaninom prirodnom željom za seksualnim odnosom, zbunio bi se i povukao.

Naučio je mrziti seksualni dio sebe muškarca i vjerovao da prave ženeuzrok dijele njegove njegov stav. ΩΩΩΩΩΩΩΩΩΩΩΩΩΩ  Nakao žalost ni  on ni Suzana nisu shvaćali averzije i sve čime su raspolagali bila je njegova želja da izbjegava seks i njezin osjećaj da je zbog seksa odbacuje. (str. 118-119) Suzanina nevidljiva, periferna egzistencija Suzanin otac napustio je obitelj dok je još bila dijete, a majka se preudala kad joj je bilo sedam godina. Bila je strahovito osjetljivo dijete koje su roditelji neprestano prekoravali zbog

 prevelike emocionalnosti na različite načine dajući joj do znanja da ne žele slušati o njezinim osjećajima ili iskustvima. Tolerirali su samo ono što su već unaprijed odlučili slušati. Mislim da sam odrastajući uvijek imala osjećaj da nešto nije u redu. Često sam bila tužna i usamljena. Svi su se silno trudili posebice roditelji kako bi fasada ostala neprobojna, ali

mislim da smo bili strahovito izolirani. Kad god bi pokušala upitati što se zbiva, odmah bi me

razuvjerili da je sve u redu i predivno. Bila sam sastavni dio obitelji, ali uvijek sam imala

osjećaj da sam dodatak. Između dvojice braće i mene vladala je velika praznina, činilo mi se da ne živimo u istom svijetu. (str. 119)    Neprestano su mi ponavljali da sam previše emocionalna i da su mi reakcije ekstremne pa je tako moj temperament za njih bio problem. Kad god sam nešto poželjela uvijek sam se morala  boriti kako bi se toga domogla. Jednom sam posložila obiteljski stol, a da  mi to nitko nije naložio i bila sam strahovito ponosna. Pozvala sam roditelje da dođu vidjeti , ali nisu reagirali. Upitala sam se ne misle li da sam to lijepo učinila na što su odvratili kako se to i očekuje od mene. Upravo je to ubilo svaku moju želju da ikad išta ponovno poduzmem. 

Mislim da bi mi u to doba najljepši poklon bio da me netko upitao za mišljenje o bilo čemu. Sjećam kakosesam osjećala svijet, bol,nevidljiva sreću, alii periferna morala sam to skrivati Izvana mogla vidjeticijeli tek monotona, osobnost. Silno duboko u sebi. se sam se trudila ništa ne pokazivati i biti više poput majke –   stoički se držati, kontrolirati i suzdržavati. Naučila sam da ne mogu biti u potpunosti iskrena, da istina i poštenje ne pružaju sigurnost i da to ljudi ionako ne žele čuti.  Zaključila sam da sam jako dosadna jer ništa ne mogu podijeliti ni s kim, bila bil a sam nevidljiva. (str. 119-120) Majka je bila okosnica mojega života. Strahovito snažna, ali ravnodušna osoba koja nije pokazivala osjećaje. Nikad kod nje nije bilo ni sreće ni tuge, uvijek je bila nekako umjerena. Kao dijete čeznula sam povezati se s njom na ljudskoj razini, ali bilo mi je dopušteno samo je promatrati. Ne sjećam se ni interakcija ni razgovora o stvarnim temama. Bila je neumoljivo ravnodušna i davala mi do znanja da sam emotivna i da to nije dobro. Majka:

Očuh: Kad se moja mama vjenčala s očuhom nije bilo sreće ničega. Očuh je tada postao glava kuće i očekivao da ga se sluša. Nikad nije bio u krivu i nikad nije hvalio djecu. Držala sam se 38

 

 podalje jer nisam htjela da me kritizira. Nisam mogla pokazivati osjećaje pred njim. (str. 120 121)

Biološki otac –  moj me biološki otac posjetio kad mi je bilo petnaest godina. Bilo mi je toliko drago što ga vidim da sam mu se bacila u zagrljaj na što je on rekao: Nemoj, prestara si za to. Bilo mi je toliko neugodno što me kritizira zbog iskrenog pokazivanja osjećaja da sam odmah odlučila da se to neće ponoviti. Čak je ni njezin biološki otac kojeg je idealizirala u odsutnosti nije mogao prihvatiti kakvablizanci je. Naučila je očajnički stoga datrebala je sramotno imatisi želje potrebe. Poslije kad su takvu joj se rodili i kad je pomoć nije moglai dopustiti da joj Stan pomogne.  Na žalost to odbijanje njegove pomoći još ih je više udaljilo. (str. 121)

Suzanu lako možemo zamisliti kao veselu i ekspresivnu djevojčicu koja je prisiljena nositi  brnjicu. Roditelji su joj tako poručivali da njezino izvorno ja nije prihvatljivo i da mora obuzdati emocije i biti poput njih.  Nije joj bilo dopušteno činiti što želi, izražavati mišljenje, postavljati pitanja, ili pokazivati osjećaje. Na taj je način zaradila višestruke  povrede, ali sve se one mogu rezimirati u jednoj izuzetno pogubnoj poruci: Ne čujemo te, možeš biti s nama samo ako se prilagodiš našim potrebama. Želiš li pozornost tvoje će  ponašanje eskalirati, a to nikako ne možemo dopustiti. Suzana je tu dinamiku prolazila sa Stanom u vlastitom braku. (str. 121)

Od očuha je pokupila kritičnost koja je postala dominantno obilježje u njezinoj vezi sa Stanom. Možda  je pribjegavala kritiziranju kako bi pod kontrolom zadržala druge negativne emocije poput osjećaja bezvrijednosti.   Stan se oženio s nekim tko je bio kritički nastrojen, ljut i tko je vikao poput njegova oca. Suzana se pak udala za nekoga tko je bio emocionalno ravnodušan i suzdržan, a obilježja su to njezine majke i očuha s kojima je imala

najviše problema. Iako je kao dijete naučila obračunavati se s njihovim minimalizirajućim oblicima ponašanja čineći se što neprimjetnijom u braku se počela buniti protiv   tih ograničenja. Što se Stan više povlačio to je ona više vikala na njega prepuštajući se bijesu nagomilanom tijekom djetinjstv d jetinjstva. a. Njezino maksimaliziranje dijelom je bilo pobuna, dijelom

 potreba. Osjećala je potrebu da ju se konačno čuje, poštuje i prihvati. Na žalost svojim agresivnim napadima samo je još više tjerala supruga od sebe. (str. 122)   Al i Rena

 Nakon neuspjeha prvog braka Al nije bio siguran da se ponovno želi oženiti, ali ga jjee Rena oborila s nogu. Rena je također vjerovala da se nikada neće udati, Njezini su roditelji imali preveliku kontrolu nad njom i zaklela se da nikada neće završiti u vezi  s nekim tko će je pokušati kontrolirati. Kao što znamo upravo je to učinila. Udala se za nekoga tko je imao najgore osobine obaju problematičnih roditelja. S druge strane, Al se oženio s nekim tko je imao iste osobine umjetničkog izričaja i maštovitosti kao on sam u djetinjstvu, a koje njegovi roditelji nisu podržavali. Naše razumijevanje imago partnera pomaže nam uvidjeti da su oboje na nesvjesnoj razini sebi ponudili mogućnosti izlječenja rana iz djetinjstva. Rena je  pokušavala promijeniti Ala primjenom  tehnike maksimaliziranja, a on joj se odupirao minimalizirajući svom snagom. (str. 122-123) Al kao prisilni konformist

Alovi su roditelji bili imućni i dobrohotni prema svojoj djeci. Iza kuće bila je šuma gdje je satima znao lunjati mozgajući o svojim mislima i osjećajima i maštajući o drugim svjetovima. 39

 

Za svoje roditelje kaže: nikada me nisu podržavali u mojoj samostalnosti, nisam bio ohrabrivan da budem svoj. Trebao sam biti onakav kakvog su oni htjeli, morao sam slijediti njihova pravila. U jednom su se razdoblju često svađali, a moja je uloga bila da nas djecu držim pod kontrolom kako ne bismo dodatno uzburkavali stvari ili uzrokovali dodatni stres.

Osjećao sam se strahovito usamljeno, mučen osjećajem praznine i potrebe za nečim iako nisam znao za čime. Bio kreativan i upravo je to potaknulo moju od obitelji jer samiliznao da tajlica dio sebesam ne mogu podijeliti s njima. Znali su mi se odvojenost izrugivati gestom, stavom izrazom pokazati svoje nezadovoljstvo kao da sam ih na neki način živcir ao. Njihove sam

postupke doživljavao općenitim nezadovoljstvom sa mnom. Sve što sam činio ili pokušavao učiniti, osjećati ili misliti ili nije imalo smisla ili je bilo pogrešno. Nisam se osjećao sigurnim u njihovom društvu niti prihvaćen i poštovan kao oso ba koja je drukčija od njih, ali unatoč tomu vrijedi. Oduvijek sam imao osjećaj da svijet želim zadržati na laganoj distanci tek toliko kako bih shvatio što se zbiva u meni. (str. 123 -124) Majka  je

znala kako se brinuti za nas u praktičnom smislu, ali teško je izlazila na kraj s emocionalnom i intimnom stranom odnosa. Nije poticala našu individualnost, bilo joj je teško imati strpljenje za ideje i misli koje su se suprotstavljale njezinima. Nije bilo skrovitih razgovora o osjećajima ili razmišljanjima nika d se nije potrudila doista upoznati mene ili

sestre. Nedostajala mi je prava majčinska toplina. Bila je religiozna i koristila se tim  predivnim oruđem u odnosu prema meni što je utjecalo na moj doživljaj nje same i na našu interakciju. Oslanjala se na načelo dobra i zla kako bi me navela da činim ono što je smatrala ispravnim. Imao sam osjećaj da nisam dovoljno dobar i stoga se užasavao da će me razotkriti, razotkrit i, ismijati i prognati.

Otac  je

bio rezerviran i jako sam ga poštovao bio je oličenje odgovornosti i radišan čovjek.  Nakon radnog vremena u uredu, radio je kućanske poslove i poslove u dvorištu. Sve je uvijek  bilo besprijekorno čisto, nama na ponos i diku, ali među nama nije bilo intimnosti ni  povezanosti. Jednom mi je prepričao priču iz vojske i još uvijek pamtim taj dragocjeni trenutak. Imao je prilično krut pogled na svijet. Moji su roditelji rijetko vodili slobodoumne i otvorene diskusije što je također ostavilo trag na moje djetinjstvo. Na neke sam stvari mogao računati, ali njihova je krutost bila veliki minus. (str. 124-125) Moja djeca kad rodilaodnose kći shvatio da Nisam se odnosim prema njoj kako sam oduvijek želio dami se se roditelji premasam meni. bio sposoban tolikoonako se velikodušno

davati bivšoj supruzi, ali s njima mi to uopće nije bio problem. 

Očigledno su roditelji narušili njegov doživljaj sebe kao stvarne osobe s vlastitim vrijednostima, odbijajući prihvatiti osobine koje nisu cijenili ili iskazujući neodobravanje prema njima. Iako nije bio ni zlostavljan ni zanemarivan kao Stan itekako je bio svjestan neodobravanja i nezadovoljstva koje su roditelji gajili prema njemu. Ljudi ponekad naslućuju da dijelovi njih nedostaju i da imaju prazninu koju potom

 pokušavaju ispuniti koječim. Al je svoju prazninu pokušao ispuniti poslom i trudeći se biti najbolji razvedeni otac na svijetu.

 Njegova je majka u srži bila tradicionalna kućanica i takva je očekivanja i on usvojio tijekom odrastanja premda je poslije odabrao Renu koja se nikad nije pretvarala da je konvencionalna

kućanica. Ispostavilo se da ga je privukla žena koja mu nije bila u mogućnosti pružiti ugodnost obiteljskog doma na koji je navikao i koju je otvoreno tražio. Njegova majka nije 40

 

 prihvaćala i njegovala njegovu emocionalnu stranu, ali je zato vodila kućanstvo. Isto tako nije cijenila ni razlike u stajalištima.  Ne samo da je očekivala da dijeli njezin pogled na svijet nego je osjećala potrebu za tim. Njegova reakcija na to inzistiranje na konformizmu svela se na to da roditeljima što manje razotkriva i upravo se tako istrenirao za minimaliziranje koje je razvio u vezi s Renom. (str. 125-126)

Obitelj ga je naučila kako doživljavati svijet iz simbiotskog kuta gledišta, zato je smatrao dadijeli između njega i Rene postoje stvari ne treba raspravljati jer ona zasigurno njegovo mišljenje i osjećaje. Kadosekojima ispostavilo da nije tako zaključio je da se oženio s pogrešnom osobom. Nije mu sinulo da je zapravo pogrešno pretpostavio da će ona doživljavati svijet njegovim očima. oči ma.  U brak je ušao znajući točno što želi od supruge i kad je došlo do odstupanja pokušao je vezu na silu vratiti u okvire, no Rena nije željela da je kontrolira i tu je nastao problem. Roditelji  ponekad djeci bez ikakva i kakva problema pružaju ono što im je teško pružiti drugoj odrasloj osobi. Ipak, njegovim odnosom s djecom provlači se i nit simbioze. Uvjeren   je da zna što im je  potrebno i nije otvoren za Renine savjete. Npr. nije htio ni čuti da se ne slaže s njim u vezi s novcem koji dodatno troši za njih uz alimentaciju. Njegova izražena simbioza s djecom i Renom uzrokovala je velik nesklad u njihovom braku. (str. 126) Rena kao buntovna ljepotica Rena je bila buntovnica u neprestanom sukobu s pretjerano manipulativnim roditeljima.

Strahovito su polagali na vanjštinu, a zanemarivali su stvarne potrebe. Ona je kontrolirala stvari koliko je bila u mogućnosti. Duboko ju je pogodila njihova nesretna veza i odlučila je da će se udati samo za savršenog muškarca.  Mislim da moji roditelji nisu uopće bili sigurni u sebe. Da su imali doista fantastično dijete, koje je u svakom pogledu izvrsno i uspješno, ostavili bi dojam dobrih roditelja, a sami bi bili zadovoljni sobom i svojim životima.

Ali ja sam imala osjećaj da jednostavno nisam dovoljno dobra. Nikako se nisam uspijevala domoći njihovog odobravanja i neprestano me mučio nizak prag samopoštovanja. Dok sam bila malena silno sam se trudila biti poslušna, činila što su mi va kakvom su htjeli da budem, ali čim sam ušla u adolescenciju bilo mi rekli i bila onak va  je dosta. Htjela sam biti svoja i samostalno donositi odluke. Oni su pak imali velika

očekivanja koja se nikako nisu uklapa uklapala la u moje planove. (str. 127)  Majka: u potpunosti sam bila p od njezinim činima što je neko vrijeme imalo učinka, a onda je odjednom isparilo. Uživala je moralizirati. Jednostavno si je utuvila u glavu kako se trebam ponašati ili kakva trebam biti i ako se ispostavilo da nije tako   odmah mi je to dala do znanja, bila je strahovito nesigurna nesigurna u sebe. Otac:

on je bio dominantan u obitelji i kao malena strašno sam ga se bojala. Sjećam se da je  bio velik i većinu vremena srdit. Međutim kako sam odrastala počela sam mu se suprotstavljati u stilu: „Odjebi, pusti me na miru da radim što hoću!“ Često sam se osjećala povrijeđeno i ljutito i bezvrijedno kao da sam totalna luzerica.  često su se sukobljavali i govorili jedno drugome da ne znaju zašto su se uopće vjenčali. Svaki put  kad bi tata prolazio pored neke crkve gdje bi se održavalo vjenčanje, s užitkom bi govorio: Još jedna žrtva! Neprestano je bilo takvih podmuklih insinuacija. Kad bi se vratio kući nakon posla mama ga je znala upitati: Dušo, kako si proveo dan? On bi je

 Njihov brak:

41

 

 ponekad

odgurnuo riječima: daj se smiri! Ona je željela pokazati brižnost, zagrliti ga i  poljubiti u obraz, a njemu bi odjednom postalo neugodno, neugodno, kao da joj želi reći da to ne čini  pred djecom. (str. 127-128)

Patila sam od anksioznog poremećaja, odveli su me terapeutu, pokušali smo s obiteljskom terapijom, ali tata nije bio otvoren za suradnju, nije vjerovao u terapiju. Mislim da je

anksioznost izbila kad sam pokušala stvoriti vlastiti identitet, a pritom se uopće nisam nesretna. da? je posrijedisam bioui borbi pozivza u osjećala Pogledajte voljeno i poštovano. sam   silno Zaglavila  pomoć: me, obratiteBila pozornost, vidite li što Mislim mi činite moć s roditeljima pokušavajući uspostaviti nadzor nad vlastitim životom kako bi postala neovisna i stvorila vlastiti identitet. Strahovito me ljutilo što mi to nisu dopuštali. Mislila sam da će se brinuti za mene kad budem bolesna, ali ni to nije bilo uspješno, reagirali su u stilu; kako si to mogla dopustiti? Čak sam i u tom t om pogledu podbacila. podbacila. (str. 128-129) Kad mi je bilo petnaest silovao me mladić iz četvrti. Isprva je bio ugodan, a onda je postao agresivan i silovao me, to me u potpunosti shrvalo. Nakon toga kad god bi me vidio dobacivao bi pakosne komentare pred drugima. Kad sam se pokušala obratiti majci odbila me

saslušati. Stala sam joj objašnjavati što se dogodilo, ali me prekinula moralizirajući kako ne  bih trebala zavoditi dečke. Napuštajući obiteljski dom Rena je odlučila da više nikome neće dopustiti da je kontrolira. Kad je završila u braku s perfekci onistom pobunila se protiv njega i njegovih očekivanja. (str. 129-130)

Zbog roditelja se doživljavala zločestim i neprilagođenim djetetom. Kao djevojčica imala je osjećaj da je kriva što ne ispunjava njihova očekivanja. Kao tinejdžerica počela se ljutiti na roditelje što u njoj ne prepoznaju osobu forsirajući je da bude nešto što nije. Ni ona ni Al nisu znali kako razgovarati o stvarima koje su ih mučile ili ljutile. Promatrajući brak svojih roditelja nisu naučili pozitivne komunikacijske vještine. Alovi r oditelji nisu uopće komunicirali u emocionalnom smislu, a Renini su komunicirali razmjenjujući samo negativne emocije.  Njezin otac nije znao kako davati i primati nježnost, ali je zato znao kako podlim komentarima ponižavati suprugu.  (str. 130) Seksualno zlostavljanje

ili silovanje najgore su povrede koje dijete može doživjeti. Rena je izgubila osjećaj sigurnosti, osjećaj da je roditelji mogu i žele zaštititi, da je cijene i poštuju zbog nje same i da može biti otvorena s njima. Također je izgubila nedužno   djetinjstvo, k

tomu bilo joj je teško razviti seksu. Spomenute rane su je peći iu  braku. U romantičnom stadijuzdrav vezeodnos bila jeprema izrazito seksualna seksualna s Alom, alinastavile tijekom stadija borbe za moć seksualna želja je ugasla. 

brak ponijela puno nerazriješene ljutnje, Alu je postalo teško iznijeti bilo kakav prijedlog ili izraziti bilo kakvu želju, a da mu ona to zauzvrat ne zamjeri. Neprestano je  proživljavala dramatično buntovništvo iz djetinjstva, samo što ga je umjesto prema  roditeljima sada usmjeravala prema njemu. Udovoljavanje njegovim željama doživljavala  je izdajom sebe. Bilo je očigledno da neće moći izgraditi zdrav brak sve dok ne prestane projicirati negativne elemente iz prošlosti na svoju vezu. (str. 130) Sa sobom je u

Joshua i Ana

Joshua je odrastao u fundamentalističkoj kršćanskoj obitelji koja mu je ucijepila osjećaj  privilegiranosti, dok je Ana odrasla sa samohranom majkom koja je prezirala samu sebe i

prenosila to na kćer. Joshua je tijekom odrastanja usvojio stav da je muškarac glava kuće, 42

 

dok je Ana odrasla u uvjerenju da je toliko nesposobna da netko treba upravljati njome.

U biti oboje su završili u braku s vlastitom majkom. Ana se tijekom života odlučila na školovanje za medicinsku sestru i time se silno ponosila, no duboko u sebi i dalje nije bila sigurna zaslužuje li ostvariti svoje želje niti vrijedi li uloženog truda. Unatoč tome, morala je nastaviti davati i raditi više od bilo koga drugoga kako bi imalo mogla biti zadovoljna sobom. (str. 131)

Kad su se koja prijavili terapiju obojejošsukao bilidjeci, razočarani samima sobom jer nisu ispunili očekivanja su imz abila nametnuta ali i jedno s drugim jer nisu bili savršeni  partneri koji bi mogli ponuditi ponuditi bijeg od stresa i komplikacija svako svakodnevnog dnevnog života. života.

tata poginuo je kad mu je bilo sedam godina i on o tome kaže: u našoj je obitelji bio običaj vjerovati da je tata bio predivan, doista predivan čovjek, čovjek, oličenje savršenstva i da je još uvijek s nama. Otišao je Gospodinu, ali nas gleda odozgo s Njim. Doživ ljavali smo se izdvojeni iz svijeta. Živjeli smo u strogo zatvorenom svijetu i nismo se bunili protiv mnogih  pravila koja smo prihvatili bez ikakvih problema: nije bilo ni pića ni pušenja, ni guma za žvakanje, ni televizije, ni radija, ni stripova. Provodili smo Božju volju   i molili se za spas drugih. Isus je uvijek bio uz mene i pratio svaki moj korak. Znao sam da bih možda mogao Joshuin

 prevariti mamu, ali ne i njega. (str. 131-132)

Oduvijek sam znao da će mi Gospodin pokazati koja je prava za mene, trebao sam s amo čekati. Mislio sam da ćemo supruga i ja potom postati misionari i dovijeka sretno živjeti, samo što mi nije sinulo da u braku može doći do sukoba. Često sam cijelu noć molio želeći  postati savršen poput oca. Usvojio sam njegov sustav vjerovanja o tome što je ispravno a što nije. Smatrali smo da smo među rijetkima koji su spašeni penjući se strmim puteljkom prema raju, a ne hodajući prostranom cestom na putu prema paklu. Iako sam se odrekao fundamentalističke prošlosti i danas više nisam vjernik još uvijek vjerujem u crno-bijeli svijet. Čovjek je ili u pravu ili u krivu. (str. 132-133)  Nisam imao nikakvu poduku o seksu niti sam mogao razgovarati o tome s nekim u obitelji. U  jednom trenutku razvio sam vlastitu teoriju o erekciji i povezivao je sa svakom izrečenom laži i svaki put kad bi mi se dogodila bilo bi me sram i znao sam se zapitati: što sam ovaj puta

slagao. Nitko me nije uputio kako se odnositi prema seksualnosti, ali uvijek se naglašavalo da  je važno biti iskren s Bogom. Bogom. Osjećao se drukč drukčijim ijim i kao jedan od nekoliko Božjih odabra odabranika nika imao određene povlastice i zadaće, a Isus ga je uvijek pratio u stopu.   Joshua je bio odgojen da uspostavi simbiotsku vezu s bilo kime tko mu je blizak. Nije imao iskustvo veze s bliskom osobom koja ne dijeli njegov pogled na svijet. Trebao je

pronaći ženu koja će prihvatiti njegov muški, dominantni stav kako bi oživio svoju viziju braka. Kako je živio samo s majkom nije doživljavao konflikt sastavnim dijelom braka niti je znao da su veze podložne promjenama.  Zbog boli i srama koji su pratili njegovo adolescentno iskustvo sa seksualnošću, razvio je  potrebu da potencijalna supruga zadovolji njegovu seksualnost. Kad se ispostavilo da ona ima drukčije potrebe, u njezinoj je različitosti prepoznao prijetnju. Kad god bi odbila

seks zbog kućanskih poslova ili umora, osjećao bi se odbačenim i zaključio da je loša osoba. Postao je ovisan o radu i preopterećivao se poslom kako bi kompenzirao ono to mu je nedostajalo u životu. Prepuštajući se popratnim izazovima vođenja tvrtke, osjećao bi barem na trenutak da je cjelovit i u potpunosti živ. Kad je Ana odlučila postati samostalnija nije znao kako izaći na kraj s tim. To je samo pojačalo njegov osjećaj praznine i potre bom za radom 43

 

kao melemom za ranu. Nisu bili u stanju izgraditi suosjećajnu vezu na kojoj počivaju svjesni  brakovi i stoga je razdor među njima bbivao ivao sve već veći.i. (str. 133-134) Anin mučan početak   Anino djetinjstvo bilo je jednako teško, iako nije bila fizički izložena opasnosti, morala se  boriti za psihičko preživljavanje. Majka ju je rodila kao izvanbračno dijete i nikad nije  prebrodila osjećaj krivnje srama, okrivljujućizapravo Anu što njezina ju je rodbina izopćila.  je tako povjerovala da sui majčin m ajčin neprestano sram i nesposobnost krivnja. RiječAna je o savršenom primjeru simbioze koja može imati kobne posljedice za djecu.  Ne samo da sam znala da nemam tatu, nego se nisam smjela ni raspitivati za njega. Majka je meni nametnula osjećaj krivnje što sam se rodila. Nikad si to nije oprostila, svaki je dan vikala na mene. Nikad ništa nisam činila kako treba, sve je uvijek bila moja pogreška. Ja sam bila

kriva što joj je život nesretan. Nabijala mi je osjećaj krivnje i srama. Ljutila se na sve što sam činila i na sve što nisam činila, a po njenom sam trebala. (str. 134) Nije mi bilo dopušteno gledati se u zrcalo kako se ne bih umislila. Stoga sam u srednjoj često znala izaći, a da se prethodno nisam ni počešljala iz straha da će me uhvatiti kako se gledam u zrcalo. Neprestano sam se pitala zašto nisam siroče? Bilo bi mi lakše da sam siroče nego svakodnevno trpjeti ovo užasno osuđivanje, sramoćenje i ponižavanje. No sada konačno znam da su samoprijezir i samoomalovažavanje bili povod njezinom ponašanju, a ne ja, doduše, to moje djetinjstvo ne čini ništa manje bolnim. (str. 135)  Moja je uloga u životu bila da budem poslušna, da nemam vlastiti stav i da činim što mi se kaže.  Trudila sam se i bila prava dobrica, ali ono što me iznutra boljelo bilo je vjerovanje da nisam dovoljno dobra, nego da sam loša, užasno loša i bio je to gadan osjećaj. Htjela sam umrijeti bila sam ljuta na sebe što nisam dovoljno snažna da počinim samoubojstvo. Sjećam se jedne prijateljice iz razreda koja se ubila silno sam joj s e divila zbog te njene hrabrosti. Ozbiljno sam razmišljala o odlasku u samostan iako nisam bila katolkinja, ali majka mi to nikad ne bi dopustila. Nisam se znala uklopiti u društvo. Uživala sam maštajući da ću  postati časna sestra. Smatrala sam da bi bilo predivno provesti ostatak života pokušavajući se iskupiti za grijehe i dokazati sebi i svijetu da sam dobra osoba. Bila sam spremna učiniti što više dobrih djela kako bih to dokazala. (str. 135-136) Brak  –   muškarce smatrala zlimdoi pokvarenima. se udati jer sam se namjeravala brinuti za majku kraja njenogaNisam života vjerovala kako ne da bihćuispala nezahvalna za njezinu požrtvovnost. Kad je Joshua tražio majku dopuštenje da se vjenčamo napisala mu je  pismo u kojem mu piše piše da sa sam m plod srama savjetujući savjetujući mu da se ssaa mnom ne ože oženi. ni. 

Njezin doživljaj sebe potpaljivan majčinim neprestanim uvjeravanjem da je loša i da od nje nikad ništa neće biti u potpunosti je počivao na njezinoj učinkovitosti, a ne na njoj samoj.  Normalno je onda da je Joshuu doživjela kao spasitelja koji se gle čuda želi njome oženiti. Objeručke mu je dopustila dominaciju nad njom u zamjenu za prihvaćanje i slobodu.   Oboje su doživjeli potresna iskustva uspostavivši simbiotsku vezu sa svojim majkama i oboje su naučili da njihova ljudska vrijednost ovisi o učinku njihovih odvojenih spolom određenih uloga. Koliko god se osjećao pozitivno jer je bio njezin vođa i zaštitnik, toliko ju je uspoređivao s vlastitom majkom i na kraju se razočarao u njoj.  (str. 136-137)

44

 

Uvijek postoje razlozi zašto se ljudi u vezama ponašaju na određeni način. Mnogobrojni i uobičajeni obrasci nesretnih veza proizlaze iz nedostatka cjelovitosti.   (vježbe 10 i 11  pomažu u utvrđivanju utvrđivanju kojih ste se dijelova dijelova osobnosti osobnosti odrekli a koje ste zanijekali). Sagledavanjem djetinjstva

dobivamo priliku shvatiti kako rane iz tog razdoblja života vode raskolu osobnosti što pak vodi k samoodbacivanju koje se manifestira kao obrambeni mehanizam kojemu je cilj spriječiti pojavu boli.   Obrambeni mehanizam izbacuje svijesti,mu ali pojedincu naposljetku nedostaju aspekti njegove odbačeni osobnostidioi izostaje samo osjećaj praznine. Stogaodbačeni se posvećuje kompenzacijskim oblicima ponašanja kako bi tu prazninu popunio, a oni se mo gu javiti kao aktivnosti kojima si ugađa ili kojima se kažnjava. ΩΩΩΩΩΩΩΩΩΩΩΩ  Pojedinac u potpunosti postaje zaokupljen sobom i razvija simbiotsku svijest. Bol se izražava kao projekcije koje su dokaz postojanja njegovih neželjenih dijelova osobnosti . Oni vode k samoodbacivanju, a gdje postoji samoodbacivanje postoji i nemogućnost

primanja ljubavi. Jedan od najvažnijih obrambenih mehanizama kojima se ljudi služe kako bi se zaštitili od posljedica raskola osobnosti upravo je to ne primanje ljubavi koje ostavlja posljedice i za pojedinca i za vezu i za cijelu društvenu zajednicu. (str. 137-138) Društvene posljedice raskola osobnosti  Proces gubitka dijelova svojeg ja univerzalna je posljedica života u obitelji i društvu. Samoodbijanje i samoprijezir stari su koliko i ljudski rod. Raskol na društvenoj razini analogan je raskolu pojedinca i lako se zapaža u načinu na koji se pojedinci ponašaju prema onima koji su drukčiji.  Proces pronalaženja određenih dijelova cjeline koji su neprihvatljivi ili loši, njihova odbacivanja i projiciranja na druge, što potom izaziva mržnju primjenjuje se i na društvo. Kako svako društvo sudjeluje u oblikovanju svojih pojedinaca, vjera i kulturni običaji  podržavaju raskol raskol osobnosti u od određenom ređenom kontekstu. kontekstu. Možda je najjasniji povijesni primjer društvenog raskola onaj koji potječe iz sta starogrčkog rogrčkog grada Sparte. Dječačiće koje se smatralo nesavršenima bacalo se s visoravni u stjenovite  ponore. S druge strane, zdravi dječaci bili bi oduzeti majkama u dobi od sedam godina i odgajani vo jnim barakama i pod režimom koji je počivao na izgradnji mentalne uizdržljivosti, fizičke neustrašivosti i žrtvovanja za dobrobit države.

samopouzdanja, samopouzdanja, Homosekusalne veze između dječaka i starijih muškaraca bile su mandatorne kao i mentorsko podučavanje vještina ratovanja i borbe. Dječaci koji su bili nježni, osjećajni, plašljivi ili sumnjičavi prema autoritetu nisu preživljavali.  Suprotno spartanskom odgoju, mladići koji su odrasli u jakim  Nantucketu bili su odgajani u duhu pacifizma, neograničavanja i

kvekerskim obiteljima u neborbenosti. Usvojili su navike molitvi i služenja Gospodu, apstinencije i vjere u bratstvo među ljudima. Agresija i  potraga za užicima bili im je zabranjena, a nagrađivani su za tradicionalnu radišnost i ulogu  poštenog obiteljskog obiteljskog čovjeka. (str. 138-139) Život u društvu podrazumijeva kompromitiranje svih sposobnosti pojedinca. Istina je da  proces socijalizacije treba osigurati da se dječak ili djevojčica bolje uklopi u zajednicu, ali  pritom mora platiti privatnu iili li društvenu cijenu. U zapadnjačkoj zapadnjačkoj tradiciji ideal za muškarca  jest sirov individualizam, promiče se snažna muškost koja se uzdaje u sebe, a smanjuje se 45

 

vrijednost vrlina poput ranjivosti, osjetljivosti i kooperacije. Toliko smo bili odcijepljeni od svoje cjelovitosti da nam je raskoljena svijest dopuštala izgraditi ekonomiju na ropstvu.

Mrzili smo i bojali se mračnijih, senzualnijih aspekata vlastite naravi i istodobno mrzili dio sebe koji je nedovoljno kvalitetan. Na taj smo način projicirali svoje raskoljene osobnosti na tamnopute ljude koje smo potom prezirali i tlačili. Mrzili smo i bojali se ženskog aspekta svoje naravi i posljedično tomu tlačili žene. Mrzili smo i bojali se dijela sebe samih koji je duševno neuravnotežen mentalno oboljelima ili ih ignorirali.

i izvan kontrole i stoga loše postupali s

Gubitak prirodne cjelovitosti koliko god tražen od društva često uzrokuje osobnu i društvenu disfunkcionalnost. Kad raskol i samoprijezir poprime ekstremni karakter, pojedinac

 proživljava osobnu bol, a društvo gubi kreativnu energiju koja ga je mogla učiniti zdravijim. Drugim riječima, ako pojedinac ne može slobodno davati i primati ljubav, ograničava iste te sposobnosti društva u kojem živi. (str. 139-140) Odbacivanje sebe/odbacivanje sebe/odbacivanje ljubavi (5 poglavlje)

Kad sam joj pokušao reći da je izvrsno odradila neki posao u kući jednostavno me prekinula i

 promijenila temu. Upitao sam je da li je čula što sam joj rekao na što je odgovorila da joj komplimenti nisu važni i nastavila je gdje je započela. Priznao je da bi doist a pao u depresiju da je znao da je to tek početak njezine navike neslušanja. Iako je bila riječ o nevažnom događaju simbolizirao je dinamiku davanja i odbijanja koja će obilježiti njihov odnos. 

Naša sklonost odbijanja ljubavi rađa se iz prvog nesavršenog i najvažnijeg odnosa koji imamo sa svojim skrbnicima. Kao djeca učimo se grčevito držati osjećaja sigurnosti koji pruža njihovo odobravanje i odbacujemo sve želje i potrebe koje ne prepoznaju ili ne podržavaju. Posljedice ove tehnike preživljavanja najočig lednije su u intimnim odnosima koje proživljavamo u zreloj dobi.  (str. 141)  Na primjer, dječak kojeg je obitelj neprestano bockala da je više sklon glazbi nego sportu na kraju je postao profesionalni glazbenik. Nakon silnog zadirkivanja odlučio sam ih ne razočarati ironično je prokomentirao. Očigledno njegova ljubav prema glazbi nije bila toliko omalovažavana omalovažava na da bi si odlučio uskratiti radost koju mu pruža. 

Konačni učinak takvog zadirkivanja ovisi o prirodi napada i načinu na koji se ranjeni pojedinac obračunava s ranom i posljedicama, ali kako bi se uopće mogao obračunati sa svime time mora prepoznati učinak koji takvo nemarno i namjerno nepoštivanje može imati na njegov doživljaj sebe samog. Većina nije svjesna da takvi izdvojeni i vremenski nepovezani događaji mogu uzrokovati stvaranje obrambenih mehanizama koji potom otežavaju istinsku intimnost  u trajnim vezama.  Ne znamo li skrivene razloge zašto neki odbijaju pozitivne partnerove emocije, pomisao da ne mogu primiti toplinu i ljubav za kojima iskreno čeznu nema previše smisla.  

Nedopuštanje ljudima i vanjskim zbivanjima da nam izraze čestitku da nas veličaju, cijene, tetoše ili vole zapravo je obrambeni mehanizam kojemu je cilj zaštititi nas od psihološke boli. U nesvjesnom dijelu nas samih, koji funkcionira radi našeg samoočuvanja podižu se prepreke prema ljubavi. Prepreka koja onemogućava primanje ljubavi često je vrhunac svih obrambenih mehanizama. (str. 142) 46

 

Već smo se uvjerili da mnogi problemi u vezi vuku korijene iz značajnih ili neznačajnih događaja u njihovu djetinjstvu, kad se njihove prirodne potrebe i izričaje zanemarivalo, neodobravalo ili se u njih zadiralo. Kako dijete na roditeljsko neodobravanje ili

zanemarivanje reagira odbacujući u sebi što god roditelj odbacuje, odrasta u partnera koji u vezu unosi dozu samoprijezira samoprijezira koji nije dobroćudan. Štoviše, tvori bazu za pojavu specifičnih problema koji su česta pojava u intimnim i ntimnim vezama.    dijelova Slijedi opis što slijeda događaja koji započinjeparoditeljskim odbacivanjem djetetoveokvirni osobnosti dovodi do samoodbacivanja do nesposobnosti da si pojedinac dopusti prihvatiti ljubav i posljedično tomu nesposobnosti nesposobnosti pružanja ljubavi.  

Otvorenost i prijemljivost prirodna su stanja koja stječemo rođenjem. Prije ili po slije roditelji i skrbnici nas ranjavaju. Rana nastaje kad se skrbnik prikladno ne odnosi prema potrebama i funkcijama koje su sastavni dio normalnog razvojnog procesa. Javlja se u obliku zanemarivanja ili zadiranja u neke aspekte našeg prirodnog sebstva. (str. 143)

Odbacujemo spomenute opasne dijelove svoje osobnosti jer ih naši skrbnici ne podržavaju, a oni potom tvore  ono što nazivamo izgubljenim ja. Svaki put kad smo ranjeni i kad dolazi do raskola, naše se svjesno ja smanjuje, a naše nesvjesno ja buja . Ujedno se suzuje izbor raspoloživih vještina i resursa, a nesvjesni teret odbačenih dijelova postaje teži. Umjesto da smo sposobni zadovoljiti životne potrebe svim oblicima emocija i ponašanja moramo se suočiti sa životom imajući na raspolaganju tek ograničen broj defenzivnih reakcija. (str. 143) Koristimo se uobičajenim obrambenim mehanizmima, ali možemo ujedno postati skloni  pretjeranoj kontroli, samousredotočenosti samousredotočenosti i simbiozi pokušava pokušavajući jući se zaštititi od novih rana. Pokušavamo mikro upravljati okolinom kako bismo ostali na sigurnom i držimo se panično onoga što nam je preostalo od nas samih kako bismo se zaštitili od budućega zadiranja u našu osobnost. K tome, pokušavamo se riješiti boli uzrokovane odbacivanjem dijelova sebe niječući potrebe (koje su i uzrokovale spomenuto odbacivanje) i nadomještajući ih obrambenim mehanizmima.

Odupiremo se zadovoljavanju potreba kako ne bismo aktivirali ranu. Cilj naših obrambenih mehanizama jest ranu i popratnu bol izbaciti iz svijesti. Primjenom obrambenih mehanizama

nastalu ranušto nastojimo popuniti svime mogućim što samo pojačava našesamoodricanjem nezadovoljstvo jer nije ono nam zapravo nedostaje. Činimo to pretjeranim ili samopovlađivanjem pa se tako bacamo na hranu, drogu, posao, roditeljstvo, kocku, trošenje, izgladnjivanje ili druge oblike kompenzacijskog ponašanja dovodeći dovodeći ih do ekstrema. (str. 144)  U svemu što činimo postoje natruhe samoodbacivanja i samoprijezira. Kako bismo ostali u dodiru s odbačenim dijelovima sebe, a da ih pritom ne moramo bi ti svjesni projiciramo ih na partnere. Stupanj samoprijezira odražava stupanj ne primanja ljubavi. Bolno je postati svjestan u vidu zahvalnosti ili ljubavi odbačenih dijelova nas samih i stoga se odupiremo i odbacujemo darove, a ponekad čak i one koji nam ih daruju. Ljudi oko nas često vide ono što sami nismo u stanju vidjeti zbog obrambenih mehanizama. Zamjećuju da smo privlačni, sposobni, suosjećajni ili uporni premda sami nismo sposobni imati te vrline. Iako ih više nismo svjesni, drugima mogu biti vidl jive.  jive. Stoga kad primamo informaciju iz vanjskoga svijeta u vezi s dijelovima nas samih koje smo

izgubili ili zanijekali (naše izgubljeno ja) prisiljeni smo izravno doživjeti bol zbog 47

 

gubitka. Više ne možemo ignorirati ranu ili se ne obazirati na nju i praz ninu koju je ostavila za sobom. Drugi nas navode da bolno iskusimo dijelove sebe samih kojih smo se odrekli.

 Neovisno o tome je li njihov imput pozitivan ili negativan, njegovo upijanje i prihvaćanje  podrazumijeva suočavanje suočavanje s činjenicom da ssmo mo slomljena ljudska bića. (str. 144-145)  Nismo nedužni, ne ulijevamo povjerenje i nismo spremni suočiti se sa životom, uvjereni da nas se u cijelosti može voljeti jer smo posve u redu što je naše urođeno stanje. Naime, puno smo izgubili Bolnonaje ono i opasno osjećati  Naposljetku slomljene krhotine onoga što je preostalo ili  prazninu kojaotad. upozorava što nedostaje. Naposljetku ljudi o kojima je ovisio naš život nisu prihvatili i odobrili odbačene aspekte našega bića. Sigurnije je stoga blokirati informacije o našem izgubljenom ja, nego biti svjestan boli. Lakše je biti bez ljubavi nego prihvatiti oblik ljubavi koji nanovo budi strah od gubitka. Štoviše, primati ljubav kudikamo je opasnije nego biti bez nje. (str. 145)

Kad bismo mogli zabilježiti svaku interakciju u bilježnicu, mogli bismo grafom predočiti  ping- pong  pong učinak koji stvaraju odbijanja, povrijeđeni osjećaji i ponovljeni pokušaji. Ubrzo  bismo shvatili da postoje određeni obrasci il ilii igre koji se ponavljaju (vježbe 6 i 7 pomoći će vam u procjeni koliko slobodno primate ili dajete ljubav) str. 146. Mnogobrojne Mnogobroj ne krinke neprimanja

Većina parova ne zna koliko velik utjecaj odbacivanje dijelova osobnosti ima na probleme u vezi. Kao prvo samoodbacivanje se teško prepoznaje jer mnogi ispočetka pružaju otpor zamisli da su odbacili ili zanijekali neke svoje pozitivnosti , tvrdeći kako se to protivi zdravom razumu. Isto tako često se javlja pod krinkom nečeg drugog  i manifestira kao npr. hiperkritičnost prema drugima, opće  nezadovoljstvo ili negativan stav prema životu. S druge strane, može se javiti i kao perfekcionizam, plahost ili nesigurnost u prihvaćanju novina. Ipak, čim shvatite što trebate potražiti lako ćete prepoznati dio sebe koji ste odbacili. (str. 146)

god netko ima problema s prihvaćanjem nečega pozitivnog, to upućuje na to da ga  je potencijalni dar pogodio na bolno i ranjivo mjesto koji je želio zacijeliti odričući se podražaja koji je potaknuo nastanak rane. Osoba koja ima poteškoća u primanju Kad

ljubavi pokazuje to neprestanim: neprestanim: 1 umanjivanjem pozitivnosti ili

2 upijanjem negativnosti. Oba postupka dokaz su energičnosti s kojom se brani negativna slika o sebi.

Naime, pozitivne se stvari ne mogu prihvatiti jer imaju suprotan učinak na brižno i uspješno iskonstruiran doživljaj sebe, dok se negativnosti prihvaćaju bez preispitivanja  jer potvrđuju postojeću negativnu percepciju svojega ja. (str. 146-147) Umanjivanje pozitivnosti  –   se javlja kao ne pripisivanje sebi pozitivnih vrijednosti ili dobrih dijela. Evo uobičajenih načina na koje se jedan ili oba partnera u vezi mogu odupirati ljubavi druge strane i tako bez saznanja razotkrivati svoje rane:

48

 

Odbijanje ili odbacivanje odbacivanje pozitivnih komentara komentara

Pozitivne riječi ne dopiru do partnera. Kad jedna strana iznese kompliment druga uzvraća; ma nije to ništa. Isto tako na pohvalu je može uhvatiti nemir ili neugoda. Kompliment biva vraćen prije nego što je uopće prihvaćen. Rena se opravdano povlačila kad bi suprug iznosi o komplimente na račun njezine ljepote. Kad mi kažu da sam lijepa, odmah me uhvate kontradiktorni osjećaji. Ne želim privući pozornost u seksualnom smislu. 

Seksualno zlostavljanje ekstremni je oblik povrede koji na mnogo načina remeti normalno funkcioniranje psihe. Kako je u mladosti doživjela silovanje pri izlasku s mladićem, izgubila je osjećaj sigurnosti i poštovanja, velik je to gubitak. Među ostalim, nedostajao joj je dio osobnosti kojemu je bilo ugodno u vlastitom tijelu i koji nije bio samosvjestan. S obzirom na to da majka uopće nije reagirala na događaj, Rena je ujedno izgubila osjećaj da će je itko it ko ubuduće htjeti saslušati je i pomoći joj kad bude imala problema .

Ne iznenađuje stoga da joj je bilo teško primati komplimente vezane uz tjelesnu privlačnost jer se osjećala nesigurno i bespomoćno. (str. 147) Drugi primjer je Teresa koja je ostala iznenađena i zbunjena kad joj je drugi suprug Robb rekao da je izvrsno popunila porezne prijave. Doduše, to nije trebalo biti iznenađenje jer su je i na poslu smatrali pedantnom. Čim se prisjetila događaja s prvim sup rugom, odmah joj je bila  jasna vlastita reakcija. Nakon vjenčanja s prvim suprugom učinila sam veliku pogrešku ispisavši ček za najamninu. Kad smo ubrzo dobili upozorenje da nije uplaćena cijela svota Joe mi je rekao: Kako možeš biti tako glupa? Te riječi su ostavile strahovit učinak na mene. Više se u njegovom društvu nisam osjećala kompetentnom. Prvi suprug pojačao je njezin osjećaj nesposobnosti i ujedno nemogućnost prihvaćanja komplimenata govoreći joj ovakve stvari. Pedeset posto braka sastoji se u učenju kuhanja ili zašto bi se upisala u višu školu, ionako ti neće biti ni od kakve koristi. (str. 148)

Odbijanje darova ili ponuđene pomoći ili nezadovoljstvo kad dobijete ono što želite.   Mnogima je posve normalno zatražiti pomoć, ali ne i primiti je. Kad  partner ponudi dar koji je druga strana zatražila ili za kojim je čeznula ili pak ponudi pomoć biva odbijen. Jedan način na koji je moguće odbiti dar, a da pritom ne morate reći da ga ne želite jest da ga prihvatite, ali ne pokažete zahvalnost. Možda ćete  uspjeti pronaći ljubav života, ali ćete ostati nezadovoljni njom.kao Uzetodbijanje ćete dar poboljšanja i onda se žaliti na njega.promjena U intimnoj spomenuto senjim možeili javiti i pozitivnih kojevezi je

partner uveo na vašu zamolbu. Odbijanje promjena koje ste zatražili čest je znak otežanog primanja. Jednostavno ne možemo prihvatiti da nas netko toliko voli da nam nešto daruje. Teško mi je počastiti se s nečim čak i kad mi nude pomoć u tome. (str. 148150)

Neslušanje  –   riječ je o jednom od najučinkovitijih načina odbijanja darova u startu. Ne slušate li, nećete moći ni primiti. Mnogi imaju selektivnu moć sluha i ne mogu prepoznati frekvenciju koja prenosi pozitivni feedback. Neutralne ili negativne informacije primaju hvale.  se jasno i glasno, ali ne i riječi hvale.

Primjer:

Dana je izluđivala supruga Carla, kaže mi da želi da joj pružim veću podršku i sad kad se konačno raspitujem kako je provela dan ili kad izrazim suosjećanje uopće me ne čuje, vidim  joj u očima da je odsutna. Carla je priznala da je u pravu. Najprije mu je visjela za vratom 49

 

 prigovarajući mu da joj ne daje dovoljno podrške, a kad god bi joj potom uputio riječ ohrabrenja ili zahvale jednostavno bi se isključila. Velik je trenutak za mene nastupio kad sam shvatila da se ponašam kao moj otac. On bi se obično pokupio ili progunđao nešto mojoj majci kad bi pokušala razgovarati s njime, a ja sam također imala osjećaj da često ne mogu  privući njegovu njegovu pozornost.  Stewart, poput Carle također ima poteškoča kad je potrebno čuti pozitivne stvari. Njegova

supruga brižno da o njihovom govorimu u zajedničko, a ne samo u svoje ime, alipazi Stewart se osjeća umjetničkom nedostojnim životu toga . Kad kažem da smo oboje pozvani predavati na Oxfordskom sveučilištu, on se jednostavno pokupi usred rečenice, kao da ima nešto pametnije raditi  pa me ne može odslušati bez obzira na to što je riječ o fantastičnoj vijesti.  Mislio sam da ne zaslužujem pažnju i nisam bio u stanju slušati kad bih je dobivao. (str. 150-151) Pretjerano

obožavanje partnera 

Ako se ponižavate u odnosu prema partneru kojemu ste nadjenuli superljudske osobine, imat ćete poteškoća u prihvaćanju bilo čega što vam nudi. On je fantastičan, a vi ga ne zaslužujete i stoga ne možete ni pojmiti mogućnost da prihvatite njegove darove. Joan kaže kad sam bila mala imala sam osjećaj da nisam dovoljno dobra pa sam uvijek ostvarivala nadprosječan nadprosječan uspjeh kako bi me drugi cijenili. Stoga, kad sam se upustila u vezu s Kerry ja sam bila ta koja je iznosila komplimente i mislim da sam to činila jer sam sama čeznula za njima jer ih nisam dobivala odrastajući. Kad su mi komplimenti bili uzvraćeni nisam to bila u stanju čuti. Joan je idolizirala partnericu i istodobno sebe prikazivala nevažnom.  Tek je zahvaljujući terapiji postala sposobna razotkriti komplekstnost samomalovažavanja i shvatiti da se hrani nudeći Kerry ono što ona sama želi, a nije u stanju  prihvatiti. (str. 151-152)

Kritičnost, nepovjerenje, omalovažavanje  Ako partnera nakrcate negativnim osobinama, imat ćete poteškoća u prihvaćanju bilo čega što vam želi ponuditi. Ne isplati se imati išta što dolazi od manjkavog partnera, zar ne? Kritiziranje, izazivanje svađa, i želja za intimnošću popra popraćena ćena riječima koje u partneru bude neugodu, sve su to strategije kojima si osiguravate ne primanje ljubavi.

Svaki puta tako postupite ponovno se ranjavate izbjegavate mogućnost dobivanja ljubavi kojukad želite, osiguravajući da odbačeni dijelovi ivas samih ostanu netaknuti.    Na primjer, primj er, supruga je Hala iznenadila kupivši mu CD player, znala je da ga želi, no kad je otvorio dar ostao je razočaran: Zašto me nisi pitala kakav da uzmeš, ovaj nema sve opcije. Uvijek sve radiš na svoju ruku i kupuješ prvu stvar na koju naletiš na rasprodaji? Poslije je Hal objasnio zašto se uvijek kritički odnosio prema darovima. U mojoj obitelji novčane su stvari poput darova bile iznimno važne. Ako smo dobili lijep poklon i mi smo dali lijep  poklon. Kad ne bismo dobili lijep poklon, tata bi uvijek rekao kako su ljudi koji su nam ga

dali škrti. I ja to danas činim. Upravo zbog toga teško mi je prihvatiti poklon i dobronamjernost koja ide s njim. (str. 152)

Oni koji su uvjereni da su njihovi partneri nesposobni ili manjkavi, često pokazuju nedostatak povjerenja pokušavajući ih kontrolirati ili pretjerano zaštititi. Ako ste s nekim tko, prema vašem mišljenju ne može dobro upravljati životom, imat ćete osjećaj 50

 

da to morate učiniti umjesto njega. To vas ukorjenjuje u ulozi davatelja ili vođe i smanjuje vjerojatnost da ćete biti u ulozi primatelja.   Na  primjer,

Tim je imao veliki nadzor nad parterom, uključivao se u njegovo donošenje odluka čineći to umjesto njega kako bi ga zaštitio od povreda i pogrešaka. Posljedično tomu  počeo je upravljati pojedinostima njihove veze često kritizirajući i prigovarajući. Kad je napokon progovorio o ranom djetinjstvu razotkrio je sljedeće: Majka je bila u bolnici zbog kliničke od moje četvrte godine. Tada sam shvatio da nesam mogu kontrolirati veze. Kad goddepresije bih računao na nešto to bi jednostavno nestalo. Donio odluku da ću uvijek  preuzimati odgovornos odgovornostt držati stvari u svojim rukama, kontrolirati život i dovesti ga u red kako bih se zaštitio.  Rena se zaklela da se nikad neće upustiti u vezu s nekim tko će je kontrolirati onako kako su to činili roditelji. No ipak je to učinila, ispostavilo se da je Al imao isti obrazac   ponašanja  prema meni kao i roditelji, kao da me pokušava kontrolirati i srediti i kao da zna kakva bih trebala biti. Neovisno je li kritika izrečena ili ne, podrazumijeva se sljedeće: Nisi sposob na voditi svoj život poput mene. Kako je Al odrastao s očekivanjem da je savršenstvo moguće i da je njegova dužnost da ga ostvari, pokušao je imati što veću kontrolu, a to je  podrazumijevalo i nadzor nad njom. (str. 152-153) 152-153) Nije vjerovao da su drugi sposobni riješiti svoje probleme.  Naravno, Rena je na to bila super osjetljiva zbog iskustva s roditeljima, koji su se isto tako postavljali prema njoj, zato su njih dvoje bili savršen imago par. 

Oduzimanje sebi i partneru svega što život čini radosnim, poput   seksa, kreativnosti, smijeha i entuzijazma

Deprimirani pojedinac naginje ranjavanju drugih i prepušta se nasilju. Stan je upio majčin stav koji je bio oprečan uživanju u seksu. Stanov otac bio je ženskar, a majka smatrala da je seks negativan. Muškarci sa seksualnim nagonom oličenje su zla i često je iznosila to mišljenje pred omiljenim starijim sinom. Posljedično tomu Stan si nije dopuštao iskusiti sreću cjelovitog seksualnog odnosa suprugom.

Joshui je seks bio jako važan, upravo je tako mogao osjetiti da je voljen. Joshua se žalio na osjećaj seksualne zapostavljenosti, ga je strahovito neprestanoozbiljnim razuvjeravati da je vremena njegovo seksualno ja prihvatljivo. Ana je živottrebalo doživljavala i nije imala za gluposti, a zbog svoje potrebe za češćim seksom podsjećao ju je na dječačića koji inzistira da mu kupi slatkiš kad nema dovoljno novca za meso, kruh i mlijeko. (str. 154) 

Kad se čuje samo kritika, a ne i hvala ili kad se hvala doživi poput kritike   U osnovici to znači da reagiramo vođeni prošlim iskustvima koja donekle ili nimalo nemaju veze s trenutačnim zbivanjima. Osoba reagira umjesto da sluša i odgovara na ono što joj se govori.

Primjer: Zapravo sam ostala zgrožena shvativši da

sam okružena s toliko ljubavi i zahvalnosti, a odlučila sam se usredotočiti na negativnu primjedbu buntovnog klinca. To me doista navelo da se zapitam zašto mi je toliko teško prihvatiti pljesak i čestitku ko ju su mi otpjevali. U tom sam se trenutku samo mogla prisjetiti majke kako bi govori da žene rade samo zato što imaju napuhan ego. Možda to objašnjava zašto nisam mogla mirno stajati na pozornici i prihvatiti 51

 

vlastiti uspjeh. Charley i Sivia još su jedan p rimjer. Charley je znao da je Silvia hiperosjetljiva na svoje kuhanje pa se silno trudio dati joj do znanja kada bi pripremila slasnu tjesteninu, kad

 bi izvrsno začinila meso i slično. Silvia je na njegove dobronamjerne riječi odgovarala smiješkom, ali bi se ukočila kad god bi namirisala tračak kritike. Jednom joj je rekao:  Nadmašila si samu sebe, ovo je definitivno najbolji umak koji si dosad napravila! Odmah se obrecnula na njegove riječi: Kako to misliš? Ne sviđa ti se kako ga inače pravim? Nisam to znala! Morao joj je objasniti da nije želio reći da prethodni umaci nisu bili dobri. Naposljetku su se nasmijali, ali tek nakon nekoliko minuta neugodne i napete atmosfere.

 Naime, njezin je otac bio glavni kuhar pa je vrlo rano u djetinjstvu naučila da je hr ana ana zahtjevan posao. Kod nas u kući nije se jelo iz zabave, sve što se stavljalo u usta bilo je podložno kritici. Mislim da ću Charleyja pustiti na miru i doista prihvatiti kad mi kaže da sam nešto dobro skuhala. (str. 154 -156) Upijanje negativnog

Partneri također upozoravaju na problem samoodacivanja kad su spremni žustro si udijeliti negativnu kritiku. Iako upijanje negativnog nije isto što i podizanje barijere prema  pozitivnom, spomenuti su obrambe ni mehanizmi međusobno povezani. Osim što oba potječu od samoodbacivanja, pojedinac koji je spreman vjerovati najgore o sebi teško će moći čuti samo najbolje.  Na primjer, smatrate li se gubitnikom, vjerojatno nećete moći prihvatiti kompliment da ste organizirani. Manje ćete biti u stanju primati ljubavi ako se ovako negativno doživljavate: 

Otvoreno samoomalovažav samoomalovažavanje anje  Ljudi se toliko često omalovažavaju da je to postalo prihvaćeno u društvu poput pravila lijepog ponašanja. No, skromnost se mora razlikovati od samoodbacivanja. Dok je skromnost pitanje dobrog ukusa, samoodbacivanje je psihološka rana.   Toni nije mogao  povjerovati da se predivna djevojka poput Marine želi udati za njega. Nije joj smetao njegov  posao i nedostatak akademskog obrazovanja, ali ono što joj je doista smetalo bila je njegova navika da se ismijava pred drugima. Kad su bili na jednoj zabavi bilo joj je neugodno kad

 je čula kako govori njezinom šefu: Da sigurno sam je uhvatio u trenutku slabosti jer ne znam zašto bi se inače udala za propalicu. Njegovo samoomalovažavanje bio je j edan od glavnih  problema u njihovoj vezi. Negdje Rekao je: Ne znamdoživio zašto, je aliiskustva doista ne mogu povjerovati da sam dovoljno dobar za Marinu. u prošlosti zbog kojih mu je poslije bilo

teško prihvatiti njezinu pažnju i poštovanje. Nedostajao mu je dio njega samog koji se osjećao vrijedan tuđe ljubavi, poštovanja i odanosti. Sve dok taj dio ponovno ne pronađe, njegov brak s Marinom ostat će ugrožen. (str. 156-157) Alicia i Jerry također su dobar primjer samoomalovažavanja. Kad su u njihovoj v ezi izronili  problemi, Alicia je odmah zaključila zaključila da je to njezina krivnja. Odjednom Odjednom joj se učinilo da Jerry gubi zanimanje za njihov zajednički život. Krivnju za njegovo nezadovoljstvo pronašla je u svojoj težini, dosadnom poslu i svojoj neurednosti. Tek nakon što su prekinuli shvatila je da se ponovno povezao s bivšom djevojkom. Pretpostavila je da je ona kriva, a zapravo nije mogla ništa učiniti da ga spriječi da se vrati bivšoj djevojci. (str. 157 -158)

52

 

Prevelika očekivanja za sebe ili perfekcionizam  Jedan način na koji se možete obuzdati od uživanja u uspjehu jest da prečku postavite toliko visoko da ju ne možete dosegnuti. Ako očekujete savršenstvo od sebe uvijek će biti mnoštvo načina na koje možete ojačati uvjerenje da niste dovoljno dobri. Cheryl  je prepoznala vlastiti  perfekcionizam posebice za Božić kad bi mahnito pokušavala doseći neki umišljeni standard, a njezin suprug Frank pripremao za napad njezinih aktivnosti i kućnih umijeća. No bio je li jepo okićenom božićnom uvjeren u jedno: neće moćirezultatima čestitati nasvoga kolačićima jer je nikad uvijekjoj r azočarana razočarana rada. (str. 158-159) drvcu ili izvrsnim

Cheryl se uspjela pomiriti s činjenicom da je muči osjećaj da nije dovoljno dobra. Neprestano  je pokušavala pokušavala zaraditi malo mira proizvodeći  dokaze svoje vrijednosti. Kad bi barem bila dobra možda bi jednoga dana to mogla i osjetiti. Naime, u njezinoj glavi njezina vrijednost  bila je apsolutno povezana s njezinim djelima.

Danny je također dobar primjer samoomalovažavanja. Oduvijek se smatrao gubitnikom u usporedbi s uspješnim ocem i braćom. Otac mu je bio profesor na prestižnom sveučilištu, a dvojica braće liječnici. Kao crna ovca u obitelji Danny nije pretjerano uživao u š koli i oduvijek je više volio raditi rukama. Na kraju je pokrenuo električarski posao i ostvario veliki uspjeh. Osim toga u slobodno je vrijeme izrađivao predivno drveno pokućstvo. Nitko drugi nije ga smatrao gubitnikom, ali on sam nije si mogao čestitati na ostvarenim uspjesima. Supruga mu je rekla da ga više ne može slušati koliko se omalovažava u usporedbi s drugim muškarcima u obitelji i upitala ga je zašto to čini. Priznao je jedino čega se dosjetio u tom trenutku, da je razočarenje ugodan osjećaj. Njegov osjećaj manje vrijednosti toliko se duboko usadio u njemu da ga je sprječavao da uživa u svojim uspjesima i više nije znao što drugo osjećati. (str. 159)

Dobrovoljno podnošenje zlostavljanja  Žena koja vjeruje da samo donosi probleme ili muškarac koji  je uvjeren da je bezvrijedan ne samo da će podnositi partnerovo zlostavljanje, nego će i aktivno sudjelovati u njemu. Mjerilo samoodbacivanja u spomenutim situacijama zapravo je razina do koje  partner neće tražiti da se druga strana ponaša prema njemu s dostojanstvom i poštovanjem. Stracyjin otvorenoj s drugom ženom doknevjere. je još bio u braku s njom. nije ga se suprug odrekla,bio čakjeniu kad su joj vezi predočeni dokazi njegove Bojala se da joj se Ipak, neće vratiti bude li priznala da je povri jeđena  jeđena i razočarana pa je prihvatila njegovo ponašanje i nikad mu nije spominjala kako se osjeća. Proživljavajući krizu spoznala je koliko su je iskustva iz djetinjstva učvrstila u stavu da njezina vrijednost ovisi o odobravanju drugih. Ako se loše odnose prema njoj smatrala je da će se morati više potruditi i biti bolja jer će ih to navesti da se bolje odnose prema njoj. (str. 159-160)

Rekla je: kad sam odrastala morala sam se silno podsjeća podsjećati ti da sam dijete, a ne odrasla osoba. Potiho sam hodala oko njih u potrazi za odobravanjem i potvrđivanjem. Činila sam sve što je bilo u mojoj moći kako bih udovoljila mami i kako se tata ne bi derao na mene. Oduvijek sam željela da mi govore: Hej, Stacy, super si to učinila,   ali sad znam da je važno naučiti kako se suočiti sa suprugom kad se ne od odnosi nosi kako treba prema meni. (str. 160)  Burt je također dobar primjer, nije se mogao prisiliti da kaže supruzi koliko često vrijeđa njegove osjećaje.  Njegovo Njegovo je oklijevanje bilo zanimljivo jer si s druge strane nije nije dopuštao da 53

 

se loše odnose prema njemu u drugim odnosima. Ipak, supruzi je dopuštao da ga ignorira, da trivijalizira njegove probleme, da se ne obazire na njegove osjećaje i da iznosi negativne stvari o njemu pred djecom. Jedini razlog kojeg se Burt mogao dosjetiti za svoju

 pasivnost jest da je njegov otac tolerirao isto ponašanje njegovoj majci. Obojica su je doživljavala emocionalno emocionalno krhkom. Koji god bio razlog, učinak koji je to ostavilo na mene jest taj da si danas dopuštam živjeti sa ženom koja mi ne pruža podršku. Odlučio sam potražiti  pomoć kako bi joj rekao što želim i ššto to ne želim. (str. 16 1600-161) Veza se strahovito razlikuje ovisno o tome koliko je Međuprostora ispunjeno samoprihvaćanjem, a koliko samoodbacivanjem. Ako ne smatrate da vas se isplati voljeti, ne možete prihvatiti ljubav koju vam partner nudi. Ne možete vjerovati da ste dobri u nečemu ako sami znate da niste, ne možete prihvatiti kompliment u vezi s izgledom ako mislite da ste ružni. Ne možete prihvatiti pomoć ako si ne priznate da je posve u redu osjećati potrebu i ako niste svjesni određenog aspekta sebe koji drugi vide, ne možete prihvatiti tuđe uvažavanje. ΩΩΩΩ  Bez obzira na to jeste li svjesno odbacili dio sebe ili se taj dio povukao u podzemlje be z vašeg znanja, rezultat je isti. Kad vam dostavljač pokuca na vrata   donoseći dar, niste kod kuće i ne

možete preuzeti paket. U kutiji se možda nalazi upravo ono što ste oduvijek htjeli, ali ako niste ondje kako biste to preuzeli nikad nećete osjetiti užit ak trenutka otvaranja. Nemoguće je prihvatiti dar ako se osjećate bezvrijedni. ΩΩΩΩΩ 

Kako postoje praznine u doživljaju nas samih i naše vrijednosti kao pojedinca u sebi nosimo određene nesvjesne pretpostavke koje imaju sljedeće posljedice; ne možemo prihvatiti da smo u redu; ne možemo prihvatiti stavove ili oblike ponašanja koji se razlikuju od našeg doživljaja svijeta; ne možemo prihvatiti pomoć i ne možemo prihvatiti ljubav. (str. 161) Partner koji nije u stanju primati

Upravo smo opisali kako partneri svoje samoodbacivanje i svoju nemogućnost primanja ljubavi čine vidljivim. Onaj koji ne prima svjestan je toga do određene razine, a čak vam može reći zašto i navesti razloge. Ono međutim čega nije svjestan jesu psihološke posljedice i  prednosti njegova ponašanja. Nema pojma zašto mu je toliko teško riješiti se opiranja i umjesto toga biti zahvalan na darivanju. Svjesni razlozi

Upitate li nekoga zašto je odbacio neki kompliment ili prekinuo nečiji pokušaj izražavanja zahvalnosti, vjerojatno će vam navesti razlog ako je iskren. No osnovni razlog može se sažeti u tri riječi: Ne želim to. To je zapravo univerzalan razlog koji se javlja u sljedećim varijacijama:

Dar mi se ne sviđa –   primatelj  primatelj doista može dar doživjeti ružnim, preosobnim, preskupocjenim ili neprikladnim. Stil darivanja može biti stran i stoga pobuditi strah. Možda je darivanje  previše pompozno pa je primatelju neugodno što se nalazi u središtu pozornosti ili je možda  previše improvizirao pa ga primatelj ne uzi uzima za ozbiljno.  Ne sviđa mi se darovatelj –    primatelj može pronaći mnoštvo razloga za oduzimanje vrijednosti daru potraži li mane u darovatelju. Možda njegovo ponašanje doživljava 54

 

neiskrenim ili nesavršenim, možda njegove motive doživljava upitnim: samo me pokušava kupiti ili možda ne cijeni previše darovatelja pa tako ni njegov dar. Kako bi se utvrdilo je li darovatelj doista kriv ili ga je primatelj samo oklevetao ne mogavši prihvatiti ljubav, valja više naučiti i o jednom i o drugom. Dar me obvezuje na

uzvraćanje 

Primatelj davanje vjeruje da primanjenego dara razmjena. nameće obavezu uzvratnogvraćanje darivanja, tadapredstavlja više nije  posrijedi i primanje Nekim ljudima usluge izazov unutarnjoj praznini jer ističe činjenicu da ne posjeduje darež ljivost. Ako ste se upustili u razmjenu, a ništa ne dobivate zauzvrat, uvidjet ćete da će vam sposobnost davan davanja ja presušiti. Jednostavno nemate dovoljno resursa kako biste nastavili davati. (str. 162-163) Dar umanjuje moju vrijednost   –  –   mnogima primanje znači

gubitak moći. Vjeruju da je potrebno uzeti nešto samo ako im je potrebno, a nije u redu osjećati potrebu. Dar aktivira obrambeni mehanizam protiv stanja potrebitosti u kojemu netko drugi ima moć nad vama i može ignorirati ili umanjiti vašu potrebu. 

Dar  pobuđuje

ovisnost –   spomenuto je povezano s osjećajem smanjene moći. Ako niste doživjeli zdrav odnos davanja i primanja s mnogobrojnim trenucima pružanja i primanja  pomoći bez gubitka samopoštovanja, pomisao o ovisnosti može biti izuzetno opasna. Svi razlozi neprimanja proizlaze zapravo iz straha. Zbog rana iz prošlosti, smatrate opasnim prihvatiti očigledno po pozitivan zitivan element izva izvana na jer oon n može poremetiti vašu ps psihičku ihičku stabilnost koja počiva na obrambenim mehanizmima, a isključiti te mehanizme isto je što i prepustiti se vrtlogu. (str. 163) Nesvjesne prednosti i posljedice

Ignorirate li ili odbijate partnerove darove ne morate se suočiti s prazninom koju je stvorilo vaše samoodbacivanje. Ne morate se suočiti s posljedicama protivljenja stavu skrbnika da ste bezvrijedni. Odbijate li darove još uvijek ste pod njihovom zaštitom.   Bolje je ostati hendikepiran zbog gubitka svojeg ja, nego napušten od skrbnika koji vas neće voljeti niti se brinuti za vas zadržite li cjelovitost.   Primjer: Svoj je djeci potreban dodir pun ljubavi i sigurnosti, ako ta njihova potreba nije

zadovoljena, bilo zato što su ih skrbnici izbjegavali dirati ili su bili grubi u kontaktu ili se zadovoljavali neprimjerenim odnosom s djetetom, ono će odrasti i kao odrasla osoba nastaviti čeznuti za kontaktom, ali neće imati dopuštenje da bude dirano . Do toga dolazi zato što je prvotna potreba bila negirana, a dijete ju je protumačilo kao opasnost. Kako bi se zaštitilo odbacilo je tu potrebu u nesvjesni dio sebe i zauzelo negativan stav. Potreba za diranjem sada je opasna, a opasnost pobuđuje strah.  Kad god odrasle osobe razmišljaju u stilu: Baš bi mi odgovaralo da mi netko izmasira leđa to u njima pobuđuje nemir. Zašto? Jer nesvjesni dio mozga ne stari, a osuđivač skrbnik još uvijek čami u njemu u vidu sjećanja . Primiti zatraženo bilo bi isto što i umrijeti.  No kako znate da vam je potrebna masaža leđa i kako je želite, svjesno mislite kako je ne dobivate jer vam je partner ne želi priuštiti. Stoga ga ponovno molite i svaki  put kad on ili ona smogne snage da vam ispuni želju, vi ga odbijate kako biste mogli 55

 

ostati na sigurnom i živjeti u skladu s nametnutim stavom skrbnika.  To samo pokazuje da je obrana od primanja ljubavi ukorijenjena u zaštiti ega od smrti. ΩΩΩ (str. 164) Postoje i druge psihološke prednosti zbog kojih osoba koja se odbacuje Takva osoba zaključuje; kad bih primila ljubav lj ubav dogodilo bi se sljedeće:  

teško može primati.

izgubila bi identitet nevoljene osobe

izgubila bi koncept partnera kao nekog tko nije sposoban voljeti izgubila bi svjesnost o vlastom položaju žrtve     izgubila bih osjećaj da imam pravo na zadovoljenje potreba zato što nikad nisu

  

 

zadovoljene

izgubila bi pravo na pritužbe i zahtjeve    izgubila bih stimulaciju ljutnje, očaja i teatralnosti beznađa    izgubila bih uzbuđenje koje donosi nada da će me jednog dana netko voljeti.  

Drugim riječima izgubili biste vrlo snažan identitet  koji vam je važan jer kroz bol pobuđuje vaš osjećaj živosti. Potraga za ljubavlju tragično je putovanje sa svim popratnim uzbuđenjem i patosom. No pronalazak ljubavi iskustvo je praznine s popratnom boli i dosadom. (str. 165)

Jadan je partner koji je predan nekomu tko nije sposoban primati! Ne samo da postaje

frustriran zbog neprimanja, nego završava s partnerom koji posjeduje određene karakteristike koje su uzrok i posljedica nemogućnosti primanja; druga je strana usredotočena na sebe, ne može bogznašto dati niti može dati što sama ne može primiti, k tomu pokazuje sklonost da ga  povrijedi kako je i sama bila povrijeđena. povrijeđena. (str. 165) Kako bismo u potpunosti mogli razumjeti bol partnera kojeg se ne prima, moramo se upitati

kako je osjećati suprotno. Kakav je osjećaj znati da netko prima i cijeni ponuđenu pomoć, ohrabrenje ili ljubav? Ako si dopustimo zamisliti takvu pozitivnu razm jenu, osjetit ćemo  potvrdu, prihvaćanje, bogatstvo, vrijednost, velikodušnost i ljubav. Kad jedan partner ne prihvaća što mu se nudi, drugom su oduzete te životne radosti. Ono što najčešće možemo čuti od frustriranih davatelja je da se osjećaju oslabljeno i beznadno. (str. 166) Jedna nam je žena rekla: Ne mogu ostaviti učinak na partnera, što god činila ili nije nij e kako treba ili nije dostatno, dođe mi da jedignem odbez svega. muškarac također rekao: Oženjen sam s osobom koja poput ruke ponora dna,Jedan ničimnam je nejemogu ispuniti, osjećam se impotentno.

Drugi partneri uz to spominju osjećaj nevidljivosti. Neki kažu da su s vremenom izgubili osjećaj vlastite vrijednosti i zaključili su da su u potpunosti nevažni.   To umanjeno samopoštovanje postupno se uvlači u druga područja njihovog života i odjednom postaju nesigurni i podređeni ili na poslu ili u odnosu s djecom. K tomu osjećaju se odbačeno, kad god netko odbije njihovu ponudu, imaju osjećaj da su sami odbijeni.   Ne Ne doživljavaju zahvalnost koja je sastavni dio davanja i primanja. Počinju razmišljati kako nešto nije u redu s njima, da su kvalitetniji, ljudi koji bi ih trebali voljeti bolje bi ih i prihvaćali. (str. 166)

 Na ovaj način rana u neprimatelja mutira u r anu anu davatelja. S vremenom partner kojeg se neumoljivo odbija naposljetku prolazi proces samoodbacivanja sličan onome koji je uzrokovao početni problem u neprimatelja. Tada u vezi postoje dvije osobe koje ne 56

 

Ako niste svjesni da vaš partner nije sposoban primati od vas jer je bio strahovito povrijeđen, zaključit ćete da mogu ni davati ni primati, a jedna od njih izrazito je ljuta.

se odnosi prema vama s nemarom ili zlobom.  Neki ljudi na to reagiraju otvorenom ljutnjom, drugi ljutnju preusmjeravaju na sebe ra zvijajući depresiju. (str. 166-167)

 Na primjer ako smo u potrazi za ljubavlju, vjerojatno je nećemo moći primiti jer smo u modusu potrage, a ne u modusu primanja. Zatražimo li ljubav vjerojatno je nećemo dobiti jer kad jedan partner funkcionira iz tako nezavidne pozicije. Očekujemo li ljubav ne opstati ljubav ne može možemo je primiti jer to bi značilo promjenu svijesti o očekivanjima za koja smo se grčevito vezali. (str. 167) 

Veza nije isto što i povezanost  Iako mi u svojoj biti posjedujemo povezanost i ne možemo je izgubiti, svatko se može upustiti

u vezu, a da je pritom ne doživi. Povezanost, naime, predstavlja uspostavu veze bez primjene obrambenih mehanizama. Kako bi bila čvrsta partneri se moraju otvoriti jedno prema drugom, kad to učine sposobni su  biti ranjivi, luckasti i autentični i mogu biti bez obrambenih mehanizama. Voljni su se dijeliti s drugom stranom i zagrijani su spoznavati o njoj, slobodno

daju i primaju ljubav. Kako bi mogli davati moraju biti otvoreni, a ta otvorenost i pripadajuća ranjivost omogućuju primanje. Kad u vezi postoji iskrena povezanost, davanje i primanje nisu dvije odvojene aktivnosti, nego različita mjesta u kontinuumu razmjena. (str. 167168)

 Naravno, moguće je imati vezu bez takve povezano povezanosti, sti, moguće je čak razgovarati i dijeliti iskustva bez prave intimnosti. Partnerski odnosi mogu postojati bez povezanosti kako i jest

slučaj s većinom. Kako povezivanje ovisi o želji i voljnosti obiju strana da se predaju i  prihvate onu drugu, ako jedan ili oba partnera ne primaju, zdrav će se proces davanja i  primanja koji definira pravu povezanost povezanost zakočiti i pokvariti. Tada ga nadomješta izvitoperen i nesiguran sustav interakcija, međutim, on ne predstavlja pravu povezanost i pravu ljubav. (str. 168) Kad se predate vezi partner obično reagira na potrebe na isti način kako je i vaš roditelj reagirao. Naposljetku, upustili ste se u vezu s nekim tko ima osobine roditelja s kojim ste

imali najviše poteškoća. Upravo zbog toga vjerojatno ćete ponovno čuti sljedeće izjave:  previše gajiš previše nikad me mipovrijeđeno, barem više govoriš orazmišljaš, svojim osjećajima, da siosjećaja, barem logičan. Kakoneježeliš vaše dodirnuti, ja već biloda time vaše nesvjesno samoodbacivanje biva pojačano u vezi. To znači da ste oboje bili   povrijeđeni,  povrijeđeni, oboje ste odbacili dijelove sebe i oboje ćete imati poteškoća u primanju ljubavi . Nikad se neće dogoditi da jedan pa partner rtner u vezi nosi nesvjesno odbačene dijelove sebe, a drugi je oslobođen od istog. (str. 168) Iako su partneri skloni slično m ranjavanju i komplementarnim obrambenim mehanizmima, isto se tako njihove rane razlikuju težinom i stupnjem zacijeljenosti. Možda je jedan sklon davati, a drugi uzimati, ali oboje imaju poteškoća u primanju. Očigledno je da jedinstvenost dvoje pojedinaca u vezi pokazuje da svaki par ima karakterističan način primanja ili odbijanja emocionalne podrške i materijalne utjehe. Gotovo na samom početku veze formiraju se rutine koje je poslije teško razbiti. Posrijedi mogu biti neuravnotežene navike u smislu da o bje strane ne daju i primaju u istoj mjeri, ali ulažu u funkcioniranje rutine vođene željom za stabilnošću sustava. Parovi nisu skloni zamijeniti poznate interakcije nepoznatima jer barem na području veza sve što je novo djeluje zastrašujuće zastrašujuće.. (str. 169)   57

 

Ipak,

s vremenom raspolažu li konstruktivnim informacijama i nastave li se brinuti jedno za drugo, mogu naučiti kako podijeliti spoznaje i informacije koje će dovesti do zacjeljivanja rana. Raspolažemo li partnerovim saznanjima proizašlima iz ljubavi i moći opažanja, sami ćemo uvidjeti dijelove sebe kojih nismo bili svjesni, a na kojima moramo najviše poraditi. Doživimo li intimne veze kao lijep primjer simetrije, možemo reći da razotkrivaju nedostatak naše cjelovitosti i najbolja su prilika da to popravimo. Samo u vezi možemo saznati koji su dijelovi nas samih izgubljeni i kako su ti izgubljeni dijelovi oblikovali način na koji volimo, radimo i zabavljamo se. (str. 169)

Naši su partneri ključ do onoga što je potisnuto, diskreditirano i zabranjeno u nama.   Štoviše oni nas traže da to ponovno osvijestimo; pozivaju nas da budemo cjeloviti. Čak i ako nam je sposobnost davanja i primanja oštećena možemo naučiti kako osjetiti radost davanja i  primanja. Nikad nije prekasno. Ključ je učiti kako se iskreno povezati s osobom koja nam je najbliža. Čak i parovi s višegodišnjom lošom komunikacijom i nepovjerenjem mogu zacijeliti osobne rane i stvoriti vitalan odnos koji se nastavlja razvijati.  Nedavna istraživanja na području neurobiologije podupiru naše razumijevanje moći koju veze imaju u izlječenju prošlih rana. (str. 170)  

DRUGI DIO (rješavanje problema)  Znanost o vezama (poglavlje 6)

Dugo već tvrdimo da rane mogu zacijeliti, da je moguće pobijediti samoodbacivanje i  popraviti vezu. Možemo ttoo potkrijepiti ne samo kliničkim nego i osobnim iskustvom. Nova otkrića na području neuroznanosti podržavaju nas u uvjerenju da svjesnim radom parovi mogu naučiti kako nadomjestiti negativan obrazac interakcija pozitivnim. Danas više nego ikad znamo kako pomoći ljudima da se promijene. Resetiranje početnih postavki  Mladim ženama uvijek se daje isti savjet: Nemojte se udati za muškarca vjerujući da ga možete promijeniti ili ga prihvatite takvog kakav jest ili odustanite od udaje. Pametno, no činjenica jest da se ljudi uistinu mijenjaju ovisno o tome u kakvoj su vezi. Pod nečijom nježnom i brižnom ljubavlju sramežljiva osoba može procvjetati, ukočena se osoba može napokon opustiti, a škrtac može pokazati velikodušno lice. (str. 173)   Prava veza može partneru pomoći da razvije ra doznalost, otvorenost i interpersonalnu inteligenciju, a pogrešna veza može istu osobu navesti na povlačenje, krutost i plahost. U ovom poglavlju razmotrit ćemo važnost veze u utvrđivanju toga tko smo i tko ćemo postati, ali kako bismo shvatili zašto u odr aslu dob ulazi toliki broj ljudi nesposobnih primati ljubav, prvo moramo utvrditi koje sile prijemljivo dijete pretvaraju u začahurenu odraslu osobu. (str. 174)

Kad se rodimo sa sobom na svijet donosimo čitavu lepezu genskih mogućnosti i kvaliteta naše veze s roditeljima umnogome određuje koja će se od njih razviti. Roditelji su naši prvi i najvažniji arhitekti i od rođenje oblikuju dijete načinom na koji komuniciraju s njim. U okolini roditeljske stimulacije formira se njegovo sebstvo, a zajedno s njim i sposobnost

davanja i primanja. Štoviše, roditelji postaju umjetnici kojima je odnos s djetetom medij za vlastitu kreativnost. Najčešće se ne radi o svjesnom procesu.

58

 

života javljaju se prilike za reviziju tih rano usvojenih obrazaca ponašanja kao i  prilike za dodavanje novih, iako ti obrasci nisu moćni koliko i prvotni roditeljski utjecaj. Tijekom

Dijete, a poslije odrasla osoba, neprestano se do svoje smrti oblikuje u pozitivnom ili

negativnom smislu u važnim vezama. Prijatelji u školi, mentori, odabranici srca, supružnici, djeca, kolege na poslu, terapeuti  –   svi oni imaju moć prerazmještanja kamena temeljaca    položenih u ranim godinama života i svaki oblik trajne veze ostavlja učinak na razmišljanje, osjećanje, ponašanje i reagiranje pojedinca.

Veza je oruđe samoostvarenja i ponovnog stvaranja tijekom života. Svjesnost o važnosti veza nije nikakva novost, iako je Freud podcjenjivao njihovu važnost. Toliko se posvetio znanstvenom utemeljivanju psihologije da je ljude doživljavao prije svega biološkim bićima, zvijerima prepuštenima nagonu seksa i agresije. (str. 174 -175)  Na početku svoga rada zasnovao je psihoanalizu ponajprije na odvojenom spoznavanju, a nauštrb povezanog. Htio je svoje zamisli izgraditi na nepokolebljivom, racionalnom i ispravnom uporištu sa sustavnom metodologijom za razumijevanje ljudske psihe. No pritom  je zanemario važan iako neprecizniji utjecaj povezanog spoznavanja, kako u terapiji tako i kao bitnog or uđa uđa za razumijevanje ljudskih bića. Iz godine u godinu sve više učimo o biokemiji veza i tome kako mozak prevodi naše interakcije s drugima u naše tjelesno sebstvo. Spomenuti koncept dodatno naglašava i činjenica da sad postoji stanični dokaz za tvrdnju da veze čine muškarca (ženu). S obzirom na to da smo konačno svjesni da za sobom ostavljamo fizički dokaz svojeg utjecaja na druge i njihova utjecaja na sebe, trebali bismo biti pažljiviji obavljajući ulogu roditelja, nastavnika, ljubavnika i partnera. (str. 175)

Jedno od neuroznanstvenih otkrića činjenica je da se ljudski mozak može uvelike razlikovati od osobe do osobe. Iskustvo doista izgrađuje mozak. Naime, kad se ljudima nešto dogodi tijekom određenih kritičnih razvojnih stadija, njihov se mozak posljedično tome mijenja. 

Znamo npr. da se mozak odraslih osoba zlostavljanih u dječjoj dobi statistički razlikuje od mozga onih koji nisu doživjeli zlostavljanje. Naime, oni koji su otrpjeli veliku traumu u vrlo mladim danima zauvijek nose ožiljke. Osim toga, postoje strukturalne razlike između dijelova mozga odgovornih za emocije i sjećanje. Ti interni dijelovi moraju se prilagoditi neprijateljskoj adaptacija naihodređeni način oblikuje promjene uokolini, mozgu aosposobljavaju za preživljavanje, ali istonjihov tako mozak. Nastale otežavaju preživjelima da budu svjesni sebe, samopouzdani i neovisni poput onih koji su odrasli okruženi ljubavlju. (str. 176) ΩΩΩΩΩΩ Razne tehnike slikanja mozga omogućavaju nam  da posvjedočimo aktivnosti ili neaktivnosti različitih dijelova mozga, ovisno o problemu koji osoba razrješava ili emociji koju proživljava u određenom trenutku.   Istraživanja pritom uglavnom  podrazumijevaju precizno utvrđivanje specifičnog sustava uključenog u regulaciju tjeskobe i straha nakon proživljene traume. (str. 176)  Beba prilikom rođenja ima milijune neurona više nego što je potrebno. Rana iskustva i genetika oblikuju način na koji se moždane stanice međusobno povezuju tvoreći specijalizirane sustave, odgovorne za mentalne procese. Riječ je o nekoj vrsti biološkog životnog osiguranja. Takvo obilje moždanih stanica povećava vjerojatnost da će dijete biti sposobno za prilagodbu i opstanak u svim životnim uvjetima. Mozak je najpodatniji u prvim 59

 

mjesecima

života. Djelić bebina moždanog tkiva veličine rižinog zrna sastoji se od 10 000 moždanih stanica. Svaka od njih sposobna je uspostaviti od jedne do 10 000 veza s drugim moždanim stanicama. Kad dijete prvi put udahne još uvijek je u procesu stvaranja t rilijuna veza. No njegova iskustva diktirat će shemu tih veza i odlučiti koje će se nadodati, a koje nestati. (str. 176-177)

 Neuroni i veze koji se ne koriste i ne pomažu u djetetovu preživljavanju, jednostavno moraju odumrijeti dok se one koje preostaju opetovano koriste.

neuroni i sinapse takođerveze mogu nestati u uvjetima kroničnog stresa. Ako beba doživiNo, traumu, određene pozitivne u mozgu prestaju se stvarati. Ponekad je nedostatak tih pozitivnih veza koban za život kao u beba koje su lišene utjehe majčina tijela i posljedično tome nesposobne razviti jezične sposobnosti ili se vezati za druge. Ponekad nedostatak pozitivnih veza nije izravno

koban za život, ali potkopava šanse za radost, ispunjenje i sreću u kasnijem stadiju. Ako beba npr. opetovano

doživljava opasnost kad joj netko nešto daje (možda je odgurnuta kad poseže za nečim ili joj se predmet oduzima kad ga grabi) to će imati dvostruki učinak na njen mozak: Stvarat će se neuralne veze koje primanje povezuju s opasnošću, a veze koje bi primanje učinile sigurnim i prirodnim procesom neće nastati. Isto tako ako se bebu kažnjava za upijanje svijeta putem emocija i intuicije, neuronske veze koje bi povezane spoznaje učinile prirodnim oblikom njezina funkcioniranja neće se formirati. (str. 177)

 Naime, kako joj ne pomažu u preživljavanju na staničnoj razini za njima nema potrebe. S obzirom da postoje milijarde mogućnosti pravo je čudo da tako velik dio posla ipak biva uspješno odrađen. S druge strane, premda dolazi do odumiranja moždanih stanica, ljudski mozak ima mnogo više veza nego što postoji zvijezda u svemiru. Svaki put kad beba nešto učini ili nešto novo usvoji, moždane stanice odgovorne za tu radnju ojačaju. Što je jača određena skupina neuronskih veza to je vjerojatnije da će se aktivirati u budućnosti. Beba shvaća da joj je lakše nastaviti činiti što čini i tako se uspostavljaju, mentalni, emocionalni i tjelesni obrasci. Biologija potvrđuje da će to što čini činiti češće u budućnosti,   a što god ne čini bit će joj teško ili nemoguće učiniti u budućnosti. (str. 178)   Najmoćniji bebin posrednik u prikupljanju spomenutih iskustava upravo je njezina veza s roditeljima. Njezine interakcije s njima i drugim skrbnicima izazivaju stimulans koji doslovce

na određeni način oblikuje njezin mozak.koje Kadsudjeluju je roditelji miluju ili tješe igraju njom u njezinu mozgu nastaju strukture u milovanju, utjesiilii kad igri. se Kad bebas reagira smijehom i osjećajem sigurnosti, mozak joj oslobađa određene kemijske spojeve ili neurotransmitere u prednjem korteksu. Serotonin, dopamin i norepinefrin stimulirani su

 pozitivnim iskustvima i aktiviraju procese odgovorne za sve: od emocija i pamćenja do tjelesnih funkcija. (str. 178) Ako su bebina iskustva

sa skrbnicima nesigurna ili popraćena strahom, spomenuti neourotransmiteri bivaju potisnuti, a posve drugi se oslobađaju, pripremajući teren za osjećaj tjeskobe  i depresije u odrasloj dobi. Doista bi svijet bio mračno mjesto kad ne  bismo mogli rekonstruirati negativne obrasce utemeljene još u djetinjstvu. Najnovija su istraživanja pokazala da je mozak prilagodljiv organ, sposoban poboljšati svoje funkcije u  pravim uvjetima. Čak i odrasli mozak iiako ako nij nijee prilagodljiv poput djetetova mozga, zna biti  podatan. Neki dijelovi mozga poput onih koji su odgovorni za mirise, čak su sposobni stvarati  posve nove moždane stanice. Taj dar za neurogenezu iznenadio je znanstven znanstvenike ike koji su tek  počeli prikupljati dokaze dokaze o regeneraciji regeneraciji moždanih sta stanica. nica. (str. 178-179) 60

 

Veseli činjenica da se naš mozak može prilagoditi ne samo fizički nego i psihički na nove situacije. Moguće je odbaciti neke rano usvojene strukturalne i kemijske obrasce koji nas čine sklonima ljutnji, tjeskobi, samoprijeziru i depresiji i zamijeniti ih zdravim a.

Čak i oni koji su preživjeli zlostavljanje mogu se primiriti i postati produktivniji uspiju li poslije u životu uspostaviti veze zasnovane na povjerenju. S obzirom na nesavršen karakter roditeljstva i okrutnost života kao takvog, zapravo imamo sreće što  dobivamo drugu, treću i daljnje šanse da reorganiziramo svoje mentalno pokućstvo. Novu priliku najbolje ćemo iskoristiti prihvatimo li pametne zamisli i poudane informacije. (str. 179)

Možda doista vjerujete da je slušanje partnera važan način poboljšava nja veze, ali svaka je zamisao samo zamisao dok je ne iskusite. Promjene se događaju tek kad upregnete sposobnosti i za odvojeno i za povezano spoznavanje. Prvo morate shvatiti što vam je činiti i onda se prepustiti iskustvu samoga čina kako biste to shvaćanje produbili. Dijelovi mozga uključeni u kognitivne procese i oni uključeni u registriranje emocija moraju razviti obrasce interakcija prije nego što apstraktna ideja postane sastavni dio vašeg svakodnevnog života. Kad vježbajući vještinu slušanja otkrijete da je partner manje defenzivan i da počinje slušati vas jer vi slušate njega, pametna zamisao koju ste prihvatili pretvorit će se iznenada u nešto što znate iz osobnog iskustva. Što češće to činite vaše će uvjerenje da je slušanje pametna zamisao postati integrirani dio vašeg vašeg ponašanja ponašanja i vas sam samih. ih. (str. 180)  Želimo li ponovno izgraditi temelje osobnosti i promijeniti primjerice vlastitu reakcija na neodobravanje, sposobnost razgovora o osjećajima ili stupanj tolerancije na svakodnevni stres, mor amo amo unijeti poboljšanja u medij iz kojega su problemi potekli, a to je veza. Naši su  problemi nastali u vezi i jedino se u vezi mogu razriješiti. Razmotrimo jedan primjer: Ako ste kao dijete bili kažnjavani zbog otvorenog priznavanja osjećaja naučili ste i zbjegavati povrijeđen izraz majčina lica glumeći da vam prija jelo od tune koje je napravila, ocu niste priznali kako smatrate da bi trebalo ozakoniti istospolne veze niti ste otvoreno priznali da se bojite da ćete se rastati. (str. 180)

 No otkako ste ušli u ozbiljnu vezu želite biti slobodniji sa svojim suštinskim sebstvom, ne želite se više skrivati. Kako biste uklonili štetu nastalu primjenom pravila šutnje u djetinjstvu, morate steći osjećaj sigurnosti i prihvaćanja u trenutačnoj vezi. Iako vam je cilj postati otvoreniji za primanje to će i ostati samo cilj sve dok ne dobijete priliku uvježbati tu otvorenost u sigurnoj okolini.  

S toga cilj morate prebaciti s kognitivne razine, odnosno uvjerenja da je to ono što želite učiniti na razinu povezane spoznaje gdje će te si moći reći: znači takav je osjećaj kad činim što želim. Novi oblik ponašanja valja puno puta ponoviti jer u mozgu morate izgraditi novu stazu za primanje.  Novi oblik ponašanja stvorit će nove obrasce, ali neuronske veze ojačat će samo ako ih  se koristi. Osim toga, moraju biti dovoljno jake kako bi se suprotstavile moći vaše uobičajene reakcije koja se sastoji u držanju jezika za zubima kako biste očuvali osjećaj sigurnosti. ΩΩΩΩ Nećete znati da je u redu biti cjelovit i svoj, a ne skraćena verzija sebe sve dok vam partner ne pomogne da se osjećate ugodno izražavajući stavove koji su možda čak i oprečni njegovima i sve dok oboje ne dokončate svoju simbiotsku vezu.  Vaša se rehabilitacija događa ojačavanjem novostečene otvorenosti. Morate doži vjeti iskustvo neslaganja s parterom u vezi s njegovim odabirom odjeće, kinoprojekcije i drugog i tek kad ga preživite znat ćete kako je prošlo. Tek ćete tada znati da je pos posve ve sigurno biti svoj. Na sreću takve okrepljujuće veze ne morate uspostavljati s ljudima 61

 

Iako ne dobivamo baš često priliku razriješiti  probleme s pakosnom dadiljom ili trenerom pa čak ni roditeljem, sva sreća da ljudi koji se  pojave kasnije u našem životu mogu odraditi posao zacjeljivanja psiholoških rana. (str. 180koji su odgovorni za nastanak problema.

181)

Svaka brižna veza ili okolina imaju moć stimulacije našega mozga na pozitivne promjene iako se još uvijek istražuje koji su popravci izvedivi nakon djetinjstva.   Partner koji vas voli može punoOkolina učinitikoja pomažući vam da razvijete n eurofiziologiju djeluje stimulativno, a da pritom ne izaziva sigurnosti umjesto nesigurnosti.  previše stresa može vam pomoći da povećate broj neuronskih veza i da brzo učite. (str. 181182) Cilj formalne veze s terapeutom jest pobuditi pozitivne neuronske promjene u klijenata.

Terapeuti namjerno pomažu klijentima preusmjeriti stare reakcije u nove. Nesvjesni načini funkcioniranja koji su nekoć bili stvar prilagodbe, a sad su destruktivni, pretvaraju se u nove načine razmišljanja, korištenja emocija i osjetila i nove oblike ponašanja. S vremenom i ako su izložene pozitivnom pojačanju te nove svjesne reakcije zamjenjuju stare nesvjesne reakcije.

Freud je smatrao da cilj terapije leži u osvješćivanju nesvjesnog. Što više znate o onome što vas pok reće reće o svojim strahovima i automatskim reakcijama bolje ćete razumjeti sami sebe. Terapijski proces omogućava vam da život ne doživljavate nerješivim misterijem ili kaotičnom zbrkom, nego pričom koju je moguće pratiti. Osim toga, dopušta vam da apstraktne ideale svog života koje poznajete, kognitivno integrirate u povezane i odvojene spoznaje. (str. 182-183)

Ako ste sposobni iskusiti veći raspon emocija i ako ste tolerantniji prema stresu, nalazite se u reparativnoj vezi. Kako biste stekli zdravu emocionalnu otpornost reparativna veza potaknut

će vas da razvijete određene vještine za koje vam mozak dotad nije bio stimuliran pa će te tako moći naučiti sljedeće:  -  -  - 

opisati emocije riječima  iskustvima pripisati značenje značenje  identificirati okidače tjeskobe 

integrirati razmišljanja i osjećaje  Sve- spomenute vještine uključuju povezivanje razdvojenih aspekata sebstva. Zamislite na  primjer muškarca ili ženu prepuštene na milost i nemilost valovima zbunjujućih emocija, nesposobne definirati o kakvim se osjećajima radi i otkuda potječu. Ili zamislite mladu osobu koja prema svemu osjeća tjeskobu, ali ne zna što u njoj izaziva taj osjećaj. U oba slučaja  pojedinac se mora cjelovitije upoznati kako bi si zaliječio rane, a kako biste se upoznali, morate biti sposobni  pristupiti informacijama balansirano primjenjujući povezano i odvojeno spoznavanje. (str. 183)

Uravnoteženo povezivanje informacija i osjećaja povezanim i odvojenim spoznavanjem ključno je za bolje funkcioniranje u fiziološkom i psihološkom smislu.  Niste li u mogućnosti odraditi spomenute zadatke integracije jer niste doživjeli interpersonalna iskustva koja vam omogućavaju da ih naučite,  prijeti vam opasnost da ćete ostati rob vlastitih  obrambenih mehanizama. Na primjer, niste li sigurni što vas ljuti, onda vas bilo što može razljutiti. Ne znate li kako shvatiti bit svojih problema, onda će vam se život svesti na bojno polje nasumičnih napada s tek povremenim  primirjem. Sve će vam predstavljati prijetnju, a 62

 

neprestano će vas mučiti osjećaj da ne možete isključiti obrambeni štit jer ćete u protivnom biti ranjeni. (str. 183-184)

Protuotrov za takvu izolaciju i restrikciju jest doživjeti  iskustva koja uspostavljaju vezu i čine vas sposobnima vjerovati drugima. Reparativne veze realiziraju svoju moć iscjeljiva nja  potičući oba partnera partnera na sljedeće: sljedeće: razumijevanje i empatiju premapotičući mišljenju druge strane bezi prihvaćanje osude    istraživanje emocija i sjećanja pritom toleranciju   zadržavanje povjerenja kako biste se mogli prepustiti novim izazovima na području samosvijesti i učenja    interpretiranje iskustava radi širenja pogleda i promicanja samopoštovanja. 

   

Iskusite li empatiju, slobodu istraživanja, povjerenje i pronicavost resetirat ćete početne reakcije i razviti radoznaliji, tolerantniji i pouzdaniji st av. Kako je naš mozak podatan,  ponovljena pozitivna iskustva doista stimuliraju postojeće neurone na adaptaciju i  povezivanje drukčijim putovima.  Veze ispunjene ljubavlju pomažu na sazrjeti psihološki i neurološki, što je neostvarivo u vezama koje nisu isp unjene ljubavlju. Odraslim osobama najbolja prilika za to nudi se upravo u stalnim vezama. Revolucionarno je otkriće shvatiti   da cilj ozbiljne veze nije ostvariti sreću nego zaliječiti rane, tek tada možemo biti sretni. (str. 184)

Kreiranje djetetova sebstva Postoji dvojak razlog za razmatranje utjecaja koji roditelji imaju na neuralni razvoj svoje djece. Prvo, roditelji koji su svjesni svojih postupaka mogu oblikovati vezu sa svojom djecom od samog početka kako bi hranili njihove jake strane i njihov u jedinstvenost. Drugo, odrasli koji se pitaju zašto njihove veze nisu zadovoljavajuće zadovoljavajuće mogu proniknuti u način na koji rane iz njihova djetinjstva sada utječu na njihov život. Takve rane ne zacjeljuju same od sebe, ali mogu se povući kad ih postanete svjesni i kad svjesno primjenjujete ljekovitu alternativu lošim navikama u vezi, a koje ste usvojili u djetinjstvu. (str. 185)

Kako se većina ne sjeća jasno svega što se dogodilo prije pete godine života, nemoguće je zasigurno znati kako su roditelji komunicirali s vama kad vam je mozak bio u najosjetljivijoj fazi.

Možda znatenakoje specifične prilike oblikovale u ranom Npr. stadiju, ali možete opisatinenačin koji su su vam se roditelji odnosili prema vama dokživot ste odrastali. majka  je možda bila topla i tolerantna, a otac perfekcionist ili vas je možda upravo on ohrabrivao na nova iskustva, ali je majka bila plaha ili je možda bilo obrnuto?   Osim na osnovi sjećanja iz kasnijeg stadija djetinjstva, o odnosu roditelja prema vama može saznati i na osnovi vlastitih osobina. Kako se interakcija s roditeljima koja je najviše utjecala na vaš razvoj dogodila prije nego što ste postali sposobni razviti sjećanja morate deducirati što se tada dogodilo, krećući od osobe u koju ste se pretvorili. (str. 185)   Na primjer,

ako žestoko reagirate kad god nečija reakcija nalikuje na negativni feedback isplati se razmisliti zašto se osjećate toliko ugroženo. Još je bolji primjer ako reagirate negativno kad vam bilo tko upućuje pozitivni feedback. Utvrdite li gdje se u prošlo sti skriva uzrok trenutačnih rana bit ćete u mogućnosti proniknuti u njihovu srž i zaliječiti ih! (str. 185 186)

63

 

Rana koju posebno želimo istražiti u ovoj knjizi pojavljuje se kao poteškoća u primanju ljubavi. Riječ je zapravo o nedostatku primanja koji se javlja u različitim oblicima, ali kako ćemo se uvjeriti korijen je uvijek isti.   Primanje je prvi životni čin. Odmah po dolasku na svijet beba čini dvije stvari: udiše i hrani se. Dakle, radi se o posve prirodnoj pojavi, ako  beba ima sreće pa su joj roditelji uz to brižni i osjećajni prirodni ritam primanja i davanja  pokrenut će se već s prvim udahom. Roditelji su naime ključni čimbenik u tome hoće li sposobnost uzimanja i davanja postati dio bebinih prirodnih reakcija ili neće. (str. 186) Ako su usklađeni s djetetom, reagiraju na signale koje ono odašilje i sposobni su komunicirati s njim pokazujući emocionalnu povezanost. Prodiru u njegov način postojanja i njegov doživljaj vanjskoga svijeta. Kako su emocionalno usklađeni, beba je sposobna posuditi zreliji mozak majke ili oca. Usklađuje svoje reakcije s njihovima i uči od njih kako postojati u svijetu. Drugim riječima, koristi se njihovim mozgovima dok je u procesu razvoja. No pritom čini  puno  puno više. Reagira na njihov cjelovit mozak –  na  na dijelove kojih su svjesni i za koje im je drago da ih apsorbira, ali i na dijelove kojima se s e ne ponose ili kojih nisu svjesni. (str. 186)

U djetetov moždani razvoj roditelji ne ulažu samo napor pokušavajući mu biti dobri skrbnici, nego i vlastite nesvjesne rane i nemire. Beba daje sve od sebe pokušavajući činiti što oni čine i osjećati što oni osjećaju jer si udovoljavanjem najbolje može osigurati opstanak. Na taj način njezin se mozak prilagođava vezi koju ima s roditeljima. Roditeljima može biti zastrašujuća spoznaja o važnosti njihova svjesnog i nesvjesnog funkcioniranja u oblikovanju djetetova razvoja. Nesvjestan roditelj ne zna koliko lj utnje nosi u sebi, ali beba će osjetiti tu ljutnju ili svjesno ili nesvjesno. Učinak je isti kao u slučaju  pozitivnih i svjesnih napora. Ponekad nesvjestan roditelj može postati svjesniji svojeg učinka promatra li dijete koje  je bio u stanju primijetiti. (str. 187) odražava osobine koje dotad ni je Komunikacija između roditelja i djeteta nije ništa manje intenzivna zato što dijete nije u stanju govoriti. Štoviše, pravi i najvažniji razgovori u djetetovu životu prethode fazi govora. Gugutanjem, osmjesima, grima sama, pjevušenjem i držanjem u naručju roditelj bebi govori da će sve njegove potrebe biti zadovoljene i da ga razumije.   Zrcaljenje je zapravo najvažnije oruđe roditelja za uspostavu usklađene veze s djetetom. Beba se smiješi, roditelj se smiješi. Beba se sprema na plač, roditelj poprima tužan izraz lica. Beba pjevuši roditelj pjevuši. Kad majka oponaša bebu, prenosi joj poruku da je vidi i da je sve u redu: U redu je biti takav kakav si, ovdje sam. (str. 187)

Prilikom prenošenja poruke ona zapravo čuva njezine osjećaje reflektirajući ih, što bebi omogućava da se poveže s iskustvima i naposljetku ih integrira u svoje biće. Taj jedinstveni roditeljski čin pokreće bebinu sposobnost upravljanja vlastitim unutarnjim svijetom i ona počinje shvaćati da je svako doživljeno iskustvo   važan dio nje same i pripravlja se za doživotnu zadaću samootkrivanja. (str. 187)  

Zrcaljenje je toliko nužno da čak treba prethoditi majčinoj želji za tješenjem djeteta. Razumijevanje bebinih osjećaja mora prethoditi njegovu razuvjeravanju. U protivnom dijete ne zna da su njegovi osjećaji prihvaćeni i odobreni. Osjećaji koje roditelj ne reflektira neće se integrirati. integrir ati. 

 

Ako majka odgovara da je sve u redu, a da prethodno ne dođe do zrcaljenja, beba ne zna što učiniti sa svojom reakcijom. Dolazi do prekida između onoga što proživljava i majčine potvrde da su njezina iskustva stvarna.

64

 

 

Što god beba doživi mora biti prepoznato i prihvaćeno ako nije dijete nema izbora i pojačat će intenzitet svojih osjećaja ili ih zatomiti.  

 

put kad roditelj ne reflektira djetetov doživljaj ono doživljava raskol između sebe, svojih osjećaja i njihova mogućeg značenja.  

 

Ako se taj proces nepriznavanja i neodobravanja ponovi, dijete si neće dopustiti

Svaki

da prepozna osjećaje  i stoga neće biti u stanju povezati ih s onim što mu se događa.   Upravo je ta dezintegracija i izolacija između aspekta sebstva problem koji reparativne veze moraju poslije razriješiti. Spomenuti proces raskola i posljedice koje ima u odraslim vezama, glavni je uzrok zašto ljudi imaju poteškoća u primanju ljubavi. Može se reći da igra glavnu ulogu u toj drami, vodeći k osjećaju praznine, neispunjenosti, čežnje. Spomenuta praznina izvor je depresije, svih oblika samozlostavljanja i ljutnje koji pak uzrokuju pojavu raznih oblika nasilja. (str. 188)

Svaki put kad dijete pokaže autentični dio sebe, a ne doživi priznaje i odobravanje ili pak doživi neodobravanje, omalovažavanje ili obeshrabrenje manja je vjerojatnost da će ga ponoviti. Naposljetku činit će to ili misliti samo potajno ili u potpunosti ukinuti i zaboraviti da je nekoć bilo dio njega.  Njegova veza s roditeljima na taj je način učinkovito izbacila dio njegova suštinskog sebstva. Kako bi preživjelo bilo je prisiljeno taj dio otpustiti. No kako smo se već uvjerili, odbačeni dijelovi osobnosti zapravo ne nestaju. (str. 188-189)

Roditelj može počiniti dva osnovna grijeha neusklađivanja veze s djetetom, a oba potječu iz nezrcaljenja djetetovih reakcija: jedan je kad čini previše, drugi kad čini premalo. Roditelj koji se uvlači u djetetovu psihu upleće se u njegovu sposobnost primanja i davanja ljubavi. Nameće svoje osjećaje i doživljaje ne dajući mu priliku da otkrije svoje. Jednako je destruktivan roditelj koji zanemaruje dijete i ne prepoznaje ili ne hrani njegovu individualnost i osobnost i nametanje i zanemarivanje mogu biti pogubni za

dijete. Ako roditelj poduzima korake kako bi popravio štetu onda je ona minimalna. ta ne poduzima Međutim, ako se često šteta je velika. (str. 189)javljaju ili su nepredvidljivo nasilni, a roditelj niš

Svi skrbnici čak i oni dobri, neko su vrijeme neusklađeni s djetetom i svako dijete doživljava neku vrstu raskola. Nije upitno jeste li bili povrijeđeni, jeste li doživjeli fragmentiranje fragment iranje osobnosti ili raskol, nego možete li identificirati svoje rane i stvoriti vezu prepunu ljubavi koja će omogućiti i vama i partneru da postanete cjeloviti.  Vjerovali ili ne, veza koja vam je nanijela bol može postati sredstvo zacjeljivanja i vaših i partnerovih najvećih rana. (str . 189) Kako naučiti primati (poglavlje 7) Doista je nevjerojatno da voleći i prihvaćajući sve što partner posjeduje i sebe doživljavam mnogo pozitivnije. Uistinu je moguće iskusiti sreću što god proživjeli u prošlosti, posjedujete  potencijal izlječenja i stvaranje intimne veze za kakvom ste oduvijek čeznuli. Ne morate zauvijek biti zaglavljeni u čežnji za nečim što nemate i u nemogućnosti prihvatiti ono za čim 65

 

ste oduvijek žudjeli. Izlječenje Izlječenje je moguće jer je naš mozak spreman na promjene promjene tijekom života. Štoviše, reagira na promjenu uvjeta stvarajući nove živčane putove i uništavajući stare koji se više ne koriste.   Ako dovoljan broj puta nešto ponovite, možete razviti novi stav, novu naviku ili novu sposobnost. Mozak tada prestaje voziti po starom, negativnom putu po kojem  je vozio toliko automatsk i da ste se poistovjetili s njime i kreće posve novom rutom. Vaše

tijelo i emocije ulaze u partnerstvo s njim i utječu na vašu preobrazbu. Iako ste nekoć bili izgubljeni uspjeli ste se pronaći.  Međutim, razvijati se možemo samo u istom kontekstu u kojem s mo bili izgubljeni, tj. u vezi. Rađamo se u vezi k tomu ona oblikuje našu osobnost. Zato želimo li zacijeliti rane moramo to učiniti u vezi jer ona raspolaže dokazima o našim ranama i oruđem našeg spasa. Ona nam omogućava da postanemo ono što jesmo. Kroz svjetlo i sjene naših interakcija na posljetku se konačno ukazujemo. (str. 190)   Naša čežnja za povezivanjem i zajedništvom temeljni je kamen naše ljudskosti i u osobnom i u univerzalnom smislu, to je povezivanje najosnovniji uvjet života. Međupovezanost je   nevidljiva stvarnost koja omogućava postojanje svega. U tom smislu prekid povezanosti, odnosno izolacija pojedinca nije stvarna nego samo iluzija. Možemo osjećati da nismo  povezani, možemo se doživljavati nepovezan nepovezanima. ima. Možemo nepovezanos nepovezanostt produžavati odbi jajući  jajući ono što bi je moglo izliječiti. Možemo biti zaokupljeni sobom, svojim kontinuiranim primjedbama, zaljubljeni u svoja mišljenja  umjesto da obratimo pozornost i saslušamo. (str. 191)  Možemo uzrokovati prekid veze ne dopuštajući si iskusiti subjektivnu stvarnost druge osobe, ne prepuštajući se empatiji ili ne prihvaćajući partnera. Možemo mnogo toga učiniti što uzrokuje osjećaj nepovezanosti ili ga izražava, no unatoč tomu ostajemo dio univerzalnog tkanja života. Ne možemo živjeti u izolaciji niti se sami izliječiti. Jedan od ključnih mitova naše kulture je onaj da čovjeku nije potreban nitko drugi ako je cjelovit. Moguće je biti otok za sebe i junak vlastitog putovanja, moguće je biti sam svoj osvajač. (str. 191)  Mi tvrdimo da je nemoguće biti cjelovit bez Drugoga, ne postoji ja bez tebe. Kroz vezu se zrcalimo u postojanje. Svjesnost o tome tko smo i kakav je svijet proizlazi upravo iz naših susreta s drugima. Naš identitet plod je našeg odnosa s bliskim ljudima, naše sebstvo ovisi o njima. Cjelovitost tijela, uma i duha možemo postići i u njoj uživati samo ako se razvijemo injima doživimo u vezi s drugima. Skrbnici pobuđuju ili zatomljuju djetetovu cjelovitost i o ovisijehoće li ono razviti sve svoje potencijale ili neće. (str. 191-192) Ako životni uvjeti vode prema osjećaju sigurnosti, istraživanju, odobravanju i kompetentnos kompetentnosti ti razvit ćemo se i postati cjeloviti. No ako su okrutni nećemo razviti potrebne sposobnosti sve dok se uvjeti ne promijene i ne postanu pogodniji.  Na arktičkom području postoji vrsta žabe koja smrznuta spava u tundri  i oživljava tek kad joj toplije vrijeme zagrije tkivo i  probudi krvotok. U Africi pak postoji posve drukčija vrsta žabe, koja spava ispod pakleno vrućeg pijeska sve dok jedanput svakih deset godina ne počne kišiti,   tad se iskobelja iz  pješčane grobnice na danje svjetlo. Tako i naš razvoj ovisi o točno određenim uvjetima. Veze su naš izvor sunca i kiše koji su nam potrebni kako bismo postali cjeloviti. (str. 192)   Svi oni koji su traumatizirani ratom, nasiljem ili osobnim traumama poput smrti i izdaje gotovo uvijek pate od simptoma PTSP-a. Preživljena trauma urezala se u neuralne staze njihova mozga. Ponekad je moguće ublažiti bol iz prošlosti preselite li se u novu sredinu gdje

možete uspostaviti nove veze. U takvom novom okruženju stari živčani putovi postupno 66

 

 postaju neaktivni, neaktivni, a novi se stvara stvaraju. ju. Za slučaj da ipak dođe dođe do aktivacije sstarih tarih staza i nove se mogu aktivirati kao protuteža. Međutim, promjena okoline nije uvijek moguća niti poželjna, nove je živčane putove koji olakšavaju proces izlječenja moguće razviti i zadržavanjem veza s  postojećim ljudima, ali promjenom prirode tih veza. Dakle, preobrazite svoje interakcije. Jedna nam je žena rekla: Ništa se nije promijenilo u meni, ali promjene u našoj vezi imaju utjecaj i na mene. To je cilj imago terapije odnosa: stvoriti uvjete u vezi koji će potaknuti  pozitivne promjene u partnerima. Odgovarajuća okolina može prekvalificirati mozak. (str. 192-193)

Ljudi obično ne pokušavaju riješiti probleme u vezi odmičući se   od sebe kao pojedinca i  posvećujućii se vezi. Partneri se gotovo  posvećujuć gotovo uvijek fokusiraju fokusiraju na ono što druga druga strana pog pogrešno rešno čini ili što bi mogla poboljšati, umjesto da utvrde što oboje mogu učiniti kako bi svoj međuprostor učinili kvalitetnijim. Čim počnete doživljavati vezu živim entitetom, promijenit ćete stav i  početi obraćati pozornost na vlastiti doprinos, prestat ćete nabrajati negativnosti, eliminirat ćete kritiku i početi cijeniti kvalitetu nevidljivih sila koje vas drže zajedno. Svaka vaša odluka  bit će razmotrena u vidu njezine uč učinkovitosti inkovitosti za vezu. vezu. (str. 193)  Moramo biti iskreni i priznati da se proces promjena u vezi ne odvija u miru. Bit će razdoblja kad ćete i vi i druga strana biti na rubu živaca, ali ostanete li na pravom putu bit ćete sve sigurniji u pozitivan ishod. Održite li vezu, oslobodit ćete se strahova i upiti nove spoznaje i oblike ponašanja koji su vam potrebni kako biste stvorili živčane putove koji ne reagiraju  na rane iz prošlosti. Nastupat ćete ciljano i biti sposobni usredotočiti se   na drugog. Moći ćete  primati i zajedno s tim bit ćete sposobni davati. Počet ćete odražavati prirodni ritam funkcioniranja svijeta koji je zapravo oscilacija između   aktivnosti i odmora, davanja i uzimanja. (str. 193-194)

Kako zavoljeti ono što mrzite   Ljudi ne mogu primati ljubav jer su u nemogućnosti prihvatiti  pozitivni input o vlastitim osobinama, talentima i kvalitetama kojih su se odrekli niti mogu primati darove koje njihovi roditelji nisu odobravali. Drugim riječima, samoodbacivanje i samoprijezir blokiraju sposobnost da prihvatimo ono to bi nam zacijelilo rane. Logično

 bi stoga bilo započeti proces izlječenja voljenjem samog sebe. Upravo ta ljubav prema sebi nacionalnoj ekonomiji donosi mnogo novca godišnje. Mnoštvo je savjeta da budem o dobri  prema samima Zapišitesavjeti sve svoje kvalitete, priuštiteosjećaj se odlazak toplice, uživajte u  baremuprivremeno. izlascima. Sve susebi. to predivni i doista bude pozitivan  

No problem je da svjesnu ljubav i brižnost prema sebi kao i utjeha samoga sebe ne pomažu u voljenju onih dijelova koje smo zanijekali, odbacili ili zaboravili.  Ne vraćaju odbačene dijelove sebstva u svijest niti brišu internalizirano neodobravanje roditelja koje se aktivira čim si pokušamo priskrbiti nešto što se doima zabranjenim voćem. Također je nemoguće nepovezanost izliječiti ljubavlju prema drugima ili Bogu. Možete kompenzirati samoprijezir voleći druge, ali nećete zacijeliti raskol u sebi. Pravi se lijek nalazi negdje sasvim drugdje. ΩΩΩΩΩ (str. 194) 

 

Morate početi  voljeti u partneru sve one osobine, navike, stavove i oblike ponašanja koji vam najviše smetaju, upravo ono čime vas izluđuje, a to može biti bilo što: nagla narav, karakterna inertnost, konstantno moraliziranje, težnja k

67

 

savršenstvu, posvećivanje prevelike pozornosti izgledu, sklonost grandioznosti ili pak navika samoomalovažavanja. samoomalovažavanja. ΩΩΩΩΩΩ  

Na svakodnevnoj razini to može biti potreba da uvijek ili nikad ne plati račun, da hvali svoju djecu, da se skriva iza humora ili da uvijek ima ili nikad nema posla. (str. 195) 

Kakve veze imaju mane vašeg partnera s vašim samoodbacivanjem? Odgovor se krije u mehanizmu projiciranja.  

Ono što čovjek ne voli na sebi ili što je odbacio, obično projicira na druge, a većina takvih projekcija  usmjerena je upravo prema partneru. Kako biste se nastavili odnositi prema dijelovima sebe kojih više nema, projicirate ih na drugu stranu u vezi i tako se odnosite prema njima.

 

Neodobravajući i osjećajući odbojnost prema partneru, doživjet ćete neodobravanje i odbojnost koje gajite prema sebi.

 

Zvuči nestvarno? Istina, ali samo zato što većina projekcija nastaje u nesvjesnom dijelu mozga, niste svjesni da ih činite. (str. 195) 

S druge strane, ne izmišljate u potpunosti sve osobine, ne lijepite ih nasumice na partnera niti vam se priviđa da partner ponovno čini nešto što ne smije. Gotovo uvijek postoji nešto u vašem partneru što privlači vaše projekcije, pod uvjetom da postoji nešto na što se vaše projekcije mogu zalijepiti. Naposljetku odabrali ste partnera na osnovi svoga imaga, odnosno internalizirane slike roditelja ili primarnog skrbnika, a to znači da tijekom borbe za moć on doista manifestira osobine slične onima koje su va s povrijedile u ranim danima. One su doista prisutne do određene mjere u njemu i kad naiđete na njih dodatno se potenciraju. (str. 195)  

Mary je osjetila privlačnost prema Georgeu koji je bio sklon vikati poput njezina oca. Kao dijete naučila je šutjeti kako bi se slagala s njim i odbacila prirodnu   No sklonost slobodnim izričajem. sada doista kad se optužuje za ga da je arogantan.   Istina, George voliGeorge pričati,slobodno ali Mary izražava, na njega zapravo projicira odbačeni dio sebe kao i neodobravan je koje gaji prema njemu. Upravo je to neodobravanje njezina reakcija na njegovo slobodno izražavanje misli i osjećaja. Osjeća duboko u sebi da to nije u redu, upravo kao kad je i sama u djetinjstvu bila sklona činiti isto. Što ga više kritizira to više ra zotkriva koliko  je sama povrijeđena. (str. 196) 

Stoga je ovdje ključno razumjeti, prihvatiti i zavoljeti partnerove osobine koje mrzite  jer ćete tada zapravo zavoljeti to isto i kod sebe. I to t o funkcionira jer mozak ne razlikuje ljubav prema sebi od ljubavi prema drugome. Unutarnji mehanizam i kemija ljubavi uvijek su isti, tko god bio predmet voljenja. Pristupite li partnerovim manama, odnosno vlastitim projekcijama njegovih mana s

razumijevanjem, tolerancijom i prihvaćanjem to će vam se dvostruko vratiti. Doživjet ćete razumijevanje, toleranciju i prihvaćanje samog sebe i partnera. Nastavite li 68

 

prihvaćati s ljubavlju, okupit ćete sve zapostavljene, zlostavljane i zastrašujuće dijelove sebe, postupno se oporaviti i ponovno postati cjeloviti. Naravno, pritom morate

mukotrpno vježbati. Partneri uključeni u ovaj čin primanja iskorištavaju jedan drugoga za vlastite ciljeve, ali riječ je o pozitivnom iskorištavanju. U intimnom partnerstvu nemoguće  je propustiti kontakt s nestalim dijelovima sebe. sebe. Kako oba partnera također pokušavaju  jedno u drugom zavoljeti ono što su u sebi odbacili, obnavljaju se ponovno stječući cjelovitost i pripremaju za primanje ljubavi. Uključuju se u kampanju samoprihvaćanja, njihova veza mora poslužiti kao sredstvo   te preobrazbe. Nema drugog načina. (str.a196-197) Bilo da par pohađa terapiju ili ne, moć promjene počiva u vezi. Obje strane kažu: Reci mi kako da te izliječim ili reći ću ti kako ćeš me izliječiti. Umjesto vanjskom autoritetu, samoj vezi pripisuju moć promjene. 

Što morate činiti  Prvi korak u oslobođenju jest razumijevanje povezanosti s partnerom. Najvažnije je redefinirati korijen vaših problema kao samoodbaciva samoodbacivanje nje i ljubav prema drugom kao rješenje, ali postoje i drugi koraci koje možete poduzeti kako biste se nastavili razvijati iz novostečenih novostečenih spoznaja.

Priznajte da partner posjeduje osobine koje aktiviraju vašu energiju i koje su na neki način povezane s vama.  

1.

Imajte jasan uvid u ono što vam smeta kod njega. Koje biste njegove osobine uklonili ili istaknuli da možete? Njihovim zapisivanjem bit ćete prisiljeni prepoznati i pažljivo razmotriti svaku koju smatrate problematičnom. Proučite popis i ne zaboravite da su one povezane s vama predstavljajući zrcalo svega što ste odbacili u sebi.   Isto tako vaš doživ ljaj partnera ili  bilo koga drugog i energija koju ulažete u to puno govore o vama. Želite li znati tko ste ispod razine samosvijesti ili slike koju ste sami izgradili o sebi, obratite pozornost na to

kako prosuđujete druge. Što se više pokušavate zaštititi od sebe to će vas se više činiti da vaše projekcije ne nalikuju na vas i to ćete si više govoriti da uopće niste takvi. Tek kad prestanete projicirati shvatit ćete da postajete cjeloviti. (str. 197) je njezin pastir, a ona njegovo malo Rena je znala štoNije joj semogla sviđapodnijeti na Alu. Ponašao kao  da izgubljeno janje. njegovu se potrebu da zna koliko je pojela i je li pojedeno uspjela ne povratiti. No kad se zapitala ima li njezina apatija prema njemu veze s njom, uspjela je doći do nekoliko zaključaka. Prvo njezini su roditelji bili skloni pretjeranoj kontroli,

 još od tinejdžerskih dana borila se protiv protiv njihove želje da uprav upravljaju ljaju njezinim životom. Drug Drugo, o, kad se zamislila u Alovoj poziciji postalo joj je jasno zašto ga zabrinjavaju njezina plaš ljivost i tjeskoba. Bio je izvan sebe od brige i nije znao kako to iskazati ni na koji drugi način. Treće i najvažnije morala si je priznati da je i sama control freak čineći sve što je u njenoj moći kako  bi svijet navela da se prilagodi njezinim unaprijed formuliranim stavovima. Sjećate se da se nije namjeravala udati osim ako ne naleti na princa na bijelom konju? Kad je shvatila da

 barem djelomično projicira svoju manipulativnu narav na Ala, shvatila je da do poboljšanja u vezi neće doći samo tako i da ga  neće moći prisiliti da prestane činiti što čini i ona će morati odraditi svoj dio posla. (str. 198)

69

 

2. Zapitajte se kako spomenute osobine partneru pomažu u funkcioniranju ili

opstanku 

Svi oblici ponašanja zapravo su pokušaji kontroliranja ili ostvarenje nečega. Nitko ne čini nešto što mu ne pomaže u preživljavanju. Ako nemate uvid u ono što motivira tuđe oblike ponašanja koji vam se ne sviđaju mogli biste zaključiti da si vaš partner  jednostavno ugađa, da je nemaran, bezobziran ili okrutan. Ipak, pokušate li utvrditi pozitivnu namjenu određenog oblika ponašanja, uspjet ćete negativan stav zamijeniti suosjećajnošću. Kad se Stan zapitao što Suzana ima od silne kritičnosti prema sebi i dr ugima, ugima, shvatio je da ta kritičnost potječe iz iskrene želje da popravi stvari. Očajnički je htjela odgojiti dobru djecu, biti dobra kućanica i supruga. Otvoreno iznoseći kritiku, objašnjavala je samoj sebi na čemu treba poraditi.  Nagađao je da želi biti prva u donošenju prosudbe. Kako je od vlastite majke doživjela bezbroj podlih napada, naposljetku se počela smatrati zaostalom i nije nij e htjela da je ikad itko više iskritizira na prepad. Čim je Stan to shvatio nije više njezinu kritiku doživljavao tako osobno. (str. 198-199) 3. Razvijte suosjećanje kad partner čini nešto

što vam se ne sviđa  

Cijenite cilj koji partner pritom pokušava ostvariti. Vjerojatno vam se još uvijek ne sviđa što čini i još uvijek može biti iznimno važno da eliminira određeni oblik ponašanja ili da se  prema njemu i prema  promijeni, ali imate li više razumijevanja ublažit ćete svoj kritički sud –  prema sebi. Koliko dajete toliko će vam se vratiti.  Svaki put kad promijenite stav prema onome što vam smeta ili što vas iritira, mijenjate i stav prema sebi.   Suosjećanje proizlazi iz razumijevanja.

Kad je Suzana čula Stana kako govori   o siromaštvu i nasilju u djetinjstvu, bilo joj je jasno zašto očajnički želi pobjeći od konflikta. Rasplakala se shvativši koliko ga je povrijedila svojom negativnošću. Otad, kad god bi se povukao, podsjetila bi se da želi podijeliti svoje osjećaje s njom  i uložila bi zavidan napor oprezno započinjući razgovor posebno o diskutabilnoj temi. On se pak zauzvrat počeo otvarati iznoseći svoje mišljenje i slušajući njezino. (str. 199)

4. Zapitajte se koliko su partnerove osobine koje ne volite odraz vaših osobina Zamislite da partnerove osobine koje vam se ne sviđaju

odgovaraju nečemu u vama što vas je toliko uznemirilo da ste se toga morali riješiti kako biste u važnim vezama zadržali osjećaj sigurnosti. Možete li sada shvatiti kakve veze imate s nekom iritan tnom partnerovom navikom? Jeste li skloni činiti isto? Ili je možda ta karakteristika toliko potisnuta u vama da nikad ne postupate poput njega? Što možete naučiti o izgubljenom dijelu sebe? Ako niste u stanju povezati jedno s drugim, zamolite partnera za  pomoć. Upitajte ga što bi htio da više posjedujete i onda pokušajte odgovor povezati s nekom njegovom osobinom koja vam smeta. Kad ste identificirali analognu karakteristiku u sebi, zapitajte se koji je cilj tog vašeg  ponašanja. Kako vam pomaže u brizi za sebe ili u kvalitetnijem funkcioniranju? Do desete godine braka Stan je neprestano u sebi kritizirao Suzanu jer je bio nezadovoljan njome. Tek kad je neko vrijeme proveo na terapiji shvatio je koliko je sam postao nezadovoljan i kritičan i nakon uloženog truda razvio je uho za vlastiti sarkazam

zaustavljajući se prije nego što bi izrekao negativnu ili oštru primjedbu. Suzana je došla do iste spoznaje. Kritizirala ga je da nije susretljiv, ali zapravo ni ona njemu nije mogla priznati 70

 

što joj se mota glavom. Nije odmah shvatila da je njezino blebetanje samo paravan iza kojega skriva sve svoje istinske strahove i svoju ranjivost. Shvatila je da maksimaliziranjem nužno ne  prenosi važne informacije. Oboje je ostalo iznenađeno koliko toga mogu spoznati o sebi  proučavajući karakteristike koje su najviše prezirali jedno u drugom. (str. 200)  5. Na konstruktivan način prihvatite više mrskih partnerovih osobina 

Cilj vami je da prestanete kritizirati i osuđivati partnerove osobine koje vamćete se najmanje sviđaju prepoznate njihovu vrijednost moždaone u promijenjenom obliku. Tako okončati egzil svojeg nestalnog sebstva i reintegrirati ga u svoju svijest, a to ćete najbolje učiniti  prestanete li osuđivati određene partnerove aspekte i pretvorite ih u svoje. Svaka osobina, svaka karakteristika ili kvaliteta dvosjekli je mač i ima pozitivnu i negativnu stranu, ovisno o tome kako se koristi. Uzmite mač u ruke, okrenite negativnu oštricu prema dolje, a pozitivnu  prema sebi. Sad pronađite način kako pozitivan rub oštrice upotrijebiti u svoju i partnerovu korist.

 Na primjer, ako vam se čini da vam partner oduzima mjesto pod suncem, da uvijek vodi razgovor ili prisvaja stvari možete ga doživjeti kradljivcem. Ne predlažemo vam da se  počnete baviti kriminalom, ali vam predlažemo da razmotrite kako ste sami ukrali tuđe stvari  bilo predmete, ideje ili emocije. Ili ako partnera doživljavate lašcem, zapitajte se kako ste vi  bili lašcem u svojim svojim vezama.  Al je ostao zgrožen shvativši što zapravo osjeća prema Reninu bavljenju umjetnošću. U  pitanju je bila zavist. Tvrdio je da prečesto izbiva iz kuće, previše se posvećujući umjetnosti, ali zapravo je osobno bio tužan što nema mogućnost razviti vlastite umjetničke talente. Roditelji mu nisu pružali podršku u razvoju kreativnih sposobnosti pa je usvojio prezirući stav  prema vlastitom zanimanju za poeziju i slikarstvo. Još se više više zgrozio spoz spoznajući najući da ne želi da Rena prestane raditi u svom atelijeru, nego da joj se štoviše želi pridružiti. (str. 201) 

Planirajte kako ćete oboje ostvariti zadane ciljeve uvježbavajući mrske osobine na konstruktivniji način  6.

Čim ste utvrdili koji dijelovi vas samih nedostaju, razmislite kako ćete ih reintegrirati u svoje svakodnevne postupke. Kako se možete poslužiti nekoć zloglasnim ili zanemarenim stavovima, postupcima ili osjećajima da proširite svoj repertoar ponašanja. Ponekad će biti dovoljno spoznati da češće želite manifestirati određenu kvalitetu, ali često ćete morati učiniti više od razmišljanja. Morat ćete ciljano isplanirati program reintegr acije acije s precizno  postavljenim ciljevima i pažljivo pažljivo osmišljenim rasporedom rasporedom koraka. koraka. (str. 202) 

 Na primjer, ako druga strana nije razvila sposobnost ljutnje, kako se uopće možete koristiti njome na pozitivan način? Nauči li prepoznati znakove ljutnje na sebi   moći će uvježbavati njihovo izražavanje na sigurnom s vama ili ako vam nije bilo ugodno izražavati emocije kako  biste si život mogli učiniti uzbudljivijim? Možda zadavanjem zadatka da partneru jednom dnevno iskreno priznate nešto u vezi sa svojim emocijama. (str. 202) Joshua i Ana bili su sposobni ojačati svoj brak čim su počeli malo više sličiti jedno drugom. Što se nje tiče spoznala je da komplicirano reagira na njegov uvriježeni stav o vlastitoj superiornosti. Isprva ga je voljela jer joj je ulijevo os jećaj sigurnosti, ali čim je to zamijenio osjećaj poniženja i gušenja počela ga je mrziti. Naposljetku je obećala da će prihvatiti  pozitivnije aspekte njegovog samopouzdanja i povjerovala u valjanost vlastitih stavova i 71

 

 pravo zadovoljavanja vlastitih potre ba. Umjesto

da živi radi drugih i njihovih potreba počela  je više živjeti za sebe. Joshua je shvatio koliko mu je teško neprestano biti zadužen za sve uvijek biti snažan i u pravu. Počeo je ohrabrivati Anu da češće donosi odluke koje se tiču obitelji i čak   je je pitao za mišljenje u vezi vezi s problemima na pos poslu. lu. Najveća promjena međutim dogodila se kad si je dopustio da bude emocionalno ranjiv. Bilo mu je izuzetno teško reći da nije siguran u vezi s nekom odlukom ili joj priznati da je povrijeđen. No kad je to napokon učinio njezina brižnost pomogla mu je da se oporavi. Oboje su shvatili da je snaga iskustvo s

više naličja, a podrazumijeva sposobnost, povjerenje i ranjivost. (str. 202 -203) Slijedeći spomenutih šest koraka –  doživjet ćete promjene jer partnera prihvaćate i razumijete.  Na taj ćete način ujedno reintegrirati dijelove sebe koje ste izgubili samoodbacivanjem. samoodbacivanjem. Srušit ćete unutarnje barijere i novi osjećaji i misli protjecat će kro z vas. S obzirom na to da je  posrijedi partnerovo ponašanje ponašanje koje vas najviše uzrujava, neg negativne ativne osjećaje kompen kompenzirat zirat ćete mišlju da je vrijeme za pozitivne promjene i mržnju zamijeniti prvo razumijevanjem potom empatijom i na kraju aktivnom reintegracijom. (str. 203)

Potrebno je vrijeme kako bi se vaš Međuprostor promijenio, ali kako i kada će se to dogoditi ne ovisi toliko o raspoloživosti unutarnjih resursa koliko o tome kako raspolažete njima. Pretpostavite da već posjedujete što je potrebno i usredotočite se na ostvarenje cilja –    ponovno se povezati s partnerom i sa sobom na dubljoj razini. Dok slijedite spomenutih šest koraka ne zaboravite slijedeće: Energija slijedi pozornost  –   većinu vremena i energije potrošit ćete na ono čemu odlučite  posvetiti pozornost. Provedete li sate razmišljajući što točno mrzite u partnerovom ponašanju

onda ćete u taj dio procesa uložiti najviše energije. Provodite li sate razmišljajući kako postati suosjećajniji najviše energije posvetit ćete upravo tome. Nad vlastitom pozornošću imate veći nadzor nego što vam se čini. Kad zapadnete u negativnu fazu, uložite mentalni napor izvucite se i usredotočite na pozitivno.

Važno je što mislite  –   promjena primarno je mentalna igra, nadgledajte što si govorite o vlastitim postupcima. Kao što možete naučiti promijeniti pozornost, isto tako možete naučiti doživjeti vlastite postupke u pozitivnom svjetlu. Umjesto zaključka da ste beznadno zaglavili, recite si da je vaš rad na promjeni važan! Umjesto zaključka da je partner neprivlačan uvjerite se da ne zna drukčije zadovoljiti vlastite potrebe. Razmišljate na taj način ćete vlastitiotežati stav. Kudikamo smekšati pokušava se prema drugoj stranili smatrate li dapromijenit vam ne pokušava život, negojeselakše jednostavno oporaviti od rane iz prošlosti. (str. 203-204) Odmrznite zamrznute mentalne slike    –  –  svi u glavi

nose statičke slike partnerovih pogrešaka  posebno iz traumatičnog razdoblja. Takva iskustva zamrzavaju se ostajući kao takva zauvijek zarobljena u našem sjećanju. Trenuci bijesa i izdaje uklesani su u kamenu i samo nadolazeće razdoblje sigurnosti i zadovoljavajućeg povezivanja može ukloniti nastalu štetu. Ako su posrijedi bezbolnija iskustva moguće ih je ublažiti svjesnim  prisjećanjem da veze mijenjaju i razvijaju ljude. Sve što poduzmete kako biste se povezali s  partnerom na nov način uzrokovat će promjenu p romjenu u njegovu ili njezinu ponašanju, samo budno  pazite i mentalne slike doživjet će ppromjenu. romjenu. (str. 204-205) Obratite pozornost na otpor  –   otpor obilježava dinamična energija. Svatko se prirodno opire onome što smatra opasnim,   što rasvjetljava Freudova tvrdnja da je strah uvijek

povezan sa željom. Spomenuti se osjećaj može opisati na sljedeći način: Ako si priuštim to 72

 

što želim vanjski će me svijet povrijediti. Strah se ne povlači samo zato što više nema opasnih uvjeta kojih ste se nekoć bojali. Kad god ste suočeni s nečim što vam je bilo zabranjeno, vaša se rana nanovo aktivira i vi podižete obrambeni štit kojim ste se   uvijek služili kako biste zabranjenu želju držali izvan dosega. Pristupite li oprezno veća je vjerojatnost da nećete probuditi strah.  Čuvajte se nesvjesne sabotaže –   svjesno ili nesvjesno svi puno ulažemo u očuvanje trenutačnog stanja sprječavanje promjena. o zavodljivu svega poznatog. Čak je moguće da ivjerujete i govorite kakoRiječ želitejepromjenu, dokkarakteru na podsvjesnoj razini još uvijek pružate otpor. Da biste identificirali takve oblike sabotaže, zapitajte se sljedeće: Da to želim zaribati  što bih trebao učiniti? Da to partner želi zaribati što bi trebao učiniti? Mogući odgovori su: ja ili moj partner zaključili bismo da je posrijedi glupost. Ja i moj  partner ne bismo se potrudili naučiti voljeti ono što mrzimo jedno na drugom. Ako se vaš odgovor poklapa s vašim ili partnerovim stvarnim ponašanjem uspjeli ste identificirati skriveni otpor koji se manifestira kao sabotaža. (str. 205) Prepoznajte sitne promjene i proslavite ih   –  Prepoznajte –  neki pojedinci znaju doživjeti prosvjetljenje na  putu prema promjenama i u hipu stari pogled na svijet zamijeniti novim. No, to je iskustvo toliko rijetko da je gotovo mitskog karaktera. Uglavnom se mijenjamo postupno i u sitnim koracima. Ako ste usredotočeni samo na velike promjene nećete zamijetiti sitne korake koji vas vode u njihovom smjeru. Razgovarate li o tome s partnerom pa mu npr. priznate svoje

zabrljane pokušaje drukčijeg izričaja i oduševljenje nakon ostvarenog uspjeha, ojačat ćete vezu i ostati svjesni važnosti svojega truda. Ne možemo uvijek biti svjesni pozitivnog učinka kojeg ostavljamo i stoga je važno vjerovati u sitne korake koje poduzimamo. (str. 206)   Kad smo smireni iznutra ne izmišljamo priče o drugom, jednostavno smo svjesni onoga što  jest. Ako smo neprestano zaposleni kreiranja vizija o drugom nema mjesta stvarnoj osobi.

Kako dakle, utišati buku? Tako što ćemo voljeti drugog, davati što mu je potrebno, slušati ga i cijeniti njegovo mišljenje. Nosimo li istinu drugog u srcu ne iskrivljujući je ne osuđujući i ne ocjenjujući, doživjet ćemo unutarnji mir, ljubav prema sebi i radost. Učenje primanja ljubavi zapravo je putovanje tijekom kojega otkrivate sebe i partnera, iznova oblikujete vezu kako bi ojačala i postala fleksibilnija, usvajate nove stavove prema stvarima koje su nekoć bile prijeporne točke. Proces otkrivanja ne predstavlja samo konkretne postupke nego i mentalni okvir. (206-207)

Mark i Lynn stali su na mrtvoj točki u ljutoj bitci   koja je trajala otprilike dvanaest godina, koliko i njihov brak. Bili su uvjereni da znaju sve jedno o drugome. No evo nekoliko dokaza

koji upućuju na to da su zapravo prestali komunicirati. Njihovi komentari pokazuju koliko su slobodni bili u međusobnim interpretac interpretacijama ijama mišljenja.  Lynn: Nisam sam ti rekla da nas je majka pozvala na večeru jer sam znala da ne ma smisla.  Nisam htjela da me prekoriš kao obično, da odustajem od planova samo kako bih je usrećila. U vezi s jednim drugim događajem rekla mi je sljedeće: Znala sam da ćeš puknuti ako ti kažem što je nastavnica rekla u vezi s Jasonovim markiranjem. (str. 207) Mark nije bio ništa manje kriv jer je iznosio iste pretpostavke: Nisam ti rekao što mislim o mogućnosti da tvojemu bratu pošaljemo novac jer sam znao da to ne bi imalo nikakve koristi. Ionako smatraš da sam bezosjećajan i da mi nije stalo. I još jed no prilikom rekao je: Uvijek odbacuješ moje mišljenje pa nema smisla da ti išta govorim!  73

 

Spomenuti par prestao je komunicirati. Kad god su s u zaključili da znaju što bi onaj drugi rekao, odbijali su nastaviti raspravu. No zapravo, nijedno nije znalo što ono drugo misli ni što bi učinili u spomenutim situacijama. Njihove su pretpostavke bile pogrešne.  Mark bi doista otišao na večeru k punici i doista je htio znati što nastavnica kaže za njihova sina,  premda se radilo o lošoj vijesti. Lynn je uistinu bila voljna čuti njegovo mišljenje o  bratu, štoviše, prihvatila bi njegov stav u vezi s mnogim drugim problemima. Oboje su Tek kad su jedno drugom iskonstruirali lažnu osobu koja je predstavljala drugu stranu.  pristupili s uljudnim oprezom poput dvoje poznanika počeli su mijenjati kvalitetu svojega Međuprostora. To je podrazumijevalo podrazumijevalo razmjenu informacija o svakodnevnim zbivanjima i međusobno saznavanje informacija prije donošenja zaključaka. Tada su shvatili koliko oboje mrze kritiku i osudu na osnovi pogrešnih informacija. Nakon što su neko vrijeme pokusno uvježbavali takav oblik koji se zasniva na raspitivanju bili su u mogućnosti odbaciti komentare iznesene u danim primjerima. (str. 207-208)

Lynn: Mama je

upravo nazvala i pozvala nas na večeru. Ne znam što ti misliš o tome, što kažeš? I Jasonova me učiteljica nazvala poslije podne. Nije mi priopćila ugodnu vijest i mislim da bismo trebali porazgovarati. porazgovarati. Možeš li sada? Mark: Znam da se brineš za brata i da bi mu poslala nešto novca. Razmišljao sam o tome. Možemo li porazgovarati? I htio bih ti reći kako se osjećam kad ne uvažavaš moje mišljenje. Imaš li malo vremena? vr emena?  Primjećujete li kako se spomenute izjave završavaju pitanjem koje potiče dodatni razgovor? Primjećujete li ujedno kako je drukčiji osjećaj kad vas se pita, poziva ili traži savjet, nego kad vas se osuđuje i ukalupljuje? Mark je rekao: Kad nas je terapeut upitao sviđamo li se sada  jedno drugom te bismo li nastavili hodati da nam se pruž i prilika oboje smo to zanijekali i to  je bio znak upozorenja. Odlučili su međutim da će se odnositi jedno prema drugom s istim zanimanjem i ljubavlju kao da doista hodaju. Stali su iznova uvoditi romantiku u vezu u duhu

međusobnog raspitivanja ili otkrivanja i postavljajući pitanja u stilu: Što kažeš na to? Što misliš o tome? Da si zadužen za to kako bi postupio? (str.208-209) Lynn je sažela njihove spoznaje ovim riječima: rij ečima: Ne donosi pretpostavke ni o čemu, uvijek se o svemu raspitaj. Upravo bi to moglo poslužiti kao slogan za svršetak simbioze i početak zdrava procesa u kojem postajete pojedincistvoriti koji senovi međusobno razlikuju, su unatočmanje tome  povezani. Njih su dvoje bili u mogućnosti Međuprostor koji jealipodržavao  pogubnu okolinu za vezu i manje brutalan stav prema njima samima. Uvjerili smo se da je moguće rekonstruirati vezu u kojoj se već nalazite. 

Parovi mogu upotrijebiti intimnost ili prisnost koju im veza već omogućava kako bi postali  partneri u ponovnom otkriću izgubljenih dijelova sebe. Kako sve više sebe unose u vezu, njihove nekoć odbačene želje, potrebe, nagoni i sklonosti odjednom zacjeljuju. Put prema cjelovitosti put je prema svjesnosti. Nesvjesni oblici ponašanja poput projiciranja i simbioze, oslobađaju vezu vezu i partneri odjednom m mogu ogu uživati u međusob međusobnom nom druženju  ne opterećujući se problemima iz prošlosti. U sljedećem poglavlju govorit ćemo o mehanizmu koji omogućava i otuđenim parovima da se upoznaju na dubljoj razini, dokončaju simbiozu i  ponovno se intimno povežu. (str. 209-210)

74

 

Uspostava kontakta povezanosti i zajedništva (poglavlje 8) Da si mi rekao da možemo naučit sjesti i razgovarati o svojim osjećajima ne bih ti  povjerovala, ali sada slušamo jedno drugo i to nas je uvelike zbližilo. Rezultati nedavnih istraživanja pokazali su da emocionalne poteškoće kao i tjelesne igraju jednako j ednako važnu ulogu u signaliziranju prijetnje našoj sigurnosti. Kad su nam osjećaji povrijeđeni jer se osjećamo odbačeni od drugih, naša emocionalna bol javlja se u istom području mozga koji se  

aktivira kad osjećamo tjelesnu bol.   Naš je mozak senzibiliziran senzibiliziran na prepoznava prepoznavanje nje socijalne nepovezanosti nepovezanosti kao kriznog stanja stanja koje valja razriješiti. Istraživanja pokazuju koliko je duboko ukorijenjena naša potreba za društvenom povezanosti. Odbačenost od drugih doživljava se štetnom za naš opstanak i može nanijeti tjelesnu povredu što naše tijelo automatski prepoznaje. Ljudska bića trebaju osjećati međusobnu povezanost. Ako je ne osjećamo razboljet ćemo se, a neki čak i umrijeti. Sve donedavno nije postojao način prikupljanja fizičkih dokaza ukorijenjenosti naše  potrebe za emocionalnom emocionalnom pove povezanosti zanosti u naše našem m tijelu. (str. 211-212)  Naša glavna psihološka zadaća nije, dakle, izgraditi mostove kako bi drugi mogli prijeći  prazninu koja nas međusobno  razdvaja. Zadaća nam je zadržati mašineriju povezivanja s kojom se rađamo, odnosno naše povezano znanje u funkcionalnom stanju. Moramo odbaciti strahove i nesigurnosti koji se nagomilavaju čineći naše veze nefunkcionalnima i razdvajajući nas. Kad se riješimo tog viška i zakrpamo isprekidane veze, možemo pokrenuti unutarnji prekidač koji će nanovo otvoriti kanale povezivanja i vratiti nam sposobnost otvorene i iskrene razmjene informacija s onima s kojima želimo biti u bliskim odnosima. Želite li shvatiti  bolnu  bolnu povijest svojega partnera i razotkriti kako je povezana s vašom, morat ćete biti odlučni, vješti i strpljivi (vježbe 4, 6., 7 i 9) uključuju vas i partnera u proces obostranog otkrivanja najdubljih iskustava i osjećaja. Nemoguće je uspostaviti sigur nnuu okolinu i zatražiti informacije osobne prirode ako je Međuprostor u vezi blokiran nepovjerenjem i defetizmom. Jedna ili obje strane mogu biti toliko defenzivne da ne čuju što druga strana pokušava reći. Ljudi mogu oglušiti od straha ograničavajući se na  razgovor koji ne predstavlja iskrenu komunikaciju. Ako vam se veza nalazi u tom stadiju, ako se od

razgovora osjećate prije odbačeno i izolirano nego povezano, vrijeme je da naučite novi način razgovaranja. Ne možete naučiti voljeti sebe ili partnera ako pri svakom pokušaju komunikacije zrak ispune oblačići osude, kritike ili

slabašne tišine. (str. 212)  Razgovor i diskusija moraju postati medij uspostave veze koji u vama budi osjećaj sigurnosti si gurnosti i spoznaje da vas druga strana čuje i razumije. Kažeš mi nešto i ja ti odgovorim i moje riječi ti daju do znanja da razumijem i da sam sposoban vrednovati tvoju izvornu misao. Ti se potom

tako izražavaš prema meni, a ja se osjećam vrijednim zbog tvojih riječi i tako se proces nastavlja. Svako ponavljanje povećava vaše razumijevanje i pridodaje se vašoj glavnici iskustava, neovisno o tome slažete li se s partnerom ili ne! (vježba 2 pomoći se vama i  partneru da naučite komunicirati putem imago dijaloga). Dijalog omogućava siguran i plodan kontekst u kojemu oba partenra mogu vidjeti, čuti i razumjeti jedno drugo stječući tako bolji uvid u sebe. To razumijevanje prelazi kontekst izgovorenog izgovorenogaa i obuhvaća osjećaje osjećaje koji prenose emocionalnu istinu izgovorenoga. Obje strane obraćaju pozornost na riječi i popratni govor tijela. Imago dijalog ne primjenjuje se samo u intimnim vezama, nego i u svijetu biznisa,

edukacije i drugim okruženjima gdje je interakcija ljudi obavezna radi obostranog ostvarivanja ciljeva i rješavanja problema. (str. 213 -214)

75

 

Uspješan imago dijalog zasniva se na tri elementa: zrcaljenju, vrednovanju i empatiji. Riječ je o specifičnim radnjama koje primatelj onaj koji sluša, izvodi kako bi u pošiljatelja, onoga koji govori, pobudio osjećaj sigurnosti, osjećaj da ga se čuje i razumije. Primatelj izučen u imago dijalogu prenosit će svojim riječima sljedeće poruke pošiljatelju:

Toliko te pažljivo slušam da mogu reflektirati što si upravo rekao . Za zrcaljenje uvježbavam sposobnost sposobnost za odvojeno spoznavan spoznavanje je i primanje. 

1

2 Potvrđujem tebe i tvoje pravo na takve osjećaje sposobnost za povezano spoznavanje i davanje. 3 Mogu proniknuti u tvoj svijet i osjetiti što za povezano spoznavanje i davanje. (str. 214)

i stavove . Za vrednovanje uvježbavam

osjećaš.   Za empatiju uvježbavam sposobnost

Kontakt- povezivanje

i zajedništvo –   sve te razine povezivanja mogu se ostvariti dijalogom koji sadržava elemente zrcaljenja, vrednovanja i empatije. Svaki od njih pomaže u razbijanju simbioze. Zrcaljenje predstavlja kontakt, ali ne mora predstavljati i povezanost.

Vrednovanje predstavlja povezanost jer ju nije moguće ostvariti ako ne vidite i ne znate da se druga strana razlikuje od vas. Empatija koja predstavlja povezanost bez fuzije vodi k zajedništvu. 

 Na primjer kad me primate, zrcaljenjem, vrednovanjem i empatijom mi dajete. Ja vam pak

nisam u mogućnosti davati dok me ne primite. Ako nismo sposobni primati slušajući jedno drugo i trepereći jedno s drugim onda se ne možemo ni dati iskreno jedno drugom. Dijalog je u konačnici prilika da obje strane dožive  iskustvo da ih se čuje i vrednuje kao ljudska bića i da se empatijom povežu.  Rijetko imamo priliku doživjeti takvo što u svakodnevnom životu. Puno puta nismo uopće sigurni da partner obraća pozornost na ono što pokušavamo reći, a kamoli da nas vrednuje zbog izgovorenoga ili da se trudi doživjeti svijet našim očima. Isto tako nismo sigurni ni da mi to činimo njemu. (str. 215)  Zrcaljenje

Isprva dok s partnerom svladavate osnove, vježbate imago dijalog na formalan način. U  početku će vam se doimati neprirodnim i mehaničkim, bit će pogrešaka, dolazit će do prekida kad će te kad se vraćati na početak pokušavajući preformulirati što ste netom je rekli, ali vrijedno bit će i trenutaka vam uopće neće polaziti za rukom. Sve je to u redu. U pitanju toliko oružje da  se isplati vježbati sve dok vam prirodno ne sjedne. Ljudi koji su se izvježbali u takvom dijalogu kažu kako su postupno od mehaničara postali obrtnici i naposljetku pravi umjetnici.

Isto tako moguće je da jedan partner koristi načela imago dijaloga bez aktivnog sudjelovanja drugog partnera i unatoč tome ostvari veliki uspjeh. Slijedi šest koraka koji opisuju kako inicirati dijalog i ostvariti zadatak zrcaljenja pod pretpostavkom da ste vi pošiljatelj, a vaš  partner primatelj: 1 Svjesni ste da posjedujet e

nešto što želite podijeliti s partnerom. Započnite s nečim  pozitivnim kako se dijalog ne bi vrtio samo oko briga iili li frustracija. Recite partneru da želite da zajednički utvrdite vrijeme za razmjenu mišljenja. Kad ste svladali taj proces, možete koristiti dijalog kako biste razgovarali o brigam i frustracijama. U dogovoru s partnerom odaberite vrijeme kada ćete oboje biti primljivi i neometani.  76

76

 

2 Započnite sastanak licem u lice, zahvaljujući ponajprije partneru na voljnosti da razgovara s vama. 3 Iznesite  bit

svoje poruke. Neka to bude ja poruka u kojoj ćete se usredotočiti  na ono što vidite, čujete, mislite, osjećate ili za čime čeznete. I potom se zaustavite.  4 Partner mora reflektirati vašu poruku . Zrcaljenje podrazumijeva odgovaranje u obliku  preciznog parafraziranja. Ako vam to teško polazi za rukom, možete započeti reflektirajući izgovorene Ciljgotovi je dapartner vaš partner što ste mu oduzimajući.riječi. Kad ste vas pitaponovi je li zrcaljenje biloprenijeli točno.  ništa ne dodajući ili 5 Odgovarate: Da,

shvatio si ili ne, ne baš. Ako zrcaljenje nije bilo točno, ponavljate poruku. Partner ponovno pokušava reflektirati vaše riječi. Ponavljajte treći, četvrti i peti korak sve dok  partner ne uspije uspije zrcaljenjem u točno točnosti sti prenijeti vaše riječ riječi.i. 6 Nakon potvrde da je zrcaljenje bilo uspješno, partner partner vas pita: ima li još nešto u vezi s time?

To se odnosi na vaše netom izgovorene riječi, a ne na neku drugu temu. Ako ima još j oš nešto, vi to iznosite i partner ponovno reflektira dodatne informacije. Kad se i to zrcaljenje uspješno odradi, a vi mu nemate više što reći, partner tada kaže: da vidim jesam li sve shvatio i iznosi sažetak svega što je čuo. To je izuzetno važno jer smo skloni reagirati na posljednje riječi koje čujemo, zaboravljajući na ono što je prethodno rečeno. Sažetak pomaže pri zrcaljenju biti onoga što je izgovoreno. Time ste prvi stadij priveli kraju. (str. 216 -217) Prvo, otvorili ste se i davanju i primanju naizmjence govoreći i slušajući. Drugo, morali ste se usredotočiti na odašiljanje jasne poruke i iskreno razumijevanje onoga što vam je rečeno. K tomu, oboje ste ojačani namjerom da saznate više jedno o drugom i o svojim sposobnostima  jasnoga govorenja i slušanja kad se uistinu trudite. Pošiljatelj sada zna: Mogu govoriti i druga će me strana čuti. Primatelj zna: Mogu slušati i razumjeti. To su jednostavne spoznaje ali imaju značajan učinak na vaše zbližavanje. (str. 218)  Vrednovanje

U ovom stadiju primatelj mora vrednovati pošiljatelja, ovaj je dio mrvicu zahtjevniji. Većina vrednovanje smatra istovjetnim izražavanju slaganja, ali nije tako jer uopće nije važno slažete li se s izgovorenim i zgovorenim ili ne. Naravno, ako se ne slažete ili vas part partnerove nerove riječi izbacuju iz takta, stadij vrednovanja bit će otežan. No, moguće je naučiti vrednovati na gotovo isti način, bez obzira na to je li partner ponudio biser mudrosti ili u potpunosti neprihvatljiv pojam.

Obavezni ste naime, podržavati stav da je   istina subjektivne prirode, da svatko ima pravo na vlastite osjećaje i mišljenje i da vaše gledište nije središte svijeta. S druge strane, razumljivo je da se tako zamišljamo jer svatko od nas doživljava svijet s vlastitih pet osjetila i stoga ga možemo doživjeti samo iz vlastitog kuta gledanja. To se naziva centralnom sviješću, što znači da svatko od nas doživljava sebe u središtu stvari. Ali moramo se  podsjetiti da svatko svatko posjeduje takvu takvu svijest, što zna znači či da vaše stajalište stajalište nije jedino. (str. 21 218) 8)  Partner

ima opravdane razloge za sebi svojstven doživljaj svijeta. Nije na vama niti na bilo kome drugom da odbaci ili umanji vrijednost stavova ili da ih čak pokuša promijeniti. Iako se cijeli proces imago dijaloga može doživjeti vrednovanjem, postoje specifične riječi ili rečenice koje jasno prenose poruku. Slijedi nekoliko primjera vrednovanja kad pošiljatelj prestane govoriti, a primatelj reflektira njegovu poruku: 

77

 

 

 

 

 

   

Razumijem što mi govoriš i to ima smisla   Jasno mi je zašto tako razmišljaš i zašto ti ima smisla da (sažmite partnerove riječi)  Apsolutno mi je jasno što pokušavaš reći i zašto to govoriš. Ima smisla da…  Vidim da si doista razmišljao o tome i jasno j asno mi je što želiš reći.   Vidim da si doista razmišljao o tome i ne samo da razumijem što govoriš, ne go se i slažem da (tijekom vrednovanja možete izraziti slaganje ako se doista slažete)   Vrlo jasno predočavaš svoje viđenje i ima smisla da… 

Drago mioječemu da sirazmišljaš se potrudio i pronašao da sjednemo i porazgovaramo. mi kažeš mogu te   bolje boljevrijeme razumjeti. Shvaćam kako razmišljaš i toKad što govoriš ima smisla.     Nisam znao da imaš takav stav o tome, ali sad kad si mi objasnio mogu reći da ima  

 

smisla.

Prije nego što smo odlučili razgovarati pogrešno sam zamišljao što ti se mota glavom. Sad mi j je jasnije u čemu čemu je stvar.    Zadivljen sam tvojim argumentima od pomoći je čuti tvoje razmišljanje…    Želim (bolje te shvatiti, znati što se doista zbiva s tobom, naučiti više o tvojem djetinjstvu, shvatiti tvoje prave osjećaje itd). A to što si mi upravo rek ao ao jako mi  pomaže u tome. tome. (str. 219)

Znamo da verbalna interakcija nije jedini ili možda čak ne i najvažniji način komuniciranja. Svaka od navedenih rečenica može se izreći tako da prenosi suprotno od onoga što smo namjeravali njome reći. Izgovorite li bilo što od toga s podsmijehom, vrednovanje će se pretvoriti u osudu. Izgovorite li to s nesigurnošću poruka će postati ironična i cinična. Izgovorite li to pak s određenim osmijehom, vrednovanje će postati neiskreno i popraćeno notom ismijavanja. Upravo je zato govor tijela izuzetno važan. Signali koje odašiljete tijelom jedan su od najučinkovitijih načina vrednovanja druge osobe. Koristite se dodirom, osmijehom i nježnim glasom. Pogledajte partnera u oči i ostavite dojam odobravanja i vrednovanja. U tom slučaju koliko god prtljali s riječima bit ćete u mogućnosti vrednovati drugu stranu. (str. 220) Ljudima je često ovaj stadij težak kad nemaju nikakva iskustva. Možda nisu svjesni da su to ikada doživjeli ili možda nemaju osjećaj da su ih drugi vrednovali. Možda su u pravu, međutim nikad nije kasno naučiti, a moguće je naučiti potrudite li se. Vježbajte vrednovanje svakoga s kim vodite ozbiljne razgovore. Ako se isprva osjećate poput varalice, neka glumite sve dok vam ne pođe za rukom! Ako ništa drugo barem svojim postupkom pridonosite općoj uljudnosti i harmoniji u svijetu. (str. 220) Empatija Posljednji element imago dijaloga podrazumijeva internu promjenu za primatelja. Promjena

se kreće od toga da čujete što se govori odvojenim spoznavanjem do prepoznavanja osjećaja koje pošiljatelj gaji   prema rečenom povezanim spoznavan spoznavanjem. jem. Dijalog započinje povezivanjem primatelja kroz riječi, a završava povezivanjem primatelja preko osjećaja. (str. 220-221) Suosjećajna poruka glasi: Nisi sam, iako shvaćam da smo zasebne jedinke i stoga nismo simbiotski vezani, dijelim barem neke tvoje osjećaje. Želite pojmiti važnost empatije, zamislite razmjenu tijekom koje partner reflektira vaše pravo na osjećaje koje gaji te, ali nije empatičan i ne razumije što ste doživjeli. Osjećat ćete se kao da razgovarate s kiborgom ili nekom drugom robotskom napravom bez ljudske senzibilnosti, a susret će u vama pobuditi

78

 

osjećaj otuđenosti i usamljenosti. Sposobnost empatije jedna je   od odlika koje nas čine u  potpunosti ljudskim bićima. Oštećenje te sposobnosti uzrokuje još veći razdor među ljudima od npr. jezičnih barijera. Osoba koja ne gaji empatiju privatno i društveno predstavlja opasnost u svojoj izolaciji. (str. 221)  Normalno  je

biti sposoban dijeliti tuđa iskustva, npr. jedna osoba zijevajući navodi druge u svojoj blizini da čine isto. Iako je sposobnost za empatiju prirodna, varira od osobe do osobe,

sva sreća da ju je u velikoj mjeri moguće razviti. Slijede koraci koji vode k empatijskoj usklađenosti, a poprilično su jednostavni:  1 Podsjetite se da želite u određenom trenutku biti suosjećajni prema partneru   2 zamislite kako bi vama bilo da proživljavate njegova iskustva. Što češće prakticirate empatiju to ćete postati suosjećajniji.  Nakon zrcaljenja i vrednovanja, primatelj prenosi poruku: Uz tebe sam. Kad to pošiljatelj čuje, opušta se, nestaje mišićna napetost, gubi se nervoza. Nema potrebe za obranom ili  borbom. Umjesto toga pošiljatelj zaključuje: Partner me razumije i suosjećajan je. Ne trebam se pripremati za krvavi okršaj ili još više inzistirati na razumijevanju. Čuje me i vidi, nisam sam! (str. 221-222)

Evo nekoliko specifičnih načina na koje možete izraziti suosjećanje prema partneru:     

 

 

 

   

 Nakon što sam te saslušao osjećam tvoju (tugu, ljutnju, sreću) i sam se osjećam (tužno, ljutito, sretno)  Kad si mi rekla da osjećaš (ljutnju, tugu, sreću) i ja sam to osjetio  Jasno mi je zašto se tako osjećaš kako se osjećaš i to me izuzetno dirnulo.  Dijelim tvoju (ljutnju, tugu, sreću) nije čudno da si bila preopterećena  Doista imam osjećaj da te sada razumijem. Hvala ti što si to podijelila sa mnom  Mogu zamisliti kako te to što si mi rekla   čini (tužnom, ljutitom, sretnom). Tako mi je drago da si mi to rekla.

Jasno mi je što osjećaš i (da se ponosiš sobom, da ti je laknulo što je sve gotovo, da se osjećaš uspješnom) i slavim to s tobom! Bravo! 

Više od bilo kojeg drugog stadija u imago dijalogu, stadij empatije je taj u kojemu je govor tijela prenošenja poruke.ostvariti. Moguće Npr. je jednom ispravnom gestom ostvariti sve štonajučinkovitiji se navedenimnačin rečenicama namjerava kad netko plače zajedno s vama, znate da vas suosjećajno prima. Moguće je biti s drugom osobom na mnoštvo različitih načina koji nadilaze svaki oblik verbalne komunikacije. Vaša želja da sudjelujete u partnerovu iskustvu ostvarit će se ako to doista osjetite. (str. 222-223) Često ima smisla da partneri zamijene uloge ili pozicije nakon što je osoba koja je prva govorila, doživjela zadovoljavajuće stadije zr caljenja, caljenja, vrednovanja i empatije. Ponekad ako je tematika bila iscrpljujuća ili izrazito mučna, bolje je privremeno odgoditi dijalog i primatelju dati šansu da nastavi nakon kratkog odmora. Ako je dijalog bio u vezi s pozitivnim stvarima,  primatelju bi tak ođer ođer moglo zatrebati malo vremena kako bi apsorbirao dar. Ali obično će onaj koji je bio u poziciji primatelja , htjeti biti pošiljatelj tijekom istog razgovora.  Do glatke zamjene uloga doći će ako inicijalni pošiljatelj upita ima li nešto što drugi partne r želi reći. Ako je odgovor pozitivan, zamijenit će uloge. Ako je odgovor negativan, pošiljatelj će zahvaliti primatelju na slušanju i završit će dijalog znajući da ga oboje mogu inicirati u

79

 

 budućnosti i da će ih dočekati brižnost i iskren trud druge strane za razumijevanje. Oba  partnera na primjer generiraju ljubav i duhovnost duhovnost kao kvalitete koje pomažu pomažu definirati njihovu  povezanost. (str. 223-224)

Jedna od najvažnijih postavki imago dijaloga jest da oba partnera moraju biti sposobna    primati kako bi mogla slušati. slušati. Nesposobnost slušanja uvijek se povezuje s dubinom osobne rane, razinom usredotočenosti pojedinca na sebe i njegovom zatvorenošću.   Primatelj ne može biti usredotočen na sebe i sudjelovati u pravom interpersonalnom razgovoru. Rane koje se ignoriralo ili koje se nije zaliječilo, otežavat će primanje riječi, osjećaja i gledišta druge strane. Za vrednovanje ili empatiju primatelj mora pri mati osjećaje i gledišta partnera koji govori. Drugim riječima, slušatelj mora biti sposoban primiti subjektivnost drugoga. Upravo je to razlog zašto je dijalog protuotrov simbiozi, kao i način oslobađanja od egocentričnosti. Njime se partneri uvelike otva raju jedan prema drugome. Nije neobično  da se jedna ili čak obje strane rasplaču shvaćajući da ih se najzad čuje i razumije, možda prvi put u životu. (str. 224)  Poučni su slučajevi kad pošiljatelj ne može prihvatiti ili tolerirati mogućnost da ga se sluša , odnosno da ga se prima. Postoje mnogobrojni načini na koje se to manifestira. Pošiljatelj može iznijeti bilo koju od sljedećih tvrdnji:  -  - 

 Ne, ne reflektiraš reflektiraš me kako treba!   Ne, nemam osjećaj osjećaj da si me do doista ista vrednovao. vrednovao. To nije to, ne sluš slušaš aš me! 

Pošiljatelj  može reći primatelju da ga ovaj ne razumije, a zapravo samome sebi ne može dopustiti iskustvo primanja. Poruka zrcaljenja, vrednovanja i empatije sastoji se u tome

da riječi onoga koji govori imaju smisla, da ih se isplati slušati i da govornik ima pravo na vlastite osjećaje. Zamislite unutarnji konflikt kad netko nije sposoban u toj mjeri primati  poštovanje i onda se suočiti s tim izravno tijekom dijaloga. Ovisno o stupnju samoodbacivanja spomenuta osoba neće imati dopuštenje da ju se shvati. Istina je da  ponekad primatelj ne prima ispravno, ali je isto tako točno da ponekad pošiljatelj jednostavno ne može tolerirati prijetnju da se njegov osjećaj bezvrijednosti mora suočiti sa zrcaljenjem, vrednovanjem i empatijom. (str. 225) Stvari se dodatno komplicira ju kad primatelj nesvjesno kopira partnerov otpor i dopušta da ga

se skreće od zrcaljenja, vrednovanja i empatije. Tada može smo djelomično pokušati odraditi  posao. Rezultat je istovjetan kao i kad pošiljatelj odbija  primiti dijalog: pošiljatelj zadržava unutarnju netoleranciju prema mogućnosti da ga se čuje, vrednuje i da se suosjeća s njime. Iako vjerojatno toga nije svjestan, uspijeva zadržati svoje samoodbacivanje koje  podrazumijeva uvjerenja uvjerenja poput sljedećih: sljedećih:  -  Vidiš nitko me nikad ne sluša  -   Ne vjerujem da je moj partner u stanju doista obraćati stalo. -  Opasno je da se otvorim i postanem ranjiv -  Ionako ne vjerujem da su ljudi iskreni sa mnom. -   Ne namjeravam namjeravam uzeti išta ni od ko koga. ga. (str. 225-226)

pozornost i pokazati da mu je

Dijalog može biti odraz međusobno isprepletenih obrazaca rana i obrambenih mehanizama koji karakteriziraju vezu, dok oba partnera opet primjenjuju komunikacijske obrasce iz

djetinjstva. Gotovo nikad nije istina da jedna osoba pati od teškog oblika samoodbacivanja, a

80

 

drugoj ono uopće nije poznato, uobičajeno je da oba partnera imaju poteškoća s dijalogom  barem u početku. Jedna od najčešćih zamki jest ostavljanje dojma da primate drugoga, a zapravo to činite samo pro forme. Dijalog će biti dubok i bogat onoliko koliko su partneri odlučni da ga takvim učine. Moguće ga je voditi mehanički i pro forme ili mu dati dubinu. Kako bi imao iscjeljiteljski karakter mora mu se pristupiti odlučno se fokusirajući na iskustvo drugoga, ali i dobrohotna srca. Dobrohotnost podrazumijeva toleranciju i praštanje, a ne pravičnost i osvetoljubivost.   Ponavljate li partneru da nešto pogrešno

radi, ubit ćete želju da nastavi pokušavati. (str. 226) Sad vam je jasno da je imago dijalog pokazatelj blokirane komunikacije para uvjetovane samoodbacivanjem, ali i s redstvo kojim se može popraviti nastala šteta. Može ga se

 primjenjivati dijagnostički i u ljekovite svrhe jer oba partnera poučavaju jedno drugo kako  pomoći i izliječiti se. Kao posljedica promjene njihova nj ihova Međuprostora na kraju se mijenjaju i iznutra. (str. 226-227) Odvojene i povezane spoznaje

Vjerujemo da postoji još jedno oruđe koje može pomoći u raščišćavanju nejasnog karaktera neharmonične veze, veze, a koje može uputiti na put prema boljoj i jačoj povezanosti partnera. Ako  je znanje moć, onda je jako va važno žno koliko moći nnaa kraju imate. Tip odnosno način spoznavanja koji je striktno kognitivan i proizlazi iz glave –   naziva naziva se odvojenim spoznavanjem. spoznavanjem.

Dok tip (način) spoznavanja koje je više holistički integrirano u umu i emocijama   –   nazivamo povezanim spoznavanjem.

Svi koriste obje metode spoznavanja, ali su gotovo svi skloni favoriziranju jedne od njih.

Upoznajući ljude s njima otkrili smo da im time pomažemo osvijesti vlastite zapreke i ograničenja, ali i načine kako ih nadići.  Spoznavanje je blisko povezano s primanjem, reći da nešto znate zapravo je isto što i priznati da ste primili informaciju određene vrste i da ste je na određen način obradili. Ako je vaša sposobnost primanja ljubavi oštećena na sve moguće načine koje smo d osad spomenuli,

bit ćete u skladu s tim, ograničeni u sposobnosti spoznavanja. Postoje neke stvari koje ne ćete znati, a stvari koje znate saznat ćete samo putem povezanih ili odvojenih spoznaja. (str. 227-228) Jeff je dobar primjer. Odrastao je u obitelj i s petero braće i sestara i tri očuha. Nije saznao tko

mu je biološki otac. Sva trojica očuha bila su kombinacija zanemarivanja i zlostavljanja. Kao dijete smatrao je da mu je najvažnija briga pokušati izbjegavati nasilje i kaos u kući. Kad su njegovi sinovi postali tinejdžeri brak mu se počeo raspadati. Zahva Zahvaljujući ljujući terapiji shvatio je da ga je djetinjstvo emocionalno osakatilo. Važne aspekte i iskustva intimnih veza jednostavno nije apsorbirao ili integrirao na način koji bi mu omogućio da ih poslije isk oristi. oristi. Zapisao je dugačak popis stvari koje nije znao. Ono što nije znao bilo je sljedeće:  -  - 

Može reći i pokazati sinovima da ih voli i osjećati se pritom prirodno i zadovoljno  Može podijeliti svoje negativne osjećaje sa suprugom jer ga ona unatoč tome vol i i želi ostati s njih u braku  -  Razlike u mišljenju i stavu mogu ojačati brak  

81

 

-  Moguće je biti otvoren i pritom ne biti slab  -  Ranjivost je univerzalna osobina, ali i izvor snage -  U redu je priznati da nešto ne znate  -  Promjena mišljenja ili promjena životnog puta   neuspjeha. (str. 228)

može biti pokazatelj snage, a ne

Zanimljivost je ovog popisa da bi Jeff rekao da je svaka spomenuta stavka točna, da mu ih je netko podastro u obliku upitnika. Problem se nalazio u činjenici da ono što je njegov mozak znao, nije značilo da i srce zna. Ono što je znao zahvaljujući odvojenom spoznavanju, nije saznao povezanim spoznavanjem.

Svi sofisticirani pokušaji zahtijevaju obje metode ali obično prednost dajemo jednoj nad drugom, posebice tijekom određenih stadija. Na primjer, znanstveno otkriće zasniva se na odvojenim spoznajama kao sastavnicama znanstvene metode: artikuliranje premise, njezino testiranje u obliku eksperimenta, prikupljanje podataka, ispisivanje dokaza i

ponavljanje ciklusa radi kontrole rezultata. Ono što ne mora biti očigledno jest da testiranje inicijalne premise i veze koje znanstvenici uspostavljaju pri analizi rezultata,

gotovo uvijek uključuju povezano spoznavanje intuicijom ili maštom. Znanstvena povijest prepuna je priča o rješenjima i otkrićima koji su znanstveniku postali očigledni dok je radio nešto posve drugo izvan laboratorija, dok je sanjao, šetao ili čekao npr. autobus. Drugim riječima, iskra genijalnosti javila se kada nije bio predan logičnom razmišljanju koje se zasniva na podacima, a definira u vidu odvojenih spoznaja. (str. 228-229)

Za razliku od znanosti koja se isprva doima kao aktivnost odvojenog spoznavanja, izvođenje glazbe čini se u potpunosti aktivnošću povezanog spoznavanja, ali i ona zahtjeva i jedno i drugo. Glazbenik se naime prepušta odvojenim spoznajama kako bi upamtio crne note na  bijelom papiru i odsvirao ih na određeni način na glazbalu. Isto tako priziva sjećanja i osjećaje, odnosno povezano povezano znanje kako bi note pretvorio u glazbu. Ako glazba nije ništa više od konkretno odsvir ane ane melodije, ako se ne primi evokativnosti i domišljatosti, ostat ćemo zadivljeni glazbenikovom glazbenikovom profesionalnošću, ali ne i jjako ako dirnuti njegovom glazbom. (vježba 3  pomoći će vam da naučite više o vještinama i nedostacima odvojenog i povezanog spoznavanja.) str. 229.

Važno je otvoreno reći da su oba načina spoznavanja pozitivna i od presudne važnosti. Odvojeno spoznavanje nije loše, ali povezano nije ništa bolje, ali i odvojeno i povezano spoznavanje aktiviraju se tijekom imago dijaloga.

obiju strana: pošiljatelj posjeduje informacije koje želi prenijeti, a primatelj ih želi ispravno čuti. Vrednovanje podrazumijeva 

Zrcaljenje  primarno podrazumijeva podrazumije va odvojeno spoznavanje

i odvojeno i povezano spoznavanje: primatelj je sposoban na stranu staviti samousr edotočenost edotočenost kako bi shvatio smisao pošiljateljevih misli i osjećaja i njihovu važnost za sebe. I empatija primarno uključuje povezano spoznavanje: primatelj nastavlja dalje od odvojenih spoznaja i zamišlja se u položaju govornika. (str. 230)  Vidimo da dijalog dobiva svoju transformacijsku snagu pomičući oba partnera  pozicija odvojenih spoznavatelja prema poziciji povezanih spoznavatelja.

iz njihovih Započinje isključivo kao odvojeno spoznavanje zrcaljenjem, kreće se prema integraciji odvojenog i povezanog spoznavanja. Obje strane dobivaju priliku govoriti i slušati, obje dobivaju priliku dati i primati i oba partnera dobivaju priliku postati odvojeni i povezani znalci.

82

 

Kroz dijalog postaju izvješteni u sveobuhvatnom spoznavanju koje nazivamo relacijskim. Prakticirate li ga postajete partner u svjesnoj vezi. Imago dijalog i relacijsko

spoznavanje nalaze se u samom srcu zacjeljivanja veze, ali postoje i drugi specifični običaji koji mogu pomoći nezadovoljnim parovima svladati prepreke prilikom primanja i dav anja ljubavi. (str. 230-231)

Dobici i gubici su osnovni ritam života. Neprestano iznova učimo da je gubitak sastavni dio ljubavnog iskustva.

Ljudi kojima je stalo do nas odjednom nastavljaju dalje, naše nade i snovi kopne, moramo se prilagođavati neizbježnom razočaranju kod kuće i na poslu. Vrijeme ima rok trajanja i svaki trenutak umire odmah po rođenju kao da nas se neprestano uči da se ničega prejako ne držimo.  U psihološkom smislu međutim postoje gubici koje jednostavno ne moramo prihvatiti. Ne moramo  prihvatiti da nam je raskol osobnosti neizbježna sudbina koju moramo trpjeti. Možemo naučiti postati ekolozi vlastite duše i raditi na očuvanju ili ponovnoj uspostavi  prirođenih sposobnosti. Možemo to učiniti jer više nismo mali, slabi i ovisni. Više se ne moramo umanjivati ni uveličavati kako bismo zadržali naklonost moćnih zaštitnika.   Više nemamo koristi od protjerivanja onih dijelova nas samih od kojih je nekima nekoć bilo neugodno, nego nas ti isti dijelovi mogu povesti k ispunjenijem životu. Možemo vratiti ono što smo izgubili, ali ne možemo to učiniti sami. Kad čovjek započinje proces povratka izgubljenog sebstva, trenutačni trenutačni mu je partner najbolji saveznik. (str. 232)  Često toliko žudimo za radošću koju donose novi osjećaji i doživljaji da smo spre mni odbaciti  partnere, djecu posao i ugled samo radi onoga što se nudi. Takva potraga za cjelovitošću izrazito je skupocjena i često neuspješna, a na kraju nismo ispunjeni onako kako smo to htjeli  –  jednostavno  jednostavno imamo imamo novu osobnost osobnost i drukčiji oblik ne necjelov cjelovitosti. Kad su ljudi nesretni ne mogu povjerovati da se oni koje optužuju za svoju nesreću doista mogu pretvoriti u njihove vodiče i pomoći im u potrazi za cjelovitošću. Promjena im se ne čini mogućom, a toliko je uzbudljivije zamišljati novi život sa savršenijim partnerom. (str. 233)

Budite uvjereni da će svjesna odluka o novoj izgradnji veze s voljenom osobom, ako se na njoj ustraje, stvoriti povoljne uvjete za prekvalifikaciju mozga i omogućiti vam promjenu veze. Razvoj novih navika i komunikacijskih obrazaca mijenja živčane putove i omogućava vam da razmišljate, osjećate i činite sve što niste uspjeli činiti u prošlosti. Bit ćete sposobni ponovno se povezati s partnerom i tako vratiti svoje želje, snove i sposobnosti, bez obzira na to kad su nestale i koliko su duboko bile potisnute. Vaš će partner istodobno prolaziti isti proces i ubrzo ćete shvatiti da ste u vezi snova! (str. 234) Gdje započeti ako vi i vaš partner želite promijenit i svoju vezu kako bi ona bila izvor sigurnosti i ljubavi, a vas dvoje voljni dijeliti sve jedno s drugim i zahvalni na

novootkrivenom utočištu? Prvo morate utvrditi osnovni problem i shvatiti kako ga ukloniti. Problem se nalazi u raskoljenoj osobnosti. Bol započinje roditeljskim ranjavanjem, a nastavlja se osobnim i društvenim posljedicama samoprijezira i završava društvenim uništavanjem koje danas očigledno u našem društvu.

Raskoljeni pojedinac pati od pomanjkanja samopoštovanja i kako ne može podnij eti pomisao da je loš, projicira tu lošu kvalitetu na druge. Ako dovoljno ljudi svoj

83

 

samoprijezir nameće drugima, na kraju dobivamo dobivamo društvo koje pati od nedos nedostatka tatka empatije i sklonosti prema umorstvu i ratu. Ono što započinje s ranom u pojedinačnom organi zmu, eksponencijalno raste pretvarajući se u svjetsku pokoru. Najvažniji je korak u zacjeljivanju rana naučiti voljeti dijelove partnera koji vam se najmanje sviđaju jer ćete samo tako moći izliječiti sebe.   Zapitajte se koji pozitivni cilj vaš partner pokušava ostvariti određenom mrskom karakteristikom. (str. 234-235) Shvatite li da reagirate burno i opetovano na tu njegovu osobinu zapitajte se odgovara li

dijelu vas samih koji ste osporili, kojeg ste se odrekli ili ga izgubili. Ako pronađete u sebi sličnu  osobinu, prisjetite se da ni vi ni vaš partner ne pokušavate biti disfunkcionalni ili naporni, nego se jednostavno pokušavate slagati što je više moguće. Razvijanje suosjećanja za vaše ranjeno ja i ranjeno ja vašega partnera uvod je u istraživanje boljeg načina zadovoljavanja vaših potreba. (str. 235)

Započinjemo s primanjem i završavamo s njime. Kako biste ostvarili cilj i postali sposobni  primati materijalne, duhovne i psihološke darove od onih koji ih nude, morate biti bit i sposobni  prvo primati na mnoštvo nezamjetnih načina. Na primjer morate biti sposobni primati  prijedloge iz ove knjige, osjećaje osjećaje i opažanja koje vam partner nudi nudi tijekom imago dijalog, kao i kontinuirani tok povratne informacije iz vlastita uma i tijela dok mijenjate svoj mozak i vezu. Kak o biste naučili i promijenili se nužno je primiti feeedbeck koji vam dolazi izvana.

(vježbe 4 i 6 pomoći će vam u stjecanju specifičnih znanja o vašoj sposobnosti primanja ljubavi). Bilo da je zadaća primanja velika ili mala proces učenja otvorenosti je is ti: mora ga se vježbati poduzimanjem svjesnih koraka prije nego što postane sastavni dio vaše prirodne reakcije na život.  Siguran i učinkovit način vježbanja primanja jest vježbanje s partnerom. (str. 235-236) Evo sedam jednostavnih koraka:

1 Obraćajte pozornost na feedback, može se javljati u obliku dara, komplimenta, dragocjenog  prijedloga, konkretne konkretne pomoći ili korisne in informacije. formacije.  2 Zastanite kako biste ga upili

3 Pažljivo slušajte sve što vam se govori  4 Razmislite o tome 5 Osjetite popratnu ljubav i podršku  6 Dajte partneru na znanje da ste se povezali s njegovim riječima i postupcima  7 Riječima izrazite svoju zahvalnost 

Ključno je ostati svjestan vlastite namjere upijanja ili apsorbiranja sadržaja i osjećaja koji vam se nude. Morate shvatiti kolik o je važno da to primite, da si dopustite da to imate i da otrpite svaki oblik neugode koje vam nepoznata otvorenost uzrokuje. Ako vam je lakše zamislite dobroćudnu bakicu bakicu kako vam nježno po poslije slije govori: Eto, to uopće nije bilo tako teško zar ne? (str. 236)

Integracija imago dijaloga i njegova duha u vezu najvažniji je potez koji možete poduzeti  prema vlastitom izlječenju i izlječenju partnera. Duh dijaloga predstavlja želju za spoznajom (primanje) i skladnim odnosom s partnerovim unutarnjim životom, ali i želju za izvješćivanjem partnera (davanje) i skladnim odnosom s vlastitim životom. Jedna je od prednosti tog dijaloga da će vam partner, čim se osjećate sigurno jedno s drugim, priznati svoje rane, obrambene mehanizme i obratno. Vježbanje dijaloga

84

 

podrazumijeva svjesnu primjenu triju koraka jedanput ili dvaput tjedno (pročitajte do  pojedinosti stadije imago dijaloga i proučite vježbu 2  i upute kako ga vježbati).   Poboljšat će se kvaliteta svih oblika komunikacije s partnerom, bez obzira jeste li se ciljano upustili u

dijalog ili samo kratko telefonski uspostavili kontakt. Razvit ćete osjetljivost prema partneru kao zasebnom pojedincu s vlastitom prošlosti osobnosti i temperamentom. Bit ćete manje skloni njegovom omalovažavanju omalovažavanju ili po podcjenjivanju, dcjenjivanju, a češ češće će ćete pridavati vrijednost ili barem izražavati poštovanje prema njegovim gledištima i odlukama. Strukturiranim razgovorima ne samo da razmjenjujete informacije, nego doživljavate kvalitetnu vezu. Vježbajući dijalog saznat ćete je li veza napeta, ispunjena oklijevanjem i optuživanjem ili obrnuto, jednolična i bez poteškoća. (str. 237)  Jedna je od glavnih prednosti dijaloga da vas poučava kako kombinirati odvojeno i povezano znanje (spoznaje) u cjelovitiji oblik znanja koji nazivamo relacijskim (vježba 3 pomoći će vam da saznate više o sebi kao odvojenom i povezanom spoznavatelju). Osim dijaloga postoje određene navike uma koje podržavaju vaše napore da postanete relacijski znalac. 

Pronađite značenje partnerovih riječi ili ponašanja  –   naučite interpretirati postupke u kontekstu onoga što već znate o njegovim prošlim iskustvima i trenutačnim brigama. Je li njegovo ponašanje anomalija ili dio obrasca? Je li u skladu s njegovim karakterom ili pak netipično za njega? Što vam predskazuje i koliko je to važno u svje tlu svih drugih zbivanja.  No, moguće je i pretjerati s interpretacijom i ostvariti kontraprodukivan učinak. Ne skriva se značenje baš u svemu. Neke stvari ostaju trivijalne ili slučajne. Freud je rekao: ponekad je cigara samo cigara.

riječi i ponašanje vašeg partnera odnose na vas –   niste jedini, a  ponekad čak ni najvažniji faktor u partnerovu životu. Jedna od osobina svjesnog partnerstva  jest iskrena i izravna komunikacija. U svjesnom partnerstvu obično riječi možete shvatiti onakvima kakvima se predstavljaju. Riječi i osjećaji upravo su onakvi kakvima se doimaju. Zapitajte se kako se

(str. 238-239)

Kad je Ana rekla Joshui da nije zadovoljna stazom koju je napravio s prednje strane kuće, Joshua je znao da mora više saznati prije nego što reagira. Je li doista nezadovoljna nezadovoljna učinjenim ili se uzrujala u vezi nečega drugog pa joj je staza samo poslužila kao prikladna meta za iskazivanje osjećaja?   Naime, naučio je da ponekad njezine riječi i emocije nisu uzrokovane njime niti usmjerene  prema njemu iako je on ta j kojemu se obraća. U slučaju staze ispred kuće kuće bio je u pravu jer se ispostavilo da je nesretna sa samom sobom osmislivši pogrešan dizajn koji je on potom  primi jenio.  jenio. Kako nam pokazuje spomenuti primjer, dopustite li vezi da pouči obje strane  jednu od drugoj, razvit ćete vještinu procjene važnosti zbivanja i utvrditi jesu li površnog karaktera ili imaju dublje korijene. (str. 239) Obratite pozornost na vlastitu tjelesnu reakciju  –   kultivirajte svijest o vlastitom tijelu.

Mnogi su nam rekli da su otkrili kako posjeduju određenu tjelesnu mudrost koja ih vodi u zbunjujućim situacijama. Njihovi umovi ispunjeni su argumentima i razlozima zašto vjerovati  partneru ili čak ostati s njim, ali tijelo nikad ne laže i ne izbjegava istinu.   Nešto vam ili sjeda ili ne sjeda.

Jedna žena opisala je kako je razvila tjelesnu alergiju na supruga: Postala sam alergična na  jela i razvila nervozni tik. njega nakon osam godina zajedničkog života. Kronično sam obol jela

85

 

Sve je nestalo kad sam odlučila okončati brak. Sad tek shvaćam da sam mogla odavno shvatiti koji korak poduzeti da sam prethodno obraćala pozornost na poruke koje mi je tijelo odašiljalo. Razvijanje svijesti o tijelu korisno je i u vezi koju imate sa samim sobom. Pomaže vam da iskreno doživljavate sami sebe  i da usklađujete svoje unutarnje i vanjsko ja. (str. 239-240)

Jedan je suprug priznao je da je patio cijelu godinu od želučanih bolova jer je sa suprugom organizirao bračno savjetovanje za druge župljane dok se njihov brak raspadao. Napor koji je ulagao u predstavljanje sebe kao sretno oženjenog znajući pritom da to nije, doslovce je izazivalo želučane bolove. Tek kad se privatna stvarnost poklopila s vanjskim dojmom,  ponovno se dobro osjećao. Nakon tog iskustva naučio je koristiti svoje tjelesne, kognitivne i emocionalne reakcije kao važne vodiče u životu.

Vježbajte eliminirati kritičnost  –   u intimnim vezama nema mjesta kritiziranju. Točka.  Nekritičnost je najbolji izbor želite li stvoriti pozitivnu okolinu. Stoga što možete učiniti ako osjetite potrebu za kritiziranjem (vježba 5 predstavlja način suprotstavljanja negativnim elementima i nudi način povećavanja pozitivnih elemenata u vezi).   Prvi korak uvijek je isti: zastanite i razmislite na trenutak  –   Uporabite svoje sposobnosti za odvojeno spoznavanje kako biste procijenili što se doista zbiva u tom trenutku. Što   su

činjenice? U kakvoj se situaciji nalazite vi i partner? Potom upotrijebite sposobnosti za  povezano spoznavan spoznavanje je kako biste pročitali svoju emocionalnu okolinu. Jeste li iscrpljeni, frustrirani ili ljutiti? Muče Muče li vašeg partnera burne emocije? Je Jesu su li postojeće postojeće prilike  prolaznog ili zastrašujućeg karaktera? Možda je vaša potreba za omalovažavajućim, omalovažavajućim, zlobnim ili niskim komentarom više u funkciji emocionalnog stanja, nego odraz stvarne situacije.  Nakon što ste racionalno sagledali postojeću situaciju i izmjerili emocionalnu temperaturu, svjesno donesite odluku o tome kad ćete i kako reagirati. (str. 240 -241)

Ponekad ne smijete ništa reći jer vaše primjedbe u tom slučaju ne bi ojačale vezu, nego  je samo dodatno oštetile. Ponekad će ćete te odlučiti vježbati prihvaćanje onoga što jest, ne pokušavajući to promijeniti. Jednostavno prihvaćanje zbivanja često je najbolje što možete učiniti, a mudrost držanja jezika za zubima, uobičajen način ponašanja u našoj kulturi izražava se na svakojake načine. Evo nekoliko primjera: Učiteljica kaže: kaže: nikad ne komentiram neko slovo kad je pogrešno nnapisano apisano jeda jedanput nput ili dvaput, ali ako se to češće događa i pretvara u obrazac koji valja ispraviti upozoravam učenika. Drugim riječima, možda je to što se dogodilo rijetka ili povremen a pojava i ne treba obraćati pozornost. Možda je moguće živjeti s neugodnom karakteristikom partnera ako je sve drugo dobro. Važno je znati da će se partner moći opustiti i u potpunosti prekinuti oblik ponašanja koji doživljavate iritantnim prihvaćajući to njegovo obilježje i vježbate li njezino prihvaćanje. Na  primjer, jedna supruga godinama se žalila na suprugovu aroganciju. Kad ju je naposljetku uspjela prihvatiti ostala je iznenađena onim što se zbilo: Prestala sam ga osuđivati, njegovo samopoštovanje  je je poraslo, a njegova arogancija se smanjila. Da sam to barem ranije učinila! (str. 241-242)

 Na primjer, jedna je supruga odlučila počastiti muža ručkom u novom francuskom restoranu i upovinu koju sam onda s njim otići u kupovinu odjeće umjesto da neprestano provjerava k upovinu obavlja. Jedan suprug donio je kući prospekt tečaja roditeljstva koji je sa suprugom mogao

86

 

 pohađati u lokalnoj višoj školi umjesto da je neprestano gnjavi tvrdeći da je nesposobna disciplinirati njihovu djecu. Samo vi možete odlučiti hoćete li se s potrebom za kritiziranjem obračunati prihvaćajući situaciju kakva jest, upuštajući se u izravni dijalog radi provođenja promjene ili pak pokušavajući dodati druge bolje metode repertoaru partnerovih mogućnosti. (str. 242-243)

Vježbajte ne osuđivati   –   odbacivanje osuđivanja drugih divovski je korak prema Svaki put kad osuđujete nekoga sebi i drugima pokazujete koliko vam je nizak prag samopoštovanja. Svaka je osuda zapravo samooptužba.

povratu vlastite cjelovitosti.

Razlozi koje navodim za napad na tebe pokazuju da imam problema sa sobom.

Ako je međuprostor u vašoj vezi nezdrav, osuda  i kritika bujat će poput korova, onemogućavajući kultiviranje sigurnosti i povjerenja. Odvojeni i povezani spoznavatelji sposobni su osuđivati svaki na svoj način. Odvojeni spoznavatelji prikupljaju informacije,, analiziraju ih i onda kritiziraju na osnovi podataka. informacije

već si stotinu puta napravila to jelo. Svaki put u krivom trenutku ubaciš češnjak i začine. Provjerio sam i u kuharici piše da ih treba dodati na kraju kako ne bi izgubili okus. Primjer:

Povezani spoznavatelji ne kritiziraju na osnovi stvarnih informacija, nego kritiziraju

sliku druge osobe koju su proizveli iz vlastitih osjećaja i iskustava: Znam da nam želiš  pokazati da ne si fantastična upuštaš pripremuosude prezahtjevnih se i? se Obau primjera bolna su jela. svakiZašto na svoj  jednostavno držiš onogakuharica, što znaš ali pripremit način. (str . 243-244) Kako je omalovažavanje drugih ili sebe često usađeno u vidu nesvjesne reakcije, može biti od  pomoći kad vas partner partner upozori da ste se pre prepustili pustili toj gadnoj navici. navici. Čim dođete u iskušenje da osuđujete shvatite to kao znak da nešto nije u redu s vama i slijedite tu misao umjesto one koja vodi k omalovažavanju drugih. Jedan par uložio je zamjetan trud kako bi se riješio navike kritiziranja pod krinkom šale. Znali smo ismijavati jedno drugo, ali i druge ljude, doživljavali smo to kao zabavu. Čim smo shvatili koliko je štetno, uložili ad god čujem nekoga kako na tuđi račun iznosi smo napor i prestali. Sad me zaboli k ad osudu, iako znam da ja to ne činim niti me se to tiče, doživljavam to nekom vrstom napada. (str. 244-245)

Vježbajte optimalni razmak –   optimalni razmak najbolja je i najprikladnija ravnoteža između i bliskosti u vezi. Kad se ni jedan partner ne boji da će biti progutan, napušten ili obavezan na nešto i kad oboje doživljavaju svoju osobnu slobodu u međusobnoj povezanosti, tad su pronašli barem na neko vrijeme optimalnu ravnotežu. Njihova je povezanost snažna jer se istovremeno smatraju parom i pojedincima. Naša čežnja za osjećajem povezanosti univerzalna je čežnja koliko god bili stari ili profinjeni. Svaki konflikt rezultat je stvarnog ili  potencijalnog prekida neke važne veze. Razvoj sposobnosti zadržavanja stabilne, ali promjenljive ravnoteže između autonomije i bliskosti osnovica je svih uspješnih veza.   autonomije

(str. 245)

Kako se prekidi u povezanosti javljaju kad dolazi do međusobnog stapanja ili udaljavanja,  potrebni su zrelost i iskustvo kako bi se pril agodila ravnoteža čim jedan ili oba partnera imaju osjećaj da ih se guši ili napušta. Partner koji želi veću bliskost može zaključiti da veza ugrožena i stoga više inzistirati na vanjskim znacima povezanosti koji će ga razuvjeriti u  postojanje veze. Partner koji želi više autonomije automatski ne inzistira na manjoj  povezanosti: jednostavno mu je ugodnije biti povezan s drugom stranom ako pritom ima više

87

 

 prostora za kretanje i disanje. Pronalaženje optimalnog razmaka neprestanim balansiranjem zapravo je izazov u svakoj vezi. Ljudi se razvijaju, a prilike mijenjaju.

Vježbajte promjenu percepcije partnera   –   vaš doživljaj nečega određuje stav koji zauzimate prema tomu. Riječi kojima se služite pri tome su jako važne. Razmotrite na trenutak kako različita objašnjenja koja ćemo navesti, utječu na vaše osjećaje prema partneru.   Prvi primjer:

Mogućnost br. 1: Suprug je od rođenja sebičan, bezosjećajan i sirov  Mogućnost br. 2: Suprug nije bio cijenjen i voljen kao dijete pa ne zna kako me slušati i  pružiti mi podršku.  Drugi primjer

Mogućnost br. 1: Supruga je strahovito zahtjevna, uvijek mora biti u središtu pozornosti.  Mogućnost br. 2: Znam da se supruga bori s osjećajem nevažnosti. U djetinjstvu je samo pogreškama privlačila pozornost roditelja.   objašnjenja u oba slučaja iznesena su bez partnerova suosjećajnog razumijevanja. Ponašanje se doživljava i osuđuje, ali nema spoznaje o povredi iz djetinjstva koja mu je Prva

 prethodila. Druga objašnjenja obzir uzimaju bol koju jjee partner otrpio omogućuju d rugoj   strani da povrijeđenom partneruu pristupi s ljubavlju l jubavlju i razumijevanjem. (str.i 246) Ako to zvuči kao da se pokušava pronaći izlika za loše ponašanje valja nešto objasniti. Opravdavanje pogrešnog ponašanje nije isto što i razumijevanje razloga koji su do njega doveli. Glavni razlog zašto partneru trebate pristupiti s razumijevanjem je taj da ćete vjerojatno shvatiti kako pokrenuti pozitivne promjene ako znate što potiče određeni upitni oblik ponašanja. U tom slučaju stjecanje suosjećajnog razumijevanja  partnera pitanje je  prosvjetljenja iz osobnih razloga. (str. 247)

Kad je Will Rogers rekao da nije upoznao čovjeka koji mu se nije svidio, zapravo je htio reći da upoznavanjem ljudi ulazite u njihova iskustva i razvijate suosjećajnost prema njima. Ako ne znate koja su iskustva oblikovala partnerovu osobnost teško ćete moći razviti ikakve osjećaje prema poteškoćama i odricanjima koje je otrpio ili pobijedio. Nećete to povezati s razlozima njegovih pogrešaka i nedostataka niti ćete moći uživati u spoznaji da   je svladao  prethodna ograničenja. ograničenja. To je kao da pok pokušavate ušavate imati pravu vez vezuu s plastičnom lutkom, a ne sa sa stvarnom djevojkom. Nemoguće je u potpunosti voljeti nešto što vam se ne doima stvarnim.

Ponekad ljudi vjeruju da je najbolji način održavanja romance zapravo zadržavanje iluzija: iluzije da smo savršeni i bezbrižni, da će uvijek biti predivno što god bilo. U stvarnosti najbolje ćete zadržati romancu ostanete li realni i osjetite li povezanost. Privlačnost, uzbuđenje i pustolovinu ne treba tražiti u novim iskustvima. Moguće ih je izgraditi na čvrstoj osnovici svakodnevne ljubavi. (str. 247) Ipak, u svakoj vezi koja traje dulje od tri godine potrebno je u jednom trenutku potpaliti vatru romance. Morate biti svjesni temperature u prostoriji povremeno uba citi još cjepanica u kamin

kako vatra ne bi nasjeći ugasla ponekad to činiti cijelu iako ste kad se zaliha drva smanji morate novu. Ponekad parovinoćpadaju u umorni, zamku asmatrajući romancu neobaveznom neobavezn om u trajnoj vezi ili još gore trivijalnom. Romanca nije posebnost koja se događa

88

 

na početku veze i onda neizbježno umire –   ona je gorivo za ostvarenje svih zadaća i obaveza trajne veze koje omogućava uživanje u njima. Svakako što prije poduzmite sve što je u vašoj moći da vatra ne bi ugasla. Vježbajte oživljavanje romantične ljubavi; govorite drugoj strani da je volite. Privucite je k sebi i ne ispuštajte iz zagrljaja. Pružite joj pomoć prije nego što vas zatraži, riječima pokažite svoju zahvalnost, saslušajte je bez zadrške. Ne zaboravite se kući vratiti s  darom. Najvažnije je ipak da se posvetite razmjeni iskustava, međusobnom slušanju, odobravanju, podržavanju i suosjećanju. Učinite puno više od uspostave kontakta. Ne zadovoljite se samo povezanošću, već nastojite raditi na ostvarivanju zajedništva. Upoznajte ono istinsko jedno u drugom. (str. 248)  Na pitanje što bi to t o muževi mogli učiniti kako bi poboljšali seksualne odnose, većina supruga odgovorila je: pomoći malo više u kućanskim poslovima. Sve što jača vezu –   čak promjena  pelena (možda upravo promjena pelena) može se doživjeti seksipilnim ako se čini u duhu ljubavi i podrške.   Nagrada preobrazba u relacijskog partnera

Bit ćete u mogućnosti stvoriti svjesno partnerstvo čija se bit nalazi u slobodnom protoku informacija putem misli, osjećaja, želja, strahova, smijeha i govora tijela između obje strane (vježba 9 pomoći će vam da bolje shvatite kako tvoriti vezu i kako se spajati s drugima). Slijedite mjerila koja definiraju sposobnosti relacijskih partnera:  

Verbalno, tjelesno i emocionalno pružanje lju bavi i lako i prirodno primanje istog.   Komuniciranje dijalogom putem jasnog odašiljanja poruka i pozornog slušanja s  

ciljem njihova prepoznavanja

Odvojeno spoznavanje u vidu suzdržanog promatrača i povezano spoznavanje u vidu emocionalno uključenog sudionika

Iako su davanje i primanje ljubavi, govorenje i slušanje bez zadrške  i prepuštanje odvojenom i  povezanom spoznavan spoznavanju ju različite funkcije dokazali smo da nisu u potpunosti međusobno izolirane. Više nalikuju na povezane sastavnice organskog sustava , nego na odvojene sastavnice mehaničkog sustava. Svaka je isprepletena u preostalima. Ako vi i partner možete naizmjence davati i primati ljubav, onda to znači da kontinuirano sudjelujete u imago dijalogu i da te sposobni uvježbavati i odvojeno i povezano   spoznavanje. Čak i ako niste čuli za spomenute izraze sve dok ste u stanju davati i primati ljubav, slobodno možete zaključiti da  posjedujete spomenute spomenute vještine. (s (str. tr. 249)  U dijalogu započinjete s odvojenim spoznajama, prepuštate se bogatijem iskustvu p ovezanih spoznaja i na kraju učite kakav je osjećaj sudjelovati u bogatstvu relacijskog spoznavanja. Kako biste odaslali jasnu poruku morate biti odvojeni spoznavatelj. Kako bi ste čuli partnerov odgovor u sva tri stadija imago dijaloga morate bi povezani spoznavatelj. Kad se dijalog

 privede kraju, oboje oboje ste dobili priliku biti aktivni ssudionici, udionici, a ne samo samo suzdržani ppromatrači. romatrači. Znat ćete da ste se upustili u relacijsko spoznavanje kad radi cjelovitijeg razumijevanja  partnerove osobnosti, integrirate činjenice usvojene odvojenim spoznavanjem s nepobitnom  povezanošćuu proizašlom iz povezanog spoznav  povezanošć spoznavanja. anja. Drugim riječima, shvatit ćete ono što ste oduvijek znali, samo cjelovitije.

89

 

Ako ne možete tako lako davati i primati ljubav tada ili ne sudjelujete u dijalogu kako treba ili nešto ometa način na koji to činite. Naime, učenje dijaloga i integracija odvojenih i povezanih spoznaja podučava podučava vas kako davati i primati ljubav. (str. 250)   Dok je proces učenja uvjetovan vašom namjerom i odlučnošću da promijenite stvari, uspješno se ostvaruje zato što uvježbavate nove obrasce sve dok se oni ne usade u vašem mozgu u obliku novih neuroloških veza. Ne možete se otvoriti samo jednostavnim donošenjem kognitivne odluke. Morate preoblikovati vlastiti mozak i izgraditi živčane putove koji će vam omogućiti prihvaćanje partnerovih senzoričkih, kognitivnih i emocionalnih informacija. Morate vježbati primanje sve dok doista ne postanete primljivi. Vaša sposobnost za relacijsko spoznavanje mora rasti na fiziološkoj kao i na kognitivnoj razini. Preoblikovanje mozga na taj način zahtijeva okolinu koja je sigurna za odvijanje procesa učenja, a imago dijalog ulijeva takvo povjerenje. (str. 251)

Parovi koje smo spominjali u knjizi danas žive u sretnim brakovima. Svaki je prošao razdoblje višegodišnje imago terapije. Kad smo ih upitali što im je bilo najviše od koristi u  ponovnom povezivanju jednog s drugim i razvijanju svjesnog braka, svi su priznali da je upravo imago dijalog najvažnije oruđe kojim su se poslužili jer im je pomogao da na

dubljoj razini upoznaju sami sebe i jedno drugo. U razvoju suosjećanja ključno je bilo shvaćanje partnerovih rana, a međusobno upoznavanje na dubljoj razini omogućilo je r su bijeg iz samousredotočenosti ponudilo uvid nastanak u partnera kao zasebno biće.  Takođe istaknuli važnost shvaćanja dai rane uzrokuju obrambenih mehanizama među kojima je najvažniji isključivanje sposobnosti primanja. (str. 251)

 Ne moguće je razviti svjesno partnerstvo ako se ne osjećate dovoljno sigurnima da biste se otvorili. Ne možete biti dobar partner ako ne možete možete primati ljubav. Ako niste u stanju primiti ljubav nećete je moći ni davati. Naposljetku svi su izjavili da su izuzetno ponosni što mogu  ponuditi drukčiji dom svojoj djeci od onoga koji su dotad imala na raspolagan ju i vjeruju da će ući u odraslu dob pripravljena pripr avljena za sudjelovanje u svjesnim partnerstvima. Znat će govoriti u svoje ime i slušati druge sa suosjećanjem i razumijevanjem. (str. 252)  ema drugima oko sebe. Suzana sada razumije zašto je bila toliko stroga prema sebi i kritična pr ema Uviđa da joj je zbog samoprijezira bilo teško prihvatiti Stanovu pomoć. Stan se također uspio otvoriti i progovoriti o vlastitom djetinjstvu, razvijajući na taj način suosjećanje prema vlastitom životu, priznajući koliko se užasavao oca i koliko su ga pogađali majčina invalidnost i siromaštvo. Shvatio je zašto teško prihvaća bliskost s drugima, osobito onima koji su glasni ili galamdžije. Oboje su priznali da im je bilo potrebno puno vremena kako bi razumjeli osobne stavove i osjećaje. (str. 252)

Suzana kaže da je razvila svijest o vlastitom izražavanju; Shvatila sam da moram biti izuzetno oprezna kad nešto želim sročiti jer je Stan izrazito osjećajan i osjetljiv na kritiku u bilo kojem obliku. Ona kaže, mislim da 95 % ljudi reagira au tomatski u vezi. Poradite li na tome da djelujete ciljano i sa suosjećanjem, oslobodit ćete se automatskih reakcija i uroniti u dublju sferu u donošenje svjesnih odluka. Koji god me problem ili poteškoća muči u konačnici je odgovornost na meni da poboljšam  stvari. Želim li da se situacija promijeni moram se dovoljno motivirati, moram imati dovoljno jaku želju. Dat ću sve od sebe kako bih  poboljšao vezu, ali znam da i Suzana mora biti odgovorna za svoj dio. Nekoć sam izbjegavao konflikte, kad vokaliziNekoć ra svojesam nezadovoljstvo, alarmiram tjeram ga anasada sudjelovanje. automatski reagirao navlastiti njezinuosjećaj viku sigurnosti i slikovitoi izražavanje jer sam godinama gradio obrambene mehanizme. (str. 253-254)

90

 

Al i Rena kažu  da im je najveći izazov bio učenje postizanja optimalnog razmaka u vezi. Al kaže: Samo se podsjetim da su njezini osjećaji njezina stvar i da nije na meni da ih kontroliram. Moram vjerovati da se može pobrinuti za sebe, da je sposobna to učiniti.   Moram joj slati tu poruku, ne smijem se prepustiti strahovima. Shvatio je da je u brak ušao s potrebom da se ona prilagodi njegovoj viziji supruge  i ostao iznenađen shvativši da je ono što najviše voli na njoj njezina umjetnička kreativn kreativnost, ost, upravo osobina zbog koje ne može biti tradicionalna supruga.

Kod učenja dijaloga smo se mučili jer se uopće nije doimalo prirodno, nego je bilo prokleto isforsirano i strukturirano, bojao sam se da ćemo tada ubiti svu spontanost i bio sam uvjeren da ću samo potratiti vrijeme. Koncept vrednovanja bio mi je posve neprihvatljiv u vidu izjave: To što govoriš ima smisla. Pomislio sam: Kako to može imati smisla kad se ne slažem s izgovorenim? Teško je to priznati kad vam se ne sviđa ono što se govori. Vrednovanje je zahtjevan koncept, ali ujedno i najvažniji korak u dijalogu. (str. 255-256) Što smo više vježbali to nam je bilo lakše i naposljetku smo naučili slušati jedno drugo. Dotad smo se obično svadili i ništa ne bismo uspjeli reći niti bismo čuli jedno drugo jer smo neprestano jedno drugom upadali u riječ i vikali.  Doista se trudimo vrednovati što druga strana pokušava prenijeti govoreći kako to ima smisla i ne vodeći više formalni f ormalni dijalog.  Al kaže: osim druga najvažnija stvar partnerice kao dijaloga, povrijeđen e osobe. Morao sam se

za menekaobila je promjena ponijeti iscjelitelj, shvatio doživljaja sam da će se stvari početi mijenjati ako uspijem ostati snažan i strpljiv te činiti što me zatražila. I mislim da je do promjene došlo kad sam shvatio da neću više sjediti i čekati da se ona promijeni , nego ću ja biti prvi koji će to učiniti. Sad nam je već prešlo u naviku govoriti o svojim osjećajima i povezati ih s nečim što se dogodilo u djetinjstvu. (str. 256) 

Al kaže da je posljedica svih njihovih promjena da sada Renu vidi onakvu kakva jest s vlastitim zamislima, razmišljanjima i osjećajima. Ne samo da sada mogu vrednovati njezinu različitost i individualnost, nego je doista cijenim bez obzira na to t o što se raz likuje od moje. To  je ta velika promjena koja se dogodila u mojem razmišljanju. Odgajan sam u uvjerenju da bi svi trebali razmišljati poput mene. Al kaže: naša je veza sveti medij, sve je lošije bilo uvlačiti se u sitne pukotine nas samih i neprestano ranj avati jedno drugo, sada preživljavamo i  pokušavamo prihvatiti ljubav. Rena kaže: postojanje svađa i problema automatski ne upućuje na to da je brak loš ili da je veza nekvalitetna. Posrijedi je putovanje i puno uspona i padova koje je moguće prebroditi. (str. 257) Ana i Joshua doživjeli su najočiglednije promjene, Joshua je shvatio nužnost pružanja podrške kako bi Ana mogla ostvariti svoje ciljeve. Osim toga, češće je obavljao kućanske poslove. Kako bi se oslobodili krutih uloga kojima su započeli brak, oboje su morali nadići ograničenja naslijeđena iz djetinjstva. Joshua je morao shvatiti da će biti jači dio tima, a Ana pak da je dovoljno pametna i dostojna da bude suigrač. (str. 257)  Joshua kaže: najvažnije je bilo kad sam naučio kako se opustiti i uživa ti u trenutku, kako prihvatiti da sam dovoljno dobar, a da se ne moram neprestano dokazivati i postizati rezultate. Promjena doživljaja Ane bila je važna, ali promjena percepcije samoga sebe kao  povrijeđene osobe bila je revolucionarna. revolucionarna. Isti smo ljudi, ali  sada veći dio nas samih nudimo

 jedno drugom. Moj doživljaj sebe takav je da sada znam kako  veće imam puno oruđa raspolaganju.  Nije uvijek sve savršeno, ali oboje uživamo u osjećaju sigurnosti. Slažusnae da se najkorisnija promjena ticala njihove sposobnosti da se prepoznaju u vlastitim

91

 

 projekcijama. Terapeut nam je predložio da razvijemo naviku da si kažemo kad se nešto značajno dogodi: Osjećam da…. Govorim si da… Navodim se da osjećam… Ana kaže: to nam je pomoglo uvidjeti koliko toga izmišljamo jedno o drugom i da to više ima veze s našim vlastitim strahovima nego s drugom osobom. To nam je pomoglo da razbijemo lanac razmišljanja za koji smo bili uvjereni da je normalan način funkcioniranja. Shvatili smo kako su nas rane dovele do određenih obrazaca razmišljanja. Na taj sam način shvatio da ne znam uvijek sve i da Ana nije moj produžetak. Sad oboje pokušavamo biti doista pažljivi kad iznosimo pretpostavke. Biti u vezi s nekim znači da moram poštovati to da spomenuta osoba ima svoje središte i sve druge dijelove. I Ana i Joshua smatraju da su smekšali, imaju više strpljenja za sebe i jedno za drugo, nisu više grubi kao nekoć. Sad se fokusiramo na dobre stvari, na to da imamo sreće i na sve ono što doista posjedujemo. (str. 258-259) Jedan polaznik imago terapije nam je poslao svoje pismo u kojem se fokusira na

karakteristike djevojke koje su ga isprva privukle, a poslije počele živcirati. Podvlači važnost  prepoznavanja raskola u sebi i obračunavanja s njime radi stvaranja sretne veze (vježba 11  pomoći će vam da otkrijete izgubljene dijelove sebe koje možete vratiti) evo isječka iz njegova pisma. (str. 259)

Privlače nas odlike partnera koje smo izgubili u sebi, upravo je to izuzetno važno. Jedne sam večeri sastavio svih osobina kojima me bivša djevojka sam tri stvari: 1) bila jepopis umjetnica i kreativna 2) obožavala je pokretprivukla. i bavila Naveo se plesom. 3) glavne bila je slobodna (samo tako znala je napustiti posao, otputovati i tri mjeseca živjeti u Indiji, a onda se vratiti i mjesec dana otputovati na Tibet). To mi je pomoglo da i sam pokrenem potisnute

talente crtanje, vitrai, otišao sam i na putovanje i upisao tečaj plesa sve to donijelo mi je silan osjećaj slobode. Upotrijebite trenutačnu vezu i razotkrijte vlastito samoodbacivanje. Volite sve ono na svojem partneru i na sebi što ste proklinjali i kad postanete cjeloviti, bit ćete sposobni davati i primati ljubav l jubav kakvu ste oduvijek željeli.  (usp. str. 259-261) Zahvalnost

je najviši oblik primanja. U pitanju nije tek lijepa gesta ili pametna zamisao, već ga smatramo psihološki dubokoumnim, najprikladniji je odgovor na naše istinsko stanje u irodnu životu, a to je stanje primanja sa svakim udahom   (vježba 1 pomaže vam ojačati pr irodnu

sposobnost za zahvalnost). Svi znaju da sa svakim udahom unosimo kisik u tijelo, to je odvojeno spoznavanje. No kad

smo u sebi registrirali dublja značenja spomenute ideje, to nam je promijenilo život. Iskustvom smo se od odvojenog spoznavanja činj enica prebacili na povezano spoznavanje i  potom na relacijsko kao integraciju jednog i drugog. Spoznati istinitost cij cijelog elog procesa bilo je

drukčije od samog izgovaranja riječi ili posjedovanja osjećaja. Sitna i svakodnevna iskustva disanja učinila su nas z ahvalnima na puno dubljoj razini. Kad ciljano produljimo sposobnost primanja izvan dosega čudesnog živčanog sustava na  područja za koja koja jesmo odgovorni odgovorni tada cijenimo bit života života.. (str. 262) 

92

 

Treći dio VJEŽBE  Svi smo primali ljubav tijekom života, ali mnogi su je blokirali kad im se nudila. Možda si nismo dopustili emocionalno je doživjeti jer se bojimo obaveze koju nosi sa sobom ili  jednostavno ne smatramo da smo je zaslužili primiti. Ili smo je otklonili ili odbili jer nas unutarnje zabrane sprječavaju u primanju. Treći dio knjige sastoji se od vježbi koje će vam pomoći vratiti sposobnost primanja ljubavi koja već postoji u vašem životu. Saznat ćete kako ste bili povrijeđeni i koje ste obrambene mehanizme razvili, a koji onemogućavaju prirodni protok davanja i primanja ljubavi. VJEŽBA BR. 1  Dnevnik darova

Svrha je dnevnika darova razviti svakodnevnu svjesnost primanja ljubavi u životu. Prva je zadaća popisati darove koje ste dosad primili, a koji su vam bili od posebnog značenja. značenja. Nakon toga zabilježit ćete darove koje svakodnevno primate od partnera. Naposljetku kako biste  povećali sposobnost primanja i davanja ljubavi osmislit ćete darove koje ćete ubuduće razmjenjivati s partnerom. Ne zaboravite da je primanje preduvjet iskrenog davanja. Potrebna vam je bilježnica po mogućnosti mogućnosti podijeljena u tri dijela.  A Inventar primanja Prvi dio dnevnika nazovite inventar primanja. Uzmite vremena i prisjetite se darova koje ste  primili u prošlosti, a koji su vam bili dragocjeni. Tko vam ih je darovao? Koliko vam je bilo

godina? Kakav je bio osjećaj primiti ih? Kad dovršite popis proučite svaki navedeni podatak i racionalno razmislite o njima. Potom se prebacite na povezano znanje odnosno iz glave u srce

i ponovno proživite trenutak kad ste primili svaki dar. Osvijestite emocije i različite razine ljubavi koju ste izrazili primajući dar. Provedite neko vrijeme osjećajući povezanost s njim i darovateljem. Uživajte u svim pozitivnim osjećajima trenutka darivanja. (str. 268-269) B Svakodnevno zapisivanje

Mnoštvo darova koje razmjenjujemo svaki dan mogu se izgubiti u našoj prezaposlenosti i samousredotočenosti. Kako biste odradili ovu vježbu i vi i partner morate drugi dio dnevnika darova nazvati svakodnevnim zapisivanjem. Tu ćete bilježiti tri dara koje svaki dan dobivate  jedno od drugoga započevši već danas. Bilježite i sitnice i krupne darove. Evo nekoliko  primjera:

Zahvalna sam ti što uvijek ispravno namještaš budilicu; cijenim tvoju pomoć oko financija; cijenim što si izvadila čiste ručnike u kupaonici Jako mi se svidio pogled koji si mi uputila kad sam ti jutros donio čaj.  Razgovarajte o trima darovima prije spavanja. Nakon što zabilježite dar partnerove ljubavi kojeg ste tog dana primili, poniknite duboko u sebe i osjetite kako vas se srce otvara prema

njemu i kažete: primam to kao dar. Hvala ti, osjetite ga, udahnite ga, zamislite ga u glavi. Zamijenite apstraktno odvojeno znanje o partnerovim darovimanego s povezanim spoznavanjem kao dar u njegove ljubavi, osjećajući ne samo darove koje vam poklanja, i nj ega samog

svojem životu. (str. 269) 

93

 

Dnevno zapisivanje ima nekoliko ciljeva; pomoći će vam da prepoznate darove koje  pokušavate jedno jedno drugom dati, a koje ne primate. Ohrabrit će vas da otvorite srce i zamijetite sitnice koje činite za vezu. Omogućit će vam eksperimentiranje u prebacivanju s odvojenog na povezano spoznavanje i to putem emocionalnog doživljavanja darova i njihova primanja svakom tjelesnom stanicom. Porazgovarajte s partnerom o tome kako je bilo primiti njegov dar kao i o svim osje ćajima

koje ste doživjeli. Tako ćete razviti vlastitu sposobnost primanja. Isto tako zamjećujući tri oblika partnerova ponašanja koja cijenite, odražavate njegov trud, a njega time dodatno ohrabrujete da vas daruje svakodnevno i na načine koji su vam najvažniji. Upamtite,  primanjem ljubavi otvarate otvarate srce i potiče potičete te partnera da va vam m još više daje. ((str. str. 269-270) C Popis željenih darova  Posljednju stranicu dnevnika naslovite popis partnerovih željenih darova. Tu ćete zapisivati sve što vaš partner voli primati. Utrošite vrijeme u izradu početnoga popisa. Potom zamolite  partnera da provjeri točnost želja i doda što vam je j e promaknulo. Sami pregledajte partnerov  popis vaših želja i dodajte dodajući sve što mu je promaknulo. Za svaki željeni dar postavite sljedeća  pitanja.  pitanja. Kada bi, bi, u kakvom okruže okruženju nju i koliko često partner htio primati taj dar?  Popis darova pomaže iz nesvjesne koja da se parter zasnivaželi. na onomeželjenih što mislite da parter želi prebacivanje u svjesnu kojadavanja se zasniva na onomesfere što znate Darujete li partnera darom koji nije spomenuo, oprezno ga pitajte smatra li to darom. Npr.

možda uživate kupujući mu bombonjeru, a on sam u tome ne uživa. Upitajte ga cijeni li što je dobio bombonjeru od vas. Ako cijeni znat ćete da je primio dar   i tad slobodno možete nastaviti darivati premda to osobno ne komentira. Ako pak kaže da ne cijeni, upitajte ga što smatra darom? (str. 270)

Pokažite zanimanje za njegove osjećaje i razmišljanja o tome što najviše cijeni i vrednuje. I samu činjenicu da ga se to pita primit će kao iznimno važan dar. Upozorenje: ako partner vaše  postupke ne doživljava kao dar možete mu to zamjeriti. Ipak, smatrate li da ne prima nikako ga ne krivite jer time samo otežavate mogućnost da se otvori za primanje. Upitajte ga što   bi doživio darom i ne zamjerajte mu što ne prima ono što vi smatrate vrijednim darom. (str.271)  VJEŽBA br. 2 Imago dijalog

Imago dijalog pomaže pri stvaranju osjećaja sigurnosti u vezi, a sigurnost je preduvjet za  primanje ljubavi. Redovitim uvježbavanjem imago dijaloga uspostavit će se jasna komunikacija i dublja emocionalna povezanost između vas i partnera.  Dijalog će vam pomoći da naučite pažljivo slušati što partner govori, razumjeti i vrednovati njegov stav i izraziti empatiju za njegove osjećaje. Pomoću imago dijaloga oboje možete naučiti kako stvoriti  prostor između sebe sebe u kojemu se može roditi prava ljuba ljubav. v.  Upute: 1. odaberite tko će biti pošiljatelj, a tko primatelj. Onaj koji odluči biti pošiljatelj trebao bi započeti dijalog riječima: Želio bih da vodimo imago dijalog. Može li sada? Važno  je da primatelj što prije reagira ako to trenutačno nije moguće odredite vrijeme kad ćete biti na raspolaganju kako bi mpartner znao da ćete moći čuti. Trebali biste signalizirati ti na raspolaganju. (str.ga 272) spremnost riječima: sad sa

94

 

2 Pošiljatelj govori nekoliko minuta odašiljući poruku koju želi da primatelj čuje. U pitanju su  ja poruke koje opisuju pošiljateljeva razmišljanja i osjećaje. Kako se dijalog ne bi ticao samo  briga i frustracija, važno je  započeti prvi razgovor s nečim pozitivnim: zahvalom, pohvalom nekog partnerovog poteza kojim vam je pokazao da vas voli ili njegovom pozitivnom

osobinom koju cijenite. Pošiljateljeva bi poruka trebala biti pozitivna ili barem neutralna i  jednostavna.  Npr .

razmišljala sam o pozitivnim stvarima u našoj vezi i htjela bih ti navesti neke od njih. Odaberete li nešto neutralno možete ovako započeti: jutros sam se probudio s upaljenim grlom i ne ide mi se na n a posao. Mislim da ću ostati kod kuće. 

Primatelj tada reflektira poruku koristeći sljedeće fraze: Ako sam te dobro shvatila  probudio si se s upalom grla i kako se ne osjećaš dobro razmišljaš o tome da ne odeš na posao i ostati kod kuće. Jesam li dobro shvatila? Ako pošiljatelj pokaže da ga je primatelj ispravno čuo, tada primatelj odvraća: Ima li još nešto u vezi s time? Ako ima pošiljatelj dodaje nove informacije. Primatelj potom reflektira novu poruku ponovno završavajući s pitanjem: ima li  još nešto u vezi s time? Nastavlja to činiti sve dok pošiljatelj nije napokon gotov s tom  porukom. Pitanje: ima li još nešto u vezi s time iznimno je važno jer pomaže pošiljatelju da finalizira svoje misli i osjećaje, a sprječava primatelja da reagira na nepotpunu poruku. Kako se pitanje ograničava na još nešto u vezi s time pošiljatelj ograničava poruku ne jednu temu. (str. 273)

3 Kad je pošiljatelj dovršio poruku, primatelj je sažima na sljedeći način: Da vidim jesam li sve dobro shvatila…  Kad primatelj dovrši rezimiranje poruke, mora provjeriti njezinu točnost pitanjem:  jesam li sve dobro shvatila? (sažetak je važan jer pomaže primatelju da dublje shvati pošiljatelja i da u rečenom prepozna logiku. To pomaže pri vrednovanju  koje je sljedeći korak ). Kad pošiljatelj pokaže da je cijela poruka ispravno shvaće na prebacuje se na vrednovanje.

4 Sada primatelj vrednuje pošiljateljevu poruku na neki od sljedećih načina: Ima smisla jer…  ili Meni ima smisla s obzirom na to da ti… ili Razumijem što pokušavaš reći…  Npr. s obzirom na to da imaš upalu grla i da se ne osjećaš dobro ima smisla da razmišljaš o neodlasku na posao. Spomenuti odgovor pokazuje da primatelj razumije logiku pošiljateljevih riječi. To je naime pošiljateljeva istina.  Primatelj se ne mora slagati s p ošiljateljem ali je iznimno važno da uvidi logiku ili istinu pošiljateljeva iskustva. Frazom: ima smisla  daje do znanja da shvaća i da pošiljatelj nije

nelogičan ili lud. Primatelj također treba provjeriti osjeća li se pošiljatelj vrednovanim. Ako je tako onda se primatelj prebacuje na empatiju.

5 Empatiju je moguće izraziti sljedećim frazama:   Mogu zamisliti koliko si… npr. frustriran što ćeš izostati jedan dan s posla, ako je riječ o prošlom događaju onda se kaže: Mogu zamisliti koliko si bio… Spomenute f raze raze mogu se upotrijebiti ako pošiljatelj nije otvoreno  pokazao osjećaje. U slučaju da jest onda primatelj može reći: Vidim da se osjećaš ljutito, uzrujano, tužno, nesretno. Koristite li više od jedne riječi i kažete na primjer: vidim da ne želiš ići na posao izražavate misao. (str. 274)  Kako nitko upostavljanjem potpunosti ne zna što strana osjeća, važno je provjeriti točnost  pretpostavke pitanja: Takodruga se osjećaš? Ili jesam li dobro shvatio kako se osjećaš? Ako primatelj nije ispravno doživio osjećaje ili je pogrešno protumačio izražene

95

 

osjećaje, onda pošiljatelj mora ponovno reći kako se osjeća. Isto tako ako pošiljatelj priznaje osjećaje koje primatelj nije prepoznao prvi put, primatelji i njih treba reflektirati pitajući ga: Ima li još što u vezi s tim osjećajem?  6 Kad je primatelj prošao sva tri dijela (zrcaljenje, vrednovanje, vrednovanje, empatiju) tada izjavljuje: Sad bih htio odgovoriti. Tada primatelj postaje pošiljatelj, a pošiljatelj primatelj. Primatelj može odgovoriti na poruku koju je čuo ili može izraziti osjećaje ili misli u vezi s nečim iz vlastitog iskustva.

7 Ova vježba doimat će se kao neprirodan i nezgrapan način uspostave odnosa , ali je ujedno kvalitetan način osiguravanja ispravne komunikacije. Kao pri svladavanju bilo koje nove vještine i ovaj će proces isprva biti čudan, ali nastavite li ga uvježbavati odrađivat ćete ga sve rjeđe mehanički, a sve češće kreativnošću. Kad vježbu konačno usavršite otkrit ćete da van nije neprestano potreban takav strukturirani proces i tada će se vaša komuni kacija odvijati u duhu dijaloga. Tri spomenuta koraka bit će nužna samo kad raspravljate o izrazito emocionalnim temama ili kad dođe do prekida komunikacije. S vremenom će se vaše reakcije smanjiti, a porast će emocionalna sigurnost u uspostaviti dublja veza. 8 Razmjena iskustava u imago dijalogu daje vam mogućnost da vježbate i primanje i davanje. Svaki put kad u potpunosti slušate partnera, razvijate se primajući i autorizirate ga da utječe na vas. S Kad drugeje strane, kadredgovorite dajete mu se i pomažete mu da raste upijajući vašu stvarnost. na vama da slušate u potpunosti posvetite pozornost partneru. Zrcalite njegove riječi sve dok ih ne shvatite. Potom vrednujte njegovo mišljenje i pokažite suosjećanje. Možete postavljati pitanja koja razjašnjavaju njegovu poruku, ali ne pokušavajte ga analizirati, interpretirati njegove riječi ili izraziti frustraciju ili kritiku. Dok slušate  pokušajte vizualizirati vizualizirati partnerove probleme probleme davanjem i pprimanjem. rimanjem. (str. 275-276) Imago dijalog pomaže vam razviti nov način spoznavanja - relacijsko spoznavanje. Pažljivim slušanjem sadržaja partnerovih riječi primjenjujete odvojeno spoznavanje. Partner se osjeća sigurnim kad ispravno zrcalite njegove riječi.   Potom kad vrednujete njegov stav  prebacujete se iz glave u srce i zamišljate partnerova iskustva povezujući se s njegovom stvarnošću. Izražavanje suosjećanja otvara vas za još dublje povezano spoznavanje omogućujući vam da doživite partnerove osjećaje prema vlastitim stajalištima, ali da i na dubljoj razini sudjelujete u tim osjećajima. (str. 276)  VJEŽBA br. 3.  Kako spoznavati

Većinu vremena opterećeni smo onime što znamo i rijetko razmatramo otkud znamo to što znamo. Ova bi vam vježba trebala pomoći da svladate dva načina spoznavanja: odvojeno i  povezano spoznavanje. Pomoći će vam u odlučivanju koji način najbolje opisuje kako obično obrađujete informacije. Odvojeno spoznavanje najčešće se povezuje s razmišljanjem, učenjem činjenica i njihovim pohranjivanjem u glavi. Povezano spoznavanje također je bilo poznato kao spoznavanje srcem jer predstavlja spoznavanje svijeta putem intuicije i ntuicije i osjećaja . Povezani spoznavatelji doživljavaju stvari, događaje i osobe svojim emocijama odnosno osjećajući ih u srcu. Svi koristimo oba načina spoznavan spoznavanja. ja. Kao posljedica iskustava iz djetinjstva oslanjamo se na jedan tip spoznavanja nauštrb drugog. Jedan tip postaje dominantan, a drugi recesivan. (str. 277)

96

 

Ostvarena integracija takvih spoznaja naziva se relacijskim znanjem. Na primjer, pretjerano se oslanjate na povezane spoznaje ako: -  -  - 

 Niste u stanju jezgrovito jezgrovito iznijeti svoje miš mišljenje ljenje  Vaš partner i drugi postaju nestrpljivi slušajući vaše elaboracije  Vaš partner/drugi kažu da da znate biti pretjera pretjerano no emocionalni 

Previše se oslanjate na odvojene spoznaje ako:  -  Govorite jasno, jezgrovito i logičnim slijedom, ali ne ostavljate nikakav učinak   -   Nestrpljivi ste kad partner/drugi partner/drugi pretjerano elaboriraju svoje mišljenje mišljenje  -  Partner/drugi kažu da od vas ne dobivaju gotovo nimalo topline ili suosjećanja 

Slijedi ljestvica za samoprocjenu koja će vam pomoći da odredite doživljavate li se kao odvojeni, povezani ili relacijski znalac. Proučite pažljivo spomenute primjere i razmislite kako bi se mogli primijeniti na vas. OS na jednom kraju ljestvice stoji za odvojeno spoznavanje, a PS za povezano spoznavanje. Ako se smatrate odvojenim spoznavateljem  procijenite se brojkom od 1-4. Smatrate li se povezanim spoznavateljem takođe takođerr se procijenite  brojkom od 1-4. Ovisno o tome koliko ste blizu lijevom ili desnom rubu ljestvice toliki je stupanj vašeg odvojenog ili povezanog spoznavanja. Ako ste pak blizu sredini, odnosno broju se 5ravnotežom tada više naginjete relacijskom spoznavanju, ocijenite li se upravo znalac. brojkom 5  smatrate  (str. 278) odvojenog i povezanog spoznavanjaa pa ste stoga relacijski OS 1 2 3 4 5 4 3 2 1 PS Ako imate partnera zamolite ga da vas procijeni i usporedite rezultate, ako niste u vezi

zamolite prijatelja da vas procijeni. Vježbe koje slijede pomoći će odvojenim znalcima da razviju vještinu povezanog spoznavanja, spoznavanja, a povezanim znalcima da razviju vještinu odvojenog spoznavanja. Nakon što ste utvrdili koji je tip spoznavanja dominantan u vašem slučaju, odaberite prikladan proces razvoja što će vam pomoći da postignete ravnotežu koja je  potrebna da biste postali relacijski znalac. Razvojni proces za odvojene znalce Smisao: postati relacijski znalac

Cilj: zadržati vještinu odvojenog spoznavanja, ali istodobno ojačati vještinu povezanog spoznavanja.

Strategija: bolje se i intimnije upoznati s vlastitim unutarnjim svijetom osjećaja, slika, intuicije, predosjećaja, tjelesnih osjeta i razviti radoznalost i suosjećanje prema vlastitom unutarnjem svijetu i unutarnjem svijetu drugih. Procesi:

1 Vježbajte postizanje unutarnje tišine. Koristite metodu meditacije koja će vam pomoći da se usredotočite na disanje. Prepustite se doživljaju svega što vam se mota po glavi, a onda to otpustite i ponovno se usredotočite na disanje. Budite svjesni svojega tijela, napetosti i onda sve otpustite. Zabilježite svaku misao ili sliku isključite osudu i opet sve otpustite. (str. 279) 2 Vježbajte razvijanje prisutnosti za druge. Koristite se procesom odvijanja dijaloga kako  biste slušali partnera i druge. Stvorite prazan prostor u sebi kako biste primili njihovu

97

 

stvarnost, jednostavno slušajte. Položite ruku na nj ihovo srce i iskusite njihove tjelesne doživljaje. Oslobodite se misli, analiza, sugestija, rješenja i kritika i dopustite govorniku da  bude to što jest. Budite Budite radoznali prema njegovom njegovom iskustvu i pron pronađite ađite mjesto u svojoj svijesti svijesti za njihovu stvarnost, reagirajte suosjećajno. 3 Vježbajte prisutnost za svoje emocionalno ja.  Pronađite mirno mjesto na kojem vam nitko i ništa neće smetati i jednostavno sjednite prepuštajući se svojim osjećajima, slikama, intuiciji, nagađanjima, tjelesnim senzacijama. Kad izrone razne misli, analize, sugestije, rješenja ili kritike otpustite ih i vratite se proživljavanju unutarnjeg svijeta.   4. Vježbajte prebacivanje djela u riječi i osjećaje. Sljedeći put kad postanete svjesni želje za određenom radnjom, npr. za ustajanjem sa stolca, pijenjem, jedenjem ili za traženjem  partnera, prvo zastanite i umjesto da nastavite s radnjom, razmotrite osjećaje i misli koje  proživljavate. Predočite Predočite ih si riječima i od odlučite lučite hoćete li uč učiniti initi što ste namjeravali namjeravali ili nećete.  5 Vježbajte izražavanje vlastitih emocija.  Zamolite partnera za dijalog. Petnaest minuta govorite o svojim osjećajima. Proniknite što dublje u njih isključujući sve misli, analize i kritike. Zamolite partnera da reflektira vaše osjećaje. Izražavanje emocija također možete   vježbati obasipanjem partnera ili prijatelja pozitivnim osjećajima koje gajite prema njemu ili govoreći mu intenzivno o pozitivnom osjećaju koji gajite prema vezi. Ponovno ga zamolite da reflektira vaše osjećaje. (str. 280)  6 Vježbajte prebacivati energiju s uma na srce . Pronađite mirno mjesto i zamislite kako vaš um u energetskom polju širi energiju u okoliš. Potom se usredotočite na svoje srce i zamislite da ono generira istu energiju u okolinu. Ako želite možete ga vizualizirati okruženog aurom topline koja vam se izlijeva iz tijela. Razvojni proces za povezane znalce Smisao: postati relacijski znalac

Cilj: zadržati vještinu povezanog spoznavanja, ali istovremeno razviti vještinu odvojenog spoznavanja. Strategija: bolje se upoznati s vlastitim

mislima, vještinama analize i logičkog razmišljanja, sposobnošću rješavanja problema; razviti sposobnost jasnog razmišljanja, jezgrovitog izražavanja i uživanja u vanjskom svijetu.  Procesi

1 Vježbajte postizanje unutarnje tišine. Koristite metodu meditacije koja će vam pomoći da se usredotočite na disanje. Prepustite se doživljaju svega što vam se mota po glavi, a onda to otpustite i ponovno se usredotočite na disanje. Budite svjesni svojega tijela, napetosti i onda sve otpustite. otpustite. Zabilježite svaku m misao isao ili sliku isključite osudu i opet sve otpustite.   2 Vježbajte razvijanje prisutnosti za druge. Koristite se procesom odvijanja dijaloga kako  biste slušali partnera i druge. Stvorite prazan prostor u sebi kako biste primili njihovu stvarnost, jednostavno slušajte. Položite ruku na njihovo srce i iskusite njihove tjelesne doživljaje. Oslobodite se misli, analiza, sugestija, rješenja i kritika i dopustite govorniku da  bude to štostvarnost, jest. Budite Budite radoznali prema njegovom njegovom iskustvu i pron pronađite ađite mjesto u svojoj svije svijesti za njihovu reagirajte suosjećajno.

98

 

3 Vježbajte prisutnost za svoje emocionalno ja.  Pronađite mirno mjesto na kojem vam nitko i ništa neće smetati i jednostavno sjednite prepuštajući se svojim mislima. Pustite da vam se  jedna misao iskrista lizira, zadržite je, kad se probudi neki osjećaj, odbacite ga i vratite se umu i mislima.

4 Vježbajte pronalaženje misli u pozadini osjećaja. Sročite jezgrovitu misao o bilo kojoj temi. Vježbajte smanjivanje raspršenosti i veću usredotočenost na spomenutu  misao. Kad se  probude osjećaji, slike, intuicija, pretpostavke i tjelesne senzacije otpustite ih i opet se usredotočite na spomenutu misao.  5 Vježbajte prebacivanje osjećaja u riječi i djela. Sljedeći put kad doživite naglašen osjećaj osjećaj  prema partneru ili njegovom ponašanju, ne zadržavajte se na njemu, nego odmah pokrenite dijalog. Zamolite partnera da vas sluša i reflektira vaše riječi. Jasno i jezgrovito progovorite završavajući svaku rečenicu točkom. Potom na jasan i jezgrovit način zatražite od njega određeni oblik ponašanja. Budite precizni u iznošenju želja i neka traženo ponašanje bude mjerljivo i vremenski ograničeno. Razmotrite svoje osjećaje nakon iznošenja želja.  (str. 281282)

6 Vježbajte susprezati svoje emocije.  Sljedeći put kad neki problem pobudi osjećaje u vama umjesto da im se prepustite, usredotočite se na misli i smislite plan njegova rješenja.  7 Vježbajte prebacivati energiju sa srca na um. Pronađite mirno mjesto i prepustite se osjećajima koje gajite prema partneru, zamišljajući kako vaše srce isijava tu energiju, kako se ona prebacuje na um i kako ga okružuje kao topla aura zračeći prema problemu koji treba riješiti. Osmislite plan rješavanja problema. Zamislite kako ga provodite u djelo. Što osjećate?  Dok izvodite vježbe nemojte zaboraviti kojem ste razmišljanju r azmišljanju skloni niti da morate vježbati i odvojeno i povezano spoznavanje sa svim novim oblicima učenja koji vam predstoje. (str. 282-283)

VJEŽBA br. 4  Vježbajte primati i davati  Svrha je sljedećih zadataka pomoći vam u razvijanju sposobnosti primanja. Primanje je  preduvjet davanja. davanja. Naučite li primati obo obogatit gatit ćete sebe i osnažiti druge.  Prvi dio: Primanje osjetilnih dojmova

Kad smo povrijeđeni u djetinjstvu skloni smo usredotočiti se na sebe i isključivati pet osjetila.  Ne primamo osjete iz okoline. Iako smo ovisni o okolini preokupacija samim sobom ne dopušta nam doživjeti dar osjeta niti razviti svijest o vlastitoj ovisnosti . Kako bismo ponovno

aktivirali osjetilne organe, moramo vježbati obraćanje pozornosti na podražaje koji nam   dolaze iz okoline. Slijedi jednostavna vježba koja taj proces olakšava, a najbolje ćete ju izvesti izađete li s partnerom u šetnju; kad ste vani:  1 Dišite, budite svjesni zraka koji vam ulazi i izlazi kroz nosnice. Duboko udahnite i izdahnite. Govorite: Udišem zrak ima ga svugdje svugdje oko mene i namijenjen mi je. Poslužite se dijalogom bistzrak. podijelili iskustvo partnerom.primanja Pažljivopartnerovih slušajte partnerove riječi. Primite . (str. ih kako stekako primili Prepustite se sdoživljaju riječi i emocija 284)

99

 

2 Gledajte osvrnite se oko sebe, postanite svjesni slika koje vam oči upijaju, prihvatite ih. Zamijetite boju stabala, trave i cvijeća, ptice, oblake na nebu . Pogledajte partnera, upijte njegov izgled, boju očiju, visinu, stas. Poslužite se di jalogom  jalogom kako biste bist e razmijenili iskustva  prihvaćajući njegove njegove riječi i emocije.  3 Dodirujte, usredotočite se samo na ono što možete dotaknuti. Dodirnite stablo, vlat trave, kamen, partnerovu kožu. Prepustite se osjetu na jagodicama prstiju, prihvatite osje te. Poslužite se dijalogom kako biste razmijenili iskustvo osjeta dodira s partnerom. Primite  partnerove riječi i emocije. emocije.  4 Slušajte, oslanjajući se na uši upijajte zvukove okoline; šuštanje vjetra među stablima, buku automobila, partnerov glas, vlastito disanje. Poslužite se dijalogom kako biste razmijenili iskustvo jedno s drugim. Ne zaboravite prihvatiti zvuk partnerova glasa, njegove riječi i emocije.

5 Kušajte, usredotočite usredotočite se samo na osjete jezikom. Pratite Pratite kuda osjet okusa putuje u vašem tijelu. Okusite komadić voća, vlastitu kožu, poljubite partnera. Primite samo osjete, a oslobodite se misli i osjećaja koji bi mogli odvući pozornost.   Poslužite se dijalogom  kako  biste razmijenili iskustva s partnerom up upijajući ijajući njegove riječi i eemocije. mocije.  6 Sad to cjelokupno iskustvo odvedite dalje. Na glas zahvalna sam napartnera zraku,  prizorima za oči, osjetima dodira, zvukakorak i okusa. Doživite sverecite: u okolini uključujući kao dar i uživajte u radosti primanja. (str. 285)   Drugi dio: primanje partnerove partnerove stvarnosti

Ovaj dio vježbe pomoći će vam uspostaviti uspostaviti prisniji odnos s partnerovom osobnošću osobnošću i obraćati  pozornost na njegove njegove riječi.  1 Pronađite mjesto gdje se s partnerom možete nesmetano upustiti u dijalog. Zamolite ga da govori o svojem iskustvu primanja osjetilnih doživljaja. Pažljivo slušajte usredotočujući se na njegove riječi, ton i emocije. Upijajte riječi sve dok ne doživite njegov unutarnji svijet. Prepustite samo njegove riječi u svoju svijest. Oslobodite se vlastitih misli i osjećaja kako  biste iznutra postigli tišinu.  2 Zamijenite uloge i govorite partneru o vlastitom iskustvu zamolivši ga da vas sluša  3 Produbite sposobnost upijanja partnerove stvarnosti zamolivši ga da govori o nečemu što mu se ne sviđa u vezi. Usredotočite se na njegove riječi. Neka njegova stvarnost bud e jedino što okupira vaše misli. Slušajte ga sve dok iznutra ne postignete tišinu svjesni tek njegova iskustva.

4 Recite partneru: zahvalna sam ti što si podijelio svoju stvarnost sa mnom.  5 Zamijenite uloge i zamolite partnera da vas vas sluša i iskaže istovjetnu zahv zahvalnost. alnost. (str. 286) 

Treći dio: primanje dara  1 Pronađite mjesto gdje se s partnerom možete nesmetano upustiti u dijalog. Zamolite ga da vam da što nikad niste zatražili: neki oblik poljupca, masažu, neki predmet, riječi ili iskustvo

100

 

 bilo što - što želite, a niste još zatražili. Ne žurite se i razmislite o svojoj najvećoj želji o ispunjenju neke maštarije ili neostvarenoj čežnji. Potom odaberite ono što biste htjeli da vam se ostvari toga dana. 2 Osvijestite svoje misli,

osjećaje i tjelesne doživljaje dok iznosite zamolbu, ali ih odmah otpustite, usredotočite se samo na zamolbu.  3 Primite što god ste zatražili. Otpustite sve neugodne misli, osjećaje ili tjelesne doživljaje, doživite primanje.  4 Recite partneru: prihvaćam ovaj dar, zahvalna sam ti na njemu, pomaže mi da se razvijam i rastem. (str. 286-287)

Četvrti dio: darivanje  Sjetite se da vam davanje otkriva nove dijelove vlastite osobnosti. dijal oga zamolite ga 1 Zamolite partnera da pronađe slobodno vrijeme i primjenjujući  proces dijaloga da zatraži nešto od vas što dotad još nije zatražio. 

2 Kad zatraži dar, osvijestite misli, osjećaje ili moguće tjelesne doživljaje i onda ih otpustite.   3. Iziđite mu u susret i dajte mu što je zatražio kako god se pritom osjećali. Usredotočite se samo na iskustvo izlaženja u susret partneru.   4. Recite mu: zahvalna sam ti što si me zatražio ono što želiš. To mi daje priliku da razvijem veću odgovornost. (str. 287-288) VJEŽBA br. 5. Pozitivno preplavljivanje

Vježbanje obostranog preplavljivanja još je jedan način razvijanja sposobnosti primanja.  Njime se ostvaruje veći osjećaj sigurnosti i sreće u vezi, a vas i partnera čini još otvorenijim za primanje.

1 Dok partner sjedi na stolcu, hodajući u krug oko njega, ne ispuštajte ga iz vida i navodite sve njegove pozitivne tjelesne karakteristike i osobine kojih se možete sjetiti, oblike  ponašanja koje cijenite i tome slično. Preplavite ga započevši uobičajenim tonom i povisujući ga svakim pozitivnim komentarom. Pri kraju preplavljivanja trebali biste izvikivati pozitivne

ljubavne izjave: Najbrižniji si suprug na svijetu ili nema bolje supruge na svijetu! Izvikujte to intenzitetom kojim biste vikali u napadaju bijesa ili ljutnje. tnerovom licu i tijelu. 2 Dok to činite budite svjesni reakcija na par tnerovom

3 Upustite se u dijalog s partnerom i zamolite ga da govori o tome kakav je bio osjećaj doživjeti pozitivno preplavljivanje. Posebice uočite kojim je riječima umanjivao vrijednost, a koje je primio, kao i osjećaje koje je doživio u  vezi s njima. 4 Zamolite ga da isto učini za vas i ponovite cijeli proces. (str. 289) 

101

 

5 Sada navedite sve aspekte sebe koje želite da preplavi. Uključite i ono što ste htjeli čuti u djetinjstvu i što želite čuti u vezi snova.  tjelesne

Karakterne osobine

Oblici

Općenite potvrde 

 ponašanja 

6 Zamolite partnera da ponovi vježbu preplavljivanja koristeći se riječima koje želite čuti. Podijelite to iskustvo s njim kroz dijalog .

7 Uzmite njegov popis i ponovite vježbu preplavljivanja koristeći se onim na popisu za što želi pohvalu. Ne zaboravite povisiti glas kako proširujete popis.  8 Zamolite ga da spomenuto iskustvo podijeli s vama kroz dijalog.

Izvodite ovu vježbu jedanput tjedno i pritom uključite osobine koje cij enite jedno kod drugog i one koje oboje želite da budu cijenjene. Potom je učinite sastavnim dijelom svakodnevnih interakcija, redovito preplavljujući jedno drugo pozitivnim riječima. To mijenja kroničnu negativnost u kronično pozitivno preplavljivanje. Svaki put kad izvodite ovu vježbu ojačavate svoju sposobnost davanja i primanja.

Povisujući glas tijekom preplavljivanja povećavate emocionalni intenzitet kojim izražavate  pozitivne osjećaje u partneru. Pozitivne riječi izgovorene s intenzivnim emocijama mogu srušiti svaki možebitni partnerov obrambeni mehanizam protiv davanja i primanja ljubavi. Vaša će veza tako postati sigurna, a vi ćete nastaviti rasti prema cjelovitosti. (str. 290-291) VJEŽBA br. 6  Procjena kvocijenta primanja ljubavi Slijedi pedeset  pitanja  pitanje upisujući 

kojima je cilj utvrditi vaš kvocijent primanja. Odgovorite na svako

P –  za  za ponekad Č –  za često  N- za nikad ili rijetko

 N odgovori mjere vaš pozitivni kvocijent primanja, a kombinacija odgovora p+č negativni kvocijent primanja. Po završetku zadatka usporedite rezultate s partnerovim. Dok razmišljate o svakom pitanju vježbajte primjenu sposobnosti za odvojeno i povezano spoznavanje. Uzmite si vremena i razmotrite istinu u vidu činjeničnog stanja, ali i s intinuitivnog, emocionalnog stajališta. Kako biste stekli cjelovit uvid u svoju sposobnost primanja oslonite se na sposobnost procjene svog ponašanja iz perspektive odvojenog i povezanog znalca. 

102

 

1. Je li vam neugodno kad vas netko hvali? ______________ 2. Imate li želju kritizirati osobu koja hvali samu sebe? __________

3. Gajite li negativne osjećaje prema nekome koga drugi hvale? ______   4. Imate li želju kritizirati osobu koja dopušta da je drugi hvale? ________   5. Osjećate li obavezu uzvratiti dar kad ga primite? _________   6. Zaboravljate li na primljene darove? ________________ 7. Umanjujete li vrijednost darova koje dobivate? ________________ 8. Odbijate li primiti dar? _____________ _____________ 9. Odbijate li komplimente? _________________ _________________ 10. Jeste li nezadovoljni darom koji ste po željeli? __________________  __________________  

11. Sjećate li se uglavnom samo lloših oših trenutaka? ______________ __________________  ____   12. Zaboravljate li da ste zatražili dar čim ga dobijete? ______________ ________________  __   13. Zaboravljate li na željeni dar čim ga dobijete? _____________  _____________   ist o? ________________ 14. Tražite li iznova uvijek isto? 15. Čini li vam se da nitko nit ko ne želi da dobijete što želite? ____________   16. Prepričavate li kako nikad ne dobijete što tražite? ____________   17. Kažete li partneru želim da mi to ponudiš, a kad to učini, kažete da je to učinio samo zato   što tražili? ________________  _________ 18. ste Je ligavam neugodno kad je_______  netko drugi u središtu pozornosti? ________________  ________________   19. Osjećate li kako nikad ništa nije dovoljno dobro? _________________  _________________   ____________ __ 20. Osjećate li se neugodno želeći nešto za sebe? __________

21. Osjećate li se neugodno zbog svojih želja? _____________   22. Govorite li da nešto ne želite i onda govorite da to niste dobili? __________   23. Smatrate li da svi drugi imaju sve što žele? ___________   24. Zavidite li drugima što imaju ono što vi nemate? _________ __________  _   25. Je li vam teško prihvatiti tuđe vrednovanje vas samih –  vaših vrijednosti i sposobnosti? __   26. Smatrate li da neki primaju ono što ne zaslužuju? ___________ ____________  _   27. Je li vam neugodno kad se darujete? __________ 28. Imate li želju kritizirati one koji se žale? ___________  

29. Imate li želju kritizirati one koji su zakinuti? ________ __________  __   30. Doživljavate li se lošom osobom? _______________   31. Osjećate li se bezvrijedno? __________   32. Doživljavate li se izgubljenim i zgubljenim slučajem?___   ____ 33. Patite li od depresije? __________

34. Gajite li kroničnu ljutnju prema sretnicima? ___________   35. imate li osjećaj da simulirate dobru sliku sebe, dok lošu skrivate? _______   36. je li vam teško shvatiti zašto drugi vole i prihvaćaju hvalu? ____  _____ 37. Imate li želju kritizirati one koji traže podršku? _______  _______   38. Je li vam neugodno u društvu onih koji čeznu za brigom i nježnošću? ______   39. Je li vam neugodno kad vas ljudi traže nešto? ________    ___________ ___ 40. Imate li osjećaj da nemate što dati?  ________

103

 

41. Mislite li da prihvaćanjem onoga što ste tražili ne smijete tražiti ništa drugo? _______   42. Mislite li da se više ne smijete žaliti kad dobijete što ste tražili? __________   43. Jeste li ljubomorni na one koji imaju što žele? _________   44. Mislite li da vam je Bog namijenio patnju zbog neuslišanih želja? _________   45. Smatrate li da vam je Bog uskratio blagodati? _______

46. Kad vam netko uputi kompliment, pomišljate li odmah da to ne bi rekao da vas poznaje?  47. Osjećate li se beskorisn o? _______ 48. Prosljeđujete li dobivene darove? ___________   49. Je li vam neugodno tražiti nečiju brigu i nježnost? _________   50. Osjećate li se prazno kad dobijete što ste zaželjeli? __________  

Kako biste izračunali pozitivni kvocijent primanja, izbrojite sva pitanja označena sa N i pomnožite sa 2. Svako pitanje na popisu vrijedi dva boda i ukupno nosi 100 bodova.

Kako biste izračunali negativni kvocijent primanja, zbrojite sva pitanja označena sa P i Č i pomnožite sa 2. Ako vam je zbroj bodova za N pitanja veći od zbroja bodova za p+č pitanja onda vam je pozitivni kvocijent primanja veći od negativnog kvocijenta primanja. Ako je situacija obrnuta imate izraženiji izraž eniji negativni kvocijent primanja. ravite o rezultatima Sad zamolite partnera učini isto za na sebe i zajedno rasp imago dijaloga. Uočite da koje su stavke partnerovom popisu istovjetne vašima,primjenom a koje se razlikuju. Možda ćete uočiti da su razlike velike i da je jedno od vas otvoreno prema  primanju, a drugo otpornije i to u pogledu istih ili različitih pitanja. 

Potom proučite sva p+č pitanja na oba popisa i razmislite kako biste oboje mogli otvoriti srce i postati primljiviji za primanje. Taj si proces možete olakšati uzmete li svaku p+č stavku i  promijenite je u pozitivnu. Na primjer pitanje: Je li vam neugodno kad vas netko hvali?

Pretvorite u izjavu: Uvijek se osjećam ugodno kad me netko hvali. Kad sva spomenuta pitanja  budete mogli pretvoriti u pozitivne izjave umnogome ćete si povećati pozitivni kvocijent  primanja. Obećajte da ćete pomagati jedno drugom u razvoju primljivosti u svim oblicima  primanja s popisa. Neovisno o postignutom rezultatu vaš negativni kvocijent primanja upućuje na mogućnost rasta. (str. 292-296) VJEŽBA 7 

Procjena kvocijenta davanja ljubavi Slijedi pedeset pitanja kojima je cilj utvrditi kvocijent davanja. Odgovorite na svako pitanje upisujući  P –  za  za ponekad Č –  za često  N- za nikad ili rijetko

 N odgovori mjere vaš negativni kvocijent davanja, a kombinacija odgovora P+Č pozitivni kvocijent davanja. Po završetk u zadatka usporedite rezultate s partnerovim.   ___________   1. Osjećam Ugodno se druge. ________  2. seosjećam pozitivnohvaleći kad netko hvali sam sebe. 3. Gajim pozitivne emocije prema osobama koje drugi hvale ______

104

 

4. Darujem druge ne očekujući ništa za uzvrat. __________ 5. Darujem druge, ali ubrzo ubrz o zaboravljam na to. __________ 6. Darujem one koji cijene moje darove ________

7. Prihvaćam one koji odbijaju prihvatiti moje darove ________   8. Lako drugima udijelim komplimente ________ 9. Lako i otvoreno i zražavam ljubav __________  

10. Sjećam se samo ugodnih trenutaka ___________   11. Kad darujem ne očekujem zahvalu _______   12. Izražavam zahvalnost na tuđim darovima _________   13. Trudim se darivati ono što drugi žele _________   14. Darujem i ne razglašavam to na sva zvona _________ 15. Volim davati anonimne darove ________

16. Osjećam se ugodno kad je netko drugi u središtu pozornosti. _______   17. Darujem one koji su zakinuti. _________

18. Osjećam se ugodno darujući samu sebe. __________   19. Imam želju darivati _________ 20. Darujem bez prigovaranja ________

21. Volim daradost drugionih imaju štoposjeduju žele. ________  22. Dijelim koji sve što  ja ne posjedujem. _________ __________  _   23. Vrednujem druge, njihove vrijednosti i sposobnosti s posobnosti _______ 24. Osjećam se ispunjeno kada dajem _______ 25. Osjećam se ugodno kada drugi daruju sami sebe. ____________  ____________   26. Vjerujem da se darivanjem d arivanjem razvijam ___________

27. Osjećam ljubav prema onima koji su zakinuti _________   28. Osjećam da sam dobra osoba __________   29. Cijenim se __________

30. Osjećam se uspješnim _________   31. Većinu sam vremena sretan _________   32. Slavim tuđu sreću _______   33. Pokušavam se u svakom trenutku pokazati u najboljem svjetlu _______   34. Podržavam druge koji vole i žele moju hvalu. ______   35. Pružam podršku onima kojima je to potrebno ili koji to žele _________   36. Osjećam se ugodno brinući za druge i pružajući im nježnost _________   37. Osjećam se ugodno kad me drugi traže nešto __________   38. Imam osjećaj da mogu puno dati _________   39. Presretan sam kad dajem __________

40. U potpunosti se posvećujem onima koji se žale ________   41. Volim kad drugi dobivaju što žele __________   42. U potpunosti se posvećujem drugima dok razgovaraju sa mnom _________   43. Zahvalan sam Bogu na blagodatima _______ 44. Dobro se brinem za vlastito zdravlje ________

45. Sviđa mi se kad netko dopušta da ga se hvali __________   46. Uvijek se osjećam dragocjeno i korisno _________  

105

 

47. Blagoslovljen sam što mogu davati ________   48. Darujem osobe koje ne volim ________ 49. Drago mi je što sam živ ____________  

50. Zahvalna sam Bogu na daru života _______   Svaka stavka na popisu vrijedi dva boda što ukupno iznosi 100 bodova. Zbrojite koliko  bodova nose p+č p+č stavke i pomnožite sa 2. Potom izrač izračunajte unajte ukupan broj bodova za N stavke  i također ga pomnožite sa 2.  Dobiveni rezultat za p+č stavke pokazuje vaš pozitivni kvocijent davanja, odnosno sposobnost davanja. davanja. Oduzmete li ukupni broj bodova N stavki od ukupnog ukupnog broja bodova p+č stavki dobit ćete negativni kvocijent davanja odnosno poteškoću davanja. Ako vam je N rezultat veći od p+č rezultata, vaš negativni kvocijent davanja veći je od  pozitivnog. U obrnutom slučaju imate viši pozitivni kvocijent davanja.  Raspravite dobivene rezultate s partnerom kroz dijalog. Uočite koje su stavke  na partnerovom popisu istovjetne vašima, a koje se razlikuju. Možda ćete uočiti da su razlike velike i da je jedno od vas otvoreno prema davanju, a drugo otpornije i to u pogledu istih ili različitih stavki.   Potom sve p+č stavke razmotrite kao činjenice u funkciji odvojenog znalca. Primjenom  povezanog spoznavanja spoznavan ja razmislite vaš stav prema vlastitoj sposobnos ti davanja. Doživite je cijelim srcem kako bistekoji se sajezahvalnošću povezali s tim sposobnosti dijelom sebe. Potom razmotrite N stavke i razmislite kako ih možete promijeniti u davanje. Prvo ih proučite kao činjenice, a onda se prepustite osjećajima koje gajite prema njima.  vaš negativni kvocijent davanja upućuje na mogućnost razvoja. Obećajte da ćete pomagati jedno drugom u razvoju primljivosti za sve oblike davanja s popisa. Onog trenutka kad budete u mogućnosti za svaku stavku odgovoriti sa p ili č, znat ćete da ste povećali pozitivni kvocijent davanja. (str. 297-300)

 Neovisno o postignutom rezultatu

VJEŽBA br. 8  Vaš imago   Naša sposobnost primanja i dav anja umnogome je pod utjecajem veze koju smo u djetinjstvu imali sa skrbnicima. Način na koji su se odnosili prema sebi zapravo je bio model davanja i primanja i većina nas nesvjesno je usvojila taj model nastavljajući živjeti po njemu u kasnijim važnim vezama. Osim takvih skrivenih poruka naši su skrbnici ujedno slali i otvorene poruke o davanju i  primanju. Kao odgovor na jedne i druge razvili su vlastiti identitet donoseći niz svjesnih i nesvjesnih odluka koje podrazumijevaju odgovore na sljedeća pitanja : Tko sam?

Što mogu govoriti, osjećati i činiti?  Kakva sam osoba? Što zaslužujem? 

Što bih trebao učiniti sa životom?  Tko su je drugi Kakav mojljudi? odnos prema njima? Kakav ishod mogu očekivati? 

106

 

Odgovori na spomenuta pitanja određuju obrasce davanja i  primanja prema nama samima i drugima i stoga utječu na kvalitetu naših intimnih veza. Iako spomenute odluke nisu donesene svjesno, možemo ih identificirati razmatrajući trenutačne misli, osjećaje, riječi i oblike adite sliku svojih primarnih skrbnika i prisjetite  ponašanja. Ova će vam vježba pomoći da izgr adite se kakvi su bili u smislu davanja davanja i primanja. Na taj način domoći ćete se objašnjenja vlastitog stava prema davanju i primanju u trenutačnoj vezi. (str. 301)   Na čistom listu papira  ili koristeći se sljedećom tablicom ispišite pozitivne i negativne riječi koje dočaravaju vaše roditelje.  Majka Pozitivne osobine

Otac  Negativne osobine

Pozitivne osobine

Negativne osobine

Podcrtajte stavke koje se odnose na vašu majku i zaokružite  one koje se odnose na oca. Ako se određena stavka odnosi na oboje, podcrtajte je i zaokružite 

U redu je željeti: ljubav, seks, igru, zabavu, inteligenciju, kretanje, osjećaje, brižnost, odmor, san, obrazovanje, rad, uspjeh, sreću, zdravlje, hranu, duhovn ost, vjerska uvjerenja, dodire, smijeh, podršku, toplinu, hvalu, znanje, vlastite misli, suosjećanje, novac, nekretnine, rekreaciju, slobodu, neovisnost, komplimente, nadu, orgazam, masažu, strah, tugu, ljutnju, žalovanje, sreću, veselje, mir jednakost, užitak, glazbeni talent, kreativnost, umjetnički talent, vjeru, sumnju, želje, sportski talent, natjecanja,    povjerenje, poštovanje, toleranciju, uvažavanje,, zahvalnost, empatiju.  uvažavanje osjećaje, brižnost, odmor, san, obrazovanje, rad, uspjeh, sreću, zdravlje, hranu, duhovnost, vjerska uvjerenja, dodire, smijeh, podršku, toplinu, hvalu, znanje, vlastite misli, suosjećanje, novac, nekretnine, rekreaciju, slobodu, neovisnost, komplimente, nadu, orgazam, masažu, strah, tugu, ljutnju, žalovanje, sreću, veselje, mir jednakost, užitak, glazbeni talent, kreativnost, umjetnički talent, vjeru, sumnju, želje, sportski talent, natjecanja, povjerenje, poštovanje, toleranciju, uvažavanje,, zahvalnost, empatiju. uvažavanje

U redu je primati: ljubav, seks, igru, zabavu, inteligenciju, kretanje,

ljubav, seks, igru, zabavu, inteligenciju, kretanje, osjećaje, brižnost, odmor, san, obrazovanje, rad, uspjeh, sreću, zdravlje, hranu, duhovnost, vjerska uvjerenja, Nije u redu primati:

dodire, smijeh, podršku, toplinu, komplimente, hvalu, znanje, nadu, vlastiteorgazam, misli, suosjećanje, novac, nekretnine, rekreaciju, slobodu, neovisnost, masažu, strah, tugu, ljutnju, žalovanje, sreću, veselje, mir jednakost, užitak, glazbeni talent, kreativnost, umjetnički talent,

107

 

vjeru, sumnju, želje, sportski talent, natjecanja, povjerenje, iscrpljenost poštovanje, toleranciju, uvažavanje, zahvalnost, empatiju.   ljubav, seks, igru, zabavu, inteligenciju, kretanje, osjećaje, brižnost, odmor, san, obrazovanje, rad, uspjeh, sreću, zdravlje, hra nu, duhovnost, vjerska uvjerenja, dodire, smijeh, podršku, toplinu, hvalu, znanje, vlastite misli, suosjećanje, novac, nekretnine, rekreaciju, slobodu, neovisnost, komplimente, nadu, orgazam, masažu, strah, tugu, ljutnju, žalovanje, sreću, veselje, mir jednakost, užitak, glazbeni talent, kreativnost, umjetnički talent, vjeru, sumnju, želje, sportski talent, natjecanja, povjerenje, poštovanje, toleranciju, uvažavanje,, zahvalnost, empatiju.  uvažavanje

U redu je davati:

Nije u redu davati: ljubav, seks, igru, zabavu, inteligenciju, kreta nje,

osjećaje, brižnost, odmor, san, obrazovanje, rad, uspjeh, sreću, zdravlje, hranu, duhovnost, vjerska uvjerenja, dodire, smijeh, podršku, toplinu, hvalu, znanje, vlastite misli, suosjećanje, novac, nekretnine, rekreaciju, slobodu, neovisnost, komplimente, nadu, orgazam, masažu, strah, tugu, ljutnju, žalovanje, sreću, veselje, mir jednakost, užitak, glazbeni talent, kreativnost, umjetnički talent, vjeru, sumnju, želje, sportski talent, natjecanja, povjerenje, poštovanje, toleranciju, uvažavanje, zahvalnost, empatiju. (str. 301-304) Mama ili skrbnica:

Tata ili skrbnik

U redu je željeti: 

U redu je željeti: 

U redu je primati:

U redu je primati:

 Nije u redu željeti: 

 Nije u redu željeti: željeti: 

 Nije u redu primati: U redu je davati:  Nije u redu davati

Nije u redu primati U redu je davati; Nije u redu davati:

Sad spomenuto doživite kao poruke koje ste primili od roditelja u odnosu prema onome što  biste mogli željeti, primati i davati. Koristeći se tim ti m porukama o preporučenom načinu života zapišite koje su bile posljedice njihova provođen provođenja ja ili neprovođenja neprovođenja..  Ako sam poštovao negativne poruke:  Ako nisam poštovao negativne poruke:  Ako sam poštovao pozitivne poruke:  Ako nisam poštovao pozitivne poruke:  Potom istaknite ko je ste poruke poruke poštovali, a koje koje niste i navedite posljedice. 

 Negativne poruke poruke koje sam po poštovao štovao bile su…  A posljedice su bile….  Pozitivne poruke koje sam poštovao bile su….  A posljedice su bile…. (str. 304-305) Uzimajući u obzir poruke koje ste poštovali, precizirajte kakve ste odluke donijeli u pogledu sljedećeg:   Tko sam:

Što zaslužujem: 

108

 

S obzirom na to tko sam, što zaslužujem i što ne zaslužujem od života mogu očekivati sljedeće: Uzimajući sve to u obzir, imat ću ovakav intimni odnos:  Uzimajući u obzir sljedećeg:  

poruke koje niste poštovali, precizirajte kakve ste odluke donijeli u pogledu

Tko sam:

Što zaslužujem:  S obzirom na to tko sam, što zaslužujem i što ne zaslužujem od života mogu očekivati sljedeće: Uzimajući sve to u obzir, imat ću ovakav intimni odnos: Potom

Koje poruke još uvijek poštujete?  Koje odluke su još aktivne?  Koje posljedice još uvijek proživljavate?   Naposljetku:

Koje aktivne odluke želite promijeniti?  Koje biste misli, oblike ponašanja i osjećaje trebali promijeniti kako biste poništili te odluke?  Odlučite koje ćete nove odluke donijeti. (str. 306)  Ponovite spomenuti proces za sebe i partnera

Proces koji ste upravo dovršili za primarne skrbnike morat ćete ponoviti za sebe i partnera. Vratite se na početak vježbe br.  8. Na osnovi iskustva s partnerom kvačicom označite izraze koji se odnose na njega, a znakom X izraze koji se odnose na vas.

Sad dovršite sljedeće rečenice porukama koje je prema vašem uvjerenju partner primio od svojih skrbnika.

U redu je željeti: 

U redu je primati:

 Nije u redu željeti:   Nije u redu primati: U redu je davati:  Nije u redu davati:

Potom ponovno pregledajte popis i dovršite rečenice porukama koje partner šalje vama.   U vezi s partnerom u redu je da želim:   U vezi s partnerom u redu je da primam

U vezi s partnerom nije u redu da želim:  U vezi s partnerom nije u redu da primam: U vezi s partnerom u redu je da dajem: U vezi s partnerom nije u redu da dajem:

109

 

Ponovno pogledajte popis i dovršite porukama koje vi šaljete partneru. U vezi s part nerom u redu je da se od mene želi:   U vezi s partnerom u redu je da se od mene prima: U vezi s partnerom nije u redu da se od mene m ene želi:  U vezi s partnerom nije u redu da se od mene prima: U vezi s partnerom u redu je da se meni daje: U vezi s partnerom nije u redu da se meni daje:

Spomenute poruke pokazuju koje zabrane i dopuštenja u pogledu primanja i davanja postoje u vašoj vezi. Koristeći se dijalogom razgovarajte s partnerom o porukama koje ste primili od roditelja. Važno je shvatiti da ćete zasigurno imati različite poglede u vezi s nekim stavkama. Razgovarajte o porukama koje šaljete jedno drugome u pogledu davanja i primanja.  Zapišite poruke koje ste htjeli čuti od roditelja, ali niste, potom poruke koje želite čuti od  partner a i nova dopuštenja koja ćete si priuštiti. Podijelite sve spomenuto s partnerom u imago dijalogu. Rezultati ove vježbe i vama i partneru omogućit će uvid u izvore poruka koje ste  primili od primarnih skrbnika kao djeca, aali li će vam isto tako pokazati pokazati kako one još uvijek žive u vašoj vezi. Poslužite se stečenim spoznajama kako biste identificirali i dijalogom utvrdili  prepreke koje vas ometaju u procesu davanja i primanja ljubavi. (str. 307-308) 307-308)

VJEŽBA br. 9 Intimnost  Prvi dio: prepreke intimnosti

Mnogi među

nama boje se ljubavi koja nam je potrebna. Taj strah ukorijenjen je u ranama iz djetinjstva izranja u partnerstvima u vidu prepreka intimnosti i povezanosti ometajući našu sposobnost primanja i davanja ljubavi. Kad djetetove razvojne potrebe nisu zadovoljene u određenom stadiju ono razvija ranu koja se manifestira kao strah u intimnim vezama. Pažljivo proučite sve stadije i pripadajuće strahove i

odaberite one strahove koji se mogu primijeniti na to kako se vi osjećate u intimnim vezama  poput partnerstva, obiteljskih veza i prisnih prijateljstava. Razmotrite svoj izbor i zaokružite strah koji najčešće proživljavate. Vaš će izbor pokazati kako ste bili povrijeđeni u djetinjstvu i što se mora promijeniti kako bi proces izlječenja mogao započeti.  1 Vezanost

1a Ponekad se bojim da me partner ne želi i da bi me mogao odbaciti i ostaviti.  1b Ponekad se bojim da ću biti ostavljena i iizgubiti zgubiti vezu uzmem li vremena za sebe.   2 Istraživanje  2a Ponekad se bojim da će me partner ugušiti, apsorbirati ili poniziti. 2b Ponekad se bojim kad mi je partner nepouzdan jer je u trenucima uz mene, a u trenucima nije.

110

 

3 Identitet

3a Ponekad se bojim da ću se zastidjeti same sebe i izgubiti partnerovu ljubav.  3b Ponekad se bojim da ću postati nevidljiva i izgubiti  partnerovu ljubav ako mu se u  potpunosti predam. 4 Sposobnost 4a Ponekad se bojim da će me partner doživjeti kao promašaj vrijednost ili riskiram izgubiti njegovo odobravanje i ljubav.

pa moram dokazivati svoju

4b Ponekad se bojim da ću izgubiti partnerovu ljubav i prihvaćanje ostavim li dojam agresivne, uspješne, sposobne i snažne osobe.   5 Brižnost  Ponekad se bojim da me partner ne doživljava ravnopravnom ili da mu se ne sviđam i da ne želi biti sa mnom.  5b Ponekad se bojim da će me partner odbiti ako mu dam do znanja da imam potrebe. 5a

6 Intimnost

6a Ponekad se bojim da me partner želi kontrolirati i ne mogu se slobodno izražavati, a da me ne kritizira.

6b Ponekad se bojim da neću zadobiti partnerovo odobravanje jer se razlikujem od njega i drugih ljudi. (str. 309-310) Drugi dio: put prema intimnosti

Ovaj dio pomoći će vam da shvatite kako se udaljiti od straha i krenuti u vezi prema zacjeljivanju i rastu identifikacijom sljedećeg.  -  Vaše rane  -  Vašeg obrambenog mehanizma  -  Strukture vaše osobnosti -  Izazova rastu veze -  Partnerova profila

Vi i partner možete odvojeno proći sljedeći dio, kad ste ga odradili zamolite partnera za dijalog. Iznesite svoja otkrića i zamolite da on s vama podijeli svoja. Zajedno se obvežite na  put prema intimnosti, dajte sve od sebe kako bi ste se razvili i pomogli jedno drugom u zacjeljenju rana. Vezanost Ako ste odabrali 1a ili 1b

Ključna rana kod vas dogodila se u razvojnom stadiju vezanosti tijekom prvih osamnaest mjeseci života. Osim hrane, bebama za opstanak najviše treba tjelesni i emocionalni kontakt i  pouzdan izvor ljubavi i utjehe. Ako to bebe ne dobiju kontinuirano, pretjerano se vežu za roditelja ili se pak pretjerano distanciraju.

111

 

Ako ste odabrali 1a

Vaša rana: Strah od odbacivanja i gubitak sebe kroz kontakt s partnerom. Vaš obrambeni mehanizam: izbjegavalo  Skloni ste distanciranju i izbjegavate društvenu interakciju. Kao izbjegavalo vjerojatno se bojite mnoštva osjećaja i kaosa i vjerujete da će kontakt dovesti do odbacivanja . Uzrok tomu može biti neprikladna briga skrbnika za vas tijekom stadija vezanosti u prvih osamnaest mjeseci života. Možda čak mislite da nemate pravo živjeti pa se povlačite u sebe i prepuštate opsesivnom razmišljanju zadovoljavajući tako vlastite potrebe. Izbjegavalo ili distancirana odrasla osoba vjeruje sljedeće: Ako uspostavim kontakt s tobom bit ću povrijeđen. 

Struktura vaše osobnosti: minimalist  –   skloni ste zadržavati osjećaje u sebi, sputavate emocionalnu izražajnost izražajnost prema drugima i omalovažavate je kod sebe i drugih.   Izazovi rastu veze:

Distancirane odrasle osobe moraju naučiti tražiti svoje pravo na  postojanje i održavati vezu, v ezu, posebice s partnerom, inicirajući emocionalni i tjelesni kontakt, izražavajući osjećaje i povećavajući fizički svjesnost i osjetilni kontakt s  okolinom. Partnerov profil: Prianjalo Ako ste odabrali 1b:

Vaša rana: Strah od gubitka sebe izgubite li kontakt s partnerom. Vaš obrambeni mehanizam: Prianjalo  –   skloni ste držati se partnera i davati mu malo slobodnog prostora. Nedosljedna briga roditelja nakon vašeg rođenja tijekom prvih 18 mjeseci života usadila je u vama proždrljiv apetit za povezivanjem i ljubavlju. Kad dođe do konflikta instinktivno povisujete zahtjeve kako biste zadovoljili svoje potrebe i odbijate pregovarati, a onda se u potpunosti predajete. Kao odrasla osoba, sigurnom sam.

prianjalo će se držati sljedećeg uvjerenja: Ako se držim tebe na

Struktura vaše osobnosti: maksimalist –   skloni ste pretjerivati s emocijama i emocionalnom izražajnošću izražajnošću prema drugima i pprecjenjujete recjenjujete je kod sebe i kod drugih.  Izazovi rastu veze: Prianjala se moraju usredotočiti na otpuštanje, samostalne poteze i  pregovore zadržavajući zadržavajući povez povezanost anost posebic posebicee u partnerstvu. Partnerov profil: Izbjegavalo (str. 311-313)

Istraživanje  Ako ste odabrali 2a ili 2b:

Vaša se u istraživačkom stadiju razvoja od 18 bi mjeseca kraja 3 godineključna života.rana Bebadogodila tada uglavnom treba podršku i ohrabrenje kako moglado istraživati okolinu. Kad to ne dobiva pretjerano se izolira ili pak pretjerano progoni druge.

112

 

Ako ste odabrali 2a:

Vaša rana: Strah od gušenja i gubljenja sebe stopite li se s partnerom.   Vaš obrambeni mehanizam: izolator –  skloni ste se izolirati i štititi šti titi svoju privatnost. Čini se da su vas roditelji spriječili u istraživanju svijeta u onoj mjeri u kojoj ste to željeli činiti. Ljubav je u vama s toga pobudila osjećaj gušenja i poniženja pa ste se distancirali od voljenih osoba. Želite zadržati slobodu, ali se bojite da ćete u tom slučaju izgubiti vezu i pribjegavate  pasivno-agresivnoj taktici potiskujući bijes. Kao odrasla osoba izolator vjeruje sljedeće:  ne mogu reći ne i biti voljen pa stoga neću ništa tražiti.  Struktura vaše osobnosti: minimalist - skloni ste zadržavati osjećaje u sebi, sputavate emocionalnu izražajnost izražajnost prema drugima i omalovažavate je kod sebe i drugih.   izolatori se moraju usredotočiti na iniciranje bliskosti, izražavanje osjećaja, češće provođenje vremena s partnerom i integraciju njegovih negativnih i pozitivnih

Izazovi rastu veze: 

osobina. Partnerov profil: progonitelj Ako ste odabrali 2b:

Vaša rana: Strah od zanemarivanja i gubitka partnera. Vaš obrambeni mehanizam: progonitelj Skloni ste proganjati partnera, ometati ga u njegovoj privatnosti i ponašati se ovisnički. Ranjeni od skrbnika koji vas nisu uvijek dočekivali po povratku s vaših istraživanja, neovisnost izjednačavate s napuštenošću. Vjerujete da ne možete računati ni na koga kad vam je potrebna podrška. Doživljavate partnera kao distanciranog i samousredotočenog, često iznosite prigovore, kritiku i strah kad se trebate suočiti s konfliktom. Proganjate Proganjate, a onda se odjednom povlačite. Progonitelj vjeruje sljedeće: Ako se ponašam samostalno napustit ćeš me.  Struktura vaše osobnosti: maksimalist:  skloni ste pretjerivati s emocijama i emocionalnom od drugih. izražajnošću prema drugima i precjenjujete je kod sebe i k od Izazovi rastu veze:  Progonitelji moraju naučiti inicirati odvojenost, razviti veze, prihvatiti partnera i integrirati njegove pozitivne i negativne osobine.

interese izvan

Partnerov profil: izolator (str. 313-315) Identitet Ako ste odabrali 3a ili 3b:

Ključnu ranu ste zaradili u stadiju identiteta, tijekom treće i četvrte godine života. Kad dijete iskušava različite identitete, roditelj mora odražavati i potvrđivati osobnost koju ono

113

 

 posjeduje u određenom trenutku. Ako takva atmosfera podrške i osjećaja sigurnosti ne postoji, dijete postaje postaje rigidni kontrolor ili pak nevidljiva osoba s nejasnim granicama. Ako ste odabrali 3a:

Vaša rana: strah od sramoćenja i gubitka partnerove ljubavi izgubite li samokontrolu ili  podbacite.

Vaš obrambeni mehanizam: rigidni kontrolor Pokušavate kontrolirati ili upravljati partnerom i drugima. Djetinjstvo vam je najvjerojatnije  bilo ispunjeno disciplinom, pravilima i osjećajem stida, ograničavajući vašu sposobnost stvaranja identiteta koji bi vas u cijelosti izrazio. Zauzvrat vjerujete da ne možete biti ono što  jeste i biti prihvaćeni. Osjećate se primorani uzeti stvari u svoje ruke i postaviti pravila igre, iako ne uživate u tome. Bojite se sramoćenja zbog partnerovih nebuloznih želja i ne možete podnijeti kaos, ranjivost i pasivnost koju donosi u vezu.

Kao odrasla osoba rigidni kontrolor vjeruje sljedeće: sve će biti u redu ako zadržim kontrolu. - skloni ste zadržavati osjećaje u sebi, Strukturanuvaše osobnosti: minimalist emocional izražajnost prema drugima i omalovažavate je kod sebe i drugih.  

sputavate

rigidni kontrolori moraju se usredotočiti  na otpuštanje kontrole, na reflektiranje partnerovih misli i osjećaja i na postizanje veće fleksibilnosti i osjećajnosti. 

Izazovi rastu veze:

Par tnerov tnerov profil: raspršen popustljivac  Ako ste odabrali 3b:

Vaša rana: strah od ignoriranja i nevidljivosti, a zajedno s tim i od gubitka partnerove ljubavi.

Vaš obrambeni mehanizam: Raspršeni popustljivac   Nejasni ste i neizravni naizmjence se bojeći nevidljivosti i samopotvrđivanja, samopotvrđivanja, usvajate  pasivno-agresivne metode kako biste privukli pozornost za kojom potajno čeznete i tragate za ljubavlju udovoljavajući drugima. Zamjerate partnerovu kontrolu u vezi, ali niste u stanju  predložiti promjene. Prkosno pretjerujete s osjećajima, a onda iznenada postajete samozatajni i popustljivi.

Nevidljiva osoba s nejasnim granicama gajit će sljedeće uvjerenje:  bit ću voljen ako ugađam drugima.  Struktura vaše osobnosti: maksimalist:  skloni ste pretjerivati s emocijama i emocionalnom izražajnošću prema drugima i precjenjujete je kod sebe i kod drugih.  Izazovi rastu veze: ljudi s nejasnim granicama moraju se naučiti dokazati, povući granice iza kojih neće ići i poštovati tuđe granice, posebice u partnerstvima. 

Partnerov profil: rigidni kontrolor (str. 315-317)

114

 

Sposobnost Ako ste odbarali 4a ili 4b:

Vaša ključna rana dogodila se u razvojnom stadiju sposobnosti od četvrte do sedme godine života. U tom stadiju djetetu su potrebni neprestana ljubav i pažnja kao i topla i neprestana  pohvala za napore u svladavanju novih vještina. Kad to ne dobiva dijete postaje ili pretjerano natjecateljski nastrojeno ili sklono kompromisima. Ako ste odabrali 4a

Vaša rana: Strah da će partner dominirati vama i da ćete izgubiti nje govu ljubav ako  podbacite.

Vaš obrambeni mehanizam: Prisilni natjecatelj Skloni ste se natjecati sa svima, a to znači i s partnerom i želite pobijediti. Vaši skrbnici su vjerojatno imali veća očekivanja od vas nego što ste ih bili u stanju ostvariti. U v ama su budili osjećaj težnje prema perfekciji i stoga ste razvili strah od neuspjeha koji rezultira gubitkom ljubavi. Natječete se s partnerom, ali njegova slaba i manipulativna taktika dovodi vas na rub rivnju zbog toga. živaca. Bezosjećajno Bezosjećajno ga ismijavate i onda osjećate k rivnju Pretjerano natjecateljski nastrojeno dijete kao odrasla osoba razvija sljedeće uvjerenje: Bit ću voljen ako sam najbolji. 

Struktura vaše osobnosti: minimalist - skloni ste zadržavati osjećaje u sebi, sputavate emocionalnu izražajnost izražajnost prema drugima i omalovažavate je kod sebe i drugih.   Izazovi rastu veze:

ljudi koji su natjecateljski nastrojeni moraju se usredotočiti na  prihvaćanje vlastite sposobnosti i razvoj kooperativno kooperativnosti sti te reflektiranje i potvrđivanje  partnerovih napora. Partnerov profil: Manipulativni kompromiser Ako ste odabrali 4b:

Vaša rana: strah od vlastite agresivnosti i moći jer upuštanje u nadmetanje vodi ka gubitku  partnerova odobaravanja.

Vaš obrambeni mehanizam: manipulativni kompromiser omalovažavati, zadržavati svoje mišljenje i sklapati kompromise. Možda smatrate da vaš partner nikad nije zadovoljan i ne poštuje vaš doprinos vezi. Teško je dobiti željeno poštovanje jer se prirodno opredjeljujete za kompromis smatrajući kako dobrota i

Skloni ste se

suradnja vode prema ljubavi.

Agresivnija partnerova narav budi u vama osjećaj bespomoćnosti i kivnosti pa pribjegavate manipulaciji kako biste zadovoljili svoje potrebe. Dijete pretjerano sklono kompromisu gaji sljedeće uvjerenje: bit ću voljen ako ako sam dobar i spreman na suradnju.

115

 

Struktura vaše osobnosti: maksimalist:  skloni ste pretjerivati s emocijama i emocionalnom izražajnošću prema drugima i precjenjujete je kod sebe i kod drugih.  Izazovi rastu veze: kompromiseri sposobnost i hvaliti partnerov uspjeh.

moraju naučiti biti izravni, izražavati moć, razviti

Partnerov profil: prisilni natjecatelj (str. 317-319)

Brižnost  Ako ste odabrali 5a ili 5b:

Vaša ključna rana:  pojavila se u stadiju brižnosti od sedme do dvanaeste godine života. Starijem djetetu potrebni su mudrost i navođenje roditelja, ali isto tako prostor i vrijeme kako  bi integriralo vezu s vršnjacima. Ako se to ne dogodi ono postaje ili ekstremni usamljenik ili ekstremni skrbnik. Ako ste odabrali 5a:

Vaša rana: Bojite se da će vas partner odbaciti, a vršnjaci isključiti iz društva.  Vaš obrambeni mehanizam: usamljenik   Skloni ste povlačenju u sebe i kad ste povrijeđeni odbijate brižnost i skloni ste odbijati druge. Možda vjerujete da vas se uistinu ne može voljeti i bojite se agonije koju bliskost pobuđuje. Partner vas međutim pronalazi i pokušava se nametnuti vašem usamljenom svijetu. Možda ga izbjegavate i odbijate njegove pokušaje, ali morate se suočiti s boli koju donosi dobrovoljni izgon kako biste izbjegli depresiju i usamljenost. Kao odrasla  preblizak.

osoba usamljenik vjeruje sljedeće : povrijedit će me ako pokušam biti

skloni ste zadržavati osjećaje u sebi, sputavate emocionalnu izražajnost izražajnost prema drugima i omalovažavate je kod sebe i drugih.  

Struktura karaktera: minimalist  -

Usamljenici moraju naučiti kako ne biti isključivi kako razvijati istospolna prijateljstva i uživati u socijalizaciji, razmjenjujući osjećaje i misli s drugima, Izazovi rastu veze:

 posebice s partnerom.

Partnerov profil: skrbnik koji se žrtvuje  Ako ste odabrali 5b:

Vaša rana: Bojite se odbacivanja ili isključivanja ako izrazite izr azite svoje potrebe.  Vaš obrambeni mehanizam: skrbnik koji se žrtvuje   Skloni ste služiti drugima i zadovoljava zadovoljavati ti njihove istodobno vlastitetomu ili ih ignorirajući. Voljene osobe koje su odbile vašepotrebe brižne osporavajući geste ranjavaju vas. Unatoč završavate u vezi s partnerom koji vas isključuje iz ključnih dijelova   svojega života i ne

116

 

uspijeva uzvratiti vašu ljubav. To vodi do kivnosti i depresije dok se borite kako biste zadovoljili njegove potrebe.

Skrbnik vjeruje sljedeće: bit ću voljen ako zadovoljim tvoje potrebe.  Struktura vaše osobnosti: maksimalist - skloni ste pretjerivati s emocijama i emocionalnom izražajnošću prema drugima i precjenjujete je kod sebe i kod drugih.  skrbnici moraju naučiti izražavati svoje potrebe partnerima i drugima, uvježbavati brigu prema sebi, poštovati privatnost svojega partnera i provoditi vrijeme Izazovi rastu veze:

nasamo. Partnerov profil: usamljenik (str. 319-321) Intimnost Ako ste odabrali 6 a i 6 b:

Vaša ključna rana: nastala je u stadiju intimnosti u dobi od dvanaeste do osamnaeste godine života. Tinejdžer mora biti okružen članovima obitelji koji redovito razmjenjuju osjećaje i razmišljanja i normalno komuniciraju. Ako toga nema postaje buntovnik ili il i konformist. Ako ste odabrali 6a:

Vaša rana: Strah od gubitka osobne slobode i nametnute kontrole partnera i drugih. Vaš obrambeni mehanizam: buntovnik   Skloni ste suprotstavljati se uputama, buniti protiv autoriteta i pokazivati osjećaje. Bojeći se konformizma svugdje oko sebe prisjećate se roditelja koji vam nisu dopuštali nepoštivanje  pravila. Možda čak mislite da vam nitko ne vjeruje i da je odrastanje istovjetno izdaji vlastitih ciljeva. Partner vam je samouvjereni sljedbenik koji se zamara vašim teatralnim ispadima . Želite da su svi na vašoj strani, ali ne možete vjerovati nikome tko je dobar prema vama.

Buntovnici kao odrasle osobe gaje sljedeće uvjerenje: ako odustanem od neslaganja bit ću kontroliran.

Struktura vaše osobnosti minimalist:  skloni ste zadržavati osjećaje u sebi, sputavate emocionalnu izražajnost izražajnost prema drugima i omalovažavate je kod sebe i drugih.   Izazovi rastu veze:  Buntovnici moraju vjerovati drugima, posebice partnerima.

zadržati svoj identitet, biti odgovorni i naučiti

Partnerov profil: konformist Ako ste odabrali 6 b:

  bojite se da ćete izgubiti partnerovo odobravanje i odobravanje drugih ako ste Vaša rana: drukčiji i izrazite svoju jedinstvenost. 

117

 

Vaš obrambeni mehanizam –  konformist.  konformist. Pokušavate biti poput drugih tako što ste uvijek ljubazni i izbjegavate rizike. Ranjeni u stadiju intimnosti, bojite se neodobravanja i različitosti. Vjerujete da morate biti dobrim i sve držati na okupu kako biste preživjeli. Partnerovo djetinjasto buntovništvo prijeti stabilnosti i normalnosti za kojima žudite, ali njegova sloboda i gorljivost vas privlače. Ipak oslanjate se na patroniziranje i oponiranje kako biste postavili granice oko veze.

Konformisti kao odrasle osobe vjeruju sljedeće : moram sve držati na okupu.  Struktura vaše osobnosti: maksimalist - skloni ste pretjerivati s emocijama i emocionalnom izražajnošću prema drugima i precjenjujete je kod sebe i kod drugih.  konformisti moraju eksperimentirati ponašajući se drukčije od ostalih, češće riskirajući i razvijajući svoj identitet, posebice u partnerstvima.  Izazovi rastu veze:

Partnerov profil: buntovnik (str. 321-323)

Čitajući definicije rana nastalih u djetinjstvu i njihove učinke vjerojatno ste primijetili da su dovele do razvoja sklonosti minimaliziranju ili maksimaliziranju u odrasloj dobi, a maksimalisti i minimalisti skloni su sparivanju.

Maksimalisti su pretjerano energični, skloni eskalaciji osjećaja, izražavanju intenzivnih emocija i miješanju osjećaja i činjenica. Kad ih upitate za mišljenje reći će vam što osjećaju. S druge strane minimalisti imaju nizak prag energije, oslanjaju se na svoje osjećaje i gotovo ih nikad ne pokazuju. Uglavnom su zainteresirani za činjenice, a ne za osjećaje. Kad minimalista upitate kako se osjeća, reći će vam što misl i. I maksimaliziranje i minimaliziranje tehnike su  preživljavanja koje se pretvaraju u životne navike. Svatko posjeduje elemente i jednog i drugog jer je zadržavanje energije u sebi ili njezino izbacivanje prirodni oblik obrane. U ranoj fazi života maksimaliziranje ili minimaliziranje pretvaraju se u dominantnu naviku s obzirom na to da su učinkovit način stvaranja osjećaja sigurnosti. Neravnoteža je međutim neučinkovita u odraslim intimnim vezama jer pobuđuje osjećaj opasnosti i straha u partneru, što rezultira prekidom povezanosti. (str. 323-324)  Najučinkovitije možete izliječiti jedno drugo u vezi postanete li sličniji partneru, posebice onom dijelu njegove osobnosti koji vam se ne sviđa. To znači da maksimalisti moraju naučiti zadržati svoju energiju, odnosno minimalizirati, a minimalisti je moraju naučiti češće izražavati, odnosno maksimalizirati. Riječ je o korjenitoj i zahtjevnoj promjeni koja često zna  potrajati ovisno o dubini rane i neumoljivosti obrambenih mehanizama. Ipak, ta je promjena najbolja prilika kojom raspolažemo raspolažemo za poticanje poticanje izlječenja u intimnim vezama. vezama. (str. 324) 324) 

VJEŽBA br. 10  Ponovna cjelovitost

Djeca se rađaju cjelovita i imaju prirodne talente i potrebe koji govore tko su. Pod utjecajem skrbnikove pohvale razvijaju određene aspekt e osobnosti, poput kreativnosti, glazbenog talenta ili radoznalosti. One aspekt koje skrbnik zanemaruje oni se ne razvijaju poput intuicije

ili sportskih vještina.

118

 

Kad skrbnici kritiziraju talente i potrebe poput seksualne radoznalosti, apstraktnog razmišljanja ili asertivnosti, dijete zauzima njihov stav prema spomenutim aspektima vlastite

osobnosti, počinje ih doživljavati nepoželjnima i odbacuje ih kako bi preživjelo. No, zanemarivani ili kritizirani talenti i potrebe ne nestaju; jednostavno bivaju odbačeni i izgurani iz svijesti ne uklapajući se u djetetov doživljaj sebe. To uzrokuje raskol osobnosti   koji je moguće prepoznati kao osjećaj praznine popraćen nekonkretiziranim čežnjama i izvor je samoprijezira i niskog samopoštovanja.  Ignorirani i kritizirani talenti i potrebe funkcioniraju poput usnulog vulkana. Kako su

odsječeni i potisnuti ne primaju informacije i ne izražavaju se jer nisu na raspolaganju za komunikaciju sa svjesnim dijelom nas samih. Drugim riječima ti aspekti sebstva ne mogu ni   davati ni primati jer su blokirani. Čim se to dogodi relacijsko znanje dijeli se u odvojeno i  povezano znanje.  Na primjer ako nam je razmišljanje blokirano, saznajemo stvari emocionalnim putem. Ako su nam emocije blokirane saznajemo stvari glavom. (str. 325)

Kako bismo ponovno postali cjeloviti i bili u stanju davati, primati i upuštati se u relacijsko spoznavanje, moramo biti svjesni svojih talenata i osobina, a koji se ne uklapaju u doživljaj nas samih i potom ih integrirati. Tek tada t ada moći ćemo doista primati, davati i spoznavati umom i srcem.

Blokirane i osobine koje blokirane i vi i drugi doživljavate nepriznatimpotrebe osobinama. No druge potrebe i osobine pozitivnima doimat će senazivamo i vama i drugima negativnima ili nepoželjnima. Za njih kažem o da su zanijekane.  Na primjer možda se ne doživljavate kreativnim ili mekanim (nepriznato), rezerviranim ili kritičnim (zanijekano). No, oni koji vas dobro poznaju poput vašeg partnera ili prijatelja možda su već  primijetili spomenute osobine i o tome vas izvijestili.

Kako su nepriznate ili zanijekane osobine vama nevidljive, a drugima u vašoj okolini vidljive bilo kakva veza takve osobine s vama može u vama pobuditi neugodu ili nijekanje. Kako ćete znati opisuje li neka vaša pozitivna ili negativna osob ina neki nepriznat ili zanijekan dio vas? Ako vam je više od jedne osobe dalo do znanja i ako silno emocionalno reagirate osporavajući je. ΩΩΩ  To su jasni znaci da spomenuta osobina opisuje neki aspekt vaše osobnosti koji su drugi prepoznali u vašem ponašanju pa se vaše nijekanje pretvara u emocionalno odbacivanje tog aspekta sebe. Samoprijezir proizlazi iz odbačenih osobina uzrokujući nisko samopoštovanje. Isto tako kritizirani talenti i potrebe mogu se kompenzirati nekim drugim osobinama.  Na  primjer,

osoba koja je zanijekala svoju seksualnu radoznalost može postati križar protiv  pornografije ili pak „čistunac.“ Dijete koje skrbnici etiketiraju  „priljepkom“ odbacit će vlastitu posesivnost kao nepoželjnu osobinu i onda u odrasloj dobi razviti „umjerenost.“ (str. 326)

odbačene osobine mogu se projicirati na druge obožavanjem ili kritikom. Na primjer, možemo obožavati glazbeni talent u drugih ili kritizirati njihovu inteligenciju kao intelektualizam. Odbačena osobina ili nerazvijen  talent projicira se S druge strane,

 Naime, u njima postoji neki najčešće na emocionalno osobe naponašanja partnera ui nama djecu.privlačeći oblik ponašanja koji aktivirabliske određeni oblik projiciranu osobinu.   is todobno sposobni Paradoksalnoo je da smo emocionalno oslobođeni od spomenute osobine, a istodobno Paradoksaln

119

 

uspostaviti vezu s njom. Na taj način doživljavamo nesvjesnu i patvorenu cjelovitost. No, spomenute projekcije imaju posljedice na našu vezu s partnerom i drugima. Na primjer, možda obožavamo partnerov talent, inzistiramo da poradi na njemu i razvije ga, a sami ga se odričemo. Ili ga možda ignoriramo jer su ga skrbnici ignorirali. (str. 327)

Kad projiciramo odbačenu osobinu na partnera, kritiziramo ga što je posjeduje, očekujemo da to prizna i onda je pokušavamo iskorijeniti. Partner tada postaje žrtva pradavne interakcije između skrbnika i nas samih. Otkrivanje odbačenih dijelova sebstva   Kako biste partnera oslobodili vlastite prošlosti i izbjegli njegovo uvlačenje u nerazriješene  probleme iz vlastitog djetinjstva važno  je da si priznate da posjedujete osobine koje se ne  podudaraju s vašim doživljajem doživljajem sebe i da ste ih voljni promijeniti. Tek kada to učinite bit ćete sposobni uspostaviti vezu s partnerom kao subjekt- osoba, a ne kao zrcalo odbačenih aspekata sebe. (str. 327)

Kako biste otkrili odbačene dijelove uzmite prazan list papira, nacrtajte velik krug koji će  prekriti veći dio lista i podijelite ga vodoravno u dvije polovice iznad kruga stavite plus ispod njega minus. Pozitivne osobine + Krug  Negativne osobine –  

U krugu iznad crte napišite pozitivne pridjeve koji opisuju vaše skrbnike, trenutačnog partnera i bivše partnere, osobine kojima se divite ili koje obožavate kod suprotnog spola i osobine kojima se divite ili koje obožavate općenito. općenito.  U krugu ispod crte napišite

negativne pridjeve koje pripisujete skrbnicima, trenutačnom  partneru i bivšim partnerima, osobine koje ne volite ili koje prezirete kod suprotnog spola i osobine koje ne volite ili prezirete općenito.  Sad pažljivo proučite krug, gornji dio upućuje   na pozitivne osobine koje možda posjedujete, ali ih ne priznajete. Drugim riječima, u nekom kontekstu djetinjstva odlučili ste ne razviti određene osobine koje većina ljudi smatra pozitivnima, a vama predstavljaju opasnost.  Osobine navedene u donjem dije lu kruga, vaše su negativne osobine koje možda posjedujete,

ali istodobno niječete. Naime, u djetinjstvu ste se koristili oblicima ponašanja koji su vam bili  presudni za opstanak, opstanak, a koje su vaši skrbnici smatrali neželjenima. Kombinacija spomenutih nepriznatih pozitivnih osobina i zanijekanih negativnih osobina opisuje vaše odbačeno sebstvo. (str. 327-329)

Odaberite tri do pet osoba koje dobro poznajete i zamolite ih da sastave popis pridjeva koji bi

najbolje opisali vas ili njihovo viđenje vas. Neka budu potpuno iskreni i svaku osobinu označe  plusom ili minusom.

120

 

Potom sve pozitivne i negativne osobine iz svojega kruga i popisa koji su sastavile voljene

osobe unesite u sljedeću tablicu ili načinite sličnu na čistom listu papira. Ubacite pozitivne i negativne osobine u odgovarajuće stupce. Konačna tablica bit će zapravo precizniji opis vaših nepriznatih i zanijekanih osobina. (str. 329) Popis osobina Stupac A - pozitivne osobine Stupac B –  negativne  negativne osobine Sad ocijenite svaku stavku u oba stupca ocjenom od 1-5, ali neka 1 bude ona osobina koju najmanje povezujete sa sobom, a 5 ona koju najviše povezujete sa sobom.

Potom odaberite pet osobina iz oba stupca koje su najbliže ocjeni 1 i ubacite ih u sljedeću tablicu prema navedenim kategorijama. Osobina koja vas najgore opisuje neka bude 1, a 2

ona koja to slabo čini, 3 umjereno 4 bolje, a 5 najbolje. Kad o bavite negativnih.

zadatak, uspjet ćete identificirati ukupno deset osobina, pet pozitivnih i pet

Rangiranje opisa

pozitivne osobine (stupac A)

negativne osobine (stupac B)

1 najgore 2 slabo 3 umjereno 4 bolje 5 najbolje

___________ ________________ _____ ________________ ________________ ________________ ________________ ___________ ________________ _____ ___________ ________________ _____

_______________ _______________ _______________ _______________ ________________ ________________ ________________ ________________ _________________ _________________

Morate posjedovati spomenute osobine kako biste postali cjeloviti i proveli značajne  promjene koje će utjecati na vašu vezu s partnerom. Posjedujući, integrirajući i mijenjajući spomenute osobine vaš će se imago promijeniti, a veza s partnerom poboljšati. (str. 329 -330) Plan osobnog rasta

Ova će vam vježba pomoći  da integrirate ponovno otkrivene, a nekoć nepriznate i zanijekane osobine i riješite problem s raskolom vlastite osobnosti. Slijedite upute i prepišite pet osobina iz stupca A (pozitivne osobine) s prethodne stranice u odgovarajući stupac u sljedećoj tablici: A Pozitivne Osobine

Potencijalne osobine

Odgovarajuće   ponašanje 

D

Potom osobine iz stupca B (negativne osobine) s prethodne stranice upišite u odgovarajući stupac u sljedećoj tablici: 

121

 

B  Negativne Osobine

Potencijalne osobine

Odgovarajuće  ponašanje 

D

Osobine u stupcu A zapravo su vaš pozitivni potencijal, koji drugi prepoznaju u vama, ali ste ga možda zanijekali. Morate ga reintegrirati u vlastitu sliku o sebi, a to možete učiniti mijenjajući naziv pozitivne osobine koji vam  se čini pretjeranim u potencijalnu osobinu koju želite razviti. Navedite potencijalne osobine za svih pet zanijekanih osobina ako je potrebno. (str. 331)

Potom osmislite oblik ponašanja koji izražava određenu pozitivnu ili potencijalnu osobinu u interpersonalnim transakcijama. U pitanju bi trebao biti pozitivan, konkretan, specifičan i mjerljiv oblik ponašanja. Upotrijebite ponuđeni prostor i zabilježite odgovarajuće oblike  ponašanja za svaku svaku pozitivnu ili potenc potencijalnu ijalnu osobinu. Potom ih rangirajte od 1-5 u stupcu D s time da će 1 predstavljati najteže ostvarivo.   Na primjer ako kreativan predstavlja jednu od takvih osobina, možete zadržati taj pojam ili osmisliti sličan na primjer dosjetljiv. Zadržite li riječ kreativan, možete je izraziti ovim oblikom ponašanja: Pisat ću poeziju barem jednom tjedno tijekom t ijekom idućih šest mjeseci.  Sad promijenite pet osobina iz stupca B u osobine koje bi bile pozitivne i poželjne za vas. Promjena u suprotnu osobinu je opravdana ako je posrijedi nova osobina koju želite razvit i. Upotrijebite ponuđeni prostor kako biste naveli oblike ponašanja za svih pet pozitivnih, odnosno suprotnih osobina. Potom rangirajte oblike ponašanja od 1 -5 u stupcu D s time da će 1 predstavljati najteže ostvarivo.   Na primjer ako ste naveli škrt kao takvu osobinu, možete je promijeniti u štedljiv i izraziti ovim oblikom ponašanja: Osmislit ću plan štednje koji će mi omogućiti da tijekom idućih dvanaest mjeseci kontinuirano štedim.   Možete se poslužiti sljedećim primjerom:  Rangiranje opisa

pozitivne osobine (stupac A)

negativne osobine (stupac B)

1 najgore 2 slabo 3 umjereno 4 bolje 5 najbolje

kreativan intinuitivan pustolovan topao inteligentan

škrt  distanciran arogantan sumnjičav  krut (str. 332)

122

 

A Potencijalne Osobine

Pozitivne osobine

Odgovarajuće   ponašanje  

Kreativan

dosjetljiv

svakodnevno

D

ću

s

1

drugima dijeliti nove zamisli Intuitivan

 perceptivan

 partneru ću jednom

2

tjedno otkriti novo opažanje  Pustolovan

odvažan 

svaki ću dan riskirati 

Topao

intiman

 partneru ću jednom tjedno

izraziti najbolje osjećaje  inteligentan

inteligentan

 polagat

ću

svakog

3

4

ispit

semestra

5

kako bi završio studij 

B  Negativne Osobine

Potencijalne Osobine

Odgovarajuće Ponašanje  

Škrt 

Štedljiv 

Svakodnevno donositi

odluke

D

ću oprezne

o

1

trošenju

novca Rezerviran

 Nenametljiv

Svaki

vikend

 poštovat ću vrijeme

2

koje smo odredili za opuštanje 

Arogantan

Ponosan

Jedanput

tjedno

 pozitivno

ću

3

 preplavljivati vezu

sumnjičav 

Oprezan

Pomoći

ću

još

 jedanput provjeriti da svakodnevno imamo  pozitivnu energiju u

4

vezi Krut

 pouzdan

Doći ću kad nazoveš 

5

123

 

Razmišljajte o ovoj vježbi i njenu provođenju zasniva se na odvojenom spoznavanju. No njena primjena zahtijeva više povezanog spoznavanja jer se kreće prema relacijskom znanju. Razmjena i primanje feedbacka i podrške jedno od drugoga povećava vašu sposobnost  primanja i davanja.

Kad dovršite vježbu zamolite partnera za dijal og i iznesite mu svoj razvojni plan, a on neka svoj podijeli s vama. Potom razvijte nove osobine uvježbavajući redovito pripadajuće oblike  ponašanja. Svaki tjedan odaberite odaberite neku osobinu i vježbajte. Što ste cjelovitiji to ste sposobniji  primati ljubav u svojem životu. (str. 333-334) VJEŽBA br. 11  Kako otkriti skriveni potencijal

Rađamo se cjeloviti. U tom izvornom stanju možemo mislima upijati i slati informacije, osjećati i izražavati emocije, komunicirati s okolinom putem pet osjetila i pomicati mišiće na razne načine.  To su četiri funkcije sebstva: razmišljanje, osjećanje, osjeti i kretanje. Sve te funkcije međusobno su povezane i surađuju i zahvaljujući njima povezani povezani smo sa svime –  s  s drugim ljudima, s okolinom, svijetom i Bogom.

Za većinu nas međutim  cjelovitost i povezanost kratkog su vijeka. Kako bismo razvili i održali vezu sa samima sobom i okolinom trebaju nam skrbnici i vršnjaci koji su usklađeni s nama i pružaju nam podršku. Relacijski smo povezani, međutim još se nismo dovoljno razvili kao vrsta kako bismo odgajali djecu ne prekidajući njihovu povezanost sa sobom i svime drugim na bitne i nebitne načine.  Odašiljući nam poruke, nesvjesno i u najboljoj namjeri skrbnici pomažu ili sprječavaju razvoj

naših četiriju funkcija sebstva do punog potencijala. Na primjer, možda nam kažu da je u redu razmišljati kako razmišljamo ili pak ignoriraju, umanjuju ili kritiziraju naše razmišljanje. Možda poštuju naše osjećaje i tako potvrđuju njihovu vrijednost ili nam nalažu da ne gajimo  postojeće nego neke druge osjećaje. Neki skrbnici potiču uporabu osjetila pokazujući nam kako gledati cvijeće i uživati u njegovu mirisu, kako slušati glazbu, razviti okusne  pupoljke, dirati svoje tijelo. (str. 335)

Drugi ignoriraju educiranje naših osjetila i ponekad umanjuju ili omalovažavaju našu osjetilnu radoznalost. radoznalost.  Neki nas skrbnici ohrabruju da koristimo mišiće, da plešemo i bavimo se sportom, a neki nam pak govore da mirujemo , ne plešemo i da se ne zalijećemo bez razmišljanja.  Funkcije koje skrbnici stopiraju ili ignoriraju ne uspijevaju se razviti i nestaju iz naše svijesti, ali ostaju prisutne u vidu potencijala. Njihov gubitak u djetinjstvu rezultira raskolom osobnosti i nastankom izgubljenog sebestva. No te izgubljene osobine bile su funkcionalne u izboru partnera i moguće ih je vratiti u vezi.   Za razliku od nepriznatih i zanijekanih osobina koje su drugima vidljive, izgubljeno

sebstvo nije dio ni naše ni tuđe svijesti. Stoga ne možemo primiti ni izraziti nestale funkcije u našoj vezi jer ti kanali više nisu otvoreni za davanje i primanje.  Njihov gubitak također ometa relacijsko spoznavanje i ovisno o tome koja funkcija nedostaje postajemo ili odvojeni ili povezani spoznavatelji. (str. 336)

124

 

Povratak izgubljenog sebstva

Svrha je ove vježbe pomoći vam u identifikaciji i povratku izgubljenog sebstva u vezi. Partner

vam može pomoći u tome. U stupcima koji slijede zabilježite pozitivne i negativne poruke koje ste primili od skrbnika u veza sa svakim aspektom navedenim u njima. Proučite sljedeće  primjere prije nego što započnete. Oni će vas navoditi u izvođenju vježbe.  Primjeri:

Razmišljanje: Izjave skrbnika:

 Ne moraš pohađati pohađati školu  Misliš da si pametna  Poruka; ne razmišljaj!  Toliko sam zadivljena tvojim razmišljanjem u tom pogledu  Doista mi se sviđa tvoja zamisao. Možeš li je dodatno objasniti?  Poruka: U redu je zamišljati i koristiti um.    Osjećanje: Izjave skrbnika:

Strašno si emocionalna!  Ne pokazuj ljutnju.

Poruka: Ne osjećaj (ili gaji samo neke osjećaje)  Znači, sad si tužna  Pričaj mi o svojoj ljutnji.  Poruka: u redu je gajiti te osjećaje.  Osjeti: Izjave skrbnika:

 Ne tratite vrijeme slušajući slušajući glazbu  Glupo je htjeti zagrljaje.

Poruka: ne prepuštaj se svojim osjetilima!   Drago mi je da se voliš grliti.  Vidi kako je zalazak sunca predivan! Vidi se da prepoznaješ melodiju u glazbi.  Poruka: U redu je koristiti sva svoja osjetila. Kretanje: Izjave skrbnika:

 Ne penji se i ne ne trči toliko.   Ne pjevaj za objedom Uvijek se vrpoljiš. 

Poruka: ne koristi mišiće. 

125

 

Sviđa mi se tvoj ples.  Dosita brzo trčiš  Izrazito si agilna. Poruka: u redu je pokretati tijelo.

Suštinsko sebstvo (vaše stvarno ja)  Izjave skrbnika:  Nemoj postojati (biti)  Nemoj!  Nemoj biti svoj.  Nemoj željeti.  Poruka: nemoj potojati U redu je biti. U redu je biti svoj

U redu je biti sve ono što jesi. j esi.  Poruka: U redu je postojati. (str. 336-338)

Razmišljanje

osjećanje 

osjeti

kretanje

Suštinsko sebstvo

Upotrijebite ovu tablicu kako biste zabilježili poruke koje ste primali od skrbnika. Identificirajte pozitivne poruke znakom plus (+) i negativne znakom minus (-). Izbrojite ukupan broj pozitivnih i negativnih poruka koje ste primili za svaku funkciju. Pogledajte sljedeći primjer : Joshuini su roditelji bili strastveno religiozni i konvencionalnog stava prema konceptu obitelji. Otac mu  je umro dok je bio dijete što je u njemu pobudilo želju da krene njegovim stopama i bude kao otac  –   savršen muškarac. Postavši tinejdžer često je trpio krivnju i

zbunjenost zbog normalnih seksualnih osjećaja. U odsustvu pravih informacija, zaključio je da su njegovi spolni nagoni kazna za moralne neuspjehe . Nije se mogao riješiti osjećaja da Bog prati svaki njegov korak i prosuđuje ga prema svojim crno -bijelim pravilima o moralnoj čistoći. Neke su stvari bile obavezne, neke pak zabranjene.

126

 

razmišljanje

osjećanje 

 Ne razmišljaj za  Ne sebe -

gaji  Ne dodiruj –  

zabranjene osjećaje –  

 Nemoj biti  Nemoj ranjiv –   intinuitivan -

Budi asertivan u  promicanju naših nazora + 

osjeti

kretanje

ne pleši i ne upuštaj se u tjelesni izričaj –  

suštinsko sebstvo  Nije sigurno razotkrti tko si –  

budi  budi tjelesno jak Postani biti  Ne idealizirana + seksualan –   verzija oca +

Budi kritičan –  

 Ne pij i ne  bavi se sportom gledaj televiziju +  –  

kršćanske Uživaj u ljepoti Budi uspješan u osjećaje prema naše vjere +  drugima + školi +  Gaji

Cijeni ljepotu drugih kultura +

 Njegovi roditelji i njegova zajednica funkcionirali su držeći se unaprijed formiranog stava o djeci. (str. 338-339) Sad na zasebnom listu papira nacrtajte krug i podijelite te ga vodoravno i okomito. U krugu

ispišite riječi razmišljanje, osjećanje, osjeti i kretanje jednako raspoređeni u krugu. Riječ edinu kruga. Na slici suštinsko sebstvo koja se odnosi na vas i vaše postojanje stavite u sr edinu zabilježite broj negativnih i pozitivnih poruka koje ste primili za svaku funkciju. Proučite negativne poruke za svaku funkciju i zacrnite navedeno polje, ovisno o procjeni njene  potisnutosti u vašem djetinjstvu. Dijelovi kruga koje ste zacrnili kao potisnute funkcije

čine vaše izgubljeno sebstvo. Spomenute funkcije najprije su odbacili vaši skrbnici, a onda i vi. Preostale bijele praznine odražavaju postotak nepotisnutih funkcija. (str. 340)  Na osnovi Joshuina primjera primjera lako se može zaključiti da je u djetinjstvu izgu izgubio bio velik dio sebe. Odrastao je u represivnoj atmosferi gdje je njegova individualnost bila obeshrabrivana, a

njegovo poštovanje strandarda zajednice poticano. Kad ispunite ovu tablicu za sebe otkrit ćete koje ste dijelove sebe odbacili pod pritiskom skrbnika. U najintimnijim vezama funkcije koje ste vi odbacili suprotne su funkcijama koje je partner odbacio zbog poruka svojih skrbnika. To znači da je ono što nedostaje u vama zapravo razvijeno u vašem partneru.

Kako su funkcije koje su online u vama offline u vašem partneru, bit ćete skloni odbacivanju tih njegovih funkcija jer su vam skrbnici zabranili da ih posjedujete. Drugim riječima, zauzet ćete isti negativan stav prema tim   funkcijama kakav su

skrbnici zauzeli prema vama. Zamolit ćete ga kritikom i omalovažavanjem, da žrtvuje dijelove kojih ste se sami odrekli kako biste preživjeli u obitelji. Ako imate djecu možda

127

 

ćete se uhvatiti kako ih tražite da inhibiraju ili potisnu aspekte sebe slične onima koje   ste sami trebali inhibirati ili potisnuti. (str. 340-341)

Možda vas je inicijalno privukao upravo taj dio partnera koji ste sami morali potisnuti, dio koji je u vašem partneru prisutan i živ.   No kako poslije može pobuditi zabrinutost u vama, mogli biste inicirati njegovu limitaciju ili represiju. Ako su vas skrbnici tražili, na  primjer da inhibirate svoje razmišljanje, privući će vas osoba čija je funkcija razmišljanja u  potpunosti ekspresivna i živa. Ali u vezi s takvim partnerom bez sumnje ćete zatražiti da on limitira, inhibira ili potisne svoja razmišljanja . Učinit ćete to nesvjesno, iako želite da vam partner bude slobodan u područjima u kojima ste vi bili inhibirani . Jednostavno mu ne možete dati dopuštenje koje ni sami niste dobili jer će vas u tome spriječiti podsvjesni dio vaše osobnosti. Kako vam je određena funkcija bila zanijekana zbog preživljavanja nesvjesni dio vas ponovit će isti zadatak iz istog razloga u trenutačnoj vezi. (str. 342)

Povratak izgubljenog sebstva u vezi

Ponovite vježbu izgubljenog sebstva započevši započevši s istim tablicama, ali ovaj put primijenite primij enite je na  partnera. Razmislite o izjavama koje mu iznosite u vezi s njegovom slobodom razmišljanja, osjećanja, korištenja svih pet osjetila, djelovanja i njegovog istinskog sebstva. Upotrijebite istu tablicu izjava koju ste koristili za sebe. Sad nacrtajte krug na novoj stranici i ponovite korake koje ste poduzeli za sebe. (str. 342)

dovršite dobit ćete sliku onih dijelova partnera koje nesvjesno ili svjesno pokušavate inhibirati što će rezultirati konflikom ili pomirenjem. Ako partner popusti ti će dijelovi nestati Kad to

iz njegove svijesti i postati dio njegova izgubljenog sebstva. Svijest o spomenutim porukama osposobit će vas za podržavanje svih partnerovih funkcija.  Kako biste vratili vlastito izgubljeno sebstvo zamolite partnera da vam pomogne razviti nerazvijene dijelove. Proučite svaku njegovu funkciju koja vama nedostaje i zamolite ga   da vam je pomogne razviti. Možete se koristiti njime kao modelom na osnovi kojeg ćete naučiti

kako razmišljati, osjećati, doživljavati svim svojim osjetilima i koristiti mišiće. Međutim možda nećete razviti svoju funkciju na isti način kao partner. Na primjer, možda j e partner dobar u razmišljanju i izražava se poput filozofa, a vi odabirete razviti svoje razmišljanje kao  poslovni čovjek ili biolog. (str. 343)  Kad vam partner ponudi pomoć u razvoju neke funkcije ili ako je odlučite samostalno razviti, razvijajte svoje odvojeno znanje primajući je svojim umom i potom je osjetite u cijelom biću.  Neka oživi u vašoj mašti i osjećajima i izrazite je nekim oblikom ponašanja. ponašanja. Na taj način razvit ćete svoju sposobnost primanja i davanja i istodobno uravnotežiti odvojeno i pove zano znanje pretvarajući ih u relacijsko znanje. (str. 343-344) Kako biste dovršili ovu vježbu u pozitivne poruke pretvorite sve negativne koje su u vezi s četiri funkcije sebstva i vašim suštinskim sebstvom. Na primjer: poruku: nemoj biti –    prenesite istinskom ja kao poruku - u redu je postojati. Poruku: ne kreći se prenesite mišićima kao poruku u redu je pokretati svoje tijelo. Poruku ne budi seksualan prenesite osjetilima kao uku: u redu je  poruku u redu je biti seksualan. Poruku ne osjećajte isporučite umu kao por uku:

razmišljati kako razmišljam. partnera da izgovori svenjima pozitivne poruke. Primite ih, razmislite o njima,Možete osjetite zatražiti ih, dodirujte i postupajte vođeni i upijajte ih u svoje biće. Kad ih sve dovršite ponovno ćete biti cjeloviti i sposobni davati i primati na posve

128

 

nove načine u vezi odnoseći se prema svojem okruženju primjenom obiju tehnika spoznavanja. (str. 344)

Postoje stadiji u bračnom životu kad su stvari krhke. Pomno pratite svaku i najmanju gestu i  postupak kako biste ustvrdili upozorava li što, da trebate ostati zajedno ili da ne trebate. Za nas je to vrijeme stiglo čim smo odlučili dati braku još jednu godinu prije nego što obnovimo zavjete ili se konačno rastanemo. Tijekom tih prvih tjedana imali smo osjećaj da smo   ušli u svijet znakova i omena. Uhvatili smo se kako tražimo osobno značenje među ruševinama svakodnevnoga života. Sve nam je pokazivalo da se rastanemo ili da ostanemo zajedno. (str. 345)

Odlučili smo pokrenuti svakodnevni ritual preplavljivanja jedno drugoga pozitivnim riječima. Postali smo strahovito svjesni važnosti očuvanja sigurnosti svojeg međuprostora. To je značilo da moramo negativnosti izbaciti iz veze. Taj divovski korak koji smo poduzeli u  pozitivnom smjeru ispostavio se revolucionarnim. (str. 345)

 Ne zaboravite da veze slijede određeni tok koji je moguće predvidjeti i razumjeti. Naučite  prihvatiti hvalu i poštovanje drugih, sretne trenutke u životu doživite kao trenutke Božje milosti i volite sve aspekte sebe jer su predivni. Kad to budete u stanju učiniti, praznine više neće biti, čežnja će biti zadovoljena, a vi ćete postati pravi davatelj. To je najbolji način zacjeljivanjajenajdubljih rana i društvo intimnihuveza. što smo naučili o vlastitoj intimnoj vezi,  (str. 346)  primjenjivo i na povrijeđeno povrijeđeno kojemSve živimo. Svaki par koji stvara svjestan brak umnogome pridonosi općem društvenom dobru. Često  parovi po završetku imago terapije postaju društveno aktivni. Uključuju se u poboljšanje svijeta na gotovo neprimjetne načina, a neki se i politički angažiraju. Treniraju djecu, recikliraju smeće, postaju bolji roditelji i kvalitetnije se brinu za svoju četvrt.   Znaju kako je osjećati povezanost jedno s drugim, kako je iskusiti empatiju. Što više nisu raskoljeni iznutra, vanjska događanja više ih ne ranjavaju jer se osjećaju povezaniji jedno s drugim. Svjesni brakovi pretvaraju parove u svjesne roditelje. Mozak novorođenčeta i djeteta oblikuje kvaliteta veze njegovih roditelja. Djeca koja su proizvod svjesnog roditeljstva, zdravija su, kreativnija i produktivnija. Željet će živjeti u boljem svijetu i bit će voljna raditi

kako bi ga stvorila. Što bi se dogodilo da svaki par postane svjestan i zamijeni negativnost dobrotom i skrbi? (str. 347)

Društveni programi i vladini projekti ne mogu stvoriti pravedno i mirno društvo jer samo reagiraju na prekinute veze obiteljskog života. Upravo zato naša misija i misija zajednice imago terapije odnosa jest preobraziti svijet par po par. Dijalog je moguće prilagoditi širem rasponu društvenih, ekonomskih i političkih veza.  su jedan imago terapeut i znanstvenik podučavali imago dijalog predškolarcima. Kad smo posjetili školu, pogledali smo video snimke na kojima su djeca zrcalila jedna drugu. Ostali smo ganuti čuvši petogodišnjaka kako prijatelju u igri govori: Znači, ne sviđa ti se kad se igram s tvojim igračkama? To ima smisla i tad su se njih dvojica zagrlila.  Znanstvenik i terapeut rekli su nam da djeca inzistiraju na stadiju zrcaljenja i da ga obožavaju. U učionici nije došlo do konflikta. Dijalog je prirodan jezik djece na žalost u djetinjstvu se odričemo toga U Izraelu

glasa dijaloga s kojim se rađamo. (str. 349) 

129

 

Zamislite kakav bi život bio da smo svi naviknuti ovako komunicirati jedni s drugima: Imaš moju pozornost slušam te i pokušavam razumjeti tvoje  gledište. Tvoje riječi vrijede. Mogu uroniti u tvoj pogled na svijet. Znam da ćeš ti učiniti isto za mene. Možda zvuči  predobro, ali spomenut ćemo što je Gandi rekao za kršćanstvo. To je fantastična zamisao, šteta što je nitko nije isprobao. No, imago dijalog jednostavniji je od kršćanstva. Mi želimo ljudima dati oruđe za bolju komunikaciju i suosjećajno povezivanje i vjerojatno je dovoljna  jedna promjena za dokončanje depresije, ljutnje i drugih oblika samozlostavljanja i izvora nasilja u svijetu. (str. 349-350)

Želja nam je istražiti istražiti kako se spo spomenute menute ideje mo mogu gu primijeniti izvan osobnih osobnih veza. Što bi  bilo kad bi cijele organizacije bile u mogućnosti razumjeti različita ili strana mišljenja  postajući humanije i učinkovitije. Što bi bilo kad bi mudrost ko ja proizlazi iz relacijskog znanja postala tipična za institucije koje definiraju naše društvo. Možda bismo mogli dokončati sve oblike nasilja, uključujući i ratove. (str. 350-351) Brak koji je danas dominantan usredotoču usredotočuje je se na zadovoljenje osobnih potreba, vezi nauštrb i upravo njega napušta više od 50 % parova svake godine. Lekcija koju naša kultura mora  bolno svladati jest da nema uspjeha ako je čovjek usredotočen samo na sebe i ako se brine samo za sebe. Po naravi smo relacijska stvorenja i u biti po vezana sa svime. Iako ne možemo izgubiti sve svoje veze, možemo izgubiti svijest o njima, a čim se osjećamo nepovezano, ne samo da trpimo nego i drugima namećemo patnju. (str. 351)  Brak budućnosti poprimit će oblik partnerstva i neće se više fokusirati na  pojedince, nego na samu vezu. Prvi put u povijesti zacijelit će jer će vratiti cjelovitost i preobraziti društvo. Bit će ujedno obilježen vjernošću, dijalogom, odsutnošću negativnosti i povećanjem zahvalnosti empatijom i dobrotom. Monolog će biti zamijenj en dijalogom, simbioza diferencijacijom, a konflikt povezanošću. Iako se danas najčešće pitamo kako brak može zadovoljiti moje  potrebe? Uskoro ćemo se pitati što je potrebno nnašoj ašoj vezi? Naše vlastito iskustvo poučilo nas  je da brak može biti rođenje ljubavi čak i kad se čini da je ljubav presahnula- Danas  pokušavamo ostati povezan povezanii jedno s drugim čak čak i kad se sv svađamo ađamo i kad ssmo mo razdvojeni.  I svake noći prije nego što zaspemo, šapćemo ponovno u mraku jedno drugom davni zavjet, ne želeći zaboraviti da smo bili nadomak izgubiti jedno drugo. Sami preuzmite kontrolu nad ljubavi. Ne mirujte sve dok ne doživite u svakom djeliću svoga bića sreću povezanost veze i velikodušnost života. Prvo budite primatelj, a tek onda davatelj. U tome leži sreća i moć  pretpostavljanja veze svemu drugom. (str. 351-352)

Dostojevski se bavio idejom da ljudski um nikad neće moći u potpunosti pojmiti Boga i da razumijevanje mora proizaći iz mudrosti i ljubavi.  Veze su se mijenjale tijekom povijesti i svaki njihov oblik imao je točno određenu društvenu ulogu. Prvo je po srijedi bilo primitivno sparivanje u društvima lovaca i skupljača koje je trajalo sve do prije 10 000 godina. Iako to nisu bile veze bračnoga karaktera   riječ je bila o trajnim zajednicama muškaraca i žena radi reprodukc ije i opstanka. Ne postoje povijesni dokazi o korijenima braka kao pravne institucije, no smatra se da se brak kao takav prvi put  pojavio u agrarnim kulturama. Takve zajednice o kojima su odlučivali roditelji bile su u mnogome nalik na one koje danas nazivamo dogovorenim brakovima. Svojom organizacijom

i stabilnošću uklonile su nestabilnost i kaos primitivnog sparivanja. (str. 353) 

130

 

 Namjera im je j e bila osigurati prijenos vlasništva i jačanje društvene stabilnosti. Ipak usporedo s popularizacijom koncepta vla sništva, supruge i djeca također su smatrani vlasništvom muža i oca. Takav tip društvene zajednice egzistirao je do pojave demokratskog društvenog uređenja u 18. stoljeću u zapadnjačkim kulturama kad se javio novi oblik, brak po slobodnom izboru. Naime, oslobođenje od monarhije i hijerarhijske hij erarhijske vladavine omogućio je da svatko  bira svojeg bračnog druga na osnovi romantične privlačnosti. (str. 353 -354) Jedan partner je uvijek više odvojeni spoznavatelj, drugi više povezani spoznavarelj. S obzirom da to može  biti izvor nerazumijevanja i konflikta, važno je da parovi međusobno razumiju i prihvate načine primanja i obrade informacija. (str. 355) Dijete ne samo da reagira na nametljivog roditelja ili roditelja koji ga zanemaruje, nego

se također identificira s njim. K tomu djeca posjeduju oba tipa roditelja i uče obje vrste obrane. Jedna je primarna druga sekundarna. Primarna je obrana odgovor na roditelja s

kojim je dijete doživjelo najviše povreda, a sekundarna s roditeljem koji je bio manje aktivan u njegovu ranjavanju. U odraslim intimnim vezama partneri se koriste

primarnim obrambenim mehanizmima kad doživljavaju da se druga strana ponaša na način koji je roditelj nekoć kritizirao. (str. 358) S druge strane,

kad ih partner kritizira na način koji aktivira nesvjesna sjećanja   na

skrbnike njihove se rane ponovno aktiviraju i oni reagiraju na partnera obrambenim mehanizmom koji su koristili u odno su prema roditelju. Drugim riječima, kad je jedan

partner nametljiv drugi se osjeća poput djeteta i povlači se izbjegavajući reakciju. Kad pak partner zanemaruje drugu stranu, ova će pretjerano reagirati. Ako vam se učini da se partner ponaša poput djeteta  ponijet ćete se prema njemu ili namećući se ili ga zanemarujući, odnosno onako kako su se skrbnici odnosili prema njemu. Svatko od nas sposoban je koristiti oba obrambena mehanizma jer svi posjedujemo obje strane rana. (str. 358)

U osnovi projiciranje je

nesvjesni proces kojim osoba potiskuje bolni mentalni sadržaj, misli, emocije, namjere pripisujući ih drugima i onda ih iz istog razloga kritizira. Prema relacijskom modelu za koji se svi zalažemo simbioza nije prirodno djetetovo stanje, nego  posljedica rane relacijske povrede tijekom stadija vezanosti. Emocionalna bol stresnog

 povezivanja aktivira djetetov strah za opstanak, što rezultira apsolutnim stanjem usredotočenosti. U takvom stanju ništa drugo ne postoji osim njegove vlastite subjektivnosti koja  postaje cijeli njegov svijet. To toliko uveličava našu prirodnu koncentričnu percepciju, činjenicu da se svi smatramo središtem svega, da naše iskustvo postaje apsolutno. (str. 359)  Ako nije eliminirana pozitivnim iskustvima, djetetova sposobno sposobnost st za doživljavanjem vlastitog  pogleda kao relativnog r elativnog neće se ostvariti. U odrasloj dobi takav će pojedinac funkcionirati pod pretpostavkom istovjetnosti: svijet je onakav kakvim ga on doživljava, način na koji on doživljava svijet je ispravan, svi doživljavaju svijet poput njega –  ili   ili su u krivu ili su zlonamjerni. Takva osoba teško može prihvatiti razlike, a subjektivnost drugih gotovo je nezamisliva. To pak mnogima otežava intimne veze , a u nek im im ih slučajevima čak onemogućava. U takvom apsolutističkom stanju nema empatije i tolerancije koji su preduvjet svim pozitivnim vezama i nužni su za uspostavu civiliziranog ljudskog društva. (str. 360) Iako su muškarci obično minimalisti, a žene maksimal isti, spomenuti obrambeni mehanizmi

relacijski su određeni, a ne spolom pa i muškarci i žene imaju obje mogućnosti na 131

 

raspolaganju. U svakog je jedan mehanizam dominantniji od drugoga. Činjenica da je minimaliziranje dominantni obrambeni mehanizam kod većine muškaraca, a maksimaliziranje dominantni obrambeni mehnizam kod većine žena rezultat je j e procesa socijalizacije. Muškarce se još uvijek poučava da zadržavaju ili potiskuju osjećaje pa ih stoga iskazuju u sportovima i ratu. Ženama je pak dopušteno izražavati osjećaje, ali ih se na traži da razvijaju mozak : posljedično tomu ne postavljaju jasne granice i s poteškoćom zadržavaju emocije. (str. 360) Raskol je stručni termin koji se odnosi na distorziju sebstva kao posljedicu potiskivanja i zatomljivanja odr eđenih eđenih aspekata osobnosti. osobnosti. Dinamika potiskivanja i zatomljivanja zapravo je

obrambeni mehanizam od doživljavanja određenih dijelova sebe; želja, misli, ponašanja i dijelova tijela poput genitalija koje su skrbnici odbacili. U psihološkoj literaturi raskol se smatra patološkim i nalazi se u samom srcu poremećaja osobnosti. U ovoj knjizi koristimo spomenuti termin za opis nepatološkog stanja koje je manje opasna, ali češća pojava.  Nazivamo ga prekinutom prekinutom vezom, a vuče kkorijene orijene u neusklađ neusklađenom enom roditeljstvu. Kako se nismo dovoljno razvili kao vrsta i još uvijek ne znamo kako biti roditelji djeci a da u njima ne izazovemo emocionalni raskol vjerujemo da je posrijedi univerzalno stanje. (str. 361)

Povezanost o kojoj govorimo u osnovi je energetske prirode i moguće ju je doživjeti. Kad smo povezani s nekim ili nečim, osjećamo energetsko pulsiranje i s užitkom se prepuštamo radostima naše živosti. Kad dvoje ljudi uspostavi vezu,   svi u njihovu okruženju osjećaju energiju kojom zrače. To se često događa tijekom dijaloga između parova, bilo u privatnim ili  javnim radionicama. radionicama. Kad se to dogodi dogodi javno, svi u pros prostoriji toriji osjećaju širenje energetskog vala. U tom trenutku postajemo jedno sa svijetu jer je posrijedi duhovno iskustvo. (str. 362-363)