Gestalt i Snovi

Rad na snovima iz aspekta Gestalt terapije Ljudi su snove oduvijek smatrali pomalo misterioznima – u snovima doživljavamo mnogo više i intenzivnije nego u budnom stanju, nude nam se mogućnosti da uvijek iznova proživljavamo situacije i dogaĎaje koji mogu biti vezani uz svakodnevni život, ali i ne moraju; zna se dogoditi da sanjamo nekoga ili neku situaciju, a idući dan ta osoba ili splet okolnosti se pojave u stvarnom životu ... jesu li snovi samo nekontrolirano oslobaĎanje fragmenata proživljenih situacija nakon napornoga dana, proizlaze li iz iste motivacije kao i naše svjesno ponašanje tijekom dana, ili su pak putokaz, način upoznavanja sebe – “kraljevski put u nesvjesno” kako bi rekao S.Freud... Koji je uopće evolucijski smisao snova – ako oni služe za bolju prilagodbu, kako to da većina ljudi ignorira ili zaboravlja svoj život u snovima ... Što se tiče pogleda gestalt terapije na fenomen snova, situacija je jasnija - kao što smo rekli u “Kratkom uvodu u Gestalt terapiju”, ovaj se psihoterapijski pravac ne bavi promišljanjima uzroka fenomena, nego više fenomenima samim. Snovi se promatraju kao dio doživljavanja koji sa sobom nosi nove mogućnosti – a geštaltistički pristup kaže da mogućnosti treba osvijestiti, stvoriti kontakt izmeĎu svjesnog “ja” i konkretnog sadržaja izvan “ja”, a sam kontakt će dati smisao i značenje onome što se dogaĎa. U gestalt-terapiji snovi se ne interpretiraju, tj. ne prevode u smislene cjeline koristeći neki simbolički konceptualni sistem. Gestalt terapija se zasniva na principu “ovdje i sada”, što znači da i san treba prevesti u sadašnjost – aktualizirati ga, približiti mu se što je više moguće, omogućiti onome tko je sanjao da još jednom “izbliza” doživi san, kako bi sam osjetio i shvatio koji su to aspekti vlastitog iskustva još relevantni za njegove odnose s drugim ljudima ili s dijelovima vlastite osobnosti. Svaki dio sna smatra se dijelom osobe koja sanja, čak i ako su ti dijelovi projicirani na druge osobe, životinje, stvari i pojave – svaki dio sna može biti subjekt, a ne samo objekt dogaĎanja. Za Gestalt ne postoje opće važeći simboli oko kojih se dogaĎa radnja sna. (npr. oštre, dugačke uspravne forme kao simbol penisa). U radu na snovima se polazi od pretpostavke da je subjektivni svijet svake osobe toliko specifičan, da svaka simbolička ili drugačija interpretacija subjektivnoga doživljaja od strane vanjskog autoriteta samo smeta mogućnosti da osoba sama doĎe u kontakt s intuitivnim značenjem vlastitog doživljaja. Geštaltistički princip “promatranja odnosa figure i pozadine” u sklopu rada na snovima znači promatranje meĎusobnih odnosa pojedinih dijelova sna, kao i promatranje odnosa dijelova sna prema cjelini. Rad na snovima u gestalt terapiji slijedi navedene principe. Za ilustraciju prikazat ćemo osnovne korake u terapijskom radu. 1. San se ispriča u sadašnjem vremenu. 2. Fokus je na dinamici dogaĎanja koja je u prvom planu (“figura”) npr. “Koji element sna je izazvao najintenzivnije osjećaje?”, “Što Vas se najviše dojmilo?” “Čega se spontano najjasnije sjećate?” 3. Identifikacija sa pojedinim dijelovima sna (životinje, biljke, pojave) u kojem osoba ima priliku osvijestiti osjećaje, stanja, detalje, motivacijsko usmjerenje pojedinih elemenata sna. U ovom koraku se često javlja otpor, npr: “Nisam ja tako jadan i mali crv na kojeg može svatko stati!” ili “Nisam ja to čudovište, ono mi je i u snu bilo potpuno strano!” Ovdje je važno znati da slike iz snova dobivaju pretjerane dimenzije nekih specifičnih obilježja, ali da ih je ponekad dobro osjetiti da bismo imali priliku provjeriti nije li ipak jedan dio toga i dio nas – ako se

4.

5.

6.

7.

poistovjetimo s nečim što nismo mi, samo iz eksperimentalnih razloga, lakše ćemo dokučiti koji naš dio rezonira s tom nama stranom osobinom – racionalno promišljanje je ovdje znatno duži i sumnjiviji put prema subjektivnoj istini. Sljedeći korak je zapažanje dinamike odnosa meĎu elementima sna, npr. Tko u snu skriva, uništava ili prati koga? Tko propada, tko se gubi, što se pretvara u što? Tko se s kim nadmeće, na račun koga uspijeva koji drugi dio sna? Itd. Koji dijelovi sna su direktno vezani uz aktualne dogaĎaje, konflikte ili dileme? Geštaltistički gledano, uvijek je važna cjelina, pa je tako i u snovima važno zapaziti koji dijelovi nedostaju da bi se priča zaokružila, dovršila. Identifikacijom s tim detaljem, koji bi riješio situaciju, mogu se osvijestiti elementi za kojima se traga i u budnom životu, npr. san završava proganjanjem od strane divljega tigra. Ono što nedostaje je lovac, ili puška ili ...(što god već osoba sama osmisli kao dio koji nedostaje) i onda slijedi “Ja sam lovac kojeg nema. Sjedim na livadi i baš mi se ne traže pobjegli tigrovi. Nije me briga što mogu biti drugima opasni ...” Ukoliko imamo više uvida u pojedinosti sna, možemo ga dopuniti ili “preraditi” san tj. ispričati ga nanovo kao da se odvija u sadašnjem vremenu te mu dodati nove elemente. Mnogo je kreativnih načina kako osjetiti i što bolje upoznati elemente sna. San se može nacrtati i dalje raditi sa elementima crteža. Ukoliko se radi sa skupinom ljudi, elementi sna se mogu postaviti u skulpturu tako da članovi skupine dobiju upute koga ili što predstavljaju i u kakvim su meĎusobnim odnosima. U pojedinim ulogama ili pozicijama unutar skulpture scene sna može se osjetiti koji bi položaj bio ugodniji, što bi se moglo spontano korigirati itd. Iz takvih informacija mogu slijediti ideje za nova proširenja ili promjene u scenariju sna.

U Gestalt terapiji bavljenje snovima je aktivan i kreativan rad koji osobi daje mogućnosti da i dalje svjesno stvara ono što je započela u snu.