Grčka Mitologija

Grčka Mitologija Stare kulture i njihova vjerovanja bila su zasnovana na mitovima i legendama bogovima i junacima sa božanskim karakteristikama. Ti mitovi i legende bude veliko zanimanje jer otkrivaju kulture ondašnjeg doba i slika istorije biva sve jasnija. Mit je tvorevina u priči, pjesmi i sl., predznanstvenog i fantazijom prožetog (obično magičnoreligioznog) mišljenja, kojom narod na primitivnom stepenu razvića objašnjava nastanak prirodnih bića i pojava. Mitologija je skup mitova neke religije, naroda ili civilizacije koja proučava priče fantastičnog sadržaja u kojima su junaci bogovi, polubogovi, heroji i slično. Te priče bilježi mit, legenda, tradicija, usmena predanja i drugo. I dan danas se divimo grobovima i palatama u Pilu, te tvrđavama Mikene i Korinta, nakitu, zlatnom posuđu, ukrasima i oružju u nacionalnm muzejima u Ateni i Herakleionu na Kritu. Sva ta veličanstvena djela postala su baština klasične grčke kulture koja se rađala u vrijeme dok su Rimljani, budući gospodari Grčke i svijeta, još bili barbari. Proučavajući grčku mitologiju uveliko ulazimo u okvire grčke književnosti i umjetnosti. Homerovi epovi, "Ilijada" i "Odiseja", (čiji je epski jezik izuzetan, jer nije bio govorno narječje, niti je odgovarao ijednom od narječja pronađenih u zapisima ili kasnijoj književnosti, a namijenjen je recitovanju), te Hesiodovo djelo "Teogonija" (Porijeklo Bogova) čine najraniju grčku književnost i prikazuju različite kategorije mita, međusobno se strogo razlikujući u namjeri, duhu i sadržaju, dok im je zajednička strukturna složenost. Gčku je mitologiju stvarao narod u nastojanjima da objasni zakonitosti života i prirode pa su zato grčki mitovi nadahnuti ljepotom i svježinom pripovijedanja. To su mitovi koji se odlikuju raznolikošću motiva i velikom pjesničkom ljepotom, zadržavajući uglavnom onaj oblik u kojem se javljaju kod Homera i Hesioda. Uz olimpske, podzemne i morske bogove te uz mnoga niža božanstva u njima nastupaju i heroji koji su po ocu ili majci božanskog porijekla. Bogovi su antropomorfizirani, ali ne stare i besmrtni su, te njihov položaj postaje vrijedan strahopoštovanja navodeći čovjeka da osjeti strah, sram ili pak poštovanje. Ljudi su komunicirali s Bogovima direktno ili posredno, budući da su Bogovi imali moć (daimon) da osim ljudskog poprime i neki drugi oblik ili obilježje, ili je pak komunikacija uspostavljena putem sna. Često su se promatrale ptice u letu, grmljavina, zvijezde padalice ili druge prirodne pojave kao znakovi božijeg obraćanja ljudima. Bogovima su prinošene žrtve, pokloni, te izricane molitve kako bi se stekla njihova naklonost. Ljudima se ponekad i ugađa, ali im se ne dopušta izbjegavanje smrti, kao njihove konačne sudbine.

Postanak bogova U mitu o postanku svijeta i bogova kaže se da su grčki bogovi nastali iz poštovanja nebeskih tijela i prirodnih sila. Tako je u početku postojao samo Haos, što znači nered, opšte ništavilo. Iz Haosa su potekli Gea (zemlja) i Uran (nebo). To su ujedno bila dva božanstva zamišljena u ljudskom obliku. Iz nihovog braka rodili su se gorostasni Kiklopi i Giganti. Najmlađi među njima Hronos (vrijeme) zbacio je svoga oca s vlasti i, da ne bi doživio očevu sudbinu, proždirao je svoju djecu onako kako su se rađala. Ali, majka Rea je uspjela da sakrije njihovog sina Zevsa. A kad je Zevs porastao, savladao je oca i primorao ga da vrati svu pojedenu djecu. Na kraju je

1

njega i njegove saveznike Titane okovao u paklu. Tada je Zevs postao gospodar svijeta, bogova i ljudi. Ostali bogovi bili su njegova braća ili djeca. Edip U Atici su Grci rado prepričavali mit o Edipu, sinu beotijskog kralja Laja. Edip je odrastao u tuđini i nije znao za svoje roditelje. Jednom na putu za Tebu sretne nekog starca, koji nije htio da mu se skloni sa puta. Edip se sa njim posvađa i ubije i njega i njegove sluge. Samo se jedan sluga spase bjekstvom. Ubijeni starac bio je Edipov otac, ali Edip to nije znao. Kad je Edip dospio u Tebu, u gradu je na jednoj stijeni živjelo strašno čudovište - Sfinga - pola lav, pola žena. Ona je od svakog prolaznika zahtijevala da riješi zagonetku, i ko to ne bi uspio, ubila bi ga. Edip je odlučio da Tebance oslobodi tog čudovišta. Znalo se da će Sfinga izgubiti život ako neko odgonetne njenu zagonetku. Kad joj je Edip prišao, ona ga zapita: "Ko to ujutru ide na četiri, danju na dvije, a uveče na tri noge?" Edip riješi zagonetku odgovorom da je to čovjek: u ranom djetinjstvu on puzi, kad odraste ide na dvije noge, a u starosti se služi štapom. Kad je Sfinga čula odgovor, strmoglavila se sa stijene i crkla. U znak priznanja i zahvalnosti, Tebanci proglasiše Edipa za kralja umjesto Laja, koga su, kako su oni smatrali, ubili razbojnici. Tada su Edipu dali za ženu Lajovu udovicu Jokastu, tj. Edipovu majku. Zatim je u Tebi pod Edipovom vlašću otpočela da se širi jedna opaka zarazna bolest, od koje je mnogo ljudi pomrlo. Tad bogovi poručiše Tebancima da će sve njihove nevolje i nesreće prestati kad otjeraju onoga čije su ruke umrljane Lajovom krvlju. Rob, koji se spasio prilikom napada na Laja, prepoznao je u Edipu Lajovog ubicu. Kad je Edip to saznao, sam je sebe oslijepio i otišao u dobrovoljno progonstvo, a nesrećna Jokasta se ubila. Sizif Sizif, kralj korintski, odao je Zevsovu tajnu riječnom bogu Azopu, da se Azopova kćerka i Zeus zabavljaju. Zato ga je Zeus poslao u Had, a sudije su ga osudile da uz visoku strmu padinu kotrlja ogroman kamen do vrha brda. Kad god se približi skoro do vrha, kamen se uvijek skotrlja , snažno odskakujući, i on mora sve ispočetka, iako je iscrpljen od napora. Kralj Mida Mida je bio bogati frigijski kralj kome su, za kaznu što je zamjerao sudiji Tmolosu što je u muzičkom takmičenju između Apolona i Pana dosudio pobjedu Apolonovoj liri, izrasle magareće uši, jer mu je više godila Panova svirka. Mida je uši krio kapom, mada je na nesreću njegov berberin morao saznati tajnu. Mida mu je pripretio da će ga ubiti ako kaže ikom. Berberin je pucao u sebi od tajne i nije izdržao, već je iskopao rupu i u nju šapnuo: " Kralj Mida ima magareće uši." Odmah je zatrpao rupu, ali je na tom mjestu iznikla trska koja je došapnula to drugoj trsci. Uskoro su i ptice čule novost i prenijele je čovjeku po imenu Melamp, koji je razumio njihov jezik. Melamp je rekao prijatelju i ubrzo je Mida čuo svoje ljude kako mu viču da skine kapu, da mu vide uši. Mida je odrubio glavu berberinu, a onda se ubio od sramote. Tantal Tantal je zbog mnogih grijehova (među kojima su krađa ambrozije i odavanje tajni sa savjetovanja bogova) bačen u podzemni svijet. Had ga je kaznio da žedan stoji u bistrom jezeru, čija bi se voda povukla čim bi pokušao da se napije, a voće koje je visilo iznad glave odmaklo bi se čim bi pokušao da ga ubere. Trpio je beskrajne muke od gladi i žeđi poznate u narodu kao "Tantalove muke". Dedal i Ikar Dedal, Atinjanin, nevjerovatno vješt kovač, naučen od Atine i Hefesta, morao je pobjeći iz Atine jer je ubio svoga nećaka Tala. Pobjegao je na ostrvo Krit, gde se zaposlio kod kralja Minosa. Tamo je oženio je djevojku i dobio sina Ikara. Pravio je Minosu sve vrste kipova, namještaja, mašina,

2

oružja, oklopa i igračaka za djecu iz dvorca. Poslije nekoliko godina zatražio je mjesec dana odmora, i kada mu je Minos to odbio, odlučio je da pobjegne. Znao je da bi bilo beskorisno ukrasti brod i otploviti, jer bi ga Minosovi brzi brodovi ubrzo sustigli. Stoga je sebi i Ikaru napravio po jedan par krila da zavežu na ruke. Perje je spojio za okvir pčelinjim voskom. Prije nego što su krenuli Dedal je upozorio sina da ne leti previše nisko, da ga ne bi more poprskalo, niti previše visoko, zbog sunca. Dedal poleti, Ikar za njim; ali se uskoro uzvinuo toliko blizu sunca da se vosak otopio, a krila počela da se odljepljuju. Ikar je počeo da propada, pao u more i udavio se. Dedal ga je sahranio na malom ostrvu, gdje ga je more izbacilo, koje je poslije nazvano Ikarija.

12 Olimpljana: 1. Zevs 2. Hera 3. Atina 4. Posejdon 5. Apolon 6. Artemida 7. Ares 8. Hermes 9. Afrodita 10. Hefest 11. Demetra 12. Hestija Zevs -gospodar neba i zemlje,otac bogova i ljudiZevs, najveći od svih besmrtnih bogova sa Olimpa, rodio se u jednoj pećini na planini Dikta, na Kritu, a rastao je, u nekoj drugoj špilji na planini Ida, gde ga je sakrila majka Rea, hraneći se mlijekom kozije nimfe Amalteje, dok su ga Nimfe njegovale. Zagospodarivši i učvrstivši vlast nad svojom braćom i ostalim bogovima, zadobio je, od svih, zasluženo poštovanje i divljenje, te je, nakon Titanmahije i Gigantomahije, sa pravom, prihvaćen kao gospodar i otac bogova i ljudi. Njegovo oružje je bio grom, dok se njegova vlast prostirala i na nebu i na zemlji. Za Zevsa, njegova zakonita i jedina supruga bila je Hera, koja mu je uvek bila stalna i verna pratilja, kako u životu,tako i u svim njegovim djelima. Sa njom je dobio Aresa, Hebu, Ejletiju i Hefesa. Bezbrojne su, međutim bile, njegove ljubavne avanture sa boginjama i običnim smrtnicama, koje su povremeno izazivale Herinu ljubomoru. Iz ovih avantura, Zevs je dobio mnogo druge djece, bogove, polubogove i heroje. Da bi pomenuli neke od mnogobrojnih avantura, može se izdvojiti njegova veza sa Majom iz koje se rodio Hermes, sa Semelom je dobio Dionisa, od Lete, Apolona i Artemidu, iz veze sa Temidom, Suđaje i Hore, a od Mnemosine devet Muza. Iz nebrojenih veza sa smrtnicama koje se pominju, na svet su došli mnogi bogovi i heroji. Svu svoju decu, voleo je i štitio, te su više puta i ona bila povod Herinom besu. Hera-zaštitnica porodice i udatih ženaHera, kćerka Hronosa i Ree, Zevsova supruga i sestra, majka Aresa, Hebe, Ejlejtije i Hefesta, bila je zaštitnica braka i udatih žena. Njena vaza sa Zevsom započela je mnogo pre njhovog braka, pa su se sastajali krijući se od svojih roditelja. Kasnije, kada su se uskladili odnosi bogova sa Olimpa i Zevsa, i nakon Zevsovog ustoličenja, sklopljen je brak. Hera se pojavljuje u brojnim mitovima, a pored svoje, podiže i mnogo druge dece, kažnjava neverstvo i surovo se sveti ljubavnicama svoga muža. Letu,kada je ona nosila Apolona i Artemidu, jurila je sve do ostrva Del, koje je do tad bilo pokretno ostrvo. Iju,koju je Zevs veoma voleo, pretvorila je u kravu.Heru su posebno obožavali u Argu, pa je zbog toga ova boginja bila zaštitnica tog grada. Za vreme trojanskog rata štitila je Grke, i uzimala je učešća u mnogim događajima, koji su uticali na ishod rata. Hera je obožavana i 3

slavljena u celoj Grčkoj, a najvažnija procesija koja je organizovana u njenu čast, predstavljala je sećanje na njeno i Zevsovo venčanje. Atina-boginja mudrostiNakon pobede, koju su odneli bogovi sa Olimpa u Titanomahiji, Zevs je obljubio Metidu, kćerku Okeana i Tetide.Tada su mu,Uran i Gea saopštili da će se iz te veze, prvo roditi Atina,koja će mu biti slična po hrabrosti i mudrosti, a kasnije, i sin,koji će ga nadmašiti po sposobnostima, tako da je postojala opasnost da ga, jednog dana, svrgne sa prestola. Da bi izbegao takav događaj, Zevs je progutao Metidu. Međutim, približavao se čas Atininog rođenja, pa je Zevs naredio Prometeju, da mu svojom sekirom otvori lobanju. Tada su, svi, zaprepašćeni i izneneđeni, ugledali kako iz Zevsove glave iskače naoružana Atina, mašući svojim kopljem. Nova boginja je, pridruživši se ocu tokom Gigamahije, uspela da pobedi Enhelada, koga je oborila na zemlju, a zatim bacila na njega celu Siciliju, koja ga je prekrila. Iako je bila boginja rata,ona nije bila ratnički raspoložena. Bila je mudra, pametna, i oduvek je pomagala heroje, Perseja, Ahila, Odiseja i mnoge druge,a ljubav koju je prema njima osećala nije podrazumevala ništa erosko. Atina ja, isto kao i Artemida, odlučila da u brak ne stupi čak na sa bogom, već da zauvek ostane devica. Prema predanju, postoji priča o svojevremenoj svađi između Posejdona i Atine, oko grada Atine. Posejdon-bog moraPosejdon, grčki bog mora, sin Kronosa i Ree, brat Zeusa i Hada, s kojima je podijelio vlast svijeta, smatra se jednim od najpoštovanijh bogova Olimpa, jer je pored Zevsa i Here, jedan od najstarijih bogova. Duboko u valovima stoji njegova kristalna palata Ega. Zlatnim kočijama,krstari po svom kraljevstvu ,odnosno okeanima i morima, između talasa koji ga ni ne pokvase, Svojim trozubom udara u valove, potresa zemlju i cjepa stjene; lako je razdrazljiv i veoma ljut bog. Žena mu je drazesna Amfitrtita, jedna od kćeri Nerejevih. Njihov sin je Triton, moćni morski bog s ljudskim gornjim tijelom, a ribljim repom. Posejdon je smatran tvorcem konja, koji mu je posvećen. Osim toga su mu posvećeni bik i omorika. Iako se u Ilijadi opisuje kao zaštitnik Grka, u Odiseji stalno proganja Odiseja, svim sredstvima, pogotovu od trenutka kad mu je on oslepio sina, Kiklopa Polifema. Pored toga, i ostale heroje je namučio prilikom njihovog povratka iz Troje, bez obzira što ih je tokom samog rata podržavao, jer ga je veoma pogodilo uništavanje grada, kojeg je on sam svojim rukama sagradio. Posejdon je uživao u ljubavi sa raznim boginjama,kao i sa poznatim smrtnicama, i iz tih veza je imao mnogo dece.Neka od njegove dece su Polifem od Toose, Antej od Gee, Orion od Euriale, Pelija i Nelej od Tire, Pegas i Hrisor od Meduse, Atlent od Klito, i mnogi drugi. Apolon-bog svetlosti,muzike i proricanjaApolon pripada drugoj generaciji bogova sa Olimpa, jer je Zevsov sin od Lete, kao i njegova sestra Artemida. Apolon je učinio mnoga hrabra dela, kao što je bilo oslobađanje Delfa od strašnog zmaja Pitona koga je ubio svojim strelama. Bio je prelepi bog, visok, skladno građen i bujne kose, i zbog toga je imao mnogo ljubavnih avantura, kako sa Nimfama, tako i sa običnim smrtnicama. Jednom je i zavoleo i kćerku boga Peneja, Dafnu. Međutim ona mu nikako nije ljubav uzvraćala, već je, pošto je bog stalno proganjo, zamolila oca da je u nešto pretvori kako bi se spasila. Nimfa je pretvorena u biljku lovor koja je onda posvećena Apolonu. Iz svojih ljubavnih avantura, bog je dobio mnogo dece, Orfeja od Kaliope, Asklepija od Koronide, Lina od Psamate, Aristaja od Kirene, Trojila od Kasandre i dr. Pored svojih avantura sa ženama, bog je voleo i lepe muškarce, od kojih su najpoznatiji Hijakint i Kiparis. Nakon njihove smrti, prvi se pretvorio u cvet a drugi u drvo. Apolon je bio i bog ratnik, veoma vešt strelac, koji je mogao svoje strele da dobaci jako daleko. Ljudi su ga prekomerno obožavali, po raznim hramovima i proročištima, takmičenjima, žrtvovanjima. Postao je religijski simbol, kako u umetnosti, tako i u radu. Šta više, neki ga smatraju Pitagorinim ocem. 4

Artemida-boginja meseca i lovaArtemida, kćerka Zevsa i Lete, rođena istog dana kad i nje brat Apolon, bila je boginja lova i meseca. Od malena, zatražila je od svog oca Zevsa da ostane neudata, te je naoružana lukom i strelom, obilazila šume u društvu svojih omiljenih srna i jelena. Ona je bila osvetoljubiva boginja koja bi kažnjavala sve one koji bi pokazali nepoštovanje. Istovremeno, štitila je lovce i neiskvarene ljude. Poznata je priča o njenoj osveti Niobi koju je sprovela uz pomoć svog brata Apolona. Nioba se stalno hvalisala kako je rodila četrnaestero dece, za razliku od Lete, koja je rodila samo njih dvoje. Kada su za to čuli Apolon i Artemida, odlučili su da se osvete za uvredu koja je naneta njihovoj majci, te su strelama poubijali svu njenu decu. Još jedna žrtva osvete ove boginje bio je i Akteon. Boginja je na njega bila besna jer ju je jednom video kako se na nekom izvoru kupala naga. Njena osveta je bila surova.Njega je pretvorila u jelena, a besnilom je zarazila pedeset njegovih pasa, koji su ga na kraju i rastrgli. Ares-bog rataAres bog koji je voleo borbu, uvek se prikazuje sa šlemom, u ratnoj opremi, spreman za borbu. Gde god je rat, krvoproliće, ili neki oružani sukob, Ares je prisutan. To je bio razlog što ga ljudi nisu slavili i obožavali kao ostale bogove, pa se i gradovi koji bi ga smatrali svojim zaštitnikom, nigde ne spominju. Sin Zevsa i Here, često bi dolazio u sukob sa ostalim bogovima pa čak i sa sopstvenim ocem. U Tebi je bio slavljen, kao predak kraljevske loze jer je njegova kćerka, koju je imao sa Afroditom, Harmonija, bila žena Tebanskog kralja Kadma. I zaista, ovaj strašni bog imao je vezu sa nežnom i požudnom Afroditom, sa kojom, je pored Harmonije imao i još Erosa, Foba i Dejma. Osim njih Ares je imao i drugu decu. Neka od njih su Kiknio, Diomed i Liakon. Hermes-bog trgovine i proricanja, pismonoša bogova i pratilac dušaHermes je bio sin Zevsa i Maje, jedne od Plejada, koju je krasila izuzetna lepota. Još od malih nogu, videlo se da će biti lukav i dovitljiv bog, jer iako je još bio u pelenama, uspeo je da svom bratu Apolonu ukrade stado bikova, koje je uspeo tako vešto da sakrije da je Apolon morao da iskoristi sve svoje proročanske sposobnosti, i svoja poznanstva, da bi ih našao. Hermes se smata bogom trgovine, lopovluka i glasnikom bogova. Na sandalama i šlemu, koje je nosio, imao je krila, i uvijek je držao skiptar. Pored toga što je prvenstveno bio Zevsov glasnik, odnoseći i donoseći poruke po Zevsovom nalogu, bio je i pratilac duša koje je odvodio u Had. Hermes je imao mnogo dece, a neka od njih su: Mirtil od Klimene, Polib od Htonofile i Autolik (Odisejev deda), od Filonide. Kao njegovi sinovi spominju se i Pan, Arpalik, Abder i dr. Afrodita-boginja lepote i ljubaviO Afroditi, boginji ljubavi i ljepote, postoje dvije različite verzije vezane ze njeno rođenje. Prva verzija je da je ona kćerka Zevsa i Dione, dok je prema drugoj rođena iz sperme boga Urana, kada su njegove genitalije, pošto ga je Hronos kastrirao, pale u more. Tako je iz morske pene izronila Afrodita. Ona je štitila ljubav i sve zaljubljene, dok joj je najdraža zabava bila da natera bogove da se zaljube u smrtne žene. Volela je da pravi mnoge intrige, da bogove baca u ljubavne zagrljaje, naročito Zevsa, koji je svaki čas bio umešan u neku ljubavnu peripetiju. Međutim, ni ona sama nije mnogo zaostajala u svojim avanturama. Iako je bila udata za hromog boga Hefesa, bila je je i u ljubavnoj vezi sa Aresom. Iz Afroditine ljubavi sa Aresom rodili su se Eros, Dejimo, Fob i Harmonija. Afrodita je imala ljubavne veze sa Dionisom i sa Anhisom. Njen omiljeni cvet bila je ruža, dok je njene kočije vukao par golubova, ptice koje je najviše volela.

5

Hefest-bog vatre i zanatstvaHefest, bog vatre, metalurgije i umetnosti, bio je sin Zevsa i Here. Njegova radionica nalazila se na Lemnu, ali i gde god su postojali vulkani i vatra. Njegova ramena i ruke rile su veoma snažne, dok su mu noge bile slabe. Hefest je bio i hrom i o tome keko se povredio postoje dve verzije: po prvoj, prilikom jedne svađe između Zevsa i Here, pošto je Hefest, učestvujući u raspravi držao stranu svoje majke, Zevs se naljutio, zgrabio ga za nogu i bacio ga sa Olimpa. Hefest je pao na ostrvo Lemno gde su ga stanovnici odnegovali, ali je ostao hrom. Po drugoj verziji, Hefest se rodio hrom, Hera je odlučila, stideći ga se, da prikrije njegovo rođenje, pa ga bacila sa Olimpa. Hefest je pao u okean odakle su ga izvadile Tetida i Eurinoma. Kasnije je poslao majci, da bi joj se osvetio zlatni presto koji je sam napravio. Međutim, samo što je Hera sela na presto, našla se vezana i samo ju je Hefest mogao osloboditi. Hefest je vraćen na Olimp, a Zevs mu je u želji da se iskupi dao Afroditu za ženu. Demetra-boginja žitnih poljaDemetra je bila boginja plodnosti, majka zaštitnica polja, koja je štitila sve obrađene površine, a pogotovo žitnih polja. Pored toga smatra se i boginjom koja je učestvovala u stvaranju svijeta, pa sve što na zemlji živi, cveta i donosi plod, svoje postojanje duguje Demetri i njenoj brižljivosti. Demetra je bila veoma privržena svojoj ćerki Persefoni, koju je dobila sa Zevsom, i za koju je bila toliko vezana. Persefona je srećno rasla pored majke i ostalih boginja, sve dok se u nju nije zaljubio Had, koji ju je oteo. Demetra je, čim je saznala za nestanak voljene kćeri, krenula u potragu za njom. Kada joj je Helios otkrio istinu, boginja se toliko naljutila da je napustila Olimp, zapostavila sve svoje dužnosti, i prerušivši se u staricu, otišla u službu kod Keleje. Za to vreme, zemlja je ostala neobrađena, poljoprivreda unazađena, ništa iz zemlje nije izniklo, niti donosilo plodove. Videvši sve to, Zevs je naredio Hadu da Demetri vrati Persefonu. Had je pristao da svoju ženu dovede u Gornji svet, i vrati je majci, ali je pre toga lukavstvom naterao da pojede zrno nara. To jedno zrno, bilo je dovoljno, da Persefonu veže za Podzemni svet. Sklopljen je sporazum sa Hadom: Persefona je osam mjeseci godišnje provodila sa majkom, a ostala četiri sa Hadom. Hestija-boginja porodičnog miraOva boginja je bila oličenje porodičnog doma. Prvorođena kćerka Krona i Ree, zatražila je od svog brata Zevsa da zauvek ostane devica, iako su je Posejdon i Apolon tražili za suprugu. Njen smireni život i stabilan položaj u kući na Olimpu, razlog je, što se ne pominje ni u kakvom događaju, za razliku od ostalih bogova, a njeno prisustvo je mnogo značajnije u svetu mašte.

Heroji Herakle Među mnogim predanjima starih Grka izdvajaju se mitovi o polubogovima, koje su Grci nazivali herojima. Njima je pripisivana natčovečanska fizička snaga, ili naročiti um i okretnost. Oni su ubijali čudovišta, divlje zveri i razbojnike koji su ometali normalan i miran život ljudi. Grci su najviše pričali o neobičnim podvizima Herakla, sina Zevsa i Alkmene, tebanske princeze, koji je bio pravi grčki narodni heroj. Poznat je po svojim delima, koje je morao da obavi po naređenju Euristeja, kralja Grčke, u roku od 99 meseci. Heraklova dela: 1) Ubio je Nemejskog lava; 2) Ubio je monstruoznu Hidru u močvarama Lerne; 3) Uhvatio je Kerinejsku košutu (Artemidinu omiljenu), a da je nije ustrelio; 4) Uhvatio je Erimantskog vepra; 5) Očistio je prljave štale kralja Augija za jedan dan; 6

6) Oslobodio je Stimfalsku močvaru od ptica koje su jele ljude; 7) Uhvatio je snežno belog bika sa Krita, koji je sravnjavao polja sa zemljom; 8) Uhvatio je četiri divlje kobile trakijskog kralja Diomeda; 9) Uzeo je čuveni zlatni pojas od Hipolite, kraljice Amazonki; 10) Ukrao je krdo crvenih krava od kralja Heriona. Kada je Herakle uradio navedena dela, Euristej mu je zadao dodatna dva: 1) Da donese zlatne jabuke Hesperida, kćeri Titana Atlanta, sa Dalekog zapada; 2) Da uhvati psa Kerbera i dovuče ga iz Podzemlja. Herakle je obavio zadana dela i Euristej ga je oslobodio dužnosti. U doba svojih lutanja od Kavkaza do Španije srušio je pregradu koja je odvajala Sredozemno more od Atlantskog okeana; jedan deo kamenja bacio je na špansku stranu, a drugi na afričku. Tako je postao današnji Gibraltarski moreuz, koji su Grci nazvali "Heraklovi stubovi". Posle mnogih podviga, Zevs je Herakla odneo na nebo i uvrstio ga u red bogova. Postavio ga je za vratara na Olimpu i oženio svojom kćerkom Hebom. Persej Persej je bio sin Zevsa i Danaje. Odsekao je glavu Meduzi od čije je krvi nastao Pegaz. U Etiopiji je oslobodio Andromedu koja je bila privezana za stenu i prepuštena na milost i ne milost morskom čudovištu; zatim ju je uzeo za ženu. Tezej Glavni junak Atike i Atine bio je Tezej, sin kralja Egeja. Bio je slavan kao Herakle, jer je izvršio mnoga junačka dela. Najznačajnije Tezejevo delo bilo je oslobođenje njegove zemlje od teškog danka koji se morao slati kritskom vladaru Minosu. Atina je svake devete godine morala da šalje Minosu sedam devojaka i sedam momaka koje je on predavao Minotauru da ih pojede.To je bilo čudovište s čovečijim telom i glavom bika, koje je živelo u dvorcu sa mnogo odaja, tzv.lavirintu, iz koga je bilo veoma teško izaći.Tezej je ipak uspeo da ubije Minotaura i da izađe iz lavirinta. U tome mu je pomogla Ariadna, kći kralja Minosa koja je zavolela Tezeja i dala mu klube konca. Na ulazu u lavirint, vezao je jedan kraj konca, ušao u njegove odaje, pronašao i ubio Minotaura, a zatim pomoću konca izašao iz lavirinta. Jason i Argonauti U davno doba, tesalski heroj Jason, u službi kralja Pelaja, uputio se lađom "Argo" sa svojim drugovima Argonautima u daleku zemlju Kolhidu na Kavkazu da odande donese zlatno runo. To je bilo runo čarobnog ovna. Visilo je o jednom drvetu, a čuvao ga je strašan zmaj. Argonauti su morali da savladaju razne prepreke na putu do Kolhide i pri povratku u svoju zemlju. U ovom mitu na legendaran način su prikazane teškoće prvih grčkih moreplovaca, koji su išli u daleke zemlje tražeći zlato i drugu skupocenu robu. Orfej Orfej je bio pesnik i muzičar u legendama antičke Grčke. Pesmom je gospodario svim bićima, pripitomljavao je životinje zadivljujući ih, očaravao biljke i kamenje. Pošto nije mogao da podnese smrt svoje žene Euridike, izmolio ju je od bogova iz podzemnog sveta Hada. Međutim, on se osvrnuo dok je izlazio iz podzemnog sveta, ne poštujući tako zabranu koja je bila uslov boga. Tada mu je Euridika oteta zauvek. Orfeja je Zevs ubio gromom ili, po nekom drugom predanju Orfeja su raskomadale Menade, a njegova glava preko vode prenesena do ostrva Lezbos, gdje je davala proročanstva i prenosila odgovor bogova.

7

Faeton Faeton je bio sin Heliosa, boga Sunca. Vozio je četvoropreg očevih vatrenih konja po nebu toliko nisko, iz neiskustva, da je spalio sve usjeve na zemlji. To je toliko razbesnelo Zevsa da ga je ubio gromom. Mitološka bića Kentauri su bili mitski narod polu ljudi polu konja koji je živio u Tesaliji. Sa malim izuzecima bila su to stvorenja surova, divlja i neprijateljski raspoložena prema ljudima. Većinom se javljaju u grupi, a po imenu ih znamo jedva dvadeset. Najstariji mitovi ništa ne govore o njihovom porijeklu. Pjesnik Pindar pripisao im je za oca čovjeka po imenu Kentaur, koji je navodno bio sin Lapitskog kralja Iksiona i Nefele, utjelovljenja oblaka. Mlada generacija kentaura izgubila je svoju surovost i divljinu i pridružila se Satirima u pratnji boga Dionisa. Iz mase divljih kentaura izdvajala su se samo dvojica: Hiron, sin titana Hronosa i Okeanide Filire, i Fol navodno sin Silena i ninfe Melie. Satiri su bili šumski bogovi, pratioci Bahovi, bića sa kozjim nogama, malim rogovima, konjskim ili kozjim repom i čupavom kosom. Minotaur je čudovište iz Knososkog lavirinta s ljudskim tijelom i glavom bika. Minotaurova majka bila je Pasifaja, žena kritskog kralja Minosa. Otac mu je bio sveti bijeli bik u kojeg se Pasifaja zaljubila. Svetog bijelog bika stvorio je Posejdon, a nakon što mu ga Minos nije prinjeo za žrtvu pretvorio ga je u zloglasnog Kritskoga bika. Minotaur je boravio u lavirintu na Kreti koji je napravio Dedal. Minos je u lavirint bacao mladiće i djevojke iz Atene, koje je svakih devet godina na Kritu slao atenski kralj Egej u ime zadovljštine zato jer je na Atenskim igrama ubio Minosova sina. Od toga danka u krvi Atenu je oslobodio Egejev sin Tezej koji je ubio Minotaura i vratio se kući. Hidra je imala ogromno pseće tijelo i osam zmijskih glava na dugačkom vratu. Živjela je u močvarama Lerne. Herakle je imao zadatak da je ubije, ali to je bilo teško izvesti, jer kako god je on odsijecao glave Hidri, na njihovim mjestima su nicale nove. Pozvao je u pomoć Jolaja koji je nakon što bi Herakle odrubio svaku glavu, spaljivao bakljom vrat da ne iznikne nova glava. Tako su uspjeli da je ubiju. Kerber je bio troglavi pas koji je čuvao ulaz u podzemni svijet. Oko vrata su mu vijugale zmije, a rep mu je završavao zmajskom glavom. Njegov zastraujući izgled odlično je pristajao njegovoj dužnosti. Bio je strog stražar na ulazu u podzemni svijet, a još stroži na izlazu. Po sojoj stražarskoj dužnosti i budnosti postao je poslovičan. Braća su mu bili Nemejski lav i dvoglavi pas Ort, a sestre Lernejska hidra, Tebanska sfinga i Himera. Kerber se nalazi na svakoj slici Hadova podzemnog carstva. Gorgoni, krilata čudovišta sa blještavim očima, ogromnim zubima i zmijama umjesto kose. Nakazne kćeri morskog boga Forkija i njegove žene Kete. Meduza je bila lijepa žena koju je Atina pretvorila u gorgona, zato što ju je uhvatila kako ljubi Posejdona u njenom hramu. Ko god bi je pogledao pretvorio bi se u kamen. Meduzu je uspio ubiti Persej koristeći se uglačanim štitom koji mu je dala Atina, kao ogledalom, dok joj je odsjecao glavu.Kasnije je Meduzinu glavu Atina prčvrstila na svoj oklop. Meduzinu glavu nosio je na svom

8

neprobojnom štitu i najviši bog Zevs. Ugledajući se na njega, slikom Meduzine glave ukrašavali su svoje štitove i oklope mnogi mitski i istorijski junaci stare Grčke i Rima. Himera je bila kćerka čudovišta Tifona i njegove žene Ehidne. Bila je kombinacija divlje koze, lava i zmije sa zmajskom glavom. Imala je divovsku snagu i iz sva tri svoja ždrijela rigala je vatru. Prema grčkom mitu živjela je u Likiji (u vulkanskom grotlu Kragu koji se danas zove Kulehimera) i čim bi osjetila čovjeka, izašla bi iz svoje jazbine i spržila ga vatrom. Pojedinosti o njezinim žrtvama ne znamo ali poznato nam je da je Himeru ubio junak Belerofont. Prema rimskim pjesnicima, posebno Vergiliju živjela je u podzemnom svijetu i sa svojim bratom Kerberom čuvala ulaz u Hadovo carstvo. U grčke mitove Himera je došla s istoka gdje su slične fantastične nemani bile vrlo proširene. Spominje ih već Hesiod. Pegaz je bio divlji krilati konj koji je prema mitu iskočio iz Meduzinog vrata kada joj je Persej odsjekao glavu, zajedno sa junakom Hrisaorom. Živio je na brdu Helikon, a Muze su ga hranile zimi kad bi snijeg prekrio travu. Belerofont je uspio da ga ukroti uz pomoć zlatnih uzdi koje mu je dala Atina, ali pošto ga nije vratio kad je ubio Himeru, već je čak ponosan pokušao da posjeti Olimpljane u njihovoj palati, Zevs ga je prokleo, a Pegaza je uhvatio i koristio kao teretnog konja da mu nosi munje. Kalidonski vepar, ogromni vepar koga je poslala Artemida da kazni kralja Kalidonike - da mu ubije zemljoradnike i pogazi žitna polja. Kralj je pozvao heroje iz cijele Grčke da dođu da ga ulove. Učestvovalo je mnogo heroja, među kojim su bili većinom Argonauti, te Kastor i Poluks, Idas i Linkej, Tezej, Pelej, Ankej, Atalanta i dva Kentaura, a među lovcima je bio i kraljev sin Maleager. Na kraju je Atalanta ubila vepra i osvojila njegovu kožu. Kiklopi su bili divovi s jednim okom. O tome kako su kiklopi izgledali svjedoče mnogi mitovi, ali ne i o tome koliko ih je bilo i kojeg su porijekla. Prema Homeru bili su narod. Živili su u zemlji Hisperiji i na obližnjim ostrvima, boravili su u pećinama i bili su surovi i necivilizovani. Nisu znali ni za pismo ni za državu, nisu obrađivali zemlju, nisu poštovali bogove, a nisu bili ni gostoljubivi. Najpoznatiji je bio Polifem sin boga Posejdona. Prema Hesiodu, bila su trojica a zvali su se Sterop, Bront i Arg, otac im je bio Uran, i majka božica zemlje Geja. Pridružili su se Zeusu kad je podigao ustanak protiv Hronosa, i iskovali mu gromove i munje uz pomoć kojih je pobijedio. Neki su autori Kiklope smatrali sinovima divova Hekatonhira, a domovina im je bila Mala Azija. Oni su bili pomoćnici boga Hefesta i živjeli su na Siciliji. Radionica im je bila ispod Etne vulkana koji se nalazi na jednom od Liparskih ostrva sjeverne Sicilije. Harpije su bile kćeri morskog boga Taumanta i Okeanide Elektre. Prema Homeru bilo ih je nekoliko, ali on poimence spominje samo Podagru ("Brzonogu"). Prema Hesiodu, bile su dvije: Ela ("Goropadna") i Okipeta ("Brzoleta"). Vergilije spominje i harpiju Kelenu i napominje da "čudovišta većih nigde i nema, ni kužnijih rana što gnjev ih bogova rodi sred Stigijskih voda". Dokaz istine da rođaci često nisu slični jedni drugima njihova je krasna sestra, božica duge i glasnica bogova, Irida. Prvobitno harpije su bile božice oštrog vjetra, a posao im je bio odnositi duše mrtvih u podzemni svijet. Vrlo rijetko upletale bi se u život bogova i ljudi. Najistaknutija uloga pripala im je u mitu o kralju i vraču Fineju. Bogovi su im, naime, povjerili kažnjavanje Fineja vječnom glađu zbog zločina koji je počinio nad svojim sinovima iz prvog braka. Kad god bi Finej sjeo za stol, odmah bi doletjele harpije, pojele mu jelo, a ono što ne bi pojele zagadile bi izmetom. Mučile su ga dugo,

9

sve dok tome nisu učinili kraj Kalais i Zet, koji su u Trakiju doplovili s Argonautima na lađi Argo. Ta dva junaka, koja su od svog oca Boreja dobila krila, vrebala su na harpije u zraku i čim su se pojavile, snažnim su ih naletom protjerali sve do Strofadskih ostrva u (Jonskom moru). Bili bi ih i poubijali, ali ih je u posljednjem trenutku zaustavila božica Irida, prenjevši im obećanje bogova da ubuduće neće dopustiti mučenje Fineja. Sirene - Iako je najrasprostranjenije shvatanje da su sirene mitska bića, stanovnice morskih dubina, do struka vilinski lijepe djevojke koje umjesto nogu imaju riblji rep, izvorno, prema grčkoj mitologiji, one su čudovišta sa ženskom glavom i ptičjim tijelom - to vjerovatno niste znali. Sirene su bile kćeri riječnog boga Aheloja, a isticale su se divnim glasovima po kojima su dobile i imena: Aglajofona - Jasnoglasna, Telksepeja - Očaravajuća, Pesinoja - Umiljata i Molpa - Raspjevana. Toliko su se ponosile svojim glasovnim mogućnostima, da su se usudile da izazovu na takmičenje i same zaštitnice umetnosti - Muze. Naravno, izgubile su, a njihova sujeta kažnjena je tako što su napola pretvorene u ptice. Prema drugoj, kasnijoj verziji, ove po rođenju lijepe djevojke postale su krilate nakaze, ali su zadržale lijepo lice i divne glasove, jer su uvredile boginju ljubavi i ljepote Afroditu. Naime, ona ih je pretvorila u krilata čudovišta pošto se nisu lako predavale ljubavnom zanosu. Kako god da su zadobile svoj izgled, one su ga se jako stidjele, pa su utočište potražile daleko od svijeta i pronašle ga na stjenovitom ostrvu nedaleko od Scile i Haribde. Tamo su svojim zanosnim pjevanjem mamile mornare na obalu, gde bi ih davile i iz njihovog tijela isisavale krv.

10