Germa i Germania

GERMA I GERMANIA

Petko Nikolić Viduša Kitchener, On, Canada, 2018.

1

Petko Nikolić Viduša, čitač zapisa u godovima vremena

2

Copyright © 2018. by Petko Nikolić Ova publikacija u cjelini ili u dijelovima ne smije se umnožavati, preštampavati ili prenositi u bilo kojoj formi ili bilo kojim sredstvom bez dozvole autora, niti može biti na bilo koji drugi način ili bilo kojim drugim sredstvom distribuirano ili umnožavano bez odobrenja autora. Sva prava za objavljivanje ove knjige zadržava autor.

3

SADRŽAJ Istina 6 Germa 7 Germania 9 Abnoba planine 14 Abramnica, abramica ili obramica 16 Moccos i Mokoš 17 “Balkanski turcizam” – šta je to 18 Eno gore gore gore 21 Sviranje kurcu 22 Sardiati 23 Biljke roda gentiana, genta i gen 25 Gerdap > Đerdap 29 Ven je Sunce 30 En, ten, tini 33 Da 35 Sanskritski i brigijski 36 Kako strana religija zatire narod 37 Asgard u Midgardu 38 Kofa i kovač govore 50 Gard, garda i grad 41 Gräd 42 Torba i torbak 43 Stećak iz rimskog doba 45 Nemed je predak Nemaca 51 Nemanja – prvi srpski revolucionar 52 Laž se razobliči kad-tad 56 Dud i duda 58 Dajbog i Semargl iz Studenice 61 Debilnost ili totalno neznanje 63 Slušaj, izvarani narode 64 Rijeka Don (Rusija) 65 Sanskrit – značenje naziva 66 4

O srpskom bogu Dodi 67 Ozren 71 Gle, gledaj i progledaj 71 Koračati putem Sunca 73 Asia (Azia) i India 75 Tragom istine 78 Bor 80 Trojanci u Rajačkim Pimnicama 81 Lažovi, prestanite da lažete 86 Porijeklo riječi “moba” 87 Gibanica 87 Leotar 89 Trava i Travunia 91 Trebinje 93 Drum I drug 95 Bob, boba, bobak i nebo 96 Crepulja, crep i sač 100 Bisage 102

5

ISTINA

I kaže on meni: "Istina je mač sa dvije oštrice te ranjava i onog kome je rečena i onog od koga je rečena. Budeš li svima govorio istinu, zamrziće te najprije oni daleki, pa oni bliži i na kraju najbliži. A onda će se desiti obrnuto: počeće da te poštuju najprije oni daleki, pa oni bliži i na kraju najbliži, ali ti ćeš tada već biti u grobu.

6

GERMA

Gerovit, bog proljeća kod polapskih Slovena. GERMA je rijec tračanskog jezika i znači TOPLOTA, VRUĆINA, VRELINA, dakle se značenjem odnosi na vatru.

7

U seoskom stanovništvu među Srbima, Hrvatima i Bošnjacima još se čuje riječ GERMA i odnosi se na kvasac za hljeb. Prije Avramskog vjerskog rata na Balkanu 1991-1995. god. u prodavnicama se prodavao taj kvasac sa napisanim imenom na omotu: “GERMA, kvasac za tijesto”. Nakon rata nestade GERME u prodavnicama. Državni cenzori novostvorenih banana-država, tuđe sluge i dušmanski izmećari, ukinuše tračansku riječ GERMA, jer jedna jedina riječ svjedooči protiv laži o slovenskom doseljavanju na Balkan i prikriva istinu da su mnogi Balkanci direktni poromci Tračana, a Tračani su isto što i Kelti i Iliri. GER > ŽER GER > ŽER = TOPLOTA, VRUĆINA = VATRA GER > KER = ŽESTINA, LJUTINA = VATRA GER > KER > KERNUN (KERNUNOS) GER > GERA > GORA GER > HER GERA > HERA GER > GERMES > HERMES GERCEG > HERCEG GER > GEROVIT = JAROVIT GER > GERMAN GER > GERKUL > HERKUL GER > GEROJ > HEROJ GER > GERASIM GER > GERMA > GERMANIA GER > GERAN > GERANIUM GER > GERAMOS > KERAMOS = KERAMIKA GER > GERPIK > KERPIK > ČERPIĆ GER > GERKA > KERKA > ĆERKA 8

GERMANIA

Najstarija Germanija Po čemu je GERMANIA dobila ime? Riječ GERMA je stara srpska riječ još iz vremena Briga i Tračana i znači TOPLOTA, VRELINA. To je značenje GERMA, a GERMA služi za vrenje hljeba (vrenje je hemijski proces pri kojem se razvija toplota): “…Skt. gharmáḥ, Thracian germo- ‘hot’, Lat. formus….” (1) “…Skt. gharmáḥ, tračansko germo- ‘vreo’, lat. formus…." “…Thracian ‘germo-‘ ‘warm’, Γέρμας (city characterised by hot springs)….” (2)

9

“Tračansko ‘germo-‘ ‘toplo’, GERMAS (grad poznat po vrelim izvorima)….” “GERMA (Γέрμη: Eth. Γερμηνός), also called Ίερἁ Γέрμη, a town of Mysia, situated between the rivers Macestus and Rhyndacus.” (3) “GERMA (Γέрμη: Eth. Γερμηνός), takođe zvana Ίερἁ Γέрμη, grad u Miziji, smješten između rijeka Makestus i Rhindakus.” Drevna zemlja GERMANIJA je današnja oblast planine Švarcvald, nekad poznata po velikoj šumi koju su Rimljani zvali HERCINIA SILVA (Hercynia Silva). To je oblast sa velikim brojem termalnih izvora, dakle TOPLIH, VRUĆIH, VRELIH VODA. To je ono značenje tračanske riječi GERMA, dakle su toj oblasti ime dali TRAČANI, tj. trački narod koji je tu živio prije dolaska Nijemaca i ponjemčavanja: GERMA = TOPAL, VRUĆ, VREO. Takva oblast je GERMANIA. I sam naziv šume kazuje da je GER dalo HER isto kao što je GERKUL dalo HERKUL i kao što je od GEROJ postalo HEROJ, GERMES je dalo HERMES. I gle: GER + CINN > GERCINN. GER je TOPAL, VRUĆ, VREO, a šta je CINN? To je keltska riječ sa značenjem RAST, UVEĆAVANJE, UMNOŽAVANJE (4). Ženski rod od GERCINN je GERCINNIA što je kod Rimljana i Grka postalo HERCINIA (Hercynia). Najpoznatiji termalnih izvora GERCINIJE ili HERCINIE u području drevne GERMANIE: 1. Friedrichsbad and Caracalla in Baden- Baden 2. Rotherma in Gaggenau - Bad Rotenfels 10

Germe (banje) u staroj Germaniji. 3. Thermal bath 'Seven Valleys' in Bad Herrenalb 4. Palais Thermal in Bad Wildbad 5. Paracelsus-Thermae in Bad Liebenzell 6. Mineral Thermal Bath Bad Teinach 7. Solemar in Bad Dürrheim 8. Eugen-Keidel-Bath in Freiburg 9. Vita Classica in Bad Krozingen 10. Cassiopeia-Thermae in Badenweiler 11

11. Balinea-Thermaes in Bad Bellingen 12. Radon Revital Bath in St. Blasien Menzenschwand 13. Aqualon Health Centre in Bad Säckingen

Najpoznatije germe (banje) današnje Germanije.

12

Rimske germe (Badenweiler, Germania). ……………………. (1) Basil Ferris Campbell Atkinson, The Greek Language, Second Edition, Revised, London, Faber and Faber Limited, 1933, pg. 40. (2) J. P. Mallory, Douglas Q. Adams, Encyclopedia of Indo-European Culture, Fitzroy Dearborn Publisher, London and Chicago, 1997, pg. 263. (3) William Smith, Dictionary of Greek and Roman geography, London: John Murray, 1872, pg. 992. (4) Edward Dwelly, A Gaelic Dictionary, Vol. I, Published by Herne Bay: E. Macdonald & CO., The Gaelic Press, 1902-, pg. 194. 13

ABNOBA PLANINE

Keltske Abnoba planine u drevnoj Germaniji. Današnja planina Švarcvald u drevnoj keltskoj Germaniji zvala se ABNOBA MOUNT. Ime planine svjedoči da su tu prije Nijemaca živjeli Kelti, tj. Tračani i da su oni po toplim germama (banjama) dali ovoj zemlji ime GERMANIJA. Šta znači ime ABNOBA i od čega je postala? Ova riječ složena je od dvije proste riječi AB + NOBA. Starokeltsko AB znaci VODA (1). Ova stara keltska riječ održala se u srpskom jeziku u riječi ÀBRAMNICA. U izvgovoru se čuje i ABRAVNICA (2) ili OBRAMICA – motka koja se drži preko ramena sa sudovima za vodu. 14

Druga riječ u imenu ABNOBA je NOBA. To je današnje gaelik NOBHA sa značenjem NOVA, SVJEŽA, NEPREPOZNATLJIVA (3). Tako ime ABNOBA znaci VODA SVJEŽINE, VODA NOVINE, VODA OBNOVE. Kelti drevne Germanije imali su boginju sa imenom DIANA ABNOBÆ, tj. DIANA ABNOBAJA. Jedan njen njen oltar nađen je kod rimske banje u mjestu Badenweiler. Ime DIANA je od DI, DIA što znači DAN, BOG (4). Dakle DIANA znači BOGINJA VODOSVJEŽINE, DIJANA VODONOVKA jer su GERME (banje) ljekovite i obnavljaju zdravlje.

……………………. (1) Edward Dwelly, A Gaelic Dictionary, Vol. I, Published by Herne Bay: E. Macdonald & CO., The Gaelic Press, 1902-, pg. 1. (2) Đura Daničić, Rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Dio I, JAZU, Zagreb, 1880-1882, str. 30. (3) Edward Dwelly, A Gaelic Dictionary, Vol. II, Published by Herne Bay: E. Macdonald & CO., The Gaelic Press, 1902-, pg. 1.pg. 699, 700. (4) Ibid, Vol. I., pg. 331. 15

ABRAMNICA, ABRAMICA ILI OBRAMICA

Starokeltsko AB znači VODA (1). Ova stara keltska riječ održala se u srpskom jeziku u riječi ÀBRAMNICA. U izvgovoru se čuje i ABRAVNICA (2) ili OBRAMICA – motka koja se drži preko ramena sa sudovima za vodu. U riječi ABRAMNICA dvije su keltske riječi: AB (voda) i RAMH. Riječ RAMH je od srpskog korijena RA koji se nalazi u riječima "račva", "raklja" i "rašlje". Od RA izvedeno je RAME, jer je RAME mjesto iz kojeg se GRANA ruka. Keltsko RAMH znači GRANA (3). Keltsko OB je POTOK, ZALJEV, PLITKI BAZEN dakle opet VODA (4): a) AB-RAM-NICA > ABRAMNICA b) OB-RAM-ICA > OBRAMICA .............................. (1) Edward Dwelly, A Gaelic Dictionary, Vol. I, Published by Herne Bay: E. Macdonald & CO., The 16

Gaelic Press, 1902-, pg. 1. (2) Đura Daničić, Rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Dio I, JAZU, Zagreb, 1880-1882, str. 30. (3) Edward Dwelly, A Gaelic Dictionary, Vol. III, Published by Herne Bay: E. Macdonald & CO., The Gaelic Press, 1902-, pg. 747. (4) Ibid., pg. 701.

MOCCOS I MOKOŠ

Svinja u mokrini Koliko je lako manipulisati ljudima u sakrivanju istine da su Sloveni od Kelta, pokazaćemo i na primjeru slovenske boginje MOKOŠ i MOCCOS (MOKOS), keltskog božanstva krmadi, odnosno svinja. Svi znamo da je MOKOŠ boginja vlažne zemlje (mokrine, vlage), a zašto je MOCCOS bilo božanstvo svinja, pogledajmo fotografiju iznad! 17

“BALKANSKI TURCIZAM” – ŠTA JE TO? Pošto su ljudi bili nekad jedan narod jednog jezika, u mnogim narodima svijeta postoje isti korijeni riječi i iste ili oblikom i značenjem srodne riječi. To uporedna lingvistika dokazuje mnoštvom primjera. “Balkanski turcizam arapskog porekla”, “Balkanski turcizam persijskog porijekla”? Šta je uopšte sintagma "balkanski turcizam"? Ako je turcizam, onda je turski turcizam, ne može biti balkanski, ne može biti persijski i ne može biti arapski turcizam! Pod izrazom "balkanski turcizam" sve stare srpske riječi svjesno se kradu iz etimologije srpskog jezika i trpaju u turski ambar. Kao prvo: porijeklom su Turci srodni Srbima, jer su davni preci Turaka porijeklom sa sjeverne obale Dunava današnje Vojvodine i Rumunije. Kao drugo: osvajanjem Male Azije Turci su asimilovali mnoštvo domorodaca keltskog (galskog i slovenskog) dakle srpskog porijekla. Samim tim u turski jezik ušlo je mnoštvo galskih i slovenskih riječi. Turcima Turci su na Balkanu proveli skoro 500 godina i među njima mnoštvo je onih koji su porijeklom od Srba kako među janjičarima, tako u sultanovoj administraciji. Da jedan narod živi petsto godina izmiješan sa okupiranim narodom, a da ne primi dio jezičkog fonda tog okupiranog naroda, to je nemoguće. Tačno je da u srpskom ima originalnih turcizama, ali i u turskom ima mnogo više srbizama jer i dan danas među Turcima ima oko devet miliona srpskih potomaka. Srbi su porijeklom od Gomerovih Cimerijana koji su se u kasnijem istorijskom periodu počeli nazivati 18

Tračanima, Keltima i Ilirima. Mnoštvo tkz. Slovena porijeklom je od njih, od tog naroda koji je živio sjeverno od Dunava izvan granica Rimskog carstva. Današnji srpski jezik vuče porijeklo iz jezika Cimerijana, Tračana, Kelta ili Ilira, a ne od nekakvog “praslovenskog jezika”, jer ni Prasloveni kao narod nisu postojali, već su to bila plemena pomenutih skupina naroda istog porijekla. A sad malo o riječi SRČA! Državni etimolog Petar Skok kaže ovako: “sřča f (Vuk) = sřča (Kosmet) = serča (18. v.) ‘parče stakla ili kakvog suda od stakla, staklo, džäm, staklenka’. Na -e, gen. -eta słče n (Vuk) ‘boca od stakla’. Na tur. -li indeklinabilni pridjev srčali ‘staklen’, epitet za durbin, pendžer (narodna pjesma). Balkanski turcizam (tur. sırça) iz terminologije materijala: búg. sarca.” (1) I za SRČU, kao i za mnode druge riječi, Skok tvrdi da je “balkanski turcizam.” I to se tako uči po filološkim fakultetima decenijama i kao laž preko knjiga, nastavnih planova i nastavničkog kadra prenosi se na učenike srednjih i osnovnih škola. A pogledajmo: keltsko (gaelik) SORCHA (SORČA) znači , SVJETLO, SJAJ, JASNOST - suprotno od DORCHA (2). Korijen u riječi SORČA je SOR i to je u srpskom dalo ZOR u riječi ZORA. Zar ZORA nije SVIJETLA? U riječi SRCA korijen je SR od skraćenog SOR. Skraćeno SR dalo je ZR u srpskom ZRAK, ZRETI, PROZRETI. Keltskom (gaelik) SORCHA (SORČA), što znači SVJETLO, SJAJ, JASNOĆA, suprotnog značenja je 19

DORCHA (DORČA). Pošto je SORCHA (SORČA) SVIJETLO, znači da je DORCHA (DORČA) TAMAN, CRN. Korijen u riječi DORCHA (DORČA) je DOR-, baš kao u riječi DORAT. A gle šta kaže Skok: “dorat m (Vuk, 18. v., narodna pjesma) = durat (jedanput, 17. v.) ‘konj mrke tamnoriđe boje’. Odatle: hipokoristici dóra, dore, doro m, na -în, -in + -ьс darin, gen. -ina, dorínac, gen. -ínca; deminutiv na -čie doračić; pridjevi na -ov i -ost: doratov, doratasi. Kako je taj balkanski turcizam iz oblasti konjogojstva složen od tur. pridjeva doru ‘mrk’ i at (v.) ‘konj’, koji i sam dolazi, može i od samog turskog pridjeva da nastane naša pridjevska izvedenica na -ast: dorast (konj) kao i u bug. dorest.” (3) I šta reći? Ništa, već samo pljunuti na takvu nauku i pljunuti na sve one koji tu laž kroz knjige, kroz školski sistem i medijaska sredstva šire u narod. A znate li zašto se laž prima u narodu? Zato jer je narod preko nametnutih nenarodnih vjera već postao služitelj duha laži, te većina naroda nema ni duhovne ni umne snage da se opre laži. ……………………… (1) Petar Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Knjiga III, JAZU, Zagreb, 1973, str. 318. (2) Edward Dwelly, A Gaelic Dictionary, Vol. III, Published by Herne Bay: E. Macdonald & CO., The Gaelic Press, 1902-, pg. 874. (3) Petar Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Knjiga I, JAZU, Zagreb, 1971, str. 426. 20

ENO GORE GORE GORE Prije no što se jutrom pojavi Sunce, prvo vrhovi planina, brda i brežuljaka zasvijetle suncem. Brda, planine i brežuljci su GORE i vatra GORI. Starokeltsko GOR je SVJETLOST, TOPLOTA (1). Velško GOR je VISINA (2): GOR > GORA, GORI, GORE, GORETI, PREGORETI Sve ove srpske riječi potiču od starokeltskog GOR, a gle šta kaže Petar Skok: "gòra f (Vuk, 1430) ‘1° brijeg, brdo, 2° velika šuma (1646, ŽK, Vodice) za razliku od loza ( = šuma uz kuću), 3° vinograd’, baltoslavenska (?), sveslavenska i praslavenska riječ." (3) Neće mrcina da kaže da GORA potiče od starokeltske riječi, nego kaže da je porijeklo ove riječi praslavensko. I eto prećutane istine, eto prećutane istorije,eto lažne nauke jer ne smije se znati da Srbi i mnogi današnji Balkanci, kao i mnogi Baltosloveni i Sloveni potiču od Kelta koji su u starini bili isto što i Tračani i Iliri. A šta Skok kaže za GORJETI: "gòrjeti, gorim impf. (Vuk) (iz-, do-, od-, na-, o-, po-,pre-, pri-, raž-, sa-, za-), ie., baltoslavenski, sveslavenski i praslavenski glagol na -eti, termin iz kulture vatre ; ardere;..." (4) Opet samo veli da je baltoslovenski, sveslovenski i praslovensk, ni riječi da je od keltskog GOR. Neki slovenski narodi ne kažu GORA, nego GERA. Otkud sad GERA? E, to je od tračanske osnove GER koja se nalazi u srpskoj riječi GERMA i bukvalno znači TOP21

LOTA: GER je dalo ŽER, GERA je dalo ŽERA (GERMA se stavlja u tijesto te izaziva vrenje, a pri svakom vrenju razvija se toplota). .................................. (1) Edward Dwelly, A Gaelic Dictionary, Vol. III, Published by Herne Bay: E. Macdonald & CO., The Gaelic Press, 1902-, pg. 516. (2) William Richards, Welsh and English Dictionary (Geiriadur Cymraeg a Saeseneg), Caerfyrddin, 1832. pg. 148. (3) Petar Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Knjiga I, JAZU, Zagreb, 1971, str. 589. (4) Ibid, str. 591.

SVIRANJE KURCU Naš stari i pametni narod slikovito-šaljivom izrekom opisao je nečiji uzaludni posao: sviranje kurcu! Kad neće da se digne, možeš mu svirati dan-noć, ali zalud! E tako je i ovaj moj postao pravo sviranje kurcu! Godinama dokazujem i pokazujem da su originalni Srbi, dakle i mnogi današnji Hrvati, Bošnjaci i Crnogorci porijeklom od Kelta, tj. od Tačana ili Ilira. Ali, eto... i ja samo sviram kurcu! Evo ću i sad ovim primjerom da odsviram lekciju kurcu, možda on ipak razumije što današnji preglupi Srbi i ostali spomenuti glupi Balkanci nikako da shvate: Vuk Karadžić je zabilježio srpsku riječ GENUTI, GÉNEM koja znači UDARITI (1). I gle: starokeltsko GEN znači OZLIJEDITI, RANITI (2). I šta još starokeltsko GEN znači? Znači MAČ, jer MAČEM se UDARA, OZLJEĐUJE I RANJAVA! (3) 22

.............................. (1) Vuk Stef. Karadžić, Srpski rječnik istumačen njemačkijem i latinskijem riječima, Četvrto državno izdanje, Beograd, Stamparija Kraljevine Jugoslavije, 1936, st. 88. (2) Edward Dwelly, A Gaelic Dictionary, Vol. I, Published by Herne Bay: E. Macdonald & CO., The Gaelic Press, 1902-, pg. 489. (3) Ibid.

SARDIATI SARDIATI su ilirsko pleme iz centralne Bosne. U vrijeme rimskog cara Trajana (vladao od 98 - 117. g. n. e.) SARDIATI su sa Pirustaima i Baridustaima naseljeni u Daciju, današnja Rumunija. Ali, nikad se ne iseli sav narod kao što ni u Titovo vrijeme nisu svi stanovnici Bosanske Krajine raseljeni u Vojvodinu. Šta znači ime SARDIATI? Ime se sastoji od dvije keltske (gaelik) riječi: SAR + DIA. Gaelik SAR znači SAVRŠEN, NENADMAŠAN, PLEMENIT, JUNAČAN, DRAGOCJEN, LJUDINA (1). SAR je od starijeg ZAR što je SJAJ. Gaelik DIA je DAN, VID, SVJETLOST, BOG (2). U rumunskoj Rošia planini (Roşia Montană), što bukvalno znači Raška planina ili Crvena planina, nađen je jedan oltar koji je postavio neki SARDIAT. Na oltaru piše: Platius Dasantis Genio Sardiat(a)e d(o)n(um) Engleski prevod: "Platius, son of Dasa(s), making an offering to the Sardeate Genius." 23

"Platius, sin Dasin, prinese žrtvu sardiatskom Geniusu."

Sardiatski oltar (Roşia Montană, Romania). Genijus je bio opšti naziv porodičnih božanstava. 24

Nego je zanimljivo ime DASA, DASAN. Ima li iko da ne zna šta znači ime DASA ili DASAN? Ko ne zna, evo da mu kažemo: keltsko (gaelik) i srpsko DASAN znači BIJESAN, POMAMAN, LJUT, SILAN, ŽESTOK, SPOSOBAN, GRUB, DIVLJI (3). Sanskritsko DĀSA znači POZNAT ČOVJEK (4), ali su gaelik i srpska značenja mnogo preciznija i nabrajaju sve osobine DASE, jer DASA BACA, RAZBACUJE I RAZVALJUJE. ............................ (1) Edward Dwelly, A Gaelic Dictionary, Vol. III, Published by Herne Bay: E. Macdonald & CO., The Gaelic Press, 1902-, pg. 791. (2) Ibid., Vol. I, pg. 331. (3) Ibid., pg. 312. (4) Sir Monier Monier-Williams, A Sanskrit-English Dictionary, Oxford, The Clarendon Press, 1960, pg. 477.

BILJKE RODA GENTIANA, GENTA I GEN "GENTIĀNA ⁓ae, f. [app. Illirian] One or other species of the plant gentian." (1) U ilirskog plemena Ardeji bio bio kralj sa imenom GENTIUS Gentius (starogrčki: Γένθιος). Vladao u vremenu 181–168. g. st. e.). Ime biljaka iz roda GENTIANA (GENTIAN) istog je postanja i značenja kao i ime kralja GENTIUSA. U govoru seoskog stanovništava srednje Bosne još postoji riječ GENTA i izraz ZGENTO SE što znači ZBOTAVIO SE, ZAOKRUŽIO SE, tj. UDEBLJAO SE. Kad su se sa igranja po snijegu djeca vraćala u 25

kuću noseći snijeg na pantalonama i vunenim čarapama, žene su im ljutito govorile: "Metlu u šake i prvo te gente otresi!" GENTA je sinonim riječi "bota", a "bota" je ono što je OKRUGLO, GRUDASTO (pogledajmo cvjetove nekih biljaka iz porodice GENTIANA ili GENTIAN, a onda izgled njihovih cvijetova uporedimo sa GENTAMA na ostalim slikama i biće nam jasna povezanost pojmova).

Gentiana lutae, jedna iz roda gentian. 26

Kod ljudi i životinja GENTA se uglavnom klati, MLATI, UDARA bilo da je u muška, bilo da je u ženska GENTA. Čovjekova GENTA je u gaćama, dok su u žena GENTE dojke i kukovi.

Gente kao dijelovi gendara, tj. đerdana. Vuk je zabilježio riječi GENUTI, GÉNEM sa značenjem UDARATI, MLATITI, TUĆI (2). Starokeltsko GEN je MAČ i njime se UDARA, MLATI, TUČE (3), a sve je to od toga što GENTE vise pa mlate i udaraju klateći se. Daničić je zapisao riječ GÈNDÂR u 27

značenju ĐERDAN (4): "Gendar zveči, a papuče klepću". Osnova u riječi GENTA je GEN i od tog su izvedene sve grčke i latinske riječi sa značenjem ROD, RASA, FAMILIJA i sl. U osnovi GEN korijen je GE i to je isti korijen koji se nalazi u tračkom GERMA ( toplo, vruće, vatra), a nalazi se i u latinskom GERM što znači SJEME, PUPOLJAK, KLICA. Od ilirskog GE izvedeno je grčko GAĨA (ZEMLJA). Bukvalno značenje korijena GE otkriva nam kanariski jezik, ogranak sanskrita: kanarisko "geṇḍe" znači "penis" (5), a "geṇṭe" je "korijen", "izvor" (6), "géḍidu" je "orati" (7), a "gédára" je "uzorano polje" (8). Dakle, GE bukvalno znači SNAGA, SILA, MOĆ, a riječ GENTA ostala je u jeziku naroda srednje Bosne još od vremena Ilira. ............................. (1) Oxford Latin Dictionary, Oxford, At The Clarendon Press, 1968, pg. 760. (2) Vuk Stef. Karadžić, Srpski rječnik istumačen njemačkijem i latinskijem riječima, Četvrto državno izdanje, Beograd, Stamparija Kraljevine Jugoslavije, 1936, st. 88. (3) Edward Dwelly, A Gaelic Dictionary, Vol. I, Published by Herne Bay: E. Macdonald & CO., The Gaelic Press, 1902-, pg. 489. (4) Đura Daničić, Rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Dio III, JAZU, Zagreb, 1880-1882, str. 127. (5) W. Reeve, A Dictionary Canarese and English; Revised, Corrected and Enlarged by Daniel Sanderson, Bangalore: The Wesleyan Mission Press, 1858, pg. 388. 28

(6) Ibid. (7) Ibid. pg. 39 (8) Ibid.

GERDAB > ĐERDAP

a) Ilirsko GE = SILA, SNAGA, MOĆ b) GERD > SILAN, SNAŽAN, MOĆAN c) starokeltsko AB = VODA (1) GERD-AB > GERDAB = SILNA, SNAŽNA, MOĆNA VODA. GERDAB > GERDAP > ĐERDAP Nema tu nikakvih persijskih riječi ni "balkanskih turcizama". .............................. (1) Edward Dwelly, A Gaelic Dictionary, Vol. I, Published by Herne Bay: E. Macdonald & CO., The Gaelic Press, 1902-, pg. 1. 29

VEN JE SUNCE Srbi, Sorbs, Serbja, Serby, Sorben, Lusati, Vendi (Wends, staroengleski: Winedas; staronordijski: Vindr; njemački: Wenden, Winden; danski: Vendere; švedski: Vender; poljski: Wendowie) ili kako ih još zovu: "zapadni Sloveni". Govore da naziv Wends potiče od rimskog vremena i latinskog naziva Veneti, Venedi ili Venethi; grčki: Ουενεδαι /Ouenedai. Još sredinom 5. vijeka stare ere Herodot spominje ilirske ENETE (1) čije ime počinje osnovom EN. Sanskritsko ENA je ON, a ON je egipatsko ime Sunca: Sanskritsko ENDH znači kao i sanskritsko INDH: SVJETLOST, ZAPALITI, ZAPLAMTITI (2). Nosilac ovih značenje je EN u riječi ENDH. "Ani, ime Sunca u Asiriji, u Egiptu i Siriji je ON. U Grčkoj je JAN i ION." (3) "Ani u sanskritu ima oblik Inu (sunce), u Grčkoj, Egiptu i Palestini je ON, ion, aon, anō, iun, oni, one, Ono, No i Unni." (4) Na mjestu starosrpskog EN i sanskritskog ENDH i ENA u imenu ENETI je osnova je EN(E). Pošto se riječ odnosi na Sunce (sunce), a Sunce je svjetlost i vid, osnova EN je u srpskom ENO što znači GLEDAJ, VIDI ("Šta si bl-en-o?"). Mnogi istoričari tvrde da su Herodotovi ENETI kasniji VENETI: "To će biti zabilježena, računajući po Strabonu, Sofoklu, poznata povezanost Antenora sa boravištem 30

Eneta (Veneta) na sjeveru Italije." (5) Da su Herodotovi ENETI kasniji VENETI pokazuje i ovaj citat koji govori o Herodotu: "...on je znao o Venetima koje je s pravom smatrao Ilirima...." (6) Enetsko EN postalo je VEN. Pošto EN znači SUNCE, po ogici i VEN treba da znači SUNCE. I zaista: "Imamo Beth-aven, biblijsko ime, H-av.an ili Hav-hani, bog Persijanaca, hindu Ven znači sunce, i Vena mjesec; Van-iah, hebrejsko ime, sanskritsko Van-as-pati, Pati znači vladar (vladari su u starini sinovi sunca),...." (7) "Ven (sun), Vena, mjesec, hindu riječ." (8) EN-G-EL > ANGEL > ANGEO > ANĐEO = SVJETLOST, VATRA! Velško EN je NAČELO ŽIVOTA, SUŠTINA, ŽIVOT (9). Gaelik ENIG isto je značenjem kao i AING (10) u riječi AINGEAL (anđel) (11). I tako pronalazimo u imenima ENETI, VENETI, VENDI korijen EN (VEN) koji znači SUNCE. Svastika je VINTA, a to je po osnovi VIN kao sinonimu Sunčevom imenu VEN. I još ovo: "Napolje, VAN!" Ovo VAN u bukvalnom smislu je slobodni prostor na suncu, na svjetlosti dana., dakle i VAN znači SUNCE. EN, VEN, VIN i VAN su imena SUNCA: i svi narodi Evrope čija su imena od ovih osnova izvedena grane su jednog roda. ................................ 31

(1) Sir Monier Monier-Williams, A Sanskrit-English Dictionary, Oxford, The Clarendon Press, 1960, pg. 232. (2) Ibid., pgs. 232, 167. (3) Dunlap, S. F. (Samuel Fales), The origin of ancient names of countries, cities, individuals, and gods, Cambridge, Metcalf and Company, 1856, pg. 6. (4) The Christian Examiner and Religious Miscellany, Volume 61, Boston, Crosby, Nichols, and Company, July 1856, pg. 95. (5) A. C. Pearson, The Fragments of Sophocles, Vol. I, Cambridge, The University Press, 1917, pg. 88. (6) William Ridgeway, The Early Age of Greece, Vol. I, Cambridge, The University Press, 1901, pg. 349. (7) The Christian Examiner and Religious Miscellany, Volume 61, Boston, Crosby, Nichols, and Company, July 1856, pg. 95. (8) Dunlap, S. F. (Samuel Fales), Ibid., pg. 25. (9) William Richards, Welsh and English Dictionary: Geiriadur Cymraeg a Saeseneg, Caerfyrddin: Published by Ewan Jones, 1832, pg. 131. (10) Edward Dwelly, A Gaelic Dictionary, Vol. II, Published by Herne Bay: E. Macdonald & CO., The Gaelic Press, 1902-, pg. 393. (11) Ibid., Vol. I, pg. 16.

32

EN, TEN, TINI U našoj narodnoj dječjoj pjesmi nabrajalici sačuvna je uspomena na ritualni običaj iz vedskih vremena: EN TEN TINI SAVA RAKA DINI SAVA RAKA TIKA TAKA BIJA BAJA BUM Riječi sanskrita: - EN (ENA) = ON (SUNCE) ili ONA (ZORA) (1), - TEN = TÉNA = TAMO, OTUDA (2), - TINI = TINJA = SJAJI = DÍNA (san.) = DĬNĬ, DANI (SVIĆE) (3), - SĀVÁ ( सव ) = SOMU PRINESI (vedski ritual u čast dana, mjeseca i godine) (4), - RAKA ( रक ) = SUNČEV DRAGULJ, KRISTAL, SJAJ, BLJESAK = (5), - DINI ( < DÍNA, Slav. DĬNĬ) = DANI (SVIĆE) (6), - SĀVÁ = ( सव ) = SOMU PRINESI, - RAKA ( रक ) = SUNČEV DRAGULJ, BLJESAK, SJAJ, - TIKA (< TĪK) = IDE (7), 33

- TAKA = (< TAK) = DARUJE, RADUJE (8), - BHIYĀ (< BHĪ) = STRAVA (9), - BHAYA = BAJA, OPASNOST (10), - BHUM je srpsko BUM (onomatopeja) = PUČE, PRSNU. Nabrajalica u slobodnom prevodu: ZORA ON (ONA) OTUDA TINJA SOMU PRINESI SUNČEV BLJESAK DANI SUNČEV BLJESAK IDE RADUJE STRAVA OPASNA PRSNU ........................... (1) Sir Monier Monier-Williams, A SanskritEnglish Dictionary, Oxford, The Clarendon Press, 1960, pg. 232. (2) Ibid. pg. 454. (3) Ibid. (4) Ibid., pg. 1210. (5) Ibid., pg. 448. (6) Ibid., pg. 478. (7) Ibid. pg. 478. (8) Ibid.,pg. 431. (9) Ibid. pg. 758. (10) Ibid. 34

DA - Jeli li uradio posao? - Jesam. - Jesi li uradio posao? - Da! Pričam nevjernom rodu, godinama na očiglednim primjerima pokazujem i dokazujem da su Srbi i većina Slovena porijeklom od Cimerijana koji su se u kasnijem istorijskom dobu nazivali Tračani, Kelti i Iliri (Sarmati su od istog stabla, ali su bili skitizirani). Pričam i govorim, pokazujem i dokazujem, ali je vatikanskogrčko-svetosavska crkveno-politička ideološka dresura uma jača od svakog dokaza, te zombiji ostaju zombiji bez vlastite umne snage za zdravorazumsko razmišljanje i kreativno zaključivanje. Evo još jedan primjer koliko malo treba da se istina sakrije i da se laž u glavama zombija na carski presto ustoliči. O riječi DA Petar Skok kaže: "da = da, potvrdna čestica kao odgovor na pitanje, 'sinonim: jest, sic, ita'. Nalazi se u istom značenju u bugarskom i kao posuđenica iz južnoslavenskoga u rumunjskom jeziku. Kao svezica općenita je u slavenskim jezicima i postanjem je iz praslavenskog doba." (1) Tako akademik i "najveći jugoslavenski, jugoslovenski i hrvatski" lingvista tvrdi: riječ DA "postanjem je iz praslavenskog doba". Nema praslavenskog ni praslovenskog doba, postoji praistorijsko i istorijsko doba, a u istorijskom dobu poznati su svi narodi Evrope i među

35

njima nema nikakvih Praslovena, nego su od tih postojećih istorijskih naroda izvan i sjeverno od Rimskog postali istorijski Sloveni. Eto u riječi DA primjera ko su zapravo ti "Prasloveni praslovenskog doba": keltsko (gaelik) THA (DA) bukvalno znači kao i englesko YES: JESAM, JEST, JESMO, JESU (2). .............................. (1) Petar Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Knjiga I, JAZU, Zagreb, 1971, str. 369. (2) Edward Dwelly, A Gaelic Dictionary, Vol. III, Published by Herne Bay: E. Macdonald & CO., The Gaelic Press, 1902-, pg. 946.

SANSKRITSKI I BRIGIJSKI Sanskritsko BHAGA i brigijsko BAGAIOS (Βαγĩος) (1) više su oblikom slični nego sanskritsko BHAGA i današnje srpsko BOG. Zašto se prećutkuje da su današnji Srbi (kao i veliki dio Hrvata , Bošnjaka, Crnogoraca, Makedonaca, Bugara i Albanaca) porijeklom od Briga Tračana? Zato jer su Brigi u istoriji poznati i kao Kelti koji su naselili svu zapadnu, istočnu i sjevernu Evropu.

.................................. (1) Robert Ellis, The Armenian origin of the Etruscans, London: Parker, Son and Bourn, 1861, pg. 14. 36

KAKO STRANA RELIGIJA ZATARE NAROD “Na obali Adriatika bili su Japidi, ili Morlaci....” (1) Svoje ime Japidi (ili Japodi) dobili su po svom pretku Jafetu, najstarijem sinu Nojevom. I od pradavnih vremena živjeli su Japidi obalom Jadrana od Pule i Zadra pa sve do Panonije. Bog prehrišćanskih Japida zvao se Vidas (Vidasus, lat.), a boginja im se zvala Thana, tj. Dana (njihov oltar nađen je u Topuskom kod Siska). Glavni grad Japida u rimsko vrijeme zvao se Međutim. Japidi su uspjeli opstati i čuvali su svoj jezik sve do sredine 19. vijeka kad nestaje i japidskog jezika i Japida. Oko 11. vijeka slovenski crkveni vlastelini pretvorili su domorodce Japide u najamnike kojima su iznajmljivali svoju zemlju za obradu i ispašu. Pošto su morali da obrađuju i veleposjednikovu zemlju, Japidi su nazvani Morlaci ili Morovlasi. A onda početkom 19. vijeka počinje era revolucionarnog nacionalizma i stvaranja novih naroda i država. Pritisak katoličke crkve kroz vijekove mnoge je Japide odveo u moderni korpus Hrvata, a koji su ostali u pravoslavlju asimilovani su u Srbe. Danas Japida nema, već su to Hrvati i Srbi i vjerujem da su neki od njih žestoke usta še i žestoki četnici. Eto šta religija učini od drevnog naroda i recite mi da crkva nije vođa Novog svjetskog poretka. .............................. (1) Aaron Arrowsmith, A compendium of ancient and modern geography, London: E. Williams , Eaton, (etc., etc.), 1839, pg. 151. 37

ASGARD U MIDGARDU U staroj nordijskoj mitologiji ASGARD je mjesto gdje borave bogovi, nešto slično kao Olimp kod starih Grka, samo je na nebu. ASGARD je nazvan BEDEM AESIROV. Legenda je podijelila ASGARD na 12 glavnih oblasti. Da vidimo šta kaže etimologija o imenu ovog mitološkog mjesta? ASGARD je postalo od AS GARD. Starokeltsko AS je OZARITI, OSVIJETLITI (1) i to je ono staro srpsko AZ, prvo slovo azbuke i znak krsta sa četiri C. To je AS, tj. AZ i u srpskom znači JA (JESAM, BIVAM, POSTOJIM). GARD je keltsko (gaelik) i današnje srpsko ZAŠTITA, ODBRANA (2). Dakle ASGARD znači OŽARENA ZAŠTITA, OSVIJETLJENA ODBRANA i to je BEDEM AESIROV. Ko je AESIR? Etrurska riječ za BOG je AESAR (ÆSAR) (3). Teutoni su takođe imali boga AESIRA (ÆSIR) (4). I etrurski AESAR i teutonski AESIR imaju porijeklo u vedskom ASURA (5), a sve je od božijeg imena AS ili AZ. Imena ÆSAR I AESIR vrlo su bliska imenu OSIRIS. U bukvalnom smislu iza ovih imena je SUNCE, jer 12 oblasti ASGARDA nije ništa drugo do 12 zodijačkih znakova sa 12 mjeseci jedne godine, ali u duhovnom smislu to može biti i praslika onog svijeta. “Riječ AESAR na irskom bukvalno znači ‘zapaliti’. Na haldejskom ‫‘ אזא‬aza’ znači ‘osvijetliti’, ‫אשא‬ 38

‘asa’ je ‘vatra’. Sanskrit ‘Osch’ ‘vatra’ ili ‘vrelina’.” (6) Govoreći o staroirskom keltskom AESARU autor tvrdnje gornjeg citata kaže i ovo: “On je zvan Bog; ili vatra razuma, Dia ili Log: Mr. Vallencey reče: riječ Log znači duhovni plamen i poistovjećuje sebe sa grčkim Λογος.” (7) Tako ASGARD znači: OŽARENA ZAŠTITA, OSVJETLJENA ODBRANA i to je BEDEM AESIROV: ASGARD je u MIDGARDU. Šta je MIDGARD? Anglosaksonsko MID je SREDINA, CENTAR i tome odgovara gaelik MEADHON (8) i srpsko MED. U tom centru je BALANS, OSOVINA, OSA, OS. MIDGARD je CENTAR ZAŠTITE, CENTAR ODBRANE i u njemu je ASGARD: OŽARENA ZAŠTITA, OSVIJETLJENA ODBRANA i to je BEDEM AESIROV. ………………………….. (1) Edward Dwelly, A Gaelic Dictionary, Vol. I, Published by Herne Bay: E. Macdonald & CO., The Gaelic Press, 1902-, pg. 48. (2) Ibid., pg. 478. (3) Isaak Taylor, Etruscan Researches, London, Macmillan and Co., 1874, pg. 144. (4) Ibid. (5) Ibid. (6) Godfrey Higgins, The Celtic druids; London, B. Hunter, 1827, pg. 168. (7) Ibid. (8) Norman Macleod, A Dictionary of the Gaelik Language, Glasgow and London, W. R. M’Phun, 1833, pg. 395. 39

KOFA I KOVAČ GOVORE KOFA je kanta od tankog KOFA. tj. od tankog lima. U drevna vremena KOF se dobijao KOVANJEM, dakle je staro KOF dalo današnje KOV. Kelstski (gaelik): - GOB = BRBLJANJE, GALAMA (1) - GOBHAINN = KOVAČ (2) - GOFANNON = BOG ZAŠTITNIK KOVAČA (velški GOF, irski GOBHA) (3) - GOB = GALAMA = GOV(OR) > KOV ( lupa čekića o nakovanj) - GOBHAINN = KOVAČ - GOFFANNON = KOFFANON = KOVANON - GOF > KOF > KOV - GOBHA = KOBHA = KOVA Da li je G prešlo u K, ili je obratno; da li je B prešlo u V ili obratno, to nije toliko ni važno: važno je da su to riječi starinom iz jednog jezika. Balkanci, vidite li gdje su nam korijeni i shvatate li u šta su nas naši stari neprijatelji preko nama stranih religija prekovali? Ova slika iznad živa je istina i bježanje od lajkovanja jeste bježanje od istine, a nepriznavanje životne istorijske istine je služenje đavolu! ……………………… (1) Edward Dwelly, A Gaelic Dictionary, Vol. I, Published by Herne Bay: E. Macdonald & CO., The Gaelic Press, 1902-, pg. 511. (2) Ibid. (3) Edward Anwyl, Celtic Religion, Chicago, The Open Court Publishing Company, 1906, pg. 55. 40

GARD, GARDA I GRAD O porijeklu riječi GRAD Petar Skok kaže ovo: "grad 2 m (Vuk), ie., baltoslav., sveslav. i praslav. *gordz '1° (danas) sinonim: varoš f = varoš m, urbs, civitas, πόλις, Stadt, 2° (u feudalno doba) castellum, arx, utvrđenje, Burg'". (1) Riječ *gordz je izmišljena pretpostavka (zvjezdica to označava). Kako je dobijena riječ GRAD? Dobijena je od starokeltkog GARD koje je značilo OGRADA, ZAŠTITA, ODBRANA (2). Velško GARDD znači OKRUŽEN OGRADOM, ZATVOREN (3). Englesko "garden" (vrt) izvedeno je od starokeltskog GARD. I danas u srpskom GARD znači ODBRANA: "Zazeo GARD!" GARDA je vojska kojoj je zadatak da čuva nekoga. Od GARD metatezom glasova (prevrtanjem) -AR- u RA- nastalo je današnje GRAD.

................................... (1) Petar Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Knjiga I, JAZU, Zagreb, 1971, str. 602. (2) Edward Dwelly, A Gaelic Dictionary, Vol. I, Published by Herne Bay: E. Macdonald & CO., The Gaelic Press, 1902-, pg. 478. (3) William Richards, Welsh and English Dictionary (Geiriadur Cymraeg a Saeseneg), Caerfyrddin, 1832, pg. 141. 41

GRȀD “…grȁd je naime srodan sa lit. gruodas 'zaleđena zemlja, smrznuto ulično blato', sa lat. grando, gen. -iniş (sa nazalnim infiksom).” (1) Po Skoku srpsko GRȀD srodno je litvanskom GRUODAS što znači “zaleđena zemlja, smrznuto ulično blato”. Zaista je ovo laičiko poređenje, jer se na prvi pogled vidi da je litvansko GRUODAS i oblikom i značenjem srodno srpskom GRUDA, a GRȀD i GRUDA dva su različita pojma. Latinsko GRANDŌ (led, grad) i srpsko GRȀD zaista isto znače, ali nisu istog postanja, jer je latinsko GRANDŌ postalo od korijena GRAN- od kojeg je izvedeno GRAIN što znači ZRNO, te GRANDŌ znači ZRNASTO. Međutim, u riječi GRȀD korijen je GRȀ- bez glasa N, dakle je latinsko GRANDŌ dvosložna (GRANDŌ), a srpsko GRȀD jednosložna je riječ. Korijen u latinskom obliku je GRAN-, u srpskom je starije GRȀjer je kraće. To znači da se latinskim GRANDŌ ne može potpuno objasniti srpsko GRȀD (ruski: градъ, poljski: grad, češki: hrád). Znamo kako GRȀD izgleda, ali zašto mu dadoše takvo ime? Evo zašto: iako u sebi sadrži korijen GRA- koji upućuje na ZRNO, keltsko (gaelik) GRAD ima mnogo preciznije značenje: BRZ, NAGAL, IZNENADAN, NAPRASIT (2). Keltsko GRAD, GRADAN znači još i OPASAN, GRUB i OPAK jer razbija, uništava i zatire ljetinu (3). Latinsko GRANDO nema ova značenja. 42

Kao zatirač ljetine GRȀD izaziva nestašicu hrane i uzrokuje BOL, PATNJU i MUČENJE što je na gaeliku CRADH (4): CRADH > GRAD. Dakle je srpsko GRȀD potpuno isto ketskom GRAD, jer savremeni srpski jezik ne vuče porijeklo iz nekog fiktivnog “praslovenskog” od tamo nekih “Praslovena”, nego iz keltskog, tj. tračanskog ili ilirskog jezika kao i jezici svih Slovena. ................................. (1) Petar Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Knjiga I, JAZU, Zagreb, 1971, str. 604. (2) Norman Macleod, A Dictionary of the Gaelik Language, Glasgow, W. R. M’Phun, 1833, pg. 336. (3) Ibid. (4) Edward Dwelly, A Gaelic Dictionary, Vol. I, Published by Herne Bay: E. Macdonald & CO., The Gaelic Press, 1902-, pg. 259.

TORBA I TORBAK O riječi TORBA Petar Skok kaže ovako: "tórba pored torba f (Vuk, ŽK) = torba, gen. torbe (Kosmet) 'šarpelj, telećak, tornister, grudnjača, obramnica, uprta, uprtnjača, užinara, strunjara, štenara, prtenjača, račarica'. Deminutivi na -ak torbak, gen. -aka (Hrvatska), na -ica torbica = torbica (ŽK), torbice f pl. (Crna Gora) »darovi mladoženjama i u pohodima«, torbačak, gen. -čka m (ŽU.) = torbadza (Hrvatska, sadrži tur. deminutivni sufiks -čik)." (1) I zaključuje Skok: 43

"Balkanski je turcizam (tur. torba = tobra 'Sack', deminutiv torbaciK): rum. torba pored tolbă = tulbă (prema Tiktinu l mjesto r od unakrštenja sa tuh, v. tulac) 'Köcher', deminutiv tulbita, bug. torba (akcenat prema tur.), arb. torbe pored torve (v mjesto b preko grčkoga), dem. torbaxhik 'lederner Proviantsack der Bauern', ngr. τορβας." (2) Svi znamo šta su TORBA i TORBAK i znamo da se torba uzima i nosi samo kad čovjek ide na put. Tačno je da u turskom postoji riječ TORBA, ali iz kojeg jezika riječ potiče i da li se kroz etimologiju turskog jezika dolazi do zaključka da je to izvorna turska riječ? Keltsko (gaelik) TOR isto znači kao i keltsko (gaelik) TUR: PUT, PUTOVANJE (3). I kad se ide na put, uzima se TORBA ili TORBAK i u njih se TURI hrana i rezervna odjeća. Riječ TORBA je skraćeni oblik riječi TORBA jer je TORBAK sastavljeno od TOR BAG i to je PUTNA VREĆA: TOR znači PUT, a gaelik BAG je kao i u englesko BAG: VREĆA (4). I po čemu bi TORBA I TORBAK bile turske riječi, jer u izvornom turskom ne postoje riječi TOR u značenju PUTOVANJE, niti riječ BAG u zna-čenju VREĆA. ............................... (1) Petar Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Knjiga III, JAZU, Zagreb, 1971, str. 484. (2) Ibid. (3) Edward Dwelly, A Gaelic Dictionary, Vol. III, Published by Herne Bay: E. Macdonald & CO., The Gaelic Press, 1902-, pg. , pg. 963. (4) Ibid, Vol. I, pg. 57. 44

STEĆAK IZ RIMSKOG DOBA

Sl. 1. Natpis na stećku iz vremena Rimskog carstva. Već godinama pokušavam da odgonetnem značenje jednog memorijalnog natpisa sa stećka na 45

lokaciji Kamenička glava u Fatnici kod Bileće. Natpis je ispisanim u dva reda: prvi red ispisan je velikim latinskim slovima, a donji je mješavina etrurskog pisma sjeverne Italije s kraja stare ere (starotalijanski), rimske latinice i krstjanske ćirilice, nazvane “bosančica” (značenje slova dato je u tablicama).

Sl. 2. Dešifrovanje slova gornjeg reda natpisa. 46

U gornjem redu piše STOROV ENII. Sam izraz napisan je u formi rebusa, jer su dva prva slova napisana kao rimski broj LL = STO (100). Da bismo razjasnili smisao ovog izraza, pomoći će nam jedan citat iz srednjevijekovne engleske književnosti i velški jezik. Prvo citat: "And dronke, and yave his felaw drinke also, For wich anon they storven bothé two." (1) U navedenom citatu nas zanima samo riječ STORVEN, riječ koja je oblikom skoro ista natpisu na stećku: STOROV ENII. U fusnoti knjige iz koje je uzet citat, stoji objašnjenje da je STORVEN perfekat od glagola STARVE sa značenjem GLADOVANJE, tj. STORVEN znači MRTAV ZBOG GLADI (2). Etimolozi engleskog jezika ne znaju porijeklo engleske riječi STORVEN. Pošto je STORVEN svršena radnja perfekta i znači MRTAV ZBOG GLADI (engleski: star-ve), dakle STOROV znači GLADAN. Englesko starve potiče iz gaelika, tj. iz škotskog (3) u kojem STORB znači PUN, SIT (4): STORB = STORV = PUN, SIT; STORBEN > STORVEN = SATRVEN GLAĐU Za razliku od onog srednjevijekovnog engleskog STORVEN (mrtav), na stećku su dvije jasno razdvojene riječi STOROV ENII. Zajedničko značenje ovog izraza otkriće nam velško EN što znači ŽIVOT (5). Na stećku je zapisano ENII i to je genitiv oblika EN. EN je ŽIVOT, ENII znači ŽIVOTA. I gle: LLᗡOV ШNII = STOROV ENII = GLADAN ŽIVOTA. A šta piše u redu ispod? 47

Sl. 3. Donji red natpisa. 48

Donji red natpisa ispisan je pismom koje je mješavina etrurskog pisma sjeverne Italije s kraja stare ere (starotalijanski), latinice i krstjanske ćirilice, lažno nazvane “bosančica”. Slovo E napisano je znakom kakav nalazimo na B-strani diska iz Festosa (Phaistos) i u drevnom korintskom alfabetu (6).

Sl. 4. Slovo E (epsilon) u starom korintskom pismu (Edward Clodd, The Story Of The Alphabet, D. Appleton Century Company, New York, 1900, pg. 132). Uobičajenom frazom natpisa na stećcima tu piše: SE LEŽ(I) PERAS = OVDJE LEŽI PERAS. Originalni natpis je: STOROV ENII SE LEŽ(I) PERAS GLADAN ŽIVOTA OVDJE LEŽI PERAS Slova i riječi natpisa svjedoče da je stećak iz prvih

49

vijekova hrišćanske ere i vremena Rimskog carstva i da su Srbi prije srednjeg vijeka imali pismo. Na stećku je antropomorfna figura sunca proljeća i ljeta. Koplje u desnoj ruci okrenuto je u vis, što je simbolika podizanja Sunca u vrijeme proljeća, podizanja Sunca ka sjeveru i rast dana. U lijevoj ruci je mač je okrenut je ka zemlji (ka Velesu), što znači vrijeme ljeta, padanje Sunca ka jugu i kraćanje dana.

................................ (1) Ludwig Herrig, The British Classical Authors Select Specimens of the National Literature of England from G. Chaucer to the Present Time, Brunswick, Publisher George Westermann, 1862, pg. 11. (2) Ibid. (3) Walter William Skeat, An Etymological Dictionary of the English Language, Second Edition, Oxford: The Clarendon Press, New York: Mcmillan & Co., 1893, pg. 593. (4) Edward Dwelly, A Gaelic Dictionary, Vol. III, Published by Herne Bay: E. Macdonald & CO., The Gaelic Press, 1902-, pg. 904. (5) William Owen Pughe, A National Dictionary of the Welsh Language: with Englishh and Welsh equivalents, The thirdh edition, Volume II, Denbigh: Printed and published by Thomas Gee, 1873, pg. 27. (6) Edward Clodd, The Story Of The Alphabet, D. Appleton Century Company, New York, 1900, pg. 132. 50

NEMED JE PREDAK NEMACA Priča da su Sloveni Nijemce nazvali po tome što su Nijemci bili "neslovesni" tj. nisu znali da pričaju, zaista je smiješna nakon malo listanja knjiga o irskoj mitologiji. Po dolasu Fomorijana u Irsku, poslije oko trista godina njihovog boravka u Irskoj velika epidemija kuge opustoši zemlju, a tridesetak godina nakon kuge u Irsku dolazi novi narod kojeg predvodi poglavica sa imenom Nemed: “Onda je došao Nemed sa svojim sinovima i njihovim društvom iz ‘Skitije’ godine 2350 prije Hrista. Nisu dugo bili na ostrvu, a Fomorijani se opet pojavljuju i počinju da napadaju Nemede. Obe strane su ekstremno iskusne u druidizmu i stali su jedni naspram drugih u žestokom nadmetanju i tuči. Fomorijani su konačno pobijeđeni. Nemed je 12-ti potomak od Noja.” (1) “Onda je došao Nemed, sin Agnomana, koji je zaposjeo Irsku..” (2) “Kad je Nemed krenuo u Irsku sa svojom flotom, imao je trideset četiri broda. Godinu i po lutao je oko Kaspijskog mora. Nasukali su se i pomrli gladni i žedni osim četiri para oko Nemeda.” (3) Nemed > Nemet > Nemeti > Nemci Nemed je predak Nemeta, tj. Nemaca. Nemed je iz skitske zemlje i otac Nemedov ima skitsko ime: Agnoman što znači ognjeviti čovjek isto kao i hebrejsko ime Aškenaz. ……………………… (1) Alexander Macbain, Celtic mithology and religion, 51

Enberness: A. & W. Mackenzie, 1885, pg. 61. (2) Jean Markale, The Epics of Celtic Ireland: Ancient Tales of Mystery and Magic, Inner Tradition, Rochester, Vermont, 2000, pg. 17. (3) Ibid.

NEMANJA - PRVI SRPSKI REVOLUCIONAR Šta je revolucija, evo kratke definicije sa Vikipedije: "Revolucija je, u opštem slučaju, radikalna promjena drušvenih odnosa. U političkom označava korjenitu promenu društvenog uređenja. Riječ revolucija znači preobrat. U nekim revolucijama učestvuje veliki broj ljudi, ili čak većina neke socijalne grupacije ili naroda, dok neke revolucije vodi samo mala grupa revolucionara." Kako je Nemanja stvorio svoju državu na koju su današnji Srbi toliku ponosni i slave Nemanju kao prvog i najvećeg srpskog državotvoritelja (svi znaju da je to laž) i slave ga kao jednog od najvećih svetaca (istorija zna da je i to velika laž). Prvo da vidimo ko je Stevan Nemanja? Ime Nemanjinog oca je nepoznato, prezime nepoznato: "Kad su sinovi arhonta dukljanskog Mihale osvojili Rašku 1072. god. ded Nemanjin beše odveden u Dukljansku gde mu se rodio sin Stevan. Za vreme velikih meteža (1114.), po smrti Vladimira II, kralj Djordje osvoji Rašku i odvede oca Nemanjinog u Dukljansku gde mu se rodio otrok...." (1) 52

Zavida, Desa ili Stevan? Ko je Nemanjin otac? Prezime niko ne zna, pravog oca niko ne zna. U Duklji je Nemanja rođen, tamo se krstio u rimokatoličkoj crkvi. U zrelim godinama dolazi Nemanja u Rašku. Istoričari nigdje ne spominju da li je došao sam ili sa odabranom oružanom grupom po već unaprijed planiranom zadatku koji će provesti u djelo. Sad da vidimo kakvo je stanje i kakav poredak bio u Raškoj prije dolaska Stefana Nemanje: "Godine 1161. on počne 'zidati' hram sv. Nikole... blizu sv. Bogorodice na ušću reke Banjske. Ovako samostalno postupanje Nemanjino nije se moglo složiti s plemenskim življenjem i zadrugarskom upravom Vukanića. Braća nisu mogla priznati Nemanju za vladaoca, nego su ga smatrali kao zadrugara, po čijoj smrti njegovu državu trebao je da nasledi onaj knez, kome bi ista zadrugarska oblast pripala po običajima zadrugarske pravde i vladavine, a ne Nemanjinim sinovima." (2) Koja braća Nemanjina i otkud Nemanji braća u Raškoj? Zar su ovi Vukanići Nemanjina braća i po kojoj liniji: rođena braća nisu mogli biti, jer Nemanji se prezime ne zna? Ovim se pokušava legalizovati Nemanjin dolazak i ostanak u Raškoj kao dolazak kod svoje braće i na svoju zemlju. I šta biva dalje? "Zidanjem crkava i zamaka, Nemanja se smatrao samostalnim vladaocem i upravljao 'ni skim nesaopšteno'." (3)

53

"On ne govori kao zadrugar, nego kao samostalni vladalac, a u 'Boga su mnoge milosti', pa će on svakome po zasluzi dati. Ovde izlazi na vidik ličnost, a ne zadruga." (4) Nije ličnost, nego bezbožna zla sebičnost koja se opravdava "Božijom zaslugom". Vukanići pozovu Nemanju na zadružni zbor, pitaju ga zna li sta radi, zna li da ne može to da radi, ali on ne sluša i oni ga okuju i stave u zatvor. U to vrijeme vizantijski car Manuilo smjenjuje Uroša II "najstarijeg između Nemanjne braće" (5) oslobađa Nemanju iz zatvora i postavlja Nemanju na čelo vazalne države. I tada Nemanja počinje pokolj i istrijebljenje svoje "braće" župana po svoj Raškoj: "Nemanja je posle svog oslobođenja, s jedne strane, slao caru spomoćnu vojsku u ratu protiv Ugarske, a s druge strane, otvorio rat protiv svoje braće." (6) "Dok je Nemanja ništio svoje srodnike i suparnike kneževe i župane, dotle je Manuilo ratovao s Ugarskom." (7) "Posle svoga zbavljenja, Nemanja je otvorio rat sa svojim srodnicima i županima. Njih 12 pogubio, a ostali utekli u grčko carstvo, u Dubrovnik i kud je ko mogao." (8) Nemanja je pobio i rastjerao sve župane i knezove i tako uništio zadružni život Srba, ukinuo vijekovno običajno parvo i postao apsolutistički monarh Raške. Da li je pobio i sve potomke župana i knezova koje je stigao, o tome istorija ćuti, a vjerovatno jest, jer tako se onda radilo pri istrijebljenju konkurenata na presto. 54

I tako u Raškoj nema više ni župana ni knezova osim Nemanje, ali ima još neko ko sutra može reći Nemanji: "Ne, ti na to nemaš pravo!" To je srpska narodna crkva dvovjernih krstjana, tkz. "bogumila". Uz Nemanju je Grk episkop Jevtimije, te se sprema genocid protiv Srba krstjana i dotadašnje srpske crkve, jer to su Srbi kršteni po ortodoksnom obredu, ispovijedali su ortodoksni Simvol vjere, ali je sav narod u svom životu pratio i svoje stare prehrišćanske običaje: "Po povratku iz Carigrada, Nemanja ustane protiv bogumila i ostatka mnogoboštva. Dva glavna uzroka pokrenula su ga na takvu radnju. Bogumili su stitili plemenski sklop i bili protivnici crkvene jerarhije. Kako je bilo prevedeno jevanđelje na slovenski jezik, oni u njemu nađu oslonac za "krstjansko" bratstvo. Nemanja je ništio plemenski život i zavodio državnu centralizaciju, crkvenu jerarhiju, pa se sukobi s bogumilima." (9) Nije tačno da ovi "bogumili" nisu imali svoju crkvenu jerarhiju i to istorija zna, već su samo bili protiv jerarhijskih propisa Ortodoksne i Rimokatoličke crkve po kojima Carigradska patrijaršija ili Rim imaju jurisdikciju nad srpskom crkvom. I tako je Nemanja uveo Srbe u građanski, rat otimajući, ubijajući, sakateći, rušeći, žareći i paleći sve prethodno, pa su čak i sve knjige iz vremena prije Nemanje do zadnje popaljene. Zadrugarstvo sa narodnim običajnim pravom je ukinuto i na srpski narod pao je teški Nemanjin teret vizantijskog feudalizma. Sa Nemanjom sloboda je izbjegla iz Srbije. Dakle je Nemanja prvi revolucionar među

55

Srbima, jer je revolucija je radikalna promjena društvenih odnosa. Podržavati Nemanjin način uspostavljanja države znači opravdavati Pavelićev genocid nad Srbima pri uspostavljanju NDH-azije i 1941-1945. god. kao i opravdavati progon Srba iz Hrvatske u vremenu od 1991-1995. godine. Taj metod je jezuitski metod po kojem "Cilj opravdava svako sredstvo." ................................. (1) Pantelija Slavkov Srećković, Istorija srpskoga naroda, Knjiga druga, Beograd Kraljevsko-srpska državna štamparija, 1888, str. 7. (2) Ibid., str. 12. (3) Ibid., str. 13. (4) Ibid. (5) Ibid., str. 14. (6) Ibid. (7) Ibid. str. 15. (8) Ibid., str. 16. (9) Ibid., str. 25-26.

LAŽ SE RAZOBLIČI KAD-TAD Kad je Nemanja, rukovođen svojim duhovnikom Grkom Jetimijem, sazvao sabor preko kojeg je obznanio da će građanskim ratom u svojoj državi ukinuti i iskorijeniti srpsku nezavisnu narodnu Crkvu krstjana i ustoličiti romejsku Ortodoksnu crkvu, Nemanja je na saboru krstjane proglasio jereticima koji hule na Svetu Trojicu i kao pečat i potpis oca laži Nemanja kaže: " Дођите и видите, оци и браћо, ако сам и 56

Најхуђи међу браћом својом, али Господ Бог и пречиста владичица Богородица, мати његова, не гледа на лице човечје, него удостоји мене најхуђега, који верујем у једнобитну нераздељиву Тројицу, да чувам ово предано ми стадо, које видите сада, да се не посеје кукољ лукавога и одвратнога ђавола. И никако нисам мислио да је он у области мојој, а већ сад чујем да се лукави брзо укоренио и да хулу наноси на светога Духа и да дели недељиво божаство, што говораше безумни Арије, пресецајући недељиво божаство, што рекоше свети и богоносни оци: 'Ко ти, Спасе, ризу раздра?', рече: 'Арије, безумни, који Тројицу пресече.' Тако и ови безумни иду за учењем његовим, и не знајући, бедници, да ће, пошто су тако веровали, сићи с њим, триклетим, на дно скровишта адових." (Стефан Првовенчани, Живот Светог Симеона, Глaвa VI) Lako je dokazati da Nemanja laže da krstjani dijele Svetu Trojicu i tako hule na Svetog Duha. Evo prvi dokaz: "Uzmemo li originalni tekst Radinova dokumenta u ruke, opazićemo na prvi pogled, da je u početku teksta nacrtan veliki krst. Takav krst naći ćemo na početku tekstova na svim dosad poznatim grobnicama patarenske vlastele i na mnogim njihovim poveljama, a suviše uz to kao početak teksta riječi: 'Va ime oca i sina i svetago duha. Amen'." (Ćiro Truhelka, Testament gosta Radina, Glasnik Zemaljskog muzeja u BiH, XXIII, Sarajevo, Zemaljska štamparija, 1911, str. 368) Drugi dokaz Nemanjine laži je Bilinopoljska izjava Kulina bana od 8. aprila 1203. godine u kojoj se 57

Kulin i sedam krstjanskih poglavara, uključujući djeda Dragiča i goste Ljubina i Dražetu, pred papinim izaslanikom zaklinju se da će prekinuti crkveni raskol i priključiti se Rimokatoličkoj crkvi. U toj izjavi ne spominje se bilo koja jeres koje se krstjani moraju odreći. Pred istorijskim dokazima laž je lako razobličiti.

DUD I DUDA

Šta je originalno, tj. bukvalno značenje riječi DUD i DUDA i odakle riječi potiču? Za riječ DUD Petar Skok kaže ovako: "dud, gen. duda, pl. dudovi m (Vuk, Bosna) 'sinonim: murva (v.), na zapadu', također toponim. Odatle: pridjev na -ov dudov, poimeničen na -ina dùdovina f, radna imenica na -ar dudār, gen. -ára 'čovjek koji goji dudove', na -ara, dudára f (Vuk) = na -injak dùdinjak (18. v., Slavonija) ‘mjesto gdje su zasađeni dudovi’. Balkanski turcizam arapskog podrijetla (ar. tut > tur. dut, sa -t > -d kao u komad < ngr. κομάτι, ν.) iz oblasti 58

kulturnih biljki: rum. dud pored dudă, bug. dud, arb. dude, madž. dud." (1) Po Skoku DUD je balkanski turcizam arapskog porijekla, jer, kaže on, arapsko TUT dalo je tursko DUT (t > d). I nabraja Skok da je kod Rumuna DUD pored DUDǍ, kod Bugara DUD, kod Arbanasa DUDE i kod Mađara DUD. O riječi DUDA Skok prvo objašnjava šta je to: "duda f, običnije pl. айа' = dude, gen. pi. dada '1° dječija sviraljka, 2° sinonim: gadlje (Slavonija, upor. madž. duda 'gadlje')." (2) Naročito su zanimljiva Skokova lupetanja o tome odakle potiče riječ DUDA, iako je svakom normalnom jasno da je od riječi DUD izvedena riječ DUDA., ali on to nigje ne dovodi u vezu. Pratite šta Skok piše: "Akcenat je hipokoristički jer se osjećalo kao skraće-nica od duduk. Odatle: deminutiv na -içe dûdice f (Jačke), denominál na -ati dudati, -am impf. (Jačke). Riječ pripada također djetinjskom govoru u drugom značenju: dûda f (Zagreb) 'sisaljka', odatle denominál na -itt dûdliti 'sisati' (Lika) = dudliti, -im (Vuk) 'sisati (za odojke)' = duKti, -gm (Istra). U značenju 'svirala’ riječ je baltoslavenska, sveslavenska i praslavenska onomatopeja : istočno-lit. daudyte, deminutiv od nepotvrđenog douda, dūda 'svirala', lot. dūda 'Flöte', dudināt 'tiho govoriti, šaptati'. Vokal u je nastao iz ie. dvoglasa ou > lit. au. S tom prastarom onomatopejom unakrstio se, pored dječije riječi, još i balkanski turcizam: duduk m (Srbija) 'svirala bez piska' = düduk (Kosmet) '(pejorativna metafora) lijenčina', bug. duduk < tur. düdük. Odatle: denominal na -ati dudúkati, na -iti dudüéit, -im (Kosmet, objekt dête, derlšte') (uz-) '(pejorativno) no59

siti, uprtiti pa nositi', izdudučit se pf. 'namjestiti se da stoji kao duduk za pojasom', nadudučit se 'uzdići se', ududučit 'uzeti i držati što kao duduk' Odatle kršćansko prezime Duduković. I u turskom düdük pejorativna riječ (tur. düdüğüm 'budala, besposličar). Zbog toga može ići ovamo i duciti (v.)." (3) Dakle je išlo ovako: DUD > DUDA > DUDUK. I gle: u tursko jeziku ROG nije DUD, nego je BÒYNŪZ. Takođe tursko BÒRŪ bukvalno znači CIJEV, a ne DUDA ni DUDUK. To znači da DUD ni DUDUK nisu izvorne turske riječi, nego su ih u svom jeziku Turci koristili kao tuđice. I evo originalnog porijekla riječi DUD: keltsko (gaelik) DÙD znači ROG (4). Zato u prenesenom smislu DUDUK znači NEUK, NEUPUĆEN, NESNALAŽ LJIV, GLUP ili bukvalno rečeno: "Glup k'o kurac! " Eto ispod naslova fotografije duda pa sami zaključite. Sanskritsko DUDHI ( दु धि ) znači OPASAN, NASILAN, tj. NAKURČEN. Zašto Skok nije pomenuo keltsko DUD? Nije smio od cenzora zato da ti, čitaoče, ne pomisliš da su Srbi i većina Slovena porijeklom od Cimerijana, potonjih Kelta, a Kelti su u ona drevna vremena bili isto što i Tračani i Iliri. .............................. (1) Petar Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Knjiga I, JAZU, Zagreb, 1971, str. 452. (2) Ibid. (3) Ibid. (4) Edward Dwelly, A Gaelic Dictionary, Vol. I, Published by Herne Bay: E. Macdonald & CO., Oxford, The Gaelic Press, 1902-, pg. 370. 60

DAJBOG I SEMARGL IZ STUDENICE

U zreloj ljudskoj dobi Nemanja je u Rašku došao kao rimokatolik i u Crkvi sv. Petra i Pavla u Rasu kod Novog Pazara primio pravoslavno miropomazanje od krstjanskih sveštenika i time postao pravoslavni krstjanin. Studenicu je Nemanja sazidao 1172. godine. To svjedoče prehrišcanski motivi na fasadi Crkve Presvete Bogorodice i svjedoči zapis u manastiru Kalenić: "ОТ РОЖДЕСТВА ХРИСТОВА 1172 СОЗДАНЪ БEШЕ MOНАСТЫРЬ СТУДЕНИЦА, ХРАМ УСПЕНЇЕ ПРЕСВЕТЫE БОГОРОДИЦЫ." (1) 61

Semargl (Семарьглъ) je srpsko (slovensko) prehrišćansko božanstvo sjemena, rasta i roda. U sebi sadrži metafizička značenja spoja sva četiri elemanta prirode: zemlje, vazduha, vode i vazduha. U Semarglu je sjeme i energija Mokoši (vode), Stribora (vazduha), Radogosta (sunca) i Dajboga (zemlje u plodovima ljetine). On ptica sa psećom glavom ili kao krilati pas iz čijih usta izlaze rastuće loze zemaljskog roda. Ime Semargl nastalo je od dvije riječi: a) SEMA > seme, semja, zemjja i b) sanskritskog AGRA ( अग्र ) = prvo, početno, originalno: SEMA + AGRA > SEMAĀGRA > SEMĀGRA = SEME PRVO. SEMĀGRA metatezom RG postaje SEMĀRGLA, a zaštitnik SEMĀRGLE je SEMĀRGL. .............................. (1) Ljubomir Stojanović, Stari srpski zapisi i natpisi, Knjiga III, Beograd, Državna štamparija Kraljevine Srbije, 1905, str. 34. 62

DEBILNOST ILI TOTALNO NEZNANJE

Naši arheolozi tvrde da su na srednjovijekovnim nadgrobnicima tkz. studeničke klesarske škole prikazani likovi ktitora crkava ili likovi pokojnika. Kolika je ta tvrdnja nebilozno besmislena vidimo na prikazu ovog kumira: od desnog uha pa preko glave prikazana je paprat i to je slikom objašnjeno da se radi o ljetnom vremenu juni-avgust, jer je tada sjeme paprati zrelo, to je vrijeme žetve i vrševine. Osim toga, mladi izdanci paprati motaju se u znaku spirale, a to je simbol svjetlosti i Sunca. Dakle se i ovdje radi o prikazu boga ljeta, Peruna, Dajboga. Sve to potvrđuje simbol Sunca ispod desnog uha je

63

simbol Sunca sa zrakama ka zemlji (sličan simbol bio je kod Egipćana). Brkovi su prikazani kao postolja nekih krstova na stećcima, a nos sa obrvama je Božije žezlo. To je simbol plodnosti, rađanja, života i besmrtnosti i simbol dana ljetne dugodnevnice na Vidovdan. To je univerzalni simbol poznat širom svijeta još od pećinskih crteža.

SLUŠAJ, IZVARANI NARODE Ovdje ćemo pokazati kako se pojedinci, narod i narodi lažima svojih vođa drže u neznanju radi lakše manipulacije. Preko svojih plaćenika državna i crkvena vlast laže ljudima i tako lažima upravlja narodom. Evo primjera: nama govore da je MAL turska riječ, zar ne? Ovdje su keltska (gaelik) i turska riječ: 1. MAL = VRIJEDNOST, BROJNOST, SKUP, MNOŠTVO , STADO, KRDO, JATO; 2. MAL = ROBA, IMANJE, VRIJEDNOST Ko može da razvrsta ove riječi po pripadnosti jeziku? Niko, jer su to iste riječi, ali vođa voli da je njegov potčinjeni neuk i preko neukosti glup, vođa voli da je narod neuk i preko neukosti postaje glup, jer sa neukim i glupim lakše se vlada nego li sa onim koji je učen i koji zna šta je šta i ne da se tek tako prevariti. Zato vođa plati lažova učitelja, plati lažova svestenika, plati lažova novinara da uči djecu i odrasle govoreći da je MAL turska riječ. I svi u laž vjeruju i svi laž šire oko sebe.

64

RIJEKA DON (RUSIJA)

Don se uljeva u Crno more. Starokelstko DON znači VODA (1) Otkud ruskoj rijeci keltsko ime? Zato jer su tu živjeli Cimerijani, potonji Kelti. Cimrijani su Gmerovi potomci, Gimeri, te je i Krim dobio ime po Gomeru: Gimeria > Cimeria. .......................... (1) Edward Dwelly, A Gaelic Dictionary, Specially Designed for Beginners and for Use in Schools, Vol. I, Published by Herne Bay: E. Macdonald & CO., The Gaelic Press, 1902-, pg. 351. 65

SANSKRIT - ZNAČENJE NAZIVA “Sanskrt, 'samskrtam' - završen, kome bi bolje odgovarao atribut 'savršen', formulisan je Paninijevom gramatikom, za koga se smatra da je živeo u Taksili, na severozapadu Indije, između 6-og i 4-og veka pre Hr. i da je pre njega bilo najmanje šezdeset i četiri lingvista koji su se bavili utvrđivanjem zakona ovog jezika.” (1) “Jezik imigranata arijske rase prevladao je nad jezikom domorodaca, ali se pri tome razdijelio u dva pravca: jedan uzet od obrazovane i učene klase, drugi on neukih – a kasnije se opet razdvajao u različite sporedne provincilalizme. Bez sumnje u Indiji, zbog velike isključivosti malobrojnih obrazovanih i želje gordog sveštenstva da čuva ključ znanja u svojom vlasništvu, jezik obrazovane klase postaje tako visoko razrađen da je dobio ime saṃskṛita ili 'savršeno izgrađen govor' .... " (2) Ako je ime ovog drevnog arijskog jezika "saṃskṛita", zašto ga zovu "sanskrit", jer sanskritsko “saṃ ( सं )” bez neke riječi iza sebe ništa ne znači, tj. "saṃ" uopšte nije punoznačna riječ, nego je kao prefisk. Šta znači i iz kog jezika potiče naziv "sanskrit"? Da nisu Cimerijani donijeli sanskrit u Indiju? Pogledajmo starokeltske riječi: - SAN = SVETI (3) - SANAS = TAJNA, ZNANJE, NAUKA, ZNAK (4) - CRIT (KRIT) = VIS (5) SAN-S-KRIT > SANSKRIT = SVETO S VISINE, SVETO ZNANJE, SVETA NAUKA. 66

Da li je starokeltsko "san" vremenom izgubilo svoje značenje i pretvorilo se u "saṃ", ili je "san" i dalje tajna koju kriju "čuvari znanja", jer ako je "samskrtam" ili "samskrita", zašto ga zovu "sanskrit"? Ovo je tema za razmišljanje, jer su Cimerijani zaista bili u Indiji. .................................. (1) Branislava Božinović, Rečnik srodnih sanskritskih i srpskih reči, Prvi deo, Pešić i sinovi, Beograd, 2000, str. 3-4. (2) Sir Monier Monier-Williams, A Sanskrit-English Dictionary, Introduction, Section III, xx, Oxford, The Clarendon Press, 1960. (3) Edward Dwelly, A Gaelic Dictionary, Specially Designed for Beginners and for Use in Schools, Vol. III, Published by Herne Bay: E. Macdonald & CO., The Gaelic Press, 1902-, pg. 787. (4) Ibid. (5) Ibid., pg. 273, 276-277.

O SRPSKOM BOGU DODI Najstarije srpske narodne pjesme su obredne dodolske pjesme. Uz određeni scenski ritual dodolske pjesme pjevaju se za vreme suše. Cilj im je da pjesmom molitveno umilostive Boga Dodu da podari kišu. U svom Rječniku Vuk piše: "Nekoliko djevojaka, kad je suša, idu po selu od kuće do kuće, te pjevaju i slute da udari kiša. Jedna se djevojka svuče do košulje sa svijem, pa se onako gola uveže i obloži različnom travom i cvijećem tako, da se nigdje ne vidi ni malo, i to se zove dodola (načinila se kao dodola - reku djevojci, ili ženi, koja se mnogo nakitila po glavi): pa onda zađu od kuće do kuće. Kad 67

dođu pred kuću, onda dodola igra sama, a one druge djevojke stanu u red i pjevaju različne pjesme; potom domaćica ili drugo kakvo čeljade uzme pun kotao ili kabao vode, te izlije na dodolu, a ona jednako igra i okreće se. U dodolskijem se pjesmama pripijeva na kraju uza svaku vrstu: oj dodole, dodole, n p. Naša doda Boga moli, oj dodo! oj dodole!/ Da udari rosna kiša, oj dodo! oj dodole! U Srbiji su od prije u dodole išle po selima naše kućevne djevojke, a sad ponajviše idu Ciganke, da bi što isprosile. U vojvodstvu novi sveštenici zabranjivali su dodole kao i kraljice ali se opet mogu jos gdješto vidjeti, cf. [čaroice 1,] prporuše." (1) Evo jedne od zapisanih pjesama: "Molimo se Višnjem Bogu Oj dodo, oj dodole Da udari rosna kiša Oj dodo, oj dodole Da porosi naša polja Oj dodo, oj doodle I šenicu ozimicu Oj dodo, oj doodle I dva pera kukuruza Oj dodo, oj dodole." A treba ovako da bude, jer se imena bogova i božanstva pišu velikim slovom: Molimo se Višnjem Bogu Oj Dodo, oj Dodole! Da udari rosna kiša Oj Dodo, oj Dodole! Da porosi naša polja Oj Dodo, oj Dodole! 68

I šenicu ozimicu Oj Dodo, oj Dodole! I dva pera kukuruza Oj Dodo, oj Dodole! "Ovo je riječ koju imamo u Be-Dad ili Ben-Dad, "sin Dadov," Hadad, otac Edomaca; imamo takođe u David iz Starog zavjeta. David ili Dod, kako bi riječ valjalo čitati, koja je ponekad pisana Dodo, sa vokalnim sufiksom nominativa, je muško povezano sa feničanskim božanstvom čije ime znači "voljeni' i koji je od rimskih pisaca zvan Dido. Dido je, u stvari, saputnik boga Sunca, osmišljen kao Tamuz, "ljubljeni sin", i bio je vodeće božanstvo Kartage, kojeg legenda brka sa Elišom, osnivačem grada. U pasusu, u kojem sam nagovijestio gornje, izrazio sam svoje uvjerenje da ime Dodo i David pokazuju služenje bogu sunca pod titulom "ljubljeni" u južnom Kananu i kao i u Feniciji." (2) "Smatram da su Dod i Dodo stare titule vrhovnog Boga u jevuzitskom Jerusalimu i da je Isaija (v. 1) opisujući Jerusalim kao kulu vinograda koje je Gospod posadio u Izraelu, zove njega Dod-i ‘moj voljeni’.” (3) "U vavilonskoj mitologiji božanstvo Dido je sadrug Tamuza, boga sunca. Varijante se pojavljuju među susjednim bliskoistočnim narodima kao što su imena Dod, Dodo, Dido, Adad, Dada, Hadad, Dadu i David." (4) Čiji je mogao biti hram u zemlji Pelazga, hram sa hrastovim šumarkom po kojem je i grad dobio ime Dodona. Logično je da je to bio hram boga DODE. Dodonu prvi pominje Homer u "Ilijadi". U tom su se hramu, kasnije od Helena posvećenog Zevsu, oglašavala proroštva primana od glasa iz hrasta. Tu su i 69

Hiperborejci slali svoje priloge na žrtvu. Govoreći o Pelazgima Herodot kaže: "Каsnije su se obratili proročištu u Dodoni i pitali ga o imenima bogova (ovo proročište bilo je, naime, najstarije i u to vrijeme jedino u cijeloj Heladi). Na njihovo pitanje da li da prime imena koja su porijeklom iz tuđine, odgovorilo im je proročište da prime, i otada ih za vrijeme prinošenja žrtava dozivaju po imenu. Ovaj običaj su kasnije Heleni primili od Pelazga." (Herodot,2,52,1) Zašto je od svih naših autora prećutano da su dodolske obredne pjesme posvećene bogu sa imenom DODO ili DODOL i da im je korijen u prastarim vremenima? Čak i onaj jezuita Čajkanović nije to pomenuo, ali zato lažući izmišlja nekakvog "totemskog vuka"?

................................ (1) Vuk Stef. Karadžić, Srpski rječnik istumačen njemačkijem i latinskijem riječima, Četvrto državno izdanje, Beograd, Štamparija Kraljevine Jugoslavije, 1936, str. 133. (2) Archibald Henry Sayce, Lectures on the origin and growth of religion as illustrated by the religion of the ancient Babylonians, London: Williams and Norgate, 1888, pg. 56. (3) Ibid., pg. 57. (4) C. M Houck, The Celestial Scriptures: Keys to the Suppressed Wisdom of the Ancients, Writers Club Press, Lincoln, NE, 2002, pg. 354. (5) Arthur Drews, The Christ Myth, London, T. Fisher Unwin, 1911, pg. 90. 70

OZREN Naziv toponima OZREN istog je porijekla i značenja kao i ime egipatskog boga Ozirisa, boga sunca: a) OSIRIS > OZIRIS b) OSREN > OZREN OS se nalazi u sanskritskom OSHA ( ओष ) sa značenjem SJAJNI, PLAMTEĆI, ZAPALJIVI, OZARENI. U srpskom jeziku OS je insekt sa izraženom žutom bojom na tijelu koja je upozorenje da se ne dira, jer OSOV ujed žestoko PEČE. OSKORUŠA je žutocrvene boje, boje svjetlosti i vartre. ZRELO voće je ŽUTO i RUMENO. OSVIT je pred izlazak Sunca. Kad kažemo da je nešto počelo ZRET(I), znači da je počelo dobijati boje svjetlosti. Ovo ZRE u ZRETI ista je riječ koja se javlja u riječi PROZRETI. Tako vidimo da ime toponima OZREN nije izvedeno od ZRETI, nego od OS: OSREN > OZREN, baš isto kao sto je izvedeno ime OZIRISA: OSIR > OSIRIS = = SJAJNI, PLAMTEĆI, ZAPALJIVI, OZARENI.

GLE, GLEDAJ i PROGLEDAJ O riječi GLEDATI Petar Skok kaže: "gledati, gledam pored gledīm impf. (Vuk, Kosmet) = gledeti (hrv.-kajk.), ie., baltoslav., sveslav. i praslav. *glend- »1° konkretno: očima promatrati, βλέπειν,..." (1) Priznaje Skok da je porijeklo ove riječI u baltoslovenskom, sveslovenskom i davnom praslovenskom jezi71

čkom vremenu i izmišlja riječ *glend od koje je, po njegovoj zamisli, postalo GLEDATI. Poslije izmišlja još i ovo: "Ie. je korijen *ghlendh-, *ghel-jghle- sa dentalnim infiksom...." (2) Zvjezdica * pokazuje da nigdje nije zabilježeno da je ta riječ postojala i da je to je to samo lična autorova pretpostavka, tj. izmišljotina. I hajde sad, Srbine, uključi svoj razum ako stvarno smatraš da ga imaš i prati, prati, Bog te ne ubio, prati odakle potiče riječ GLEDATI koja je izvedena od priloga PO i osnove GLE: starokeltsko GLE znači OTVORENO, JASNO, ČISTO, ŠIROKO, PROSTRANO, POLJE, DOBRO (3). Starokeltsko GLE i dan-danas postoji u srpskom jeziku i riječ pokazuje porijeklo mnogih današnjih Srba, mnogih Hrvata, Bošnjaka, Crnogoraca, Makednaca i Bugara: od Cimerijana, kasnijih Tračana, Kelta i Ilira.

............................ (1) Petar Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Knjiga I, JAZU, Zagreb, 1971, str. 568. (2) Ibid. (3) R. A. Armstrong, Gaelic Dictionary, London, Printed for James Duncan, 1825, pg. 299. 72

KORAČATI PUTEM SUNCA Keltsko (gaelik) CO znači isto što znači i srpsko KO , KOJI (1). Čak je i akcenat isti: gaelik CÒ = srpsko KÒ. Pisali ga CO ili KO, izgovor je isti, značenje isto: upitna (odnosna) zamjenica prvog lica jednine! Zašto u gaeliku ne pišu KO? Cenzori su odlučili da se piše CO kako se neko ne bi ne sjetio da Kelti, Srbi i većina Slovena imaju isto porijeklo, odnosno da su u praslovensko vrijeme bili jedan rod. Staro ime Sunca je RA. Korijen RA je u srpskim oblicima RAŠLJE, RAČVE, RAKLJE. Simbol “Ү” je ideografski znak za ime Sunca. Pogledamo li fotografiju Sunca vidimo da se zraci iz Sunca RAČVAJU kao grane iz stabla, u stvari su RAČVE dobile ime po GRANAMA Sunca RA, jer su slične GRANAMA RA, tj. Sunca: ZRAKE su SUNČEVE GRANE i Sunce GRANE. Gaelik GRAN znači SUNCE. Dok čovjeka KORAČA, njegove noge u istom su odnosu prema njegovom trupu kao što su Sunčeve zrake u odnosu na Sunce: nalaze se u znaku RA: Ʌ. Tako možemo reći da su čovjekove noge isto KO RA, tj. isto KO SUNCE (narod i dalje govori KO, a standardizovani književni oblik je KAO). Sanskritsko KORA ( कोर ) znači POKRETNA SPOJNICA i to je ona zajednička tačka iz koje se pružaju krakovi znaka RA: Ʌ. Da li su slučajno slične riječi ZRAK, KRAK i KORAK? Ne, nego su istog porijekla i srodnog značenja. KORAČTI znači KRETATI SE, ŠETATI, IĆI, PUTOVATI: KO-RA-ČA-TI. I gle čuda: keltsko (gaelik) RAČ upravo znači KRETATI SE, ŠETATI, IĆI, PUTOVATI (2), ali da se ne bi neko dosjetio da Kelti imaju 73

vezu sa Srbima (i Slovenima uopšte) cenzori su odlučili da keltski glas Č u svim riječima keltskog gaelika pišu po engleskoj modi kao CH, te nije RAČ nego RACH, iako je to isto. Svjetolst potiče S NEBA, jer je na nebu RA. Sunce je RA, a ono što potiče S RA i sja kao RA je ZRAK (< S RAK). Svaki ZRAK Sunca ujedno je TRAK Sunca, svaki ZRAČAK je TRAČAK. ZRAK je TRAG Sunca. Neposredno nakon zalaska Sunca na nebu ostaju Sunčevi TRAKOVI, tj. TRAGOVI svjetlosti. ZRAKOVI su TRAKOVI, a TRAKOVI su TRAGOVI Sunca. Tako su i TRAČANI bili TRAČNI, tj. SVIJETLI i uz to obožavali su Sunce i smatrali su sebe potomcima Sunca. Neki stari pisci tvrde da su TRAČANI bili CRVENOKOSI sa plavim očima kao što su takvi bili i njihovi sunčani bogovi. Kao TRAKE SUNCA TRAČANI su se sa Balkana rasejali po Evropi i prema Aziji i nemojmo se čuditi što su Kelti bili drevni Srbi, jer su u davnoj starini Kelti, Tračani i Iliri bili jedan rod istog jezika i poštovali su BOGA SUNCA i SUNCE im je bilo sveto kao BOG.

......................... (1) R. A. Armstrong, Gaelic Dictionary, London, Printed for James Duncan, 1825, pg. 128. (2) Ibid. pg. 455. 74

ASIA (AZIA) I INDIA

Potražimo li u etimološkim rječnicima porijeklo naziva AZIA, naći ćemo samo jedno: riječ ASIA je drevna grčka riječ Ἀσία koju je zapisao Herodot oko 440. god. st. ere. I to je sve! Šta ta riječ označava i od čega je izvedena, o tome nigdje ništa nema, ali su je pripisali Grcima, iako su značenje i porijeklo riječi jasni kao dan: ASIA (AZIA) je postalo od AS + IA (AZ + IA). Šta je izvorno i bukvalno značenje riječi AZ (AS)? “AS je jedna od titula Sunca i povezana je sa VATROM: ponekad je umnožena sama sobom kao 75

ASAS i AZAZ prikazana od Grka kao Αζαζος, i Αζιζος.” (1) “Računajući po Suetoniusu ǢSAR je etrurska riječ koja znači ‘Bog’. Pošto ‘ǣsar’ takođe na irskom znači ‘Bog’, Suetoniusov izvještaj je pomak kao dokaz da su Kelti od Rasena.” (2) “ǢSAR, ime od ‘Deum,’ Bog Rasena računajući po Suetoniusu; i A’iσoi, ‘ǢSI’ označava Θεoi, bogovi, nad Tirencima, računajući po Hesikiusu.- K. O. Müler i Donaldson povezuju obe titule, i s pravom, sa skandinavskim AS, ‘deus,’ mn. ǢSIR” (3) "Riječ AS ili ASA (mn. ASER) kod drevnih Skandinavaca pojavljuje se kao bliski sinonim riječi GOSPOD." (4) Vedski Bog je ASURA: “Nosim naprijed pjesmu za mudrog pjesnika, vrijedne priznanja, slavne, iskonske. Ljubljeni Asura sjedi u sjaju, držalac imanja, nosilac blagostanja, je Agny.” (Rig Veda, 5.15.1 , Himna Agniju) “U ranim himnama Rig Vede, epitet Asura je masovno korišten za prethodno vrhovno božanstvo Varunu zajedno sa drugim božanstvima kao Mitra, Agni, Rudra, Pushan, Marut, Soma i Savitri. Iznenađujuće je da Rig Veda (7.65,2) čak opisuje Mitra-Varunu kao ‘Devanam Asura’ Bogove od Asura.” (5) “ASURA je vrhovni bog vedskog panteona. Riječ ÁSURA je izvedena od ‘ásu-’ i znači ‘posjedovati asu’. Ásu- znači ‘životna sila’.” (6) Asirski Bog je ASSUR. AS je BOG, a SUR je NEBO, SVJETLOST i VRIJEME. 76

Sanskritsko ASTE ( आस्ते ) ili kraće AS ( आस् ) znači POSTOJATI, ŽIVJETI, a takođe znači SJESTI što ima veze sa egipatskim TRON i srbskim ASTAL. Sanskritsko ASU (असु ) znači ŽIVOT, a osnova riječi ASU je AS (AZ) što na srpskom, bugarskom i makedonskom znači JA: JESAM, BIVAM, POSTOJIM i to je BOG. Hebrejsko ime ASIEL znači BOG TVORAC: EL = BOG, ASI = TVORAC (7). Dakle AS u riječi ASIA (AS-IA) znači BOG. Pošto smo pronašli značenje prvog dijela riječi ASIA, ostaje nam drugi dio: IA. Šta je to? To je starokeltsko (dakle tračansko) ZEMLJA u smislu OBLAST, DOMOVINA, OTADŽBINA, PATRIJA (8), a riječ ASIA (AZIA > AZIJA) je cimerijanska, tj. keltska ili tračanska riječ koja znači BOŽIJA ZEMLJA. Sinonim starokeltskom IA je starokeltsko IN (9). Keltsko (gaelik) DIA znaci BOG (10), te tako naziv INDIA (