Ginekologija I Akuserstvo

PITANJA GINEKOLOGIJA I AKUSERSTVO 1.Predmet proucavanja ginekologije: Ginekologija je grana medicine koja se bavi bolestima i liječenjem ženskog reproduktivnog sistema (materica, vagina i jajnici). Doslovno, izvan medicine, riječ znači "nauka o ženama". Njen pandan je andrologija, koja se bavi bolestima i liječenjem muškog reproduktivnog sistema.Riječ ginekologija potječe od starogrčkih riječi γυνή (gyne; u modernom grčkom ona glasi γυναίκα gynaika), što znači "žena", i logos ("nauka, znanje").Skoro svi moderni ginekolozi ujedno su i akušeri. U mnogim područjima ove se dvije grane medicine preklapaju 2.Anatomija vanjskih genitalnih organa zene: Vanjske spolne organe čine: stidnica (lat. vulva) s velikim i malim usnama (lat. labia maiora pudendi, labia minora pudendi), predvorje rodnice (lat. vestibulum vaginae) sa Bartholinijevim žlijezdama, te dražica (lat. clitoris) i djevičnjak (lat. hymen). Stidnica (lat. vulva) je vanjski spolni organ žene koji uključuje Venerin brežuljak, velike i male stidne usne, dražicu, predvorje vagine sa žlijezdama i njihovim izvodnim kanalima. Venerin brežuljak (lat. mons pubis) je izbočina koja nastaje zbog nakupine masnog tkiva ispred stidne kosti. Velike stidne usne (lat. labia maiora pudendi) su dva paralelna kožna nabora bogata potkožnim masnim tkivom koja se od stidnog brežuljka spuštaju prema čmaru ispred koga se završavaju. Na taj način omeđuju jajoliki otvor. Velike usne su analog mošnji kod muškarca. Vanjska strana stidnih usana nakon puberteta je prekrivena kovrdžavim stidnim dlakama i obično je jače pigmentisana. Unutrašnja strana velikih stidnih usana je bogata lojnim žlijezdama koje luče bjeličasti sekret karakterističnog mirisa (smegma). Dio između zadnjeg dijela velikih usana i čmara naziva se međica. Kod nerotkinja unutrašnje strane velikih usana usko naliježu jedna na drugu i pokrivaju male stidne usne zatvarajući usku stidnu pukotinu. Kod žena koje su rađale velike stidne usne su nešto razmaknute tako da ispod njih strše male stidne usne. Male stidne usne (lat. labia minori pudendi) su meki kožni nabori koji se nalaze unutar velikih usana. Na mjestu gdje se spajaju prednji dijelovi nabora nalazi se dražica. Dražica ili klitoris (lat. clitoris) je erektilni organ koji po svom položaju, izgledu i građi odgovara muškom spolnom udu. Zbog svoje bogate inervacije, najosjetljiviji je spolni organ žene. Dražica je bogata krvnim sudovima koji se pri spolnom podražaju napune krvlju, te dražica dolazi u stanje erekcije. Ukoliko se povrijedi dolazi do obilnog krvarenja koje zahtijeva hiruršku intervenciju. Predvorje vagine (lat. vestibulum vaginae) nalazi se unutar malih stidnih usana. Sadrži vanjski otvor mokraćne cijevi, rodnice i izvodne kanale žlijezda. Djevičnjak ili himen (lat. hymen) je tanka kožasta opna na ulazu vagine koja odvaja vanjske od unutrašnjih spolnih organa. Otvor na himenu najčešće je polumjesečastog oblika i kroz njega prolazi menstrualna krv za vrijeme menstruacije. Prilikom prvog spolnog odnosa nastaju rascjepi na himenu. Prilikom cijepanja himena žena manje ili više krvari. U slučaju postojanja elastičnog himena spolni odnosi mogu se obavljati bez cijepanja himena i bez pratećeg krvarenja. 3.Anatomija unutrasnjih genitalnih organa zene: Unutrašnje spolne organe žene čine jajnici, jajovodi, maternica i rodnica.Maternica (lat. uterus) se nalazi u sredini male zdjelice, ispred nje je mokraćni mjehur, a iza nje završno debelo crijevo. Maternica ima oblik i veličinu naopako okrenute kruške, s najvećim dijelom (koji se naziva korpus ili tijelo maternice) smještenim prema gore, a najužim dijelom (nazvanim cerviks ili vrat maternice) smještenim najniže. Tijekom trudnoće se, međutim, njezina veličina izrazito povećava te zauzima čitavu trbušnu šupljinu, sve do donjih rebara, da bi se nakon poroda ponovno vratila na svoje mjesto, između mokraćnog mjehura i završnog debelog crijeva (rektuma). 1

Težina maternice iznosi 50-60 g. Kruškolika je oblika, njena je duljina u odrasle žene oko 78 cm. Vrat maternice, lat. naziva cerviks, čini donji dio, duljine je oko 3,5 cm. Prema šupljini maternice je unutrašnje ušće, a prema dolje vanjskim ušćem završava u rodnici (vagini). Vrat maternice je manjim dijelom graden od mišićja, a većim dijelom od vezivna tkiva. U svojoj sredini ima kanal koji je obložen sluznicom, koja je tanja od sluznice tijela maternice, sadrži brojne žlijezde, koje izlučuju sluz. Cervikalna sluz se mijenja tijekom ciklusa, uoči i za vrijeme ovulacije je vrlo obilna, rastezljiva, omogućuje prihvaćanje i prolaz spermija, koji za vrijeme snošaja budu izbačeni u svod rodnice. Funkcija vrata maternice je obrnuta od funkcije trupa maternice. Biološki gledano, izvan trudnoće sprječava ulazak u šupijinu maternice bakterija, u vrijeme ovulacije omogućuj; transport spermija, a tijekom trudnoće čini zaporni mehanizam, koji sprječava ispadanje jajašca i ploda u razvoju. Rodnica (vagina) je šuplja cijev, duljine 8-10 cm, koja spaja vrat maternice s vanjskim svijetom. U gornjem dijelu u rodnicu strši oko dva cm vrata maternice, tako da se izmedu prednje stijenke i vrata maternice oblikuje prednji, a izmedu vrata i stražnje stijenke stražnji svod rodnice.Prema dolje rodnica završava u djevica himenom (djevičnjakom), koji se prigodom snošaja razdere, a nakon poroda od njega ostanu samo krvžice (karunkule) od 1-2 mm. Ispred rodnice je mokraćni mjehur i mokraćna cijev (močnica, uretra), a iza rodnice je završno debelo crijevo. Stijenka rodnice je tanka, i građena od veziva, elastičnih i glatkih mišićnih niti, prema unutra obložena mnogoslojnim pločastim epitelom, koji ne sadrži žlijezde. Zato se iscjedak rodnice sastoji od raspadnutih odljuštenih stanica epitela i sluzi iz vrata maternice. Prednja i stražnja stijenka rodnice su jedna drugoj priljubljene, tako da je rodnica samo zamišljena (virtualna) šupljina. Biološki gledano je funkcija rodnice da omogući istjecanje sadržaja maternice za vrijeme menstruacije, da omogući snošaj i ulazak muškog sjemena, a u i rodnica porodu da omogući izlazak djeteta pa posteljice na vanjski svijet. Jajnik ili ovarij, parni je unutrašnji spolni organ žene, koji se nalazi u maloj zdjelici, sa svake strane maternice. Između jajnika i maternice nalaze se jajovodi, koji povezuju ta dva organa. Jajnik je građen od vezivna tkiva u kojem se nalaze jajne stanice. U ženskog novorodenčeta ima 300.000 do 400.000 prvotnih (primordijalnih) jajnih stanica, od kojih oko 90 posto nestaje te ih u vrijeme puberteta ima oko 30.000. 4. Menstrualni ciklus: Menstrualni ciklus je razmak od jedne do druge menstruacije. Prvi dan ciklusa je zapravo prvi dan menstruacije. Uredan menstrualni ciklus traje 28±7 dana. U mnogih žena trajanje ciklusa varira, stalno ili povremeno. Menstrualni ciklus odvija se na tri razine: hipotalamus i hipofiza jajnik - gametogeneza i stvaranje spolnih hormona maternica - promjene vrata i sluznice maternice tijekom ciklusa. Hipotalamus, kao most između mozga i hipofize, kontrolira lučenje svojih oslobađajućih i inhibirajućih hormona iz prednjeg režnja hipofize. Nasuprot tomu, prednji režanj hipofize otpušta svoje hormone i regulira rad jajnika. Najvažniji hormoni menstrualnog ciklusa: GnRH (gonadotropin realising hormon) je oslobađajući hormon iz hipotalamusa. Veže se na receptore gonadotropnih stanica prednjeg režnja hipofize i potiče sintezu gonadotropnih hormona FSH i LH. FSH - folikulstimulirajući hormon hormoni hipofize koji LH - luteinizirajući hormon kontroliraju funkcije gonada i reprodukciju čovjeka Spolni hormoni jajnika su:  estrogeni - estradiol (najvažniji estrogen), estron i estriol (slab estrogen, jajnik ga proizvodi 20-30 posto), dominantni hormon 1. faze ciklusa  progesteron - dominantni hormon 2. faze ciklusa  androgeni - androstendion i testosteron (prekursori estrogena). 2

Hormoni jajnika šalju tijekom ciklusa povratne informacije u mozak, tj. djeluju na hipofizu i hipotalamus mehanizmima povratne sprege. Postoji, dakle, stalna interakcija između hipotalamusa, hipofize i jajnika, što ukazuje na kompleksnost menstrualnog ciklusa. 5.Faze menstrualnog ciklusa: Ciklus ima 2 faze: 1. faza : Folikularna faza menstrualnog ciklusa u kojoj se zbiva rast i sazrijevanje folikula i jajne stanice. Počinje prvim danom menstruacije, a završava sazrijevanjem jajne stanice i ovulacijom. U svakom ciklusu sazrije samo 1 folikul do stadija dominantnog folikula i 1 jajna stanica. Menstruacija je ljuštenje sluznice maternice koje se javlja tijekom fertilne dobi, traje 3-7 dana i ponavlja se svakog mjeseca, osim u trudnoći. Označava kraj jednog ciklusa i početak novog. U 1. fazi ciklusa izlučuje se FSH koji stimulira rast folikula. Folikul tijekom sazrijevanja izlučuje hormon estrogen. Estrogen, među ostalim, potiče:  Daljnje sazrijevanje folikula  Zadebljanje sluznice maternice u smislu proliferacije (bujanja)  Promjene vrata maternice: ušće se otvara, cervikalna sluz je obilna, prozirna i elastična (fenomen paprati pri ovulaciji)  Šalje povratnu informaciju u mozak o zbivanjima na razini jajnika U trenutku kad koncentracija estrogena dosegne određenu razinu, hipofiza pojačano izlučuje hormon LH (i nešto manje FSH) te ovaj skok u izlučivanju dovodi do ovulacije. Promjene kanala grlića maternice prije/nakon, te u vrijeme ovulacije Ovulacija je rasprsnuće dominantnog folikula i oslobađanje jajne stanice. Najčešće se događa između 10. i 16. dana prije sljedeće menstruacije. Jajna stanica sada putuje kroz jajovod prema maternici i čeka oplodnju. 2. faza ili luteinska faza: Folikul koji je prsnuo i oslobodio jajnu stanicu pretvara se u žuto tijelo pod utjecajem LH (luteinizirajući hormon), hormona prednjeg režnja hipofize. Žuto tijelo proizvodi progesteron, dominantan hormon ove faze, i estrogen koji je sada 30 posto niži od predovulacijske razine. Progesteron i estrogen sinergistički djeluju na transformaciju endometrija i pripremu za implantaciju. Zbivanja u 2. fazi pod utjecajem su prije svega progesterona i estrogena:  sekretorna transformacija sluznice maternice (endometrija);  šalje povratnu informaciju u mozak o zbivanjima na razini jajnika;  promjene na vratu maternice: ušće se zatvara, cervikalna sluz postaje oskudna i gusta. Ako ne dođe do oplodnje, pada razina hormona progesterona i estrogena, a sluznica maternice se ljušti. Nastupa nova menstruacija i započinje novi ciklus. 6.Poremecaji menstualnog ciklusa: Amenoreja (izostanak menstruacije) Menoragija (Obilno krvarenje) Obilno krvarenje ili menoragija javlja se kod 9% do 14% svih žena i može biti posljedicom niza problema. Duga krvarenja (oko sedam dana) te česta mijenjanja tampona ili uložaka nisu uvijek pokazatelj menoragije. Svega dvije trećine žena koje se žale na obilna krvarenja zaista i gubi zabrinjavajuću količinu krvi. Ako mijenjaju uloške ili tampone češće od sat vremena, žene bi se trebale posavjetovati sa svojim liječnikom. Stvaranje ugrušaka je kod obilnih krvarenja često i nije razlog za zabrinutost. Međutim u slučaju krvarenje između ciklusa 3

ili u vrijeme trudnoće treba posjetiti liječnika. Kapljice ili lagano krvarenje kod djevojčica koje su tek dobile menstruaciju nije neobično, a ponekad se javlja tokom ovulacije i kod mladih odraslih žena. Dismenoreja: (Snažni menstrualni grčevi) Kod svih žena se tokom krvarenja javljaju kontrakcije maternice, ali kod nekih ti grčevi mogu biti česti i vrlo intenzivni. U tim slučajevima govorimo o dismenoreji (bolna menstruacija). Dismenoreja može biti primarna i sekundarna. Primarna je posljedica normalnih kontrakcija mišića maternice i ima je više od polovice žena s menstruacijom. Kod sekundarne dismenoreje su menstrualni bolovi posljedica abnormalnih medicinskih stanja, kao na primjer endometrioze. Predmenstrualni sindrom: Prije početka menstruacije oko tri četvrtine svih žena ima neke simptome koji ukazuju na variranje koncentracije hormona. Kod oko polovice njih ti su simptomi blagi i ne utječu na njihov normalni svakodnevni život. Druga polovica ima teške simptome, jedan od kojih je i depresija. Najčešće je predmenstrualni sindrom (PMS) posljedica kombinacije fizioloških i psiholoških faktora i kulturalnih stavova. Žene kojima je dijagnosticiran PMS ne mogu normalno funkcionirati prije menstrualnog krvarenja. Fizički simptomi: Gotovo sve žene žale se na nadutost, osjetljivost dojki i lagani, privremeni dobitak težine. Kod nekih žena se javlja ciklička mastopatija, bol u dojkama nakon ovulacije intenzitet koje se pojačava za vrijeme lutealne faze i nestaje tokom menstruacije. Od ostalih simptoma mogu se pojaviti gastrointestinalne smetnje, glavobolje, osipi, bol u mišićima i zglobovima, umor, gingivitis, lupanje srca, poremećaj ravnoteže, valovi vrućine, preosjetljivost na zvukove i mirise, uznemirenost i nesanica. 7.Amenorea: Amenoreja je izostanak menstruacije; fiziološka (pretpubertet, trundoća, dojenje, postmenopauza) i patološka o Primarna (ne nastupa do 16 god uz normalno razvijene sek spolne osobine) o Sekundarna (izostanak u bilo koje doba nakon menarhe, tj. kada u žene koja je ranije imala uredne cikluse, menstruacija izostane u trajanju 3 bivša ciklusa ili 6 mjeseci) Kriptomenoreja je amenoreja koja nastaje zbog anatomskog defekta koji smeta otjecanju menstruacijske krvi - Oligomenoreja se najčešće definira kao produljeni razmak između menstruacija (6 tj do 6 mj) - Razne podjele: obzirom na sek spolne osobine (amenoreja s ili bez razvijenih sek spolnih osobina); prema hormonskom statusu (eugonadotropne, hipogonadotropne, hipergonadotropne) prema razini poremećaja (periferne-rodnica i maternica, ovarijske i centralnehipofiza i hipotalamus) - Zbog jednostavnosti, u kliničkoj praksi se najčešće koristi ova podjela: o PERIFERNE AMENOREJE – anatomski defekti i poremećaj otjecanja mens krvi o OVARIJSKE AMENOREJE – hipergonadotropni hipogonodizam (afunkcionalnost jajnika) o KRONIČNE ANOVULACIJE – poremećaji osovine hipotalamus-hipofiza-ovarij 8.Dismenorea : DISMENOREJA, dysmenorrhoea - Bolna menstruacija, prisutna u oko 50% žena; primarna, sekundarna i dismenoreja membranacea - PRIMARNA (bez organske podloge): posljedica pocećane proizvodnje prostaglandina u sekretornoj fazi što dovodi do povećanja napetosti u maternici i bolnih kontrakcija; utjecaj psihičkog stanja izražen - SEKUNDARNA (organska podloga): endometrioza, adenomioza, kronične zdjelične upale, stenoza vrata maternice, cerviklani polipi, miomi, anomalije - DISMENOREA MEMBRANACEA: poremećaj ljuštenja i odbacivanja sluznice u jednom aktu pri nedovoljno otvorenom ušću što uzrokuje grčevite i bolne kontrakcije; slilno može uzrokovati i IUD - KLINIKA: javlja se do dvije godine od menarhe; bolovi se jave nekoliko sati prije menstruacije i traju 42-72 sata; najbolnija regija je suprapubična ili lumbalna, bol se širi prema bedrima; nekada i mučina, povraćanje, proljev ili nesvjestica; pokreti, masaža ili pritisak smanjuju bolnost - DIJAGNOZA: anamneza, ginekološki pregled, ultrazvuk i druge 4

pretrage na indikaciju - LIJEČENJE: medikamentozno i etiološko (sekundarna dismenoreja) o NSAIL jesu lijekovi prvog izbora (salicilati, indometacin, ketoprfen, ibuprofen) o Ukoliko je žena spolno aktivna i traži kontracepciju prvi izbor je OHK (žene s OHK imaju sniženu vrijednost prostaglandina) o Drugi medikamentni: antagonisti kalcija, betamoimetici (rijetko); vježbe opuštanja - Najčešći organksi uzrok je endometrioza (pitanje !) 9.Disfunkcionalno krvarenje: Disfunkcionalno krvarenje iz maternice je nenormalno krvarenje koje nastaje zbog hormonskih promjena a ne zbog ozljede, upale, trudnoće ili tumora. Disfunkcionalno krvarenje najčešće se javlja početkom i krajem reproduktivnih godina: 20% slučajeva nastaje u adolescentica, a više od 50% u žena starijih od 45 godina. Difunkcionalno krvarenje iz maternice obično nastaje zbog “neprekinute” razine estrogena, što dovodi do zadebljanja sluznice maternice. Sluznica se zatim nepotpuno i nepravilno ljušti, što dovodi do krvarenja. Dijagnoza disfunkcionalnog krvarenja iz maternice postavlja se onda, kada se ne može pronaći nijedan drugi uzrok. Biopsija sluznice maternice se izvodi prije nego se započne terapijom lijekovima. Liječenje ovisi o životnoj dobi žene, stanju sluznice maternice te ženinim željama u svezi trudnoće.Lijecenje moze biti hirutsko odstranjivanje maternice (histerektomija) i medikamentozno (progestin,estrogen,klomifen). 10.Ginekoloski pregled: Ginekološki pregled uključuje pregled spoljašnjih i unutrašnjih polnih reproduktivnih organa. Ljekarka ili ljekar pregled izvode pomoću ruke (dodirom) i spekulumom (posebnim instrumentom za unutrašnji pregled). Ginekološki pregled podrazumeva i pregled unutrašnjih polnih organa preko debelog creva. Ukoliko se radi o prvom ginekološkom pregledu ovu činjenicu treba saopštiti lekaru. Bilo da se radi o prvom ili ponovljenom pregledu lekaru treba skrenuti pažnju na eventualne neprijatne momente u toku same procedure. Trebalo bi lekara zamoliti da pregled obavlja polako i objašnjavajući ono što radi. Pre ginekološkog pregleda ne treba zaboraviti da se isprazni mokraćna bešika. Kod pregleda vulve ljekarka ili ljekar provjeravaju da li postoji crvenilo, otok, promjena boje ili povreda na spoljašnjim polnim organima. Takođe je pri pregledu potrebno utvrditi veličinu klitorisa (dražice), raspored stidnih dlaka i proveriti eventualno prisustvo stidnih vaši. Pregleda se i spoljašnje ušće vagine (rodnice) kako bi se ustanovilo da li postoje znaci oboljenja. Posle spoljašnjeg, pristupa se unutrašnjem pregledu. Prstom se pregledaju Bartolinijeve žlezde kako bi se utvrdilo da li u njima postoje ciste ili se iz njih cedi neki sadržaj, gnoj ili slično. Pitaće vas da li vam nekontrolisano otiče mokraća kada se zasmejete ili kašljete, što je znak ispadanja materice, rektocele ili cistocele. Tada lekar/ka stavlja spekulum u vaginu, čime omogućava da njeni zidovi budu odvojeni, a deo unutrašnjih polnih organa dostupan posmatranju. Spekulum je od metala ili plastike i veoma je važno da bude temperature tela pre pregleda – ni hladan ni pregrejan. Zidovi vagine se pregledaju da bi se utvrdilo postojanje povreda, zapaljenja i ostalih mogućih promena. Pri ovoj proceduri pregleda se i grlić materice, koji je zahvaljujući upotrebi spekuluma postao vidljiv. Na grliću materice posmatraju se mogući znaci zapaljenja, povrede, promena boje, defekti sluznice ili izrasline. Sa grlića materice uzima se za pregled bris po metodu Papanikolau – utvrđivanje prisustva ili odsustva premalignih ili malignih ćelija i bris za mikrobiološki pregled – određivanje stepena čistoće vagine. Kod nekih žena se pri uvođenju spekuluma javlja osećaj pritiska u predelu mokraćne bešike ili debelog creva. Da bi se ova neprijatnost odstranila ili ublažila potrebno je pokušati da se što više opuste mišići male karlice i trbuha. Ukoliko ovaj pokušaj ne uspe treba lekara/ku zamoliti da spekulum izvuče i ponovo ga stavi, odnosno zameni nekim manjim. Posle pregleda spekulumom, ljekar/ka dva prsta jedne ruke u rukavici stavlja u vaginu, dok drugu ruku postavlja spolja, na predeo donjeg dela trbuha. Na ovaj način, pritiskom spolja i iznutra, 5

moguće je odrediti položaj i veličinu, oblik i konzistenciju materice, jajnika i jajovoda. Ovim postupkom se takođe može utvrditi postojanje osetljivosti ili bola. Palpacija (opipavanje) materice uobičajeno je bezbolna, ali ovakav pregled jajnika često može da bude neprijatan. Jajnike je često teško napipati i laki bol koji se javlja pri pregledu je jedini pokazatelj da lekar/ka budu sigurni da su ih napipali. Pregled rukom je lakši i prijatniji ukoliko žena uspe da potpuno opusti vratne, trbušne i leđne mišiće, da diše polako i duboko i da potpuno izdahne vazduh. Kod rektovaginalnog preglada lekar/ka stavlja jedan prst u debelo crevo, a drugi u vaginu i na taj način može bolje da odredi stanje organa male karlice, kao što su jajnici, jajovodi i materične veze. Ovakav pregled isto tako omogućuje da se utvrde i moguće promene debelog crijeva. Nekim ženama ovaj pregled je veoma neprijatan, dok ga druge sasvim dobro podnose. Neki ljekari/ke obavljaju ginekološki pregled mnogo nježnije i vještije od drugih, a neke žene mogu tokom pregleda da se mnogo bolje opuste od drugih. Opuštanje se može vežbati primenom Kegelovih vežbi ili vežbanjem stavljanja tampona ili spekuluma kod kuće. 11.Vaginalni bris: Pregled vaginalnog sekreta je jednostavna i bezbolna metoda ispitivanja sekreta u uzetog iz vagine, sa prednje i zadnje usne i kanala grlića materice. Od uzetog uzorka se pravi citološki razmaz koji se fiksira na mikroskopskoj pločici i boji specijalnim bojama. Posle bojenja vrši se mikroskopska analiza morfološkimh osobina sekreta i ćelija u njemu u toku koje se mogu otkriti znaci zapaljenja vagine, grlića materice, uzročnici infekcije, dobroćudne i zloćudne ćelije i druge patohistološke promene 12.Stepen cistoce vaginalnog brisa: Razlikujemo šest grupa vaginalne čistoće, odnosno šest grupa vaginalnog sekreta, kako se to u svakodnevnoj ginekološkoj praksi primenjuje i među ženama govori; Prva grupa vaginalnog sekreta odlikuje se prisustvom sluzi, ponekog leukocita i mnoštvom Doderleinovih bacila. Ovaj nalaz je dosta redak i susreće se kod devojčica pre puberteta. Druga grupa vaginalnog sekreta sadrži malo leukocita i sluzi, dosta Doderleinovih bacila, poneki streptokok, stafilokok i redak bacil koli. Takav nalaz se smatra normalnim. Treća grupa vaginalnog sekreta sadrži dosta leukocita, mnoštvo patogenih bakterija, nema Doderleinovih bacila, katkad se može naći i poneki Trihomonas vaginalis. Sekrecija tada ističe iz vagine, prlja rublje žene i stvara okolno crvenilo, svrab i bol. Nekada može proći nezapaženo i bez reakcije. Dosta veliki procenat žena ima u svom nalazu treću grupu vaginalnog sekreta koji, bez obzira na to da li smetnje postoje ili ne, treba da se leči upravo zbog toga što se infekcija ushodno širi i neopaženo pređe u hronična zapaljenja. Četvrta grupa vaginalnog sekreta karakteriše se obilnom žućkastom sekrecijom. Izazivač je gram–negativni diplokok–gonokok. Veoma brzo se širi i zahvata veliki broj seksualno aktivnih a promiskuitetnih osoba, tako da u kratkom vremenskom intervalu oboli veći broj osoba. U narodu ova vrsta polno prenosive bolesti poznata je pod nazivom „triper“ ili „kapavac“, upravo zbog sekrecije koja se prilikom pritiska na penis iz njega izliva kapanjem. Iz tih razloga, skoro uvek se na pregled javlja muškarac koga pečenje pri mokrenju i obilje sekrecije upućuju na pregled. Naša zakonska obaveza je da prijavimo tu vrstu oboljenja, zbog ozbiljnosti posledica koje nosi neadekvatno lečenje i načina i brzine širenja infekcije. Peta grupa vaginalnog sekreta izazvana je bičarem koji je normalan stanovnik završnih partija debelog creva–Trihomonas vaginalis. Aktivno se kreće, pa nepravilna higijena (pranje odoydo na gore ili nepravilno brisanje posle defekacije), kao i niz drugih momenata, mogu dovesti do infekcije ovim dosta upornim, neprijatnim i recidivima sklonim uzročnikom. Pored seksualnog puta, u ginekologiji veliki značaj u infekciji trihomonasom imaju mokraćni kateteri, pa se zato preporučuje upotreba samo sterilnih katetara za jednokratnu upotrebu. Šesta grupa vaginalnog sekreta nastaje usled infekcije kandidom albikans. U preparatu se nalazi dosta leukocita, 6

deskvaminisanih ćelija, sluz i kolonije gljivica kandide albikans, koja na sluzokoži vagine stvara malinast izgled, pa se dijagnoza može postaviti sa sigurnošću i bez uzimanja brisa. Isti taj uzročnik kod novorođenčadi može da izazove soor (mlečac), pa razlog infekcije treba potražiti u porođaju i kasnijoj higijeni ruku. Ova vrsta infekcije se prenosi polnim putem, a kisela sredina pogoduje za njen razvoj. 13.PAP-a test: Papa test je test probiranja (screening test) kojim se uzima obrisak rodničkog dijela vrata maternice, rodnice i kanala vrata maternice, a služi za otkrivanje upale, uzročnika infekcije, abnormalnosti stanica i zloćudnih promjena. Test se još naziva i VCE obrisak (vagina-cIzvođenje testa. Papa test se izvodi jednostavno, brzo i bezbolno. Dok žena leži na ginekološkom stolu, liječnik u rodnicu uvodi speculum. Test se sastoji u uzimanju obriska unutarnjih genitalnih organa: drvenom špatulom se uzima obrisak blagim struganjem sa stražnjeg svoda rodnice kao i rodničkog dijela vrata maternice, a pomoću drvenog štapića omotanog vatom iz kanala vrata maternice. Obrisak sa špatule i štapića razmaže se na predmetno stakalce i nakon toga uroni u alkohol radi fiksiranja stanica. Nakon toga se u citološkom laboratoriju (laboratoriju za stanice) obavlja specijalno bojanje uzorka te se obojani uzorak na stakalcu promatra pod mikroskopom i traže se abnormalnosti stanicaervix-endometrij). 14.Kolposkopija u ginekologiji: Kolposkopija je pregled koji se vrši pomoću optičkog aparata kolposkopa, instrumenta kojim se pregledaju zidovi rodnice i grlića materice da bi se pronašli eventualni poremećaji na sluznici ovih organa. Kolposkopija je preciznija metoda od ispitivanje brisa po metodu Papanikolau, jer njenom primenom je moguće tačno prepoznati delove sluznice sa nepravilnim rastom ćelija. Ovaj pregled je veoma koristan i kod pojave neregularnog krvavljenja. Dragocen je postupak i kod dijagnostikovanja i praćenja posebnih vrsta karcinoma rodnice i grlića tzv. DES adenokarcinoma izazvanog primenom jednog snažnog sintetskog kortikosteroida. Kolposkopija se izvodi jednostavno i to u ambulantnim uslovima. Ne izaziva nikakve smetnje, niti posledice. 15.Biopsija u ginekologiji: Biopsija grlića materice i endometrijuma Biopsija je vrsta pregleda u toku kojeg se uzima delić tkiva iz organa koji se šalje na mikroskopski pregled, a ima za cilj postavljnje tačne dijagnoze. Kod biopsije grlića materice uzorak tkiva se uzima sa promenjenih površina sluznice koje su otkrivene prilikom ginekološkog pregleda grlića materice pomoću optičkog aparata – kolposkopa. Tkivo se uzima pomoću instrumenta koji liči na štipaljku, sa jednog ili više mesta na grliću. Biopsija se radi ambulantno, bez anestezije. U toku biopsije žena ima osećaj grebanja, a moguće je i tačkasto krvavljenje posle zahvata. Za endometrijalnu biopsiju koristi se isti instrument kao kod kiretaže (kireta), kojim se iz materične šupljine uzima uzorak tkiva. Ovaj postupak se takođe najčešće obavlja ambulantno. 16.Vulvovaginitis,uzrok nastanka: Vulvovaginitisi predstavljaju grupu zapaljenskih oboljenja donjeg genitalnog trakta, koji uključuje vaginu i vulvu, a izazvani su vrlo poliomorfnom etiologijom – od iritacije, preko zapaljenskih faktora tipa bakterija, virusa, gljivica, do mehaničkih i termičkih faktora. Uzroci nastanka vrlo su raznoliki počevši od mehaničkih faktora tipa iritacije, mikropovreda, povreda osetljive kože i sluzokože, koje nastaju prilikom mehaničkih manipulacija kao što je, na primer, depilacija. Prilikom depilacije dešava se da koža vulve i sluzokoža ulaza u vaginu, inače vrlo 7

osetljiva, bivaju oštećene različitim mikropovredama. Depilacije se preporučuju, ali žena bi trebalo sama da odredi način koji joj najviše odgovara. Infektivni faktori, naročito bakterije, veoma su česti. Od patogenih bakterija to su: Escherichia coli, Pseudomonas, Proteus, razne vrste Staphylococcus aureus, kao i alfa i beta hemolitički streptokok. Od gljivica tu su najčešće Candida albicans, od protozoa Trichomonas, a od virusa najčešće humani papiloma virusi. 17.Vulvovaginitis,klinicka slika: U pravilu, vulvovaginitis pojavljuje obilan iscjedak iz genitalnog trakta da ne ide za dugo vremena, ima neugodan miris i gora nakon seksa ili za vrijeme menstruacije; kao i svrbež, nemir u stidnici ili vaginu, poremećaji mokraćnog mjehura, crvenilo stidnice, vanjskom spolovilu, anogenitalnom i natečenost. Manifestacije vulvovaginitis mogu varirati u trajanju i težini simptoma. Oni također mogu curiti i biti latentno teška klinička slika. Prijelaz od akutne u kroničnu vaginitis može se prepoznati po stalnom laganom iscjedak iz genitalnog trakta. 18.Vulvovaginitis ,dijagnoza i terapija: Za dijagnosticiranje vulvovaginitis treba konzultirati ginekologa. Za postavljanje dijagnoze njih će biti dodijeljena provoditi iscjedak obrezivanje iz genitalnog trakta. Prisutnost specifičnih infekcija, kao što su mikoplazme, klamidija i sur., Otkrivene putem imunofluorescencije i immunoenzymatic studije. Pojašnjenje o statusu sluzi se provodi pomoću dodatnih instrumentalne metode. Kako bi se finalizirati dijagnozu smatra potrebnim bakteriološkog dijagnozu, a analizom antibiotikogrammy. Za osumnjičenim crijevnih parazita potrebno istražiti izmet na helmintima jaja. U nedostatku učinak konvencionalnog liječenja nespecifični vulvovaginitis uvijek preporuča da razmotre mogućnost crijevnih parazita. Liječenje vulvovaginalne počinje imenovanjem antimikrobne terapije. Lijekovi mora biti konačan, koji je, zajedno s antibioticima treba uzeti imunomodulatori hepatoprotectors (zaštititi jetru), multivitamine, antifungalna sredstva. Da bi se spriječilo gušavost, preporučujemo da lineksa, Hilak forte, acidophilus fermentirane mliječne proizvode 19.Adnexitis uzrok nastanka: Najčešći uzrok adneksitisa ranije je bio gonokok, no danas su to streptokoki, stafilokoki, klamidija, E. coli, ureaplazma, mikoplazma, Candida albicans, citomegalovirus i dr. Često se javlja kod mladih žena, najčešće od 20 do 40 godine života, posebice kod ranog ulaska u spolne odnose, čestog mjenjanja spolnih partnera, nekorištenja zaštite prilikom odnosa, zatim smanjene higijene kako pri spolnim odnosima tako i inače, korištenja intrauterinih uložaka, u vrijeme i neposredno nakon menstruacije kad je žena prirodno slabije zaštićena, nakon porođaja, u babinju, nakon pobačaja i drugih zahvata u području genitalnog trakta. 20.Adnexitisi, klinicka slika: simptomi su burni i javljaju se naglo, gotovo iznenada prisutni sa jaki bolovi u donjem delu trbuha i donjem delu ledja pošto proces najčešće istovremeno zahvata oba jajnika, bolovi su obostrani moguće su smetnje prilikom hoda i nemogućnost stajanja temperatura je povišena i može biti praćena groznicom javlja se opšta slabost, malaksalost i gubitak apetita, a neretko mučnina i povraćanje komplikacije adneksitisa najčešće su stvaranje apscesa u jajovodu i/ili jajniku, apsces u Douglasovom prostoru, pelvoperitonitis, difuzni peritonitis, ekstrauterini graviditet, sterilitet 21.Adnexitisi,dijagnoza i lijecenje:       

8

Dijagnoza se postavlja najprije, kao i uvijek, detaljno i ciljano uzetom anamnezom, pregledom koji uključuje i ultrazvučni pregled, laboratorijskim nalazima krvi i mokraće, a u težim slučajevima i ev. kirurškim zahvatom koji može biti ujedno i terapijski (danas uglavnom laparoskopski pristup). Diferencijalno dijagnostički se mora razmišljati i o ostalim mogućim bolestima koje mogu imati sličnu kliničku sliku kao što su upala slijepog crijeva, izvanmaternična trudnoća, gastroenterokolitisi, upale mokraćnog sustava, kamenci i sl. Liječenje adneksitisa ovisi o težini kliničke slike. Sastoji se od mirovanja, terapije antibioticima i analgeticima, a kako smo ranije spomenuli u teškim slučajevima i kirurški. Akutni adneksitis sa teškim simptomima se liječi u bolnici uz intravensku primjenu kombinacije antibiotika, dok se lakši oblici mogu tretirati ambulantno. Idealno bi bilo naravno da se antibiotici daju ciljano prema nalazu antibiograma što vrlo često odmah na početku nije moguće, pa se bolest empirijski liječi, a potom se terapija modificira prema antibiogramu. Vrlo je važno da se terapija uzima dovoljno dugo jer se često dogodi da žene zbog prestanka simptomatologije misleći da su izliječene ne provedu terapiju do kraja što može imati teške posljedice. U terapiju bi trebalo uključiti oba partnera. 22.Benigni tumori vulve: -ciste stidnice (ciste lojnih žlijezda, ciste izvodnog kanala Bartholinove žlijezde, cista Nuckova kanala, inkluzijske ciste, mucinozne ciste, ciste Skeneovih žlijezda, endometriotične ciste) -solidni tumori stidnice (fibromi, lipomi, hidradenomi, mioblastom, pigmentirani madež (lat.naevus pigmentosus), hemangiom, kavernozni angiom, angiokeratom) Benigni tumori vulve najčešće ne predstavljaju veći zdravstveni problem, niti izazivaju ozbiljnije smetnje. Jedino ako dostignu enormnu veličinu dovode do deformisanja tkiva, osećaja težine iU pritiska na okolne organe. U tim slučajevima bi ih trebalo operativno odstraniti. 23.Benigni tumori cervixa: Najčešći benigni tumori cerviksa materice su cervikalni polipi (polypus cervicis) a nešto ređi su miomi i leomiomi. Polip cerviksa može biti okruglastog oblika ili izdužen (kad prominira u vaginu), sa glatkom ili režnjastom površinom, bledo ili tamno crvene boje, veličine zrna pšenice, pa čak i oraha i nalazi se u spoljašnjem ušću cerviksa. Često dolazi do sekundarne infekcije površine polipa koja je u zapaljenju i ulcerisana. Pacijentkinje se obično žale na sukrvičavo prljanje i krvav fluor koji nastaje zbog lediranja površine polipa (trenje, koitus, vaginalni pregled). Postoji obilna sluzava sekrecija koja potiče iz cerviksa (cervikalni fluor) usled ascedentne infekcije i cervikalnog endometritisa. Nešto ređi benigni tumori su miomi koji nastaju iz glatkog mišićnog tkiva grlića. Miom je obično lokalizovan na prednjoj usni grlića i ređe može da dostigne veličinu pesnice, kada vrši kompresiju na mokraćnu bešiku i uretru i pričinjava smetnje pri mokrenju. 24.Miom: Veličina mioma može da se smanji prestankom uzimanja estrogena. Joga vežbe smanjuju osećaj pritiska i težine u stomaku. Lečenje U većini slučajeva ove promene nije potrebno lečiti. Međutim, ako postoji jako krvavljenje, bol, otežano mokrenje ili problemi sa trudnoćom, miomi se mogu odstraniti. Prilikom odstranjivanja mioma materica ostaje nedirnuta. Mnogi hirurzi preporučuju vađenje materice ženama koje više neće da rađaju ili su starije životne dobi. Ove operacije su stvarno nepotrebne pošto se obično radi o ženama koje se bliže menopauzi u kojoj dolazi do pada nivoa estrogena, pa se i miomi smanjuju ili iščezavaju. Izvođenje histerektomije samo može biti štetno, jer dovodi do 9

seksualne disfunkcije i poremećaja u radu jajnika, čak i onda kada su pošteđeni operacije. Dovoljna je mijektomija, odstranjivanje mioma, da bi se problemi rešili čak iako se radi o vrlo velikim izraslinama. 25.Rak grlica maternice: Rak vrata maternice ili rak grlića maternice je zloćudna bolest koja pogađa žene, nastaje nekontroliranim rastom stanica, koje čine vrat maternice. Najveći faktor rizika za oboljenje je infekcija uzrokovana humanim papiloma virusom (HPV). Oboljenje se može spriječiti u 80% slučajeva, redovitim pregledom Papa testom. Rak vrata materice zauzima drugo mjesto kako po učestalosti javljanja tako i po mortalitetu od ginekoloških karcinoma poslije raka dojke. Ovo oboljenje najčešće se javlja kod žena od 45 do 50 godine starosti. Oko 37% oboljelih žena su mlađe od 35 godina, dok žene starije od 65 čine 10% oboljelih. Najveći mortalitet prema dobnim grupama imaju žene starosti od 65 godina što je vezano za uznapredovalost oboljenja u vrijeme uspostavljanja dijagnoze. Svake godine u svijetu oboli oko 500.000 žena, a umre oko 250.000. [1] 26.Menopauza : zadnja menstruacija ili prestanak menstruacijskih krvarenja označava završetak reprodukcijskog ciklusa žene, koji se uobičajeno javlja između 45. - 55. godine života. Menopauza može nastupiti i između 40. - 60. godine, ali i ranije kao posljedica operacije ili bolesti. Pojam menopauza često se rabi za opis cijelog razdoblja koje prethodi (premenopauza) i koje slijedi po prestanku menstruacijskih krvarenja (postmenopauza). Pojam perimenopauza ili prijelazno razdoblje (prijelaz) obuhvaća kratko razdoblje prije, menopauzu i kratko razdoblje nakon zadnje menstruacije. Uzrok menopauze postupno je iscrpljivanje funkcije jajnika, pri čemu naposljetku potpuno prestaje produkcija ne samo ženskih spolnih hormona estrogena i progesterona, nego i muških spolnih hormona androgena, testosterona i DHEAS. 27.Menopauza,klinicka simptomatologija: Klinička slika- Simptomatologija klimakterijuma Klimakterijum retko nastupa iznenada. Uobičajeno je da prestanku menstrualnog krvarenja prethodi period neregularnih ciklusa ili oskudnih menstruacija. Simptomatologija klimakterijuma zavisi od interreakcije tri osnovne komponente: - smanjenje aktivnosti jajnika i nivoa hormona - sociokulturoloskih faktora i okruženja -psiholoških faktora Simptomatologija Najkarakterističniji simptom klimakterijuma je toplotni talas ili “valung”, odnosno iznenadno crvenilo koze lica, vrata, grudi koje je praćeno osjećanjem intenzivne vrućine a završava se najčešće obilnim znojenjem. Uobičajeno se pojavljuje tokom jedne do dvije godine kod 80% žena, ali može da traje i do 5 godina. Doživljava ih oko 2/3 žena u klimakterijumu.

28.Menopauza,terapija i prevencija komplikacija: 10

Terapija: Terapija se ogleda u kontroli povremenih klimakteričnih simptoma i menstrualnog ciklusa,a postiže se nadoknađivanjem hormona estrogena. U perimenopauzalnom periodu (period neposredno pred klimakterijum) estrogeni su prije svega značajni za za sprečavanje klimakteričnih tegoba, zatim za sprečavanje osteoporoze i zaštitu srca i krvnih sudova. Smatra se da svoj efekat estrogeni ostvaruju delimično delujući povoljno na profil lipida i holesterola, zatim na krvni pritisak i direktno na krvne sudove. Najnovija istraživanja su pokazala da je hormonska terapija sa estrogenima posebno indikovana kod žena koje imaju povišen krvni pritisak, šećer, žene koje su pušači, koje su gojazne ili su već preboljele infarkt srca. Hormonska terapija kod ovih žena ima znatno veći značaj nego u žena koje nemaju ove faktore rizika. Pri primeni hormonske terapije sa estrogenom nije toliko bitno koji se preparat estrogena primenjuje nego je bitna doza, trajanje primene i dodatna primena drugih hormona u terapiji. Kod žena koje boluju od raka dojke, aktivne bolesti jetre ili tromboembolijske bolesti (bolesti krvnih sudova) nije opravdana upotreba hormonske terapije. 29.Predmenopauza: Predmenopauza je razdoblje koje prethodi menopauzi (početak je oko 45. godine života), a počinje kada jajnici (ovariji), zbog starenja, postupno smanjuju hormonsku aktivnost (smanjuje se lučenje estrogena uz prestanak progesterona, mjesečnice se pojavljuju neredovito i sve rjeđe), a završava menopauzom, tj. potpunim prestankom mjesečnice (oko 50. godine života). 30.Inkontinencija u ginekologiji: INKONTINENCIJA URINA - Inkontinencija urina označava nemogućnost voljnog zadržavanja urina; česti problem u žena Uretralni uzroci inkontinencije Ekstrauretralni uzroci inkontinencije -stresna (statička) inkontinencija -nestabilni detrusor -paradoksna/preljevajuća ishiurija -kongenitalno, lijekovi, infekcije, psihosomatski -kongenitalni uzroci (ektopija mokraćovoda, ekstrofija mjehura) -fistule (jukstavezikalne fistule, vezikalne fistule, uretralne fistule) Stres inkontinencija Javlja se samo kod žena - zbog specifične anatomije male karlice, i to najčešće nakon više trudnoća i porođaja. Bešiku, matericu i creva drže mišići karličnog dna i pomažu u zadržavanju urina. Ako mišići oslabe, ili su oštećeni prilikom porođaja - epiziotomijom ili cepanjem međice, to može da bude uzrok stres inkontinencije. inkontinencije može da se leči konzervativno (lekovima, injekcijama, fizikalnom terapijom) i operativno. 31.Oblici inkontinencije u ginekologiji: Uretralna inkontinencija se dijele na: -STATIČKU(stresnu) INKONTINENCIJU -URGENTNU INKONTINENCIJU -MIJEŠANU INKONTINENCIJU -FUNKCIONALNU(idiopatski hiperaktivni detruzor)-neurogeni mjehur 32.Kontracepcija: Kontracepcija obuhvaća sve metode koje sprječavaju nastanak neželjene trudnoće. Kontraceptivne metode nisu specifikum današnjice. Najvjerojatnije postoje koliko i ljudski rod. U nekim dijelovima svijeta primjenjuju se normalno, dok u nekima još uvijek postoje predrasude i strah, nažalost zbog općeg neznanja populacije. 11

33.Prirodne metode kontracepcije: U prirodne metode kontracepcije ubrajaju se periodička (određivanje plodnih i neplodnih dana, kalendarska, metoda cervikalne sluzi (Bilingsova) te temperaturna metoda. Sterilizacija je kontraceptivna metoda koja je u nekim zemljama sve češća. Postoji još i hitna ili postkoitalna kontracepcija. 34.Hemijske metode kontracepcije Hemijska kontracepcija - Kombinacija osnovne, inertne tvari (koja mehanički sprečava danji prodor spermija) i spermicidne tvari - Nisu posebno učinkoviti te se trebaju kombinirati s mehaničkom kontracepcijom 35.Hormonske metode kontracepcije: Hormonske kontraceptivne tablete najsigurniji su i najčešće korišten oblik kontracepcije u zemljama razvijenog svijeta. Osim njih, postoje i druge metode hormonske kontracepcije (injekcije, potkožni implantati, flasteri, vaginalni prstenovi). Maternični ulošci kontraceptivna su metoda koja se uglavnom koristi u žena koje su rađale. Danas se koriste ulošci s bakrom ili s hormonima 36.Intrauterine metode kontracepcije: Intrauterina kontracepcija - Intrauterini uložak (spirala) postavlja se u maternicu i podržavajući upalu endometrija onemogućava implantaciju blastociste; razlikujemo nemdicirane i medicirane IUD - Nemedicirani IUD građeni su samo od polietana, a medicirani IUD imaju dodatak - bakar ili progestagene - MEHANIZAM: potiče upalne promjene u endometriju, polimorfonukl. infiltraciju, fagocitozu, osobađanje prostaglandina te ometa enzimatsko djelovanje pri implantaciji, kroz takav medij se teže probijaju spermiji na putu prema jajovodu INDIKACIJE: žene koje su bar jednom rodile, žive u stabilnim vezama, bez mjenjanja partnera KONTRAINDIKACIJE: postojeće ili preboljele upale zdjelice, malformacije, srčane bolesti, promiskuitet - POSTAVLJANJE I TRAJANJE: postavlja se neposredno nakon menstruacije, pobačaja ili poroda ili nakon nezaštićenog snošaja (postkoitalna kontracepcija); učini se dezinfekcija spolovila, sondiranje maternice te se postavi IUD; nemedicirani se drže 6-12 mjeseci, a suvremeni medicirani i do 5 godina - KOMPLIKACIJE: krvarenje, perforacija, trudnoća, upale zdjelice 37.Mehanicke metode kontracepcije: Mehanička kontracepcija - Mehanički sprečava ulaz spermija u cervikalni kanal, obično se kombinira s nekom drugom metodom - Kodnom, dijafragma, cervikalna kapa, kondom za žene, poliuretanska spužvica 38.Najcesce spolne bolesti : Kandidijaza Najčešći uzročnik ove infekcije je Candida albicans, gljivica koja prirodno živi u rodnici. Pod različitim utjecajima, primjerice pri liječenju antibioticima ili u osoba oslabljene imunosti, pod utjecajem sunca, hormonskih promjena ili u trudnoći, dolazi do neprirodnog razmnožavanja gljivice uzročnika. 12

Simptomi: Kandidijaza rodnice gotovo se uvijek očituje vrlo neugodnim svrbežom i bijelim, gustim iscjetkom s grumenčićima. Spolni odnos je bolan, a za vrijeme mokrenja javlja se žarenje. Kod muškaraca se bolest najčešće očituje svrbežom glavića penisa i prepucija. Trihomonijaza To je infekcija rodnice i stidnice ili mokraćne cijevi koju uzrokuje mikroorganizam Trichomonas vaginalis. Taj mikroorganizam može pritajeno živjeti u rodnici tijekom više godina. Simptomi se vrlo često očituju nakon menstruacijskog krvarenja, kada su uvjeti za razmnožavanje ovog parazita posebno povoljni. Simptomi: U žena se javlja bolna upala rodnice i stidnice popraćena svrbežom i obilnim pjenastim iscjetkom neugodnog mirisa. Kod muškaraca su smetnje blaže, očituju se pri mokrenju ili dolazi do upale glavića penisa. Gonoreja Ovo je vrlo česta spolna bolest. Uzrokuje je gonokok, mikroorganizam koji živi u spolnim organima, a prenosi se spolnim odnosom. Nepravilno liječenje ili izostanak liječenja u muškaraca i žena ima slične posljedice: u muškaraca začepljenje sje-menovoda, a u žena začepljenje jajovoda. Kao posljedica može se javiti neplodnost. Oboljela majka može pri porođaju zaraziti novorođenče, što za posljedicu može imati gonokoknu upalu vjeđa i očnih spojnica u novorođenčeta. Simptomi: Za razliku od većine spolno prenosivih bolesti, gonoreja u prvom redu pogađa muškarce. Očituje se jakim pečenjem pri mokrenju, mutnom mokraćom, jakim bolovima i gnojnim iscjetkom. Kod žena su simptomi slabije izraženi. U nekim se slučajevima javi tek neznatna bol i pečenje pri mokrenju, simptomi cistitisa, bol u donjem dijelu trbuha i umjereni bijeli iscjedak. Vaginitis Uzrokuje ga mikroorganizam koji prirodno živi u rodnici ali se zbog različitih, još uvijek nedovoljno poznatih razloga (stres, promjena spolnog partnera...) počinje prekomjerno razmnožavati i uzrokovati bolest. Simptomi: Bolest se očituje obilnim iscjetkom neugodnog mirisa, a u nekim se slučajevima javlja i nadraženost nakon spolnog odnosa. Genitalni herpes Herpes je virusna bolest koju uzrokuje jedan od šest vrsta virusa herpesa. Najčešće se radi o običnom virusu herpesa ili HSV2. Prenosi se spolnim kontaktom sa zaraženom osobom. Danas je tijek ove bolesti dobro poznat. Sve počinje prvom infekcijom, tj. prvim kontaktom s virusom. Prva infekcija vrlo često prođe neprimijećena, ali zaražena osoba postaje nosilac virusa koji kreće kroz osjetilni živac i smješta se u gangliju. Tijekom više mjeseci ili čak godina virus može ostati pritajen. Bolest najčešće izbija potaknuta jakim uzbuđenjem, fizičkim naporom, menstruacijom ili jakim umorom. Vrlo često dolazi do recidiva, a bolest može izbiti i na više mjesta. Zaražena majka može pri porođaju zaraziti novorođenče, što može biti jako opasno za dijete jer još nema razvijeni obrambeni sustav protiv virusa. Simptomi: Najprije se osjeti svrbež i peckanje u spolnom organu, potom se stvaraju mjehurići koji pucaju i ostavljaju brojna i bolna oštećenja sluznice ili kože. Ona zarastaju u tijeku deset do dvadeset dana. Limfni čvorovi na preponama često su povećani i bolni. Pri mokrenju se mogu osjetiti jaki bolovi. Klamidijske infekcije 13

Uzročnik je bakterija Chlamydia trachomatis. Neizliječena bolest može uzrokovati adneksitis ili upalu jajovoda te, kao posljedicu toga, neplodnost. Bolest se, naime, može proširiti na maternicu i jajnike. Klamidijska infekcija vrata maternice u trudnice može izazvati teški oblik konjunktivitisa ili upalu pluća u novorođenčeta. Simptomi: U žena se najčešće javlja iscjedak i bolovi pri mokrenju. U muškaraca klamidijske infekcije ne prolaze neprimijećeno: očituju se iscjetkom i pečenjem pri mokrenju. Postoji opasnost da se bolest proširi na testise, sjemenovod i na prostatu. Šiljati kondilomi Nazivaju se još i genitalne bradavice, a uzrokuju ih različiti virusi iz skupine papilomavirusa. Zarazni su i prenose se spolnim odnosom. Opasni su utoliko što se povezuju s pojavom raka maternice. Simptomi: U muškaraca se kondilomi javljaju na glaviću penisa i prepuciju, u žena na malim usnama i po cijeloj površini rodni-ce, oko čmara ili na stražnjici. Ako je broj kondiloma umjeren, popraćeni su umjerenim svrbežom. U slučaju većeg broja kondiloma, te ukoliko su u skupinama, moguća su krvarenja i tada su kondilomi vrlo bolni. Hepatitis B Ova se virusna bolest prenosi krvlju, zaraženim iglama injekcija i spolnim odnosom. Akutni oblik hepatitisa B razvija se u kronični oblik, a iz ovoga lako nastane ciroza i rak jetre. Virus se tijekom porođaja prenosi s majke na dijete. Pretraga na hepatitis B obvezna je za sve trudnice tijekom prva tri mjeseca trudnoće. Ako je majka nosilac virusa, dijete se cijepi odmah nakon porođaja. Simptomi: Moguće je da se uopće ne očituju ili se očituju samo jakim umorom i tek kasnije žutom bojom kože i bjeloočnica. 39.Spolne bolesti,faktori rizika: Glavni faktori rizika za spolno prenosive bolesti su nedovoljna upućenost, promiskuitet partnera osobito kod nezaštićenog spolnog odnosa, analni spolni odnos, loši socijalni uvjeti, kao i loša zdravstvena zaštita. 40.Spolne bolesti,posljedice i prevencija: - Zaštita, koja će pružati zadovoljavajuću sigurnost tj. zaštititi nas od većine uzročnika, je upotreba kondoma. Istraživanja su utvrdila da lateks kondom može zaštiti od prijenosa najvećeg broja virusnih i bakterijskih infekcija, a u većoj mjeri može se smanjiti i opasnost od HIV-infekcije. No, za viruse koji se prenose direktnim kontaktom kože sa kožom (poput virusa herpes simpleks ili HPV-a), zaštita s kondomom neće biti dovoljna, ako žarište infekcije nije njime pokriveno. I spermicidi mogu igrati važnu ulogu u inaktiviranju pojedinih uzročnika infekcije, a time i u zaštiti od spolno prenosivih bolesti. No, da li istovremena uporaba kondoma i spermicida povećava zaštitu i od HIV-infekcije, za sada nije poznato. Važno je napomenuti da kondom ujedno predstavlja i dobru zaštitu djevojaka od neželjene trudnoće. Od neželjene trudnoće štite i kontracepcijske tablete (tzv. pilule), ali njihova uloga u zaštiti od infekcija, ravna je nuli. Preporučljiva je i temeljita higijena (tuširanje), naročito intimnih dijelova, nakon svakog spolnog odnosa. Vrlo važnu ulogu u prevenciji igraju i cijepljenja. Cijepljenje protiv hepatitisa B pruža zaštitu od infekcije s istoimenim virusom, dok za hepatitis C, cjepivo zasad ne postoji. Novost je HPV-vakcina. Riječ je o vakcini koja u sebi sadrži inaktivirane četiri najvažnija tipa HPV-a (16 i 18 te 6 i 11). Tipovi 16 i 18 uzročnici su 70% karcinoma vrata maternice, dok su tipovi 6 i 11 odgovorni za 90% virusnih bradavica na području genitalnog trakta. Cjepivo je 14

namijenjeno uglavnom djevojčicama u dobi od 11-12 godina, u svakom slučaju prije prvog spolnog kontakta odnosno prije prvog kontakta sa HPV-om. Za te djevojčice, vakcina može pružati stopostotnu zaštitu od bolesti uzrokovanih sa ova četiri tipa virusa. Zaštita je dugotrajna, ali ne štiti od svih tipova HPV-a (dosad je, naime, otkriveno više od sto podtipova), te su redoviti ginekološki pregledi žena i dalje potrebni. Nažalost, kod već zaraženih žena i djevojaka, cjepivo neće spriječiti daljnji razvoj bolesti. Posljedice: Ako se pravovremeno i rano ne prepoznaju i ne liječe, spolno prenosive infekcije mogu uzrokovati neplodnost muškarca i žene, izvanmaternične trudnoće i spontane pobačaje, te utjecati na zdravlje potomstva. Infekcija HIV-virusom koji izaziva AIDS je i danas smrtonosna. Protiv virusnih spolno prenosivih bolesti nema djelotvornog lijeka. Samo protiv hepatitisa B postoji cjepivo, koje je uvedeno u redoviti program obveznog cijepljenja. Bakterijske spolno prenosive bolesti se uspješno liječe antibioticima. 41.Normalna i umjetna oplodnja: NORMALNA I UMJETNA OPLODNJA Spajanjem muške polne ćelijesa zrelom jajnom ćelijom naziva se oplodnja. Tokom polnog odnosa sperma se deponuje u stražnji fornix vagine. Spermatozoidi dalje putuju kroz cervikalni kanal u materičnu šupljinu a zatim ulaze u lumen jajovoda gdje se u ampularnom dijelu susreću sa zrelom jajnom ćelijom koja je poslije ovulacije kroz ostium tube uterine ili infundibulum isto tako došla u ampularni dio jajovoda. Spermatozoidi kad dođu do jajne ćelije svi pokušavaju da prodru u nju ali prodire samo jedan koji je najaktiviniji, oplodi jajnu ćeliju i luči neku vrstu materije koja imobiliše ostale spermatozioide. Novonastala jedinka sada ima diploidan broj hromozoma 44+xx ili 44+xy. Umjetna oplodnja je medicinski postupak potpomognute oplodnje jajne stanice, transfer oplođenih zametaka u maternicu, implantacija i razvitak trudnoće. Postoji oko dvadeset tehnika ali najčešće su inseminacija, IVF (in vitro oplodnja), ICSI (intracitoplazmična injekcija spermija) i FET (engl. frozen embryo transfer, transfer odmrznutog zametka). Umjetna oplodnja prakticira se zbog neplodnosti žene ili muškarca ili kad su oboje neplodni ili kad postoji bojazan prenošenja teške genetske bolesti na dijete. Postupak uzimanja ženskih jajnih stanica zove se punkcija i vrši se ubodom dugačke tanke šuplje igle kroz zid vagine u jajnike. Dobivene jajne stanice oplode se u Petrijevoj zdjelici sa spermijima muškarca. Sam proces oplodnje kod postupka IVF-a je prirodan, jer spermij spontano dopliva do omotača jajne stanice i spontano prodre u nju. Kod ICSI-ja, jedan jedini spermij usisa se u mikroskopsku iglu i pomoću nje se pod mikroskopom unese u unutrašnjost jajne stanice, gdje tek nakon toga započinje stapanje jezgri muške i ženske spolne stanice. Oplođena jajna stanica ne može se odmah staviti u maternicu žene, nego se razvija u inkubatoru, u tekućini u Petrijevoj zdjelici, koja oponaša jajovod u žene, gdje se događa uobičajeno prirodno začeće. Nakon dva-pet dana zametak se prenosi u maternicu žene. U Petrijevoj zdjelici se oplodi više jajnih stanica dobivenih hormonskom stimulacijom žene. Broj dobivenih jajnih stanica i dobivenih zametaka je vrlo individualan i ovisi o dobi žene, količini hormonskih lijekova u postupku i dijagnozi neplodnosti. U prosjeku se dobije desetak jajnih stanica.. 42.Koplikacije vantjelesne oplodnje: Tokom vantelesne oplodnje postoje dve najčešće komplikacije koje se mogu desiti: -Ovarijalni hiperstimulacioni sindrom (OHSS) i -Višestruka trudnoća -Ovarijalni hiperstimulacioni sindrom (OHSS) U cilju postizanja boljih rezultata lečenja u svakoj proceduri vantelesne oplodnje sprovodi se hormonska stimulacija jajnika kako bi, za razliku od prirodnog ciklusa, došlo do razvoja velikog broja jajnih folikula i dobio što veći broj jajnih ćelija. Kao komplikacija te terapije može da se razvije ovarijalni hiperstimulacioni sindrom koji se klasifikuje u tri stepena: laki oblik ,srednje težak 15

i težak oblik OHSS. Kod lakog oblika OHSS-a, dolazi do povećanja jajnika i najčešće simptoma koji se ogledaju u napetosti trbušnog zida, osrednjih bolova u malom trbuhu, ponekad mučnine. Ovi simptomi mogu da se zadrže i više dana posle završenog lečenja, ali najčešće ne zahtevaju nikakvu dodatnu terapiju več se posle 7 do 10 dana sami povlače. Kod srednje teškog oblika simptimi su nešto teži. U ovim slučajevima je neophodno uraditi analize krvi, elektolita i odrediti nivoe ukupnih belančevina i albumina. Najteži oblik OHSS javlja se relativno retko, jedan slučaj na 200 indukcija ovulacije i predstavlja komplikaciju kod koje pored enormnog povećanja jajnika sa cistama koje u promeru imaju preko 3 cm, dolazi do izliva veće količine tečnosti u trbušnu duplju i plućnu maramicu. Ako se pojavi ovaj oblik komplikacije neophodna je hospitalizacija zbog intenzivnog nadzora i terapije. -Višestruka trudnoća: Da bi se povećala šansa da do trudnoće dođe često se transferiše veći broj embriona. Ukoliko se implantira veliki broj embriona mogu nastati višestruke trudnoće koje objektivno predstavljaju komplikaciju postupka vantelesne oplodnje. Najveći broj takvih trudnoća su blizanačke, ređe trojke, četvorke ili sa još većim brojem plodova. Višestruke trudnoće predstavljaju rizik za majku i plod i često se završavaju kao spontani pobačaji ili prevremeni porođaji. Da ne bi došlo do ove koplikacije generalno je prihvaćeno da se vrši trensfer maksimalno tri embriona. Transfer embriona u fazi razvoja nazvanog blastocista ovu komplikaciju značajno smanjuje. 43.Trudnoca : Trudnoća nastaje usađivanjem oplođene jajne stanice u endometrij maternice. Za vrijeme trudnoće u tijelu žene događaju se razne fiziološke i psihološke promjene koje omogućavaju rast i razvoj ploda, pripremu za porod i dojenje - PROMJENE PO TROMJESJEČJIMA o I tromjesječje: izostanak menstruacije, moguća mala sukrvica u vrijeme očekivane menstruacije (implantacija); povećanje i napetost dojki; umor, pospanopst; jutarnje mučnine; cerviks i vagina se smekšavaju postaju lividni, pojačani iscjedak (leukoreja) o II tromjesječje: maternica izlazi iz male zdjelice; nabreknuće perigenitalnih struktura zbog hipervaskularizacije i povećanja masnog tkiva; dojke povećanje, bradavice hiperpigmentirane; linea alba pigmentira i postaje linea fusca; pjege na licu (chloasma gravidarum); porast TT o III tromjesječje: maternica i dalje raste; dno maternice doseže jetru i ošit; pojavljuju se kontrakcije; raste hidrostatski tlak (varikoziteti, hemorodidi); često se javi konstipacija; danji porast TT 44.Trajanje trudnoce: Normalna trudnoća traje 280 dana ili 40 nedelja ili 10 lunarnih mjeseci 45.Sigurni znaci trudnoce: sigurni znaci trudnoće (pokreti ploda, kucanje dječijeg srca i prisustvo beta HcG hormona u urinu). 46.Vjerovatni znaci trudnoce: Vjerovatni znaci trudnoće (izostanak menstruacije, uvećanje polnih organa i dojki itd.) 47.Nesigurni znaci trudnoce: nesigurni znaci trudnoće (mučnina, gađenje, povraćanje, vrtoglavica itd.), 48.Odredjivanje termina porodjaja: Verovatan termin porođaja je procenjen termin kada se može završiti trudnoća porođajem. Mnoge žene se porode do 14. dana od verovatnog termina porođaja. Metode za procenu dužine trudnoće i njenog završetka su sledeće:  Utvrđivanjem poslednjeg dana vašeg menstrualnog ciklusa.  Merenjem veličine materice.  Ultrazvučnim pregledom fetusa. 49.Situs ploda: 16

Položaj ploda (situs) podrazumijeva odnos uzdužne osovine ploda sa uzdužnom osovinom majke, te shodno tome razlikujemo: Uzdužni položaj (situs longitudinalis), kod kojeg se osovine ploda i majke poklapaju, Kosi položaj (situs obliqus) kod kojeg se osovine sijeku pod oštrim uglom. 50.Positio ploda: Smještaj ploda (positio) predstavlja odnos leđa ploda prema trbušnom zidu majke. Može da bude prvi ili lijevi kada su leđa ploda okrenuta lijevoj strani trbušnog zida porodilje i drugi ili desni kada su leđa okrenuta desnoj strani trbuha porodilje. Ukoliko se radi o poprečnom položaju ploda smještaj se određuje prema položaju glavice po istom principu. 51.Habitus ploda: Držanje ploda (habitus) se definiše kao međusobni odnos pojedinih dijelova tijela. Plod se najčešće nalazi u fleksionom držanju i tako je maksimalno prilagođen materičnoj šupljini. Posebno je važno držanje glavice ploda koja može biti fleksiono i defleksiono. Pri fleksionom držanju plod će kroz porođajni kanal proći najmanjim dijametrom. Za mehanizam porođaja najznačajnija je glavica ploda, jer je ona i najtvrđi i najveći dio tijela i najčešće prednjači u porođaju. 52.Presentatio ploda: Stav ploda (praesentatio) određuje prednjačeću čest ploda u odnosu na porođajni kanal. Glavica je najobimniji i najtvrđi dio ploda, koji najbolje proširi mekani dio porođajnog kanala, tako da porađanje trupa i udova poslije rađanja glavice ne predstavlja problem. Stav zatkom manje je povoljan i praćen je povećanim mortalitetom i morbiditetom novorođenčadi. 53.Porodjaj: Porod - Za vrijeme poroda iznimno je važno stalno praćenje stanja majke i djeteta. Rodiljama se redovito mjeri krvni tlak, puls i provodi nadoknada tekućine. Nerijetko rodilje povraćaju, najčešće za prvog porodnog doba, što je najčešće neželjeni učinak analgetika koji se koriste za smanjenje boli. Važno je istaknuti i da mokraćni mjehur za poroda ne smije biti pun jer sprječava trudove. Stanje djeteta prati se kardiotokografom koji bilježi otkucaje srca te učestalost i intenzitet trudova. Kardiotokograf je najčešće pripojen tankom spiralnom elektrodom na oglavak djeteta. 54.Prvo porodjajno doba: Prvo porodno doba označava stadij otvaranja grlića maternice i samog ušća. Počinje ili prvim trudovima koji dovode do nestajanja cerviksa i otvaranja ušća ili prsnućem vodenjaka. Trudovi su u početku slabog intenziteta i trajanja, da bi se pred kraj prvoga porodnog doba javljali tri puta u 10 minuta. Kod prvorotkinja traje od osam do deset sati, a završava kad se ušće maternice od početna dva centimetra otvori potpuno (10 cm). Za to vrijeme rodilja dobije oko 150 trudova. U višerotkinja traje pet do sedam sati. Ako je prsnuo vodenjak bez pojave trudova, nemate razloga za brigu. Stav je čekati trudove sljedećih 12 sati, za koje ima vrijeme 90 posto rodilja dobije pod uvjetom da nema znakova infekcije. Prvo porodno doba je i najteže za rodilje, pogotovo prvorotkinje, jer dugo traje, a bolovi su sve jači i češći. Rutinska primjena različitih analgetika u svake rodilje ublažit će bolove do podnošljive granice. Epiduralna analgezija jedini je način potpuna kupiranja boli. Prisustvo supruga mnogo znači većini rodilja, naročito u ovom dobu, kad je psihološka potpora najvažnija 17

55.Drugo porodjajno doba: Drugo porodno doba je doba istiskivanja djeteta. Počinje kad je ušće potpuno otvoreno (10 cm), a vodenjak prsnuo. Trudovi su izrazito česti i jaki. Kod prvorotkinja traje sat do dva, a u tom vremenu rodilja dobije oko 50 trudova. Trudovi se javljaju svake dvije minute i traju oko stotinjak sekundi. U višerotkinja traje do 30 minuta, nerijetko i kraće. U tom dobu dolazi do spuštanja vodeće česti (najčešće glavica) kretnjama rotacije kroz porođajni kanal. Pred kraj rodilja dobije neizdrživ nagon za tiskanjem, kao da će imati stolicu. To znači da se glavica nalazi na dnu zdjelice te da će uskoro nastupiti porod. Za to vrijeme treba pozorno pratiti upute liječnika i babice. Rodilja se postavi u položaj za rađanje. Za najjačeg intenziteta truda potrebno je svom snagom tiskati dijete prema uputama liječnika. Kad glavica djeteta izboči međicu, učini se epiziotomija, koju rodilje uglavnom ne osjete. Prvo se porađa glavica, potom prednje, pa stražnje rame, trup i nožice. Nakon samog poroda djeteta završava drugo porodno doba. Babica podveže pupkovinu i prereže je, nakon čega prvi put vidite svoje dijete. Novorođenče je često prekriveno verniksom (bijeli sirasti premaz), ponekad krvavo, što vas ne treba iznenaditi. Ako dijete ne zaplače odmah nakon rođenja, nemojte očajavati. Novorođenčetu je često potrebno nekoliko minuta oporavka i prilagodbe na potpuno nove uvjete života. I vi i vaše dijete dobit ćete narukvicu s matičnim brojem. Uvijek dobro pogledajte spol djeteta i usporedite brojeve na narukvicama. 56.Trece porodjajno doba: Treće porodno doba počinje rođenjem djeteta, a završava rođenjem posteljice. U fiziološkim uvjetima traje 30 do 60 minuta, a aktivnim vođenjem puno kraće. Svaka rodilja odmah nakon rođenja djeteta dobije intravenski injekciju uterotonika koji će potaknuti još nekoliko trudova koji će u kratko vrijeme poroditi posteljicu, što je bezbolno. Svaku posteljicu liječnik koji vas je porodio detaljno pregleda, kako bi se izbjeglo zaostajanje posteljičnog tkiva u materištu. Nakon poroda posteljice potrebno je sašiti epiziotomiju. Epiziotomija je opstetrička operacija kojom se škarama reže međica u središnjoj ili postraničnoj liniji. Izvodi se u interesu majke (profilaksa razdora mekog porođajnog kanala) i djeteta (ubrzava drugo porođajno doba). Čest strah od šivanja međice neopravdan je, jer se šivanje provodi u lokalnoj analgeziji koja potpuno kupira bol. 57.Cetvrto porodjajno doba: Četvrto porodno doba označava stadij ranog oporavka, a traje oko dva sata. Za to vrijeme bit ćete zadržani u rađaonici i praćeni. Neke od komplikacija kao što su krvarenje ili eklamptički napadi najčešće se događaju upravo u tom dobu. Stoga je u vašem interesu da budete pod neposrednim stručno-medicinskim nadzorom iz profilaktičkih razloga. 58.Carski rez: Carski rez - 10 do 15 posto poroda, ovisno o vrsti bolničke ustanove, dovrši se carskim rezom. Carski rez je operativni način dovršenja poroda, a provodi se samo u interesu majke ili djeteta ako postoji čvrsta medicinska indikacija. Relativno velik broj rodilja od liječnika traži operativno dovršavanje poroda, pa je važno istaknuti da je carski rez operativni zahvat koji može imati kirurške i anesteziološke komplikacije. Isto tako, pobol ili komplikacije nakon carskog reza deset puta su češće nego nakon normalna vaginalnog poroda. Iako su današnjim napretkom medicinske struke komplikacije svedene na najmanju moguću mjeru, svaka rodilja mora znati da je liječnik neće izlagati povećanim rizicima carskog reza ako ne postoji stvarna i čvrsta indikacija za operativno dovršenje poroda. 59.Puerperium: 18

PUERPERIJ - Razdoblje oporavka nakon porođaja - Obuhvaća prvih 6 tjedana nakon poroda, a označava vrijeme genitalnih i ostalih promjena u okvire od prije trudnoće (ipak za neke sustave je potrebno i više od 6 tj) - PROMJENE NA GENITALNIM ORGANIMA o Promjene trupa maternice: mišićna involucija počinje 2 dan; za 14 dana maternica je u maloj zdjelici, za 4 tj ima oblik kakv je imala prije trudnoće o Lohije: dijelovi decidue koji se ljušte, nekrotiziraju i izbaciju; lochia ruber (prvih nekoiliko dana zbog dosta krvi); lochia serosa (nakon 3-4 dana, manje erit, ugl voda); lochia alba (i nakon 3-4 tj) o Regeneracija endometrija: posteljica se ljušti u sloju spongioze, ostaje bazalna decidua iz koje se diferencira dva sloja: površinski koji nekrotizira (lohije) i dubinski iz kojeg proliferira endometrij o Cerviks: u 2 tj cerviks je zatvoren, zadebljava se i nastaje cervikalni kanal, na ušću se vide ožiljkaste promjene od laceracija. 60.Involutivni procesi puerperiuma: Involutivne promene dešavaju se na nivou genitalnog trakta, kao i van njega. Ove promene nastaju zbog prekida hormonske stimulacije koja je do tada postojala. U toku trudnoće i porođaja,organizam je preplavljen hormonima žutog tela trudnoće u početku, a kasnije hormonima posteljice (placente) kao što su HCG, estradiol, progesteron. Na genitalnom traktu najupečatljivije promene su na materici. 24 časa nakon porođaja fundus materice se nalazi u visini pupka, da bi posle 10 dana bio u nivou stidne kosti. Materica koja je nakon porođaja težila oko 1000 grama, posle 6 nedelja težiće oko 50-70 grama. Ovo se dešava najviše zbog toga što dolazi do gubitka vode u materici koja čini oko 83% njene težine, a nastaje zbog pada svih hormona trudnoće s jedne strane kao i nastanka materičnih kontrakcija s druge strane, a koje dovode matericu u stanje od pre trudnoće. Ove materične kontrakcije potpomaže dojenje, koje stimuliše lučenje oksitocina iz zadnjeg režnja hipofize. Na grliću materice dolazi do promena u smislu formiranja grlića, sužavanja cervikalnog kanala, do 10-og dana zatvara se unutrašnje ušće, a spoljašnje ušće može biti uloživo za vrh jagodice prsta. Van genitalnog trakta dolazi do promena u karličnom dnu, trbušnom zidu, maloj karlici, mokraćnoj bešici,crevima. Dolazi do povećanja tonusa trbušne muskulature, do gubitka zadržane vode, a svi organi koji su bili promenjeni u toku trudnoće i porođaja ponovo dolaze u stanje u kojem su bili pre trudnoće. Zbog svega toga, u babinjama mogu da se jave anemije, depresije, postpartalne psihoze, uglavnom zbog gubitka sna, uznemirenosti zbog deteta, emocionalne nestabilnosti ali su sve prolaznog karaktera. 61.Procesi zacjeljivanja u puerperiumu: Procesi zaceljivanja rana koje su nastale u toku porođaja odvijaju se na nivou materice tj. njene unutrašnje površine i na nivou porođajnog kanala. Posle izlaska posteljice i plodovih ovojaka, unutrašnjost materice je jedna velika ranjava površina koju pokrivaju nekrotični ostaci endometrijuma. Deo te površine gde je bila insertovana posteljica je veličine dlana u prvim danima i za razliku od uglavnom glatke okolne površine, ona je hrapava, neravna i lako izbočena zbog ostataka tkiva na mestu insercije, prekinutih krvnih sudova, ostataka resica i delova posteljice. Kako se prekinuti krvni sudovi zatvaraju tromboziranjem i miotamponadom u nivou gde su bili plodovi ovojci i kako dolazi do materičnih kontrakcija, svi ti delovi tkiva se odstranjuju, a prodorom leukocita dolazi do čišćenja rane. Zahvaljujući tome u normalnim uslovima ne dolazi do prodora bakterija i drugih infektivnih agenasa u matericu, pa dolazi do epitelizacije unutar materične šupljine. Ovaj proces se završava između 4. i 6. nedelje babinja, a praćen je pojavom lohija. Lohije predstavljaju puerperalni iscedak iz te velike rane u materičnoj šupljini, a njegova boja odražava stepen vulnerabilnosti odnosno zaceljivanja te rane. U prvoj nedelji lohije su krvave, u drgoj nedelji su braonkaste i prljavo-žute, guste, krajem treće nedelje su sivo-bele i vodenaste, a od 4.-6. nedelje prestaje pojava lohija. Porođajni kanal takođe doživljava svoje transformacije. Tonus vagine, koja je u porođaju traumatizovana, nagnječena,edematozna, se vraća u prvobitno 19

stanje. Površinske povrede, laceracije, ekskorijacije brzo zaceljuju. Mišići međice su razvučeni i mlitavi pa njima treba više vremena da se restituišu. 62.Laktacija u puerperiumu: U trudnoći se mlečne žlezde pripremaju za funkciju dojenja. To se dešava pod uticajem steroidnih hormona iz žutog tela trudnoće i posteljice. Za vreme trudnoće i porođaja inhibirana je sekrecija mleka. Nakon izlaska posteljice,sa padom svih ovih hormona, dolazi do lučenja prolaktina u hipofizi koji izaziva sekreciju mleka. Osim tog hormona,na lučenje mleka veoma veliki značaj ima akt sisanja ili refleks sisanja koji nervnim putem stimuliše lučenje prolaktina ,a ujedno i lučenje oskitocina, koji će sa svoje strane doprinositi materičnim kontrakcijama i involuciji materice, a u toku dojenja istiskivanju mleka iz dojke, jer deluje na kontraktilnost mišićnog epitela u dojkama. Prvih nekoliko dana nakon porođaja dojke luče kolostrum. Kolostrum je iscedak iz dojki, koji sadrži više vode nego mleka, dosta masti i malo belančevina.Već trećeg dana po porođaju dojke nabreknu, otvrdnu i porodilja oseća nadolazak mleka u vidu žarenja. Pri kraju prve nedelje počinje lučenje mleka. Od druge nedelje mleko je bogatije za plod. Kvalitet i kvantitet ishrane majke utiču na izdašnost sekrecije mleka. Tečna ishrana, naročito unošenje mleka pojačava sekreciju, a hrana bogatija proteinima utiče na kvaltet majčinog mleka. 63.Menstrualni ciklus u puerperiumu: Kada će doći do uspostavljanja menstrualnih ciklusa zavisi od toga kada će se uspostaviti aktivnost na nivou hipotalamusa-hipofize-jajnika. Kod većine žena koje doje, do prvog menstrualnog ciklusa dolazi pri kraju perioda dojenja ili po prestanku dojenja. Kod manjeg broja žena koje doje u periodu oko 4.-6. nedelje nakon porođaja dolazi do krvarenja ali to ipak nije menstrualno krvarenje. Neke žene koje doje, nakon perioda od 4.-6. nedelja počinju redovno da menstruiraju. Ta prva krvarenja su obično anovulatorna. Vreme kada će nastupiti prva ovulacija i samim tim prva menstruacija, je individualno i zavisi od dužine trajanja dojenja, kao i od zdravstvenog stanja žene. 64.Ektopicna trudnoca: Ektopična trudnoća je svaka trudnoća koji nastaje nasađivanjem (implantacija) oplođenog jajašca u tkivo izvan za to predviđenog mjesta (endometrija tijela maternice). Ektopična trudnoća u većini slučajeva (99%) nastaje u jajovodu, što se naziva tubarna trudnoća. Osim jajovoda oplođena jajna stanica može se implantirati u jajniku (ovarijska trudnoća), trbušnoj šupljini (abdominalna trudnoća) ili u vratu maternice (trudnoća u cerviksu uterusa). Oplođena jajna stanica može se implantirati i u atretični rog maternice. U upotrebi je i naziv izvanmaterična trudnoća što nije uvijek potpuno tačno, jer ne obuhvaća sva mjesta implantacija (npr. u vratu maternice) 65.EPH-gstoze: EPH – ova tri slova označuju jednu od najčešćih i najopasnijih komplikacija koje mogu opteretiti i ugroziti trudnoću. Riječ o komplikaciji od koje obolijeva oko pet do osam posto svih budućih majki. Slovo E označuje edeme (nakupljanje vode u tkivu). B označuje proteinuriju (pojavu bjelančevina u urinu), a slovo H označuje hipertenziju (privremeno povišeni krvni tlak iznad 140/90). Svaki simptom za sebe može predstavljati prvi znak te bolesti koja je ranije bila poznata kao trudnički otrov, a danas je još nazivaju preeklampsijom ili trudničkim visokim tlakom. Što uzrokuje gestozu, još nije u potpunosti dokazano. Ona nije "trudnički otrov", kako se to smatralo još prije nekoliko godina i ne uzrokuju je bakterije ni virusi. Također nije riječ samo o jednom uzroku. Majke koje očekuju blizance i žene koje su već prije trudnoće patile od bolesti bubrega, visokog krvnog tlaka ili dijabetesa imaju većo rizik za pojavom ove komplikacije. 20

KOMBINACIJE: 1.Anatomija vanjskih genitalnih organa zene 2.Stepen cistoce vaginalnog brisa 3.Adnexitisi,klinicka slika 1. Anatomija unutrasnjih genitalnih organa zene 2.PAP-a test 3.Benigni tumori cervixa 1.Menstrualni ciklus 2.Biopsija u ginekologiji 3.Miom 1.Faze menstrualnog ciklusa 2.Vulvovaginitis,klinicka slika 3.Rak grlica maternice 1.Poremecaji menstualnog ciklusa 2.Vulvovaginitis ,dijagnoza i terapija 3.Menopauza 1.Amenorea 2.Adnexitisi,dijagnoza i lijecenje 3.Menopauza, klinicka simptomatologija 1.Dismenorea 2.Ginekoloski pregled 3.Predmenopauza 1.Disfunkcionalno krvarenje 2.Kolposkopija u ginekologiji 3.Menopauza,terapija i prevencija komplikacija 1.Miom 2.Biopsija u ginekologiji 3.Predmet proucavanja ginekologije 1.Inkontinencija u ginekologiji 2.Spolne bolesti,posjedice i prevencija 3.Positio ploda

1.Kontracepcija 2.Koplikacije vantjelesne oplodnje 3.Laktacija u puerperiumu 1.Hormonske metode kontracepcije 2.Normalna i umjetna oplodnja 21

3.Puerperium 1.Mehanicke metode kontracepcije 2.Sigurni znaci trudnoce 3.Porodjaj 1.Ektopicna trudnoca 2.Spolne bolesti,faktori rizika 3.Prirodne metode kontracepcije 1.EPH-gstoze 2.Trece porodjajno doba 3.Trajanje trudnoce 1.Spolne bolesti,posjedice i prevencija 2.Oblici inkontinencije u ginekologiji 3.Prvo porodjajno doba 1.Habitus ploda 2.Benigni tumori cervixa 3.Carski rez 1.Odredjivanje termina porodjaja 2. Spolne bolesti,faktori rizika 3.Menopauza 1.Trajanje trudnoce 2.Drugo porodjajno doba 3.Procesi zacjeljivanja u puerperiumu 1.Laktacija u puerperiumu 2. Presentatio ploda 3.PAP-a test

22