Gospodarski Sustav Eu - Skripta

September 12, 2017 | Author: Ivan Musa | Category: N/A
Share Embed Donate


Short Description

Download Gospodarski Sustav Eu - Skripta...

Description

PORTAL ZA PRAVNIKE I STUDENTE PRAVA U BIH

GOSPODARSKI SUSTAV EU SKRIPTA

WWW.BH-PRAVNICI.COM [email protected]

WWW.BH-PRAVNICI.COM 1. EVROPA HLADNOG RATA-MARŠALOV PLAN Atlantska Evropa polazište „hladnog rata“, nakon II SV.rata, prekid je odnosa izmeĎu Sovjetskog Saveza i Zapada, što je 1947. godine dovelo do stvaranja dviju Evropa odvojenih ţeljeznom zavjesom (Zapadna i Istočna Evrop a). Zapadna Evropa je poduzela sve oko prijedloga pomoći Marshallov plan 05.06.1947. godine. Zemlje Istočne Evrope koje su pristupile Vijeću za uzajamnu ekonomsku pomoć (SEV), pod pritiskom SSSR-a , odbile su tu pomoć. IzmeĎu 1948 i 1951 godine američka po moć u okviru Marshallovog plana iznosila je 13 milijardi USD, od čega je 85% u obliku poklona. Glavne korisnice bile su Velika Britanija, Francuska, Italija, Zapadna Njemačka i Nizozemska. Ideja o ujedinjenju Evrope, pojavila se kao sredstvo pomirenja Fra ncuske i Njemačke, to je smisao govora Winstona Churchilla, odrţanog u Cirihu. Tim je govorom poticao stvaranje Sjedinjenih drţava Evrope (SDE) bez V.Britanije. OEEC-organizacija za evropsku ekonomsku suradnju, osnovana je 16.04.1948.g. u Parizu, zbog primjene Marshallovog plana. Američka se ideja trebala realizovati osnivanjem zajedničke organizacije. Preko OEEC-u vršila se podjela američke pomoći, usmjerena obnovi Evrope. Nakon što je ostvarila ciljeve OEEC, prepušta svoje mjesto OECD-organizacija za gospodarsku suradnju i razvoj, koja prestaje biti samo Evropska, te se asecijalno posvećuje publiciranju izvještaja o ekonomskoj situaciji, posebno zemalja članica. Uvedena je Evropska obračunska jedinica a kompenzacija se vrši preko MeĎunarodne banke u Bazelu. 2. EVROPSKA ZAJEDNICA ZA UGALJ I ČELIK Robert Šuman, ministar vanjskih poslova Francuske, 1950.g. kao odgovor na ideju Ţan Moneta, generalnog komesara za plan, predlaţe da ev.zemlje osnuju Evropsku zajednicu za ugalj i čelik. Šest zemalja: Francuska, Njemačka, Italija te zemlje Beneluksa (Belgija, Nizozemska i Luksemburg), potpisale su 18.04.1951.g. Pariški ugovor, kojim se osniva EZUČ-CEL. To je prva supranacionalna organizacija zapadno evropske integracije. Njome se ukidaju kontingenti i carine na ugalj, čelik i ţeljezne rude, izmeĎu članica. UvoĎenjem zajedničkih vanjskih tarifa, šest zemalja se zaštićuje od vanjske konkurencije. EZUČ-funkcionira pod okriljem kolegijalnog organa „Visoke vlasti“ čiji je prvi predsjednik bio Ţan Monet. Ta supranacionalna organizacija sama je donosila odluke, smjestila se iznad drţava. Neovisna je u financijskom planu, jer sredstva alimentira izravno od poreza na proizvodnju. EZUČ- imala je ulogu Francusko-Njemaćke pomirbe, stimulirala je proizvodnju čelika a odigrala je negativnu ulogu prema uglju. 1965.g. institucije EZUČ, fuzionirale se se sa institucijama osnovanim Rimskim ugovorom (EEZ i EURATOM). Ugovor o EUZČ prestaje 2002. godine.

3. INSTITUCIJE EU: KOMISIJA EU, VIJEĆE MINISTARA I PARLAMENT EU KOMISIJA EU Komisija predlaţe, izvršava i kontrolira. Sjedište Komisije je u Briselu. Komisija se sastoji od 20 članova, odnosno Komesara, koji se od 1995. godine biraju na razdoblje od 5 godina. Imaju potpunu nezavisnost od svojih Vlada i rade u interesu EU. Takva nepristranost i takav angaţman, omogućuju da Komisija neovisno i efikasno djeluje kao

2

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM posrednik u sukobima interesa zemalja članica. Predsjednika komisije biraju šefovi drţava i vlada, objedinjeni u Evropskom vijeću, nakon konsultacije Evropskog parlamenta. Ostale članove odreĎuju zemlje članice u suradnji sa novim predsjednikom. Komisija se sastaje jednom tjedno radi prihvaćanja prijedloga, izrade dokumenata i razvoja prioritetnih politika. Komisija podrţava politike koje se prihvaćaju većinom. Nadleţnosti komisije: - ima komunitarnu političku inicijativu, predlaţući Vijeću komunitarne uredbe - ona je izvršni organ Zajednice, zadaća joj je primjena zajedničkih politika - čuvar je ugovora i predstavlja Uniju u pregovorima sa trećim zemljama te MeĎunarodnim organizacijama, poput GATT i WTO-a Rad predsjednika i komesra Komisije, sve je više pod parlamentarnom kontrolom. Članove Komisije u većini prihvata Evropski parlament. Jedino Parlament kontrolira Komisiju i moţe joj izglasati nepovjerenje i zatraţiti kolektivnu ostavku članova Komisije, kao što je bilo 1999.godine. Komisiji u radu pomaţu Generalne direkcije i Specijalne sluţbe. Tri su osnovne funkcije Komisije - pravo inicijative u legislativnim predlaganjima - čuvar je ugovora -izvršni je organ politike Unije i MeĎunarodnih trgovačkih sporazuma. VIJEĆE EVROPSKIH MINISTARA (VIJEĆE EU ILI VIJEĆE MINISTARA) Sjedište je u Briselu i Luksemburgu, najvaţnije zakonodavno tijelo unije, bitno komunitarno tijelo koje povezuje zemlje članice, donosi zakone Unije, utvrĎuje političke ciljeve, koordinira nacionalne politike i uravnoteţava razlike izmeĎu njih, kao i s ostalim institucijama. Ne smije se mješati s Evropskim vijećem niti s Vijećem Evrope. Dok je Komisija čuvar interesa EU, Vijeće EU je tijelo koje izraţava nacionalne interese. Vijeće EU u isto vrijeme ima supranacionalne i meĎuvladine nadleţnosti. U odreĎenim pitanjima odlučuje kvalificiranom većinom a u drugim jednoglasno. U sastav Vijeća ulazi po jedan predstavnik zemalja članica s ministarske razine. Vijećem predsjedava svakih 6 mjeseci druga zemlja članica po abecednom redu. EVROPSKI PARLAMENT Sjedište u Strazburu, predstavlja narode, konzultira, kooperira i suodlučuje. Evropski parlament se bira izravnim općim izborima, predstavlja izraz političke demokratske volje naroda EU, najveća je multinacionalna skupština svijeta. Predstavlja oko 380 milijuna graĎana, a njegovi ciljevi su slični onima ostalih parlamenata: prihvaćanje zakona i kontrola izvršne vlasti. Po svojoj prirodi, Parlament je garant evropskih intere sa i zaštite prava graĎana. Svi graĎani individualno ili kolektivno mogu Parlamentu proslijediti peticiju i traţiti naknadu štete od EU. Evropski Parlament odrţava usku vezu s nacionalnim parlamentima preko regularnih sastanaka predsjednika i parlamentarnih komisija. Glavna snaga parlamenta očituje se: - u zakonodavnoj vlasti - u budţetskoj vlasti - u kontrolnom izvršavanju Kontrola Evropskog parlamenta posebno se odnosi na budţet. U posebnim slučajevima Parlament moţe odbiti budţet-kada su pojedine zemlje nedovoljno uzete u obzir. Parlament provodi političku kontrolu nad ukupnom politikom Evropske Unije. Izvršana vlast se dijeli izmeĎu Komisije i Vijeća ministara.

3

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM Parlament svakih pet godina nominira predsjednike i članove komisije. U izuzetnim slučajevima Parlamant moţe izglasati nepovjerenje Komisiji. Parlament danas ima četiri funkcije: zakonodavnu, budţetsku, političku i kontrolnu. SUD PRAVDE Opća načela suda pravde EU utrĎena su Pariškim i Rimskim ugovorima. Osnovan je 1952.g. i sjedište suda je u luxemburgu. Osigurava poštivanje uniformiranih pravila i načina tumačenja i primjene ugovora i donesenih pravnih akata vijeća i Komisije. U zajednici drţava, zajednička se pravila, ako se nadgledaju nacionalnom jurisdikcijom, mogu tumačiti i primjeniti različito u pojedinim zemljama. Postoji dakle rizik da se komunitarno pravo ne primjenjuje uniformirano. To je i bio razlog osnivanju institucije Suda pravde Zajednice. Sastoji se od 15 sudaca i 9 drţavnih pravobranitelja, nominiranih zajedničkim sporazumom zemalja članica na razdoblje od šest godina (mandat). U pravnoj sferi Sud kontrolira zakonitost komunitarnih akata, odlučuje o ţalbama protiv zemalja članica koje ne poštuju obaveze Ugovora. Ţalbe zbog neizvršavanja moţe se podnijeti protiv komunitarnih institucija (u praksi Komisije), zemlje članice ili pojedinca. Isključiva zakonodavna nadleţnost Suda odnosi se na nepoštivanje ili tumačenje kominitarnih pravila. U duhu Jedinstvenog akta, na zahtjev Suda, Vijeće je donijelo 1988.g. odluku o osnivanju Prvostuanjskog suda Evropske zajednice, čoje se značenje potvrdilo i ugovorom o EU. Čini ga 15 sudaca nominiranih na 6 godina. Nadleţan je za rješavanje odreĎenih vrsta tuţbi pravnih i fizičkih osoba i donosi odluke u prvom stupnju protiv koje postoji pravo ţalbe i to samo na osnovu pogrešne primjene materijalnog prava. Prvostepeni sud nije nova institucija nego pomoćno tijelo Evropskom sudu pravde.

EVROPSKI REVIZIJSKI SUD Sud je komunitarna kontrolna finansijska institucija EU, osnovana Briselskim sporazumom 22.07.1975.g. Od 1977 godine njegovo sjedište je u Luksemburgu. Broj članova Suda adekvatan je broju zemalja članica. Članove jednoglasno nominira Vijeće nakon konsultacije s Evropskim parlamentom. Sud provjerava ukupne račune prihoda i rashoda unije i svih organizacija koje je osnovala Unija, provjerava legalnost i regularnost prihoda i rashoda i razmatra financiranje budţeta Zajednice, na zahtjev evropskih institucija daje primjedbe o posebnim pitanjima kao što su naplate carina i upravljanje kreditima Evropskog fonda za orijentaciju i garanciju poljoprivrede. Svaka institucija ili organ koji koristi sredstva unije podvrgnut je kontroli Suda. Ta kontrola se ne odnosi samo na evropske institucije, nego i na nacionalnu. Regionalnu i lokalnu administraciju te meĎunarodne institucije koje koriste komunitarna sredstva Unije. EVROPSKO VIJEĆE Evropsko Vijeće je institut EU osnovan 1974.g. u Parizu, radi definiranja značajnih orijentacija komunitarnih politika. Sastoji se od šefova drţava i Vlada zemalja članica EU.

4

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM Predsjednik komisije prisustvuje samitu na kojem predsjednik Evropskog Parlamenta drţi prigodni govor. Šefovi drţava i vlada sastaju se barem dva puta godišnje. U okviru Unije Evropsko vijeće ima sve veće i veće značenje. OdreĎuje prioritete, daje političku orijentaciju, stimulira razvoj te regulira sporna pitanja koja nije moglo riješiti Vijeće ministara. Nakon svakog sastanka i svake godine Evropsko vijeće podnosi Evropskom Parlamentu Izvještaj o stanju i progresu Unije. Evropsko Vijeće donosi opću orijentaciju unije i odreĎuje njene ciljeve. VIJEĆE EVROPE Regionalna je politička organizacija neovisna od EU. Osnovana je 05.05.1949.g. (predstavlja nastavak Haškog Kongresa). Činilo ga je 10 zemalja osnivača: Belgija, Danska, Francuska, Irska, Italija, Luksemburg, Norveška, Nizozemska, V.Britanija i Švedska. Vijeće Evrope ima četiri glavna cilja: - realizaciju kompaktnije EU - zaštitu demokracije - zaštitu ljudskih prava - poboljšanje uvjeta ţivota Evropljana Vijeće Evrope zagovara tješnju suradnju izmeĎu evropskih zemalja. Teoretski, djelokrug njegova rada sva su područja, osim obrane. Krucijalno mjesto ima zaštita ljudskih prava (Ev.Konvencija o zaštiti ljudskih prava), zatim kultura te zaštita okoliša. Nakon rušenja Berlinskog zida Vijeće se proširilo i na zemlje istočne Evrope u cilju povezivanja dviju Evropa. Početkom 2003.g. broji 45 članica. Vijeće Evrope ne pripada zajedničkim institucijama EU. Ono je mnogo šira organizacija (preko 40 zemalja). 4.KOMUNITARNO ZAKONODAVSTVO Sukladno članku 189. Ugovora EEZ, komunitarno pravo, koje se usvaja postupkom suodlučivanja izmeĎu Evropske komisije, Vijeća ministara, Parlamenta i Evropskog vijeća imaju slijedeće oblike. Uredbe-direktno se primjenjuju na zemlje članice, uključivanjem u nacionalno pravo, predstavljaju izravno neposredna prava i obaveze graĎana Direktive-odnose se na sve zemlje članice i moraju se provesti, ali nacionalne institucije odreĎuju oblike i načine provoĎenja Odluke-obavezuju u svim elementima one na koje se odnose, a to mogu biti pojedine zemlje ili sve zemlje članice, poduzeća ili pojedinci Preporuke i mišljenja-predstavljaju zajedničku volju članica bez obaveznih posljedica. Komunitarno pravo je supranacionalno a supranacionalizam znači kada predstavnici drţava članica ne zastupaju nacionalne interese nego opće interese EU. 5. MEĐUNARODNE TRGOVINSKE ORGANIZACIJE "GATT" I "WTO" Bretonvudski sporazum 1944.g. pored MeĎunarodnog Monetarnog fonda i Svjetske Banke, predvidio je i osnivanje MeĎunarodne trgovinske organizacije (ITO-OIC), s misijom unaprjeĎenja meĎunarodne razmjene, smanjenja carinskih i necarinskih barijera. Havanska povelja kojom se trebala osnovati MeĎunarodna trgovinska organizacija, odbijena je u Kongresu SAD-a. Zbog tog neuspjeha 30.09.1947.g. potpisan je privremeni sporazum izmeĎu 23 zemlje članice, suglasno Havanskoj povelji: Opći sporazum o carini i trgovini.

5

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM GATT je upravljao meĎunarodnom trgovinom do 1995.g. kada je počela s radom Svjetska trgovinska organizacija (WTO) koja je preuzela pravila GATT-a.

GATT GATT je nadomjestio MeĎunarodnu trgovinsku organizaciju (ITO) s reduciranim djelovanjem. To nije meĎunarodna organizacija nego sporazum potpisan izmeĎu "ugovornih strana". Ima Sekretarijat ograničene moći i leţernu administraciju koja se oslanja na temeljni tekst. Jedan od posljednjih rezultata u okviru GATT-a, Urugvajske runde, osnivanje je Svjetske trgovinske organizacije. Osnovni je tekst GATT-a sporazum od 38 članaka, koji sadrţi glavne principe o liberalizaciji razmjene. Opći sporazum oslanja se na četiri glavna principa: -jednakost tretmana izmeĎu trgovačkih partnera -odobrenje koncesije (princip reciprociteta), trebaju biti na recipročnoj osnovi i uzajamnim koristima, tj. da zemlje korisnice smanjenja carina sustavom najpovlaštenije nacije same moraju povratno omogućiti smanjenje carina - princip nacionalno tretmana, podvrgava inozemne proizvode istim tretmanima kao i slične proizvode nacionalnog porijekla, čime su stekle pravo ulaska na teritorij, - transparentnost trgovačke prakse, nameću upotrebu carina umjesto svih protekcionističkih instrumenata, zabranjuje kvote jer su nevidljive i delikatnije u procjenjivanju i rušenju barijera. WTO – Svjetska trgovinska organizacija WTO je u oblasti trgovine pandan dvjema meĎunarodnim organizacijama, MeĎunarodnom Monetarnom fondu i Svjetskoj Banci. WTO ima 144 članice, ima mnogo šire polje djelovanja u odnosu na GATT, jer ne upravlja samo Općim sporazumom modificiranim novim Sporazumom o mjerama zaštite subvencije, kompezatornim mjerama i o antidampinškoj praksi, nego i Općim sporazumom o trgovini i uslugama (GATS), Sporazumom o pravima intelektualnog vlasništva povezanim s trgovinom (TRIPS), Sporazum o sanitarnim i fitosanitarnim mjerama (SPS), Sporazum o tehničkim preprekama trgovini (TBT), četirima sektorima, lansiranim za vrijeme WTO-a, aeoronauci, javnim nabavkama, sektoru mlijeko i goveĎe meso, dodana su tri nova sektora 1997.g. telekomunikacije, financijske usluge i proizvodi informatičke tehnologije. 6. IZUZECI OSNOVNIH PRINCIPA I MJERE IZ SPORAZUMA Drţave članice Sporazuma prilagoĎavaju se pragmatizmu uzimajući u obzir kontekst i odnos političke snage. U odreĎenim slučajevima odobravaju se izvanredne ili retorzivne mjere, a sastoje se u izuzecima općih principa slobodne trgovine GATT-WTO-a. Osnovni izuzeci jesu: - izuzetak od klauzule najpovlaštenije nacije, odnosi se na zonu slobodne trgovine, carinske unije i povremene ugovore nuţne za njihovo uspostavljanje. kada se zemlje tako grupiraju, princip najpovlaštenije nacije više se ne poštuje, zemlje čla nice zone ili unije ukidaju carine izmeĎu sebe, ali se te dispozicije ne proširuju na sve sudionike vanjske trgovine - razmjena izmeĎu razvijenih zemalja i zemalja u razvoju moţe biti osloboĎena pravila reciprociteta - glavni izuzeci nacionalnog tretmana odnose se na nametanje kontingenta za ekrane na filmove nacionalnog porijekla

6

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM -mnogi se izuzeci ekskluzivnog korištenja carina kao sredstvo zaštite-osloboĎeni su poljoprivreda i ribarstvo Protekcionističke mjere koje odobrava Sporazum: Opći sporazum predviĎa protekcionističke mjere u kriznim situacijama u nelojalnoj praksi: - u slučaju kada uvoz prijeti nanošenjem teţe štete lokalnoj proizvodnji, uvode se restrikcije u razmjeni (kvote, carine) - u slučaju kada partner prakticiran "dumping" tj. prodaju po cijenama mnogo niţim od normalne vrijednosti, odobrava uvoĎenje antidampinške carine. 7. MJERE NECARINSKE ZAŠTITE (neprotekcionizam) Necarinski protekcionizam razvio se kao reakcija na smanjenje klasičnih restrikcija GATT-a i nemogućnosti korištenja instrumenata carinske zaštite. Zemlje su pribjegavale različitoj tehnici. Ostali su mnogobrojni oblici neprotekcionizma, a najznačajnije su : - kontingenti i kvote - dobrovoljno ograničavanje izvoza - otvaranje trţišta pregovorima - sanitarne i fitosanitarne mjere i tehničke prepreke trgovini - odobrene povlastice Kontingenti i kvote - kojima je cilj ograničiti količinu uvoznih proizvoda količinske su barijere koje supstituiraju mjere carinske zaštite. U principu su zabranjene, ali se toleriraju u osjetljivim sektorima gdje supstituiraju mjere carinske zaštite. Drţava više preferira korištenje kvantitativnih barijera od carina, jer kontingent garantira da se uvezene količine striktno ograničavaju i u slučaju smanjenja cijena inozemnih proizvoda. Dobrovoljno ograničavanje izvoza – zemlja uvoznica radije od kontingentiranja uvoza odreĎenog proizvoda, pribjegava ograničenju na vlastitoj granici. Takva ograničenja koncentrirana su na ograničeni broj proizvoda koji se odnose na industriju u padanju (čelik, proizvodi crne metalurgije, tekstil, automobili), ali takoĎer u industriji budućnosti (elektronika, strojevi- instrumenti). Japan i juţna Koreja dvije su zemlje koje su najviše primijenile samoograničavanje svojih izvoza. Otvaranje trţišta pregovorima – garantira zemljama izvoznicama odreĎeni opseg ili minimalni udio na trţištu zemalja uvoznica, što je jamstvo minimalnog otvaranja vlastitog trţišta. Sanitarne i fitosanitarne mjere i tehničke prepreke trgovini – te mjere štite zdravlje ljudi, ţivotinja i biljaka, nadgledavaju neškodljivost prehrambenih proizvoda, higijenske norme, zaštita okoliša, tehnička pravila, ambalaţu, etiketiranje i drugo. 8. ASOCIJATIVNI SPORAZUM Asocijativni sporazum – predstavlja pred-etapu "uvoĎenja u razumnom roku, carinske unije ili zone slobodne trgovine" pa sadrţava plan i program prelaska u tu fazu. Djelimično je zasnovan na principu reciprociteta. Taj tip sporazuma pribliţava se zoni slobodne trgovine ali sadrţava derogaciju o sektorima, instrumentima komercijalne politike i slobodnom kretanju. EU prešla je na sporazume ovog tipa sa zemljama srednje i istočne evrope. Zona slobodne trgovine-je grupiranje viših carinskih teritorija, u kojima zemlje članice ukidaju sve barijere izmeĎu sebe, ali zadrţavaju svoje nacionalne barijere u razmje ni s ostatkom svijeta, u jednoj takvoj zoni zadrţana je kontrola carina izmeĎu zemalja članica kako bi se izbjegao uvoz roba u zemlju gdje su carine relativno niske, radi orijentacije na zemlje gdje su one više. Pravilo porijekla je od velike vaţnosti. Da bi sustav bio tolerantan, tarife i trgovinske politike, trebaju biti relativno bliske. Jednostavno zona slobodne trgovine uključuje općenito osjetljive sektore (čelik,

7

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM poljoprivredu, tekstil). Zadrţan je nacionalni suverenitet na trţište i organizacije koje vrše kontrolu tarifa. Npr. Sjevernoamerički sporazum zone slobodne trgovine (NAFTA) u primjeni od 01.01.1994.g. izmeĎu Kanade, Meksika i SAD, odgovara tim kriterijima. Carinska unija-karakterizira veće napuštanje suverenosti u odnosu na zonu slobodne trgovine. Zemlje članice ukidaju izmeĎu sebe sve trgovačke barijere, usvajaju zajedničku carinsku tarifu prema ostatku svijeta. Trgovinska politika postaje zajednička. Evropska ekonomska zajednica bila je od 1968 do 1992 g. carinska unija. Zajedničko trţište Srednje Amerike (CACM) i Andski pakt su carinske unije. Zajedničko trţište-nije automatski osnovano realizacijom carinske unije. Da bi trţište postalo zajedničko u okviru istog carinskog entiteta, pretpostavlja savršeno cirkuliranje roba, dakle eliminiranje fiksnih granica, tehničkih i trgovinskih prepreka, slobodno cirkuliranje faktora proizvodnje, čak i radnika, te kapitala izmeĎu zemalja članica. Harmonizacije vlastitih politika u svakoj zemlji (porezi, diplome, norme itd) trebaju se ostvariti na način da se uklone distorzije i da se izazove dio ekonomije razmjera koji omogućava porast veličine trţišta. politika konkurencije i politika imigracije, te politika emigracije radnika postaje zajednička, jer se njihova intervencija smješta na razini istog proširenog trţišta s teţnjom nastavljanja reguliranja. u okviru Evrope stvaranje velikog trţišta cilj je dvaju sporazuma Rimskog ugovora iz 1957.g. koji je lansirao ciljeve zajedničkog trţišta i Jedinstvenog akta iz 1986.g. koji je kreirao jedinstveno trţište afirmacijom četiri slobode: slobodnog kretanja ljudi, roba, kapitala i usluga. Na inicijativu V.Britanije, kao protuteţa Evropske zajednice, osnovana je 1960.g. EFTA, koja danas okuplja Švicarsku, Lihtenštajn, Norvešku i Island. Udruţena je u jedinstveno trţište koje karakterizira jedinstveni ev.prostor (EEA). Zajedničko trţište Juga (MERCOSUR), koje objedinjuje Argentinu, Brazil, Paragvaj i Urugvaj. Od 01.01.1995.g. uvode veliko trţište koje bi se zasnovalo na slobodnom kretanju roba, usluga, radne snage i kapitala. Ekonomska unija-je najviši oblik regionalnog procesa integracije. Da bi zajedničko trţište i makroekonomska stabilizacija zemalja članica postalo u potpunosti efikasno, ekonomska politika treba biti unificirana ili barem usko koordinirana. Zona s lobodne trgovine i Carinska unija nazivaju se negativnim procesom integriranja, a ostali su procesi pozitivni procesi integriranja. Integracija je postupan, kumulativan i poţeljan proces razvoja dinamike. Primerenija podjela integracijskog procesa za EU: - Zona slobodne trgovine - Carinska unija - Zajedničko trţište - Jedinstveno trţište - Unutarnje trţište 9. ZAJEDNIČKO TRŢIŠTE, JEDINSTVENO TRŢIŠTE I UNUTARNJE TRŢIŠTE CARINSKE UNIJE Zajedničko trţište-Od samog početka bitan cilj EZ zasnovane na zajedničkom trţištu, bilo je stvaranje jedinstvenog ekonomskog evropskog prostora. Osnivajući EEZ, Rimski ugovor odreĎuje „Zajednica ima zadaću osnivanja zajedničkog trţišta i postupno pribliţavanje ekonomskih politika zemalja članica, unapreĎenje usklaĎenog razvoja ekonomske aktivnosti u ukupnoj zajednici“. Uspostavljanje zajedničkog trţišta na prvom mjestu zahtjeva ukidanje svih carina na uvoz i izvoz, koje su bile na snazi izmeĎu zemalja članica prije utemeljenja zajednice. Zajedničko trţište značajna je etapa evropske integracije. Na tim se temeljima zasnivaju osnovne slobode:

8

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM sloboda kretanja ljudi, roba, usluga i kapitala, čime je omogućena slobodna igra faktora proizvodnje, rada i kapitala. Poduzeća mogu proizvoditi i prodavati proizvode prema reţimu slobodne konkurencije u zemljama članicama gdje su najpovoljniji uvjeti. Ona se mogu stacionirati gdje ţele u zajedničkom trţištu i kombinirati izvore kapitala svih zemalja članica. Potrošači imaju slobodan izbor proizvoda najbolje kvaliteta ili niţih cijena proizvedenih u zemljama članicama. Radnici mogu slobodno prihvaćati posao tamo gdje postoji veća potraţnja i koristiti najpovoljnije radne uvjete i zaradu. Mogu se nastaniti sa svojom obitelji u bilo kojoj zemlji članici i obavljati posao. Ključ zajedničkog trţišta je sloboda. Jedinstveno trţište-Produbljenje zajedničkog trţišta je Jedinstveno trţište čiji je nastavak Unutarnje trţište. Rimski ugovor iz 1957.g. imao je za cilj postupno stvaranje zajedničkog trţišta, prije svega uvoĎenjem Carinske unije, zatim ukidanjem prepreka slobodnom kretanju ljudi, roba, usluga i kapitala te uvoĎenjem zajedničkih ploha oblasti poljoprivrede, transporta i konkurencije. Zadrţane su mnoge prepreke u okviru zajedničkog trţišta, koje su pojačane s razvojem necarinskih prepreka. Radi poticanja novih dinamika Predsjednik Delaros 1985.g. ubrzava realizaciju unutarnjeg-jedinstvenog trţišta dokumentom „Bijela Knjiga“ koja detaljizira oko 300 mjera kojima treba ukinuti prepreke slobodnom kretanju. Jedinstveni akt iz 1986.g. pravno je potvrĎenje Bijele Knjige. Radi potrebe ekonomske analize, Komisija je zatraţila da Paolo Cecchini, bivši generalni direktor Komisije, procijeni učinak jedinstvenog trţišta. Trgovinske zapreke u Jedinstvenom trţištu Cecchinijevo Izvješće identificiralo je prepreke razmjene koje onemogućavaju konsolidaciju evropskog trţišta: - carine, koje su teoretski nestale u okviru zajednice, ponovo su uvedene kompenzatornim monetarnim iznosom, koji pogaĎa kretanje tečaja jedinstvenošću cijena na trţištu poljoprivrednih proizvoda - kvantitativna ograničenja, koja su u načelu bila ukinuta, ponovo su uvedena u području čelika i poljoprivrede - prepreke koje utiču na povećavanje troškova-carinske procedure, sanitarne odredbe i fitosanitarne mjere, norme i različite tehničke odredbe - restriktivne odredbe pristupa trţištu odnose se posebno na javna trţišta, regularna trţišta i sva ograničenja uz pravo nastanjivanja. Jedinstveno trţište vodi povećanju konkurencije koja naglašava pritisak na troškove poduzeća i vodi smanjenju njegove marţe. Unutarnje trţište - Pojmovi zajedničkog trţišta, jedinstvenog trţišta i unutrašnjeg trţišta jednoznačno se koriste premda svaki od tih integracijskih stupnjeva sadrţava odreĎene signifikantne nijanse. Zajedničko trţište etapa je ekonomske integracije koja prema odluci Suda pravde cilja eliminiranju svih prepreka u komunitarnoj razmjeni radi spajanja nacionalnih trţišta u jedinstveno trţište, stvarajući što je moguće bliskije uvjete za istinsko unutarnje trţište.

10. SLOBODNA TRGOVINA I REGIONALNI PREFERENCIJALI

9

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM Zemlje EU na teţe stvaranju „Evropske tvrĎave, već je interes EU jačati multilateralni trgovački sistem, učvrstiti rezultate Urugvajskih pregovora i pridonijeti primjeni multilateralnih pravila WTO-a. Ostvarivanjem carinske unije 1968.g. trgovačka politika postala je zajednička prema ostatku svijeta. Amsterdamski ugovor odreĎuje (precizira) okvire te politike. Komunitarno zakonodavstvo o carinama vrlo je razraĎeno: 11000 tarifnih pozicija za carinsku nomenklaturu s više od 400 članaka. Mreţe preferencijalnih sporazuma ili geekonomija evropske razmje ne 90-ih godina evropska trgovačka politika posebno se usmjerila na druge kontinente, te se trgovačka politika koristi različitim arsenalom sporazuma. Problemi sigurnosti, demokracije, osiguranja ekonomske stabilnosti regija oslanjaju se na okvire tvrde jezgre eurobloka (15 zemalja EU i budu podvrgnuti istim uvjetima procesa priključivanja). Da bi olakšao proces uključivanja novih zemalja EU i partnerstvo sa svakom od 13 kandidata donosi slijedeće: - postepeno prihvaćanje pravila komunitarnog trţišta - prihvaćanje programa komunitarnog rada - konzultativna institucija od vanjske politike, sigurnosti, unutrašnji poslovi i pravosuĎe Preferencijalno grupiranje ureĎuje tekuću razmjenu zemalja koje nis u smještene u istoj regiji i čija ţivotna razina nije ista. Tim sporazumima dopušteno je odstupanje od principa recipročnosti. Ovakva jedna integracija uspostavljena je potpisivanjem Konvencije iz Lome (Togo) kojom su se u ovakvu integraciju povezali EZ i zemlje ACP (African Cariben and Pacific- njih 46). Konvencija se odnosila na zemlje koje su bile bivše kolonije Francuske i Velike Britanije, a uz to bile su veliki izvoznici sirovina. Bilo je 5 konvencija iz Lomea u razdoblju od 25 godina, ali one nisu da le zadovoljavajuće rezultate, iako su se njima definirali liberalizacija trgovine, bliţa regionalna suradnja, financijska pomoć, suradnja u području kulture, razvoj infrastrukture i sl. 1998.g. dogovoren je novi ugovor o suradnji koji je potpisan na rok od 20 godina s revizijom svakih 5 godina. Ovaj ugovor potpisan je 2000.g. u Cotonu a postavio je 5 meĎuzavisnih stupova nove suradnje: - opseţna politička dimenzija - pristup sudjelovanju - naglasak na smanjenju siromaštva - novi okvir za ekonomsku i trgovinsku suradnju - reforma finansijske suradnje.

11.USKLAĐIVANJE ZAKONODAVSTVA ZAJEDNIČKOG TRŢIŠTA

10

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM UsklaĎivanje zakonodavstva zajedničkog trţišta kao što su: Normizacija (norma), certifikat, javna trţišta, slobodno kretanje radnika, sloboda nastanjivanja, slobodno obavljanje usluga i slobodno kretanje kapitala. S prvom naznakom zajednice da uvede zajedničko trţište utvrĎeno je mnoštvo normi i tehničkih pravila koja su cjepkala evropsko trţište. Norme i tehnička pravila treba razlikovati. Norme nisu prinudne, suprotno tehničkim pravilima koja se nameću nacionalnim proizvodima i inozemstvu. Norme definiraju tipove postupka proizvodnje radi racionalne proizvodnje, dok pravila skrbe zaštitu potrošača i zaštitu okoliša. Zajednica je ispočetka smjerala uskladiti zakonodavstva. Zajednica je definirala zajedničke norme 1983.g. s prihvaćanjem direktive koja obvezuje zemlje članice da obavijeste unaprijed komisiju o svojim projektima na uvoĎenju normi i tehničkih pravila kako bi se kontroliralo uvoĎenje referenca. Sloboda kretanja ljudi uvjetovana je integracijom trţišta rada. Konvencija Šengen integrirana u Amsterdamskom ugovoru uvodi tu slobodu izmeĎu 13 zemalja. Jedino javne sluţbe su isključene. Kretanje kapitala gotovo je savršeno. Uvedeno je 1.07.1990.g. liberalizacija kapitala neodvojiva je od jedinstvenog trţišta i procesa monetarne unije. To su dva meĎuzavisna procesa. Jedinstveno trţište znači da investitor poduzeća, evropski menadţer mogu transferirati svoja sredstva izvan nacionalnih granica u druge zemlje. Treba omogućiti da financijske usluge uvedu jedinstvenu valutu ekonomskom subjektu, treba omogućiti otvaranje računa, kupovinu vrijednosnih papira u zemljama gdje nemaju prebivalište. Da bi norme imale pozitivne učinke moraju biti potvrĎene. To treba potvrditi priznata nadleţna organizacija. Ta potvrda se zove certifikat i potvrĎuje je Evropski odbor za normizaciju. 12. ZAJEDNIČKA AGRARNA POLITIKA Poljoprivreda je neupitno gospodarski sektor gdje je proces evropske integracije najdalje otišao. Prije stvaranja zajedničkog trţišta poljoprivreda je bila izloţena jakim intervencijama zemalja članica. Zato je bilo neophodno spriječiti nacionalne intervencije kako bi se omogućila slobodna razmjena i slobodno odvijanje konkurencije u sektoru poljoprivrede. Cilj zajedničke agrarne politike je organizacija zajedničkog poljoprivrednog trţišta, koje bi osiguralo sigurno opskrbljenije prehrambenim proizvodima po razumnim cijenama. Povećanje produktivnosti u poljoprivredi, osiguranje primjerenog ţivota poljoprivrednog stanovništva, stabilizacija trţišta, garantiranje sigurnosti, opskrbljenje potrošača po raznim cijenama ciljevi su zajedničke agrarne politike.

Sporazum „Aganda 2000“ Aganda 2000, koju je potvrdilo Evropsko Vijeće, odrţano u Berlinu 25. i 26.03.1999.g. podrazumijeva novo smanjenje cijena kojim bi se trebalo omogućiti: - smanjenje proizvodnih poticaja zbog postojanja niţih cijena

11

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM - pribliţavanje evropskih cijena svjetskim cijenama - olakšavanje integracije zemalja CEEC-a, sprečavajući podizanje cijena izjednačavanjem s praksom u evropskoj Uniji -pristup boljem pozicioniranju multilatelarnih pregovora. Organizacija zajedničkog poljoprivrednog trţišta donijela je ukidanje carina kvantitativnim ograničenjima te je razmjena izmeĎu zemalja potpuno slobodna. Jedinstveno poljoprivredno trţište, znači da roba porijeklom iz jedne zemlje članice moţe biti uskladištena u drugoj zemlji članici a komercijalizirana u trećoj zemlji članici i moţe je izvesti u treće zemlje iz bilo koje zemlje članice. Organizacija zajedničkog trţišta zaštićuje evropsko poljoprivredno trţište od velikih talasanja svjetskog trţišta u pogledu ponude proizvoda, poskupljenja i sl. 13. TRANSPORTNA POLITIKA EU Rimski ugovor ţelio je stvoriti zajedničku politiku, ali u stvarnosti samo je stvorio komunitarnu politiku koja se limitira na harmonizaciju i okvirenju nacionalnih politika. To je drama transportne politike zajednice, jer sluţbeni tekst uvijek govori o zajedničkoj transportnoj politici, što se doista ne procjenjuje kao realizacija komunitarne politike. Snaţan razlog za uvoĎenje zajedničke transportne politike izbjegavanje je parcijalnih i ad hoc odluka Vijeća ministara o pojedinim granama transporta. Koncepcija zajedničke transportne politike kojom se utvrĎuju okvirni uvjeti za razne grane transporta, omogućila bi racionalan prijevoz roba i putnika unutar Unije kao i meĎunarodnom prometu s najmanje rizika od nezgoda. To bi pridonijelo da transport udovolji: maksimalnim potrebama prijevoza, zaposlenosti, uslaklaĎenom razvoju gospodarstva unutar cijele unije te njenoj većoj ekspanziji, stabilnosti cijena, poboljšanju komfora putnika i ţivotnog standarda stanovništva. Ugovorom se ţeljela osigurati zajednička politika za kopneni, cestovni, ţeljezni promet te vodene putove. Pojam zajedničkog transporta u početku je bio ograničen samo na kopneni transport, a s obzirom na posebnu situaciju u kojoj se nalaze ţeljeznice i navigacijski putovi, tj samo na cestovni transport. Na tu granu transporta u zajednici otpada najveći dio tra nsporta roba njegovo mjesto je odlučujuće u funkcioniranju jedinstvenog trţišta, jer se transport pojavljuje kao nuţna podloga mobilnosti roba i ljudi, što je i Vijeće uzelo u obzir te je ostvareno unutarnje trţište cestovnog prometa. Usporedo s integracijom trţišta kopnenog transporta, komunitarnoj politici bio je cilj da se organiziraju i druge transportne grane. Kada je u pitanju ţeljeznički promet komunitarni ciljevi vezani su za saniranje financijske situacije, no mnoge odredbe radi toga nisu imale veći rezultat. Nasuprot toga pomorski i zračni promet ušli su na komunitarnu scenu od sredine 70 godina i u novije vrijeme pokazuju napredak u ostvarivanju unutarnjeg trţišta. Ekonomski i pravni okviri trans portne politike Rimski ugovor predviĎa tri zajedničke politike poljoprivrednu, trgovačku i transportnu. Prema tim ugovorima transportna politika treba biti voĎena prema komunitarnim pravilima koja primjenjuje meĎunarodni transport. Rimski ugovor pokazuje poseban interes za transport. Za to postoje tri glavna razloga: - ekonomska integracija izaziva rast raznjene a time i priljev prometa. Promet bitno utiče na slobodnu cirkulaciju proizvodnje. - transportni troškovi, prilično opterećuju cijenu, što moţe postati prepreka razmjeni - transport ulaţe oko 40% javnih investicija zemalja EU

12

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM Transport je industrija budućnosti, glavni faktor njegova rasta jesu strukturne promjene preraĎivačkih industrija, koja sve više prenješta mjesto proizvodnje iz urbanih zona u nova industrijska mjesta.

13

WWW.BH-PRAVNICI.COM

View more...

Comments

Copyright ©2017 KUPDF Inc.
SUPPORT KUPDF