Gradjansko Procesno Pravo

1.1. OSNOVE GRAĐANSKOG PROCESNOG PRAVA 1.1.1. O graĎanskom procesnom pravu GraĎansko procesno pravo je sistem pravnih pravila kojima se regulira sudsko ostvarivanje zaštite prava koja proistječu iz odreĎenih graĎanskopravnih odnosa. Njima se regulira: struktura graĎanskog sudskog postupka te poloţaj, aktivnosti i uzajamni odnosi procesnih subjekata. GraĎansko procesno pravo se dijeli na: parnično i izvanparnično. GraĎanski parnični postupak je opća, redovna i osnovna metoda zaštite ugroţenih ili povrijeĎenih subjektivnih graĎanskih prava, koju pruţa drţavno pravosuĎe. Ako zakon koji regulira graĎanskopravnu materiju ništa ne propisuje, primjenjuje se parnična metoda, a neka od izvanparničnih metoda primjenjivat će se samo ako je tako izričito propisano. Ovdje treba spomenuti i odredbu članka 1. Zakona o parničnom postupku1 (dalje: ZPP) prema kojoj se tim zakonom ureĎuju pravila postupka na temelju kojih sud raspravlja i odlučuje u sporovima o osnovnim pravima i obvezama čovjeka i graĎanina, o osobnim i obiteljskim odnosima graĎana te u radnim, trgovačkim, imovinskim i drugim graĎanskopravnim sporovima, ako zakonom nije za neke od tih sporova odreĎeno da u njima sud rješava po pravilima kojega drugog postupka. Cilj. Priznavanje prava implicira i priznavanje prava na njihovu zaštitu. Prava čiju zaštitu ne bismo mogli ostvariti ne bismo uopće mogli nazvati pravima. Zaštita graĎanskih prava ostvaruje se u parničnom postupku.

1.1.2. Samopomoć Pravosudni aparat mora raspraviti svačiji zahtjev za pruţanje pravne zaštite, kako bi se spriječila samopomoć. Sudu se ne moţe dopustiti da, kada neka stvar nije činjenično ili pravno jasna, od sebe otkloni duţnost pruţanja pravne zaštite. To nalazi izričit izraz i u ZPP-u: “Sud ne moţe odbiti da odlučuje o zahtjevu za koji je nadleţan” (2/2).2 Samopomoć je u pravilu zabranjena. Tko samovlasno pribavlja neko svoje pravo ili pravo za koje smatra da mu pripada kaznit će se za kazneno djelo “samovlasti” (329 KZ3). Samopomoć je ipak izuzetno dopuštena u granicama zakona i to u sljedećim slučajevima: - Djelo učinjeno u nuţnoj obrani nije kazneno djelo (29 KZ). Tko u nuţnoj obrani uzrokuje štetu napadaču nije duţan naknaditi je, osim u slučaju prekoračenja (161/1 ZOO4).

1

Zakon o parničnom postupku objavljen je u Sl. l. SFRJ br. 4/77, izmjene i dopune: Sl. l. SFRJ br. 36/77, 4/80, 36/80, 43/82, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 27/90, 35/91, preuzimanje za Republiku Hrvatsku: Narodne novine br. 53/91, izmjene i dopune: Narodne novine br. 91/92, 112/99 88/01 i 117/03. 2

Kada se nastavku teksta navode u zagradama brojevi članaka / stavaka bez naznake koji je zakon u pitanju, radi se o odredbama Zakona o parničnom postupku. 3

Kazneni zakon (KZ) objavljen je u Narodnim novinama br. 110/97, 27/98,

4

Zakon o obveznim odnosima

Građansko procesno pravo

2

- Djelo učinjeno u krajnjoj nuţdi nije kazneno djelo (30 KZ). Ako netko uzrokuje štetu u stanju nuţde, oštećenik moţe zahtijevati naknadu od osobe koja je kriva za nastanak opasnosti ili od osoba od kojih je opasnost otklonjena, ali od ovih posljednjih, ne više od koristi što su je od toga imale (161/2 ZOO). - Pravo subjekta da sam primjerenom silom brani svoj posjed (27 ZV5).

1.1.3. Izvori graĎanskog procesnog prava Ustav RH. Kao akt najviše pravne snage, on je temeljni izvor graĎanskog procesnog prava. On se ne bavi graĎanskoprocesnom problematikom, ali sadrţi neka temeljna načela koja sluţe zakonodavcu kada donosi zakon i onome tko primjenjuje taj zakon (napr. načelo javnosti, jednakosti, ravnoprvnosti stranaka, itd.). Zakon. Najvaţniji meĎu zakonima je Zakon o parničnom postupku od 24. prosinca 1976., stupio na snagu 1. srpnja 1977.6 Treba naglasiti da je Hrvatski sabor 14. srpnja 2003. donio Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (dalje: ZIDZPP/03), objavljen u Narodnim novinama br. 117/03, a stupio je na snagu 1. prosinca 2003. Taj propis unosi mnoge bitne novote i promjene u parnični postupak, a promjene su obuhvatile više od polovine odredaba aktualnog propisa. Ove izmjene teţe k tome da svi sudionici u postupku (stranke, njihovi zastupnici, ali i sud) svojim aktivnim djelovanjem doprinesu da se sporne činjenice što prije rasprave, te da se jednako tako efikasno donese odluka u sporu. Zakoni koji reguliraju pojedina procesna pitanja su: Zakon o radu, Zakon o sudovima, Zakon o drţavnom odvjetništvu, Obiteljski zakon. U izvanparničnim stvarima: Zakon o nasljeĎivanju, Zakon o proglašenju nestalih osoba umrlim i dokazivanju smrti, u ovršnim stvarima: Ovršni zakon, za pitanja stečaja: Stečajni zakon. Običaj. Običaji nisu izvor, ako zakon na njih ne upućuje, što nije slučaj sa Zakonom o parničnom postupku. Izvjestan izuzetak je pravilo da u pogledu nadleţnosti sudova za suĎenje strancima koji uţivaju imunitet vaţe pravila meĎunarodnog prava (26/1), koje je nekad običajno. Sudska praksa. Nije izvor, osim za stranke na koje se presude odnose. Značajnu ulogu ona ima pri interpretaciji pravnih pravila. Pravna znanost. Nije izvor ali moţe utjecati na rješenja zakonodavca snagom svoje uvjerljivosti.

1.1.4. Procesne pretpostavke Definicija. To su okolnosti od čijeg postojanja zavisi dopustivost pokretanja parničnog postupka, raspravljanje u parnici i donošenje meritorne odluke o osnovanosti tuţbenog zahtjeva.

5

Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima

6

Brojne izmjene i dopune koje je pretrpio ovaj zakon navedene su u fusnoti 1.

Građansko procesno pravo

3

Kada se ispituje njihovo postojanje? Do zasnivanja procesnopravnog odnosa dolazi uspostavljanjem kontakta izmeĎu suda i stranaka, neovisno o tome da li su procesne pretpostavke ispunjene. Dakle, o procesnim pretpostavkama ne ovisi nastajanje samog procesnopravnog odnosa, nego dopuštenost odnosa koji je već nastao. Budući da pokretanju parnice ne prethodi nekakav poseban postupak za utvrĎivanje postojanja procesnih pretpostavki, niti izvan parnice ima organa koji bi o tome odlučivao, moţemo zaključiti da se postojanje procesnih pretpostavaka moţe ispitivati jedino u parnici. Klasifikacija: Pretpostavke koje se tiĉu suda

Pretpostavke koje se tiĉu stranaka

-

Sudska nadleţnost

-

-

-

-

Stvarna i mjesna nadleţnost Pravilan sastav suda

-

Objektivnost sudaca

-

-

-

Pretpostavke koje se tiĉu predmeta spora

Postojanje stranaka i njihova stranačka sposobnost Parnična sposobnost stranaka Uredno zastupanje stranaka

-

Procesno ovlaštenje za voĎenje parnice Pravni interes (za traţenje odreĎene pravne zaštite)

-

-

Formalna pravilnost zahtjeva kojim se traţi pravna zaštita Nedostatak dvostruke litispendencije Nedostatak postojanja sudske nagodbe Nedostatak pravomoćno presuĎene stvari

 Opće: one od čijeg postojanja zavisi dopustivost svake parnice. Posebne: one od čijeg postojanja zavisi dopustivost odreĎenih vrsta parnica ili rješavanje nekih incidentalnih pitanja u toku parnice (npr. polaganje aktorske kaucije, vjerodostojnost isprave za izdavanje platnog naloga).  Apsolutne: o kojima sud vodi računa po sluţbenoj duţnosti (to je u pravilu tako). Relativne: o kojima sud vodi računa samo na prigovor stranke (npr. aktorska kaucija).  Pozitivne: one bez čijeg postojanja, voĎenje parnice i donošenje meritorne odluke nije dopušteno. Negativne: one čije postojanje sprječava voĎenje parnice i donošenje meritorne odluke. ZPP ih naziva smetnje za voĎenje postupka, a to su: a) litispendencija, b) sudska nagodba (res iudicaliter transacta), c) pravomoćno presuĎena stvar (res iuducata), d) ugovor o prorogaciji nadleţnosti, e) arbitraţni ugovor. Odlučivanje. O postojanju procesnih pretpostavki sud, u pravilu, mora voditi računa po sluţbenoj duţnosti. Prije povlačenja krajnjih konzekvenci koje proizlaze iz nedostatka procesnih pretpostavki, sud je duţan poduzeti mjere za njihovo otklanjanje. Zbog nedostatka pozitivnih procesnih pretpostavki, odnosno zbog postojanja negativnih procesnih pretpostavki, tuţba se mora kao nedopuštena odbaciti.

1.2. GRAĐANSKO PARNIĈNO PRAVOSUĐE U HRVATSKOJ 1.2.1. Parnični, izvanparnični i ovršni postupak

Građansko procesno pravo

4

Razgraničenje parničnog i izvanparničnog postupka. Izvanparnični postupak se negativno definira - kao postupak koji nije parnični. U nedostatku suštinskog kriterija za razgraničenje parničnog od izvanparničnog postupka, primjenjuje se legalni kriterij. Prema tome, da li će neka stvar spadati u jedan ili drugi postupak, ovisi o tome na koju će se od te dvije varijante odlučiti zakonodavac. Osnovne razlike su sljedeće: Parniĉni postupak -

Izvanparniĉni postupak

Jednoobrazan - pravila postupanja su jednaka za sve vrste sporova Uvijek imamo spor Rigorozan, uniforman - ima jače procesne garancije za pravilno utvrĎivanje činjenica

-

-

Nikad se ne pokreće po sluţbenoj duţnosti Glavna rasprava je centralni stadij Pravni ljekovi su u pravilu devolutivni

-

-

Dominantno je raspravno načelo Inkvizitorna ovlaštenja suda su ograničena Mogu sudjelovati samo dvije stranke

-

-

-

Heterogen - odlučuje se o raznovrsnim materijama Moţemo imati sporne činjenice, ali ne spor Elastičnost procesnih instituta - radi boljeg prilagoĎavanja specifičnim materijama o kojima se odlučuje Mnogi se pokreću po sluţbenoj duţnosti Rasprava je samo izuzetno propisana Pravni ljekovi mogu biti devolutivnoremonstrativne prirode Dispozitivna ovlaštenja stranaka su ograničena Inkvizitorna ovlaštenja suda su ojačana Postupanje je moguće i samo s jednom strankom, ali isto tako i s većim brojem njih

Pravila o paničnoj sposobnosti stranaka su u parničnom postupku uţa nego li u izvanparničnom, što znači da se u posljednjem moţe kao stranka pojaviti neka osoba koja to ne moţe u parničnom postupku. Ipak, pravila parničnog procesnog prava sluţe kao supsidijarni pravni izvor u svim izvanpraničnim stvarima.

Do donošenja odluke o glavnoj stvari sud će rješenjem obustaviti parnični postupak ako utvrdi da bi postupak trebalo provesti po pravilima izvanparničnog postupka. Postupak će se nakon pravnomoćnosti rješenja nastaviti po pravilima izvanparničnog postupka pred nadleţnim sudom (19/1). Radnje što ih je proveo parnični sud (uviĎaj, vještačenje, saslušavanje svjedoka i dr.) te odluke koje je donio taj sud nisu bez vaţnosti samo zato što su poduzete u parničnom postupku (19/2). Parnični postupak i ovršni postupak. Nakon što sud donese kondemnatornu presudu, tuţeniku se ostavlja paricijski rok (rok za dobrovoljno ispunjenje). Ako on dobrovoljno ne postupi po presudi u tome roku, slijedi ovrha. Dakle, u ovršnom postupku se prisilno ostvaruju naredbe suda samo iz kondemnatornih presuda, samo kad nema dobrovoljnog ispunjenja i samo kad vjerovnik to zahtijeva. Neke mjere ovršnog postupka mogu se provesti i u toku parnice, pa čak i prije nje (privremene mjere). Treba reći da ni svakom ovršnom postupku ne prethodi parnični postupak, jer ovršne isprave ne moraju potjecati od parničnog suda. Sve ovo govori u prilog samostalnosti ovršnog prava, jer se, dakle, na svaki parnični postupak ne nadovezuje ovršni. Parnični postupak i stečajni postupak. Ni ovršno pravo nije homogeno. Naime, u ovršnom postupku se provodi individualno izvršenje odreĎenog potraţivanja na odreĎenoj imovini duţnika. U stečajnom postupku se provodi generalna egzekucija na cjelokupnoj imovini stečajnog duţnika, u korist svih stečajnih vjerovnika. U tome se postupku primjenjuju bitno drukčiji principi namirenja vjerovnika od onih koji vaţe u ovršnom postupku.

Građansko procesno pravo

5

1.2.2. Parnični postupak i postupak pred Ustavnim sudom Postupak. Ako sud u postupku utvrdi da zakon koji bi trebao primijeniti, odnosno pojedina njegova odredba nisu suglasni s Ustavom, zastat će s postupkom i podnijeti Ustavnom sudu zahtjev za ocjenu suglasnosti zakona, odnosno pojedine njegove odredbe s Ustavom (37/1 UZUSRH7). Ako sud u postupku utvrdi da drugi propis (podzakonski akt) koji bi trebao primijeniti, odnosno pojedina njegova odredba nisu suglasni s Ustavom i zakonom, na konkretan slučaj će neposredno primijeniti zakon, a Ustavnom sudu će podnijeti zahtjev za ocjenu suglasnosti spornog propisa, odnosno pojedine njegove odredbe s Ustavom i zakonom (37/2 UZUSRH). O podnijetim zahtjevima u prethodna dva slučaja Ustavni sud će izvijestiti Vrhovni sud Republike Hrvatske (37/3 UZUSRH). Posljedice. Svaka fizička i pravna osoba koja je Ustavnom sudu podnijela prijedlog za ocjenu suglasnosti pojedine odredbe zakona s Ustavom, odnosno pojedine odredbe drugog propisa s Ustavom i zakonom, a Ustavni sud njezin prijedlog prihvati i ukine odredbu zakona, odnosno odredbu drugog propisa, ima pravo podnijeti prijedlog za ponavljanje postupka za izmjenu pravomoćne odluke kojom joj je povrijeĎeno pravo, a koja je donesena na temelju ukinute zakonske odredbe, odnosno ukinute odredbe drugog propisa (58/2 UZUSRH). Svaka fizička i pravna osoba kojoj je povrijeĎeno pravo pravomoćnom odlukom donesenom na temelju poništene odredbe drugog propisa (ne i zakona), neovisno o tome je li podnijela prijedlog Ustavnom sudu za ocjenu ustavnosti ili zakonitosti, ima pravo podnijeti prijedlog za ponavljanje postupka za izmjenu te odluke8 (58/3 UZUSRH). Kad sud pravomoćnom odlukom odbije primijeniti propis zbog njegove neustavnosti ili nezakonitosti, a Ustavni sud utvrdi da takva neustavnost, odnosno nezakonitost ne postoji, svatko kome je povrijeĎeno neko pravo moţe podnijeti prijedlog za ponavljanje postupka za izmjenu te odluke9 (60 UZUSRH).

1.2.3. Parnični postupak i kazneni postupak Podjela funkcija ovih dvaju vrsta postupaka zasniva se na različitosti predmeta zadataka i metoda u suĎenju. U graĎanskim stvarima sudovi odlučuju u graĎanskopravnim sporovima, a u kaznenim stvarima ispituje se je li počinjeno kazneno djelo, tko ga je počinio i da li počinitelju treba izreći sankciju. Dakle granice su odreĎene relativno jasno. Dodirne točke su sljedeće: 1. Isti činjenični supstrat moţe biti predmet razmatranja u oba postupka

7

Ustavni zakon o Ustavnom sudu Republike Hrvatske

8

U prethodna dva slučaja prijedlog se moţe podnijeti u roku od šest mjeseci od dana objave odluke Ustavnog suda u »Narodnim novinama« (58/4 UZUSRH). 9

U roku od godine dana od dana objave odluke Ustavnog suda (60 UZUSRH).

Građansko procesno pravo

6

2. Rješavanje prejudicijelnih pitanja (odlučivanje u parnici moţe zavisiti od rješenja nekog prejudicijelnog pitanja kaznenopravne naravi o kojem, kao o glavnom, odlučuju kazneni sudovi, i obrnuto). 3. Kazneni sud je ovlašten provoditi adhezijski postupak (u kaznenom postupku odlučiti o imovinskopravnom zahtjevu oštećenog kaznenim djelom). a) ADHEZIJSKI POSTUPAK Sudovi koji sude u kaznenom postupku ovlašteni su, prilikom voĎenja kaznenog postupka, da u adhezijskom (pridruţenom) postupku odlučuju i o graĎanskopravnim sporovima koji su nastali zbog izvršenja kaznenog djela. Adhezijski postupak u suštini predstavlja parnicu u okviru kaznenog postupka. Osoba koja postavlja takav imovinskopravni zahtjev je oštećenik. Imovinskopravni zahtjev moţe se odnositi na (1) naknadu štete, (2) povrat stvari ili (3) poništaj odreĎenoga pravnog posla10. Oštećenik nije duţan postaviti imovniskopravni zahtjev u kaznenom postupku. Ako ga postavi, kazneni sud nije duţan riješiti to pitanje ako smatra da bi se time znatno odugovlačio postupak11. Ako odluči da ne raspravlja o imovinskopravnom zahtjevu, uputit će oštećenika na parnicu. Ukoliko kazneni sud ipak riješi o imovinskopravnom zahtjevu, on moţe:  zahtjev usvojiti u cijelosti (samo u osuĎujućoj presudi)  zahtjev usvojiti djelomično, a za ostatak ga uputiti na parnicu (takoĎer samo u osuĎujućoj presudi)  uputiti oštećenika da zahtjev u cijelosti moţe ostvariti u parnici (u oslobaĎajućoj presudi ili ako podaci kaznenog postupka ne daju pouzdanu osnovu za presuĎivanje)12 Dok teče parnica o imovinskopravnokm zahtjevu, nije dopušteno pokretanje adhezijskog postupka, i obrnuto. b) PREJUDICIJELNA PITANJA Prejudicijelno pitanje ima sljedeće osobine: a) To je pitanje koje nije neposredan predmet spora, ali se bez prethodnog rješenja tog pitanja ne moţe odlučivati o osnovanosti tuţbenog zahtjeva. b) To je pitanje koje predstavlja samostalu pravnu cjelinu o kojoj bi se moglo meritorno rješavati kao o glavnom pitanju pred nadleţnim sudom ili drugim organom. c) To je pitanje pravne prirode (a ne činjenične).13 Slučaj kad parnični sud sam rješava prethodno pitanje. Parnični sud samostalno rješava sva pitanja o kojima zavisi njegova odluka o glavnoj stvari, pa i kaznenopravna, ali pod uvjetom da kazneni sud još nije riješio o takvom kaznenopravnom pitanju (12/1). Parnični sud tada ne mora čekati da kazneni sud riješi kaznenopravno pitanje koje je od prejudicijelnog značenja u parnici.

10

čl. 127. Zakona o kaznenom postupku

11

čl. 127. st. 1. Zakona o kaznenom postupku

12

čl. 132. Zakona o kaznenom postupku.

13

Primjeri: u parnici za naknadu štete prejudicijelno je pitanje da li je počinjeno kazneno djelo iz kojeg je proizašla šteta. U brakorazvodnoj parnici prejudicijelno je pitanje drţavljanstvo bračnih drugova.

Građansko procesno pravo

7

Kad parnični sud sam zauzme stav o prejudicijelnom pitanju, taj stav ima pravni učinak samo u parnici u kojoj je to pitanje riješeno (12/2).14 Odluka o prejudicijelnom pitanju je deklaratorne naravi. Ona nije sastavni dio dispozitiva, već ulazi u obrazloţenje, kao jedan od razloga na kojima sud temelji svoju odluku o glavnom pitanju. Stoga nema zapreke da nadleţni organ o ovom pitanju samostalno rješava kao o glavnom, jer niti jedan drugi organ nije vezan za prejudicijelne stavove parničnog suda (12/2). Slučaj kad parnični sud ne rješava sam prethodno pitanje. No pravo organa, pred kojim se pojavilo prejudicijelno pitanje, da o njemu odlučuje, ne predstavlja i njegovu duţnost. On uvijek moţe prekinuti postupak (213/1) i sačekati da nadleţni organ o tome meritorno odluči. Kad kazneni sud donese svoju odluku, parnični sud će za nju biti vezan u granicama njene pravomoćnosti. Parnični sud je vezan i za oslobaĎajuću i osuĎujuću presudu kaznenog suda, kad se tom presudom odlučuje o nekom kaznenopravnom pitanju kao prejudicijelnom pitanju. MeĎutim, parnični sud ne moţe biti vezan za shvaćanja oslobaĎajuće kaznene presude, kada je opseg kaznene odgovornosti uţi od graĎanske.15 Parnični sud je vezan samo za osuĎujuću presudu kaznenog suda i kad ta odluka nije od prejudicijelnog značenja za parnicu, ali se odnosi na činjenični kompleks koji je predmet obaju postupaka (arg. iz 12/3). Ako se odluka u parnici zasniva na kaznenoj presudi, pa ta presuda bude kasnije ukinuta, to predstavlja osnovu za ponavljanje pravomoćno završenog postupka (421/8).

1.2.4. Priznanje i ovrha stranih sudskih odluka Ova pitanja regulira ZRSZ16. Postupak u kojem se odluka stranog suda ispituje da bi se utvrdilo ispunjava li pretpostavke da joj se prizna učinak domaće sudske odluke i da se dozvoli njeno prisilno izvršenje – naziva se delibacijski postupak. Kod nas je prihvaćena liberalna varijanta ovog sustava u kojoj se ispituje a) da li se strani sud pridrţavao osnovnih procesnih odredbi i b) da li ta odluka vrijeĎa domaći javni poredak. O priznanju strane sudske odluke moţe se odlučiti ili u posebnom delibacijskom postupku ili kao o prejudic. pitanju, ali samo s učinkom u parnici u kojoj je rješavano. Za odlučivanje o priznanju i ovrsi primarno se primjenjuju meĎunarodni ugovori, a tek supsidijarno domaće procesno pravo (3 ZRSZ). a) PRIZNANJE STRANIH SUDSKIH ODLUKA Priznata strana sudska odluka izjednačuje se s domaćom pravomoćnom sudskom odlukom. Objekt ovog postupka mogu biti i presude i rješenja (deklaratorne, kondemnatorne i konstitutivne) i sudske nagodbe. 14

Odlučujući se da zauzme ovakav stav, ne čekajući rješenje nadleţnog organa, parnični sud se izlaţe riziku, jer ako naknadna odluka nadleţnog organa bude drukčija od incidentalne odluke parničnog suda, to moţe predstavljati osnovu za traţenje ponavljavnja postupka (421/8). 15

Napr. oslobaĎajuća presuda u kojoj se konstatira da se okrivljeniku ne moţe pripisati nehaj, ne veţe parnični sud ako graĎansko pravo propisuje objektivnu odgovornost 16

Zakon o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u odreĎenim odnosima

Građansko procesno pravo

8

Pozitvna pretpostavka: podnositelj zahtjeva za priznanje mora podnijeti potvrdu stranog suda da je odluka pravomoćna (87 ZRSZ). Negativne pretpostavke: 1. Da osoba protiv koje je donesena odluka nije mogla sudjelovati u postupku17 2. Da je u postupku postojala isključiva nadleţnost suda RH18 3. Da je u istoj stvari sud RH donio pravomoćnu odluku. Sud će zastati s priznanjem, ako je pred sudom RH u toku ranije pokrenuta parnica u istoj stvari meĎu istim strankama, do njene pravomoćnosti (90 ZRSZ). 4. Da ne postoji uzajamnost.19 5. Da je strana odluka u suprotnosti s javnim poretkom (91 ZRSZ) Ako se odluka tiče osobnog statusa drţavljanina RH, priznat će se strana odluka, ako strano pravo na temelju kojeg je donesena, ne odstupa bitno od prava RH (93 ZRSZ). b) POSTUPAK RADI OVRHE STRANE ODLUKE Ispitivanje pretpostavaka za ovrhu strane odluke vrši se u posebnom postupku egzekvature. Da bi se dobila dozvola za ovrhu, nuţno je da je strana odluka (na koju se ovrha odnosi) već priznata. Da bi se dobilo rješnje o ovrsi, nuţno je da se ispune uvjeti iz čl. 87. – 92. ZRSZ, s tim što podnositelj zahtjeva treba podnijeti i potvrdu stranog suda o ovršnosti odluke20.

1.2.5. Pravna pomoć OdreĎeni parnični sud moţe poduzimati parnične radnje samo na svome području. Ali u ţivotu su česte situacije kada je nuţno poduzeti neke parnične radnje na području drugog suda (jer se dokazi nalaze na tom području). Ako postoji opasnost od odgode, sud ima ovlast iz čl. 25. ZPP-a da sam poduzme pojedine parnične radnje na području susjednog suda (uz obvezu da o tome obavijesti sud na čijem području je radnja poduzeta). MeĎutim, ako ne postoji opasnost od odgode, sud neće moći sam poduzeti takve radnje na području drugog suda, već će zatraţiti pružanje pravne pomoći. Pruţanje pravne pomoći ujedno i predstavlja iznimku od načela neposrednosti. a) UNUTRAŠNJA PRAVNA POMOĆ Pravnu pomoć treba razlikovati od delegacije nadleţnosti.21 17

Jer joj napr. nije bio uredno dostavljen poziv ili dostava nije ni bila pokušana.

18

Izuzetak: ako u bračnom sporu priznanje sudske odluke traţi tuţenik, ili tuţitelj (a tuţenik se ne protivi) onda isključiva nadleţnost nije smetnja. 19

Izuzetak: ako u bračnom ili paternitetskom sporu priznanje traţi drţavljanin RH, onda ovo nije smetnja (92 ZRSZ). 20 21

čl. 96. ZRSZ

Kod delegacije odreĎeni se predmet oduzima od nadleţnog suda i u cijelosti povjerava na odlučivanje nekom drugom sudu. Kod pravne pomoći nadleţni sud zadrţava predmet, a od zamoljenog suda traţi poduzimanje samo odreĎenih parničnih radnji.

Građansko procesno pravo

9

Zamolnica. Sud kome je potrebna pravna pomoć drugog suda, obraća se ovome pismom – zamolnicom. Zamoljeni sud nije ovlašten ocjenjivati svrsishodnost zamolnice, već je duţan provesti zamoljenu radnju.22 Zamoljeni sud je ovlašten izvesti i druge dokaze ako to smatra svrsishodnim (kod zamolnice za izvoĎenje dokaza - 225). Nadležnost. Za poslove pravne pomoći stvarno su nadleţni općinski sudovi (34/4), a nekad i viši sud, ako se od njega traţi spis ili obaviještenje iz spisa koji se kod njega nalaze. U slučaju da sud koji je zamoljen nije nadleţan za zamoljenu radnju, ustupit će molbu nadleţnom i o tome obavijestiti sud od kojega je primio molbu. Ako mu nadleţni sud nije poznat, vratit će molbu. b) MEĐUNARODNA PRAVNA POMOĆ Sudovi su duţni pruţiti pravnu pomoć i stranim sudovima u slučajevima predviĎenim meĎunarodnim ugovorom i kada postoji uzajamnost, te ako se traţi izvršenje radnje koja nije protivna javnom poretku (181). Zamolnica. Sudovi će uzimati u postupak molbe stranih sudova ako su dostavljene diplomatskim putem i ako su sastavljane na hrvatskom jeziku ili je priloţen ovjeren prijevod (183). Isto vrijedi i u slučaju kada se domaći sudovi obraćaju za pomoć stranim sudovima (184). Nadležnost. Ako zamoljeni sud nije nadleţan, shodno se primjenjuju pravila o nenadleţnosti kod unutarnje pravne pomoći. Zamolnica se moţe uputiti i diplomatskom ili konzularnom predstavništvu RH u stranoj zemlji, ako se opravdano smatra da će se pozvana osoba dobrovoljno odazvati. Lex fori. Sudovi pruţaju pravnu pomoć stranim sudovima na način predviĎen domaćim zakonom (lex fori, locus regit actum). Iznimno, radnja se moţe izvršiti i na način koji traţi inozemni sud, ako to nije protivno javnom poretku (182).

1.2.6. Vaţenje parničnog procesnog prava s obzirom na prostor Načelo teritorijalnosti. Naše graĎansko procesno pravo vaţi samo unutar granica Republike Hrvatske i ne proteţe se na naše drţavljane u inozemstvu. Ako se pokaţe potreba za poduzimanjem nekih nekih radnji u inozemstvu sud mora zatraţiti meĎunarodnu pravnu pomoć od stranog suda. Isto tako se ni strano graĎansko procesno pravo ne proteţe na strance na našem teritoriju, jer za njih vaţi naše graĎansko procesno pravo. Lex fori. Naše graĎansko procesno pravo se uvijek primjenjuje u parničnom postupku pred domaćim sudovima (lex fori, locus regit actum), pa čak i kad su stranke inozemci, kao i kad o osnovanosti tuţbenog zahtjeva treba odlučiti na temelju stranog materijalnog prava.23 MeĎunarodna sudska nadležnost. Razgraničenje nadleţnosti izmeĎu stranih i domaćih sudova, vrši se po pravilima o meĎunarodnoj sudskoj nadleţnosti unutrašnjeg prava drţave pred čijim se sudom pojavi ovakav problem razgraničenja. Zakon propisuje da je sud RH nadleţan 22

Sudovi su duţni jedan drugome pruţati pravnu pomoć (179/1), a i ostali drţavni organi su duţni pruţati pravnu pomoć sudovima (11ZS) 23

Izuzetak: domaći sudovi mogu postupati po pravilima stranog graĎanskog procesnog prava kad udovoljavaju zamolnicama inozemnih sudova.

Građansko procesno pravo

10

suditi u sporu s meĎunarodnim elementom, kad je njegova nadleţnost u takvom sporu (a) izričito odreĎena zakonom ili meĎunarodnim ugovorom, ili (b) kad ona proizlazi iz odredaba zakona o mjesnoj nadleţnosti hrvatskih sudova (27).

1.2.7. Vaţenje parničnog procesnog prava s obzirom na osobe Načelo univerzalnosti. Ovo načelo znači da se pred našim sudom mogu pojaviti sve osobe bez obzira na drţavljanstvo, ako je naš sud u tom sporu naleţan prema pravilima o meĎunarodnoj sudskoj nadleţnosti. Od ovoga pravila izuzete su osobe koje uţivaju imunitet po meĎunaronom pravu (šefovi stranih drţava koji se nalaze kod nas, diplomati, konzuli, njihove obitelji, itd.).

1.2.8. Poloţaj stranaca u parničnom postupku Stranci koji ne uţivaju imunitet imaju, pod uvjetom uzajamnosti, u pravilu jednak pravni tretman pred našim sudovima kao i drţavljani RH. Uzajamna nadležnost. Ako je za našeg drţavljanina u stranoj drţavi nadleţan sud koji ne ne bi bio nadleţan po našem pravu, tada će i za stranog drţavljanina biti u Hrvatskoj nadleţan taj sud (48 ZRSZ). Stranačka sposobnost. Mjerodavno je pravo one drţave čiji je drţavljanin (79/1 ZRSZ). Parnična sposobnost. Mjerodavno je pravo drţave čiji je drţavljanin, ali ako je po tom pravu nema, moţe izabrati da se na njega primjenjuje naše pravo, jer bi po njemu imao praničnu sposobnost (79/1,2 ZRSZ). Jezik. Pri usmenom poduzimanju parničnih radnji pred domaćim sudom stranci se mogu sluţiti svojim jezikom (102/1). Pri pismenim radnjama duţni su se sluţiti hrvatskim jezikom. Aktorska kaucija. Stranac kao tuţitelj duţan je tuţeniku, na njegov zahtjev, osigurati parnične troškove (82/1 ZRSZ). Troškovi. Pod uvjetom uzajamnosti, stranci se mogu osloboditi od duţnosti prethodnog snošenja parničnih troškova, po pravilima koja vaţe za domaće drţavljane (85/1 ZRSZ). Inozemne javne isprave. One pod uvjetom uzajamnosti imaju istu dokaznu snagu kao i domaće (231).

1.2.9. Vaţenje parničnog procesnog prava s obzirom na vrijeme Opće pravilo graĎanskog procesnog prava jest da se pretpostavke za poduzimanje odreĎene procesne radnje prosuĎuju po zakonu koji vaţi u vrijeme njenoga poduzimanja (tempus regit actum). Dakle, novi procesni zakon ne vaţi za procesne radnje pduzete prije njegovog stupanja na snagu, ali se u načelu primjenjuje na sve radnje poduzete nakon stupanja na snagu. U slučaju kad novi procesni zakon stupi na snagu dok parnica teče, rigorozna primjena ovih pravila dovodi do teškoća.

Građansko procesno pravo

11

Dvije neprihvatljive solucije: (1) već započete postupke treba dovršiti po bivšem zakonu – neprihvatljivo kad novi zakon dovodi do bitnih strukturalnih promjena u pravosuĎu (napr. smanjen broj pravnih ljekova), (2) na sve radnje poduzete u već započetom postupku treba primijeniti novi zakon – neprihvatljivo jer bi morali negirati pravni značaj radnjama koje su po prijašnjem zakonu bile dozvoljene ali ih novi zakon zabranjuje. Kompromisna rješenja pokušavaju se nači tako da se postupak podijeli na više stadija, pa se novi zakon primjenjuje na onaj stadij koji će započeti nakon njegovog stupanja na sangu – no i ovdje dolazi do poteškoća jer se nekad podjela na stadije neće sadrţajno podudarati u tim dvama zakonima. Zakonodavac, nemoćan da načelno riješi ovo pitanje, obično pribjegava donošenju posebnih pravila (u prijelaznim odredbama ili uvodnom zakonu).

1.3. TEMELJNA NAĈELA Načela su značajna zbog tumačenja pravnih normi i zbog postojanja zakonskih praznina. U našem graĎanskom procesnom pravu postoji 13 načela, meĎu kojima je ponekad i nesklad. No sva načela zajedno postoje i na sudu je da odrţi ravnoteţu i postigne kompromis.

1.3.1. Načelo ustavnosti i zakonitosti Prema čl. 115. st. 2. i 3. Ustava RH sudbena je vlast samostalna i neovisna. Sudovi sude na temelju Ustava i zakona. Ustavnost. Sud se, prilikom voĎenja parničnog postupka, duţan rukovoditi pravilima Ustava i ostalih propisa koji svoju snagu izvode iz Ustava. Ako sud smatra da neki propis nije u skladu s Ustavom, postupit će prema čl. 37. UZUSRH.24 Zaklonitost. Sud se prilikom voĎenja parničnog postupka mora strogo pridrţavati normi o parničnom postupku, one su za njega ius cogens. On je ovlašten poduzimati samo one radnje koje su zakonom predviĎene, a ako nešto u zakonu nije predviĎeno treba uzeti da to onda ni u parničnom postupku nije dopušteno (u pravilu). Sud nije ovlašten postupak voditi po načelima pravičnosti – ex aequo et bono.25 Osim suda i stranke se moraju strogo pridrţavati normi o parničnom postupku, jer ove i za njih predstavljaju ius cogens. Ovako postavljen princip strogog legaliteta nije konzekventno proveden, jer bi se time sputavala primjena apstraktnog pravila na konkretan slučaj. Zato, da bi se omogućila prilagodba općih pravila prilikama odreĎene parnice, uvode se neka pravila kojima se daje ovlaštenje sudu da u konkretnoj stvari primjeni metodu za koju naĎe da je in concreto najsvsishodnija – sudsko 24 25

V. poglavlje 1.2.2.

Iznimno će sud moću primjeniti to načelo napr. temeljem ovlasti iz čl. 169. ZOO – odgovornost po osnovi pravičnosti). Dakle u sferi procesnog prava Zakon o parničnom postupku je jedini izvor i nema mogućnosti suĎenja po pravičnosti, dok takva mogućnost iznimno postoji u sferi primjene materijalnog prava.

Građansko procesno pravo

12

upravljanje postupkom. Tako naprimjer na glavnoj raspravi pred prvostupanjskim sudom u nekim situacijama zakon prepušta sudu slobodan izbor radnih metoda, te se uvode pravni standardi koji procesnim pravilima daju elasticitet. Jednistvena primjena pravnih pravila. Ostvarenje načelâ promatrano šire, izvan granica konkretnog spora, traţi da se pravno pravilo primjenjuje na isti način u istim slučajevima prema svim subjektima. Zato pravila graĎanskog procesnog prava moraju osigurati jednistvenu primjenu pravnih pravila na čitavom području njihovog vaţenja. Jedinstvena primjena zakona se osigurava: - Sjednicama sudskih odjela 26 - Općim sjednicama Vrhovnog suda27 - Objavljivanjem odluka Vrhovnog suda - Evidencijom sudske prakse.

1.3.2. Načelo dispozicije i oficioznosti Definicija: ovo načelo daje odgovor na pitanje o kome ovisi pokretanje, odrţavanje i prestanak parnice. Ako to ovisi o inicijativi stranaka radit će se o načelu dispozitivnosti, a ako ovisi o incijativni suda radit će se o načelu oficijelnosti. U parničnom postupku dominantno je načelo dispozitivnosti, korigirano nekim mjerama koje su izraz načela oficijelnosti (koje je inače karakteristično za kazneni postupak). Načelo dispozitivnosti je prihvaćeno u parničnom postupku jer taj postupak sluţi zaštiti graĎanskopravnoh donosa, koji su regulirani pravilima dispozitvne prirode. Stranke imaju materijalne i procesne dispozicije. Čiste procesne dispozicije su takve parnične radnje stranaka kojima se ostvaruje neko pravo procesne naravi. Pravno su relevantne dok parnica traje (napr. prijedlog stranaka za izuzeće suca). Materijalne procesne dispozicije su takve parnične radnje stranaka kojima se utječe na sudbinu tuţbenog zahtjeva. Pravno relevantne su i izvan parnice. To su: (1) odricanje od tuţbenog zahtjeva, (2) priznanje tuţbenog zahtjeva i (3) sudska nagodba. Pokretanje, održavanje i obustava postupka. Parnica se pokreće tuţbom tuţitelja (185). Sud nije ovlašten pokrenuti parnicu po sluţbenoj duţnosti (nemo iudex sine actore; ne procedat iudex ex officio). Jednom pokrenut postupak vodi se po sluţebnoj duţnosti do donošenja konačne odluke u pravostupanjskom postupku. Tuţitelj, koji je ovlašten pokrenuti postupak, ovlašten je i jednostranom parničnom radnjom dovesti do njegove obustave. Ukoliko parnica nije ovako obustavljena, dalji procesni stadiji (ţalba, izvanredni pravni lijekovi) opet zavise od inicijative stranaka. Granice odlučivanja. Sud odlučuje samo u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku (2/1) - ne eat iudex ultra et extra petitia partium. Sud nije ovlašten tuţitelju dosuditi ni više od onoga što je traţio, ni nešto drugo od onoga što je traţio. Prekoračenje tuţbenog zahtjeva 26

Veliki sudovi se dijele na odjele, a odjele sačinjavaju vijeća odnosno suci. Ta vijeća ili sucu mogu na različit način primjenjivati pravila. Zbog toga se sazivaju sjednice odjela. O obvezatnosti pravnih shvaćanja prihavćenih na sjednicama odjela vidjeti čl. 30 ZS. 27

Njih sačinjavaju svi suci Vrhovnog suda. Na njima Vrh. sud utvrĎuje pravna shvaćanja radi osiguranja jedinstvne primjene zakona. O obvezatnosti pravnih shvaćanja prihavćenih na tim sjednicama vidjeti čl. 36 ZS.

Građansko procesno pravo

13

razlog je apsolutne ništavosti No o ovoj povredi sud je ovlašten voditi računa samo na zahtjev stranke, pa ako stranke propuste pobijati presudu, time saniraju ovaj nedostatak i takva će odluka postati pravomoćna. Dispozicije koje sud neće uvažiti. Zakon nalaţe sudu da ne uvaţi raspolaganja stranaka koja su u suprotnosti s prisilnim propisima i pravilima morala (3/3). Ova kontrola mora biti preventivna, jer ove dispozicije mogu biti opasnije od izvansudskih, budući da se one sankcioniraju pravomoćnošću.

1.3.3. Načelo pravnog interesa Definicija: pravni interes je korist koju tuţitelj očekuje od angaţiranja suda njegovoj pravnoj stvari. Pravni interes mora biti: - pravni i konkretan (treba se ogledati u odreĎenoj sferi tuţiteljevih prava) - socijalno jači od javnog interesa pravosuĎa da se bez potrebe ne angaţira - takav da se moţe ostvariti jedino sudskim putem (nema pravnog interesa ako je očekivanu korist moguće ostvariti na neki drugi svrsishodniji način bez intervencije suda) Tuţitelj ne mora dokazivati da mu odreĎeno pravo pripada, već da (pod pretpostavkom da mu to pravo pripada) ima razloga da se za ostvarenje toga prava obrati sudu. On mora učiniti vjerojatnim da će, ako njegov tuţbeni zahtjev bude usvojen, to za njega predstavljati neku pravnu korist. Pravni interes je opća pravna pretpostavka. O njegovom postojanju sud vodi računa po sluţbenoj duţnosti. On uvijek mora postojati, razlika je u tome što se nekad presumira, a nekad se mora dokazivati. Pravni interes mora dokazivati: 1. umješač (206/1) 2. stranka koja podnosi pravni lijek (358/3) 3. stranka koja posnosi deklaratornu tuţbu (187/2), jer kod pravnih odnosa kod kojih prijeti opasnost od povrede, postoji mogućnost da tuţitelj precijeni opasnost od povrede, makar se iz objektivnih okolnosti ne moţe reći da prijeti takva opasnost. Zato tuţitelj mora sud uvjreriti u ozbiljnost svog zahtjeva. Pravni interes se presumira kod: 1. osobe koju zakon ovlašćuje da traţi odreĎenu deklaratornu zaštitu28 2. podnositelja kondemnatorne tuţbe, jer on, zbog zabrane samopomoći, nema drugog načina da zaštiti svoja povrijeĎena prava. 3. podnostielja konstitutivne tuţbe, jer strankama nije dopušteno da svojim dispozicijama preinačuju sadrţaj pravnih donosa29 4. tuţenika, jer poduzimanje defenzivnih parničnih radnji predstavlja jedini dopušteni način obrane od tuţitelja. Posljedice nepostojanja pravnog interesa. Kad sud konstatira nedostatak pravnog interesa, duţan je odbaciti tuţbu (288/2). 28

Npr. ne mora dokazivati pravni interes onaj kojega zakon ovlašćuje na isticanje deklaratornih zahtjeva za utvrĎivanje ili osporavanje očinstva 29

Npr. da razvedu ili ponište brak

Građansko procesno pravo

14

1.3.4. Načelo ekonomičnosti Definicija: sud je duţan nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja, u razumnom roku, i sa što manje troškova (10/1). To je načelo bis dat, qui cito dat. Parnica bi se trebala voditi tako da njeni troškovi ne nadmaše vrijednost predmeta spora. Iako se ovaj postulat ne moţe primijeniti u smislu da bi u tom slučaju sud mogao otkloniti pruţanje pravne zaštite, ipak taj postulat treba biti glavna rukovodna misao pri izboru raspravnih metoda u sporu. ZIDZPP/03 po prvi puta izričito propisuje obvezu suda da parnični postupak provede u razumnom roku.30 Odlučivanje u razumnom roku u interesu je ponajprije onoga tko zahtjeva pravnu zaštitu, ali je isto tako i u interesu drţave, jer bi kraće trajanje postupaka značilo za nju i manje financijske obveze (budući da ona financira rad sudstva). Metode za ostvarenje ovog načela. Radi se o sljedećim zakonskim odredbama: - ograničavanje razloga zbog kojih se mogu podnositi pravni lijekovi - pri mogućnosti izbora izmeĎu više metoda, prednost treba dati brţoj i jeftinijoj metodi - reţim rokova i ročišta treba biti strog - raspravu treba, po mogućnosti, dovršiti na jednom ročištu (koncentracija postupka) - kod sporova male vrijednosti vodi se bagatelni postupak u kojem sudi sudac pojedinac (ovim se donekle daje izraz načelu de minimis non curat praetor) - nepriznavanje nesvrsishodnih troškova - svrsishodna delegacija, atrakcija nadleţnosti

1.3.5. Načelo saslušanja stranaka Definicija: sud je duţan svakoj stranci pruţiti mogućnost da se izjasni o zahtjevima i navodima suprotne stranke (5/1). To je klasični procesni princip audiatur et altera pars. Danas je stranci dovoljno omogućiti sudjelovanje u postupku, jer je saslušanje stranaka njihovo ovlaštenje, pravo, a ne više obveza kao u prošlosti. Postavlja se pitanje kako reagirati na pasivnost stranaka? Postoje 3 rješenja ovog problema.  Sisetem afirmativne litiskontestacije (Qui tacet consentire videtur). Stranka koja šuti smatra se da priznaje istinitost protivnikovih navoda. Ovaj sistem je dobar za motiviranje stranaka na procesnu aktivnost, jer postoji strah od pogrešnog zaključka suda.  Sisetem negativne litiskontestacije (Qui tacet consentire non videtur). Stranka koja šuti smatra se da poriče protivnikove zahtjeve. Ovaj sistem je najlošiji za motiviranje jer potiče pasivnost parnične stranke.  Sistem neopredjeljenog stava. (Qui tacet nihil dicet). Iz šutnje stranke se ne moţe izvesti nikakv zaključak o njenoj volji, ona ne znači ni priznanje ni poricanje. 30

Je li u konkretnom slučaju povrijeĎen pravni standard «razumni rok» trebalo bi zasnivati na utvrĎenju: (1) ukupnog trajanja postupka, (2) sloţenosti predmeta, (3) načina postupanja sudova, (4) ponašanja podnositelja zahtjeva koje je moglo pridonijeti produţivanju postupka, (5) vaţnosti predmeta za posnositelja zahtjeva, te (6) posebnih okolnosti koje mogu opravdati produţenje postupka.

Građansko procesno pravo

15

Naše procesno pravo prihvaća neopredijeljen stav. Izuzetno, u slučaju potpune pasivnosti tuţenika, sud je ovlašten donijeti presudu zbog izostanka i presudu zbog ogluhe, kojima usvaja tuţbeni zahtjev. Ovdje je prihvaćen sistem afirmativne litiskontestacije. U ostalim slučajevima sud je duţan rapravljati i bez sudjelovanja jedne od stranaka, cijeneći stav aktivne strane i procjenjujući što znači pasivnost druge strane. Propisi ZPP-a kojima se osigurava ostvarenje ovog načela: - pravila o dostavljanju - ročišta se odreĎuju tako da stranakama ostane dovoljno vremena da se priprememe za raspravljanje - pripremno ročište i glavna rasprava počinju izlaganjem tuţbe, a zatim tuţenik odgovara na tuţbu - stranka moţe sudjelovati u izvoĎenju dokaza - osvrati se na rezultate dokazivanja Propisi ZPP-a kojima se odstupa od ovog načela: - Samo kad je to ZPP-om odreĎeno, sud je ovlašten odličivati o zahtjevu o kojem protivnoj stranci nije bila dana mogućnost da se izjasni (5/2). - Sud moţe odrediti osiguranje dokaza bez omogućavanja protivniku da se izjasni o prijedlogu (ali sud mu treba imenovati privremenog zastupnika). - Platni nalog se izdaje ne temelju samih navoda i dokaza tuţitelja (ali tuţenik moţe dati prigovor - 450) - U postupku zbog smetanja posjeda privremene mjere se odreĎuju bez saslušanja protivnika (442) - o troškovima sud odlučuje bez prethodnog raspravljanja (164/1) Kontradiktorno raspravljanje je aktivna realizacija ovog načela. Stranke iznose svoje stavove protiv stavova protivnika i suda (contra dicere). Kontradiktornost je najizaţenija za glavne rasprave, zahvaljujući primjeni načela usmenosti i neposrednosti.

a) NAĈELO OTVORENOG PRAVOSUĐENJA MeĎutim, nije dovoljno jednu stranku štititi samo s obzirom na procesna djelovanja druge, jer je u parnici aktivan i sud. Stoga se, u skladu s načelom otvorenog pravosuĎenja, traţi da stranke budu upoznate i sa stavovima suda o njima, te da sud zajedno sa strankama otvoreno razmotri sporna pitanja u parnici. Prema noveliranim odredbama ZPP-a, sud moţe tijekom postupka, kad ocijeni da je to svrsishodno za pravilno rješenje spora, upozoriti stranke na njihovu duţnost iznošenja činjenica i predlaganja dokaza te iznijeti razloge zbog kojih smatra da je to potrebno (219/2). Dakle, sud, imajući na umu prihvaćeno raspravno načelo, više nije u mogućnosti neovisno o strankama prikupljati dokaze i tako osigurati siguran temelj za utvrĎenje materijalne istine. No ipak je uloga suda u funciji pravilnog presuĎenja i nadalje ostala aktivna, ali sada na način da tijekom postupka potiče stranke na iznošenje činjenica i predlaganje dokaza. Bitna novina je izričito propisana obveza suda da u takvim situacijama strankama iznese razloge zbog kojih smatra da je to potrebno. Nadalje, sudac postavljanjem pitanja i na drugi svrsishodan način nastojat će da se tijekom rasprave iznesu sve odlučne činjenice, da se dopune nepotpuni navodi stranaka o vaţnim

Građansko procesno pravo

16

činjenicama, da se označe ili dopune dokazna sredstva koja se odnose na navode stranaka i, uopće, da se dadu sva razjašnjenja potrebna da bi se utvrdilo činjenično stanje vaţno za odluku. U mjeri u kojoj je to potrebno radi ostvarivanja toga cilja, sud će sa strankama razmotriti i pravna pitanja spora (298). Ovom je odredbom i izričito uvedeno načelo otvorenog pravosuĎenja. Time je istaknuta duţnost suca da, ne samo potiče stranke na iznošenje svih odlučnih činjenica, nego i da sa strankama razmotri i pravna pitanja konkretnog spora. Posljedice povrede ovih pravila: ako je kojoj stranci nezakonitim postupkom (a naročito propuštanjem dostave) uskraćena mogućnost raspravljanja pred sudom, to je razlog apsolutne ništavosti (354/2/6). Na to sud ne pazi ex offo.

1.3.6. Načelo traţenja istine Mogućnost spoznaje istine u postupku je ograničena, jer su objekt istraţivanja prošli dogaĎaji. Pritom se sud često oslanja na nepouzdane dokaze – izjave stranaka, svjedoka i vještaka itd. Dvije su metode utvrĎivanja istine. Dakle, postoje dva oprečna sistema izbora, ispitivanja i ocjene dokazne vrijednosti dokaznih sredstava. 1. Sistem legalne ocjene dokaza (sistem tražena tzv. formalne istine). Ovdje procesno pravo odreĎuje pretpostavke za izbor, ispitivanje i ocjenu dokazne vrijednosti dokaznih sredstava. Osobni stav suca je ovdje irelevantan. Njegov zadatak svodi se na utvrĎivanje postoje li zakonom propisane pretpostavke za primjenu zakonskih pravila o istinitosti odreĎenih činjeničnih navoda. Oslanjajući se na tipična pravila iskustva stečena kroz generacije, zakonodavac unaprijed sam cijeni umjesnost ispitivanja nekog dokaznog sredstva i njegovu dokaznu snagu. 2. Sistem slobodne ocjene dokaza (sistem traženja materijalne istine). Ovdje je karakterističan nedostatak zakonskih pravila o izboru, ispitivanju i ocjeni dokazne vrijednosti dokaznih sredstava. Sud odlučuje tako da, ispitujući konkretan slučaj, formira zaključke induktivnom metodom. Sud je duţan uzeti da je odreĎena tvrdnja dokazana tek kad formira osobno uvjerenje o njenoj istinitosti.31 Ozbiljnost kritika dovodi do nekih korektura i ograničenja: sučevo zaključivanje mora odgovarati zaključivanju razumnog i razboritog čovjeka; sudac je vezan općim zakonima logike, psihologije i iskustva uopće; sudac svoje mišljenje mora obrazloţiti. Kod nas je, prije zadnje novele ZPP-a, kroz odredbu 7/1 bilo je izraţeno naĉelo materijalne istine nalaţući sudu duţnost potpuno i istinito utvrditi činjenice o kojima ovisi utemeljnenost zahtjeva stranaka. Stupanjem na snagu ZIDZPP/03 situacija se značajno mijenja. Prema izmijenjenom članku 7. ZPP-a, napušteno je načelo istraţivanja materijalne istine po sluţbenoj duţnosti, dakle apsolutna obveza suda utvrditi materijalnu istinu na način da je upravo na sud bila prevaljena takva duţnost kroz prikupljanje dokaznog materijala. 31

Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i briţljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (8).

Građansko procesno pravo

17

Prednost je sada dana izričito raspravnom načelu, jer su stranke duţne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predloţiti dokaze kojima se utvrĎuju te činjenice (7/1). Zakon prepušta inicijativu za prikupljanje procesnog materijala strankama, pa su odluke suda zapravo rezultat stranaĉke istine. Svoje zaključke sud moţe u pravilu donositi samo na temelju procesne graĎe koju su mu predočile stranke. Pravila koja idu u prilog načela traženja istine: - pravila o saslušanju stranaka, o duţnosti stranaka u postupku da govore istinu, o duţnosti graĎana da svjedoče i vještače pred sudom - o načelu neposrednosti, javnosti, usmenosti i pismenosti - o izuzeću sudaca u čiju se objektivnost sumnja - o slobodnoj ocjeni dokaza, o obrazloţenju sudske odluke - o načelu otvorenog pravosuĎenja Pravila koja ne idu u prilog načela traženja istine: - Zakon dopušta samo odreĎeno dokazno sredstvo radi dokazivanja ugovora o prorogaciji, o punomoći o izbranom sudu - Sud ne smije ispitivati svjedoke i vještake o onome što predstavlja sluţbenu ili vojnu tajnu - sud mora uzeti da postoje činjenice na koje ukazuju zakonske presumpcije (napr. dokazna snaga javnih isprava) - pravilo o zabrani pobijanja presude zbog nepravilno utvrĎenog činjeničnog stanja u sporovima male vrijednosti - zabrana reformatio in peius - raspravno načelo

1.3.7. Raspravno i istraţno načelo Ova načela daju nam odgovor na pitanje na kome je incijativa za prikupljanje procesnog materijala na temelju kojega sud donosi odluku o tuţbenom zahtjevu. Procesni materijal sačinjavaju: 1) činjenice, 2) dokazi, 3) pravila iskustva, 4) pravna pravila. Ad 1) - Činjenice su sve ono konkretno iz prošlosti ili sadašnjosti (zbivanja, aktivnosti, stanja, izjave volje) što ulazi u sastav praemisse minor logičkog silogizma iz kojeg nastaje sudska odluka.32 Ad 2) - Dokazi su sve ono temeljem čega se moţe zaključivati o postojanju pravnorelvantnih činjenica. I dokazi su činjenice, ali ne takve činjenice na kojim se gradi sučeva odluka, već takve da se pomoću njih izvodi zaključak o postojanju onoga što treba biti podloga sučeve odluke. Ad 3) - Pravila iskustva su apstraktni sudovi činjnične (ne pravne) naravi, zasnovani na dugotrajnom promatranju pojava ili eksperimentu, za koje se osnovano moţe pretpostaviti da vaţe i za buduće slučajeve.33 Ona se u pravilu ne dokazuju (ona su za su praemisse maior kao i 32

Dakle, činjenice su praemissa minor, pravne norme - praemissa maior, a sudska odluka - conclusio.

33

Npr. pravilo da odreĎen postotak alkohola u krvi smanjuje sposobnost voţnje.

Građansko procesno pravo

18

pravna pravila), ali ako neko pravilo iskustva nije poznato sudu, on ga moţe dokazivati korištenjem vještaka. Sud je ovlašten da o njima stječe znanja izvan postupka, privatno, za razliku od činjenica kod kojih to nipošto nije dozvoljeno. Ad 4) - Pravna pravila sud mora poznavati (iura novit curia), pa ih zato ne treba dokazivati. Tuţitelj nije duţan u tuţbi navesti pravnu normu koju bi sud trebao primijeniti. No stranke su ovlaštene da u parnici iznose svoja pravna shvaćanja o predmetu spora. MeĎutim sud nije takvim shvaćanjima vezan ni u kom pogledu (186/3).34 Procesni sistemi zasnovani na dosljednoj primjeni raspravnog načela, inicijativu za prikupljanje procesnog materijala priznaju samo strankama (da mihi factum, dabo tibi ius). Sud je ovdje pasivni promatrač. Procesni sistemi zasnovani na dosljednoj primjeni istražnog načela, inicijativu za prikupljanje procesnog materijala priznaju naprotiv sudu. Stranke nisu ovlaštene da svojim dispozcijama utječu na prikupljanje procesnog materijala. Kod nas je, prije novele ZPP-a iz 2003., u odnosu na utvrĎivanje činjenica prevladavalo kao dominanatno raspravno naĉelo, uz samo uţa istraţna ovlaštenja. S druge strane, u odnosu na dokaze sudu su bila dana značajna istraţna ovlaštenja tako da je u tom dijelu kao dominantno bilo prihvaćeno istraţno naĉelo. MeĎutim, novelirani ZPP prihvaća raspravno naĉelo kao dominantno i u odnosu na dokaze (na isti način kako je to već u ranijoj odredbi bilo predviĎeno u odnosu na činjenice), pa slijedom toga on više ne sadrţi odredbu o ovlaštenju suda izvesti dokaze koje stranke nisu predloţile. Sada je izjednačeno inkvizitorno ovlaštenje suda u donosu na činjenice i dokaze, i to na način da je sud je ovlašten utvrditi činjenice koje stranke nisu iznijele i izvesti dokaze koje stranke nisu predloţile samo ako posumnja da stranke idu za tim da raspolaţu zahtjevima koji su u suprotnosti s prisilnim propisima i pravilima javnog morala (7/2). No ni u takvim slučajevima sud ne moţe svoju odluku utemeljiti na činjenicama i dokazima o kojima strankama nije dana mogućnost da se izjasne (7/3). Istraţno načelo u pogledu prikupljanja dokaza iznimno vrijedi u parnicama iz radnih odnosa, jer je u tim parnicama sud ovlašten izvesti i dokaze koje stranke nisu predloţile, ako su ti dokazi značajni za odlučivanje (435/2). Dakle, prednost je dana izričito raspravnom naĉelu, jer su stranke duţne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predloţiti dokaze kojima se utvrĎuju te činjenice (7/1).35

1.3.8. Načelo neposrednosti 34

Sud bi morao poznavati strano pravo jednako kao i domaće (13/1 ZRSZ). Da bi se upoznao sa stranim pravom sudac moţe: -

zatraţiti od stranaka da mu podnesu javne isprave izdane od nadleţnog inozemnog organa kojima se potvrĎuje koje pravo vaţi u stranoj drţavi (13/3 ZRSZ)

-

ako ne uspije sa prethodnim, moţe se obratiti posebnoj sluţbi pri ministarstvu pravosuĎa (13/2 ZRSZ)

-

moţe se obratiti institutu za meĎunarodno pravo ili institutu Max Planck u Hamburgu koji da je informacije o stranom pravu

35

S obzirom na prihvaćeno raspravno načelo u čl. 7. ZPP-a, bilo je potrebno s tim uskladiti i ostale odredbe toga zakona. To je i učinjeno izmjenom članaka 220/2, 225, 286, 289 i 290. Svim ovim izmjenama te su odredbe usklaĎene s prihvaćenim načelom da sud pribavlja i izvodi samo one dokaze koje su stranke predloţile.

Građansko procesno pravo

19

Definicija: ovo načelo je radni princip parničnog postupka, direktiva o metodi ispitivanja procesnog materijala radi utvrĎivanja relevantnih činjenica, posebno pravilo o načinu izvoĎenja dokaza. Ovo načelo se odnosi na metodu sučeva rada pri ispitivanju dokaznih sredstava. Ovo načelo zahtjeva: (a) da sud svojim čulima zapaţa sadrţaj dokaznih sredstava, izmeĎu suda i izvora informacija ne smije biti posrednika; (b) da sud koji tako neposredno zapaţa procesni materijal bude onaj isti koji odlučuje o dokaznoj vrijednosti dokaznih sredstava; (c) da taj sud donese odluku odmah nakon zaključivanja raspravnog ročišta. Prednost je ovog načela u tome što sudac, prilikom ocjenjivanja dokazne vrijednosti tih informacija, pored logičkih kriterija primjenjuje i psihološke – geste svjedoka, (ne)odlučnost, (ne)sigurnost, itd. Ovime se omogućuje da se ostvare prednosti načela slobodne ocjene dokaza, te se takoĎer omogućuje ostvarivanje načela ekonomičnosti i usmenosti i saslušanja stranaka. Dakle, spoznaje postaju intentzivnije i točnije. Propisi kojima se osigurava ovo načelo - sud odlučuje u pravilu na temelju neposrednog raspravljanja (4) - u sporovima koje sudi vijeće, dokazi se prvenstveno izvode na glavnoj raspravi pred nadleţnim vijećem (224/1) - sud moţe traţiti da se vaţne isprave podnesu i u izvorniku (108/1) - presudu mogu donijeti samo suci koji su sudjelovali na ročištu na kojem je glavna rasprava zaključena (335/2) - ako se ročište drţi pred sudom u izmijenjenom sastavu, glavna rasprava mora početi iznova (315/3) - presuda se objavljuje odmah nakon zaključenja gl. rasprave (335/3) Propisi kojima se zaobilazi ovo načelo - u sporovima koje sudi vijeće vijeće moţe iz vaţnih razloga odlučiti da se odreĎeni dokazi izvedu pred predsjednikom vijeća ili sucem zamoljenog suda (224/1) - kad postoji opasnost od odgode dokaze izvodi sud na čijme se području dokaz nalazi, a to ne mora biti parnični sud (273/2) - sud se zadovoljava i prijepisima isprava (108/1) - ako se ročište drţi pred sudom u izmijenjenom sastavu, sudac pojedinac, odnosno vijeće moţe, nakon što se strankama omogući da se o tome izjasne, odlučiti da se ponovno ne saslušavaju svjedoci i vještaci i da se ne obavlja novi uviĎaj, već da se pročitaju zapisnici o izvoĎenju tih dokaza (315/3) - u sloţenijim predmetima sud moţe odgoditi donošenje presude za petnaest dana od dana zaključenja glavne rasprave (335/4) - u odsutnosti stranke sud će raspravljati oslanjajući se na njezine pismeno poduzete radnje - u stadiju pripremnog ročišta predsjednik vijeća ovlašten je da izvrši uviĎaj izvan suda (290/3). Ako je odrţano pripremno ročište, na prvom ročištu za glavnu raspravu predsjednik vijeća samo upoznaje članove vijeća s rezultatima pripremnog ročišta (297/2) Žalba. Ako su dokazi izvedeni pred prvostupanjskim sudom na neposredan način, ţalbeni sud moţe ne moţe preinačiti utvrĎeno činjenično stanje, budući da je institut rasprave pred drugostupanjskim sudom ukinut. Ali ako je prvostupanjski sud zasnovao svoju odluku isključivo na posredno izvedenim dokazima ili na ispravama, ţalbeni sud moţe preinačiti utvrĎeno činjenično stanje. Posljedice. Povreda ovih pravila načelno moţe biti samo uzrok relativne ništavosti.

Građansko procesno pravo

20

1.3.9. Načelo usmenosti i pismenosti U svome ekstrenmom obliku načelo usmenosti traţi da se sve parnične radnje poduzimaju govorom. Pismena stranaka imaju samo značaj prethodnog obaviještavanja o radnjama koje se namjeravaju usmeno poduzeti: quod est in actis non est in mundo.36 Ekstremno ostvareno načelo pismenosti traţi da se sve parnične radnje poduzimaju u pismenom obliku, inače nemaju značaja: quod non est in actis non est in mundo.37 ZPP načelno odreĎuje: ako za pojedine radnje nije predviĎeno u kojem se obliku poduzimaju, izvan ročišta parnične radnje se poduzimaju pismeno, a na ročištu usmeno (14). Propisi koji odreĎuju usmenu formu: - sud donosi odluku u pravilu na temelju usmenog raspravljanja (4). Usmeno izlaţu: svjedok, vještak, stranke, one još usmeno izlaţu tuţbu i odgovor na tuţbu (287/1) - isprave i rezultati posredno izvedenih dokaza čitaju se na raspravi - punomoć se moţe izdati i u usmeno (97/1) - sve izjave koje se daju podneskom mogu se dati i usmeno na zapisnik kod suda (106/5) - sud usmeno proglašava presudu i njene razloge Propisi koji odreĎuju pismenu formu: - svjedok: ako je gluh postavljaju mu se pitanja pismeno, ako je nijem pozvat će se da pismeno odogovara (245/2); - vještaka sud moţe pozvati da prije ročišta podnese svoj pismeni nalaz i mišljenje (260/1) - punomoć se u pravilu izdaje pismeno (97/1) - presuda i rješenje moraju se pismeno izraditi (337/1) - sud moţe donijeti presudu na osnovi pismenih podnesaka bez odrţavanja rasprave (332a) - platni nalozi izdaju se na temelju pismenih podnesaka tuţitelja (446/1) Posljedice. Povreda pravila o formi postupanja je razlog relativne ništavosti.

1.3.10. Načelo koncentracije postupka Prema ZPP-u (311/2) duţnost je suca brinuti se da se o predmetu spora svestrano raspravi, ali da se zbog toga postupak ipak ne odugovlači, te da se rasprava po mogućnosti dovrši na jednom ročištu. Ovo je u praksi neostvarivo, i više sluţi kao jedna smjernica, cilj kojemu sudac treba stremiti. Da bi se ostvarila maksimalna koncentracija postoje dva načina. Metoda strogog zakonskog reda. Postupak je bio podijeljen u niz meĎusobno strogo odijeljenih stadija a zakon propisuje koje se procesne radnje u odreĎenom stadiju mogu obavljati

36

Prednosti načela usmenosti su demokratičnost (jer je pristupačna nepismenima), ekonomičnost (brza i jeftina), spontanost, omogućuje ostvarenje načela: javnosti, neposrednosti, kondradiktornosti. Sve ove kvalitete ne mogu se ostvariti kod načela pismenosti. 37

Prednosti načela pismenosti su sreĎenost, preciznost, iscrpnost, te nema opterećenja teretom pamćenja, dok kod usmenosti imamo kao nedostatke improvizaciju, nepreciznost, propuštanje bitnog, mogućnost, zaboravljanja, sugestivnost.

Građansko procesno pravo

21

i kojim redom. Ni sud ni stranke nemaju mogućnost utjecati na promjenu ovog rasporeda. Propuštanje poduzimanja tih radnji dovodilo je do prekluzije ovlaštenja. Metoda arbitrarnog, diskrecijskog ili svrsisihodnog reda. TakoĎer je postupak podijeljen na stadije, ali granice meĎu njima nisu više tako oštre. Zakonom je redosljed raspravaljanja odreĎen samo okvirno. Sudu se prepušta da po svome nahoĎenju odredi onaj procesni red za koji smatra da je najprikladniji. Samo u nekim slučajevima propuštanje nekih djelatnosti stranaka u odreĎenom roku ili stadiju dovodi do prekluzije ovlaštenja. Kod nas zakon prihvaća svrsishodni zakonski red, ali ga korigira pravilima o stroţem reţimu dopustivosti i redosljeda odreĎenih radnji, što je sada nakon stupanja na snagu ZIDZPP/03 još izraţenije. Primjeri za prekluziju procesnih ovlaštenja: - Sud se moţe, u povodu prigovora tuţenika, proglasiti stvarno ili mjesno nenadleţnim, ako je taj prigovor podnesen najkasnije na pripremnom ročištu ili, ako ono nije odrţano, do upuštanja tuţenika u raspravljanje o glavnoj stvari na prvom ročištu za glavnu raspravu (17/2, 20/1) - stranke su duţne već u tuţbi i odgovoru na tuţbu, na pripremnom ročištu ili najkasnije na prvom ročištu za glavnu raspravu (ako pripremno ročište nije odrţano) iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, i predloţiti dokaze (299/1).38 - tuţitelj je ograničen u svom pravu na jednostrano preinačenje tuţbe (190/1) - stranke su ograničene u pravu na traţenje izuzeća suca (73/2)

1.3.11. Načelo javnosti Definicija: ovo načelo traţi da se svakome (neograničenom broju osoba koje nisu unaprijed individualno odreĎene) osigura nesmetana mogućnost prisustvovanja sudskoj raspravi. Ovo načelo se, osim u pravu graĎana da prisustvuju sudskoj raspravi, manifestira još i u pravu graĎana da objavljuju svoja zapaţanja s rasprave, te da razmatraju i prepisuju sudske spise (150/1). Zakonodavac je ovime htio postići dva cilja: (a) kontrola graĎana – oni svojom prisutnošću trebaju spriječiti arbitrarnost suda, te utjecati na sud kako bi se ostvarila kontradiktornost i temeljito raspravilo o sporu; (b) generalna i specijalna prevencija. Načelo javnosti se odnosi samo na one procesne radnje koje sud poduzima uz sudjelovanje stranaka na slijedećim ročištima: - glavna rasprava pred prvostupanjskim sudom (306/1) - pripremno ročište (310) - ročište koje se odrţava pred predsjednikom vijeća ili zamoljenim sucem (310) - kad se presuda objavljuje sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća javno će pročitati izreku i saopćiti ukratko razloge presude (336/1). Ako je javnost na glavnoj raspravi bila isključena izreka presude uvijek će se javno pročitati, a sud će odlučiti hoće li se i koliko isključiti javnost pri objavi razloga presude (336/3).

38

Postupanje stranaka sukladno ovako naloţenoj obvezi omogućilo bi sudu maksimalnu koncentraciju raspravljanja. MeĎutim, stranke mogu i kasnije tijekom glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze, uz samo blagu sankciju - duţnost naknaditi troškove koji time budu izazvani protivnoj stranci (299/2).

Građansko procesno pravo

22

Ograničenje načela javnosti. Raspravljanju mogu prisustvovati samo punoljetne osobe (306/2).39 One ne smiju nositi ni oruţje ni opasno oruĎe, osim čuvara sudionika u postupku. (306/3,4) Prisutnost će biti dozvoljena samo onolikom broju osoba koliko to dozvoljavaju prostorne mogućnosti sudnice, osiguravajući prednost onome tko prvi doĎe. Isključenje javnosti po zakonu. Po zakonu je javnost isključena u statusnim stvrima fizičkih osoba (271 ObZ). Isključenje javnosti po odluci suda. Sud moţe isključiti javnost za cijelu glavnu raspravu ili jedan njezin dio ako to zahtijevaju interesi morala, javnog reda ili drţavne sigurnosti, ili radi čuvanja vojne, sluţbene ili poslovne tajne, odnosno radi zaštite privatnog ţivota stranaka, ali samo u opsegu koji je po mišljenju suda bezuvjetno potreban u posebnim okolnostima u kojima bi javnost mogla biti štetna za interese pravde (307/1). Sud moţe isključiti javnost i kada se mjerama za odrţavanje reda predviĎenim u ZPP-u ne bi moglo osigurati nesmetano odrţavanje rasprave (307/2). Na koga se isključenje ne odnosi. Isključenje se ne odnosi na na stranke, njihove zakonske zastupnike, punomoćnike i umješače (308/1). Na zahtjev stranke sud moţe dopustiti da raspravi prisustvuju do dvije osobe koje ona odredi (308/3). Sud moţe dopustiti da na raspravi s isključenom javnošću prisustvuju sluţbene osobe, te znanstveni i javni radnici ako je to od interesa za njihovu sluţbu tj. djelatnost (308/2). Sve takve osobe upozorit će se da kao tajnu moraju sačuvati sve što su na raspravi saznale (308/4). Posljedice. Povreda ovih pravila u načelu je razlog relativne ništavosti.40 No ako je javnost protivno zakonu bila isključena s glavne rasprave, to je razlog apsolutne ništavosti (354/2/10).

1.3.12. Načelo pruţanja pomoći neukim strankama Prema ZPP-u stranku koja se iz neznanja ne koristi pravima što joj pripadaju prema ovom zakonu sud će upozoriti koje parnične radnje moţe poduzeti (11). Ostvarenje ovog zadatka moglo bi ugroziti objektivnost suda, pa se problem svodi na pronalaţenje prave mjere u pruţanju pomoći neukima. Iz zakonskog teksta zaključuje se da duţnost poučavanja postoji samo u pogledu procesnih, a ne u pogledu materijalnih prava stranke.41 MeĎutim, vrlo je teško obavijestiti stranku o njezinim procesnim pravima i pritom izbjeći davanje informacija o materijalnopravnim ovlaštenjima. Moţe se reći da je u ovakvim situacijama sud duţan stranci dati obavještenja o materijalnopravnim posljedicama procesnih prava. Ta obavještenja moraju biti opće prirode bez ulaţenja u detalje. Propisi kojima se osigurava ostvarenje ovog načela: - umjesto podneskom, stranke mogu davati izjave usmeno na zapisnik kod suda (106/4) - falsa nominatio non nocet: pogrešno nazivanje procesnih radnji ne moţe štetiti stranci

39

To se ne odnosi na stranke.

40

Primjer za relativnu ništavost: stranka nije htjela zbog nazočnosti javnosti iznijeti neku bitnu činjenicu koja bi za nju dovela do povoljnije presude. 41

Procesno pravo je npr. pravni lijek, potreba promjene odvjetnika, a materijalno npr. prigovor zastare.

Građansko procesno pravo

-

-

23

ako je podnesak nerazumljiv ili nepotpun, sud će podnositelja poučiti i pomoći mu da podnesak ispravi ilii dopuni (109/1) ako je podnesak pravodobno predan nenadleţnom sudu, a stigne nadeleţnom nakon proteka roka,42 uzima se da je na vrijeme podnesen ako se pogreška moţe pripisati neznanju ili očitoj pogrešci podnositelja (113/7). pravila o minimalnim rekvizitima ţalbe omogućuju da je koristi i nestručnjak u prijepisu odluke kojeg dobiva stranka mora biti i pouka o pravnom lijeku (337/3) kad zakonski zastupnik stranke ne pokazuje potrebnu paţnju u zastupanju stranke, sud je duţan o tome obavijestiti organ starteljstva (81/3)

Posljedice. Povreda ovih pravila povlači relativnu ništavost.

1.3.13. Načelo savjesnog korištenja procesnih ovlaštenja Postavlja se pitanje mogu li stranke poduzimati takve procesne radnje koje su doduše u formalnom skladu sa zakonom, ali su usmjerene ka postuzanju ciljeva koji nisu u skladu s duhom procesnih institucija? Odgovor je negativan, jer bi se time vršila zloupotreba prava. Zloupotreba prava je korištenje ovlaštenja s ciljem da se drugome nanese šteta ili s ciljem koji je protivan savjesnosti i poštenju. Ova zabrana je zasnovana na tezi: non omne quod licet honestum est. Primjeri ovakvih postupaka brojni su u praksi.43 Sankcije za zloupotrebu ovlaštenja. Prema čl. 10. st. 1. ZPP-a sud je duţan onemoućiti svaku zloupotrebu prava koja stranke imaju u parnici. Obvezu savjesnog korištenja procesnih ovlaštenja sadrţi i odredba čl. 9. ZPP-a prema kojoj su stranke i umješači duţni pred sudom govoriti istinu i savjesno se koristiti pravima koja su im priznata ovim zakonom. Do novele iz 2003. spomenuta odredba čl. 10. st. 1. ZPP-a bila je uglavnom dekleratorne prirode. No sada sud ima mogućnost kazniti novčanom kaznom od 500,00 do 10.000,00 kuna fizičku osobu, odnosno od 2.500,00 do 50.000,00 kuna pravnu osobu koja teţe zlouporabi prava koja joj pripadaju u postupku (10/2). Ta novčana kazna moţe se izreći stranci i umješaču, a njihovom zastupniku ako je on odgovoran za zlouporabu prava (10/3).44 Novčanu kaznu izriče prvostupanjski sud. Izvan ročišta za glavnu raspravu kaznu izriče sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća (10/4).45 Izrečena novčana kazna prisilno se naplaćuje po sluţbenoj duţnosti kao 42

Budući da se tuţba upućena nenadleţnom ne odbacuje nego prosljeĎuje nadleţnom.

43

Primjeri zloupotrebe prava: - kako je tuţitelj ovlašten kod podizanja tuţbe protiv dvojice iz različitih mjesta odabrati mjesno nadleţan sud, neki tuţitelji izmišljaju tuţenike (u dogovoru) kako bi im mjesto suĎenja bilo bliţe - stranka je ovlaštena da u ţalbi iznosi novote, pa to radi i s onim činjenicama i dokazima koji su joj bili poznati u početku raspravljanja - tuţitelj iznevjerava izvanprocesni dogovor s tuţenikom da će obostranim izostankom provocirati mirovanje postupka, te dolazi na ročište i predlaţe donošenje presude zbog izostanka

44

Kad je riječ o izricanju ovakve kazne zastupniku stranke koji je odvjetnik, onda valja imati na umu i odredbe Statuta Htvarske odvjetničke komore i Kodeksa odvjetničke etike. 45

Sud koji odlučuje o pravnom lijeku nije ovlašten izreći novčanu kaznu, ali ako taj sud posumnja da je koja od osoba koje sudjeluju u postupku teţe zlouporabila prava koja joj pripadaju u postupku, naloţit će prvostupanjskom sudu da provjeri je li takva zlouporaba počinjena (10/5). U tom slučaju sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća prvostupanjskoga suda izreći će novčanu kaznu ili će rješenjem utvrditi da nije počinjena teţa zlouporaba prava. Prijepis svoje odluke prvostupanjski će sud uvijek dostaviti sudu koji odlučuje o pravnom lijeku (10/6).

Građansko procesno pravo

24

novčana traţbina prema pravilima ovršnoga postupka (10/7). Sudu stoje na raspolaganju i drugi instituti za suzbijanje zloupotrebe prava: - sud nije duţan uvaţiti raspolaganja stranaka suprotna moralu ili prislinim propisima (3/3); - ovlašten je odbaciti tuţbu kad stranka nema pravnog interesa (288/2); - sud raspolaţe efikasnim mjerama protiv stranke koja sprječava da joj se obavi dostava (133-150). - odredbe o naknadi parničnih toškova po načelu culpae (156/3) - odredbe o postupku izuzeća (73, 75/2 i 5) Utjecaj zloupotrebe na pravomoćnu odluku. Postavlja se pitanje da li se sudska odluka koja je postala pravomoćna moţe ospotavati u redovnoj graĎanskoj parnici (actio doli), zbog toga što je nastala kao posljedica zloupotrebe prava? Odgovor je negativan, jer bi tada došlo do velike pravne nesigurnosti, budući da bi se pravomoćne odluke mogle rušiti. Zakonodavac raĎe trpi da presuda zasnovana na zloupotrebi prava postane pravomoćna, nego da ţrtvuje pravnu sigurnost pa da se presude donesene prije mnogo godina počnu obarati. S obzirom da je zloupotreba prava protupravna, stranci koja je time pretprjela štetu treba priznati ovlaštenje da u posebnoj parnici ostvaruje zahtjev za naknadu štete.

2. SUBJEKTI PARNIĈNOG POSTUPKA 2.1. SUDOVI 2.1.1. Ustrojstvo načela i djelovanje sudova u Republici Hrvatskoj Načela. Sudovi obavljaju sudbenu vlast koja je samostalna i neovisna. Sudovi sude na temelju Ustava i zakona (117 URH46) i na temelju meĎunarodnih ugovora koji su dio pavnog poretka Republike Hrvatske (5/2 ZS). Sudske su rasprave javne i presude se izriču javno u ime Republike Hrvatske (119 URH). Suci imaju imunitet u skladu sa zakonom i ne mogu biti pozvani na odgovornost za izraţeno mišljenje ili glasovanje pri donošenju sudbene odluke (121 URH). 46

Ustav Republike Hrvatske

Građansko procesno pravo

25

Izbor i razrješenje sudaca. Suce imenuje i razrješuje te o njihovoj stegovnoj odgovornosti odlučuje Drţavno sudbeno vijeće (123 URH). Sudačka duţnost je stalna. Iznimno, prigodom prvog stupanja na sudačku duţnost suci će se imenovati na vrijeme od pet godina. Nakon ponovnog imenovanja sudac obavlja svoju duţnost stalno (122 URH). Sudac će biti razriješen sudačke duţnosti: (a) ako to sam zatraţi, (b) ako trajno izgubi sposobnost obavljati svoju duţnost, (c) ako bude osuĎen za kazneno djelo koje ga čini nedostojnim obavljanja sudačke duţnosti, (d) ako u skladu sa zakonom, zbog počinjenoga teškog stegovnog djela, tako odluči Drţavno sudbeno vijeće, (e) kad navrši sedamdeset godina (122/3 URH). Za suca moţe biti imenovan drţavljanin Republike Hrvatske koji ima završen pravni fakultet i poloţen pravosudni ispit, radno iskustvo na odreĎenim pravnim poslovima, stručnu sposobnost i iskazane radne sposobnosti (49 ZS). Sudac se mora ponašati tako da ne umanji svoj ugled i ugled sudbene vlasti, te ne dovede u pitanje svoju nepristranost i neovisnost u suĎenju i samostalnost sudbene vlasti (58 ZS). Stupanjem na znagu ZIDZPP/03-a, ukinut je institut sudaca porotnika, što znači da je uvedeno načelo profesionalnosti. Materijalnopravna odgovornost sudaca. Republika Hrvatska odgovara za štetu koju u obnašanju sudačke duţnosti nanese sudac graĎaninu ili pravnoj osobi, svojim nezakonitim ili nepravilnim radom. Republika Hrvatska moţe od suca zatraţiti naknadu isplaćene svote samo kad je sudac štetu učinio namjerno ili iz krajnje nepaţnje. Takav zahtjev zastarijeva za šest mjeseci od dana isplate naknade oštećeniku (67 ZS). Sudovi se dijele prema kriteriju vrste i ranga. Prema vrsti se dijele na (1) sudove opće nadležnosti (općinski sudovi, ţupanijski sudovi i Vrhovni sud), te (2) sudove specijalizirane nadležnosti (trgovački sudovi, Visoki trgovački sud, prekršajni sudovi, Visoki prekršajni sud i Upravni sud). Unutar ove podjele prema vrsti lako je uočiti i rang pojedinih sudova (13 ZS).

2.1.2. Sastav suda Donošenjem ZIDZPP/03 radikalno su izmijenjene odredbe o sastavu suda. Prvostupanjski postupak. Izmjenom čl. 41. st. 1. ZPP-a uvodi se naĉelo monokracije: u parničnom postupku u prvom stupnju sporove sudi sudac pojedinac, ako posebnim zakonom nije odreĎeno da sudi vijeće. Kad u prvom stupnju sudi vijeće, ono je sastavljeno od trojice sudaca, ako zakonom nije drugačije odreĎeno (42). Tom odredbom je uvedeno naĉelo profesionalnosti u kolegijalnom sastavu suda prvog stupnja, jer u suĎenju više ne sudjeluju suci porotnici. Drugostupanjski postupak. U drugom stupnju sudovi sude u vijeću sastavljenom od trojice profesionalnih sudaca, ako zakonom nije drukčije odreĎeno (41/2, 44/1). Dakle, u pravilu ovdje imamo naĉelo zbornosti i profesionalnosti. No i u drugostupanjskom postupku uvedeno je naĉelo monokracije, ali samo kao iznimka. Tako je propisano da o ţalbi protiv rješenja47 odlučuje sudac pojedinac višeg suda, ako zakonom nije drugačije odreĎeno (44/2). TakoĎer, sukob nadleţnosti iz čl. 23. st. 1. i 2. ZPP-a rješava 47

Dakle, protiv svih prvostupanjskih rješenja, pa i onih kojima se odlučuje o meritumu stvari (kao što je rješenje o smetanju posjeda).

Građansko procesno pravo

26

sudac pojedinac nadleţnog suda. Iznimno i o ţlabi protiv presude odlučuje sudac pojedinac drugostupanjskog suda, kad je riječ o sporovima male vrijednosti (467/6). Postupak po reviziji. Kad odlučuje o reviziji protiv drugostupanjskih odluka, Vrhovni sud RH sudi u vijeću sastavljenom od pet sudaca, ako ZPP nije drukčije odredio (44/3).48 Kad odlučuje o reviziji protiv drugostupanjskih rješenja koje je donio sudac pojedinac suda niţeg stupnja, Vrhovni sud Republike Hrvatske sudi u vijeću sastavljenom od trojice sudaca (44/4). Postupak za svrhovitu delegaciju. I u ovom slučaju uvedeno je načelo monokracije: o zahtjevu prvostupanjskog suda za svhrovitu delegaciju odlučuje sudac pojedinac najvišeg suda odreĎene vrste (68/3). Najviši sud odreĎene vrste je Vrhovni sud RH, a kad se radi o trgovačkim sudovima - Visoki trgovački sud RH. Postupak izuzezća. O zahtjevu stranaka za izuzeće predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske odlučuje vijeće sastavljeno od pet sudaca toga suda (74/3). Sudsko vijeće – sudac pojedinac: Kad vijeće u tijeku postupka utvrdi da se radi o sporu kojeg treba suditi sudac pojedinac, postupak će se, po pravomoćnosti rješenja kojim se to utvrĎuje, nastaviti pred sucem pojedincem (18/1). Sudac pojedinac vezan je za ovo rješenje, protiv kojega nije dopuštena ţalba (18/2). U obrnutom slučaju, kada sudac pojedinac utvrdi da je za suĎenje nadleţno vijeće, postupak će se nastaviti pred vijećem. Vijeće nije vezano za ovo rješenje suca pojedinca, protiv kojega je nije dopuštena ţalba (18/5). Ako o nekim od kumuliranih zahtjeva treba suditi vijeće, a o drugima pojedinac, sudit će vijeće (188/4). Povreda pravila o sastavu suda. Kad vijeće prvostupanjskog suda donese odluku o sporu koji je trebao suditi sudac pojedinac, to ne moţe biti razlog za pobijanje (18/4).

2.1.3. Predsjednik vijeća Odredbe o predsjedniku vijeća gube na značaju nakon stupanja na snagu ZIDZPP/03-a, budući da je tom novelom, kao pravilo, uvedeno načelo monokracije i profesionalnosti. Vijeće će suditi samo kad je to posebnm zakonom propisano. U kolegijalnim sudovima radi rasterećenja kolegija od odlučivanja u pitanjima koja se ne odnose na meritum spora, odlučivanje o gotovo svim pitanjima procesne naravi povjereno je predsjedniku vijeća. Kad predsjednik vijeća kao primus inter pares rukovodi tijekom postupka, njegove odluke nisu definitivne, a kad bilo koji od sudionika u postupku izrazi protivljenje postupku predsjednika vijeća, konačnu doluku donjet će vijeće (311/3).

48

Takvu drukčiju odredbu nalazimo u čl. 392. st. 1. i 2. ZPP-a: nepravodobnu, nepotpunu, nedopuštenu ili neobrazloţenu reviziju odbacit će rješenjem sudac izvjestitelj revizijskog suda, ako to u granicama svojih ovlaštenja nije učinio prvostupanjski sud. Reviziju podnesenu protiv drugostupanjske presude iz članka 382. stavka 2. ZPP-a odbacit će rješenjem sudac izvjestitelj ako utvrdi da ona nije izjavljena zbog pravnog pitanja zbog kojega je dopuštena.

Građansko procesno pravo

27

Tako predsjednik vijeća: rukovodi glavnom raspravom, ispituje stranke i izvodi dokaze, daje riječ članovima vijeća te objavljuje odluke vijeća (311/1). Nekad predsjednik vijeća poduzima radnje kao odreĎeni sudac: - vijeće moţe ovlastiti predsjednika vijeća da obavi uviĎaj (228/1) - vijeće moţe iz vaţnih razloga odlučiti da se odreĎeni dokazi izvedu pred predsjednikom vijeća (224/1)

2.1.4. Predsjednik suda Predsjednik suda je sudac koji, uz tu duţnost, obavlja još i poslove sudske uprave. Imenuje se na vrijeme od 4 godine (73a ZS). U parničnom postupku on: - odlučuje o izuzeću, a ako se traţi izuzeće predsjednika suda, odluku donosi predsjednik neposredno višeg suda. - postavlja stranci, koja je osloboĎena od prethodnog plaćanja parničnih troškova, besplatnog punomoćnika iz reda odvjetnika (174/4) - daje dozvolu trećima za razmatranje i prepisivanje spisa kad je postupak završen (150/2)

2.1.5. Sudski savjetnici kao pomoćnici sudaca Sudski savjetnici - pomoćnici suca. Novom odredbom čl. 13. ZPP-a sudski savjetnici su stekli zapravo satus pomoćnika suca. Sudski savjetnici ovlašteni su u prvom stupnju provoditi parnični postupak, ocjenjivati dokaze i utvrĎivati činjenice. Na temelju tako provedenog postupka sudski savjetnik podnosi sucu kojeg na to ovlasti predsjednik suda, pisani prijedlog na temelju kojeg sudac donosi odluku. (13/1). Ograničenja. Takav samostalni rad sudskuih savjetnika ograničen je na provoĎenje postupka i predlaganje sucu odluka u sporovima za isplatu novčane traţbine, ako vrijednost predmeta spora ne prelazi 50,000,00 kuna, odnosno u trgovačkim sporovima ako vrijednost predmeta spora ne prelazi 500.000,00 kuna (13/3). Funkcija suĎenja pridržana je za suca. Predsjednik suda moţe ovlastiti jednog ili više sudaca koji će donositi odluke na temelju prijedloga sudskih savjetnika. Dakle, funkcija suĎenja pridrţana je za suca, ali sve pripremne radnje obavlja savjetnik. Ako ne prihvati prijedlog kojeg mu je dao sudski savjetnik, nadleţni sudac će sam provesti postupak (13/2), tj. ocijeniti dokaze, utvrditi činjenice i donijeti odluku. U tom slučaju sudac ne mora o tome donijeti posebno rješenje, već će odrediti gl. raspravu na kojoj će strankama priopćiti svoju odluku da sam provede postupak. U uvodu odluke navest će se da je odluka donesena temeljem prijedloga sudskog savjetnika (13/1). Pisani prijedlog sudskog savjetnika trebao bi obvezno sadrţavati prijedlog izreke odluke, a korisno bi bilo i prijedlog obrazloţenja, te vlastoručni potpis sudskog savjetnika. Takav prijedlog treba uvezati i čuvati u spisu predmeta.

Građansko procesno pravo

28

U drugostupanjskom postupku i postupku povodom izvanrednih pravnih lijekova sudski savjetnici referiraju o stanju spisa i pripremaju nacrte odluka (13/4).

2.1.6. Izuzeće sudaca Nepristranost je svojstvo suca da bi donio istu odluku i meĎu drugim strankama, ili da bi istu odluku donio i drugi sudac. Kad ta nepristranost doĎe u pitanje, moţe se traţiti izuzeće suca.49 S obzirom na vrstu mogućih uzroka neprostranosti, razlikujemo isključenje suca ili apsolutno izuzeće (iudex inhabilis) i izuzeće u uţem smislu ili relativno izuzeće (iudex suspectus). a) RAZLOZI ZA IZUZEĆE 1) Isključenje (apsolutno izuzeće) Traţi se iz apsolutnih razloga, tj. onih koji samim postojanjem opravdavaju sumnju u nepristranost, pa nema potrebe dokazivati postoji li kauzalna veza izmeĎu tog razloga i nepristranosti. Ti su razlozi u zakonu taksativno navedeni (71/1-6). Dakle, sudac ne moţe obavljati sudačku duţnost: 1) ako je sam stranka, zakonski zastupnik ili punomoćnik stranke, ako je sa strankom u odnosu suovlaštenika, suobveznika ili regresnog obveznika ili ako je u istom predmetu saslušan kao svjedok ili vještak. 2) ako stalno ili privremeno radi u pravnoj osobi koja je stranka u postupku. Prema Zakonu o sudovima, sudac ne smije obavljati poslove člana upravnog ili nadzornog odbora trgovačkog društva ili druge pravne osobe koja je osnovana radi stjecanja dobiti (61/2,3 ZS). Dakle, sucu nije zabranjeno biti članom odreĎenog društva, uz uvjet da je to članstvo izvan granica citiranih zabrana. Zato se smatra u teoriji da bi zakonom trebalo na odgovarajući način regulrati ovo pitanje, jer zainteresiranost suca kao člana trgovačkog društva (npr. dioničara) za ishod spora nije ništa manja od one kada radi u pravnoj osobi. 3) ako mu je stranka ili zakonski zastupnik ili punomoćnik stranke srodnik po krvi u pravoj liniji do bilo kog stupnja, a u poboĉnoj liniji do ĉetvrtog stupnja ili mu je braĉni drug, izvanbraĉni drug ili srodnik po tazbini do drugog stupnja, bez obzira na to je li brak prestao ili nije. ZIDZPP/03 dodao je i izvanbračnog druga i to, prema stajalištu teorije, bez obzira što je izvanbračna zajednica prestala. 4) ako je staratelj, usvojitelj ili usvojenik stranke, njezina zakonskog zastupnika ili punomoćnika; Terminologija nije usklaĎena s ObZ-om pa bi trebalo stajati "skrbnik, posvojitelj i posvojenik" 5) ako je u istom predmetu sudjelovao u postupku pred niţim sudom ili pred kojim drugim tijelom.

49

Osim institutom izuzeća, nepristrano i samostalno obavljanje sudačke duţnosti štiti se i odredbana Zakona o sudovima kojma se odreĎuju načini i kriteriji rasporeĎivanja predmeta (56, 57 ZS), te kojma se ureĎena zabrana obavljanja sluţbe i poslova koji bi mogli utjecati na samostalnost i nepristranost suca (61 ZS).

Građansko procesno pravo

29

Dakle, sudac je isključen od obavljanja sudačke duţnosti, ne samo u slučaju ako je sudjelovao u donošenju odluke niţeg suda ili drugog tijela, već i u slučaju ako je na bilokoji način sudjelovao u postupku pred takvim sudom ili tijelom. 6) ako je u steĉajnom postupku u povodu kojega je došlo do spora sudjelovao ili sudjeluje kao steĉajni sudac ili ĉlan steĉajnog vijeća. 2) Izuzeće u užem smislu (relativno izuzeće) Traţi se iz relativnih razloga tj. onih kod kojih je potreban ne samo dokaz o postojanju odreĎenog svojstva, već i tome da to svojstvo in concreto ugroţava sučevu neprostranost (kauzlani neksus). Ti razlozi nisu u zakonu taksativno navedeni, već generalno: razlogom za izuzeće ima se smatrati i svaka druga okolnost ako je takve naravi da dovodi u sumnju nepristranost suca u konkretnoj stvari50 (71/7). b) ZAHTJEV ZA IZUZEĆE Stranke mogu traţiti izuzeće samo suca koji sudjeluje u odreĎenom postupku, odnosno predsjednika suda koji o zahtjevu za izuzeće treba odlučiti.51 Nije dopušten zahtjev za izuzeće (73/2):  kojim se uopćeno traţi izuzeće svih sudaca nekoga suda ili svih sudaca koji bi mogli suditi u nekom predmetu52;  o kojem je već odlučeno;  u kojem nije naveden obrazloţeni razlog zbog kojeg se traţi izuzeće. Stranka je duţna podnijeti zahtjev za izuzeće suca čim sazna da postoji razlog za izuzeće, a najkasnije do završetka rasprave pred prvostupanjskim sudom; a ako nije bilo rasprave, do donošenja odluke.53 Zahtjev za izuzeće suca višeg suda stranka moţe staviti u pravnom lijeku ili odgovoru na pravni lijek (73/6, 7). c) POSTUPANJE SUCA ĈIJE SE IZUZEĆE TRAŢI 1) Zbog apsolutnih razloga

50

Takvi razlozi su naprimjer: sudac je vjerovnik ili duţnik stranke ili njenog zastupnika, srodnik u daljem stupnju srodstva, u odnosu intimnog prijateljstva ili neprijateljstva, hranitelj, vjerenik, ako je član trgovačkog društva koje je stranka u postupku, ako se radi o predmetu u kojem se pojavljuje pravno pitanje identično s pitanjem koje se javlja u nekom drugom predmetu u kojem je taj sudac izravno zainteresiran, i sl. 51

Ne moţe se zahtijevati izuzeće predsjednika suda nevezano za njegov rad u konkretnom predmetu (npr. zbog toga što je već odbio zahtjev za izuzeće u nekom drugom predmetu, itd.). 52

No dopušten je zahtjev u kojemu bi za svakog suca nadleţnog suda bile navedene konkretne okolnosti zbog kojih postoji sumnja u nepristranost svakog od nijh. 53

Vremensko ograničenje ovlaštenja stranke na podnošenje zahtjeva "čim sazna" za razlog za izuzeće odnosi se samo na relativno izuzeće. Ako stranka ne podnese zahtjev odmah nakon što je saznala za razlog, zakonom nije predviĎena mogućnost odbacivanja takvog zahtjeva, već bi se radilo o zloporabi prava i sud bi trebao izreći novčanu kaznu (sukladno čl. 10/2) i obvezati stranku na snošenje troškova postupka (sukladno čl. 156).

Građansko procesno pravo

30

Inicijativa suca. Sudac, čim sazna da postoji koji od razloga za apsolutno izuzeće, duţan je prekinuti svaki rad na tom predmetu i o tome obavijestiti predsjednika suda. Na isti način će postupiti i predsjednik suda ako u predmetu u kojem sudjeluje postoji razlog za njegovo isključenje. Inicijativa stranke. Sudac odnosno predsjednik suda će odmah prekinuti rad na predmetu i u slučaju da je inicijativa za izuzeće potekla od stranke. U oba slučaja predsjenik suda će sucu odnosno sebi odrediti zamjenika, a ako to nije moguće, postupit će po pravilima o nuţnoj delegaciji. Ako je prihvaćen zahtjev za izuzeće zbog apsolutnih razloga, zamjenik će ukinuti sve radnje koje je poduzeo isključeni sudac. 2) Zbog relativnih razloga Inicijativa suca. Ako smatra da postoji neki od relativnih razloga za izuzeće, sudac će o tome odmah obavijestiti predsjednika suda, te prekinuti svaki rad u predmetu. Inicijativa stranke. Kada stranka podnese zahtjev za izuzeće, sudac će, čim sazna da je takav zahtjev stavljen, obustaviti svaki rad na tome predmetu. Neovisno o tome je li zahtjev za izuzeće stavio sudac ili stranka, sudac moţe poduzimati one radnje u postupku za koje postoji opasnost od odgode. Ako je prihvaćen zahtjev za izuzeće zbog relativnih razloga, zamjenik će ukinuti samo one radnje koje je izuzeti sudac poduzeo od dana saznanja da je zahtjev za njegovo izuzeće podnesen. d) NASTAVAK POSTUPKA PRIJE DONOŠENJA ODLUKE O IZUZEĆU Iznimno, sudac moţe rješenjem (protiv kojega nije dopuštena ţalba) odlučiti nastaviti s radom ako ocijeni da je zahtjev za izuzeće očito neosnovan i da je postavljen radi sprječavanja ili ometanja suda u poduzimanju odreĎenih radnji, odnosno radi odugovlačenja postupka. U tom slučaju sudac će odrediti da se spis predmeta umnoţi te da se prijepis spisa zajedno sa zahtjevom za izuzeće proslijedi na odlučivanje. Ako zahtjev za izuzeće bude prihvaćen, radnje koje su poduzete i odluke koje su donesene ukinut će sudac koji će preuzeti voĎenje postupka (75/2 4).54 Pri ocjeni je li zahtjev očito neosnovan, treba biti primarno jesu li okolnosti, koje se u zahtjevu ističu kao razlog za sumnju u nepristranost suca, istinite. Samo pitanje sumnje u nepristranost je subjektivne naravi, zbog čega bi se ocjeni o tome trebalo pristupiti suzdrţano. e) ODLUĈIVANJE O IZUZEĆU

54

Sud će novčano kazniti (uz odgovarajuću primjenu odredaba čl. 10. ZPP-a) stranku i umješača, odnosno njihova zastupnika ako se utvrdi da je zahtjev za izuzeće očito neosnovan i da je podnesen samo zato da bi se omelo ili spriječilo sud u poduzimanju nekih radnji ili radi odugovlačenja postupka (75/5). Na zahtjev protivne stranke sud će bez odgode rješenjem odlučiti o naknadi troškova postupka koji su toj stranci uzrokovani postavljanjem neosnovanoga zahtjeva za izuzeće. Protiv toga rješenja posebna ţalba nije dopuštena, a na temelju njega ovrha se moţe traţiti i prije njegove pravomoćnosti (75/6).

Građansko procesno pravo

31

Nadležnost. Nedopuštene zahtjeve odbacit će sudac pred kojim teče postupak u povodu kojeg je izuzeće zatraţeno. Protiv tog rješenja posebna ţalba nije dopuštena55 (73). O dopuštenom zahtjevu stranke za izuzeće odlučuje:  za suca - predsjednik suda  za predsjednika suda – predsjednik neposredno višeg suda56  za predsjednika Vrhovnog suda – vijeće sastavljeno od 5 sudaca toga suda (74/1 - 3)  izuzeću sudskih savjetnika i zapisničara odlučuje sudac pojedinac ili predsjednik vijeća koji vode postupak (76/2).  zahtjevu za izuzeće vještaka odlučuje parnični sud, dakle sudac (254/4). Postupak. Prije donošenja odluke uzet će se izjava suca čije se izuzeće traţi, a preama potrebi obavit će se i drugi izviĎaji (74/4). Primjerak izjave suca čije se izuzeće traţi, odnosno izvješća o obavljenim izviĎajima predsjednik suda dostavit će strankama, koje mogu u roku od tri dana dati svoje očitovanje (74/5). Odluka. U slučaju apsolutnog izuzeća, predsjednik suda rješenjem utvrĎuje postojanje razloga za izuzeće i odreĎuje sucu ili sebi zamjenika. Ta su rješenja deklaratorne naravi jer se njima samo utvrĎuje postojanje razloga za izuzeće. U slučaju relativnog izuzeća, predsjednik suda rješenjem odlučuje o zahtjevu za izuzeće na način da ga prihvaća i izuzima suca te mu odreĎuje zamjenika ili ga odbija. Ta su rješenja konstitutivne naravi. Žalba. Protiv rješenja kojim se zahtjev usvaja nije dopuštena ţalba, a protiv rješenja kojim se zahtjev odbacuje ili odbija te rješenja kojim je sudac odlučio nataviti s radom nije dopuštena posebna ţalba (74/5). f) POSLJEDICE POVREDE PRAVILA O IZUZEĆU Povrede propisa o obje vrste izuzeća koje se sastoje u tome što je u suĎenju sudjelovao sudac koji je odlukom suda bio izuzet, predstavljaju apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka (354/2/1). TakoĎer, apsolutno bitna povreda je ostvarena ako je u donošenju presude sudjelovao sudac koji se po zakonu mora izuzeti zbog razloga za apsolutno izuzeće. Povreda izvršena sudjelovanjem suca za kojeg postoji razlog za relativno izuzeće, a koji nije uvaţen, predstavlja relativno bitnu povredu. g) OSOBE NA KOJE SE PRIMJENJUJU PRAVILA O IZUZEĆU Odredbe o izuzeću primjenju se i na zapisničare i sudske savjetnike. S obzirom da je u parničnom postupku napušten sustav porotnog suĎenja, iz oodredaba ZPP-a o izuzeću izostavljeni su suci porotnici (76/1). O izuzeću sudskih savjetnika i zapisničara odlučuje sudac pojedinac ili predsjednik vijeća (76/2).

2.2. OSTALI ORGANI KOJI SUDJELUJU U VRŠENJU PRAVOSUĐA 55 56

Ako je takav zahtjev za izuzeće istaknut u pravnom lijeku, odbacit će ga predsjednik prvostupanjskog suda.

Osim kada predsjednik suda odredi sebi zamjenika iz reda sudaca, jer u odnosu na njega postoje razlozi za apsolutno izuzeće.

Građansko procesno pravo

32

2.2.1. Drţavno odvjetništvo Drţavno odvjetništvo je samostalno i neovisno pravosudno tijelo ovlašteno i duţno postupati protiv počinitelja kaznenih djela i drugih kaţnjivih djela, poduzimati pravne radnje radi zaštite imovine Republike Hrvatske, te podnositi pravna sredstva za zaštitu Ustava i zakona (2/1 ZDO57). Načela ustrojstva drţavnog odvjetništva su: - Monokratskog ureĊenja. Jedna je osoba nositelj funkcije progona koja sama poduzima sve radnje (ovisno o rangu to je općinski d.o., ţupanijski d.o. ili Glavni d.o.R.H.). Mogu ga zastupati zamjenici d.o.-a. On je ovlašten davati obvezne upute za rad svim svojim zamjenicima. - Hijerarhije. MeĎu pojedinim drţavnim odvjetništvima postoji podreĎenost odnosno nadreĎenost. Viši d.o. moţe niţem davati obvezne upute za rad (26/1 ZDO). - Devolucije. D.o. je ovlašten preuzeti predmet zamjenika ili niţeg d.o.-a. - Supstitucije. D.o moţe, nakon preuzimanja predmeta prema prethodnom načelu, taj predmet ustupiti drugom zamjeniku ili drugom niţem d.o.-u (26/2 ZDO). Državno odvjetništvo u parničnom postupku. Drţavno odvjetništvo u parničnom postupku nije ovlašteno na odlučivanje, već ono sudjeluje u postupku kao stranka ili kao sudionik. Prema novom ZDO-u, drţavno odvjetništvo je preuzelo ulogu koju je prije imalo drţavno pravobraniteljstvo. Tako nadleţno drţavno odvjetništvo u graĎanskom i upravnom postupku:  zastupa Republiku Hrvatsku u zaštiti imovinskih i drugih prava (15/3 ZDO), dakle, kao zastupnik ex lege;  zastupa pravne osobe u vlasništvu ili preteţitom vlasništvu Republike Hrvatske, te jedinice lokalne samouprave i područne (regionalne) samouprave, kada je to s obzirom na predmet postupka opravdano, i to na temelju posebne punomoći (16/1/1).  u incidentanom postupku radi provjere zakonitosti odluke o obustavi postupka u kojem pravna osoba nema sljednika ili se on ne moţe utvrditi, odluka o obustavi se dostavlja drţavnom odvjetništvu (215b/4). Tada drţ. odvjetništvo ima status intervenijenta sui generis.58 ZIDZPP/03-om su ukinute odredbe čl. 205. ZPP-a prema kojima je drţavni odvjetnik, kao umješač sui generis, imao pravo intervenirati u parnici u zaštiti javnog interesa.

2.2.2. Odvjetništvo Pojam. Odvjetništvo je neovisna i samostalna sluţba koja osigurava pruţanje pravne pomoći fizičkim i pravnim osobama u ostvarivanju i zaštiti njihovih prava i pravnih interesa (1 ZO59). 57

Zakon o drţavnom odvjetništvu (NN 51/01).

58

Naime, ono tada nije zastupnik drţave jer ne nastupa u njeno već u svoje ime. Njegova zadaća je zaštita objektivne zakonitosti, a tek posredno interesa drţave (ako se pokaţe da bi se u konkretnoj parnici ipak radilo o prenosivim pravima čiji bi krajnji sljednik bila drţava). 59

Zakon o odvjetništvu

Građansko procesno pravo

33

Pravna pomoć obuhvaća: davanje pravnih savjeta, sastavljanje isprava (ugovora, oporuka), sastavljanje tuţbi, ţalbi, zahtjeva i drugih podnesaka, zastupanje stranaka (3 ZO). Načela. Neovisnost i samostalnost – očituje se u tome što su odvjetnici nezavisni od bilo kakvih organa i što su organizirani u Hrvatsku odvjetničku komoru kao samostalnu organizaciju. Mogu poduzimati sve ono što smatraju korisnim za stranke. Duţnost pruţanja pravne pomoći – odvjetnik je duţan pruţiti pravnu pomoć stranci koja to od njega zatraţi, osim u slučajevima kad je to izričito propisano zakonom (tako on mora uskratiti pravnu pomoć ako je u istoj pravnoj stvari zastupao protivnu stranku ili je u toj stvari prije radio kao sudac ili druga sluţbena osoba, a odvjetnik s priznatom specijalizacijom moţe uskratiti pravnu pomoć koja ne spada u njegovu specijalnost). Dužnost čuvanja odvjetničke tajne. Sve što mu je stranka povjerila, ili što je u zastupanju stranke saznao na bilo koji način, odvjetnik je duţan čuvati kao tajnu. Obvezatnost udruživanja u HOK (Hrvatsku odvjetničku komoru). Odvjetnici se obvezno udruţuju u HOK, koja predstavlja odvjetništvo RH kao cjelinu. Način pružanja pravne pomoći. Odvjetnici su duţni pruţati pravnu pomoć savjesno, sukladno Ustavu, zakonima, statutu i drugim općim aktima HOK te kodeksu odvjetničke etike. Pružanje pravne pomoći uz nagradu. Odvjetnici imaju pravo na nagradu za svoj rad, te na naknadu troškova za obavljen rad sukladno tarifi koju utvrĎuje HOK. Stjecanje prava na obavljanje odvjetništva. To pravo se stječe upisom u Imenik odvjetnika, a nakon dane svečane prisege. Uvjeti za upis su slijedeći: da se radi o poslovno i zdravstveno sposobnom drţavljaninu Republike Hrvatske, koji je završio pravni fakultet i poloţio pravosudni ispit, da ima tri godine prakse na pravnim poslovima u pravosudnim tijelima ili u odvjetničkom uredu, te da se protiv njega ne vodi kazneni postupak. Imunitet. Ne moţe biti pozvan na kaznenu odgovornost za pravno mišljenje izraţeno u pruţanju pravne pomoći niti smije biti pritvoren, bez odobrenja sudskog vijeća zbog kaznenog djela počinjenog u pruţanju pravne pomoći. Zabrana pactum de quota litis. Ništav je ugovor kojim bi odvjetnik kupio sporno pravo čije mu je ostvarenje povjereno, ili ugovorio za sebe udio u podjeli iznosa dosuĎenog njegovom nalogodavcu (461/2 ZOO60).

2.3. NADLEŽNOST SUDOVA U PARNIĈNOM POSTUPKU 2.3.1. O nadleţnosti Definicija. Nadleţnost u objektivnom smislu je djelokrug poslova odreĎenog organa. Nadleţnost u subjektivnom smislu je pravo i duţnost odreĎenog suda (ili drugog organa) da postupa u odreĎenoj pravnoj stvari ili da poduzme samo odreĎenu radnju. Nadleţnost predstavlja pozitivnu procesnu pretpostavku.

60

Zakon o obveznim odnosima (NN 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99)

Građansko procesno pravo

34

Podjela. Nadleţnost moţe biti apsolutna (sudska nadleţnost, sudbenost, jurisdikcija) i relativna (nadleţnost u uţem smislu, kompetencija). Pravila o apsolutnoj nadleţnosti razgraničavaju nadleţnost domaćih sudova od nadleţnosti ostalih domaćih upravnih i drugih organa te od nadleţnosti inozemnih organa. Pravila o relativnoj nadleţnosti razgraničavaju djelokrug poslova u okviru domaćeg sudskog sistema. Ovim pravilima se odreĎuje stvarna, funkcionalna i mjesna nadleţnost. Pravila o stvarnoj nadleţnost razgraničavaju djelokrug poslova izmeĎu sudova različite vrste, te izmeĎu sudova različitog ranga u okviru te iste vrste. Pravila o funkcionalnoj ili instancijskoj nadleţnosti odreĎuju kompetenciju sudova za rješavanje o pravnim lijekovima ili nekim drugim pitanjima, a s obzirom na to koji sud je nadleţan odlučivati o odreĎenom predmetu u prvom stupnju. Pravilima o mjesnoj nadleţnosti razgraničuje se teritorijalna nadleţnost izmeĎu stvarno nadleţnih sudova iste vrste i istog ranga. Pravilima o stvarnoj i mjesnoj nadleţnosti odreĎuje se koji će sud biti nadleţan u prvostupanjskom postupku.

2.3.2. Sudska (apsolutna) nadleţnost Pravila o sudskoj nadleţnosti domaćih sudova sadrţana su ili izričito u zakonu ili se izvode posredno i to:  u odnosu na domaće nesudske organe - iz pravila o stvarnoj nadleţnosti;  u odnosu na inozemne sudove i druge organe - iz pravila o mjesnoj nadleţnosti. MeĎunarodna sudska nadležnost. Obuhvaća pravila o razgraničenju sudske nadleţnosti izmeĎu domaćih i inozemnih sudova (i drugih organa). Prema čl. 27. ZPP-a, sud RH je nadleţan za suĎenje u sporu s meĎunarodnim elementom kad je njegova nadleţnost izričito odreĎena zakonom ili meĎunarodnim ugovorom, a ako nema takve izričite odredbe, kad ta nadleţnost proizlazi iz odredaba zakona o mjesnoj nadleţnosti suda u RH. Takva pravila sadrţana su u ZRSZ.

2.3.3. Stvarna nadleţnost Pojam. Stvarna nadleţnost razgraničuje djelokrug poslova izmeĎu različitih vrsta sudova jedinstvenog domaćeg sudskog sistema, te izmeĎu sudova različitog ranga u okviru iste vrste sudova. Kriteriji za razgraničenje stvarne nadleţnosti su različiti: - s obzirom na procesne subjekte (personalni kriterij) - s obzirom na predmet spora (kauzalni kriteriji) - s obzirom na vrijednost predmeta spora (vrijednosni kriterij) - nadleţnost odreĎenog suda se zasniva na činjenici da se kod tog suda već vodi neki drugi postupak (atrakcijski kriterij) Neka pravila o stvarnoj nadleţnosti rezultat su primjene samo jednog od ovih kriterija, a druga su rezultat kombinirane primjene više njih. Stvarna nadležnost sudova u RH. Novelom ZPP-a od 2003. odredbe o stvarnoj nadleţnosti sudova iz Zakona o sudovima, preuzete su, uz odreĎene izmjene i dopune, u ZPP.

Građansko procesno pravo

35

Općinski sudovi. Općinski sudovi rješavaju o svim sporovima iz čl. 1. ZPP-a koji nisu koji nisu u prvostupanjskoj nadleţnosti trgovačkih ili kojih drugih sudova (34/2). Općinski sudovi u parničnom postupku uvijek sude u prvom stupnju u sporovima (34): 1. uzdrţavanju, 2. postojanju ili nepostojanju braka, o poništenju i rastavi braka, 3. utvrĎivanju ili osporavanju očinstva ili materinstva, 4. tome s kojim će roditeljem dijete ţivjeti i o roditeljskoj skrbi, ako se istodobno odlučuje o rastavi braka, postojanju ili nepostojanju braka i poništenju braka, 5. stvarnim i osobnim sluţnostima, 6. zbog smetanja posjeda, 7. iz najamnih, zakupnih i stambenih odnosa (osim sporova iz članka 34.b točke 1.), 8. za ispravak informacije i za naknadu štete nastale objavom informacije, 9. za zaštitu od nezakonite radnje, 10. iz radnih odnosa koje pokreće radnik protiv odluke o prestanku ugovora o radu 11. obavljaju poslove pravne pomoći, ako zakonom nije drugačije odreĎeno (34/4) Županijski sudovi u parničnom postupku: 1. sude u prvom stupnju u sporovima predviĎenim zakonom61, 2. rješavaju o sukobu nadleţnosti izmeĎu općinskih sudova kojima su neposredno viši sudovi, 3. odlučuju o ţalbama protiv odluka općinskih sudova donesenih u prvom stupnju, 4. obavljaju druge poslove predviĎene zakonom. (34 a) Trgovački sudovi u parničnom postupku u prvom stupnju sude: 1. u sporovima što proizlaze iz trgovačkih ugovora i u sporovima za naknadu štete koja proizlazi iz tih ugovora izmeĎu osoba koje obavljaju gospodarsku djelatnost, 2. sporove u povodu osnivanja, rada i prestanka trgovačkoga društva kao i o raspolaganju članstvom i članskim pravima u trgovačkom društvu, 3. sporove izmeĎu članova trgovačkoga društva meĎusobno te izmeĎu članova društva i društva koji se tiču upravljanja društvom i voĎenja poslova društva kao i prava i obveza članova društva koji proizlaze iz njihova poloţaja u društvu, sporove izmeĎu predsjednika i članova uprave ili nadzornog odbora društva i društva ili njegovih članova koji nastanu u svezi s njihovim radom u društvu ili za društvo, 4. sporove o odgovornosti člana trgovačkog društva, člana uprave ili nadzornog odbora trgovačkog društva za obveze trgovačkog društva, 5. sporove u kojima je stranka osoba nad kojom je otvoren stečajni postupak, bez obzira na svojstvo druge stranke i vrijeme pokretanja sporova te svih sporova u povodu stečaja, ako za pojedine vrste sporova zakonom nije izrijekom odreĎeno da su za njih uvijek stvarno nadleţni sudovi druge vrste (članak 34. stavak 1.), 6. u sporovima koji se odnose na brodove i plovidbu na moru i unutarnjim vodama te u sporovima na koje se primjenjuje plovidbeno pravo (plovidbeni sporovi), osim sporova o prijevozu putnika, 7. u sporovima koji se odnose na zrakoplove i na sporove na koje se primjenjuje zračno plovidbeno pravo, osim sporova o prijevozu putnika, 61

Prema Zakonu o radu, ako štrajk, odnosno isključenje s rada, obuhvaća podrućje samo jedne ţupanije, o zabrani štrajka, odnosno isključenja s rada, u prvom stupnju odlučuje nadleţni ţupanijski sud u vijeću sastavljenom od tri suca (217/1 ZR). Ako štrajk, odnosno isključenje s rada, obuhvaća područje dviju ili više ţupanija, o zabrani štrajka odnosno isključenja s rada u prvom stupnju odlučuje Ţupanijski sud u Zagrebu u vijeću sastavljenom od tri suca (217/2 ZR).

Građansko procesno pravo

36

u sporovima koji se odnose na zaštitu i uporabu industrijskog vlasništva, autorskog prava i srodnih prava i drugih prava intelektualnog vlasništva, na zaštitu i uporabu izuma i tehničkih unaprjeĎenja te tvrtke, ako posebnim zakonom nije drugačije odreĎeno, 9. u sporovima u povodu djela nelojalne trţišne utakmice, monopolističkih sporazuma i narušavanja ravnopravnosti na jedinstvenom trţištu Republike Hrvatske, 10. u sporovima izmeĎu osoba iz točke 1. ovoga članka u kojima kao suparničari iz članka 196. stavka 1. točke 1. ovoga Zakona sudjeluju i druge fizičke ili pravne osobe. (34 b) 8.

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u parničnom postupku: 1. sudi u prvom stupnju u slučajevima predviĎenim zakonom, 2. odlučuje o ţalbama protiv odluka trgovačkih sudova donesenih u prvom stupnju, 3. odlučuje o sukobu mjesne nadleţnosti izmeĎu trgovačkih sudova, 4. obavlja druge poslove odreĎene zakonom (34 c). Vrhovni sud Republike Hrvatske u parničnom postupku: 1. odlučuje o ţalbama protiv prvostupanjskih odluka ţupanijskih sudova i Visokoga trgovačkog suda Republike Hrvatske i protiv vlastitih prvostupanjskih odluka, ako zakonom nije drugačije odreĎeno, 2. odlučuje o reviziji, 3. rješava sukob o nadleţnosti izmeĎu sudova na području Republike Hrvatske ako im je zajednički neposredno viši sud, 4. obavlja druge poslove odreĎene zakonom. (34 d) Povreda ovih pravila. Zbog povrede pravila o stvarnoj nadleţnosti ţalba se moţe izjaviti samo ako je sud u povodu pravodobno podnesenih prigovora stranaka pogrešno odlučio da je stvarno nadleţan (345/1/3). U povodu ţalbe drugostupanjski sud na tu povredu ne pazi po sluţbenoj duţnosti, a revizija zbog te povrede nije dopuštena. Zaključno se moţe kazati da navedeni izmijenjeni procesni tretman stvarne nadleţnosti u bitnome se pribliţio onome koji je i prije ZIDZPP/03 vrijedio za mjesnu nadleţnost. Generalna delegacija. To je poseban vid odreĎivanja stvarne nadleţnosti kod kojeg se suĎenje u sporovima odreĎene vrste povjerava samo nekim od sudova odreĎene vrste i ranga, a ne svima koji postoje. Posljedica toga je da u okviru sudova iste vrste i istog ranga postoje sudovi različite stvarne nadleţnosti – proširene i suţene. Ratio legis za ovakvo rješenje je u tome što su pred tim sudovima ti sporovi češći, pa se na taj način sudovima omogućuje specijalizacija. Npr. trgovački sud u Splitu je nadleţan rješavati plovidbene sporove za područje trgovačkih sudova u Dubrovniku, Šibeniku i Zadru (čl. 8. Zakonima o područjima i sjedištima sudova).

2.3.4. Funkcionalna nadleţnost Pojam. Funkcionalna nadleţnost za postupanje u odreĎenom stadiju parnice ili za odlučivanje o odreĎenom pitanju utvrĎuje se s obzirom na sud koji je u konkretnom slučaju odlučivao u prvostupanjskom postupku. Stranke ne mogu svojim sporazumom isključiti primjenu pravila o funkcionalnoj nadleţnosti. Pravila o funkcionalnoj nadleţnosti nisu samo devolutivne, već i remonstra-tivne prirode.

Građansko procesno pravo

37

Općinski i trgovački sudovi nadleţni su za postupanje u povodu remonstrativnih pravnih lijekova (ponavljanje postupka i prigovor protiv platnog naloga). Ţupanijski sudovi odlučuju o ţalbama protiv odluka opć. sudova donesenih u prvom stupnju, a Visoki trgovački sud odlučuje o ţalbama protiv prvostupanjskih odluka trgovačkih sudova. I jedni i drugi odlučuju o sukobu mjesne nadleţnosti sudova sa svog područja, te o nuţnoj delegaciji. Vrhovni sud odlučuje o odlučuje o ţalbama protiv prvostupanjskih odluka ţupanijskih sudova i Visokoga trgovačkog suda Republike Hrvatske i protiv vlastitih prvostupanjskih odluka, zatim o reviziji, o sukobu nadleţnosti i o svrsishodnoj delegaciji.

2.3.5. Mjesna nadleţnost Povjeravanje odreĎenog predmeta teritorijalno odreĎenom sudu opravdava se specifičnom vezom izmeĎu spora i područja nadleţnosti odreĎenog suda. Ta veza moţe biti subjektivna (veza stranaka s područjem suda) i objektivna (veza predmeta koji je objekt spora s područjem suda). a) OPĆA MJESNA NADLEŢNOST - forum generale Sporovi protiv fizičkih osoba. Sud opće mjesne nadleţnosti je sud kod kojega se protiv tuţenika mogu pokretati u pravilu sve parnice. Potreba da se tuţeniku pruţi kompenzacija za neprilike u koje ga dovodi parnica, uvjetuje pravila po kojima se mjesna nadleţnost utvrĎuje u prvom redu tako da se tuţeniku olakša obrana, time što će za suĎenje biti nadleţan sud koji je za tuţenika najpristupačniji (actor sequitur forum rei). Takav sud koji je za tuţenika najpristupačniji bit će sud njegova prebivališta - forum domicilii (47/1).62 Neki subjekti imaju, pored prebivališta, u nekom drugom mjestu boravište trajnije naravi, a to je mjesto za koje se, iz okolnosti konkretnog slučaja, moţe pretpostaviti da će se odreĎeni subjekt u njemu duţe zadrţavati (47/3).63 Za ove je osobe opće mjesno nadleţan, pored suda njihova prebivališta, i sud na čijem području trajnije borave.64

62

Prema čl. 2. Zakona o prebivalištu i boravištu graĎana, NN 53/91, (dalje: ZPBG), prebivalište je mjesto u kojem se graĎanin nastanio (corpus) sa namjerom da u njemu stalno ţivi (animus). UtvrĎivanje takvog prebivališta ne predstavlja problem, zato jer ono mora u pravilu biti formalno registrirano (6/1 ZPBG). Okolnost da se netko udaljio iz mjesta svog prebivališta ne dovodi do njegovog prestanka. Inače, sporno je u teoriji mogu li neki subjekti imati više prebivališta (npr. u jednom mjestu radim, a u drugom stanujem) kada bi za njih, po nekim autorima, opće mjesno nadleţni bili svi sudovi njihovih prebivališta. 63 64

Npr. studenti u mjestu studija, bolesnici u liječilištima.

Budući da ZPBG razlikuje uobičajeno i privremeno boravište, trajnim boravištem u smislu ZPP-a treba smatrati tzv. uobiĉajeno boravište prema ZPBG-u. Uobičajeno boravište je mjesto u kojem graĎanin trajnije boravi bez namjere da se u njemu naseli (5/2 ZPBG).

Građansko procesno pravo

38

Neki subjekti nemaju ni prebivalište ni trajnije boravište (ili im se ono ne moţe utvrditi),65 pa je za njih opće mjesno nadleţan sud njihova boravišta (47/2).66 Kad tuţenik ima više područja opće mjesne nadleţnosti, tuţitelj ima pravo izabrati konkretno mjesno nadleţan sud. Sporovi protiv pravnih osoba. Za suĎenje u sporovima protiv pravnih osoba općemjesno je nadleţan sud na čijem se području nalazi njihovo registrirano sjedište (48/1). Za suĎenje u sporovima protiv ţupanija, Grada Zagreba, gradova i općina općemjesno je nadleţan sud na čijem se području nalazi njihovo predstavničko tijelo (48/2). Za suĎenje u sporovima protiv Republike Hrvatske općemjesno je nadleţan sud na čijem području tuţitelj ima prebivalište, odnosno sjedište u Republici Hrvatskoj. Ako tuţitelj nema prebivalište, odnosno sjedište u Republici Hrvatskoj za suĎenje u sporovima protiv Republike Hrvatske općemjesno je nadleţan sud na čijem se području nalazi Hrvatski sabor (48/3). U sporovima protiv Republike Hrvatske iz odnosa s vojnim postrojbama isključivo je nadleţan sud na čijem se području nalazi sjedište zapovjedništva vojne postrojbe (61). Za suĎenje u sporovima protiv pravne osobe koja ima poslovnu jedinicu izvan svog sjedišta, ako spor nastane u povodu djelatnosti te jedinice, pored suda općemjesne nadleţnosti nadleţan je i sud na čijem se području ta poslovna jedinica nalazi (59). Ovo pravilo odnosi se na sve kategorije pravnih osoba, pa tako i na drţavu, ţupanije, Grad Zagreb, gradove i općine.

b) POSEBNA MJESNA NADLEŢNOST - forum speciale Ovo su posebna pravila prema kojima se tuţba u nekim vrstama sporova moţe podnijeti nekom drugom sudu umjesto opće mjesno nadleţnom ili nekom drugom sudu pored opće mjesno nadleţnog. Izberiva mjesna nadležnost (forum electivum). Tuţitelju se omogućuje da bira izmeĎu suda koji je opće mjesno nadleţan i još nekog drugog suda kojeg zakon odreĎuje (46/2). Pravo izbora tuţitelja traje do podnošenja tuţbe. U doktrini se smatra da bi pravo na izbor tuţitelj mogao realizirati i povlačenjem tuţbe i ponovnim podnošenjem iste tuţbe drugom sudu, ali samo prije nego tuţba bude dostavljena tuţeniku. Osim suda opće mjesne nadleţnosti, još je nadleţan: - u sporovima o zakonskom uzdrţavanju, još i sud na čijem području tuţitelj koji traţi uzdrţavanje ima prebivalište, odnosno, boravište (51/1) - u sporovima o izvanugovornoj odgovornosti za naknadu štete, još i sud na čijem području je štetna radnja počinjena (forum delicti comissi) ili sud na čijem je području štetna posljedica nastupila (52/1) 65

Problem osoba koje nemaju prebivallište mogao bi se javiti samo glede stranih drţavljana, budući da je hrvatskom drţavljaninu koji nema prebivalište u RH nadleţno policijsko tijelo duţno utvrditi prebivalište prema kriterijim odreĎenim u ZPBG-u. 66

U smislu ZPB-a, to bi bilo tzv. privremeno boravište, dakle mjesto u kojem se graĎanin zadrţava do 30 dana (5/3 ZPB).

Građansko procesno pravo

39

- u bračnim sporovima, još i sud na čijem su području bračni drugovi imali svoje posljednje zajedničko prebivalište (54/1) - u paternitetskim i maternitetskim sporovima, maloljetno dijete moţe podići tuţbu još i pred sudom svog prebivališta, odnosno, boravišta (55/1) - u sporovima protiv pravne osobe koja ima poslovnu jedinicu izvan svog sjedišta, ako spor nastane u povodu djelatnosti te jedinice, još i sud gdje se ta jedinica nalazi (59) - u sporovima o nekretninama, ako nekretnina leţi na području više sudova, nadleţan je svaki od tih sudova (56/2) tj. bira se izmeĎu više isključivo nadleţnih. - u sporovima zbog smetanja posjeda na pokretninama, još i sud na čijem se području dogodilo smetanje – forum turbationis (56/3) - u sporovima zbog smetanja posjeda na brodovima odnosno zrakoplovima mjesno je nadleţan, pored suda na čijem se području vodi upisnik u koji je brod odnosno zrakoplov upisan, i sud na čijem se području dogodilo smetanje (57/2). - za subjekte koji imaju, pored prebivališta, u nekom drugom mjestu boravište trajnije naravi, opće mjesno je nadleţan, pored suda njihova prebivališta, i sud na čijem području trajnije borave (47/3). - u sporovima protiv proizvoĎača za zaštitu prava na temelju njegovog jamstva, još i sud općemjesne nadleţnosti za prodavača koji je pri prodaji stvari uručio kupcu pismeno jamstvo proizvoĎača (53). - u sporovima iz nasljednopravnih odnosa te u sporovima o potraţivanjima vjerovnika prema ostaviocu, dok ostavinski postupak nije pravomoćno završen, još i sud na čijem se području nalazi sud koji provodi ostavinski postupak (62). - u sporovima imatelja mjenice ili čeka protiv potpisnika, još i sud mjesta plaćanja – forum solutionis (64). - kod objektivne kumulacije, elektivno su mjesno nadleţni sudovi koji su mjesno nadleţni za svaki od tih zahtjeva (arg. 188/1). Isključiva mjesna nadležnost (forum exsclusive). Ova pravila eliminiraju opću i svaku drugu mjesnu nadleţnost, osim one koja je propisana zakonom. Ova se pravila ne mogu otkloniti ni prorogacijom. Isključivo je mjesno nadleţan u sporovima: - o pravu vlasništva i drugim stvarnim pravima na nekretnini, u sporovima zbog smetanja posjeda na nekretnini te u sporovima iz zakupnih ili najamnih odnosa na nekretnini - sud na čijem se području nalazi nekretnina (56), - o pravu vlasništva i drugim stvarnim pravima na brodu i zrakoplovu te u sporovima iz zakupnih odnosa na brodu i zrakoplovu, kad je za suĎenje nadleţan sud u Republici Hrvatskoj sud na čijem se području vodi upisnik u kojem je brod, odnosno zrakoplov upisan (57), - protiv RH iz odnosa s vojnim postrojbama - sud na čijem se području nalazi sjedište zapovjedništva vojne postrojbe (61) - koji nastaju u tijeku i u povodu sudskog ili upravnoga ovršnog postupka odnosno u tijeku i u povodu stečajnog postupka - sud na čijem se području nalazi sud koji provodi ovršni ili stečajni postupak odnosno sud na čijem se području provodi upravna ovrha (63).

Građansko procesno pravo

40

Pomoćna mjesna nadležnost (forum subsidiale). U slučaju nemogućnosti primjene primarnog pravila o mjesnoj nadleţnosti, zakon predviĎa da će mjesno nadleţan biti neki drugi sud. Kod elektivne posebne mjesne nadleţnosti tuţitelj konzumira svoje pravo izbora podnošenjem tuţbe. To bi pravo iznova oţivjelo ako bi povukao tuţbu, jer se u tom slučaju smatra kao da tuţba nije ni bila podnesena. Npr. pomćno su mjesno nadleţni: - u bračnim sporovima kada je sud u Republici Hrvatskoj nadleţan zato što su bračni drugovi imali posljednje zajedničko prebivalište u Republici Hrvatskoj odnosno zato što tuţitelj ima prebivalište u Republici Hrvatskoj, mjesno je nadleţan sud na čijem su području bračni drugovi imali posljednje zajedničko prebivalište odnosno sud na čijem području tuţitelj ima prebivalište (54/2). - u patrenitetskim i matrnitetskim sporovima, kad je sud u Republici Hrvatskoj nadleţan zato što tuţitelj ima prebivalište u Republici Hrvatskoj, mjesno je nadleţan sud na čijem području tuţitelj ima prebivalište (55/2). - o imovinskopravnim zahtjevima protiv osobe koja nema općemjesnu nadleţnost u Republici Hrvatskoj - svaki sud u Republici Hrvatskoj na čijem se području nalazi kakva imovina te osobe ili predmet koji se tuţbom traţi (58/1). Ako nadleţnost suda u Republici Hrvatskoj postoji zato što je obveza nastala za vrijeme boravka tuţenika u Republici Hrvatskoj sud na čijem je području obveza nastala (58/2). - boravište tuţenika, ako on nigdje nema prebivalište ili trajnije boravište (47/2). Forum delegatum, forum ordinatum. Mjesnu nadleţnost u odreĎenim situacijama odreĎuje viši sud (vidjeti poglavlje 2.3.7.) Forum prorogatum. Zakon nekad dopušta strankama da svojim sporazumom odrede koji će sud biti mjesno nadleţan. (vidjeti poglavlje 2.3.8.) Povreda. Zbog povrede pravila o mjesnoj nadleţnosti tuţenik moţe izjaviti ţalbu samo ako je pravodobno podnio prigovor (354/2/3). Na tu povredu drugostupanjski sud ne pazi po sluţbenoj duţnosti (365/2), a izv. pr. lijekovi nisu dopušteni.

2.3.6. Atrakcija nadleţnosti Pojam. Po pravilima o atrakciji (forum atractionis), ako se pred jednim sudom vodi odreĎeni spor, a pojavi se potreba da se pokrene i drugi spor koji je u izvjesnoj vezi s ovim koji se već vodi, tada će nadleţnost suda pred kojim se vodi spor, privući ovaj drugi spor, makar taj sud ne bi bio nadleţan po pravilima o općoj mjesnoj nadleţnosti. Razlozi za primjenu pravila o atrakciji su procesna ekonomija i efikasnost, te pravna sigurnost. Atrakcija moţe biti apsolutna ili potpuna (atrakcija jurisdikcije, stvarne i mjesne nadleţnosti) i relativna ili nepotpuna (atrakcija samo stvarne i mjesne ili samo mjesne nadleţnosti).67 Sud na koji upućuju pravila o atrakciji moţe biti isključivo, elektivno ili supsidijarno nadleţan. Slučajevi potpune atrakcije su rijetki: - u sporovima u kojima je stranka osoba nad kojom je otvoren stečajni postupak, bez obzira na svojstvo druge stranke i vrijeme pokretanja sporova te svih sporova u povodu stečaja,

67

U teoriji ima i drugačijih podjela koje se ovdje ne navode.

Građansko procesno pravo

41

ako za pojedine vrste sporova zakonom nije izrijekom odreĎeno da su za njih uvijek stvarno nadleţni sudovi druge vrste (34b/5). Takva je atrakcija i isključiva. - kod tuţbe tzv. glavnog miješanja: osoba koja u cijelosti ili djelomično traţi stvar ili pravo o kojem izmeĎu drugih osoba već teče parnica moţe pred sudom pred kojim ta parnica teče tuţiti obje stranke jednom tuţbom, sve dok se postupak pravomoćno ne završi (198). Ta atrakcija je elektivna. Slučajevi nepotpune atrakcije: - u sporovima iz nasljednopravnh odnosa: dok traje ostavinska rasprava za suĎenje u sporovima iz nasljednopravnih odnosa te iz potraţivanja vjerovnika prema ostavitelju, osim suda opće mjesne nadleţnosti, mjesno je nadleţan i sud na čijem se području nalazi i ostavinski sud (62). Ta atrakcija je elektivna i tiče se samo mjesne nadleţnosti. - u sporovima u ovršnom postupku: za suĎenje u sporovima koji nastaju u tijeku i u povodu sudskog ili upravnoga ovršnog postupka mjesno je isključivo nadleţan sud na čijem se području nalazi sud koji provodi ovršni ili stečajni postupak. odnosno sud na čijem se području provodi upravna ovrha. Za sporove u vezi sa sudskom ovrhom atrakcija se tiče mjesne nadleţnosti, a u sporovima u povodu upravne ovrhe utemeljuje se i jurisdikcija. - u sporovima u kojima je nad objema strankama otvoren stečajni postupak, mjesno je nadleţan sud pred kojim je protiv jedne od stranaka prije otvoren stečajni postupak (63a/1). Iznimno, u sporovima o izlučnim i razlučnim pravima, o postojanju ili nepostojanju traţbina prema stečajnom duţniku, o postojanju obveza stečajne mase te o pobijanju pravnih radnji stečajnoga duţnika, mjesno je nadleţan sud na čijem se području nalazi sjedište stečajnoga duţnika (63a/2). - u sporovima protiv materijalnih usparničara atrahira se samo mjesna nadleţnost (50). - kod kvalificirane objektivne kumulacije dolazi do atrakcije stvarne te mjesne nadleţnosti - kod obične objektivne kumulacije moţe doći samo do atrakcije mjesne nadleţnosti

2.3.7. OdreĎivanje nadleţnosti od strane višeg suda Viši sudovi na dva načina mogu odrediti mjesnu nadleţnost niţeg suda: po pravilima o delegaciji i ordinaciji. Delegirati se moţe mjesna nadleţnost prvostupanjskog, ali i drugostupanjskog suda. Ordinirati se moţe samo nadleţnost prvostupanjskog suda. Protiv rješenja o delegaciji i ordinaciji ţalba nije dopuštena. a) DELEGACIJA (forum delegatum) Delegacija nadleţnosti znači da će odlukom višeg suda za postupanje biti nadleţan mjesno nenadleţan, ali stvarno nadleţan sud. Nužna delegacija. Ako nadleţni sud zbog izuzeća svih sudaca ili iz drugih razloga ne moţe postupati u konkretnoj stvari, on će po sluţbenoj duţnosti o tome obavijestiti neposredno viši sud koji će odrediti da u tom predmetu postupa neki drugi stvarno nadleţni sud s njegovog područja (67). Svrsishodna delegacija. Ako nadleţni sud moţe postupati u konkretnoj stvari, ali nije svrsishodno da u tom predmetu postupa, dakle, ako je očigledno da bi se tako lakše proveo

Građansko procesno pravo

42

postupak ili postoje drugi vaţni razlozi68 najviši sud odreĎene vrste u RH69 moţe odrediti da u pojedinom predmetu postupa drugi stvarno nadleţni sud s njegovog područja (68/1). Novelom ZPP-a iz 2003. reformiran je institut svrsishodne delegacije u smislu da je strankama oduzeto pravo da neposredno predlaţu najvišem sudu odreĎene vrste takvu delegaciju. Naime, prema novom ureĎenju svrsishodnu delegaciju moţe od najvišeg suda odreĎene vrste zatraţiti nadleţni sud prvog stupnja sam ili na prijedlog stranke (68/1). Stranka moţe predloţiti svrsishodnu delegaciju tek nakon podnošenja tuţbe. O prijedlogu stranke za svrsishodnu delegaciju odlučuje prvostupanjski sud rješenjem protiv kojeg ţalba nije dopuštena (68/2). O zahtjevu prvostupanjskog suda odlučuje sudac pojedinac najvišeg suda odreĎene vrste (68/3). Generalna delegacija. Predsjednik Vrhovnog suda Republike Hrvatske moţe uz prethodno pribavljeno mišljenje Opće sjednice Vrhovnog suda Republike Hrvatske odrediti da u pojedinoj vrsti predmeta, odnosno u pojedinoj vrsti pravnih stvari postupa drugi mjesno i stvarno nadleţni sud s područja neposredno višeg suda, ako sud koji je po zakonu mjesno i stvarno nadleţan zbog broja predmeta o kojima mora odlučivati, ne moţe u razumnom roku raspraviti te predmete i donijeti odluku (10/2 ZS). Ta odluka Predsjednika Vrhovnog suda RH ima značenja akta o svojevrsnoj generalnoj delegaciji. Za generalnu delegaciju temeljem zakona vidjeti poglavlje 2.3.3. b) ORDINACIJA (forum ordinatum) Ako se po odredbama zakona ne moţe utvrditi koji je sud mjesno nadleţan, a postoji jurisdikcija sudova RH, Vrhovni sud, na prijedlog stranke, odredit će koji će stvarno nadleţni sud biti mjesno nadleţan (69). Za razliku od delegacije, ovdje se tuţitelj mora obratiti Vrhovnom sudu prije podnošenja tuţbe, jer da bi se tuţba mogla podnijeti mora se znati kojem će se sudu to moći učiniti.

2.3.8. Sporazum stranaka o nadleţnosti a) IZRIĈITA PROROGACIJA - prorogatio expressa Prorogacija je sporazum stranaka o tome da za rješavanje spora bude mjesno nadleţan ugovoreni sud, a ne sud koji je po zakonu mjesno nadleţan (70/1). Ugovor o prorogaciji ujedno je i ugovor o derogaciji jer se njime isključuje zakonom odreĎena mjesna nadleţnost. Zakon dopušta strankama da mijenjaju samo mjesnu nadleţnost (a ne stvarnu ili funkcionalnu) samo prvostupanjskog suda, (a time posredno i drugostupanjskog) i to samo ako nije isključiva. Uvjeti za valjanost ugovora o prorogaciji: 1. da je zaključen pismeno,70 prije podnošenja tuţbe sudu (70/3) 68

Najčešći razlog za ovakvu delegaciju je kada se dokazna sredstva nalaze na području drugog suda, a njihovo dovoĎenje pred nadleţni sud bilo bi nemoguće ili skopčano s nerazmjernim troškovima ili npr. što je stranka ili njen srodnik bivši ili sadašnji sudac parničnog suda. 69 70

Najviši sud u drţavi je Vrhovni sud, odnosno, Visoki trgovački sud.

Sporazum o mjesnoj nadleţnosti sklopljen je u pisanom obliku i ako je sklopljen razmjenom pisama, brzojava, teleksa ili drugih telekomunikacijskih sredstava koja omogućavaju pisani dokaz o sklopljenom ugovoru (70/4).

Građansko procesno pravo

2. 3. 4. 5.

43

da je isprava o ugovoru priloţena uz tuţbu (70/4) da je ugovorni sud stvarno nadleţan (70/1) da se ugovor odnosi na mjesnu nadleţnost (70/1) da sud čija se nadleţnost derogira nije isključivo nadleţan za suĎenje (70/1)

Prema sudskoj praksi, takav se sporazum tretira kao vjerodostojan dok se ne dokaţe suprotno. Nakon što je tuţba podnesena, o prigovoru nenadleţnosti zbog ugovora o prorogaciji, sud vodi računa samo na prigovor tuţenika koji uz prigovor mora priloţiti i ugovor. Ako se u spor za koji je ugovorena prorogacija kumulira drugi za kojeg nema takvog ugovora, bit će nadleţan onaj sud koji je nadleţan po zakonu, a ne po ugovoru. Način ugovaranja. Moţe biti ugovoren za spor koji je već nastao, ali i tako da se ugovori nadleţnost za sve buduće sporove iz odreĎenog pravnog odnosa (70/3). Moţe biti zaključen kao samostalan ugovor ili kao prorogacijska klauzula, koja se dodaje graĎanskopravnom ugovoru odreĎujući neki sud da bude mjesno nadleţan za sporove koji nastanu iz pravnog odnosa zasnovanog glavnim ugovorom. Prorogacija o nadležnosti stranog suda. Stranke mogu ugovoriti nadleţnost stranog suda derogirajući time sudsku nadleţnost domaćih sudova pod uvjetom (1) da je barem jedna od stranaka strani drţavljanin ili pravna osoba sa sjedištem u inozemstvu i (2) da se ne radi o sporu za koji postoji isključiva nadleţnost sudova Republike Hrvatske (49/1 ZRSZ). U obrnutom slučaju, domaći sudovi će poštivati sporazume o sudskoj nadleţnosti sudova RH kad oni inače ne bi bili nadleţni ako je ispunjen prvi gore navedeni uvjet (49/2). Nijedna od ovih odredbi neće se primjenjivati u bračnim, paternitetskim i maternitetskim sporovima, sporovima o djeci koja su pod roditeljskom skrbi i u sporovima o uzdrţavanju (49/3). b) PREŠUTNA PROROGACIJA (prorogatio tacita) To je procesna situacija u kojoj sud, koji po zakonu ne bi bio nadleţan, ipak postaje nadleţan za rješavanje konkretnog spora zbog propuštanja suda da u odreĎenom prekluzivnom stadiju po sluţbenoj duţnosti utvrdi svoju nenadleţnost, te zbog propuštanja stranaka da u odreĎenom prekluzivnom stadiju prigovore nenadleţnost suda kome je tuţba podesena. Do ovakve procesne situacije moţe doći u slijedećim slučajevima: 1. u odnosu na mjesnu nadležnost: - ako tuţenik ne istakne prigovor mjesne nenadleţnosti na pripremnom ročištu ili, ako ono nije odrţano, do upuštanja tuţenika u raspravljanje o glavnoj stvari na prvom ročištu za glavnu raspravu (20/1); - u slučaju kad postoji isključiva mjesna nadleţnost nekoga drugog suda, ako se sud po sluţbenoj duţnosti ne proglasi mjesno nenadleţnim najkasnije na pripremnom ročištu ili, ako ono nije odrţano, do upuštanja tuţenika u raspravljanje o glavnoj stvari na prvom ročištu za glavnu raspravu (20/2). 2. u odnosu na stvarnu nadležnost: - ako tuţenik ne istakne prigovor stvarne nenadleţnosti na pripremnom ročištu ili, ako ono nije odrţano, do upuštanja tuţenika u raspravljanje o glavnoj stvari na prvom ročištu za glavnu raspravu (17/2); - ako se sud po sluţbenoj duţnosti ne proglasi stvarno nenadleţnim najkasnije na pripremnom ročištu ili, ako ono nije odrţano, do upuštanja tuţenika u raspravljanje o glavnoj stvari na prvom ročištu za glavnu raspravu (17/1).

Građansko procesno pravo

44

Razlika izmeĎu izričite i prešutne prorogacije. Izričita prorogacija je rezultat zakonom reguliranog ugovora meĎu strankama, a prešutna prorogacija je usputni rezultat prekluzije ovlaštenja suda i stranaka da vode računa o odreĎenoj vrsti nadleţnosti koja je propisana zakonom. Do izričite prorogacije moţe doći samo u odnosu na mjesnu nadleţnost, a do prešutne u odnosu na mjesnu i stvarnu nadleţnost.

2.3.9. Ispitivanje nadleţnosti Nadleţnost je procesna pretpostavka. Odmah poslije primitka tuţbe, sud je duţan po sluţbenoj duţnosti ocijeniti je li nadleţan (15/1). Ovo pravilo se tiče jurisdikcije, stvarne nadleţnosti i ograničeno mjesne nadleţnosti. Naime, na svoju mjesnu nenadleţnost sud u pravilu ne pazi po sluţbenoj duţnosti, osim kad postoji isključiva mjsena nadleţnost nekog drugog suda. Nadleţnost se ocjenjuje na temelju navoda sadrţanih u tuţbi, te na osnovi činjenica koje su sudu poznate (15/2). Sud, dakle, ne mora izvoditi dokaze radi utvrĎivanja činjenica od kojih zavisi njegova nadleţnost, samo izuzetno moraju biti podneseni neki dokazi (npr. isprava o ugovoru o prorogaciji). Sud ispituje nadleţnost s obzirom na činjenično stanje u vrijeme podnošenja tuţbe sudu, bez obzira na to u kojem stadiju ispituje nadleţnost. Ustaljivanje nadležnosti. Sud koji je bio nadleţan u vrijeme podnošenja tuţbe, ostat će i dalje nadleţan, iako se u tijeku postupka promijene okolnosti na kojima je zasnovana njegova nadleţnost (15/3) – to je pravilo o ustaljivanju nadleţnosti (perpetuatio fori). Cilj toga pravila je spriječavanje šikanoznog postupanja stranaka koje bi namjernim promjenama relevantnih okolnosti mogle prouzročiti odugovlačenje parnice jer bi tada postojala duţnost ustupanja predmeta nadleţnom sudu. Iznimke: pravilo o ustaljivanju nadleţnosti ne djeluje ako naknadne promjene relevantnih okolnosti utječu na zasnivanje nadleţnosti a) nekog redovnog suda druge vrste nego što je prvobitno nadleţni sud, b) nekog inozemnog suda, c) nekog domaćeg ili inozemnog nepravosudnog organa, npr. upravnog. Nadleţnost suda se ocjenjuje prema propisima koji vaţe u vrijeme odlučivanja o nadležnosti. No ovaj se stav često u teoriji osporava.71

2.3.10. Nenadleţnost Apsolutna nenadležnost. Postoji onda kad sud utvrdi da je za rješavanje predmeta nadleţan drugi organ, a ne sud ili strani organ. U ovom slučaju sud će donijeti rješenje kojim se oglašava nenadleţnim, ukidaju sve parnične radnje i odbacuje tuţba (16/2,3). Sud na ovu vrstu nadleţnosti pazi po sluţbenoj duţnosti (16/1). Povreda ovih pravila razlog je apsolutne ništavosti na koju sud u stadiju ţalbe pazi po sluţbenoj duţnosti (354/2/2). 71

Naime, već je spomenuto pravilo prema kojem su za utvrĎivanje nadleţnosti mjerodavne okolnosti koje su postojale u vrijeme podnošenja tuţbe sudu, a kasnije promjene tih okolnosti su irelevantne. U teoriji se smatra da iz tog pravila treba zaključiti da pojam "promjene okolnosti" obuhvaća promjene kako činjenične tako i pravne naravi, pa bi, slijedom navedenoga, bile irelevantne i jedne i druge promjene. Izloţeno pravilo o ustaljivanju nadleţnosti motivirano je potrebom da se, zbog pravne sigurnosti i procesne efikasnosti, jednom utemeljena nadleţnost nekog suda odrţi do okončanja predmeta. Ti razlozi vrijede i kad je u pitanju promjena nadleţnosti i zbog promjene propisa. U teoriji se čak smatra da bi terbalo preispitati prikladnost pravila da procesni zakoni djeluju odmah, jer treba uvaţiti okolnost da stranke imaju odreĎena stečena prava u postupku (npr. pravo na pravne lijekove). Zato pri odreĎivanju vremenskih granica u vaţenju procesnih zakona treba početi voditi računa o doktrini stčenih prava.

Građansko procesno pravo

45

Relativna nenadležnost. Postoji onda kad se utvrdi da je za rješavanje predmeta nadleţan neki drugi domaći sud. U ovom slučaju nenadleţan sud ustupa predmet nadleţnome sudu koji će nastaviti postupak kao da je kod njega bio i pokrenut (21/1,2). Poduzete radnje nisu bez vaţnosti samo zato što ih je poduzeo nenadleţan sud, pa će ih nadleţni sud moći koristiti. Stvarna nenadležnost. Bitna novina je da se sud moţe po sluţbenoj duţnosti oglasiti stvarno nenadleţnim najkasnije na pripremnom ročištu ili, ako ono nije odrţano, do upuštanja tuţenika u raspravljanje o glavnoj stvari na prvom ročištu za glavnu raspravu (17/1). U povodu prigovora tuţenika o stvarnoj nenadleţnosti sud se moţe oglasiti stvarno nenadlenim samo ako je tuţenik taj prigovor podnio najkasnije na pripremnom ročištu ili, ako ono nije odrţano, na prvom ročištu za glavnu raspravu do upuštanja u raspravljanje o glavnoj stvari (17/2). Pritom, kad se oglašava stv. nenadleţnim po sluţbenoj duţnosti, sud svoje rješenje o tome mora donijeti do okončanja navedenih stadija, dok u povodu pravodobno podnesenog prigovora stranaka moţe odlučiti sve dok ne donese odluku kojom se končava prvostupanjski postupak. Iznimno, sud jedne vrste moţe se po sluţbenoj duţnosti ili u povodu prigovora tuţenika oglasiti stvarno nenadleţnim za predmete iz nadleţnosti suda druge vrste i nakon navedenih stadija, ali samo kada je to zakonom izrijekom odreĎeno (17/4).72 Protiv rješenja višeg suda prvog stupnja kojim se oglasio stvarno nadleţnim te protiv rješenja kojim se taj sud oglasio stvarno nenadleţnim i predmet ustupio niţem sudu prvog stupnja iste vrste nije dopuštena ţalba (17/3). Izmijenjeni procesni tretman stvarne nadleţnosti u bitnome se pribliţio onome koji je prije ZIDZPP/03 vrijedio za mjesnu nadleţnost. Povreda ovih odredaba razlog je apsolutne ništavosti ako je sud u povodu prigovora stranaka pogrešno odlučio da je stvarno nadleţan (354/2/3). Mjesna nenadležnost. Sud se moţe, u povodu prigovora tuţenika,73 proglasiti mjesno nenadleţnim, ako je prigovor podnesen najkasnije na pripremnom ročištu ili, ako ono nije odrţano, do upuštanja tuţenika u raspravljanje o glavnoj stvari na prvom ročištu za glavnu raspravu (20/1). Sud se moţe proglasiti, po sluţbenoj duţnosti, mjesno nenadleţnim samo kad postoji isključiva mjesna, nadleţnost nekoga drugog suda najkasnije na pripremnom ročištu ili, ako ono nije odrţano, do upuštanja tuţenika u raspravljanje o glavnoj stvari na prvom ročištu za glavnu raspravu (20/1).74 Sud koji se oglasio mjesno nenadleţnim mora o tome donijeti rješenje i tek nakon pravomoćnosti toga rješenja ustupiti predmet sudu za kojeg smatra da je nadleţan. Povreda ovih odredaba razlog je apsolutne ništavosti ako je sud u povodu pravodobnog prigovora stranaka pogrešno odlučio da je mjesno nadleţan (354/2/3). O toj povredi sud vodi računa samo u povodu ţalbe izjavljene zbog te povrede.

72

Ovim je izuzetkom omogućeno da se npr. općinski sudovi oglašavaju stvarno nenadleţnima i nakon tih pripremnih stadija parnice u povodu naknadno otvorenih stečajnih postupaka nad kojom od stranaka (34.b/5) 73

Tuţitelj nema pravo podnoešenja prigovora jer se smatra da je on podnošenjem tuţbe pristao na mjesnu nadleţnost. Tuţitelj svoju pogrešku moţe korigirati do upuštanja tuţenika u raspravljanje jednostranim povlačenjem tuţbe i podnošenjem tuţbe sudu za koji smatra da je nadleţan. 74

U postupku za izdavanje platnog naloga, sud se moţe po sluţbenoj duţnosti oglasiti mjesno nenadleţnim najkasnije do izdavanja platnog naloga (453/1). Tuţenik moţe istaći prigovor stvarne i mjesne nenadleţnosti samo u prigovoru protiv platnog naloga (453/2). Ako sud nakon izdavanja platnog naloga utvrdi da je stvarno ili mjesno nenadleţan, neće ukinuti platni nalog, nego će nakon pravomoćnosti rješenja kojim se oglasio nenadleţnim ustupiti predmet nadleţnom sudu (454).

Građansko procesno pravo

46

Posebno rješenje sud donosi samo kad se oglašava nenadleţnim. Kad utvrdi da je nadleţan, on u pravilu o tome ne odlučuje posebnim rješenjem, već nastavlja s postupkom. Ako je odluka o nenadleţnosti donesena na gl. raspravi, sud kojem je predmet ustupljen duţan je zakazati gl. raspravu i postupiti kao da se rasprava drţi pred sudom u izmijenjenom sastavu (315/3). Ako stranka prigovori nenadleţnost, sud će riješiti hoće li o tim prigovorima raspravljati i odlučivati odvojeno od glavne stvari ili zajedno s njom (301/1). Protiv rješenja kojim se odbijaju prigovori stranaka nije dopuštena posebna ţalba ako je sud odlučio da se odmah nastavi raspravljanje o glavnoj stvari (301/2). Ako ne prihvati prigovor, rješenje o prigovoru unosi se u odluku o glavnoj stvari.

2.3.11. Sukob o nadleţnosti To je razmimoilaţenje u shvaćanjima izmeĎu više organa o tome koji je od njih nadleţan za postupanje u konkretnoj stvari. Vrste. Pozitivan sukob postoji kad više organa smatra da su nadleţni za postupanje, a negativan sukob kad više organa smatra da nisu nadleţni. Sukob o relativnoj nadleţnosti je sukob izmeĎu različitih domaćih sudova, a sukob o apsolutnoj nadleţnosti (jurisdikciji) je izmeĎu domaćih sudova i drugih organa. Dakle, ovo je moguće samo ako su svi organi u sukobu domaći, a ako bi došlo do neslaganja izmeĎu domaćeg i stranog suda, to se rješava u postupku priznanja stranih sudskih odluka, a ne u postupku rješavanja sukoba jurisdikcije. Postupak. Zakon predviĎa poseban incidentalni postupak za rješavanje sukoba o nadleţnosti. Dok se sukob ne riješi, sud kome je predmet ustupljen duţan je poduzimati one radnje za koje postoji opasnost od odgode (24/2). Protiv rješenja kojim se odlučuje o sukobu nije dopuštena ţalba (24/3). Sukob o apsolutnoj nadležnosti. Moţe biti pozitivan i negativan, a o njemu rješava Ustavni sud RH (81, 82 UZUSRH). Sukob o relativnoj nadležnosti. Moţe biti samo negativan, zbog pravila o litispendenciji i pravomoćnosti. Postupak za rješavanje sukoba pokreće sud kojem je predmet ustupljen kao nadleţnom, stranke ne mogu izravno inicirati taj potupak. Iznimno, sud kojem je predmet ustupljen neće pokrenuti postupak za rješavanje sukoba nadleţnosti ako naĎe da mu je predmet ustupljen zbog očite pogreške, a trebalo je da bude ustupljen kojem drugom sudu, u kom će slučaju taj sud predmet ustupiti drugom sudu i o tome obavijestiti sud koji mu je predmet ustupio (22/1). Sukob izmeĎu sudova iste vrste rješava zajednički neposredno viši sud (23/1). Sukob izmeĎu sudova različite vrste rješava Vrhovni sud (23/2). Sukob nadleţnosti rješava sudac pojedinac nadleţnog suda (23/3). O sukobu nadleţnosti moţe se odlučiti i kad se stranke prije toga ne izjasne o nadleţnosti (24/1). Pokretanje postupka za rješavanje sukoba nadleţnosti nije dopušteno u dva slučaja. Prvo, kad je u povodu ţalbe protiv odluke prvostupanjskog suda kojom se on oglasio mjesno nenadleţnim odluku donio drugostupanjski sud, za tu je odluku vezan u vezi s nadleţnošću i sud kome je predmet ustupljen, ako je drugostupanjski sud koji je odluku donio nadleţan za rješavanje sukoba nadleţnosti izmeĎu tih sudova (22/3). Drugo, odluka drugostupanjskog suda o stvarnoj nenadleţnosti prvostupanjskog suda vezuje svaki sud kome se kasnije isti predmet ustupi, ako je drugostupanjski sud nadleţan za rješavanje sukoba nadleţnosti izmeĎu tih sudova (22/4).

Građansko procesno pravo

47

2.3.12. Vrijednost predmeta spora To je vrijednost zahtjeva što ga tuţitelj ističe u tuţbi izraţena u novcu. Novelom ZIDZPP/03 bitno je reformiran institut utvrĎivanja vrijednosti predmeta spora (vps) i to na način da su za pojedine vrste sporova postala mjerodavna opća pravila o utvrĎivanju vps, zatim je tuţeniku otvorena mogućnost da utječe na utvrĎivanje vps, te je izrijekom predviĎena mogućnost utvrĎivanja vps i u stadiju pravnih lijekova. Novim ureĎenjem ovog instituta afirmirano je načelo jednakosti stranaka i u odnosu na utvrĎivanje te vrijednosti. O vrijednosti predmeta spora može ovisiti stvarna nadleţnost, sastav suda, vrsta postupka, pravo na izjavljivanje revizije, ovlaštenje na zastupanje, pravo na naknadu troškova postupka, obveza plaćanja sudskih pristojbi. Sud utvrĎuje vrijednost spora s obzirom na okolnosti koje su postojale u vrijeme podnošenja tuţbe sudu. Opća pravila o utvrĎivanju VPS. Ako se tuţbeni zahtjev odnosi na novčani iznos, označenje visine zahtjeva predstavlja ujedno i označenje vps. MeĎutim, ako se tuţbeni zahtjev ne odnosi na novčani iznos, tuţitelj je duţan u tuţbi posebno označiti vps. Ako to ne uradi, sud je ovlašten s takvim podneskom postupiti kao s podneskom koji ne sadrţi sve što je potrebno da bi se po njemu moglo postupati.75 Glavni zahtjev. Kao vps uzima se u obzir samo vrijednost glavnog zahtjeva76 (35/1). Kamate, parnični troškovi, ugovorna kazna i ostala sporedna potraţivanja ne uzimaju se u obzir77 (35/2). Buduća davanja koja se ponavljaju. Ako se zahtjev odnosi na takva davanja, VPS računa se po njihovom zbroju, ali najviše do iznosa koji odgovara zbroju davanja za vrijeme od pet godina (36). Kumulirani tužbeni zahtjev. Kod kvalificirane objektivne kumulacije zadrţano je staro pravilo: ako jedna tuţba protiv istog tuţenika obuhvaća više zahtjeva koji se temelje na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, vrijednost predmeta spora se odreĎuje prema zbroju vrijednosti svih zahtjeva (37/1). Ovo pravilo treba primjenjivati i kad kvalificirana objektivna kumulacija konicidira sa subjektivnom kumulacijom (bilo pasivnom ili aktivnom).78 Pravila u slučaju obiĉne objektivne kumulacije koja koincidira sa subjektivnom kumulacijom dopunjena su na način da su sada izjednačeni slučajevi kada se radi aktivnoj ili 75

Ako je podnesak nerazumljiv ili ne sadrţi sve što je potrebno da bi se po njemu moglo postupiti, sud će podnosioca poučiti i pomoći mu da podnesak ispravi odnosno dopuni i u tu svrhu moţe ga pozvati u sud ili mu vratiti podnesak radi ispravka (109/1). Kad sud vrati podnesak podnositelju radi ispravka ili dopune, odredit će rok za ponovno podnošenje podneska (109/2). Ako podnesak vezan za rok bude ispravljen odnosno dopunjen i predan sudu u roku odreĎenom za dopunu ili ispravak, smatrat će se da je podnesen suĎu onog dana kad je prvi put bio podnesen (109/3). Smatrat će se da je podnesak povučen ako ne bude vraćen suĎu u odreĎenom roku; a ako bude vraćen bez ispravka odnosno dopune, odbacit će se (109/4). 76

Kad je tuţbeni zahtjev izraţen u stranoj valuti, vps čini porutvrijednost utuţenog iznosa strane valute u domaćoj valuti utvrĎena prema tečaju koji vrijedi na dan podnošenja tuţbe. 77

Zahtjev za isplatu kamata smatra se sporednim ako je istaknut uz zahtjev za isplatu glavnice. MeĎutim, ako je taj zahtjev glavni zahtjev, tako će se i tretirati. 78

Dakle, u slučajevima kada se u tuţbi ističe više zahtjeva koji se temelje na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, a postoji i subjektivna kumulacija (bilo pasivna ili aktivna).

Građansko procesno pravo

48

pasivnoj subjektivnoj kumulaciji. Dakle, ako zahtjevi u tuţbi proizlaze iz raznih osnova, ili pojedine zahtjeve ističu različiti tuţitelji ili su pojedini zahtjevi istaknuti protiv različitih tuţenika, vrijednost predmeta spora se odreĎuje prema vrijednosti svakoga pojedinog zahtjeva (37/2). Spajanje parnica odlukom suda radi zajedničkog raspravljanja ne stvara kumulaciju, pa nema mjesta zbrajanju zahtjeva. Sporovi o postojanju najma ili zakupa. U sporovima o postojanju najamnog ili zakupnog odnosa ili iz odnosa korištenja stana ili poslovnih prostorija, vps se, prema prije vaţećem teksu ZPP-a, računala u pravilu prema jednogodišnjoj najamnini odnosno zakupnini. No donošenjem ZIDZPP/03 taj je poseban kriterij napušten, pa se vps u ovoj vrsti sporova utvrĎuje prema općim pravilima. Dakle, vps za isplatu dospjelih najamnina odnosno zakupnina utvrĎuje se prema zbroju istaknutih traţbina. Ako se tužbom zahtijeva davanje osiguranja ili osnivanje založnog prava, tada se vps odreĎuje prema iznosu potraţivanja koji treba osigurati (39/1). Ako predmet zaloga ima manju vrijednost od tog potraţivanja, kao vps uzima se vrijednost predmeta zaloga, a ne potraţivanja (39/2). Facultas alternativa. Ako se tuţbeni zahtjev ne odnosi na novčani iznos, ali tuţitelj u tuţbi iznosi da pristaje da umjesto ispunjenja primi odreĎeni novčani iznos, kao vps uzima se taj novčani iznos79 (40/1). Sud ipak moţe korigirati vps koju je tuţitelj označio. Dakle, ako je tuţitelj vrijednost predmeta spora očito suviše visoko ili suviše nisko naznačio, tako da se postavlja pitanje stvarne nadleţnosti, sastava suda, vrste postupka, prava na izjavljivanje revizije, ovlaštenja na zastupanje ili prava na naknadu troškova postupka, sud će, po sluţbenoj duţnosti ili na prigovor tuţenika, najkasnije na pripremnom ročištu, ili ako ono nije odrţano, onda na prvom ročištu za glavnu raspravu prije nego što se tuţenik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, brzo i na prikladan način provjeriti točnost naznačene vrijednosti te rješenjem protiv kojega nije dopuštena posebna ţalba odrediti vrijednost predmeta spora (40/3). Sud bi pritom mjerodavne okolnosti trebao utvrditi na razini vjerovatnosti, tako da bi u velikom broju takvih slučajeva svoju odluku o vps zapravo donosio na temelju slobodne ocjene (sukladno čl. 223. ZPP). Deklaratorni i konstitutivni zahtjev. Kod ovakvih tuţbenih zahtjeva smatra se da nema mogućnosti da se po objektivnim kriterijima utvrdi vrijednost koju za tuţitelja ima zatraţena deklaracija odnosno konstitucija. MeĎutim, budući da pri utvrĎivanju vps treba i tuţeniku omogućiti da utječe na njezino utvrĎivanje, sud bi svoju odluku o vps u ovdje donosio po slobodnoj ocjeni (sukladno čl. 223. ZPP), uzimajući u obzir okolnosti konkretnog slučaja, a posebno značenje koje spor ima za tuţenika te moguće imovinske i ostale posljedice njegovih rješenja. Ako se nakon upuštanja tuţenika u raspravljanje o glavnoj stvari utvrdi da je tuţitelj propustio odrediti vrijednost predmeta spora, sud prvoga stupnja će brzo i na prikladan način, nakon što strankama omogući da se o tome izjasne, odrediti vrijednost predmeta spora rješenjem protiv kojega nije dopuštena posebna ţalba (40/4). Na taj način sud će postupiti i nakon izjavljivanja ţalbe, odnosno revizije, prije nego što predmet uputi višem sudu radi odlučivanja o tim pravnim lijekovima (40/5).

79

To je neosnovano jer se u biti radi o ponudi.

Građansko procesno pravo

49

U slučajevima u kojima se ne moţe objektivno precizno utvrditi vps, ili bi se mogla utvrditi samo s nesrazmjernim teškoćama, sud je ovlašten o tome odlučiti po slobodnoj ocjeni (sukladno čl. 223. ZPP).

2.3. STRANKE 2.3.1. Stranke u parnici Tuţitelj (actor) je osoba koja u svoje ime odnosno u čije se ime traţi od suda da pruţi pravnu zaštitu odreĎenog sadrţaja, pravima za koja se tvrdi da su ugroţena ili povrijeĎena. Tuţenik (reus) je osoba protiv koje se upravlja zahtjev za pruţanje pravne zaštite zasnovan na tvrdnjama da je ugrozila ili povrijedila odreĎena prava. Pored suda, stranke su temeljni procesni subjekti u parnici. Stranke i graĎanskopravni odnos. Pojam stranke je samostalne naravi jer je nezavisan od graĎanskopravnog odnosa u vezi s kojim se vodi parnica. Za postojanje stranke irelevantno je postoji li graĎanskopravni odnos, dovoljno je da tuţitelj tvrdi da odreĎeni graĎanskopravni odnos postoji odnosno, da ne postoji ili da mu iz njega pripada ili ne pripada neko graĎanskopravno ovlaštenje.80 Dakle, pojam stranke je procesnopravne prirode. Parnica – sistem dviju stranaka. U parničnom postupku mogu sudjelovati samo dvije stranke, koje su nosioci suprotnih pravnih interesa. Ovo pravilo ima izuzetak: u bračnim i paternitetskim sporovima stranke su primorane, unatoč svojoj suglasnosti, voditi parnicu kad zakon odreĎuje da se neki odnos moţe preinačiti samo odlukom donesenom u parn. postupku. Ravnopravnost stranaka. Da bi se strankama omogućilo da slobodno ostvaruju i štite svoje interese, zajamčuje im se ravnopravan poloţaj u parnici. Sve ono što zakon omogućuje tuţitelju to moţe, na shodan način, poduzeti i tuţenik. No, unatoč pravnom izjednačavanju stranaka, ne moţe se izbjeći njihova faktička nejednakost koja moţe proizlaziti iz razlike u imovinskim prilikama, obrazovanju itd. To se nastoji izgladiti pravilima o pomoći neukima, osloboĎenju od prethodnog snošenju parn. troškova, pravu na besplatnog punomoćnika itd. Razlika u procesnom položaju. One proistječu iz prirode njihovih specifičnih funkcija. Tuţiteljev je poloţaj ponekad povoljniji, a ti su slučajevi onda u pravilu nepovoljniji za tuţenika. Vrijedi i obrnuto.

80

Od njega zavisi kada će i koga tuţiti Ovlašten je tijekom parnice preinačiti temu raspravljanja, pa i odustati od raspravljanja

TUŽENIK Nedostaci

Prednosti

TUŽITELJ

Ne moţe osjuetiti podnošenje tuţbe protiv sebe On je izloţen šikani prozročenoj preinačenjem ili povlačanjem raspravne teme

Najbolji primjer je deklaratorna tuţba kod koje ne samo da nije nuţno postojanje graĎ.prav. odnosa nego je upravo postojanje ili nepostojanje graĎ.prav. odnosa predmet spora, pa ako se moţe podići takva tuţba znači da prethodni graĎanksopravni odnos nije preduvjet za egzistenciju stranke.

Ima mogućnost pripremiti se za raspravljanje Ne moţe biti osuĎen u glavnoj stvari, u najgorem slučaju moţe biti osuĎen na naknadu parničnih troškova U pravilu prethodno snosi sve parnične troškove U pravilu je duţan tuţiti kod suda koji je povoljniji za tuţenika (actor seqitur forum rei) Duţnost dokazivati istinitost navoda na kojima tereti svoje zahtjeve

Prednosti

Nedostaci

Građansko procesno pravo

50

Nema takve uvjete da se pripremi za raspravljanje Moţe biti osuĎen na odreĎeno činjenje u glavnoj stvari, a i na naknadu parničnih troškova. Ako se odluči na pasivan stav ne mora prethodno snositi troškove Tuţba se u pravlu podnosi sudu tuţenikove opće mjesne nadleţnosti Dok tuţitelj ne dokaţe istinitost svojih navoda sud ne moţe osuditi tuţenika, pa mu je dovoljno da ih poriče.81

UtvrĎivanje identiteta stranaka. Parnica se ne moţe voditi protiv subjekata koji ne postoje, a ni protiv nepoznatih osoba. Ako tuţitelj ne ispravi ili ne dopuni tuţbu podacima o osbobi tuţenika, njegov podnesak se smatra povučenim ili se odbacuje sukladno čl. 109. ZPP-a. Prema ObZ-u, Centru za socijalnu skrb se, u odreĎenim slučajevima, priznaje svojstvo stranke, kad on ima pravo na pokretanje parnica. Stjecanje položaja stranke. Poloţaj stranke u parnici stječe se: - poloţaj tuţitelja stječe se podnošenjem tuţbe sudu. - poloţaj tuţenika stječe se u trenutku kad se protiv osobe podnese tuţba mimo njegove volje. - suglasnim traţenjem razvoda braka, - sukcesijom u procesni poloţaj osobe koja je dotad bila stranka. Gubitak položaja stranke. Poloţaj stranke u parnici gubi se: - smrću fizičke osobe, gubitkom svojstva pravne osobe, - okončanjem parnice, - izlaskom iz parnice ako povodom sukcesije na njegovo mjesto stupi netko drugi. - tuţitelj je ovlašten da jednostranom izjavom volje prestane biti stranka, i to povlačenjem tuţbe ili odricanjem od tuţbenog zahtjeva. Tuţenik nema te mogućnosti, on mora ostati stranka ako to tuţitelj hoće. Incidentalne stranke. Osim tuţitelja i tuţenika, u parnici se mogu pojaviti i treće osobe u incidentalnim, uzgrednim postupcima koji se vode na periferiji postupka o glavnoj stvari. U tim postupcima oni imaju poloţaj stranke. To su zastupnici, svjedoci, vještaci, umješači kad sud odlučuje o njihovim zahtjevima za sudjelovanje u postupku, za naknadu troškova ili kad prema njima primjenjuje odreĎene mjere radi sprječavanja zlouporabe ovlasti.

2.3.2. Procesnopravna sukcesija Sukcesija je jedan od načina stjecanja poloţaja stranke u parnici. Naime, kod sukcesije dotadašnja stranka (auctor) prestaje biti stranka, a njen sljednik (sukcesor), preuzima njezin poloţaj. Sukcesor ne počinje parnicu iznova, već je nastavlja u stadiju u kojem je parnicu 81

No ako bi bio pasivan, izlaţe se riziku da bude osuĎen zbog neosporavanja tih navoda.

Građansko procesno pravo

51

zatekao u času stupanja u nju. Poduzete procesne radnje ne gube procesni značaj, donesene odluke djeluju prema sukcesoru, a prekluzije procesnih ovlaštenja odnose se i na sukcesora. Sukcesija moţe biti posljedica promjena u graĎanksopravnom odnosu (univerzalna ili singularna sukcesija), a moţe nastupiti i neovisno od promjene u sadrţaju spornog graĎanksopravnog odnosa. Sukcesija kao posljedica univerzalne graĎanksopravne sukcesije.82 Ova sukcesija dovodi ex lege i do procesnopravne sukcesije pod uvjetom da se parnica ne vodi o strogo osobnim, neprenosivim pravima. Sukcesor se ne moţe protiviti procesnoj sukcesiji. On postaje stranka u času graĎanksopravne sukcesije. Dok sukcesor ne preuzme postupak, u parnici traje prekid postupka ex lege (212). Sukcesija kao posljedica singularne graĎanksopravne sukcesije. 83 Ova sukcesija ne dovodi ex lege do procesnopravne sukcesije. Do procesnopravne sukcesije moţe doći i to samo ako na to pristanu obje stranke. Sukcesor postaje stranka u trenutku stupanja u parnicu.84 Sukcesija koja nije posljedica bilo kakve graĎanksopravne sukcesije. Do ovakve sukcesije dolazi u slijedećim slučajevima: - sukcesija tuţenika kao posljedica preinake tuţbe (192) - sukcesija umješača u poloţaj stranke kojoj se pridruţio (208) - sukcesija imenovanog prethodnika u poloţaj stranke koja ga je imenovala (210)

2.3.3. OdreĎena svojstva stranke kao procesne pretpostavke To su: a) stranačka sposobnost, b) parnična sposobnost, a nekad i postulacijska sposobnost, c) procesno ovlaštenje za voĎenje parnice

2.3.4. Stranačka sposobnost (ius standi in iudicio). To je svojstvo odreĎenog subjekta da moţe biti nositeljem procesnih prava i duţnosti. Stranačka sposobnost je procesna pretpostavka za funkciju tuţitelja, tuţenika, umješača i zastupnika u parnici. Stranačka sposobnost je pretpostavka parnične sposobnosti, jer parnično sposoban moţe biti samo onaj koji je i stranački sposoban, ali svi stranački sposobni nisu ujedno i parnično sposobni. Stranačka sposobnost se priznaje svima koji imaju pravnu sposobnost (77/1) jer je cilj graĎ. postupka pruţanje zaštite graĎ. pravima. Osobine stranačke sposobnosti: 82

Univerzalna graĎanksopravna sukcesija je npr. nasljeĎivanje fizičke osobe ili pripajanje, spajanje ili podjela pravne osobe. 83 84

Singularna graĎanksopravna sukcesija je npr. pravni posao (prodaja stvari).

Primjer: slučaj osobe koja je pribavila stvar ili pravo o kome teče parnica, koja će moći stupiti u parnicu na mjesto tuţitelja/tuţenika pod prije navedenim uvjetima (195).

Građansko procesno pravo

52

a) šira je od pravne sposobnosti. Sve fizičke i pravne osobe su pravno sposobne pa prema tome, i stranački sposobne. No, graĎansko procesno pravo pod odreĎenim uvjetima, priznaje stranačku sposobnost i nekim društvenim fenomenima koji nisu pravne osobe. b) nezavisna je od konkretne parnice. Stranačka sposobnost predstavlja potencijalnu i permanentnu kvalitetu njenog nosioca da sudjeluje u parnici kao stranka. OdreĎene osobe su stranački sposobne i kad nisu stranke u parnici. Svatko tko je stranački sposoban ne mora biti stranka u parnici, on će to postati ako tuţi, bude tuţen ili sukcesijom. c) nezavisna je i od konkretnog graĊanksopravnog odnosa u kojem bi njen nositelj mogao biti sudionik. Dakle, odreĎene osobe imaju stranačku sposobnost neovisno o tome da li su subjekti graĎanksopravnog odnosa i neovisno o tome je li meĎu njima došlo do spora. d) moţe biti samo potpuna, neograniĉena (za razliku od pravne sposobnosti). Naime, oni koji imaju ograničenu pravnu sposobnost, imaju potpunu stranačku sposobnost. Ovo zato jer radi zaštite makar jednog od svojih materijalnih prava stranka mora imati mogućnost da koristi sva ovlaštenja koja proizlaze iz procesnog prava. Stranačku sposobnost imaju sve fiziĉke osobe (77/1). One je stječu roĎenjem, a gube smrću. I nasciturusu se moţe priznati stranačka sposobnost kad se radi o njegovim interesima, parnica se tada mora voditi pod uvjetom da se nasciturus rodi ţiv. Stranačku sposobnost imaju sve pravne osobe (77/1). Stječu je upisom u registar, a gube brisanjem iz registra. Stranačku sposobnost imaju i neki oblici udruţenja koji nemaju pravne osobnosti. Naime, parnični sud je ovlašten da iznimno, s pravnim učinkom, samo u odreĎenoj parnici prizna svojstvo stranke i onim oblicima udruţenja koji po zakonu nemaju stranačku sposobnost ako utvrdi da (s obzirom na predmet spora) ti oblici udruţenja udovoljavaju bitnim uvjetima za stjecanje stranačke sposobnosti85, a osobito ako raspolaţu imovinom na kojoj se moţe provesti ovrha. Protiv rješenja kojim se priznaje takva stranačka sposobnost nije dopuštena posebna ţalba (77/4).86 Stranačka sposobnost kroz postupak. Sud je duţan, tijekom čitavog postupka, po sluţbenoj duţnosti paziti imaju li osobe koje se javljaju kao stranke stran. sposobnost (82). Kad sud utvrdi da takva osoba nema stran. sposobnost, duţan je ispitati da li se nedostatak moţe otkloniti. Ako se taj nedostatak moţe otkloniti, sud će poduzeti druge mjere da bi se postupak mogao nastaviti (83/1). Za takvo otklanjanje sud moţe tuţitelju odrediti rok (83/3). Ako se taj nedostatak ne moţe otkloniti ili ako rok za otklanjanje buzuspješno protekne, sud će rješenjem ukinuti provedene radnje i odbaciti tuţbu (83/5). Inače, dok se nedostaci otklanjaju, mogu se poduzimati samo one radnje zbog čijeg bi odlaganja mogle nastupiti štetne posljedice za neku od stranaka (83/4). No, takve radnje imaju samo uvjetan značaj, jer će biti relevantne samo ako se nedostatak naknadno ukloni. Ako do gubitka stranačke sposobnosti doĎe tijekom parnice o prenosivim pravima, nastupa ex lege prekid postupka. Postupak će se nastaviti kad sukcesor nastavi postupak (212). Ako do gubitka stranačke sposobnosti doĎe tijekom parnice o neprenosivim pravima, dolazi do konačne obustave postupka.

85

Bitni uvjeti za stjecanje stranačke sposobnosti su isti kao i uvjeti za stjecanje pravne sposobnosti, dakle: odreĎena sredstva, ciljevi i organ upravljanja 86

Oblici udruţivanja kojima je sudska praksa priznala stran. sposobnost: lovna jedinica u sastavu lovačkog društva, skup vlasnika garaţe, kaznenopopravni dom, carinarnica.

Građansko procesno pravo

53

Posljedice povrede ovih pravila. Nedostatak stranačke sposobnosti je razlog aps. ništavosti o kojem ţalbeni sud vodi računa po sluţbenoj duţnosti (354/2/8). Ovo pod uvjetom da osoba koja je stekla stranačku sposobnost nije naknadno odobrila obavljanje pojedine radnje.

2.3.5. Parnična sposobnost To je svojstvo odreĎene osobe da s procesnopravnim učinkom poduzima procesne radnje u parnici. Parnična sposobnost stranaka ili njihovih zastupnika je procesna pretpostavka. Da bi postojala parnična sposobnost, pretpostavka je postojanje stranačke spobobnosti. Parnična sposobnost se priznaje svima koji imaju stranačku sposobnost, jer je opravdano da se sposobnost poduzimanja radnji pred sudom priznaje onima kojima graĎansko pravo priznaje sposobnost stjecanja prava i obveza pa se parn. sposob. naziva i procesnoposlovna sposobnost. Osobine parnične sposobnosti: a) uţa je od stranaĉke sposobnosti b) treba biti permanentna kvaliteta stranaka, ona mora postojati pri poduzimanju odreĎene parnične radnje kao i pri donošenju odluke c) moţe biti samo potpuna, neograniĉena i bezuvjetna. Stranka koja ima parničnu sposobnost ovlaštena je samostalno poduzimati sve parnične radnje. Nemaju parn. sposob. osobe koje su ovlaštene poduzimati radnje samo pod uvjetom da budu naknadno odobrene. Osobe koje nemaju parn. sposob. zastupaju njihovi zakonski zastupnici koji moraju biti stranački i parnično sposobni (80/1). Parničnu sposobnost imaju poslovno sposobni (79/1), a to su osobe s navršenih 18 god. ţivota i maloljetne osobe koje su stupile u brak sa najmanje 16 god. (26/2 ObZ). Djelomiĉno lišeni poslovne sposobnosti87 imaju parničnu sposobnost u granicama svoje poslovne sposobnosti (79/2). Dakle, u sporovima koji se tiču onih odnosa s obzirom na koje njegova poslovna sposobnost nije ograničena, takva osoba ima potpunu parničnu sposobnost. U sporovima koji se tiču onih odnosa s obzirom na koje im je poslovna sposobnost ograničena, takve osobe nemaju parničnu sposobnost. U posljednjem slučaju, za njih u sporovima moţe djelovati samo njihov zakonski zastupnik (80/1). S ovim osobama se izjednačuje maloljetnike koji su parnično sposobni u granicama u kojima im se priznaje poslovna sposobnost (79/3). Imaju je i pravne osobe. Njih zastupaju njihovi zastupnici (po statutu, drugom općem aktu ili zakonu). Pravne osobe nad kojima je otvoren stečajni postupak gube parničnu sposobnost (212/5), te ih u parnici zastupa stečajni upravitelj, zakonski zastupnik sui generis (215/1). Nemaju je potpuno lišeni poslovne sposobnosti i za njih parnične radnje poduzimaju njihovi zakonski zastupnici (80/1). Ako se u parnici javi stranka kojoj bi trebalo oduzeti poslovnu sposobnost jer pokazuje znakove ozbiljnih relevantnih poremećaja, sud je ovlašten prekinuti postupak dok se ne provede postupak radi lišenja poslovne sposobnosti. MeĎutim, i sud sam moţe takvoj stranci postaviti privremenog zastupnika ako za to postoje uvjeti iz čl. 84 ZPP. Pravilo je da se parnična sposobnost stranaca prosuĎuje po pravu drţave čiji je drţavljanin (79/1 ZRSZ). MeĎutim, ako po tom zakonu nije parnično sposoban, a po hrvatskom jest, moţe poduzimati parnične radnje (79/2 ZRSZ). Dakle, stranac ima pravo izbora po kojem će se zakonu njegova parnična sposobnost ocjenjivati.

87

To su punoljetne osobe kojima je poslovna sposobnost ograničena odlukom suda

Građansko procesno pravo

54

Parnična sposobnost kroz postupak. Na parničnu sposobnost sud pazi tijekom čitavog postupka po sluţbenoj duţnosti (82). Ako je nedostatak parnične sposobnosti postojao od samog podnošenja tuţbe sudu, sve poduzete radnje su pravno irelevantne (jedino se mogu poduzeti uvjetne radnje). Ako je do nedostatka parnične sposobnosti došlo tijekom parnice, nastupa ex lege prekid postupka (212/2). Sud neće uvaţiti radnje parnično nesposobne stranke, meĎutim, prije nego povuče krajnje konzekvence, duţan je zatraţiti od nadleţnog organa skrbništva da postavi stranci skrbnika ili poduzeti druge mjere radi otklanjanja parnične nesposobnosti (83/2) ili mu sam postavlja privremenog zastupnika (prema čl. 84. ZPP-a). Ako stranka nije imala parničnu sposobnost, ali je nedostatak naknadno otklonjen, parnične radnje zahvaćene tim nedostatkom će konvalidirati, odnosno, nastavak postupka će biti moguć ako ih sama stranka ili zakonski zastupnik odobri. Povreda pravila o parn. sposobnosti uzrok je apsolutne ništavosti, ako radnje zahvaćene nedostatkom nisu bile naknadno odobrene (354/2/10). Drugostupanjski sud će, s obzirom na prirodu povrede, ili ukinuti presudu i vratiti predmet niţem sudu, ili ukinuti presudu i odbaciti tuţbu (369/3).88

2.3.6. Postulacijska sposobnost To je svojstvo parnično sposobne osobe da moţe sama (bez punomoćnika) neposredno poduzimati parnične radnje pred sudom s procesnopravnim učinkom. Stranka koja je postulacijski nesposobna, moţe odreĎivati granice ovlaštenja svog punomoćnika, ali ne moţe sama djelovati pred sudom.89 Kod nas ova institucija u pravilu ne dolazi do primjene jer su napuštene odredbe o obveznom zastupanju stranaka profesionalnim punomoćnicima. Ipak misao da se strankama nekad obvezno pruţanje kvalificirane pravne pomoći nije sasvim napuštena: - specifičan vid postulacijske sposobnosti predstavljaju odredbe po kojima punomoćnici moraju u nekim slučajevima imati posebne posebne stručne kvalifikacije. 90 Takva postulacijska sposobnost odnosi se samo na njih, ali ne i na stranke. - odredbe po kojima nadleţno drţavno odvjetništvo, kao pumnomoćnik sui generis, u graĎanskom i upravnom postupku ex lege zastupa Republiku Hrvatsku u zaštiti imovinskih i drugih prava (15/3 ZDO). Ovo su zapravo pravila o prisilnom zastupanju stranaka od strane kvalificiranih punomoćnika. Dakle, RH nema postulacijsku sposobnost, za nju tu sposobnost ima nadleţni drţavni odvjetnik.

2.3.7. Procesna legitimacija i stvarna legitimacija

88

MeĎutim, parn. nesposobnost stranke koja je uspjela u parnici, praksa ne tretira kao razlog ništavosti.

89

Kategorija postulacijske sposobnosti relevantna je u onim procesnim sistemima gdje sve parnično sposobne osobe nemaju ovlaštenja da neposredno bez priofesionalnih punomoćnika poduzimaju parnične radnje. 90

Takav je slučaj s odredbom čl. 91. ZPP prema kojoj u parnicama o imovinskopravnim zahtjevima, ako vrijednost predmeta spora prelazi 50.000,00 kuna, punomoćnici pravnih osoba mogu biti samo osobe koje imaju poloţen pravosudni ispit.

Građansko procesno pravo

55

Procesna legitimacija (legitimatio ad processum) je ovlaštenje odreĎene osobe za voĎenje konkretne parnice protiv odreĎene osobe. Ona je odraz konkretnog pravnog odnosa stranke prema predmetu konkretnog spora, za razliku od stranačke i procesne sposobnosti koje nisu vezane za konkretnu parnicu. Procesna legitimacija se dokazuje tako da se uĉini vjerojatnim da je baš tuţitelj ovlašten istaknuti baš taj tuţbeni zahtjev baš protiv tuţenika. Imamo samo pretpostavku da postoji odnosno ne postoji odreĎeno graĎanskopravno ovlaštenje istaknuto u tuţbenom zahtjevu. Tek se kasnije utvrĎuje postojanje graĎanskopravnih pretpostavki za koje se u početnom stadiju samo tvrdi da postoje, što je pitanje meritorne naravi. Stvarna legitimacija (legitimatio ad causam) je svojstvo odreĎene osobe da je sudionik odreĎenog graĎanskopravnog odonsa i da joj zbog tog odnosa pripada odreĎeno graĎanskopravno ovlaštenje. Osoba ne samo da tvrdi da je npr. duţnik ili vjerovnik iz odnosa kuporpodaje, nego ona to stvarno i jest. Ako ne postoji legitimatio ad causam tuţbeni zahtjev se odbija, a ako ne postoji legitimatio ad processum, onda se tuţbeni zahtjev odbacuje.91 Tko sve ima procesnu legitimaciju? 1) subjekti spornog graĎanskopravnog odnosa, oni su ovlaštenici odnosno obveznici prava istaknutog u tuţbenom zahtjevu 2) osobe koje samo tvrde da su subjekti spornog graĎanskopravnog odnosa 3) treće osobe koje nisu niti subjekti niti to tvrde, već one imaju neposredan pravni interes. Takvi su slučajevi npr. - pravo treće osobe da traţi poništenje tuĎeg braka - kod ugovora u korist trećih osoba, gdje je stipulant ovlašten na parnicu protiv promitenta da se ostvari obveza u korist beneficijara

2.4. ZASTUPNICI STRANAKA 2.4.1. Zastupanje u parnici Zastupnik je osoba koja u ime i za račun stranke poduzima procesne radnje u parnici. Njihove radnje djeluju neposredno prema stranci koju zastupaju pod uvjetom da su se legitimirali kao zastupnici i da djeluju u okviru ovlaštenja koja proizlaze iz njihove legitimacije. Radnje poduzete izvan ovih okvira ne proizvode pravni učinak prema stranci u čije ime se poduzimaju. Položaj zastupnika u parnici. Zastupnik nije stranka, ali se ipak u izvjesnom smislu izjednačava sa strankom, jer sud pri dokazivanju saslušava njega umjesto parnično nesposobne stranke (267/1). Ako zakonski zastupnik umre ili prestane njegovo ovlaštenje, a stranka nema 91

Npr. ja tuţim osobu A da mi duguje 200 kn s naslova kupoprodaje. Ja dokazujem samo vjerojatnost toga da osoba A meni duguje taj iznos s naslova kupoprodaje, da sam ja prodavatelj, a osoba A kupac. Ovo je, uz ostale procesne protpostavke, dovoljno za prvi stadij. Ako ne mogu učiniti vjerojatnim postojanje toga, onda sud odbacuje tuţbu. No ovo još ne znači da sam ja stvarno prodavatelj koji ima pravo potraţivati od osobe A 200 kn. To se tek kasnije dokazuje, tj. dokazuje se da ja imam stvarnu legitimaciju. Ako to ne dokaţem tuţbeni zahtjev se odbija.

Građansko procesno pravo

56

punomoćnika u parnici, dolazi do prekida postupka (212/3). Kako nije stranka, zastupnik ne moţe u parnici biti osuĎen niti mu se što moţe dosuditi. Ipak, sud moţe odlučiti da zastupnik stranke naknadi protivniku troškove koje mu je prouzročio svojom krivnjom (156/2), te moţe biti kaţnjen za zlouporabu prava (10), te za narušavanje reda (318). Odgovornost prema zastupanome. Zastupnici su duţni savjesno obavljati svoju funkciju, ali oni ne odgovaraju stranci za neuspjeh u parnici, već samo za štetu koju joj prouzroče skrivljenim nepravilnim radom (751 ZOO). Sposobnost za zastupanje. Zastupnik moţe biti osoba koja ima potpunu poslovnu i parničnu sposobnost. Zastupnik ne moţe zastupati: - protivnu stranku - suparničare čiji su interesi u koliziji Pojam zastupnika obuhvaća: a) zakonske zastupnike: oni zastupaju osobe koje nemaju poslovne ni parnične sposobnosti ili osobe koje zbog nekih drugih razloga nisu u mogućnosti da se same brinu o svojim pravima i interesima. Oni crpe svoja ovlaštenja ili neposredno iz zakona92 ili iz akata nadleţnog tijela.93 b) punomoćnike – oni zastupaju parnično sposobnu stranku koja je ovlaštena samostalno odlučiti da li će sama djelovati u parnici ili će nekoga drugog ovlastiti da to čini u njeno ime i za njen račun. Oni crpe svoja ovlaštenja iz volje stranke, iz sklopljenog ugovora o zastupanju. c) Organi (zastupnici) – zastupaju pravne osobe, a svoja ovlaštenja crpe iz akata kojima se ureĎuje njihovo konstituiranje i djelovanje (statut, drugi opći akt ili zakon).94

2.4.2. Zakonski zastupnik Zakonski zastupnici (zz) su fizičke, poslovno i parnično sposobne osobe koje su ovlaštene da u ime i za račun stranaka, koje su parnično nesposobne ili zbog drugih razloga u nemogućnosti da štite svoje interese u parnici, pred sudom poduzimaju parnične radnje. Zz-a ne postavlja sama stranka, već netko drugi: njegova ovlaštenja proizlaze ili neposredno iz zakona ili iz akta nadleţnog drţ. tijela (80/2).95 Ovlaštenja zz-a. On je, u pravilu, ovlašten u ime stranke poduzimati sve radnje u postupku (81/1). MeĎutim, ovdje postoje izvjesna ograničenja: - ako je za podizanje odnosno, povlačenje tuţbe, za priznanje odnosno odricanje od tuţbenog zahtjeva, za zaključenje nagodbe ili za druge radnje posebnim propisima odreĎeno da 92

Npr. roditelj u odnosu na maloljetnu djecu

93

Npr. skrbnici osoba lišenih poslovne sposobnosti

94

To su dakle, fizičke osobe koje zastupaju pravne osobe. Organ zastupnik pravne osobe moţe uzeti punomoćnika koje će u ime i za račun pravne osobe voditi parnicu. 95

Tako su roditelji, zz svoje maloljetne djece (98/1 ObZ). Skrbnici su zz maloljetnika koji nisu pod roditeljskom skrbi te osoba koje su djelomično ili potpuno lišene poslovne sposobnosti, te drugih osoba koje nisu u stanju same skrbiti o svojim interesima. Posvojitelji su zz maloljetnih posvojenika.

Građansko procesno pravo

57

zastupnik mora imati posebno ovlaštenje, zz te radnje moţe poduzeti samo ako ima takvo ovlaštenje (81/1) - sud je duţan kontrolirati obavlja li zz savjesno svoju funkciju. Kad ustanovi da on ne pokazuje potrebnu paţnju u zastupanju, obavijestiti će o tome tijelo skrbništva, a ako bi zbog te nepaţnje mogla nastati šteta za zastupanog, sud će zastati s postupkom i predloţiti da se odredi drugi zz (81/3) - roditelji mogu samo s odobrenjem nadleţnog organa skrbništva opteretiti ili otuĎiti imovinu maloljetnog djeteta (261 ObZ) - budući da se propuštanje zz tumači kao rezultat zanemarivanja njegove funkcije, sud je ovlašten odbiti donošenje presude zbog izostanka, iako su za to ispunjeni uvjeti. Ako parnično nesposobna stranka sama poduzme parnične radnje koje sud ne spriječi jer nije znao za njenu nesposobnost, zz je ovlašten naknadno odobriti ove radnje da bi one bile valjane. Zz moţe, inače, sam imenovati punomoćnika čije radnje onda djeluju prema stranci. Pravilnost zakonskog zastupanja kroz postupak. Pravilna primjena odredaba o zakonskom zastupanju je procesna pretpostavka na koju sud pazi po sluţ. duţnosti tijekom čitavog postupka. Osoba koja se pojavljuje kao zz, duţna je na zahtjev suda, dokazati to svojstvo, a kad je za poduzimanje neke radnje potrebno posebno ovlaštenje, duţna je dokazati da i njega ima (81/2). Kad sud utvrdi da stranka nema zz-a, ili da on nema posebno ovlaštenje kad je ono potrebno, zatraţit će da nadleţni organ skrbništva postavi stranci skrbnika, odnosno, pozvat će skrbnika da pribavi potrebno ovlaštenje (83/2). Posljedice. Ako parnično nesposobnu osobu nije zastupao zz, ili ako zz nije imao posebno ovlaštenje kad je ono potrebno, to predstavlja razlog aps. ništavosti, pod uvjetom da takvi postupci ne budu naknadno odobreni (354/2/8).

2.4.3. Privremeni (zakonski) zastupnik To je zastupnik koji će se skrbiti o zaštiti interesa stranke samo na neko vrijeme i samo u odreĎenoj parnici – curator ad litem, curator ad actum. Naime, ako zz ne crpi svoja ovlaštenja neposredno iz zakona, onda ga postavlja Centar za socijalnu skrb. Samo izuzetno, ovo ovlaštenje pripada sudu i to u slučaju privremenog zastupnika. Da bi sud stekao ovlaštenje da imenuje priv. zastupnika, potrebno je: 1. da su se ispunili uvjeti da se tuţeniku postavi zz 2. da postoji vjerojatnost da bi redovni postupak postavljanja zz-a mogao dugo trajati96 3. da postoji vjerojatnost da bi zbog toga, za bilo koju od stranaka, mogle nastupiti štetne posljedice (84/1) Ako su kumulativno ispunjeni svi ovi uvjeti sud će obvezatno postaviti priv. zastupnika. Zakon navodi, primjera radi, a ne taksativno, neke karakteristične slučajeve u kojima je sud ovlašten postaviti priv. zastupnika (84/2/1-5): 96

No postavlja se pitanje praktičnog značaja pretpostavke iz 84/1 koja se odnosi na vjerojatnost dugog trajanja redovnog postupka postavljanja zak. zastupnika. Ovo zato što je ObZ-om regulirana hitnost izvanparničnih postupaka u statusnim stvarima (263/2, 265/1 ObZ), ţurno postupanje CZSS-a u postupcima stavljanja pod skrbništvo (199 ObZ), a s druge strane, čim se pokrene postupak za lišenje poslovne sposobnosti CZSS je duţan osobi imenovati posebnog skrbnika (161/2, 168/1/1 ObZ) na kojega se primjenjuju odredbe o redovnom skrbniku.

Građansko procesno pravo

a) b) c) d) e)

58

ako tuţenik nije parnično sposoban, a nema zz-a ako postoje suprotni interesi tuţenika i njegovog zz-a97 ako obje stranke imaju istog zz-a98 ako je boravište tuţenika nepoznato, a nema punomoćnika99 ako se stranka ili zz nalaze u inozemstvu, a nemaju punomoćnika, te se dostavljanje nije moglo izvršiti.

U posljednja dva slučaja (d, e) sud će o postavljanju zastupnika izdati oglas koji će se objaviti u Narodnim novinama i na oglasnoj ploči suda (86/1). Novine uvedene ZIDZPP/03-om su da sud moţe privremenoga zastupnika postaviti i pravnoj osobi (84/4), a ako se tijekom postupka nakon podnošenja tuţbe i u odnosu na tuţitelja ostvare razlozi zbog kojih je moguće tuţeniku postaviti privremenoga zastupnika, sud će privremenoga zastupnika postaviti i tužitelju (84/5). O postavljanju privremenog zastupnika sud će bez odgode obavijestiti tijelo skrbništva, a i stranke kad je to moguće (84/3). Ovlaštenja privremenog zastupnika. On ima u postupku sva prava i duţnosti zz-a (85/1), no njegova ovlaštenja ne prelaze granice parnice za koju je postavljen. Ova prava i duţnosti on vrši sve dok se stranka ili njen punomoćnik ne pojavi pred sudom, odnosno, dok organ skrbništva ne obavijesti sud da je postavio zz-a u svojoj kompetenciji (85/2). Posebni slučajevi privremenog zastupnika. Privremeni zastupnik pojavljuje se i u nekim drugim zakonskim odredbama: - zastupnik za primanje pismena (146) - u parnicama o neprenosivim pravima, ako ocijeni da bi ostavinski postupak mogao duţe trajati, sud će nasljednicima umrle stranke postaviti privremenog zastupnika kojemu će dostaviti rješenje o obustavi postupka (215b/3) - protivniku koji je nepoznat ili je nepoznato njegovo boravište sud moţe radi sudjelovanja na ročištu za izvoĎenje dokaza postaviti privremenog zastupnika (275/4)

2.4.4. Punomoćnici a) O PUNOMOĆNIKU To je osoba koja u ime stranke i za njen račun, u granicama dobivenih ovlaštenja, poduzima procesne radnje kao da ih poduzima sama stranka (89/1, 92). Tko može imenovati punomoćnika? Punomoćnika moţe imenovati samo poslovno i parnično sposobna stranka, zz stranke, organ zastupnik stranke koja je pravna osoba. Tko može biti imenovan punomoćnikom? Stranka moţe sama neposredno obavljati procesne radnje pred sudom, te nije duţna imenovati punomoćnika. No ako se odlulči imenovati punomoćnika, to moţe biti u pravilu samo odvjetnik, ako zakonom nije drugačije odreĎeno (89a/1). Izuzeci su taksativno odreĎeni: 97

Npr. spor roditelj - dijete

98

Npr. spor meĎu braćom pr. spor meĎu braćom

99

Dakle, u ovom slučaju se postavlja pz i parnično sposobnome.

Građansko procesno pravo

-

59

Stranku moţe kao punomoćnik zastupati osoba koja je s njome u radnom odnosu, ako je potpuno poslovno sposobna (89a/2) Stranku kao punomoćnik moţe zastupati srodnik po krvi u pravoj liniji, brat, sestra ili bračni drug – ako je potpuno poslovno sposoban i ako se ne bavi nadripisarstvom100 (89a/3). Radnika moţe u postupku u parnicama iz radnih odnosa kao punomoćnik zastupati osoba koja je u radnom odnosu u sindikatu čiji je on član ili u udruzi sindikata u koju je udruţen sindikat čiji je on član (434a/1) Poslodavca moţe u postupku u parnicama iz radnih odnosa kao punomoćnik zastupati osoba koja je u radnom odnosu u udruzi poslodavaca čiji je on član ili u udruzi poslodavaca više razine u koju je udruţena udruga poslodavaca čiji je on član (434a/2).

Ako utvrdi da punomoćnik koji nije odvjetnik nije sposoban obavljati tu duţnost, sud će upozoriti stranku na štetne posljedice koje mogu nastati zbog nepravilnog zastupanja (90/4). Posljedice. Ako se kao punomoćnik pojavi osoba koja ne moţe biti punomoćnikom, sud će takvoj osobi uskratiti daljnje zastupanje (90/1) rješenjem protiv kojeg ţalba ne zadrţava provedbu rješenja (90/2). O tome će sud obavijestiti stranku. Radnje poduzete od strane takve osobe, do donošenja rješenja o uskrati zastupanja, proizvode pravni učinak. Ako u parnicama o imovinskopravnim zahtjevima vrijednost predmeta spora prelazi 50.000,00 kuna, punomoćnici pravnih osoba mogu biti samo osobe koje imaju poloţen pravosudni ispit (91). Odvjetnički vjeţbenik s poloţenim pravosudnim ispitom moţe zamjenjivati odvjetnika101 bez ikakvih ograničenja (95/4). S druge strane, vjeţbeniku bez pravosudnog ispita suţene su ovlasti, jer on moţe zamjenjivati odvjetnika kod kojeg je zaposlen samo pred sudom prvoga stupnja, u postupcima čija vrijednost predmeta spora nije veća od 50.000,00 kuna (95/3). Od pravila da stranka ne treba osobno sudjelovati u postupku, zakon predviĎa iznimku za slučaj kad sud smatra potrebnim da se sama stranka (koja ima punomoćnika) pred sudom osobno izjasni o relevantnim činjenicama koje treba utvrditi u parnici (89/1).102 Uzimanjem punomoćnika, stranka ne gubi pravo da sama, pored njega, djeluje pred sudom (89/2). Zato moţe doći do nesuglasnosti meĎu njima. Kad je punomoćnik poduzeo neku povoljnu radnju, nju stranka stranka moţe opozvati. No problem je puno sloţeniji kad je punomoćnik poduzeo neku nepovoljnu radnju, a stranka svojom intervencijom nastoji popraviti negativne posljedice. Rješenja ovog sukoba su različita:  dok traje ročište na kojem je punomoćnik dao neku izjavu (bez obzira na prirodu izjave), stranka je moţe opozvati (93/1).103 100

Prema tome, zakon ne zahtijeva da srodnici kao punomoćnici stranaka imaju pavno obrazovanje. Kad je riječ o ovoj vrsti punomoćnika dovoljna će biti i izjava stranke na ročištu da je riječ o zakonom propisanom stupnju srodstva. Nadripisarstvo je kazneno djelo iz čl. 310 KZ-a. Nadripisar je osoba koja se neovlašteno i za nagradu bavi pruţanjem pravne pomoći. Da bi sud utvrdio da se netko bavi nadripisarstvom, za to ne treba kaznena presuda, jer on to moţe i sam utvrditi. 101

Dakle ne samo ong kod kojega je zaposlen

102 103

No stranka se nije duţna odazvati pozivu, pa ako izostane ne mogu je zadesiti nikakve štetne procesne posljedice.

Izjava stranke veţe sud, a opozvane izjave punomoćnika su bez procesne vaţnosti. Ipak, ako je sud iz radnje punomoćnika već povukao konzekvencije (npr. donio djelomičnu presudu na temelju priznanja), stranka neće moći opozvati ove izjave.

Građansko procesno pravo

60

 ako punomoćnik prizna neku ĉinjenicu na ročištu na kojem stranka nije prisustvovala, a stranka kasnije opozove priznanje, sud je ovlašten prosuditi hoće li tu činjenicu uzeti za priznatu ili za osporenu (93/2, 221/2).  ako punomoćik poduzme neku drugu procesnu dispoziciju na ročištu na kojem stranka nije prisustvovala, a stranka kasnije opozove tu dispoziciju, treba uzeti da će stranka moći opozvati i ove dispozicije punomoćnika onda kad bi mogla opozvati takvu dispoziciju da je istu sama poduzela.104 Kod nas se ne primjenjuje postulacijska sposobnost, jer je napuštena institucija obveznog zastupanja stranaka od strane profesionalnih punomoćnika. Ako stranka ili zakonski zastupnik stranke nije u stanju jasno i odreĎeno izjasniti se o predmetu o kojemu se raspravlja, a nema punomoćnika, sudac će je upozoriti na potrebu da uzme punomoćnika (296/1). Ako stranka ne moţe odmah uzeti punomoćnika, sud će na njezin prijedlog odgoditi ročište (296/2). Punomoćnik za primanje pismena u RH. Iznimka od općeg pravila prema kojem ne postoji obveza stranke da angaţira punomoćnika odnosi se na slučaj prema kojem tuţitelj koji se nalazi u inozemstvu, a nema punomoćnika u Republici Hrvatskoj, duţan je već prigodom podnošenja tuţbe imenovati punomoćnika za primanje pismena u Republici Hrvatskoj. Ako tako ne postupi, sud će tuţbu odbaciti (146/1). Neke bitne novote u procesnoj poziciji punomoćnika:  Novĉana kazna zbog vrijeĊanja. Sud prvog stupnja kaznit će novčanom kaznom od 500,00 do 5.000,00 kuna fizičku osobu koja u podnesku vrijeĎa sud, stranku ili drugoga sudionika u postupku. Novčana kazna moţe se izreći i zastupniku stranke i umješača ako je on odgovoran za vrijeĎanje suda105 (110/1).  Dostava pismena odvjetnicima putem pretinaca. Regulirana je člankom 134 b ZPP-a, vidjeti poglavlje o dostavi.  Promjena adrese bez obavijesti suda. Ako stranka ili njezin zastupnik ne obavijeste odmah sud o promjeni adrese, pa se zbog toga dostava nije mogla uredno obaviti, sud će odrediti da se daljnje dostave u parnici obavljaju stavljanjem pismena na oglasnu ploču suda, sve dok stranka ili njezin zastupnik ne priopće sudu svoju novu adresu (145/5). Dostava se smatra obavljenom istekom osam dana od dana stavljanja pismena na oglasnu ploču suda (145/6).  Otiskivanje peĉata ili štambilja na dostavnici. Ako se dostava obavlja drţavnome tijelu, pravnoj osobi ili fizičkim osobama koje obavljaju registriranu djelatnost (dakle i odvjetnicima), primatelj je duţan uz potpis otisnuti i pečat ili štambilj tog tijela odnosno osobe. Dostavljač je duţan naznačiti na dostavnici zašto prigodom dostave tom tijelu ili osobama pečat ili štambilj nije otisnut (149/1).  Punomoćnik kao dostavljaĉ. Ako stranka ima punomoćnika, poziv na ročište na kojemu će se izvesti dokaz saslušanjem stranaka stranci ili osobi koja se treba saslušati za stranku uputit će se preko punomoćnika (268/2). Stranka se smatra valjano pozvanom samom dostavom poziva punomoćniku.  Udaljenje iz sudnice. Ako osoba koja sudjeluje u postupku ometa rad ili se ne pokorava naredbama suda za odrţavanje reda, sud će je opomenuti ili kazniti novčanom kaznom od 500,00 do 10.000,00 kuna, a moţe je i udaljiti i kazniti tom novčanom kaznom (318/1). Ako zastupnik stranke bude udaljen iz sudnice, ročište će se odrţati i bez njegove prisutnosti (318/2), makar na tom ročištu stranka i nije prisutna. 104

Tako npr. budući da je tuţenik ovlašten sve do donošenja presude opozvati priznanje tuţbenog zahtjeva, to će i stranka moći učiniti kad je priznanje izvršio punomoćnik. 105

Dakle ne i drugih sudionika u postupku, kojima su na raspolaganju instrumenti kaznenog progona zbog povrede časti i ugleda.

Građansko procesno pravo

61

b) PUNOMOĆ To je jednostrana izjava volje vlastodavca punomoćniku kojom ga ovlašćuje da u njegovo ime i za njegov račun poduzima pravne radnje. Punomoćnikom se postaje u trenutku prihvata ponude, a punomoć, kao pismeni dokument, samo je dokaz o tom pravnom poslu. Dok za zasnivanje pravnog odnosa izmeĎu stranke i punomoćnika nije potrebna posebna forma, punomoć mora biti sastavljena u pismenoj formi ili dana usmeno na zapisnik kod suda (97/1). Kod punomoći razlikujemo interni odnos izmeĎu stranke i punomoćnika, i vanjski odnos izmeĎu punomoćnika i treće osobe. Interni odnos. Najčešće se radi o ugovoru o mandatu. Punomoćnik je duţan kretati se u granicama njihovog internog odnosa. Suda i parničnog protivnika se ne tiče kakav je taj odnos i da li punomoćnik radi izvan ovlaštenja koje je dobio u internom odnosu. Ako bi punomoćnik izvršio neke radnje koje su u granicama pisane punomoći, a izvan granica ugovora o mandatu, te radnje vlastodavac ne moţe poništiti, jedino ima pravo traţiti naknadu štete od punomoćnika zbog neispunjenja ugovora o mandatu. Vanjski odnos. Zasniva se izdavanjem pismene punomoći koja se upućuje protivnoj stranci i sudu, od tog trenutka punomoć djeluje. Punomoćnik je duţan kretati se u granicama pisane punomoći. Radnje kojima se prekoračuju te granice nemaju učinka. Kad stranka ima punomoćnika, promet izmeĎu suda i protivnika s jedne strane, te stranke i vlastodavca s druge strane, obavlja se posredovanjem punomoćnika, što znači da se dostavljanje vrši punomoćniku, a ne stranci.106 Opseg punomoći ovisi o vlastodavcu, on je uvijek ovlašten izmijeniti njen sadrţaj. Postoje tri osnovna tipa: 1. Punomoć za pojedinu parničnu radnju – ovlaštenje za poduzimanje jedne ili više poimenično odreĎenih radnji (94/2). Čim se ta radnja izvrši, punomoć prestaje. 2. Parnična punomoć – ovlaštenje punomoćnika da poduzima sve radnje u postupku (94/2) – mandatum ad litem.107 Kod ove vrste punomoću opseg ovlaštenja ovisi o tome tko je punomoćnik: a) Odvjetnik je ovlašten obavljati sve radnje u postupku koje bi mogla obavljati i sama stranka, dakle, sve materijalne i procesne dispozicije, te neke radnje izvan parnice: staviti zahtjev za ovrhu, primiti od protivne stranke dosuĎene troškove, prenijeti punomoć na drugog odvjetnika (95/1).108 Ako stranka ţeli odvjetniku izdati punomoć s navedenim ovlastima, dovoljno je da ga ovlasti «na voĎenje parnice» pa se sve ove ovlasti podrazumijevaju. Ali, ako ga ţeli lišiti nekog od navedenih ovlaštenja, stranka treba u punomoći izričito navesti koja ovlaštenja mu uskraćuje – negativna enumeracija (95/1). b) Osobi koja nije odvjetnik ovlaštenja su znatno uţa. On ne moţe poduzimati materijalne dispozicije niti neke procesne koje su nepovoljne za stranku i dovode do okončanja spora (povlačenje tuţbe, odustanak od pravnog lijeka), ne moţe poduzimati 106

Kako punomoćnik odgovara stranci, ne moţe mu se ništa dosuditi vidjeti 2.4.1., zabrana pactum de quota litis vidjeti 2.2.2. 107 108

MeĎutim, ovo ga ne ovlašćuje da sklopi ugovor o prorogaciji (70/3).

Odvjetnik ne moţe traţiti ponavljanje postupka na osnovi parnične punomoći nakon proteka 6 mjeseci od pravomoćnosti odluke (95/2)

Građansko procesno pravo

62

radnje izvan parnice niti prenijeti primljenu punomoć niti primiti dosuĎene troškove niti zastupati stranku u ovršnom postupku. MeĎutim, i ovaj će punomoćnik moći poduzimati takve radnje ako ga vlastodavac na to izričito ovlasti – pozitivna enumeracija (90).109 3. Generalna punomoć – punomoć za zastupanje u svim parnicama koje se vode ili bi se mogle voditi u korist ili protiv odreĎene stranke. Ovu punomoć ureĎuju sudski poslovnici. Ona se deponira u predsjedništvu suda koje izdaje o tome potvrdu na osnovu koje se takav punomoćnik moţe pojaviti kao zastupnik svoje stranke pred svim sudovima u zemlji. Najčešće se primjenjuje kad netko na duţe vrijeme odlazi iz zemlje, a očekuje pokretanje parnice. Punomoć prestaje: 1. parnična punomoć prestaje okončanjem parnice za koju je izdana, punomoć za pojedinu parničnu radnju izvršenjem te radnje ili nastupanjem okolnosti u kojima je izvršenje te radnje postalo neaktualno ili nemoguće 2. smrću, odnosno, gubitkom poslovne ili parnične sposobnosti punomoćnika 3. prema noveliranom ZPP-u, smrću fizičke osobe po sili zakona prestaje i punomoć koju je ona izdala (101/1).110 Prestankom pravne osobe prestaje i punomoć koju je ona izdala. U slučaju stečaja punomoć koju je izdao stečajni duţnik prestaje kad prema vaţećim propisima nastupe pravne posljedice otvaranja stečajnog postupka, ako zakonom nije drugačije odreĎeno (101/2). Iznimno, punomoćnik je duţan još mjesec dana obavljati radnje u postupku ako je potrebno da od stranke otkloni štetu (101/3). 4. opozivom, koji daje stranka, a moguć je u svako vrijeme (99/1) 5. otkazom, kojeg daje punomoćnik, on je moguć u svako vrijeme. MeĎutim, punomoćnik nije ovlašten da istovremeno s davanjem otkaza prestane vršiti zastupanje ako bi zbog toga za njegova dotadašnjeg vlastodavca mogla nastati kakva šteta, pa će u takvom slučaju punomoćnik biti duţan još mjesec dana od otkaza obavljati za stranku radnje u postupku (99/4) I opoziv i otkaz punomoći mora se priopćiti sudu pred kojim se vodi postupak (99/2). Pravilnost punomoći kroz postupak. To je procesna pretpostavka. Na odredbe o punomoći sud pazi po sluţ. duţnosti tijekom čitavog postupka (98/4). Osoba koja se pojavljuje kao punomoćnik duţna je, već pri poduzimanju prve radnje, podnijeti sudu punomoć (98/1). Negotiorum gestor. Sud je ovlašten da radnje u postupku poduzme privremeno i uvjetno i osoba koja nije podnijela punomoć (98/2), ali tvrdi da je ovlaštena na zastupanje. Ako punomoć ili izjava o odobrenju poduzetih radnji ne budu podneseni u odreĎenom roku, sud će nastaviti postupak ne uzimajući u obzir radnje osobe bez punomoći (98/3). Falsus procurator. Kao punomoćnik se moţe pojaviti i osoba koja ima ispravu koja ovlašćuje na zastupanje iako u suštini takvog ovlaštenja nema (npr. ako je isprava krivotvorena ili zastarjela). Ako sud to utvrdi, ukinut će parnične radnje koje je ova osoba poduzela, osim ako ih stranka naknadno ne odobri (98/4). Posljedice. Ako sud svoju odluku zasnuje na radnjama poduzetim od osobe koja nije imala punomoć, to je razlog apsolutne ništavosti (354/2/8).

109 110

Zato bi on mogao imati čak i šire ovlasti nego odvjetnik.

Ovo ujedno rezultira i prekidom postupka. Sukladno tome reformiran je i čl. 100. ZPP-a na način da je punomoćnik po općoj punomoći ovlašten obavljati radnje u postupku i nakon što stranka izgubi parničnu sposobnost, ali ne i nakon što umre (jer tada nastupa prekid parnice i prestanak punomoći).

Građansko procesno pravo

63

2.4.5. Drţavni odvjetnik kao zastupnik u parnici Osnove za njegovo postupanje u parnici su dvije: 1. Po zakonu ex lege, nadleţno drţavno odvjetništvo u graĎanskom i upravnom postupku zastupa Republiku Hrvatsku u zaštiti imovinskih i drugih prava111. Tada drţ. odvjetnik djeluje kao “zastupnik po zakonu” ili “punomoćnik sui generis”, jer Republika Hrvatska nema postulacijsku sposobnost. Tu sposobnost za nju ima drţ. odvjetnik. Sudovi ne mogu postupati ako te stranke ne zastupa nadleţni drţ. odvjetnik. 2. Na temelju posebne punomoći nadleţna drţavna odvjetništva mogu zastupati u graĎanskim i upravnim predmetima pravne osobe u vlasništvu ili preteţitom vlasništvu Republike Hrvatske, te jedinice lokalne samouprave i područne (regionalne) samouprave, kada je to s obzirom na predmet postupka opravdano. U slučaju da nadleţni drţavni odvjetnik odbije punomoć, izvijestit će o tome višega drţavnog odvjetnika koji će donijeti konačnu odluku (16/1/1 ZDO). Pravna priroda njegovog sudjelovanja u parnici. Drţ. odvjetnik u slučaju navedenom gore pod 1. po zakonu je ovlašten poduzimati sve radnje koje je ovlaštena poduzimati stranka u postupku. U teoriji se javljaju nesporazumi oko toga je li drţ. odvjetnik zakonski zastupnik stranke ili “zastupnik po zakonu” ili “punomoćnik sui generis”. Prihvaćeno je potonje stajlište, a to se opravdava slijedećim razlozima: - stranke koje on zastupa su pravne osobe te imaju poslovnu i parničnu sposobnost (a takva stranka ne moţe iamti zakonskog zastupnika) - on je vezan stavovima stranke koju zastupa112 (što ne moţe biti slučaj sa zakonskim zastupnikom) - on ima pravo na naknadu troškova zastupanja po odvjetničkoj tarifi 113 (zakonski zastupnik ne moţe imati takvo pravo). Državni odvjetnik kao umješač sui generis. ZIDZPP/03-om su ukinute odredbe čl. 205. ZPP-a prema kojima je drţavni odvjetnik, kao umješač sui generis, imao pravo intervenirati u parnici u zaštiti javnog interesa. MeĎutim, kada se donese odluka o obustavi postupka, potrebno je u nastavljenom (incidentalnom) postupku utvrditi jesu li bile ispunjene pretpostavke za obustavu. U tom incidentalnom postupku stranke su nasljednici odnosno pravni sljednici. Ali ako pr. osoba nema sljednika ili se on ne moţe utvrditi nastupa drţavno odvjetništvo, jer se njemu dostavlja rješenje o obustavi postupka (215b/4). Drţ. odvjetništvo ovdje ima kvazistranački status, status intervenijenta sui generis. Naime, ono tada nije zastupnik drţave jer ne nastupa u njeno već u svoje ime. Njegova zadaća je

111

Čl. 15. st. 3. Zakona o drţavnom odvjetništvu

112

Npr. člankom 17. Zakona o drţavnom odvjetništvu propisano je da su nadleţna drţavna odvjetništva duţna u slučajevima kada se radi o imovinskim stvarima od osobitog značenja za Republiku Hrvatsku ili iznimno visoke vrijednosti, a treba se odreći tuţbenog zahtjeva, priznati zahtjev protivne strane, zaključiti nagodbu ili odustati od pravnog lijeka o tome izvijestiti Drţavno odvjetništvo Republike Hrvatske, koje će bez odgode o tome izvijestiti Vladu Republike Hrvatske. Vlada Republike Hrvatske moţe dati uputu za postupanje u navedenim sporovima. 113

Tako, prema članku 22. Zakona o drţavnom odvjetništvu, troškovi zastupanja pred sudovima i drugim nadleţnim tijelima priznaju se nadleţnom drţavnom odvjetništvu prema propisima o nagradama i naknadama za rad odvjetnika. Sredstva naplaćena na ime troškova zastupanja prihod su drţavnog proračuna.

Građansko procesno pravo

64

zaštita objektivne zakonitosti, a tek posredno interesa drţave (ako se pokaţe da bi se u konkretnoj parnici ipak radilo o prenosivim pravima čiji bi krajnji sljednik bila drţava).

3. AKTIVNOST PROCESNIH SUBJEKATA U PARNICI

3.1. PARNIĈNE RADNJE 3.1.1. O parničnim radnjama To je drţanje procesnog subjekta koje neposredno proizvodi izvjestan, zakonom utvrĎeni, procesnopravni učinak u parnici. Parnična radnja moţe se poduzeti aktivno, a takoĎer i nečinjenjem, propuštanjem očekivanog činjenja, konkludentno. MeĎutim, propuštanje je procesno relevantno samo kad to zakon odreĎuje. Za parničnu radnju je irelevantno je li osoba koja je radnju poduzela htjela da se njome ostvari zakonom odreĎeni učinak i cilj radi kojega se odreĎena radnja poduzima. Vrste parničnih radnji. S obzirom na subjekte, dijele se na parnične radnje stranaka, suda i ostalih sudionika u postupku. S obzirom na sadrţaj, radnje suda tiču se pripremanja i donošenja odluke, a radnje stranaka tiču se iznošenja zahtjeva, prijedloga, tvrdnji i dokaza. Radnje mogu predstavljati izjave volje ili izjave o znanju. S obzirom na formu, dijele se na pismene i usmene.

3.1.2. Parnične radnje stranaka Da bi stranka mogla vršiti parnične radnje potrebno je da ima stranačku, parničnu, a nekad i postulacijsku sposobnost. Parnične radnje stranaka upravljene su neposredno sudu, a tek posredno protivniku. Procesnopravni učinak postiţu trenutkom poduzimanja pred sudom. Same parnične radnje se neposredno ne pobijaju, nego odluke suda zasnovane na radnji koja ima nedostatke. U parničnom postupku vlada načelo da se ne moţe osporavati parnična radnja zbog mane volje stranke koja ju je poduzela. Ipak postoje izuzeci: - nepravomoćna presuda moţe se pobijati ţalbom ističući da je do pogrešno ili nepotpuno utvrĎenog činjeničnog stanaja ili do procesne povrede došlo zbog mana u volji stranke dok je poduzimala radnje. - ponavljanje postupka moţe se traţiti ako je do odluke suda došlo zbog kaznenog djela suca, protivne stranke ili treće osobe, a to kazneno djelo moţe biti prijevara ili prisila stranke koja je poduzela radnju pod utjecajem takvog djela.

Građansko procesno pravo

65

- presuda na temelju priznanja moţe se pobijati zbog toga što je izjava o priznaju dana u zabludi ili pod utjecajem prisile ili prijevare.

3.1.3. Parnične radnje suda Sudske odluke su parnične radnje kojima sud izraţava svoju volju u pogledu pitanja koja se pojavljuju tijekom parnice. Sudskim odlukama se autoritativno reguliraju konkretni pravni odnosi subjekata, te se apstraktna pravna norma konkretizira u stvarnosti. Oblik sudskih odluka. Sud donosi odluke u obliku presude i rješenja (129/1). Presudu donosi kad odlučuje o osnovanosti tuţbenog zahtjeva (129/2). Rješenje donosi kao odlučuje o procesnim pitanjima.114 U tri slučaja sud rješenjem odlučuje o osnovanosti tuţbenog zahtjeva: (a) rješenje o smetanju posjeda (129/2), (b) rješenje o izdavanju platnog naloga (129/4) i (c) rješenje o troškovima (129/5), iako stoji u izreci presude. U instancijskom postupku kad se pravni lijek odbija ili preinačuje pobijana presuda, to se čini presudom. MeĎutim, kad se pravni lijek odbacuje ili kad se pobijana presuda to se čini rješenjem. Donošenje sudske odluke predstavlja intelektualni i voljni proces u osobi suca. Odluke vijeća donose se nakon vijećanja glasovanjem. U prostoriji u kojoj se vijeća i glasa mogu biti prisutni samo članovi vijeća i zapisničar (130/1,2). Prvo se odlučuje o procesnim pitanjima, zatim o prethodnim pitanjima, a tek na kraju o glavnoj stvari. Predsjednik vijeća rukovodi vijećanjem i glasovanjem i glasuje posljednji. On se brine da se o svim pitanjima svestrano i potpuno raspravlja. Za svaku odluku vijeća potrebna je većina glasova. Članovi vijeća ne mogu odbiti da glasuju o pitanjima koja postavi predsjednik vijeća. Član vijeća koji je pri glasovanju o kojem ranijem pitanju ostao u manjini ne moţe se suzdrţati od glasovanja o pitanju o kojem se ima kasnije odlučiti. Ako se a vezi s pojedinim pitanjima o kojima se odlučuje glasovi podijele na više različitih mišljenja, tako da nijedno od njih nema većinu, razdvojit će se pitanja i glasovanje će se ponavljati sve dok se ne postigne većina. Ako se u pogledu visine novčane svote ili količine glasovi podijele na više od dva mišljenja, ponovno će se raspravljati o razlozima za svako mišljenje pa ako se i nakon toga ne moţe postići većina, glasovi dani za najveću novčanu svotu ili količinu dodat će se glasovima danim za najbliţu manju novčanu svotu ili količinu dok se ne postigne većina (131).

3.1.4. Podnesci Pojam. To su pismena kojima stranke i ostali sudionici u postupku poduzimaju procesne radnje. Tuţba, odgovor na tuţbu, pravni lijekovi, prijedlozi i priopćenja izvan rasprave podnose se u pravilu pismeno (106/1), ali se mogu podnositi i usmeno na zapisnik (106/4). Sadržaj. Podnesci moraju biti razumljivi i sadrţavati: oznaku suda, ime, zanimanje, prebivalište odnosno boravište stranaka (odnosno njihovih zz ili punomoćnika), predmet spora, sadrţaj izjave (činjenice i dokazi) i potpis podnositelja (106/2). Novelirani ZPP propisuje da stranka, odnosno njezin zastupnik potpisuju podnesak na njegovu kraju (106/3). Broj primjeraka. Podnesci koje treba dostaviti protivnoj stranci, predaju se sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku. Tako treba postupiti i kad se uz podnesak

114

Npr. o izvoĎenju dokaza.

Građansko procesno pravo

66

podnose prilozi (107/1). Ako je na protivnoj strani više osoba koje imaju zajedničkog zz ili punomoćnika, mogu se za sve te osobe podnesci i prilozi predavati u jednom primjerku (107/2). Ako podnesci ili prilozi nisu podneseni u dovoljnom broju primjeraka, sud će odrediti da se oni prepišu na trošak stranke, uz odgovarajuću primjenu propisa o sudskim pristojbama. (109/5). Isprave u izvorniku ili u prijepisu. Isprave koje se prilaţu podneskom, podnose se u izvorniku ili u prijepisu (108/1). Sud će takvu ispravu zadrţati, a protivnoj stranci dopustiti da je razgleda. Kad prestane potreba da se takva isprava drţi u sudu, vratit će se podnositelju na njegov zahtjev (108/2). Ako je isprava priloţena u prijepisu, sud će, na zahtjev protivne stranke, pozvati podnositelja da podnese sudu ispravu u izvorniku, a protivnoj stranci dopustiti da je pregleda (108/3). Ispravci i dopune podneska. Ako je podnesak nerazumljiv ili ne sadrţi sve što je potrebno, sud će podnositelja podučiti i pomoći mu da ga ispravi te će ga zato pozvati u sud ili će mu podnesak vratiti radi ispravka (109/1) i odrediti rok za ponovno podnošenje podneska (109/2). Ako podnesak bude ispravljen ili dopunjen u tom roku, smatrat će se da je podnesen sudu onoga dana kad je prvi put bio podnesen (109/3). Ako podnesak ne bude u tom roku vraćen sudu, smatrat će se da je povučen. Ako podnesak bude vraćen sudu bez ispravka ili dopune, odbacit će se (109/4). Uvreda. Sud prvog stupnja kaznit će novčanom kaznom od 500,00 do 5.000,00 kuna fizičku osobu, odnosno od 2.000,00 do 20.000,00 kuna pravnu osobu koja u podnesku vrijeĎa sud, stranku ili drugoga sudionika u postupku. Novčana kazna moţe se izreći i zastupniku stranke i umješača ako je on odgovoran za vrijeĎanje suda (110/1). Odredbe članka 10. ZPP-a na odgovarajući se način primjenjuju u ovim slučajevima (110/3).

3.1.5. Zapisnici To su javne isprave koje sud sastavlja o radnjama koje poduzimaju stranke ili drugi sudionici u postupku na ročištu, i o vaţnijim izjavama koje oni daju izvan ročišta (123/1,2). Zapisniku je glavna svrha da posluţi kao dokaz o sadrţaju poduzetih procesnih radnji i kao temelj na osnovu kojega viši sud kontrolira pravilnost provedenog postupka. Zapisnik piše zapisničar (123/3). Sadržaj. U zapisnik se unosi: naziv i sastav suda, mjesto, dan i sat obavljanja radnje, naznaka predmeta spora, imena prisutnih stranaka odnosno trećih osoba (i njihovih zz, odnosno punomoćnika), je li rasprava bila javna ili je javnost isključena, sadrţaj izjava stranaka, svjedoka i vještaka, dokazi koji su predloţeni i koji su izvedeni (124/2). Zapisnik se sastavlja tako da predsjednik vijeća glasno kazuje zapisničaru što da unese u zapisnik (126/1). Prigovor. Stranke imaju pravo pročitati zapisnik ili zahtijevati da im se on pročita te staviti prigovor na sadrţaj zapisnika (126/2). To pravo imaju i druge osobe čija je izjava unesena u zapisnik (126/3). Ispravci i dodaci povodom prigovora unijet će se na kraju zapisnika (126/4).

Građansko procesno pravo

67

Potpis. Svjedoci i vještaci potpisuju svoj iskaz na zapisniku (127/2). Nepismena osoba će na zapisnik staviti otisak kaţiprsta, a zapisničar će ispod otiska napisati njeno ime i prezime (127/3). Ako se koja stranka (zz i punomoćnik), svjedok ili vještak udalji prije potpisivanja ili ne ţeli potpisati zapisnik, to će se zabiljeţiti u zapisniku i navesti razlog koji je iznesen (127/4). Zapisnik o vijećanju i glasovanju (128/1). Taj zapisnik potpisuju svi članovi vijeća i zapisničar (128/4). Taj će se zapisnik zatvoriti u poseban omot, te ga moţe razgledati samo viši sud kad odlučuje o pravnom lijeku i u tom slučaju zapisnik će se ponovo zatvoriti u omot i na omotu naznačiti da je zapisnik pregledan (128/5).

3.1.6. Dostavljanje Načelo saslušanja stranaka ne bi se moglo ostvariti ako se svakoj stranci ne bi pruţila mogućnost da sazna za vrijeme i mjesto poduzimanja parničnih radnji. Tome sluţi ustanova dostavljanja. ZIDZPP/03 je u većoj mjeri izmijenio odredbe koje se odnose na ovaj institut, s ciljem da se sudska dostava učini efikasnijom. Iako nije napušen koncept prema kojemu je dostava briga i zadatak suda, učinjeni su hrabri pomaci ka konceptu u kojem je urednost dostave zadatak samih stranaka. Sudsku dostavu mogu vršiti: pošta odreĎeni sudski sluţbenik, namještenik, nadleţno tijelo uprave javni biljeţnik neposredno u sudu (133/1) Ako se dostava ne obavlja preko pošte, osoba koja obavlja dostavu duţna je osobi kojoj se dostava obavlja, na njezin zahtjev, dokazati svoje svojstvo ovlaštene osobe (133/2). Da bi se sa sigurnošću moglo znati je li pismo uručeno adresatu, dostavljač ima ovlaštenje utvrĎivati identitet adresata traţeći na uvid identifikacijske isprave115 (133/3) i pri tome je ovlašten zatraţiti i pomoć policije (133/4). Policija je u takvom slučaju duţna pruţiti svoju pomoć i to bez odgaĎanja. a) VRSTE DOSTAVE 1) Javnobilježnička ili "leteća" dostava. Ovdje javni biljeţnik nastupa kao povjerenik suda. Na zahtjev stranke koja izjavi da je spremna snositi troškove time izazvane, sud moţe rješenjem (protiv kojega nije dopuštena ţalba) odrediti da se dostava nekoga pismena povjeri javnome biljeţniku (133a/1). Dakle, sud nije ovlašten takvu dostavu odrediti po sluţb. duţnosti. Sud dopušta dostavu putem javnog biljeţnika, ali ne odreĎuje i osobu javnog biljeţnika. Sud stranci (predlagatelju) uručuje u posebnoj omotnici rješenje kojim se dopušta javnobiljeţnička dostava i pismeno koje treba dostaviti, da bi stranka po svom nahoĎenju odabrala javnog biljeţnika (133a/1). Stranka nije duţna obavijestiti sud o osobi javnog biljeţnika kojeg je odabrala. Javni biljeţnik duţan je obaviti povjerenu mu dostavu, pri čemu ima sva prava i duţnosti sudskoga dostavljača, a u obavljanju tih poslova moţe ga zamjenjivati i javnobiljeţnički prisjednik ili javnobiljeţnički vjeţbenik (133a/2).

115

Ovo ovlaštenje se ne proteţe samo na adresata već i na sve druge osobe koje se zateknu na mjestu dostave.

Građansko procesno pravo

68

O primitku pismena radi dostave i o radnjama poduzetim radi dostave javni biljeţnik sastavit će zapisnik (133a/3). Javni biljeţnik dostavit će bez odgode izravno sudu ovjerovljeni prijepis zapisnika o primitku pismena radi dostave te (a) potvrdu o obavljenoj dostavi zajedno s ovjerovljenim prijepisom zapisnika o dostavi, odnosno (b) nedostavljeno pismeno zajedno s ovjerovljenim prijepisom zapisnika o poduzetim radnjama (133a/4). Troškove izazvane javnobiljeţničkom dostavom stranka izravno podmiruje javnom biljeţniku. Javni biljeţnik kome nisu predujmljena sredstva za pokriće troškova dostave nije duţan dostavu obaviti,116 o čemu će javni biljeţnik sastaviti zapisnik i o tome izravno obavijestiti sud (133a/5). Troškovi dostave putem javnoga biljeţnika ulaze u parnične troškove, ako sud ocijeni da su oni bili nuţni (133a/7).117 2) Dostava u sudu. Ako se odreĎenim osobama (pravnim ili fizičkim), na temelju njihova zahtjeva i odobrenja predsjednika suda, dostava obavlja u sudu, pismena koja im upućuje sud polaţu se za njih u posebne pretince u za to odreĎenoj prostoriji suda. Dostavu obavlja sluţbena osoba suda (134b/1). Posebna situacija je za odvjetnike. Naime, predsjednik suda moţe rješenjem donesenim u upravnom postupku odrediti da svi odvjetnici koji imaju pisarnicu na području njegovog suda, sudska pismena primaju preko sudskih pretinaca. Protiv toga rješenja odvjetnik ima pravo ţalbe predsjedniku neposredno višeg suda u roku od osam dana (134b/2). Dakle, predsjednik suda moţe donijeti takvo rješenje bez obzira jesu li odvjetnici s tim suglasni, i jesu li podnijeli takav zahtjev. Pismena koja se dostavljaju preko pretinca ne smiju biti dostupna osobama kojima se dostavljaju prije nego što potpišu dostavnicu. Pismena se dostavljaju u zatvorenim omotnicama, u kojima se dostava obavlja preko pošte. Prigodom uzimanja pismena moraju se preuzeti sva pismena poloţena u pretinac (134b/3). Na svako pismeno koje se dostavlja na ovaj način naznačit će se dan kada je poloţeno u pretinac (134b/4). Kada se radi o dostavi odvjetnicima, oni su duţni pismeno podići iz pretinca u roku od osam dana od dana polaganja pismena u pretinac. Ako pismeno ne bude podignuto u tom roku, dostava će se obaviti stavljanjem pismena na oglasnu ploču suda. Smatrat će se da je dostava obavljena istekom osmoga dana od dana stavljanja pismena na oglasnu ploču suda (134b/5). Rečeno ne vrijedi za osobe koje nisu odvjetnici. Predsjednik suda povući će odobrenje ako utvrdi da osoba kojoj je ono dano neredovito preuzima pismena ili pokušava zloupotrijebiti takav način dostave (134b/7). O ţalbi protiv takvog rješenja odlučuje predsjednik neposredno višeg suda. Valjana je dostava koja je u umjesto preko pretinca obavljena na drugi zakonom predviĎen način (134b/6). 3) Dostava putem sudskog dostavljača. O ovoj dostavi nije ništa posebno propisano, no ona se po proceduri i ovlaštenjima dostavljača ne razlikuje od dostave putem pošte ili javnog biljeţnika. 4) Dostava osobi odreĎenoj sporazumom. Sporazumom o dostavi se stranke sporazumijevaju da se sva sudska pismena moraju dostaviti na adresu odreĎenu tim sporazumom ili preko osobe odreĎene tim sporazumom. (133b) Pretpostavke za valjanost sporazuma:

116

No on ne moţe odbiti primiti pismeno od stranke radi dostave.

117

Na radnje poduzete u svezi s dostavom preko javnih biljeţnika stranke ne plaćaju javnobiljeţničke pristojbe (133a/6).

Građansko procesno pravo

69

mora biti zaključen u pisanoj formi mora biti javno ovjerovljen ako je tuţenik fizička osoba koja ne obavlja registriranu djelatnost, ili obavlja registriranu djelatnost ali mu se pismena imaju dostavljati u vezi sa sporovima koji se ne tiču te djelatnosti (133b/5).118 mora biti priloţen uz tuţbu. Tuţitelj koji u tuţbi nije predloţio da se dostava tuţeniku obavlja na adresi ili preko osobe iz sporazuma, moţe i kasnije tijekom postupka to predloţiti tek ukoliko mu se nije mogla uredno obaviti na adresi naznačenoj u tuţbi (133b/3). sporazum moţe se sklopiti glede odreĎenog spora koji je već nastao ili glede budućih sporova koji mogu nastati iz odreĎenoga pravnog odnosa (133b/4). Temeljni ratio ovog instituta jest u posljedicama koje nastaju za tuţenika ukoliko se dostava nije mogla obaviti. Naime, u takvom slučaju sud će odrediti da se daljnje dostave tuţeniku obavljaju stavljanjem pismena na oglasnu ploču suda. Smatrat će se da je dostava obavljena istekom osmoga dana od dana stavljanja pismena na oglasnu ploču suda (133b/2). Tuţenik iz opravdanih razloga moţe zatraţiti, unatoč zaključenom sporazumu s tuţiteljem, da mu se dostava obavlja na novoj adresi u Republici Hrvatskoj. Takvom zahtjevu tuţenika sud moţe udovoljiti tek nakon što tuţitelju omogući da se o tom zahtjevu izjasni i ako uvjeti uz koje se dostava treba obavljati nisu bitno teţi od onih uz koje se dostava obavlja prema sporazumu (133b/6). O zahtjevu tuţenika sud odlučuje rješenjem protiv kojeg ţalba nije dopuštena. Dok sud ne odluči o zahtjevu dostava će se obavljati na adresu, odnosno osobi iz sporazuma (133b/7). Troškove izazvane prijedlogom tuţenika snosi tuţenik bez obzira na ishod spora (133b/9). 5) Izravna uzajamna dostava. Ovakva dostava moguća je kada se stranke sporazume tijekom postupka da će pismena izravno upućivati jedna drugoj. Da bi se dostava smatrala urednom, potrebno je da stranke upućuju podneske preporučeno preko pošte uz povratnicu (133c/1). Ako je koja od stranaka pravna osoba ili fizička osoba s registriranom djelatnošću, pismena joj se mogu predati izravno u njezinom sjedištu uz potvrdu o preuzimanju pošiljke ovjerovljenu njenim pečatom (133c/2). No sporazum stranaka o ovakvom upućivanju podnesaka nije potreban ako u parnici obje stranke zastupaju odvjetnici ili drţavni odvjetnici. Tada sud moţe odrediti da zastupnici stranaka izravno upućuju podneske jedni drugima – poštom uz povratnicu ili da ih izravno predaju uredu, odnosno pisarnici (133c/3). b) MJESTO DOSTAVE U pravilu se dostava vrši na adresi prebivališta boravišta ili sjedišta osobe adresata. Dostava drţavnim tijelima i pravnim osobama obavlja se predajom pismena osobi ovlaštenoj za primanje pismena ili radniku koji se zatekne u uredu (134/1). Dostava drţ. odvjetništvu obavlja se predajom njegovoj pisarnici (134/2). Kad dostavu treba obaviti u inozemstvu, ona se obavlja diplomatskim putem (136). Kad stranka ima punomoćnika ili zz-a, dostava se obavlja tim osobama (138/1). Dostava odvjetniku obavlja se predajom osobi koja radi u odvjetničkom uredu (139). No ZIDZPP/03 donosi neke novine. Pravnoj osobi koja je upisana u odreĎeni sudski ili drugi upisnik dostava se obavlja na adresu navedenu u tuţbi. Ako dostava na adresu navedenu u tuţbi ne uspije, dostava će se obaviti na adresu sjedišta te osobe upisanu u upisniku. Ako dostava ne uspije ni na toj adresi, obavit će se stavljanjem pismena na oglasnu ploču suda. Smatrat će se da je dostava obavljena istekom osmoga dana od dana stavljanja pismena na oglasnu ploču suda (134a/1).

118

To znači kada sporazum zaključuju pravne ili fizičke osobe koje obavljaju registriranu djelatnost te im se pismena imaju dostavljati u vezi sa sporovima koji se tiču te djelatnosti, sporazum ne mora biti javno ovjerovljen, ali mora biti zaključen po ovlaštenoj osobi.

Građansko procesno pravo

70

Ista pravila primjenjuju se i na fizičke osobe koje obavljaju odreĎenu upisanu djelatnost (obrtnici, trgovci pojedinci, javni biljeţnici, odvjetnici, liječnici itd.) kad se tim osobama dostava obavlja u vezi s tom djelatnošću (134a/2). Dakle, ovo vrijedi kad se te osobe pojavljuju kao stranke u postupku, a u vezi s djelatnošću koju obavljaju. Naime, ovu odredbu treba tumačiti jednako kako prema trgovcu tako i prema odvjetniku. Stoga se ona neće primjenjivati u nekom njihovom osobnom sporu (npr. radi uzdrţavanja), ali niti onda kada se dostava vrši odvjetniku kao punomoćniku stranke, jer tu sam odvjetnik nije stranka. Prema odvjetniku će se ova odredba moći primijeniti jedino onda kada se on pojavljuje kao stranka u sporu vezanom za njegovu odvjetničku djelatnost (npr. tuţba za naknadu štete počinjene prilikom zastupanja). Uostalom, dostava odvjetniku kao punomoćniku u njegovoj pisarnici regulirana je člankom 139. ZPP-a. c) PROMJENA ADRESE Stranka ili njezin zastupnik duţni su tijekom postupka odmah izvijestiti sud o promjeni adrese. Taj se rok produţuje i nakon završetka postupka u raznim procesnim situacijama ovisno o ulaganju pravnog lijeka, tako da su oni duţni odmah izvijestiti sud o promjeni adrese i to: - do isteka roka od šest mjeseci nakon pravomoćnosti prvostupanjske odluke protiv koje ţalba nije izjavljena (145/1) - do isteka roka od šest mjeseci nakon dostave drugostupanjske odluke kojom se postupak pravomoćno završava (145/1) - do isteka roka od šest mjeseci od dostave stranci odluke kojom se revizija odbacuje ili odbija ili pobijana odluka preinačuje, ako je izjavljena revizija (145/2) - ako je podnesen prijedlog za ponavljanje postupka, taj se rok produţava do isteka roka od šest mjeseci od od pravomoćnosti prvostupanjske odluke u tom postupku protiv koje nije izjavljena ţalba (postupku kojim se odlučuje o prijedlogu za ponavljanje postupka), odnosno do isteka roka od šest mjeseci od dostave stranci drugostupanjske odluke kojom se postupak za ponavljanje postupka pravomoćno završava (145/3) Ako stranka ili njezin zastupnik ne obavijeste odmah sud o promjeni adrese, pa se zbog toga dostava nije mogla uredno obaviti, sud će odrediti da se daljnje dostave u parnici obavljaju stavljanjem pismena na oglasnu ploču suda, sve dok stranka ili njezin zastupnik ne priopće sudu svoju novu adresu (145/5). d) VRIJEME OBAVLJANJA DOSTAVE Dostava se obavlja radnim danom, i to od sedam do dvadeset sati, u stanu ili na radnom mjestu osobe kojoj se dostava ima obaviti ili u sudu kad se ta osoba tamo zatekne (140/1). Dostava se moţe obaviti i u drugo vrijeme i na drugom mjestu, po pristanku osobe kojoj se dostava ima obaviti (140/2). Ako ocijeni da je to potrebno, sud će odrediti da se dostava obavi na bilo kojem drugom mjestu ili u bilo koje drugo vrijeme. Prigodom takve dostave osobi kojoj se dostava obavlja predat će se primjerak rješenja suda kojim je ona odreĎena. To rješenje ne mora biti obrazloţeno (140/3). Odredba o vremenu obavljanja dostave ne vaţi za dostavu poštom ili putem javnoga biljeţnika (140/4). e) DOSTAVA ZA DRUGOG Dostava članu kućanstva odnosno zaposleniku. Ako se osoba kojoj se pismeno ima dostaviti ne zatekne u svom stanu, dostava se obavlja predajom pismena kome od njezinih punoljetnih članova domaćinstva, koji je duţan primiti pismeno. (141/1). Ako se osoba kojoj se pismeno ima dostaviti ne zatekne u svom stanu i ako se ono ne moţe predati kome od njezinih punoljetnih članova domaćinstva, pismeno se moţe predati kućepazitelju ili susjedu, ako oni na

Građansko procesno pravo

71

to pristanu, i time je dostava obavljena (141/2). Ako se dostava obavlja na radnom mjestu osobe kojoj se pismeno ima dostaviti, a ta se osoba tu ne zatekne, dostava se moţe obaviti osobi koja na istom mjestu radi, ako ona pristane da primi pismeno (141/3). Predaja pismena drugoj osobi nije dopuštena ako ona sudjeluje u parnici kao protivnik osobe kojoj se dostava ima obaviti (141/4). Osobe kojima se prema prethodnim odredbama dostava obavi umjesto osobi kojoj se pismeno ima dostaviti, duţne su pismeno predati toj osobi. Ako svojom krivnjom propuste pismeno predati, odgovaraju osobi za koju su pismeno primili za štetu koju su joj time prouzročili (141/5). Osobno stranci (odnosno njezinom punomoćniku ili zz-u) dostavlja se tuţba, platni nalog, presuda, rješenje, te izvanredni pravni lijek (142/1). Ako se osoba kojoj se pismeno mora osobno dostaviti ne zatekne tamo gdje se dostava ima obaviti, dostavljač će kod člana domaćinstva, kućepazitelja, susjeda ili osobe koja je zaposlena na istom radnom mjestu ostaviti obavijest da radi primanja pismena bude u odreĎeno vrijeme u svome stanu ili na radnom mjestu. Ako i nakon toga ne zatekne osobu kojoj se pismeno ima dostaviti, ono će se predati gore navedenim osobama i time se smatra da je dostava obavljena (142/2). Ako se utvrdi da je osoba kojoj se pismeno ima dostaviti odsutna i da joj druge osobe ne mogu na vrijeme predati pismeno, ono će se vratiti sudu uz naznaku gdje se odsutni nalazi i uz naznaku osobe od koje se to saznalo (143). Kad osoba kojoj je pismeno upućeno odbija primiti pismeno, dostavljač će ga pribiti na vrata stana. Na dostavnici će zabiljeţiti sat, dan i razlog odbijanja te mjesto gdje je pismeno ostavljeno. Time se smatra da je dostava obavljena (144). Punomoćnik za primanje pismena je osoba koja ima duţnost i ovlast primati pismena i što prije ih dostaviti adresatu. On se moţe pojaviti strani tuţenika ili tuţitelja, a osnovni preduvjet je da se stranka nalazi u inozemstvu. Tuţitelj ili njegov zastupnik koji se nalaze u inozemstvu, a tuţitelj nema punomoćnika u Republici Hrvatskoj, duţni su već prigodom podnošenja tuţbe imenovati punomoćnika za primanje pismena u Republici Hrvatskoj. Ako tako ne postupe, sud će tuţbu odbaciti (146/1) i nema mogućnosti vraćanja tuţbe na ispravak. Tuţenika ili njegova zastupnika koji se nalaze u inozemstvu, a tuţenik nema punomoćnika u Republici Hrvatskoj, sud će već prigodom dostave prvoga pismena pozvati da u primjerenom roku postave punomoćnika za primanje pismena u Republici Hrvatskoj, uz upozorenje da će u suprotnom sud tuţeniku na njegov trošak postaviti zastupnika za primanje pismena iz reda odvjetnika ili javnih biljeţnika i preko toga zastupnika obavijestiti tuţenika odnosno njegova zastupnika o tom postavljenju (146/2). Sredstva za pokriće troškova postavljanja i rada zastupnika tuţenika za primanje pismena duţan je predujmiti tuţitelj na temelju rješenja suda protiv kojega nije dopuštena posebna ţalba. Ako tuţitelj ne predujmi ta sredstva u roku koji je sud odredio u svom rješenju, sud će tuţbu odbaciti. (146/5). Stranci koja opozove punomoć punomoćniku za primanje pismena i istodobno ne postavi drugog takvog punomoćnika, sud će dostavu obavljati stavljanjem pismena na oglasnu ploču suda, sve dok ta stranka ne postavi drugoga punomoćnika za primanje pismena. (146/3). Punomoćnik za primanje pismena koji je obavijestio sud o tome da je stranci otkazao punomoć i priloţio nesumnjiv dokaz o tome da je stranka uredno primila taj otkaz, duţan je za stranku i dalje primati pismena sve dok ne protekne trideset dana od dana kojega je sudu priloţio taj dokaz. Ako stranka u roku od trideset dana od dana primitka otkaza punomoći ne obavijesti

Građansko procesno pravo

72

sud o imenovanju novoga punomoćnika za primanje pismena, sud će dostavu obavljati stavljanjem pismena na oglasnu ploču suda (146/4).119 Ako više osoba tuţi, sud će ih pozvati da imenuju zajedničkog punomoćnika za primanje pismena (147/1). f) ODGOVORNOST DOSTAVLJAĈA Novelirani ZPP uvodi stroţu odgovornost dostavljača (149a) koja se manifestira na dva načina: 1) kaţnjavanje dostavljača 2) obvezivanjem dostavljača da stranci naknadi troškove Ad 1) Dostavljača120 koji nesavjesno obavi koju radnju dostave i zbog toga doĎe do znatnijeg odugovlačenja postupka (kumulativno) sud moţe novčano kazniti novačanom kaznom od 500,00 do 5.000,00 kuna fizičku osobu, odnosno od 2.000,00 do 20.000,00 kuna pravnu osobu (149b/1 u svezi sa 110/1). Ad 2) Stranka kojoj je dostavljač nesavjesnim obavljanjem svoje duţnosti prouzročio dodatne troškove u postupku, moţe u tom postupku zatraţiti od suda da dostavljača, odnosno pravnu osobu koja za njega odgovara121, po općim pravilima za naknadu štete osudi da joj te troškove naknadi. O takvom zahtjevu sud je duţan rješenjem odlučiti bez odgode, neovisno o odluci o glavnoj stvari. Protiv toga rješenja dopuštena je ţalba, ali se ovrha na temelju njega moţe traţiti i prije njegove pravomoćnosti (149b/2). Zahtjev stranka moţe postaviti u roku od petnaest dana od saznanja za razloge koji opravdavaju njegovo postavljanje, a najkasnije do pravomoćnosti, odnosno okončanja postupka u povodu izvanrednog pravnog lijeka (149b/3). Osobu (različitu od dostavljača) koja spriječava dostavu na način da odbija dokazati svoju istovjetnost ili primiti pismeno ili svjesno ometa dostavu na neki drugi način, čime onemogućava ili oteţava primjenu odredaba ZPP-a o dostavi, sud moţe novčano kazniti (149a/1). Stranka kojoj je takva osoba prouzročila dodatne troškove u postupku, moţe u tom postupku zatraţiti od suda da je osudi da joj te troškove naknadi, neovisno o tome je li je novčano kaznio ili nije. O takvom zahtjevu sud je duţan rješenjem odlučiti bez odgode, neovisno o odluci o glavnoj stvari. Protiv toga rješenja dopuštena je posebna ţalba, ali se ovrha na temelju njega moţe traţiti prije njegove pravomoćnosti (149a/2). g) DOSTAVNICA Potvrdu o obavljenoj dostavi (dostavnicu) potpisuje primatelj, koji će na njoj napisati datum primitka. Ako se dostava obavlja drţavnome tijelu, pravnoj osobi ili fizičkim osobama koje obavljaju registriranu djelatnost, primatelj je duţan uz potpis otisnuti i pečat ili štambilj tog tijela odnosno osobe. Dostavljač je duţan naznačiti na dostavnici zašto prigodom dostave tom tijelu ili osobama pečat ili štambilj nije otisnut (149/1). Ako je primatelj nepismen ili se nije u

119

Pravila o postavljanju zastupnika tuţitelju za primanje pismena na odgovarajući se način primjenjuju na umješače (146/6). 120

Bez obzira o kojem se dostavljaču radi.

121

U slučaju kada dostavu obavlja pravna osoba, stranka moţe zahtjev postaviti prema dostavljaču ili prema pravnoj osobi za koju on radi.

Građansko procesno pravo

73

stanju potpisati, dostavljač će ispisati njegovo ime i prezime uz napomenu zašto primatelj nije stavio svoj potpis122 (149/2).

3.1.7. Rokovi Rok je odreĎeno vremensko razdoblje u kojem se neka procesna radnja moţe poduzeti, odnosno, prije čijeg se isteka ne moţe poduzeti. Svrha postojanja rokova je pravna sigurnost i osiguranje brzog pruţanja pravne zaštite. a) VRSTE ROKOVA 1. Zakonski i sudski. Zakonskim rokovima trajanje je odreĎeno zakonom (111/1) te se ne mogu mijenjati odlukom suda.123 Sudskim rokovima trajanje, na temelju zakonskog ovlaštenja, odreĎuje sud prema svom nahoĎenju (111/1) u konkretnom slučaju, time što je ponekad vezan u pogledu minimalne ili maksimalne granice njihova trajanja.124 2. Produživi i neproduživi. Neproduţivi su zakonski rokovi. Produţivi su sudski rokovi. O produţivanju rokova odlučuje sud, ali samo na prijedlog stranaka ako naĎe da za to postoje opravdani razlozi (111/2) s tim da se prijedlog mora podnijeti prije proteka tog roka. 3. Subjektivni i objektivni. Subjektivni su oni čiji početak zavisi od saznanja ovlaštene osobe za dogaĎaj koji je relevantan za njihovo računanje, ili od stjecanja mogućnosti da ta osoba poduzme procesnu radnju.125 Objektivni se računaju od nastupanja relevantne činjenice, neovisno o saznanju ovlaštenih osoba za tu činjenicu.126 4. Prekluzivni i monitorni. Prekluzivni (peremptorni) su oni kad propuštanje radnje vezane za rok dovodi do gubitka prava na naknadno poduzimanje te procesne radnje. Takvi su, u pravilu, svi zakonski rokovi. Monitorni su oni kad propuštanje radnje ne proizvodi štetne posljedice pa se radnja koja nije izvršena u roku moţe poduzeti i naknadno.127

122

Ako primatelj odbije potpisati dostavnicu, dostavljač će to zabiljeţiti na dostavnici i ispisati slovima dan predaje, i time se smatra da je dostava obavljena. Ako je dostava obavljena prema odredbi članka 142. stavka 2. ZPP-a, na dostavnici će se pored potvrde o primitku pismena naznačiti da je prethodila pismena obavijest. Kad je prema odredbama ovog zakona pismeno predano drugoj osobi, a ne onoj kojoj se pismeno imalo dostaviti, na dostavnici će dostavljač naznačiti odnos tih dviju osoba. Ako dostavu ne obavlja drţavnom tijelu ili pravnoj osobi, dostavljač će od osobe kojoj pismeno predaje, a koju osobno ne poznaje, zatraţiti da dokaţe svoju istovjetnost. Dostavljač će na dostavnici upisati ime i prezime osobe kojoj je pismeno predao te naznačiti da osobu kojoj je pismeno predao osobno poznaje, odnosno broj isprave na temelju koje je utvrdio njenu istovjetnost i tko ju je izdao. Dostavljač koji nije javni biljeţnik duţan je čitljivo označiti na dostavnici svoje ime i prezime te svojstvo, a zatim je osobno potpisati. Ako je to potrebno, dostavljač će o dostavi sastaviti poseban zapisnik i priloţiti ga uz dostavnicu. Ako je na dostavnici netočno naznačen datum dostave, smatrat će se da je dostava obavljena onog dana kad je pismeno predano. Ako je dostavnica nestala, dostava se moţe dokazivati i na drugi način (149/3-11). 123

Npr. rok za ţalbu od 15 dana

124

Npr. odgovor na tuţbu podnosi se u roku kojeg odredi predsjednik vijeća, a ne moţe biti duţi od 15 dana, a iznimno 30. Kad sud vrati podnesak podnositelju radi ispravka i dopune, odredit će rok za ponovno podnošenje. 125

Npr. prijedlog za povrat u prijašnje stanje podnosi se u roku od 15 dana računajući od dana kada je prestao razlog koji je prouzročio propuštanje, a ako je stranka tek kasnije saznala za propuštanje, onda od dana kad je za to saznala. 126

Npr. nakon proteka roka tri mjeseca od dana propuštanja, ne moţe se traţiti povrat u prijašnje stanje.

127

Npr. rok za odgovor na tuţbu ili ţalbu.

Građansko procesno pravo

74

5. Dilatorni. Dilatorni su oni rokovi kojima se odreĎuje vremensko razdoblje prije čijeg isteka nije dopušteno poduzimati radnje.128 6. Procesnopravni i građanskopravni. Procesnopravni su oni kojima se odreĎuje razdoblje za ostvarivanje ovlaštenja ili duţnosti koja proistječu iz odredaba procesnog prava. Takvi su, u pravilu, svi rokovi iz ZPP-a. GraĎanskopravni su oni kojima se odreĎuje razdoblje za ostvarivanje ovlaštenja ili duţnosti koja proistječu iz odredaba graĎanskog prava.129 7. Paricijski rokovi. To su rokovi unutar kojih je moguće dobrovoljno izvršiti neku obvezu, a ako se ne izvrši, onda druga strana protekom roka moţe traţiti ovrhu. Računanje rokova. Rokovi se računaju samo po jedinicama odreĎenim punim danima, od pola noći do pola noći. Rokovi se računaju na dane, mjesece i godine (112/1). Ako je rok odreĎen na dane, u rok se ne uračunava dan kad je dostava ili saopćenje obavljeno odnosno dan u koji pada dogaĎaj otkad treba računati trajanje roka, već se za početak roka uzima prvi idući dan (112/2). Rokovi odreĎeni na mjesece odnosno na godine završavaju se protekom onog dana posljednjeg mjeseca odnosno godine koji po svom broju odgovara danu kad je rok otpočeo. Ako nema tog dana u posljednjem mjesecu, rok se završava posljednjeg dana tog mjeseca (112/3). Ako posljednji dan roka pada na drţavni blagdan, ili u nedjelju ili u koji drugi dan kad sud ne radi, rok istječe protekom prvoga idućeg radnog dana (112/4). Prekidanjem postupka prestaju teći svi zakonski i sudski rokovi (214/1). Mirovanjem postupka prestaju teći samo sudski rokovi (217/1). Rokovi koji su prestali teći, počinju teći iznova kad se postupak nastavi (215/6). Održavanje rokova. Pravilo je da se radnja čije je poduzimanje vezano za rok smatra izvršenom u roku ako je podnesak kojim se ta radnja poduzima predan nadleţnom sudu u roku (113/1). Izuzeci: a) ako je podnesak upućen sudu putem pošte, preporučenom pošiljkom ili telegrafom, dan predaje pošti smatra se danom predaje sudu (113/2) b) za osobe koje se nalaze u vojsci, dan predaje podneska vojnoj jedinici smatra se danom predaje sudu c) za osobe lišene slobode, dan predaje podneska upravi zatvora, odnosno, kaznenopopravnog doma smatra se danom predaje sudu (113/6) d) ako je podnesak predan sudu koji nije nadleţan u roku, pa stigne nadleţnom sudu nakon roka, smatrat će se na vrijeme podnesenim ako se njegovo podnošenje nenadleţnom sudu moţe pripisati neznanju ili očitoj pogrešci podnositelja (113/7)

3.1.8. Ročišta Ročište je vremenski odreĎeno doba kada sud poduzima neku procesnu radnju uz sudjelovanje stranaka i drugih sudionika u postupku. Susret suda i stranaka na ročištu omogućuje ostvarivanje načela kontradiktornosti, neposrednosti, javnosti i usmenosti.

128

Npr. pripremno ročište treba odrediti tako da strankama ostane dovoljno vremena za pripremu, a najmanje 8 dana od primitka poziva. 129

Npr. ako je podnesak predan sudu koji nije nadleţan u roku, pa stigne nadleţnom sudu nakon roka, smatrat će se na vrijeme podnesenim ako se njegovo podnošenje nenadleţnom sudu moţe pripisati neznanju ili očitoj pogrešci podnositelja.

Građansko procesno pravo

75

OdreĎivanje ročišta. Ročišta odreĎuje sud kad je to zakonom propisano ili kada to zahtijevaju potrebe postupka. Protiv rješenja o odreĎivanju ročišta, nije dopuštena ţalba (114/1). Ročišta se odreĎuju zbog poduzimanja raznovrsnih procesnih radnji: pripremnog ročišta, glavne rasprave, izvoĎenja dokaza, raspravljanja incidentalnih pitanja. Mjesto održavanja. Ročišta se u pravilu odrţavaju u sudskoj zgradi (115/1), no sud moţe odlučiti da se ročište odrţi izvan sudske zgrade ako je to nuţno ili kad će se time uštedjeti na vremenu ili troškovima (115/2).130 Ročišta se odrţavaju radnim danom, danju, kada sud radi. Zakazivanje. Vaţno je da se o ročištu obavijeste stranke i drugi sudionici čija je prisutnost potrebna (114/2), te da se pozvanima da dovoljno vremena za pripremanje.131 U pozivu treba naznačiti: mjesto i vrijeme odrţavanja ročišta, upozorenje o posljedicama izostanka, te će se strankama dostaviti podnesak koji je dao povod za ročište (114/2,3). Odgoda. Kada za to postoje opravdani razlozi, sud moţe odgoditi ročište. Sud prisutnima priopćava mjesto i vrijeme novog ročišta pa im se neće dostavljati poziv (116/1,2).

3.1.9. Propuštanje Propuštanje stranaka manifestira se u nekoliko varijanti: a) nepoduzimanje proc. radnje u predviĎenom roku b) nepoduzimanje proc. radnje u procesnom stadiju c) neodazivanje na zakazano ročište do njegova završetka ili odazivanje uz pasivno drţanje ili odazivanje uz neposredno povlačenje s ročišta Posljedice propuštanja su pridavanje odreĎenog procesnopravnog značaja tom propuštanju, ovisno o tome kad je do njega došlo. Propuštanje rokova. Procesne posljedice propuštanja rokova su različite: 1. prekluzija – gubitak prava na poduzimanje proc. radnje. Do nje dolazi kod prekluzivnih rokova.132 2. fikcija, odnosno, presumpcija o manifestaciji odreĎene procesne volje stranke koja je propustila neku radnju – dakle, značaj konkludentne izjave volje.133 3. indiferentnost – neke radnje se mogu poduzeti i nakon proteka roka (monitornog).134 Propuštanje ročišta. Propuštanje stranke da doĎe na ročište u pravilu ne utječe na pravo suda da to ročište odrţi, pa će stranka koja izostane biti prekludirana u pravu na poduzimanje onih radnji koje se mogu poduzimati samo u odreĎenom stadiju. 135 Ako obje stranke propuste

130

Npr. kad se predmet uviĎaja ne moţe donijeti na sud.

131

Ako se odreĎuje pripremno ročište ili ročište za gl. raspravu, poziv mora biti dostavljen najmanje osam dana prije početka ročišta 132

Npr. odvjetnik ne moţe traţiti ponavljanje postupka na osnovi parnične punomoći nakon proteka 6 mjeseci od pravomoćnosti odluke (95/2) 133

Npr. smatra se da je podnesak povučen ako ne bude ispravljen odnosno dopunjen i vraćen sudu u odreĎenom roku (109/4). Ako stranka u sudskom roku ne ispravi ţalbeni podnesak, sud će ţalbu odbaciti 134 135

Npr. sud je duţan primiti predujam za izvoĎenje dokaza i nakon roka (153).

Npr. neće moći traţiti da se ponovno izvode dokazi, postoji mogućnost da bude donesena presuda zbog izostanka

Građansko procesno pravo

76

doći na ročište, nastupa mirovanje postupka. Ako samo jedna stranka doĎe na ročište i predloţi mirovanje takoĎer nastupa mirovanje (216/1). Propuštanje procesnog stadija. Kod nas postoje neka pravila koja stranke prekludiraju u pravu poduzimanja odreĎene radnje nakon propuštanja da je poduzmu u odreĎenom stadiju postupka.136 Preuranjeno poduzimanje procesnih radnji. Dvije vrste situacija: a) nekad je poduzimanje odreĎene radnje nedopušteno jer još nisu sazreli uvjeti za njeno poduzimanje,137 b) nekad preuranjeno poduzimanje radnji nije nedopušteno, ali bi se njime ugroţavali interesi stranke koja ih poduzima ili protivnika.138

3.1.10. Povrat u prijašnje stanje To je vraćanje parnice u stanje prije (opravdanog) propuštanja roka ili ročišta za poduzimanje odreĎene parnične radnje zbog kojega je stranka izgubila pravo na naknadno poduzimanje propuštene radnje. Uvjeti: 1. da je stranka propustila rok ili roĉište za poduzimanje neke procesne radnje (117/1),139 2. da je stranka zbog propuštanja izgubila pravo na poduzimanje te radnje (117/1), 3. da je zbog prekluzije za stranku nastala nemogućnost da na drugi naĉin ostvari cilj koji je namjeravala ostvariti propuštenom radnjom140 4. da postoje opravdani razlozi za propuštanje (117/1). 5. da stranka predloţi da joj se dopusti da propuštenu radnju naknadno izvrši (117/1), jer o povratu sud nikad ne odlučuje po sluţbenoj duţnosti. 6. da je povrat zatraţen u zakonskom roku: subjektivni rok je 15 dana. Početak roka se računa od dana kad je prestao razlog koji je uzrokovao propuštanje; a ako je stranka tek kasnije saznala za propuštanje - od dana kad je za to saznala. (118/2). Ako je stranka u pozivu za poduzimanje neke parnične radnje ili u pozivu za ročište bila upozorena na posljedice propuštanja, smatrat će se da je saznala za propuštanje onoga dana kojega je istekao rok u kojemu je radnju trebala poduzeti, odnosno onoga dana kojega je odrţano ročište na koje je pozvana (118/3). Objektivni rok je 3 mjeseca i uvijek se računa od dana propuštanja (118/4). 7. da zakon izriĉito ne iskljuĉuje dopustivost povrata. Povrat nije dopušten: 136

Npr.: prigovor tuţenika o mjesnoj i stvarnoj nenadleţnosti moţe se staviti do pripremnog ročišta, odnosno, do upuštanja tuţenika u raspravljanje.  Stranka je duţna podnijeti zahtjev za izuzeće suca čim sazna da postoji razlog za izuzeće, a najkasnije do završetka rasprave pred prvostupanjskim sudom; a ako nije bilo rasprave, do donošenja odluke (73/6).  Protutuţba se moţe podnijeti do zaključenja glavne rasprave (189). 

137

npr. ulaganje ţalbe protiv presude koja još nije donesena

138

npr. stranka se ne moţe odreći prava na ţalbu protiv presude koja još nije objavljena.

139

Povrat nije dopušten ako se radi o stadiju

140

Zato nije dopušten povrat zbog propuštanja iznošenja nekih činjenica nakon čega je donesena kontradiktorna presuda jer se to moţe ostvariti i u ţalbi.

Građansko procesno pravo

77

a) ako se propusti rok za stavljanje prijedloga da se povrat dopusti, b) ako se propusti ročište odreĎeno u povodu prijedloga za povrat (119) c) ako se propuštanje stranke moţe pripisati bitnoj povredi postupka zbog koje se moţe izjaviti pravni lijek (117/2). Postupak o prijedlogu. Prijedlog se podnosi sudu kod kojeg je trebalo izvršiti propuštenu radnju (118/1). U vezi s prijedlogom za povrat u prijašnje stanje sud će zakazati ročište, osim ako su činjenice na kojima se prijedlog temelji općepoznate (121/2). Ako se povrat traţi zbog propuštanja roka, predlagač je duţan istodobno s podnošenjem prijedloga izvršiti propuštenu radnju (118/4).141 U Nepravodobne i nedopuštene prijedloge sudac odbacuje (121/1). Sud moţe odlučiti da se postupak prekine do pravomoćnosti rješenja o prijedlogu (120/1).142 Pravne posljedice povrata. Odluka suda o dopuštanju povrata je konstitutivna. Parnica se vraća u stanje u kojemu se nalazila prije popuštanja, a odluke donesene zbog propuštanja ukidaju se po sili zakona (117/2). Stranci se, dakle, dozvoljava da obavi propuštenu radnju. Žalba. Protiv rješenja kojim se usvaja prijedlog nije dopuštena (122). Protiv rješenja kojim se prijedlog odbija ili odbacuje dopuštena je posebna ţalba (271/2). Stranka koja traţi povrat u prijašnje stanje duţna je protivnoj stranci naknaditi troškove postupka izazvane propuštanjem i odlučivanjem o prijedlogu za povrat u prijašnje stanje neovisno o ishodu spora. O zahtjevu protivne stranke za naknadu troškova postupka sud je duţan odlučiti rješenjem bez odgode, neovisno o odluci o glavnoj stvari. Protiv toga rješenja posebna ţalba nije dopuštena, a ovrha se na temelju njega moţe traţiti prije njegove pravomoćnosti (122a).

3.1.11. Jezik suda i stranaka Usmeno obraćanje stranaka i suda. Stranke imaju pravo pri sudjelovanju na ročištima i pri usmenom poduzimanju drugih radnji pred sudom upotrebljavati svoj jezik. Ovo pravilo se odnosi i na domaće drţavljanine i na strance. Ako se postupak ne vodi na jeziku stranaka, osigurat će im se usmeno prevoĎenje svega što se na ročištu iznosi, te usmeno prevoĎenje isprava koje su na ročištu koriste radi dokazivanja (102/1). Sud je duţan poučiti stranke na pravo da usmeni postupak prate na svom jeziku uz pomoć tumača. Oni se mogu odreći prava na prevoĎenje ako izjave da znaju jezik na koji se vodi postupak. U zapisnik će se zaključiti da im je dana pouka te njihovo eventualno odricanje (102/2). PrevoĎenje obavljaju tumači. Troškovi prevoĎenja padaju na teret stranke ili sudionika kojega se tiču. Pismeno obraćanje stranaka i suda. Pismena (pozivi, odluke) upućuju se stranka na hrvatskom jeziku u latiničnom pismu (103/1). Stranke svoje podneske (tuţbe, ţalbe) upućuju sudu na hrvatskom jeziku u latiničnom pismu (104). Uporaba jezika i pisma nacionalnih manjina u parničnom postupku ureĎuje se 141

Ovo je relikt načela ekvivalentnosti, propuštena radnja se poduzima uvjetno; bit će relevantna samo ako sud uvaţi prijedlog za povrat 142

Ako je sud donio odluku da se postupak prekine, a pred višim je sudom u tijek u postupak u povodu ţalbe, obavijestit će se viši sud o toj odluci (120/2).

Građansko procesno pravo

78

posebnim zakonom. Troškovi prevoĎenja na jezik nacionalne manjine koji nastanu primjenom odredaba Ustava Republike Hrvatske, ZPP-a te drugih zakona o pravu pripadnika nacionalnih manjina na uporabu svoga jezika padaju na teret sredstava suda (105). Posljedice povreda ovih pravila. Apsolutno bitna povreda postoji ako je sud, protivno ZPP-u, odbio zahtjev stranke da u postupku upotrebljava svoj jezik ili pismo ili da prati tijek postupka na svom jeziku, i ako se zbog takve povrede svog prava stranka ţalila (354/2/7). Relativno bitna povreda: propuštanje da se u zapisniku registrira davanje upozorenja ili izjave o odricanju.

3.2. TUŽBA 3.2.1. O tuţbi Parnični postupak se pokreće tuţbom (185). Bez tuţbe, koju podnosi tuţitelj, nema parnice (nemo iudex sine actore). Definicija. U materijalnom smislu tuţba je zahtjev za pruţanje pravne zaštite odreĎenog sadrţaja. U formalnom smislu tuţba je podnesak u kome tuţitelj ističe svoj zahtjev za pruţanje pravne zaštite. Umjesto podneskom tuţba se moţe podnijeti i usmeno na zapisnik kod suda. U jednoj tuţbi shvaćenoj u formalnom smislu moţe biti više tuţbi shvaćenih u materijalnom smislu.143 Svojom tuţbom tuţitelj provocira sudsku odluku (ali podloga za donošenje te odluke nije samo tuţba nego cjelokupni rezultat raspravljanja u parnici), njome tuţitelj odreĎuje granice raspravljanja i determinira vrstu postupka. U povodu podnesene tuţbe vodi se parnični postupak u kojem se utvrĎuje jesu li ispunjene procesne pretpostavke da se tuţba uzme u razmatranje, a zatim jesu li ispunjene i materijalnopravne pretpostavke. Ako se utvrdi da nisu ispunjene procesne pretpostavke, tuţba će se odbaciti, ne ispitujući materijalnopravne pretpostavke. Ako su ispunjene procesne pretpostavke, sud će ispitati postoje li materijalnopravne pretpostavke. Ako ne postoje, zahtjev će odbiti, a ako postoje, zahtjev će usvojiti. Tuţba je po svojoj pravnoj prirodi parnična radnja, a ne graĎanskopravni posao (kako to neki teoretičari smatraju). Procesni odnosi su potpuno samostalni i neovisni od materijalnopravnih. Argumenti za ovu tvrdnju su deklaratorna tuţba i slučaj singularne sukcesije koja nije dovela do procesnopravne sukcesije. Podnošenjem tuţbe zasniva se dvostrani procesni odnos izmeĎu tuţitelja i suda. Trostrani procesni odnos, koj obuhvaća i tuţenika, zasniva se tek dostavljanjem tuţbe tuţeniku.

3.2.2. Sadrţaj tuţbe Obligatorni sadržaj: 1. Podaci koje mora imati i svaki drugi podnesak, 2. Tuţbeni zahtjev, 3. Tvrdnje o ĉinjenicama na kojima tuţitelj zasniva tuţbeni zahtjev, 4. Prijedloge o 143

Npr. više zahtjeva za zaštitu uperenih protiv jednog ili više tuţenika.

Građansko procesno pravo

79

dokazima kojima se činjenice mogu utvrditi (186/1), 5. kad stvarna nadleţnost, sastav suda, vrsta postupka, pravo na izjavljivanje revizije, ovlaštenje na zastupanje ili pravo na naknadu troškova postupka ovisi o vrijednosti predmeta spora, a predmet tuţbenog zahtjeva nije novčana svota, tuţitelj je duţan u tuţbi naznačiti vrijednost predmeta spora (186/2) Fakultativni sadržaj: 6. Tuţiteljevo shvaćanje o pravnoj osnovi svog tuţbenog zahtjeva (186/3). 7. Zahtjevi za donošenje odluka procesnopravne naravi,144 8. Pravnorelevantne izjave koje su pretpostavka za osnovanost tuţbenog zahtjeva145 Ad 1. Ti podaci su: a) oznaka suda, b) ime, zanimanje i prebivalište ili boravište stranaka i njihovih zakonskih zastupnika i punomoćenika ako ih imaju, c) predmet spora, 146 d) sadrţaj izjave, e) potpis podnositelja (106/2) koji mora biti na kraju podneska (106/3). Ad 2. Tuţbeni zahtjev je procesnopravni zahtjev za pruţanje pravne zaštite odreĎenog sadrţaja. Pored zahtjeva u pogledu glavne stvari, on moţe obuhvatiti i sporedna potraţivanja (186/1) kao što su zahtjev za naknadu parničnih troškova, za isplatu kamata, itd. Zahtjev mora biti konkretan i svestrano odreĎen i to u subjektivnom smislu (u pogledu stranaka), te u objektivnom smislu (u pogledu predmeta spora).147 Ad 3. Te činjenice trebaju pokazati da postoji podudarnost izmeĎu faktičnog stanja i onoga koje zakon predviĎa kao osnovu za pruţanje pravne zaštite. Činjenice trebaju biti dovoljno precizno opisane da omoguće konkretizaciju i specifikaciju spornog odnosa. Ad 4. Dokazi moraju biti odreĎeni u dva smisla: potrebno je navesti za koje se činjenice nude odreĎena dokazna sredstva i kojim se dokaznim sredstvom odreĎena činjenica moţe dokazati. Pismeni dokazi mogu se priloţiti tuţbi. Ad 6. Sud će postupati ako tuţitelj ne navede pravnu osnovu, a ako je i navede, sud nije vezan za njegovo shvaćanje (186/3). Prema načelu iura novit curia sud je duţan da sam utvrdi pravna pravila na temelju kojih treba prosuditi osnovanost tuţbenog zahtjeva.

3.2.3. Deklaratorna tuţba Preventivna pravna zaštita. Za razliku od kondemnatorne tuţbe kod koje se intervenira tek nakon što je došlo do povrede prava sa zadatkom represivne reakcije, kod deklaratorne tuţbe tuţbe se intervenira prije nego je došlo do povrede, sa zadatkom da se očekivana povreda unaprijed spriječi. Ovom tužbom se traži od suda a) da utvrdi postojanje ili nepostojanje nekog prava ili pravnog odnosa, b) da utvrdi istinitost odnosno neistinitost neke isprave (187/1). Osobine. Pruţanje pravne zaštite se ograničuje samo na deklariranje postojanja ili nepostojanja pravnog odnosa, time se ne stvaraju novi pravni odnosi niti preinačuju postojeći. Ti odnosi postoje prije nje i neovisno od nje. Ne moţe se traţiti utvrĎivanje budućih pravnih odnosa. Ne moţe se traţiti ni utvrĎivanje sadrţaja pravnih propisa. Odnos čije se utvrĎivanje 144

Npr. zahtjevi za delegaciju, izuzeće, za postavljanje besplatnog punomoćenika.

145

Npr. o odustanku od ugovora, po pobijanju pobojnih pravnih poslova.

146

To je u biti isto što i tuţbeni zahtjev.

147

Tuţbeni zahtjev bi bio neodreĎen, recimo kad bi se sudu prepustilo da naĎe adekvatno rješenje s obzirom na činjeničnu osnovu spora ili da sam utvrdi osobu u odnosu na koju tuţitelju pripada neko ovlaštenje. On mora glasiti npr. Tuţenik V. A. mi je duţan isplatiti 5000 kn.

Građansko procesno pravo

80

traţi mora biti konkretan i mora postojati u vrijeme suĎenja, ne moţe se utvrĎivati da je neki pravni odnos postojao. Ovrha. Ne moţe se, na temelju deklaratorne presude, provesti ovrha. Ako subjekt iz pravnog odnosa, čiji je sadrţaj utvrĎen takvom presudom, ne postupi u skladu s njom, povrijeĎeni subjekt će bit primoran da, radi zaštite svojih prava, podnese protiv prekršitelja novi kondemnatornu tuţbu. U praksi je više deklaratornih presuda nego deklaratornih tuţbi zato što je svaka presudu kojom se odbija tuţbeni zahtjev, presuda negativnog utvrĎenja da tuţitelju ne pripada ovlaštenje za traţenje pravne zaštite odreĎenog sadrţaja. Ovo vrijedi bez obzira je li takva presuda donesena u povodu deklaratorne, kondemnatorne ili konstitutivne tuţbe. Isprave. Isprava je istinita, autentična ako potječe od osobe koja je na njoj označena kao potpisnik. Dakle, povodom tuţbe za utvrĎivanje istinitosti isprave, ne moţe se utvrĎivati istinitost njenog sadrţaja. Pravni interes se ne presumira već ga je potrebno dokazati. Pravni interes postoji kad tuţitelj učini vjerojatnim da bi tuţenik svojim drţanjem mogao ugroziti ostvarenje njegovih prava u bliskoj budućnosti. On se presumira se kad je to posebnim propisima predviĎeno (187/2)148. Prejudicijelna (incidentalna) tužba na utvrĎenje. Ako odluku o sporu zavisi od toga postoji li ili ne neki pravni odnos koji je prije ili tijekom parnice postao sporan, tuţitelj moţe, osim postojećeg, istaći i tuţbeni zahtjev da sud utvrdi da takav odnos postoji odnosno ne postoji, pod uvjetom da je sud pred kojim teče parnica nadleţan i za odlučivanje o ovom novom zahtjevu (187/3). Ovaj zahtjev se moţe istaći i već prilikom podnošenja tuţbe u glavnoj stvari. Nije, dakle, potrebno čekati da pravo, na koje se taj zahtjev odnosi, postane sporno tijekom postupka. Time se pridonosi pravnoj sigurnosti, jer pravomoćnost deklaratornog dijela izreke presude onemogućuje ponovno aktualiziranje pitanja osnove tuţbenog zahtjeva u eventualnoj novoj parnici po osnovi drukčijeg kondemnatornog zahtjeva. Kad sud u presudi utvrdi, pored ostalog, i postojanje takvog pravnog odnosa, taj dio izreke naziva se deklaratorni preambul.

3.2.4. Kondemnatorna tuţba Represivna pravna zaštita. Do intervencije dolazi nakon što je došlo do povrede prava – post festum. Stanje odnosa nije onakvo kakvo bi trebalo biti obzirom na sadţaj mjerodavne graĎanskopravne norme. Da bi se uspostavilo stanje kakvo bi trebalo biti, potrebno je represivnom mjerom suzbiti nepravo koje je tuţenik uzrokovao. Ovom tužbom tužitelj traži od suda da mu pruţi pravnu zaštitu tako što će tuţenika osuditi da u korist tuţitelja (ili iznimno nekog trećeg) nešto učini, trpi ili propusti. Da bi sud mogao ocijeniti opravdanost tuţiteljeva zahtjeva, potrebno je da prethodno utvrdi kakvo je pravno stanje u odnosima meĎu strankama (dakle, kakav je sadrţaj tuţiteljevog ovlaštenja i tuţenikovih obveza). Stoga dispozitivu osuĎujuće presude prethodi deklaratorni

148

Čl. 187. st. 2. glasi: “Takva se tuţba moţe podići kad je to posebnim propisima predviĎeno, kad tuţitelj ima pravni interes da sud utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave prije dospjelosti zahtjeva za činidbu iz istog odnosa ili kad tuţitelj ima kakav drugi pravni interes za podizanje takve tuţbe”.

Građansko procesno pravo

81

preambul koji se u pravilu unosi u obrazloţenje. Takva deklaracija, meĎutim, nije obuhvaćena pravomoćnošću pa postoji mogućnost da se u nekoj drugoj parnici taj sadrţaj utvrdi drukčije. Pravni interes se zbog zabrane samopomoći presumira. Dospjelost činidbe. Sud moţe naloţiti tuţeniku da izvrši odreĎenu činidbu, samo ako je ona dospjela do zaključenja glavne rasprave (326/1). Kad se tuţba podnese prije dospjelosti, u praksi je uobičajeno da se tuţbeni zahtjev odbija kao preuranjen.149 Postoje, meĎutim, tri izuzetka kad je dopušteno izricanje kondemnatorne presude prije dospjelosti činidbe: 1) Uzdrţavanje: ako sud naĎe da je zahtjev za uzdrţavanje osnovan, on moţe osuditi tuţenika i na plaćanje uzdrţavanja koje još nije dospjelo (326/2). No obveza plaćanje postoji tek kad potraţivanja za pojedine obroke dospiju; 2) Najam / zakup: presuda kojom se tuţeniku nalaţe predaja ili preuzimanje stvari dane u najam ili zakup, moţe se donijeti i prije prestanka tih odnosa (326/3). Tuţitelj moţe ostvariti svoje pravo neposredno nakon isteka najma/zakupa. 3) Buduća šteta: sud će, na zahtjev oštećenika, dosuditi naknadu i za buduću štetu, ako je po redovnom tijeku stvari izvjesno da će ona trajati i u budućnosti (203 ZOO). Ovrha. Ako tuţenik ne ispoštuje kondemnatornu presudu, steknuti će se pretpostavke da se ono prisilno ostvari u posebnom ovršnom postupku.

3.2.5. Konstitutivna tuţba Na podnošenje ove tuţbe ovlaštene su samo osobe kojima to pravo zakon izričito priznaje tj. samo one imaju procesnu legitimaciju: 1) kad zakon radi zaštite općih interesa, ne dopušta pravnim subjektima da sami prouzrokuju promjene u pravnim odnosima, pa čak ni kad meĎu njima postoji suglasnost; 2) kad im je dopušteno da sami vrše promjene svojom suglasnošću, a te suglasnosti nema, pa do promjene ne moţe doći jednostavno izraţenom voljom. Ovom tužbom tužitelj traži od suda uspostavljanje, izmjenu ili ukidanje pravnog odnosa. Dakle, radi se o stvaranju pravnih odnosa koji do tada nisu postojali, bilo da se proizvode novi odnosi ili se postojeći odnosi preinačuju ili ukidaju.150 Zaštiti prethodi utvrĎivanje sadrţaja pravnih odnosa meĎu strankama. Ovaj deklaratorni preambul ulazi u obrazloţenje presude. Pravni interes se presumira, budući da će se u takvim situacijama preinačenje sadrţaja pravnih odnosa moţe postići samo intervencijom suda. Ovrha. Ovakva presuda ne deklarira postojanja prava na promjenu već tu promjenu sama neposredno vrši. Izvršenje odluke konzumira se nastupanjem njene pravomoćnosti. Učinak ove presude djeluje od trenutka nastupanja pravomoćnosti ex nunc.

3.2.6. Tuţba protiv RH 149

O tome u teoriji postoje dva shvaćanja: 1) tuţba se odbacuje jer ovlaštenik nema pravnog interesa za nju, 2) tuţba se odbija je je dospjelost materijalnopravna pretpostavka osnovanosti (a ne procesna pretpostavka) tuţbenog zahtjeva. 150

Konstitutivnog značaja su naprimjer tuţbe: za razvod, poništenje braka i zajedničko traţenje razvoda braka, tuţba za odreĎivanje vremena za ispunjenje obveza, tuţba za smanjenje ili povećanje uzdrţavanja, tuţba za sniţenje ugovorne naknade advokatu, tuţba za poništenje arbitraţne presude, itd.

Građansko procesno pravo

82

Osoba koja namjerava podnijeti tuţbu protiv Republike Hrvatske duţna se prije podnošenja tuţbe obratiti nadleţnom drţavnom odvjetništvu sa zahtjevom za mirno rješenje spora (186a/1).151 Ako zahtjev ne bude prihvaćen ili o njemu ne bude odlučeno u roku od tri mjeseca od njegova podnošenja, podnositelj zahtjeva moţe podnijeti tuţbu nadleţnom sudu (186a/5). Sud će odbaciti tuţbu podnesenu prije donošenja odluke o zahtjevu za mirno rješenje spora, odnosno prije isteka spomenutog roka (186a/6). Podnošenjem zahtjeva za mirno rješenje spora prekida se zastarijevanje (186a/3). U slučajevima kad je posebnim zakonom propisan prekluzivni rok za podnošenje tuţbe, tuţitelj se ne mora posluţiti ovim zahtjevom jer bi time izgubio pravo na sudsku zaštitu. Ove odredbe se ne primjenjuju u slučajevima kada je posebnim zakonom propisan postupak podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora nadleţnom drţavnom odvjetništvu ili nekom drugom tijelu (186a/7).152 Eventualno postignuta nagodba izmeĎu podnositelja zahtjeva i drţavnog odvjetništva ima svojstvo ovršnosti (186a/4).

3.2.7. Stupnjevite tuţbe Radi se o potpuno novom institutu u našem procesnom pravu, uveden po uzoru na njemačko i austrijsko pravo. Ratio uvoĎenja ovog instituta jest u činjenici da su u praksi česti slučajevi u kojma tuţitelj naprosto nije u stanju postaviti procesno dopustiv tuţbeni zahtjev (u smislu njegove odreĊenosti) zato što mu tuţenik ne ţeli poloţiti račun (u skladu s odredbama materijalnog prava ili ugovora) ili zato što mu tuţenik ne ţeli dati podatke kojima raspolaţe.153 Naziv "stupnjevite tužbe" uveden je zbog toga što je, kako bi omogućilo ostvarivanje prava na polaganje računa, a posljedično nakon toga i na ostvarivanje traţbine u parničnom postupku, postupak na kojeg se odnosi odredba čl. 186 b. ZPP-a podijeljen u dva dijela. Tijekom prve faze tuţeniku se nalaţe polaganje računa, a tijekom druge faze raspravlja se u povodu odreĎenog tuţbenog zahtjeva kojeg je tuţitelj duţan postaviti nakon okončanja prvog stadija. a) PRVA SITUACIJA Tuţitelj koji za to ima imovinskopravni interes može tužbom zatražiti od suda da tuženiku - koji je prema sadrţaju pravnoga odnosa duţan poloţiti račun ili dati pregled neke imovine i obveza, odnosno tuţeniku za koga je vjerojatno da nešto zna o utajenoj ili prikrivenoj imovini - naloži da (pod prisegom ili bez prisege): - poloţi račun ili, - preda potpuni pregled imovine ili obveza, odnosno, - da priopći što mu je o utajenoj ili prikrivenoj imovini poznato, 151

Ako je zahtjev iz stavka 1. ovoga članka podnesen nenadleţnom drţavnom odvjetništvu, smatrat će se da je podnesen nadleţnom drţavnom odvjetništvu istekom roka od osam dana (186a/2). 152 153

Npr. ZKP-om, Zakonom o sluţbi u oruţanim snagama.

Do takvih situacija primjerice dolazi u odnosima izmeðu trgovačkih društava i dioničara, izmeðu nalogodavca i nalogoprimca, izmeðu upravitelja zajedničke imovine i suvlasnika te imovine, izmeðu autora i nakladnika, izmeðu poslodavca i radnika, itd.

Građansko procesno pravo

83

- te da ujedno izjavi da su poloţeni račun, predani pregled imovine, odnosno dani podaci o imovini, potpuni i točni (186b/1). Specifičnost ove odredbe je u činjenici što je procesna pretpostavka za tuţbu dokazivanje postojanja konkretnog imovinskopravnog interesa (što je inače rezervirano samo za deklaratorne tuţbe). Daljnja specifičnost jest da je pasivna legitimacija (koja uvijek izvire iz odredaba materijalnog prava) ovdje normirana kao procesna pretpostavka, jer propis kaţe da se tuţba moţe usmjeriti samo prema tuţeniku "koji je prema sadrţaju pravnoga odnosa duţan poloţiti račun" ili izvršiti druge činidbe. No dvojbeno je zašto bi tuţitelj morao dokazivati svoj pravni interes, u slučajevima kada materijalnopravni propis izričito normira pravo zahtijevati polaganje računa.154 b) DRUGA SITUACIJA Ako prije nego što tuţenik ispuni svoju obvezu polaganja računa ili predaje pregleda imovine i obveza, tuţitelj ne moţe postaviti procesno dopustiv, tj. odreĎen tuţbeni zahtjev za isplatu odreĎenog iznosa novca (ili isporuku odreĎene količine zamjenjivih stvari, predaju odreĎenih stvari ili prijenos odreĎenih prava), tužitelj može u tužbi istaknuti, pored zahtjeva za - polaganje računa ili - predaju pregleda imovine i obveza, i tek samo odrediv zahtjev za isplatu iznosa (ili isporuku ili predaju stvari ili prijenos prava) a visinu (količinu odnosno istovjetnost) toga zahtjeva će odrediti tek nakon što tuţenik poloţi račun ili preda pregled imovine i obveza, odnosno tek nakon što se provede vještačenje ili izvedu drugi dokazi u povodu poloţenog računa ili predanog pregleda imovine i obveza ili u povodu uskrate polaganja računa ili predaje pregleda imovine i obveza (186b/2). c) TREĆA SITUACIJA Ova situacija je vrlo slična prethodnoj. Naime, u sporovima u kojima ne moţe postaviti procesno dopustiv, tj. odreĎen zahtjev prije nego što doĎe do podataka koje mu tuţenik ne ţeli dati premda njima raspolaţe, a koje mu je prema sadrţaju graĎanskopravnoga odnosa duţan dati odnosno koji se mogu smatrati zajedničkima za obje stranke, tužitelj može u tužbi istaknuti tek samo odrediv zahtjev za isplatu iznosa (ili predaju stvari ili prijenos prava) a visinu (količinu odnosno istovjetnost) toga zahtjeva odrediti tek nakon što mu tuţenik dade potrebne podatke, odnosno tek nakon što se provede vještačenje ili izvedu drugi dokazi o podacima koje tuţenik izbjegava dati (186b/3). Dakle, razlika izmeĎu druge i treće varijante je u tome koje se svoje obveze tuţenik ne pridrţava: obveze polaganja računa odnosno predaje pregleda imovine i obveza - 2. varijanta, ili obveze davanja potrebnih podataka - 3. varijanta.

3.2.8. Kondemnatorne tuţbe prije dospjelosti traţbine 154

Takve odredbe sadrţi npr. ZOO u čl. 277. (nepravo poslovodstvo), 647t. (otrakluk), 754. (ugovor o nalogu), 780. (ugovor o komisionu), 833. (ugovor o špediciji), zatim ZV u čl. 38. (pravo suvlasnika u svako doba zahtijevati da se poloţe računi), čl. 93. st. 4. toč. 1., te čl. 379. st. 1. toč. 7., koji reguliraju obvezu upravitelja nekretnine u suvlasništvu da svakom suvlasniku poloţi uredan račun.

Građansko procesno pravo

84

Opće ureĎenje. Sukladno neizmijenjenoj odredbi ZPP-a, sud moţe naloţiti tuţeniku da izvrši odreĎenu činidbu samo ako je ona dospjela do zaključenja glavne raspraveţ (326/1). Iznimno, kondemnacija prije dospjelosti traţbine dopustiva je u slučajevima usvajanja alimentacijskog (326/2), ili rentnog (188, 196 ZOO), zahtjeva, kao i kad se radi o obvezi predaje ili preuzmanja stvari danih u najam ili zakup i prije prestanka tih odnosa (326/3). Ovršni zakon je u čl. 295. st. 1. regulirao mogućnost osiguranja nedospjelih traţbina privremenim mjerama. ZIDZPP/03 uvodi novi institut kondenmatorne tužbe prije dospjelosti tražbine. Naime, tuţitelju je omogućeno pribavljanje kondemnatorne presude protiv tuţenika i prije dospjelosti traţbine, ako tuţitelj učini vjerojatnim postojanje pravnog interesa za takvu tuţbu (i to na način da učini vjerojatnim da tuţenik ozbiljno dovodi u pitanje postojanje njegove još uvijek nedospjele traţbine, ili da će morati sudskim putem ostvarivati svoju traţbinu nakon što ona dospije, ili da iz drugih razloga ima za to pravni interes). U tom slučaju sud moţe i prije dospjelosti traţbine naloţiti tuţeniku da mu ispuni duţnu činidbu u vrijeme njezine dospjelosti. Vrijeme dospjelosti traţbine treba biti odreĎeno naznačeno u tuţbenom zahtjevu (186c/1), jer je ono bitan konstitutivni element izreke presude. Sud će odbaciti tuţbu ako utvrdi da tuţitelj nema pravnoga interesa traţiti donošenje ovakve presude (186c/2). Ovrha na temelju ovakve presude moţe se traţiti tek nakon dospjelosti traţbine (186c/3).

3.2.6. Pravne posljedice podnošenja tuţbe sudu Podnošenje tuţbe sudu uzrokuje odreĎene procesnopravne i graĎanskopravne posljedice. Ako sud tuţbu odbaci ili je tuţitelj povuče svi pravni učinci prouzročeni podnošenjem poništavaju se ex tunc. Ako sud smatra da je tuţba dopuštena, on ne donosi o tome posebnu odluku već se takav stav manifestira konkludentno iz radnje koje se dalje poduzimaju. Procesnopravne posljedice: 1) Ocjenjivanje nadleţnosti vrši se, u pravilu, s obzirom na činjenice u vrijeme podnošenja tuţbe sudu (15/3) 2) U slučaju elektivne nadleţnosti pravo tuţitelja na izbor nadleţnog suda konzumira se podnošenjem tuţbe sudu, 3) Ugovor o prorogaciji relevantan je ako je pravovaljan u vrijeme podnošenja tuţbe sudu, 4) Dopustivost tuţbe sa stajališta ostalih procesnih pretpostavki prosuĎuje se, u prvom redu, prema okolnostima u vrijeme podnošenja tuţbe sudu, 5) Ako se tuţba preinačuje zbog okolnosti koje su nastupile nakon podnošenja tuţbe sudu, tuţenik se preinaci ne moţe protiviti (191/2) GraĎanskopravne posljedice: 1) Dospjelost i zastara se prekidaju podnošenjem tuţbe sudu – pod rezolutivnim uvjetom da se postupak uredno nastavi (360-393 ZOO), 2) Kod alternativnih obveza kad pravo izbora pripada tuţitelju, to pravo izbora se konzumira podnošenjem tuţbe sudu, 3) Na povremena novčana dospjela davanja, teče zatezna kamata od dana kada je sudu podnesen zahtjev za njihovu isplatu (279/3 ZOO).

3.2.7. Litispendecija – pravne posljedice dostave tuţbe tuţeniku

Građansko procesno pravo

85

Litispendecija je postojanje parnice. Početak. Parnica počinje teći dostavljanjem tuţbe tuţeniku (194/1), od tada parnica postoji, visi (lat. lis pendent). Od tada se ujedno i zasniva trostrani procesnopravni odnos izmeĎu suda, tuţitelja i tuţenika. No u slučaju subjektivne preinake tuţbe u odnosu na navog tuţenika, parnica teče ex tunc, od postojanja litispendencije u odnosu na prethodno tuţenog. Litispendencija prestaje: 1) Pravomoćnošću odluke kojom se parnica završava, 2) Kad tuţitelj povuče tuţbu ili se odrekne od tuţbenog zahtjeva, 3) Kad stranke zaključe sudsku nagodbu, 4) Kad umre stranka, u parnici koju nasljednici ne mogu produţiti, 5) Kad doĎe do konfuzije stranaka. Prekid, mirovanje i zastoj postupka ne utječu na litispendenciju. Procesnopravne posljedice: 1) Dok parnica teče, ne moţe se u pogledu istog zahtjeva i meĎu istim strankama pokrenuti nova parnica (194/3), 2) Nakon početka parnice za preinaku tuţbe potreban je, u pravilu, tuţenikov pristanak (190/2), 3) nakon početka parnice umješač se moţe pridruţiti jednoj od stranaka (206), 4) Nakon početka parnice obavlja se obavještavanje treće osobe o parnici (211), 5) Ako koja od stranaka otuĎi stvar ili pravo o kojem teče parnica, to ne sprečava da se parnica meĎu istim strankama dovrši (195/1), 6) Tek nakon početka parnice kojoj se atrahira, moţe se zasnovati atrakcija nadleţnosti za protutuţbu (194) i tuţbu glavnog miješanja (193) GraĎanskopravne posljedice: U trenutku početka parnice savjesni posjednik postaje nesavjestan (18/3 ZV). Ad 1. Sud na poštivanje ovog pravila vodi računa po sluţbenoj duţnosti tijekom cijelog postupka (194/4).155 Ako bi unatoč ovom pravilu bila pokrenuta nova parnica meĎu istim strankama u pogledu istog zahtjeva, sud je duţan odbaciti tuţbu u odnosu na koju je parnica počela kasnije teći156 (288, 301). No, ako je u parnici koja je počela kasnije teći, ranije donesena pravomoćna odluka, odbacit će se tuţba u parnici koja je počela ranije teći, zbog toga što pravomoćnost ima prednost pred litispendencijom. U drugostupanjskom postupku odluka suda o zahtjevu o kome još teče parnica predstavlja razlog apsolutne ništavosti (354/2/9), o kome viši sud vodi računa po sluţbenoj duţnosti. Sud će ukinuti presudu i odbacit tuţbu (369/2). Izvanredni pravni lijekovi ne mogu se podnositi zbog ovakvih povoda jer pravomoćnost ima prednost pred litispendencijom. Litispendencija pred stranim sudom. Sud RH prekinut će postupak na zahtjev stranke ako je pred stranim sudom u toku spor o istoj stvari i izmeĎu istih stranaka i to: 1) ako je pred stranim sudom pokrenut postupak u istoj stvari; 2) ako za taj spor ne postoji isključiva nadleţnost suda u RH; 3) ako postoji uzajamnost (90 ZRSZ). Dakle, tuţba se pred domaćim sudom ne odbacuje, parnica i dalje teče, a njen eventualni nastavak ovisit će o rezultatu suĎenja pred stranim sudom: - ako strana presuda bude u RH priznata, tuţbu pred domaćim sudom treba 155

Naime, istodobno voĎenje dvije parnice protivi se načelu načelu pravne sigurnosti, jer otvara mogućnost donošenja više odluka u istoj stvari (ne varie judicetur) te načelu ekonomičnosti, jer uzrokuje nepotrebne troškove. 156

A ne u odnosu na onu koja je kasnije ponesena.

Građansko procesno pravo

86

odbaciti, - ako ne bude priznata, postupak pred domaćim sudom treba nastaviti. Na ovakvu litispendenciju pred stranim sudom, sud ne pazi po sluţbenoj duţnosti već samo na zahtjev stranke.

3.2.8. Objektivna kumulacija tuţbenih zahtjeva (cummulatio actionum) Tuţitelj moţe podnijeti onoliko tuţbi protiv istog tuţenika koliko ima tuţbenih zahtjeva. No on moţe podnijeti samo jednu tuţbu (shvaćenu u formalnom smislu) te u njoj istaknuti više tuţbenih zahtjeva protiv istog tuţenika. Ovo posljednje moţe samo pod sljedećim uvjetima (188/1): - da je za sve kumulirane zahtjeve stvarno nadleţan isti sud, - da je za sve kumulirane zahtjeve odreĎena ista vrsta postupka157 (188/1,3). O kumuliranim zahtjevima sud moţe odlučiti jednom presdom, a moţe i o svakom zahjtevu donijeti djelomičnu presudu.158 Obična (istodobna) kumulacija postoji kad tuţitelj već pri podnošenju tuţbe kumulira više zahtjeva protiv istog tuţenika (188/1). Sukcesivna kumulacija postoji kad tuţitelj, uz već istaknuti tuţbeni zahtjev, naknadno istakne nove zahtjeve (191/1). Na to ima pravo sve do zaključenja gl. rasprave. Ovdje se primjenjuju i pravila o preinaci tuţbe. Eventualna kumulacija postoji kad tuţitelj kumulira zahtjeve koji su u meĎusobnoj vezi, na način da zatraţi od suda da slijedeći od istaknutih zahtjeva usvoji tek ako ustanovi da prethodni nije osnovan159 (188/2). Alternativna obveza (duae res in obligatione, una in solutione). To je takva obveza kod koje postoji više načina ispunjenja, a tuţenik se oslobaĎa obveze ako ispuni samo jedan od njih. Ako pravo izbora pripada tuţitelju, on ga vrši prije podnošenja tuţbe pa u tuţbi ističe samo jedan zahtjev. Ako pravo izbora pripada tuţeniku, tuţitelj je duţan istaći u zahtjevu sve moguće načine ispunjenja, sud će takoĎer tuţenika osuditi na ispunjenje svih mogućnosti, ostavljajući tuţeniku da sam izabere način ispunjenja. Kako se ovdje radi o različitim mogućnostima ispunjnja jednog zahtjeva, nema objektivne kumulacije. Facultas alternativa (una res in obligatione, duae in solutione). To je takva obveza koja ima za predmet jednu činidbu ali je tuţenik ovlašten na ponudu tuţitelja osloboditi se svoje obveze izvršenjem neke druge radnje. Tuţitelj ovdje prema tuţeniku ističe samo jedan zahtjev. Ta alternativna mogućnost osloboĎenja od obveze nije tuţbeni zahtjev već graĎanskopravna ponuda. O toj alternativnoj mogućnosti sud ne moţe odlučivati. Dakle ni ovdje nema objektivne kumulacije.

3.2.9. Preinačenje tuţbenog zahtjeva 157 Nema mjesta kumulaciji recimo bračnog spora s imovinskopravnim sporom zasnovanim na činjenici postojanja braka (jer se ovi sporovi vode po različitim pravilima postupka). 158 Kad se ističu sporedni zahtjevi uz glavni, to po slovu zakona ne predstavlja objektivnu kumulaciju iako to u biti jest. Objektivna kumulacija omogućuje nepotpunu atrakciju. 159

Npr. prvi zahtjev – da se plati kupoprodajna cijana, drugi zahtjev za slučaj da je ugovor moţda ništavan, vraćanje stvari, treći zahtjev za slučaj da je stvar propala, plaćanje cijene propale stvari

Građansko procesno pravo

87

Tuţba se smatra preinačenom kada se u njoj izmijeni neki od bitnih elemenata, tako da izmijenjena tuţbe nije istovjetna s onom prvobitnom. Elementi od kojih zavisi preinaka tuţbe su tuţbeni zahtjev i parnične stranke. Promjene u pogledu predloţenih dokaza i pravne osnove tuţbe nisu relevantne. TakoĎer, smanjenju tuţbenog zahtjeva zakon ne pridaje značaj preinake tuţbe (191/3). Vrste preinačenja: 1) Objektivno preinačenje moţe biti: a) promjena tuţbenog zahtjeva: - promjena istovjetnosti tuţbenog zahtjeva; - povećanje postojećeg tuţbenog zahtjeva; - isticanje drugog zahtjeva uz postojeći; b) promjena činjenične osnove. 2) Subjektivno preinačenje je promjena stranaka. Vrijeme preinačenja. Tuţitelj moţe preinačiti tuţbu najkasnije do zaključenja glavne rasprave pred prvostupanjskih sudom (190/1). Pristanak. Za preinaku tuţbe potreban je i pristanak tuţenika. Ako on pristane, sud mora dopustiti preinaku (190/2).160 a) OBJEKTIVNO PREINAĈENJE Ono obuhvaća promjenu tuţbenog zahtjeva (promjene istovjetnosti tuţbenog zahtjeva, povećavanja postojećeg ili isticanje drugog tuţbenog zahtjeva) i promjenu činjenične osnove. Pristanak. Ako tuţenik ne da svoj pristanak, to nema značaj apsolutnog veta jer sud ipak moţe dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa meĎu strankama (190/2). MeĎutim postoje i slučajevi kad zakon izričito dozvoljava preinačenje tuţbe i bez pristanka tuţenika, pa će sud morati dozvoliti preinaku: a) kad se tuţba preinačuje tako da se, zbog okolnosti koje su nastupile nakon podnošenja tuţbe, zahtijeva iz iste činjenične osnove drugi predmet ili novčanu svotu (191/2); b) kad se smanjuje tuţbeni zahjtev (191/3) tada vaţe pravila o povlačenju tuţbe; c) kad se u toku parnice istakne incidentalni zahtjev za utvrĎenje (187/4). Litispendencija. U pogledu novih zahtjeva parnica se smatra pokrenutom tek kad su ti zahtjevi istaknuti, a litispendencija nastupa dostavljanjem tuţeniku (tuţiteljeve) izjave o preinaci. Pojedini slučajevi: a) Promjena istovjetnosti tuţbenog zahtjeva ili preinaka u uţem smislu - do nje dolazi kad tuţitelj umjesto postojećeg tuţbenog zahtjeva istakne neki drugi, neovisno od toga je li se novi zahtjev opravdava istom ili drugom činjeničnom osnovom. Tada se u pogledu prijašnjeg zahtjeva parnica gasi te prestaje litispendencija. U odnosu na povučeni zahtjev primjenjuju se pravila o povlaćenju tuţbe. b) povećanje postojećeg tuţbenog zahtjeva - do toga dolazi kad tuţitelj postojeći zahjtev kvanititativno poveća. O postojećem tada parnica teče i dalje. Primjenjuju se pravila o sukcesivnoj objektivnoj kumulaciji tuţbenih zahtjeva.

160

Nedostatak instituta preinake je u tome što onemogućuje ostvarenja načela ekonomičnosti i otvara mogućnost šikane.

Građansko procesno pravo

88

c) Isticanje drugog zahtjeva u već postojeći - do toga dolazi kad se naknadno dodaju dodatni zahtjevi uz postojeći zahtjev. Ovdje se primjenjuju pravila o sukcesivnoj objektivnoj kumulaciji. d) Promjena činjenične osnove - do nje dolazi kad se tuţbeni zahtjev zasniva na drugačijem činjeničnom stanju. Novoiznesene činjenice objektivno dovode do promjene istovjetnosti tuţbenog zahtjeva. b) SUBJEKTIVNO PREINAĈENJE Tuţitelj moţe svoju tuţbu preinačiti i tako da umjesto prvobitnog tuţenika tuţi drugu osobu (192/1). Do promjene stranaka dolazi još i kad uz tuţitelja pristupi novi tuţitelj, kad tuţba bude proširena na novog tuţenika, kad umješač stupi umjesto stranke kojoj se pridruţio, kad imenovani prethodnik stupi na mjesto tuţenika. Pristanak. Ako prvobitni tuţenik, koji se upusti u raspravljanje o glavnoj stvari, ne da svoj pristanak, to ima značaj apsolutnog veta (192/2). Pristanak prvobitnog tuţenika je potreban jer je to za njega samo povlačenje tuţbe što znači da se ista moţe ponovno podići protiv njega. Pristanak novotuţenog treba jer on ne ulazi u novu parnicu već preuzima staru u stanju u kome se naĎe u trenutku preinake (prekluzije). Stupanje novog tuženika u parnicu. Nakon što se tuţenik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari (litiskontestacija), umjesto tuţitelja moţe u parnicu stupiti novi tuţitelj samo ako tuţenik na to pristane (192/3). Ovime je uspostavljeno opće pravilo da je za stupanje novog tuţitelja u parnicu umjesto dotadašnjeg, nuţno potreban njegov pristanak. Litispendencija. Dotadašnji tuţenik prestaje biti stranka pa u odnosu na njega ova preinaka predstavlja povlačenje tuţbe. Novi tuţenik stupa u parnica na mjesto dotadašnjeg pa se efekti podnošenja tuţbe i litispendencije protiv prvobitno tuţenog odnose na novog. Novi ne moţe ulagati prigovore u odnosima koje je prvotuţeni bio prekludiran. Isto vrijedi i za novog tuţitelja (192/4).

3.2.10. Povlačenje tuţbe To je jednostrana neposredna parnična radnja tuţitelja kojom izjavljuje da odustaje od traţenja da sud odluči o njegovom tuţbenom zahtjevu. Ova izjava je neopoziva. MeĎutim, ta izjava ne znači i odustanak od prava na odreĎenu sudsku zaštitu. Učinak. U času predaje ove izjave sudu, dolazi do gašenja parnice. Posljedice prouzročene podnošenjem tuţbe i litispendencije poništavaju se ex tunc. Obavljene radnje tuţitelja, tuţenika i suda gube vaţnost. Povučena tuţba smatra se kao da nije ni podnesena pa se moţe ponovno podnijeti. Rješenje o povlačenju tuţbe, deklaratorne je naravi. Tuţba se moţe povući do zaključenja glavne rasprave (193/2). Naime, ako je raspravljanje u sporu došlo dotle da je stvar zrela za suĎenje, ne moţe se dozvoliti tuţitelju da povlačenjem tuţbe učini nevaţećim provedeni postupak, te da isti postupak ponovno pokrene neograničeno puta. Pristanak. Tuţitelj moţe povući tuţbu bez pristanka tuţenog samo do upuštanja tuţenog u raspravljanje (193/1). Nakon upuštanja tuţenog u raspravljanje, za povlačenje je potreban

Građansko procesno pravo

89

pristanak (193/2). Tuţenikovo eventualno protivljenje ima značaj apsolutnog veta.161 Što se tiče izjave o pristanku, ako se tuţenik u roku od 15 dana od obavijesti o povlačenju o tome ne izjasni, smatrat će se da je pristao na povlačenje (193/2) Presumirano povlačenje. U odreĎenim slučajevima zakon iz odreĎene pasivnosti tuţitelja neoborivo presumira da tuţitelj povlači tuţbu. Takvi su slučajevi: - ako tuţitelj ne vrati tuţbu koja mu je poslana na ispravak ili dopunu (109/4). - ako niti jedna stranka u roku od 4 mjeseca od početka mirovanja postpuka ne predloţi nastavak (217/3). - ako ne dokaţe da je poloţio aktorsku kauciju (84/2 ZRSZ).162

3.2.11. Odricanje od tuţbenog zahtjeva (rennuntiatio) To je jednostrana neposredna parnična radnja tuţitelja, kojom izjavljuje da konačno tj. zauvijek odustaje od prava na odreĎenu sudsku zaštitu. Sinonim za ovo je kvalificirano povlačenje tuţbe. Učinak. Ako se tuţitelj do zaključenja glavne rasprave odrekne tuţbenog zahtjeva, sud će bez daljnjega raspravljanja donijeti presudu kojom odbija tuţbeni zahtjev - presudu na temelju odricanja (331a/1). Za odricanje od tuţbenog zahtjeva nije potreban pristanak tuţenika (331a/2). Odricanje od tuţbenog zahtjeva, na ročištu ili u pisanom podnesku, tuţitelj moţe i bez pristanka tuţenika opozvati do donošenja presude (331a/5). Sud neće donijeti presudu na temelju odricanja i kad je udovoljeno potrebnim uvjetima ako utvrdi da je riječ o zahtjevu kojim stranke ne mogu raspolagati (331a/3).163

3.3. DRŽANJE TUŽENIKA U PARNICI 3.3.1. Upuštanje tuţenika u parnicu Procesno pravo ne obvezuje nijednu stranku na odreĎeno drţanje u parnici. Tuţenik moţe priznati zahtjev protivnika, protiviti se zahtjevu protivnika ili ostati pasivan. Upuštanje tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari predstavlja svaku parničnu radnju tuţenika koja ispoljava odreĎen stav prema meritumu spora. Takva parnična radnja je isticanje materijalnopravnog prigovora tuţenika, a takoĎer i suglašavanje tuţenika s tuţbenim zahtjevom. Isticanje procesno pravnih prigovora nije upuštanje tuţenika u raspravu. Materijalnopravni prigovori se ističu radi osporavanja osnovanosti tuţbenog zahtjeva, s ciljem da sud meritornom odlukom odbije tuţbeni zahtjev kao neosnovan. Ovi prigovori mogu 161

Naime ako se tuţenik upustio u raspravljanje mora mu se priznati interes da se raspravljanje okonča donošenjem meritorne odluke. Ne moţe se tuţeniku dozvoliti da po još neograničen broj puta tuţi u istoj stvari 162 163

Neodazivanje tuţitelja da pristupi ročištu ne znači da je povukao tuţbu.

Donošenje presude na temelju odricanja odgodit će se ako je potrebno da se o okolnostima iz stava 3. ovog članka prethodno pribave obavijesti.

Građansko procesno pravo

90

se zasnivati na slijedećim tvrdnjama: a) da odreĎene okolnosti spriječavaju sam postanak tuţiteljeva prava164 b) da su naknadno nastupile okolnosti zbog kojih je pravo prestalo,165 c) da unatoč postojanju tuţiteljeva prava, tuţenik nije duţan ispuniti odreĎenu obvezu, jer ga na to ovlašćuje neko njegovo samostalno pravo.166 O ovim okolnostima sud pazi samo na prigovor tuţenika (osim na ništavost ugovora) Isticanjem ovakvih prigovora tuţenik na sebe preuzima teret dokazivanja. Procesnopravni prigovori. Oni se ističu radi osporavanja postojanja procesnih pretpostavki s ciljem da sud otkloni postupanje odbacivanja tuţbe. No budući da sud, u pravilu po sluţbenoj duţnosti pazi na postojanje procesnih pretpostavaka, ovi se prigovori svode na upozoravanje suda na postojanje takvih nedostataka. Činjenica da se tuţenik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari dovodi do prekluzije prava tuţenika da u nastavku postupka ističe neke procesne prigovore o kojima sud ne vodi računa po sluţbenoj duţnosti.167 Budući da bi ovo moglo dovesti do negativnih posljedica za neuku stranku, ZPP propisuje: "kad je u ovom Zakonu predviĎeno da stranka moţe staviti odreĎeni prigovor ili prijedlog ili poduzeti kakvu drugu parničnu radnju dok se tuţenik na glavnoj raspravi ne upusti u raspravljanje o glavnoj stvari, takav prigovor, odnosno prijedlog stranka moţe staviti, odnosno drugu parničnu radnju poduzeti dok tuţenik ne završi svoj odgovor na tuţbu." (297/5).

3.3.2. Isticanje prigovora o postojanju potraţivanja radi prebijanja a) GRAĐANSKOPRAVNO PREBIJANJE (compensatio civilis) Prijeboj ili kompenzacija je ukidanje uzajamnih prava i obveza dvaju pravnih subjekata, koji su jedan prema drugome stekli istovrsna i dospjela potraţivanja i to do visine do koje su uzajamna potraţivanja po iznosu jednaka. Ako su potraţivanja različita po visini, ovlašteniku većeg iznosa pripada pravo na ostvarenje viška. Nastup kompenzacije. Da bi do takvog ukidanja došlo potrebno je da jedan od subjekata izjavom priopći drugome da dolazi do kompenzacije. MeĎutim tada ovo ukidanje nastupa ex tunc: od časa kad su se potraţivanja realno susrela (a ne priopćenjem volje). Prigovor prebijanja. Ako do kompenzacijske izjave doĎe, a druga strana u parnici zatraţi ispunjenje obveze, tuţenik se moţe braniti prigovorom da je tuţiteljevo potraţivanje prestalo zbog te izjave. To se postiţe prigovorom prebijanja. b) PREBIJANJE ODLUKOM SUDA U PARNICI (compensatio per judicem) Prigovor radi prebijanja. Tuţenik ne tvrdi da je tuţiteljevo potraţivanje prestalo (izvanprocesnim prebijanjem), već ističe postojanje svog kompenzabilnog ali nekompenziranog 164

Napr. mane volje mane volje, nesposobnost ugovaratelja

165

Napr. raskid ugvovora, oprost duga

166

Napr. nasuprot revindikacijskom zahtjevu za predaju stvari, tuţenik ističe prigovor postojanja ugovora o zakupu te iste stvari 167

Napr. stvarna i mjesna nenadleţnost, protivljenja preinaci i povlačenju tuţbe, imenovanje prehodnika, traţenja aktorske kaucije.

Građansko procesno pravo

91

zahtjeva i traţi od suda da presudom izvrši prebijanje ovih zahtjeva. To je prigovor radi prebijanja. Odluka suda. Ako sud, povodom ovog prigovora, utvrdi da postoje oba potraţivanja, njegova odluka treba sadrţavati: (1) deklaratornu odluku o postojanju tuţiteljeva potraţivanja (2) deklaratornu odluku o postojanju tuţenikova potraţivanja do visine tuţiteljeva (3) konstitutivnu odluku o kompenzaciji uz: (a) odbijenje tuţiteljevog zahtjeva do visine do koje je njegovo potraţivanje kompenzirano, (b) osuda tuţenika da ispuni višak tuţiteljevog nekompenziranog dijela potraţivanja. MeĎutim ako je tuţenikovo potraţivanje veće od tuţiteljevog, ne moţe se izreći kondamnatorna presuda protiv tuţitelja, jer tuţenikog zahtjev za opstvarenje svog potraţivanja nije samostalan (to bi bilo moguće ako tuţenik radi ostvarenja viška istakne protutuţbu ili pokrene samostalnu parnicu. Dakle, sud moţe odlučivati o tuţenikovu prigovoru samo u granicama tuţiteljevog tuţbenog zahtjeva. c) ODNOS IZVANPROCESNE I PROCESNE KOMPENZACIJE Ova dva prigovora se meĎudobno isključuju, dale tuţenik se ne moţe braniti koristeći oba prigovora. Naime, prigovora radi prebijanja se moţe istaći samo ako oba prebijanja još uvijek postoje, ako mewĎu njima još nije došlo do izvanprocensog prebijanja. Razlike izmeĎu ova dva instituta su: Compensatio civilis -

-

Prigovara se da je već nastupilo prebijanje Tuţenik ne tvrdi da i on ima svoj zahtjev prema tuţitelju, već da su kompenzacijom prestala ovlaštenja obiju strana. Osporava se osnovanost tuţiteljeve tvrdnje o postojanju potraţivanja Nastupa s učinkom ex tunc – tek od priopćenja pritivniku

Compensatio per iudicem -

-

Prigovorom se traţi da sud presudom izvrši prebijanje Tuţenik nasuprot tuţitelju ističe svoj zahtjev Ne osprova se postojanje tuţiteljevog potraţivanja Nastrupa tek prevomoćnošću presude

Još o procesnoj kompenzaciji. Kod nje oba potraţivanja i dalje postoje, prigovor ih ne gasi, već samo stvara osnovu za kompenzaciju konstitutivnom odlukom suda. Vaţno je naglasiti da zahtjev tuţenika za prijebojem treba uzeti u obzir tek kad saud naĎe da je tuţiteljev zahtjev sam po sebi osnovan. Prigovor radi prebijanja i litispendencija. Kad tuţenik istakne ovaj prigovor on ostvaruje ista ovlaštenja kao i isticanjem tuţbenog zahtjeva, pa se tu primjenjuju pravila o litispendenciji: - dok je prigovor pendentan ne moţe se o istom potraţivanju pokrenuti druga parnica, - jedno potraţivanej se ne moţe isticati prigovorom radi prebijanja u dvije različite parnice, - tuţitelj ne moţe u novoj parnici istricati taj zahtjev protiv dosadašnejg tuţitelja (zbog toga što ZPP propisuje da sud mora presudom odlučiti i o potraţivanju istaknutom radi

Građansko procesno pravo

92

potraţivanja (338/3). Ako stranka nije tijekom prvostupanjskoga postupka istaknula prigovor radi prebijanja ona taj prigovor ne moţe iznijeti u ţalbi (352/2).

3.3.3. Protutuţba To je samostalna tuţba tuţenika kao protutuţitelja protiv tuţitelja kao protutuţenika u parnici koju je ovaj posljednji ranije protiv njega pokrenuo. Tuţenik bi u ovakvim situacijama iste obrambene argumente mogao upotrijebiti i u formi prigovora, samo što tada ne bi uvijek dobio pravomoćnu odluku. U pogledu sadrţaja i forme za protutuţbu isto što i za tuţbu. Tuţenik svoj zahtjev moţe ostvariti ili u protutuţbi ili u samostalnoj parnici, dakle, protutuţba je samo mogućnost a ne i duţnost. Vrste (189/1) : a) Koneksna protutuţba – ako je zahtjev protutuţbe u vezi s tuţbenim zahtjevom, a naročito ako oba zahtjeva proizlaze iz istog pravnog odnosa ili stvarnog dogoĎaja.168 b) Kompenzabilna protututţba - ako su zahtjevi takvi da se mogu uzajamno prebiti. 169 O tome vidjeti prethodno poglavlje. c) Prejudicijelna protutuţba – ako se njome traţi utvrĎenje nekoga pravnog odnosa ili prava od čijeg (ne)postojanja zavisi odluka o tuţbwnom zahtjevu170 Nadležnost. Tuţenik moţe protutuţbu podnijeti sudu kod kojega je protiv njega ranije podnesena tuţba, osim ako je za zahtjev protutuţbe nadleţan viši sud ili sud druge vrste (189/2). Ako bi o zahtjevu protutuţbe trebao suditi isti sud ali u drugačijem sastavu, oba zahtjeva sudit će se u kvalificiranijem sastavu (189/3). Postupak. Proptutuţba se moţe podnijeti do zaključenja glavne rasprave pred provstupanjsmik sudom u parnici pokrenutoj na tuţbu protivnika (189/1). Sud moeţ odlučiti da se o zahtjevima tuţbe i preotutuţbe zajednički raspravlja i odlučuje. Ako se to pokaţe osnovanim, sud moţe prekinuti postuopak u predmetu tuţbe dok odluka u protututţbi ne postane pravomoćna.

3.4. SUDJELOVANJE VIŠE STRANAKA U PARNICI 3.4.1. Suparničarstvo a) OPĆENITO O SUPARNIĈARSTVU Ono postoji kad se u istoj stranačkoj ulozi u parnici pojavljuje više procesnih subjekata (naziva se još i subjektivna kumulacija ili lat. litis consortium). Kumulaciju procesnih subjekata u pravilu prati i kumulacija tuţbenih zahtjeva. Tu se formira onoliko procesnih odnosa koliko se ističe tuţbenih zahtjeva. 168

Napr. Kupac tuţbom traţi predaju robe, a prodavatelj protutuţbom isplatu cijene.

169

Napr. Pogodna je kad je zahtjev tuţenika viši od zahtjeva tuţitelja.

170

Napr. Tuţitelj reviindikacijom traţi prdaju stvari, a tuţenik protutuţbom traţi da se utvrdi da je on vlasnik iste.

Građansko procesno pravo

93

Suparničarstvo je u pravilu fakultativne prirode, što znači da je rezultat procesne dispozicije tuţitelja, ovisi o njegovoj volji. Iznimno moţe biti i obligatorno (nuţno supraničarstvo), a čak neka moţe nastati i nezavisno od volje tuţitelja (napr. kad stranku naslijedi više univerzalnih sljednika). Ova institucija se opravdava razlozima ekonomičnosti i pravne sigurnosti. Nije suparničarstvo spajanja parnica odlukom suda radi zajedničkog raspravljanja. Pretpostavke. Zakon sam propisuje pretpostavke za dopustivost suparničarstva, ne ostavljajući sudu mogućnost samostalnog ocjenjivanja. Nedostatak pretpostavki u pravili ne dovodi do odbacivanja tuţbe, već se nareĎuje razdvajanje postupka. Izuzetak postoji kad parnicom nisu obuhvaćeni svi subjekti nuţnog suparničarstva, tada se odbacuje tuţba. b) MATERIJALNO SUPARNIĈARSTVO Materijalni suparničari su oni koji se prije i oizvan parnice nalaze u odreĎenoj pravnoj ili stvarnoj vezi s obzirom na predmet spora. Pravna veza. To su oni koji se nalaze u nekoj pravnoj zajednici (196/1/1).171 Stvarna veza. To su oni čija prava i obveze proistječu iz iste činjenične i pravne osnove (196/1/1)172. Nadležnost. Suparničarstvo je moguće samo ako je za sve zahtjeve stvarno nadleţan isti sud. U pogledu mjesne nadleţnosti vaţe pravila o atrakciji: ako je jednom tuţbom tuţeno više osoba, a za njih ne postoji mjesna nadleţnost istog suda, nadleţan je sud koji je mjesno nadleţan za jednog od tuţenika; a ako meĎu njima ima glavnih, i sporednih obveznika. sud koji je mjesno nadleţan za koga od glavnih obveznika (50). c) FORMALNO SUPARNIĈARSTVO Formalni suparničari su oni koji se prije i izvan parnice ne nalaze u odreĎenoj pravnoj ili stvarnoj vezi s obzirom na predmet spora, ali su u njihovim parnicama posredan predmet spora prava i obveze koje proistječu iz bitno istovrsne (slične) činjenične i pravne osnove (196/1/2). Samo ih veţe ista parnica formirana dispozicijom tuţitelja.173 Nadležnost. Mora postojati i stvarna i mjesna nadleţnost istog suda, za svaki od zahtjeva i za svakog tuţenika (196/1/2). Dakle, nije moguća atrakcija. d) OBIĈNO SUPARNIĈARSTVO Protiv svakoga od takvih suparničara moţe se donijeti različita presuda. Poloţaj svakoga od njih je samostalan u odnosu na ostale, pa svaki od njih slijedi svoju procesnu sudbinu. Posljedice radnji koje on poduzima djeluju samo u odnosu na njega (200).

171

Napr. Suvlasnici u sporu protiv trećeg o zajendičkoj imobvini., bračni drugovo u sporu u kojem treći traţi poništenje njihovog braka. 172

Napr. Tuţeni supočinitelji newkog deliktsa u pranici u kojoj se od njih traţi naknada štete.

173

Npr. u takvoj su situaciji više tuţenika tuţenih radi isplate dugovane najamnine.

Građansko procesno pravo

94

Obični suparničari su svi formalni suparničari, a mogu biti i materijalni, ako njihov meĎusobni odnos ne iziskuje jedinstveno rješenje spora (u pravilu oni koji se ne nalaze u pravnoj zajednici174). e) JEDINSTVENO SUPARNIĈARSTVO Za njih je karakteristično da se, po zakonu ili zbog prirode pravnog odnosa, spor moţe riješiti samo na jednak način prema svima (201). Oni imaju jedinstveni tretman u parnici, te se smatraju kao jedna parnična stranka. Svaki od njih moţe samostalno poduzimati parnične radnje, pa se postavlja problem njihovog tretiranja kad su meĎusobno suprotne. Od radnji koje pojedini jedinstveni suparničari poduzimaju, vrijedi samo ona koja je za sve njih najpovoljnija. Štetne procesne radnje ne djeluju ni prema kome, pa ni prema onome koji ih je poduzeo, osim ako su ih poduzeli svi. Korisne procesne radnje jednoga djeluju i u korist onih koji te radnje nisu poduzeli (201)175. To su samo neki materijalni suparničari.176 f) NUŢNO SUPARNIĈARSTVO Postoji pri odnosima u kojima sudjeluje više osoba, koji su takvi da graĎanskopravni propisi traţe da se ti odnosi riješe sudjelovanjem svih tih osoba u parnici. Ovakvo suparničarstvo moguće je samo na pasivnoj strani. Ako tuţitelj ne obuhvati tuţbom sve one koji tek zajedno čine jednu parničnu stranku, tuţbu treba odbaciti. Odsutnost jednog sudionika u parnici predstavlja nedostatak procesnoprave legitimacije za voĎenje parnice.177 Svi nuţni suparničari su ujedno i jedinstveni, ali ne i obrnuto. g) ZAKONSKO SUPARNIĈARSTVO Postoji kad zakon izričito predviĎa suparničarstvo neovisno od postojanja općih pretpostavaka za suparničarstvo. Takve su dvije situacije: 1. Glavni duţnik i jamac mogu biti zajednički tuţeni, ako to nije u suprotnosti sa sadrţajem ugovora o jamstvu (199). Naime, ako se jamac nalazi u obvezi samo pod uvjetom da glavni duţnik ne bi mogao platiti (beneficium ordinis), onda se ne dopušta kumulacija. 2. Tuţba glavnog miješanja. To je tuţba osobe koja u cijelosti ili djelomično traţi stvar ili pravo o kojem izmeĎu drugih osoba već teče parnica. Takva osoba moţe pred sudom pred 174

No obični suparničari mogu biti i oni materijalni koji se nalaze u pravnoj zajednici (npr. suvlasnici u nekoj vlasničkoj parnici) 175

Primjena ovoga pravila na rokove: Ako rokovi za izvršenje odreĎene parnične radnje za pojedine jedinstvene suparničare ističu u razno vrijeme, tu parničnu radnju moţe svaki suparničar poduzeti sve dok ma i za jednog od njih još teče rok za poduzimanje te radnje (202). 176

Npr. suvlasnici posluţnog dobra u parnici o sluţnostima na nekretninama (jer su sluţnosti nedjeljive), tuţeni bračni drugovi u parnici za poništenje braka (jer ne moţe u odnosu na jednoga brak postojati, a u odnosu na drugoga biti poništen). 177

Primjeri: parnica radi utvrĎenja prava sluţnosti na nekretninama u pogledu suvlasnika posluţnog dobra, parnica koju pokrene jedan suvlasnik za diobnu suvlasništva, parnica za poništaj braka koju pokrene treća osoba ili organ skrbništva

Građansko procesno pravo

95

kojim ta parnica teče tuţiti obje stranke jednom tuţbom, sve dok se postupak pravomoćno ne završi (198). To je moguće čak i ako taj sud ne bi bio stvarno nadleţan – atrakcija. h) PRVOBITNO SUPARNIĈARSTVO To je takvo suparničarstvo koje je zanovano već prilikom podnošenja tuţbe. i) NAKNADNO SUPARNIĈARSTVO Zasniva se onda kad je parnica već počela, na način da se tuţba proširi na novog tuţenika ili da uz tuţitelja pristupi i novi tuţitelj.178 Do ovoga moţe doći sve do zaključenja glavne rasprave (196/2). Nova stranka mora primiti parnicu u onom stanju u kojem se ona nalazi kad ona u nju stupa (196/4), čime dolazi u nepovolju procesnu situaciju. Zato od ocjene same nove stranke zavisi hoće li to prihvatiti. Novi tuţitelj svoj pristanak izraţava podnošenjem tuţbe, a novi tuţenik je ovlašten uskratiti pristanak na proširenje tuţbe na sebe (196/2). 179 ZIDZPP/03-om je unesena nova odredba prema kojoj, nakon što se (dotadašnji) tuţenik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, bez njegova pristanka ne moţe uz tuţitelja pristupiti novi tuţitelj (196/3). g) EVENTUALNO (SUPSIDIJARNO) SUPARNIĈARSTVO Tuţitelj moţe jednom tuţbom obuhvatiti više tuţenika i to tako što će traţiti da tuţbeni zahtjev bude prihvaćen prema slijedećem tuţeniku u slučaju da bude pravomoćno odbijen prema onome koji je u tuţbi naveden prije njega (197/1). Ovim institutom tuţitelj se moţe posluţiti samo ako prema svakome od tuţenika postavlja objektivno isti zahtjev180, ili ako prema pojedinima od njih ističe različite zahtjeve koji su u meĎusobnoj vezi181. Traţi se i to da je isti sud stvarno i mjesno nadleţan za svaki od zahtjeva i za svakog od tuţenika (197/2), jer su tuţenici formalni suparničari, pa nema osnove za primjenu pravila o atrakciji. Dakle, potreba za ovim institutom javlja se kad tuţitelj nije siguran u pasivnu legitimaciju. Odlučivanju o zahtjevu prema slijedećem tuţeniku moţe se pristupiti tek pošto zahtjev prema prethodnome bude pravomoćno odbijen.

3.4.2. Sudjelovanje trećih osoba u parnici Pravomoćnost sudskih odluka odnosi se, u pravilu, samo na parnične stranke (res iudicata facit ius inter partes). No, postoje slučajevi kada se presuda nuţno odraţava na pravnu situaciju trećih, koji nisu bili stranke u parnici, a i na raznovrsne opće interese.

178

Do naknadnog suparničarstva moţe doći i mimo volje stranaka kod univerzalne sukcesije.

179

Ipak će protiv njega moći biti pokrenuta nova parnica.

180

Npr. od svakoga od tuţenika se traţi predaja iste stvari.

181

Npr. tuţitelj od tuţenika A traţi predaju stvari, pa za slučaj da s ovim zahtjevom ne uspije, ističe prema B-u zahtjev za naknadu štete jer mu je ovaj prodao stvar koja nije bila njegovo vlasništvo.

Građansko procesno pravo

96

Zato se subjektima koji u parnici ne sudjeluju kao stranke osiguravaju sredstva na zaštitu njihovih prava u toj parnici, naime, one štite svoje interese neposrednim sudjelovanjem u parnici. Zaštita općih interesa povjerena je u odreĎenim slučajevma Centru za socijalnu skrb. Time je ostvareno načelo iz čl. 5 ZPP-a da se onome o čijim se pravima odlučuje treba omogućiti da sudjeluje u postupku radi zaštite svog pravnog poloţaja.

3.4.3. Umješač a) OBIĈNI UMJEŠAĈ Obični umješač je osoba koja se, u parnici što se vodi meĎu odreĎenim strankama, pridruţuje jednoj od njih, jer ima pravni interes da stranka kojoj se pridruţila uspije u parnici (206). Uvjeti za intervenciju. Da bi došlo do intervencije, on mora ispunjavati opće uvjete u pogledu stranačke i parnične sposobnosti, mora imati odreĎeni pravni interes, mora dati izjavu i stranke se ne smiju protiviti. Odredbe o tim pretpostavkama za intervenciju, prisilne su naravi i sud na njih pazi po sluţbenoj duţnosti tijekom čitavog postupka. Stranačka i parnična sposobnost. Odredbe ZPP-a o stranačkoj i parničnoj sposobnosti te zastupanju stranaka, kao i o podnescima stranaka i dostavi strankama na odgovarajući se način primjenjuju i na umješača (209a). Pravni interes ima onaj na čiju se pravnu situaciju (prava i obveze) posredno mogu odraziti posljedice presude koja bude donesena u parnici izmeĎu drugih osoba.182 Izjava o stupanju u parnicu moţe se dati na ročištu ili pismenim podneskom (206/3). Podnošenjem izjave umješač se u parnici konstituira kao treći sudionik, dakle, za to nije potrebna sudska odluka. Sudska odluka bit će potrebna kad jedna od stranaka ospori osnovanost intervencije, a sud naĎe da je prigovor neosnovan. On moţe stupiti u parnicu tijekom čitavog postupka sve do pravomoćnosti odluke o tuţbenom zahtjevu pa i tijekom postupka po izvanrednim pravnim lijekovima (206/2). Obični umješač moţe uvijek samostalno podnijeti pravni lijek, a ako je intervenirao do pravomoćnosti odluke o tuţbenom zahtjevu, čak i izvanredni pravni lijek (208/2). Protivljenje stranaka. Stranke se mogu protiviti intervenciji u svim stadijima postupka (207/1). Nesumnjiv je njihov interes da se protive: protivnika – ako izgubi parnicu, morat će umješaču naknaditi njegove troškove; stranke kojoj se pridruţuje – jer će nekad biti duţna protivniku naknaditi i troškove koje mu je prouzročio umješač ili jer ne ţeli uopće da netko treći utječe na razvoj parnice. Da stranke svojim protivljenjem ne bi spriječile aktivnost umješača, on moţe i dalje poduzimati radnje u postupku, uvjetno, sve do pravomoćnosti rješenja kojim se miješanje odbija (207/2). Razlozi intervencije su dvojaki: (1) da se time pomogne jednoj od strana da uspije jer se njen uspjeh pozitivno reflektira i na njegovu pravnu situaciju i (2) da se time kontrolira postupanje stranke od čijeg uspjeha zavisi i njegova pravna situacija.

182

Npr. pravni interes ima jamac u parnici izmeĎu vjerovnika i glavnog duţnika, cedent u parnici izmeĎu cesionara i cesusa, jer će u slučaju neuspjeha cesionara oţivjeti odgovornost cedenta prema cesionaru

Građansko procesno pravo

97

Radnje umješača. Umješač nije stranka pa zbog toga ne moţe poduzimati radnje kojima se disponira tuţbenim zahtjevom ni radnji kojima stranka disponira procesnim ovlaštenjima o kojima zavisi tijek parnice183. Općenito, on ne moţe poduzimati radnje koje su nepovoljne za stranku, njih sud po sluţbenoj duţnosti ne smije uvaţiti, nije potrebno da ih stranka ospori. On moţe poduzimati samo one radnje koje su za tu stranku načelno i objektivno korisne. Tada umješač procesne radnje poduzima u svoje ime, a ne kao zastupnik stranke kojoj se pridruţio. Te radnje tretiraju se kao proc. radnje stranke kojoj se pridruţio, ali samo ako ih stranka ne ospori (208/4), dok prešutno na njih pristaje. Dakle, konačna odluka pripada stranci. 184 Propuštanje umješača da poduzme neku proc. radnju ne moţe imati negativne pravne posljedice za stranku jer on nema ni proc. duţnosti ni tereta. Istupanje. On je ovlašten jednostranom proc. radnjom istupiti iz parnice, što ga ne sprječava da ponovno intervenira u istoj parnici. On moţe biti saslušan kao svjedok, a u glavnoj stvari ne moţe biti osuĎen niti mu se moţe što dosuditi, budući da nije stranka. Intervencijski efekt. Presuda donesena u parnici u kojoj je sudjelovao umješač proizvodi prema njemu specifičan procesni efekt – intervencijski efekt. On će se ispoljiti u novoj parnici u kojoj su stranke: umješač iz ranije parnice (tuţenik) i stranka kojoj se umješač bio pridruţio (tuţitelj). Umješač ne moţe u odnosu na stranku kojoj se bio pridruţio u prethodnom postupku tvrditi da spor, onako kako je tijekom toga postupka izloţen sudu, nije pravilno riješen. Dakle, u toj novoj parnici bivši umješač neće moći poricati ni činjeničnu ni pravnu ocjenu stvari iznesenu u odluci iz prijašnje parnice.185 MeĎutim, ovaj učinak ne djeluje apsolutno pa postoji izuzetak kad će mu se umješač moći suprostaviti: prigovor umješača istaknut u novoj parnici, da je stranka kojoj se bio pridruţio pogrešno vodila spor (exeptio malae gesti vel conducti processus), moţe biti prihvaćen samo utoliko ukoliko je on, s obzirom na stanje spora u vrijeme svoga stupanja u prethodnu parnicu, izjavama ili radnjama te stranke bio spriječen poduzeti radnje koje bi dovele do povoljnijeg ishoda spora, odnosno ako takve radnje, za mogućnost čijega poduzimanja on nije znao, sama stranka nije poduzela namjerno ili iz grube nepaţnje (208a/1). Ove odredbe na odgovarajući se način primjenjuju i na imenovanog prethodnika te na treću osobu obaviještenu o parnici (208a/2). Da bi se prema umješaču mogao istaći int. efekt, potrebno je: - da je umješaču bilo omogućeno da u parnici poduzme sve radnje pogodne da pomognu pobjedi stranke; - da je ta stranka lojalno vodila parnicu. Postojanje ovih pretpostavki presumira se sve dok se u povodu prigovora bivšeg umješača ne utvrdi protivno. Ako presumpcija ne bude oborena, u novoj parnici nema mjesta ponovnom meritornom raspravljanju o stvarnoj i pravnoj osnovi donesene presude. Ako bude oborena, otvara se mogućnost zauzimanja drukčijeg stava o pitanjima o kojima je bilo odlučeno u prijašnjoj parnici. 183

Npr. povlačenje i preinaka tuţbe, odustanak od pravnog lijeka

184

Primjer nepovoljnih radnji - priznanje činjenica nepovoljnih za stranku, protivljenje izvoĎenju dokaza koje je stranka sama predloţila. Primjer korisnih radnji – predlaganje novih dokaza, osporavanje protivnikovih navoda, ulaganje pravnih lijekova. 185

Jer je umješač imao priliku vršiti korisne parnične radnje (ne varie judicetur).

Građansko procesno pravo

98

b) UMJEŠAĈ S POLOŢAJEM JEDINSTVENOG SUPARNIĈARA Ako se po zakonu ili zbog prirode pravnog odnosa pravni učinak presude odnosi neposredno i na umješača, jednako kao i na parničnu stranku, on u parnici ima poloţaj jedinstvenog suparničara (201, 209/4). Do toga moţe doći kad materijalnopravni odnosi ne uvjetuju formiranje nuţnog suparničarstva pa osoba ne postane stranka u parnici, već pristupi jednoj stranci kao umješač. 186 Ovlaštenja. Budući da se na ove umješače učinci presude odnose apsolutno i neposredno, priznaju im se sva ovlaštenja koja se priznaju i strankama u jedinstvenom suparničarstvu (209/1). Stranka s ovakvim umješaćem predstavlja jednu parničnu stranku. Stranka ne moţe, ako se s tim ne suglasi umješač, poduzimati materijalne dispozicije niti procesne koje utječu na sudbinu istaknutih zahtjeva. Stranka ne moţe osujetiti povoljne radnje umješača, niti ona svojim radnjama moţe niti ona svojim radnjama moţe pogoršati situaciju koju je on poboljšao. Oboje imaju pravo koristiti rokove koji teku od trenutka kad je njima izvršeno dostavljanje ako su ti rokovi povoljniji. Učinak presude na umješača. U ovom slučaju umješač nema mogućnosti od sebe otkloniti pravne efekte pravomoćnosti donesene presude. Izvanredni pravni lijek. Oavj umješač ima pravo podnijeti izv. prav. lijek i u parnici u kojoj nije prije pravomoćnosti sudjelovao kao umješač (209/2). Umješač moţe biti osuĎen da naknadi troškove prouzročene radnjama koje su u suprotnosti s radnjama stranke kojoj se pridruţio i po načelu causae. c) DRŢAVNI ODVJETNIK KAO UMJEŠAĈ SUI GENERIS. ZIDZPP/03-om su ukinute odredbe čl. 205. ZPP-a prema kojima je drţavni odvjetnik, kao umješač sui generis, imao pravo intervenirati u parnici u zaštiti javnog interesa.

3.4.4. Obavještenje treće osobe o parnici (litis denuntiatio) To je parnična radnja kojom jedna stranka obavještava treću osobu, radi upoznavanja obavještenog sa činjenicom da se vodi parnica o sporu u kome odluka moţe imati posredan pravni učinak i na obavještenoga, te da se prema njemu stekne mogućnost isticanja intervencijskog efekta (211/1). Obavještenje nema značaj poziva obavještenome da se priključi parnici.187

186

U takvom su poloţaju, npr. treći koji imaju pravo traţiti poništenje tuĎeg braka, stečajni vjerovnici u parnici u kojoj se raspravlja o postojanju i visini stečajnog potraţivanja. 187

Primjeri kad je na temelju pravila graĎanskog prava potrebno trećeg obavijesiti da bi se prema njemu postigao izvjesni graĎansko pravni učinak: kupac tuţenog trećeg da je to njegova stvar duţan je o toj parnici obavijestiti prodavača (511 ZOO), ostavoprimac tuţenom trećem da je to njegova stvar, duţan je o toj parnici obavijestiti ostavodavca (713/2 ZOO).

Građansko procesno pravo

99

Način obavještavanja. Obavještavanje se vrši posredovanjem suda, a na zahtjev stranke. U podnesku treba navesti razlog obavještavanja i u kakvom se stanju nalazi parnica (211/2). Procesna pravila obvezuju sud da izvršu tu posredničku ulogu, pa on ne moţe ispitivati osnovanost traţenja da se izvrši obavještavanje.188 Svaka stranka moţe traţiti obavještavanje putem suda od samog početka parnice pa dok se parnica pravomoćno ne dovrši (211/1). Posljedice obavještavanja: (a) GraĎanskopravne: - prekid zastarjevanja, - prekid dosjelosti, - ostvarivanje zahtjeva za odgovornost zbog nedostatka stvari. (b) Procesnopravne: - stranka koje je izvršila obavještavanje moţe se u naknadnoj parnici pozivati na intervencijski efekt presude (208a/2). O tome da li odnos izmeĎu obavještenoga i obavještača omogućuje pozivanje na ovaj efekt prosuĎivat će sud u toj eventualnoj naknadnoj parnici. Obavješteni može pristupiti parnici kao umješač, ako za to postoje opće pretpostavke,. On ne mora intervenirati na strani stranke koja ga je obavjestila, pa se moţe pridruţiti i njenom protivniku ako za to ima pravnog interesa.

3.4.5. Imenovanje prethodnika (nominatio auctoris) To je parnična radnja smo tuţenika i to ako je on drţatelj neke stvari ili korisnik nekog prava, a tvrdi da stvar drţi odnosno da pravo vrši u ime neke treće osobe, kojom on preko suda poziva toga trećeg da umjesto njega stupi u parnicu (210/1).189 Upućujući poziv pozivač samo ukazuje na osobu koja je u većem stupnju od njega graĎanskopravno pasivno legitimirana, on ne moţe potpuno poricati svoju graĎanskopravnu pasivnu legitimaciju. Tuţenik moţe prethodnika imenovati najkasnije na pripremnom ročištu, a ako ono nije odrţanona glavnoj raspravi prije nego što se upusti u raspravljanje o glavnoj stvari (210/1). Posljedice imenovanja. Nezavisno od toga da li će se prethodnik odazvati pozivu ili ne, dostavljanjem poziva ostvaruje se za pozivača mogućnost da prema pozvanome ističe intervencijski efekt presude koja bude donesena u ovoj parnici (208a/2). Reagiranje prethodnika. On moţe zauzeti različite stavove: 1. oglušiti se na poziv, zadrţavajući pasivan stav. Tuţenik mora dopustiti da se parnica protiv njega nastavi (210/3), on u parnici moţe obavljati sve dispozitivne radnje, ali savjesnije nego u «svojoj» parnici jer on sada za svoje postupke odgovara i prethodniku. Odgovarat će mu ako je parnicu izgubio nepoduzimajući sve što je bilo u njegovoj moći da se suprostavi usvajanju tuţbenog zahtijeva. 2. Odazvati se pozivu i intervenirati u duĎu parnicu kao obični umješač.

188 189

Obavještavanje postiţe učinak i kad se obavi vansudski, ali je to onda u pravilu teško dokazati.

U takvoj se situaciji nalazi npr. zakupoprimatelj prema zakupodavatelju, najmoprimatelj prema najmodavatelju, čuvar prema onome koji mu je predao stvar na čuvanje.

Građansko procesno pravo

100

3. Stupiti u parnicu umjesto prvobitnog tuţenog koji istupa iz parnice. Ovdje dolazi do subjektivne preinake tuţbe za koju pristanak tuţitelja u pravilu nije potreban, osim ako tuţitelj ističe zahtjev koji ne zavisi od toga da li tuţenik drţi stvar ili pravo u ime prethodnika (210/2).190 4. Pokrenuti protiv stranaka iz prvobitne parnice, novu parnicu po pravilima o tuţbi tzv. glavnog mješanja (zakonsko suparničarstvo). 5. Pokrenuti samostalnu parnicu protiv jedne od stranaka iz parnice iz koje mu je upućen poziv.

3.5. TROŠKOVI PARNIĈNOG POSTUPKA 3.5.1. Parnični troškovi To su svi izdaci učinjeni u toku ili povodom postupka (151/1). Oni se plaćaju u obliku sudskih biljega, a ne efektivnog novca. Vrste. Dakle, postoje troškovi povodom parnice191 i troškovi u toku parnice.192 Nagrada za rad odvjetnika uvjek se tretira kao dio parničnih troškova (151/2). Tko snosi troškove. Postoje dva pravila. Prema načelu causae snosi ih stranka koja je izgubila parnicu, jer je opravdano da svoje troškove snosi i drugome ih naknaĎuje onaj koji je dao povoda parnici (154/1) – ako je tuţbeni zahtjev neosnovan, tuţitelj je dao povoda parnici, a ako je osnovan tuţenik je dao povoda parnici. Da primjena ovog principa ne bi u konkretnim situacijama dovela do nepravičnih rješenja, zakon ga korigira načelom culpae. Prema tom načelu, bez obzira na uspjeh u parnici, troškove snosi onaj koji ih je tijekom parnice prouzročio svojom krivnjom ali i slučajem koji mu se dogodio (156/1). Razlog tome je što se u obzir uzimaju samo oni troškovi koji su bili potrebni i svrsishodni radi voĎenja parnice (155/1), a ovi to nisu. Posebni slučajevi duţnosti naknade troškova po načelu culpae: - ako tuţenik nije dao povod za tuţbu i ako je u odgovoru na tuţbu odnosno na pripremnom ročištu, a ako se ne odrţava pripremno ročište onda na glavnoj raspravi, prije nego što se upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, priznao tuţbeni zahtjev, tuţitelj će nadoknaditi tuţeniku parnične troškove (157). - tuţitelj koji povuče tuţbu duţan je protivnoj stranci nadoknaditi parnične troškove. Ali, ako je tuţba povučena odmah nakon što je tuţenik udovoljio zahtjevu tuţitelja, troškove postupka duţan je tuţitelju nadoknaditi tuţenik (158/1).

190

Npr. kad tuţitelj ističe zahtjev za naknadu štete koju je počinila ţivotinja što ju je tuţenik čuvao u ime trećeg.

191

Npr. troškovi prethodnog postupka, troškovi nagodbe koja nije uspjela, troškovi prouzrokovani zaključenjem ugovora o prorogaciji, izdaci za osiguranje dokaza 192

Npr. izdaci za takse, za oglase, troškovi dolaska na sud, nagrada za rad odvjetnika, izdaci za osiguranje i izvoĎenje dokaza

Građansko procesno pravo

101

- stranka koja odustane od pravnog lijeka duţna je protivnoj stranci nadoknaditi troškove nastale u povodu pravnog lijeka (158/2). - svaka stranka snosi svoje troškove ako je parnica završena sudskom nagodbom, a u nagodbi nije drugačije ugovoreno. Troškovi nagodbe koja je pokušana, ali nije uspjela ulaze u parnične troškove (159). Odlučivanje. Sud nikad ne dosuĎuje troškove ex officio već samo na prijedlog stranaka (164/1). Takav zahtjev mora biti odreĎen ili barem dovoljno odrediv193 (164/2) i obrazloţen. Takav prijedlog stranka je duţna staviti najkasnije do završetka raspravljanja na onom ročištu koje prethodi odlučivanju o troškovima (164/3). Sud odlučuje o troškovima bez prethodnog raspravljanja (164/1), ali uz pruţanje mogućnosti protivniku da se izjasni o tome prijedlogu. O troškovima po načelu causae odlučuje u presudi, a po načelu culpae kad ti troškovi nastanu. Glede zahtjeva za naknadu troškova po načelu culpae (156/1) propisano je da je sud duţan rješenjem odlučiti bez odgode, neovisno o odluci o glavnoj stvari. Protiv toga rješenja posebna ţalba nije dopuštena, a ovrha se na temelju toga rješenja moţe traţiti prije njegove pravomoćnosti. U odluci kojom se postupak završava za nekog suparničara, sud će odlučiti i o zahtjevu za naknadu troškova stranaka izmeĎu kojih se tom odlukom postupak pred tim sudom završava (164/5). Dakle, sud ne moţe, čak niti u djelomičnoj presudi, izreći da se odluka o trošku ostavlja za kasniju presudu, jer o tom pitanju mora odmah odlučiti. U meĎupresudi ili djelomičnoj presudi sud moţe izreći da se odluka o troškovima ostavlja za kasniju presudu, osim ako se kod djelomične presude ne radi o prethodnom slučaju (165). Odluka o troškovima uvijek ima značaj rješenja makar je najčešće sastavni dio presude. a) NEKI POSEBNI SLUĈAJEVI NAKNADE PARNIĈNIH TROŠKOVA Stranka koja traţi povrat u prijašnje stanje duţna je protivnoj stranci naknaditi troškove postupka izazvane propuštanjem i odlučivanjem o prijedlogu za povrat u prijašnje stanje neovisno o ishodu spora (o zahtjevu protivne stranke za naknadu troškova postupka sud je duţan odlučiti rješenjem bez odgode, neovisno o odluci o glavnoj stvari, protiv toga rješenja posebna ţalba nije dopuštena, a ovrha se na temelju njega moţe traţiti prije njegove pravomoćnosti 122a). Troškove od suda postavljenog zastupnika za primanje pismena tuţeniku koji se nalazi u inozemstvu, a koji odbija postaviti svog punomoćnika za primanje pismena, snosi u cijelosti, i bez obzira na ishod spora, tuţenik, a duţan ih je predujmiti tuţitelj (146/2,5). U protivnom, ako tuţenik na zahtjev suda postavi svog punomoćnika za primanje pismena, troškovi će ovisiti o ishodu parnice (načelo causae). Stranke mogu i kasnije tijekom glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze, ali su duţne naknaditi troškove koji time budu izazvani protivnoj stranci, osim ako potreba za iznošenjem novih činjenica i predlaganja novih dokaza nije izazvana ponašanjem protivne stranke (na zahtjev protivne stranke, sud će bez odgode rješenjem odlučiti o naknadi takvih troškova rješenjem, protiv toga rješenja posebna ţalba nije dopuštena, a ovrha se na temelju njega moţe traţiti prije njegove pravomoćnosti - 299/2).

193

Preciznije se to obavlja predlaganjem popisa izdataka tj. troškovnika.

Građansko procesno pravo

102

Stranka kojoj je dostavljač nesavjesnim obavljanjem svoje duţnosti prouzročio dodatne troškove u postupku, moţe u tom postupku zatraţiti od suda da dostavljača, odnosno pravnu osobu koja za njega odgovara, osudi da joj te troškove naknadi (o takvom zahtjevu sud je duţan rješenjem odlučiti bez odgode, neovisno o odluci o glavnoj stvari, protiv toga rješenja dopuštena je ţalba, ali se ovrha na temelju njega moţe traţiti i prije njegove pravomoćnosti - 149b/2). Stranka kojoj je osoba koja opstruira dostavu prouzročila dodatne troškove u postupku, moţe zatraţiti od suda da je osudi da joj te troškove naknadi (o takvom zahtjevu sud je duţan rješenjem odlučiti bez odgode, neovisno o odluci o glavnoj stvari, protiv toga rješenja dopuštena je posebna ţalba, ali se ovrha na temelju njega moţe traţiti prije njegove pravomoćnosti 149a/2). Sud će na zahtjev stranke odlučiti da je svjedok duţan nadoknaditi troškove što ih je uzrokovao svojim neopravdanim izostankom odnosno neopravdanim odbijanjem da svjedoči (248/5). No ovdje nije propisana obveza suda da odmah odluči o takvom zahtjevu rješenjem protiv kojeg nije dopuštena suspenzivna ţalba. Na zahtjev stranke sud moţe rješenjem narediti vještaku da nadoknadi troškove koje je uzrokovao svojim neopravdanim nedolaskom ili neopravdanim odbijanjem da vještači (o takvom zahtjevu sud je duţan odlučiti bez odgode, ţalba protiv toga rješenja ne odgaĎa ovrhu 255/3). Isto vrijdi i kada vještak svoj nalaz i mišljenje ne podnese u roku koji mu je sud odredio (260/4). Na zahtjev protivne stranke sud će bez odgode rješenjem odlučiti o naknadi troškova postupka koji su toj stranci uzrokovani postavljanjem neosnovanoga zahtjeva za izuzeće (protiv toga rješenja posebna ţalba nije dopuštena, a na temelju njega ovrha se moţe traţiti i prije njegove pravomoćnosti - 75/6).

3.5.2. Prethodno snošenje parničnih troškova Svaka stranka sama prethodno snosi troškove koje je prouzročila svojim radnjama (152), ona ih je duţna predujmiti.194 Kad stranka predloţi izvoĎenje dokaza duţna je unaprijed poloţiti iznos potreban za to izvoĎenje (153/1), a kad to predloţe obje stranke ili sud ex offo potreban iznos poloţit će obje stranke na jednake dijelove (153/2). Ako stranka ne poloţi taj iznos, za nju neće biti nikakvih posebnih sankcija, jedino će je stići indirektna sankcija i to takva što se zahtijevana parnična radnja neće izvršiti (153/3). Ako sud izvede dokaz iako predujam za njegovo izvoĎenje nije poloţen195, rješenjem će naloţiti stranci da u roku od osam dana odreĎenu svotu plati svjedoku ili vještaku. Ţalba protiv toga rješenja ne odgaĎa ovrhu (153/4). Iznimno, ako stranke ne predujme troškove za izvoĎenje dokaza, koje je odreĎeno po sluţbenoj duţnosti radi utvrĎivanja činjenica od kojih zavisi pravo suda da ne uvaţi nedopuštene dispozicije (3/3), sud je ovlašten te troškove isplatiti iz sredstava suda. (153/5). Državni odvjetnik. U postupcima u kojima drţavni odvjetnik ili koje drugo drţavno tijelo nastupa kao stranka, odluka o troškovima postupka donosi se u korist, odnosno protiv

194

Tako tuţitelj prethodno snosi troškove: podnošenja tuţbe, izvoĎenja dokaza koje je on predloţio, dolaska na sud, podnošenja ţalbe, a tuţenik: odgovora na tuţbu izvoĎenja dokaza koje je on predloţio, dolaska na sud itd. 195

Izvan slučajeva provoĎenja onih dokaza koje sud odreĎuje po sluţb. duţnosti radi sprječavanja nedopuštenih dispozicija stranaka

Građansko procesno pravo

103

Republike Hrvatske (154a). Kad drţavni odvjetnik sudjeluje u postupku kao stranka, on ima pravo na naknadu troškova prema odredbama ZPP-a, ali ne i pravo na nagradu (162).

3.5.3. OsloboĎenje od prethodnog snošenja parničnih troškova Kad bi svaka stranka bila duţna predujmljivati troškove, oni kojima imovinske prilike to nedopuštaju bili bi faktički primorani odustati od ostvarivanja pravne zaštite. Zato socijalni obziri traţe da se predvide uvjeti pod kojima će takve osobe moći sudjelovati u postupku bez obveze da prethodno snose troškove postupka. Ova institucija ranije se nazivala siromaško pravo.196 Sud će osloboditi plaćanja troškova postupka stranku koja prema svome općem imovnom stanju ne moţe podmiriti te troškove bez štete za nuţno uzdrţavanje svoje i svoje obitelji (172/1). OsloboĎenje od plaćanja troškova postupka obuhvaća osloboĎenje od plaćanja pristojba i osloboĎenje od polaganja predujma za troškove svjedoka, vještaka, uviĎaja i sudskih oglasa (172/2). Sud moţe stranku osloboditi od plaćanja sudskih pristojbi uz uvjete propisane Zakonom o sudskim pristojbama. (172/3). Posljedice osloboĎenja. Ako osloboĎeni pobjedi u parnici sud će po sluţbenoj duţnosti odrediti da protivnik plati u korist sredstava suda iznose čijeg je plaćanja stranka bila osloboĎena. Ako osloboĎeni izgubi parnicu, troškovi definitivno padaju na teret sredstava suda. Postupak osloboĎenja provodi se samo na prijedlog stranke (173/1), koja je duţna podnijeti svjedoţbu o imovnom stanju (173/2). Sud je duţan briţljivo ocjeniti sve okolnosti, a naročito uzeti u obzir vrijednost predmeta spora, broj osoba koje stranka uzdrţava te prihode obitelji (172/4). Pravo na besplatnog punomoćnika. Sud će stranci priznati pravo na besplatnog punomoćnika ako stranka koja je potpuno osloboĎena od prethodnog snošenja troškova to zatraţi te ako je to nuţno radi zaštite njenih prava (177/1).197 Ako stranka dobije parnicu troškove punomoćnika će platiti druga strana, a ako izgubi onda ti troškovi idu na teret budţeta suda.

3.5.3. Osiguranje parničnih troškova (aktorska kaucija) U sporovima s elementom inozemnosti, gdje je strana fizička ili pravna osoba tuţitelj a domaća tuţenik, tuţenik moţe traţiti od suda da naredi tuţitelju plaćanje odreĎenog novčanog iznosa koji će posluţiti tuţeniku da naplati svoje parnične troškove u slučaju da tuţbeni zahtjev stranca bude odbijen (82/1 ZRSZ). Razlog ovog instituta je u činjenici da u pravilu postoje teškoće prigodom ovrhe domaće sudske ovrhe. 196

Pravo stranaka da budu osloboĎene od prethodnog snošenja troškova zakon naziva "osloboĎenje od plaćanja troškova postupka" čime navodi na pogrešan zaključak da stranka nije uopće duţna plaćati sve troškove. Ustvari osloboĎenje se odnosi samo na obvezu prethodnog snošenja, predujmljivanja troškova prouzročenih svojim procesnim radnjama. Ono se ne odnosi na duţnost stranke da naknadi protivniku troškove koje mu je prouzročila. 197

To će biti nuţno npr. Ako je spor sloţen, ako stranka ne stanuje u sjedištu suda, a troškovi putovanja su preteški za nju itd.

Građansko procesno pravo

104

Donošenje odluke vrši se samo na prijedlog tuţenika (82/1 ZRSZ). Tuţenik svoj prijedlog moţe staviti najkasnije na pripremnom ročištu, a ako ono nije odrţano na prvom ročištu za glavnu raspravu prije nego što se upusti u raspravljanje o glavnoj stvari (82/2 ZRSZ). Sud će u rješenju kojim usvaja zahtjev odrediti iznos osiguranja i rok u kojem se ono mora dati (84/1 ZRSZ). Ako tuţitelj u roku ne dokaţe da je dao osiguranje, smatrat će se da je tuţba povučena (84/2 ZRSZ). Tuţenik se nije duţan upustiti u parnicu dok tuţitelj ne poloţi iznos osiguranja (84/3 ZRSZ). Aktorska kaucija se ne plaća u sljedećim slučajevima: 1. ako postoji reciprocitet - ako strana drţava ne traţi od našeg tuţitelja kauciju 2. ako tuţitelj ima pravo azila u RH 3. u sporovima iz radnih odnosa koji su ostvareni u RH 4. u sporovima iz bračnih, paternitetskih, maternitetskih odnosa i o uzdrţavanju 5. u sporovima iz mjeničnih i čekovnih odnosa (jer se takve odluke lako provode) – 89/1 ZRSZ

3.6. DOKAZIVANJE a) Općenito o dokazivanju 3.6.1. Uvod Dokazivanje je aktivnost parničnih subjekata u postupku radi utvrĎivanja istinitosti činjenica koje navode i koje sud ţeli utvrditi. Naime stranke dolaze pred sud i iznose svoje tvrdnje o činjenicama na kojima zasnivaju svoje zahtjeve. A priori sud strankama ne vjeruje zbog toga što one imaju suprotne interese. Zbog toga su stranke duţne uvjeriti sud u istinitost svojih tvrdnji, a to će postići dokazivanjem. Do kojeg stupnja treba uvjeriti sud pa da on doĎe do zaključka kako odreĎene činjenice zaista postoje. Budući da postoje dvije grupe činjenica u tom smislu postoje i dva stupnja vjerojatnosti. a.) ako se radi o materijalnopravnim činjenicama zakonodavac traţi od suda da u svom suĎenju doĎe do stupnja izvjesnosti tj. do stupnja izvjesne sigurnosti koja isključuje sumnju u njihovu istinitost. b.) Ako se radi o procesnopravnim činjenicama zakonodavac ne traţi od suda da ide do kraja, već da u svom suĎenju doĎe do stupnja vjerojatnosti tj. do niţeg stupnja od stupnja izvjesnosti.198

3.6.2. Predmet dokazivanja U parničnom postupku se ne dokazuju činjenice, već istinitost tvrdnji stranaka o činjenicama. Sud ne utvrĎuje istinitost svih tvrdnji koje su iznesene, već samo tvrdnji o pravno relevantnim činjenicama, i to o takvim koje su sporne.

198

Npr. kod problema nadleţnosti, vrijednosti predmeta spora, povrata u prijašnje stanje

Građansko procesno pravo

105

Pravno relevantne činjenice su one koje su odlučne za primjenu prava u konkretnom slučaju. Imajući u vidu pravnu normu koju treba primjeniti na konkretan pravni odnos, sud utvrĎuje samo tvrdnje o onim činjenicama koje ta pravna norma traţi. Sporne činjenice su one o kojima postoje kontradiktorne tvrdnje. U bračnim i paternitetskim sporovima sud ima mogućnost da se bavi utvrĎivanjem tvrdnji i o nespornim činjenicama. a) UTVRĐIVANJE TVRDNJI O ĈINJENICAMA PO PRAVILIMA O PRESUMPCIJAMA Presumpcije su okolnosti čija se istinitost presumira (221/3). Naime u ţivotu postoje neki tipični slučajevi koji se često ponavljaju i uvijek dovode do istog rezulatata, pa je takvim činjenicama zakonodavac dao neki značaj.199 Vrste: a.) presumptiones iuris su presumpcije čije postojanje zakon pretpostavlja, dijele se dalje na 1) presumptiones iuris tantum – oborive presumpcije,200 2) presumptiones iuris et de iure – neoborive presumpcije, ne postoji mogućnost protudokaza.201 b.) presumptiones facti vel hominis su presumpcije čija se istinitost pretpostavlja na temelju ţivotnog iskustva202 Način utvrĎivanja činjenica iz 1). Način utvrĎivanja činjenica iz oborivih presumpcija najbolje je pokazati na primjeru: spomenutu presumpciju očinstva razdvojit ćemo na dva dijela – "pater est" je neposredno relevantna presumirana činjenica i nju ne treba dokazivati (221/3), treba dokazivati samo posredno relevantnu činjenicu - ”quem nuptiae demonstrant“, tj. postojanje braka. Ako je ta posredno relevantna činjenica istinita, onda iz nje nuţno proizlazi istinitost neposredno relevantne činjenice tj. da je muţ majke otac djeteta. b) OSTALE ĈINJENICE KOJE SE UTVRĐUJU U PARNIĈNOM POSTUPKU. Notorne činjenice. To su one činjenice koje su poznate širem krugu ljudi (bilo prosječnom čovjeku u zemlji, bilo prosječnom čovjeku sredine u kojoj se suĎenje obavlja). Njih ne treba dokazivati (221/4) ali postoji mogućnost dokazivanja da neka činjenica nije notorna.203 Pravila iskustva. To su iskustvom formirani sudovi činjenične naravi koji vaţe i za buduće slučajeve. Njih ne treba dokazivati, ali postoji mogućnost dokazivanja da neko pravilo iskustva nije točno. Pravna pravila. Polazi se od pretpostavke da sud poznaje pravo (iuria novit curia), pa stranke nisu duţne poznavati pravo niti ga trebaju dokazivati. Ovo se odnosi i na domaće i na strano pravo.

3.6.3. Priznanje činjenica 199

Npr. ako se dijete rodilo u braku presumira se da je to dijete muţa majke - pater est quem nuptiae demonstrant

200

Npr. gore navedena

201

Npr. Odgovornost roditelja za štetu koju počine njihova djeca mlaĎa od 7 godina

202

Npr. pretpostavlja se da je potpis ispod nekog teksta potpis autora tog teksta

203

Npr. Krupan politički dogaĎaj ili elementarna katastrofa.

Građansko procesno pravo

106

Stranke se različito ponašaju u odnosu na navode protivne stranke - nekad ih osporavaju nekad su pasivne a nekad ih priznaju. Definicija. Priznanje je jednostrana parnična radnja kojom stranka potvrĎuje istinitost navoda protivne stranke na kojima ona temelji svoj tuţbeni zahtjev. Priznanje mora biti nepovoljno za stranku koja daje priznanje. Ono se moţe dati izričito ili konkludentno.204 Anticipirano priznanje je priznanje koje je dano prije nego što se na postojanje činjenice koja je predmet priznanja, pozvala stranka za koju je ta činjenica povoljna. Mjesto davanja priznanja. Da bi bilo relevantno priznanje mora biti dano pred sudom. Priznanje dano izvan suda nema procesnopravni značaj, ali ipak ima svoju vrijednost u smislu što utječe na stav suda prema spornom odnosu. Posljedice (ne)priznanja: - ako je stranka priznala odreĎenu činjenicu onda je ta činjenica nesporna i ne treba je dokazivati. MeĎutim, sud moţe narediti da se dokazuju i takve činjenice ako smatra da stranka njihovim priznanjem ide za tim da raspolaţe zahtjevom kojim ne moţe raspolagati (221/1). - ako je stranka osporila ta je činjenica sporna i treba je dokazivati - ako je stranka ostala pasivna prema odreĎenoj činjenici, tj. nije je ni priznala ni osporila zakonodavac se o tome nije izjasnio. Tu vaţe pravila po afirmativnoj, negativnoj ili neutralnoj litiskontestaciji. Zaključujemo da činjenice o kojima se stranka nije izjasnila treba dokazivati. (vidjeti čl. 221/1). Može li stranka naknadno povući priznanje? Moţe, ali postavlja se pitanje kako će sud na to reagirati. Sud sam odlučuje da li će smatrati da takva činjenica postoji ili ne postoji. Pri tome će sud uzeti u obzir okolnosti slučaja (221/2), te će morati biti obziran, jer je moguće da su stranke dale izjavu o priznanju neshvativši značaj te izjave ili da je priznanje dano u zabludi. Kod bračnih i paternitetskih sporova sud moţe odlučiti da se dokazuju i činjenice koje su stranke priznale u postupku, dakle moţe kontrolirati istinitost priznanja (270/2 ObZ).

3.6.4. Teret dokaza Teret dokaza sastoji se od dvije obveze: (1) onus proferendi – teret iznošenja činjenica i (2) onus probandi – teret dokazivanja. U našem pravu raspravni je sustav dominantan. Na strankama leţi i duţnost iznošenja činjenica i predlaganja dokaza. No to nije duţnost koja povlači sankcije već teret koji stranka podnosi radi svog dobra. Novelirani ZPP prihvaća raspravno naĉelo205 kao dominantno na jednak način i u odnosu na dokaze i u odnosu na činjenice, pa slijedom toga on više ne sadrţi odredbu o 204

Pravna priroda priznanja. Postoje različita mišljenja:

-to je izjava o znanju (stranka izraţava svoje uvjerenje da je ono što protivnik govori točno) -to je izjava volje (stranka time na posredan način raspolaţe sa svojim zahtjevom u parnici) ZPP ne kaţe ništa izričito, ali proizlazi zaključak da je priznanje manifestacija volje. Naime kad bi ono bilo izjava o znanju, sud bi bio ovlašten kontrolirati istinitost izjave o priznanju. Kao što je poznato, zakon to ne dopušta jer ako je činjenica priznata, ona je time i nesporna te je ne treba utvrĎivati. 205

Više o ovome u poglavljima 1.2.6., 1.2.7.

Građansko procesno pravo

107

ovlaštenju suda izvesti dokaze koje stranke nisu predloţile. Dakle, stranke su duţne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predloţiti dokaze kojima se utvrĎuju te činjenice (7/1). Izjednačeno je i inkvizitorno ovlaštenje suda u donosu na činjenice i dokaze, i to na način da je sud je ovlašten utvrditi činjenice koje stranke nisu iznijele i izvesti dokaze koje stranke nisu predloţile samo ako posumnja da stranke idu za tim da raspolaţu zahtjevima koji su u suprotnosti s prisilnim propisima i pravilima javnog morala (7/2). No ni u takvim slučajevima sud ne moţe svoju odluku utemeljiti na činjenicama i dokazima o kojima strankama nije dana mogućnost da se izjasne (7/3). Iznimno, u statusnim stvarima i u stvarima uzdrţavanja maloljetnog djeteta sud ima inkvizitorna ovlaštenja budući da je ovlašten utvrĎivati i činjenice koje stranke nisu iznijele, a moţe odlučiti da se dokazuju i činjenice koje su stranke priznale u postupku. (270/2 ObZ). Istraţno načelo u pogledu prikupljanja dokaza iznimno vrijedi u parnicama iz radnih odnosa, jer je u tim parnicama sud ovlašten izvesti i dokaze koje stranke nisu predloţile, ako su ti dokazi značajni za odlučivanje (435/2). Kad se primjenjuju pravila o teretu dokazivanja? Sud mora donijeti odluku i kada, na temelju činjenica koje su iznijele stranke i dokaza koje su one predloţile, ne bude u stanju formirati izvjesno uvjerenje o istinitosti iznesenih tvrdnji. Tada stupaju u igru stara pravila o teretu dokazivanja (221a): 1. actori incubit probatio - teret dokazivanja pada na tuţitelja 2. actore non probante, reus absolutur - ako tuţitelj ne dokaţe svoje tvrdnje tuţenik će biti osloboĎen 3. reus excipiendo fit actor - stavljajući prigovor, tuţenik postaje tuţitelj, dakle on mora dokazati ono što iznosi kao protutvrdnju 4. probatio incubit ei qui affirmat, non ei qui negat - teret dokaza pada na onoga tko tvrdi a ne na onoga tko poriče. Ovo ne vrijedi apsolutno, jer ako stranka iznosi negativne tvrdnje, onda je duţna takve tvrdnje i dokazati. Idem est non esse aut non probari - ne postojati i ne biti dokazano potpuno je isto. Sud prilikom izricanja presude uzima u obzir samo one tvrdnje koje su dokazane.

3.6.4. Tehnika izvoĎenja dokaza Koji se dokazi izvode? Budući da stranke predlaţu velik broj dokaza, sud ih nije duţan sve izvesti, već sam odlučuje koje će od njih izvesti (220/2). Sud o tome donosi odluku u obliku rješenja (300/1). Kad odbije izvoĎenje nekog dokaza u rješenju mora objasniti razloge odbijanja (300/2). Čak i kad je odlučio izvesti dokaz sud nije vezan za svoje rješenje pa moţe od njega naknadno odustati i dokaz ne izvesti (300/4). Vrijeme izvoĎenja dokaza. Ne postoji zakonski propis o tome kada dokaz treba izvesti. Zato izvoĎenje dokaza nije neki poseban stadij već sud vrši dokazivanje tijekom čitavog postupka. Redosljed izvoĎenja dokaza. Kojim će se redom izvoditi dokazi zavisi od suda. Saslušanje stranaka kao dokaz izvodi se tek onda kad nema drugih dokaza ili mu već izvedeni dokazi ne pruţaju dovoljno elemenata za donošenje odluke (264/2). Ostale dokaze sud kombinira po svom nahoĎenju.

Građansko procesno pravo

108

Način izvoĎenja dokaza. U pravilu sud vrši neposredno izvoĎenje dokaza (4) što znači da on dolazi u direktan dodir sa dokaznim sredstvima.206 Izuzetno postoji i posredno dokazivanje i to kod zamolnice (224).

3.6.5. Osiguranje dokaza Ako postoji opravdana bojazan da se neki dokaz neće moći izvesti ili da će njegovo kasnije izvoĎenje biti oteţano, moţe se u tijek u, a i prije pokretanja parnice predloţiti da se taj dokaz izvede (272/1). U postupku za osiguranje dokaza ne moţe se izvesti dokaz saslušanjem stranaka (271/2). Ako je prijedlog za osiguranje dokaza stavljen u tijeku parničnog postupka, za postupanje je nadleţan sud pred kojim je postupak u tijeku (273/1). Kad se traţi osiguranje dokaza prije pokretanja postupka te u hitnim slučajevima ako je postupak već u tijeku, nadleţan je niţi sud prvog stupnja na čijem se području nalaze stvari koje treba razgledati odnosno sud na čijem području boravi osoba koju treba saslušati (273/2). Podnesak u kojem je stavljen prijedlog za osiguranje dokaza dostavit će se protivniku, ako je poznat. Ako postoji opasnost od odgode, sud će o prijedlogu odlučiti i bez prethodnog izjašnjenja protivnika (275/1). U rješenju kojim se prihvaća prijedlog sud će odrediti ročište za izvoĎenje dokaza, navest će činjenice o kojima će se izvoditi dokazi te dokaze koji će se izvesti, a ako je potrebno, imenovat će i vještake. Protiv rješenja suda kojim se prihvaća prijedlog za osiguranje dokaza nije dopuštena ţalba (275/6). Protivniku koji je nepoznat ili je nepoznato njegovo boravište sud moţe radi sudjelovanja na ročištu za izvoĎenje dokaza postaviti privremenog zastupnika. O tom postavljanju nije potrebno izdati oglas (275/4). Troškove osiguranja prethodno snosi predlagatelj, a definitivno stranka koja je dala povoda parnici - princip causae (168). Osigurani dokaz se ne mora koristiti, to ovisi o tome da li je on relevantan ili ne.

b) Pojedina dokazna sredstva 3.6.6. UviĎaj To je parnična radnja suda kojom se utvrĎuje postojanje ili nepostojanje neke relevantne činjenice neposrednim opaţanjem suda (227). To je najpouzdanije dokazno sredstvo. Ako se radi o sporu na stvari, uviĎaj podrazumijeva kontakt suda sa samim predmetom spora, a ako se radi o sporu na nekretnini ili o imovinskoj šteti, uviĎaj podrazumijeva dolazak suca na lice mjesta. UviĎaj se izvodi najčešće pomoću vidnih osjetila, ali s obzirom na razvoj tehnike, danas se moţe vršiti pomoću magnetofonske vrpce ili kamere. 206

Npr. putem uviĎaja, svjedoka, vještaka, stranaka itd.

Građansko procesno pravo

109

Tko vrši uviĎaj? U pravilu ga vrši parnični sud (neposredno izvoĎenje dokaza), a moţe ga izvoditi i zamoljeni sud (posredno izvoĎenje dokaza) jer odreĎeni predmet zapaţa zamoljeni sudac, a dokaznu vrijednost ocjenjuje drugi sudac. Objekt uviĎaja. UviĎaj se vrši samo na stvarima i predmetima, nije ga moguće vršiti na ljudskom tijelu ako na to ne pristane ta osoba.

3.6.7. Isprave a) OPĆENITO O ISPRAVAMA Isprava je svaki predmet na kojemu je pismom zabiljeţena čovjekova misao, činjenica ili dogaĎaj. Vrste. Javna isprava je ona koju je u propisanom obliku izdalo drţavno tijelo u granicama svoje nadleţnosti te isprava koju je u takvom obliku izdala pravna ili fizička osoba u obavljanju javnog ovlaštenja koje joj je povjereno zakonom ili propisom utemeljenim na zakonu javna isprava (230/1). Dakle, tri su elementa, forma, nadleţni organ, te da spada u krug nadleţnosti organa.207 Privatne isprave su sve one koje nisu javne. Mogu ih izdati fizičke ili pravne osobe. Dokazna snaga isprave. Kod javnih isprava postoji presumpcija istinitosti (230/3) presumptio iuris tantum, a kod privatnih postoji presumptio facti vel hominis jer se polazi od toga da nitko ne stavlja svoj potpis ispod teksta ako se ne slaţe s njegovim sadrţajem. b) EDICIJE To su isprave pribavljene radi dokazivanja pred sudom. Nije dovoljno da se stranka pozove na podatke iz neke isprave, već je potrebno ispravu pribaviti (edicirati) i predočiti je sudu. Kako doći do isprave na koju se pred sudom pozvala neka stranka? Ako se isprava nalazi kod stranke koja se na nju poziva, onda nema problema. Ako se isprava ne nalazi kod nje, situacija je dosta sloţena. Ovdje treba upozoriti na ustavno načelo nepovredivosti privatnosti i tajnosti dopisivanja (35,36 URH), jer je moguće da se isprava nalazi kod neke osobe koja nema veze s parnicom. Protivnik stranke koja se na ispravu pozvala duţan je na poziv suda (233/1) podnijeti takvu ispravu. Ova se obveza ne moţe prisilno ostvariti u parnici u kojoj bi te isprave trebalo pregledati radi dokazivanja. Sud će, s obzirom na sve okolnosti, po svom uvjerenju cijeniti od kakva je značenja što stranka koja drţi ispravu neće postupiti po rješenju suda kojim joj se nalaţe da podnese ispravu ili protivno uvjerenju suda poriče da se isprava kod nje nalazi (233/5). Kod toga treba voditi računa da stranka ima pravo uskratiti podnošenje isprava iz istih

207

Npr. podatak o mom roĎenju u mom indeksu nije javna isprava jer to nije nadleţnost fakulteta, ali podatak o poloţenom ispitu u indeksu jest javna isprava

Građansko procesno pravo

110

razloga iz kojih svjedok moţe uskratiti svjedočenje ili odgovor na pojedina pitanja (233/3 u svezi sa 237, 238). Izuzetno od općeg pravila da stranka da pod odreĎenim uvjetima ima pravo uskratiti podnošenje isprave, stranka kod koje se isprva nalazi je bezuvjetno duţna podnijeti ispravu samo u tri slučaja (233/2): 1. ako se stranka sama pozvala na tu ispravu, ali je kasnije odustala 2. ako se radi o ispravi koju je po zakonu duţna predati ili pokazati208 3. ako se isprava s obzirom na njen sadrţaj smatra zajedničkom za obje stranke209 Ako u slučajevima pod 2. i 3. osobe odbiju ediciju isprava, potrebno je ustati tuţbom te istaknuti tuţbeni zahtjev za ediciju isprava. Ako i nakon pravomoćne odluke stranka odbije edicirati ispravu, moguće je prisiliti na to u ovršnom postupku. Trećemu koji nije stranka sud moţe narediti da pokaţe ili da podnese ispravu samo u dva slučaja (234/1): 1. kada je ispravu po zakonu duţan pokazati ili podnijeti210 2. kada je isprava koja po svojem sadrţaju zajednička za trećega i stranku koja se na ispravu poziva. U pogledu prava treće osobe da uskrati podnošenje drugih isprava takoĎer se na odgovarajući se način primjenjuju odredbe o svedocima (234/1 u svezi sa 237, 238). Na temelju rješenja kojim je trećoj osobi naloţeno da preda odreĎenu ispravu ovrha će se provesti po sluţbenoj duţnosti po pravilima ovršnog postupka i prije pravomoćnosti toga rješenja (234/5).

3.6.8. Svjedoci To su fizičke osobe koje su u stanju svojim čulima zapaziti neku relevantnu činjenicu i to opaţanje reproducirati pred sudom. Dakle, dva su bitna svojstva svjedoka: a) biti u stanju zapaziti, b) biti u stanju reproducirati. Svjedok ne mora biti punoljetna osoba, dovoljno je da ima ova dva svojstva. GraĎanska dužnost svjedočenja. Znači da nijedan graĎanin ne moţe biti osloboĎen duţnosti da odgovara na pitanja pred sudom (235/1) – ako je neka osoba pozvana, duţna je odazvati se makar smatra da ništa ne zna o slučaju. Iznimke. Ova duţnost svjedočenja ne vaţi: 1. kad se radi o osobama koje su duţne čuvati profesionalnu tajnu, npr. liječnici, odvjetnici, vjerski ispovjednici (237) 2. kad se radi o osobama koje su duţne čuvati vojnu ili sluţbenu tajnu. One su osloboĎene duţnosti svjedočenja sve dok ih nadleţni organ ne oslobodi duţnosti čuvanja tajne (236) 3. i druge osobe izvan ovih kategorija mogu uskratiti odgovore na pojedina pitanja kad bi takav odgovor doveo svjedoka ili njegovog bliskog srodnika do teške sramote, kaznenog

208

Npr. ispravu koja je u suvlasništvu stranke.

209

Npr. oporuka za nasljednike

210

Npr. čl. 411/1 ZOO

Građansko procesno pravo

111

progona ili znatne imovinske štete (238/1) – bliski srodnici: prva linija, pobočna do trećeg stupnja, tazbina do drugog stupnja, bračni drug. Iznimka od iznimke. Postoje svjedoci koji ne mogu uskratiti odgovor pod izgovorom da bi zbog svjedočenja za njih mogla nastati imovinska šteta: zamoljeni svjedoci (testis rogatus) - to su svjedoci koji su bili zamoljeni da prisustvuju, u svojstvu svjedoka, sklapanju nekog pravnog posla;211 te poslovni svjedoci – to su oni koji su u pogledu spornog odnosa poduzeli radnje kao pravni prethodnici ili zastupnici stranke (239). Sankcije za neodazivanje. Budući da su svjedoci nezamjenjivi, protiv onih svjedoka koji se ne odazovu pozivu, a svoj izostanak ne opravdaju, sud moţe narediti da ga se prisilno dovede,212 a moţe ga se kazniti i novčano od 500,00 do 10.000,00 kuna (248/1). Ako svjedok doĎe na ročište, ali uskrati svjedočenje ili odgovor na pojedino pitanje, a za to nema opravdanih razloga, moţe ga se kazniti novčano od 500,00 do 10.000,00 kuna,213 a ako i poslije toga odbije svjedočiti, moţe ga se zatvoriti. Zatvor traje sve dok svjedok ne pristane svjedočiti ili dok njegovo saslušanje ne postane nepotrebno, ali najdulje mjesec dana (248/2). Strankama je omogućeno da od njega traţe naknadu troškova zbog neopravdanog uskraćivanja svjedočenja (248/5). Za laţni iskaz svjedok odgovara (303 KZ-a), ali ne i za neistinit.214 Zakletva. Sud moţe odlučiti da svjedok prisegne na iskaz koji je dao (246/1). Kod nas postoji asertona zakletva koja se daje nakon iskaza (246/1), za razliku od promisorne koja se daje prije iskaza (246/3). Troškovi. Svjedok ima pravo na naknadu troškova koje je imao - putni troškovi, izgubljena zarada, troškovi noćenja, prehrana (249/1). Te troškove je duţan traţiti odmah, čim je dao iskaz, a sud ga je duţan upozoriti na to njegovo pravo (249/2).

3.6.9. Vještaci To su fizičke osobe koje raspolaţu stručnim znanjem potrebnim za razjašnjenje nekih činjenica u postupku koji je u tijeku (250). Vještaci su obično fizičke osobe, no u novije vrijeme se vještačenje sve češće vrši putem različitih institucija (252/3).215 Zašto su potrebni? Sudac ima opće znanje, ali nema stručno znanje iz nekih posebnih oblasti koje je ponekad potrebno da bi se razjasnile neke činjenice u postupku. 216 Čak kad bi i sudac raspolagao potrebnim stručnim znanjem, nije dobro da to znanje upotrebljava u postupku te se pozivaju vještaci. Ovo iz razloga što tada ta znanja ne podlijeţu kontroli od strane stranaka: kad vještak daje svoj iskaz, onda su njegove spoznaje podvrgnute kontroli stranaka jer mu one mogu postavljati pitanja, kritizirati ga i zahtijevati novog vještaka. GraĎanska dužnost vještačenja. Osoba koja je u svojstvu vještaka pozvana na ročište, duţna je odazvati se tom pozivu te dati svoj nalaz i mišljenje (253/1). Vještak daje nalaz na 211

Smatra se da, ako su pristali da budu testis rogatus, da su pristali i da budu ispitani pred sudom

212

U tom slučaju sam snosi troškove prisilnog dovoĎenja

213

U slučajevima izricanja novčanih kazni na odgovarajući način se primjenjuju se odredbe članka 10. ZPP-a (248/4). 214

Laţ je svjesna neistina, a neistinit iskaz je nesvjesna neistina.

215

Npr. Medicinski fakultet u Zagrebu vrši genetske analize.

216

Npr. uzrok pada dizalice

Građansko procesno pravo

112

stručan način i obrazlaţe ga lege artis. Vještak daje nalaz usmeno, ali sud moţe traţiti od njega da taj nalaz i napiše (260/1). Vještačenje se u pravilu vrši na usmenoj raspravi, tj. na ročištu. Sankcije. Uredno pozvani vještak koji ne doĎe na ročište, a svoj izostanak ne opravda i vještak koji bez opravdanog razloga odbije vještačiti, moţe se kazniti novčano od 500,00 do 10.000,00 kuna (255/2). MeĎutim, ne moţe ga se prisilno dovesti niti zatvoriti. Na zahtjev stranke sud moţe rješenjem narediti vještaku da nadoknadi troškove koje je uzrokovao svojim neopravdanim nedolaskom ili neopravdanim odbijanjem da vještači. O takvom zahtjevu sud je duţan odlučiti bez odgode. Ţalba protiv toga rješenja ne odgaĎa ovrhu (255/3). Ova odredba primijenit će se na odgovarajući način i kada vještak svoj nalaz i mišljenje ne podnese u roku koji mu je sud odredio (260/4). Izuzeće. Vještak se moţe izuzeti od duţnosti vještačenja u onim slučajevima u kojima se i svjedok moţe osloboditi svjedočenja (253/2). Postoji mogućnost da stranka, ako smatra da vještak neće biti objektivan, traţi njegovo izuzeće, iz istih razloga iz kojih se moţe traţiti izuzeće suca (254/1). OdreĎivanje vještaka. Vještaka odreĎuje sud svojim rješenjem (251/1). Sud prethodno traţi mišljenje stranaka o tome kojeg vještaka treba pozvati, ali nije vezan njihovim mišljenjem (251/2). Sud raspolaţe s registrom vještaka u kojem su unaprijed odreĎeni sudski vještaci (252/3), ali ni njime nije vezan jer moţe za vještaka odrediti i neke druge osobe koje se ne nalaze na tom popisu. Više vještaka. Često se za vještačenja odreĎuje više vještaka (252/1). Ako se podaci vještaka o njihovu nalazu bitno razilaze, ili ako je nalaz jednog ili više vještaka nejasan, nepotpun ili u proturječnosti sam sa sobom ili s izviĎenim okolnostima, a ti se nedostaci ne mogu otkloniti ponovnim saslušanjem vještaka, obnovit će se vještačenje s istim ili drugim vještacima (261/2). Vezanost suca za nalaz. Ako bi sudac bio vezan za vještakov nalaz i mišljenje, to bi značilo da vještak postaje sudac. Zato sudac slobodno ocjenjuje nalaz i mišljenje vještaka. Ako sud taj nalaz ne usvoji, mora dati ozbiljne razloge za to (261/3). Troškovi i nagrada. Vještaci imaju pravo na naknadu troškova kao i svjedoci, no osim toga, oni imaju i pravo na nagradu (256). Tumači spadaju u kategoriju vještaka (263). Tumač je vještak koji uspostavlja kontakt izmeĎu suda i sudionika u postupku koji ne zna jezik ili se ne moţe sporazumijevati, (npr. gluhonijemi).

3.6.10. Stranke kao dokazno sredstvo Razgraničenje. Kad tuţitelj iznosi tuţbu, a tuţenik odgovara na tu tuţbu, tada stranke nisu dokazno sredstvo, već samo osobe koje raspolaţu svojim dispozicijama. MeĎutim, kad se od stranaka traţi da pruţe sudu odreĎene informacije o spornom dogaĎaju, tada stranke jesu dokazno sredstvo. Naš zakon ne vjeruje strankama, pretpostavlja da one ne govore istinu, te ih proglašava supsidijarnim dokaznim sredstvom. Stranke se koriste kao dokazno sredstvo samo onda kad nema drugih dokaznih sredstava ili kad pomoću izvedenih dokaza sud nije uspio utvrditi pravno relevantne činjenice (264/2).

Građansko procesno pravo

113

Treba li uvijek saslušati obje stranke? Ako se ovo dokazno sredstvo izvodi, u pravilu da. No, ako sud doĎe do uvjerenja da jedna od stranaka ne zna ništa o pravno relevantnim okolnostima, onda je sud nema razloga saslušavati (265/1).217 Parnična sposobnost nije nužna. Kad se stranke saslušava kao dokazno sredstvo, od njih se ţeli dobiti samo nuţna informacija o spornom dogaĎaju. Ako se moţe dobiti takvu informaciju od svjedoka koji nema parničnu sposobnost, nema razloga da se pravi razlika u odnosu na tu stranku. Dakle, moţe se ispitati i ona osoba koja nema parničnu sposobnost pod uvjetom da posjeduje one kvalitete koje mora imati svjedok - zapaţanje, reproduciranje. U protivnom, saslušat će se njezin zakonski zastupnik (267/1). Poziv na ročište na kojem će se izvoditi dokaz saslušanjem stranaka dostavit će se osobno strankama odnosno osobi koja će se za stranku saslušati (268/1). Ako stranka ima punomoćnika, poziv na ročište na kojemu će se izvesti dokaz saslušanjem stranaka stranci ili osobi koja se treba saslušati za stranku uputit će se preko punomoćnika. (268/2). U pozivu će se naznačiti da će se na ročištu izvoditi dokaz saslušanjem stranaka i da stranka koja doĎe na ročište moţe biti saslušana u odsutnosti druge stranke (268/3). Neće se saslušati stranka koja uskrati davanje iskaza ili se bez opravdanog razloga ne odazove pozivu suda (265/2). Sankcije. Ako stranka odbije biti saslušana u svojstvu izvora informacija, prema njoj se ne mogu primijeniti prinudne mjere (269/1). Ipak, posljedice postoje. Ako stranka odbije biti saslušana bez valjanog razloga, sud će slobodno ocijeniti takvo njeno ponašanje (269/2). Dužnost govorenja istine. Ako stranka pristane biti saslušana, onda je duţna govoriti istinu isto kao i svjedok. MeĎutim, postoji razlika u kaznenom djelu davanja laţnog iskaza (303 KZ-a) svjedoka i stranke. Davanje laţnog iskaza od strane svjedoka (303/1 KZ) je kazneno djelo ugroţavanja, što znači da će svjedok biti kazneno gonjen bez obzira je li sud zasnovao svoju odluku na tom laţnom svjedočenju ili ne. Davanje laţnog iskaza od strane stranke (303/2 KZ) je kazneno djelo s posljedicom što znači da će stranka biti kazneno gonjena samo onda ako je sud zasnovao svoju odluku na njenom laţnom iskazu. Zakletva. Nema mogućnosti polaganja zakletve (270).

4. TIJEK PARNIĈNOG POSTUPKA

4.1. POSTUPAK PRED PRVOSTUPANJSKIM SUDOM a) Pripremanje glavne rasprave

217

Zato često neka osoba postaje stranka, mada nije bila učesnik spornog odnosa, već je to mjesto naslijedila od prethodnika.

Građansko procesno pravo

114

U ovome stadiju zadatak je: utvrditi postojanje procesnih pretpostavki, odlučiti o incidentalnim procesnim pitanjima, pokušati navesti stranke da okončaju parnicu svojim dispozicijama. Stadij pripremanja glavne rasprave sastoji se od četiri odvojena podstadija: 1. prethodno ispitivanje tuţbe 2. dostava tuţbe tuţeniku na odgovor 3. pripremno ročište 4. zakazivanje glavne rasprave

4.1.1. Prethodno ispitivanje tuţbe Ovo je obvezatan podstadij pripremanja gl. rasprave. Sud će ispitati: 1. je li tuţba razumljiva i potpuna 2. postoji li jurisdikcija domaćih sudova 3. je li sud nadleţan 4. postoje li razlozi za izuzeće 5. imaju li stranke stranaĉku i parniĉnu sposobnost i jesu li pravilno zastupane 6. je li tuţba pravovremeno podnesena Odluka suda. Ako ustanovi nedostatke navedene pod 2. i 6.218 ili ako osoba ima imunitet, tuţbu će odbaciti (282/1), a ako ustanovi nedostatke pod 1. i 5., odbacit će je tek ako mjere koje je sud poduzeo radi njihova otklanjanja ostanu bez uspjeha (281), a ako ustanovi nedostatak pod 3., proglasit će se nenadleţnim i ustupiti predmet drugom sudu (282/2). Ne može odlučivati o postojanju: 7. litispendencije, 8. pravomoćno presuĊene stvari, 9. sudske nagodbe, 10. odricanja od tuţbenog zahtijeva 11. nedostatku pravnog interesa.219 Sudac ispituje tuţbu na osnovi podataka sadrţanih u tuţbi i činjenica koje su sudu poznate (15/2). Što se tiče meritornog okončanja postupka, moţe se donijeti presuda na temelju priznanja i primiti na zapisnik nagodba stranaka (279).

4.1.2. Dostava tuţbe tuţeniku na odgovor Dosad je ovaj podstadij bio obvezatan jedino u trgovačkim sporovima. No prema noveliranom ZPP-u, dostava tuţbe na odgovor propisana je kao pravilo i obveza. Sud moţe iznimno, ako to zahtijevaju posebne okolnosti pojedinog slučaja, a osobito ako je to potrebno 218

U teoriji se misli da bi tuţbu trebalo odbiti, jer je rok za podnošenje tuţbe materijalnopravni. Takav je slučaj npr. kod roka za podnošenje tuţbe u parnicama zbog smetanja posjeda (Triva-Belajec-Dika: GraĎansko parnično procesno pravo, Zagreb 1986., str. 446, 663) 219

Jer je o tome teško odlučivati bez prethodnog izjašnjavanja stranaka.

Građansko procesno pravo

115

radi odlučivanja o prijedlogu za odreĎivanje privremenih mjera, odmah zakazati ročište i narediti da se primjerak tuţbe dostavi tuţeniku (284/2). Sud je duţan u pozivu upozoriti tuţenika na pravne posljedice nedavanja odgovora na tuţbu - mogućnost donošenja presude zbog ogluhe (284/1). U odgovoru na tuţbu tuţenik se moţe očitovati o tuţbenom zahtjevu i o činjeničnim navodima tuţitelja, te predloţiti dokaze kojima potkrepljuje te navode. Uz odgovor na tuţbu tuţenik je duţan priloţiti isprave na koje se poziva ako je to moguće (285/1). Odgovor na tuţbu podnosi se u roku koji odredi sud, ali taj rok ne moţe biti kraći od petnaest niti duţi od trideset dana (285/2). Nakon što primi odgovor na tuţbu, sud moţe donositi sva rješenja koja moţe donositi u tijeku prethodnog ispitivanja tuţbe (285/5). MeĎutim, još uvijek ne moţe odlučivati o 7. do 11. Što se tiče meritornog okončanja postupka moţe se donijeti presuda na temelju priznanja i primiti na zapisnik sudska nagodba (274).

4.1.3. Pripremno ročište Ovo je fakultativan podstadij. Pripremno ročište se ograničava samo na parnice u kojima sudi vijeće (277/5). Kako, po novom ureĎenju, u prvom stupnju u pravilu sudi sudac pojedinac, a samo iznimno vijeće, moţemo zaključiti da gl. rasprava postaje pravilom, a pripremno ročište bit će izuzetak. Nakon što tuţenik podnese odgovor na tuţbu, u sporovima koje sudi vijeće predsjednik vijeća će ocijeniti je li s obzirom na prijedloge i navode stranaka potrebno zakazati pripremno ročište ili se odmah moţe zakazati ročište za glavnu raspravu (285/3). Pripremno ročište se zakazuje rješenjem. Pripremno ročište treba odrediti tako da strankama ostane dovoljno vremena za pripremu, a najmanje osam dana od primitka poziva (286/1). Početak. Pripremno ročište počinje izlaganjem tuţbe, a nakon toga tuţenik iznosi svoj odgovor na tuţbu (287/1). Kad bude potrebno, predsjednik vijeća zatraţit će od stranaka razjašnjenje u vezi s njihovim navodima ili prijedlozima (287/2). Predmet raspravljanja su pitanja koja se odnose na smetnje za daljnji tijek postupka (288/1, 2), razlučiti sporno od nespornoga, utvrditi kojim bi se dokazima mogli utvrditi sporne činjenice, pa te dokaze osigurati za glavnu raspravu, nastojati navesti stranke da svojim dispozicijama okončaju parnicu (povlačenjem tuţbe, odricanjem od tuţbenog zahtijeva, priznanjem tuţbenog zahtijeva, zaključenjem sudske nagodbe). Pribavljanje i izvoĎenje dokaza. U pozivu za pripremno ročište naloţit će se strankama da na ročište donesu sve isprave koje im sluţe za dokaz, a i sve predmete koje treba razgledati u sudu (286/1). U pozivu za pripremno ročište predsjednik vijeća je duţan upozoriti stranke na pravne posljedice propuštanja da na tom ročištu ili najkasnije na prvom ročištu za glavnu raspravu iznesu nove činjenice i predloţe nove dokaze (286/2). Kad utvrdi da ne postoje smetnje za daljnje voĎenje postupka, predsjednik će vijeća, prema rezultatima raspravljanja na pripremnom ročištu, odlučiti koji će se od predloţenih svjedoka i vještaka pozvati na glavnu raspravu i koji će se drugi od predloţenih dokaza pribaviti.

Građansko procesno pravo

116

O tome koji će se od tih dokaza izvesti odlučuje vijeće na glavnoj raspravi (289/1). Ovdje se, dakle, odlučuje o pribavljanju, a ne o izvoĎenju dokaza. Izuzeci od tog pravila: - ako je sporno postojanje činjenica koje se tiču procesnih pitanjima, o tome se mogu na pripremnom ročištu izvoditi dokazi kad je to potrebno (288/1). - radi provjeravanja okolnosti od kojih zavisi dopuštenost dispozicije stranaka mogu se izvoditi dokazi - ako se ispune pretpostavke za osiguranje dokaza, mogu se izvoditi dokazi - ako je koja od stranaka predloţila da se neke sporne činjenice utvrde vještačenjem, predsjednik vijeća će imenovati vještake, odlučiti o zahtjevima za njihovo izuzeće i pozvati jednu ili obje stranke da poloţe svotu potrebnu za troškove vještaka (290/1). No ovo je samo odlučivanje o izvoĎenju vještačenja, pred njim se vještačenje ne moţe provesti. - na prijedlog koje od stranaka, ako ocijeni da je to potrebno, predsjednik vijeća moţe obaviti uviĎaj izvan suda (290/3). Posljedice izostanka stranaka. Izostanak obaju stranaka dovodi do mirovanja postupka. Izostatank tuţitelja, a tuţenik predloţi mirovanje ili ostane pasivan dovodi do mirovanja. Ako izostane tuţenik donosi se presuda zbog izostanka (ako su ispunjeni svi uvjeti). Tek sad moţe odlučivati o 7. do 11., a ako to utvrdi rješenjem će odbaciti tuţbu (288/2). Što se tiče meritornog okončanja postupka, moţe donijeti presudu na temelju priznanja, presudu na temelju odricanja, presudu zbog izostanka, presudu zbog ogluhe, primiti na zapisnik nagodbu stranaka i presudu kojom odbija tuţbeni zahtijev kao neosnovan.

4.1.4. Zakazivanje glavne rasprave Ovo je obvezatan podstadij. Ročište za glavnu raspravu zakazuje sudac rješenjem protiv kojega nije dopuštena ţalba (293/1). Sudac će na pripremnom ročištu, ako je ono odrţano, priopćiti strankama dan i sat odrţavanja glavne rasprave (292).

b) Glavna rasprava 4.1.5. Općenito o glavnoj raspravi Glavna rasprava je centralni stadij postupka u kojem sud razmatra sav procesni materijal – navode stranaka izvedene dokaze i ostale rezultate raspravljanja – da na temelju njih donese konačnu odluku. Kako je već navedeno, gl. rasprava postaje pravilom, a pripremno ročište bit će izuzetak, budući da je ono predviĎeno samo za sporove u kojima sudi vijeće. Odluke koje u pripremanju glavne rasprave predsjednik vijeća moţe donijeti tek na pripremnom ročištu, sudac pojedinac moţe donijeti tek na ročištu za glavnu raspravu (277/6).

Građansko procesno pravo

117

Sud moţe bez glavne rasprave donijeti presudu na temelju priznanja presudu zbog izostanka, presudu zbog ogluhe i presudu bez odrţavanja rasprave. Načela: usmenost, neposrednost, javnost, kontradiktornost, jedinstvo glavne rasprave i koncentracija postupka. Svrha tih načela je donošenje pravilne i zakonite odluke, ekonomičnost i pravna sigurnost. Pretpostavka za održavanje glavne rasprave je nazočnost stranaka, a sud urednim dostavljanjem mora omogućiti strankama sudjelovanje. Izostanak stranaka dovodi u pravilu do istih posljedica kao i izostanak s pripremnog ročišta. MeĎutim, ako s prvog ročišta za glavnu raspravu izostane tuţitelj, ili ako na to ročište ne doĎe tuţenik, a nema uvjeta za donošenje presude zbog izostanka, te kad s kojega kasnijeg ročišta izostane tuţitelj ili tuţenik, rasprava se moţe odrţati (295). RukovoĎenje. Sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća rukovodi glavnom raspravom, ispituje stranke i izvodi dokaze (311/1). On odlučuje o tome koje će se radnje i kojim redom poduzimati – načelo arbitrarnog upravljanja glavnom raspravom. Sud nije vezan za svoje rješenje koje se odnosi na rukovoĎenje raspravom (311/4), jer se tijekom raspravljanja situacije mijenja, pa se ta rješenja mogu pokazati nesvrsishodnim. Protiv rješenja koja se odnose na rukovoĎenje raspravom nije dopuštena posebna ţalba (311/5). Ta rješenja se mogu pobijati samo ţalbom protiv odluke o glavnoj stvari. Ovlaštenja predsjednika vijeća. On rukovodi glavnom raspravom (primus inter pares), a njegove odluke su punovaţne pod pretpostavkom da ih donosi uz (prešutnu) suglasnost ostalih članova vijeća. Ako se osoba koja sudjeluje na raspravi protivi kakvoj mjeri predsjednika vijeća koja se odnosi na rukovoĎenje raspravom ili kakvu pitanju koje je postavio predsjednik vijeća o takvu protivljenju odlučuje viječe (311/3).

4.1.6. Tijek glavne rasprave Otvaranje glavne rasprave. Sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća otvara glavnu raspravu i objavljuje predmet raspravljanja. Nakon toga utvrĎuje jesu li došle sve pozvane osobe; pa ako nisu, provjerava jesu li ujedno pozvane i jesu li opravdale svoj izostanak (294). Ako nije prije toga odrţano pripremno ročište, prvo ročište za glavnu raspravu počinje izlaganjem tuţbe, a nakon toga tuţenik odgovara na navode (297/1). Ako je prije glavne rasprave odrţano pripremno ročište, predsjednik vijeća upoznat će vijeće s tijekom i rezultatima toga ročišta. Stranke mogu dopuniti izlaganje predsjednika vijeća (297/2). Tijekom glavne rasprave stranke iznose činjenice i predlaţu dokaze, a sud će te činjenice utvrditi i dokaze izvesti. Odgoda. Ročište se moţe odgoditi ako se ročište ne moţe odrţati ili ako se ne mogu provesti parnične radnje.220 Protiv rješenja suda kojim se odgaĎa ročište ili se odbijaju prijedlozi stranaka o odgodi ročišta nije dopuštena ţalba (314/2). IzmeĎu ročišta sudac je ovlašten odlučivati gotovo o svim pitanjima o kojima je ovlašten odlučivati u stadiju pripremanja glavne rasprave. Ipak, u parnicana koje se vode pred vijećem, o nekim pitanjima odlučuje isključivo vijeće.221

220

Npr. kad sva dokazna sredstva nisu pribavljena ili kad je potrebno da se tuţenik pripremi za raspravljanje o preinačenoj tuţbi 221

Npr. o sudjelovanju umješača, preinaci tuţbe, ustupanju tuţbe drugom sudu zbog nenadleţnosti, itd.).

Građansko procesno pravo

118

Zaključivanje rasprave. Kad sudac pojedinac ili vijeće zaključi da je predmet raspravljen tako da se moţe donijeti odluka, sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća priopćit će da je glavna rasprava zaključena. U sporovima koje sudi, vijeće će se nakon toga povući na vijećanje i glasanje (304/1). Ponovno otvaranje. Sudac pojedinac, odnosno vijeće tijekom vijećanja i glasanja moţe odlučiti da se glavna rasprava ponovno otvori ako je to potrebno radi dopune postupka ili razjašnjenja pojedinih vaţnijih pitanja (305).

4.1.7. Spajanje, razdvajanje postupka Spajanje parnica radi zajedničkog odlučivanja. Ako pred istim sudom teče više parnica izmeĎu istih osoba ili u kojima je ista osoba protivnik raznih tuţitelja ili raznih tuţenika, a za koje je predviĎena ista vrsta postupka i u kojima sudi sudac pojedinac, sve se te parnice mogu rješenjem suca pojedinca spojiti radi zajedničkoga raspravljanja ako bi se time ubrzalo raspravljanje ili smanjili troškovi. Spojeni se postupak nastavlja pred sucem koji je odlučio o spajanju. Za sve spojene parnice sud moţe donijeti zajedničku presudu (313/1). Nije nuţno da se u svim spojenim parnicama ista osoba nalazi u istoj stranačkoj ulozi. To što u jednom predmetu sudi vijeće a u drugom sudac pojedinac nije prepreka za spajanje, sudit će vijeće (313/2)222. Sud nije vezan za to rješenje, pa moţe spojene parnice razdvojiti. Razdvajanje postupka. Sud moţe odrediti da se odvojeno raspravlja o pojedinim zahtjevima u istoj tuţbi i nakon završetka odvojenoga raspravljanja moţe donijeti posebne odluke o tim zahtjevima (313/3).

4.1.8. Odrţavanje reda na glavnoj raspravi Duţnost je suca pojedinca, odnosno predsjednika vijeća da se u tijeku glavne rasprave brine o odrţavanju reda u sudnici i o dostojanstvu suda (317). Ako osoba koja sudjeluje u postupku ili osoba koja kao slušatelj prisustvuje raspravi vrijeĎa sud ili druge sudionike u postupku, ometa rad ili se ne pokorava naredbama suda za odrţavanje reda, sud će je opomenuti ili kazniti novčanom kaznom od 500,00 do 10.000,00 kuna, a moţe je i udaljiti i kazniti tom novčanom kaznom (318/1). Ako stranka ili zastupnik stranke bude udaljen iz sudnice, ročište će se odrţati i bez njihove prisutnosti (318/2). MeĎutim,ako iz sudnice bude udaljen zakonski zastupnik fizičke osobe sud će odgoditi ročište ako je to potrebno radi zaštite prava i interesa zastupane stranke (318/3). Kad sud novčano kazni ili udalji iz sudnice odvjetnika ili odvjetničkoga vjeţbenika kao punomoćnika, obavijestit će o tome Hrvatsku odvjetničku komoru (318/4). Kad sud novčano kazni ili udalji iz sudnice drţavnog odvjetnika, obavijestit će o tome nadleţnog drţavnog odvjetnika (318/5). Prema prijašnjem ureĎenju, ţalba protiv rješenja o novčanoj kazni ili o udaljenju iz sudnice bila je nesuspenzivna. MeĎutim, u noveliranom tekstu ZPP-a nema takve odredbe što praktički cijelu odredbu čl. 318. ZPP-a ostavljana razini deklaracije. Naime, sada se kaţnjene osobe mogu ţaliti i to takvom ţalbom koja odgaĎa ovrhu tog rješenja (sukladno čl. 379 ZPP-a). Održavanje reda u drugim slučajevima:

222

Dakle, rješenje o spajanju donosi vijeće.

Građansko procesno pravo

119

- vrijeĎanje u podnesku: sud prvog stupnja kaznit će novčanom kaznom od 500,00 do 5.000,00 kuna fizičku osobu, odnosno od 2.000,00 do 20.000,00 kuna pravnu osobu koja u podnesku vrijeĎa sud, stranku ili drugoga sudionika u postupku. Novčana kazna moţe se izreći i zastupniku stranke i umješača ako je on odgovoran za vrijeĎanje suda. Odredbe članka 10. ZPP-a na odgovarajući se način primjenjuju u ovim slučajevima (110/1,2). - svjedok: ako svjedok koji je uredno pozvan ne doĎe, a izostanak ne opravda ili se bez odobrenja ili opravdanog razloga udalji s mjesta gdje treba da bode saslušan, sud moţe narediti da se prisilno dovede i podmiruje troškove dovoĎenja, a moţe ga i kazniti novčano od 500,00 do 10.000,00 kuna (248/1). Ako svjedok doĎe i nakon što je upozoren na posljedice uskrati svjedočenje ili odgovor na pojedino pitanje, a sud ocijeni da su razlozi uskraćivanja neopravdani, moţe ga kazniti novčano do od 500,00 do 10.000,00 kuna; a ako i poslije toga odbije da svjedoči, moţe ga zatvoriti. Zatvor traje sve dok svjedok ne pristane da svjedoči ili dok njegovo saslušanje ne postane nepotrebno, ali najdulje mjesec dana (248/2). - vještak: Sud moţe kazniti novčano od 500,00 do 10.000,00 kuna vještaka koji ne doĎe na ročište iako je uredno pozvan, a izostanak ne opravda, a i vještaka koji bez opravdanog razloga odbije da vještači (255/1). Ovrha. Izrečena novčana kazna prisilno se naplaćuje po sluţbenoj duţnosti kao novčana traţbina prema pravilima ovršnoga postupka (110/2 u svezi sa 10/7).

4.2. BENEFICIUM NOVORUM U PRVOSTUPANJSKOM POSTUPKU Prema ranije važećem tekstu ZPP-a strankama je bilo omogućeno da tijekom čitavog trajanja gl. rasprave iznose nove činjenice i predlaţu nove dokaze, a ta mogućnost protezala se i na stadij ţalbenog postupka, pa čak i na neke slučajeve izvanrednih pravnih lijekova. Ovakvo stanje otvaralo je mogućnost odugovlačenja postupka kroz zlouporabu tog ovlaštenja. No ZIDZPP/03 je propisao duţnost stranaka da već u tuţbi i odgovoru na tuţbu, na pripremnom ročištu ili najkasnije na prvom ročištu za glavnu raspravu ako pripremno ročište nije odrţano, iznesu sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, predloţe dokaze potrebne za utvrĎivanje iznijetih činjenica, te se izjasne o činjeničnim navodima i dokaznim prijedlozima protivne stranke (299/1). Postupanje stranaka sukladno ovako naloţenoj obvezi omogućilo bi sudu maksimalnu koncentraciju raspravljanja. MeĎutim, stranke mogu i kasnije tijekom glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze, uz samo blagu sankciju - duţnost naknaditi troškove koji time budu izazvani protivnoj stranci, osim ako potreba za iznošenjem novih činjenica i predlaganja novih dokaza nije izazvana ponašanjem protivne stranke. Pojačanje učinka te sankcije nastojalo se odstvariti kroz nalog sudu da, na zahtjev protivne stranke, bez odgode rješenjem odluči o naknadi takvih troškova rješenjem. Protiv toga rješenja posebna ţalba nije dopuštena, a ovrha se na temelju njega moţe traţiti prije njegove pravomoćnosti (299/2). Stranke mogu i izmeĎu ročišta za glavnu raspravu upućivati podneske u kojima će iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze. Sankcija naknade troškova protivnoj stranci primijenit će se i u tom slučaju na odgovarajući način (299/3). U pozivu za pripremno ročište predsjednik vijeća je duţan upozoriti stranke na pravne posljedice propuštanja da na tom ročištu ili najkasnije na prvom ročištu za glavnu raspravu iznesu nove činjenice i predloţe nove dokaze (286/3). Iako to nije izričito propisano, valja uzeti da ista obveza suda vrijedi i pri pozivanju stranaka na prvo ročište za glavnu raspravu, a posebno

Građansko procesno pravo

120

u onim slučajevima kada se pripremno ročište ne odrţava.

4.2. (PRIVREMENA) OBUSTAVA AKTIVNOSTI U PARNICI 4.2.1. Prekid postupka To je privremeno zaustavljanje tijeka postupka, do kojega moţe doći sve do njegova pravomoćnog okončanja, ali i u postupku povodom izvanrednih pravnih lijekova, koje se očituje u prestanku tijeka svih zakonskih i sudskih rokova, u nedjelotvornosti radnji stranaka prema parničnom protivniku, te u zabrani sudu da poduzima parnične radnje osim onih koje se tiču nastavka prekinutog postupka. Razlozi za prekid su taksativno navedeni. Cilj prekida postupka je da zaustavi razvoj parnice zbog spriječenosti suda ili neke stranke da u njoj sudjeluju, sve dok se ponovo ne uspostavi procesna ravnoteţa koja će svim subjektima omogućiti normalnu aktivnost. Nekad do prekida dolazi po sili zakona (tada sudska odluka ima deklaratorni značaj), a nekad po odluci suda (tada je sudska odluka konstitutivna). Postupak se prekida po sili zakona (212) : 1) kad stranka umre, a isti učinak ima i pravomoćno proglašenje nestale osobe umrlom. Prema Noveli, okolnost da je umrla stranka imala punomoćnika u parnici ne sprječava nastupanje prekida postupka i to stoga što po novome ureĎenju smrću stranke prestaje i punomoć koju je ona izdala. U parnicama o strogo osobnim neprenosivim pravima smrt stranke ne dovodi do prekida već do konačne obustave postupka. 2) kad stranka izgubi parniĉnu sposobnost a nema punomoćnika u toj parnici, 3) kad zakonski zastupnik stranke umre ili prestane njegovo ovlaštenje za zastupanje, a stranka nema punomoćnika u toj parnici, 4) kad stranka koja je pravna osoba prestane postojati odnosno kad nadleţno tijelo pravomoćno odluĉi o zabrani rada, 5) kad nastupe pravne posljedice otvaranja steĉajnog postupka (one nastaju u pravilu početkom dana kad je oglas o otvaranju postupka istaknut na oglasnoj ploči suda -čl. 88. Stečajnog zakona) i to neovisno je li stranka imala punomoćnika u toj parnci. MeĎutim, ne prekida se parnični postupak pokrenut nakon otvaranja stečajnog postupka jer stranku tada zastupa stečajni upravitelj. 6) kad se stranka naĊe na podruĉju koje je zbog izvanrednih dogaĊaja (poplava i sl.) odsjeĉeno od suda, (ovo je prije bio razlog za prekid po odluci suda) 7) kad zbog rata ili drugih uzroka prestane rad u sudu, 8) kad je to drugim zakonom odreĊeno. Ako su okolnosti navedene pod 1 - 5 postojale već u vrijeme pokretanja postupka, one neće biti razlogom za prekid, već će se nedostaci u zastupanju stranke nastojati otkloniti, a ako to ne bude moguće, tuţbu treba odbaciti kao neurednu.

Građansko procesno pravo

121

Razlozi za prekid postupka po odluci suda su: - Sud je duţan odrediti prekid postupka ako je odlučio da sam ne rješava o prethodnom pitanju (213/1).223 - Sud moţe odrediti prekid postupka ako odluka o tuţbenom zahtjevu ovisi o tome je li učinjeno kazneno djelo za koje se goni po sluţbenoj duţnosti, tko je počinitelj i je li on odgovoran, a osobito kad se pojavi sumnja da je svjedok ili vještak dao laţan iskaz ili da je isprava upotrijebljena kao dokaz laţna (213/2). - Sud moţe odlučiti da se postupak prekine do pravomoćnosti rješenja o prijedlogu za povrat u prijašnje stanje (120/1). Posljedice prekida. Za trajanja prekida postupak i dalje teče, postoji litispendencija, jedino je zaustavljano njegovo odvijanje. To zaustavljanje tijeka postupka se očituje trojako: 1. Prestaju teći svi rokovi (zakonski i sudski, prekluzivni, monitorni i dilatorni) odreĎeni za obavljanje parničnih radnji suda i stranaka (214/1) 2. Sud nije ovlašten poduzimati nikakve radnje u postupku. MeĎutim, ako je prekid nastupio poslije zaključenja glavne rasprave sud moţe na temelju te rasprave donijeti odluku (214/2). 3. Parnične radnje koje je podzuela stranka nemaju prema drugoj stranci nikakav učinak; njihov učinak počinje tak nakon nastavka postupka (214/4). Ako do prekida doĎe po sili zakona, a sud je ne znajući za to poduzeo neku parničnu radnju, u odluci kojom utvrĎuje nastupanje prekida deklarirat će da je i ona bez pravnog učinka. Ako je postupak prekinut zbog otvaranja stečajnoga postupka nad kojom od stranaka, u kojemu je zbog toga prestala i nadleţnost suda koji vodi postupak, taj će sud rješenjem utvrditi prekid postupka, oglasiti se nenadleţnim i ustupiti predmet nadleţnom sudu nakon pravomoćnosti rješenja (214/3). Nastavak prekinutog postupka. Do nastavka postupka moţe doći na inicijativu stranaka, ali ga i sud moţe nastaviti po sluţbenoj duţnosti.224 - postupak koji je prekinut iz razloga navedenih pod. točkama od 1) do 5), nastavit će se kad nasljednik ili skrbnik ostavine, novi zakonski zastupnik, stečajni upravitelj ili pravni sljedbenici pravne osobe preuzmu postupak ili kad ih sud na prijedlog protivne strane ili po sluţbenoj duţnosti pozove da to učine (215/1). - postupak koji je prekinut zbog otvaranja stečajnoga postupka nad kojom od stranaka, smatrat će se da je postupak nastavljen dostavom rješenja o prekidu postupka i o oglašavanju suda nenadleţnim stranci kojoj je kasnije dostavljen (215/2). - postupak koji je prekinut iz razloga navedenih točki 6) nastavit će se kad stranka koja se nalazila na području koje je zbog izvanrednih dogaĎaja odsječeno od suda preuzme postupak ili kad je sud na prijedlog protivne stranke ili po sluţbenoj duţnosti pozove da to učini (215/3). - ako je sud prekinuo postupak da pričeka rješenje prethodnog pitanja, postupak će se nastaviti kad se pravomoćno završi postupak pred sudom ili drugim nadleţnim tijelom ili kad sud ustanovi da više ne postoje razlozi da se čeka na njegov završetak, ili kad odluči da dalje ne čeka (215/4). - u svim ostalim slučajevima prekinuti postupak nastavit će se na prijedlog stranke ili po sluţbenoj duţnosti čim prestanu razlozi prekida (215/5).

223

Kad odluka suda ovisi o prethodnom rješenju pitanja postoji li neko pravo ili pravni odnos, a o tom pitanju još nije donio odluku sud ili drugi nadleţni tijelo (prethodno pitanje), sud moţe sam riješiti to pitanje ako posebnim propisima nije drugačije odreĎeno (12/1). 224

Prije ZIDZPP/03-a sud nije mogao ex offo nastaviti postupak.

Građansko procesno pravo

122

Rokovi koji su zbog prekida postupka prestali teći počinju za zainteresiranu stranku teći u cijelosti iznova od dana kad joj sud dostavi rješenje o nastavljanju postupka (215/6). Ţalba protiv rješenja kojim se utvrĎuje ili odreĎuje prekid postupka ne zadrţava nastupanje pravnih učinaka rješenja (218/1). Ako je sud na ročištu odbio prijedlog za prekid postupka i odlučio da se postupak odmah nastavi, protiv tog rješenja nije dopuštena posebna ţalba (218/2).

4.2.2. Zastoj postupka Moguće je da se u parnici pojave neke okolnosti zbog kojih mora biti prekinuta aktivnost, ali zbog kojih ne moţe doći ni do prekida ni do mirovanja postupka. U slučajevima u kojima po ZPP-u dolazi do zastoja postupka, primjenjivat će se na odgovarajući način odredbe o prekidu postupka (215a). To su slijedeći slučajevi: * kad sud ustanovi da zakonski zastupnik osobe pod skrbništvom ne pokazuje potrebnu paţnju u zastupanju, obavijestit će o tome tijelo starateljstva. Ako bi zbog propuštanja zastupnika mogla nastati šteta za osobu pod skrbništvom, sud će zastati s postupkom i predloţiti da se odredi drugi zakonski zastupnik (81/3). * kad sud donese rješenje kojim ne dopušta nagodbu stranaka, zastat će se s postupkom dok to rješenje ne postane pravomoćno (321/5). * do pravomoćnosti meĎupresude sud će zastati s raspravljanjem o iznosu tuţbenog zahtjeva (330/2).225 * Ako sud u postupku utvrdi da zakon koji bi trebao primijeniti nije suglasan s Ustavom, zastat će s postupkom i podnijeti Ustavnom sudu zahtjev za ocjenu suglasnosti zakona s Ustavom (37/1 UZUSRH). U sva tri navedena slučaja sud je duţan donijeti konstitutivno rješenje kojim će odrediti zastoj postupka. Sud i stranke će tijekom zastoja moći poduzimati radnje nuţne radi ostvarenja svrhe zastoja.226

4.2.3. Mirovanje postupka To je privremeni zastoj gotovo svih aktivnosti u parnici kao rezulatat izričite ili prešutne dispozicije stranaka. Postupak moţe mirovati od trenutka dostave tuţbe sudu, pa do zaključenja glavne rasprave. Sud moţe donijeti deklaratorno rješenje o tome da je mirovanje nastupilo. a) b) c) d)

Mirovanje postupka nastupa (216/1): ako se obje stranke prije zaključenja glavne rasprave o tome sporazumiju kad obje stranke izostanu s pripremnog ročišta ili ročišta za glavnu raspravu kad prisutne stranke na ročištu neće da raspravljaju kad jedna stranka koja je uredno pozvana izostane, a druga predloţi mirovanje.

225

U ovom slučaju zastoj je relativnog učinka - ticat će se samo onih radnji vezanih uz postupak o visini tuţbenog zahtjeva. Što se tiče postupka u povodu meĎupresude nema zastoja. 226

Npr. prijedlog suda CZSS-u da se odredi drugi zakonski zastupnik, kad se donese rješenje kojim se ne dopušta nagodba stranke mogu protiv toga rješenja izjaviti ţalbu.

Građansko procesno pravo

123

Ad a). Kad su se stranke sporazumjele da postupak miruje, to mirovanje nastupa od dana kad stranke o tome obavijeste sud (216/2). Ad b). Mirovanje postupka neće nastupiti ako obje stranke izostanu s ročišta za izvoĎenje dokaza pred predsjednikom vijeća ili zamoljenim sucem. U tom slučaju, ako su stranke uredno pozvane, ročište će se odrţati (216/3). Ako se u istom postupku ponovno udovolji uvjetima za mirovanje, smatrat će se da je tuţba povučena (216/4). Posljedice. Parnica se ne gasi, ona još uvijek teče. Nastupaju iste pravne posljedice kao i pri prekidu postupka, osim što rokovi odreĎeni zakonom ne prestaju teći (217/1). Dakle, prestaju teći samo sudski rokovi. Nastavak postupka. Postupak miruje dok jedna stranka ne predloţi da se postupak nastavi. Takav prijedlog ne moţe se staviti prije nego što proteknu tri mjeseca od dana kad je nastupilo mirovanje postupka (217/2). Ako nijedna stranka u roku od četiri mjeseca od dana kad je nastupilo mirovanje postupka ne stavi prijedlog za nastavljanje postupka, smatra se da je tuţba povučena (217/3). Ţalba protiv rješenja se utvrĎuje mirovanje postupka ne zadrţava nastupanje pravnih učinaka rješenja (218/1).

4.2.4. Obustava postupka Ovo je novi institut uveden ZIDZPP/03-om. Postupak se obustavlja kad stranka koja je fizička osoba umre ili stranka koja je pravna osoba prestane postojati u postupku o pravima koja ne prelaze na njezine nasljednike, odnosno pravne sljednike (215b/1). U kategoriju sporova o neprenosivim pravima spadaju sporovi o osobnim pravima227. Takva prava imaju i fizičke i pravne osobe, ona su neotuĎiva i nenasljediva. Rješenje o obustavi postupka je deklaratorno jer do obustave dolazi po sili zakona. Dostava rješenja. Rješenje o obustavi postupka dostavlja se protivnoj stranci te nasljednicima, odnosno pravnim sljednicima stranke nakon što oni budu utvrĎeni (215b/2). Sud će nasljednicima umrle stranke, na prijedlog protivne stranke ili po sluţbenoj duţnosti, postaviti privremenog zastupnika kojemu će dostaviti rješenje o obustavi postupka, ako ocijeni da bi ostavinski postupak mogao duţe trajati (215b/3). Rješenje o obustavi postupka zbog toga što je pravna osoba prestala postojati dostavit će se protivnoj stranci i njezinom pravnom sljedniku nakon što on bude utvrĎen, a ako pravna osoba nema pravnoga sljednika, sud će, na prijedlog protivne stranke ili po sluţbenoj duţnosti, rješenje o obustavi postupka dostaviti drţavnom odvjetništvu (215b/4). Pravo na žalbu protiv rješenja o obustavi postupka ima privremeni zastupnik i protivna stranka, a trebalo bi to pravo priznati i drţavnom odvjetništvu. Incidentalni postupak radi provjere zakonitosti odluke o obustavi. Iako se postupak obustavlja ex lege, potrebno je u nastavljenom (incidentalnom) postupku utvrditi jesu li bile ispunjene pretpostavke za obustavu. U tom incidentalnom postupku stranke su nasljednici odnosno pravni sljednici. I jedni i drugi u pravilu nastupaju neposredno. Stranke moţe iznimno 227

Npr. pravo na tjelesni integritet, pravo na slobodu, čast i ugled, pravo na privatnost, pravo na duševni integritet, itd.

Građansko procesno pravo

124

zastupati postavljeni privremeni zastupnik, ali ako pr. osoba nema sljednika ili se on ne moţe utvrditi nastupa drţavno odvjetništvo. Drţ. odvjetništvo ovdje ima kvazistranački status, status intervenijenta sui generis. Naime, ono tada nije zastupnik drţave jer ne nastupa u njeno već u svoje ime. Njegova zadaća je zaštita objektivne zakonitosti, a tek posredno interesa drţave (ako se pokaţe da bi se u konkretnoj parnici ipak radilo o prenosivim pravima čiji bi krajnji sljednik bila drţava). Troškove nastavljenog incidentalnog postupka snosila bi svaka stranka, osim ako bi se pokazalo da se ne radi o postupku koji je obustavljen po sili zakona. U potonjem slučaju postupak bi bio prekinut, a ne obustavljen. Dok se postupak u povodu rješenja o obustavi pravomoćno ne završi, glede rokova za poduzimanje pravnih radnji te prava stranaka i suda da poduzimaju te radnje primijenit će se na odgovarajući način pravila o prekidu postupka (215b/5). ZPP poznaje još jedan slučaj obustave postupka. Naime, sud će rješenjem obustaviti parnični postupak ako, do donošenja odluke o glavnoj stvari, utvrdi da bi postupak trebalo provesti po pravilima izvanparničnog postupka. Postupak će se nakon pravnomoćnosti rješenja nastaviti po pravilima izvanparničnog postupka pred nadleţnim sudom (19/1). Radnje što ih je proveo parnični sud (uviĎaj, vještačenje, saslušavanje svjedoka i dr.) te odluke koje je donio taj sud nisu bez vaţnosti samo zato što su poduzete u parničnom postupku (19/2).

4.3. OKONĈANJE PARNIĈNOG POSTUPKA 4.3.1. Općenito o okončanju Do okončanja parničnog postupka dolazi: a) odlukom suda o usvajanju i odbijanju tuţbenog zahtjeva b) odbacivanjem tuţbe zbog nepostojanja procesnih pretpostavki c) materijalnopravnim dispozicijama stranaka d) usljed nekih relevantnih zbivanja izvan parnice Sa stajališta prvostupanjskog suda postupak se smatra okončanim kad sud donese konačnu odluku, a irelevantno je hoće li se postupak nastaviti podnošenjem pravnih lijekova, jer će u tom postupku odlučivati neki drugi sud. MeĎutim, ipak je moguće da u istom predmetu prvostupanjski sud ponovno postupa i to kad drugostupanjski sud ukine presudu i vrati prvostupanjskom na ponovno odlučivanje ili kad se radi o remonstrativnom pravnom lijeku. Sa stajališta stranaka postupak se smatra okončanim tek kad u pogledu odreĎenog zahtjeva ni jedan sud ne moţe više postupati.

4.3.2. Okončanje postupka pred prvostupanjskim sudom Sud: a) kad donese odluku o usvajanju ili odbijanju tuţbenog zahtjeva b) kada odbaci tuţbu c) kad se proglasi nenadleţnim te ustupi predmet nadleţnom sudu

Građansko procesno pravo

125

Stranke: a) povlačenjem tuţbe b) odricanjem od tuţbenog zahtjeva c) priznanjem tuţbenog zahtjeva, d) sudskom nagodbom Zbivanja izvan parnice: a) smrt jedne od stranaka u parnici koja se vodi o njenim pravima koja se ne mogu nasljediti b) konfuzija parničnih stranaka.

4.4. SUDSKA NAGODBA 4.4.1. Općenito o sudskoj nagodbi (res iudicaliter transacta) To je ugovor izmeĎu parničnih stranaka o predmetu spora, zaključen pred sudom. Sudska nagodba se moţe zaključiti i o eventualnom predmetu parničnog postupka, ako prijeti opasnost da će doći do parnice. Kad se zaključuje? U prvom redu nagodba se zaključuje u tijeku cijelog postupka pred parničnim sudom prvog stupnja (321/1). MeĎutim, nagodba se moţe zaključiti i prije početka parnice. Naime, osoba koja namjerava podići tuţbu moţe preko niţeg suda prvog stupnja na čijem području protivna strana ima prebivalište pokušati postići nagodbu (324/1). Sud kojemu je takav prijedlog upućen pozvat će protivnu stranu i upoznati je s prijedlogom o nagodbi. Troškove tog postupka podmiruje podnositelj prijedloga (324/2). Pred kojim sudom se zaključuje? Nagodba se zaključuje pred a.) sudom pred kojim se vodi parnica, b.) zamoljenim sudom, c.) u adhezijskom postupku, d.) pred bilo kojim općinskim sudom kojem se stranke obrate. Kad je zaključena? Sporazum stranaka o nagodbi unosi se u zapisnik. Nagodba je zaključena kad stranke nakon pročitanog zapisnika o nagodbi potpišu zapisnik (322/1). Strankama će se na njihov zahtjev izdati ovjeren prijepis zapisnika u koji je unesena nagodba (322/2). Predmet nagodbe su oni graĎanskopravni odnosi koji su regulirani dispozitivnim propisima, ali ne moţe se zaključiti nagodba u pogledu zahtjeva kojima stranke ne mogu raspolagati (321/4). Nagodba se moţe odnositi na cijeli tuţbeni zahtjev ili na jedan njegov dio (321/2), a u posljednjem slučaju se za preostali dio nastavlja parnica. Pravni interes se presumira. Pravna prioda. To je mješoviti ugovor, jer sadrţi procesnopravne elemente: izjednačena je s pravomoćnom presudom (323), to je ovršni naslov (24 OZ) i graĊanskopravne elemente: njome se regulira graĎanskopravni odnos i to voljom stranaka, dakle ugovorom. Pobijanje. Postoje dva stajališta. Prvo stavlja naglasak na graĊanskopravne elemente ako je do nagodbe došlo manom volje ona se moţe pobijati klasičnom tuţbom za ništavost pravnog posla kao i svi ugovori. Drugo stavlja naglasak na procesne elemente - ona se moţe pobijati izvanrednim pravnim lijekovima kao i svaka pravomoćna presuda.

Građansko procesno pravo

126

4.4.2. MeĎunagodba MeĎunagodba je slučaj kad se tijekom postupka doĎe do nagodbe o problemu prejudicijelnog utvrĎenja prava ili pravnog interesa, o tuţiteljevu zahtijevu za utvrĎenje ili o protutuţbi. Dakle meĎunagodba se nikad ne tiče glavnog zahtijeva, već nekog sporednog pitanja.

4.5. SUDSKE ODLUKE a) Presude 4.5.1. Općenito o presudi Presudom se riješava glavno ili meritorno pitanje u parničnom postupku i to o osnovanosti tuţbenog zahtjeva, dok se o svim ostlim pitanjima odlučuje rješenjem228 Presudom se konkretizira pravilo sadrţano u apstraktnoj pravnoj normi, pa presuda prestaje konkretna pravna norma, izvor prava za konkretan društveni odnos. Presudom se na autoritativan način pruţa deklaratorna, konstitutivna i kondemnatorna zaštita. Činjenična osnova presude, dakle činjenice koje je sud utvrdio predstavljaju praemissu minor logičkog silogizma presude. Pravna osnova presude, dakle sadrţaj pravne norme koju treba primjeniti na utvrĎeno činjenično stanje predstavlja praemissu maior.

4.5.2. Vrste presuda S obzirom na sadrţaj pravne zaštite dijele se na deklaratorne, konstitutivne i kondemnatorne. S obzirom na dio zahtijeva o kojem se odlučuje: potpune, djelomiĉne, dopunske i meĊupresude. S obzirom na postupak koji je prethodio donošenju presude: kontradiktorne, ako su donesene na temelju rezultata kontradiktorne rasprave, te presude na temelju priznanja presude na temelju priznanja, presude zbog izostanka, presude bez odrţavanja glavne rasprave i presuda na temelju odricanja, ako se presuda donosi na temelju drugih radnji i propusta tuţenika koji se ne mogu podvesti pod pojam kontradiktornog raspravljanja.

228

Ali i o nekim meritornim pitanjima se odlučuje rješenjem, npr. u parnicama zbog smetanja posjeda.

Građansko procesno pravo

127

4.5.3. Deklaratorna presuda Ovom zaštitom unosi se u odnose meĎu strankama izvjesnost i sigurnost, te se otklanjaju nejasnoće u pogledu uzajamnih prava i obveza. Preventivno se pridonosi spriječavanju povrede prava. Pravna zaštita se ograničava na autoritativno deklariranje sadrţaja odreĎenih pravnih odnosa. Pozitivna deklaratorna presuda se donosi u povodu pozitivne deklaratorne tuţbe, kad sud naĎe da je tuţbeni zahtijev osnovan. Tom presudom se utvrĎuje sadrţaj odreĎenog prava ili pravnog odnosa, a samo izuzetno sadrţaj odreĎenih činjenica – istinitost odnosno neistitnitost neke isprave (187/1). Negativna deklaratorna presuda se donosi - kad u povodu negativne deklaratorne tuţbe sud naĎe da je tuţbeni zahtijev osnovan; - kad u povodu pozitivne deklaratorne, konstitutivne ili kondemnatorne tuţbe sud naĎe da tuţbeni zahtijev nije osnovan. Krajnji cilj ovakve zaštite se ostvaruje pravomoćnošću, pa nema prisilnog izvršenja.

4.5.4. Kondemnatorna presuda Pravna zaštita se sastoji u tome što sud nalaţe osuĎenoj stranci da u korist protivnika nešto učini, trpi ili propusti. Dakle njom se ne mijenja sadrţaj postojećih pravnih odnosa. Kondemnatorna presuda se donosi kad sud naĎe da je kondemnatorni tuţbeni zahtijev osnovan. Kondemnatornim presudama prethodi deklaratorni preambul (nalazi se u obrazloţenju presude, pa ne postaje pravomoćan) u kome se konstatira sadrţaj pravnog odnosa i ovlaštenja iz kojih tuţitelj izvodi osnovanost svoga zahtijeva. Dospjelost. Sud moţe naloţiti tuţeniku da izvrši odreĎenu činidbu, samo ako je ona dospjela do zaključenja glavne rasprave (326/1). Za iznimke od ovoga pravila vidjeti podlavlje 3.2.4. Paricijski rok. Kad se stranci u presudi nalaţe izvršenje kakve činidbe, odredit će se i rok u kojemu je tu činidbu duţna izvršiti (328/1). MeĎutim, ovo vrijedi samo za pozitivne činidbe, ne i kad se nalaţe propuštanje ili trpljenje. Paricijski rok se obično naziva rok za dobrovljno ispunjenje, što navodi na pogrešan zaključak da nakon njegova proteka osuĎeni nema više pravo na dobrovoljno ispunjenje. Naime, ako tuţeni nije izvršio činidbu unutar paricijskog roka, moţe je izvršiti i kasnije, sve dok tuţitelj ne pokrene ovršni postupak. Suština ovog roka je u garanciji osuĎenome da sve dok rok ne protekne protivnik neće moći traţiti prisilno izvršenje. Prema tome sa stajališta suda i ovlaštenika to je dilatorni rok. Kad proĎe paricijski rok, a osuĎeni nije izvršio činidbu, tuţitelj moţe pokrenuti ovršni postupak. Ako posebnim propisima nije drugačije odreĎeno, rok za izvršenje činidbe jest petnaest dana, ali za činidbe koje se ne sastoje u novčanom davanju sud moţe odrediti dulji rok. U mjeničnim i čekovnim sporovima taj je rok osam dana (328/2). Rok za izvršenje činidbe počinje teći prvog dana nakon dostave prijepisa presude stranci kojoj je naloţeno izvršenje (328/3).

Građansko procesno pravo

128

4.5.5. Konstitutivna presuda Prava zaštita se sastoji u tome što se mijenjaju ili ukidaju pravni odnosi koji su posredan objekt spora. Konstitutivna presuda se donosi kad sud naĎe da je konstitutivni tuţbeni zahtijev osnovan. I ovim izrekama prethodi deklaratorni preambul, o kojem sud iznosi svoj stav u obrzloţenju presude, o postojanju odreĎenog pravnog odnosa i ovlaštenja tuţitelja da od suda traţi preinačenje sadrţaja tog odnosa. Pravna promjena nastaje u času pravomoćnosti presude, pa nema potrebe za daljnjim postupkom radi ovrhe.

4.5.6. Potpuna presuda To je ona presuda kojom sud odlučuje o svim zahtijevima u tijeku parnice, tj. glavnim i sporednim. Takvom presudom se iscrpljuju sve teme o kojima je tijekom parnice trebalo meritorno odlučiti. Ona je konačna jer se njome završava postupak pred sudom odreĎenog stupnja.

4.5.7. Djelomična presuda Definicija: Ako su na temelju raspravljanja sazreli za konačnu odluku samo neki od više tuţbenih zahtjeva, ili ako je samo dio jednog zahtjeva sazrio za konačnu odluku, sud moţe u vezi sa sazrelim zahtjevima, odnosno dijelom zahtjeva zaključiti raspravu i donijeti presudu (djelomična presuda). Pri ocjeni hoće li donijeti djelomičnu presudu sud će osobito uzeti u obzir veličinu zahtjeva ili dijela zahtjeva koji je sazrio za odluku (329/1). Dakle to je presuda o jednom od istaknutih zahtijeva ili o dijelu jednog zahtijeva. Time se vrši vertikalna, kvantitativna dioba tuţbenih zahtijeva – pa se o svakom zahtijevu, odnosno u njegovom dijelu donosi konačna odluka. Time je postupak pred sudom odreĎenog stupnja u pogledu tog dijela zahtijeva zvršen. Opravdanje: ekonomičnost, pravna sigurnost i efikasna zaštita – jer se zaštita pruţa čim je to moguće. Kad se može izreći djelomična presuda: - kod objektivne kumulacije - kod subjektivne kumulacije (suparničarstvo), kad ona predstavlja ujedno i objektivnu kumulaciju - kad imamo protutuţbu - kad je više parnica spojeno radi zajedničkog raspravljanja Ad 1. Ako su sazreli za konačnu odluku samo neki od više tuţbenih zahtjeva, sud moţe (ali ne mora) u vezi sa sazrelim zahtjevima zaključiti raspravu229 i donijeti presudu (djelomična

229

Dakle, sud rješenjem zaključuje raspravu glede tih zahtijeva. Kako to spada u odluke koje se odnose na upravljanje postupkom, protiv tog rješenje nije dopuštena ţalba.

Građansko procesno pravo

129

presuda). No sud je duţan bez odgode donijeti djelomičnu presudu ako su, na temelju priznanja ili odricanja od više istaknutih zahtjeva samo neki sazreli za konačnu odluku (329/2). Ad 2. Ako je tuţbeni zahtjev koji se tiče više suparničara sazrio za konačnu odluku na temelju priznanja ili odricanja samo prema kojem od suparničara, ili ako je neki od više tuţbenih zahtjeva koji se tiču različitih suparničara sazrio za konačnu odluku na temelju priznanja ili odricanja samo prema suparničaru kojeg se tiče, sud je duţan donijeti djelomičnu presudu (329/3). Ad 3. Kad je podnesena protutuţba, ako je sazrio za konačnu odluku zahtjev ili dio zahtjeva tuţbe ili protutuţbe sud moţe, odnosno duţan je, donijeti djelomičnu presudu u skladu s prethodnim odredbama (329/4). Ad 4. Na isti način sud će postupiti i u slučaju spajanja dviju ili više parnica radi zajedničkog raspravljanja i odlučivanja (329/5). Teorija i praksa poznaju mogućnost donošenja djelomične presude i kada je tuţbom postavljen jedan tuţbeni tahtjev, ali koji je objektivno djeljiv.230 Ova presuda se ne moţe izreći u parnici u kojoj sudjeluju jedinstveni suparničari, jer ovdje nema objektivne kumulacije pa je nuţno u odnosu na sve njih donijeti jednaku presudu. Odlučivanje. O donošenju ove presude sud moţe odlučiti na prijedlog stranke ili po sluţbenoj duţnosti, uzimajući u obzir da li se takvim rješavanjem mogu postići ciljevi zbog kojih je ova institucija prihvaćena u našem pravu. Pravna priroda djelomične presude. Djelomična presuda je konačna glede onog dijela tuţbenog zahtjeva o kojem je njome odlučeno. Što se tiče pravnih lijekova i ovrhe, ona se smatra samostalnom presudom (329/6). Njenom pravomoćnošću prestaje i teći parnica glede zahtjeva o kojem je njome odlučeno. Njena sudbina ni na koji način nije vezana za sudbinu drugih presuda koje se u istom predmetu mogu donijeti. U slučaju ţalbe protiv djelomične presude sud će umnoţiti spis i prijepis spisa sa ţalbom i odgovorom na ţalbu dostaviti drugostupanjskom sudu, a postupak glede zahtjeva ili dijela zahtjeva o kojemu nije odlučio nastaviti (329/7).

4.5.8. Dopunska presuda Ako je sud propustio da odluči o svim zahtjevima o kojima se mora odlučiti presudom, ili je propustio da odluči o dijelu zahtjeva, stranka moţe u roku od petnaest dana od primitka presude predloţiti parničnom suda da se presuda dopuni (339/1). Razlika od djelomične presude. Dok u slučaju djelomične presude sud namjerno odlaţe odluku o nekim zahtijevima ili o dijelu zahtijeva, ovdje se naknadno odlučuje zbog nehotičnog propusta suda da odluči o svim zahtijevima. Prijedlog. Sud ovu presudu moţe donijeti samo na prijedlog stranke – tuţitelja, jer je istakao zahtijev o kojem sud još nije odlučio, – tuţenika, jer mu treba priznati pravo na odluku u sporu kojeg tuţitelj vodi protiv njega.

230

Npr. kada se u parnici radi naknade štete traţi izvjesna svota novca na ime više vidova štete, te tijekom raspravljanja sazriju za odlučivanje neki od utuţenih vidova štete.

Građansko procesno pravo

130

Prema noveliranom ZPP-u, ako stranka ne podnese prijedlog za donošenje dopunske presude u roku, smatrat će se da je tuţba u tom dijelu povučena (339/2). To znači da je tuţitelj ovlašten za taj dio zahtjeva ovlašten ponovno podnijeti tuţbu. Do proteka roka traje, a protekom roka prestaje litispendencija o zahtijevu o kojem nije odlučeno. U sporovima male vrijednosti rok je 8 dana (467/5). Donošenje dopunske presude. Nepravovremeni ili neosnovani prijedlog za dopunu presude odbacit će odnosno odbiti sudac bez odrţavanja ročišta (339/3). Kad sudac vijeća naĎe da je prijedlog za dopunu presude osnovan, zakazat će glavna raspravu pred vijećem radi donošenja dopunske presude (340/1)231. Dopunska presuda moţe se donijeti i bez ponovnog otvaranja glavne rasprave ako tu presudu donosi sud u sastavu u kojem je donio i prvobitnu presudu, a zahtjev u pogledu kojega se traţi dopuna dovoljno je raspravljen (340/2). Ako se prijedlog za dopunu presude odnosi samo na troškove postupka, odluku o prijedlogu donosi sudac bez odrţavanja ročišta (340/4). Ako je uz prijedlog za dopunsku presudu podnesena i ţalba protiv presude, prvostupanjski sud moţe (a) dostaviti prijepis spisa sa ţalbom drugostupanjskom sudu i nastaviti postupak u povodu prijedloga za dopunsku presudu, ili (b) zastati s dostavom te ţalbe drugostupanjskom sudu dok se ne donese odluka o prijedlogu za dopunu presude i dok ne protekne rok za ţalbu protiv te odluke, pa ako i protiv odluke o dopuni presude bude podnesena ţalba, tu ţalbu zajedno sa ţalbom protiv prvobitne presude dostaviti drugostupanjskom sudu (341/1). Ako se prvostupanjska presuda pobija ţalbom samo zato što prvostupanjski sud nije presudom odlučio o svim zahtjevima stranaka koji su predmet parnice, ţalba će se smatrati prijedlogom stranke da se donese dopunska presuda (341/2).

4.5.9. MeĎupresuda Ako je tuţenik osporio i osnovu tuţbenog zahtjeva i iznos tuţbenog zahtjeva, a u pogledu osnova stvar je sazrela za donošenje odluke, sud moţe iz razloga svrsishodnosti donijeti najprije presudu samo o osnovi tuţbenog zahtjeva - meĎupresudu (330/1). Dakle osnovanost osnove tuţbenog zahtijeva je pitanje prejudicijelnog značenja. Bilo bi neracionalno upuštati se u ponekad dugo raspravljanje o osnovanosti tuţbenog zahtijeva, ako prethodno nije odlučeno o pravnoj osnovanosti njegove osnove. MeĎupresuda moţe biti samo deklaratorna, njen cilj se ograničava na to da se utvrdi sadrţaj odreĎenog pravnog odnosa. MeĎupresuda nije konačna presuda jer sud mora još utvrditi i osnovanost tuţbenog zahtijeva. Inicijativa. Donosi se po sluţbenoj duţnosti ili na prijedlog stranaka. Donošenje: 1. Kad sud naĎe da je osnovana osnova tuţbenog zahtijeva, on donosi pozitivnu deklaratornu meĎupresudu. Do pravomoćnosti meĎupresude sud će zastati s raspravljanjem o iznosu tuţbenog zahtjeva (330/2). Nastavit će s raspravljanjem o osnovanosti tuţbenog zahtijeva kad ona postane pravomoćna. Dakle ovakva presuda nije konačna.

231

Ako sudac tek na raspravi ustanovi da je prijedlog za donošenje dopunske presude nepravovremen ili neosnovan, odbacit će odnosno odbiti prijedlog rješenjem (340/3).

Građansko procesno pravo

131

2. Kad naĎe da je neosnovana osnova tuţbenog zahtijeva donosi presudu negativnog utvrĎenja nakon čega nema mjesta raspravljanju o osnovanosti tuţbenog zahtijeva. Dakle ovakva presuda je konačna. Moţemo zaključiti da meĎupresuda moţe biti samo pozitivna deklaratorna presuda.

4.5.10. Presuda na temelju priznanja Priznanje je posredna parnična radnja (jer tek presuda na temelju priznanja konstitutivno djeluje na tijek postupka), ne moţe biti vezano za uvjet ili rok, a moţe biti poduzeto samo izričito. Nije vaţno je li tuţitelj s njime upoznat i jeli ga prihvatio. Jedinstveni suparničari mogu samo zajednički priznati tuţbeni zahtijev, a punomoćnik koji nije odvjetnik mora imati izričito ovlaštenje (96). Zakonski zastupnik mora imati posbeno ovlaštenje (81/1). Vrijeme davanja priznanja. Ono se moţe izvršiti najkasnije do završenja glavne rasprave (331/1), ali moţe i na raspravi pred drugostupanjskim sudom (364), te u ponovljenom postupku nakon ukidanja prvostupanjske odluke. Način davanja priznanja: u pismenom podnesku (odgovoru na tuţbu ili nekom kasnijem podnesku) ili usmeno (na pripremnom ročištu ili na glavnoj raspravi). Odluka. Ako tuţenik do zaključenja glavne rasprave prizna tuţbeni zahtjev, sud će bez daljnjeg raspravljanja donijeti presudu kojom prihvaća tuţbeni zahtjev - presudu na temelju priznanja (331/1). Sud je ovlašten ispitati jedino: 1. postojanje općih i posebnih pretpostavki za donošenje presude 2. nije li izvršena nedopuštena dispozicija u suprotnosti sa čl. 3/3 ZPP-a, u kojem slučaju će nastaviti postupak 3. je li priznanje moţda posljedica mana volje Opoziv priznanja. Priznanje tuţbenog zahtjeva, na ročištu ili u pismenom podnesku, tuţenik moţe i bez pristanka tuţitelja opozvati do donošenja presude (331/4). Takav opoziv oduzima priznanju značaj materijalne procesne dispozicije, pa više nema osnove za donošenje ove presude, već raspravljanje treba nastaviti. Pravni lijekovi. Presuda na temelju priznanja moţe se pobijati zbog apsolutno bitnih povreda odredaba parničnog postupka ili zbog toga što je izjava o priznanju dana u bitnoj zabludi ili pod utjecajem prisile ili prijevare (353/3).

4.5.12. Presuda na temelju odricanja Ova vrsta presude uvedena je ZIDZPP-om od 06.05.1990. Ako se tuţitelj odrekne tuţbenog zahtijeva, sud će bez daljnjeg raspravljanja donijeti presudu kojom se tuţbeni zahtijev odbija – presudu na temelju odricanja (331a/1). Tuţitelj se moţe odreći tuţbenog zahtijeva sve do zaključenja glavne rasprave (331a/1). Pristanak tuţenika nije potreban (331a/2).

Građansko procesno pravo

132

Iznimka. Ova se presuda neće donijeti unatoč zadovoljenim uvjetima ako se utvrdi da je riječ o zahtijevu iz 3/3 (331a/3). U bračnim i paternitetskim sporovima tuţitelj se ne moţe odreći svog zahtijeva niti se moţe donijeti ova presuda. Opoziv. Odricanje se moţe opozvati do donošenja presude i bez pristanka tuţenika (331a/5). Kad se sve može donijeti ova presuda. Sudac je moţe donijeti tijekom pripremanja glavne rasprave (279) a i izvan ročišta za glavnu raspravu (312/3). Pravni lijekovi. Presuda na temelju odricanja moţe se pobijati zbog apsolutno bitnih povreda odredaba parničnog postupka ili zbog toga što je izjava o odricanju dana u bitnoj zabludi ili pod utjecajem prisile ili prijevare (353/3).

4.5.11. Presuda zbog izostanka (kontumacijska presuda) U ovom slučaju dolazi do primjene sistem tzv. afirmativne litiskontestacije, jer se ova vrsta presude izriče polazeći od apsolutne presumpcije da tuţenik svojom pasivnošću priznaje po sebe nepovoljne činjenične navode tuţitelja. Termin «presuda zbog izostanka» je neadekvatan, jer se ta presuda moţe donijeti i kad tuţenik doĎe na ročište a odbije raspravljati, a ne moţe se donijeti ako on ne doĎe na ročište ali je na bilo koji način (npr. pismeno) osporio tuţbeni zahtijev. Naime temelj za donošenje ove presude nije izostanak tuţenika s ročišta, već nedostatak njegovog protivljenja tuţbenom zahtijevu. Moţe se izricati samo u slučaju pasivnosti tuţenika. Prema novom ureĎenju, presudu zbog izostanka sud moţe donijeti po prijedlogu tuţitelja ili po sluţbenoj duţnosti. Stoga, izostanak prijedloga tuţitelja nema više za posljedicu nastup mirovanja postupka. Pretpostavke za donošenje. Presuda kojom se prihvaća tuţbeni zahtjev (presuda zbog izostanka) moţe se donijeti u onim slučajevima kada tuţba tuţeniku nije dostavljena na odgovor, već mu je samo dostavljena zajedno s pozivom na ročište, te tuţenik (alternativno): a) ne doĎe na pripremno ročište ili na prvo ročište za glavnu raspravu (ako pripremno ročište nije odrţano) do njegova zaključenja, ili b) ako doĎe na ta ročišta, ali se neće upustiti u raspravljanje, ili c) se udalji s ročišta, a ne ospori tuţbeni zahtjev. Ako je udovoljeno jednome od prethodnih uvjeta, sud moţe donijeti presudu zbog izostanka ako je udovoljeno i slijedećim uvjetima (kumulativno): 1) ako je tuţenik bio uredno pozvan, 2) ako tuţenik nije podneskom osporio tuţbeni zahtjev, 3) ako osnovanost tuţbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tuţbi, 4) ako činjenice na kojima se temelji tuţbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tuţitelj podnio232 ili s činjenicama koje su općepoznate, 5) ako ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuţenika spriječili opravdani razlozi da doĎe na ročište233 (332/1). Kao i kod presude zbog ogluhe, neće se donijeti presuda zbog izostanka i kad je udovoljeno svim navedenim uvjetima ako sud naĎe da je riječ o zahtjevu kojim stranke ne mogu 232

Npr. ako tuţitelj kaţe da obveza dospjeva odreĎenog datuma, a iz dokaza je vidljivo da dospjeva kasnije.

233

Npr. ako je sud saznao za sudar vozila, moţda je tuţenik bio u jednom od njih

Građansko procesno pravo

133

raspolagati234 (332/2). Donošenje presude zbog izostanka odgodit će se ako je potrebno da se o tim okolnostima prije toga pribave obavijesti (332/3). Donošenje presude zbog izostanka moţe se odgoditi i ako nema dokaza da je tuţenik uredno pozvan, a nesumljivo je da mu je poziv upućen. U tom slučaju predsjednik vijeća odredit će rok, (koji ne moţe biti dulji od trideset dana za dostavu u zemlji odnosno dulji od šest mjeseci za dostavu u inozemstvu), da se izvidi je li tuţenik uredno pozvan. Ako se u tom roku utvrdi da je tuţenik bio uredno pozvan, predsjednik vijeća donijet će presudu zbog izostanka (332/5). U oba spomenuta slučaja odgode donošenja presude zbog izostanka, sud moţe ovu presudu donijeti bez saslušanja stranaka (332/7). Ako je tuţitelj predloţio donošenje ove presude, pa sud utvrdi da za to nisu ispunjeni uvjeti, o tome će odlučiti rješenjem protiv kojeg ţalba nije dopuštena (332/6). Ako iz činjenica navedenih u tuţbi ne proizlazi osnovanost tuţbenog zahtjeva, a tuţba na ročištu nije preinačena, sud će donijeti presudu kojom se tuţbeni zahtjev odbija (332/4). Pravni lijekovi. Ova presuda se ne moţe pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrĎenoga činjeničnog stanja (353/2). Tuţeniku bi trebalo priznati ulaganje prijedloga za povrat u prijašnje stanje, ako su ga opravdani razlozi spriječili da ospori tuţbeni zahtijev.

4.5.12. Presuda zbog ogluhe Sud u pravilu dostavlja tuţbu tuţeniku na odgovor, nalaţe mu da (u roku koji ne moţe biti kraći od 15 ni dulji od 30 dana) dostavi odgovor na tuţbu, te ga upozorava na posljedice koje nastaju ako propusti dostaviti odgovor na tuţbu (284, 285). Ta posljedica je donošenje presude kojom se prihvaća tuţbeni zahtjev (presude zbog ogluhe). Uvjeti za donošenje presude na temelju ogluhe su slijedeći: * da tuţenik ne podnese odgovor na tuţbu u odreĎenom roku; * da su tuţeniku tuţba i poziv za davanje odgovora na tuţbu uredno dostavljeni; * da osnovanost tuţbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tuţbi; * da činjenice na kojima se temelji tuţbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tuţitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate; * da ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuţenika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tuţbu (331b/1). Iako su ispunjeni svi gore navedeni uvjeti, neće se donijeti presuda zbog ogluhe ako sud naĎe da je riječ o zahtjevu kojim stranke ne mogu raspolagati235 (331b/2). Donošenje presude zbog ogluhe odgodit će se u dva slučaja: - ako je potrebno da se pribave obavijesti radi provjere radi li se o zahtjevu kojim stranke ne mogu raspolagati (331b/3). - ako nema dokaza da su tuţeniku uredno dostavljeni tuţba i poziv za davanje odgovora na tuţbu, a nesumnjivo je da su mu upućeni. U tom slučaju odredit će se rok, (koji ne moţe biti dulji od trideset dana za dostavu u zemlji, odnosno dulji od šest mjeseci za dostavu u inozemstvu), da se izvidi jesu li tuţba i poziv za davanje odgovora na tuţbu tuţeniku uredno

234

Članak 3. stavak 3. ZPP-a

235

Članak 3. stavak 3. ZPP-a.

Građansko procesno pravo

134

dostavljeni. Ako se u tom roku utvrdi da su ta pismena bila tuţeniku uredno dostavljena, donijet će se presuda zbog ogluhe (331b/5). U oba ova slučaja presuda zbog ogluhe moţe se donijeti i bez saslušanja stranaka (331b/7). Sud presudu kojom se prihvaća tuţbeni zahtjev (presudu zbog ogluhe), donosi bez odrţavanja ročišta i nije potrebno da tuţitelj predloţi donošenje ovakve presude. Kad nisu ispunjeni uvjeti za donošenje ove presude, sud će zakazati pripremno ročište ili prvo ročište za glavnu raspravu, a ako je tuţitelj predloţio donošenje takve presude, sud će rješenjem odbiti njegov prijedlog. Protiv tog rješenja ţalba nije dopuštena (331b/6). Ako iz činjenica navedenih u tuţbi ne proizlazi osnovanost tuţbenoga zahtjeva, sud će odrediti pripremno ročište i ako na tom ročištu tuţitelj ne preinači tuţbu, donijet će presudu kojom se tuţbeni zahtjev odbija (331b/4). Pravni lijekovi. Ova presuda se ne moţe pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrĎenoga činjeničnog stanja (353/2).

4.5.14. Presuda bez odrţavanja glavne rasprave Ovo je novina koju uvodi ZIDZPP/03. Prema prijašnjem ureĎenju, ova je vrsta presude postojala samo u trgovačkim sporovima236, a sada je uvedena kao opći institut. Ako je tuţba dostavljena tuţeniku na odgovor, a tuţenik u odgovoru prizna odlučne činjenice, neovisno o tome što je osporio osnovanost tuţbenog zahtjeva, sud moţe bez zakazivanja ročišta donijeti presudu, ako ne postoje druge smetnje za njeno donošenje (332a). Takvu presudu sud moţe donijeti kao potpunu ili djelomičnu.

4.5.15. Stupnjevita presuda237 Odluke koje sud donosi moţemo rezimirati na slijedeći način: a) PRVA SITUACIJA -

rješenje kojim nalaţe polaganje računa ili potpun pregled imovine ili obveza b) DRUGA SITUACIJA

-

rješenje kojim nalaţe polaganje računa ili potpun pregled imovine ili obveza presudu kojom utvrĎuje obvezu isplate novca (ili predaje stvari ili prijenosa prava) preudu kojom odreĎuje iznos novca (količinu stvari i opseg prava) c) TREĆA SITUACIJA

presudu kojom utvrĎuje obvezu isplate novca (ili predaje stvari ili prijenosa prava) presudu kojom odreĎuje iznos novca (količinu stvari i opseg prava) Protiv rješenja o kojem je riječ pod a) i b) tuţenik moţe izjaviti ţalbu u roku od osam dana, koja ne odgaĎa ovrhu (325a/1). -

236

Bila je predviĎena člankom 496. ZPP-a, koji je brisan.

237

Ova se materija nastavlja na izlaganje o stupnjevitoj tuţbi.

Građansko procesno pravo

135

Kod situacija pod b. i c., nakon što donese presudu kojom utvrĎuje obvezu isplate novca (ili predaje stvari ili prijenosa prava), sud rješenjem, protiv kojega nije dopuštena posebna ţalba, odreĎuje rok u kojem je tuţitelj duţan postaviti toĉno odreĊeni tuţbeni zahtjev (186b/4). Daljnjom presudom, kada tuţenik dade potrebne podatke, sud će odrediti iznos novca (količinu stvari i opseg prava). Ako utvrdi da zahtjevi za polaganje računa, podnošenja pregleda imovine i obveza ili davanje podataka nisu osnovani, sud će donijeti rješenje kojim odreĎuje rok za postavljanje odreĎenog tuţbenog zahtjeva, protiv kojega nije dopuštena posebna ţalba (325a/2, u svezi sa 186b/4).

4.5.15. Donošenje i objavljivanje presude Donijeti presudu znači odrediti njen sadrţaj, izreći odluku o osnovanosti tuţbenog zahtijeva. Objaviti presudu znači javno pročitati izreku presude i obrazloţenje. Novela ZPP-a jača načelo neposrednosti koje se ogleda u dva pravila: (1) presudu donosi onaj sudac ili vijeće koje je sudjelovalo u postupku koji je prethodio donošenju presude, i (2) presuda se objavljuje odmah nakon zaključenja gl. rasprave. Tko donosi presudu? Presuda se donosi i objavljuje u ime Republike Hrvatske (335/1). Presudu donosi sudac koji je vodio postupak na ročištu na kojem je gl. rasprava zaključena, a u slučaju da se postupak vodio pred vijećem, presudu donose predsjednik vijeća i članovi vijeća koji su sudjelovali na ročištu na kojemu je glavna rasprava zaključena (335/2). Kad se donosi presuda? Presuda se donosi odmah nakon zaključenja glavne rasprave i nju objavljuje sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća (335/3). U sloţenijim predmetima sud moţe odgoditi donošenje presude za petnaest dana od dana zaključenja glavne rasprave. U takvu slučaju u istom roku sud će odrţati ročište na kojem će objaviti presudu. To je ročište sud duţan zakazati na ročištu na kojem je glavna rasprava zaključena. Ročište na kojem se presuda objavljuje odrţat će se neovisno o tome jesu li stranke o njemu obaviještene, odnosno jesu li pristupile na to ročište (335/4). Stoga odgoda ročišta za objavu presude nije ni dozvoljena ni moguća. Vezanost za presudu. Kad se presuda objavljuje sudac će javno pročitati izreku i ukratko usmeno obrazloţiti razloge presude (336/1). Trenutak objave presude je vrlo vaţan, jer je sud od tog trenutka vezan za svoju presudu (tj. za njenu izreku), što znači da on nakon objavljivanja ne moţe svoju odluku opozvati i nadomjestiti drugom (334/1).238 Sud nije vezan usmeno izrečenim razlozima presude i u pismenom otpravku moţe dati druge razloge, te su mjerodavni ovi potonji. U takvoj situaciji stranka se ne bi u ţalbi mogla s uspjehom pozivati ne one razloge koje je sudac usmeno iznio. Prema strankama presuda ima učinak tek od dana kad im je dostavljena (334/2). Naime, slijedeći dan nakon toga za njih počinje teći ţalbeni rok (348/1). Ako je javnost na glavnoj raspravi bila isključena, izreka presude uvijek će se javno pročitati, a sud će odlučiti hoće li se i koliko isključiti javnost pri objavi razloga presude (336/3). Svi prisutni saslušat će čitanje izreke presude stojeći (336/4).

4.5.16. Pismena izrada presude 238

Tek po objavi presude stranke se mogu odreći prava na ţalbu.

Građansko procesno pravo

136

Presuda se mora izraditi i otpremiti u roku od trideset dana od donošenja. Predsjednik suda moţe na temelju obrazloţenog prijedloga suca pojedinca, odnosno predsjednika vijeća dopustiti produţenje toga roka za daljnjih trideset dana (337/1). U tome roku presuda mora biti i otpremljena strankama. U slučaju dulje odsutnosti ili nastupanja drugih iznimnih okolnosti (smrt, iznenadna teška bolest i dr.) zbog kojih sudac nije u mogućnosti izraditi ili potpisati odluku koju je objavio, odluku će po nalogu predsjednika suda izraditi i potpisati drugi sudac (337a/1). NeizraĎena odluka izradit će se prema sadrţaju proglašene odluke i prema podacima iz spisa (337a/2).

4.5.17. Sadrţaj presude Pismeno izraĎena presuda mora imati uvod, izreku i obrazloţenje (338/1) te uputu o pravnom lijeku (337/2). Uvod sadrţi podatke o sudu i strankama, predmet spora, postupak koji je proveden, dan zaključenja glavne rasprave i donošenja presude.239 U izreci mora biti naveden sadrţaj pravne zaštite - odluka suda o prihvaćanju ili odbijanju pojedinih zahtjeva koji se tiču glavne stvari i sporednih traţenja te odluka o postojanju ili nepostojanju potraţivanja istaknutog radi prebijanja (338/3).240 Ako se izrekom stranci nalaţe neka činidba, izreka mora sadrţavati i rok za dobrovoljno ispunjenje te činidbe (paricijski rok). Obrazloženje. Cilj mu je da sudac uvjeri čitača da je, s obzirom na utvrĎene činjenice i izvedene dokaze, donesena jedino moguća presuda. Zadatak mu je obavijestiti o subjektivnim i objektivnim elementima spora, kao i objasniti raloge zbog kojih je sud odlučio kao u izreci. U obrazloţenju sud će izloţiti zahtjeve stranaka, činjenice koje su iznijele i dokaze koje su predloţile, koje je od tih činjenica utvrĎivao, zašto i kako ih je utvrdio, a ako ih je utvrdio dokazivanjem, koje je dokaze izvodio i zašto te kako ih je ocijenio; sud će posebno navesti koje je odredbe materijalnog prava primijenio odlučujući o zahtjevima stranaka, a izjasnit će se, ako je to potrebno, i o stavovima stranaka o pravnoj osnovi spora te o njihovim prijedlozima i prigovorima o kojima nije dao svoje razloge u odlukama koje je već donio tijekom postupka (338/4). Ako ovo posljednje propusti to nije razlog apsolutne ništavosti.241 U obrazloţenju presude zbog ogluhe, presude zbog izostanka, presude na temelju priznanja ili presude na temelju odricanja iznijet će se samo razlozi koji opravdavaju donošenje takvih presuda (338/5).

239

Uvod presude sadrţi: naznaku da se presuda izriče u ime Republike Hrvatske, naziv suda, ime i prezime suca pojedinca, odnosno predsjednika i članova vijeća, ime i prezime ili naziv te prebivalište ili boravište, odnosno sjedište stranaka, njihovih zastupnika i punomoćnika, kratku oznaku predmeta spora, dan zaključenja glavne rasprave, naznaku stranaka, njihovih zastupnika i punomoćnika koji su toj raspravi prisustvovali te dan kad je presuda donesena (338/2). 240

Članak 333.

241

Razlog apsolutne ništavosti (354/2/11): ako presuda ima nedostataka zbog kojih se ne moţe ispitati, a osobito ako je izreka presude nerazumljiva, ako proturječi sama sebi ili razlozima presude, ili ako presuda nema uopće razloga, ili u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, ili su ti razlozi nejasni ili proturječni, ili ako o odlučnim činjenicama postoji proturječnost izmeĎu onoga što se u razlozima presude navodi o sadrţaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

Građansko procesno pravo

137

Izvornik presude potpisuje sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća. Strankama se dostavlja ovjeren prijepis presude s uputom o pravu na izjavljivanje pravnog lijeka protiv presude (337/2). Ako su se stranke nakon proglašenja presude odrekle prava na ţalbu te ako nisu izričito zatraţile da presuda koja će im biti dostavljena bude obrazloţena, sud neće posebno obrazložiti donesenu presudu, već će samo naznačiti da su se stranke odrekle prava na ţalbu i da zbog toga presuda nije obrazloţena (338/6).

4.5.17. Ispravljanje presude Pod ispravljanjem presude misli se na pogreške u imenima i brojevima, i druge očite pogreške u pisanju i računanju, nedostatke u obliku i nesuglasnost prijepisa presude s izvornikom (342/1). Dakle greške se odnose na tehniku pismene redakcije, a ne na odlučivanje o osnovanosti tuţbenog zahtijeva. Pokretanje postupka za ispravljanje moguće je po sluţbenoj duţnosti ili na prijedlog stranaka. Ispravljanje je moguće u svako doba (342/1), dakle nije vezano rokom. Ispravljanje obavlja sudac, a nadleţan je sud koji je donio presudu. O ispravljanju presude sud moţe odlučiti bez saslušanja stranaka (342/4). Način obavljanja ispravka. Ispravljanje će se obaviti posebnim rješenjem i unijeti na kraju izvornika, a strankama će se dostaviti prijepis rješenja (342/2). Ako izmeĎu izvornika i prijepisa presude postoji nesuglasnost u pogledu kakve odluke sadrţane u izreci presude, strankama će se dostaviti ispravljeni prijepis presude s naznakom da se tim prijepisom presude zamjenjuje prijašnji prijepis presude. U takvu slučaju rok za izjavljivanje pravnog lijeka u pogledu ispravljenog dijela presude teče od dana dostave ispravljenog prijepisa presude (342/3). Žalba protiv tog rješenja je dopuštena. Ako bi stranka u ţalbi isticala zahtjev za ispravljanje, ţalbu bi trebalo tretirati kao prijedlog za ispravljanje (falsa nominatio non nocet).

b) Rješenja 4.5.18. O rješenjima Sud donosi odluke u obliku presude i rješenja (129/1). Presudu donosi kad odlučuje o osnovanosti tuţbenog zahtjeva (129/2). Rješenje donosi kao odlučuje o procesnim pitanjima.242 Iznimka. U tri slučaja sud rješenjem odlučuje o osnovanosti tuţbenog zahtjeva: 1. rješenje o smetanju posjeda (129/2) 2. rješenje o izdavanju platnog naloga (129/4) 3. rješenje o troškovima (129/5), iako stoji u izreci presude. Rješenje se moţe donijeti bez odrţavanja rasprave, osim kad zakon odreĎuje drukčije.

242

Npr. o izvoĎenju dokaza.

Građansko procesno pravo

138

Sud je vezan za svoja rješenja i to od objavljivanja, a ako ih ne objavljuje, onda od otpremanja. Ako se rješenje odnosi na upravljanje parnicom, onda nije vezan (343/3). Kad se rješenje ne dostavlja pismeno, ono prema strankama ima učinak čim je objavljeno (343/4), a ako im se dostavlja, tek od dana kada im je dostavljeno. Pravomoćna rješenja o kaznama izrečenim prema odredbama ZPP-a izvršavaju se po sluţbenoj duţnosti (346), a ostala rješenja kada stranka to zatraţi.

4.6. PRAVOMOĆNOST 4.6.1. Sadrţaj pravomoćnosti Presuda ima snagu zakona meĎu strankama. Ona je autoritativan regulator pravnih odnosa, njome se konačno regulira sporni pravni odnos. Elementi pravomoćnosti: 1) Ne bis in idem. O stvari o kojoj je odlučeno ne moţe se, u redovnom postupku (nova tuţba ili redovni pravni lijek), ponovno meritorno raspravljati ili odlučivati. 2) Res iudicata pro veritate habetur. UtvrĎenja sadrţaja prava i pravnih odnosa u sudskoj odluci treba smatrati istinitim. 3) Res iudicata facit ius inter partes. Sudska odluka, kao autoritativan regulator pravnih odnosa, pravno obvezuje stranke i druge pravne subjekte na koje se odnosi. Postojeća pravomoćna odluka predstavlja negativnu procesnu pretpostavku za ponovno suĎenje. Ovo pravilo je rezultat nedostatka pravnog interesa stranaka za ponovno suĎenje, jer se u novom postupku, radi očuvanja pravne sigurnosti, ne bi smjelo suditi drukčije nego što je već suĎeno. Kad se ne smije suditi drukčije nema potreba da se sudi ponovno. U prvostupanjskom postupku, ako sud utvrdi da je pokrenuta parnica o zahtjevu o kojemu je već pravomoćno odlučeno, mora odbaciti tuţbu (288/2). U drugostupanjskom postupku, povreda ovih pravila je razlog apsolutne ništavosti (354/2/9), a zbog tog razloga moţe se traţiti i ponavljanje postupka (421/1/7). Ako se ipak, unatoč ovome pravilu, donese druga pravomoćna presuda, a ne bude više moguće ostvariti ukidanje pravomoćne odluke, uvaţit će se kasnija pravomoćna odluka (iudicium posterior derogat priori). Takvo ukidanje neće se moći ostvariti ako stranka nema uvjeta za traţenje ponavljanja (svojom krivnjom nije ovo istakla prije okončanja postupka) ili ako su protekli rokovi. Dakle, ne bis in idem ustvari znači da tuţitelj ne moţe, nakon pravomoćne presude, podnijeti tuţbu s istim tuţbenim zahtijevom protiv istog tuţenika. Formalna pravomoćnost je negativni učinak pravomoćnosti koji se ogleda prvenstveno na planu procesnopravnih odnosa i to kao zabrana ponovnog suĎenja o već presuĎenoj stvari (ne bis in idem). Materijalna pravomoćnost je pozitivni učinak pravomoćnosti koji se ogleda prvenstveno na planu materijalnopravnih odnosa subjekata na koje se pravomoćnost odnosi (res iudicata facit ius inter partes, res iudicata pro veritate habetur).

Građansko procesno pravo

139

4.6.2. Pravne posljedice pravomoćnosti U nekom drugom postupku pravomoćna presuda se moţe upotrijebiti kao dokaz o činjenicama i pravnim odnosima čije je postojanje u njoj utvrĎeno.243 Ostale pravne posljedice pravomoćnosti su: 1. Zastara. Sva potaţivanja utvrĎena pravomoćnom odlukom (ili nagodbom pred sudom) zastaruju za 10 godina. MeĎutim, povremena potraţivanja koja proistječu iz pravomoćne odluke (ili nagodbe pred sudom), a dospjevaju ubuduće zastaruju normalno - 379/2 ZOO). 2. Prenosivost. Neki zahtijevi koji ne prelaze na nasljednike preći će na njih kad se postojanje takvih zahtijeva utvrdi pravomoćnom odlukom (npr. potraţivanje naknade nematerijalne štete – 204/1). 3. Pravo zahtijevati naknadu umjesto dosuĎenog. Ako duţnik ne ispuni svoju obvezu u paricijskom roku, vjerovnik ga moţe pozvati da je ispuni u naknadnom primjerenom roku i izjaviti da nakon proteka tog roka neće više primiti ispunjenje nego će traţiti naknadu štete (293/1 ZOO). 4. Sudski penali. Kad duţnik ne izvrši u roku neku nenovčanu obvezu utvrĎenu pravomoćnom odlukom, sud moţe, na zahtijev vjerovnika, odrediti naknadni primjereni rok i izreći da će duţnik, ako ne izvrši svoju obvezu u tome roku, biti duţan vjerovniku isplatiti odreĎeni iznos novca za svaki dan zakašnjenja (294/1 ZOO) 5. Ovršnost. Pravomoćnost kondemnatornih presuda pretpostavka je za nastupanje njihove ovršnosti (23/1,2 OvZ). 6. Prema umješačima, imenovanim prethodnicima i osobama obaviještenim o parnici, pravomoćna presuda proizvodi tzv. intervencijski efekt.

4.6.3. Nastupanje pravomoćnosti Presuda donesena u prvostupanjskom postupku postaje pravomoćna: a) kad strankama protekne rok za ulaganje ţalbe, a ni jedna od njih ne uloţi ţalbu (333/1) b) kad se stranke odreknu prava na ţalbu (349/1), tada pravomoćnost nastupa prije isteka roka za ulaganje ţalbe, kad se odrekne ţalbe stranka koja to posljednja učini. c) kad stranke koje su uloţile ţalbu odustanu od izjavljenih ţalbi prije nego što o njima odluči drugostupanjski sud (349/2) d) kad drugostupanjski sud odbije ţalbu i potvrdi prvostupanjsku presudu. e) presuda donesena u drugostupanjskom postupku postaje pravomoćna:  po jednom svhvaćanju - trenutkom dostave presude stranci  po drugom shvaćanju - trenutkom donošenja odluke, na ovom stajalištu stoji i sudska praksa.244

4.6.4. Nedjeljiva (jedinstvena) i podjeljena pravomoćnost. 243

Tako se npr. pravomoćna presuda kojom se tuţenik osuĎuje na isplatu jednog obroka zajma, moţe upotrijebiti kao dokaz u parnici u kojoj se traţi da isti tuţeni isplati drugi obrok istog zajma. 244

Protiv ovog shvaćanja ističe se da u trenutku donošenja presude za nju nitko nije vezan – ni sud, jer nije otpravljena, ni stranke jer im nije dostavljena. U prilog tome shvaćanju navodi se odredba čl. 331/1 ZPP-a prema kojoj presuda postaje pravomoćna kad se više ne moţe pobijati ţalbom, a to svojstvo presuda stječe upravo donošenjem.

Građansko procesno pravo

140

Nedjeljiva pravomoćnost je slučaj kad pravomoćnost nastupa istodobno u odnosu na obje parnične stranke. Podjeljena pravomoćnost je kad pravomoćnost ne nastupa za obje stranke istodobno. Kod nas je usvojeno stajalište o nedjeljivoj pravomoćnosti, jer činjenica što je jedna od stranaka izgubila pravo na ulaganje ţalbe ne dovodi do toga da odnosna presuda prema toj stranci postane pravomoćna. Ona će postati pravomoćna tek kad i druga stranka izgubi to pravo.

4.6.5. Objektivne granice pravomoćnosti Pravomoćnost se donosi samo na izreku. Učenje o objektivnim granicama pravomoćnosti odnosi se na pitanje: na koje se dijelove sudske odluke pravomoćnost odnosi i što je stuštinski objekt pravomoćnosti? Iz pravila po kome presuda postaje pravomoćna ukoliko je njome odlučeno o zahtijevu tuţbe ili protutuţbe (333/1) odnosno o postojanju ili nepostojanju potraţivanja koje je tuţenik istakao prigovorom radi prebijanja (333/3), zaključuje se da se pravomoćnost odnosi samo na odluku o tuţbenom i protutuţbenom zahtijevu te o postojanju potraţivanja koje je istaknuto prigovorom radi prebijanja. Budući da je ova odluka sadrţana u izreci presude, zaključuje se da se pravomoćnost odnosi samo na taj dio presude. Obrazloţenje, a contrario, ne postaje pravomoćno, pa to svojstvo ne stječu ni stavovi suda o činjeničnom stanju ni o pravnim pitanjima. Ipak izuzetno činjenična utvrĎenja postaju pravomoćna kad je utvrĎenje odreĎenih činjenica predmet spora.245 Isto tako i pravna kvalifikacija postaje pravomoćna kad je utvrĎenje sadrţaja odreĎenog pravnog odnosa predmet spora. Obrazloženje sudjeluje u pravomoćnosti. MeĎutim elementi izreke koji su često verbalno oskudni ne pruţaju uvijek dovoljnu osnovu za sadrţajnu identifikaciju odluke, već je takva identifikacija moguća tek pomoću elemenata sadrţanih u obrazloţenju, tek se tada moţe utvrditi suštinski sadrţaj izreke (npr. identifikacija stranaka, odnosa i dogaĎaja na koje se presuda odnosi). Zato se kaţe da obrazloţenje iako ne postaje pravomoćno, sudjeluje u pravomoćnosti izreke. Djelomično ostvarenje zaštite. Tuţitelj nije duţan u pokrenutoj parnici traţiti zaštitu za cjelokupnost svog ovlaštenja, pa ako traţi zaštitu samo za jedan dio, iz toga se ne moţe zaključiti da se odriče prava na ostvarivanje zaštite za ostatak. Presuda u parnici u kojoj je tuţitelj traţio zaštitu samo u odnosu na dio ne predstavlja zapreku za pokretanje nove parnice u kojoj će traţiti zaštitu za ostatak. Prekoračenje granica tužbenog zahtijeva. Sud ne smije suditi ni ultra ni extra petitia partuim. Ako se donese odluka kojom je stranci pruţena odreĎena zaštita iako tu zaštitu ona nije traţila, i taj dio odluke će postati pravomoćan ako ne bude izričito napadan pravnim lijekovima.

4.6.6. Subjektivne granice pravomoćnosti Učenje o subjektivnim granicama pravomoćnosti odnosi se na pitanje: prema kome djeluje pravomoćna presuda? Staro je pravilo da ona djeluje meĎu parničnim strankama (inter partes). To se pravilo opravdava time što odluka moţe djelovati samo u odnosu na osobe kojima

245

Npr. u parnici u kojoj se utvrĎuje istinitost neke isprave

Građansko procesno pravo

141

je bila pruţena mogućnost da u parnici aktivno sudjeluju radi zaštite svojih prava, inače bi se povrijedilo načelo saslušanja stranaka. Ali od tog općeg pravila postoje značajni izuzeci: 1. univerzalni sukcesori su vezani pravomoćnim odlukama koje su donesene u parnicama u kojima su njihovi prednici sudjelovali kao stranke. 2. singularni sukcesori u pravilu ne mogu steći više prava nego što na njih moţe prenijeti njihov prednik. Zato pravomoćne odluke donesene protiv prednika neposredno djeluju prema singularnom sukcesoru, ako je do sukcesije došlo nakon njene pravomoćnosti. No ni ovo pravilo se ne primjenjuje kad je moguće stjecanje vlasništva od nevlasnika. 3. Suparničari. Kod običnog suparničarstva pravomoćna odluka donesena u korist ili protiv jednog od suparničara ne djeluje neposredno i na ostale suparničare. Kod jedinstvenog suparničarstva odluka moţe samo jednako glasiti u odnosu na sve suparničare. 4. Statusne parnice. Pravomoćne presude u tim parnicama djeluju prema trećima neposrednom snagom svoje pravomoćnosti, pa i kad nisu konstitutivne. Ako jesu konstitutivne djeluju prema trećima i to po dvije osnove: kao pravomoćna odluka i kao pravnorelevantna činjenica. 5. Intervencijski efekt. U odnosu na običnog umješača, trećeg koji je obavješten o parnici te imenovanog predhodnika pravomoćna odluka proizvodi intervencijski efekt, kojeg ove osobe mogu od sebe otkloniti isticanjem prigovora male gesti vel conducti processus.

4.6.7. Vremenske granice pravomoćnosti Učenje o vremenskim granicama pravomoćnosti odnosi se na (1) početak djelovanja sudske odluke s obzirom na sud i stranke, (2) na prestanak postojanja odluke i (3) na utvrĎivanje trenutka s obzirom na koji se sudska odluka donosi. Ad 1. Sudska odluka u pravilu veţe sud i stranke još prije nego postane pravomoćna. Sud je vezan za svoju presudu čim je objavi, a ako se presuda ne objavljuje onda čim je otpravi (334/1). Nakon toga sud je nije ovlašten ni povući ni preinačiti. Prema strankama presuda djeluje od dana kad im je dostavljena (334/2). Od tog trenutka počinje teći paricijski rok, rok za pravni lijek, rok za traţenje dopunske presude. Sud je vezan za svoja rješenja od objavljivanja odnosno otpravljanja. Prema strankama rješenje djeluje od dostave (ako im se dostavlja prijepis rješenja), odnosno od objavljivanja (ako im se ne dostavlja). Ad 2. Do prestanka postojanja odluke moţe doći: a) kad odluka bude ukinuta u povodu redovnih ili izvanrednih pravnih lijekova, a tada se moţe i preinačiti odluka; b) kad sud nakon njenog donošenja usvoji prijedlog za povrat u prijašnje stanje; c) kad je donesena na temelju zakona za kojeg Ustavni sud utvrdi da je neustavan; Ad 3. Trenutak na koji se odnosi sudska odluka je trenutak zaključenja glavne rasprave. To znači da su za donošenje pravomoćne odluke relevantne samo one činjenice koje su nastale do zaključenja glavne rasprave. Činjenice koje su nastale nakon tog trenutka irelevantne su jer nije bilo mogućnosti da se o njima raspravlja.

4.7. PRAVNI LIJEKOVI

Građansko procesno pravo

142

4.7.1. Općenito o pravnim lijekovima Pravni lijek je parnična radnja stranke kojom ona od nadleţnog suda traţi da ukine ili preinači odluku suda za koju tvrdi da je za nju nepovoljna, nepravilna ili nezakonita. Redovni, izvanredni. Redovni su oni koji se podnose protiv nepravomoćnih odluka (to su ţalba protiv presude, ţalba protiv rješenja i prigovor protiv platnog naloga). Izvanredni su oni koji se podnose protiv pravomoćnih odluka (to su revizija protiv presude, revizija protiv rješenja, prijedlog za ponavljanje postupka). Devolutivni i remonstrativni. Devolutivni su oni pravni lijekovi o kojima odlučuje viši sud (iudex ad quem), to su ţalba protiv presude, ţalba protiv rješenja, revizija protiv presude, revizija protiv rješenja. Remonstrativni su oni o kojima rješava onaj isti sud koji je donio odluku protiv koje se pravni lijek podnosi (iudex ad quo), to su prijedlog za ponavljanje postupka i prigovor protiv platnog naloga. Suspenzivni i nesuspenzivni. Suspenzivni odlaţu nastupanje ovrhe (ţalba protiv presude i prigovor protiv platnog naloga), a nesuspenzivni ne odlaţu nastupanje odluke (u pravilu ţalba protiv rješenja i svi izvanredni pravni lijekovi). MeĎutim moći će se zastati s provoĎenjem odluke, na zahtjev ovršenika, pod uvjetom da ovrhovoditelju pruţi sigurnost za štetu koja bi mu mogla nastati ako se pokaţe da je nesuspenzivni pravni lijek bio neosnovan (61 OZ). Jednostrani i dvostrani. Dvostrani pravni lijek je onaj kod kojega se protivniku podnositelja pravnog lijeka mora pruţiti mogućnost da se izjasni o zahtijevima podnositelja (takvi su većina pravnih lijekova), a jednostran ako mu tu mogućnost ne treba pruţiti (samo u pravilu ţalba protiv rješenja). Samostalni i nesamostalni. Samostalan je kad se moţe podnijeti odvojen pravni lijek (takvi su većina pravnih lijekova), a nesamostalan je kad zakon odreĎuje da se odluka moţe pobijati samo u pravnom lijeku protiv neke druge odluke (samo ţalba protiv rješenja i to izuzetno, kad zakon odreĎuje da posebna ţalba nije dopuštena).

4.7.2. Pravni interes za podnošenje pravnog lijeka Pravni interes za ponošenje pravnog lijeka ima onaj podnositelj koji bi mogao očekivati odreĎenu pravnu korist od podnesenog pravnog lijeka, ako se ovaj pokaţe osnovanim. Nema pravni interes stranka čiji je zahtjev sud usvojio. Ako su stranke u parnici doţivjele djelomičan uspjeh, treba im priznati pavni interes za podnošenje pravnog lijeka protiv dijela odluke kojim se njihov zahtjev odbacuje ili odbija.

4.7.3. Odricanje od prava na ţalbu Stranka se moţe odreći prava na ţalbu od časa kad je presuda objavljena; a ako presuda nije objavljena, onda od časa kad joj prijepis presude bude dostavljen (349/1). Odricanje ili odustanak od ţalbe ne moţe se opozvati (348/3). Do donošenja odluke drugostupanjskog suda stranka moţe odustati od već podnesene ţalbe (349/2).

4.7.4. Redosljed u podnošenju pravnih lijekova

Građansko procesno pravo

143

Izvanredni pravni lijekovi se ne mogu uloţiti ako predhodno nisu bili uloţeni redovni pravni lijekovi. Izuzetak je prijedlog za ponavljanje postupka koji se moţe iznijeti nakon pravomoćnosti odluke protiv koje nije bila izjavljena ţalba.

4.7.5. Beneficium novorum Sve do stupanja na snagu ZIDZPP/03-a, stranke su u ţalbi protiv presude mogle iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze (beneficium novorum), pa čak i onda kad one nisu iznosile te novote u postupku u kojem je donesena napadana odluka. Prednosti tog instituta su ostvarivanje načela traţenja istine, donošenje zakonite odluke, te isključenje potrebe pokretanja novih sporova zasnovanih na činjenicama koje prije nisu bile iznesene. MeĎutim, nedostatak je mogućnost zlouporabe procesnih ovlaštenja. Žalba. ZIDZPP/03 uvodi bitna ograničenja razloga zbog kojih se ţalba moţe izjaviti i to tako: (1) da se u ţalbi ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se ţalba moţe izjaviti (352/1); (2) da se u ţalbi ne moţe iznijeti prigovor zastare ili prigovor radi prebijanja, odnosno neki drugi materijalnopravni ili postupovnopravni prigovor o pitanju na koji prvostupanjski sud ne pazi po sluţbenoj duţnosti - ako stranka takav prigovor nije istaknula već tijekom prvostupanjskoga postupka, tj. do zaključenja gl. rasprave (352/2).246 Revizija. Stranke mogu u reviziji iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se revizija moţe izjaviti (387). Ponavljanje postupka. Ponavljanje postupka se moţe traţiti ako stranka sazna za nove činjenice ili naĎe ili stekne mogućnost da upotrijebi nove dokaze na temelju kojih je za stranku mogla biti donesena povoljnija odluka (421/1/10) i to pod uvjetom da stranka bez svoje krivnje nije mogla te razloge iznijeti prije nego što je prijašnji postupak završen pravomoćnom sudskom odlukom (422/2).

4.7.6. Zabrana reformatio in peius Drugostupanjski sud ne moţe preinačiti presudu na štetu stranke koja se ţalila ako je samo ona podnijela ţalbu (374). Kad ne bi postojala ova zabrana, stranka moţda ne bi uopće ulagala ţalbu zbog bojazni da bi time mogla proći gore. Naravno, ova zabrana ne vrijedi ako obje stranke uloţe ţalbu.

a) Redovni pravni lijekovi 4.7.4. Ţalba protiv presude

246

Dakle, posljednji trenutak do kojega će stranke moći iznositi nove činjenice, odnosno predlagati nove dokaze, sada postaje trenutak zaključenja gl. rasprave.

Građansko procesno pravo

144

a) OPĆENITO O ŢALBI Pravo na žalbu. Protiv svake presude donesene u prvom stupnju, bez obzira na to o kojoj se vrsti presude radi, stranke mogu podnijeti ţalbu. Posebne odredbe vrijede za odluku o troškovima sadrţanu u presudi. Ona se smatra rješenjem (129/5), pa se u načelu moţe napadati samo ţalbom na rješenje (167/2). MeĎutim od toga pravila postoje dvije iznimke. Ako se ţalbom napada ne samo odluka o troškovima sadrţana u presudi, nego i odluka o glavnoj stvari, i ţalba protiv odluke o troškovima smatra se ţalbom protiv presude (167/1). Isto tako, ako jedna stranka napada presudu samo u pogledu troškova, a druga u pogledu glavne stvari, viši će sud jednom odlukom odlučiti o oba pravna lijeka (167/2). Stranka se moţe odreći prava na ţalbu od trenutka kad je presuda objavljena, a ako presuda nije objavljena, onda od trenutka kad joj prijepis presude bude dostavljen (349/1). Do donošenja odluke drugostupanjskog suda stranka moţe odustati od već podnesene ţalbe (349/2). Odricanje ili odustanak od ţalbe ne moţe se opozvati (349/3). Rok za žalbu iznosi petnaest dana od dana dostave prijepisa presude, ako zakonom nije odreĎen drugi rok. ZPP-om je odreĎeno da taj rok iznosi osam dana: u mjeničnim i čekovnim sporovima (348/1), u radnim sporovima (437), u sporovima male vrijednosti (467/3), i u postupku pred trgovačkim sudovima (500/2). Suspenzivnost i devolutivnost žalbe. Pravovremeno podnesena ţalba sprečava da presuda postane pravomoćna u dijelu koji se pobija ţalbom (348/2). O ţalbi protiv presude odlučuje drugostupanjski sud (348/3). Tako, ţupanijski sud odlučuje o ţalbama protiv odluka općinskih sudova donesenih u prvom stupnju (34a/3), Visoki trgovački sud RH odlučuje o ţalbama protiv odluka trgovačkih sudova donesenih u prvom stupnju (34c/2) i Vrhovni sud RH odlučuje o ţalbama protiv prvostupanjskih odluka ţupanijskih sudova i Visokoga trgovačkog suda Republike Hrvatske i protiv vlastitih prvostupanjskih odluka, ako zakonom nije drugačije odreĎeno (34d/1). Sadržaj žalbe. Pored podataka koje mora imati svaki podnesak (članak 106.), ţalba treba sadrţavati: 1) oznaku presude protiv koje se podnosi, 2) odreĎenu izjavu o tome da se presuda pobija u cijelosti ili u nekom dijelu, 3) razloge zbog kojih se ţalba podnosi, 4) potpis podnositelja ţalbe (350). Ţalba, dakle, ima svojstvo podneska, ali se umjesto podneskom moţe izjaviti i usmeno na zapisnik kod parničnog suda (106/4), što meĎutim ne vrijedi za postupak pred trgovačkim sudovima (501/1). Iako bi iz čl. 350. ZPP-a proizlazilo da je ţalba koja ne sadrţi sve tamo navedene elemente (1-4) nepotpuna, čl. 351. ZPP-a to demantira. Naime, nepotpunom se smatra samo ona ţalba na temelju koje se ne moţe utvrditi koja se presuda pobija, odnosno koja nije potpisana (351/1). U pogledu potpisa treba upozoriti da prema novom ureĎenju stranka odnosno njezin zastupnik potpisuju podnesak na njegovu kraju (106/3).247 247

Što se tiče potpisa, postavlja se pitanje je li potpuna ţalba poslana telegrafski? Naime, ţalba se moţe poslati i brzojavom na kojemu se, po prirodi stvari, ne moţe nalaziti potpis podnositelja. Sudska praksa je na to pitanje dala pozitivan odgovor, pod uvjetom da je na brzojavu označena presuda koja se pobija i ime podnositelja.

Građansko procesno pravo

145

Ako je ţalba nepotpuna, prvostupanjski će sud rješenjem, protiv kojega nije dopuštena ţalba, pozvati ţalitelja da u odreĎenom roku dopuni ili ispravi ţalbu podneskom ili na zapisnik kod toga suda (351/1). Ako ţalitelj u odreĎenom roku ne postupi po traţenju suda, sud će rješenjem odbaciti ţalbu kao nepotpunu (351/2). b) IZNOŠENJE NOVOTA, ISTICANJE PRIGOVORA Sve do stupanja na snagu zadnje novele ZPP-a, stranke su u ţalbi protiv presude mogle iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze. ZIDZPP/03 uvodi bitna ograničenja razloga zbog kojih se ţalba moţe izjaviti i to tako: - da se u ţalbi ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se ţalba moţe izjaviti (352/1). - da se u ţalbi ne moţe iznijeti prigovor zastare ili prigovor radi prebijanja, odnosno neki drugi materijalnopravni ili postupovnopravni prigovor o pitanju na koji prvostupanjski sud ne pazi po sluţbenoj duţnosti - ako stranka takav prigovor nije istaknula već tijekom prvostupanjskoga postupka, tj. do zaključenja gl. rasprave (352/2). Dakle, posljednji trenutak do kojega će stranke moći iznositi nove činjenice, odnosno predlagati nove dokaze, sada postaje trenutak taključenja gl. rasprave. Presuda na temelju priznanja i presuda na temelju odricanja mogu se pobijati, izmeĎu ostalog, i zbog toga što je izjava o priznanju. odnosno odricanju dana u bitnoj zabludi ili pod utjecajem prisile ili prijevare (353/3). Kada presudu na temelju priznanja i presudu na temelju odricanja pobija zbog tih razloga, stranka moţe u ţalbi iznijeti i nove činjenice te predloţiti nove dokaze koji se tiču tih mana u volji (353/4). Zabrana iznošenja novota u ţalbi, doduše olakšava nastupanje pravomoćnosti presude, ali treba naglasiti da se uz odreĎene pretpostavke te novote mogu iskoristiti kao razlog za ponavljanje postupka. c) RAZLOZI ZA ŢALBU Presuda se moţe pobijati: 1) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka; 2) zbog pogrešno ili nepotpuno utvrĎenoga činjeničnog stanja; 3) zbog pogrešne primjene materijalnog prava (353/1). Presuda zbog ogluhe i presuda zbog izostanka ne mogu se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrĎenoga činjeničnog stanja (353/2). Presuda na temelju priznanja i presuda na temelju odricanja mogu se pobijati samo zbog248 apsolutno bitnih povreda odredaba parničnog postupka ili zbog toga što je izjava o priznanju odnosno odricanju dana u bitnoj zabludi ili pod utjecajem prisile ili prijevare (353/3). Bitne povrede odredaba parničnog postupka Relativno bitne povrede odredaba parniĉnog postupka

248

Prije novele ZPP-a iz 2003. te su se presude mogle pobijati i zbog relativno bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

Građansko procesno pravo

146

Relativno bitne povrede su one povrde zbog kojih će presuda biti ukinuta samo ako drugostupanjski sud utvrdi da su one utjecale ili mogle utjecati na pravilnost donesene presude. Tada će drugostupanjski sud ukinuti prvostupanjsku presudu i vratiti predmet prvostupanjskom sudu radi odrţavanja nove glavne rasprave. Treba utvrĎivati kauzalni neksus, u zakonu su dane u generalnoj klauzuli, a sud na njih pazi na prijedlog ţalitelja.249 Bitna povreda odredaba parničnog postupka postoji ako sud u tijek u postupka nije primijenio ili je nepravilno primijenio koju odredbu ovog zakona, a to je bilo ili je moglo biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude (354/1). Apsolutno bitne povrede odredaba parniĉnog postupka Apsolutno bitne povrede su one povrede zbog kojih, prema izričitoj odredbi zakona, treba uvijek ukinuti presudu, bez obzira na to je li povreda utjecala ili mogla utjecati na pravilnost presude. Tada će drugostupanjski sud ukinuti prvostupanjsku presudu i vratiti predmet prvostupanjskom sudu radi odrţavanja nove glavne rasprave. Ne treba utvrĎivati kauzalni neksus, taksativno su navedene u zakonu, sud na njih pazi ex offo. Bitna povreda odredaba parničnog postupka uvijek postoji (354/2): 1) ako je u donošenju presude sudjelovao sudac koji se po zakonu mora izuzeti (članak 71. stavak 1. točka 1. do 6.), odnosno koji je rješenjem suda bio izuzet, ili ako je u donošenju presude sudjelovala osoba koja nema svojstvo suca, 2) ako je odlučeno o zahtjevu u sporu koji ne ide u sudsku nadleţnost (članak 16.), 3) ako je sud u povodu prigovora stranaka pogrešno odlučio da je stvarno ili mjesno nadleţan, 4) ako je protivno odredbama ovoga Zakona sud utemeljio svoju odluku na nedopuštenim raspolaganjima stranaka (članak 3. stavak 3.), 5) ako je protivno odredbama ovoga Zakona donio presudu na temelju priznanja, presudu na temelju odricanja, presudu zbog ogluhe, presudu zbog izostanka ili presudu bez odrţavanja rasprave, 6) ako kojoj stranci nezakonitim postupanjem, a osobito propuštanjem dostave, nije dana mogućnost da raspravlja pred sudom, 7) ako je protivno odredbama ovoga Zakona sud odbio zahtjev stranke da se u postupku sluţi svojim jezikom i pismom i da prati tijek postupka na svom jeziku, a stranka se zbog toga ţali, 8) ako je u postupku kao tuţitelj ili tuţenik sudjelovala osoba koja ne moţe biti stranka u postupku, ili ako stranku koja je pravna osoba nije zastupala ovlaštena osoba, ili ako parnično nesposobnu stranku nije zastupao zakonski zastupnik, ili ako zakonski zastupnik, odnosno punomoćnik stranke nije imao potrebno ovlaštenje za voĎenje parnice ili za pojedine radnje u postupku, ako voĎenje parnice, odnosno obavljanje pojedinih radnji u postupku nije bilo naknadno odobreno - u ovom slučaju ţalbu moţe izjaviti samo stranka koje se ti nedostaci tiču (354/3). 9) ako je odlučeno o zahtjevu o kojemu već teče parnica, ili o kojemu je već prije pravomoćno presuĎeno, ili o kojemu je već zaključena sudska nagodba ili nagodba koja po posebnim propisima ima svojstvo sudske nagodbe, 10) ako je protivno zakonu bila isključena javnost na glavnoj raspravi,

249

Npr. sud je protivno zakonu dopustio javnosti da prisustvuje na glavnoj raspravi pa je to utjecalo na stranke da ne iznesu sve što im je poznato.

Građansko procesno pravo

147

11) ako presuda ima nedostataka zbog kojih se ne moţe ispitati, a osobito ako je izreka presude nerazumljiva, ako proturječi sama sebi ili razlozima presude, ili ako presuda nema uopće razloga, ili u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, ili su ti razlozi nejasni ili proturječni, ili ako o odlučnim činjenicama postoji proturječnost izmeĎu onoga što se u razlozima presude navodi o sadrţaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, 12) ako je presudom prekoračen tuţbeni zahtjev. Pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje Pogrešno ili nepotpuno utvrĎeno činjenično stanje postoji kad je sud kakvu odlučnu činjenicu pogrešno utvrdio, odnosno kad je nije utvrdio (335)250. Pogrešna primjena materijalnog prava Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kad sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (356). d) POSTUPAK PO ŢALBI Ţalba se podnosi sudu koji je izrekao prvostupnju presudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku (357). Nepravovremenu, nepotpunu ili nedopuštenu ţalbu odbacit će rješenjem sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća prvostupanjskog suda bez odrţavanja ročišta (358/1). Ţalba je nepravovremena ako je podnesena nakon proteka zakonskog roka za njezino podnošenje (358/2). Ţalba je nedopuštena ako je ţalbu podnijela osoba koja nije ovlaštena za podnošenje ţalbe, ili osoba koja se odrekla ili je odustala od ţalbe, ili ako osoba koja je podnijela ţalbu nema pravnog interesa za podnošenje ţalbe (358/3). Primjerak pravovremene, potpune i dopuštene ţalbe dostavit će prvostupanjski sud protivnoj stranci koja moţe u roku od osam dana od primitka podnijeti tome sudu odgovor na ţalbu (359/1). Primjerak odgovora na ţalbu dostavit će prvostupanji sud ţalitelju. Nepravovremeno podnesen odgovor na ţalbu neće se odbaciti, već će se dostaviti drugostupanjskom sudu koji će ga uzeti u obzir ako je to još moguće (359/2). Nakon primitka odgovora na ţalbu ili nakon proteka roka za odgovor na ţalbu sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća će ţalbu i odgovor na ţalbu, ako je podnesen, sa svim spisima dostaviti drugostupanjskom sudu (360/1). Kad je ţalba izjavljena zbog bitnih povreda parničnog postupka, drugostupanjski sud je moţe prihvatiti samo ako utvrdi postojanje tih povreda, a ne moţe ukinuti presudu samo zato jer postoji sumnja da su se one ostvarile. MeĎutim, u spisu se ponekad ne nalaze podaci na temelju kojih bi drugostupanjski sud mogao ocijeniti je li došlo do procesne povrede na koju se ţalitelj poziva. Zato je propisano da će sudac po potrebi dati ţalbenom sudu objašnjenje u povodu navoda ţalbe koji se tiču tih povreda, odnosno provesti izviĎaje da provjeri istinitost tih navoda u ţalbi (360/2). Da bi se osigurala primjena načela kontradiktornosti, sudac moţe, ako ocijeni da je 250

Prije novele bilo je propisano da nepotpuno utvrĎeno činjenično stanje postoji i kad na to upozoravaju i nove činjenice i novi dokazi. No ta je odredba brisana, s obzirom na zabranu iznošenja novota u ţalbi.

Građansko procesno pravo

148

to potrebno, pozvati stranke da prisustvuju provedbi izviĎaja (360/4). Primjerak objašnjenja, odnosno izvješća o obavljenom izviĎaju, sudac će dostaviti strankama, koje mogu dati svoje očitovanje u roku od osam dana (360/3). Očitovanja stranaka sudac će dostaviti drugostupanjskom sudu bez obzira na to jesu li dana u propisanom roku (360/5). Kad spisi po ţalbi stignu drugostupanjskom sudu, odredit će se sudac izvjestitelj (361/1). Ako je predsjednik vijeća odreĎen za suca izvjestitelja, duţnost predsjednika vijeća obavljat će drugi član vijeća (361/2). Sudac izvjestitelj moţe, prema potrebi, od prvostupanjskog suda pribaviti izvještaj o povredama odredaba postupka i zatraţiti da se radi utvrĎivanja tih povreda provedu izviĎaji (361/3). Drugostupanjski sud odlučuje o ţalbi u sjednici vijeća (362/1). Kad vijeće drugostupanjskog suda naĎe da je to radi donošenja odluke o ţalbi potrebno, moţe pozvati stranke ili njihove zastupnike na sjednicu vijeća (362/2).251 Sud će odrţati sjednicu vijeća i odlučiti o ţalbi i ako u prethodnom slučaju izostanu jedna ili obje stranke (363/1). Sjednica vijeća na kojoj prisustvuje barem jedna od stranaka počinje izvještajem suca izvjestitelja, koji izlaţe stanje stvari ne dajući svoje mišljenje o osnovanosti ţalbe (363/2). Nakon toga pročitat će se presuda ili dio presude na koji se odnosi ţalba, a prema potrebi i zapisnik o glavnoj raspravi pred prvostupanjskim sudom. Zatim će ţalitelj obrazloţiti svoju ţalbu, a protivna stranka odgovor na ţalbu (363/3). Granice ispitivanja prvostupanjske presude. Drugostupanjski sud ispituje prvostupnju presudu u onom dijelu u kojemu se pobija ţalbom (quantum devolutum tantum apelatum), a ako se iz ţalbe ne vidi u kojem se dijelu presuda pobija, drugostupanjski sud uzet će da se presuda pobija u dijelu u kojemu stranka nije uspjela u sporu (365/1). Drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u ţalbi, pazeći po sluţbenoj duţnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9. i 11. ovoga Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava (365/2)252. Odluke drugostupanjskog suda o žalbi. Drugostupanjski sud sudi u vijeću sastavljenom od trojice sudaca, ako zakonom nije drukčije odreĎeno (41/2, 44/1). Drugostupanjski sud odlučuje rješenjem ili presudom: rješenjem odbacuje ţalbu kao nepravovremenu, nepotpunu ili nedopuštenu, odnosno ukida prvostupanjsku presudu, a presudom odbija ţalbu, potvrĎuje prvostupanjsku presudu, odnosno tu presudu preinačuje. Dakle, drugostupanjski sud moţe: odbaciti ţalbu kao nepravovremenu, nepotpunu ili kao nedopuštenu, odbiti ţalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, ukinuti tu presudu i uputiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suĎenje, ukinuti prvostupanjsku presudu i odbaciti tuţbu preinačiti prvostupanjsku presudu (366/1). Ad 1. Nepravovremenu, nepotpunu ili nedopuštenu ţalbu odbacit će drugostupanjski sud rješenjem, ako to nije učinio prvostupanjski sud (367).

251

Inače, institut rasprave pred drugostupanjskim sudom je ukinut.

252

Ţalbeni sud više ne pazi ex offo na ostale apsolutno bitne povrede.

Građansko procesno pravo

149

Ad 2. Drugostupanjski će sud presudom odbiti ţalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupnju presudu: - kad ustanovi da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a ni razlozi na koje pazi po sluţbenoj duţnosti (368/1). - ako utvrdi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, ali da je pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo jednako odlučiti o tuţbenom zahtjevu (368/2). Ad 3. Drugostupanjski će sud rješenjem ukinuti prvostupanjsku presudu i vratiti predmet prvostupanjskom sudu: - ako smatra da radi pravilnog utvrĎivanja činjeničnog stanja treba odrţati novu glavnu raspravu pred prvostupanjskim sudom (370). - ako utvrdi da postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka253 (369/1). - ako utvrdi da je prvostupanjskom presudom prekoračen tuţbeni zahtjev na način da je odlučeno o neĉem drugom, a ne o onome što je traţeno (369/4). - ako utvrdi da je prvostupanjskom presudom prekoračen tuţbeni zahtjev na način da je dosuĎeno više od onoga što je traţeno, drugostupanjski će sud rješenjem ukinuti presudu prvostupanjskoga suda samo u dijelu u kojem je prekoračen tuţbeni zahtjev (369/5) i neće vraćati prvostupanjskom sudu, jer nema zahtjeva o kojem bi se odlučivalo. Ad 4. Ako su u postupku pred prvostupanjskim sudom povrijeĎene odredbe članka 354. stavka 2. točke 2. i 9. ZPP-a, drugostupanjski će sud ukinuti prvostupanjsku presudu i odbaciti tuţbu (369/2). Ako su u postupku pred prvostupanjskim sudom povrijeĎene odredbe članka 354. stavka 2. točke 8. ovoga Zakona, drugostupanjski će sud, s obzirom na prirodu povrede, ukinuti prvostupanjsku presudu i vratiti predmet nadleţnome prvostupanjskom sudu ili će ukinuti prvostupanjsku presudu i odbaciti tuţbu (369/3). Ad 5. Drugostupanjski će sud presudom preinačiti prvostupnju presudu: 1) ako je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio isprave ili posredno izvedene dokaze, a odluka je prvostupanjskog suda utemeljena isključivo na tim dokazima; 2) ako je prvostupanjski sud iz činjenica što ih je utvrdio izveo nepravilan zaključak o postojanju drugih činjenica, a na tim je činjenicama utemeljena presuda; 3) ako smatra da je činjenično stanje u prvostupanjskoj presudi pravilno utvrĎeno, ali da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo (373). Pravila postupanja pred drugostupanjskim sudom. Zabrana reformatio in peius: drugostupanjski sud ne moţe preinačiti presudu na štetu stranke koja se ţalila ako je samo ona podnijela ţalbu (374). Kad drugostupanjski sud ukine presudu prvostupanjskog suda i vrati predmet istom sudu na ponovno suĎenje, moţe narediti da se nova glavna rasprava odrţi pred drugim vijećem (371). Drugostupanjski sud moţe ukinuti presudu i kad stranka traţi njezinu preinaku, a moţe preinačiti presudu iako stranka traţi da se ona ukine (366/2). Sadržaj drugostupanjske odluke. U obrazloţenju presude odnosno rješenja drugostupanjski sud treba ocijeniti ţalbene navode koji su od odlučnog značenja i označiti razloge koje je uzeo u obzir po sluţbenoj duţnosti (375/1). Kad se prvostupanjska presuda ukida zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, treba u obrazloţenju navesti koje su odredbe 253

U ovom slučaju moţe i ustupiti predmet nadleţnome prvostupanjskom sudu radi odrţavanja nove glavne rasprave.

Građansko procesno pravo

150

povrijeĎene i u čemu se povrede sastoje (375/2). Ako se prvostupnja presuda ukida i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suĎenje radi pravilnog utvrĎivanja činjeničnog stanja, navest će su u čemu se sastoje nedostaci u utvrĎivanju činjeničnog stanja odnosno zašto su odreĎene činjenice i dokazi vaţni i od utjecaja za donošenje pravilne odluke (375/3). Drugostupanjski sud vratit će sve spise sudu prvog stupnja s dovoljnim brojem ovjerenih prijepisa svoje odluke, radi predaje strankama i drugim zainteresiranim osobama (376). Dopunska drugostupanjska odluka. Ako je drugostupanjski sud propustio odlučiti glede svih dijelova presude koji se pobijaju ţalbom ili ako je propustio donijeti sve odluke koje je odbacujući, odnosno odbijajući ili prihvaćajući ţalbu trebalo donijeti ili ako je propustio odlučiti u pogledu jedne ili više ţalbi, ţalitelj moţe u roku od petnaest dana od dostave drugostupanjske odluke predloţiti drugostupanjskom sudu da svoju odluku dopuni (377a/1). Prijedlog za donošenje drugostupanjske odluke ne moţe se podnijeti radi toga što drugostupanjski sud nije odlučio o svim razlozima zbog kojih je ţalba izjavljena ili na koje je bio duţan paziti po sluţbenoj duţnosti (377a/2). Prijedlog se podnosi prvostupanjskom sudu, koji ga je duţan bez odgode zajedno sa spisom proslijediti drugostupanjskom sudu (377a/3). Ako ţalitelj ne podnese pravovremeno prijedlog za donošenje dopunske drugostupanjske presude, smatrat će se da je odustao od ţalbe ili njezinog dijela u vezi s kojima je bilo moguće donijeti drugostupanjsku presudu (337a/5, u svezi sa 339/2). Postupanje prvostupanjskog suda nakon ukidanja njegove presude. Prvostupanjski sud duţan je izvesti sve parnične radnje i raspraviti sva sporna pitanja na koja je upozorio drugostupanjski sud u svom rješenju (377/1). No prvostupanjski sud nije ni u tom predmetu vezan pravnim shvaćanjem na kojem se temelji ukidno rješenje ţalbenog suda.254 Na novoj glavnoj raspravi stranke mogu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze (377/2). Ako presuda bude ukinuta zato što je presudu donio nenadleţni sud, nova rasprava pred prvostupanjskim sudom odrţat će se prema odredbama koje vaţe za odrţavanje glavne rasprave u slučaju kad se izmijeni sastav suda (377/3).

4.7.5. Ţalba protiv rješenja Protiv rješenja prvostupanjskog suda dopuštena je ţalba, ako ZPP izrijekom ne isključuje ţalbu (378/1). Pravo na ţalbu protiv rješenja imaju ne samo stranke, već ponekad i drugi sudionici u postupku (npr. svjedoci) ako se ono na njih odnonsi. Pravovremeno podnesena ţalba zadrţava ovrhu rješenja, ako ZPP nije drugačije propisao (379/1). O ţalbi protiv rješenja odlučuje sudac pojedinac višeg suda (44/2). Nesamostalna žalba. Ako ZPP izričito odreĎuje da posebna ţalba nije dopuštena, rješenje prvostupanjskog suda moţe se pobijati samo u ţalbi protiv konačne odluke (378/2). Rješenje protiv kojega nije dopuštena posebna ţalba moţe se odmah ovršiti (379/1). Postupak po žalbi protiv rješenja. Rješavajući o ţalbi drugostupanjski sud moţe: 1) odbaciti ţalbu kao nepravovremenu, nepotpunu ili nedopuštenu; 2) odbiti ţalbu kao neosnovanu i potvrditi rješenje prvostupanjskog suda; 254

MeĎutim, u teoriji se smatra da će biti vezan za pravna stajališta drugostupanjskog suda o procesnim pitanjima.

Građansko procesno pravo

151

3) uvaţiti ţalbu i rješenje preinačiti ili ukinuti te prema potrebi predmet vratiti na ponovan postupak (380) U slučajevima u kojima je po ZPP-u posebna ţalba dopuštena protiv rješenja kojima se postupak pred prvostupanjskim sudom ne završava, prvostupanjski sud umnoţit će spis i prijepis spisa zajedno sa ţalbom dostaviti drugostupanjskom sudu te će nastaviti postupak radi rješavanja pitanja na koja se ţalba ne odnosi (378/3). U postupku po ţalbi protiv rješenja na odgovarajući će se način primjenjivati odredbe koje vaţe za ţalbu protiv presude. Odredbe o odgovoru na ţalbu primjenjivat će se samo na ţalbe izjavljene protiv rješenja kojima je postupak pred prvostupanjskim sudom okončan (381). U tim je slučajevima, dakle, ţalba postala dvostrani pravni lijek.

b) Izvanredni pravni lijekovi 4.7.6. Revizija protiv presude a) PRESUDE KOJE SE MOGU POBIJATI REVIZIJOM Revizija se moţe podnijeti samo protiv drugostupanjske presude. To znači, drugim riječima, da se ona moţe izjaviti samo protiv presude koja je postala pravomoćna, a ne moţe se izjaviti protiv prvostupanjske presude koja nije pobijana ţalbom.255 MeĎutim, pravo na podnošenje revizije nije osigurano u odnosu prema svim drugostupanjskim presudama. Naime, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude: 1) ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 100.000,00 kuna (382/1/1), a u postupku pred trgovačkim sudovima 500.000,00 kuna (497). 2) ako je presuda donesena u sporu koji je pokrenuo radnik protiv odluke o prestanku ugovora o radu (382/1/2). 3) kada je ona dopuštena temeljem posebnog zakona, kao naprimjer: - protiv drugostupanjske presude u paternitetskom ili maternitetskom sporu (čl. 293. Obiteljskog zakona) - protiv drugostupanjske presude u postupku radi objavljivanja ispravka (čl. 38. Zakona o javnom priopćavanju) 4) u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema prethodnim odredbama, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako je drugostupanjski sud u izreci te presude odredio da je protiv nje revizija dopuštena (382/2). 255

MeĎutim, kod djelomičnog uspjeha stranaka u prvostupanjskom postupku moţemo imati i drukčije situacije. Ako tada recimo samo jedna stranka izjavi ţalbu, njena mogućnost izjavljivanja revizije ovisi o sadrţaju drugostupanjske presude. Stranka koja nije izjavila ţalbu nema pravo na reviziju protiv drugostupanjske presude kojom je odbijena ţalba protivne strane. No, kad drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu na štetu stranke koja se nije ţalila, ta će stranka moći izjaviti reviziju. Jednako pravilo vrijedi i onda kad je u prvostupanjskom postupku jedna stranka u cijelosti uspjela (pa stoga nije ni mogla podnijeti ţalbu zbog nedostatka pravnog interesa), ali je drugostupanjski sud povodom ţalbe protivne stranke preinačio prvostupanjsku presudu.

Građansko procesno pravo

152

Ad 1) U našem pravu je vrijednost predmeta spora ustvari glavna osnova za dopuštenost revizije. Za napomenuti je da pravni sustavi Njemačke i Austrije uopće više ne poznaju vrijednost predmeta spora kao kriterij koji opravdava dopuštenost revizije. Ad 4) - Revizija po dopuštenju drugostupanjskog suda. Potonja revizijska osnova unesena je kao novina u naše zakonodavstvo ZIDZPP/03-om. Naime, drugostupanjski sud moţe dopustiti reviziju ako ocijeni da odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja vaţnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti graĎana. U obrazloţenju presude drugostupanjski će sud naznačiti zbog kojeg je pravnog pitanja dopustio reviziju i izloţiti razloge iz kojih je smatrao da je ono vaţno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti graĎana (382/2). Ocjenu o tome radi li se o nekom od navedenih pitanja ne donose ni stranke ni revizijski sud, već isključivo ţalbeni sud. Dakle, odluka ţalbenog suda kojom se dopušta revizija je definitvna, te nju nije ovlašten preispitivati niti revizijski sud. Krug sudskih odluka protiv kojih se moţe izjaviti revizija po dopuštenju drugostupanjskog suda dodatno je proširen odredbom čl. 285. st. 2. ZIDZPP/03. Naime, u sudskim postupcima u kojima se na odgovarajući način primjenjuju odredbe ZPP-a zahtjev za zaštitu zakonitosti ne moţe se izjaviti ako je postupak pred prvostupanjskim sudom okončan nakon stupanja na snagu ZIDZPP/03. MeĎutim, u tim postupcima moţe se podnijeti revizija iz članka 382. stavka 2. b) IZRIĈITO ISKLJUĈENJE REVIZIJE Odredbe čl. 382. st. 1. toč. 1. i st. 2. ZPP-a ne primjenjuju se u onim sporovima za koje je ZPP-om ili drugim zakonom izrijekom odreĎeno da u njima revizija nije dopuštena (382/3). Tako je revizija isključena: - u maličnim sporovima (467/7) - u postupku zaštite od nezakonitih radnji (74/5 Zakona o upravnim sporovima) - u bračnom sporu (285/1 ObZ) - u sporu o tome s kojim će roditeljem dijete ţivjeti i o roditeljskoj skrbi (299 ObZ) - u sporu o uzdrţavanju maloljetnog djeteta ili djeteta nad kojim roditelji ostvaruju roditeljsku skrb nakon punoljetnosti (305/2 ObZ) c) RAZLOZI ZA REVIZIJU Razloge za reviziju valja razlikovati ovisno o tome temeljem kojih je odredaba revizija dopuštena (čl. 382. st. 1. ili čl. 382. st. 2. ZPP-a). I. Razlozi za reviziju dopuštenu temeljem čl. 382. st. 1. ZPP-a Bitne povrede odredaba parničnog postupka Revizija se moţe izjaviti zbog apsolutno i relativno bitnih povreda odredaba parničnog postupka, ali glede toga postoje ograničenja. Apsolutno bitne povrede odredaba parniĉnog postupka Dakle, protiv drugostupanjske presude iz članka 382. stavka 1. ZPP-a revizija se moţe izjaviti zbog apsolutno bitnih povreda odredaba parničnog postupka, osim ako se povreda odnosi

Građansko procesno pravo

153

na stvarnu i mjesnu nadleţnost256, ako je prvostupanjski sud protivno ZPP-u donio presudu bez odrţavanja rasprave257 ili ako je odlučeno o zahtjevu o kojemu već teče parnica258(385/1/1). Ako stranka tvrdi da se ostvarila neka druga apsolutno bitna procesna povreda, ne moţe ni onda podnijeti reviziju bezuvjetno. Naime, protiv drugostupanjske presude kojom se potvrĎuje prvostupanjska presuda revizija se zbog apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 6., 7., 8., 10., 11. i 12. ZPP-a moţe izjaviti samo ako je podnositelj revizije zbog tih povreda ţalbom pobijao prvostupanjsku presudu, ili ako su te povrede učinjene tek u drugostupanjskom postupku (385/2) Relativno bitne povrede odredaba parniĉnog postupka Dakle, protiv drugostupanjske presude iz članka 382. stavka 1. ZPP-a revizija se moţe izjaviti zbog zbog relativno bitnih povreda odredaba parničnog postupka ako su učinjene u postupku pred drugostupanjskim sudom (385/1/2) Prema sudskoj praksi, ako drugostupanjski sud povodom ţalbe ne ukloni relativno bitnu procesnu povredu, on i sam čini tu povredu, tako da se njegova odluka moţe pobijati revizijom zbog relativno bitne procesne povrede. Što se tiče revizije protiv presude donesene u drugom stupnju kojom se potvrĎuje presuda na temelju priznanja ili presuda na temelju odricanja, ZPP o tome sadrţi posebne odredbe.259 Pogrešna primjena materijalnog prava Protiv drugostupanjske presude iz članka 382. stavka 1. ZPP-a revizija se moţe izjaviti zbog pogrešne primjene materijalnog prava (385/1/3) i to u jednakom opsegu u kojem se zbog tog razloga moţe izjaviti i ţalba. Pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje Revizija se ne moţe izjaviti zbog pogrešno i nepotpuno utvrĎenog činjeničnog stanja. Stranke mogu u reviziji iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se revizija moţe izjaviti (387). Slijedi, dakle, da revizijski sud u načelu ispituje samo pravilnost primjene prava, a ne i pravilnost utvrĎenog činjeničnog stanja. II. Razlozi za reviziju temeljem dopuštenja drugostupanjskog suda (temeljem čl. 382. st. 2. ZPP-a) 256

Čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a

257

Čl. 354. st. 2. toč. 5. ZPP-a

258

Čl. 354. st. 2. toč. 9. ZPP-a

259

Protiv presude donesene u drugom stupnju kojom se potvrĎuje presuda na temelju priznanja ili presuda na temelju odricanja revizija se moţe izjaviti samo iz razloga iz stavka 1. točke 1. i 2. članka 385. (385/3). To znači da ovdje revizijski razlog mogu biti neke od apsolutno bitnih povreda i relativno bitne povrede koje su učinjene u postupku pred drugostupanjskim sudom. Prema tome, dok se prvostupanjske presude na temelju priznanja odnosno odricanja uopće ne mogu pobijati ţalbom zbog relativno bitnih procesnih povreda, drugostupanjska presuda kojom se te presude potvrĎuju moţe se pobijati i zbog tih povreda, ali samo ako su učinjene u postupku pred drugostupanjskim sudom. Protiv te presude se, meĎutim, ne moţe izjaviti revizija zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Građansko procesno pravo

154

Stranke kojima je ţalbeni sud dopustio podnošenje revizije nemaju, što se tiče revizijskih razloga, poloţaj jednak onome koji imaju u slučajevima kad im je pravo na reviziju zagarantirano po samom zakonu. Naime, protiv drugostupanjske presude iz članka 382. stavka 2. ovoga Zakona revizija se moţe izjaviti samo zbog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja zbog kojega je dopuštena (385a). d) POSTUPAK U POVODU REVIZIJE Revizija se izjavljuje u roku od trideset dana od dostave drugostupanjske presude (382/4). Revizija treba sadrţavati: sve što i svaki drugi podnesak (106), oznaku presude protiv koje se podnosi, odreĎenu izjavu o tome da se presuda pobija u cijelosti ili u nekom dijelu, odreĎeno navedene razloge zbog kojih se izjavljuje, te potpis podnositelja (350 u svezi sa 399 te 386/1). Što se tiče odustanka od revizije primjenjuju se na odgovarajući način odredbe ZPP-a o ţalbi protiv presude (399). Revizija ne zadrţava ovrhu presude protiv koje je izjavljena (384). Revizija se podnosi sudu koji je izrekao prvostupanjsku presudu u dovoljnom broju primjeraka za sudove260i protivnu stranku (388). Pošto je podnesena revizija, sudac prvostupanjskog suda ima slijedeće zadatke: 1) Provjeriti nije li revizija nepravovremena, nepotpuna ili nedopuštena 2) Provjeriti je li revizija obrazloţena 3) Primjerak pravodobne, potpune i dopuštene revizije dostaviti protivnoj stranci na odgovor 4) Uputiti je revizijskom sudu Ad 1) Nepravovrmena je ako je podnesena nakon proteka roka iz 382/4 ZPP-a. Što se tiče pitanja kad je nepotpuna, primjenjuju se na odgovarajući način odredbe ZPP-a o ţalbi protiv presude (399). Revizija je nedopuštena ako ju je izjavila osoba koja nije ovlaštena na podnošenje revizije, ili osoba koja je odustala od revizije, ili ako osoba koja je izjavila reviziju nema pravni interes za podnošenje revizije ili ako je revizija izjavljena protiv presude protiv koje se po zakonu ne moţe podnijeti (389/2). Nepravovremenu, nepotpunu ili nedopuštenu reviziju odbacit će rješenjem sudac prvostupanjskog suda, bez odrţavanja ročišta (389/1). Ad 2) Budući da revizijski sud ne pazi više po sluţbenoj duţnosti ni na koji revizijski razlog (392a), nuţno je da revizija bude obrazloţena, kako bi sud mogao o njoj odlučivati. U reviziji stranka treba odreĎeno navesti razloge zbog kojih je izjavljuje (386/1). Posljedice neobrazloţene revizije su slijedeće. Ako je revizija iz članka 382. stavka 1. ovoga Zakona izjavljena iz razloga zbog kojeg nije dopuštena ili je izjavljena iz razloga zbog kojeg je dopuštena ali koji nije obrazloţen, odnosno ako revizija iz članka 382. stavka 2. ovoga Zakona nije izjavljena iz razloga zbog kojega ju je

260

Pod izrazom "sudovi" misli se na prvostupanjski, revizijski te drugostupanjski sud, iako se predmet više ne dostavlja rev. sudu preko drugostupanjskog suda (390/3). Ne podnosi se više ni primjerak za drţavnog odvjetnika.

Građansko procesno pravo

155

drugostupanjski sud dopustio, sudac prvostupanjskog suda odbacit će je rješenjem bez prethodnog pozivanja stranke da je dopuni (386/2). Ad 3) Primjerak pravodobne, potpune i dopuštene revizije sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća prvostupanjskog suda dostavit će protivnoj stranci, koja moţe u roku od petnaest dana od dostave revizije podnijeti tom sudu odgovor na reviziju (390/1). Dakle, revizija je dvostrani pravni lijek. Nepravodobno podnesen odgovor na reviziju neće se odbaciti, već će se dostaviti revizijskom sudu, koji će ga uzeti u obzir ako je to još moguće (390/2). Ad 4) Nakon primitka odgovora na reviziju, odnosno nakon proteka roka za odgovor na reviziju sudac prvostupanjskog suda uputit će reviziju i odgovor na reviziju, ako je podnesen, sa svim spisima izravno revizijskom sudu (390/3). Sudac prvostupanjskog suda dostavit će primjerak revizije i odgovora na reviziju ako je podnesen i drugostupanjskom sudu koji će svoje izvješće o mogućim povredama postupka pred tim sudom izravno uputiti revizijskom sudu (390/4). Dakle, dostavljanje revizije se više ne vrši putem drugostupanjskog suda, već jedino njemu dostavlja primjerak revizije i eventualnog odgovora. O reviziji bez rasprave odlučuje Vrhovni sud Republike Hrvatske (391) i to u vijeću sastavljenom od pet sudaca (44/3). No kada odlučuje o reviziji protiv drugostupanjskih rješenja koje je donio sudac pojedinac suda niţeg stupnja, odlučuje u vijeću sastavljenom od troje sudaca (44/4). Kad spisi po reviziji stignu revizijskom sudu, odredit će se sudac izvjestitelj (399 u svezi sa 361). Nepravodobnu, nepotpunu, nedopuštenu ili neobrazloţenu reviziju odbacit će rješenjem sudac izvjestitelj revizijskog suda, ako to u granicama svojih ovlaštenja nije učinio prvostupanjski sud (392/1). Reviziju podnesenu protiv drugostupanjske presude iz članka 382. stavka 2. ovoga Zakona odbacit će rješenjem sudac izvjestitelj, odnosno ako on to ne učini, vijeće revizijskog suda ako utvrde da ona nije izjavljena zbog pravnog pitanja zbog kojega je dopuštena (392/2). MeĎutim, vijeće revizijskog suda nije ovlašteno preispitivati stav ţalbenog suda da je pravno pitanje zbog kojeg je dopuštena revizija vaţno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti graĎana. Revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga odreĎeno navedenih u reviziji (392a). Ako revizija ne sadrţi izjavu o tome u kojem dijelu se pobija presuda, uzet će se da se presuda pobija u dijelu u kojem revident nije uspio u sporu (365/1). Ako u reviziji nije navedeno iz kojeg se razloga izjavljuje, odbacit će se, budući da revizijski sud ne pazi više po sluţbenoj duţnosti ni na koji revizijski razlog (392a) e) ODLUKE REVIZIJSKOG SUDA On svoje odluke donosi u obliku presude ili rješenja. Rješenjem revizijski sud: * odbacuje rješenjem nepravodobnu, nepotpunu, nedopuštenu ili neobrazloţenu reviziju, ako to u granicama svojih ovlaštenja nije učinio prvostupanjski sud (392/1). * ukinuti rješenjem presude sudova niţeg stupnja i odbacuje tuţbu ako je u postupku pred prvostupanjskim ili drugostupanjskim sudom učinjena povreda iz članka 354. stavka 2. toč. 2, i 9. ovog zakona, osim ako je odlučeno o zahtjevu o kojemu već teče parnica (394/2). * rješenjem ukida presude drugostupanjskog i prvostupanjskog suda ili samo presudu drugostupanjskog suda i predmet vraća na ponovno suĎenje istom ili drugom vijeću

Građansko procesno pravo

156

prvostupanjskog ili drugostupanjskog suda odnosno drugome nadleţnom sudu ako utvrdi da postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354, st. 1. i 2. ovog zakona zbog koje se revizija moţe izjaviti, osim povreda odreĎenih u st. 2. i 3. čl 394. (394/1). * ukida presude sudova niţeg stupnja i odbacuje tuţbu, ako je to s obzirom na prirodu povrede neophodno, ako je u postupku pred prvostupanjskim ili drugostupanjskim sudom učinjena povreda iz članka 354. stavka 2. točke 8. ZPP-a, (394/3). * ukida presudu prvostupanjskog i drugostupanjskog suda ili samo presudu drugostupanjskog suda i predmet vraća na ponovno suĎenje istom ili drugom vijeću prvostupanjskog odnosno drugostupanjskog suda ako revizijski sud ustanovi da je zbog pogrešne primjene materijalnog prava činjenično stanje nepotpuno utvrĎeno i da zbog toga nema uvjeta za preinaku pobijane presude (395/2).261 * ukida drugostupanjsku presudu bez vraćanja predmeta na ponovno suĎenje ako utvrdi da je drugostupanjskom presudom prekoračen tuţbeni zahtjev na način da je dosuĎeno više od onoga što je traţeno (396/2). Presudu ukida samo dijelu u kojem je prekoračen tuţbeni zahtjev. Presudom revizijski sud: * odbija reviziju kao neosnovanu ako utvrdi da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena (393). * prihvaća reviziju i preinačuje pobijanu presudu ako utvrdi da je materijalno pravo pogrešno primijenjeno, a ne radi se o slučaju pogrešne primjene materijalnog prava koja bi dovela do nepotpuno utvrĎenog činjeničnog stanja, jer bi tada ukinuo (395/1). Revizijski prijedlozi ne veţu revizijski sud, jer on moţe ukinuti presudu kad stranka traţi preinaku, a moţe je i preinačiti iako stranka traţi ukidanje (366/2 u svezi sa 399). I u revizijskom postupku zabranjena je reformacija in peius (374 u svezi sa 399). Pravni karakter revizije. Iz svega iznesenog slijedi da revizija kod nas ima reformatorski a ne kasatorni karakter. To znači da revizijski sud moţe, ne samo odbiti reviziju ili ukinuti pobijanu presudu, već je on ovlašten tu presudu preinačiti te sam meritorno odlučiti. On ukida pobijanu presudu samo kad ne postoje pretpostavke za meritorno odlučivanje tj. za preinačenje. To će biti onda kad je potrebno ukloniti neke pravno relevantne procesne povrede ili utvrditi neke dodatne činjenice, jer revizijski sud to nije ovlašten sam učiniti. f) POSTUPAK NAKON ODLUKE REVIZIJSKOG SUDA Pošto je donio odluku, revizijski sud će vratiti sve spise prvostupanjskom sudu, s dovoljnim brojem ovjerenih prijepisa odluke radi njene predaje strankama (376 u vezi sa 399). Odluka revizijskog suda izravno se dostavlja prvostupanjskom sudu (398/1), a ne više preko drugostupanjskog suda, kojem revizijski sud dostavlja samo primjerak svoje odluke (398/2). Prvostupanjski sud je duţan izvesti sve parnične radnje i raspraviti sva sporna pitanja na koja je upozorio revizijski sud u svome rješenju (377/1 u svezi sa 399). ZIDZPP/03 uveo je jednu izuzetno značajnu novinu koja treba posluţiti ostvarenju zadaće Vrhovnog suda RH da osigurava jednistvenu primjenu zakona i ravnopravnost graĎana. Naime, sud kome je predmet vraćen na ponovno suĎenje vezan je u tom predmetu pravnim

261

Obrnuto nije moguće. Revident ne moţe tvrditi da je činjenično stanje nepotpuno utvrĎeno pa da je to dovelo do pogrešne primjene materijlanog prava zbog toga što se revizija ne moţe izjaviti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrĎenog činjeničnog stanja.

Građansko procesno pravo

157

shvaćanjem na kojemu se temelji rješenje revizijskoga suda kojim je ukinuta pobijana drugostupanjska, odnosno kojim su ukinute drugostupanjska i prvostupanjska presuda (394a).

4.7.7. Revizija protiv rješenja U postupku u povodu revizije protiv rješenja na odgovarajući će se način primjenjivati odredbe ZPP-a o reviziji protiv presude (400/3). Ono po čemu se odredbe o reviziji protiv rješenja razlikuju od odredbi o reviziji protiv presude odnosi se na krug rješenja koja se mogu pobijati tim sredstvom. Revizija protiv rješenja dopuštena je ako su ispunjene ove pretpostavke (400/1): 1) mora se raditi o rješenju drugostupanjskog suda262 2) rješenjem postupak mora biti pravomoćno završen263 3) mora se raditi o sporu u kojemu bi revizija bila dopuštena protiv drugostupanjske presude u smislu članka 382. ZPP-a No revizija je uvijek dopuštena protiv rješenja drugostupanjskog suda: - kojim se podnesena ţalba odbacuje - kojim se potvrĎuje rješenje prvostupanjskog suda o odbacivanju revizije (400/2). Izričito isključenje revizije. Zakonom moţe izrijekom biti odreĎeno da u nekim sporovima revizija protiv presude nije dopuštena (382/3). Tada u tim sporovima nije dopuštena ni revizija protiv rješenja (400/1). Tako revizija protiv rješenja nije dopuštena: - protiv rješenja donesenih u parnicama zbog smetanja posjeda (443/4)264 - protiv rješenja drugostupanjskog suda u maličnim sporovima (467/6) - protiv pravomoćnog drugostupanjskog rješenja o privremenoj mjeri donesenoj tijekom parničnog postupka265

4.7.8. Ponavljanje postupka Pojam. Prijedlog za ponavljanje postupka je ograničeni izvanredni pravni lijek stranaka protiv odluka kojima je postupak pravomoćno završen, bez obzira na to je li do pravomoćnosti došlo nakon korištenja redovnih pravnih lijekova ili nezavisno od njih. Prijedlog za ponavljanje postupka je nesuspenzivan, u pravilu remonstrativan i dvostran pravni lijek. a) PREDMET PONAVLJANJA POSTUPKA

262

Pritom nije prijeko potrebno da je rješenje doneseno povodom ţalbe protiv odluke prvostupanjskog suda. Dovoljno je da je rješenje donio sud drugog stupnja, pa makar on bio i prvi koji je donio odluku. 263

Dakle radi se o rješenju koje dovodi do prestanka litispendencije. No moguće je da do litispendencije uopće ne doĎe (npr. sud tijekom prethodnog ispitivanja tuţbe rješenjem odbaci tuţbu zbog toga što spor ne ide u sudsku nadleţnost), a da i tada bude moguća revizija. 264

Prema sudskoj praksi, u tim parnicama revizija nije dopuštena ni protiv rješenja drugostupanjskog suda o odbacivanju ţalbe. 265

Naime, ta se mjera odreĎuje prema odredbama Ovršnog zakona koji je poznaje reviziju kao pravni lijek.

Građansko procesno pravo

158

Prijedlogom za ponavljanje postupka moţe se zahtijevati da se ponovi parnični postupak koji je završen pravomoćnom sudskom odlukom (421/1). Za razliku od revizije koja se moţe izjaviti samo protiv drugostupanjske odluke, ponavljanje postupka moţe se traţiti neovisno o tome je li protiv odluke donesene u prijašajem postupku bio izjavljen pravni lijek. Predmet pobijanja moţe biti presuda, djelomična presuda, meĎupresuda kao i tzv. dispozitivne presude.266 TakoĎer, pravomoćna presuda kaznenog suda kojom je odlučeno o imovinskopravnom zahtjevu moţe se izmijeniti u parničnom postupku po pravilima za ponavljanje postupka (135/2 ZKP). MeĎutim, protiv pravomoćne presude kojom se utvrĎuje da brak ne postoji ili se poništava ili se razvodi, nisu dopušteni izvanredni pravni lijekovi, pa tako ni revizija (285/2 ObZ). Predmet ponavljanja mogu biti i rješenja kojima je spor pravomoćno završen, kao što je rješenje u parnici zbog smetanja posjeda, rješenje o odbačaju tuţbe,267 o odbačaju prigovora protiv platnog naloga, o ispravku izreke presude, o utvrĎenju da je tuţba povučena. Sudska nagodba se ne moţe pobijati prijedlogom za ponavljanje postupka, jer ona u materijalnopravnom smislu predstavlja ugovor. Njeno se poništenje moţe zahtijevati samo tuţbom. b) PROCESNA LEGITIMACIJA Prijedlog za ponavljanje postupka ovlaštene su podnijeti osobe koje su u prijašnjem postupku imale status parničnih stranaka. U slučaju smrti stranke, odnosno prestanka pravne osobe, legitimirani su njihovi nasljednici odnosno pravni sljednici. Umješač koji je stupio u parnicu do pravomoćnosti odluke legitimiran je, osim ako to nije u suprotnosti s pravnim radnjama stranke kojoj se pridruţio. MeĎutim umješač koji ima poloţaj jedinstvenog suparničara, legitimiran je i ako u prijašnjoj parnici nije uopće sudjelovao kao umješač. Punomoćniku-odvjetniku legitimirane stranke potrebna je posebna punomoć ako je od pravomoćnosti odluke proteklo više od šest mjeseci. Punomoćniku koji nije odvjetnik potrebno je izričito ovlaštenje. c) RAZLOZI ZA PONAVLJANJE POSTUPKA Ponavljanje postupka se moţe traţiti zbog (1) povrede postupka, (2) kaznenih djela sudionika u postupku, i (3) novih činjnica dokaza. Ponavljanje se, dakle, ne moţe traţiti zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Ad 1 - povrede postupka. Kao razlozi za ponavljanje postupka odreĎene su najteţe apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka.  Povreda pravila o izuzeću: ako je u donošenju odluke sudjelovao sudac koji je po zakonu morao biti izuzet (71/1/1-6) odnosno koji je rješenjem suda bio izuzet, ili ako je u

266

Razlozi za pobijanje ovih potonjih su ograničeni.

267

Zbog:

- apsolutne nenadleţnosti suda, - nepravovremenosti tuţbe, - postojanja parnice, - presuĎene stvari, - nepostojanja pravnog interesa za podnošenje tuţbe na utvrĎenje - jer je već o predmetu sklopljena sudska nagodba

Građansko procesno pravo

159

donošenju odluke sudjelovala osoba koja nema svojstvo suca268(421/1/1). Iz ovih razloga ne moţe se zahtijevati ponavljanje postupka ako je taj razlog bio bez uspjeha iznesen u prijašnjem postupku (422/1). Nadalje, ovdje se ponavljanje postupka moţe dopustiti samo ako stranka bez svoje krivnje nije mogla te razloge iznijeti prije nego što je prijašnji postupak pravomoćno završen (422/2).  Povreda načela saslušanja stranaka: ako kojoj stranci nezakonitim postupanjem, a osobito propuštanjem dostave, nije bila dana mogućnost da raspravlja pred sudom (421/1/2). Iz ovog razloga ne moţe se zahtijevati ponavljanje postupka ako je taj razlog bio bez uspjeha iznesen u prijašnjem postupku (422/1).  Povreda pravila o stranačkoj sposobnosti i zastupanju stranaka: ako je u postupku kao tuţitelj ili tuţenik sudjelovala osoba koja ne moţe biti stranka u postupku, ili ako stranku koja je pravna osoba nije zastupala ovlaštena osoba, ili ako parnično nesposobnu stranku nije zastupao zakonski zastupnik, ili ako zakonski zastupnik odnosno punomoćnik stranke nije imao potrebno ovlaštenje za voĎenje parnice ili za pojedine radnje u postupku, ako voĎenje parnice odnosno obavljanje pojedinih radnji u postupku nije bilo naknadno odobreno. Iz ovog razloga ne moţe se zahtijevati ponavljanje postupka ako je taj razlog bio bez uspjeha iznesen u prijašnjem postupku (422/1). Za napomenuti je da se u teoriji smatra da prijedlog za ponavljanje postupka iz ovog razloga, analogno ţalbi, moţe izjaviti samo stranka koje se ti nedostaci tiču.  Povreda načela pravomoćnosti: ako stranka stekne mogućnost da upotrijebi pravomoćnu odluku suda koja je ranije meĎu istim strankama donesena o istom zahtjevu (421/1/7). TakoĎer je razlog za ponavljanje i sklopljena sudska nagodba izmeĎu istih stranaka o istom predmetu spora. Ovdje se ponavljanje postupka moţe dopustiti samo ako stranka bez svoje krivnje nije mogla te razloge iznijeti prije nego što je prijašnji postupak pravomoćno završen (422/2). To znači da je moguće postojanje dvaju pravomoćnih presuda izmeĎu istih stranaka u istoj stvari, u kojima nije istovjetno odlučeno. Smatra se u teoriji da u tom slučaju treba uzeti da će vrijediti kasnija od dvaju pravomoćnih presuda, jer se više ne moţe postići njezino ukidanje. Ad 2. - kaznena djela sudionika u postupku. Razlog za ponavljanje postoji:  ako se odluka suda temelji na laţnom iskazu svjedoka ili vještaka269 (421/1/4)  ako se odluka suda temelji na ispravi koja je krivotvorena ili u kojoj je ovjeren neistinit sadrţaj (421/1/5)  ako je do odluke suda došlo zbog kaznenog djela suca, zakonskog zastupnika ili punomoćnika stranke, protivne stranke ili koje treće osobe (421/1/6) IzmeĎu počinjenih kaznenih djela i donesene odluke mora postojati uzročna veza, tj. odluka sud ne bi bila kakva jest da nije počinjeno kazneno djelo. Postojanje ovih kaznenih djela dokazuje se pravomoćnom kaznenom presudom. Jedino ako zbog nekih razloga ne bi bilo moguće provesti kazneni postupak (zastara i sl.) parnični sud je ovlašten odlučivati o postojanju kaznenog djela kao o prethodnom pitanju. Stranka nije duţna dokazivati da bez svoje krivnje nije mogla te razloge iznijeti prije nego što je prijašnji postupak pravomoćno završen. Ad 3. - nove činjnice i novi dokazi. Ovoj su grupi razloga za ponavljanje, s jedne strane, nove činjenice u svezi s prejudicijelnim pitanjem na kojem se temelji pravomoćna odluka i, s druge strane, nove činjinice i dokazi u uţem smislu za koje je stranka naknadno saznala odnosno 268

Dakle, ne i kada je u postupku poduzimao neke radnje kojima se postupak ne završava.

269

Trebalo bi uzeti da je razlog za ponavljanje i laţni iskaz stranke, iako to nije izričito propisano. Naime, čl. 303. st. 2. Kazenog zakona propisuje da će se za laţan iskaz kazniti i stranka ako je na njemu utemeljena sudska odluka.

Građansko procesno pravo

160

došla u mogućnost upotrijebiti ih. Zajednička karakteristika ove grupe razloga je da se ponavljanje postupka moţe dopustiti samo ako stranka bez svoje krivnje nije mogla te razloge iznijeti prije nego što je prijašnji postupak završen pravomoćnom sudskom odlukom (422/2).  Izmjena odluke prejudicijelnog značenja: a) ako se odluka suda temelji na drugoj odluci suda ili na odluci kakva drugog organa, a ta odluka bude pravomoćno preinačena, ukinuta odnosno poništena (421/1/8), ili b) ako je nadleţno tijelo naknadno pravomoćno riješilo prethodno pitanje na kojemu se temelji odluka suda (421/1/9). Dakle, ovdje je razlika u tome što je u slučaju pod a) drugo tijelo donijelo odluku o onome što za sud predstavlja prethodno pitanje, a pod b) je sud sam odlučio o prethodnom pitanju.  Nove činjenice i novi dokazi u uţem smislu: ako stranka sazna za nove činjenice ili naĎe ili stekne mogućnost da upotrijebi nove dokaze na temelju kojih je za stranku mogla biti donesena povoljnija odluka da su te činjenice ili dokazi bili upotrijebljeni u prijašnjem postupku (421/1/10). Pod pojmom "nove činjenice" misli se na činjenice nastale do trenutka zaključenja glavne rasprave pred prvostupanjskim sudom, samo što stranka za njih nije znala, pa ih zbog toga nije mogla predočiti sudu.270 Što se tiče "novih dokaza", bitno je da se oni odnose na činjenice koje se mogu isticati kao razlog za ponavljanje postupka. Novote ne smiju biti takve da mijenjaju identitet spora. d) POSTUPCI U KOJIMA SU OGRANIĈENI RAZLOZI ZA PONAVLJANJE POSTUPKA Postupak pravomoćno završen presudom na temelju priznanja, presudom na temelju odricanja, presudom zbog ogluhe i presudom zbog izostanka ne moţe se ponoviti zbog toga što je nadleţno tijelo donijelo drugačiju odluku o prejudicijelnom pitanju i zbog novih činjenica i novih dokaza (421/1). Iznimno, postupak pravomoćno završen presudom na temelju priznanja i presudom na temelju odricanja moţe se ponoviti zato što je izjava o priznanju, odnosno odricanju dana u bitnoj zabludi ili pod utjecajem prisile ili prijevare (421/3). Iz potonjeg razloga ne moţe se zahtijevati ponavljanje postupka ako je taj razlog bio bez uspjeha iznesen u prijašnjem postupku (422/1). Nadalje, iz ovog razloga ponavljanje postupka moţe se dopustiti samo ako stranka bez svoje krivnje nije mogla te razloge iznijeti prije nego što je prijašnji postupak završen pravomoćnom sudskom odlukom (422/2). Na stranci je teret dokaza da do propusta nije došlo njenom krivnjom. U parnicama zbog smetanja posjeda razlozi za ponavljanje su samo samo bitne povrede pravila o saslušanju stranaka te o stranačkoj sposobnosti i zastupanju stranaka (445). e) ROKOVI ZA PODNOŠENJE PRIJEDLOGA ZA PONAVLJANJE Subjektivni rok je uvijek odreĎen u trajanju od trideset dana, a računa se: 1) u slučaju povrede pravila o izuzeću (toč. 1.), te povrede pravila o zastupanju ako zakonski zastupnik ili punomoćnik stranke nije imao potrebno ovlaštenje za voĎenje parnice ili za pojedine radnje u postupku (zadnji dio toč. 3.) - od dana kad je stranka saznala za taj razlog; 2) u slučaju povrede pravila o saslušanju stranaka (toč. 2.), te pravila o stranačkoj sposobnosti ili ako stranku koja je pravna osoba nije zastupala ovlaštena osoba odnosno parnično 270

Činjenice koje bi nastale nakon toga trenutka nisu razlog za ponavljanje postupka, već za novu tuţbu. TakoĎer "novu činjenicu" ne predstavlja ni promjena stajališta sudske prakse kao ni pogrešna primjena materijalnog prava, pa se iz tih razloga ne moţe traţiti ponavljanje postupka.

Građansko procesno pravo

161

nesposobnu stranku nije zastupao zakonski zastupnik (prvi dio toč. 3.) - od dana kad je odluka dostavljena stranci; 3) u slučaju relevantnog kaznenog djela (toč. 4., 5. i 6.) - od dana kad je stranka saznala za pravomoćnu presudu u kaznenom postupku; a ako se kazneni postupak ne moţe provesti - onda od dana kad je saznala za obustavu tog postupka ili za okolnosti zbog kojih se postupak ne moţe pokrenuti; 4) u slučaju povrede pravila o pravomoćnosti (toč. 7.), te kada nadleţno tijelo donese odluku o pitanju koje je od prejudicijelnog značenja (toč. 8. i 9.) – od dana kad je stranka mogla upotrijebiti pravomoćnu odluku koja je razlog za ponavljanje postupka; 5) Kada se stranka poziva na nove činjenice i nove dokaze (toč. 10), uključujući i one koji se odnose na okolnost da je izjava o priznanju ili odricanju dana pod utjecajem mana volje (st. 3.) – od dana kad je stranka mogla iznijeti sudu nove činjenice odnosno nova dokazna sredstva. Ako konkurira više razloga za ponavljanje, subjektivni rok se računa samostalno za svaki razlog. Ako bi subjektivni rok počeo teći prije nego što je odluka postala pravomoćna, taj će se rok računati od pravomoćnosti odluke, ako protiv nje nije bio izjavljen pravni lijek. No ako je bio izjavljen, rok će se računati od dostave stranci pravomoćne odluke višeg suda izrečene u posljednjem stupnju (423/2). Nakon što protekne objektivni rok od pet godina od dana kad je odluka postala pravomoćna, prijedlog za ponavljanje postupka ne moţe se podnijeti. MeĎutim, ako se ponavljanje traţi zato što je u donošenju odluke sudjelovala osoba koja nema svojstvo suca (toč. 1.) ili iz razloga povrede pravila o saslušanju stranaka, pravila o stranačkoj sposobnosti te zastupanju stranaka, ono nije ograničeno rokom (423/3). U ovim slučajevima prijedlog za ponavljanje treba biti podnesen u subjektivnom roku od 30 dana od dana kad je stranka saznala za neki od tih razloga, odnosno od kada joj je dostavljena odluka. Za ponavljanje postupka u parnicama zbog smetanja posjeda propisan je samo objektivni rok od 30 dana od pravomoćnosti rješenja.

f) POSTUPAK Postupak je ustvari podijeljen na dva dijela: u prvom dijelu se odlučuje o osnovanosti razloga za ponavljanje, pa se u pozitivnom slučaju donosi odluka o ukidanju pravomoćne odluke (iudicium rescindens). Ta odluka ima konstitutivni značaj, djeluje ex tunc. Ako se ovaj prvi stadij uspješno završi, dolazi do drugog u kojem se ponovno raspravlja i odlučuje o osnovanosti tuţbenog zahtijeva o kojemu je već bilo suĎeno (iudicium rescissorium). Sud je ovlašten odlučivati samo o onim razlozima za ponavljanje na koje se predlagač poziva. Teret dokazivanja o postojanju tih razloga u osnovi pada na predlagatelja. Prijedlog za ponavljanje postupka podnosi se uvijek sudu koji je donio odluku u prvom stupnju (424/1). U prijedlogu se, pored podataka koje mora sadrţavati svaki podnesak, osobito moraju navesti: zakonska osnova po kojoj se traţi ponavljanje, okolnosti iz kojih proizlazi da je prijedlog podnesen u zakonskom roku i dokazi kojima se potkrepljuju navodi predlagača (424/2). Nadležni sud. O prijedlogu za ponavljanje postupka isključivo je nadleţan odlučivati sud koji je u prijašnjem postupku donio prvostupanjsku odluku, osim ako se razlog za ponavljanje ne odnosi na postupak pred višim sudom.

Građansko procesno pravo

162

Sastav suda. Postupak provodi i o prijedlogu za ponavljanje odlučuje sudac pojedinac odnosno predsjednik vijeća (427). O prijedlogu za ponavljanje postupka pred drugostupanjskim sudom odlučuje vijeće (44/1). Ispitivanje procesnih pretpostavki. U pripremnoj fazi postupka sudac utvrĎuje jesu li ispunjene sve procesne pretpostavke za odlučivanje o prijedlogu. Nepravovremene i nedopuštene prijedloge za ponavljanje postupka odbacit će rješenjem sudac bez odrţavanja ročišta (425/1). U slučaju da je prijedlog nepotpun, pozvat će stranku da ga u odreĎenom roku dopuni i ako stranka tome ne udovolji prijedlog će odbaciti. Ročište za raspravljanje o prijedlogu. Ako sudac ne odbaci prijedlog, dostavit će primjerak prijedloga protivnoj stranci, koja ima pravo da u roku od petnaest dana odgovori na prijedlog. Kad sudu stigne odgovor na prijedlog ili kad protekne rok za davanje odgovora, sudac će odrediti ročište za raspravljanje o prijedlogu (425/2).271 Ako se razlog za ponavljanje postupka odnosi isključivo na postupak pred višim sudom, sudac prvostupanjskog suda će, nakon odrţanog ročišta za raspravljanje o prijedlogu za ponavljanje postupka, dostaviti predmet tome višem sudu radi donošenja odluke (428/1). g) ODLUKE SUDA O PRIJEDLOGU 1) Sud rješenjem odbacuje prijedlog bez odrţavanja ročišta ako je nepravovremen, nedopušten i nepotpun (425/1). Nepravovremen je onaj prijedlog koji je podnesen nakon proteka propisanog objektivnog odnosno subjektivnog roka. Nedopušten je onaj prijedlog kojeg je podnijela neovlaštena osoba, zatim osoba koja nema pravnog interesa, ako se njime pobija neka odluka koja nije pravomoćna, te ako je prijedlog izjavljen zbog nekog razloga koji nije dopušten. Nepotpuni prijedlog, kojeg stranka nije dopunila po nalogu suda, sudac će odbaciti. Protiv rješenja o odbacivanju ţalba je dopuštena. 2) Sud deklaratornim rješenjem odbija prijedlog za ponavljanje postupka ako utvrdi da nije osnovan, odnosno da okolnosti koje su navedene kao razlog ne odgovaraju stvarnom činjeničnom stanju. 3) Sud konstitutivnim rješenjem dopušta ponavljanje postupka i izriče da se ukida odluka donesena u prijašnjem postupku - iudicium rescindens (427/2), ako utvrdi da je prijedlog osnovan. Protiv ovog rješenja dopuštena je posebna ţalba. Sudac će odrediti glavnu raspravu tek nakon pravomoćnosti tog rješenja. MeĎutim, ako je sud prethodno odlučio o prijedlogu za ponavljanje postupka raspravljati zajedno s glavnom stvari (425/3), ili je u rješenju kojim se dopušta ponavljanje odlučio da se odmah otpočne raspravljanje o glavnoj stvari (427/3), protiv takvog rješenja nije dopuštena posebna ţalba, već se rješenje kojim se dopušta ponavljanje postupka i ukida odluka donesena u prijašnjem postupku unosi se u odluku o glavnoj stvari (427/5).

271

Kada se radi o novim činjenicama glede postojanja mana volje prilikom davanja izjave o priznanju tuţbenog zahtjeva, sudac moţe raspravljanje o prijedlogu za ponavljanje postupka spojiti s raspravljanjem o glavnoj stvari (425/3). TakoĎer, ako se ponavljanje zahtijeva iz razloga što je stranka saznala za nove činjenice ili stekla mogućnost upotrijebiti nove dokaze, sudac moţe odlučiti da će se raspravljanje o prijedlogu spojiti s raspravljanjem o predmetu spora (to je opravdano učiniti samo kada postoje izgledi da je prijedlog osnovan).

Građansko procesno pravo

163

4) Nakon pravomoćnosti samostalnog rješenja o ponavljanju postupka i o ukidanju odluke iz prijašnjeg postupka, sud zakazuje raspravu radi odlučivanja o glavnoj stvari - iudicium rescissorium. Ako je razlog ponavljanja povreda iz čl. 421. st. 1. toč. 2. i 3. ZPP-a, glavna rasprava počinje iz početka, dok se u drugim slučajevima rasprava provodi u opsegu koji je koji je bio zahvaćen razlogom za ponavljanje. U potonjem slučaju nova rasprava je dopuna ranije i čini s njom jedinstvenu cjelinu, te se na njoj mogu iznositi nove činjenice i predlagati novi dokazi (427/3). Kad viši sud rješenjem dopusti ponavljanje postupka, nakon pravomoćnosti tog rješenja moţe predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suĎenje, a ako smatra da nije potrebno odrţati novu glavnu raspravu, ukinut će svoju raniju odluku i donijeti novu odluku o glavnoj stvari (428/4). Kad je viši sud donio rješenje o prijedlogu za ponavljanje, protiv njega se ne moţe izjaviti ţalba (već samo revizija). h) ODNOS IZMEĐU PONAVLJANJA POSTUPKA I DRUGIH IZVANREDNIH PRAVNIH LIJEKOVA Ako stranka podnese prijedlog za ponavljanje postupka samo iz razloga iz kojih se moţe izjaviti i revizija, i u roku za izjavljivanje revizije, smatrat će se da je stranka izjavila reviziju (429/1), bez obzira što bi naknadno bila izjavljena i revizija (430/1). MeĎutim, ako je u prijedlogu za ponavljanje iznesen i neki razlog zbog kojega se revizija ne moţe izjaviti, u tom dijelu ne postoji presumpcija da je izjavljena revizija. Ako stranka izjavi reviziju zbog toga što je suĎeno o predmetu o kojem već postoji pravomoćna odluka ili sudska nagodba, i istovremeno ili nakon toga podnese prijedlog za ponavljanje postupka iz bilo kojeg dopuštenog razloga, sud će prekinuti postupak u povodu prijedloga za ponavljanje postupka do završetka postupka po reviziji (429/2). Suprotno tome, ako stranka izjavi reviziju iz bilo kojeg razloga, osim zbog povrede pravila o presuĎenoj stvari, i istovremeno ili nakon toga podnese prijedlog za ponavljanje postupka u svezi s relevantnim kaznenim djelima, sud će prekinuti postupak po reviziji do završetka postupka u povodu prijedloga za ponavljanje postupka (429/3). U svima ostalim slučajevima u kojima stranka izjavi reviziju i istovremeno ili nakon toga podnese prijedlog za ponavljanje postupka sud će odlučiti koji će postupak nastaviti, a koji prekinuti, uzimajući u obzir sve okolnosti, a osobito razloge zbog kojih su oba pravna lijeka podnesena i dokaze koje su stranke predloţile (429/4). U svima ostalim slučajevima u kojima stranka podnese prijedlog za ponavljanje postupka i nakon toga izjavi reviziju sud će, u pravilu, prekinuti postupak po reviziji do završetka postupka u povodu prijedloga za ponavljanje postupka, osim ako ustanovi da postoje ozbiljni razlozi da postupi drugačije (430/2). Ako prijedlog za ponavljanje postupka stigne prvostupanjskom sudu prije nego što je predmet u povodu revizije upućen revizijskom sudu, rješenja da se da se prijedlog za ponavljanje smatra revizijom te o prekidu jednog i o nastavljanju drugog postupka (čl. 429), donosi sudac prvostupanjskog suda. Ako prijedlog za ponavljanje postupka stigne prvostupanjskom sudu nakon što je predmet u povodu revizije upućen revizijskom sudu, navedena rješenja donosi revizijski sud (431/1).

Građansko procesno pravo

164

U slučaju da je prijedlog za ponavljanje stigao u sud prije revizije, o daljnjem postupku odlučuje prvostupanjski sud, osim ako je predmet upućen višem sudu (jer se razlog za ponavljanje odnosi na postupak pred tim sudom), u kojem slučaju o odnosu revizije i ponavljanja postupka odlučuje viši sud (431/2). Protiv ovih rješenja nije dopuštena ţalba (431/3). i) PONAVLJANJE POSTUPKA POVODOM ODLUKE USTAVNOG SUDA RH Razlog za ponavljanje postoji kad Ustavni sud RH donese odluku o ukidanju nekog zakona zbog njegove neustavnosti, odnosno nekog drugog propisa zbog njegove neustavnosti ili nezakonitosti. Ovlast za podnošenje prijedloga za ponavljanje postupka ovisi o tome je li stranka bila predlagatelj u postupku pred Ustavnim sudom. Svaka fizička i pravna osoba koja je Ustavnom sudu podnijela prijedlog za ocjenu suglasnosti pojedine odredbe zakona s Ustavom, odnosno pojedine odredbe drugog propisa s Ustavom i zakonom, a Ustavni sud njezin prijedlog prihvati i ukine odredbu zakona, odnosno odredbu drugog propisa, ima pravo podnijeti prijedlog za ponavljanje postupka za izmjenu pravomoćne odluke kojom joj je povrijeĎeno pravo, a koja je donesena na temelju ukinute zakonske odredbe, odnosno ukinute odredbe drugog propisa (58/2 UZUSRH). Svaka fizička i pravna osoba kojoj je povrijeĎeno pravo pravomoćnom odlukom donesenom na temelju poništene odredbe drugog propisa (ne i zakona), neovisno o tome je li podnijela prijedlog Ustavnom sudu za ocjenu ustavnosti ili zakonitosti, ima pravo podnijeti prijedlog za ponavljanje postupka za izmjenu te odluke272 (58/3 UZUSRH). Kad sud pravomoćnom odlukom odbije primijeniti propis zbog njegove neustavnosti ili nezakonitosti, a Ustavni sud utvrdi da takva neustavnost, odnosno nezakonitost ne postoji, svatko kome je povrijeĎeno neko pravo moţe podnijeti prijedlog za ponavljanje postupka za izmjenu te odluke273 (60 UZUSRH). Pravo na izmjenu pravomoćne odluke stranka ima bez obzira je li ona prigovor o neustavnosti zakona ili neustavnosti i nezakonitosti drugog propisa uopće iznijela u prijašnjem postupku. j) PONAVLJANJE POSTUPKA POVODOM PRESUDE EUROPSKOG SUDA ZA LJUDSKA PRAVA O POVREDI TEMELJNOG LJUDSKOG PRAVA ILI SLOBODE Obveza Republike Hrvatske da se podvrgava presudama Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu u svakom sporu u kojem je ona stranka, proizlazi iz Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te Protokola br. 1, 4, 6, 7, 11.274 Sukladno tome, ZIDZPP/03-om unesen je novi članak 428.a kojim se regulira ovo pitanje. Uvjeti. Naime, kad Europski sud utvrdi povredu kojeg ljudskog prava ili temeljne slobode zajamčenih Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i dodatnim Protokolima uz tu Konvenciju koje je RH ratificirala, stranka moţe podnijeti zahtjev sudu u RH koji je sudio u prvom stupnju u postupku u kojemu je donesena odluka kojom je povrijeĎeno ljudsko pravo ili 272

U prethodna dva slučaja prijedlog se moţe podnijeti u roku od šest mjeseci od dana objave odluke Ustavnog suda u »Narodnim novinama« (58/4 UZUSRH). 273 274

U roku od godine dana od dana objave odluke Ustavnog suda (60 UZUSRH).

Repubilka Hrvatska je potpisala i ratificirala navedene akte, čiji tekstovi su objavljeni u Narodnim novinama, MeĎunarodni ugovori br. 6/99 i 8/99.

Građansko procesno pravo

165

temeljna sloboda, za izmjenu odluke kojom je to pravo ili temeljna sloboda povrijeĎeno (428a/1). Postupak se provodi uz odgovarajuću primjenu odredaba o ponavljanju postupka (428a/2). Irelevantno je jesu li ti prigovori o povredi prava bili razmatrani u prijašnjem postupku. Prijedlog za ponavljanje postupka moţe se podnijeti u objektivnom roku od trideset dana od konačnosti presude Europskog suda.275 Prijedlog za ponavljanje mora sadrţavati potrebne opće podatke (106) kao i relevantne činjenice o presudi Europskog suda. Vezanost za pravna stajališta Europskog suda. Prvostupanjski sud ne moţe odbiti prijedlog za ponavljanje ako je presudom Europskog suda utvrĎena povreda ljudskog prava ili slobode stranke, jer je u ponovljenom postupku duţan poštivati pravna stajališta izraţena u konačnoj presudi Europskog suda (428a/3).

4.7.9. Zahtjev za zaštitu zakonitosti Iz ZPP-a brisane su odredbe koje se odnose na institut zahtjeva za zaštitu zakonitosti (prijašnji čl. 401. do 408.). U postupcima u kojima se na odgovarajući način primjenjuju odredbe ZPP-a, zahtjev za zaštitu zakonitosti ne moţe se izjaviti ako je postupak pred prvostupanjskim sudom okončan nakon stupanja na snagu ZIDZPP/03-a, tj. nakon 1. prosinca 2003. (285/1 ZIDZPP/03). U tim postupcima moţe se podnijeti revizija iz članka 382. stavka 2., tj. revizija po dopuštenju drugostupanjskog suda (285/2 ZIDZPP/03).

5. POSEBNI POSTUPCI 5.1. Postupak u parnicama zbog smetanja posjeda Svrha ovog postupka je omogućiti hitnu i efikasnu uspostavu poremećenog faktičnog stanja, ne ulazeći u pitanje prava na posjed. Supsidijarna primjena ostalih odredbi ZPP-a. Ako u glavi ZPP-a o parnicama zbog smetanja posjeda ne postoje posebne odredbe, u tim će se parnicama primjenjivati ostale odredbe ZPP-a (438). Hitnost. Pri odreĎivanju rokova i ročišta po tuţbama zbog smetanja posjeda sud će uvijek obraćati osobitu paţnju na potrebu hitnog rješavanja prema prirodi svakoga pojedinog slučaja (440). Ograničenost raspravljanja. Raspravljanje o tuţbi zbog smetanja posjeda ograničit će se samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja.

275

Presuda Europskog suda je konačna: - kad stranke izjave da neće uloţiti zahtjev za podnošenje slučaja velikom vijeću, - tri mjeseca nakon donošenja presude ako nije uloţen zahtjev za podnošenje slučaja velikom vijeću, - kad odbor velikog vijeća odbije zahtjev, - kad odbor velikog vijeća donese presudu kojom prihvaća zahtjev te sam rješava slučaj (44/2 Konvencije).

Građansko procesno pravo

166

Isključeno je raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete (441). Tužitelj - nepošteni posjednik. Pravo na zaštitu posjeda ne moţe se priznati onome koji je i sam pribavio posjed na nedopušten način od parničnog protivnika. Tada je dopušteno da se na prigovor tuţenika (exceptio vitiosae possesionis ab adversario) raspravlja o tome da mu je tuţitelj oduzeo posjed silom, potajno ili zloupotrebom povjerenja (vi, clam, precario) – 21/2 ZV. Ali ovo je moguće samo ako od dana kada je tuţenik saznao da mu je tuţitelj oduzeo posjed, pa do dana kada je vratio posjed nije proteklo više od 30 dana (subjektivni rok), ni više od 1 godine od dana kad je tuţeniku posjed bio oduzet. (21/2,3 ZV). Dakle ovaj prigovor je dopušten samo ako se zasniva na tvrdnji da je baš tuţitelj oduzeo posjed na nedopušten način. Privremene mjere. U tijeku postupka sud moţe po sluţbenoj duţnosti i bez saslušanja protivne stranke odrediti privremene mjere koje se primjenjuju u ovršnom postupku radi otklanjanja hitne opasnosti protupravnog oštećenja ili sprečavanja nasilja ili otklanjanja nenadoknadive štete (442). Rješenje o smetanju posjeda. O tuţbenom zahtijevu sud odlučuje rješenjem (129/2). Rješenje kojim se ureĎuje faktično stanje posjeda ne sprječava kasnije ostvarivanje prava na posjed i zahtjeva koji o tom pravu ovise (443/1). Rok za udovoljenje duţnostima koje su naloţene strankama sud će odrediti prema okolnostima pojedinog slučaja. Rok za podnošenje ţalbe jest osam dana (443/2). Ovrha. Iz vaţnih razloga sud moţe odlučiti da ţalba ne zadrţava ovrhu rješenja (443/3). Tuţitelj gubi pravo da u ovršnom postupku zahtijeva ovrhu rješenja kojim se tuţeniku po tuţbi zbog smetanja posjeda nalaţe izvršenje odreĎene radnje, ako nije zahtijevao ovrhu u roku od trideset dana nakon proteka roka koji je rješenjem odreĎen za izvršenje te radnje (444). Izvanredni pravni lijekovi. Protiv rješenja donesenih u parnicama zbog smetanja posjeda revizija nije dopuštena (443/4). Ponavljanje pravomoćno završenog postupka zbog smetanja posjeda dopušteno je samo iz razloga predviĎenih u članku 421. stavku 1.toč. 2. i 3. ZPP-a, i to samo u roku od trideset dana od pravomoćnosti rješenja o smetanju posjeda (445).

5.2. Izdavanje platnog naloga Supsidijarna primjena ostalih odredbi ZPP-a. Ako u glavi ZPP-a o postupku za izdavanje platnog naloga ne postoje posebne odredbe, u tim će se parnicama primjenjivati ostale odredbe ZPP-a (445a). a) Dokumentirani platni nalog. Kad se tuţbeni zahtjev odnosi na dospjelo potraţivanje u novcu, a to se potraţivanje dokazuje vjerodostojnom ispravom priloţenom tuţbi u izvorniku ili ovjerenom prijepisu, sud će izdati nalog tuţeniku da udovolji tuţbenom zahtjevu - platni nalog (446/1). Vjerodostojnim ispravama smatraju se osobito: 1) javne isprave; 2) privatne isprave na kojima je potpis obveznika ovjerio tijelo nadleţan za ovjeru; 3) mjenice i čekovi s protestom i povratnim računima ako su oni potrebni za zasnivanje zahtjeva;

Građansko procesno pravo

167

4) izvaci iz poslovnih knjiga276; 5) fakture; 6) isprave koje prema posebnim propisima imaju značenje javnih isprava (446/2). Bitna izmjena koju unosi ZIDZPP/03 jest brisanje stavaka 4. i 5. članka 446. ZPP-a koje su izdavanje platnog naloga uvjetovale obvezom tuţitelja da učini vjerojatnim postojanje pravnog interesa, a ako tuţitelj to ne bi učinio, sud je bio ovlašten takvu tuţbu odbaciti. Time je zapravo tuţitelju bio suţen put ostvarivanja pravne zaštite. b) Nedokumentirani platni nalog. Kad se tuţbeni zahtjev odnosi na dospjelo glavno potraţivanje u novcu koje ne prelazi svotu od 5.000,00 kuna, sud će izdati platni nalog protiv tuţenika iako tuţbi nisu priloţene vjerodostojne isprave, ali je u tuţbi iznesena osnova i visina dugovanja i naznačeni dokazi na temelju kojih se moţe utvrditi istinitost tuţbenih navoda (447/1). Nedokumentirani platni nalog moţe se izdati samo protiv glavnog duţnika (447/3). Prema novom ureĎenju, u sporovima iz nadleţnosti trgovačkih sudova nedokumentirani platni nalog sud će izdati kad se tuţbeni zahtjev odnosi na dospjelu glavnu traţbinu u novcu koja ne prelazi svotu od 20.000,00 kuna (447/2). Postupak. Tuţitelj u tuţbi predlaţe izdavanje platnog naloga. Ako sud ne prihvati taj prijedlog, nastavit će postupak po tuţbi (449/1). Protiv rješenja suda kojim se ne prihvaća prijedlog za izdavanje platnog naloga nije dopuštena ţalba (449/2). MeĎutim, sud će izdati platni nalog i kad tuţitelj u tuţbi nije predloţio izdavanje platnog naloga, a udovoljeno je svim uvjetima za izdavanje platnog naloga (446/3). Dakle kad sud prihvati prijedlog ili sam odluči izdati platni nalog, sudac će bez odrţavanja ročišta izdati platni nalog (448/1). U platnom nalogu sud će izreći da je tuţenik duţan u roku od osam dana (u mjeničnim i čekovnim sporovima u roku od tri dana) nakon primitka platnog naloga udovoljiti zahtjevu tuţbe zajedno s troškovima koje je sud odmjerio ili u istom roku podići prigovore protiv platnog naloga. (448/2). Platni nalog je specifično rješenje kojim se u ovom postupku usvaja tuţbeni zahtijev i moţe biti samo kondemnatorne prirode (129/4). Pravomoćnost i ovršnost platnog naloga vremenski koincidiraju. Platni nalog dostavlja se objema strankama. Tuţeniku se uz platni nalog dostavlja i primjerak tuţbe s prilozima (448/3). Prigovor. Platni nalog tuţenik moţe pobijati samo prigovorom.277 U dijelu u kojemu nije napadnut prigovorom platni nalog postaje pravomoćan (450/2).

276

Ovi izvaci, nakon stupanja na snagu ZIDZPP/03, ne moraju više biti ovjereni, budući da se ni poslovne knjige više ne ovjeravaju. 277

Ako se platni nalog pobija jedino u pogledu odluke o troškovima, ta se odluka moţe pobijati samo ţalbom protiv rješenja (450/1). Ako tuţenik prigovori da nisu postojale zakonske osnove za izdavanje platnog naloga (čl. 446. i 447) ili da postoje smetnje za daljnji tijek postupka, sud će najprije odlučiti o tom prigovoru. Ako ustanovi da je takav prigovor osnovan, ukinut će rješenjem platni nalog i nakon pravomoćnosti rješenja otpočeti raspravljanje o glavnoj stvari, kad takvu raspravljanju ima mjesta (452/1). Ako sud ne prihvati taj prigovor, prijeći će na raspravljanje o glavnoj stvari, a rješenje suda unijet će se u odluku o glavnoj stvari (452/2). Ako u povodu prigovora nedospjelosti sud ustanovi da je zahtjev tuţbe dospio nakon izdavanja platnog naloga, ali prije zaključenja glavne rasprave, sud će presudom ukinuti platni nalog i odlučiti o tuţbenom zahtjevu (Članak 326. stavak 1) (452/3).

Građansko procesno pravo

168

Nepravovremene, nepotpune ili nedopuštene prigovore odbacit će sudac bez odrţavanja ročišta (451/1). Ako su prigovori podneseni pravovremeno, sudac će ocijeniti je li potrebno da zakaţe pripremno ročište ili moţe odmah odrediti ročište za glavnu raspravu (451/2). Dakle, ulaganje prigovora dovodi do početka redovnog kontradiktornog postupka. Ako tuţenik do zaključenja glavne rasprave odustane od svih podnesenih prigovora, platni nalog ostaje na snazi (456/2). U odluci o glavnoj stvari sud će odlučiti da li se platni nalog u cijelosti ili djelomično odrţava na snazi ili se ukida (451/3). Nadležnost. Sud se moţe po sluţbenoj duţnosti oglasiti mjesno nenadleţnim najkasnije do izdavanja platnog naloga (453/1). Tuţenik moţe istaći prigovor stvarne i mjesne nenadleţnosti samo u prigovoru protiv platnog naloga (453/2). Ako sud nakon izdavanja platnog naloga utvrdi da je stvarno ili mjesno nenadleţan, neće ukinuti platni nalog, nego će nakon pravomoćnosti rješenja kojim se oglasio nenadleţnim ustupiti predmet nadleţnom sudu (454). Zaključno moţemo kazati da, nakon stupanja na snagu ZIDZPP/03-a, tuţitelj svoju novčanu traţbinu moţe zahtijevati prema svojem vlastitom izboru: 1) prijedlogom za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave278 (28, 37/2 OZ). 2) tuţbom s prijedlogom za izdavanje platnog naloga 3) tuţbom u parničnom postupku Put pravne zaštite tuţitelj će birati zavisno od ocjene hoće li i kakve prigovore tuţenik, odnosno ovršenik isticati.

5.3. Postupak pred trgovačkim sudovima Svrha. Osiguranje efikasnog djelovanja pravnog prometa u području trgovačkih odnosa iziskuje relativno hitno rješavanje trgovačkih sporova. Supsidijarna primjena ostalih odredbi ZPP-a. Ako u glavi ZPP-a o pred trgovačkim sudovima ne postoje posebne odredbe, u tim će se parnicama primjenjivati ostale odredbe ZPP-a (488). Pravila o postupku pred trgovačkim sudovima primjenjuju se u sporovima iz nadleţnosti trgovačkih sudova, osim u sporovima za koje je propisana posebna vrsta postupka (489). Trgovački sudovi su nadleţni provoditi stečaj ne samo nad pravnim, već i nad fizičkim osobama (286 ZIDZPP/03). Nadležnost. U sporovima radi utvrĎivanja postojanja ili nepostojanja ugovora, radi ispunjenja ili raskida ugovora, a i u sporovima radi naknade štete zbog neispunjenja ugovora, osim suda opće mjesne nadleţnosti, mjesno je nadleţan i sud mjesta gdje je prema sporazumu stranaka tuţenik duţan ispuniti ugovor (492).

278

Rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave donose javni biljeţnici (307a OZ). Oni ta rješenja i provode, osim ako je riječ o ovrsi na pokretninama. U slučaju prigovora, javni biljeţnik cijeli spis, zajedno sa prigovorom, dostavlja nadleţnom sudu. Nepravovremeno podneseni prigovor moţe odbaciti sam javni biljeţnik. Protiv njegovog rješenja ovršenik ima pravo ţalbe o kojoj odlučuje sud. Tako nastaje jedan komplicirani sudsko-javnobiljeţnički sustav.

Građansko procesno pravo

169

Pripremanje glavne rasprave. U hitnim slučajevima ročište se moţe zakazati telefonom, brzojavom ili na drugi odgovarajući način. O tome će se sastaviti sluţbena bilješka, ako o zakazivanju ročišta, s obzirom na to kako je obavljeno, nema drugog pisanog dokaza (495). Ako obje stranke sporazumno predloţe da se ročište odgodi da bi pokušale nagodbu, sud će uvaţiti taj prijedlog i odmah obavijestiti stranke o danu i satu kad će se odrţati novo ročište (498). Dostava. U postupku pred trgovačkim sudovima sud moţe strankama naloţiti da jedna drugoj izravno upućuju pismena preporučeno poštom s povratnicom ili na drugi način koji omogućava nesumnjiv dokaz o obavljenoj predaji, i to bez njihove suglasnosti, pri čemu nije odlučno imaju li stranke punomoćnike.279 Takvo je upućivanje podnesaka po učincima izjednačeno sa sudskom dostavom pismena (499/1). Tijek postupka. Ako s pripremnog ročišta ili prvog ročišta za glavnu raspravu ili s nekoga kasnijeg ročišta izostanu obje stranke, sud će ročište odgoditi, a ako ni na novo ročište ne doĎu obje stranke, smatrat će se da je tuţitelj povukao tuţbu (499/3). Sastav suda. Ove sporove sudi sudac pojedinac, a vijeće trgovačkog suda u drugom stupnju sastavljeno je od trojice sudaca profesionalaca. U postupku pred trgovačkim sudovima vaţe ovi rokovi: 1) rok od 30 dana za podnošenje prijedloga za povrat u prijašnje stanje; 2) rok od 8 dana za ţalbu protiv presude odnosno rješenja, a rok od 3 dana za podnošenje odgovora na ţalbu, 3) rok od 8 dana za ispunjenje činidbe, a za činidbe koje se ne sastoje u novčanom davanju sud moţe odrediti duţi rok (500). Ostale postupovne odredbe. U ovom postupku neće se primjenjivati odredbe o mirovanju postupka (499/2). Ovdje stranke ne mogu izvan ročišta davati izjave usmeno na zapisnik kod suda (501/1). Nedokumentirani platni nalog u sporovima pred trgovačkim sudovima. Novinu predstavlja rješenje da se u sporovima pred trgovačkim sudovima moţe izdavati i nedokumentirani platni nalog. Tako će sud u ovim sporovima nedokumentirani platni nalog izdati kad se tuţbeni zahtjev odnosi na dospjelu glavnu traţbinu u novcu koja ne prelazi svotu od 20.000,00 kuna (447/2). Isprava na temelju koje se izdaje platni nalog ne mora biti priloţena u izvorniku ili u ovjerenom prijepisu. Dovoljno je ako je prijepis takve isprave ovjerilo ovlašteno tijelo pravne osobe (501/2). Malični sporovi pred trgovačkim sudom. U postupku u trgovačkim sporovima sporovi male vrijednosti jesu sporovi u kojima se tuţbeni zahtjev odnosi na potraţivanje u novcu koje ne prelazi svotu od 50.000,00 kuna (502/1). Sporovima male vrijednosti smatraju se i sporovi u kojima se tuţbeni zahtjev ne odnosi na potraţivanje u novcu, a tuţitelj je u tuţbi naveo da pristaje da umjesto udovoljenju odreĎenom zahtjevu primi odreĎeni novčani iznos koji ne prelazi spomenutu svotu (502/2). Sporovima male vrijednosti smatraju se i sporovi u kojima predmet tuţbenog zahtjeva nije novčana svota, već predaja pokretne stvari čija vrijednost, koju je tuţitelj

279

Za razliku od slučaja iz čl. 133.c ZPP-a, gdje se traţi suglasnost stranaka. No i tada općinski sud ima mogućnost naloţiti ovakvu dostavu i bez suglasnosti stranaka, pod uvjetom da obje stranke zastupaju odvjetnici i drţavni odvjetnici (133c/3).

Građansko procesno pravo

170

u tuţbi naveo, ne prelazi nevedenu svotu (502/3). I u ovim sporovima tuţba se dostavlja tuţeniku na odgovor (novina). Pravni lijekovi. Revizija u postupku pred trgovačkim sudovima dopuštena je ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravomoćne presude prelazi 500.000,00 kuna (497).

5.4. Postupak u sporovima male vrijednosti Svrha. Ova pravila rezultat su kompromisa izmeĎu radikalne primjene načela de minimis non curat praetor (u nas neprihvatljivog) i teţnje da se strankama osiguraju procesna jamstva za zaštitu prava. Supsidijarna primjena ostalih odredbi ZPP-a. Ako u glavi ZPP-a o postupku u sporovima male vrijednosti ne postoje posebne odredbe, u tim će se parnicama primjenjivati ostale odredbe ZPP-a (457). Pojam maličnih sporova. Sporovi male vrijednosti jesu sporovi u kojima se tuţbeni zahtjev odnosi na potraţivanje u novcu koje ne prelazi svotu od 5.000,00 kuna (458/1). Sporovima male vrijednosti smatraju se i sporovi u kojima se tuţbeni zahtjev ne odnosi na potraţivanje u novcu, a tuţitelj je u tuţbi naveo da pristaje da umjesto udovoljenja odreĎenom zahtjevu primi odreĎeni novčani iznos koji ne prelazi navedenun svotu (458/2). Sporovima male vrijednosti smatraju se i sporovi u kojima predmet tuţbenog zahtjeva nije novčana svota, već predaja pokretne stvari čija vrijednost, koju je tuţitelj u tuţbi naveo, ne prelazi spomenutu svotu (458/3). Ne smatraju se sporovima male vrijednosti: - sporovi o nekretninama; - sporovi iz radnih odnosa koje je pokrenuo radnik protiv odluke o prestanku ugovora o radu (dakle, prema novom ureĎenju, ostali sporovi iz radnih odnosa su malični sporovi ako se ispune opće pretpostavke); - sporovi zbog smetanja posjeda (459). Promjena vps. Ako tuţitelj preinači tuţbeni zahtjev tako da vrijednost predmeta spora prelazi svotu od 5.000,00 kuna, postupak će se dovršiti prema odredbama ovog zakona o redovnom postupku (464/1). Ako tuţitelj do zaključenja glavne rasprave koja se vodi prema odredbama ovog zakona o redovnom postupku smanji tuţbeni zahtjev tako da više ne prelazi svotu od 5.000,00 kuna, daljnji postupak provest će se prema odredbama ovog zakona o postupku u sporovima male vrijednosti (464/2). Tijek postupka. Ako tuţitelj ne doĎe na prvo ročište za glavnu raspravu280, a uredno je pozvan, smatrat će se da je povukao tuţbu, osim ako se tuţenik na tom ročištu ne upusti u 280

U pozivu za glavnu raspravu navest će se, meĎu ostalim, da će se smatrati da je tuţitelj povukao tuţbu ako ne doĎe na prvo ročište za glavnu raspravu, da se u postupku u sporovima male vrijednosti ne primjenjuju odredbe o mirovanju postupka i da u tom postupku stranke trebaju sve činjenice i dokaze iznijeti do zaključenja glavne rasprave jer se u ţalbi protiv presude ne mogu iznositi nove činjenice i predlagati novi dokazi, te da se odluka moţe pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (465/4). U postupku u sporovima male vrijednosti zapisnik o glavnoj raspravi, osim podataka iz članka 124. stavka 1. ovog zakona. sadrţi: 1) izjave stranaka od bitnog značenja, a osobito one kojima se, u cijelosti ili djelomično, priznaje tuţbeni zahtjev, ili se odriče od tuţbenog zahtjeva ili od ţalbe, ili se preinačava ili povlači tuţba;

Građansko procesno pravo

171

raspravljanje (465/1). Ako s kojeg kasnijeg ročišta izostanu obje stranke, sud će odgoditi ročište. Ako i na novo ročište ne doĎu obje stranke, smatrat će se da je tuţitelj povukao tuţbu (465/2). U maličnim sporovima ne primjenjuju se odredbe o mirovanju postupka (465/3). Presuda se objavljuje odmah nakon zaključenja glavne rasprave (466/1). Prijepis presude uvijek se dostavlja stranci koja nije bila prisutna objavi, a stranci koja je bila prisutna objavi samo na njezin zahtjev. Taj zahtjev stranka moţe postaviti najkasnije na ročištu na kojemu se presuda objavljuje (466/2). Žalba protiv rješenja. U postupku u sporovima male vrijednosti dopuštena je posebna ţalba samo protiv rješenja kojim se završava postupak (462/1). Ostala rješenja protiv kojih je po ovom zakonu dopuštena ţalba mogu se pobijati samo ţalbom protiv odluke kojom se postupak završava (462/2). Potonja rješenja ne dostavljaju se strankama, već se objavljuju na ročištu i unose u pismeni sastav odluke (462/3). Rok za žalbu. Protiv prvostupanje presude odnosno rješenja kojim se završava spor stranke mogu podnijeti ţalbu u roku od osam dana (467/3). Rok za ţalbu računa se od dana objave presude odnosno rješenja; a ako je presuda odnosno rješenje dostavljeno stranci, rok se računa od dana dostave (467/4). Razlozi za žalbu. Presuda ili rješenje kojim se završava malični spor moţe se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 1.,2., 4., 5., 6. 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (467/1). Dakle, prema novom ureĎenju, lista apsolutno bitnih povreda zbog kojih se ovdje moţe izjaviti ţalba dodatno je ograničena. Ţalba u kojoj su izneseni razlozi zbog kojih se ţalba ne moţe podnijeti odbacit će se kao nedopuštena (467/5). O ţalbi protiv presude odlučuje sudac pojedinac drugostupanjskoga suda (467/6). Protiv odluke drugostupanjskog suda nije dopuštena revizija (467/7). Malični platni nalog. Postupak u sporovima male vrijednosti provodit će se i u povodu prigovora protiv platnog naloga ako vrijednost osporenog dijela platnog naloga ne prelazi svotu od 5.000,00 kuna (460).

5.5. Postupak u parnici iz radnog odnosa Supsidijarna primjena ostalih odredbi ZPP-a. Ako u glavi ZPP-a o parnicama iz radnih odnosa ne postoje posebne odredbe, u tim će se parnicama primjenjivati ostale odredbe ZPP-a (433). Primjeri parnica iz radnog odnosa: 1. zaposlenik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odonosa moţe zathijevati sudsku zaštitu (126/1,2 ZR) 2. član udruge moţe traţiti sudsku zaštitu u slučaju povrede njegovih prava utvrĎenih statutom udruge (178 ZR) 2) bitni sadrţaj izvedenih dokaza; 3) odluke protiv kojih je dopuštena ţalba i koje su objavljene na glavnoj raspravi; 4) jesu li stranke bile prisutne objavi presude i, ako su bile prisutne, da su poučene uz koje uvjete mogu podnijeti ţalbu (463).

Građansko procesno pravo

172

3. udruga moţe zahtijevati od suda da zabrani djelatnost koja je protivna pravu na slobodno udruţivanje radnika ili poslodavaca (179/1 ZR) 4. Stranka kolektivnog ugovora moţe zahtijevati sudsku zašititu prava iz kolektivnog ugovora (202 ZR) 5. poslodavac moţe zahtijevati od suda za zabrani štrajk koji je protivan odredbama Zakona o radu i naknadu štete koju je pretrpio zbog takvog štrajka (215/1,2) Načelo hitnosti. U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a osobito pri odreĎivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati osobitu paţnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova (434/1). Ovo je osobito vaţno kada su u pitanju postupci koji se tiču prestanka ugovora o radu, jer se tu zapravo rješava pitanje egzistencije radnika. Rokovi. U postupku u parnicama iz radnih odnosa rok za odgovor na tuţbu je 8 dana (434/2). U sporovima iz radnih odnosa koje pokreće radnik protiv odluke o prestanku ugovora o radu i u kolektivnim radnim sporovima, ako zakonom nije odreĎen kraći rok, ročište za glavnu raspravu mora se odrţati u roku od 30 dana od dana primitka odgovora na tuţbu (434/3). U postupku u parnicama iz radnih odnosa postupak pred prvostupanjskim sudom mora se okončati u roku od 6 mjeseci od dana podnošenja tuţbe (434/4). Nadalje, drugostupanjski je sud duţan donijeti odluku o ţalbi podnesenoj protiv odluke prvostupanjskog suda u roku od 30 dana od dana primitka ţalbe (434/5). Dakle, ovdje je riječ o odredbama kojima je cilj operacionalizirati spomenuto načelo hitnosti. MeĎutim, riječ je o instruktivnim rokovima. Sud će u presudi kojom nalaţe izvršenje kakve činidbe odrediti paricijski rok od 8 dana za njezino izvršenje (436). Rok za podnošenje ţalbe jest 8 dana (437/1). Privremene mjere. U tijeku postupka sud moţe i po sluţbenoj duţnosti odrediti privremene mjere koje se primjenjuju u ovršnom postupku radi sprečavanja nasilnog postupanja ili radi otklanjanja nenadoknadive štete (435/1). Iz vaţnih razloga sud moţe odlučiti da ţalba ne zadrţava ovrhu odluke o odreĎivanju privremene mjere (437/2). Istražna ovlaštenja suda. Prema noveli ZPP-a od 2003. općenito je data prednost raspravnom načelu. Iznimku od toga pravila predstavlja odredba prema kojoj je sud u parnicama iz radnih odnosa ovlašten izvesti i dokaze koje stranke nisu predloţile, ako su ti dokazi značajni za odlučivanje (435/2). Dakle, ovdje sud ima glede izvoĎenja dokaza i inkvizitorna ovlaštenja. Punomoćnici radnika odnosno poslodavca. Svaka stranka moţe voditi parnični postupak u svoje ime. Ako se ona odluči angaţirati punomoćnika, to u pravilu moţe biti samo odvjetnik. Od toga pravila postoje iznimke: - stranku moţe zastupati ona osoba koja je s njom u radnom odnosu, ako je potpuno poslovno sposobna (89a/2). Dakle, takva osoba moţe sa strankom biti u radnom odnosu u punom ili u nepunom radnom vremenu, na odreĎeno ili na neodreĎeno vrijeme. Po ovakvim punomoćnicima mogu biti zastupane pravne osobe, obrtnici i sl. - stranku mogu zastupati i punomoćnici po srodstvu (o čemu detaljnije u poglavlju o zastupanju) - radnika moţe u postupku u parnicama iz radnih odnosa kao punomoćnik zastupati osoba koja je u radnom odnosu u sindikatu čiji je on član ili u udruzi sindikata u koju je udruţen sindikat čiji je on član (434a/1). - poslodavca moţe u postupku u parnicama iz radnih odnosa kao punomoćnik zastupati osoba koja je u radnom odnosu u udruzi poslodavaca čiji je on član ili u udruzi poslodavaca više razine u koju je udruţena udruga poslodavaca čiji je on član (434a/2).

Građansko procesno pravo

173

Sastav suda. U prvom stupnju, sukladno općem pravilu, postupak provodi sudac pojedinac. Iznimno, o zabrani štrajka, odnosno o isključenju s rada, u prvom stupnju odlučuje ţupanijski sud u vijeću sastavljenom od tri suca profesionalca (217 ZR). Ovršnost. Iz vaţnih razloga sud moţe odlučiti da ţalba ne zadrţava ovrhu odluke (437/2). Dakle, ovršnost odluke moţe nastupiti prije njezine pravomoćnosti. Takva mogućnost postoji, kako u odnosu na rješenja kojima sud odreĎuje privremene mjere, tako i u odnosu na prvostupanjske presude kojima se odlučuje o meritumu spora. Atrakcija nadležnosti. Općinski sudovi su uvijek nadleţni rješavati sporove iz radnih odnosa koje pokreće radnik protiv odluke o prestanku ugovora o radu, pa ako je ona uvjetovana i otvaranjem stečajnog postupka. Budući da je u ovom slučaju izrijekom odreĎena nadleţnost općinskog suda (34/1/10), tu nema mogućnosti da trgovački sudovi ni u povodu otvaranja stečajnog postupka (34b/5) po načelu atrakcije postanu stvarno nadleţnima. MeĎutim, što se tiče sporova iz radnih odnosa koje je pokrenuo radnik zbog ostvarivanja drugih svojih prava281 situacija je drugačija. Naime, takvi sporovi nisu izrijekom stavljeni u stvarnu nadleţnost općinskih sudova, već su u njihovoj nadleţnosti temeljem odredbe o općoj stvarnoj nadleţnosti općinskih sudova (34/2). Stoga, će takve sporove rješavati trgovački sudovi, koji će, zbog otvaranja stečajnog postupka (34b/5), po načelu atrakcije postati stvarno nadleţni.

5.6. Postupak u bračnim sporovima Definicija: bračni sporovi su sporovi radi utvrĎivanja postoji li brak ili ne postoji, te radi poništaja ili razvoda braka (280/1 ObZ). Stranke. U ovim sporovima kao stranke mogu sudjelovati bračni drugovi i to bilo kao suprotne stranke bilo kao jedinstveni i nuţni suparničari.

a) SPOROVI RADI RAZVODA BRAKA Parnični postupak pokreće se tuţbom (280/1 ObZ) ili sporazumnim zahtjevom za razvod braka (280/2 ObZ). Ako jedan bračni drug podnese tuţbu za razvod braka, a drugi najkasnije do zaključenja glavne rasprave izričito izjavi da ne osporava opravdanost tuţbenog zahtjeva, smatrat će se da su bračni drugovi podnijeli sporazumni zahtjev za razvod braka (280/3 ObZ). Ako jedan od bračnih drugova odustane od sporazumnog zahtjeva za razvod braka, a drugi ostane pri zahtjevu da se brak razvede, takav zahtjev smatrat će se tuţbom za razvod braka, a sud će bračne drugove uputiti da pokrenu postupak posredovanja (280/4). Tuţba i presuda su konstitutivne naravi. b) SPOROVI RADI PONIŠTENJA BRAKA U ovim sporovima traţi se poništenje braka koji je sklopljen protivno pretpostavkama za valjanost braka predviĎenima u čl. 26. do 30. ObZ. Parnični postupak se pokreće tuţbom. Pravo 281

Npr. naknada štete ako je tuţenik osoba nad kojom je otvoren stečajni postupak

Građansko procesno pravo

174

na tuţbu za poništaj braka imaju bračni drugovi, centar za socijalnu skrb (36 ObZ) i osobe s pravnim interesom (40/1 ObZ). Tuţba i presuda su konstitutivne. c) SPOROVI RADI UTVRĐENJA (NE)POSTOJANJA BRAKA U ovim sporovima traţi se da se utvrdi postojanje ili nepostojanje odreĎenog bračnog odnosa. Parnični postupak pokreće se tuţbom, a pravo na tuţbu radi utvrĎivanja postoji li brak ili ne, ima svaka osoba koja za to ima pravni interes i centar za socijalnu skrb (25 ObZ). Tuţba i presuda imaju deklaratorni značaj. Dopuštena je kumulacija bračnog spora sa sporom o zakonskom uzdrţavanju bračnog druga. Učinak. Bez obzira na to jesu li konstituivne ilil deklaratorne prirode, presude u bračnim sporovima djeluju prema svima.

5.7. Postupak pred izabranim sudovima ZPP više ne sadrţi odredbe o postupku pred izabranim sudovima, jer sada tu materiju ureĎuje Zakon o arbitraţi (ZA).282 Ovdje se samo napominje da se protiv pravorijeka arbitraţnog suda moţe podnijeti tuţba za poništaj (36/1 ZA). Za odlučivanje o tuţbi za poništaj pravorijeka arbitraţnog suda u predmetima iz stvarne nadleţnosti trgovačkih sudova nadleţan je Trgovački sud u Zagrebu, a u ostalim predmetima Ţupanijski sud u Zagrebu (43/1 ZA).

LITERATURA:

- Triva, Belajec, Dika: GraĊansko parniĉno procesno pravo, Narodne novine, Zagreb 1986. - Triva, Dika: Zakon o parniĉnom postupku, Informator, Zagreb 2000. - Grupa autora: Novine u parniĉnom postupku, Inţinjerijski biro, Zargeb 2003.

282

Zakon o arbitraţi - Narodne novine br. 81/01. Člankom 50. toga zakona, brisani su članci 468.a - 487. ZPP-a, kojima je bio reguliran postupak pred izabranim sudovima.