Gradjansko Procesno Pravo Skripta I Dio

GPP I dio NAČELA PARNIČNOG POSTUPKA U ovim pravilima sadržana je suština i osobenost ZPP po kojima se on razlikuje od svih drugih postupaka : Načelo dispozicije Lat.rijeci dispozitio = raspolagati, razvrstati U GPP –u dispozicija se svodi na ovlascenja stranaka: Da odluce da li ce traziti sudsku zastitu i ostvarenje svojih prva, tj.da li ce pokrenuti sudski postupak, nastaviti ga ili odustati od njega Da odredjuju predmet i oblik sudske zastite Da slobodno raspolazu predmetom spora Nacelo dispozicije u parnicnom postupku nadovezuje se na ono nacelo materijalnog prava koje se ispoljava u slobodi zasnivanja, mijenjanja i gasenja subjektivnog prava, te koriscenju , ostvarivanju i odricanju od tih prava. Time sto subjektu povrijedjenog prava pripada trazenje zastite. Ovaj postupak se bitno razlikuje od krivicnog (koji se po pravilu pokrece po sluzbenoj duznosti ex officio) Pravilo dispozicije svodi se na tvrdnju : nema parnice bez tuzbe tuzioca tj.u ZPP-u se kaze „parnicni postupak pokrece se tuzbom“. Ovo pravilo trpi izuzetak u bracnim sporovima u kojima se resava uz glavnu stvar. Stoga je rijec o pravilu a ne o izuzetku. Ovo nacelo prisutno je kod odrzavanja parnice u toku, jer od volje stranaka zavisi da li ce se jednom pokrenuta parnica voditi do kraja tj.do donosenja odluke ili ce se zavrsiti prije njenog donosenja. Ovo nacelo dovodi i do mirovanja postupka. Ono je izrazeno i u postupku po zalbi i uopste pravnim ljekovima kako preko odredjivanja granica u kojima se pobija odluka tako i u raspolaganju sa pravnim lijekom. Posto ga moze povuci (odustati od njega ) sve do odlucivanja. Nacelo dispozicije se ovdje osporava u pravu tuzioca da odredi oblik i obim zastite. (sa obzirom na promjenjivost tuzbenog zahtjeva, postoji mogucnost tuzioca da umjesto prvobitnog zahtjeva, postavi drugi. Tj.preinarci tuzbu. Ovo nacelo ide dalje ka vezanosti suda na zahtjev. Rimsko pravilo: ne eat index ultra et extra petit partium = ne ici iznad, ispod i mimo tuzbenog zahtjeva. Sto znaci da sud ne moze odlucivati o necemu sto nije predmet spora i dosuditi tuziocu vise od toga nego sto je trazio. Ali sud ostaje u granicama petituma, ako tuziocu dosudi manje nego sto je on trazio, jer je u tom slucaju zahtjev u jednom dijelu usvojen, a u drugom odbijen. Raspolagananja u parnici do kojih dolazi voljom stranaka (neposredne parnicne radnje) npr odricanje od tuzbenog zahtjeva i povlacenje tuzbenog zahtjeva protivtuzbe ili povlacenje protivtuzbe , opredjeljena su pravilima dispozicije. Dispozitivnost nalazimo u poravnanju ili priznanju tuzbenog zahtjeva, izricitom ili precutnom RASPRAVNO I ISTRAŽNO NAČELO U parnici,sud procesnu gradju prikuplja u toku trajanja rasprave, dokazivanjem, slijedom navoda stranaka. Rimljani su to sazeli u pravilu: ludex iudicat secundum allegata et probata partium.

Izuzetno, u nekim posebnim parnicama i odredjenim situacijama opste parnice, moze se odlucivati i bez rasprave npr u postupku izdvajanja platnog naloga ili zaslucaj priznanja ili neopravdanog izostanka sa prvog rocista za glavnu rapravu Rasprava kao pravilo modernih gradjansko-sudskih postupaka , ispoljila se iz potrebe dijaloga, u kome su skrivena nastojanja da se iznosenjem suprotnih gledista dodje do sinteze U modernim pravima raspravno nacelo se koriguje sa nacelom sudskog upravaljanja postupkom. Tu sud umjesto da pasivnog posmatraca postaje aktivni sudionik u toku cijelog postupka , pa i u prikupljanju i formiranju procesne gradje, jer odredjuje od ponudjenih cinjenicnih navoda one koje valja utvrditi i odabira dokaze kojima se potkrepljuju i dokaze na kojima zasnivaju svoj zahtjev , kao i cinjenice kojima se pobijaju navodi i dokazi protivnika. ZPP : „Stranke su duzne da iznesu sve cinjenice na kojim zasnivaju svoje zahtjeve i da predloze dokaze kojima se utvrdjuju te cinjenice“ U teoriji se raspravlja – da li sud uzima za procesnu gradju onu cinjenicu do koje je dosao prilikom izvodjenja dokazivanja, cak iako stranke na nju ne ukazuju. Po jednom sud u pogledu odlucivanja moze uzeti takvu cinjenicu samo ako je stranke navodno istaknu. Drugi misle da je sud duzan uzeti takvu cinjenicu u obzir , cak i kada stranke ne ukazuju, jer odluka treba da pociva na istini. To misljenje prihvata nas ZPP „sud sudi po svom uvjerenju, na osnovu svjesne i brizljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, kao i na osnovu rezulatata cjelokupnog postupka.“ U pravima u kojima se pravilo „index indicare secundum alegata et probata partium“ totalno primjenjuje , uloga suda u prikupljanju dokaza, svedena je na pasivnog posmatraca sve do donosenja odluke odn dok stranke ne konstatuju da su zavrsile sa prikupljanjem procesne gradje. To je slobodnije shvatanje parnice, koja se ne srece u kontinentalnim pravima, a u precedentnim je bilo pravilo pocetkom 19vijeka. U modernim parnicnim postupcima rasprava je nezaobilazna pa iako ima istraznog nacela ono je izuzetak. To je logicno kao pravila da priroda subjektivnog prava koja se stite u parnici odredjuju pravila zastite. Ta subjektivna prava su dispozitivna , sem u izuzecima rasprava je logicna posljedica dispozitivnosti , jer nacelo dispozicije sputava sud da se samoinicijativno koristi cinjenicam koje su mu u znanju , ako na njih stranke ne ukazuju. Ovo se ne odnosi na pretpostavke za sudjenje , jer o njima sud vodi racuna po sluzbenoj duznosti. U nasem parnicnom postupku istraznog nacela i kada ima ono je ogranicenog obima, tj nema neogranicenu primjenu. Prema ZPP sud je ovlascen da izvede dokaze o sporinim cinjenicama, koje stranke nisu predlozile, ako su ti dokazi od znacaja za odlucivanje, npr ako je ocigledno da stranke ne iznose cinjenice koje su protivne pravu i moralu tudjim pravima npr sa tudjom najcesce drzavnom svojinom.Mimo ovog prisustvo istraznog nacela ne bi imalo pravno politickog opravdanja, jer se dispozitivni karakter preko nacela raspravnosti proteze za vrijeme trajanja cijele parnice Prisustvo istraznog nacela je potreba jer omogucava uskracivanje zloupotreba nacela dispozicije u toku i prije postupka. NAČELO OBOSTRANOG SASLUŠANjA STRANAKA Audiatur et altera pars – sto znaci da je u svakoj fazi postupka stranci data mogucnost da se brani od neopravdanih predloga i zahtjeva protivne stranke , koja je u blagovremenom obavjestavanju o cinjicnim navodima predlozima i zahtjevima protivne stranke.

Sud ce svakoj stranci pruziti mogucnost da se izjasni o navodima i zahtjevima protivne stranke- ZPP U afirmaciji ovog nacela sadrzana je i kontradiktornost cija je smisao u obavezi suda da strankama pruzi priliku da se izjasne o tvrdnjama i predlozima protivnika. To je pravo stranke a ne njena duznost, jer propustanje ove mogucnosti je njena volja, nju posljedice pogadjaju, sto ne iskljucuje sud od daljeg rada U raspravljanju u odsustvu jedne od stranaka je pravilo o negativnoj litiskontentaciji ( po kome sud uzima kao da je osporena cinjenica koju je protivnik iznio u odsustvu odsutnosti druge strane, pa je volja utvrdjivati) U teoriji ima razlicita razmisljanja. Po jednima cinjenice na koje se ukazuje u odsutnosti jedne od stranaka treba cijeniti kao priznate- pricip afirmativne litiskontentacije. Po drugima treba uzeti princip neopredjeljenog stava prema pasivnosti strana tj.vodeci racuna o svim okolnostima , sud slobodnom ocjenom zakljucuje da li cinjenicu iznesenu u odsustvu protivne stranke treba uzeti za priznatu ili osporenu. Ova dva principa (negativne i afirmativne ) litiskontentacije imaju i prednosti i mane, u kome je prisutan jedan izuzetak a to je : ako tuzeni ne ospori podneskom tuzbeni zahtjev i izostane sa pripremnog rocista odn prvog rocista za gl.raspravu (ako pripremno nije odrzano) sud uzima cinjenicne tvrdnje prisutnog tuzioca bez dokazivanja. Kontradiktornost se provlaci krioz cijeli postupak. Tuzeni se od dostavljanja tuzbe, moze izjasniti o navodima tuzbe, kako u pogledu osnovanosti, tako i u pogledu dopustenosti. On je ovlascen na ove radnje, kako i prije pripremnog rocista tako i na njemu. Replika pretpostavlja osvrt druge strane. U postupku po pravnom lijeku ovo nacelo je izrazeno kroz duznost suda da primjerak pravnog lijeka dostavi na odgovor drugoj strani. Ta dostava je licna. Nacelo obostranog saslusanja je pravilo parnice , koja ima izuzetke. Npr za slucaj presude na osnovu izostanka, u kojoj je izuzetno afirmisano pravilo afirmativne litiskontentacije(jedini slucaj presuda na osnovu izostanka). Ovo nacelo ne dolazi do izrazaja u fazi ocjene dopustenosti tuzbe sve dok se o njoj odlucuje prije dostavljanja tuzbe tuzenome. Izuzetak je i postupak po platnom nalogu Ovo pravilo je zlatno pravilo i dr.postupaka, ali ni tamo bez izuzetka jer npr moze se voditi postupak radi osiguranja dokaza bez preslusanja protivnika, kao i izricati odluka o privremenim mjerama, a da se ne izjasnjava dr.strana. Pominjemo jer predhode ili su uz parnicu. Povreda ovog nacela je bitna povreda apsolutnog karaktera i dovoljan razlog za ukidanje prvostepene odluke po zalbi. Do povrede dolazi i kada je stranci uskracena mogucnost da raspravlja pred sudom, npr.propustanjem dostavljanja, kada stranku zastupa lazni punomocnik, donosenje odluke bez gl.rasprave kad zakon to ne dozvoljava. Ovo pravilo ne vazi kada se odlucuje o sukobu nadleznosti jer se odlucuje bez prisustva stranaka. NAČELO SLOBODNE OCJENE DOKAZA – slobono sudijsko uvjerenje Parnica se zavrsava donosenjem odluke nakon ocjene dokaza. U ocjeni dokaza je sadrzan odgovor na pitanje koje sporne cinjenice postoje odn ne postoje odn koje su dokazne a koje nisu. Takva ocjena pretpostavlja savjesnost, brizljivost, odmjerenost i logicnost svakog dokaza posebno i svih zajedno , a sve u okviru slobodnog uvjerenja suda, jer su van njega mogucnosti zloupotrebe.

Slobodnom sudijskom uvjerenju kao modernom pravilu parnice je predhodila zakonska (legalna) ocjena dokaza. Ona je pocivala na formalnoj logici, a zasnivala se na pravilu „o ocjeni dokaza voljuje norma“. Tako je po njoj istina ono sto potvrdjuju iskazi svjedoka, uprkos treceg koji istice sasvim obrnuto i vecom argumentacijom i boljim opazanjem. U takvim pravima je i zakletva- dokazno sredstvo. Ova ocjena dokaza iskljucuje dokazivanje odredjene vrste cinjenica, dokaznim sredstvima koja nisu propisana za te cinjenice. U okviru slobonog sudijskog uvjerenja cinjenica se uzima kao dokazna , samo ako iz ocjene dokaza slijedi da je tvrdnja kojom je ona iznesena istinita tj kada ti dokazi potvrdjuju tu tvrdnju. Dokazna sredstva se kod slobodne ocjene dokaza ne rangiraju, svako je jednakog znacaja i mogu se koristiti za potvrdju postojanja odn nepostojanja bilo koje cinjenice. Bez znacaja je broj izvedenih dokaza jer dokazna snaga dokaznog sredstva se cijeni zavisno od okolnosti svakog konkretnog slucaja i nezavisno od broja izvedenih dokaza. Ukoliko slobodno sudijsko uvjerenje ne bi bilo uslovljeno savjesnim radom, logicnoscu, pravicnoscu, i dr bilo bi prostora zloupotrebe Garancija nepristrasnosti u ocjeni dokaza je u duznosti suda da uz ocjenu iznese razloge. Medjutim uprkos tome desava se da pravi razlozi izostanu, tj da se daju proizvoljni razlozi koji ne objasnjavaju odluku. Tako se uvodi degradacija u sudskom redu. Ovim nacelom se potvrdjuje i nacelo istine. Za slobodnu ocjenu dokaza od prvorazrednog znacaja je i neposrednost ( u kojoj je potreba da ocjena dokaza bude data pod neposrednim utiskom rezultata dokazivanja. Sve to upotpunjuje i usmenost kao pravilo izvodjenja dokazivanja. NAČELO KONCENTRACIJE PROCESNE GRAĐE U teznji da se kompletna procesna gradja iznese i raspravi po mogucnosti vec na prvom rocistu za glavnu raspravu ili u drugostepenom postupku, u krajnjem, u prvostepenom postupku sadrzano je nacelo koncentracije procesne gradje Ozivotvorenju ovog pravila stranke doprinose podnosenjem pripremnih podnesaka sa novim navodima, cinjenicama oznacavanjem odgovarajucih dokaza. Za pripremu se rezervise vrijeme ciji se dio ostavlja svakoj strani radi izjasnjavanja na navode iz podnesaka ove druge. Ovo nacelo dolazi do izrazaja preko duznosti suda da postavljanjem odgovarajucih pitanja , kako strankama, tako i svjedocima i vjestacima, rasvjetlili cinjenicno stanje sto je moguce bolje. Da se cini jasno, kratko i sazeto. Pri tom se mora cuvati kapcioznih i sugestivnih pitanja. I pored teznji ovo nacelo nije u ZPP konsekventno sprovedeno. Razlozi istine ovlascuju stranke da u postupku po zalbi iznose nove cinjenice i predloge, u protivnom bi propust stranke da ukaze na sve cinjenice pred prvostepenim sudom imao za posljedicu neadekvatnu odluku. Treba razlikovati da li je propust namjeran ili nije. U modernim pravima se namjeran propust najcesce kaznjava teretom troskova za naknadno istaknute predloge bez obzira na ishod spora. Moderna prava ne poznaju eventualni maximum. (metoda strogog zakonskog rada). Po njoj se ne moze ukazivati na cinjenice niti ih utvrdjivati mimo prvostepenog postupka, tj ne mogu se isticati cinjenice u drugostepenom postupku. U ovom pravilu je rizik za istinitu podlogu, jer iskljucuje mogucnost da se isticu nove cinjenice pred drugostepenim sudom. U pravima gdje se parnica vodi posredstvom advokata taj rizik je neznatan. Zbog toga ovo pravilo kod nas ne vazi jer stranka laik sama moze sama da vodi postupak, pa joj se dopusta da se moze sluziti novim cinjenicama u postpku pred drugostepenim sudom. Ako ih je

mogla upotrebiti u prvostepenom postupku, a to nije ucinila u namjeri da drugu stranu izlozi vecim troskovima onda je mogu pogadjati troskovi koji se odnose na taj dio, o cemu sud donosi odluku u dijelu o troskovima. Sve to opredjeljuje beneficium novorum.

NAČELO JEDINSTVA GLAVNE RASPRAVE Preko nacela koncentracije istaknuta je teznja da se parnica zavrsi sto prije, na prvom rocistu za glavnu raspravu, uprkos toj teznji, cesto se desava se rociste za gl.raspravu odlaze zbog nemogucnosti da se izvedu svi dokazi. To ne utice na pravo stranke da na sledecem rocistu iznese nove tvrdnje i cinjenice, i predlozi nove dokaze tako sve dok se rasprava ne okonca. Sva rocista se zakazuju u cilju dokazivanja i raspravljanja u predmetu spora i cine glavnu raspravu. U tome je sadrzano nacelo jedinstva gl.rasprave. Ovo nacelo se obezbjedjuje i duznoscu suda da na drugom i daljim rocistima radi u istom sastavu. To je u potrebi i nacela neposrednosti. Za slucaj da iz opravdanih razloga dodje do promjene (sudije) jedinstvenost se obezbjedjuje raspravom od pocetka sa novim sudijom. Zbog ekonomicnosti postpka, a uz saglasnost stranaka novi sudija moze odluciti da se ne saslusavaju vec saslusani svjedoci i vjestaci, kao i da se ne vrsi uvidjaj, vec da se umjesto toga procitaju zapisnici o vec izvedenim dokazima. NAČELO SAVJESNOG KORIŠĆENjA PROCESNIM PRAVILIMA Ovo nacelo je u postenju i savjesnosti, kako u odnosu na radnje koje se preduzimaju, tako i na one koje se primaju k znanju. Postenje i savjesnost stranaka je da se koriste procesnim pravom. Ako se stranke tako ne ponasaju zloupotrebljavaju procesna pravila. Samo dosljednim parnicenjem, stranke mogu postici zastitu za povrijedjeno pravo odn odbraniti se od zahtjeva ako je on neosnovan. Prekoracenjem nacela dolazi se do povrede postupka. Prekoracenjem jedne stranke, druga je izlozena posebnim naporima da otkloni lose posljedice takvog prekoracenja. Otklanjanje je skopcano sa posebnim troskovima, na sud to ima domasaja jer se izlaze posebnom angazovanju. Prekoracenja pravila postenog i savjesnog parnicenja protivna su cilju parnice. Vidovi nepoštenog parnicenja Stranke mogu zloupotrebljavati pravilo savjesnog i postenog parnicenja na vise nacina: nr prividnom parnicom, procesnom prevarom, zloupotrebom prava trazenja sudske zastite itd. Do prividne parnice dolazi kada se stranke unaprijed dogovore da tuzilac podnosenjem tuzbe povede parnicu o necem sto mu ne pripada i protiv lica kome ne pripada pravo da osporava tuziocevo trazenje, u zelji da izdejstvuje izvrsni naslov, kako bi nakon toga zajednicki podijelili plijen. Npr povodom nekretnine koja pripada drzavi a kojoj su stranke pomedjasi. Procesnoj prevari stranka vodi npr ako drugu navede na vansudsko poravnjanje u vrijeme po dostavljanju poziva za pripremno rociste, pa njeno uvjerenje da je spor rijesen zloupotrijebi dolaskom na rociste trazeci od suda donosenje presude na osnovu izostanka. Tuzilac zloupotrebljava pravo na trazenje sudske zastite kad podnoseci tuzbu pokrece postupak bez razloga, raznih pobuda da napakosti drugoj strani, izlozi je troskovima ili neosnovano ostvari neki interes.

Obje stranke mogu pokusati da obmanu sud. Tuzilac znajuci da ne postoji pravo koje trazi, iznosi neistinite tvrdnje koje da postoje vodile bi osnovanosti tuzbenog zahtjeva. Tuzeni iznosi neistinite tvrdnje koje da postoje vodile bi ka tome da se tuzbeni zahtjev odbije. U oba slucaja to je pokusaj porcesne prevare. Najcesce zloupotrebe su u smisljanju radnji radi odugovlacenja postupka. Npr nudjenjem novih dokaza za koje je stranka svjesna da nece doprinijeti drukcijem uvjerenju ZPP-om je predvidjena duznost stranaka da govore istinu. Ona obuhvata da: Stranke iznesu sve cinjenice koje mogu biti odlucucjuce za ishod spora , a ne da ih precutkuju Stranke iznose sve cinjenice onako kako su se po njima stvari dogodile Stranka ne osporava tvrdnje protivnika za koje zna da su neistinite Duznost kazivanja istine odnosi se i na zastupnika. Zastupljeno je shvatanje da stranka moze da iznosi tvrdnje u ciju istinitost sumnja, pri cemu ne bi smjela ici tako daleko da iznosi i tvrdnje koje nemaju nikakav oslonac, nego su gola nagadjanja. U pogledu aktivnog drzanja stranke zakonodvac je jasan: stranka moze da prizna ili da porice. Ako porice istinitost potivnikovih tvrdnji onda se one dokazuju ako potvrdi tvrdnju koja je za nju nepovoljna sud je ne dokazuje izuzev ako stranka priznanjem ide tome da raspolaze zahtjevom protivno ZPP-u. Stoga ako stranka kaze da u nesto sumnja sud i takve tvrdnje dokazuje jer ih dr.stranka nije priznavala. NAČELO PROCESNE EKONOMIJE Da se spor rjesi sa sto manje izdataka I troskova.Vazi od pocetka pa do kraja sudjenja.Svodi se na zahtjev da se spor brzo razrijesi.

STRANKE U PARNICI Tuzeni, tuzilac i sud – primarni procesni subjekti, dok su ostali sekundarni procesni subjekti ili ucesnici u postupku Stranke u postupku su : tuzilac i tuzeni. Polozaj tuzioca stice se podnosenjem tuzbe, a tuzenikadostavljanjem mu tuzbe. U ovim polozajima stranke ostaju dok traje postupak, s tim da se tuzilac moze povuci i povlacenjem tuzbe , dok za tuzenog ta mogucnost ne postoji. Njihovi interesi su suprostavljeni : tuzilac(actor) trazi da mu se pruzi zastita , a tuzeni (reus) nastoji da odbije tuziocevo trazenje , tvrdeci da on to pravo ne vrijedja ili da ono tuziocu ne pripada. Za slucaj smrti stranke u taj polozaj po sukcesiji dolaze nasljednici. U slucaju prestanka pravnog lica na njegovo mjesto stupa subjekt koji je preuzeo njegova prava i obaveze. Pojam stranke u procesnom pravu – postoje 2 gledista: Procesno pravno – stranke valja posmatrati nezavisno od odnosa koji ih odredjuje i one su opredjeljene procesno pravnim polozajem u parnici. Nesporno je da je tuzilac stranka i onda kad je sud odbio njegov zahtjev , kao i onda kada tuzilac nema nikavo svoje pravo prema tuziocu. Ovo gledanje preovladjuje u savremenoj procesno pravnoj teoriji.

Materijalno pravno – pojam stranke odredjen je materijalno pravnim odnosom. Veliki nedostatak ovog gledanja je sto se pojam stranke ne moze objasniti za slucaj kad sud odbije tuziocev zahtjev, kao i kod tzv tuzbe negativnog utvrdjenja. Stranke po duznosti U procesno pravnoj teoriji se raspravlja o procesnom polozaju lica koja vode spor po sluzbenoj duznosti o tudjem pravu npr javnom tuziocu. Po jednima ovim subjektima se priznaje procesni polozaj stranke, jer oni predstavljaju organ kome to pravo pripada po samom zakonu – njemacki procesualisti Po drugima oni nisu stranke vec parnicu vode u ime i na racun trecega , koga samo zastupaju. U nasem pravu zakonskim propisima je odredjeno u kojim slucajevima ce procesni subjekat koji preduzima radnje po sluzb.duznosti imati svojstvo stranke a kad za zakonskog zastupnika.

Sposobnost biti parnicna stranka – stranacka sposobnost Stranka u postupku moze biti svako fizicko i pravno lice, koje moze biti nosilac procesnih prava i duznosti, a bice to ako podnese tuzbu (tuzilac), odn ako bude tuzen (tuzeni) - stranacka sposobnost. Ona je potpuna i neogranicena. Poistovjecuje se sa pravnom koja za razliku od nje moze biti ogranicena ili neogranicena. Razlika je zatim u mogucnostima stranacke sposobnostima po samom zakonu jer javni tuzilac moze pokrenuti parnicni postupak po samom zakonu. Sem toga, parnicni sud moze priznati stranacku sposobnost i oblicima udruzivanja koji ispunjavaju bitne uslove za stranacku sposobnost, a narocito imaju imovinu na kojoj se moze sprovesti izvrsenje. Ona je sira od pravne sposobnosti jer pripada i stranci po duznosti. Fizicka lica je sticu rodjenjem, ona se priznaje i nasciturusu. Pravna lica je sticu upisom u registar, a gube je brisanjem. Nedostatak ove sposobnosti ima znacaj procesne pretpostavke o kojoj sud vodi racuna po sluzbenoj duznosti i tokom cijelog postupka. U nedostatku ove sposobnosti , sud se ne moze upustati u odlucivanje o predmetu spora. Ako je nedostatak uocen u toku postupka, preduzete parnicne radnje su nepunovazne i tuzba se odbacuje, pod uslovom da se oni ne mogu otkloniti. Propusti koji se odnose na ovu pretpostavku mogu se otkloniti i po vanrednim pravnim ljekovima. Parnicna sposobnost Pod parnicnom sposobnoscu podrazumijeva se svojstvo odredjenog lica da preduzima I prima parnicne radnje koje druga stranka preko suda preduzima prema njemu.V rsenje radnje u postupku odredjuje sadrzaj parnicne sposobnosti,a ove se mogu vrsiti licno ili posredno preko punomocnika koga stranka postavlja. Parnicno nesposobnim licima zastita se u postupku pred sudovima obezbjedjuje posredstvom zakonskog zastupnika. Parnicno je sposoban I onaj koji je po dozvoli stupio u brak posto je tim cinom emancipiranizjednacen sa punoljetnim licem. Nedostatak parnicne sposobnosti oznacen je kao procesna pretpostavka,na nju sud pazi po sluzbenoj duznosti tokom cijelog postupka.Kad sud uoci nedostatak parnicne sposobnosti preduzima mjere za otklanjanje tog nedostatka.Kad nedostatak uoci u vrijeme od zakljucenje

rasprave do objavljivanja odnosno otklanjanja odluke,onda je duzan ponovo otvoriti glavnu raspravu,a zatim preduzeti mjere za otklanjanje nedostatka.Ako se ne otklone nedostaci u odredjenom roku sud ce odbaciti tuzbu. Na nedostatak parnicne sposobnosti pazi se i u postupku po zalbi I to po sluzbenoj duznosti,jer je u pitanju nedostatak koji je oznacen kao bitna povreda odredaba parnicnog postupka. Postulaciona sposobnost Predstavlja sposobnost stranke da sam preduzima parnicne radnje.Karakteristicna je za nase pravo.Ovim je I strankama koje nemaju materijalne mogucnosti da se koriste pravnom na zastitu omoguceno da preduzimaju spostvene radnje I da takvu zastitu obezbijede. U nasem pravu parnicno je sposobna stranka ako je fakticki nesposobna da preduzima radnju u postupku npr: gluvonijemi.

STVARNA LEGITIMACIJA Pod legitimacijom se podrazumijeva odnos stranaka prema pravu za ciju se zastitu postupak pokrece. Postoje: aktivna i pasivna. Aktivno je legitimisan (tuzilac) njemu pripada pravo da trazi zastitu, dok je pasivno legitimisan (tuzeni) na njemu je obaveza odredj.ponasanja koja odgovara pravu za koje tuzilac trazi zastitu. To je to je pojam materijalnog prava ona je odredjena odnosom prema spornom pravu. Nedostatak stvarne legitimacije sud uzima u obzir, bez obzira da li stranka na njega ukazuje na nedostatak, onda to cini tzv prigovorom legitimacije (sredstvo kojim tuzeni na pocetku parnice skrece paznju sudu na to da tuziocu ne pripada pravo da vodi parnicu). Tada tuzilac moze opet da prigovorom opovrgnuti navode prigovora tuzenoga. Dalji ishod parnice zavisi od sudbine prigovora, ako je on osnovan, sud presudom odbija tuzbeni zahtjev kao neosnovan. Od stvarne legitimacije kao subjektivnog odnosa razlikuje se pravo na vodjenje spora(to je specificno pravo koje ne izvire iz subjektivnog odnosa vec samog zakona). Lice koje je stranka na osnovu prava vodjenje spora, vodi parnicu u sopstveno ime , iako nije nosilac subjektivnog prava. Na postojanje prava na vodjenje sud vodi racuna po sluzbenoj duznosti. Zasnivanje pranice u slucaju smrti stranke Podnosenjem tuzbe odredjeno lice postaje tuzilac za razliku od tuzenog koji to postaje mimo svoje volje. Postoje razlicita gledista za slucaj da stranka umre prije i u toku parnice. Po jednima narusava se pravilo „nema parnice bez tuzenog i tuzioca pa tuzbu treba odbaciti. Dok po drugima nema mjesta odbacivanju tuzbe, cak ni u slucaju kad je punomocnik dostavio tuzbu posle smrti stranke. Po njima ovlascenje za zastupanje u parnici, ne prestaje smrcu davaoca te je punomocnik ovlascen preduzimati radnje dok nasljednici sukcesijom ne stupe na njegovo mjesto. Nasljednici u momentu smrti stupaju u njegova prava pa i u pravo na vodjenje postupka. U zamjeni nije subjektivno preinarcenje ali u faktickom smislu jeste promjena stranke. ZASTUPNICI

Razlikuje se zakonsko i voljno zastupanje. Zastupanje se ogleda u obavljanju procesnih radnji u tudje ime i za tudj racun. Aktivno je kad zastupnik preduzima radnje tuzioca dok je pasivno kada preduzima radnje tuzenog. I pravna lica imaju zastupnike Zakonski zastupnici Zakonosko zastupanje je zastupanje u kome se ovlascenja za zastupanje interesa drugog lica dobija po sili zakona. Ako se vrsi u interesu parnicno nesposobnih lica radi se o zak.zastupanju. inace je u pitanju zastupanje Zak.zatupanje postoji radi zastite interesa djece(roditelj) i odraslih lica lisenih poslovne sposobnosti (staratelj), kao i lica koja nisu u mogucnosti da vrse svoje pravo npr odsutna lica. Pravilo je da je zak.zastupnik po samom zakonu ovlascen da preduzima parnicne radnje i primati k znaju radnje drugih strana i suda , bez posebnog ovlascenja. A za radnje od neposrednog znacaja za parnicu kao sto su npr povlacenje odn zakljucivanje poravnanja po posebnim propisima, on mora imati posebna ovlascenja. Ako ipak preduzme radnju bez ovlascenja , pa ga u predvidjenom roku pribavi, radnja ce biti konvalidisana, a u suprotnom ostace bez dejstva. Zakonski zastupnik moze prenijeti na punomocnika ovlascenje da umjesto njega vodi parnicu Zak.zastupnik je duzan savjesno vrsiti zastupanje jer u suprotnom odgovara za nastalu stetu. Ako sud primijeti da on ne pokazuje potrebnu paznju o tome obavjestava organ starateljstva, koji je duzan da postavi novog zak.zastupnika. ukoliko to ne ucini to nije osnov za odbacivanje tuzbe vec osnov za postavljanje privremenog zastupnika od strane suda. Na ovu mogucnost sud je ovlascen u sledecim slucajevima: Ako tuzeni nije parnicno sposoban a nema parnicnog zastupnika Ako postoje suprotni interesi tuzenog i njegovog zak.zatupnika Ako obje stranke imaju istog z.zastupnika Ako je boraviste tuzenog nepoznato a on nema punomocnika Ako tuzneni i njegov zak.zastupnik nemaju punomocnika a nalaze se u inostranstvu tako da se dostavljanje nije moglo izvrsiti

PUNOMOĆNICI Punomocnik je zastunik stranke koji parnicu vodi po njenom ovlascenju. Razlikujemo ih na: 1. kvalifikovane (oni koji to rade iz zanata, advokati) i 2. nekvalifikovane (koji to rade ad hoc, tj to su sva druga fizicka lica koja su parnicno sposobna a opunomocena su). Izuzetno, kvalifikovani punomocnici mogu biti i svrseni pravnicii u mjestima gdje nema advokature. Ovlascenje za zastupanje se daje jednostranom izjavom davaoca ovlascenja u pismenom obliku u vidu punomocja, a izuzetno usmeno na zapisnik kod suda. Prihvatanjem ovlascenja zasniva se punomocje i nastaju 2 odnosa: 1. unutrasnji( po prirodi ugovorni odnos, koji je predmet obligac.prava) i 2. spoljasnji ponasanje prema dr.stranci i sudu) Razlika izmedju zastupanja kvalifikovanog i nekvalifikovanog punomocnika Osnovna razlika je u kvalitetu preduzetih radnji. Druge razlike proisticu iz ovlascenja, jer kvalifikovani punomocnik je ovlascen da u parnici preduzima sve radnje do okoncavanja postupka, bez obzira sto one u punomocju nisu posebno naglasene. On je takodje ovlascen da od protivne strane primi odredjene parnicne troskove, da trazi u izvrsnom postupku i izvrsenje odluke , da zahtijeva

izdavanje privremenih mjera obezbjedjenja. Za razliku od njea, nekvalifikovan punomocnik nije ovlascen da preduzima neposredne radnje ako nisu naznacene u punomocju. Zatim kvalifikovani ima pravo na naknadu i nagradu dok nekvalifik.ima samo naknadu u viku podvoznih troskova i dangube. O zastupanju stranke posredstvom vise punomocnika U istoj parnici jedna stranka moze imati vise punomocnika i svaki od njih je ovlascen da sam stranku zastupa. Npr jedan od njih ne moze otkloniti dejstvo neopozive radnje koju je drugi preduzeo. Medjutim ako uz punomocnika i stranka preduzima radnje valjana je ona koju stranka preduzme. O odnosima koji se zasnivaju punomocjem punomocjem se zasnivaju dvostruki odnosi : 1. unutrasnji (izmedju punomocnika i stranke) i 2. spoljasnji ( punomocnika prema sudu i 3 licima) unutrasnji odnos – punomocnik je duzan da zastupanje vrsi savjesno, drzeci se uputstava stranke, ne odgovara za uspjeh ali odgovara za stetu ucinjenu stranci zastupanjem. Ima pravo na naknadu i nagradu, cija se cijena odredjuje advokatskom tarifom. On moze bez posebnog ovlascenja strranke prenijeti parnicno punomocje na drugog (supstituta) , pri cemu njegov odnos prema stranci ne prestaje. Spoljni odnos – punomocje je odredjeno radnjama, njegovim trajanjem i prestankom. Njegov obim odredjuje stranka i pri tom ga moze ovlastiti na sve ili samo neke radnje. Punomocnikove radnje imaju dejstva samo ako ih preduzima na osnovu urednog punomocja ( to je procesna pretpostavka). Ukoliko ih preduzima bez punomocja u uvjerenju da ga uvijek moze dobiti ili se neuredno opunomocuje , a sud ne utvrdi sadrzinu punomocja ili je pogresno utvrdi – radi se o FALSUS PROCURATORU (procesna ustanova slicna ustanovi materij.pravu negotium gestor) radnje preduzete na osnovu neurednog punomocja predstavljaju bitnu povredu postupka. U postupku po zalbi u nedostatku neurednog punomocja , dolazi do ukidanja presude i vracanja na ponovni postupak. Nedostake neurednog punomocja stranke mogu otkloniti naknadnim davanjem punomocja, za sve preduzete i buduce radnje. Kako prestaje punomocje? Okoncanjem parnice, ali moze prestati i prije okoncanja pranice: 1. smrcu punomocnika, 2. opozivom; 3. otkazom Opozivom prestaje punomocje po volji punomocnika. Za slucaj otkaza punomocnik je duzan jos neko vrijeme preduzimati radnje da ne bi doslo do nastupanja stetnih posledica za stranku, ali ne duze od 15 dana. Smrcu stranke ne prestaje punomocje, jer punomocnik po samom zakonu je ovlascen da preduzima radnje u postupku, ali nasljednici odn njihovi zak.zastupnici mogu tako punomocje opozvati.

PARNIČNE RADNjE Parnicni postupak je ukupnost radnji suda i stranka. Osnovna podjela je na radnje : 1. Suda ; 2. Stranka Prema sadrzaju dijele se na : radnje pripremanja i radnje odlucivanja Prema formi na : Pisane i usmene; prama funkciji : ofanzivne i defanzivne

Parnicna radnja je osnovni i polazni pojam GPP-a na kome se gradi ukupnost postupka i kao takav se ne definise Prema logickim pravilima definicija mora biti : 1. Primjerena, 2. Ne smije biti tantoloska; 3. Ne smije biti izrecena u negativnom obliku; 4. Treba da bude pregledna i sazeta Razlika izmedju izjave volje(pojam materijalnog prava) i parnicne radnje(pojam procesnog prava) Parnicna radnja podrazumijeva djelovanje odredjenih subjekta u postupku odn spoljno ponasanje koje slijedi iz norme. Radnje se preduzimaju u svrhu pokretanja, razvoja, i okoncavanja postupka. Za razliku od nje izjavom volje nastaje, prestaje, mijenja se i ukida materijalno pravni posao(odnos) Dalja razlika je u subjektivnim predpostavkama predvidjenim za punovaznost radnji u odnosu na one za punovaznost izjave volje. Za punovaznost radnje potrebno je da je lice koje je preduzelo ima: stranacku sposobnost ; parnicnu sposobnost; postulacionu sposobnost( koje ako nema onda uredno zastupanje dok se za punovaznost izjave volje trazi pravna i poslovna sposobnost) Radnje ne djeluju uslovno i na rok za razliku od izjave volje. Radnje se daju pred sudom kao drz.organom ne pobijaju se zbog prevare, prinude i zablude za razliku od izjave volje Stranka je po samom zakonu ovlascena da trazi ponavljanje postupka ali ne i ponistaj pojedine radnje kao sto se to moze traziti kod izjave volje, kada je u pitanju materijalno pravni posao. Ugovori sa procesno pravnim dejstvom kao sto su oni o mjesnoj nadleznosti nisu parnicne radnje sve dok se podneskom ne stavi do znanja sudu i tada su to jednostrano parnicne radnje. Dok materijalno pravni posao nastaje saglasnoscu volja , izuzetno jednostranom izjavom volje (testament) PARNIČNE RADNjE STRANAKA Stranke preduzimaju parnicne radnje radi zasnivanja, razvoja ili okoncavanja parnice. Znacajna je podjela parnice na : 1. One od posrednog znacaja; 2. One od neposrednog znacaja Posredne radnje su one koje se preduzimaju u cilju donosenja odluke odredjene sadrzine. To su : predlozi (stvarni i procesni) ; 2. Tvrdnje (cinjenicne i pravne) ; 3. Oznacenje dokaznog sredstava cinjenica. One se mogu preduzimati tokom cijelog postupka i uvijek su opozive bez navodjenja razloga Neposredne radnje su one koje kad se preduzimaju, stvaraju jednu novu procesnu situaciju koja najcesce vodi okoncanju postupka, a ponekad i okoncanju spora. To su : 1. Povlacenje tuzbe, 2. Odricanje tuzbenog zahtjeva, 3. Priznanje tuzbenog zahtjeva, 4. Poravnanje, 5. Izjava o mirovanju postupka, 6. Odricanje i odustajanje od pravnog lijeka. Neke preduzima tuzilac, neke tuzeni dok kod poravnanja se sticu ponasanja oboje. Neposredne radnje su neopozive, izuzev radnje priznanja tuzbenog zahtjeva, koju tuzeni moze opozvati do zakljucenja gl.rasprave odn donosenja presude. Tuzba i zalba tretiraju se kao neposredne parnicne radnje. Prema u kojoj se formi preduzimaju radnje stranaka se dijele na: pismene (preduzimaju se podnescima-pismena na kojima su radnje saopstene) i usmene (preduzimaju se neposredno na raspravi). Mnoge se radnje mogu preduzimati i u jednoj i u dr.formi. Npr.tuzba se redovno preduzima podneskom ali se moze dati i usmeno na zapisnik.

PODNESCI To je pismeni oblik parnicne radnje stranaka. U toj formi se uglavnom preduzimaju radnje van rocista. Podnesci se dijele na odredjujuce, pripremne i ostale. Odredjujuci podnesak je ona pismena radnja stranaka, kojom se stavljaju neki stvarni ili procesni predlozi ( tuzba, odgovor na tuzbu, pravni lijek, odgovor na pravni lijek...) Pripremni podnesci su oni kojima stranke ukazuju na cinjenice mimo onih u tuzbi, za koje traze da se utvrde u toku rasprave. On se drugoj stranci najcesce urucuje na rocistu. Druga strana se moze odmah izjasniti o navodima iz podneska, a moze traziti odlaganje rocista. Sadrzina pripremnog podneska se ne moze zaobici, jer stranka cinjenice koje je ukazala i dokaze koje je ponudila, moze prezentirati po zalbi drugostepenom sudu a ovaj ih je duzan uzeti na razmatranje. Prelazenje preko onoga sto je u pripremnom podnesku bez objasnjenja suda, predstavlja povredu koja vodi ukidanju zalbe a time i odugovlacenju postupka. Ostali podnesci- npr pismeno kojim se sudu saopstava adresa svjedoka, promjena adrese stranke ili opoziv punomocja itd SADRŽINA PODNESKA Podnesak sadrzi: 1. Oznacenje suda; 2. Oznacenje stranaka (ime i prezime, zanimanje, prebivaliste odn boraviste) ; 3. Oznacenje njihovih zak.zastupnika i punomocnika ako same ne preduzimaju radnje. Ako se podneskom stavlja neki predlog, onda se moraju navesti i cinjenice na kojima se taj predlog zasniva, za koje treba ponuditi dokaze. Potrebno je da je sadrzaj podneska razumljiv, predaju se u dovoljnom broju i za sud i za suprotnu stranku. Urednost podneska je opsta procesna predpostavka. Neuredan podnesak stranka mora ispraviti i popuniti u roku koji joj je ostavljen od suda (8dana). I u tom slucaju kao dan predaje smatrace se dan kad je prvi put predan. U protivnom smatrace se da je podnesak povucen. Neke druge podjele parnicnih radnji stranaka. Ofanzivne – one na kojima tuzilac zasniva tuzbu i one koje iznosi radi obezvredjivanja prigovora tuzenog. Defanzivne- oni kojima se tuzeni brani i koje preduzima da bi odbio tuzbeni zahtjev. PARNIČNE RADNjE SUDA To su: 1. Radnje upravljanja postupkom ; 2. Radnje dostavljanja ; 3. Radnje izvodjenja dokaza (dokazivanje) 4. Radnje vodjenja zapisnika; 5. Radnje vijecanja, glasanja, odlucivanja

Za valjanost ovih radnji treba da su ispunjenje predpostavke o nadleznosti i da su preduzete u propisanom obliku i nepristrasno.

O TUŽBI I NjENOM PODNOŠENJU Ne upotrebljava se uvijek u istom smislu, nekad sadrzi pismeno koje sadrzi procesnu radnju, nekad tuziocevo trazenje, a nekad tuzbeni zahtjev. U teoriji imamo dva shvatanja : Materijalno pravni (tuzba se objasnjava kao tuzbeni zahtjev) Formalno pravni (pod tuzbom se podrazumijeva parnicna radnja) Kao radnja tuzba je akt procesne inicijative- akt koji vodi postupak. Pismeno koje predstavlja tuzbu uvijek je dvostruko adresovano: na sud i drugu stranku. VRSTE TUŽBI Tuzbe na cinidbu (kondemnatorne) Tuzbe za preobrazaj ( konstitutivne) Tuzbe za utvrdjivanje ( deklarativne) PODNOŠENjE TUŽBE Podnosi se u okviru odredjujuceg podneska. Ona se moze podnijeti i na zapisnik kod suda. Tako se najcesce podnosi protivtuzba. Stranka usmeno saopstava sustinu spora, tvrdnje i dokaze, a sud uzimajuci to na zapisnik ispisuje tuzbu. TUŽBA KAO PODNESAK Kao podnesak ona sadrzi: Oznacenje suda Oznacenje stranaka po prezimenu, imenu, zanimanju, boravistu i polozaju u parnici, i oznacenju njihovih zastupnika i punomocnika Tuzbeni zahtjev, kako u pogledu gl.stvari tako i u pogledu sporednih potrazivanja Predlog tuzioca kako treba da glasi odluka suda Oznacenje priloga i njihov broj, kao i da li se podnose u izvorniku ili prepisu Potpis same stranke, njenog zastupnika ili punomocnika

PREDMET SPORA (PETITUM)

Predmet spora ili tuzbeni zahtjev je tuziocevo trazenje u pogledu glavne i sporednih stvari. Treba razlikovati zahtjev kao procesno pravni pojam od materijalno pravnog zahtjeva. Razlika proizilazi iz njihovih definicija. Procesno pravni zahtjev- podrazumijeva tuziocevo trazenje ili tvrdjenje , koje ce znaciti njegovo pravo, kada se tuzbeni zahtjev usvoji pravosnaznom odlukom. Pod materijalno pravnim zahtjevom – podrazumijeva se pravo na cinidbu po tuzbenom ili nekom dr.osnovu potrebno je i da je tuzbeni zahtjev potpuno odredjen, kako po obimu, tako i sadrzinom, u protivnom tuzba je neuredna. TUŽBENI PRIJEDLOG To je dio podneska u kome je tuzilac formulisao kako treba da glasi izreka presude, koja slijedi iz predmeta spora. Nas ZPP ne govori o tuzbenom predlogu TUŽBA ZA OSUDU NA ČINIDBU (kondemnatorna) To su trazenja tuzioca da se tuzeni obaveze na odredjenu radnju, u njegovu korist, koja se moze sastojati u vrsenju, ne vrsenju, propustanju ili trpljenju. One su u praksi najcesce. Cinidba se moze sastojati i u necinjenju npr tuzba da se zabrani sadasnje i buduce uznemiravanje i smetanje. Kod ovih tuzbi ne treba posebno isticati pravni interes, jer je on sadrzan u radnji.

UTVRĐUJUĆA TUŽBA (deklarativna) Ovom tuzbom tuzilac trazi da se utvrdi da postoji odn da je postojao neki odnos ili pravo. Utvrdjivanje odnosa koji vise ne postoji, moze biti predmet tuzbe, samo ako se njegovo ranije postojanje moze vezati za neko pravo u sadasnjosti npr kada se tuzbom utvrdjuje da je brak postojao , da bi se u sadasnjosti ostvarilo pravo na porodicnu penziju. Podnosenjem ove tuzbe tuzilac je duzan da ucini vjerovatnim postojanje pravnog interesa (poseban interes tuzioca). Isticanje pravnog interesa ima karaktar procesne pretpostavke o kojoj sud vodi racuna tokom cijelog postupka. Nasljednici ne ukazuju na pravni interes jer se on u tim situacijama pretpostavlja, jer je prethodno odredjen tuzbom ostavioca. Nasljedinci treba da pokazu da je tuzba bila osnovana. RAZLIKA U ODNOSU NA TUŽBU NA ČINIDBU tj.deklarativna se razlikuje od kondemnatorne po tome sto: deklarativna vodi presudi koja sadrzi naredbu cije se izvrsenje moze obezbijediti posredstvom prinude u izvrsnom postupku. tj. Presuda po kondemnatornoj tuzbi je izvrsni naslov, dok po deklarativnoj to nije nikada. Nepostovanje utvrdjenog odnosa u presudi po dekl.tuzbi vodi novoj parnici, sada i po tuzbi na cinidbu

(kondemnatornoj). Zato je presuda na utvrdjenje (deklarativna) i izdejstvovana. Tvrdnjom da je svaka odluka deklarisanje prava izvrsena je generalizacija, a ona brise sve razlike. TUŽBA ZA PREOBRAŽAJ (KONSTITUTIVNA) To su tuzbe koje idu za uspostavljanjem novog stanja, novog odnosa ili prava. U teoriji su mnogo sporne zato ih ZPP ne predvidja posebno. Ovim tuzbama stite se tzv preobrazajna prava (prava za ciju promjenu nije dovoljna volja subjekata, vec takva promjena nastupa pravosnaznom presudom). Sudski akt kojim se ukazuje da su nastupile sve pretpostavke za promjenu prava ili pravnog stanja. Tj odlukom se konstatuje da su ispunjeni uslovi za promjenu u pravu odn pravnom stanju. Neki teoreticari smatraju da i njih treba smatrati utvrdjujucim. Pravni interes nije potrebno posebno isticati, jer je on sadrzan u preobrazaju. Preobrazajne tuzbe se razvrstavaju na one: koje idu za prestankom pravnog odnosa npr tuzba za razvod koje idu za promejenom procesne situacije npr tuzba za proglasenje vaznosti ugovora o izabranom sudu koje idu za izmjenom pravnog odnosa npr tuzba kojom dijete trazi povecanje iznosa izdrzavanja

DOSTAVLjANjE Dostavljanje je radnja su koja se sastoji u predaju strankama I ucesnicima u postupku odgovarajuceg pismena. Dostavljanje se vrsi neposredno I preko dostavne sluzbe suda. Da bi dostavljanje proizvelo pravno dejstvo potrebno je:da je izvrseno na nacin predvidjen zakonom,da je dostava ucinjena na vrijeme I da je adresant mogao biti upoznat sa sadrzajem poneska (a ne mora). Izuzetno dostavljanje se moze uciniti I oglasavanjem preko sudske table I u sluzbenom listu.Takav nacin predvidjen je u tri slucaja:ako sud postavi predmetno zastupanja tuzenom cije je boraviste nepoznato I nema punomocnika,za tuzenog koji nema punomocnika u CG I nalazi se u inostranstvu,kada stranka promjeni adresu a o tome ne obavijesti sud. Dostava se dokazuje dostavnicom-pismenom ispravom koja je po formi unaprije pripremljena. PRIPREMNO ROČIŠTE; Pripremno rociste vodisudija pojedinac.Pozivaju se stranke.Prethodno tuzenom valja dostaviti tuzbu (najkasnije 8 dana prije rocista). Rociste se odrzava u cilju pripremanja glavne rasprave.U pripremi ovog rocista je blagovremeno trazenje od tuzioca,ako zahtjev dokazuje ispravama koje se kod njega nalaze,da isprave donese I pokaze na rocistu.Takvu obavezu moze naloziti u odnosu na predmete koje treba razgledati ako su pogodni za donosenje u sud. Ako se trazi odgovor na tuzbu,tuzenom se mora odrediti rok za njegovo podnosenje.Rok je sudski I nije prekluzivan,pa tuzeni moze odgovoriti na tuzbu I posto ovaj protekne.

Pripremno rociste ostvara predsjednik vijeca.Prije toga utvrdjuje da li su stranke uredno pozvane.Pripremno rociste pocinje kad su obje stran prisutne.Pocinje izlaganjem tuzbe od strane tuzioca. Od trenutka kad se tuzeni upusti u odbranu,tuzilac moze povuci tuzbu samo uz njegov pristanak.Ako rocistu ne pristupi tuzeni,a nije odgovorio na tuzbu a uredno je pozvan,onda je to situacija koja se razrjesava presudom na osnovu izostanka. U sledecim slucajevima se moze odluciti na pripremnom rocistu:donosenje presude na osnovu priznanja,okoncanje postupka poravnanjem,odricanjem od tuzbenog zahtjeva I povlacenjem tuzbe. Okonacanjem pripremnog rocista ucinjeno je sve da se nastavi sa postupkom a dalje preko rocista za glavnu raspravu. ODBRANA TUŽENOG; Od trenutnka dostavljanja tuzbe tuzeni se ponasa na jedan od sledecih nacina:priznajetuzbeni zahtjev,uzdrzava se od preduzimanja bilo kakve radnje I upusta se u odbranu. Odbranu cine seprocesne radnje I aktivnosti preduzete u svrhu suprostavljanja tuzbi I tuzbenom zahtjevu.Svode se na:osporavanje dopustenosti tuzbe,osporavanje tuzbenog zahtjeva itd. Kad se tuzeni brani osporavanjem moze:oporavati istinitost cinjenice ili cinjenica na kojima tuzilac zasniva svoj zahtjev.Osporavati osnovanost tuzbenog zahtjeva-negacija pravnog odnosa iz tuzbe.Isticanjem materijalno-pravnih prigovora-ovlascenje jednog lica da se isticanjem okolnosti suprostavi ostvarivanju tudjih subjektivnih prava. Materijalno-pravni prigovori se dijele na:dilatorne I peremptorne.Dilatorni privremeno sprecavaju nastupanje,a peremtorni da cinidbu uskrate trajno. Kako se postupa kad se istakne vise prigovora U istoj parnici moze sistaci vise prigovora.Tada sud polazi prvo od onih koji vode odbijanju tuzbenog zahtjeva I dalje redom.Dalji red sud odredjuje po sopstvenom nahodjenju.Svaki naknadno ukljucen prigovor ne ovdi njegovom utvrdjivanju ako je prethodni dovoljan za odbijanje tuzbe. Prigovor prebijanja Je odbrambeno sredstvo tuzenoga kojim se ovaj koristi kada prema tuziocu istice svoje potrazivanje koje jeiste vrste kao I ono iz tuzbe I koje u vrijeme isticanja mora biti dospjelo. Prebijanje se raspravlja na zahtjev I tek kad se u toku rasprave sud uvjeri u osnovanost tuzbe,jer prebijanja nema ako se tuzba ne pokaze osnovanom. Kako se odlucuje o prigovoru prebijanja O prigovoru prebijanja odlucuje se uz odluku o glavnoj stvari iz tuzbe kojom se usvaja zahtjev iz tuzbe u cjelini ili djelimicno.Prigovor se moze istaci za vrijeme trajanja glavne rasprave pred prvostepenim sudom.Prigovorom se inace zasniva litispendencija. Za slucaj povlacenja I odricanja od tuzbe po prigovoru se ne mzoe nastaviti postupak ukoliko ga tuzeni ne uoblici prije povlacenja u protivtuzbu.Stoga se kaze da prigovor dijeli sudbinu tuzbe. VRIJEME PARNIČNIH RADNjI Vrijeme je cinjenica koja nastupa sama po sebi,nezavisno od volje ucesnika postupka.U procesnim pravima vrijeme je u njegovim izrazima:u roku I rocistu. O roku

Rok je vremenski razmak odredjen za preduzimanje radnji u postupku.Trajanje roka je odredjeno ili po zakonu ili po odluci suda.Ako je trajanje roka odredjeno zakonom,onda je rijec o zakonskim rokovima.Ostali su sudski I trajanje se odredjuje sudskom odlukom.Zakonski rokovi sup o pravilu prekluzivni,kao npr:rok za zalbu Sudske rokove odredjuje sud svojom odlukom I ti rokovi nijesu prekluzivni.Ovi rokovi mogu biti produzivani.Za razliku prekluzivni rokovosi su neproduzivi. S obzirom na moment od kojeg se racunaju razlikujemo ih na:subjektivne I objektivne. U materijalnim pravima rokovi se razlikuju I drugacije.Raskidni (terminus ex quo) I odlozeni (terminus ad quem). Raskidni rok je onaj rok cijim protekom pravni posao proizvodi pravno dejstvo,dok se odloznim rokom podrazumijeva onaj rok cijim protekom nastaje pravna mogucnost vrsenja nekog subjektivnog prava. Rok je odlozan ako je radnja preduzeta prije nego je rok istekao.Odlozan je rok,ako je podnesak za slucaj pogresne pravne pouke podnesen u roku za pouke,uprkos da je istekao zakonski rok. ROČIŠTE Rociste je vrijeme namijenjeno usmenim radnjama stranaka.Rocista zakazuju sudovi.Mjesto preduzimanja radnji na rocistu je redovno u prostorijama suda.Izuzetno to moze biti I van suda,na mjestu gdje se dogadjaj dogodio,preciznije na mjestu uvidjaja.U teoriji se rocista dijele na:obavezna I fakultativna. Obaveznim rocistem se cijeni rociste za glavnu raspravu I rociste za raspravljanje o predlogu za povracaj u predjasnje stanje. Fakultativnim rocistima se cijene ona rocista koja sud zakazuje kad se opredijeli da je o nekom procesnom pitanju cjelishodno raspravljati na posebnom rocistu I mimo onog koje je zakazano povodom predmeta spora.

MNOŽINA SUBJEKATA SUPARNIČARSTVO - litis consortium Postoji kada se u parnici u istoj stranackoj ulozi pojavljuje vise procesnih subjekata. Ako je ta mnozina na strani tuzioca radi se o aktivnom suparnicarstvu, dok je pasivno kada je ta mnozina na strani tuzenog. Sa aspekta teorije o parnici kao odnosu, suparnicarstvo bi mogli odrediti i kao mnozinu odnosa kojih ima koliko i procesnih subjekata. Zakon ne propisuje obavezu suparnicarastva, jer je ona u volji stranaka( fakultativna) ali ipak nastaje pod uslovima koje zakon odredjuje. Suparnicarstvo se ne moze zasnovati nalogom suda. USLOVI ZA ZASNIVANjE SUPARNIČARSTVA

Suparnicarska parnica je dopustena kada su prema svakom suparnicaru ispunjene opste pretpostavke i kada su ispunjeni svi uslovi od kojih zavisi mogucnost zasnivanja suparnicarstva. Pretpostavke moraju postojati prema svakom suparnicaru. Uslove razlikujemo na : opste i posebne. Opste utvrdjuje ZPP, prema njemu vise lica mogu jednom tuzbom tuziti odn biti tuzeni: ako su u pogledu predmeta spora u pravnoj zajednici ili ako njihova prava odn obaveze proisticu od istog cinjenicnog i pravnog osnova ako su predmet spora zahtjevi odn obaveze iste vrste koje se zasnivaju na istovrsnom cinjenicnom i pravnom osnovu i ako postoji mjesna i stvarna nadleznost istog suda za isti zahtjev i za svakog tuzenog posebni se utvrdjuju ZPP om ili dr zakonom. U ZPP se to cini kada je u pitanju supsidijarno suparnistvo ili za slucaj glavnog mijesanja kada se suparnicarstvo zasniva tuzbom onda ga nazivamo predhodnim. Ako do njega dolazi pristupanjem novog tuzioca, prosirenjem tuzbe na novog tuzenog, spajanjem parnica ili stupanjem nasljednika na mjesto umrle stranke, rijec je o naknadnom suparnicarstvu. Prema pravnom dogadjaju ili zajednici, suparnicarstvo se dijeli na : formalno i materijalno Materijalno pravno suparnicarstvo – postoji kada je vise lica u odnosu na predmet spora u pravnoj zajednici ili se njihova prava zasnivaju na istom pravnom ili cinjenicnom osnovu. Npr suparnicarstvo koje se zasniva po tuzbi suvlasnika idem ius, idem factum Formalno (nepravo) suparnicarstvo postoji kada predmet spora, prava ili obaveze nisu zajednicki ali su iste vrste i zasnovani na istovrsnom cinjenicnom pravnom osnovu , similis isus, simislis factum OBIČNO I JEDINSTVENO SUPARNIČARSTVO Obicno suparnicarstvo postoji ako u parnici svaki suparnik ima polozaj stranke, tako da njegove radnje i propustanja ne koriste drugim suparnicarima. Jedinstveno suparnicarstvo imamo ako je odnos medju suparnicarima takav da spor valja rijesiti na jednak nacin prema svakom od njih, a spor je takav da iz prirode pravnog odnosa slijedi da ga treba rijesiti jedinstveno. U slucaju jedinstvenog suparnicarstva suparnicari se cijene kao jedna stranka. Stoga ako pojedini suparnicari propuste parnicnu radnju, a drugi su je preuzeli, njeno dejstvo se onda odnosi i na one koji je nisu preuzeli, naravno ukoliko je ona povoljnija od nepreduzete. Poseban problem nastaje kada suparniari preduzimaju razlicite radnje odn one koje se ne slazu. Tada treba uzeti onu radnju koja je za sve suparnicare najpovoljnija.