GPPP-Skripta ,Bez Pravnih Lijekova

Građansko parnično procesno pravo SKRIPTA Edina Potoković Medina Mumić

PROCESNE PRETPOSTAVKE Procesne pretpostavke su uslovi od kojih zavisi pretpostavka odlučivanja o predmetu spora. Osnovna podjela procesnih pretpostavki je na opšte i posebne. Opšti moraju da se ispune u svakoj parnici da bi bila tužba dopuštena, dok je postojanje posebnih pretpostavki uslov dopuštenosti tužbe samo za neke sporove. Nadalje razlikuju se pozitivne i negativne procesne pretpostavke. Prve moraju da postoje a druge ne smiju postojati. Konačno, procesne pretpostavke mogu se podijeliti na one na koje sud pazi po službenoj dužnosti i na one na koje pazi samo po prigovoru tuženog. Opšte procesne pretopstavke odnose se na sud, parnične stranke, tužbu i predmet spora. Pretpostavke koje se tiču suda: 1. Međunarodna nadležnost domaćeg suda; 2. Podređenost tuženog domaćem pravosuđu; 3. Apsolutna nadležnost redovnog parničnog suda; 4. Relativna nadležnost redovnog parničnog suda (stvarna i mjesna). Pretpostavke koje se tiču stranaka: 1. Postojanje stranaka; 2. Stranačka sposobnost; 3. Parnična sposobnost stranaka; 4. Punovažno zakonsko zastupanje parnično nesposobne stranke; 5. Punovažno zastupanje od strane zastupnika pravne osobe; 6. Punovažno zastupanje ako stranka vodi parnicu preko punomoćnika; 7. Postojanje procesne legitimacije (prava ma vođenje spora ako ga stranka vodi o tuđem pravu). Pretpostavke koje se tiču tužbe Tužba mora da sadrži sve zakonom propisane elemente. Ukoliko ne sadrži jedan od tih elemenata sud će pozvati tužioca da otkloni nedostatke u ostavljenom sudskom roku u protivnom će tužbu odbaciti. Pretpostavke koje se tiču predmeta spora U pvu grupu spadaju negativne pretpostavke koje ne smiju postojati da bi odlučivanje o premdetu spora bilo dopušteno. To su zabrana dostruke parnice između istih stranaka u pogledu istog tužbenog zahtjeva. U drugu grupu spadaju one pretpostavke koje moraju 2

postojati da bi odlučivanje o tužbenom zahtjevu bilo dopušteno. To su postojanje utuživog subjektivnog prava koje je pravno zaštićeno i postojanje pravnog interesa za tužbu. REDOSLIJED ISPITIVANJA PROCESNIH PRETPOSTAVKI Ako je tužba uredna onda sud u prvom redu cijenu da li postoji nadležnost redovnog parničnog suda. Ako sud utvrdi da rješenje spora ne spada u sudsku nadležnost već u nadležnost organa uprave ili da za rješenje nije nadležan sud u FBIH oglasit će se nenadležnim , ukinut će provedene radnje i odbaciti tužbu. Ukoliko utvrdi da rješavanje spora spada u sudsku nadležnost onda će cijeniti relativnu nadležnost. Poslije utvrđivanja apsolutne i relativne nadležnosti suda ne postoji više nikakav redoslije dpo kome bi sud provjeravao postojanje procesnih pretposatvki. POSLJEDICE NEDOSTATKA PROCESNIH PRETPOSTAVKI Nedostatak neke procesne pretpostavke dovodi do odbacivanja tužbe. Sve procesne pretpostavke nemaju isti značaj pa je zavisno od toga i postupanje suda različito. Čim sud utvrdi da među istim strankama po istom zahtjevu teku dvije parnice i da stranka nema procesnu legitimaciju odbacit će tužbu kao nedopuštenu. Kada sud utvrdi nedostatak stranačke sposobnosti ili urednog zastupanja sud će tužbu odbaciti tek onda ako stranka u ostavljenom roku nije otklonila nedostatak. Ako se nedostaci odnose na stvarnu i mjesnu nadležnost sud će se oglasiti nenadležnim i tužbu dostaviti nadležnom sudu čime je nedostatk otkolonjen.

PRETHODNO PITANJE Prethodno pitanje predstavlja pitanje utvrđivanja postojanja nekog relevantnog prava ili odnosa samo izmeđ stranaka u određenom sporu. Prethodno pitanje predtsavlja činjeničnu podlogu na kojoj se zasniva odluka suda o glavnoj stvari. Sud pred kojim se pojavilo prethodno pitanje može o njemu odlučivati u nastaloj parnici ili prekinuti postupak i sačekati da nadležni sud o tom pitanju meritorno odluči. Ako je sud odlučio da sam u nastaloj parnici riješi prethodno pitanje onda je dužan utvrditi pravno relevantne činjenice i na njih primijeniti odgovrajuće materijalno pravo te donijeti odluku koja će imati učinak samo u nastaloj parnici. Kada je nadležan sud već odlučio o prethodom pitanju kao glavnoj stvari onda je sud pred kojim se to pitanje pojavljuje kao prethodno vezan za donijetu odluku u granicama njene pravosanžnosti i konačnosti. Povreda pravila o prethodnom pitanju može biti kvalifikovana kao povreda odredaba parničnog postupka. Ako je prethodno pitanje pogrešno riješeno zbog toga što je nepotpuno utvrđeno činjenično stanje glavna odluka se može pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Ukoliko je prethodno pitanje pogrešno riješeno zbog toga što je pogrešno primjenjeno mjerodavno prava tada se odluka o glavnoj stvari može pobijati zbog pogrešne primjene materijalnog ili procesnog prava. 3

Odlučivanje po prethodnom pitanju kao glavnom pitanju Do ovog će doći kada tužilac postavi incidentni zahtjev za utvrđenje da postoji ili ne postoji neko pravo ili pravni odnos što je među strankama sporno. Po prethodnom pitanju uvijek rješava parnični sud. Ako je prethodno pitanje pravosnažno riješeno od strane drugog suda ili organa uprave onda se pitanje njegovog postojanja ne može više sa uspjehom pokrenuti.

NAČELA GRAĐANSKOG PROCESNOG PRAVA NAČELO DISPOZICIJE Ovo načelo ispoljava se u pokretanju parničnog postupka, u određivanju predmeta raspravljanja i odlučivanja, u raspolaganju postavljenim tužbenim zahtjevom i okončanju postupka voljom stranaka. Pokretanje parničnog postupka Parnični postupak pokreće se tužbomk kao dispozitivnom parničnom radnjom. Bez tužbe nema parnice. Tužba je podnesak kojim se fizičko ili pravno lice obraća sudu sa zahtjevom za pružanje pravne zaštite od lica koje čini povredu tužiočevih prava ili interesa. Tužbu može u ime stranke podnijeti njen zakonski zastupnik ili punomoćni. Tužba je upravljena prvo na sud jer samo on može da udovolji traženju pravne zaštite. Tužba je upravljena i prema tuženom jer mu sud prije donošenja odluke o sporu mora dostaviti tužbu da bi pružio mogućnost da se o tužbi izjasni. Parnični postupak se ne pokreće po službenoj dužnosti od strane suda već isključivo na inicijativu stranke – tužioca. Samo izuzetno parnični postupak se ne pokreće tužbom već zajedničkim prijedlogom, odnosno sporazumnim zahtjevom stranaka u sporovima radi razvoda braka. Određivanje predmeta raspravljanja i odlučivanja Postavljenim tužbenim zahtjevom u tužbi tužilac određuje o čemu i kako treba da bude presuđeno. Postavljeni zahtjev je predmet raspravljanja i oslučivanja. Parnični sud odlučuje u granicama postavljenog zahtjeva tako što ga usvaja ili odbija u cjelosti ili djelimično. I kada rezultati dokaznog postupka ukazuju da tužiocu pripada više prava nego što je tražio sud će se kretati u okviru postavljenom zahtjeva i dosuditi samo onoliko koliko je traženo. Sud ostaje u granicama postavljenog zahtjeva i onda kada tužiocu dosudi manje nego što je tražio ako ocijeni da je tužbeni zahtjev djelimično osnovan. Kada je u pitanju pravična naknada nematerijalne štete sud nije vezan navodima tužbe, nego se ta šteta utvrđuje po slobodnoj ocjeni suda. Vezanost suda za tužbeni zahtjev znači i to da je sud dužan odlučiti o svemu što se traži postavljenim zahtjevom. Ako sud načini propust i ne odluči presudom o svim postavljenim zahtjevima svaka od stranaka može predložiti donošenje dopunske presude. Raspolaganje postavljenim zahtjevom i okončanje postupka voljom stranaka 4

Stranke se mogu odreći tužbenog i protivtužbenog zahjteva, priznati zahjtev protivnika i nagoditi se. U skladu je sa nečlom dispozicije i mogućnost tužioca d aumjesto prvobitnog zahjteva postavi i drugi, da poveća postojeći zahtjev ili da uz postojeći istakne još jedan (objektivno preinačenje tužbe). Povreda načela dispozitivnosti Povreda ovog načela postoji kada sud uvaži raspolaganja stranaka koja su protivna prinudnim propisima. To će biti slučaj kada je sud dopustio zaključenje sudske nagodbe u pogledu zahjteva kojima stranke ne mogu raspolagati ili je protivno odredbama ZPP donio presudu na osnovu priznanja ili presudu na osnovu odricanja. Drugi slučaj povrede ovog načela je prekoračenje tužbenog zahtjeva. To je slučaj kad je sud dosudio tužiocu nešto drugo u odnosu na ono što je tražio ili mu je dosudio više od onoga što je tražio. Tužbeni zahjtev je prekoračen kad sud u povodu razvoda braka donese odluku o njegovom poništenju i sl. NAČELO OFICIJELNOSTI Raspolaganje stranaka zahjtevima ograničeno je često prinudnim propisima koji regulišu nastanak, sadržinu i prestanak određenih subjektivnih prava. Ove imperativne norme su obavezne za stranke i ne mogu ih svojom voljom mijenjati. Na taj način štiti se duštveni i pravni poredak. Drugi aspekt primjene načela oficijelnosti je u tome što će sud po službenoj dužnosti odlučiti o izdržavanju malodobne djece u postupku za razvod braka i u postupku za utvrđivanje očinstva i kada stranka nije postavila zahjtev za izdržavanje. RASPRAVNO NAČELO Da bi sud mogao dati odgovor na činjenično pitanje mora imati na raspolaganju činjenice i dokaze čijom ocjenom utvrđuje postojanje pravno relevantnih činjenica koje su među stranakama sporne. Ako je dužnost prikupljanja činjenica i dokaza na strankama riječ je o raspravnom načelu. Prema ovom načelu stranke imaju pravo i dužnost da prikupe i prezentiraju sudu cjelokupnu procesnu građu koja im je poznata i dostupna u toku postupka. Raspravno načelo je osnovno načelo u dispozitivnim sporovima. Pravilno je zaključiti da ova dužnost stranaka u suštini predstavlja procesni teret u vlastitom interesu tako što će pred sudom redovno iznijeti sve one pravno relevantne činjenice koje im po materijalnom pravu idu u prilog i predložiti odgovarajuće dokaze ua utvrđivanje činjenica koje su sporne. Ako se radi o zahjtevima sa kojima stranke mogu slobodno raspolagati, sud ne smije svoju odluku graditi na onim činjenicama koje stranke u parnici nisu iznijele. Sud nema ovlaštenje da postavčljanjem odgovarajućih pitanja podstankne stranke da iznesu i one činjenice koje nisu samoinicijativno iznijele. Ako sud utvrdi da stranke za postavljnei zahtjev nisu iznijele

5

dovoljno pravno relevantnih činjenica, onda će presudom odbiti zahjtev primjenom pravila o teretu dokazivanja zbog nepotpunog činjeničnog stanja. ISTRAŽNO NAČELO U imperativnim sporovima sud nije vezan za činjenice koje su stranke iznijele i za dokaze koje su stranke predložile pa je ovlašten utvrditi i činjenice koje stranke nisu iznijele (bračni i paternitetski sporovi). NAČELO KONTRADIKTORNOSTI Pojam i značaj Da bi svaka stranka ostvarila svoje zakonsko pravo na izjašnjene sud je dužan da joj pruži podjednaku mogućnost da se u toku cijelog parničnog postupka izjasni o predmetu spora, prijedlozima i zahtjevima protivnika, o njihovim činjeničnim navodima. Isključivo od volje stranaka zavisi da li će koristiti pruženu mogućnost, one to mogu učiniti ali i ne moraju. Putem kontradiktornog raspravljanja sud dobiva od stranaka procesnu građu na kojoj može zasnovati svoju presudu. Primjena načela u postupku Ovo načelo ostvaruje se u svim fazama parničnog postupka. Sud može održati raspravu sa jednom strankom samo ako je i drugu stranku uredno pozvao. Povreda načela kontradiktornosti Ova povreda postoji ako sud kojoj stranci nezakonitim postupanjem nije dao mogućnost da raspravlja pred sudom a to je postupanje bilo od uticaja na donošenje zakonite i pravilne presude. Na ovo povredu odredaba parničnog postupka drugostepeni sud ne pazi po službenoj dužnosti već na nju mora da ukaže žalba. Sud takođe čini povredu odredaba parničnog postupka time što stranci nije data mogućnost da raspravlja pred sudom jer joj nisu dostavljene na izjašnjenje isprave koje je u spis priložila protivna strana. Odstupanje od načela Iz razloga ekonomičnosti postupka zakon predviđa i odeđena odstupanja od ovog načela. Samo kad je zakonom određeno sud je ovlašten da odluči o zahtjevu o kome protivnoj stranci nije bila pružena mogućnost da se izjasni (npr.kod donošenja privremene mjere osiguranja). Ako postoji opasnost za obezbjeđenje dokaza sud će o prijedlogu odlučiti i bez prethodnog izjašnjenja protivnika. Do odstupanja dolazi i kada sud donosui odluku kojom se oglašava apsolutno nenadležnim na osnovu navoda u tužbi i kad odlučuje o sukobu nadležnosti. NAČELO USMENOSTI

6

U našem parničnom postupku usmenost je osnovno načelo. Prema sadržaju načela usmenosti sud odlučuje o tužbenom zahtjevu na osnovu usmenog raspravljanja. Putem usmenog raspravljanja sa strankama sud na pripremon ročištu dolazi do procesne građe, utvrđuje prdmet dokazivanja i vrši izbor predloženih relevantnih dokaza. Načelo usmenosti dolazi do punog izražaja na glavnoj raspravi na kojoj stranke usmeno izvode dokaze. Svjedoci usmeno daju svoj iskaz, vještaci usmeno iznose svoj nalaz i mišljenje, stranke čitaju isprave i zapisnik o posredno izvedenim dokazima. Sud ne može odlučiti o tužbenom zahjtevu ako nije održao raspravu bar sa jednom strankom. Povreda načela usmenosti Povreda ovog načela postoji ako je sud donio presudu bez održavanja glavne rasprave. Na postojanje ove povrede treba konkretno da ukaže žalba. Ako drugostepeni sud ustanovi da posotji ova povreda, ukinut će prvostepenu presudu i predmet vratiti prvostepenom sudu na ponovno suđenje. Prednosti i nedostaci načela usmenosti: -usmenost omogućava da raspravljanje pred sudom bude javno i da javnost vrši kontrolu rada suda; -usmenost za neuku stranku može da bude teškoća da se jasno izrazi o predmetu spora. -sud ne zna koje činjenice će stranke dodatni iznijeti na ročištu mimo tužbe tako da ne može da zauzme sigurnu početnu pravnu kvalifikaciju spora i pripremi materijalne propise koje će primijeniti. NAČELO PISMENOSTI Radnje koje stranke preduzimaju u postupku u pismenom obliku imaju karakter pripremnih radnji i preduzimaju se izvan ročišta ali i tada se sudska odluka može donijeti samo na osnovu radnji koje su predmet usmenog raspravljanja. Prednosti i nedostaci načela pismenosti: -pismena forma omogućava da se trajno zabilježe preduzete usmene radnje; -nedostatk je u tome što naglašena pismenost može do dovede u pitanje usmenost i neposrednost; -pismenim preduzimanjem parničnih radnji sud ne može psihološki da kontroliše da li stranka iznosi istinu. NAČELO NEPOSREDNOSTI Načelo neposrednosti dolazi do izražaja na glavnoj raspravi na kojoj stranke izvode prihvaćene relevantne dokaze da bi dokazale postojanje iznijetih spornih pravno relevantnih činjenicena kojima zasnivaju svoje zahtjeve. Sam neposredan odnos između sudije i izvedenih 7

dokaza pruža mogućnost da sud formira pravilno uvjerenje o dokaznoj snazi izvedenih dokaza. Puna vrijednost načela neposrednosti dolazi do izražaja u primjeni zajedno sa načelom usmenosti i to radi pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja. Povreda načela neposrednosti Ova povreda postoji ako je presudu donio sudija pred kojim stranke nisu neposredno izvodile dokaze na glavnoj raspravi. Na povredu načela neposrednosti treba da ukaže žalba. Ako je drugostepeni sud utvrdio postojanje ove povrede onda će rješenjem ukinuti prvostepenu presudu i predmet vratiti prvostepenom sudu na ponovno suđenje. NAČELO POSREDNOSTI Prema novom ZPP u prvostepenom postupku sudi sudija pojedinac. Međutim, moguća je situacija da je u određenim predmetima dokaze izvodio sudija pojedinac i da je došlo do promjene ličnosti sudije. U toj situaciji sudska praksa prihvatila je rješenje da nije potrebno da se ponovo neposredno izvode već izvodeni dokazi već je moguće uz saglasnost stranaka da se pročitaju iskazi svjedoka i vještaka pred sudijom koji vodi postupak. NAČELO JAVNOSTI Ovo načelo znači da raspravi pred sudom mogu prisustvovati svi punoljetni građani koji nisu stranke, svjedoci ili vještaci. Na taj način vrši se kontrola objektivnosti rada suda a sud vrši i vaspitni uticaj na građane i upoznaje ih sa metodama rada suda. Javnost raspravljanja može biti isključena u cjelini ili djelimično ako to zahtijevaju interesi očuvanja službene, poslovne ili lične tajne, zaštita interesa maloljetnika, interesi javnog reda ili razlozi morala. U bračnim i paternitetskim sporovima javnost je isključena po samom zakonu da bu se zaštitilo ustavno pravo na nepovredivost ličnog i porodičnog života. PRAVO STRANAKA I DRUGIH UČESNIKA DA U POSTUPKU KORISTE SVOJ JEZIK I PISMO Novi ZPP propisuje da su u parničnom postupku u ravnopravnoj upotrebi bosanski jezik, hrvatski jezik i srpski jezik, a službena pisma su latinica i ćirilica. Stranke i drugi učesnici u postupku imaju pravo da se služe svojim jezikom i pismom ne samo u podnescima koji upućuju sudu, nego i u usmenom raspravljanju pred sudom. Ako stranke i drugi učesnici u postupku ne poznaju ni jedan od jezika koji su u ravnopravnoj upotrebi u parničnom postupku, onda će o svom trošku osigurati usmeno ili pismeno prevođenje procesnih radnji koje preduzimaju. Povreda prava Sud čini povredu odredaba parnilnog postupka ako propusti da stranke pouči o ravnopravnoj upotrebi jezika i pisma i da zatraži da se stranke izjasne o jeziku u postupku i da to naznači na raspravnom zapisniku. NAČELO SLOBODNE OCJENE DOKAZA 8

Suština načela slobodne ocjene izvedenih dokaza je u tome što će sud iznijeti sporne pravno relevantne činječenice uzeti kao dokazane samo ako je stekao uvjerenje o postojanju tih činjenica. Izvedene dokaze sud će ocijeniti savjesno i brižljivo, kako svaki dokaz posebno tako i sve dokaze zajedno. Kod ocjene svakog dokaza sud će primijeniti pravila logike, psihologije i opšteg životnog iskustva tražeći nelogičnosti, nedosljednost, nedačnost i površnost u zaključivanju i na osnovu toga će odlučiti kojim će dokazima pokloniti vjeru. Onda kada sud odbije da prihvati predloženi dokaz radi izvođenja dužan je obrazložiti zbog čega taj dokaz ne prihvata. Protivno je načelu slobodne ocjene dokaza kada sud u obrazloženju presude samo prepriča šta proizilazi iz svakog izvedenog dokaza a ne kaže koje je činjenično stanje utvrdio i ocjenom kojih dokaza, a koje dokaze ne prihvata i iz kojih razloga. Odstupanje od načela slobodne ocjene dokaza Određene činjenice nisu predmet dokazivanja pa ne postoji ni obaveza stranaka da predlažu i izvode dokaze niti suda da vrši ocjenu dokaza. Ne treba dokazivati činjenice koje je stranka priznala pred sudom tokom parnice, činjenice čije postojanje zakon pretpostavlja, činjenice koje su opštepoznate, činjenice utvrđene pravosnažnom osuđujućom presudom krivičnog suda. NAČELO SAVJESNOG KORIŠTENJA PROCESNIM PRAVIMA Procesna ovlaštenja su predviđena zakonom da bi stranke mogle da ostavre pravnu zaštitu i da bi se istovremeno zaštitio pravni poredak. Stranka koja zloupotrebljava svoja procesna prava čini nepravdu drugoj stranci koja mora preduzeti odgovarajuća napadna ili odbrambena sredstva i izložiti se troškovima samo zbog radnji koje je protivnik nepošteno preduzeo. Oblici nesavjesnog parničenja a)Zloupotreba prava na traženje pravne zažtite Parnica za koju nijedna stranka nema ni imovinskog ni pravnog interesa već je obje stranke bode iz obesti i međusobne šikane nema sudsku zaštitu. Stranke nemaju pravnog interesa da sud u parničnom postupku raspravlja o njihovim sporovima koje uzajamno pokreću i čija suviše niska i bagatelna vrijednost očigledno upućuje na zakčljučak da one te sporove međusobno vode iz obijesti. b)Nesavjesno korištenje procesnih prava u toku postupka Postoji nesavjesno korištenje procesnih prava kada stranke iznose nove činjenice i predlažu nove dokaze i na glavnoj raspravi iako su za njihovo postojanje znale i prije zaključenja pripremnog ročišta. Stranka ne koristi svoja procesna prava i onda kada podnosi zahtjev za izuzeće sudije iako zna da ne postoji ni jedan zakonski razlog za izuzeće niti druge okolonnosti koje dovode u sumnju nepristarsnost sudije. c)Procesna prevara 9

Poseban oblik nepoštenog vođenja parnice predstavljaju slučajevi procesne prevare. Tako, npr.stranke su nakon prijema poziva na pripremno ročište zaključile vansudsko poravnanje o načinu rješenja spora i ujedno se sporazumjele da će tužitelj obavijestiti sud da povlači tužbu. Međutim, tužitelj se nije držao sporazuma. d)Dužnost stranaka da pred sudom govore istinu Dužnost stranaka da pred sudom govore istinu odnosi se na istinito prikazivanje iznijetih činjenica koje im idu u prilog i da tvrdnje suprotne stranke ne osporavaju ako su one istinite. Stranke će udovoljiti dužnosti da pred sudom govore istinu ako iznijete činjenice prikazuju onako kako su im stvarno poznate. Samo onda kada stranka svjesno neistinito prikazuje iznijete činjenice postoji povreda ovog načela. Sredstva protiv nesavjesnog parničenja Akcenat je na preventivnim mjerama da bi se spriječilo da do zloupotrebe prava dođe a ne na represivnim mjerama kada se izriču zbog zloupotrebe koja je nastupila. Represivne mjere su souda na prethodno snošenje troškova postupka koji su stvoreni radnjom koja je preduzeta sa ciljem da se zloupotrijebi procesno pravo bez obzira na dužnost konačnog snošenja parničnih troškova, novčanu kaznu zbog teže zloupotrebe procesnih prava i naknadu štete zbog zloupotrebe procesnih prava. NAČELO EKONOMIČNOSTI POSTUPKA I NAČELO ZABRANE ZLOUPOTREBE PRAVA STRANAKA ZPP obavezuje sud da provede parnični postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova te da onemogući zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.Ova dva načela parničnog postupka s razlogom su sadržana u jednoj zakonskoj odredbi jer efikasnost i ekonomičnost postupkačesto ometaju same stranke zlouupotrebom svojih proceanih prava ili vršenjem nepotrebnih parničnih radnji.

SUBJEKTI PARNIČNOG POSTUPKA U primarne subjekte ubrajaju se sud i stranke čije parnične radnje imaju za cilj zasnivanje, razvoj i okončanje postupka. Sekundarni subjekti su oni čije parnične radnje ne djeluju prema njima samima već prema primarnim procesnim subjektima (radnje zastupnika i umješača).

PARNIČNI SUD Parnični sud je subjekt parničnog postupka koji na traženje stranke raspravlja i rješava nastali građasnkopravni spor po pravilima parničnog postupka.

Načela o sudovima 1.Načelo zakonitosti Suštinsko obilježje ovog načela ispoljava se u tome što je sud dužan da sporni materijalnopravni odnos riješi onako kako to propisuje odgovarajuća norma za takav odnos. 10

Sud je vezan pravnom normom koju je donijela zakonodavna vlast. Primjena načela zakonitosti isključuje pravo redovnog suda da spor riješi na osnovu pravila o cjelishodnosti ili pravičnosti. Primjena načela zakonitosti ne isključuje i određenu slobodu suda. Granice te slobode suda su različite. Sud po svom uvjrerenju cijeni koje će iznijete sporne pravno relevantne činjenice uzeti kao dokazane. U odnosu na pravna pitanja sloboda suda je mnogo veća. Sud mora uzeti u obzir uobičajena shvatanja i pažnju prosječnog čovjeka date sredine da bi mogao pravilno odgovriti na određena pravna pitanja. 2.Nezavisnost suda Sudovi su samostalni i nezavisni od zakonodavne i izvršne vlasti. Niko ne smije uticati na nezvisnost i nepristrasnost sudije pri odlučivanju u predmetima koji su mu dodijeljeni u rad. Sud je isključivo vezan za zakon. Sudovi su nezavisni kako organizaciono tako i funkcionalno. Organizaciona nezavisnost sudova ogleda se u tome što su oni samostalni organi kantona i što je drugim organima zabranjeno da utiču na način presuđenja određenog spora pred sudom. Funkcionalna nezavisnost sudova ogleda se u djelatnosti vršenja sudske funkcije kroz djelatnost sudskog silogizma. Viši sudovi u postupku ispitivanja presuda nižih sudova po pravnim lijekovima mogu samo ukazati na svoja zapažanja i nedostatke u suđenju. Pravna shvatanja viših sudova ne obavezuju niže sudove. 3.Izuzeće Procesna ustanova izuzeća ima za cilj da obezbijedi pravo stranaka da im sudi nepristarsni sudija. Suština procesne ustanove izuzeća je u tome da sudija ne smije da vrši svoju funkciju u sporu u kome postoji razlog za izuzeće koje dovodi u sumnju njegovu nepristrasnost. Razlozi za izuzeće: a)Razlozi za izuzeće po samom zakonu: Sudija ne može suditi: •

Ako je sam stranka, zakonski zastupnik ili punomoćnik stranke;

•

Ako mu je stranka ili zakonski zastupnik ili punomoćnik stranke srodnik po krvi u pravoj liniji do bilo kojeg stepena a u pobočnoj liniji do 4.stepena ili mu je bračni ili vanbračni drug;

•

Ako je staralac, usvojitelj ili usvojenik stranke, njenog zakonskog zastupnika ili punomićnika;

•

Ako postoje druge okolnosti koje dovode u sumnju njegovu nepristrasnost.

b)Razlozi za izuzeće po ocjeni suda ne mogu se taksativno nabrojati jer se ne mogu naprijed predvidjeti sve okolnosti koje dovode u sumnju nepristrasnost sudije. To može biti neprijateljstvo sa strankom ili određeni stepen srodstva koji nije aspolutan razlog za izuzeće. 11

Stranka podnosi zahzjev za izuzeće sudije čim sazna da postoji bilo koji od razloga za izuzeće a najkasnije do završetka rasprave a ako nije bilo rasprave do donošenja odluke. Stranka može tražiti izuzeće samo poimenično određenog sudije koji u predmetu postupa. Stranka je dužna u zahtjevu navesti okolnosti zbog kojih smatra da postoji neki od zakonskih osnova za izuzeće. Propuštanje roka da se blagovremeno podnese zahtjev za izuzeće sudije ne prouzrokuje negativne posljedice ako se radilo o apsolutnim razlozima za izuzeće. Međutim, ako se radi o relativnom razlogu za izuzeće pa stranka propusti rok za isticanje tog razloga tada gubi pravo da ga isitču. O zahtjevu za izuzeće sudije odluluje rješenjem predsjednik suda. Ako se usvaja zahtjev za izuzeće zbog postojanja zakonskog razloga za izuzeće tada rješenje ima deklaratorni značaj. Ako se radi o relativnom razlogu za izuzeće tada rješenje ima konstitutivni značaj. Parnične radnje sudije koji je izuzet od suđenja u konkretnom predmetu po sili zakona nemaju dejstvo i moraju se ponoviti od strane novoodređenog sudije za postupanje u predmetu. Ako je presudu donio sudija koji se po zakonu morao izuzeti a nezadovoljna stranka u žalbi protiv presude ukaže na postojanje ove povrede odredaba parničnog postupka onda će drugostepeni sud ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostepenom sudu na ponovno suđenje. 4.Javnost raspravljanja Raspravljanje u postupku pred sudom je javno. U tom cilju građani imaju pravo da prisustvuju raspravama pred sudom, ukoliko nije po zakonu isključena javnost. 5.Pravo na žalbu Ovo pravo je zajamčeno Ustavom kao i Zakonom o sudovima FBIH. Protiv prvostepenih odluka redovnih sudova uvijek je zagarantovano pravo na žalbu o kojoj odlučuje nadležan neposredno viši sud. Samo onda kada je to zakonom određeno može se isključiti pravo na žalbu ukoliko je zaštita prava obezbijeđena na drugi način. 6.Jednakost građana pred sudom Jednakost građana pred zakonom istovremeno znači i to da svi građani imaju pravo na jednaku zaštitu svojih prava u postupku pred sudom. Sudovi su podjednako dostupni svim građanima kojima je potrebna sudska zaštita uz zabranu bilo kojeg oblika diskriminacije.

NADLEŽNOST REDOVNIH SUDOVA Nadležnost u objektivnom smislu je djelokrug poslova jednog suda. Nadležnost u subjektivnom smislu je pravo i dužnost određenog suda da postupa u određenoj pravnoj stvari. Nadležnost sudova dijeli se na apsolutnu i relativnu (stvarna, funkcionalna, mjesna). Apsolutna nadležnost Na osnovu pravila o apsolutnoj (sudskoj) nadležnosti određuje se djelokrug poslova koji spadaju u nadležnost sudova i vrši razgraničenje prema domaćim organima uprave i inostranikm sudovima i organima. Apsolutna nadležnost je procesna pretpostavka na koju 12

samo prvostepeni sud pazi po službenoj dužnosti u toku cijelog postupka ali i stranke imaju mogućnost da u žalbi ukažu drugostepenom sudu da rješavanje određenog spora nije u sudskoj nadležnosti. Kad prvostepeni sud u toku postupka ustanovi da rješavanje određenog spora među strankama nije u sudskoj nadležnosti rješenjem će se oglasiti nenadležnim, ukinut će provedene radnje i odbaciti tužbu. Parnični sud je apsolutno nenadležan da ispituje zakonitost odluke državnog organa kojom su nepokretnosti prešle u državnu svojinu. Utvrđena povreda pravila o apsolutnoj nadležnosti od strane drugostepenog suda imat će za posljedicu ukidanje prvostepene presude i odbacivanje tužbe. Stvarna nadležnost Na osnovu pravila o stvarnoj nadležnosti određuje se koji redovni sud je nadležan da odlučuje u prvom stepenu u sporu iz sudske nadležnosti. Stvarna nadležnost opštinskih sudova određena je u svim građanskim sporovima, u vanparničnom postupku, u privrednim predmetima, u izvršnim predmetima, u određivanju mjera osiguranja, u zemljišno-knjižnim predmetima, u pružanju pravne pomoći sudovima u BIH. Jedino kantonalni sudovi rješavaju u građanskim stvarima o sukobu mjesne nadležnosti između opštinskih sudova sa područja kantona, odlučuju o prenosu nadležnosti sa jednog opštinskog suda na drugi opštinski sud na području kantona i rješavaju o priznanju odluka stranih sudova. Utvrđivanje stvarne nadležnosti Ocjena nadležnosti vrši se na osnovu navoda u tužbi i činjenicama koje su sudu poznate. Ako se u toku postupka promijene okolnosti na kojima je zasnovana nadležnost suda sud koji je bio nadležan u vrijeme podnošenja tužbe ostaje i dalje nadležan iako bi zbog tih promijena bio nadležan drugi sud (staljenje nadležnost). Posljedice stvarne nenadležnosti Kada utvrdi da je stvarno nenadležan u bilo kojoj fazi postupka sud će se oglasiti nenadležnim i dostaviti tužbu nadležnom sudu. Za razliku od apsolutne nenadležnosti kada se tužba odbacuje, nedostatak u pogledu stvarne nenadležnosti se otklanja dostavljanjem tužbe nadležnom sudu. Provedene parnične radnje stvarno nenadležnog suda nisu bez važnosti samo zato jer ih je preduzeo nenadležan sud. Stvarno nadležan sud kome je predmet dostavljen može provedene radnje prihvatiti ili ne prihvatiti. Mjesna nadležnost Zakonskim pravilima o mjesnoj nadležnosti određuje se koji će stvarno nadležni sud postupati u određenoj pravnoj stvari. Svaki ustanovljeni opštinski sud ima određeno teritorijalno područje na kome vrši sudsku funkciju. Teritorijalno područje određenog opštinskog suda određeno je hijerarhijski : što je određeni opštinski sud na nižem mjestu, to je njegov teritorijalni djelokrug uži i obrnuto – širi. Za određivanje mjesne nadležnosti mjerdavna je 13

veza koja postoji između stranaka i tužbenog zahtjeva te određenog teritorijalnog područja suda. Vrste mjesne nadležnosti su opšta mjesna nadležnost i posebna mjesna nadležnost (dijeli se na izberivu, isključivu i pomoćnu). Opšta mjesna nadležnost Sud opšte mjesne nadležnosti je onaj sud na čijem području tuženi ima prebivalište, ako tuženi nema prebivalište opšte mjesno je nadležan sud na čijem području tuženi ima boravište. Za suđenje u sporovima protiv pravnih osoba pravi se razlika kada je tužena strana Federacija, kanton, grad ili opština ili ostala pravna osoba. U prvom slučaju, opšte mjesno nadležan je sud na čijem se području nalazi sjedište njihovog zakonodavnog tijela, odnosno vijeća. U drugom slučaju opšte mjesno nadležan je sud na čijem se području nalazi njihovo sjedište. Određeni sud opšte mjesne preventivno sprečava zloupotrebu procesnih prava i šikaniranje tuženog, čemu bi on bio izložen kada bi mjesnu nadležnost određivao tužilac prema svom prebivalištu. Posebna mjesna nadležnost 1.Izberiva mjesna nadležnost Pravo izbora dato je u interesu tužitelja ili u interesu lakšeg vršenja sudske funkcije što zavisi od vrste i prirode određenog spora. Tužitelj može izvršiti izbor mjesno nadležnog suda sve do podnošenja tužbe. Nakon podnošenja tužbe tužitelj bi mogao da izmijeni konačan samo ako bi do nastanka parnice povuao tužbu i ponovo je podnio kod drugog suda po svom izboru. a)Nadležnost u sporovima za naknadu štete Za suđenje u sporovima o vanugovornoj odgovornosti za štetu osim suda opšte mjesne nadležnosti nadležan je i sud na čijem je području nastupila štetna radnja počinjena ili sud na čijem je području štetna posljedica nastupila. Ako je šteta nastupila zbog smrti ili teške tjelesne ozljede nadležan je pored suda opšte mjesne nadležnosti i sud na čijem području tužilac ima prebivalište, boravište. Ovakvo rješenje ima za cilj da se olakša u pranici položaj osobe koja je zadobila teške tjelesne ozljede ili osobe koja potražuje naknadu štete usljed smrti bliske osobe. Izberiva mjesna nadležnost primjenjuje se i u sporovima protiv društva za osiguranje radi naknade štete trećim osobama na osnovu propisa o neposrednoj odgovornosti društava za osiguranje kao i u sporovima o regresivnim zahjtjevima po osnovu naknade štete protiv regresnih dužnika. b)Nadležnost u sporovima radi zaštite prava na osnovu jemstva proizvođača Za suđenje u sporovima za zaštitu prava na osnovu pismenog jemstva protiv proizvođača koji je jemstvo dao nadležan je osim suda opšte mjesne nadležnosti i sud opšte mjesne nadležnosti za prodavca koji je pri prodaji stvari uručio kupcu pismeno jemstvo proizvođača. c)Nadležnost u sporovima za zakonsko izdržavanje 14

Za suđenje u sporovima za zakonsko izdržavanje ako je tužilac osoba koja traži izdržavanje nadležan je pored suda opšte mjesne nadležnosti i sud na čijem području tužilac ima prebivalište, boravište. Ovakvim rješenjem željela se dati zaštita tužitelju. d)Nadležnost u bračnim sporovima Za suđenje u sporovima radi utvrđivanja postojanja/nepostojanja braka, poništenje braka ili razvoda braka nadležan je pored suda opšte mjesne nadležnosti i sud na čijem su području bračni drugovi imali posljednje zajedničko prebivalište. e)Nadležnost u sporovima o utvrđivanju/osporavanju očinstva ili materinstva U sporovima radi utvrđivanja ili osporavanja očinstva ili materinstva ako je tužilac dijete nadležan je pored suda opšte mjesne nadležnosti i sud na čijem području tužilac ima prebivalište, boravište. f)Nadležnost po mjesu u kome se nalzi poslovna jedinica pravne osobe Za suđenje u sporovima protiv pravne osobe koja ima poslovnu jedinicu izvan sjedšta, ako spor proizilazi iz pravnog odnosa te jedinice pored suda opšte mjesne nadležnosti nadležan je i sud na čijem se području ta poslovna jedinica nalazi. g)Nadležnost u sporovima iz nasljednopravnih odnosa Dok ostavinski postupak nije pravomoćno završen za suđenje u sporovima iz nasljednopravnih odnosa te sporovima o potraživanjima vjerovnika prema ostaviocu pored suda opšte mjesne nadležnosti mjesno je nadležan i sud na čijem se području nalazi sud koji provodi ostavinski postupak. h)Nadležnost po mjestu plaćanja Za suđenje u sporovima imatelja mjenice ili čeka protiv potpisnika nadležan je pored suda opšte mjesne nadležnosti i sud mjesta plaćanja. i)Nadležnost u sporovima iz radnih odnosa Ako je u sporu iz radnog odnosa tužilac zaposlenik za suđenje je nadležan pored suda koji je opšte mjesno nadležan za tuženogi sud na čijem se području rad obavlja ili se obavljao, odnosno sud na čijem bi se području rad morao obavljati te sud na čijem je području zasnovan radni odnos. j)Nadležnost u sporovima zbog smetanja posjeda na pokretnim stvarima Za sporove zbog smetanja posjeda na pokretnim stvarima nadležan je pored suda opšte mjesne nadležnosti i sud na čijem se području dogodilo smetanje. 2.Isključiva mjesna nadležnost Pravilima o isključivoj mjesnoj nadležnosti isključuje se primjena opšte mjesne nadležnosti i određuje umjesto ovog suda neki drugi stvarno nadležni sud, najčešće u odnosu na vezu koja 15

postoji između tog suda i predmeta spora. Pravila o isključivoj mjesnoj nadležnosti ne mogu se mijenjati sporazumom stranaka. Na isključivu mjesnu nadležnost sud pazi po službenoj dužnosti, najkasnije do podnošenja odgovora na tužbu. Kada tužba sadrži više tužbenih zahtjeva povezanih istim činjenicama i pravnim osnovom od kojih je za neke propisana isključiva mjesna nadležnost dolazo do atrakcije nadležnosti pa je za suđenje u takvom sporu mjesno nadležan sud čija je nadležnost propisana kao isključiva. Isključiva mjesna nadležnost zakonom je taksativno propisana u sljedećim sporovima: a)Nadležnost u sporovima o nekretninama (odnosi se samo na one posorve koji imaju stvarnopravni a ne obligaciono-pravni značaj); b)Nadležnost u sporovima o zrakolovu i brodu; c)Nadležnost za sporove u izvršnom i stečajnom postupku. 3.Pomoćna (supsidijarna) mjesna nadležnost Pravila o pomoćnoj nadležnosti primjenjuju se u onim sporovima koji se ne mogu podvesti pod odredbe po opštoj i posebnoj mjesnoj nadležnosti. Takvi slučajevi određeni su zakonom. a)Nadležnost za suparničare Ako je jednom tužbom više osoba u svojstvu materijalnih suparničara, a za njih ne postoji mjesna nadležnost istog suda nadležan je sud koji je mjesno nadležan za jednog od tuženih. b)Nadležnost za osobe za koje ne postoji opšta mjesna nadležnost u FBIH Tužba o imovinskopravnim zahjtevima protiv osobe za koju ne postoji opšta mjesna nadležnost u FBIH može se podnijeti svakom sudu u Federaciji na čijem se području nalazi kakva imovina te osobe ili predmet koji se tužbom traži. c)Nadležnost po mjestu gdje se nalazi zastupništvo strane osobe u FBIH U sporovima protiv pravne osobe koja ima sjedište u inostranstvu u pogledu obaveza koje su zasnovane u FBIH tužba se može podnijeti sudu u FBIH na čijem se području nalazi njeno stalno zastupništvo na BIH odnosno FBIH ili sjedište kome je povjereno da obavlja njene poslove. Određivanje mjesne nadležnosti od višeg suda Mjesna nadležnost može biti određena i od strane višeg suda te se može pojaviti u dva oblika. Prva se sastoji u prenošenju nadležnosti sa jednog na drugi (delegacija) a drugi u određivanju nadležnosti za spor za koji zakonom nije predviđena (ordinacija). 1.Delegacija A)Nužna delegacija 16

Ako mjesno nadležan sud zbog izuzeća sudija ne može postupati obavijestit će se o tome neposreno viši sud koji će odrediti da u tom predmetu postupa drugi stvarno nadležan sud sa njegovog područja. B)Svrsishodna delegacija Do delegacije može doći i zbog razloga cjelishodnosti. Kantonalni sud može na prijedlog stranaka ili nadležnog opštinskog suda odrediti da u pojedinom predmetu postupa drugi stvarno nadležan opštinski sud s njegovog područja ako je očito da će se tako lakše provesti postupak ili ako za to postoje drugi opravdani razlozi. 2.Ordinacija Kada postoji nadležnost sudova u Federacii za suđenje u određenom sporu ali se prema odredbama ZPP ne može utvrditi koji je sud mjesno nadležan, Vrhovni sud Federacije će na prijedlog stranke odrediti koji će stvarno nadležan sud biti mjesno nadležan. Sporazum o mjesnoj nadležnosti Stranke mogu saglasnom izjavom volja mijenati samo mjesnu nadležnost jer su pravila o stvarnoj nadležnosti imperativne prirode. Stranke mogu ugovarati samo mjesnu nadležnost a ne mogu ugovarati stvarnu nadležnost. Ugovor o mjesnoj nadležnosti moguće je zaključiti samo u sporovima u kojima nije propisana isključiva mjesna nadležnost. Ugovorom o mjesnoj nadležnosti stranke derogiraju mjesno nadležan sud koji bi po zakonu bio nadležan i određuje neki drugi sud koji bi po zakonu bio nadležan. Kad stranke ugovore mjesnu nadležnost suda a tužilac taj sporazum ne koristi već podneese tužbu sudu opšte mjesne nadležnosti za tuženog, onda tužilac ne može mijenjati svoj izbor mjesne nadležnosti niti se sud kome je tužba podnijeta može oglasiti mjesno nadležnim zbog postojanja sporazuma o mjesnoj nadležnosti nekog drugog suda izuzev po prigovoru tuženog. Ugovor o mjesnoj nadležnosti punovažan je samo ako je pismeno sastavljen i ako su ga potpisale sve stranke. Zaključuje se u formi prorogacione klauzule koja je sadržana u glavnom ugovoru stranaka kao jedna od njegovih odredaba. Poslije podizanja tužbe sporazum o mjesnoj nadležnosti se ne može punovažno zaključiti a i ako bude zaključen on ne može proizvesti nikakvo pravno dejstvo jer se radi i činjenici koja nema uticaja na već zasnovanu nadležnost. Prigovor mjesne nadležnosti Ovaj procesni prigovor tuženi može istaći najkasnije u odgovoru na tužbu nakon čega nastupi prekluzija (gubitak prava zbog zakašnjelog isticanja prigovora). Ako sud istaknuti prigovor mjesne nenadležnosti ocijeni kao osnovan rješenjem će se oglasiti nenadležnim a nakon pravosnažnosti će bez odlaganja a najkasnije u roku od 3 dana ustupiti predmet nadležnom sudu. 17

Atrakcija nadležnosti Atrakcija nadležnosti može biti potpuna i nepotpuna. Kod nepotpune atrakcije mijenja se samo mjesna nadležnost. Do ove situacije dolazi u ostavinskom, izvršnom i stečajnom postupku. Kod potpune atrakcije mijenja se istovremeno mjesna i stvarna nadležnost. Do ove situacije dolazi po tužbi glavnog umješača kod onog suda pred kojim teče parnica između stranaka protiv kojih je postavljen zahtjev glavnog umješača u odnosu na istu stvar ili prava. Sukob nadležnosti Do sukoba nadležnosti može doći između sudova i organa uprave te između samih sudova. U prvom slučaju radi se o sukobu o apsolutnoj nadležnosti a u drugom slučaju o sukobu o relativnoj nadležnosti. Sukob o apsolutnoj nadležnosti može biti pozitivan (kada i sud i organ uprave smatraju da je svaki od njih nadležan da postupa u određenom predmetu) ili negativan (kada svaki od njih smatra da nije nadležan za postupanje). Kada dođe do sukoba nadležnosti ov vrste za njegovo rješavanje nadležan je Ustavni sud. Sukob o relativnoj nadležnosti postoji onda kada dva ili više sudova odbijaju svoju nadležnost za postupanje u konkretnom predmetu. Ovaj sukob nadležnosti može biti samo negativan. Do ovakve pravne situacije dolazi kada sud koje je kao nadležnom premdet dostavljen od strane drugog suda smatra sebe nenadležnim već da je nadležan upravo onaj sud koji mu je predmet dostavio ili neki drugi sud.

STRANKE Pojam stranke određuje se isključivo u procesnopravnom smislu. Jedan subjekat prava postaje tužilac ili tuženi zbog toga što je kao takav označen tužbom. Svojstvo stranke stiče se podnošenjem tužbe sudu , univerzalnom ili singularnom sukcesijom, subjektivnim preinačenjem tužbe i proširenjem tužbe na novog tuženog. Procesni položaj stranaka u parnici mora biti u svemu ravnopravan. Stranka može biti samo postojeći subjekt prava. Procesnopravni odnos sa fizičkim licem koje ne postoji ili je izmišljeno ili sa pravnom osobom koja je izbrisana iz sudskog registra ne može se zasnovati. Obje stranke moraju biti tačno određene. Ako je jednom tužbom tuženo više osoba tužilac određuje među njima redoslijed kojim će sud utvrđivati osnovanost tužbenog zahjteva prema svakom pojedinačno tuženom. Ličnost stranke kao fizičke osobe bit će određena označavanjem imena, prezimena, zanimanja i prebivališta. Stranačka sposobnost Sposobnost biti stranka u parnici izvodi se iz pravne sposobnosti koju ima svako fizičko i pravno lice. Stranka u parnici može biti svaka fizička osoba bez obzira na uzrast, poslovnu sposobnost i državljansvto kao i svaka pravna osoba. Fizičke osobe svoju stranačku sposobnost stiču rođenjem a gube smrću. Pravne osobe imaju pravnu i stranačku sposobnost. Pravnu sposobnost stiču upisom u sudski registar a gube brisanjem iz sudskog registra. 18

Stranačka sposobnost kao procesna pretpostavka Stranačka sposobnost je procesna pretpostavla koja mora biti ispunjena da bi se sud mogao upustiti u raspravljanje i odlučivanje o tužbenom zahtjevu. Nedostatak stranačke sposobnosti može biti otklonjiv i neotklonjiv od čega zavisi i postupanje suda. Kada sud utvrdi da označeni tužilac ili tuženi nemaju stranačku sposobnost a taj se nedostatak može otkloniti raješenjem će pozvati tužioca da izvrši potrebnu ispravku u tužbi ili će preduzeti druge mjere da bi se postupak mogao nastaviti s osobom koja može biti stranka u postupku. Ako sud utvrdi da je nedostatak stranačke sposobnosti neotklonjiv jer označena osoba ne može biti stranka u parnici onda će a priori odbaciti tužbu bez vraćanja na ispravak. Povreda pravila o stranačkoj sposobnosti Ako drugostepeni sud utvrdi da je u prvostepenom postupku kao tužilac ili tužena sudjelovala osoba koja ne može biti stranka u postpuku s obzirom na prirodu povrede ukinut će prvostepenu presudu i vratiti predmet prvostepenom sudu na ponovno suđenje ili će ukinuti prvostepenu presudu i odbaciti tužbu. Parnična sposobnost Parnična sposobnost je sposobnost stranke da sama ili preko izabranog punomoćnika punovažno preduzima parnične radnje u parnici sa procesnopravnim posljedicama. Stranačka sposobnost se izvodi iz pravne sposobnosti a parnična iz poslovne. Poslovna sposobnost je sposobnost izjaviti pravno relevantnu volju podobnu za sticanje ugovorenih prava i obaveza. Fizičke osobe stiču potpunu poslovnu sposobnost sa navršenih 18 godina. Malodobno lice koje je sa odobrenjem vanparničnog suda zaključilo brak sa navršenih 16 godina stiče potpunu poslovnu sposobnost kao i fizička osoba sa navršenih 18 godina života. Ukoliko se brak malodobne osobe razvede prije navršenih 18 godina života to neće uticati na njenu poslovnu sposobnost stećenu emancipacijom. Pravne osobe su potpuno poslovno sposobne preko svojih organa upravljanja. Parnična sposobnost kao procesna pretpostavka Parnična sposobnost je procesna pretpostavka na koju samo prvostepeni sud pazi po službenoj dužnosti. Od postojanja ove procesne pretpostavke zavisi dopuštenost tužbe i punovažnost presude. Stranke mogu isticanjem prigovora nedostatka parnične sposobnosti ukazivati prevostepenom sudu na nepostojanje ove procesne pretpostavke. Kada je stranka u početku parnice imala parničnu sposobnost pa je u toku parnice izgubi tada nastupa prekid postupka po samom zakonu osim ako je fizička osoba imala punomoćnika u parnici. Povreda pravila o parničnoj sposobnosti Žalba nezadovoljne stranke treba da ukaže nezadovolnjom sudu da parnično nesposobnu stranku nije zastupao zakonski zastupnik odnosno da zastupnik nije imao ovlaštenja za vođenje parnice. Ako drugostepeni sud utvrdi da ukazana povreda odredaba parničnog

19

postupka stoji onda će rješenjem ukinuti prvostepenu presudu i vratiti predmet prvostepenom sudu na ponovno suđenje. Postulaciona sposobnost U našem pravu parnično sposobna stranka ima ujedno i postulacionu sposobnost da sama bez angažovanja punomožnika preduzima parnične radnje sa procesnopravnim posljedicama. Postulaciuona sposobnost nema značaj procesne pretpostavke. Stvarna legitimacija Stranka je stvarno legitimisana ako je učesnik spornog materijalnopravnog odnosa povodom koga je došlo do nastanka parnice. Tužilac je aktivno legitimisana osoba ako je ovlaštenik u materijalnopravnom odnosu. Tuženi je pasivno legitimisana osoba ako je obveznik u materijalnopravnom odnosu. Stvarna legitimacija pripada samo strankama iz spornog odnosa. Treća lica koja nisu stranke u spornom odnosu nisu stvarno legitimisana jer ona nemaju ovlaštenja da od strana iz tog materijalnopravnog odnosa zahtijevaju nešto niti se od njih nešto može zahtijevati. Stvarnu legitimaciju stranaka o zahtjevima sa kojima ne mogu slobodno raspolagati sud ispituje po službenoj dužnosti. Procesna legitimacija (pravo na vođenje parnice) Procesna legitimacija može da bude aktivna i pasivna. Tužilac treba da dokaže da ima aktivnu legitimaciju tj.da je ovlašten da pokrene konkretnu parnicu s konkretnim tužbenim zahtjevom. Tuženi treba da bude procesno legitimisan tj.da bude upravo ono lice protiv koga je dopušteno voditi konkretnu parnicu i protiv koga se konkretna parnica može voditi. Međutim, u određenim situacijama zakon pravo na vođenje spora prenosi na treća lica koja nisu učesnici spora (npr.organ starateljstva kad podnosi tužbu za poništenje braka bračnih drugova). Pravo na vođenje spora je procesna pretpostavka na koju prvostepeni sud pazi po služebnoj dužnosti. Od postojanja ove pretpostavke zavisi dopuštenost tužbe. Kada sud utvrdi nedostatak ove legitimacije presudom će odbiti postavljeni zahtjev. Ako sud ne primiejti nedostatak ove procesne smetnje te i pored toga donese odluku ovaj nedostatak nema uticaja na valjanost donesene presude koja se zbog ovog nedostatka ne može pobijati. Promjene u ličnosti parničnih stranaka Moguće je da u parnici dođe do promjene tako da se poveća broja lica u jednoj ili obje stranačke uloge ili da umjesto jedne stranke koja je označena u tužbi stupi drugo lice. a)pristupanje novog tužitelja Da bi do ovoga došlo novi tužitelj mora na jasan način pokazati svoju volju da želi biti stranka u postupku. Osoba koja pristupa tužbi mora primiti parnicu u onom stanju u kojem se ona nalazi kad u nju stupa. 20

b)proširenje tužbe na novog tuženika c)stupanje novog lica na mjesto parnične stranke Sukcesija u pravu Promjena stranaka ili sukcesija je ustanova koja omogućava promjenu u ličnosti parničnih stranaka. Do sukcesije može doći na strani tužitelja ili tuženog tako da raniji tužitelj ili tuženi istupa iz parnice a na njegovo mjesto stupa novi tužitelj ili tuženi. Vrste građanskopravne sukcesije Građanskopravna sukcesija može biti univerzalna i singularna. Sukcesija je univerzalna kad sukcesor stupa u sva prenosi prava i prenosive obaveze autora. Univerzija sukcesija nastaje nasljeđivanjem određenog lica ili prestankom pravnog lica. Sukcesija je singularna kad sukcesor stupa u pojedina prava i pojedine obaveze autora. Singularna sukcesija ne dovodi do promjene u ličnosti parničnih stranaka. Ona lica koja su tužbom označena kao parnične stranke ostaju tužitelj i tuženi. Sukcesija može biti zakonska i voljna. Osnov zakonske sukcesije je razlog nužnosti a voljne razlog svrsishodnosti. Do sukcesije na osnovu zakona dolazi preuzimanjem prekinutog postupka od strane nasljednika umrle stranke koja nije imala punomoćnika u parnici. Do sukcesije voljom stranaka dolazi u slučaju subjektivnog preinačenja tužbe istupanjem umješača u položaj stranke kojoj se pridružio. Otuđenje sporne stvari ili prava u toku parnice Parnica počinje teći dostavom tužbe tuženom. Ako se desi da koja od stranaka otuđi stvar ili pravo o kojem teče parnice to ne sprečava da se parnica među istim strankama dovrši kao da do te promjene nije ni došlo. Ospba koja je pribavila stvari ili pravo o kojem teče parnica može stupiti u parnicu umjesto tužitelja, odnosno tuženog samo ako na to pristanu obje stranke. Ako po pristanju obje stranke ova osoba stupi u parnicu na mjesto jedne od stranaka mora prihvatiti parnicu u stanju u kome se ona nalazi u tom momentu. Ako su stvari ili pravo otuđeni poslije nastanka parnice presuda će glasiti na stranke u parnici.

ZASTUPANJE STRANAKA Zastupnik u parnici je vrsta učesnika koji preduzima radnje sa pravnim posljedicama neposredno za zastupanu stranku u njeno ime i korist. Postoje tri vrste zastupnika : zakonski zastupnik, zastupnik pravne osobe i punomoćnik. Zakonski zastupnik Roditelj i staralac Roditelji su ravnopravni u vršenju roditeljskih prava i dužnosti pa će zastuupanje maloljetnog djeteta biti punovažno i od strane samo jednog roditelja. Kada su roditelji razvedeni pravo i dužnost zastupanja u parnici ima onaj kome je presudom suda dijete povjereno na čuvanje i 21

vaspitanje. Organ starateljstva zastupa osobu koja je pod starateljstvom. To mogu biti malodobne osobe koje nemaju roditelja ili punoljetne osobe kojima je oduzeta poslovna sposobnost. Ovlaštenja zakonskog zastupnika Zakonski zastupnik može i bez posebnog ovlaštenja u ime stranke preduzimati sve radnje u postupku. Od navedenog pravila postoje odstupanja. Za preduzimanje najznačajnijih parničnih radnji zakonski zastupnik mora imati posebno ovlaštenje. To se odnosi za podnošenje ili povlačenje tužbe, za priznanje tužbenog zahtjeva, odricanje od tužbenog zahtjeva, zaključenje sudske nagodbe ili za preduzimanje drugih radnji u postupku. Zakonski zastupnik ne mora parnicu ličnu voditi već može ovlastiti treću osobu kao punomoćnik koji preduzima radnje za stranku koju i zastupa. Ukoliko zakonski zastupnik lično vodi parnicu dužan je da zastupanje vrši savjesno i odgovorno u protivnom odgovara za štetu koju u vođenju parnice učini za zastupanu stranku. Zakonsko zastupanje kao procesna pretpostavka Pravilno zakonsko zastupanje je procesna pretpostavka na koju sud pazi po službenoj. Kada prvostepeni sud utvrdi da stranku ne zastupa njen zakonski zastupnik zatražit će da nadležni organ starateljstva postavi staraoca parnično nesposobnoj osobi. Utvrđeni nedostaci u zakonskom zastupanju imaju za posljedicu ukidanje prvostepenu presudu od strane drugostepenog suda i drugostepene presudu od strane revizijskog suda. Zbog ovog nedostatka se može tražiti ponavljanje postupka. Privremeni zastupnik Privremeni zastupnik će se postaviti u sljeećim slučajevima: -ako tuženi nije parnično sposoban a nema zakonskog zastupnika; -ako postoje protivni interesi tuženog i njegovog zakonskog zastupnika; -ako obje stranke imaju istog zakonskog zastupnika; -ako je boravište tuženog nepoznato a tuženi nema punomoćnika; -ako se tuženi ili njegov zakonski zastupnik nalaze u inostrantsvu a dostava se nije mogla obaviti. Punomoćnik Punomoćnik je voljni i dobrovoljni zastupnik parnično sposobne stranke. Punomoćnik vodi parnicu u ime i za račun zastupane stranke. Punomoćnika može da izabere samo poslovno i parnično sposobna stranka, zakonski zastupnik poslovne nesposobne stranke, zastupnik pravnog lica i umješač. Sposobnost biti punomoćnik 22

Punomoćnik fizičke osobe može biti svako ko ima potpuno poslovnu sposobnost a punomoćnik pravne osobe može biti fizička osoba koja ima položen pravosudni ispit. Zasnivanje punomoćja Punomoćje se zasniva jednostranom izjavom volje parnično sposobne stranke. Stranka izdaje izabranom punomoćniku ovlaštenje za zastupanje pismeno ili usmeno. Ukoliko stranka nije pismena stavit će na pismenu punomoć umjesto potpisa otisak prsta. Ako se u tom slučaju punomoć izdaje osobi koja nije advokat potrebno je prisustvo dvojice svjedoka koji će se potpisati na punomoć. Obim punomoći Ukoliko je stranka dala ovlaštenje za vođenje parnice onda treba razlikovati da li je punomoćnik advokat ili neko drugo lice. Ako je stranka izdala advokatu punomoć za vođenje parnice advokat je ovlašten na osnovu takve punomoći obavljati sve radnje u postupku. Punomoćnik koji nije advokat može na osnovu punomoći obavljati sve radnje u postupku ali mu je uvijek potrebno izričito ovlaštenje za povlačenje tužbe, raspolaganja tužbenim zahtjevom, za odricanje ili odustanak od pravnog lijeka i za prenošenje punomoći na drugo osobu. Prenos ovlaštenja za zastupanje Advokata kojem je stranka izdala punomoć može uz izričito ovlaštenje stranke zamjenjivati drugi advokat a pred sudom prvog stepena i advokatski pripravnik koji je kod njega zapsolen. Radi se samo o privremenim zamjenama a ne i o trajnoj supstituciji. Dejstvo punomoćnikovih radnji Parnične radnje koje je izabrani punomoćnik preduzeo u granicama punomoćja imaju dejstvo kao da ih je preduzela sama stranka. Dejstvo punomoćnikovoh radnji nastupa odmah i ne zavisi od naknadnog odobrenja stranke. U odnosu na zastupanu stranku pravno dejstvo imaju i one radnje njenog punomoćnika koje su za nju nepovoljne. U ovom slučaju sud će o tome obavijestiti nadležnu advokatsku komoru i ako je to moguće stranku koju advokat zastupa. Procesni položaj stranke koja ima punomoćnika Izborom punomoćnika stranka ne gubi pravo da i sama preduzima parnične radnje u postupku. Stranka može uvijek doći pred sud i davati izjave pored svog punomoćnika. Ako je punomoćnik priznao koju činjenicu na ročištu na kojem nije bila prisutna stranka a stranka to priznanje izmijeni ili opozove sud će po slobodnoj ocjeni cijeniti da li će takve činjenice smatrati priznatim ili oporenim. Punomoć kao procesna pretpostavka Parnična punomoć ima značaj procesne pretpostavke na koju sud pazi po službenoj dužnosti. Obaveza je suda da pazi da li osoba koja se pojavljuje kao punomoćnik ima potrebno ovlaštenje i da li radnje preduzima prema sadržaju punomoći. Kad sud utvrdi da osoba koja se 23

pojavljuje kao punomoćnik nije ovlaštena za zastupanje ukinut će parnične radnje što ih je ta osoba preduzela ako te radnje nije stranka naknadno odobrila. Prestanak punomoći Parnična punomoć se daje za vođenje parnice i prestaje okončanjem parnice. Ako je parnična punomoć data samo za vođenje određene faze postupka onda prestaje njenim okončanjem. Stranka može punomoć u svako vrijeme opozvati a punomoćnik je može u svako vrijeme otkazati. Poslije otkaza punomoći, punomoćnik je dužan još 15 dana obavljati radnje za osobu koja mu je izdala punomoć ako je potrebno da od nje otkloni kakvu štetu koja bi u o vrijeme mogla nastati. Ako je punomoćniku dato ovlaštenje da može obavljati sve radnje u potupku a stranka umre ili postane poslovno nesposobna punomoćnik je ovlašten i nadalje preduzimati radnje u postupku ali nasljednik, odnosno novi zakonski zastupnik može opozvati punomoć. Prestankom pravne osobe prestaje i punomoć koju je ona izdala.

SUPARNIČARSTVO U parnici se u ulozi tužioca/tuženog mogu pojaviti dvije ili više osoba i tada postoji suparničarstvo ili subjektivna kumulacija. Cilj suparničarstva Suparničarstvo pruža mogućnost da se postupak završi na isti način prema svim strankama i izbjegne donošenje različitih odluka do kojih može doći kad različite sudije postupaju po posebnim tužbama. Na ovaj način kroz jednakost presuđenja se prostiže pravna sigurnost i jača povjerenje građana u zakonit rad sudija. Zasnivanje suparničarstva Do zasnivanja može doći podnošenjem tužbe sudu tako što više osoba mogu jednom tužbom tužiti ili biti tuženi. Drugi način zasnivanja suparničarstva je pristupanje novog tužioca postojećem tužiocu ili proširenjem tužbe na novog tuženog sa njegovim pristankom. Suparničarstvo može nastati i univerzalnom sukcesijom kada umjesto umrle stranke na njeno mjesto stupa veći broj zakonskih nasljednika. Suparničarstvo se ne može nikad zasnovati odlukom suda. Vrste suparničarstva a)Materijalno suparničarstvo Suparničarstvo je materijalno kada se suaprničari u pogledu predmeta spora nalaze u pravnpj zajednici ili ako njihova prava, obveze proističu iz iste činjenične i pravne osnove. b)Formalno suparničarstvo Ako su predmet spora zahtjevi, odnosno obaveze iste vrste koji se temelje na bitno istovrsnoj činjeničnoj i pravnoj osnovi te ako postoji stvarna i mjesa nadležnost istog suda za svaki zahtjev i za svakog tuženog onda postoji formalno suparničarstvo. 24

c)Obično suparničarstvo Svaki običan suparničar je u parnici samostalna stranka. Njegove radnje ili propuštanja ne koriste niti štete drugim suparničarima, pa i presuda može biti različita po sadržaju prema pojednim suaprničarima. d)Jedinstveno suparničarstvo Ova vrsta suparničarstva postoji ako se prema zakonu ili zbog prirode pravnog odnosa spor može riješiti samo na jednak način prema svim suparničarima koji se smatraju kao jedna parnična stranka. Svi tužitelji postavljaju prema svim tuženim identičan zahtjev tako da tužbeni zahjtev može biti prema svim tuženim uvojen ili odbijen.. e)Nužno suparničarstvo Ova vrsta suparničarstva postoji kada se sporni odnos između stranaka može riješiti na jednak način prema svima donošenjem jedinstvene presude i kada u parnici kao stranke moraju učestvovati svi učesnici spornog materijalnopravnog odnosa. Nužno suparničarstvo postoji kod višestrukog otuđenja iste nekretnine od strane istog stvarnog knjižnog vlasnika različitim kupcima radi stiacanja prava vlasništva. Zakon polazi od toga da se svi nužni suaprničari smatraju kao jedna parnična stranka tako da njhivo procesni položaj mora biti jednak kao da se na njihovoj strani nalazi samo jedna osoba. Parnične radnje pojedinih nužnih suparničara proizvode iste posljedice kao da ih je preduzela samo jedna stranka. Zakonski rokovi za preduzimanje parničnih radnji teku posebno za svakog suparničara. f)Eventaualno suparničarstvo Ovo suparničastvo moguće je samo na pasivnoj strani. Tužilac može tužiti dva ili više tuženih tako što će tražiti da sud postavljeni zahtjev usvoji prema drugom tuženom u slučaju da bude pravosnažno odbijen prema onom tuženom koji je u tužbi naveden prije njega (prvotuženi). Da bi došlo do saznivanja eventualnog suparničarstva potrebno je da tužilac prema svakom od više tuženoh ističe isti zahtjev ili ako prema pojedinom od njih ističe različite zahtjeve da su u međusobnoj vezi i ako je isti sud stvarno i mjesno nadležan za svaki do zahjteva. Ako sud utvrdi da je zahtjev neosnovan prema svim suparničarima odbit će zahjtev u cjelini. g)Suparničarsvto na osnovu zakona Ovo suparničarstvo postoji kao pasivno suparničarstvo glavnog dužnika i jemca i kada treća osoba samostalnom tužbom tuži obje stranke u postojećoj fazi. •

Suparničarstvo glavnog dužnika i jemca – Zakonom je izričito propisano da glavni dužnik i jemac mogu biti zajednički tuženi od strane povjerioca ako se tome ne protivi sadržina ugovora o jemstvu.

•

Suparničarstvo po tužbi treće osobe

Kad postoji više tužilaca u jednoj tužbi onda se takvo suparničarstvo zove aktivno, ako ima više tuženih onda je ono pasivno. Dok teče treća parnica između stranaka treća osoba koja 25

ima pravni interes može se pridružiti jednoj od stranaka da bi ta stranka uspjela u sporu. Takva treća osba ima položa običnog umješača. Podnošenjem tužbe od strane treće osobe protiv stranaka u prvobitnoj parnici zasniva se pasivno suparništvo tako što tužilac i tuženi iz prvobitne parnice imaju položaj tuženih stranaka. Za tužbu treće osobe uvijek je nadležan sud pred kojime je započela teći prvobitna parnica. Tužba treće osobe dovodi do potpune atrakcije svih oblika mjesne i stvarne nadležnosti. Za zasnivanje atrakcione nadležnosti potrebno je da ova tužba bude podnijeta tek nakon što parnica između prvobitnih stranaka bude zasnovana. Podnoseći samostalnu tužbu protiv stranaka u prvobitnoj parnici tužilac u novoj parnici zahtijeva povrat stvari ili utvrđenje prava. Zahtjev treće osobe mora biti usmjeren na istu stvar ili pravo o kome se raspravlja u prvobitnoj parnici. Osnovanost zahtjeva tužioca u novoj parnici uvijek isključuje osnovanost zahtjeva tužioca u prvobitnoj zajednici. Ako se zahtjevi iz prvobitne i nove parnice ne isključuju onda nema pasivnog suparničarstva. Kada treća osoba zahtijeva povrat stvari onda se takav zahtjev ne mora zasnivati na istom pravnom osnovu kao u prvobitnoj parnici. Pasivno suparničarstvo moguće je zasnovati samo kondemnatornom tužbom i tužbom za uutvrđenje postojanja ili nepostojanja prava. Pasivno suparničarstvo nije moguće zasnovati konstitutivnom tužbom. Odlučujući o osnovanosti postavljenih zahtjeva prvostepeni sud može postupiti na dva načina. Sud će u pravilu spojiti obje parnice radi zajedničkog raspravljanja i donošenje zajedničke presude. Druga je mogućnost da sud prekine postupak u prvoj parnici i da onda raspravlja o tzžbi treće osobe protiv tuženih iz prvobitne parnice. Do prekida postupka u prvobitnoj parnici doći će u slučaju kada je nova parnica zasnovana poslije zaključenja glavne rasprave ili u toku žalbenog postupka. Obje tužene stranke u novoj parnici imaju zajednički interes da se suprotstave zahtjevu treće osobe koja istu stvar ili pravo traži za sebe. Treća osoba može samostalno raspolagati zahtjevom tako da prema jednom od tuženih povuče tužbu ili se odrekne tužbenog zahtjeva. Ako zahtjev treće osobe bude pravosnažno usvojen zahtjev tužioca iz prvobitne parnice treba odbiti. Ako zahtjev treće osobe bude pravosnažno odbijen sud će prvobitnu parnicu završiti kao da nove parnice nije ni bilo.

UČEŠĆE UMJEŠAČA U PARNICI Običan umješač je treća osoba koja ima pravni interes da u parnici koja teče među drugim osobama jedna od stranaka uspije. Ako stranka kojoj se pridružio umješač uspije u parnici onda će i umješač ostvariti svoj pravni inters. Nasuprot tome ako stranka izgubi parnicu onda stiče pravo da podnese regresnu tužbu protiv umješača. Nastankom nove parnice konačno će se razriješiti sporni odnos između jedne od stranaka i umješača iz ranije parnice. Pretpostavke za miješanje a)Postojanje parnice 26

Parnični postupak pokreće se tužbom, dok parnica počinje teći dostavom tužbe tuženom. Umiješač može stupiti u parnicu u toku cijelog postupka sve do pravomoćnosti odluke o tužbenom zahtjevu te u toku postupka nastavljenog podnošenjem vanrednog pravnog lijeka. b)Postojanje pravnog interesa za miješanje Učešće trećeg lica u parnici kao umješača dopušteno je samo ako ti lice ima pravni interes da u pranici uspije stranka kojoj se pridružuje i za njegovo učešće nije dovoljan samo ekonomski interes. Ako sud utvrdi da treća osoba kao potencijalni umješač nema pravni interes onda će rješenjem odbiti prijedlog umješača. c)Postojanje stranačke i parnične sposobnosti Pravni položaj umješača Umješač nije stranka već učesnik u postupku zbog čega su njegova ovlaštenja ograničena. Umješač je pomagač stranke i ovlašten je preduziamti samo one parnične radnje koje su načelno povoljne za stranku kojoj se pridružio. Sve radnje umješač preduzima u svoje ime ali sa pravnim učinkom za stranku kojoj se pridružio. Umješač može preduzimati parnične radnje samo u rokovima u kojima bi te radanje mogla preduzimati stranka kojoj se pridružio. Umješač na strani tuženog može u toku postupka podnescima ili izjavama na zapisnik kod suda iznositi činjenice i pregledati dokaze, isticati sve materijalne i procesne prigovore. Umješač se u postupku može saslušati samo kao svjedok. Pošto nije stranka presuda ne glasi na njega. Presudom se ne može ni na šta obavezati niti mu se nešto može dosuditi. U slučaju gubitka spora troškove koje je prouzrokovao umješač snosi stranka kojoj se umješač pridružio. Ako je um ještač stupio u parnicu do pravosnažnosti odluke o tužbenom zahtjevu ovlašten je podnijeti i vanredni pravni lijek. Obavijest treće osobe u parnici Obvještenje treće osobe vrši ona parnična stranka koaj će za slučaj neuspjeha u parnici steći pravo da prema trećoj osobi ostvaruje regresni zahtjev. Intervencijsko dejstvo presuse prema umješaču Prema umješaču se ne može isticati intervenscijski efekt presude ako mu dostavom poziva i odluka suda nije omogućeno poduzimanje svih procesnih radnji u postupku pogodnih da pomognu uspjehu stranke kojoj se pridružio. Ako je pomognuta stranka savjesno vodila parnicu i ako je umješaču bilo omogućeno da u parnici preduzima sve radnje koje su povoljne za stranku i mogu doprinijeti njenon uspjehu pa i pored toga stranka izgubi parnicu onda umješač ne može u regresnoj parnici otkloniti intervencijsko dejstvo presude iz ranije parnice. Intervencijsko dejstvo presude iz ranije parnice umješač može otkloniti isticanjem prigovora nesavjesnog vođenja parnice. Umješač sa položajem jedinstvenog umješača To je slučaj kada zbog prirode pravnog odnosa presuda suda svojom pravosnažnošću ima dejstvo prema umješaču. Takva je situacija povjerioca koji u svojstvu umješača pristupa 27

tuženom u parnici radi utvrđivanja da postoji potraživanje osporenog u stečajnom postupku. Umješač sa položajem jedinstvenog suparničara može izjaviti reviziju i da nije učestvovao u postupku kao umješač.

SUDSKE MJERE OSGURANJA Sudske mjere osiguranja su vremenski ograničena sredstva radi osiguranja potraživanja predlagača osiguranja koje se mogu odrediti prije ili u toku parničnog postupka. Predmet siguranja su novčana potraživanja koja su upravljena na određenu stvar ili njen dio i prava predlagača osiguranja koja se mogu prenositi. Postupak za određivanje mjere osiguranja pokreće se po prijedlogu predlagača protiv protivnika osiguranja. Uslovi za određenivanje sudske mjere osiguranja Za određivanje mjere osiguranja moraju se kumulativno ispuniti dva uslova : da predlagač osiguranja učini vjerovatnim postojanje potraživanja i da postoji opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja mogao spriječiti ili znatno otežati ostvarenje potraživanja posebno time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti, opteretiti ili na drugi način njome raspolagati, odnosno promijeniti postojeće stanje stvari ili na koji drugi način štetno uticati na prava predlagača osiguranja. Vrste sudskih mjera osiguranja 1.Vrste mjera osiguranja radi osiguranja novčanog potraživanja a)zabrana protivniku osiguranja da otuđi, sakrije, optereti ili raspolaže određenom imovinom u vrijednosti koja je dovoljna za osiguranje potraživanja predlagača osiguranja. b)zabrana dužniku protivnika osiguranja da isplati protivniku osiguranja potraživanje ili da mu preda stvar kao i zabrana protivniku osiguranja da primi stvar, da naplati potraživanje i da njime raspolaže. c)predbilježba založnog prava na nekretnini protivnika osiguranja ili na pravu uknjiženom na nekretnini do vrijednosti dosuđenog glavnog potraživanjima sa kamatama i troškovima. 2.Vrste mjera osiguranja radi osiguranja potraživanja koje je upravljeno na određenu stvar ili njen dio a)Zabrana protivniku osiguranja otuđenja, sakrivanja, opterećenja ili raspolaganja imovinom na koju je upravljeno potraživanje. b)zabrana protivniku osiguranja da poduzima radnje koje mogu nanijeti štetu imovini na koju je upravljeno potraživanje ili nalog protivniku osiguranja da obavi određene radnje potrebne da bi se sačuvala imovina. c)ovlaštenja predlagaču osiguranja da poduzme određene aktivnosti. 3.Vrste mjera osiguranja radi osiguranja drugih prava ili održavanje postojećeg stanja 28

a)zabrana protivniku osiguranja da poduzima određene aktivnosti ili nalog da poduzme određene aktivnosti u cilju održavanja postojećeg stanja ili sprečavanja nastanka štete suprotnoj stranci. b)ovlaštenje predlagaču osiguranja da poduzme određene aktivnosti. c)odlaganje postupka izvršenja po prijedlogu trećih osoba pod uslovima predviđenim zakonom kojim se uređuje izvršni postupak. d)druge mjere koje odredi sud. Postupanje protivnika osiguranja suprotno odluci suda o zabrani da otuđi, sakrije, optereti ili raspolaže određenom imovinom Ako protivnik osiguranja postupi suprotno odluci suda, onda odgovara po pravilima građanskog prava. Pravni posao kojim protivnik osiguranja postupa suprotno odluci suda ništav je ako su obje ugovorne strane nesavjesne. Međutim, u slučaju da je treća osoba savjestan sticalac ugovor će ostati na snazi dok će protivnik osiguranja koji je povredio zabranu snositi odgovarajuće posljedice. Određivanje više mjera osiguranja Na prijedlog predlagača osiguranja sud može odrediti i više mjera osiguranja radi osiguranja istog potraživanja ako je to potrebno da bi se postigla svrha osiguranja. U slučaju određivanja više mjera osiguranja sud se uvijek kreće u okvirima prijedloga stranke koja traži osiguranje te ne može ni mimo ni preko ovih zahtjeva osim u zakonskim izuzecima kada mjere određuje po služebnoj dužnosti. Forma i sadržaj prijedloga za određivanje mjere osiguranje Prijedlog za određivanje mjere osiguranja podnosi se u pisanom obliku. Međutim, ako se prijedlog podnosi u vezi parničnog postupka koji je u toku onda se prijedlog može podnijeti u usmeno na raspravi na zaspinik. U prijedlogu za određivanje mjere osiguranja predlagač osiguranja mora istaći zahtjev u kojem će označiti potraživanje čije osiguranje traži, odrediti kakvu mjeru traži, sredstva i predmet mjera osiguranja. Ako prijedlog za osiguranje nema sve obavezne elemente sud će na isti način postupiti kao i sa tužbom ili bilo kojim drugim podneskom čija je sadržina određena zakonom. Prijedlog će se vratiti predlagaču da u roku od 8 dana uredi prijedlog. Ukoliko prijedlog ne bude vraćen smatrat će se povučenim,a ako ne bude ispravljen bit će odbačen. Pravo protivnika osiguranja da se očituje o prijedlogu Sud će prijedlog za određivanje mjere osiguranja zajedno sa prilozima dostaviti protivniku osiguranja uz obavijest da može podnijeti pismeni odgovor na prijedlog u roku od 8 dana. Određivanje privremene mjere osiguranja bez prethodnog obavještenja i saslušanja protivnika osiguranja 29

Sud može odrediti privremenu mjeru osiguranja bez obavještenja i saslušanja protivnika osiguranja ako predlagač osiguranja učini vjerovatnim da je mjera osiguranja osnovana i hitna i da bi se drugačijim postupanjem izgubila svrha mjere osiguranja. Zakon predviđa kumulativno ispunjenje tri uslova za određivanje privremene mjere osiguranja i to da je mjera osnovana, da je hitna i da bi se drugačijim postupanjem izgubila svaka svrha mjere osiguranja. Sud dostavlja odluku protivniku osiguranja odmah koji u roku od 3 dana u svom odgovoru može osporiti razloge za određivanje nakon čega sud mora zakazati ročište u naredna tri dana. Sadržaj rješenja o određivanju mjere osiguranja U rješenju o određivanju mjere osiguranja sud će odrediti vrstu mjere, sredstva kojima će se ona prinudno ostvariti i predmet mjere osiguranja uz odgovarajuću primjenu pravila sudskog izvršnog postupka. Rješenje o određivanju mjere osiguranja ima učinak rješenja o izvršenju iz zakona oizvršnom postupku. Mjera osiguranja obavezuje stranke u postupku kao i osobe koje su u vezi s njima nakon što prime obavijest o izdavanju mjere osiguranja. Određivanje mjere osiguranja prije podnošenja užbe Na prijedlog predlagača osiguranja sud može odrediti mjeru osiguranja prije podnošenja tužbe ali će tada odrediti rok ne duže od 30 dana u kome predlagač osiguranja mora podnijeti tužbu. Vremnsko trajanje izrećene mjere osiguranja Izrečena mjera osiguranja ostaje na snazi do naredne odluke suda o mjeri osiguranja. Donijeta mjera osiguranja staje na snazi najduže do isteka roka od 30 dana po nastupanju uslova za prinudno izvršenja. Upisanu mjeru osiguranja u javne knjige sud će brisati po službenoj dužnosti. Žalba protiv prvostepenog rješenja o određenoj mjeri osiguranja Protiv prvostepenog rješenja o određivanju mjere osiguranja može se izjaviti žalba u roku od 8 dana od dana dostave rješenja. Blagovremenu žalbu sud će dostaviti protivniku osiguranja koji može u roku od 3 dana podnijeti sudu odgovor na žalbu. O žalbi odlučuje drugostepeni sud u roku od 15 dana od dana dostavljanja prvostepenom sudu odgovara na žalbu ili isteka roka za podnošenja odgovara na žalbu. Blagovremeno podnijeta žalba ne odlaže izvršenje rješenja o određenoj mjeri osiguranja. Davanje određenog jemstva umjesto mjere osiguranja Ako protivnik osiguranja prihvati polaganje jemstva tada određivanje mjere osiguranja postaje bespredmetno slijedom čega će sud postupak obustaviti i ukinuti već donijeto rješenje. Obustava postupka a)Ako predlagač osiguranja ne podnese dokaz da je podnio tužbu u ostavljenom roku;

30

b)Na prijedlog protivnika osiguranja ako su se okolnosti zbog koji je mjera određena kasnije promijenile tako da više nije potrebna; c)Ako protivnik osiguranja položi sudu dužni iznos potraživanja koje se obezbjeđuje; d)Ako protivnik osiguranja učini vjerovatnim da je potraživanje u vrijeme donošenja rješenja o određivanju mjere osiguranja već bilo naplaćeno ili dovoljno obezbijeđeno; e)Ako je pravomoćno utvrđeno da potraživanje nije nastalo ili da je prestalo. Troškovi postupka osiguranja Troškove postupka koji su nastali u toku postupka osiguranja prethodno podmiruje predlagač osiguranja. Te troškove predlagač je dužan predujmiti u roku koji sud odredi. Pravo na naknadu štete Predlagač osiguranja može pretrpjeti štetu nepostupanjem osoba koje su bile dužne postupiti po rješenju o određivanju mjere osiguranja. Tada predlagač osiguranja ima pravo na naknadu štete od te osobe. Pravo na naknadu štete pripada i protivniku osiguranja koja mu je nanesena mjerom osiguranja za koju je ustanovljeno da je bila neosnovana ili koju predlagač osiguranja nije opravdao. Pravo na naknadu štete zastarijeva u roku od godinu dana od prestanka važenja rješenja kojim je mjera osiguranja izrečena.

PARNIČNE RADNJE Sve parnične radnje preduzimaju se u parnici s ciljem da se parnica okonča. Stalnim preduzimanjem odgovarajućih praničnih radnji parnica prelazi iz početne faze u narednu fazu. Sve parnične radnje koje se preduzimaju u postupku međusobno su povezane i to vremenski, logički, kauzalno i ciljno. Podjela parničnih radnji 1)Parnične radnje u širem smislu su radnje svih učesnika u postupku (suda, stranaka i trećih osoba). 2)Parnične radnje u užem smislu su parnične radnje suda i stranaka. 3)Stranačke parnične radnje preduzimaju same stranke i njhihovi zastupnici u ime i za račun stranaka. 4)Sudske parnične radnje preduzima parnični sud koji treba riješiti konkretan spor. Parnične radnje stranaka Parnične radnje stranaka su samo one radnje koje su predviđene i regulisane pravilima parničnog procesnog prava. Stranke mogu preduzimati svoje parnične radnje aktvinim ponašanjem i konkludno. Stranka nije dužna da preduzima parnične radnje. Ona to može učiniti ali i ne mora. Međutim, ako stranka želi da uspije u parnici onda mora biti aktivna i 31

preduzimati određene radnje. Parnične radnje stranaka su jednostrane izajve volje usmjerene prema sudu koji povodom toga preduzima odgovarajuću parničnu radnju radi donošenja presude. Vrste parničnih radnji stranaka 1)Posredne parnične radnje same po sebi ne proizvode pravne posljedice nego tek posredstvom djelatnosti suda (prijedlozi, tvrdnje i prijedlozi za izvođenje dokaza u odnosu na predmet dokazivanja). 2)Neposredne parnične radnje stranaka su takve koje same po sebi proizvode pravne posljdice u parnici bez posredovanja suda. 3)Usmene parnične radnje se preduzimaju izgovaranjem riječi na ročištima. 4)Pismene parnične radnje se preduzimaju podneskom ili izjavom na zapisniku. 5)Prema cilju radnje stranaka mogu biti napadačke i odbrambene. 6)Parnične radnje vezane za rok i one koje nisu vezane za rok. Nedostaci parničnih radnji stranaka Parnična radnja ima nedostatak ako je preduzela stranka koja nema stranačku i parničnu sposobnost ako je radnju preduzeo zastupnik stranke koji nije imao ovlaštenja za zastupanje, ako radnja ima određeni nedostatak koji se tiče njene sadržine i forme. Nedostaci postoje i ako preduzeta radnja nije u skaldu sa zakonom. Parnične radnje suda Sudske parnične radnje su pravne radnje propisane i regulisane pravilima parničnog procesnog prava. Ta pravila određuju uslove za punovažnost, sadržinu, formu i dejstvo. Najvažnije parnične radnje suda su odluke u obliku presude i rješenja. Sudska radnja ima nedostatak ako je prilikom njenog preduziamanja povrijeđena neka zakonska odredba. Ako je povrijeđena procesna odredba prilikom donošenja odluke odluka se može pobijati pravnim lijekovi ali nije nepunovažna. Nepravilnost neke druge sudske radnje ima za posljedicu njihovu nepunovažnost. Takvu radnju sud će otkloniti tako što će je ponoviti. Forma parnične radnje Stranke preduzimaju parnične radnje pismeno izvan ročišta ili usmeno na ročištu. Pismeni oblik parnične radnje zove se podnesak. Stranke usmeno iznose činjenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve i predlažu odgovarajuće dokaze. Pismeni oblik je posebno zastupljen kod parničnih radnji suda koje preduzima u obliku odluka kojima se konačno rješava spor stranaka. Podnesci

32

Podnesak je pismeni oblik parnične radnje stranke izvan ročišta. Podnesi se mogu podijeliti na određujuće i pripremne. Određujućim podnescima stranke stavljaju stvarne i procesne prijedloge (tužba, odgovor na tužbu, pravni lijek). U pripremnim podnescima stranka navodi činjenice koje namjerava da iznese na pripremnom ročištu te označava dokaze koje će predložiti na pripremnom ročištu radi izvođenja na glavnoj raspravi. Podnesak koji je razumljivo sastavljen i sadrži sve što je potrebno da bi se po njemu moglo postupiti naziva se urednim podneskom. Ako je podnesak nerazumljiv sud će podnositelju vratiti podnesak radi ispravke u sudskom roku ne dužem od 8 dana. Zapisnik O svim preduzetim parničnim radnjama sud sastavlja zaspisnik koji predstavlja pismeni trag i dokaz o preduzetim praničnim radnjama i njihovom sadržaju. Sadržaj zapisnika Sastavni dijelovi zapisnika su : zaglavlje, opis izvršene radnje i potpis određenih lica. Zaglavlje zapisnika sadrži naziv suda, mjesto gdje se obavlja radnja, dan i sat kad se radnja obavlja, naznaka predmeta spora i imena prisutnih stranaka. Opis izvršene radnje sadrži bitne podatke o toku i sadržini preduzete parnične radnje koja je zapisnikom zasvjedočena. Zapisnik treba da sadrži potpise određenih lica : potpis sudije, zapisničara, stranke, odnosno njihovih zakonskih zastupnika ili punomoćnika, kao i tumača. Vrste zapisnika Raspravni zapisnik sastavlja se o svim preduzetim parničnim radnjama na pripremnom ročištu i ročiptu za glavnu raspravu kod prvostepenog suda kao i o svim preduzetim parničnim radnjama na zakazanoj raspravi pred drugostepenim sudom. Ostali zapisnici su oni koji se sastavljaju van glavne rasprave (zapisnik o obezbjeđenju dokaza sastavljen pred sudom pred kojim je pokrenut parnični postupak ili se namjerava pokrenuti ). Sastavljanje zapisnika Zapisnik se sastavlja tako da sudija glasno diktira zaspisničaru sadržaj izajev stranke ili drugog učesnika u postupku. Stranke, njihovi zasupnici i umješači imaju pravo da kontrolišu cijeli zapisnik. Zapisnik se može ispraviti ili izvršiti njegovo dodavanje. Rokovi Rok je vremenski period određen za preduzimanje pismene parnične radnje. Propisivanjem rokova za preduzimanje parnilnih radnji disciplinuju se sud i stranke i svi ostali učesnici parnice. Podjela rokova Zakonski rokovi su određeni zakonom pa ih sud kao ni strane ne mogu mijenjati. Po svojoj prirodi ovi rokovi su prekluzivni. Propuštanje stranaka da preduzmu određenu radnju u ovim rokovima dovodi do gubitka prava na njihovo naknadnu produživanje. Sudski rokovi su takvi 33

rokovi čije trajanje određuje sud s obzirom na okolnosti slučaja. Sudski rokovi mogu se na prijedlog stranke produžavati ako za to postoje opravdani razlozi. Računanje rokova Rokovi se računaju na dane, mjesece i godine. Ako je rok određen na dane u rok se ne uračunava dan kada je dostava ili saopštenje obavljeno već se za početak roka uzima prvi idući dan. Rok ističe protekom posljednjeg dana. Kad je određen na mjesec i godine on se završava protekom onog dana posljednjeg mjeseca, odnosno godine koji po svom broju odgovara danu kada je rok otpočeo. Održavanje roka Stranka čija je radnja određena rokom održala je rok ako je radnju preduzela prije njegovog isteka. Ročišta Ročište je vremenski momenat određen od strane suda radi zajedničkog preduzimanja radnji suda sa strankama i drugim učesnicima u postupku na određenom mjestu. Ročišta mogu biti obavezna i fakultativna. Sud će obavezno odrediti održavanje ročišta kad je to zakonom propisano. I onda kada po zakonu održavanje ročišta nije obavezno sud može odlučiti da se ročište održi ako smatra da bi to doprinijelo bolje razrješnjenju sporne pravne stvari. Sud će na ročište pozvati stranke i ostale osobe čije prisustvo cijeni potrebnim. Pozivanje stranaka je obavezno jer ima sud na taj način pruža mogućnost da raspravljaju pred sudom. Ročište se u pravilu održava u sudskoj zgradi radnim danom u toku redovnog radnog vremena. Međutim, sud može odlučiti da se ročište održi izvan sudske zgrade kad ustanovi da je to nužno ili da će se na taj način uštedjeti u vremenu ili troškovima postupka. Povrat u prijašnje stanje Povrat u prijašnje stanje je pravno sredstvo kojim se strankama daje mogućnost da otklone negativne posljedice propuštanja ročišta ili roka tako što će propuštenu parničnu radnju po odobrenju suda naknadno izvršiti. Posljedice propuštanja ročišta Ako na pripremno ročište ne dođe tužitelj a bio je uredno obaviješten onda nastupa presumpciija da je tužitelj povukao tužbu ako ni tuženi nije zahtijevao da se ročište održi. Ako na pripremno ročište ne dođe uredno obaviješteni tuženi ročište će se održati bez njegovog prisustva. Za tučenog to znači da će biti prekludiran u pogledu iznošenja novih činjenica i predlaganja novih dokaza koje nije iznio odnosno predložio u odgovoru na tužbu i da neće moći podnijeti protivtužbu ako ona nije podnijeta u odgovoru na tužbu. Posljedice propuštanja roka

34

Posljedice prekluzije pogađaju onu stranku koja je propustila da određenu parničnu radnju preduzme u okviru zakonskog roka. Propuštanjem zakonskog roka za izjavljivanje žalbe i vanrednih pravnih lijekova stranka gubi pravo da izjavi žalbu i vanredni pravni lijek. Pretpostavke za povrat 1)Da je stranka propustila ročište ili rok za preduzimanje neke parnične radnje; 2)Da je stranka zbog propuštanja ročišta ili roka izgubila pravo na preduzimanje propuštene parnične radnje; 3)Da je do propuštanja došlo usljed opravdanih razloga koji se nisu mogli predvidjeti niti izbjeći; 4)Da je stranka predložila da joj se dopusti naknadno izvršenje propuštene parnične radnje; 5)Prijedlog mora biti podnesen u zakonskom roku (prijedlog se podnosi u roku od 8 dana računajući od dana kada je prestao razlog koji je prouzrokovao prepuštanje. Nakon proteka roka od 60 dana od dana propuštanja ne može se tražiti povrat u prijašnje stanje). Postupak po prijedlogu Prijedlog za povrat u prijašnje stanje podnosi se sudu kod kojeg je trebalo obaviti propuštenu radnju. Sud kome je prijedlog podnijet a priori utvrđuje da li je prijedlog blagovremen i dopušten. Prijedlog je nebalgovremen ako je podnijet nakon isteka subjektivnog roka od 8 dana ili objektivnog roka od 60 dana. Prijedlog je nedozvoljen ako stranka zbog propuštebog ročišta ili roka nije izgubila pravo da propuštenu parničnu radnju naknadno obavi u kasnijem toku parničnog postupka. Ako sud ustanovi da je prijedlog blagovremen i dopušten zakazat će raspravu da bi odlučio o osnovanosti osim ako su činjenice na kojima se prijedlog zasniva opštepoznate. Odlučivanje o prijedlogu za povrat u prijašnje stanje bez održavanja rasprave predstavlja povredu odredaba parničnog postupka. Ako sud na ročištu usvoji prijedlog za povrat u prijašnje stanje može na istom ročištu nastaviti s raspravljanjem o glavnoj stvari. Dejstvo rješenja kojim se prijedlog usvaja Kada sud rješenjem dozvoli povrat u prijašnje stanje parnica se vraća u ono stanje u kome se nalazila prije propuštanja i ukidaju se odluke koje je sud zbog propuštanja donio. Rješenje suda o dozboli povrata ima konstitutivno dejstvo. Protiv ovog rješenja nije dopuštena posebna žalba ali ga suprotna stranka može pobijati u žalbi protiv odluke o glavnoj stvari.

POSTUPAK PRED PRVOSTEPENIM SUDOM Tužba Tužba je dispozitivna parnična radnja kojom se pokreće parnični postupak. Zakon propisuje da tužba mora da sadrži osnov za nadležnost suda, određen zahtjev u pogledu glavne stavri i sporednih potraživanja, činjenice na kojima tužilac zasniva tužbeni zahtjev, dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, iznaku vrijednosti spora, pravni osnov tužbenog zahtjeva i druge 35

podatke koje mora imati svaki podnesak. Postavljenim zahtjevom tužilac traži da mu sud pruži odgovarajuću pravnu zaštitu povrijeđenog, ugroženog ili osporenog subjektivnog prava. Zahtjev mora biti u kvalitativnom i kvanitativnom smislu određen. Ako je tužbeni zahtjev neodređen sud je dužan vratiti tužbu na ispravak da bi tužilac otklonio ovaj nedostatak. Činjenice na kojima tužilac zasniva tužbeni zahtjev predstavljaju životni događa iz prošlosti ili sadašnjosti ili niz takvih događaja povezanih u jednu cjelinu. Tužilac je dužan uz tužbu priložiti sve raspoložive dokaze kojima će na glavnoj raspravi dokazivati postojanje iznijetih pravno relevantnih činjenica u tužbi. Tužilac je u tužbi dužan označiti vrijdnost predmeta spora, osim u slučajevima u kojima se vrijednost spora ne može izraziti u novcu. Od činjeničnog osnova tužbe treba razlikovati pravni osnov tužbe. Činjenični osnov tužbe je nužan element tužbe koji služi za individualizaciju i konkretizaciju tužbenog zahtjeva. Pravni osnov tužbe je samo faklutativan elemenat. Sud nije vezan za pravni osnov tužbenog zahtjeva koji je tužilac naveo u tužbi. Sud ne može odbiti postavljeni zahtjev kao neosnovan sve dok ga može usvojiti po nekom drugom pravnom osnovu. Vrste tužbi Kondemnatorne tužbe (tužbe za osudu na činidbu) Postavljenim tužbenim zahtjevom kod ovih tužbi tužilac tvrdi da mu prema tuženom pripada pravo na jednu određenu činidbu i predlaže da sud osudi tuženog da mu činidbu ispuni. Razlikuju se tužba za osudu na dospjelu činidbu, tužba za osudu na buduću činidbu i tužba za osudu na propuštanje. Sud može naložiti tuženom da obavi određenu činidbu samo ako je ona dospjela do zaključenja glavne rasprave kod prvostepenog suda. Tužba za osudu na buduću činidbu je izuzetak kada tužilac ima interes da se tuženi osudi na ispunjenje neke buduće činidbe i prije dospjelosti. Tužba za osudu na propuštanje je vrsta tužbe koja može da se podigne samo ako je dužnik izvršio neki radnju koja je protivna njegovoj pbavezi jer je tek od tog momenta dospio zahtjev povjerioca za činidbu. Deklaratorne tužbe Ovom tužbom tužilac traži da sud samo utvrdi postojanje, odnosno nepostojanje nekog prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost neke isprave. Tužbom za pozitivno određenje tužilac traži da se utvrdi postojanje nekog prava ili pravnog odnosa ili istinitost neke isprave. Tužbom za negativno određenje tužilac traži da se utvrdi nepostajanje nekog prava ili pravnog odnosa ili neistinitost neke isprave. Predmet utvrđenja je određeni pravni odnos u sadašnjosti dok se ne može tražiti utvrđenje nekih budućih pravnih odnosa. Tužilac može tražiti utvrđenje postojanja ili nepostojanja nekog pravnog odnosa u prošlosti koji je proizveo pravne posljedice u sadašnjosti. Predmet utvrđenja može biti i pravni odnos koji je obavezan za uslov ili rok. Postojanje pravnog interesa za utvrđenje ima značaj procesne pretpostavke na koju sud pazi po službenoj dužnosti. Tužilac je dužan već u tužbi navesti okolnosti iz kojih se vidi postojanje pravnog interesa za utvrđenje. Sud će odbaciti tužbu kada utvrdi da ova procesna 36

pretpostavka nije ispunjena u vrijeme podnošenja tužbe. Zbog povrede pravila o pravnom interesu ne mogu se ulagati pravni lijekovi. Konstitutivne tužbe Ovom tužbom tužilac traži od suda da svojom odlukom prizna pravo na odgovarajuću pravnu promjenu. Pravna promjena se može ispoljiti u zasnivanju pravnog odnosa, promjeni pravnog odnosa ili prestanku pravnog odnosa. Pretpostavlja se postojanje pravnog interesa za podnošenje ove tužbe jer tužilac bez obraćanja sudu ne može ostvariti željenu pravnu promjenu. Posljedice podnošenja tužbe sudu Procesnopravna dejstva podnošenja tužbe sudu ogledaju se tome što sud svoju nadležnost cijeni na osnovu činjenica koje su postojale u momentu podnošenja tužbe. Materijalnopravna dejstva podnošenja tužbe sudu su prekid zastarjelosti potraživanja i roka dospjelosti uz sulov da se prekinuti postupak nastavi i okonča. Nastanak parnice Onog momenta kada tuženi primi tužbu parnica počinje teći. Zasnovana parnica proizvodi određena procesnopravna i materijalnopravna dejstva. Procesnopravna dejstva ogledaju se u tome da dok parnica teče ne može se u pogledu istog predmeta spora pokrenuti nova parnica. Materijalnopravna dejstva zasnovane parnice ogleda se u tome što tuženi posjednik tražene stavri u vlasničkoj parnici momentom prijema tužbe postaje nesavjestan posjednik. Na postojanje dvostruke parnice sud pazi po službenoj dužnosti. Kada utvrdi da psotoji dvostruka parnica sud će novu tužbu odbaciti kao nedopuštenu. Isticanje više tužbenih zahtjeva u jednoj tužbi Objektivna kumulacija tužbenih zahtjeva je procesna ustanova koja pruža mogućnost tužiocu da u jednoj tužbi istakne više tužbenih zahtjeva protiv istog tuženog. Procesni uslovi za dopuštenost Tužilac može u jednoj tužbi istaći više tužbenih zahtjeva protiv istog tuženog kada su svi zahtjevi povezani istom činjeničnom i pravnom osnovom. Ako sud ocijeni da isticanje više tužbenih zahtjeva u jednoj tužbi ne doprinosi ekonomičnosti postupka najkasnije na pripremnom ročištu donijet će rješenje o razdvajanju postupaka. Vrste objektivne kumulacije 1.Kumulativno isticanje – tužilac predlaže da sud usvoji sve tužbene zahtjeve. 2.Eventualno isticanje – tužilac traži da sud usvoji sljedeći od tih zahtjeva ako ustanovi da onaj koji je u tužbi istaknut prije njega nije usvojen. 3.Alternativno isticanje tužbenih zahtjeva – dopušta se samo u sporovima koji nastaju povodom alternativnih obligacija. 37

4.Procesna fakultas alternativa – tužilac ne ističe drugi zahtjev već prepušta tuženom još jedan način mogućnosti oslobođenja od njegove obaveze. Preinaka tužbe Tužba se može objektivno i subjektivno preinačiti samo na inicijativu tužioca. Pravo na preinaku tužbe odgovara zahtjevima načela ekonomičnosti postupka i pravne sigurnosti. Objektivna preinaka tužbe Tužba je objektivno preinačena ako je tužilac promijenio istovjetnost zahtjeva, povećao postojeći ili istakao drugi zahtjev uz postojeći. Kod promjene istovjetnosti zahtjeva tužilac postavlja potpuno novi ttužbeni zahtjev o kome sud do tada nije raspravljao u pranici koja je nastala.Povećanje postojećeg zahtjeva uvijek postoji kada tužilac povisi novčanu tražbinu ili količinu stvari određenih po rodu i vrsti. Isticanje drugog zahtjeva uz postojeći ima značaj objektivne kumulacije. Tužba nije objektivno preinačena ako je tužilac promijenio pravnu osnovu tužbenog zahtjeva , ako je smanjio tužbeni zahtjev ili ako je promjenio, dopunio ili ispravio pojedine navode. Subjektivno preinačenje tužbe Tužilac može najkasnije do zaključenja glavne rasprave svoju tužbu preinačiti i tako da umjesto prvobitnog tuženog tuži drugu osobu uz isti zahtjev. Uslovi za subjektivno preinačenje užbe su strožiji nego za objektivno preinačenje. Za preinačenje tužbe uvijek je potreban pristanak osobe koja treba da stupi u parnivu umjesto prvobitnog tuženog. Ako novi tuženik ne da pristanak sud ne može nikada dopustiti subjektivno preinačenje tužbe.

PRIPREMANJE GLAVNE RASPRAVE Prvostepeni parnični poastupak obuhvata fazu pripremanja glavne rasprave i glavnu raspravu i sastoji se od dva ročišta – pripremnog ročišta i jednog ročišta za glavnu raspravu. Priprema za glavnu raspravu obuhvataju prethodno ispitivanje tužbe, dostavu tužbe tuženiku na obavezni odgovor, održavanje pripremnog ročišta i zakazivanje glavne rasprave (obavezne faze). Prethodno ispitivanje tužbe Sud je čitanjem tužbenog podneska dužan ispitati i utvrditi da li su ispunjene sve procesne pretpostavke koje se tiču tužbe, parničnih stranaka, suda i predmeta spora. Tužba mora biti razumljiva i potpuna. Tužba je nerazumljiva ako tužilac nije opredjelio premet spora ili je ta izjava nejasna. Tužba je nepotpuna ako ne sadrži sve elemente tužbe i sve elemente podneska. Kada sud utvrdi da je tužba nerazumljiva ili nepotpuna onda će radi otlanjanja tih nedostataka vratiti tužbu radi ispravke u roku od 8 dana. Sud u toku cijelog postupka po službenoj dužnosti pazi da li označena stranka koja ima stranačku sposobnost ima i parnični sposobnost, te da li parnično nesposobnu stranku zastupa njen zakonski zastupnik. Kad sud utvrdi da postoje nedostaci u pogledu zakonskog zastupanja stranke zatražit će da nadležni organ 38

starateljstva postavi staraoca parnično nesposobnoj stranci. Procesne pretpostavke koje se tiču suda su apsolutna, stvarna i mjesna nadležnost. Dostava tužbe tuženiku na obavezni odgovor Tužba sa prilozima se uvijek obavezno dostavlja tuženom. Nakon prijema tužbe tuženi je dužan najkasnije u roku od 30 dana dostaviti sudu pismeni odgovor na tužbu. U odgovoru na tužbu tuženi će istaći moguće procesne prigovore da bi osporio dopuštenost tužbe i izdejstvovao odbacivanje tužbe. Tuženi može na više načina osporiti postavljeni tužbeni zahtjev. Prvo, može osporiti postojanje jednje ili više činjenica na kojima tužilac zasniva tužbeni zahtjev. Drugo, da ne osporava postojanje činjenica na kojima zasniva tužbeni zahtjev ali da tvrdi da iz njih po materijalnom pravu ne proizilazi pravna posljedica koju tužilac ističe (nekonkludentna tužba). Treće, tuženi može osporiti tužbeni zahtjev isticanjem jednog ili više materijalnih prigovora. Održavanje pripremnog ročišta Sud će uvijek zakazati pripremno ročište ako tuženi nije dao odgovor na tužbu a nisu postojali uslovi za donošenje presude zbog propuštanja. Zakazivanje pripremnog ročišta vrši se rješenjem. Sud mora prije zakazivanja pripremnog ročišta obaviti konlutaciju sa strankama a posebno njihovim punomoćnicima. U pozivu za pripremno ročište sud će obavijestiti stranke o posljedicama izostanka s pripremnog ročišta kao i o tome da su dužne najkasnije na pripremnom ročištu iznijeti sve činjenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve. -Uloga stranaka na pripremnom ročištu Pripremno ročište počinje tako što tužilac ukratko usmeno izlaže tužbu. Tužilac je dužan iznijeti sve one elemente procesne građe koje nije iznio u tužbi. Nakon usmenog izlaganja tube od strane tužitelja tuženi ukratko usmeno izlaže odgovor na tužbu. Kad je potrebno sudija će zatražiti od stranaka razjašnjenje u vezi sa njihovim navodima. Ako se radi o zahtjevima sa kojim stranke mogu raspolagati sud je vezan za one činjenice koje su stranke samoinicijativno iznijele i za dokaze koje su stranke predložile tako da se odluka suda može zasnovati samo na toj procesno građi. Kada sud utvrdi da postoji koja od procesnih smetnji za vođenje postupka rješenjem će odbaciti tužbu. -Uloga suda na pripremnom ročištu Sud će utvrditi predmet dokazivanja, odrediće koja od stranaka treba da dokaže postojanje određenih spornih pravno relevntnih činjenica i izvršit izbor predloženih relevantnih dokaza koje će stranke izvesti na glavnoj raspravi. Utvrđivanje predmeta dokazivanja Činjenice koje su stranke iznijele na pripremnom ročištu sudija će razdvojiti na pravno relevantne i pravni irelevantne a pravno relevantne na nesporne i sporne i na taj način utvrditi predmet dokazivanja. Iznijete pravno relevatne činjenice sud će pravno kvalifikovati da bi tumačenjem iznašao odgovarajuću normu materijalnog prava kojoj po smislu i sadržaju 39

odgovaraju te činjenice. Ako u odnosu na iznijeti broj pravno relevatnih činjenica čije je postojanje tužilac dokazao proizilai djelimična osnovanost postavljenog zahtjeva sud će dosuditi manji obim prava dok će u preostalom dijelu odbiti zahtjev. Određivanje koja od stranaka treba da dokaže postojanje iznijetih pravno relevantnih činjenica Ako je postavljen samo tužbeni zahtjev teret dokazivanja činjenica kojima se pravo stvara leži na tužitelju, dok teret dokazivanja činjenica kojima se pravo mijenja, gasi i sprečava nastanak prava leži na tuženom. Sudija na pripremnom ročištu treba da utvrdi o kojoj se kategoriji iznijetih činjenica radi u konkretnom sporu i da odredi na kojoj od stranaka leži teret dokazivanja određenih činjenica. Izbor relevantnih dokaza Sud je vezan dokaznim prijedlozima stranaka ali je zato slobodan u izboru predloženih dokaza tako što će prihvatiti relevantne dokaze dok će irelevantne dokaze odbiti. Relevantan je onaj dokaz koji kod suda može formirati uvjerenje kao viši stepen saznjanja o postojanju ili nepostojanju sporne pravno relevantne činjenice koja je predmet dokazivanja u konkretnom sporu. Dokazne prijedloge stranaka koje ne smatra relevantnim za donošenje odluke sud će odbiti i u rješenju naznačiti razlog odbijanja. Ročište za glavnu raspravu Ročiše za glavnu raspravu je centralni stadij prvostepenog parničnog postupka na kome sud na osnovu usmenog, neposredng i javnog raspravljanja odlučuje o osnovanosti postavljenog zahtjeva. Na glavnoj raspravi dokazi se izvode neposredno pred uređujućim sudijom koji vrši i ocjenu dokaza. Druga je mogućnost da stranka najkasnije na pripremnom ročištu podnese prijedlog da se određeni dokazi izvedu pred sudijom drugog suda. Ako sud prihvati takav prijedlog onda će se na glavnoj raspravi pročitati zapisnici o izvedenim dokazima. Održavanje i obaveznost ročišta za glavnu raspravu Ako sud u toku pripremanja glavne rasprave ne odbaci tužbu onda je održavanje glavne rasprave obavezno u svim predmetima da bi sud na osnovu kontradiktornog raspravljanja donio odgovarajuću presudu. Tok glavne rasprave Glavna rasprava počinje tako što sudija prvo otvara glavnu raspravu i objavljuje predmet raspravljanja a zatim utvrđuje da li su došle sve pozvane osobe. Izostanak uredno pozvanog tužioca ima za posljedicu da će se smatrati da je povukao tužbu. Izostanak uredno pozvanog tuženog ne proizvodi po njega negativne posljedice jer će se rasprava održati bez njegovog prisustva. Ako su ispunjeni uslovi za održavanje glavne rasprave sud će u daljem toku postupka prvo utvrditi postoje li procesne smetnje za dalje postupanje. 40

Redoslijed odvijanja glavne rasprave Sud će prvo omougućiti tužiocu da ukratko izloži sva bitna pitanja iz tužbe. Nakon toga će omogućiti tuženom da ukratko izloži odgovor na tužbu. Nakon što stranke izvedu sve prihvaćene relevantne doaze obje stranke imaju pravo da se obrate sudu završnim izlaganjima kojim rezimiraju pravni i činjenični aspekti spornog predmeta. Izloženi zakonski redoslijed odvijanja glavne rasprave nije aspolutno pravilo po kome sud mora uvijek postupati. Izuzetno, sud može odrediti redoslijed odvijanja glavne rasprave drugačiji od redoslijeda predviđenog zakono, Ograničeno pravo na iznošenje novih činjenica i predlaganje novih dokaza Stranke su dužne najkasnije na pripremnom ročištu iznijeti sve činjenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve i predložiti sve dokaze koje žele izvesti na glvnoj raspravi. Stranke mogu tokom glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako učine vjerovatnim da ih bez svoje krivice nisu bili u mogućnosti iznijeti, odnosno predložiti na pripremnom ročištu. Nove činjenice i novi dokazi su oni koji se po prvi put iznose, odnosno predlažu na ročištu za glavnu raspravu. Sud će na glavnoj raspravi prihvatiti samo novote savjesne stranke dok će odbiti novote nesavjesne stranke. Izvođenje dokaza od strane stranaka Cjelokupna djelatnost prikupljanja, predlaganja i izvođenja dokaza je na strankama. Nakon što stranke izvedu sve prihvaćene relevatne dokaze sud će izvršiti ocjenu dokazu. Sud će u svakom sporu cijeniti da li su stranke iznijele dovoljno pravno relevatnih činjenica u odnosu na odgovarajuću normu materijalnog prava. Prilikom ispitivanja svjedoka i vještaka od strane stranaka sudija daje riječ onoj stranci koja je predložila svjedoka ili vještaka (direktno ispitivanje) a nakon što ta stranka završi sa postavljanjem pitanja daje riječ suprotnoj strani (unakrsno ispitivanje). Ukoliko je to potrebno sud će dati riječ ponovo stranci koja je predložila svjedoke i vještake (dopunsko ispitivanje). Svrha ispitivanja svjedoka i vještaka je da sud utvrdi postojanje ili nepostojanje samoinicijativno iznijetih spornih pravno relevatnih činjenica od kojih zavisi osnovanost zahtjeva. ZPP propisuje nekoliko pravila koja se moraju poštovati prilikom ispitivanja stranaka, svjedoka i vještaka. Osnovno je pravilo da pitanja moaraju biti pravilno i korektno postavljena. Sudija neće dopustiti strankama da postavljaju pitanja u kojima je sadržano kako na njih treba odgovoriti (sugestivna pitanja) a isto tako neće dopustiti ni kapciozna pitanja. Svjedoci se saslušavaju pojedinačno i bez prisustva svjedoka koji će se kasnije saslušati. Odgoda, odlaganje i nastavak ročišta Sud može po vlastitoj inicijativi odgoditi zakazano ročište za glavnu raspravu prije njegovog održavanja ako utvrdi da nisu ispunjene zakosnke prepostavke za njegovo izdržavanje ili da dokaze čije izvođenje je sud prihvatio na pripremnom ročištu neće bitit pribavljeni do ročišta. Zakon propisuje kao novo rješenje dužnost suda da najkasnije 8 dana prije doržavanja ročišta 41

za glavnu raspravu provjrei da li su ispunjeni svi uslovi za održavanje ročišta. Kada sud utvrdi da nisu ispunjeni sve zakonske pretpostavke za njegovo održavanje odgodit će ročište. Inicijativa za odlaganje započetog ročišta je na strankama. Ako stranka predloži odlaganje ročišta sud može prihvatiti takav prijedlog i odložiti ročište samo iz razloga koji su taksativno propisani zakonom. Razlozi za odlaganje ročišta su nemogućnost stranke da bez svoje krivnje izvede neki od prihvaćenih dokaza koji je važan za donošenje pravilne odluke. Stranka može samo jednom tražiti odlaganje ročišta iz istog razloga. Sud ne mora prihvatiti prijedlog za odlaganje ročišta zbog nemogućnosti stranke da izvede neki od prihvaćenih dokaza. U takvoj situaciji sud može odlučiti da se rasprava nastavi izvođenjem drugih dokaza koje je moguće izvesti. Sud ne može ročište za glavnu raspravu odgoditi niti odložiti na neodređeno vrijeme niti duže od 30 dana. Zaključenje glavne rasprave Nakon što budu okončane sve faze glavne rasprave i sud ocijeni da je predmet dovoljno raspravljen i spreman za meritorno presuđenje proglasit će da je glavna rasprava zaključena nakon čega mora u zakonskom roku donijeti odluku. Za donošenje presude mjerodavne su pravno relevantne činjenice koje su stranke iznijele do zaključenja glavne rasprave i izvedeni dokazi do tog momenta u odnosu na utvrđeni premdet dokazivanja. Novi ZPP ne dopušta mogućnost ponovnog otvaranja glavne rasprave.

42

Edina Potoković Medina Mumić

43

DOSTAVLJANJE Način dostave pismena Pismena se dostavljaju preko pošte, preko ovlaštene pravne osobe registrovane za obavljanje poslova dostavljanja ili preko ovlaštene službene osobe suda. Kad dostavu pismena treba dostaviti osobama ili ustanovama u inostranstvu dostava će se obaviti diplomatskim putem. Dostava fizičkim i pravnim osobama Dostava fiičkim osobama obavlja se predajom pismena osobi kojoj se dostava ima obaviti. Dostava organima vlasti i pravnim osobama obavlja se predajom pismena osobi ovlaštenoj za primanje pismena ili ako se takve osobe ne zateknu u uredu, zaposleniku koji su zatekao. Kada stranku zastupa zakonski zastupnik odnosno punomoćnik dostava se obavlja zakonskom zastupniku, punomoćniku. Ako stranka ima više zakonskih zastupnika, punomoćnika dovoljno je dostavu obaviti jednom od njih. Vojnim osobama, pripadnicima policije i pripadnicima kopnenog, riječnog, pomorskog i vazdušnog prometa dostava se¸može obaviti preko njegovog zapovjedništva, odnosno neposrednog starješine. Vrijeme i mjesto dostave Dostava se obavlja svakim danom u bilo koje vrijeme u stanu ili na radnom mjestu fizičke osobe, u sjedištu organa vlasti, u uredu odnosno poslovnim prostorijama pravne osobe ili u sudu kada se osoba kojoj se dostava ima obaviti tamo zatekne. Dostava putem pošte Dostava putem pošte obavlja se : a)preporučenom pismonosnom pošiljkom sa povratnicima; b)običnom pismonosnom pošiljkom. Dostava preko ovlaštene pravne osobe ili ovlaštene službene osobe suda A)Dostava fizičkim osobama Ako se osoba kojoj se pismeno ima dostaviti zatekne u svom stanu, dostava se obavlja predajom pismena kome od njenih odraslih članova domaćinstva koji je dužan primiti, a ako se oni ne zateknu u stanu, pismeno će se predati kućepazitelju ili susjedu ako oni na to pristanu. Ako se pismeno ne može dostaviti lično osobi kojoj se dostava ima obaviti a dostavljač utvrdi da osoba kojoj se pismeno ima dostaviti stanuje na adresi na kojoj se dostava pokušava obaviti, ostaviće u stanu ili u prostorijama gdje ta osoba radi pismenu obavijest da će pismeno biti ostavljeno u sudu i da ga ta osoba može preuzeti u roku od 15 dana od dana pokušaja dostave. Dostava će se smatrati obavljenom na dan kada osoba kojoj se pismeno ima dostaviti preuzme pismeno u sudu a ako pismeno ne bude preuzeto istekom roka od 15 dana.

44

Druga pismena, osim tužbe, mogu se dostaviti tako što će dostavljač obavijestiti kad bi i na koje mjesto mogao tuženog zateći te mu ostaviti pismenu obavijest kod člana domaćinstva ili osobe na istom radnom mjestu ili ako to nije moguće na vrata stana pribiti pismenu obavijest. Ako dostavljač utvrdi da osoba kojoj se pismeno ima dostaviti ne stanuje na adresi na kojoj se dostaava pokušava obaviti ali istovremeno utvrdi tačnu adresu te osobe dostava će se obaviti na naknadno utvrđenoj adresi. Ako dostavljač ne može utvrditi tačnu adresu osobe kojoj se pismeno ima dostaviti pismeno će vratiti sudu. B)Dostava pravnim osobama Ovlaštena pravna osoba registrovana za obavljanje poslova dostavljanja dostavu organima vlasti i pravnim osobama obavljaju predajom pismena osobi ovlaštenoj za primanje pismena ili ako se takva osoba ne zatekne u uredu, poslovnoj prostoriji, zaposleniku koji se tu zatekne. Ako se utvrdi da se ured osobe ne nalazi na adresi koja je upisana kao sjedište te pravne osobe u odgovarajućem registru pravnih osoba, a njeno novo sjedište nije poznato pismeno će se vratiti sudu a sud će od stranke koja je prvobitno sud obavijestila o adresi te osobe zatražiti da dostavi tačnu adresu. C)Odbijanje prijema pismena Kad osoba kojoj je pismeno upućeno, odnosno odrasli član njenog domaćinstva, odnosno ovlaštena osoba ili zaposlenik organa vlasti ili pravne osobe odbije da primi pismeno dostavljač će pismeno ostaviti u prostoriji gdje se dostava obavlja ili će ga pribiti na vrata te prostorije. D)Dostavnica Dostavnica je javna isprava koja dokazuje da je izvršeno dostavljanje odgovarajućeg pismena. Dostavnicu potpisuje primalac i dostavljač. Ako primalac odbija potpisati dostavnicu dostavljač će to zabilježiti na dostavnici i ispisati slovima dan predaje, i time se smatra da je dostava obavljena. Ako je dostava obavljenja ostavljanjem obavijesti na dostavnici će se pored potvrde o prijemu pismena naznačiti da je prethodila pismena obavijest. Promjena adrese Ako stranka ili njen zastupnik u toku postupka ili prije isteka roka od 6 mjeseci nakon pravomoćnog okončanja postupka promijene adresu na koju se dostava obavlja dužni su o tome odmah obavijestiti sud. Ako protiv pravosnažne odluke unutar roka od 6 mjeseci bude izjavljena revizija taj se rok produžava sve dok ne istekne 6 mjeseci od dostave stranci odluke povodom revizije. Ako je protiv pravosnažne odluke unutar roka od 6 mjesecui podnesen prijedlog za ponavljanje postupka taj se rok produžava do isteka roka od 6 mjeseci nakon pravomoćnosti prvostepene odluke u tom postupku protiv koje nije izjavljena žalba. Ako povodom vanrednog pravnog lijeka pravomoćna odluka bude ukinuta i predmet vraćen na ponovno suđenje smatrat će se da rok od 6 mjeseci nije ni počeo teći.

45

Ako stranka ili njen zastupnik ne obavijeste odmah sud o promjeni adrese sud će odrediti da se daljnje dostave u parnici obavljaju objavljivanjem pismena na oglasnoj ploči sve dok stranka ili njen zastupnik ne obavijeste sud o svojoj novoj adresi. Punomoćnik i zastupnik za primanje pismena Tužilac ili njegov zastupnik koji se nalaze u inostranstvu a nemaju punomoćnika u BIH dužni su već prilikom podnošenja tužbe imenovati punomoćnika za primanje pismena u BIH. Tuženog ili njegovog zastupnika koji se nalaze u inostrantstvu a nemaju punomoćnika u BIH sud će već prilikom dostave prvog pismea pozvati da u primjerenom roku postave punomoćnika za primanje pismena u BIH. Stranci koja opozove punomoć punomoćniku za primanje pismena i istovremeno ne postavi drugog sud će dostavu obavljati objavljivanjem pismena na oglasnoj ploči suda sve dok ta stranka ne postavi drugog punomoćnika. Sredstva za pokriće troškova postavljenog zastupnika tuženog za primanje pismena dužan je predujmiti tužilac. Dostava od strane stranke Dostavu podneska(osim tužbe, protivtužbe, pravnih lijekova) može obaviti i sama stranka. Stranka će jedan primjerak dostaviti osobno protivnoj stranci, odnosno njenom zakonskom zastupniku, punomoćniku a jedan primjerak će predati sudu uz napomenu i dokaz da je dostava drugoj strani već izvršena. Dostava izvršena od strane protivne stranke smatra se urednom dostavom.

PREKID POSTUPKA Po sili zakona dolazi do prekida postupka u sljedećim slučajevima : 1. Kada stranka umre ili izgubi parnične sposobnosti, a nema punomoćnika; 2. Kad zakonski zastupnik stranke umre ili prestane njegovo ovlaštenje a stranka nema punomoćnika 3. Kad stranka koja je pravna osoba prestane postojati; 4. Kad nastupe pravne posljedice otvaranja stečajnog postupka; 5. Kad usljed rata ili drugih uzroka prestane rad u sudu. 6. Kad je drugim zakonom određeno. Razlozi koji dovode do fakultativnog prekida po ocjeni suda su: 1. Ako je odlučio da sam ne rješava o prethodnom pitanju; 2. Ako se stranke nalaze na području koje je zbog izvanrednih događaja (poplave) odsječeno od suda; Dejstvo prekida 46

Za vrijeme trajanja prekida postupka prestaju teći svi rokovi određeni za obavljanje parničnih radnji. Ako se desi da jedna od stranaka poduzme parnične radnje dok traje prekid postupka onda to prema drugoj stranci nema nikakav pravni učinakNastavak prekinutog postupka Postupak koji je prekinut po sili zakona (tačka 1-4) nastavit će se kad nasljednik ili staralac zaostavštine, novi zakonski zastupnik preuzmu postupak ili kad ih na sud na prijedlog protivne stranke pozove da to učine. Ako je postupak prekinut iz razloga što je sud odlučio da sam ne rješava o prethodnom pitanju onda će se postupak nastaviti kad se pravosanžno završi postupak pred sudom ili kad sud ustanovi da više ne postoje razloi da se čeka na njegov završetak. U svim ostalim slučajevima prekinuti postupak nastavit će se na prijedlog stranke čim prestanu razlozi prekidu.

DOKAZIVANJE Djelatnost dokazivanja obuhvata prikupljanje i predlaganje dokaza od strane stranaka na pripremnom ročištu, izbor predloženih relevatnih dokaza od strane suda na pripremnom ročištu, izvođenje prihvaćenih relevantnih dokaza od strane stranaka na glavnoj raspravi i ocjenu izvedenih dokaza od strane suda nakon zaključenja glavne rasprave. Sud više ne utvrđuje materijalnu (objektivnu) istinu već relativnu (subjektivnu) istinu za koju su se stranke oprijedijelile iznošenjem samo onih pravno relevatnih činjenica koje im po materijalnom pravu idu u prilog. Odluka suda može se zasnovati samo na onim činjenicama koje su stranke samoinicijativno iznijele i na onim dokazima koje su stranke predložile. Predmet dokazivanja Predmet dokazivanja su pravno relevantne činjenice sadržane u odgovarajućim normama materijalnog prava koje proizvode određene pravne posljedice. Predmet dokazivanja mogu biti ne samo činjenice spoljnjeg svijeta nego i one koje se tiču ljudske svijesti. Činjenice koje se tiču ljudske svijesti utvrđuju se posredno. Pogreška suda u ocjeni relevatnih činjenica dovodi do toga da će utvrđivati postojanje pravno irelevantne činjenice koja nije predmet dokazivanjam,a krajnji rezultat toga će biti nepotpuno utvrđeno činjenično stanje jer će iznijeta sporna pravno relevatna činjenica ostati neutvrđena. Stavovi iskustva Stavovi iskustva su pravila opšteg životnog iskustva koja su poznata širem krugu ljudi. Stavovi iskustva su predmet dokazivanja samo ako sudu nisu poznati. Sadržaj iskustvenih pravila sud utvrđuje ocjenom nalaza vještaka odgovarajuće struke. Pravne norme Pravne norme nisu predmet dokazivanja. One su sadržane u materijalnim propisima domaćeg prava pa ih je sud dužan poznavati. Ako sud ne poznaje strane propise dužan je da ih sazna po službenoj dužnosti. Potreba dokazivanja 47

Pravila o potrebi dokazivanja daju odgovor na pitanje koje se činjenice dokazuju a koje sud uzima bez dokazivanja u osnov svoje odluke. Priznate činjenice Činjenice koje je stranka priznala pred sudom u toku parnice nisu predmet dokazivanja. Takve poznate činjenice sud uzima a priori kao tačne pri formiranju činjeničnog osnova presude. Priznanjem određene činjenice pred sudom u toku parnice stranka koja to čini saoštava sudu da su istinite tvrdnje o postojanju činjenica na kojima suprotna stranka zasniva postavljeni zahtjev. Priznanje činjenica može biti izričito ili prećutno. Prećutno priznanje postoji ako se iz ponašanja stranke može zaključiti da priznaje određenu činjenicu. Priznanje činjenica treba razlikovati od priznanja tužbenog zahtjeva jer priznanje činjenice ne dovodi do donošenja presude na osnovu priznanja. Priznati se mogu samo iznijete pravno relevantne činjenice. Od pravila da se priznate činjenice ne dokazuju postoje određena odsupanja. Tako parnični sud može narediti da se dokazuju i priznate činjenice ako smatra da stranke njihovim priznanjem idu za tim da raspolažu zahtjevima sa kojima ne mogu raspolagati (bračni i paterniterski sporovi). Opštepoznate (notorne) činjenice To su činjenice koje su poznate širem krugu ljudi na određenom području pa samim time i sudu koji ih uzima u obzir po službenoj dužnosti i nije potrebno da se stranka na njih pozove. Sud činjenice šire notornosti unosi u činjenični osnov presude bez ikakvih dodatnih objašnjenja dok kod činjenica uže notornosti sud treba da navede da li su takve činjenice poznate na području suda koji vodi predmetni postupak. Privatno znanje sudije Sudija može imati saznanje o nekim pravno relevantnim činjenicama obavljajući sudijsku funkciju. Saznanje o postojanju činjenica do kojih je sudija došao izvan obavljanja sudijske funkcije predstavlja privatno znanje sudije. Takve činjenice sudija ne smije da cijeni i one su predmet dokazivanja od strane stranke na kojoj je teret dokazivanja. Pretpostavljena činjenica Zakonska presumpcija je pravilo po kome je sud dužan da jednu neposredno pravno relevantnu činjenicu uzme kao postojeću ako postoji druga zakonom određena posredno revantna činjenica (osnov pretpostavke). Kod postojanja zakonske presumpcije sud mora zaključiti da neposredno relevantna činjenica postoji jer ovakav zaključak izvodi iz utvrđene posredno relevantne činjenice. Činjenice utvrđene krivičnom presudom Predmet dokazivanja ne mogu biti činjenice utvrđene pravosnažnom kr.presudom ukoliko predstavljaju obilježja kr.djela za koje je optuženi oglašen krivim.

DOKAZI 48

Dokazi su izvori saznanja suda o postojanju ili nepostojanju iznijetih spornih pravno relevantnih činjenica. Ocjenom izvedenih dokaza sud utvrđuje činjenično stane u konkretnom sporu da bi ga mogao pravno kavlifikovati i tumačenjem podvesti pod odgovarajuće norme materijalnog prava. Dokazi kao izvori saznanja dijele se na neposredne i posredne. Ova podjela zasnovana je na materijalnopravnom značenju sporne činjenice. Neposredno pravno relevantne činjenice su one koje je sud sa aspekta pravilno zauzete konačne pravne kvalifikacije spora ocijeniojao odlučne za pravilno presuđenje spora i one kao takve na prvom mjestu čine činjenični osnov presude. Posredni dokazi su činjenice koje u postupku vrše funkciju dokaza i nisu neposredno pravno relevantne za presudu ali ipak imaju značajnu ulogu u procesu formiranja činjeničnog osnova presude.

DOKAZNA SREDSTVA U lična dokazna sredstva spadaju svjedoci, vještaci i saslušanje stranaka. U stvarna dokazna sredstva spadaju isprave i predmeti uviđaja. Svjedoci Svjedok je fizička osoba koja sudu daje iskaz o svom čulnom opažanju o činjenicama u prošlosti koje su predmet dokazivanja. Od običnog svjedoka treba razlikovati svjedoka stručnjaka koji raspolaže stručnim znanjem koje je potrebno za razumijevanje opažene činjenice iz prošlosti. Svjedok može pred sudom iznijeti svoje saznanje o određenim činjenicama koje su mu poznate nepoznatim opažanjem svojih čula. Drugi je način saznanja da su svjedoku određene činjenice poznate posredno po kazivanju drugih osoba. Sposobnost biti svjedok Kao svjedoci se mogu saslušati samo osobe koje su sposobne dati obavijesti o činjenicama koje se dokazuju. To može biti i malodbna osoba kao i osoba koja je na bilo koji način zainteresovana za uspjeh određene stranke u parnici. Punomoćnik stranke može se saslušati kao svjedok. Svjedok ne može biti osoba koja zbog svojih čulnih nedostatka nije imala sposobnost da zapazi određene činjenice koje su predmet svjedočenja. Svjedok ne može biti ni fizička osoba koja u nedostatku razumne svijesti nije bila sposobna da opazi određenu činjenicu ili da je reprodukuje pred sudom. Stranka i njen zakonski zastupnik ne mogu biti saslušani kao svjedoci. Dužnost svjedočenja Svjedok koga je sud pozvao dužan je odazvati se na poziv suda, pristupiti sudu, dati iskaz i u svom iskazu govoriti istinu. U pozivu će se svjedok upozoriti na posljedice neporavdanog izostanka i da mu pripada pravo na naknadu troškova. Svjedoci koji se zbog starosti, bolesti ili teških tjelesnih mana ne mogu odazvati pozivu mogu se saslušati i u svom stanu ili u prostorijama u kojima boravi. Zabrana saslušanja

49

Ne može se saslušati kao svjedok osoba koja bi svojim iskazom povrijedila dužnost čuvanja službene ili vojne, dok je nadležni organ ne oslobodi te dužnosti. Pravo na uskraćivanje svjedočenja Svjedok može uskratiti svjedočenje: 1. O onome što mu je stranka kao svom punomoćniku povjerila; 2. O onome o čemu se stranka ili druga osoba svjedoku kao vjerskom ispovjedniku ispovijedila; 3. O činjenicama koje je svjedok znao kao advokat, ljekar ili u obavljanju nekog drugog poziva. Pravo na uskraćivanje odgovora na pojedina pitanja Svjedok može uskratiti odgovor na pojedina pitanja ako bi svojim odgovorom na ta pitanja izložio opasnosti od krivičnog gonjenja sebe ili svoje srodnike po krvi u pravoj liniji do bilo kojeg stepena a u pomoćnoj liniji do trećeg stepena zaključno, svog bračno/vanvračnog druga, svog staraoca, usvojitelja ili usvojenika. Izvođenje i ocjena dokaza Svjedoci se saslušavaju pojedinačno i bez prisustva svjedoka koji će se kasnije saslušati. Svjedok će se najprije opomenuti da je dužan govriti istinu. Poslije toga sud će svjedoku postaviti opšta pitanja. Poslije opštih pitanja svjedoka ispituje stranka koja ga je predložila a nakon toga suprotna stranka. Sud uvijek može postavljati pitanja svjedoku. Svjedok koji ne zna jezik na kome se vodi postupak saslušat će se preko tumača. Vještak Vještak je fizička osoba koja raspolaže stručnim znanjem koje je potrebno radi utvrđivanja ili razrješenja određene činjenice. Sud nalaz i mišljenje vještaka koristi samo radi razjašnjenja ili utvrđivanja onih činjenica za koje je potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže. Vještak svoj nalaz i mišljenje daje na osnovu neposrednog zapažanja činjenica koje postoje u sadašnjosti u momentu vještačenja. Pored utvrđenja određenih činjenica predmet vještačenja može biti i iznošenje stavova iskustva iz oblasti u kojoj je vještak stručan. Predmet vještačenja ne mogu biti pravni propisi jer je sud dužan da poznaje materijalno pravo. Predlaganje vještaka Stranka na kojoj je teret dokazivanja iznijetih spornih pravno relevantnih činjenica, predlaže sudu na pripremnom ročištu vještaka iz određene oblasti. O predloženom vještaku sud će pružiti mogućnost protivnoj stranci da se o tome izjasni. Ako stranke ne postignu sporazum o ličnosti vještaka, predmetu i obimu vještačenja onda će sud po svom izboru odrediti vještaka iz te oblasti. Novo je zakonsko rješenje da vještačenje obavlja samo jedan vještak u jednoj

50

oblasti. Više vještakla može biti predloženo u istoj pravnoj stvari ako se radi o vještačenju iz različitih oblasti. Vještaci se određuju prvenstveno iz reda imenovanih sudskih vještaka za određenu vrstu vještačenja. Za vještaka može biti određena i osoba koja nije na listi stalnih sudskih vještaka. Do ove situacije dolazi onda kada za odtređenu vrstu vještačenja nema stalnog sudskog vještaka ili ako je spriječen da vši vještačenje iz opravdanih razloga. Razlika između svjedoka i vještaka Svjedok saopštava sudu svoja zapažanja o činjenicama u prošlosti, zbog čega je svjedok nezamjenjiv. Vještak saopštava sudu svoja zapažanja o činjenicama iz sadašnjosti pa se isti zadatak može povjeriti i drugim osobama, zbog čega su vještaci zamjenjivi. Dužnost vještačenja i izuzeće Određeni vještak dužan je dostaviti sudu svoj nalaz i mišljenje u roku koji će omogućiti sudu da ga dostavi strankama najdalje 8 dana prije održavanja glavne rasprave. Sud će uvijek pozvati vještaka na ročište za glavnu raspravu. Kad parnični sud propusti da pozove vještaka da se izjasni na primjedbe stranke na dati stručni nalaz onda stoji činjenica nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Navod stranke da je iskaz vještaka nestručan je nedovoljan jer se mora tačno navesti u čemu se sastoji nestručnost nalaza. Sud može na zahtjev vještaka osloboditi ga dužnosti vještačenja iz razloga iz kojih svjedok može uskratiti svjedočenje ili odgovor na pojedino pitanje. Drugi opravdani razlozi za oslobađanje do dužnosti vještačenja mogu biti zauzetost zbog ranije određenih vještačenja, bolest, odlazak na godišnji odmor i sl. Određivanje drugog vještaka Ako određeni vještak ne dostavi sudu nalaz i mišljenje u ostavljenom roku sud će o tome obavijestiti stranke i pozvati ih da se izjasne o tome da li predlažu da se vještaku ostavi naknadni rok ili predlažu drugog vještaka. Ukoliko su se stranke sporazumjele o osobi drugog vještaka sud će odrediti tog drugog vještaka u protivnom sud će odrediti treću osobu za vještačenje. Izvođenje i ocjena vještačenja Dokaz vještačenja izvodi se na isti način kao i saslušanje svjedoka. Nakon što stranka iscrpi svoja pitanja vještaka ispituje i suprotna stranka. Sud uvijek može postavljati pitanja vještaku. Sud se uopšteno ne može pozvati na nalaz i mišljenje vještaka već mora navesti koju je iznijetu spornu pravnu relevantnu činjenicu utvrdio ocjenom nalaza vještaka i na koji način. Činjenice važne za presuđenje utvrđuje sud a ne vještak. Vještak se ne može izjašnjavati o stepenu i procentu krivice. Sud nije vezan nalazom i mišljenjem vještaka. Isprave

51

Pod ispravom se podrazumijeva svaki tjelesni predmet na kojem je pisanim znacima izražena misao. Vrste isprave Zakon razlikuje javne i nejavne isprave. Javna isprava je ona koju je u pisanom obliku izdao državni organ u granicama svoje nadležnosti, kao i isprave koju je u takvom obliku izdala pravna osoba u vršenju javnih ovlaštenja koje joj je povjereno zakonom ili propisom zasnovanim na zakonu. Nejavna je svaka ona isprava koja se ne može podvesti pod pojam javne isprave, ona koja potiče od pojedinca i ona koju je izdao državni ogan izvan granica svoje nadležnosti ili pravna osoba ali ne u vršenju javnih ovlaštenja. Dispozitivne isprave su one kojima se neposredno zasniva nastanak, preinačenje i prestanak nekog pravnog odnosa. Dokazne ili dokumentarne isprave služe kao dokaz o sadržini nekog pravnog posla koji je nastao prije sačinjenja isprave i postoji neovisno od nje. Kod konstitutivnih isprava pismena forma je uslov punovžnosti, dok je kod deklerativne isprave pismena forma dokazno sredstvo. Prema mjestu izdavanja isprave se dijele na domaće i inostrane. Dužnost podnošenja isprave Ako se isprava nalazi kod stranke koja se na nju poziva, onda je ta stranka dužna da podnese istu sudu. Ako stranka za iznijetu činjenicu ne može sama pribaviti ispravu od državnog organa onda može zatražiti od suda da tom organu naloži da ispravu dostavi sudu.. ukoliko se desi da se isprava ne može dostaviti sudu zbog glomaznosti sud može izvršiti uvid u tu ispravu s tim da je o tome dužan sačiniti zapisnik ili da zahtijeva prepis dijela isprave, fotokopiju ili izvod. Kada se jedna stranka poziva na ispravu tvrdeći da se ona nalazi kod protivnika sud može protivnu stranu pozvati da podnese ispravu. Stranka ne može uskratiti podnošenje isprave ako se ona sama u parnici pozvala na tu ispravu za dokaz svojih navoda ili ako je riječ o ispravi koju je po zakonu dužna predati ili pokazati. Dokazna snaga isprave Kod ocjene dokazne snage isprave zakon pravi razliku između javne i privatne isprave. Kod ocjene javne isprave važi načelo legalne ocjene dokaza što znači da javna isprava dokazuje istinitost onoga što se njome potvrđuje ili određuje. Kod ocjene dokazne snage privatne isprave važi načelo slobodne ocjene dokaza. Uviđaji Uviđaj je dokazno sredstvo koje se poduzima kad je za utvrđivanje neke činjenice ili za razrješenje neke okolnosti potrebno neposredno čulno opažanje suda. Uviđaj se obično vrši razgledanjem određene stvari upotrebom čula vida, ali se može preduzeti i kada se sporna činjenica o svojstvima i stanjima stvari može utvrditi upotrebom nekog drugog čula – sluha, mirisa i okusa. Uviđaj se može obavljati i uz učešće vještaka koji sudu daje obavještenja potrebna da bi bolje uočio i razumio činjenicu koja je predmet dokazivanja. 52

Saslušanje stranaka Za izvođenje dokaza saslušanjem stranaka dovoljno je da stranka bude sposobna za svjedočenje ali nije potrebno da ima parničnu sposobnost. Za stranku koja nema parničnu sposobnost saslušat će se njen zakonski ali se može saslušati i sama parnično nesposobna stranka pod uslovom da je njeno saslušanje moguće. Izvođenje dokaza Svi se dokazi izvode na prijedlog stranaka pa tako i saslušanje stranaka. Prijedlog može istaći stranka ili obje stranke. Dokaz saslušanja stranaka izvodi se tako što se saslušavaju obje stranke. Kad sud odredi izvođenje dokaza saslušanjem stranaka onda je dužan da prisutne stranke upozori na posljedice izostanka sa ročišta na kome će se taj dokaz izvesti. Sud će odrediti da se sasluša samo jedna stranka ako druga stranka uskrati davanje iskaza ili se ne odazove pozivu suda. Ne mogu se primijeniti prisilne mjere prema stranci koja se nije odazvala pozivu suda radi saslušanja. Osiguranje dokaza Ako postoji opravdana bojazan da se dokaz neće moći izvesti na glavnoj raspravi ili će njegovo izvođenje biti otežano zakon predviđa mogućnost da se na prijedlog stranke dokaz izvede unaprijed, tokom parnice a prije pokretanja parnice. Inicijativa i nadležnost Osiguranju dokaza pristupa se uvijek na inicijativu stranke. Kad se traži osiguranje dokaza prije pokretanja postupka ili ako je postupak već u toku nadležan je niži sud prvog stepena na čijem se području nalaze stvari koje treba razgledati. Ako je prijedlog za osiguranje dokaza stavljen tokom parničnog postupka za postupanje je nadležan sud pred kojim je postupak u toku. Postupak U podnesku kojim se traži osiguranje dokaza predlagač je dužan navesti činjenice koje se imaju dokazati, dokaze koje treba izvesti i razloge iz kojih smatra da se kasnije dokaz neće moći izvesti.Sud će podnesak u kojem je stavljen prijedlog za osiguranje dokaza dostaviti protivnkiu ako je poznat, ostavljujući mu odgavarajući rok za odgovor. Samo izuzetno ako postoji opasnost za osiguranje dokaza sud će o prijedlogu odlučiti i bez prethodnog izjašnjenja protivnika. Rješenjem kojim prijedlog usvaja sud određuje ročište za izvođenje dokaza. Odlučivanje primjenom pravila o teretu dokazivanja Na osnovu ocjene izvedenih dokaza sud može zaključiti da iznijete sporne pravno releventne činjenice postoje, da ne postoje ili da je činjenica ostala nedokazana. Ako je sud ocjenom prihvaćenih relevantnih dokaza koje su stranke izvele na glavnoj raspravi uspio formirati određeno uvjerenje onda će utvrđeno činjenično stanje pravno kvalifikovati. Ako sud na osnovu ocjene izvedenih dokaza nije uspio formirati određeno uvjerenje onda će primjenom pravila o teretu dokazivanju zaključiti da nedokazana činjenica ne postoji. Ako sud na osnovu 53

ocjene izvedenih dokaza ne može sa sigurošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju te činjenice zaključit sa primjenom pravila o teretu dokazivanja. Odlučivanje primjenom pravila o teretu dokazivanja je supsidijaran metod, koji se primjenjuje kada utvrđivanje putem slobodne ocjene izvedenih dokaza nije dalo zadovoljavajuće rezultate. Teret iznošenja činjenica i teret predlaganja dokaza Dužnost iznošenja činjenica i predlaganje dokaza ne predstavlja obavezu stranke prema protiviku ni prema sudu već u suštini specifičnu obavezu prema samoj sebi. Položaj suda određen je pravilom „daj mi činjenice daću ti pravo“ jer od suda se ne zahtijeva da utvrdi punu materijalnu istinu već i onu istinu za koju su se stranke oprijedijelile iznošenjem samo onih pravno relevantnih činjenica koje im po materijalnom pravu idu u prilog. Pravila o teretu dokazivanja Tužilac je dužan dokazati činjenice na kojima zasniva svoj protivtužbeni zahtjev a tuženik činjenice na kojima zasniva svoj protivtužbeni zahtjev.Da bi sud moga u svakom sporu pravilno odrediti koja od stranaka treba da dokazuje postojanje odrđenih pravno relevantnih činjenica koje su sporne izvršena je podjela činjenica u 4 grupe: 1.Teret dokazivanja činjenica kojima se pravo stvara Ove činjenice dužna je da dokaže ona strana koja na takvim činjenicama zasniva svoje pravo. To je najčešće tužitelj. 2.Teret dokazivanja činjenica kojima se pravo mijenja Ove činjenice treba da dokaže tužni. 3.Teretdokazivanja činjenica kojima se pravo gasi Na tuženom je teret dokazivanja činjenica kojima se pravo gasi. 4.Teret dokazivanja činjenica kojima se sprečava nastanak prava Ove činjenice dokazuje ona strana koja se poziva na takve činjenice a to je u pravilu tuženi. Teret dokazivanja činjenica čije se postojanje po zakonu pretpostavlja Na stranci koja se poziva na zakonsku presumpciju i koja je oslobođena dokazivanja te činjenice jeste teret dokazivanja da postoji osnov(baza) presumpcije. Ako suprotna stranka ospori postojanje pretpostavljene činjenice na njoj je teret dokazivanja pretpostavljena činjenica ne postoji bez obzira što je utvrđeno da postoji osnov pretpostavke. Propusti stranaka i suda u djelatnosti dokazivanja Proposti stranaka u djelatnosti dokazivanja Ako stranke ne predlože relevantne dokaze ili ako ne predlože dovoljno relevantnih dokaza za dokazivanje postojanja iznijetih spornih pravno releventnih činjenica koje njima idu u prilog 54

onda će zbog svog subjektivnog propusta snositi neagtivne posljedice. Drugi je mogući propust stranaka u izvođenju dokaza na glavnoj raspravi. Stranke mogu propustiti da svjedoku postave odgovarajuća pitanja u odnosu na činjenicu koju su dužni dokazati tim dokaznim sredstvom ili da ne predlože precizno predmet i obim vještačenja u odnosu na činjenicu koje su dužne dokazati vještačenjem što može dovesti do nedokazanosti tih činjenica. Treći mogući propust stranaka je u nekorištenju ustanove osiguranj dokaza tokom i prije pokretanja parnice ako postoji opravdana bojazan da se dokaz neće moći izvesti ili da će njegovo izvođenje biti otežano. Propusti suda u djelatnosti dokazivanja Ovi se propusti mogu ispoljiti u pogrešnom određivanju koja od stranaka treba da dokaže postojanje određenih iznijetih spornih pravno relevantnih činjenica, u pogrešnom izboru predloženih dokaza i pogrešnoj ocjeni izvedenih dokaza. Pravna priroda pravila o teretu dokazivanja Pravila o teretu dokazivanja po svojoj pravnoj prirodi su materijalnogpravnog karaktera bez obzira što su sadržana u Procesnom zakonu. Ispitivanje prvostepene presude u postupku pred drugostepenim sudom Kada prvostepeni sud odluči o osnovanosti postavljenog zahtjeva primjenom pravila o teretu dokazivanja nezadovoljna stranka može u žalbi ukazati da je prvostepeni sud pogrešno prerasporedio pravila o teretu dokazivanja ili da je pogrešno odbio predloženi dokaz. Nepravilna primjena opšte odredbe o teretu dokazivanja predstavlju povredu odredaba parničnog postupka koju može otkloniti drugostepeni sud na osnovu održane rasprave. Nakon što stranke ponovo izvedu već izvedene dokaze drugostepeni sud će na osnovu ocjene izvedenih dokaza donijeti odluku. Kada prvostepeni sud odbije prijedlog stranke za izvođenje dokaza, stranka može u žalbi ukazati da je prvostepeni sud pogrešno postupio kada nije prihvatio izvođenje predloženog dokaza. Drugostepeni sud će u sjednici cijeća ocijeniti da li jepredloženi dokaz relevantan. Kad drugostepeni sud utvrdi povredu odredaba parničnog postupka u sjednici vjeća će donijeti odluku o zakazivanju rasprave na kojoj će otkloniti povredu i na osnovu utvrđenog činjeničnog stanja donijeti odgovarajuću odluku. Ispitivanje drugostepene presude u postupku pred revizijskim sudom Presuda drugostepenog suda kojm je prvostepena presuda potvrđena ili preinačena povodom uložene revizije može biti predmet ispitivanja i od strane revizijskog suda. Revizijski sud ispituje zakonitost pobijana drugostepene presude samo u onom dijelu u koje se pobija revizija. Zavisno od te ocjene revizijski sud će presudom odbiti reviziju ili preinačiti drugostepenu presudu. Oldučivanje po slobodnoj ocjeni suda

55

U ranijoj sudskoj praksi sudovi su ovo ovlaštenje najčešće koristili prilikom određivanja naknade nematerijalne štete. Ovo zakonsko ovlaštenje sudovi su primjenjivali i u slučaju potraživanja iznosa po osnovu neosnovanog obogaćenja radom u vanbračnoj ili porodičnoj zajednici, prilikom određivanja veličine udjela bračnih drugova u zajedničkoj imovini, izdvajanja dijela imovine iz zaostavštine u korist potomaka. Po slobodnoj ocjeni može se na shodan način odlučivati i u onim slučajevima kad po prirodi stvari nije moguće utvrditi apsolutno, matematički tačno ono što stranci po određenom osnovu pripada. Do takvog odlučivanja može doći pri utvrđivanju suvlasničkih dijelova u zajedničkoj imovini bračnih drugova. Priroda odlučivanja Postojanje posredno relevantnih činjenica sud utvrđuje na osnovu posredno izvedenih dokaza. Ovakvo odlučivanje ima karakter činjeničnog zaključka. Ispitivanje prvostepene presude Kada nezadovoljna stranka pobija odluku prvostepenog suda koja je donijeta na osnovu slobodne ocjene drugostepeni sud će prvo ispitati da li je uopšte bilo mjesta za primjenu ove odredbe a ako jeste da li je primjenom ove odredbe pravilno utvđena visina iznosa. Na postojanje ove povrede odredabaparničnog postupka treeba da ukaže žalba nezadovoljne stranke. Ako drugostepeni sud utvrdi da postoji ova povreda onda će u sjednici vijeća rješenjem ukinuti prvostepenu presudu i predmet vratiti prvostepenom sudu na ponovno suđenje. Ako drugostepeni sud u sjednici vijeća ocijeni da je pravilan zaključak prvostepenog suda o postojanju posrednih pravno relevantnih činjenica i na osnovu toga o utvrđenoj visini po slobodnoj ocjeni, onda će odbiti žalbu nezadovoljne stranke kao neosnovanu i potvrditi prvostepenu presudu. Ako je drugostepeni sud nakon održane rasprave utvrdio drgačije činjenično stanje nego što je ono u prvostepenoj presudi onda će presudom preinačiti prvostepenu presudu. Ispitivanje drugostepene presude Revizija se može izjaviti zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Ako revizijski sud utvrdi da je materijalno pravo pravilno primijenjeno, presudom će odbiti reviziju. Nasuprot tome ako revizijski sud utvrdi da je materijalno pravo pogrešno primijenjeno onda će presudom usvojiti reviziju, preinačiti pobijanu presudu i dosuditi odgovarajući iznos po vlastitoj ocjeni.

DISPOZITIVNE PARNIČNE RADNJE STRANAKA KOJIMA SE OKONČAVA POSTUPAK Povlačenje tužbe Ovom dispozitivnom parničnom radnjom tužilac obavještava sud da više ne traži sudsku zaštitu. Izjava o povlačenju tužbe mora biti izričita i bezuslovna. Dejstvom povlačenja tužbe je u tome što parnica prestaje teći. Povučena tužba smatra se kao da nije ni bila podnesena i može se ponovo podnijeti. Ako sud nije dostavio tužbu tuženom, onda tužilac može povući 56

tužbu samostalno bez pristanka tuženog. Tužilac može povući tužbu i nakon dostave tužbe tuženom sve do zaključenja glavne rasprave ako tuženi na to pristane. Izjava o povlačenju tužbe je neopoziva. Ako tuženi nije bio prisutan na ročištu kada je tužilac izjavio da povlači tužbu onda će sud obavijestiti tuženog o povlačenju tužbe. Ukoliko se tuženi u roku od 8 dana od dana prijema obavijesti o povlačenju tužbe ne izjasni o tome smatrat će se da je pristao na povlačenje.Rješavanje spora u postupku medijacije Medijacija je dobrovoljan način vansudskog rješavanja spora uz pomoć medijatora. Najkasnije na pripremnom ročištu sud može ukoliko ocijeni da je to svrsishodno predložiti strankam da spor riješe u postupku medijacije. Takav prijedlog mogu istaći i stranke do zaključenja glavne rasprave.u oba slučajasud će odgoditi ročište najdalje 30 dana radi pokušaja vansudskog rješavanja spora. Medijacija se može koristiti u svim vrstama sporova u kojima stranke imaju pravo raspolaganja i odlučivanja o predmetu spora. Sporazum potpisan u postupku medijacije ima snagu izvršne isprave. Sudska nagodba Sudska nagodba je dispozitivna parnična radnja kojom stranke svojom voljom okončavaju postojeću parnicu na način koji odgovara njihovim interesima. Dopuštenost Kada sud utvrdi da stranke žele zaključiti sudsku nagodbu u pogledu zahtjeva kojima po zakonu ne mogu raspolagati donijet će rješenje kojim ne dopušta nagodbu stranaka, zastat će sa postupkom dok rješenje ne postane pravosnažno. Protiv rješenja kojim sud dopušta sudsku nagodbu žalba nije dopuštena. Stranke mou zaključiti sudsku nagodbu u toku cijelog postupka sve do njegovog pravosnažnog okončanja. Nagodba je zaključena kad stranke potpišu zapisnik. Zapisnik ima sva dejstva pravosnažne presude i predstavlja izvršni naslov. Dejstvo sudske nagodbe Materijalnopravna dejstva ispoljavaju se u tome što norme materijalnog prava određuju opšte uslove od kojih zavisi dopuštenost i valjanost sudske nagodbe (pravna i poslovna sposobnost, ovlaštenja stranaka da raspolažu pravima i obavezama). Procesnopravna dejstva ispoljavaju se u više aspekata. Sudska nagodba dovodi do okončanja panice sa istim dejstvom kao i pravosnažna presuda. Pravna priroda sudske nagodbe Zakon sudsku nagodbu tretira kao ugovor. Za valjanost ovog ugovora potrebna je obostrana formalna saglasnost izjava volja obje ugovorne stranke. Obostrana saglasnost je bitan uslov za punovažnost nagodbe. Opšti uslovi su poslovna sposobnost ugovorača, saglasnost izjava volja, da postoji i da je dopušten predmet i osnov ugovorne obaveze. Predmet ugovora mora biti moguć, dopušten i određen u protivnom je ništav. Uloga suda u zaključenju sudske nagodbe 57

Sud ne smije insistirati na tome da se spor okonča sudskom nagodbom. Njegova je dužnost je da ukaže strankama na mogućnost zaključenja sudske nagodbe kada ocijeni da za to postoje izgledi. Prednost sudske nagodbe u odnosu na presudu Za stranke sudska nagodba je pogodnije procesno sredstvo iz dva razloga: prvi je taj što stranke momentom potpisivanja zapisnika odmah imaju pravosnažnu i izvršnu odluku a drugi što im se pruža mogućnost da utvrde sadržinu prava i obaveza na način kako njima najviše odgovara. Sudska nagodba kao izvršna isprava Sudska nagodba kondemnatornog značenja ima snagu izvršne isprave. Sudska nagodba je izvršna ako u određenom roku tuženi nije izvršio dospjelo potraživanje. Pobijanje sudske nagodbe Sudska nagodba može se pobijati samo tužbom u posebnoj parnici ako je zaključena u zabludi ili pod uticajem prinude i prevare. Podnošenje tužbe je ograničeno rokovima i to subjektivnim (3 mjeseca od dana saznanja za razloge pobijanja)i objektivni (5 godina od dana zaključenja sudske nagodbe). Osim stranaka sudsku nagodbu može pobijati i svaka treća osoba koja ima pravni interes – čija su pravapovrijeđena sudskom nagodbom.

ODBRANA TUŽENOG U PARNICI Sredstva odbrane tuženog Ova sredstva odbrane su određeni prigovori koje iznosi tuženi i čije postojanje mora dokazati. 1.Procesnopravni prigovori – kojima tuženi ukazuje na nepostojanje procesnih pretpostavki u pogledu stranaka, suda ili predmeta spora (nenadležnost suda, nedostatak stranačke i parnične sposobnosti, nedostaci u zastupanju). Ako sud utvrdi da je osnovan istaknuti procesni prigovor rješenjem će odbaciti tužbu kao nedopuštenu. 2.Materijalnopravni prigovori – dijele se na 3 vrste: a) Prigovori u kojima tuženi iznosi činjenice koje sprečavaju nastanak tužiočevog prava; b) Prigovori u kojima tuženi iznosi činjenice da je tužiočevo pravo prestalo da postoji; c) Prigovori u kojima tuženi iznosi činjenice koje uskraćuju privremeno ili trajno ostvarivanja postojećeg prava tužioca. Prigovor protiv potraživanja radi kompenzacije Prigovor kompenzacije je materijalnopravni prigovor kojim se tuženi brani od tužbe. Za kompenzaciju moraju se ispuniti 4 kumulativna uslova:

58

1) Da oba potraživanja glase na novčane obaveze ili druge zamjenjive stvari istog roda ili kakvoće; 2) Da su oba potraživanja dospjela; 3) Da su uzajamna; 4) Da su civilna – pravno zaštićena, a ne prirodna. Kompenzaciona izjava tuženog I kada se ispune svi uslovi za kompenzaciju do toga ne dolazi automatski već je potrebna izjava tuženog upućena povjeriocu o kompenzaciji koja ima konstittivno dejstvo. Dejstvo izjave je u tome što ona dovodi do kompenzacije. Pravna priroda prigovora o kompenzaciji Po svojoj pravnoj prirodi ovaj prigovor tuženog je parnična radnja. Istaknuti prigovor može se povući ili opozvati. Za povlačenje prigovora nije potreban pristanak tužioca. Sadržaj izreke presude kojom se odlučuje o protivpotraživanju O prigovoru sud odlučuje konačnom presudom. Ako je sud utvrdio da su osnovana oba potraživanja onda se izreka presude sastoji iz 3 dijela. U prvom dijelu sud utvrđuje da potraživanje tužioca postoji u određenoj visini. Drugio dio sadrži istu konstataciju za protivpotraživanje tuženog. U trećem dijelu sud vrši prebijanje i donosi odgovarajuću odluku. Protivtužba Protivtužbu tuženi može podnijeti u zasnovanoj parnici po tužbi tužioca ili samostalno i time zasnovati samostalnu parnicu. Podnošenjem protivtužbe dolazi do atrakcione nadležnosti. Bitna obilježja i procesna funkcija Protivtužba je samostalna tužba koju tuženi podnosi protiv tužioca u pranici koja se protiv njega vodi po tužbi tužioca. Protivtužbom tuženi ističe odgovarajući samostalni zahtjev protiv istog tužioca pred istim sudom pred kojim je tužen. Ako tužilac povuče tužbu poslije podnošenja protivtužbe, povlačenje tužbe ne utiče na zasnovanu mjesnu nadležnost po protivtžbi. Parnični postupak se nastavlja po protivtužbi koja je samostalna. Protivtužba je u funkciji odbrambenog sredstva kad njome tuženi ističe protivtužbeni zahtjev upravljen na odbijanje tužbenog zahtjeva. Kao ofanzivna radnja protivtužba ima za cilj da omogući tuženom da u zasnovanoj parnici ostvari neko svoje pravo protiv tužioca. Procesna pretpostavka za dopuštenost Parnične stranke u postupku po protivtužbi moraju biti iste. Povodom ranije podnijete tužbe parnica mora biti zasnovana ali u povodu nje glavna rasprava ne smije biti zaključena. Sud kome je ponijeta protivtužba mora biti stvarno nadležan za odlučivanje o tužbenom i protivtužbenom zahtjevu. To su uvijek opštinski sudovi. 59

Vrste protivtužbe Tuženi ima mogućnost da podnese istom sudu koneksnu, kompenzacionu i prejudicijalnu protivtužbu. Za podnošenje koneksne protivtužbe uslov je da je zahtjev protivtužbe u vezi sa tužbenim zahtjevom. Kada se tužbeni zahtjev može prebiti sa protivtužbenim zahtjevom takva se protivtužba naziva kompenzacionom. Kompenzaciona protivtužba je povoljnije procesno dejstvo za tuženog iz razloga što pranica koja je njom zasnovana teče i poslije povlačenja tužbe tužioca. Ako se protivtužbom traži utvrđenje nekog prava ili pravnog odnosa od čijeg postojanja ili nepostojanja zavisi u cjelini ili djelimično odluka o tužbenom zahtjevu onda se radi o prejudicijelnoj protivtužbi. Ova protivtužba ima uvijek deklaratorni značaj. Pravila postupka Nakon prijema odgovora na protivtužbu ili po proteku roka za podnošenje odgovora na protivtužbu sud će zakazati pripremno ročište. Ukoliko tuženi (protivtužitelj) izostane sa pripremnog ročišta smtrat će se da je tužba povučena, osim ako tužilac (protivtuženi) ne zahtijeva da se ročište održi. Svaka stranka dužna je dokazati činjenice na kojima zasnica svoj zahtjev. Sud će primjenom načela slobodne ocjene dokaza utvrditi postojanjpe ili nepostojanje iznijetih spornih pravno relevantnih činjenica.

PARNIČNI TROŠKOVI Parmične troškove čine izdaci učinjeni u toku postupku ili u povodu postupka. Prethodno snošenje parničnih troškova Svaka stranka prethodno sama snosi troškove koje je prouzrokovala svojim radnjama. Kad izvođenja dokaza predlože obje stranke sud će odrediti da iznos potreban za podmirenje troškova polože obje stranke na jednake dijelove. Ako sud po službenoj dužnosti odredi izvođenje dokaza predujam za izvođenje dokaza isplatit će se iz sredstava suda. Konačno snošenje parničnih troškova Stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je da protivnoj stranci naknadi troškove. Pri odlučivanju o konačnom snošenju troškova sud će uzeti u obzir samo one troškove koji su bili potrebni radi vođenja parnice pri čemu će cijeniti sve okolonosti. Ako tužitelj nije imao povoda za podnošenje tužbe tužitelj će naknaditi tuženom parnične troškove. Tužitelj koji povuče tužbu dužan je protivnoj stranci naknaditi parnične troškove. Ako u izlučnoj parnici bude usvojen tužbeni zahtjev odredit će se da svaka stranka podmiruje svoje troškove. Suparničari podmiruju troškove na jednake dijelove. Suparničari koji su solidno dogovorni odgovaraju sloidarno. Odlučivanje o troškovima postupka na zahtjev stranke Stranka koja je postavila zahtjev za dosuđenje troškova mora ga odrediti tako što će oprijedjeljeno navesti troškove koje traži da joj se naknade. Odluka o troškovima postupka sadržana je i u izreci presude i ima značaj rješenja. 60

Troškovi psotupka za osiguranje dokaza Njih podmiruje stranka koja je podnijela prijedlog za osiguranje dokaza. Oslobođenje od plaćanja troškova postupka Određene stranke nisu ekonomski sposobne da prethodno snose troškove parničnog postupka. Pravo na oslobađanje od obaveze plaćanja troškova postupka je lično pravo stranke i vrijedi samo u parnici u kojoj je dato oslobađanje. Rješenje o oslobođenju od plaćanja trroškova postupka donosi prvostepeni sdu na prijedlog stranke, nakon što brižljivo ocijeni sve okolnosti. Kada sud usvoji prijedlog stranke onda se predujam za oslobođenje od plaćanja troškova postupka isplaćuje iz sredstava suda.

NEPOŠTIVANJE SUDA Uvredljiv podnesak To će biti slučaj kada se u podnesku iznosi nešto što se odnosi na ličnost sudije ili drugog učesnika u postupku na način koji je suprotan opšteprihvaćenim normama uobičajenog jezika u komuniciranju. Novčanom kaznom od 100 do 1000 KM sud će kazniti osobu koja u podnesku vrijeđa sud, stranku ili drugog sudionika u postupku. Vrijeđanje suda ili drugog učesnika na raspravi, ometanje rada suda, nepokoravanje naredbama suda Takvo lice sud će opomenuti, a ukoliko ova mjera bude bezuspješna sud će opomenuto lice udaljiti iz sudnice ili kazniti novčanom kaznom od 100 do 1000 KM a može da i udaljiti i kazniti novčanom kaznom. Ako iz sudnicebude udaljen punomoćnik, sud će na zahtjev stranke odložiti ročište. Propust punomoćnika za primanje pismena da obavijesti sud o promjeni adrese Punomoćnik za prijem pismena dužan je da obavijesti sud o promijeni adrese do isteka roka od 6 mjeseci po pravosnažnom okončanju postupka. Neosnovano odbijanje prijema pismena Osobu koja neosnovano odbije primiti pisemeno sud će kazniti novčanom kaznom od 100 do 1000 KM. Izostanak uredno pozvanog svjedoka Ako svjedok koji je uredno pozvan ne dođe sud će narediti da se prisilno dovede i podmiriti troškove dovođenja i kazniti ga novčanom kaznom od 100 do 1000 KM a ako poslije toga odbije da svjedoči može ga zatvoriti. Zatvor traje sve dok svjedok ne pristane svjedočiti, ali najduže 15 dana. Nedostavljanje nalaza i mišljenja vještaka u određenom roku ili neopravdano nepristupanje na ročište 61

Sud će novčanom kaznom od 100 do 1000KM kazniti vještaka koji ne dostavi nalaz i mišljenje u ostavljenom roku ili ne dođe na ročište iako je uredno pozvan, a izostanak ne opravda. Zamjena novčane kazne kaznom zatvora Ako osoba koja je novčano kažnjena ne plati kaznu u određenom roku ona će se zamijeniti kaznom zatvora, ali koji ne može biti duži od 15 dana. Nesuspenzivno dejstvo žalbe Žalba protiv rješenja o izricanju novčane kazne zbog teže zloupotrebe prava i vrijeđanja suda, stranke ili drugog učesnika u postupku ne odlaže izvršenje rješenja.

POSEBNI POSTUPCI Postupak u parnicama iz radnih odnosa Spor iz radnog odnosa je onaj koji nastaje povodom zasnivanja i prestanka radnog odnosa zasnovanog ugovorom o radu, sporovi radi ostvarivanja prava i obaveza iz radnog odnosa, sporovi za naknadu štete koju zaposlenik pretrpi na radu ili u vezi sa radom. Razlike u odnosu na pravila redovnog postupka -hitno rješavanje radnih sporova u odnosu na druge sporove; -rok za dobrovoljno ispunjenje činidbe iznosi 15 dana i dvostruko je kraći od istog roka koji zakon propisuje u redovnom parničnom postupku. Postupak u pranicama zbog smetanja posjeda Posjed je pravno relevantno faktička vlast koju određena osoba ima u društvu u pogledu određene stvari koja je u pravnom prometu. Posjed nije pravo ali i pored toga proizvodi značajne pravne posljedice. Posjed određenog kvaliteta je osnova za sticanje prava vlasništva. Pod sporom smetanja posjeda podrazumijeva se protivpravno uznemiravanje ili protivpravno oduzimanje posjeda stvari ili prava. Protivpravnost ne postoji ako postoji pristanak posjednika. Razlozi zaštite posjeda Posjed se štiti da bi se obezbijedio javni red i mir u društvu i da bi se spriječilo samovlasno ostvarivanje prava. Sudska zaštita prava Sudska zaštita posjeda ostvaruje se podnošenjem odgovarajuće posjedovne tužbe u subjektivnom prekluzivnom roku od 30 dana od dana saznanja za smetanje i činioca dok objektivni prekluzivni rok iznosi jednu godinu i računa se od dana nastalog smetanja. 62

Predmet dokazivanja U postupku zbog smetanja posjeda predmet dokazivanja su samo dvije pravno relevantne činjenice i to posljednje stanje posjeda i nastalo smetanje. Postojanje obje pravno relevantne činjenice treba da dokaže tužitelj. Prigovori tuženog u posjedovnoj parnici Najefikasniji prigovor tuženog je da je tužba neblagovremeno podnijeta. Drugi prigovor je da je posjed tužitelja manjljiv samo prema tuženom a ne i trećoj osobi. Treći prigovor je da je među istim strankama ranije okončana vlasnička parnica koja apsorbuje posjedovnu parnicu. Konačno, tuženi može istaći prigovor da se istovremeno o istoj stvari vodi i upravni postupak kod nadležnog organa. Odluka suda U parnici zbog smetanja posjeda sud donosi odluku u obliku rješenja. To je jedina meritorna odluka koja se donosi u ovoj parnici. Pravni lijekovi Rješenje suda može se pobijati žalbom koja se podnosi u roku od 15 dana od prijema prvostepenog rješenja. Žalba u ovom slučaju ima odložno dejstvo. Postupak u sporovima male vrijednosti Sporovi male vrijednosti su sporovi u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi iznos od 3000KM. Može se desiti da dođe do pretvaranja spora male vrijednosti u spor koji će se okončati po odredbama redovnog parnično postupka i obrnuto. Ne smatraju se sporovima male vrijednosti sporovi o nekretninama, sporovi iz radnih osnosa i sporovi zbog smetanja posjeda. Pravni lijekovi Presuda ili rješenje kojim se završava spor male vrijednosti može se pobijati samo zbog povrede odredaba praničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana. U ovim sporovima ne mogu se u žalbi iznositi nove činjenice i predlagati novi dokazi. Postupak pred arbitražom Prema jednom shvatanju arbitraža nije sud nego organ stranaka. Suprotno shvatanje polazi od toga da je arbitraža sud. Naš pravni sistem prihvatio je rješenje po kome je arbitraža sud. Sporovi koji se mogu povjeriti na rješavanje arbitraži Stranke se mogu sporazumjeti da rješavanje spora povjere arbitraži osim ako se radi o zahtjevima kojima stranke ne mogu raspolagati. Ne može se zasnovati nadležnost arbitraže u 63

bračnim i paternitetskim sporovima, sporovima izdržavanja i povjeravanja zajedničke malodobne djece, sporovima u nadležnosti organa starateljstva. Prednosti i slabe strane arbitraže Prednosti : stranke imaju mogućnost da izaberu arbitre koji dobro poznaju vrstu poslova iz kojih je nastao spor, postupak pred arbitražom je jednostepen i jednostavnijinego postupak prd državnim sudom, stranke mogu ugovoriti da izabrani arbitri spor presude po pravičnosti umjesto po zakonu, arbitraža je u svom radu u mogućnosti da znatno više vremena posveti rješevanju spornih činjeničnih pitanja. Slaba strana arbitraže je mogućnost da donese pristrasnu presudu jer arbitar može biti naklonjen stranci koja ga je imenovala. Pretpostavke za punovažnost ugovora o arbitraži Ugovor se zaključuje u pismenoj formi i moraju ga potpisati sve stranke. Ugovor o arbitraži može se dokazivati samo ispravama. U kompromisnoj klauzuli mora biti određen pravni posao iz koga će buduće evenutualne sporoove rješavati arbitraža. Predmet ovog ougovora može biti već nastalni spor (kompromis) ili budući sporovi koji mogu nastati iz zaključenog pravnog posla (kompromisorna kaluzula). Dejtsvo ugovora i njegova pravna priroda Zaključenjem punovažnog ugovora stranke isključuju nadežnost onog redovnog suda koji bi riješio spor da nije zaključen ugovor. Polazi od ovoga treba uzeti da je ovo ugovor procesnopravne prirode. Prestanaka ugovora o arbitraži Ovaj ugovor prestaje donošenjem presude arbitraže o predmetu spora. Razlog prestanka može biti i sporazumni raskid. Ako je ugovor zaključen na određeno vrijeme onda prestaje istekom vremena. Ugovor prestaje i kada arbitraža odbije ugovorenu nadležnost koja je protivna prinudnim propisima. Odnos arbitraže prema redovnom sudu Arbitraža je vezana presudom nadležnog redovnog suda kojoj se pravosnažno odlučuje da ugovor postoji ili ne postoji. Arbitraža nije vezana rješenjem kojim redovni sud odbija prigovor da je ugovorena nadležnost arbitreže. Sastav arbitraže i postavljenje arbitra Broj sudija arbitraže mora biti neparan. Presuđenje spora može se povjeriti i pojedincu. Za arbitra može biti izabrana osoba koja ima poslovnu sposobnost. Svaka stranka postavlja po jednog sudiju a ovi biraju predjsjednika. Pravila postupka 64

Predmet dokazivanja su iznijete sporne pravno relevantne činjenice. Prema svjedocima, strankama i drugim osobama koje sudjeluju u postupku, arbitraža ne može upotrijebiti prisilna sredstva niti izricati kazne. Arbitraža može od suda tražiti pravnu pomoć. Primjena materijalnog prava Arbitraža može donijeti presudu po pravičnosti samo ako su joj stranke dale takvu ovlast. Ako takve ovlasti nema arbitar će primijeniti materijalno pavo. Donošenje, oblik i dejstvo presude Kad se arbitraža sastoji više od jednog arbitra presuda se donosi većinog glasova. Donijeta presuda mora biti obrazložena činjenično i pravo. Izvornik presude i sve prepise potpisuju svi arbitri. Strankama se dostavljaju prepisi presude. Presuda arbitraže ima prema strankama snagu pravosnažne presude. Poništenje presude arbitraže Poništenje presude arbitraže može se zahtijevati iz sljedećih razloga: 1. Ako uopšte nije sklopljen ugovor o arbitraži ili ako taj ugovor nije pravovaljan; 2. Ako je u pogledu sastava arbitraže ili odlučivanja povrijeđena neka odredba zakona ili ugovora; 3. Ako presuda nije obrazložena; 4. Ako je arbitraža prekoračila granicu svog zadatka; 5. Ako je izreka presude nerazumljiva; 6. Ako je presuda u suprotnosti sa Ustavom BIH ili Ustavom FBIH; 7. Ako postoji koji od razloga za ponavljanje postupka.

SUDSKE ODLUKE Sudske odluke su presude i rješenja. Presuda je mritorna sudska odluka kojom se odlučuje o predmetu spora. Rješenje je meritorna odluka samo u postupku zbog smetanja posjeda a u drugim slučajevima rješenjem sud odlučuje o procesnim pitanjima. Presude Presuda je konačna odluka suda kojom se odlučuje o osnovanosti postavljenog zahtjeva tako što ga usvaja ili odbija, u cjelosti ili djelimično, kako o glavnoj stavri tako i sporednim traženjima. Pravila postupka omogućavaju da presuda bude pravilna i zakonita. Prema vrsti pravne zaštite presuda može biti osuđujuća (kondmenatorna), utvrđujuća (deklarativna) i preobražajna (konstitutivna). Prema postupku koji je prethodio donošenju presude presude mogu biti kontradiktorne, presude na osnovu priznanja, presude zbog propuštanja i presude na osnovu odricanja. U odnosu na predmet odlučivanja presude mogu biti konačne i dopunske. 65

Osuđujuća presuda Ovu vrstu presude sud donosi ukoliko utvrdi da je osnovan postavljeni zahtjev iz kondemnatorne tužbe. Cilj kondemnatorne zaštite je u tome da se činjenično stanje dovede u sklad sa pravnim stanjem. Svaka kondemnatorna presuda mora da sadrži jasnu odluku ne samo o pravnom odnosu nego i o pravu i dužnosti u tom odnosu. Materijalna pretpostavka za donošenje osuđujuće presude je dospjelost činidbe do zaključenja rasprave kod prvostepenog suda. Presudom kojom sud usvaja zahtjev za izrdžavanje može obavezati tuženog i na činidbe koje nisu dospjele. Kondemnatorne presude su podobne za prinudno izvršenje. Osuđujuća presuda postaje izvršna nakon što isteknerok u kome je tuženi dužan po presudi postupiti. Rok iznosi 30 dana. Deklaratorne presude Ovom presudom sud utvrđuje postojanje ili nepostojanje određenog pravnog odnosa, odnosno istinitost ili neistinitost neke isprave ili neosnovanost kondemnatornog ili konstitutivnog tahtjeva. Deklaratorna presuda unosi sigurnost i izvjesnost u pravne odnose stranaka. Presuda nije podobna za prethodno izvršenje niti postoji potreba za njeno prisilno izvršenje. Konstitutivne presude Ovom presudom se mijenjaju ili ukidaju pravni odnosi koji su predmet spora. Cilj konstitutivne zaštite je u tome da su poremenećeni pravni odnosi dovedu u sklad sa činjeničnim stanjem, presuda nije podobna za prinudno izvršenje niti je ono potrebno. Konačne presude Presuda kojom se u cjelosti odlučuje o svim postavljenim zahtjevima u tužbi, kako o glavnim tako i sporednim naziva se konačnom presudom. Dopunska presuda Ovu presudu ne donosi sud po službenoj dužnosti već samo po prijedlogu stranaka. Neblagovremene ili neosnovan prijedlog za dopunu presude sud će odbaciti. Kada sud ustanovi da je prijedlog za dopunu presude osnovan donijet će u roku od 8 dana dopunsku presudu o zahtijevu koji nije riješen. Kontradiktorne presude Na strankama je teret dokazivanja postojanja ili nepostojanja iznijetih spornih pravno relevantnih činjenica, pa su u tom cilju dužne predložiti i izvoditi prihvaćene relevantne dokaze na glavnoj raspravi. Presuda na osnovu priznanja Moguće je da tuženi do zaključenja glavne rasprave kod prvostepenog suda prina tužbeni zahtjev. Kada se to desi sud će bez daljeg raspravljanja donijeti presudu na osnovu priznanja kojom usvaja tužbeni zahtjev. Predmet prizanja može biti samo cijeli tužbeni zahtjev. 66

Mogućnost priznanja tužbenog zahthjeva je ograničena. Sud neće donijeti presudu na osnovu priznanja ako utvrdi da se radi o zahtjevu kojim stranke ne mogu raspolagati. U bračim i paternitetskim sporovima, te u sporovima o izdržavanju malodobnog djeteta nije moguće donijeti presudu na osnovu priznanja. Presuda na osnovu priznanja može se pobijati zbog povrede odredaba parničnog postupka (ako je sud uvažio raspolaganja stranaka koja su protivna prinudnim propisima) ili zbog toga što je izjava o priznanju data u zabludi ili pod uticajem prisile ili prevare. Presuda na osnovu odricanja Tužitelj se može do zaključenja glavne rasprave odreći tužbenog zahtjeva kada će sud bez daljnjeg raspravljanja donijeti presudu kojom odbija tužbeni zahtjev. Za odricanje od tužbenog zahtjeva nije potreban pristanak tužene stranke.tužitelj može do donošenja presude opozvati odricanje od tužbenog zahtjeva bez pristanka stranke. Presuda zbog propuštanja Da bi sud moga donijeti ovu presudu moraju se kumulativno ispuniti sljedeći uvjeti: 1) Da je tužilac u tužbi predložio donošenje presude zbog propuštanja; 2) Da je sud tužbu uredno dostavio tuženom; 3) Da je sud obavijestio tužnog o poljedicama propuštanja ako ne dostavi odgovor na tužbu; 4) Da tužbeni zhatjev nije očigledno neosnovan. I kada su ispunjeni svi navedeni uslovi sud neće donijeti ovu presudu ako se radi o zahtjevu ili dijelu zahtjeva kojim stranke ne mogu raspolagati. Protiv presude zbog propuštanja nije dopuštena žalba. Forma i sadržaj presude Pismeno izrađena presuda mora imati uvod, izreku, obrazloženje i pouku o pravnom lijeku. U pismenoj izradi presude sud može počiniti određene greške zbog čega postoji potreba da se izvrši ispravljanje. Ispravljanje običnih grešaka izvršit će se posebnim rješenjem. Ispravka presude vrši se po službenoj dužnosti ako sud greške sam zapazi ili da mu na to ukažu stranke ili drugostepeni sud ili sud koji odlučuje po varednim pravnim lijekovima. O ispravljanju presude sud može odlučiti bez saslušanja stranaka a ispravljanje presude se može izvršiti samo ako se radi o očiglednim greškama u pisanju i računanju.

PRAVOSNAŽNOST SUDSKIH ODLUKA Pravosnažnost je procesna ustanova koja određuje krajnje granice ispitivanje pravilnosti i zakonitosti donese presude. Vrste pravosnažnosti 67

1) Formalna pravosnažnost – Presuda koja se više ne može pobijati žalbom postaje formalno pravosnažna. Presuda stiče svojstvo formalne pravosnažnosti u prvom stepenu istekom zakonskog roka za ulaganje žalbe, odricanjem od prava na žalbu i odustankom od podnijete žalbe. Presuda stiče svojstvo formalne pravosnažnosti i u prvom stepenu donošenjem drugostepene presude u postupku po žalbi kojom je prvostepena presuda potvrđena ili preinačena. 2) Matrijalna pravosnažnost – ispoljava se u više aspekata: a) zabrana ponovnog odlučivanja – Kada postoji pravosnažna odluka njome je definitivno riješen spor i stranke nisu ovlaštene u novoj parnici nastojati ishoditi preispitivanje onog o čemu je već pravomoćno odlučeno. Ovaj aspekt naziva se dejstvom presuđene stvari ili res iudicata. Ne postoji pravomoćno presudđena stvar u sljedećim slučajevima : ako se u ranijem i novom postupku razlikuje činjenični osnov tužbenog zahtjeva, nema presuđenosti bez obzira što se u novoj parnici javljaju iste stranke sa sitim predmetom tužbenog zahtjeva. b) Vezanost suda za pravosnažnu presudu- Smatra se da je istinito sve ono što je pravosnažnom presduom utvrđeno. U takvoj situaciji sud je pri ocjenjivanju npr.prethodnog pitanja vezan ranijom pravosnažnom presudom i nije ovlašten o njemu odlučivati drugačije već mora uzeti da je ono što je uvrđeno pravosnažnom presudom istinito. c) Vezanost stranaka za pravosnažnu presudu – Pravosnažna presuda je mjerodavna i za pravne odnose stranaka koji su prije pravosnažnosti bili sporni. Izvršnost Svojstvo izvršnosti mogu steći samo kondemnatorne presude dok pravosnažne mogu postati i deklaratorne i konstitutivne presude. Presude koje mogu postati pravosnažne Pravnosnažne mogu da postanu sve presude kojima se meritorno odlučuje o osnovanosti postavljenog zahtjeva, bez obzira na njihov sadržaj i način donošenja. Djeljiva i jedinstvena pravosnažnost Po jednom shvatanju pravosnažnost je djeljiva jer presuda za svaku stranku postaje pravosnažna kad je za nju protekao zakonski rok za žalbu a ni jedna od stranaka nije podnijela žalbu, kad se odrekla prava na žalbu, kad je odustala od izjavljene žalbe. Istovremena (jedinstvena) pravosnažnost će u praksi biti prava rijetkost jer je mala vjerovatnoća da će se obje stranke istog dana odreći prava na žalbu ili odustati od već izjavljene žalbe ili da će istovremeno primiti presudu drugostepenog suda. Granice pravosnažnosti Granice pravosnažnosti određuju se u tri aspekta: 68

1) Objektivne granice pravnosnažnosti – odnosi se samo na izreku presude. Predmet pravosnažnosti ne mogu biti činjenični i pravni razlozi suda navedeni u obrazloženju presude, odluka o prethodnom pitanju (izuzetak prigovor i kompenzaciji). 2) Subjektivne granice pravosnažnosti – u sljedećim slučajevima: a) Univerzalna sukcesija – kad pravni subjekt prestane psotojati njegova prava i obaveze prelaze na njegove univerzalne sukcesore. b) Singularna sukcesija c) Intervencijsko dejstvo presude – odnosi se na običnog umješača koji se pridružio jednoj od stranaka da bi je pomogao i kontrolisao pravilnost preduzetih parničnih radnji. 3) Vremenske granice pravosnažnosti – sud donosi presudu na osnovu utvrđenog činjeničnog stanja koje postoji u momentu zaključenja glavne rasprave. Prvostepeni sud sudi i na osnovu činjenica koje nastupe iza podnošenja tužbe a prije zaključenja glavne rasprave. Drugostepeni sud ocjenjuje zakonitost prvostepene presude polazeći od činjenica koje su postojale u vrijeme njenog donošenja. Pravosnažnost rješenja Pravosnažna mogu postati samo ona rješenja kojima se meritorno odlučuje o tužbenom zahtjevu. To su rješenja kojima se odlučuje u postupku zbog smetanja posjeda. Pravosnažna mogu posttati i ona rješenja protiv kojih je dopuštena posebna žalba koja odlaže nastupanje pravosnažnnosti do donošenja odluke drugostepenog suda. Rješenja koja se više ne mogu pobijati žalbom ostaju formano pravosnažna. Materijalno pravosnažna postaju rješenja kojima se odlučuje o procesnim pitanjima osim rješenja o upravljanju parnicom.

69