GreenGarden45 jari grah

Green Garden • broj 45 • srpanj / kolovoz

Ukrasni grmovi Veličanstvo među cvijećem Krizantema-tehnologija uzgoja Artičoka iz srca Hercegovine Ocjenjivanje kakvoće meda

2006. •

godina VI • cijena 3 KM



Riječ urednika

SADRŽAJ

Poštovani čitatelji!

VELIČANSTVO MEĐU CVIJEĆEM UMJETNOST OBLIKOVANJA U VLASTITOM VRTU UKRASNI GRMOVI LIMUN ::: LANTANA KRIZANTEME MEDEĆI CVRČAK KAMILICA JOŠ PONEŠTO O JAROM GRAHU ARTIČOKA LJETO U POVRTNJAKU ::: DANI POLJA POVRĆA VIŠNJA POLAKO OSVAJA HERCEGOVINU AVOKADO NEŠPOLA ILI JAPANSKA MUŠMULA LIPA BOTRITIS PITANJA I ODGOVORI IZOBLIČENI PLODOVI JAGODE DRAČA OCJENJIVANJE KAKVOĆE MEDA ŠTETNICI U KOŠNICI I NEPRIJATELJI PČELA KOMARCI HRUŠT PRIPREMA VINSKIH PODRUMA ZA BERBU GROŽĐA MUHE ZANIMLJIVOSTI

Ljetni broj glasila Green Gardena u 2006. godini na svojim stranicama donosi veći broj zanimljivih naslova iz cvjećarstva, povrćarstva, voćarstva i vinogradarstva ali i aktualnosti iz pčelarstva i zaštite bilja. Ukrasni grmovi su osnovni element svakog vrta. Koji grm odabrati, kako ga ukomponirati s ostalim biljnim materijalom, te kako ga pravilno njegovati, možete pročitati na prvim stranicama našeg glasila. Osim toga, tu je i prilog o topiarima, biljnim vrstama koje se rezidbom oblikuju u različite forme. Neki ih smatraju kraljevima lukovičastog cvijeća, dok drugima predstavljaju tek sezonsko cvijeće. Bilo kako bilo, ljiljani svojim oblikom, bojom i mirisom cvijeta privlače pažnju svih prolaznika. Stranice posvećene povrću donose nekoliko priloga, od kojih izdvajamo onaj o jarom grahu i artičoki. Naime, zadnjih mjeseci se dosta priča o mogućnostima primjene jarog graha u liječenju dijabetesa, ali i posljedicama prekomjernog konzumiranja jarog graha. U ovom broju glasila donosimo i nekoliko priloga o ljekovitom bilju (lipa, kamilica i drača) kojima obiluje cijela Hercegovina, a neke od njih, primjerice kamilica, se sve više i komercijalno uzgajaju. Prilozi iz voćarstva u ovom broju zastupljeni su s temama o voćnim vrstama koje se ne uzgajaju na našim područjima, a čije plodove itekako koristimo i prehrani. Riječ je o avokadu i nešpoli, čiji plodovi zauzimaju istaknuta mjesta na policama mnogih trgovačkih centara. Ljetni broj donosi i nekoliko aktualnih priloga iz pčelarstva. Kako se obavlja ocjenjivanje meda, koje su odlike meda od kadulje, bagrema ili pak od vrijeska, možete pronaći na stranicama posvećenim pčelarstvu. Košnice, odnosno pčele, napadaju različiti štetni organizmi koji mogu pričiniti manje ili veće štete. Koji štetni organizmi zadaju probleme pčelarima te kako se boriti protiv njih, također možete pronaći na stranicama namijenjenim pčelarima. Svakako, ovaj broj ne može proći bez priloga o muhama i komarcima koji svake godine, tijekom ljetnih mjeseci, svojom prisutnošću manje ili više narušavaju mir ljudi. Uredništvo

4 5 6 7 8 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 26 27 28 29 30

Glasilo GREEN GARDEN Nakladnik: SJEMENARNA, Široki Brijeg, Knešpolje b.b. 88220 Široki Brijeg, Tel.: ++ 387 (39) 703 572, Fax: ++ 387 (39) 705 572 Glavni urednik: dr. Ivan Ostojić Redakcijski kolegij: Josip Brkljača, Nino Rotim, Goran Jurilj, Aida Kohnić, Danko Tolić, Mario Ćubela Marketing: Snježana Spahić - Bevanda, dipl. oec. Tisak: GDD POLET, Sarajevo Fotografija na naslovnici: Ivan Ostojić Mišljenjem Federalnog ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i športa broj: 05-15-5920/04 od 31. 12. 2004. godine časopis Green Garden oslobođen je plaćanja poreza na promet.

B R O J 4 5 • S R PA N J / K O LO V O Z 2 0 0 6



VELIČANSTVO MEĐU CVIJEĆEM

Ljiljani su biljke raskošnih cvjetova, koje prati glas kako vole ‘’hladne noge i toplu glavu’’, a što je i više nego točno. Naime, posadite li ispod vitke stabljike ljiljana neku manju biljku, tako da korijen ljiljana bude u hladu, dobit ćete upravo ono što ova biljka voli. S druge strane, raskošni cvijet mora biti isključivo na suncu. Piše: Stanislava Rotim

O

ve uistinu prekrasne biljke odlikuju se prelijepim cvjetovima koji ponekad, nekima od nas, svojim opojnim i intenzivnim mirisom znaju zadati čak i glavobolju. Ali, iako je možda pomalo težak miris ljiljana, ljepotu njegovih cvjetova u vrtu ništa ne može zamijeniti. A ljiljani su stari, dobro nam poznati ukrasi vrtova jer se uzgajaju već stoljećima usprkos činjenici kako neopravdano slove za zahtjevne biljke. Danas, pak, zahvaljujući selekcijskim radom, stvoreni su brojni kultivari koje možemo u nijansama različitih boja susresti u mnogim vrtovima. U novije vrijeme posebno su popularni dvobojni ljiljani s tamnijim središtem i svijetlim vršcima latica, odnosno prugastim cvjetovima neobičnih kombinacija. Njihovoj magičnoj privlačnosti doista je teško odoljeti.

Sadnja ljiljana

I kako smo već spomenuli, ove relativno zahtjevne biljke traže propusno tlo, bogato hra-

njivima, što znači da ih ni u kojem slučaju nije poželjno saditi na teškim i glinenim tlima, kao ni na tlima gdje se voda duže vrijeme zadržava. Međutim, ukoliko ove ljepotane raskošnih cvjetova niste uspjeli uzgojiti u vrtu s njihovim uzgojem možete pokušati u loncima. Možete ih posaditi i uzgajati na suncu ili polusjeni, ali nikada u potpunoj hladovini. Lukovice ljiljana sade se u jesen (rujan-listopad) ili u proljeće i to uglavnom skupno tj. 3 do 7 lukovica zajedno. Osnovno pravilo prilikom sadnje ljiljana je to da vrh lukovice treba biti prekriven desetak centimetara debelim slojem zemlje. Iznimka je Madonin ljiljan koji se pokriva samo 3-5 cm debelim slojem zemlje, a prezimljava bez zaštitnog pokrova. Razmak sadnje, ovisno o sorti, iznosi 30-45 cm. Posađene lukovice trebaju se potom dobro zaliti, dok se u hladnim područjima obično pokriju s 10-tak cm debelim slojem slame ili pak nekim drugim pokrovnim materijalom. Zaštitni sloj se uklanja tek početkom proljeća, prije nego što ljiljani

Sorte s žutom bojom su dosta tražena

Raskošni cvijet ljiljana

izbiju. Najbolji način izbora lukovica prilikom sadnje ljiljana su gomolji upakirani u vlažni treset, a mogu se pronaći u svim bolje opskrbljenim poljoljekarnama. Ako su gomolji suhi, potrebno ih je pak prije sadnje navlažiti ili možemo navlažiti samo treset koji se nalazi oko lukovice. Jesenska sadnja ljiljana daje mnogo raniju cvatnju, što znači da ćemo rano u proljeće imati lijepe cvjetove u vrtu. Nakon što su ljiljani ocvali, gomolji se vade i spremaju u sandučiće gdje se u vlažnom tresetu čuvaju do sljedeće sadnje. Lukovice posađene u lonce mogu prezimiti na temperaturi od minus 5 stupnjeva C. A unatoč brojnim tvrdnjama kako su ljiljani zahtjevne biljke, otkrit ćete kako uz malo truda i pažnje možete imati raskošne cvjetove i u svom vrtu. Jer ljiljani posađeni na pravo mjesto, uz malo pažnje i njege, mnogo godina davat će lijepe i raskošne cvjetove.

Njega biljaka

Prije negoli smo odlučili obaviti sadnju ljijana, potrebno je tlo obogatiti i gnojivima koja sadrže velike količine fosfora i kalija. Obogaćeno tlo omogućit će da ljiljani brzo izrastu i daju prelijepe, raskošne cvjetove. Prilikom rasta i cvjetanja potrebno je redovito vršiti prihranu ljiljana i to blagom otopinom

hranjiva sličnog sastava (manji sadržaj dušika). Nakon što su ljiljani ocvali, trebamo odstraniti cvjetove kako ne bi došlo do zametanja sjemena. Na kraju vegetacije potrebno je odrezati stabljiku pri zemlji i prekriti tresetom ili sličnim materijalom a sve kako bismo gomolj zaštitili od smrzavanja. Svakih nekoliko godina biljke koje slabije cvjetaju potrebno je razdijeliti i presaditi. To znači da se razmnožavanje ljiljana obavlja dijeljenjem gomolja tako što manje lukovice koje rastu pokraj glavne prethodno odvojimo. Nakon što se očiste od propalih dijelova, veće lukovice se odvoje i posade posebno, kako je to i opisano kod sadnje. Međutim, danas na tržištu možemo pronaći veliki broj različitih kultivara u različitim nijansama boja. A porodici ljiljana (Liliaceae) pripadaju ukrasne biljke bez kojih bi naši vrtovi bili znatno siromašniji, premda se u istoj skupini nalaze i brojne samonikle biljke čiji su cvjetovi među najljepšim livadskim i planinskim cvijećem. A upravo je sada vrijeme njihove raskošne cvatnje! B R O J 4 5 • S R PA N J / K O LO V O Z 2 0 0 6



UMJETNOST OBLIKOVANJA U VLASTITOM VRTU Stabla, grmovi i živice živi su ukrasi naših vrtova pa je stoga jako bitno na koji će se način orezivati te kako će na koncu i izgledati. A njihovim pravilnim i maštovitim oblikovanjem možemo postići različite geometrijske oblike koji će plijeniti poglede i dominirati našim vrtom. Piše: Stanislava Rotim

U

suvremenoj hortikulturi sve više pažnje se pridaje oblikovanju drveća i grmlja čijom rezidbom mogu nastati brojni geometrijski oblici. Ipak, danas je umjetnost oblikovanja drveća i grmlja otišla još dalje pa se u raskošnim vrtovima mogu uočiti vrlo zanimljivi detalji gdje su biljke poprimile i složenije oblike poput ptice, čajnika, šahovskih figura, satova i sl. A u suvremenoj hortikulturi izrada skulptura od živog materijala, odnosno biljaka, jednom riječju se naziva topiari. Međutim, nemojmo misliti da se biljke atraktivno orezuju i oblikuju samo u novije vrijeme jer primjena topiaria seže još od vremena Grčke i Rima, odakle se moć oblikovanja proširila i na ostale zemlje. Iako se topiari javlja kao obilježje francuskih i talijanskih vrtova u vrijeme renesanse, s pravom možemo ustvrditi kako se oblikovanju grmova ipak nigdje nije posvetilo toliko ljubavi i pažnje kao što je to slučaj u Engleskoj. Kako je ovaj način tretiranja grmova, stabala i živica pretežno bio vezan za strogo geometrijske oblike, tu su se pojavili i neizbježni različiti oblici poput životinja koji su isključivo plod ljudske mašte i stvaralaštva. Dakle, u pogledu oblikovanja biljaka nema nekih posebnih ograničenja i sve je stvar vlastite mašte i orezivanja.

Ali, razumljivo je da postoje biljke koje se ne smiju pretjerano orezivati te se za izradu topiaria trebaju koristiti vrste drveća i ukrasnog grmlja koje za tu svrhu imaju i odgovarajuće predispozicije.

Biljke za izradu topiaria

Na koji način dobiti lijep i oblikovan grm, često je pitanje mnogih. Jednostavni oblici mogu se napraviti iz već odraslih biljaka, dok se kod složenijih oblika mora krenuti od mladih biljaka koje se uz pomoć žičanih struktura mogu oblikovati onako kako mi to želimo. Mlade biljke, za razliku od starijih, lakše se povijaju te upravo njihovim korištenjem ćemo brzo i sigurno postići željeni oblik. Za izradu topiara koriste se isključivo zimzeleni grmovi poput: šimšira, lovora, tise, božikovine, kaline i sl. Jednom riječju, to znači da se uglavnom koriste biljke koje podnose jače orezivanje kao jednu od neizostavnih radnji prilikom oblikovanja grmova. Navedene biljke imaju isključivo gust rast, male listove i na poseban način podnose rezanje te se kao takve jako brzo i oporave nakon same rezidbe. Međutim, kako bismo postigli lijep i dugovječan izgled grma, trebamo pretežito koristiti spororastuće biljne vrste jer upravo one imaju sve ono što je potrebno za željeni oblik. Koristimo li, pak, brzorastuće biljke,

Mnoge biljke se daju oblikovati B R O J 4 5 • S R PA N J / K O LO V O Z 2 0 0 6

u vrlo kratkom vremenu izgubit ćemo željeni oblik, te takve vrste možemo jedino koristiti za formiranje jednostavnijih oblika. A odlika svake biljke koja se koristi za dobivanje topiara, prije svega, mora biti dugovječnost. Ovo je svojstvo potrebno iz više razloga. Naime, da bi se dobio pravi, kvalitetan topiari, nužno je nekoliko godina a kad smo napokon dobili željeni oblik, u koji je uloženo puno truda i novca, od takvih biljaka se očekuje da dugo vremena i uljepšavaju naš vrt. To, jednostavno, znači formirati topiari bez dodatnih ulaganja, osim onih koje se odnose na neizbježno njegovanje tj. održavanje postojećih formiranih oblika. S druge strane, pojam dugovječnosti obično je vezan uz šimšir pomoću kojeg možemo dobiti figure različitih oblika. Osim toga, za šimšir se često kaže da raste i umire tisuću godina.

Rezidba-bez alata nema zanata!

Kako bismo postigli lijep i njegovan izgled topiara, potrebno je redovito i pravilno obavljati rezidbu biljaka, jer je rezidba svakako jedna od najvažnijih mjera. Biljke koje brzo rastu, poput graba ili kaline, jače podnose šišanje a sve radi postizanja željene visine, gustoće i oblika. A za šišanje biljaka koriste se odgovarajuće škare kao neizostavan pribor u

ovom poslu. Pored svega, važna je i sigurnost pri rukovanju, što nam pak jamče dobre električne škare. Naime, one su pri radu sigurne i jednostavne za uporabu, a uz sve to omogućuju dobar i oštar rez pomoću kojeg jedino i možemo formirati željeni oblik. Ali, prilikom orezivanja biljaka u različite oblike i forme ne trebate biti isključivo ograničeni samo na prostor vrta, jer se on može primijeniti i na biljke koje se nalaze u loncima, odnosno, u sobnim uvjetima i manjim vrtovima. To znači da i u malim vrtovima, u kojima nemamo mnogo slobodnog prostora, možemo imati nekoliko primjeraka u loncima kojima ćemo postići željeni ugođaj. Osim toga, njihovim premještanjem možemo uvijek postići promjenu željenog ugođaja u vrtu. Tako će dekorativna posuda u kojoj je biljka lijepo orezana, najbolje doći do izražaja ispred ulaznih vrata ili pak na samoj terasi. Stoga je za osobe vještih ruku i dovoljno strpljenja topiari nešto što svakako moraju isprobati!

Uz malo truda rezultati su brzo vidljivi



UKRASNI GRMOVI - osnova svakog vrta

Zbog svoje arhitektonske kvalitete i postojanosti imaju važnu ulogu u formiranju kostura svakog vrta. Osim što ih krasi raznolikost oblika i načina rasta, odlikuju se osebujnom pojavnošću u svakom vrtu.

Piše: Josip Brkljača, ing.

G

rmovi su drvenaste biljke koje se iz osnove granaju, za razliku od drvenastih biljaka koje imaju deblo. Ova podjela ne mora biti tako kruta jer se neki grmovi, primjerice fuksija, mogu uzgojiti kao stablašice, a što se tiče visine, ni ona ne mora biti presudna kod razgraničenja, jer neki grmovi narastu više od pojedinih vrsta drveća. Grmovi u vrtu imaju neprocjenjivu vrijednost iz mnogih razloga od kojih je možda najvažniji gust i raskošan rast koji omogućuje kreiranje okvira u koji se smještaju ostale biljke. To ne znači da predstavljaju puki kamen temeljac vrta, nego posjeduju i ukrasnu vrijednost, uključujući ugodan miris, živopisne cvjetove, zimzelene listove, privlačne plodove te lijepo oblikovane i obojene stabljike. Njihova ukrasna vrijednost uvelike utječe na izbor biljnih vrsta.

Odabir grmova

Pri odlučivanju koje vrste posaditi u vrtu treba uzeti u obzir i njihove funkcionalne značajke. Najvažnija je prilagođenost pojedinih vrsta na klimatske, a time i uzgojne uvjete, dok godišnji prirast, način raste te visina i opseg grma određuju jesu li prikladni za sadnju u određenom vrtu i, ako jesu, u kojemu mjestu. Kako biste bili sigurni da će grmovi bujati i dugo pružati zadovoljstvo,

treba odabrati one vrste koje će se prilagoditi uzgojnim uvjetima u vašem vrtu. Čak i unutar malenog vrta uvjeti uzgoja se bitno razlikuju. Pri izboru vrsta grmova potrebno je obratiti pažnju na to kako će se grmovi uklopiti s ostalim biljkama i s drugim strukturnim elementima u njihovoj blizini.

Oblik i veličina grma

Grmovi su različite veličine koja varira od onih vrlo malih, primjerice niska dunjarica čija visine iznosi 20-30 cm, do onih velikih čija visina iznosi i 5-6 m (zimzeleni rododendroni). Oblici rasta grmova su također različiti (kuglast, razgranat, uspravan). Većina vrsta grmlja od velike je važnosti u kreiranju manje zahtjevnih vrtova koje ne treba puno njegovati, a tu se posebno ističu niskorastući grmovi koji služe kao pokrivači tla oko kojih se stavlja malč od kore ili šljunka. Grmovi se obično koriste za sadnju osnove vrta koja će ga povezati s kućom i formirati prijelaz između oštrih crta građevine i mekših oblika i tekstura travnjaka. Zimzeleni grmovi čest su odabir jer su tijekom cijele godine zeleni.

Izbor tla

Ono o čemu posebno treba voditi računa je pravilno odabrati grm ovisno o vrsti tla. U mno-

Veliki izbor ukrasnih grmova u Sjemenarni

Ukrasni grmovi - šarenilo boja i oblika cvjeta

gim slučajevima tlo se može poboljšati i prilagoditi uspješnom uzgoju široke lepeze biljnih vrsta. Posebno je važno teška tla učiniti prozračnim i ocjeditima, a laganim i propusnim tlima povećati kapacitet za vodu. Osim toga, važno je neutralizirati, do određene granice, kisela ili alkalna tla. Za uspješan uzgoj grmova važna je kvaliteta donjih slojeva tla. Veliki broj biljaka dobro uspijeva i u ekstremnim uvjetima, primjerice drijen (Cornus), i vrba (Salix) vole vlažna tla, dok lavanda i (Lavandula) i zanovjet (Genista) uspjevaju na tlima dobre ocjeditosti. Neke biljke traže kisela tla. Rododendron, kamilija, borovnica, zenobia. Biljke koje traže alkalna tla su: dojcija (Deutzia), pljuskavica (Hypericum), pajasmin (Philadelphus).

Pri sadnji treba imati na umu i sklonost biljaka prema suncu, odnosno sjeni. Ljubitelji sunca, kao što je bušin (Cistus), postat će izduženi i raštrkani ako se posade u sjeni. Za razliku od njih, mnogi grmovi toleriraju ili čak preferiraju sjenovita mjesta. Zato su prikladni za uzgoj u gradskim vrtovima. Drugo što trebamo imati na umu pri sadnji grmova jest njihova otpornost na niske temperature.

Neki grmovi se ističu bojom i oblikom cvjeta B R O J 4 5 • S R PA N J / K O LO V O Z 2 0 0 6



LIMUN plodovi od 700 grama Piše: Mladen Karačić, dipl. ing.

V

eliki dio ljubitelja mora i dalmatinske prirode sanja san o vlastitom mediteranskom vrtu. Naime, dotični nostalgiju prema jugu i Mediteranu pokušavaju utažiti preseljenjem djelića tog

morskog ozračja na svoju terasu. Ponukan upravo time, gosp. Zoran Žepić je prije tri godine s otoka Ugljana u Mostar donio sadnicu limuna mjesečara. Ništa neobično, rekli bismo. Međutim, sadnici limuna se više nego svidjela mostarska mansarda

napravljena u vidu ostakljenog vrta. A kako gospodin Žepić i sam tvrdi: «Bio sam više nego iznenađen kada sam na mladoj sadnici limuna uočio nekoliko plodova, točnije njih pet. Zanimljivo je da su svi plodovi težili preko

pola kilograma dok je jedan od njih dosegnuo fantastičnih 700 grama. Uostalom, to se najbolje i uočava na fotografiji na kojoj se nalazi moja kćerka Marija, koja se oko uzgoja limuna posebno i brine». Nije nevažno spomenuti kako se navedeno stablo limuna redovito gnoji namjenskim Cifo gnojivom za agrume a koje pak osigurava sve bitne makro i mikroelemente nužne za njegov pravilan rast i razvoj. Međutim, to nimalo ne umanjuje uspjeh gospodina Žepića koji je uistinu, u punom smislu riječi, uspio i dosanjati svoj san o mediteranskom vrtu!

Marija Žepić ponosno pokazuje velike plodove limuna

LANTANA miris mediterana

Ako ste u potrazi za biljkom koja će od proljeća do jeseni krasiti vaše vrtove, balkone i terase svojom bogatom cvatnjom, a pritom neće biti zahtjevna za uzgoj, onda ne zaboravite na lantanu, dubrovnik (Lantana camara). Piše: Josip Brkljača, ing.

R

od Lantana pripada porodici Verbenaceae. Ime roda je staro ime neodređenog značenja. Dvije najvažnije vrste ovog roda su: L. camara i L montevidensis (sin.L.sellowiana). Potonja ima puzajuću stabljiku, s malim ljubičastim cvjetovima koji imaju žuto središte i skupljeni su u gustim cvatovima. Dok L.camara raste uspravno, cvatovi mogu biti bijeli, ružičasti i žuti. Posebno su lijepe one sorte koje imaju cvati čiji su središnji cvjetovi žuti

koji prema krajevima prelaze u narančaste pa sve do zagasitocrvene nijanse. Ovaj privlačni grm svojim toplim bojama razvedrava svaki prostor.

mrazeva unijeti u zatvoreno, gdje će prezimiti na temperaturi od 6 do 10°C, uz povremeno zalijevanje.

Uvjeti uzgoja

Ljeti je dubrovnik potrebno obilno zalijevati, održavajući ravnomjernu vlažnost tla. Ako se biljka presuši, lišće se smežura i objesi, ubrzo nakon zalijevanja potpuno se oporavi, što govori o otpornosti ove biljke. U periodu cvatnje potrebna je redovita prihrana mineralnim gnojivom. Razgranatiji i gušći rast se posti-

Uspješno raste u svakom vrtnom, dobro dreniranom i hranjivom bogatom tlu. Odgovara mu svjetlo mjesto na suncu ili u polusjeni. Uživa u dugim, vrelim ljetnim danima. Na otvorenom se može uzgajati samo na mjestima gdje nema mrazeva. Biljke koje rastu u loncima prije prvih

Izuzetno lijepi i mirišljavi cvjetovi B R O J 4 5 • S R PA N J / K O LO V O Z 2 0 0 6

Njega lantane

že otkidanjem rastućih vrhova. Da bi se produljila i pospješila cvatnja, ocvale cvjetove redovito uklanjati. Prije kretanja vegetacije oštro podrezati i presaditi biljku u veći lonac. Dubrovnik se razmnožava reznicama u proljeće ili ljeto.

Sjemenarnini agrocentri u Mostaru i Širokom Brijegu u svojoj ponudi nude kontejnirane sadnice lantane, svih boja i oblika cvijeta.

Sve se više uzgaja na balkonima i terasama



KRIZANTEME tehnologija uzgoja Krizanteme su najomiljenije rezano cvijeće zbog svojih oblika i boja cvjetne glavice te duge uzdržljivosti u boji. Već odavno predstavljaju glavni ukras kućnih vrtova u kojima cvatu u kasno ljeto i jesen. Piše: mr. Aida Kohnić

N

aša kultura življenja poznaje ovu cvjetnu vrstu kao ukras grobova za blagdan Svih Svetih. U Japanu krizantema predstavlja nacionalni cvijet, a u Kini simbol dugog života. U svjetskim razmjerima zauzima prvo mjestu u uzgoju rezanog cvijeća, ispred ruža i gerbera. Pod pojmom krizantema podrazumijeva se tri glavne podskupine: špine ili spideri (bijele ili žute), margarete kao skupina s najviše različitosti te krupno cvjetne krizanteme popularno nazvane Šmitovke. Špine i margarete se uzgajaju cijelu godinu, dok se Šmitovke uzgajaju prigodno za blagdan Svih Svetih. Odnosno, cvatnja mora biti tempirana od 27. do 30. 10. Treba znati da su tri podskupine razlikuju u brzini i ritmu rasta, te se moraju saditi u različito vrijeme. Najranije se sade krupno cvjetne krizanteme (5-10. 07.), zasjenjuju se od 5-10. 08. i zasjenjivanje traje najčešće do 10. 09. Špine se sade nešto kasnije (10-15. 07.), a sjene se od 10. 08 do 30. 09. Krupno cvjetne krizanteme obavezno treba pincirati tj. odstraniti sve postrane cvjetne pupoljke osim središnjeg, i to se radi što češće da biljka ne troši na njih snagu. Za razliku od krupno cvjetnih krizantema, kod margareta i špina skida se središnji, najrazvijeniji pup. Skidanje se obavlja kada je pup dobro razvijen.

Obvezno zamračivanje kod krizantema

Krizanteme u plasteniku

mreža, s razmakom rupa 12 x 12 ili 18 x18 cm. Idealan razmak sadnje za margarete bio bi 13x15 cm, a za krupno cvjetne krizanteme 15x15 cm. Danas je teško pronaći mrežu s okcima tih dimenzija pa se najčešće koristi razmak sadnje 12 x 12 ili 18x18 cm. Korištenje mreže je obvezno jer mreža štiti biljku od povijanja a i primjena ostalih agrotehničkih mjera je olakšana. U početku razvoja krizantema traži gnojiva s

naglašenim sadržajem dušika i fosfora. Zbog toga se preporučuje korištenja IDROFLORALA 1425-5 ili IDROFLORAL 10-50-10. Ove kombinacije potiču razvoj korijenja i ubrzavaju ukorjenjivanje. Kasnije, do početka zamračivanja, prihrana se obavlja IDROFLORAL-om 35-5-8 i IDROFLORAL-om 20-20-20. Tijekom razvoja krizantema traži dosta vode tako da je nužno osigurati adekvatan sustav natapanja (najbolje je to sustavom kap po kap). Tim sustavom se izbjegava vlaženje lišća, što umanjuje uvjete za razvoj bolesti.

Zamračivanje

Sa zamračivanjem se počinje kod visine krizantema 20-25 cm. Za krupno cvjetne krizanteme to najčešće pada u periodu 5-10. kolovoza i traje oko tridesetak dana, dok zamračivanje kod špina počinje oko 10. 08 i traje do

Rezane krizanteme

Za sadnju se koriste ožiljene reznice s dobro razvijenim korijenjem. Sadnja se obavlja na srednje teškim ilovastim tlima s pH vrijednosti 6-7,2. Poželjno je da tlo sadrži barem 5% humusa, jer humus veže vodu i hranjiva i time sprječava ispiranje. Na pripremljene gredice postavlja se

Sadnja se obavlja sredinom srpnja

CIFO gnojivo za krizanteme

15. rujna. Prva tri tjedna zamračivanje se provodi svakodnevno u trajanju 13 sati (od 18 do 7 ili od 19 do 8 sati) a u zadnjem tjednu se postupno smanjuje do potpunog prestanka. Nikada se ne zamračuju vlažne biljke U prvom tjednu kratkog dana kod špine i margarete koristi se regulator rasta (primjerice, Alar 80), koji «smanjuje» rast biljaka u visinu i potiče staranje bočnih izbojaka. U drugoj vegetaciji uzgoja naglašena je potreba za kalijem zbog pravilnog razvoja cvijeta i jačanja stabljike. U tom periodu koristi se gnojivo IDROFLORAL 8-5-44.

Krizanteme u posudi

Uzgoj lončanica počinje sadnjom ožiljenih reznica u posude promjera 19 cm. U posude tog promjera najčešće se sade po tri reznice. Sadnje se obavlja najčešće do polovice lipnja. Kod uzgoja krizantema u loncima važan je pravilan izbor supstrata. Treba koristiti supstrat stabilne strukture, pH vrijednosti 6-7, koji dobro veže hranjiva (CULTURAL GALA). Prvih dvadesetak dana nakon sadnje lonci se drže u za-

Veliki dio krizantema uzgaja se u posudi B R O J 4 5 • S R PA N J / K O LO V O Z 2 0 0 6



NEDOSTACI HRANJIVA SIMPTOMI Jedna od važnih mjera u tehnologiji uzgoja krizantema jest pravilna i izbalansirana gnojidba. Krizantema je vrlo osjetljiva na nedostatak određenih hranjiva, te odmah reagira specifičnim simptomima koji se jasno uočavaju na pojedinim organima.

Nedostatak dušika

Simptomi nedostatka dušika na krizantemama manifestiraju se na načina da cijela biljka kržlja, zaostaje u rastu, a listovi primaju svjetlije nijanse žutozelene boje. Žućenje je naročito izraženo na rubovima lišća.

Nedostatak fosfora štićenom prostoru, a poslije se iznose na otvoreno. U početku se koriste hranjiva s naglašenim sadržajem dušika i fosfora (isto kao kod rezane krizanteme), a nakon otkidanja vrhova i tjeranja postranih ogranaka gnojiva s nešto većim sadržajem kalija (IDROFLORAL 8-5-44). Ranije ili kasnije otkidanje vrhova pomiče cvatnju za 10 dana ranije, odnosno 10 dana kasnije. Nakon zadnjeg otkidanja vrhova koristi se regulator rasta (Alar 80 ili neki drugi) koji omogućava formiranje zbijenije biljke.

Uzročnici bolesti i štetnici

Tijekom uzgoja krizantema je podložna napadu većeg broja štetnika i uzročnika bolesti. Od štetnika najčešće se javljaju lisne uši i grinje koji se suzbijaju primjenom odgovarajućih kemijskih pripravaka. Od uzročnika bolesti najveći problem predstavlja bijela hrđa (Puccinia horiana). Simptomi bolesti najuočljiviji su na listu. U početku razvoja uzročnika bolesti, na gornjoj strani lista, uočavaju se mala ispupčenja koja kasnije svjetlozelene pjege. Na istom mjestu na naličju lista formiraju se bradavičaste izrasline. Napadnuti list se kovrdža

i deformira. Pri jačoj zarazi listovi otpadaju. Cvjetovi zaraženih biljaka su sitniji. Bolest se teško suzbija, pa sa zaštitom treba početi vrlo rano. Zaštita se provodi kemijskim pripravcima (Dithan M 45, Star 80, Saprol-N i Baycor) uz temeljito prskanje biljke. Osim bijele hrđe, posljednjih nekoliko godina i fuzarioze (Fusarium oxysporum f.sp.chrysanthemi i F. oxysporum f.sp. trachephilum) postaju sve veći problem. Biljke napadnute fuzariozama često imaju simptome slične simptomima uzrokovanim Pytium vrstama, ali i simptomima uzrokovanim nedostatkom hranjiva, suviškom vode u tlu i dr. Napadnuti listovi žute, uvijaju se i venu. Listovi venu s jedne strane biljke, a rijetko cijela biljka odumire. Fuzarioze uglavnom razaraju provodne snopove, i time prekidaju normalnu opskrbu biljke hranjivima i vodom iz tla. Simptomi bolesti na listovima variraju ovisno o temperaturi. Najizraženiji simptomi uočavaju se na temperaturi od 27°C do 32°C. Osnovna mjera zaštite je održavanje dobre higijene i prozračnosti u nasadu. Sadnja krizantema u odgovarajućem supstratu, a ako se radi o uzgoju na tlu, sterilizacija tla je obvezna.

Lisne uši rado posjećuju krizanteme B R O J 4 5 • S R PA N J / K O LO V O Z 2 0 0 6

Prvi znaci nedostatka fosfora uočavaju se na listovima. Listovi mijenjaju boju u plavu do gotovo ljubičastu, a donji, stariji, listovi nekrotiziraju.

Nedostatak kalija

Nedostatak kalija kod krizantema manifestira se na stabljici i listovima. Zbog nedostatka kalija stabljika se savija. Na listovima, između žila, javljaju se nekroze koje se šire od ruba prema sredini lista. Ako je kalij kroz dulje razdoblje nedostupan, lišće se uvija i potpuno suši.

Nedostatak željeza

Simptomi nedostatka željeza kod krizantema manifestiraju se kroz klorozu lišća. Ako biljkama kroz dulji period nije dostupno željeza listovi poprimaju gotovo bijelu boju. Kloroza se javlja na mladom lišću.

Nedostatak bora

Nedostatak ovog mikroelementa kod uzgoja krizantema dovodi do zastoja u razvoju, biljke kržljaju a cvjetovi lagano etioliraju. Listovi žute i nekrotiziraju, a kod ekstremnih slučajeva dolazi do potpunog sušenja.

Nedostatak magnezija

Tipičan nedostatak magnezija su zelene zone oko žila lista s klorotičnim poljima u kojima se mogu između žila zapatiti malene, obično kružne nekroze. Nedostatak magnezija uočava se na starijem lišću.

Nedostatak bakra

Simptomi nedostatka bakra kod krizantema vidljivi su na listovima, na kojima dolazi do rubnih nekroza i lagane deformacije. Ako je nedostatak izražen kroz dulji period listovi se suše i ostaju visjeti na biljci.

Mikro gnojiva neophodna u uzgoju krizantema

10 Piše: doc. dr. sc. Ivan Ostojić

Opis štetnika

Medeći cvrčak (Metcalfa pruinosa Say) je kukac duljine tijela 7-8 mm. Prednja krila su sivosmeđe boje. Cijelo tijelo pokriveno je voštanim izlučinama svijetle pepeljaste boje. Jaja su cilindrična oblika, dugačka oko 0,8 mm. Ličinka je u početku bijeličaste boje a kasnije ta boja prelazi u svijetlozelenkastu. Ličinka obilno luči vosak kojim se prekriva. Medeći cvrčak je izraziti polifag. Napada veliki broj različitih biljnih vrsta. Primjerice, u Italiji je utvrđena njegova prisutnost na preko 200 biljaka domaćina. U prvoj godini njegove pojave u Hercegovini pronašli smo ga na dvadesetak biljnih vrsta. Najveće štete nanosi vinovoj lozi i smokvama, ali vrlo često je na kakiju, breskvama, jabukama, dudu. Osim prijenosa vozilima (vrlo čest način širenja), širi se i sadnim materijalom u koji su odložena jaja. Zabilježen je i slučaj da su ga pčelari hotimično prenosili da bi proširili zarazu jer se mednom rosom tog štetnika hrane pčele. U vinogradima na području Hercegovine, gdje smo pronašli štetnika, primijećena je veća brojnost pčela.

Štete se lako uočavaju

Štetnik usnim ustrojem siše na granama i grančicama, izbojima, lišću, rjeđe na plodovima. Na vinovoj lozi kolonije štetnika pronašli smo unutar grozda gdje ličinke sišu na peteljčicama, na mladarima te na lišću. Na smokvi ličinke sišu na lišću i mladim izbojima i osnovi plodova, a na jabuci pronađen je također na izbojima koji rastu iz korjenova vrata. Štetnik nije pronađen u krošnji jabuke. Štetnika smo uglavnom pronalazili u nižim

Medeći cvrčak u Hercegovini

Entomofauna vinove loze na području Hercegovine dobila je još jednog člana. Naime, na nekoliko lokaliteta na području općine Ljubuški, tijekom srpnja mjeseca 2006. godine, primijetili smo kolonije ovog štetnika na vinovoj lozi, ali i mnogim drugim biljnim vrstama (dud, kostila, drijen, jabuka, smokva i dr.) Inače do sada ovaj štetnik nije registriran na području BiH, a u nama susjednoj Hrvatskoj prisutan je samo u Istri.

Odrasli medeći cvrčak

dijelovima biljaka osim vinove loze, gdje je prisutan na svim organima. Osim direktnih šteta koje se očituju u slabijem porastu biljke, vrlo bitne su i neizravne štete koje nastaju zbog obilnog izlučivanja medne rose na koju se naseljavaju gljive čađavice. Napadnute biljke lako se uočavaju po bijelim voštanim prevlakama štetnika i zamazanom izgledu od gljiva čađavica. Onečišćeni plodovi gube tržnu vrijednost.

Biološki ciklus

Medeći cvrčak ima jednu generaciju godišnje. Prezime jaja odložena u drvenaste biljke. Ženka leglicom odlaže jaja pojedinačno ili u nizu u pupove, pukotine i slična mjesta na kori čokota ili drveća. Ličinke izlaze sredinom svibnja, a tijekom razvoja presvlače se pet puta. Zadnja dva stadija ličinki skaču. Inače, ličinke su slabo pokretljive. Uglavnom sišu na vrhovima mladih izbojaka. Razvoj ličinki traje oko 2 mjeseca. Sredinom

Bijele voštane prevlake unutar grozda

srpnja javljaju se odrasli oblici. Odrasli kopuliraju noću, a krajem ljeta ženke počinju odlagati jaja.

Zaštita od medećeg cvrčka

Vrlo važna mjera zaštite je sprječavanje uvoza sadnog materijala iz rasadnika koji su zaraženi medećim cvrčkom, iako se štetnik ne smatra karantenskim. Za kemijsko suzbijanje štetnika u vegetaciji registraciju kod nas imaju pripravci na osnovi alfametrina (Fastac 10 SC, Direkt 10 SC). U Italiji se koriste pripravci na osnovi kvinalfosa, piridafentiona, dimetoata, malationa i piretroidi, a izbor insekticida ovisi o raspoloživosti insekticida dopuštenih za primjenu na zaraženoj kulturi. Istraživanja talijanskih znanstvenika utvrdila su mogućnost biološkog suzbijanja medećeg cvrčka parazitskom osicom Neodrynus typhlocybae Ashmead. Ta je osica i parazit i predator ličinki. Osica je 1992. godine unijeta i ispuštena u Italiji. Dosadašnji rezultati u Italiji, Francuskoj i Sloveniji upućuju na veće mogućnosti primjene ovog parazita (parazitiranost do 30 %). I u Hrvatskoj (Istra) obavljena je introdukcija ove osice. Rezultati ispuštanja osica postaju uočljivi tek nakon 4-6 godina.

Ličinke medećeg cvrčka

Ličinke na naličju lista smokve B R O J 4 5 • S R PA N J / K O LO V O Z 2 0 0 6

11

KAMILICA prihod uz malo ulaganja Piše: Mario Ćubela, dipl. ing.

K

amilica (Matricaria chamomila) potječe sa Sredozemlja, odakle se prenijela u Europu, Aziju, Ameriku te Japan, Australiju i Afriku. Tako danas slobodno možemo reći kako kamilica samoniklo raste po cijelom svijetu. I dok je jedni smatraju korovom, te je uništavaju, drugi je cijene kao izuzetno ljekovitu biljku koja je u narodu poznata od pamtivijeka i koja se osim u ljekovite svrhe koristi i za pravljenje različitih aromatičnih i prehrambenih proizvoda. Osim toga, kamilica je opravdano zauzela značajno mjesto i u kozmetičkoj industriji. Danas kamilica ima veliku ekonomsku vrijednost u svjetskoj trgovini ljekovitim biljem i jedna je od najvažnijih ljekovitih kultura.

nicanja, biljka cvate od svibnja do konca rujna. Sjeme kamilice je izuzetno sitno i u 1 kilogramu ima oko 20 milijuna sjemenki.

Vrijeme sjetve

Kamilica se sije u proljeće (ožujak) ili u jesen (rujan-listopad). Prednost se uvijek daje jesenskoj sjetvi jer su prinosi veći za 40-50 posto u odnosu na proljetnu sjetvu. Osim toga, sjeme posijano u rujnu brzo klija i niče tako da se pred mrazeve kamilica već vrlo dobro ukorijeni i formira jaku rozetu listova. A ukoliko se kamilica posije u optimalnom roku, i njena žetva se obavlja ranije (već u svibnju). Sjetva se obavlja ručno ili sijačicama na razmak redova 1530 cm. Na manjim površinama sije se ručno (omaške) i to na taj način da se sjeme pomiješa sa si-

Biološke osobine kamilice

Kamilica je jednogodišnja zeljasta biljka koja naraste do visine od 80 cm. Korijen joj je tanak i slabo razvijen te u tlo prodire do 25 cm dubine. Stabljika je uspravna ili djelomično povijena, srednje ili više razgranata. Listovi su uski, bez dlačica, svijetlo ili tamnozelene boje. Cvjetovi su skupljeni u glavicu promjera 1,5-3 cm. Cvjetovi kamilice imaju karakterističan, prodoran i ugodan miris. U ovisnosti od vremena sjetve i B R O J 4 5 • S R PA N J / K O LO V O Z 2 0 0 6

Sve traženiji cvijet kamilice

Kamilica je svima dobro poznata biljka. Raste kao samonikla biljka rasuta u ravnicama i planinskim krajevima, a nalazimo je na svim tlima. Čak što više, kamilica dobro uspijeva na zemljištima koja drugim kulturama ni u kom pogledu ne odgovaraju. tnim pijeskom u omjeru 1:3 a sve kako bi se ono što ravnomjernije rasporedilo po površini. Količina sjemena iznosi 5-6 kg po hektaru. Nakon sjetve sjemena i valjanja cijele površine obično se pojavljuje pokorica koju je potrebno razbiti. Ukoliko je tlo zakorovljeno nužno je izvršiti i jedno okopavanje u proljeće kao i plijevljenje prije berbe.

Berba cvijeta

Kamilica ima vrlo kratku vegetaciju pa je početak berbe kod proljetne sjetve već u lipnju. Međutim, kod jesenske sjetve usjev dospijeva za berbu tijekom travnja ili svibnja. Bere se ručno ili posebnim beračima za kamilicu. Samo vrijeme berbe određuje se prema položaju latica. Naime, kada latice stoje vodoravno, tada je i sadržaj eteričnih ulja najveći. Cvjetovi se ubiru ručno, no valja paziti da ostatak stapke ne bude duži od 2 cm. Kako biljka neujednačeno cvate, berba se produljuje u nekoliko navrata, osobito ako je beremo ručno. Jedan zaposlenik za 10 sati rada može ubrati od 100 do 150 kg svježeg cvijeta. Ubrana se kamilica pak rasprostire u tankom sloju na čistom, prozračnom i natkritom prostoru. Suhu kamilicu pakiramo u papirne vreće ili sanduke obložene papirom koje potom smještamo na tamno i prozračno mjesto. I

premda se sušenje cvjetnih glavica uglavnom obavlja pod strehama, najpoželjnije je u tu svrhu koristiti namjenske sušare u kojima temperatura iznosi 40 stupnjeva C. Na taj način se od 5-6 kg svježeg cvijeta dobije kilogram suhog cvijeta. Po jednom hektaru ostvaruje se prinos od 400 do 1200 kg suhih glavica cvijeta, oko 150-200 kg kvalitetnog sjemena i oko 4-6 kg eteričnog ulja. Nakon berbe kamilice zemljište se može pripremiti za iduću kulturu koja dospijeva u jesen kao što je kasni kupus, kelj i sl. Kamilica je vrlo zanimljiva biljka iz razloga što redovito ostvaruje povoljnu cijenu na tržištu te se može plasirati na niz otkupnih mjesta te stoga predstavlja vrlo dobar prihod za gospodarstva koja posjeduju manje površine zemlje. Od posebnog je značaja za Hercegovinu jer se radi o skromnoj biljci koja nema velikih zahtjeva u pogledu zemljišnih i klimatskih uvjeta. Uz sve navedeno, kamilica je jedna od rijetkih biljaka koja se na istom mjestu može uzgajati nekoliko godina za redom.

Seminar o zaštiti bilja u Neumu

Na 4. sjednici Upravnog odbora Društva za zaštitu bilja u BiH, održanoj u prostorijama Poljoprivrednog instituta Republike Srpske u Banja Luci, 11. 07. 2006. godine odlučeno je da se III. seminar o zaštiti bilja, a i svi naredni, održi u Neumu. Ovogodišnji seminar o zaštiti bilja u BiH održat će se u periodu od 13-15. prosinca 2006. godine u hotelu Sunce. Mr. Aida Kohnić

Članovi UO društva

12

JOŠ PONEŠTO O JAROM GRAHU…

Prošle godine jari grah ili sikirica bio je najtraženije povrće na našim prostorima. Tomu je osim njegove ljekovitosti pridonijela i prava medijska pompa koja je podigla potražnju za ovim više nego zanimljivim povrćem. Međutim, malo je poznato kako postoji i ona druga strana medalje

Nasad jarog graha

Piše: Nino Rotim, dipl. ing.

N

eupućenima smo prethodno dužni kratko objašnjenje. Naime, na hrvatskoj televiziji, preciznije u emisiji «Globalno sijelo» koja je emitirana koncem 2004. godine, jari grah ili sikirica predstavljen je kao lijek za dijabetis. Nakon ove emisije, početkom 2005. godine u novoj TV emisiji pojavio se pacijent koji je predočio kako mu je šećer u vrlo kratkom vremenskom roku učinkovito smanjen upravo zahvaljujući konzumiranju određenih količina jarog graha. Nakon tog priloga na HTV-u i na našem širem području vlada velika potražnja za ovim više nego zanimljivim povrćem. A kako potražnja diktira cijene, tako su i cijene jarog graha vrlo brzo krenule «nebu pod oblake». Primjerice, sikirica se desetljećima prodavala po cijeni od 12-15 kuna, da bi u vrlo kratkom roku dosegnula 50 kuna. Nedugo potom jari grah se, zamislite, prodavao po fantastičnih 200 kuna (50 KM) za kilogram.

Postoji li druga strana medalje?

Kako smo se zainteresirali za fenomen «čudotvornog graha» koji se inače najviše uzgaja u Indiji i nekim sušnim područjima Afrike, krenuli smo i za stručnim objašnjenjem koji će potvrditi njegovu ljekovitu vrijednost.

Mahune jarog graha su relativno male

Tako smo skoknuli i do Zadra na čijem se području jari grah uzgaja već desetljećima. Međutim, osim hvale i hvalospjeva, nismo konkretno ništa uspjeli dokazati i potvrditi. Kako stvar pak ne bismo prepustili slučaju, kontaktirali smo s renomiranom talijanskom sjemenskom kućom Franchi koja nam je uz pomoć velikog broja svojih stručnih osoba poslala i službeno objašnjenje koje vrijedi na području cijele Italije. Naime, u Italiji se uzgajaju dvije vrste jarog graha i to Lathyrus sativus i Lathyrus cicera, koji se osim na Siciliji i Sardiniji uzgajaju i u ostalim dijelovima svijeta. Prema njihovim tvrdnjama, radi se o nedefiniranoj i nedovoljno identificiranoj biljci koja spada u porodicu leguminoza i koja se većinom uzgajala u siromašnim dijelovima zemlje u uvjetima kada je vladala prava bijeda i nestašica. Ustvari, jari grah je imao značajniji utjecaj u Italiji u razdoblju do Drugog svjetskog rata. Kasnije se zamijetilo i ustvrdilo kako konzumiranjem jarog graha dolazi do snižavanja razine šećera u krvi. Dakle, navedeni

Sjeme jarog graha

grah ima svojstvo inzulina. Ali, također je potvrđeno kako pretjerano unošenje jarog graha u organizam može dovesti do neugodnog kočenja mišića i stanovitih neuroloških problema. Tu neželjenu pojavu prouzrokuje jedan toksični sastojak (b-aminipropionitrile) koji se nalazi u sjemenu i koji inhibira enzim lizil oksidazu te na taj način izravno utječe na leđnu moždinu. Stoga je konzumiranje jarog graha u Italiji zakonom i zabranjeno.

O kakvoj je vrsti graha riječ?

Sikirica ili jari grah je, ustvari, jednogodišnja biljka dobro razvijenog korijena koja se sije koncem ožujka. Zanimljivo je i da se tlo za njegov uzgoj priprema već u veljači s tim da se pri tome ne razbacuje i uopće ne zaorava nikakvo gnojivo. Dakle, sikirica raste na gotovo svakom tlu, pa i na onom teškom, glinovitom i malo zaslanjenom tlu, siroma-

šnom hranjivima. To je, ustvari, najotpornija mahunarka na sušu, premda podnosi i stagnirajuću vodu nastalu nakon jačih i duljih oborina. A zadarski proizvođači navode da «jari», kako ga od milja zovu, ne podnosi kišu te tvrde kako kilogram sjemena može dati i do 50 kg ploda. Inače, sjetvu jarog graha obavljaju na razmak redova od 40 do 60 cm te 3 do 5 cm sjemenka od sjemenke. Dužina vegetacije iznosi 120150 dana, što znači da dozrijeva sredinom ljeta. U pravilu, sikirica je biljka blage klime i u tom pogledu je dosta slična grašku. Uostalom, njeno zrelo sjeme koristi se kuhano i to obično u smjesi s bobom, graškom, grahom ili slanutkom. Dakle, jari grah se tradicionalno na području Dalmacije koristi na taj način da se kuha s drugim sjemenom iz skupine mahunarki ili se priprema kao varivo uz dodatak riže ili tjestenine. A tko voli neka izvoli…

Jari grah se uzgaja i u Popovu polju B R O J 4 5 • S R PA N J / K O LO V O Z 2 0 0 6

13

ARTIČOKA IZ SRCA HERCEGOVINE Sezona artičoke u punom je jeku. I dok se do sada ovo atraktivno povrće moglo zamijetiti jedino u susjednoj nam Dalmaciji, to više nije tako. Naime, uz pažnju dobrog gospodara Josipa, artičoka se od sada, provjereno i nadasve uspješno, može uzgajati i u južnoj Hercegovini Cvjetna glavica spremna za berbu

Piše: Nino Rotim, dipl. ing.

D

akako, riječ je o «našem» agronomu, cijenjenom gospodinu Josipu Brkljači koji je jedan od rijetkih povrtlara koji je uistinu uspio i uzgojiti artičoku u svome vrtu. A znameniti vrt se nalazi samo nekoliko kilometara južnije od Mostara, preciznije u prigradskom naselju Hodbina. Tamo se nalazi jedinstveni, mini arboretum voćnih i povrtnih biljaka, a koji je, ustvrditi ćemo možda malo i subjektivno, jedinstven na ovim prostorima. Tomu zorno svjedoči i artičoka koja je već spremna za berbu a ispred koje gosp. Brkljača radosno i pozira. Kako i ne bi kada se radi o zanimljivom povrću koje je ostavilo traga u mnogim starim civilizacijama, iako i dan danas dobrim dijelom predstavlja mistično i nepoznato višegodišnje povrće. A zbog iznimno velike potražnje za njenim sjemenom morali smo angažirati i našu nabavnu službu da posegne put Italije koja je ujedno i rekordni proizvođač na Mediteranu (s čak 56 posto udjela proizvodnje). Međutim, to ne znači da je artičoka manje popularna i u Španjolskoj, Francuskoj i Grčkoj, gdje se sve proizvedene količine vrlo brzo i prodaju. Iako

Berba se obavlja oštrim nožem B R O J 4 5 • S R PA N J / K O LO V O Z 2 0 0 6

Josip Brkljača u svom nasadu artičoke

se najvećim dijelom uzgaja na Mediteranu, iznimno je popularna i u SAD-u te Argentini. Stoga slobodno možemo ustvrditi kako se danas artičoka uzgaja diljem svijeta i kako je s pravom uvrštena u vodeće svjetske luksuzne namirnice.

Tajna uspjeha?

Kako iz prve ruke saznajemo, artičoka se proizvodi zbog mesnatih, sočnih i ukusnih listića koji se nalaze u cvjetnoj glavici i na proširenoj cvjetnoj bazi. Riječ je o biljci koja razvije jaki korijenov sustav koji prodire do 1,5 m dubine i biljci koja na istom mjestu živi do 20 godina. Može se uzgajati u područjima gdje srednje zimske temperature nisu niže od 5 stupnjeva C. Posebno dobro uspijeva u područjima bez velikih kolebanja temperatura, naročito u vrijeme zametanja cvatova. Artičoka dobro podnosi umjerne vjetrove, posolicu i malo zaslanjena tla. Stoga joj najviše odgovaraju priobalni tereni, uz samu obalu mora a koji su zaklonjeni od bure i juga. Zato nije ni začuđujuće kako se

u Dalmaciji artičoka počela organizirano proizvoditi na površini od 10 hektara, s tendencijom daljnjeg rasta. Naročito se njena proizvodnja proširila na Hvaru, Visu i Braču te u dolini Neretve. Zbog blizine navedenih područja lako se da zaključiti kako i južna Hercegovina može osigurati optimalne uvjete za uzgoj ovog nadasve zanimljivog povrća. Jasno je kako se kod nas preporuča uzgoj za potrebe domaćinstva, premda bi se veće količine ovog povrća mogle plasirati i na tržište. A da je njen uzgoj u Hercegovini moguć, potrudio se da dokaže gosp. Brkljača, koji je inače rođen upravo na Braču. Pa ne kaže se uzalud kako krv nije voda!

Uvjeti uzgoja

Kako smo doznali, u našim uvjetima uzgoja nadzemni dio biljke izumire tijekom zime dok u proljeće iz pupova podzemne stabljike rastu novi izboji. Za normalan razvitak artičoka pak traži što više svjetla i ne voli rasti

u sjeni. Ne traži suviše vlažno tlo, premda nešto više vlage zahtijeva u prvom razdoblju rasta i to u vrijeme naglog razvitka glavica. Jestive cvjetne glavice duguljaste su ili okrugle, obložene mesnatim listićima koje u većini slučajeva završavaju bodljama. Krupne glave artičoke uzimaju se za jelo odmah nakon berbe s tim da se ne jedu sirove iz razloga što su teško probavljive. A osim cvatnih pupova u ljekovite svrhe se koriste i listovi te korijen. A znanstvenici su dokazali kako artičoka osvježava ten, uravnotežuje organizam i bistri glavu, pomaže jetri i žučnom mjehuru, omogućuje bolju probavu te snižava kolesterol. Osim toga, štiti od ateroskleroze, gihta i probavnih smetnji. Zanimljivo je da je za snižavanje kolesterola zaslužan sastojak cinarin, zbog čega se artičoka preporuča i u sprječavanju angine pectoris, moždane kapi, astme, alergija i reumatskih bolesti. Dakle, osim u kulinarstvu, artičoka je iznimno cijenjena i u zdravstvenom smislu. Sve to objašnjava zašto je riječ o vrlo traženom i atraktivnom povrću ne samo kod nas nego i u cijelom svijetu. Također ima i zaljubljenika u ovo povrće, poput našeg Josipa, koji kaže: «Tko je jednom doživio ljepotu ljubičastih cvjetova artičoke, bit će mu teško skidati sočne pupove u kojima se skrivaju nježna srca koja se koriste u kuhinji». Sve to artičoku čini više nego mističnim i nadasve zanimljivim povrćem…

14

LJETO U POVRTNJAKU Iako su temperature u ovom razdoblju iznimno visoke, intenzitet radova u povrtnjaku se tek neznatno umanjuje. Proizvođačima je važno osigurati kontinuitet berbe svježeg povrća koje se u našim južnim područjima od jeseni, zime pa sve do travnja može brati na otvorenom polju i plasirati na tržište Piše: Josip Brkljača, ing.

U

toplijim dijelovima Hercegovine tijekom srpnja i kolovoza ozbiljniji proizvođači nastavljaju sjetvu i sadnju povrća kako bi zadovoljili potrebe tržišta. Istina, uvjeti za sjetvu povrća nisu optimalni jer ipak u ovo doba godine često vladaju «tropske vrućine». Stoga je biljkama potrebno osigurati dovoljne količine vode kako uloženi trud ne bi bio uzaludan. Osim toga, prije sjetve sjemena nužno je kvalitetno pripremiti tlo, što podrazumijeva i unošenje odgovarajućih biljnih hranjiva. Prije sjetve ili sadnje povrća nikako ne smijemo zaboraviti i unošenje insekticida u tlo, s tim da se obvezno konzultiramo s lokalnom savjetodavnom službom. Nije nevažno napomenuti da sve navedene radove u povrtnjaku, počevši od zalijevanja pa Sjetva povrća u toplijim područjima

Jesenski kupus se sadi sredinom ljeta

do unošenja gnojiva, trebamo obavljati predvečer ili rano ujutro, kad temperature nisu previsoke. Često se postavlja i pitanje kada je tlo presuho, odnosno kako odrediti pravodobni moment zalijevanja. Stoga, trebate li povrće zalijevati, jednostavno procijenite tako da na dubini od 10 cm iskopate malo zemlje i stisnete je u ruci. Raspadne li se, to je znak da je tlo

presuho. Osim toga, vrtlari su često u nedoumici vezanoj za količinu utrošene vode neophodne za zalijevanje. A općenito govoreći, količine vode variraju ovisno od klimatskih prilika, sastava tla pa sve do povrtne kulture koja se uzgaja. Ipak, vrijedi nepisano pravilo kako mlade biljke u početku razvoja zahtijevaju 12 litra vode na dan, dok starije biljke troše od 2,5 do 5,5 litara dnevno. Ali, uvijek je starije biljke poželjnije zalijevati jednom do dva puta tjedno s 10-20 litara po četvornom metru nego svaki dan s 5 litara vode. Pored toga, kako bi se sačuvala vlaga u tlu, dobro je povrće zastirati pokošenom travom, slamom ili lišćem jer je dokazano da zastirka po četvornom metru uštedi čak i do jednu litru vode dnevno. Razumljivo je da su podaci u tablici orijentacijski i da optimalno vrijeme sjetve ovisi od vladajućih klimatskih prilika. Svakako da je najkritičniji period sjetve u razdoblju od 20 srpnja do 10 kolovoza. Osim sjetve, aktualna je i sadnja presadnica povrća: cvjetače, endivije, kelja pupčara, zimskog kelja, zimskog kupusa, jesenske salate i dr. Pritom prednost imaju presadnice proizvedene kontejniranim načinom i to iz razloga što se bez većih poteškoća mogu saditi tijekom cijele godine uz izostanak stresa-zahvaljujući grudi supstrata oko korijena. Sadnja se obavlja u dovoljno vlažno tlo s tim da dva tjedna nakon sadnje trebamo obaviti i prvu prihranu (KAN i sl.). Kako je ovo godina s pojačanom pojavom lisnih ušiju i stjenica, trebamo voditi računa i o zaštiti prijesadnica, a što se prije svega odnosi na kupusnjače. Posebnu pak pozornost trebamo obratiti na štetnika kupusnu muhu koja je posljednjih godina stalna prijetnja kupusnjačama.

Dani polja povrća

U organizaciji svjetski poznate sjemenske kuće Rijk Zwaan, u Mađarskoj su održani dani polja povrća na kojima su se okupili svi zastupnici i distributeri tvrtke Rijk Zwaan, iz ovog dijela Europe s ciljem da se upoznaju s novim hibridima, ove tvrtke, koji bi se u narednom periodu mogli naći u distribuciji. Inače tvrtka Rijk Zwaan svake godine organizira dane polja na kojima svoje zastupnike i distributere, ali i strućnjake iz ove oblasti, upoznaje s novitetima iz svog programa, kako bi zastupnici i distributeri sjemena, na licu mjesta mogli vidjeti sve prednosti i nedostatke pojedinih hibrida. Domaćin ovogodišnjih dana polja bio je grad Felgyo, a najveći broj sudionika bio je iz Srbije i Crne Gore. Osim obilaska nasada povrća u polju (kupusnjače, salate, krastavci, rajčica, endivije, radiči), sudionici dana polja su posjetili suvremene staklenike u kojima se godišnje proizvede oko 70 milijuna različitih presadnica povrća. Mr.Aida Kohnić

B R O J 4 5 • S R PA N J / K O LO V O Z 2 0 0 6

15

VIŠNJA POLAKO OSVAJA HERCEGOVINU Trenutno višnja zauzima simbolično mjesto u ukupnom fondu hercegovačkih voćnih stabala, što znači da njena proizvodnja uglavnom služi za podmirenje potreba domaćinstva, te djelomično i lokalnog tržišta. Ipak, zamjetno je i da u vrtnim centrima potražnja za njenim sadnicama raste iz godine u godinu Piše: Mladen Karačić, dipl. ing.

P

roizvodnja plodova višnje u BiH nalazi se na niskoj razini i ni približno ne zadovoljava potrebe domaćeg tržišta. Ali, to ne znači da višnja nije rentabilna voćna vrsta, već naprotiv predstavlja vrlo zanimljiv tržišni proizvod, kako za potrošnju u svježem stanju tako i za preradbene proizvodne kapacitete. Ipak, prvi korak koji treba načiniti jest dosadašnji način proizvodnje višnje s nekoliko stabala razbacanih po parcelama preorijentirati na intenzivan uzgoj jer to ipak jamči koliko-toliko sigurnu, uspješnu i unosnu proizvodnju. Primjetno je da posljednjih godina u Hercegovini raste gospodarsko zanimanje za višnju marasku čiji je plod iznimno cijenjen u prehrambenoj, posebno likerskoj industriji. A plod maraske (meso ploda i koštica) i list koriste se za proizvodnju više vrsta likera, žestokih pića, desertnih vina, bezalkoholnih vitaminskih sirupa, koncentriranih i voćnih sokova.

Uvjeti uzgoja višnje

Višnja je dugogodišnja voćna vrsta jer raste i donosi plodove duže od 20 godina. Upra-

Nasad višnje u okolici Mostara B R O J 4 5 • S R PA N J / K O LO V O Z 2 0 0 6

vo zbog tih okolnosti trebamo pomno odabrati položaj za njen uzgoj. Tako vrijedi nepisano pravilo kako višnja dobro uspijeva tamo gdje odlično rastu jabuke i trešnje. Međutim, višnja je ipak voćna vrsta skromnih zahtjeva, koja se može uzgajati na svim položajima. Tako je uočeno kako se višnje mogu uspješno uzgajati u priobalno mediteranskom pojasu kao i na višim nadmorskim visinama (do 1500 m), što znači da je u ovom smislu tolerantnija od trešnje. Ali, dalmatinska iskustva govore kako se cijenjena sorta višnje zvana maraska najviše uzgaja do 200 metara nadmorske visine jer je u tim područjima njen plod i najkvalitetniji. Naime, s povećanjem nadmorske visine smanjuje se temperatura, pa je plod maraske slabije kakvoće iz razloga što sadržava manje suhih tvari i šećera, zbog čega je on manje i aromatičan.

Najčešće sorte višanja u Hercegovini

Ponuda sorti višnje u hercegovačkim voćnim rasadnicima varira, premda se da zaključiti kako su pretežito zastupljene četiri sorte. Sukladno tomu, te sorte se najviše i sade u ovom području naše zemlje. Prije svega, to su sorte: maraska, rexelle, šumadinka i keleris 16 dok se nešto manje uzgaja i oblačinska višnja. Maraska je najtraženija i najkvalitetnija sorta višnje na području Hercegovine. Međutim, odmah treba napomenuti kako postoji više tipova (klonova) maraske te je stoga često smatraju

višnjom izrazito krupnih plodova, a što ona uistinu nije. Naime, njeni plodovi dozrijevaju već koncem lipnja i imaju osrednju krupnoću. S druge strane, radi se o vrlo kvalitetnoj sorti, sočnog, mekanog i vrlo aromatičnog mesa ploda. Osim što je meso odlične kakvoće, marasku odlikuje redovita i obilna rodnost, što je ujedno svrstava u sami vrh svjetskih višanja. Rexelle je nešto novija sorta višanja koja je samooplodna i koja dozrijeva u drugoj polovici mjeseca lipnja. Plod je srednje velik do velik a odlikuje ga vrlo ugodna aroma. Rexelle je međunarodno priznata sorta koja će vrlo brzo uz marasku preuzeti primat u proizvodnji višanja. Jedina mana ove sorte je njena osjetljivost prema bolesti zvanoj monilija. Keleris 16 je samooplodna sorta višnje koja rano prorodi i koja redovito daje obilne prinose. Cvate kasno i dozrijeva početkom srpnja. Plod je srednje velik do velik, sočnog mesa koje ima slatko-kiselkasti okus. Sorta se posljednjih godina sve više uzgaja a odlikuje je velika otpornost prema niskim temperaturama. Plodovi se pretežno koriste za industrijsku preradu, premda se mogu koristiti i u svježem stanju.

SANOVNIK

Oblačinska višnja je također zastupljena u pojedinim uzgojnim područjima naše zemlje. Iako rodi redovito i obilno, nije previše zastupljena zbog toga što formira izrazito sitne plodove. Sorta je otporna na bolesti i tolerantna je na lošija tla. Zori oko 25 lipnja. Izvrsna je za preradu. Na kraju možemo slobodno ustvrditi da bi izgradnja odgovarajućeg preradbenog kapaciteta (sokovi, likeri, kompoti, pekmezi i sl.) na području Hercegovine bio pun pogodak iz dva osnovna razloga. Potakao bi još intenzivniji uzgoj višanja i trešanja a nedvojbeno bi ostvarivao zavidan prihod.

U prvim godinama traži dosta njege

• višnjino drvo - očekuje vas jedan neobičan doživljaj • plod višnje - očekuje vas nezadovoljstvo u ljubavi • jesti višnje - zbog neispunjenog obećanja koje ste dobili imat ćete jedan neugodan susret • brati višnje - očekuju vas brige, ali i nenadani novčani dobitak

16

AVOKADO miris egzotike i u vašem domu

Avokado potječe iz toplih i vlažnih, tropskih maglovitih i kišovitih šuma Srednje i Južne Amerike, od istočnog Meksika do sjevernih Anda. Danas se pak uzgaja u svim dijelovima svijeta s tropskom i suptropskom klimom. Umak od avokada: Oguli-

Plod avokada

Piše: Silvio Škrokov, dipl. ing.

U

zgojiti neku od egzotičnih biljaka u vlastitom stanu izazov je kojem rijetki mogu odoljeti. Sukladno tomu vlada veliki interes i potražnja za svim vrstama neobičnog voća i povrća, kao i ukrasnog bilja. Tako nas je prošle godine više nego iznenadila potražnja za rijetkim vrstama povrća, poput potpuno bijelog krastavca, rotkvice oblika mrkve ili pak mrkve okruglastog oblika nalik rotkvici. O tome smo i pisali u jednom od naših prošlih brojeva Green Garedena. Ipak, posebnu pozornost privlači egzotična voćka avokado, zimzelena biljka velikih tamnozelenih listova, čije visoko stablo (9-20 m) široke krošnje predstavlja jedinu važniju jestivu biljku iz porodice lovora. S druge strane, uzgojen u posudi, avokado u našim klimatskim prilikama obično naraste do dva metra visine.

Prehrambene vrijednosti avokada

Premda je to malo poznato, avokado se jede svjež, sam ili u salatama, a nerijetko se koristi i za pripravljanje specifičnih umaka. Međutim, od njega se može načiniti više nego ukusan pire koji se, primjerice, u Izraelu prelijeva limunovim sokom i to sve kako ne bi potamnio i kako bi bio što ukusniji. Inače, avokado sadržava veću količinu vitamina E, A i B te se stoga vrlo često koristi u kozmetičkoj industriji. Sadržava i određenu količinu vitamina K, koji se razmjerno rijetko nalazi u

voću. Ali, bitna je činjenica kako avokado sadrži i masti u kojima je dotični vitamin K upravo i topljiv. S druge strane, ekstrakti lišća i sjemenke koriste se u razne medicinske svrhe i to za liječenje dizenterije, proljeva te u vidu antibiotika.

Uvjeti uzgoja

Pošto potječe iz tropskog i suptropskog pojasa, za uspješan je uzgoj avokadu nužno osigurati optimalne uvjete. To se prvenstveno odnosi na stalnu, odgovarajuću temperaturu tijekom cijele godine. Inače, avokado najbolje uspijeva na plodnim ocjeditim tlima na sunčanim staništima uz mnogo vlage, od razine mora do čak 2250 m nadmorske visine. Ali, treba znati kako vjetrovite položaje treba isključivo izbjegavati jer mu vjetar lomi grane, smanjuje zračnu vlagu, isušuje cvjetove i ometa oprašivanje. Kao posljedica toga plodovi avokada prerano otpadaju. Takav slučaj upravo je zabilježen u Izraelu pa o tome kod njegovog uzgoja treba obvezno i povesti računa. S druge strane, praksa je pokazala da uzgojen u našoj klimi avokado doslovce nikako ne daje plodove te uopće

teško uspije i procvjetati. Ukoliko bi netko u tome i uspio, zasigurno bi se brzo i obogatio iz razloga što je potražnja za njegovim plodovima na širem europskom tržištu stalno prisutna. A najveći proizvođač i izvoznik avokada je Meksiko, odakle plodovi na šire svjetsko tržište stižu tijekom cijele godine. Tako je malo poznato da postoji sorte avokado koje dozrijevaju u različito vrijeme te činjenica kako je riječ o stranooplodnoj biljci. Stoga se uvijek i sadi nekoliko različitih sorti kako bi se omogućila njegova normalna oplodnja. Zanimljiv je i podatak kako su stabla avokada produktivna pedesetak godina, premda su nerijetko zabilježeni i plodonosni stogodišnjaci!

Uzgoj iz sjemena

Šalu na stranu, kod nas se avokado uzgaja tek sporadično i to iz sjemenke koja se nalazi u unutrašnjosti ploda. Dovoljno je odabrati potpuno zreo plod iz kojeg se zasijecanjem oštrim nožem pažljivo izvadi netaknuta sjemenka. Operite je toplom vodom i u nju utisnite tri čačkalice te je potom uronite u staklenku ili čašu koja je prethodno napunje-

Stabla avokada su dosta visoka

te avokado te ga razrežite na dva dijela s tim da naknadno odstranite košticu. Potom plod zgnječite te mu dodajte pola glavice luka izrezanog na tanke ploške. Dodajte i neizostavni sol i papar te sve dobro pomiješajte i poslužite. Iako se ovaj specijalitet u Meksiku jede s kukuruznim čipsom kojeg u nas još uvijek nema, dobar će biti i onaj obični. Stajanjem, navedeni umak vrlo brzo promijeni boju pa u zdjelu s umakom stavite košticu (ako je niste iskoristili za uzgoj avokada) koja će, vjerovali ili ne, održati njegovu svježinu.

na vodom. Nakon nekoliko mjeseci, koštica će raspuknuti, pustiti korijenje a biljka će postupno razviti listove. A nakon što razvije dva-tri lista, trebate je presaditi i smjestiti na toplo, osunčano i od propuha zaklonjeno mjesto. Ovo neobično stabalce ljeti neka bude na sunčanom dijelu balkona ili vrta i to sve dok noćne temperature ne padnu ispod ništice. Zimi avokado držite u toploj prostoriji i budite ponosni ukoliko vam za 10-tak godina biljka uopće procvate. A bude li sreće, pokoji plod se kod avokada može razviti i bez prethodno obavljene oplodnje.

Tek zametnuti plodovi avokada B R O J 4 5 • S R PA N J / K O LO V O Z 2 0 0 6

17 Premda se nešpola intenzivno uzgaja u razvijenim voćarskim zemljama s mediteranskom klimom, u našim južnim krajevima nije zauzela veće i značajnije mjesto. Glavni uzroci takvu stanju leže u neinformiranosti i nepoznavanju voćara s ovom voćnom vrstom.

NEŠPOLA ILI JAPANSKA MUŠMULA Piše: Goran Jurilj, dipl. ing.

O

sim toga, nešpola je višemanje nepoznata voćna vrsta koja se u našim toplijim krajevima uzgaja uglavnom pojedinačno na okućnici. To, prije svega, može zahvaliti svojim dekorativnim svojstvima koji se ogledaju u lijepim i velikim kožastim listovima srebrenkastozelene boje te prekrasnim cvatovima koji izgledaju poput grozda a koje nalazimo na vrhovima jednogodišnjih izboja. Kako pak ne bi bilo zablude, treba naglasiti kako nešpola (Eriobotryia japonica) nije isto što i mušmula (Mespilus germanica). Naime, iako nešpolu često nazivaju japanskom mušmulom, ona se bitno razlikuje od obične mušmule koja je listopadna voćna vrsta i čiji plodovi dozrijevaju koncem listopada ili čak u studenome. S druge strane, plodove s nešpole, koja je ustvari zimzelena biljka, ponegdje možemo brati već u svibnju što znači da oni među prvima dospijevaju na tržište. Iako su njeni plodovi na prvi pogled neugledni, vrlo su sočni i imaju ugodno osvježavajuću aromu. A osim u svježem stanju, koriste se i za izradu različitih prerađevina poput sokova i likera.

Gdje se sve može uzgajati nešpola?

Nešpola je suptropska voćka s vrlo širokim arealom uzgoja. Tako je nalazimo u kućnim vrtovima i parkovima uzduž čitave obale Jadranskog mora a dijelom i u unutrašnjosti, gdje dolinom rijeke Neretve prodire utjecaj mediteranske klime. Za ovu voćnu vrstu je karakteristično kako bez većih poteškoća B R O J 4 5 • S R PA N J / K O LO V O Z 2 0 0 6

Nasad nešpole

podnosi temperature zraka i do minus 10 stupnjeva C. Zbog toga, u našim južnim područjima veoma dobro uspijeva uz uvjet da je zaštićena od jačih sjevernih vjetrova. Jer nešpola vrlo dobro prkosi suši, ali zato lako strada od jačih hladnih vjetrova. Tako su prema hladnoći najosjetljiviji mladi pupovi. Nasuprot tomu, visoke temperature zraka i dulja sušna razdoblja doslovce ne predstavljaju teret za ovu nadasve zanimljivu voćnu vrstu. A ona ne samo da će se u južnoj Hercegovini lako prilagoditi već će početkom svibnja s vrlo ukusnim plodovima najranije od svih voćaka otvoriti novu sezonu svježeg voća.

Redovita rezidba i zaštita-ključ uspjeha?

Iako to ljubitelji voća iz neznanja zanemaruju, rezidbu nešpole treba obaviti odmah nakon berbe plodova, a što se provodi redovito svake godine. Na taj način krošnju adekvatno prorijedimo i učinimo prozračnom kako bismo omogućili prodor sunčevih zraka do svakog lista. Stoga je krošnju najbolje formirati u obliku pehara ili kugle. Druga rezidba se obavlja u jesen s ciljem odstranjivanja postranih, sekun-

U Izraelu se uzgaja ispod mreže

darnih izboja na glavnom izboju koji nosi cvjetište. Ako se ne bi orezali ti postrani izboji, donijeli bi sitne plodove koji bi se razvijali na štetu onih na glavnom izboju. Pored toga, rezidbom se uvijek odstranjuju svi tanki, iscrpljeni i bolesni izboji. Ali, temelj uspjeha svakako leži u pravilno provedenoj zaštiti nešpole koju obično napada jedna vrsta fuzikladija (krastavost ploda). Na žalost, bolest je vrlo tvrdokorna i nekolike prve godine traži mnogo prskanja i strpljenja. Naime, klice bolesti na jako zaraženoj voćki su stalno prisutne i samo čekaju povoljne uvjete za razvoj. A kako je riječ o zimzelenoj voćki, klasična zimska tretiranja visokokoncentriranim fungicidima nisu uputna, pa voćku treba u razumnim razmacima prskati od jeseni do proljeća. Prskanje je uvijek uputno obaviti prije pojave dugotrajnog kišnog vremena (južina) jer je vlaga tj. kiša najvažniji čimbenik širenja bolesti. Za prskanje se uglavnom koriste klasični bakreni fungicidi kao što su Cuprablau Z, Champion, Bordoška juha i sl. Također su djelotvorni i mnogi klasični fungicidi poput Cineba i Dithana te sistemici Topas, Rubigan i Systhane. Kod prskanja treba ko-

ristiti normalne koncentracije, ali voćku treba dobro okupati. Iako se uzgaja uglavnom pojedinačno, praksa je pokazala kako bez odgovarajuće zaštite jednom oboljelu nešpolu teško možete izliječiti. Na kraju se opravdano može zaključiti kako u uzgoju japanskih nešpola u našim južnim krajevima mnogo toga nedostaje ili je još nepoznato. Zbog toga bi bilo vrijeme da se na tome započne više i bolje raditi. Jer ukusni plodovi nešpole bi vrlo lako mogli naći mjesto kao prvi plodovi voća u proljeće na stolovima turista i naših građana.

Kontejnirana sadnica nešpole

18

LIPA ljekovito drvo Lipa predstavlja visoko listopadno drvo koje cvate potkraj lipnja otkud i potječe njeno ime. Iako se nekada lipa intenzivno sadila u drvoredima i parkovima, danas se pretežno uzgaja pojedinačno na okućnicama Piše: Elvedin Čolaković, ing.

L

ipa je nadasve zanimljivo ukrasno drvo koje može narasti u visinu i do 40 metara. Posebice je interesantna zbog svoje široke i gusto razgranate krošnje koja u ovim vrućim i sparnim danima stvara više nego potrebnu «debelu» hladovinu. Uostalom, zbog toga se lipa pretežno i sadi kao ukrasno drvo u sklopu okućnica. Međutim, zamjetna je i činjenica da se unatrag 30-tak godina pa i više lipa intenzivno sadila u strogom centru urbanih sredina gdje se vrlo dobro uklopila u nepovoljnim uvjetima uzgoja. Tako je svoj opstanak uspjela izboriti usred samog asfalta većinom prepuštena samoj sebi, dakle bez zalijevanja, prihranjivanja, rezidbe i sl.

Orezivanje lipapotreba ili ne?

U nekim prijašnjim vremenima koja su već daleko iza nas nazovi stručnjaci izričito su zabranjivali rezanje i orezivanje zasađenih stabala u gradskim drvoredima i parkovima. A upravo je to kumovalo njihovom ubrzanom propadanju i sušenju pojedinih stabala čije velike grane i dan danas čine realnu opasnost za sve slučajne prolaznike. A ono što ti «stručnjaci» nisu znali jest činjenica da lipe itekako dobro podnose oštro orezivanje. Čak i ukoliko se odrežu glavne grane stabla, sljedećih godina će izrasti

Pčele rado posjećuju cvjet lipe

nove. Kod lipa je pak uobičajen problem rast mnoštva izbojaka na deblu ili na granama, što je posljedica ranjavanja stabla. I oko baze biljke mogu izrasti neželjeni izbojci koji stvaraju pravu šumu oko osnove debla čime se lipama i više nego narušava dekorativnost. Međutim, te izbojke treba orezati dok je biljka u razdoblju mirovanja, zimi ili eventualno početkom proljeća. S druge strane, ukoliko ste prinuđeni odrezati veliku granu, najpogodnije vrijeme za to je sredina ili kraj ljeta iz razloga što će tada biljka manje ispuštati sok a sama rana će brze zacijeliti.

Lipa-drvo koje liječi!

Iako je čuven lipin čaj koji otklanja mnoge tegobe, treba priznati da premalo znamo o njenoj uporabi u narodnom liječenju. A u narodnoj medicini se rabe cvjetovi koji se sakupljaju u vrijeme cvatnje i to kada je procvjetalo 2/3 cvjetova. Naime, oni koji su potpuno procvjetali nemaju vrijednost. Cvijet lipe sadrži esenciju bogatu magnezijem koji smiruje grčeve šupljih organa (mjehur, stomak), vazodilatator je i širi krvne žile. Cvijet također sadrži sluzave sastojke koji djeluju protuupalno. Diuretik je te tako pospješuje znojenje i mokrenje. Ljekovito je međutim i deblo koje sadržava sastojke koji pospješuju proizvodnju žuči u jetri te na taj način pripomažu probavi masti (protuspastik). U tu svrhu 30 grama debla treba kuhati petnaestak minuta u litri vode nakon čega se ona redovito i pije. S druge strane, cvijet lipe se koristi u vidu čaja, kao ekstrakt, kupka i za spravljanje različitih obloga. Osim toga, malo je poznato kako lipa ima svojevrsna umirujuća svojstva, zbog čega se koristi za otklanjanje nervoze i napetosti. Lipa tako-

Stabla lipe su izuzetno visoka

đer pospješuje prirodan san za razliku od sedativa, koji nas drže mamurnima narednoga jutra. Stoga se često koristi kod nervozne djece koja pate od nesanice. U tu svrhu pije se čaj, premda se nerijetko koriste i kupke. Korištena na ovaj način i u ovu svrhu djelovanje počinje pokazivati već nakon tri do četiri dana. Lipa je dosta korištena i iz razloga što ne izaziva nuspojave. Lipa posjeduje i brojna druga ljekovita svojstva zbog čega se koristi i kod upale grla i bronhija, astme, gripe i kašlja. Koristi se i

u slučajevima pojave angine pectoris i aritmije. Nedavno se čak otkrilo kako lipa omogućava i lakšu cirkulaciju krvi te zbog toga umanjuje mogućnost miokardnog infarkta i tromboze. Pomaže i kod pojave žučnih kamenaca te probave masti a njena uporaba u kozmetici je nezamjenljiva. Malo je poznata i činjenica kako je svestrana lipa poslije bagrema najmedonosnije drvo, zbog čega se dosta koristi i u pčelarstvu. Jednom riječju, radi se o zanimljivom stablu s tehničkog, dekorativnog i ljekovitog gledišta!

Rasadnik ukrasnih stabala lipe B R O J 4 5 • S R PA N J / K O LO V O Z 2 0 0 6

19

BOTRITIS siva plijesan /trulež/ vinove loze

Redovita je pojava da u kišovitim godinama grožđe počne naglo trunuti pred berbu. Trule grozdove pokriva siva plijesan poput paučine, a dosta tako trulih boba otpadne. Piše: Renato Vilenica, ing.

R

azlog ovoj pojavi je infekcija grozdića patogenom gljivicom po imenu siva plijesan (Botritis cinerea)-uzročnik truleži ili botritisa. Infekcija se može dogoditi u svim fazama razvoja vinove loze ( od cvatnje do berbe), ali su najkritičnije faze završetak cvatnje, zatvaranje grozda, početak zriobe i pred berbu. Jačem razvoju ove gljivice pogoduju sljedeći uvjeti: - kiša ili rosa u vrijeme kad ima ostataka cvjetnih kapica na bobicama i peteljkama (dakle, nakon cvatnje); - viša temperatura zraka; - povišena zračna vlažnost i povremeno vlaženje bobica usljed kiše, rose ili magle; - oštećenja usljed tuče, napada grožđanih moljaca ili osa - ožegotine od sunca ako je skinuto previše lišća Za kvalitetno suzbijanje ove bolesti potrebno je provesti 3-4 prskanja vinove loze, ali je

Siva plijesan na grožđu

vrlo važno započeti sa zaštitom u pravo vrijeme. Broj prskanja ovisi o vremenskim uvjetma: 1. prskanje odmah nakon cvatnje (kod osjetljivih sorti i u početku cvatnje) RONILAN DF u konc. 0,1% 2. prije zatvaranja grozda RONILAN DF ili CANTUS 0,1% 3. u vrijeme šaranja (početka zriobe) CANTUS 0,1% 4. tri-četiri tjedna prije berbe CANTUS 0,1% Prvo prskanje protiv sive plijesni (odmah nakon cvatnje) potrebno je kombinirati sa sistemičnim fungicidima protiv peronospore (RIVAL ili FORUM STAR) i pepelnice (RUBIGAN ili

Forum star suzbija i sivu plijesan

Sa zaštitom treba početi odmah nakon završetka cvatnje

STROBY ili COLLIS). Od ove godine CHROMOS AGRO d.d.preporuča jednu novu kombinaciju fungicida - FORUM STAR + COLLIS - kojom se umanjuje potreba za RONILAN-om. Ova kombinacija, primjenjena odmah nakon cvatnje, suzbija 4 najvažnije bolesti u vinogradu: crnu pjegavost, peronosporu, pepelnicu i sivu plijesan.

Zdravo grožđe B R O J 4 5 • S R PA N J / K O LO V O Z 2 0 0 6

Drugo prskanje (pred zatvaranje grozda) treba obaviti na lokalitetima i osjetljivim sortama gdje botritis svake godine pravi veće probleme. Preporučamo fungicid CANTUS koji ima potpuno nov i siguran način djelovanja na uzročnika bolesti. Vremenski uvjeti odredit će potrebu za prskanjima u vrijeme šaranja bobica i pred berbu. Ranija (preventivna) primjena fungicida za suzbijanje sive plijesni (truleži) osigurava kvalitetniji urod i smanjenu potrebu za kasnijim prsk anjima(u fazi pred berbu) kod kojih je vrlo važno voditi računa o karenci. Ronalin - pripravak za suzbijanje sive plijesni

20

PITANJA I ODGOVORI Kako zaštiti kukuruz od moljca? Kod uzgoja kukuruza redovito imam problema s kukuruznim moljcem. Pošto se bavim uzgojem kukuruza na malim površinama, dakle isključivo za vlastite potrebe, želio bih znati postoje li neke druge metode suzbijanja ovog štetnika osim primjene insekticida? Svakako da postoje druge metode i načini suzbijanja ovog štetnika a odnose se prije svega na pravilan plodored i agrotehniku. Kod nas je česta pojava da se na istoj površini iz godine u godinu uzgaja kukuruz. A upravo u ostacima kukuruza prezimi moljac te je jasno da će kukuruz uzgojen na istoj površini biti ponovno napadnut od strane ovog štetnika i iduće godine. Dakle, kao jedna od mjera zaštite jest upravo plodored. Druga i prilično važna mjera odnosi se na temeljito uništavanje ostataka kukuruza kako bi se onemogućio razvoj ovog štetnika i izlijetanje leptira. S pravom možemo reći kako je ovaj preventivni način uništavanja štetnika jedan od najvažnijih, a o tome nam i svjedoče propisi susjednih država. Stoga, nužno je uništiti kukuruzovinu najkasnije do početka svibnja jer ostavljena kukuruzovina na polju predstavlja stalni izvor zaraze. Pored svega, ranija sjetva kukuruza i uništavanje drugih domaćina moljaca (korova) smanjuju mogućnost pojave štetnika. Međutim, svakako je najsigurnije korištenje kemijskih preparata čiju primjenu nema razloga izbjegavati. Mr. Aida Kohnić

Održavanje inox cisterni Kako se polagano bliži i berba grožđa, želio bih da mi date savjet kako i na koji način ukloniti vinski kamen koji se nakupio uz stjenke cisterni, te kao pripremiti cisterne za novo vino?

Cisterne je potrebno prije upotrebe isprati blagim neutralnim sredstvima koje možete nabaviti u svim bolje opskrbljenim poljoprivrednim ljekarnama. Pošto se često susrećem s upitima mnogih korisnika inox cisterni smiju li se koristiti sredstva na osnovi klora, kako njima tako i vama preporučujem da ne koriste sredstva na osnovi klora jer ona oštećuju površine cisterne. Vinski kamen (srijež) sa površine cisterne skida se pod mlazom vode, i to ako je moguće korištenjem naizmjenično tople pa hladne vode (korištenjem minivaša) ili da se u cisternu (ako nije velike zapremine) nalije topla/ vrela voda, te se potom cisterna zatvori neko vrijeme a onda se pod mlazom vode vinski kamen lagano skida. Ukoliko je potrebno, postupak možete ponoviti. Josip Brkljača, ing.

Pojava sitnih bobica na grozdu Prilikom redovitog obilaska vinograda primijetio sam veći broj grozdova na kojima su se formirale suviše sitne bobice. Iako nisam veliki stručnjak, mislim da se nipošto ne radi o bolesti. Stoga me zanima o kakvoj je pojavi riječ? Iako niste, kako sami kažete veliki stručnjak, u pravu ste kada tvrdite da nije riječ o bolesti. Uzrok pojave sitnih bobica leži u lošem vremenu koje je pratilac naših krajeva u zadnjim godinama i to upravo u vrijeme cvatnje vinove loze. Kako bismo vam točnije pojasnili ovu pojavu, želim vam reći da u vašem vinogradu nije bilo potpune oplodnje, zbog čega je i došlo do formiranja malih bobica. Stoga vam preporučujemo da, prije cvatnje ili odmah nakon cvatnje, obavite prihranjivanje, pritom vodeći računa da se ne pretjeruje s količinom gnojiva. Jer, upravo agrotehničkim mjerama istodobno je važno utjecati i na smanjivanje prevelike bujnosti trsa dok cvje-

ta, a što se provodi pravilnom rezidbom uz korištenje slabije bujnih podloga i sl. Često za navedene simptome poljodjelci znaju tvrditi da je uzrok nedostatak vlage neophodan za razvoj grozdova i lišća, a što nije točno. Vlaga jest bitna, ali se ne očituje na ovako izražen način. Nino Rotim, dipl. ing.

Nepoznata biljka velikih listova Šaljem vam fotografiju prekrasne biljke koju sam dobila na poklon. Željela bih znati o kojoj se biljci radi, te na koji način je njegovati kako bi i dalje bila zdrava i lijepa? Prekrasna biljka na fotografiji koju ste nam poslali zove se adam (Alocasia macrorrhiza) i porijeklom je iz južnih i jugoistočnih dijelova Azije. Atraktivna je biljka upravo zbog svojih širokih listova koji se nalaze smješteni na mesnatoj stabljici. Adam ne voli izrazito osunčano mjesto te je idealan položaj za uzgoj ove biljke istočna ili južna strana okućnice. Ako je adam previše izložen suncu, potrebe za vodom su veće, a njegov rast je sporiji. Nakon određenog vremena može doći do pojave da stariji listovi počinju žutiti pa ih je tada potrebno odstraniti oštrim nožem. Na taj način ćemo upravo potaknuti rast novih listova. Prilikom rezanja starih listova moramo dobro paziti jer sok biljke može izazvati alergije te je pritom korisno nositi zaštitne rukavice. Pojava cvjetova je moguća kod starijih biljaka a koji su nalik na cvjetove kozlaca. Razmnožavanje ove lijepe biljke raskošnih listova obavlja se tijekom proljeća i to dijeljenjem podzemne stabljike. Redovitim prihranjivanjem i održavanjem vlažnosti tla, te zaštitom od hladnoće tijekom zimskih dana i dalje ćete imati lijepu i zdravu biljku kao i do sada. Josip Brkljača, ing.

Mlade jabuke bez plodova Prije četiri godine posadila sam nekoliko sadnica jabuka, ali sve do prošle godine nije bilo plodova. Mislim da se radi o sorti zlatni delišes. Svake godine sam ih orezivala prema savjetu stručnih osoba, ali smatram da voćke imaju jako malo cvjetova, pa se bojim da ipak nije nešto u redu. Pored svega, želim znati da li je moguće obaviti prskanje nakon cvatnje, a prije sazrijevanja plodova. Napomena-jabuke su posađene u polusjeni, točnije na mjestu na kojem tek poslijepodne ima sunca. Sorta jabuka pod nazivom zlatni delišes voli umjerena i vlažna tla te umjereno i hladno mjesto. Stoga ćemo ustvrditi kako je ovu sortu jabuke poželjnije saditi u toplijim krajevima s puno sunca. Međutim, pošto se vaše jabuke nalaze u polusjeni, mišljenja sam kako je najvjerojatniji razlog slabog uroda smrzavanje cvjetnih pupova u rano proljeće. Kako je ova sorta dosta osjetljiva na mraz, i to je jedan od uvjeta zbog kojih može doći do smanjenja prinosa. U rano pak proljeće, kad su pupovi još zatvoreni, jabuke je korisno poprskati bijelim uljem ili oleoultracidom s ciljem uništavanja lisnih uši i crvenog pauka koji prezime na samom stablu. Tik pred cvatnju provodi se prskanje organskim fungicidima kojim suzbijamo pojavu krastavosti plodova i pepelnicu, dok nakon cvatnje treba obaviti još nekoliko dodatnih prskanja. Dakle, jabuke je nužno zaštititi od krastavosti i pepelnice preparatima tipa Stroby ili Polyram te od lisnih ušiju i jabučnog savijača insekticidima tipa Atac ili Accra. Prilikom kupnje zaštitnih sredstava u trgovini najbolje se prethodno informirati kod stručnog osoblja o dostupnim sredstvima te o vremenu i načinu njihove uporabe. Mr. Aida Kohnić B R O J 4 5 • S R PA N J / K O LO V O Z 2 0 0 6

21

IZOBLIČENI PLODOVI JAGODE

Često su vrhovi plodova jagoda izobličeni, nepravilna oblika. Pojava je češća kod ranih sorata, ali i one kasnijeg dozrijevanja mogu biti podložne ovoj pojavi. Ponekad udio izobličenih plodova iznosi i više od 40 posto, što ugrožava isplativost proizvodnje. Što je uzrok?

Uzrok može biti i nedostatak hraniva

Piše: Doc. dr. Tomislav Jemrić

S

orta Elsanta vrlo je osjetljiva na ovu pojavu, a druge sorte, pr. Symphony, manje su podložne. Osim genetskih čimbenika sorte, na pojavu izobličenih plodova znatno utječu temperatura zraka i osvjetljenje. Ako su u razdoblju od oko osam tjedana prije cvatnje temperatura i osvjetljenje nepovoljni, možemo očekivati jaču pojavu izobličenih plodova. Povoljna temperatura u to vrijeme trebala bi biti između 8 i 10°C. Osobito su nepovoljne velike razlike između dnevne i noćne temperature. Zbog toga se izobličeni plodovi najčešće javljaju kod rane proizvodnje, kad nema mogućnosti grijanja i ako se danju ne provodi odgovarajuće prozračivanje. Tada se noćne temperature mogu spustiti ispod navedenog praga, a danju za sunčanog vremena temperatura u tunelu ili plasteniku znatno naraste, pa se tako stvaraju uvjeti za jaču pojavu izobličenih plodova.

Nekada je i temperatura problem!

Japanski istraživači utvrdili su da optimalna temperatura u vrijeme cvatnje jagode iznosi oko 20°C, a najviše smije biti 25°C. Noćna temperatura ne bi

B R O J 4 5 • S R PA N J / K O LO V O Z 2 0 0 6

smjela biti niža od 15°C. Ako neposredno prije cvatnje nastupi hladnije vrijeme, u cvatu se stvara više tučkova koji se razlikuju u fazi razvoja. Obično su tučkovi na vrhu cvata nedovoljno razvijeni, pa se oni ne mogu oploditi. Zbog toga vrh ploda ne raste pa je plod izobličen. Svjetlost je drugi važan čimbenik o kojem ovisi pojava izobličenih plodova. Ako je osvijetljenost uoči cvatnje loša, što je često u ranoj proizvodnji, a biljke zametnu veliki broj cvatova, javlja se međusobna konkurencija za smanjene asimilate koja dovodi do velikih razlika u stupnju razvijenosti tučkova, uz smanjenu klijavost polena. U takvim uvjetima oplodnja je vrlo slaba pa se javlja veliki udio izobličenih plodova.

Kukci pomažu oplodnju

Nedostatak kukaca koji obavljaju oprašivanje također je povezan s pojavom izobličenih plodova. Pčele su najbrojniji i najčešće korišteni kukci za oprašivanje voćaka. Cvijet jagode je zbog male količine nektara manje atraktivan pčelama, pa se one lako preorijentiraju na druge biljke, koje daju bolji prinos nektara. U SAD-u je razvijen preparat Bee Scent, koji povećava prisutnost pčela na cvijetu jagode, dajući mu miris koji pčele vole. Uporaba pčela za oprašivanje moguća je samo kod proizvodnje na otvorenom, pa se zato za uporabu u zaštićenom prostoru koriste bumbari. U Italiji se provode pokusi s korištenjem bumbara za širenje gljivica antagonista sive plijesni. Na taj

način bi se ostvarila dvostruka korist: smanjenje pojave izobličenih plodova uz manji napad sive truleži.

Oprez s dušičnim gnojivima

Dodavanje pretjeranih količina dušičnih gnojiva u jesen pogoduje pojavi izobličenih plodova, jer se u kombinaciji sa slabim osvjetljenjem i nepovoljnom temperaturom zraka stvara polen slabije klijavosti, a tučkovi u vrhu cvata nisu dovoljno razvijeni da bi mogli prihvatiti polen. Zbog toga razina dušika u peteljci u to vrijeme ne bi smjela biti veća od 0,1 do 0,15 posto suhe tvari u peteljci. Fosfor, kalij i kalcij također djeluju na klijavost polena, pa je nužno redovito kontrolirati razinu opskrbljenosti biljaka hranjivima. Ako list sadrži manje od 25 ppm bora, također se povećava udio izobličenih plodova zbog slabe klijavosti polena. Višak cinka dovodi do blokade že-

ljeza, pa se uz klorozu javlja slabija klijavost polena. Prskanjem biljaka pripravcima izrađenima na temelju huminskih kiselina izdvojenih iz humusa jednom tjedno od cvatnje do početka berbe smanjuje trulež, udio izobličenih plodova i poboljšava količinu topljive suhe tvari zbog poboljšane fotosinteze. Mješavina giberelina, benziladenina i naftoksioctene kiseline smanjuje izobličenost, ali uz manji prirod i masu ploda.

I neki pesticidi povećavaju pojavu izobličenih plodova

Postoje pesticidi koji povećavaju pojavu izobličenih plodova. To se prije svega odnosi na neke fungicide kao što je Kaptan u 0,2 %-tnoj koncentraciji, ali nije isključeno da do povećanja udjela izobličenih plodova ne može doći i pri primjeni drugih pesticida. Neke vrste stjenica (Lygus sp.) uzrokuju pojačanu pojavu izobličenih plodova. Istraživanja u Engleskoj pokazala su da otprilike dvije stjenice na 40 biljaka dovode do 1 posto izobličenih plodova. Zbog toga treba utvrditi njihovu brojnost u vrijeme cvatnje i neposredno nakon zametanja i u skladu s tim provesti zaštitu. Ako se tretiranje provodi u vrijeme cvatnje, moraju se koristiti insekticidi koji nisu opasni za pčele, ili tretiranje odgoditi za kraj cvatnje, kad pčele ne posjećuju cvatove.

22 druge strane, drači kao izrazito medonosnoj biljci itekako škodi suh vjetar i hladno vrijeme. Plod joj je pak drvenasta, diskolika koštunica okriljena širokim valovitim krilcem veličine oko 2,5-3 cm, a koja obično sadrži po dvije sjemenke. Upravo po tom karakterističnom plodu drača se vrlo lako može poznati s velike udaljenosti. A drača ima vrlo razvijen korijenov sustav zahvaljujući kome bez većih poteškoća može preživjeti surovu hercegovačku klimu.

Zarada iz prirode!

Drača - omiljena paša za pčele

DRAČA

preko trnja do uspjeha Piše: Nino Rotim, dipl. ing.

Š

alu na stranu, iole malo ozbiljniji poljoprivrednici, stočari i svi drugi entuzijasti lako će ustvrditi kako u Hercegovini jedino uspješno možemo uzgajati draču. Jer riječ je o grmolikoj biljci koja vrlo dobro podnosi surovu hercegovačku klimu kojoj više nego uspješno prkosi. Međutim, osim pokoje koze koja će se neupućeno uputiti u susret vrlo opasnim dračinim bodljama niti jedna druga životinja od ovog grma kao da nema koristi. Izuzev pčela! A ukoliko niste znali, jedino Svemogućem možemo zahvaliti što nam je podario ovaj bodljikavi grm koji naraste do 3 metra visine. Naime, drača je veoma dobra medonosna biljka koja u kombinaciji s kaduljom daje vrlo ljekovito i nadasve stimulativno sredstvo koje pojedini uspoređuju čak s viagrom! A to je doista, dobrim dijelom znan-

stveno dokazano i potvrđeno s medicinske strane, jer je na ovaj način spravljen med bogat acetil-holinom, aktivnom tvari izvrsnom za cirkulaciju, krvožilni sustav i srce. A u takvom stimulativnom medu drača treba zauzimati 60 posto dok ostatak od 40 posto otpada na kadulju.

Biološke osobine drače

Drača (Paliurus spina-christi) bodljikavi je grm koji može narasti do 3 metra visine. Kod nas raste na kamenjarima Hercegovine a ima je i duž cijele Dalmacije te Crne Gore. Ima okruglaste, spiralno raspoređene, cjelovite ili blago pilste glatke listove, duge 2-4 cm i široke 1,5 cm. Sitni cvjetovi su zlatnožuti, skupljeni u grozdiće u pazušcima listova. Biljka cvate u lipnju, odmah iza kadulje. Kako su joj cvjetići plitki, izloženi su svakoj vremenskoj promjeni. Ipak, njenom medenju posebno pogoduje vlažno vrijeme bez vjetra. S

Pojedini pčelari su već uspjeli komercijalizirati dračin med kao sredstvo koje budi ljubavni žar. A dnevni prinosi meda na drači obično se kreću oko 3 kilograma, premda u izvanredno dobrim godinama na drači prinos meda zna biti i mnogo veći. Tako u stručnoj literaturi nalazimo podatak kako je 1974. godine u okolici Stoca drača tako dobro medila da je davala preko 8 kg prinosa na dan. Tako u dobrim godinama obično daje po jedno kvalitetno vrcanje. Spomenimo i kako je med od drače žut ili zatvorenožut. Bez mirisa je, slatkog, malo oporog okusa. Pčelari čak kažu da ih kod spravljanja meda od drače uvijek nanovo iznenadi novonastali ton okusa. To je zato jer okus varira u odnosu na biljke koje se zateknu u okolini drače. A kako u Hercegovini ima dosta kadulje s okusom dračinog meda nema problema. Čak, štoviše, na ta način dobiva se med velike kakvoće. Jedina mana, ako je tako možemo nazvati, jeste činjenica da med od drače brzo kristalizira. Ali, bolje upućenima je to stopostotni znak da se radi o nepatvorenom

Tko je god jednom posjetio Hercegovinu uočio je da u njoj rastu jedino kamen i drača. I dok se kamen koristio u građevinske svrhe, drača se ubrzano krčila i uništavala. Barem je tako bilo u našoj prošlosti. medu. Naime, prirodno svojstvo meda je da kristalizira i patvoreni med nikada ne može kristalizirati! Bitno je naglasiti i kako sama kristalizacija ne utječe na hranjivu vrijednost meda. S druge strane, med drače djeluje na jačanje imuniteta te je posebice koristan djeci i svim onim koji ne vole preintenzivan okus meda. Dakle, riječ je o medu koji nema teških aroma i koji jača organizam, olakšavajući mu borbu protiv bolesti. Djeluje i na snižavanje kolesterola, a samim tim i na prevenciju bolesti kardiovaskularnog sustava. Sadržajem aromatičnih ulja prevenira i olakšava bolesti dišnog sustava, a nerijetko se koristi i kao pomoć u liječenju malignih oboljenja. I na kraju, što reći već ustvrditi kako je pčelarstvo budućnost Hercegovine a drača jedan od temelja njegove komercijalizacije na našem području. Jer ipak ne smijemo zanemariti činjenicu kako nektar iz drače budi ljubavni žar. A to opet znači da možemo stvoriti jedan od karakterističnih brendova koji će biti prepoznatljiv na našem i širem europskom tržištu-hercegovačku mednu viagru!

I kornjaši rado posjećuju cvjetove drače B R O J 4 5 • S R PA N J / K O LO V O Z 2 0 0 6

OCJENJIVANJE

23

kakvoće meda

Svaki med ima svoje specifičnosti i ne može se reći da je određena vrsta najbolja. Jer svaki je med dobar, samo je stvar ukusa kojem će se dati prednost. Tu je i navika pojedinih krajeva. I dok se u Bosni cijeni med od bagrema u Hercegovini pčelari kažu kako nema ništa bez kadulje ili vrijeska. Piše: Mladen Karačić, dipl. ing.

N

ekoć se med koristio za pripravljanje različitih lijekova, kao energetski pripravak koji je omogućavao preživljavanje, dok su njegovi korisni sastojci pridonosili i ljepoti. Danas se med koristi u medicinske i kozmetičke svrhe, ali i kao neizostavna zdrava namirnica. A smatra se kako je pčelarstvo kao profesija, a time i korištenje meda počelo na Srednjem istoku. Stari Egipćani držali su pčele i trgovali medom i pčelinjim voskom duž obale istočne Afrike još prije nekoliko tisuća godina. Isto tako, brojne recepte lijekova koji u sebi sadrže med pronalazimo u samim začetcima ljekarništva i travarstva. Sve to svjedoči u prilog činjenici kako je čovjek još od davnina poznavao i eksploatirao hranjiva i ljekovita svojstva meda i drugih pčelinjih proizvoda-propolisa, matične mliječi i voska. Danas, suvremena medicina pridaje sve više značaja medu kao vrijednoj namirnici, i to prvenstveno u prehrani trudnica, dojilja, djece, staraca, bolesnika i dr. Ali, osim u medicini med se intenzivno koristi i u kozmetičkoj industriji kao vrijedan sastojak mnogih pripravaka za preparativnu njegu tijela.

Kako se ocjenjuje med?

I dok svaki pčelar subjektivno svoj med ocjenjuje kao najkvalitetniji, na službenim natjecanjima to nije tako. Jer na takvim i sličnim manifestacijama med se od strane posebno oformljene komisije ocjenjuje organoleptički i to nakon provedene kemijske i mikroskopske analize. A sam organizator izrađuje pravilnik ocjenjivanja tako što raspiše natječaj kojim poziva pčelare te odredi uvjete natjecanja: vrste meda, područje s kojeg se med ocjeB R O J 4 5 • S R PA N J / K O LO V O Z 2 0 0 6

njuje, način uzimanja i količinu dostavljenih uzoraka, podatke o medu, vrijeme i mjesto ocjenjivanja. Pčelar pak na ocjenjivanje med dostavlja u staklenkama u težini od po 1 kilogram. Potrebno je dostaviti tri pakiranja meda jer jedan odlazi u laboratorij na analizu, drugi ide na ocjenjivanje dok se treća staklenka meda deponira za naknadne potrebe (za provjeru uspješnosti ocjenjivanja ili za analizu nakon reklamacije pčelara). I dok se laboratorijskom analizom i mikroskopskim pregledom izdvajaju patvoreni medovi i utvrđuje botaničko porijeklo meda ocjenjivački sud organoleptički pregleda uzorke meda. Obično medove ocjenjuje jedan ili više sudova sastavljenih od 5 do 9 članova koji dnevno mogu kvalitetno ocijeniti do 30 uzoraka meda. Pri tom se prvo ocjenjuju lakši a tek potom medovi bogatiji okusom i mirisom. Između svakog kušanja meda okus se prekida konzumiranjem komadića kruha ili jabuke. Službeno ocjenjivanje meda je iznimno zanimljivo a svrha mu je prepoznati odlike nacionalnog meda, istaknuti najkvalitetnije proizvode te nagraditi trud pčela i pčelara.

Najčešće vrste meda

Bagremov med je gotovo jedan od najsvjetlijih vrsta meda. Čist bagremov med bez primjesa drugog meda staklasto je proziran, gotovo bezbojan. Blagog je okusa i nešto slabijeg mirisa. Dugo se ne kristalizira. Dosta je tražen na tržištu i naročito se preporuča za smirenje te kao prijeko

potrebna pomoć svim žučnim bolesnicima. Lipov med ima blago žutu boju koja se prelijeva u zelenkastu. Jakog je i ugodnog mirisa po cvijetu lipe, slatkog okusa i u na-

rodu je naročito popularan. Kristalizira se za mjesec-dva u sitne kristale te malo požuti. Preporuča se srčanim bolesnicima. Livadni med- S naših livada dobivamo med od najrazličitijih biljaka, s tim da se razlikuje med s nizinskih odnosno visinskih livada i pašnjaka. Sukladno tomu, med može biti svijetao do tamnožut. Miris i okus varira ovisno o biljkama s kojih je skupljen. Upravo zbog te kombinacije raznog bilja, livadni med je veoma tražen. Uz med bagrema i kestena preporuča se žučnim bolesnicima. Kaduljin med je svjetložute boje koja se malo prelijeva u zelenkastu. Miriše po kadulji. Slatkog je i ugodnog okusa i malo gorkast. Sporo se kristalizira, tek

nakon dva do tri mjeseca, tvoreći fine kristale. U Hercegovini je iznimno tražen, a uz lipov med preporuča se kod upale sluznice usta, zubnog mesa i grla te kod suhog kašlja. Vrijeskov med je karakterističan za hercegovačko područje. Međutim, malo je poznato kako postoje dvije vrste vrijeska, bijeli

i crveni. Od bijelog vrijeska med je svijetle do malo žute boje koja se prelijeva u zelenkastu. S druge strane, od crvenog vrijeska med je prilično tamniji. Oba pak meda imaju jak miris po vrijesku te su ugodnog slatkog i oštrog okusa. A vrijeskov med je izuzetno tražen među potrošačima. Ima jako diuretsko djelovanje pa se preporuča kod upale mokraćnog mjehura i bolesti mokraćnih putova a blagotvorno djeluje i kod upale bubrega. I dok vrsta meda ima iznimno mnogo tako da bismo ih mogli opisivati čini se u nedogled, spomenut ćemo kako se posljednjih godina zamjećuje sve veća potražnja i za propolisom koji je ustvari sporedni, ali vrlo važan pčelinji proizvod. Zovu ga i pčelinja smola a od davnina se izolirao i koristio za liječenje kožnih bolesti sluznice i vlasišta (psorijaza, Candida albicons, seboreja i sl.). Tinktura propolisa također pomaže u prevenciji gripe, prehlade, angine te blagotvorno djeluje kod kroničnih upala nosa, nosne šupljine i sinusa. Svjetski poznavaoci apiterapije vjeruju da je propolis lijek budućnosti. Čini se da ipak nisu daleko od istine…

24

Štetnici u košnici i neprijatelji pčela Pčele, odnosno njihove proizvode, napadaju različiti štetni organizmi, među kojima njih nekoliko mogu pričiniti ozbiljne štete. Po štetnosti se posebno izdvajaju mali i veliki voskov moljac. Piše: doc. dr. sc. Ivan Ostojić slaninar je crne boje sa sivom prugom, dugačak 7-9 mm, a ličinka naraste do 10 mm. Vrlo je proždrljiv, a proizvode onečišćuje velikom količinom izmeta. Ponekad ga se može pronaći na saću, no štete koje pravi nisu velike. Može ga se pronaći i u košnici, a vrlo često u skladišnim prostorima.

Mrtvačka glava

Odrasli voskov moljac i ličinka

Voskovi moljci

Voskovi moljci – veliki (Galleria mellonella L.) i mali (Achroea grisella) su noćni leptiri koji se javljaju svake godine. Odrasli nisu štetni, ali su zato štetne njihove ličinke koje oštećuju saće koje se nalazi izvan košnice, a nekada mogu pričiniti i štete u košnici kod slabih zajednica. Inače, voskovi moljci pripadaju skupini skladišnih štetnika i najveće štete rade u skladištima. Ženka voskova moljca odloži nekoliko stotina jaja na uskladištenom saću. Nakon izlaska iz jaja, ličinke se hrane saćem, praveći kanale, a sve to upredaju nitima. Preventivne mjere suzbijanja odnose se na održavanje čistoće u skladištima gdje se skladišt

saći i drugi pčelinji proizvodi. Skladišta moraju biti hladna, s temperaturom ispod 15°C. Danas se na tržištu mogu nabaviti različiti pripravci kojima se suzbijaju moljci u skladištima, ali samo neki se mogu koristiti u pčelarstvu.

Slaninar

Leptir, domaćeg naziva mrtvačka glava (Acherontia atropos L.), je jedan od većih leptira kod nas. Razmještaj dlačica na leđnoj strani prsišta daje obrise mrtvačke glave. Šarenih je boja. Mrtvačka glava je noćni leptir koji ulazi u košnice u potrazi za medom i nektarom. Svojim prisustvom u košnici uznemirava pčela koje ga često i ubiju, pa se u košnici mogu pronaći ostaci dijelova tijela. Pčela često oblijepe ostatke tijela propolisom. Osnovna mjera zaštite je onemogućavanje ulaska leptira u košnicu postavljanjem uskog leta.

Veći broj mravinjaka u pčelinjaku nije poželjan

pčelinjaku primijeti veća brojnost mrava potrebno je pronaći i uništiti mravinjake.

Stršljenovi i ose

Stršljen (Vespa crabo) i osa (Vespula vulgaris) mogu pričiniti štete pčelama. Daleko više su opasniji štršljenovi koji mogu postati veliki problem na pčelinjaku ako se jave u većoj brojnosti. Stršljenovi love pčele ispred košnica, ali ulaze u košnice gdje napadaju leglo, ali i maticu. Suzbijaju se postavljanjem mamaca na bazi octikavog vina, jabučnog soka ili piva. Ne smiju se koristiti mamci koji su privlačni za pčele (slatkaste tekućine).

Slaninar (Dermestes lardarius) napada različite vrste proizvoda životinjskog porijekla. Odrasli

Stršeni love pčele

Leptir mrtvačka glava voli med

Mravi

Odrasli slaninar i ličinka

Česti su stanovnici pčelinjaka, ali ne nanose velike štete. Tu i tamo ulaze u košnice u potrazi za medom. Poznato je da neke vrste napadaju pčele. Ako se na

I ose mogu pričiniti štete u pčelinjaku B R O J 4 5 • S R PA N J / K O LO V O Z 2 0 0 6

ZANIMLJIVOSTI O PČELAMA RADILICAMA

Miševi često ulaze u košnice

potrebno je postaviti zatrovane mamce.

Ptice

Miševi

Miševi mogu predstavljati ozbiljan problem na pčelinjaku. Mogu uništiti ili oslabiti cijelu pčelinju zajednicu. Posebno su štetni tijekom zime kada se uvlače u košnice u potrazi za skloništem. Uznemiruju pčele u zimskom klupku, ali se hrane i medom, peludom, mrtvim i živim pčelama. Saće u košnicama u kojima je boravio miš ima karakterističan miris koji odbija maticu i pčele. Osnovne mjere zaštite svode se na onemogućavanje ulaska miševa u košnice na način da se sužavaju leta i postavljaju tzv. češljevi. Ako se primijeti veća brojnost miševa na pčelinjaku,-

Neke vrste ptica, primjerice pčelarica ili ukrasne žuna (Merops apiaster), mogu pričiniti manje štete pčelinjoj zajednici. Ova ptica uznemirava pčele prilikom odlaska ili povratka s paše, a vrlo često lovi pčele oko pčelinjaka.

Ptica medarica često lovi pčele oko pčelinjaka B R O J 4 5 • S R PA N J / K O LO V O Z 2 0 0 6

Pčele radilice su najbrojniji članovi pčelinje zajednice i osim polaganja jaja obavljaju sve poslove u košnici i izvan nje: hrane i njeguju leglo i maticu, čiste stanice, grade saće, održavaju potrebnu temperaturu i vlažnost legla, štite košnicu od neprijatelja, sakupljaju nektar, polen i propolis, donose vodu. Zbog svih tih poslova se i nazivaju radilicama. Evo i nekih njihovih karakteristika: • Jedna pčela je teška oko 100 miligrama, što znači da ih u kilogramu ima oko 10 tisuća. Ako u jakom društvu ima oko 60 tisuća pčela, nije teško izračunati koliko je teška košnica. Pčela radilica je dugačka od 12 do 14 milimetra, a jezik kojim «sisa» nektar dug je 6 milimetra. • Dužina života pčele radilice zavisi od načina ishrane, kao i jačine društva, pa tako u rano proljeće, kada se pčele tek pripremaju za glavni posao, žive do 35 dana, a ljeti, u glavnoj pčelinjoj sezoni, kada ima najviše rascvjetalog medonosnog bilja, pčela živi svega 28 dana. U periodu zimovanja, od rujna pa do proljeća, pčele su u klupku i tada žive najduže - od 6 do 8 mjeseci. • Po lijepom i tihom vremenu pčele mogu letjeti od 45 do 60 kilometara na sat, a kada je vrijeme lošije, brzina se

25

smanjuje na 10 km na sat. Natovarena nektarom ili polenom pčela prelazi oko 20 kilometara na sat, a prilikom letenja u jednoj sekundi napravi oko 440 zamaha. • Kada pčela miruje, vidi na udaljenosti i do 60 centimetra, a na daljini od 1 centimetra može zapaziti predmet od 8 mikrometara. Dok leti, pčela vidi svega nekoliko metara ispred sebe. Tada joj je povećana frekvencija vizualne stimulacije na šest puta veću nego kod čovjeka. Pčela razlikuje bijelu, žutu, zelenu, plavu i ultraljubičastu boju, a prepoznaje i oblike pojedinih predmeta i cvjetova. • Izuzetno joj je razvijeno čulo mirisa koje se nalazi u antenama. Čulo ukusa je smješteno u usnom ustroju. Ako je nektar sladak, iako je neprijatnog mirisa, pčele ga sakupljaju. One reagiraju i na zvuke koje registriraju pomoću čula dodira, koje se nalazi po čitavom tijelu. • Imaju svoj način komuniciranja, a to je najčešće neka vrsta igre. Od udaljenosti paše zavisi brzina igre, tj. broj okretaja u 14 sekundi. Ako je paša udaljena 100 metara, pčela se okrene 10 puta, a samo 4 do 5 puta ako je paša udaljena jedan kilometar. Što je put do hrane duži, to je duža i igra.

Pčela radilica - izuzetno važna u pčelinjem društvu

26

KOMARCI dosadni ljetni kukci

Komarci su najaktivniji u sumrak, a tijekom dana miruju u svojim skloništima, u različitom raslinju u blizini bara ili vodotoka. Sišu krv ljudi i domaćih životinja, a neke vrste prenose i uzročnike bolesti. Piše: doc. dr. sc. Ivan Ostojić

Piše: doc. dr. sc. Ivan Ostojić

Veliki broj vrsta

U svijetu je poznato oko 3000 vrsta komaraca. Od tog broja kod nas je prisutan veći broj vrsta (oko 20) među kojima su najznačajniji predstavnici rodova Anopheles, Aedes i Culex. Osobina komaraca da sišu krv (ženke) na nekoliko domaćina pogoduje prijenosu različitih mikroorganizama koji žive u krvi. Čak i kad ne sišu krv, svojom prisutnošću a posebno zujanjem, narušavaju mir i spokoj ljudi. Vrste roda Anopheles prenose uzročnika malarije-bolest koja je uz AIDS najvažnija zarazna bolest od koje godišnje obolijeva 200-

Ličinka komarca

Pripravci za zaštitu od komaraca

300 milijuna ljudi, a umire oko milijun. Vrsta Aedes albopictus prenosi više virusa opasnih čovjeku, a među njima i virus dengue i žute groznice. Ova vrsta je prisutna u Italiji, Crnoj Gori. U Hrvatskoj nije registrirana, a nema podataka je li prisutna u BiH. Komarci su najaktivniji u sumrak ili rano ujutro. Preko dana miruju u svojim skloništima, u različitom raslinju u blizini bara ili vodotoka. Životni vijek komarca tijekom ljeta traje 1-2 mjeseca, a u nepovoljnim uvjetima i dulje. Tijekom prezimljenja odrasli komarci žive pola godine, a neke vrste i do godinu dana. Za razmnožavanje komaraca potrebna je voda u kojoj ličinke provode svoj razvoj.

Različiti repelenti

Odrasli komarac

Zaštita od komaraca

Suzbijanje komaraca mora se provoditi sustavno na određenom području. U područjima gdje ima više komaraca provode se akcije suzbijanja koje su usmjerena na suzbijanje ličinki i odraslih. Ličinke se suzbijaju tzv. larvicidima kojima se tretiraju vodene površine. Odrasle jedinke suzbijaju se različitim kemijskim pripravcima, najčešće iz različitih letjelica, a suzbijanje se može obaviti i sa zemlje uz primjenu posebne aparature. U onim područjima gdje se ne provodi suzbijanje komaraca0 koriste se različiti pripravci pomoću kojih se pokušava smanjiti njihova brojnost, ali i negativno

djelovanje na ljude. Najčešće se koriste različiti repelenti koji na neki način tjeraju komarce.

Aparat koji privlači i ubija komarce

Najviše se koriste aparati sa tabletama B R O J 4 5 • S R PA N J / K O LO V O Z 2 0 0 6

27

Još ponešto o komarcima I komarci vole plavuše • Ženke komaraca sišu krv. Kad rilo ženke prodre kroz poru na koži i nađe mjesto ispod epiderme gdje ima krvi˝, ubrzo se kroz hypopharinx izlučuje sadržaj pljuvačnih žlijezda da se krv koja će ući drugim kanalom ne bi zgrušala i zatvorila ga. Ubodi komarca nisu toliko bolni koliko su neugodni. Oko ubodenog mjesta javlja se crvenilo i otok kao posljedica uštrcavanja toksičnih proizvoda pljuvačnih žlijezda, poslije čega se javlja manji ili veći svrab oko ubodenog mjesta. • Mužjaci komaraca se hrane nektarom, a energija dobivena ovom putem sasvim je dovoljna da zadovolji sve potrebe mužjaka. Njemu je energija potrebna da leti u roju dok ne pronađe ženku i oplodi je. Iako imaju razvijeno rilo, mužjaci ne sišu krv. • Mužjaci komaraca kraće žive i slabije lete od ženki. Životna funkcija im je svedena na razmnožavanje. U tu svrhu mužjaci stvaraju rojeve i vrtložno se u njima kreću. U takav roj ulijeće ženka, izabere partnera i zajedno slijeću na neki list ili zemlju i tamo se pare. Nakon oplodnje ubrzo završava i život mužjaka, slabije se hrani i vrlo brzo ugine. Životni vijek odraslog mužjaka je oko 7 dana. • Ženke nekih vrsta komaraca moraju sisati krv kako bi mogle razviti svoja jaja i dati život novoj generaciji komaraca, te kako bi dobile potrebnu energiju za rad mišića jer lete na velike udaljenosti. Ovisno o vrsti jedna ženka može odložiti od 150 do 400 jaja tijekom jednog odlaganja. Ženke mogu odlagati jaja i do 5 puta godišnje. Ženke ne sišu krv svakog dana. Ovisno o vrsti jedna ženka siše 2 do 5 puta tijekom života. • Komarci ne prenose AIDS. Virus HIV-a pripada u ARBO viruse (artopod borne virus). Prema strukturi ovaj virus mogao bi biti prenesen člankonošcima, no u stvarnosti to nije tako. Virus HIVa termički je vrlo nestabilan i vrlo mala oscilacija temperature ga čini avirulentnim. Kada nakon krvnog obroka komarac odleti od svog domaćina temperatura uzete krvi pada za nekoliko °C. To je glavni razlog zašto komarci ne prenose virus HIV-a. B R O J 4 5 • S R PA N J / K O LO V O Z 2 0 0 6

• U idealnim uvjetima, ovisno o vrsti, razvoj komaraca traje oko 7 dana. Ženke odlažu jaja na površinu vode, dok kod posljednje generacije ženka jaja odlaže ispod lišća, na zemlju u blizini vode ili čak dalje, ali u svakom slučaju na mjesto gdje će se voda u budućnosti pojaviti. Jaja su vrlo otporna na hladnoću i mogu preživjeti i –30°C.

Bilo u šalama ili i u stvarnom životu, kaže se da blondine izazivaju pažnju gdje god se nađu. Malo pažnje ne škodi, reklo bi se. E, u krivu smo! Barem tako tvrdi harvardski profesor Andrew Spielman, autor knjige “Komarac” i jedan od vodećih svjetskih autoriteta za komarce i bolesti koje oni prenose. Naime, po njemu, plavuše i crvenokose komarcima su mnogo atraktivnije od običnih smrtnika smeđe kose, i to iz istog razloga iz kojega se za njima okreću glave - ističu se u gomili! Komarce privlače kontrasti - svijetla kosa, odjeća intenzivnih boja i slično. No, kada se odlučuju za svoju žrtvu, komarci se ne povode samo za atraktivnim izgledom, kaže profesor Spielman. Razna su istraživanja pokazala da mali krvopije dobrim obrokom smatraju i žene u ovulaciji, osobe smrdljivih nogu, kao i one koji se jako znoje. Što to točno privlači komarce, još se ne zna, ali određenu ulogu igraju temperatura kože, kontrasti boja, mliječna kiselina u mišićima, mahanje rukama. Sva sreća da od 2.500 vrsta komaraca, samo se šačica njih gosti ljudskom krvlju. A, kad smo već kod toga, znate li otkuda dolazi zujanje komaraca? Ženka proizvodi taj svojevrsni “visoki C” mašući krilima brže od 500 puta u minuti. Navodno, taj zvuk dovodi do ludila muške komarce, koji se u tisućama sjate oko nje.

HRUŠT Obični hrušt veliki štetnik različitih biljnih vrsta

Obični hrušt (Melolontha melolontha) jedan je od poznatijih kukaca kod nas, posebno u brdskim područjima. Odrasli hruštevi hrane se lišćem voćaka, vinove loze te šumskih i ukrasnih lišćara. U pojedinim godinama (letne) mogu izazvati golobrst. Daleko štetnije su njihove ličinke-grčice koje žive u tlu te oštećuju korijenje raznih biljaka (posebno su štetne povrtnim kulturama). Odrasli hruštevi su dugački 20 - 28 mm. Pokrilje im je smeđe boje a glava i nadvratni štit crni. Tijelo grčice je svinuto, blijedožute boje s smeđom glavom. Grčice narastu do 60 mm.

Ličinka hrušta

Odrasli hruštevi javljaju se u travnju i svibnju, kada se hrane lišćem. Nakon ishrane odvija se kopulacija nakon čega ženke u tlo odlažu jaja. Prilikom odlaganja jaja ženke se zavlače u tlo na dubinu od dvadesetak centimetara gdje odlažu prvu skupinu jaja (oko 30). Nakon toga ženke se vraćaju na drveće, hrane se, te se ponovo vraćaju u tlo radi odlaganja jaja. Za odlaganje jaja ženke biraju obrađena tla. U potrazi za pogodnim tlom, za odlaganje jaja, mogu preletjeti i do 2 km. Nakon 30-40 dana iz jaja izlaze ličinke koje cijeli život (34 godine) provode u tlu gdje se hrane korijenjem i podzemnim organima raznih biljnih vrsta. Suzbijanje ovog štetnika (grčice) provodi se preventivno svuda gdje se očekuje jači napad,

Piše: mr. Aida Kohnić rasipanjem zemljišnih insekticida. Izbor insekticida ovisi o kulturi, a najčešće se koriste oni na osnovi karbofurana, klorpirifos etila, foksima i dr. U svijetu se intenzivno istražuje, a ponegdje i primjenjuju biološki insekticidi na osnovi gljivice Metarrhizium anisopliae i Beauveria brongiartii.

Mramorasti ili šareni hrušt

Prisutan je na području BiH, u njenim južnim područjima. Uglavnom obitava na pjeskovitim tlima u kojima se razvija grčica. Dugačak je oko 40 mm. Lako je uočljiv jer se na smeđim prednjim krilima nalaze bijele šare. Grčica dosegne duljinu do 80 mm. Može se hraniti i korijenjem vinove loze. Razvoj mu traje 3-4 godine

Odrasli hrušt

28

PRIPREMA VINSKIH PODRUMA ZA BERBU GROŽĐA

Iako do berbe grožđa ima još dosta vremena, iskusni vinari već sredinom kolovoza počinju s pripremama podruma za berbu. Podrumi predstavljaju ogledalo svakog vinara, te u svakom trenutku mora biti čist, a posebno u vrijeme prerade grožđa. Piše: Nino Rotim, dipl. ing.

N

a području Hercegovine berba grožđa počinje sredinom rujna. Puno poznatiji naziv za berbu grožđa na ovom području je trganje. S pripremom podruma za prihvat novog grožđa treba početi na vrijeme kako tijekom berbe i prerade ni bi dolazilo do zastoja. Isto tako potrebno je na vrijeme nabaviti i potrebnu opremu. Iskusni vinogradari i vinari pripreme za berbu počinju na vrijeme, obično sredinom ili krajem kolovoza, ovisno o vinogradarskim područjima i vremenu dozrijevanja grožđa, kako bi se izbjegli zastoji u tijeku berbe i prerade grožđa. Pripreme obuhvaćaju pregled i ispravnost opreme u podrumu (ruljače-muljače, crpke, preše), pripreme vinskog suđa (bačve, cisterne, kace), nabavku potrebne dodatne opreme i materijala (škare, kvasac, bistrila, sredstva za sumporenje, moštomjeri isl.) te na kraju čišćenje i dezinfekciju podruma.

Pripreme podruma

Podrum je ogledalo svakog vinara. Tijekom cijele godine mora biti čist, a posebno pred berbu mora se detaljno očistiti, jer mošt i vino brzo upijaju sve nepoželjne mirise. Zbog toga se u podrumu ne smije držati krumpir, kupus, stočna hrana, nafta, ocat, a pogotovo ne sredstva za zaštitu bilja. Pod podruma obvezno mora biti

Muljača

Drvene bačve su osnovni inventar u podrumu

betonski uz dobar sustav kanalizacije. Poželjno je da su zidovi podruma obloženi keramičkim pločicama, a ako ne, onda obijeljeni vapnenim mlijekom. Za zaštitu zidova podruma od plijesni koriste se razna sredstva (vapno, modra galica, sumpor-dioksid te neki fungicidi ).

Postupak s bačvama

Bačve su osnovni inventar u podrumu. Moraju biti u besprijekorno čistom stanju, jer vino se stvara u bačvi; u lošoj nezdravoj bačvi još nitko nije proizveo dobro vino. Često je nepravilno održavana bačva posljedica neugodnih mirisa i okusa vina po plijesni ili octenosti. Bačvu treba pripremiti za prihvat mošta ili vina, a taj postupak se naziva ovinjavanje. Provodi se zaparivanjem, kristalnom sodom i toplom vodom. Pljesnive i octene bačve prije upotrebe treba izliječiti. Ako je bačva više zaražena, treba je rastaviti, ostrugati površinski sloj duge, pa zatim sastaviti i oprati zagrijanom vodenom parom. Bačve koje vonjaju po octenoj kiselini peru se kristalnom sodom, a manje zaražene bačve s plijesni vodenom parom. Nakon ovinjavanja bačvu uvijek isperemo hladnom vodom, pustimo da se dobro osuši, te nakon toga u njoj palimo sumporne trake. Veliku pažnju treba posvetiti preši i muljači, odnosno muljačirunjači zbog željeznih dijelova sklonih koroziji. Ako je boja ošte-

Moštomjeri

Pumpa za pretok

ćena, onda se ti dijelovi mogu obojati jedino bojom za prehrambenu industriju.

Pravilan odabir posuda za berbu

Grožđe se bere u plastične sanduke volumena 20-30 kg, a nikako u plastične vreće u kojima se grožđe gnječi, a u oštećenim bobicama počinju nepoželjni procesi. Stalno se naglašava da grožđe u podrum mora doći zdravo i u što kraćem vremenu nakon berbe, bez lišća i zemlje. Bere se onoliko grožđa koliko se istog dana može preraditi. Brza prerada gro-

Posude za branje grožđa

Cjelokupni podrumski prostor mora ispunjavati određene uvjete glede temperature i vlažnosti zraka da bi se vino očuvalo mana vina i bolesti. Najpogodnija temperatura podruma je 12 do 15ºC. Osim temperature u podrumu je važna relativna vlažnost zraka. O njoj ovisi hlapljenje vina, pojava gljivica i plijesni, ali i korozija svih metalnih predmeta u podrumu. Relativna vlažnost zraka ne bi smjela prelaziti 80%, a najpovoljnija je od 65 do 70%.

žđa sprječava negativni utjecaj kisika iz zraka koji se očituje u oksidaciji fenolnih spojeva-tvari boje i tanina znanog kao smeđi prijelom ili posmeđivanje grožđa, mošta i vina. Nadamo se da će ovih nekoliko savjeta koristiti vinogradarima i vinarima da se adekvatno pripreme za berbu-trganje kako bi najdraži posao u godini što bolje obavili i na vrijeme pripremili podrum za prihvat grožđa.

Parafinsko ulje i kristalna soda

Svaku bačvu koju upotrebljavamo u podrumu moramo prije punjenja vinom, ali i poslije pražnjenja, oprati hladnom vodom, osušiti i sumporiti sa sumpornim trakama. Ovo je obavezan i redovit postupak, da bi se bačva održala zdravom. Upamtite! Prije punjenja bačve vinom palimo jednu sumpornu traku na 100 litara volumena bačve (jako sumporenje), jednu traku na 200 litara (srednje sumporenje) i jednu traku na 300 litara (slabo sumporenje). *** Približavanjem berbe grožđa – trganje- počinju i pripreme vinogradara koje se uglavnom odnose na nabavku potrebne opreme. Kao i prethodnih godina, Sjemenarnini Agrocentri u Mostaru i Širokom Brijegu za predstojeću berbu, u prodaji će imati inox i drvene bačve, runjače, muljače, škare, vinobran i kvasce, te mnoge druge artikle potrebne svakom vinogradaru i vinaru. B R O J 4 5 • S R PA N J / K O LO V O Z 2 0 0 6

29

MUHE prenosioci zaraznih bolesti Piše: mr. Aida Kohnić

K

od govorimo o muhama u većini slučajeva mislimo na kućnu muhu (Musca domestica), jer je ta vrsta muhe najraširenija i čini najveći dio populacije muha. U gradskim i seoskim sredinama, uz kućnu muhu prisutan, je veliki broj drugih vrsta muha: muha peckavica (Stomoxis calcitrans), muha mesara (Sarcophaga carnaria), muhe zujare (Caliphora vomitora i Caliphora trocephala), muha zlatica (Lucilia sericata). Muhe imaju veliki utjecaj na ljude s zdravstvenog ali i ekonomskog aspekta. Zdravstveni značaj muha povezan je s njihovim načinom prehrane i života. Muhe se hrane i zadržavaju na organskim tverima u raspadanju, izmetu, otpacima i sl. Dlakavo tijelo muha lako sakuplja nečistoće i mikroorganizme, a zbog svoje velike mobilnosti poznate su kao mehanički vektori prijenosa mnogih zaraznih bolesti. Više od 100 uzročnika bolesti povezani su s kućnom muhom.

Biološki ciklus

Muhe prolaze kroz potpuni razvoj (jaje, ličinka, kukuljica, imago). Ženke odlažu jaja (oko 100) u vlažnu organsku tvar u raspadanju (otpaci iz kuhinja, gnojišta, izmet, smeće i dr.). Brzina rasta i razvoja ličinke ovisi o nizu vanjskih faktora (posebno temperaturi). U našim uvjetima broj generacija u jednoj sezoni kreće

Novi pripravak za suzbijanje muha

B R O J 4 5 • S R PA N J / K O LO V O Z 2 0 0 6

se od 6-10. prosječni životni vijek kućne muhe je 2-4 tjedna, a populacije su najveće u kasno ljeto i ranu jesen.

Suzbijanje muha

Pri odabiru načina suzbijanja muha, važno je točno odrediti vrste muha koje treba suzbiti. Isto tako kod pojedinih vrsta muha, mora se znati koji su stadiji idealni za suzbijanje. Tak tada možemo pristupiti odabiru metode suzbijanja.. Sve mjere koje se poduzimaju u cilju suzbijanja muha dijele se u dvije skupine: preventivne i kurativne. Osnovni preduvjet u svakom suzbijanju muha je dobra sanitacija. Hranu i medije u koje ženke odlažu jaja treba ukloniti, mehanički spriječiti pristup odraslim muhama. Naglasak trba dati pravilnom i redovitom uklanjanju svih vrsta otpadaka, higijenski ispravno odlaganje i deponiranje smeća i otpada, izgradnja higijenski sabirališta (gnojnice, deponije) te povremeno prevrtanje i isušivanje organskih materija u raspadanju. Mehaničke mjere imaju za cilj sprječavanje ulaska odraslih muha u različite objekte, postavljanjem različitih mreža ili posebnih uređaja koji stvaraju struju zraka na ulazima u prostorije, te hvatanje muha na posebne lovke koje sadrže hranidbeni atraktant (šećer,med i sl.) ili feromonski mamac. Poseban oblik lovki su i uređaji koji emitiraju UV svjetlost

Pripravak se pokazao izuzetno dobar u praksi

valne duljine oko 365 nm koji privlači muhe. U mehaničke mjere ubrajaju se i različiti oblici mehaničke zaštite medija u koje ženke odlažu jaja. Kemijske metode suzbijanja muha imaju za cilj suzbijanje odraslih i ličinki. U tu svrhu koriste se različiti insekticidni pripravci iz nekoliko skupina (organofosforni, piretroidi, karbamati). U nekih populacija muha primijećene su lokalne pojave otpornosti na pojedine insekticide. Da bi se to izbjeglo potrebno je koristiti insekticide iz različitih skupina. Otpornost muha na insekticide brzo se javlja kod insekticidnih pripravaka iz skupine piretroida i karbamata, dok je ta pojava otpornosti manje izražena kod primjene organofosfornih insekticida. Svakako pri odabiru

insekticida mora se uzeti u obzir i ova činjenica, kako uspjeh suzbijanja ne bi izostao.

Kemijski pripravci za suzbijanje muha

Još nešto o muhama • kao prenosioci zaraznih bolesti muhe su krive za smrt 1/3 Evropske populacije u 14.stoljeću • mogu se naći u svim dijelovima svijeta osim polarnih područja • više od 33 milijuna mikroorganizama može biti u njihovom probavnom traktu, a puno više na tijelu i nogama • očekivani životni vijek muhe je 8 dana do 2 mjeseca • par muha može izleći više od milijun potomaka u 6-8 tjedana • iza svake muhe koju vidite ima još barem 20 muha koje se skrivaju • kućna muha leti brzinom od 6,5 km/h

30

Hercegovačke koride

Posljednjih godina u Hercegovini se redovito održavaju koride odnosno borbe bikova. Jedna od poznatijih i svakako najposjećenijih korida održava se u Posušju, na Ilindan (20. srpnja). A upravo zahvaljujući borbama bikova Rakitno je postalo čuveno na širem području, jer upravo iz tog mjesta dolazi i najviše bikova za borbu. Isto tako u Rakitnu se borbe bikova tradicionalno priređuju na Uskrsni ponedjeljak i znaju biti toliko neizvjesne da se o njima priča tijekom cijele godine. Vlasnici bikova dugo se pripremaju i treniraju svoje bikove, jer postati pobjednik koride je prestiž. Nerijetko bikovi, pobjednici korida, vrijede koliko i bolji auto. Ako se pak odlučite posjetiti neku od korida, morate znati da poraženi bikovi u bijegu pred protivnikom nerijetko završe među publikom, pa na koride nemojte doći bez kondicije.

Naj, naj, naj ….. prenosimo iz Guinnessove knjige rekorda

Najhrabriji sisavac Medni jazavac (Mellivora capensis) branit će se

Mitovi o ruži

I u drevnoj Grčkoj ruže su bile poznate i omiljene. Prvi javni vrt u Ateni osnovao je 306. godine p.n.e Epikur jer je želio da svakog dana ubere cvijet ruže. Stari Grci su prinosili Afroditi, boginji ženske ljepote ljubavi i plodnosti ružu na oltar, dok se Afroditine sluge prilikom vjerskih obreda nosile vijenčiće od bijelih ruž, a putovi kojima su prolazile bili su posuti ružama. Postanak crvene ruže, po mitologiji, vezan je za smrt Adonisa, lijepog pastira u koga se zaljubila Afrodita. On je, po vjerovanju, bio smrtno ranjen od vepra. Afrodita mu je pritekla u pomoć, ali je morala da se provuče kroz gust zasad bijelih ruža i tada je iz njenog izranjenog tijela potekla krv i obojila u crveno sve okolne bijele ruže.

Elektricitet pčela i biljaka

Američki znanstvenik Erik Erikson utvrdio je da pčele stvaraju električno punjenje u svom tijelu. Pčele koje se vraćaju s paše u košnicu pozitivno su naelektrizirane i do 1,8 volti, a pčele koje napuštaju košnicu rano u tijeku dana slabo su negativne, da bi kasnije postale slabo pozitivne. Kada električno punjenje cijele košnice postane pozitivno pod utjecajem pčela koje dolaze sa paše. Električni potencijal pčele radilice mogao bi imati značaja i za oprašivanje biljaka. Cvjetovi i polen imaju tendenciju da budu negativno naelektrizirani i Erikson tvrdi da je primijetio kako polen otresen od pčele, prilikom njenog slijetanja na cvijet, umjesto da pada s cvjeta biva privučen na pčelinje tijelo. Ovakvim kontaktom pčele s cvijetom neutralizira se električni potencijal i možda se time informira druga pčela da je dotični cvijet bio nedavno posjećen.

od bilo koje životinje, osobito ako se približe jazbini u kojoj ima mlade. Njegova čvrsta koža nije osjetljiva na napade pčela, dikobraza te većine zmija, a istovremeno je toliko labava da se može, ako ga netko primi za vrat, na primjer leopard, unutar svoje kože okretati i napadača gristi sve dok ga ne pusti

Najbrži gušter Najveća izmjerena brzina kopnenog gmaza je 34,9 km/h, koliko se kretala Ctenosaura, iguana s bodljikavim repom iz Srednje Amerike.

Mravi i brojke

Kao i svi insekti, i mravi imaju 6 nogu, a na svakoj su tri članka. Mravlje su noge u odnosu na njihovo tijelo vrlo snažne i stoga oni mogu brzo trčati. Kad bi čovjek u odnosu na svoju veličinu mogao trčati kao što mrav trči spram svoje, trčao bi brzo kao konj. Sigurno već znate da mrav može nositi teret i 20 puta teži od vlastite težine. Prosječan životni vijek mrava je 45 do 60 dana. Kraljica (spolno zrela ženka mrava koja liježe jajašca) može živjeti i do 7 godina. Mravlji mozak ima 250.000 moždanih stanica i najveći je među mozgovima insekata. Ljudski mozak ima 10 milijardi moždanih stanica, tako da jedna kolonija od 40.000 mrava ima jednaku veličinu mozga kao čovjek. Postoji čak 10.000 znanih vrsta mrava.

Najduži gušter Gušter Salvadori (Varanus salvadori) s Papue Nove Gvineje može narasti do 4,75 m u dužinu, iako 70% njegove dužine otpada na rep.

B R O J 4 5 • S R PA N J / K O LO V O Z 2 0 0 6