Gerald L - Schroeder - Bozja znanost.pdf

GERALD

SCHROEDER

Božja znanost POMIRBA ZNANSTVENE I BIBLIJSKE MUDROSTI

Nebesa slavu Božju kazuju, naviješta svod nebeski djelo r u k u njegovih. - PSALMI 19,2

Jedini put prema poznavanju Boga je proučavanje znanosti — i upravo zato B i ­ blija započinje opisom stvaranja. - MAIMONIDES, VODIČ ZA SMETENE (1190.)

S A D R Ž A J

Popis ilustracija Prolog: Kolega je navršio šezdesetu

11

1. Je li znanost zamijenila Bibliju? Velika rasprava

13

2. N o v o približavanje: znanost, znanstvenici i Biblija

31

3. Starost svemira: šest dana i petnaest milijardi godina

51

4. Šest dana postanka

68

5. Božja narav: biblijska očekivanja za neograničenog i posvuda prisutnog Stvoritelja

79

6. Život: počela i razvoj

89

7. Evolucija: statistika nasuprot nasumičnih mutacija

106

8. Urar i ura

119

9. Podrijetlo čovječanstva

129

10. Znanost slobodne volje

149

11. Zašto se zbivaju loše (i dobre) stvari

168

12. K r u h sa Zemlje: svemir ugoden za život

177

Epilog: Dobro, a što je s dinosaurima?

191 Božja znanost • 7

S A D R Ž A J

Dodatak:

8

a. Kozmičko pozadinsko zračenje kao univerzalni sat

196

b. Poteškoće u procjeni starosti svemira

199

c. Razlog postojanja biblijskog kalendara

201

d. Dugovječnost u vrijeme A d a m a i Eve

202

e. Treći dan postanka

203

f. Potop i N o i n o doba

205

• Božja znanost

P O P I S

S L I K A 1.

I L U S T R A C I J A

D o b u vrijeme rađanja i smrti osoba poslije A d a m a i Eve

S L I K A 2.

27

Učinak relativnog gibanja i rastezanja prostora na opaženu frekvenciju v a l o v a svjetlosti

S L I K A 3.

64

Eksponencijalna spirala: krivulja koju često vidimo u prirodi

72

S L I K A 4.

D v a koncepta evolucije

94

S L I K A 5.

Sličnosti u d o v a četveronožaca

136

S L I K A 6.

N e k o l i k o kralješnjačkih zametaka

137

S L I K A 7.

Zbivanja od Stvaranja do A b r a h a m a

139

S L I K A 8.

V a l o v i prolaze k r o z lukobranske prolaze d v i j u veličina

S L I K A 9.

153

U z o r a k svjetlosti na zaslonu poslije prolaska kroz pukotinu

155

S L I K A 10. Čovjek ne može zamisliti svijet s više od četiri dimenzije koje opaža svojim osjetilima

189

Božja znanost • 9

P R O L O G

Kolega je navršio šezdesetu

Na d a n k a d je moj kolega navršio šezdesetu imao sam sreću da s njim čekam autobus. "Sve dok n i s a m n a p u n i o šezdesetu," rekao mi je, " n i s a m shvaćao k o l i k o mi je malo vremena preostalo." U g o d i n a m a koje su slijedile promatrao sam k a k o žustro pokušava o t k r i t i zašto je radio ono što je radio u p r o t e k l i h šezdeset g o d i n a . N i j e se tu r a d i l o o desetljećima koje smo zajedno p r o v e l i u v i s o kotehnološkoj f i z i c i pokušavajući f i n o u g o d i t i niskotehnološko poljodjelstvo. U n e k o l i k o područja nerazvijenog svijeta uspjeli smo s malo i l i čak bez i k a k v i h d o d a t n i h ulaganja udvostručiti p r i ­ nose. R a z l o g za naše napore bio je očit: glad je p o s v u d a v r l o loša stvar. N j e g o v o je pitanje bilo m n o g o temeljitije. Zašto se t r u d i t i i b i t i " d o b a r " ? Postoji li transcedentni v i d našeg života koji zahtijeva da b u d e m o d o b r i , što će možda dati smisao našim životima koji su posve različiti od života d r u g i h životinja? Za nekoga tko do d o b i od šezdeset g o d i n a čeka na postavljanje pitanja o značenju života, o tome što život z a p r a v o jest, buđenje može b i t i prilično zastrašujuće. G o d i n e 1894. A l b e r t M i c h e l s o n održao je g l a v n i govor na ot­ varanju RYersonovog laboratorija na Čikaškom sveučilištu. Isko­ ristio je p r i l i k u da izjavi kako " s u o t k r i v e n i s v i važniji z a k o n i i Božja

znanost

•

11

činjenice f i z i k a l n e z n a n o s t i " . Fizičari su s m a t r a l i k a k o se o s v e m i r u nema više m n o g o naučiti. Deset g o d i n a kasnije A l b e r t E i n s t e i n objavio je p r v i od n i z a članaka k o j i su r e v o l u c i o n i r a l i naše razumijevanje p r i r o d e i svemira. Einsteinovo otkriče k a k o su energija i materija z a p r a v o d v a različita o b l i k a istog entiteta (E = mc ), da se materija može s t v o r i t i od energije, te da tijek vremena nije stalan, p o s v e m a je promijenio čovjekovo poimanje svijeta. Njegov se r a d temeljio na istraživanjima koja je obavio A l b e r t M i c h e l s o n . 2

Promjena nečije slike svijeta nije n i m a l o laka. Prošla su tisućljeća prije negoli je čovjek otkrio da je energija temelj materije. Možda će proći još koja g o d i n a d o k ne shvatimo da su m u d r o s t i znanje temelj koji može stvoriti energiju, iz koje se p o t o m stvara materija. 1

" D v i j e stvari ispunjavaju moj um sve većim čuđenjem i ushiće­ njem — zvjezdano nebo nada m n o m i m o r a l n i z a k o n i u m e n i . " (Immanuel K a n t , 1724. — 1804.) Smatram da se r a d i o jednom te istom šapćućem glasu.

12 • Božja znanost

P O G L A V L J E

1

Je li znanost zamijenila Bibliju? Velika rasprava

A što je s dinosaurima? A k o je Biblija istinita, zašto ne spominje dinosaure? To sam p i ­ tanje čuo na stotinama mjesta na s u p r o t n i m stranama svijeta, primjerice u Jeruzalemu, Los A n g e l e s u , A d e l a i d i i C a p e t o w n u . Čini se kako se r a d i o univerzalnoj (ili, skromnije, barem svjet­ skoj) biblijskoj n e d o u m i c i . D i n o s a u r i su, naravno, tek k r i n k a za temeljitije pitanje: "Je li znanost zamijenila Bibliju kao konačni i z v o r istine? " N i e t z c h e je t v r d i o da su otkrića K o p e r n i k a , Galileja i D a r w i n a posvema u k l o n i l a Boga i Bibliju. U proljeće 1960. časopis Time se, k a d je na naslovnicu postavio naslov "Je li B o g m r t a v ? " , zapitao nema l i N i e t z c h e pravo. N i e t z c h e o v zaključak nije nov. V o l t a i r e u se činilo smiješnim da se biblijski Bog b a v i pitanjima života u t a n k o m sloju biosfere koji obavija Z e m l j u . On je posve k r i v o shvatio b i b l i j s k i p o j a m bes­ konačnog Stvoritelja, a da i ne g o v o r i m o o značaju naše biosfere. U u s p o r e d b i sa s v e m i r o m , je li 10 k i l o g r a m a naše Zemlje znatno manje od 10 k i l o g r a m a svemira? Za njega je, međutim, i K o p e r n i k bio dostatan. Mi nismo u središtu svemira, pa p r e m a tome i Biblija počiva na k r i v i m postavkama. K r i v e p o s t a v k e su z a p r a v o ono o k o čega se i v o d i v e l i k a rasprava. 24

53

Božja znanost • 13

Sveučilišta su danas p u n a kolegija na kojima se uči o s v i m me­ h a n i z m i m a svemira, o d c r n i h jama d o bakterija. N a nesreću, z n a ­ nstvena istraživanja prestaju na osnovama rada svemira. O n a ne m o g u dalje. Pokušaj određivanja postoji li s v r h a postojanja os­ tavljen je svakome na v o l j u , i to se pitanje obično preskače. I tako potraga na kojoj se temelji pitanje o d i n o s a u r i m a ostaje. R a d i se o temi koja uvijek privuče m n o g o slušatelja. O n o što v e l i k u raspravu održava na životu je činjenica da obje strane imaju m n o g o činjenica na koje se m o g u p o z v a t i . Na nesre­ ću, u žarkoj želji da zaštiti zamišljeni biblijski prostor, c r k v a neri­ jetko t v r d i m n o g o više o Božjem djelovanju u p r i r o d i i m n o g o m a ­ nje o Božjim z a k o n i m a p r i r o d e negoli to piše u samoj B i b l i j i . * Pomisao o sukobu religije i znanosti ne počiva na z d r a v i m teme­ ljima. Suvremena istraživanja javnog mnijenja pokazuju da većina stanovnika z a p a d n i h zemalja (više od 70 posto) vjeruje u neki ob­ l i k evolucije ali i u Božanskog Stvoritelja. Međutim, u tom vjerova­ nju je i pogrešna pretpostavka da znanost i religija tvore d i h o t o m i ju, a ne dvojnost: postoji znanstvena istina i postoji d u h o v n a istina. A te dvije istine potječu iz posve različitih i z v o r a , gdje znanost i um stvaraju p r v u istinu, a vjera je temelj druge, duhovne istine. U s p r k o s s v i m s u k o b i m a Biblije i znanosti, u s p r k o s b o r b a m a koje su se v o d i l e z b o g srednjoškolskih udžbenika i dvojbama o stajalištima države u načinu podučavanja evolucije, činjenica je da danas i znanost i religija cvjetaju. Stoljećima su se v o d i l e rasprave o značenju različitih dijelova Biblije. N e k a su tumačenja b i l a neprijateljska za znanost, d r u g a p r e m a samome tekstu. To sve lošije razumijevanje Biblije je tra­ gično, a mi zbog toga s k u p o plaćamo. Ne treba n a m svećenik i l i sveučilišni f i l o z o f da u s t a n o v i m o narušavanje ustroja našeg društva. Sve veći broj razorenih brakova i sve više brava na u l a z ­ n i m v r a t i m a v r l o dobro sažimaju o v u temu. O v a knjiga ne prihvaća ni Bibliju ni znanost kao dovoljne z n a ­ tiželjnom u m u koji traži objašnjenja i s v r h u života. U t o m je smis­ lu ona namijenjena i skepticima i vjernicima. Ti n a i z g l e d nesuk­ l a d n i i z v o r i znanja p o v e z a n i su u jedinstvenu b a z u podataka iz koje se izvlače poopćeni zaključci. O n o što se u b i b l i j s k i m i z n a n ­ s t v e n i m o p i s i m a stvaranja s v e m i r a , početka života na Z e m l j i i *Kad spominjem određenu vjeru

Crkvu, zapravo ili sljedbu.

14 • Božja znanost

mislim

na

organiziranu zapadnu

religiju,

a

ne

neku

nastanka ljudske vrste čini posve s u p r o t n i m , zapravo je ista stvar­ nost, samo promatrana s v r l o različitih motrišta. K a d se ta m o t r i ­ šta prepoznaju, ona žive zajedno, u z a s v u znanstvenu provjeru i tradicijska vjerovanja koja itko može p r e d njih staviti. Srednjovjekovni filozof Moses M a i m o n i d e s pisao je da sukob znanosti i Biblije nastaje zbog nedostatka znanstvenih saznanja i l i zbog lošeg razumijevanja Biblije. To je stalna poteškoća. P r i z n a t i z n a n s t v e n i stručnjaci p o n e k a d pretpostavljaju k a k o je za z n a n ­ stvena istraživanja potreban trajni u m n i napor, a da je za biblijsku m u d r o s t dovoljno samo čitanje Biblije. Slično tome, teolozi koji se desetljećima bave proučavanjem d u b i n a biblijske m u d r o s t i svoju znanstvenu znatiželju nerijetko zadovoljavaju čitanjem članaka u p o p u l a r n o m t i s k u pa p o t o m pretpostave da na t i m temeljima m o ­ gu procjenjivati valjanost znanstvenih otkrića. " O p o r b a " se p r o ­ matra k r o z leću razine znanja d o b i v e n o g tijekom srednjoškolskog i l i čak ranijeg školovanja. Nije stoga čudno da " d r u g a strana" i z ­ gleda v r l o površno, čak i n a i v n o . Svrhovita usporedba o v i h d v a ­ ju polja ljudskog znanja traži v r l o dobro poznavanje obiju. D o b i t ­ n i k N o b e l o v e nagrade Stephen Weinberg, fizičar visokoenergets k i h čestica, nije n i m a l o s k l o n p o m i s l i da su d a v n i p i s c i Biblije m o g l i predvidjeti suvremene pojmove o stvaranju našeg svemira. Pa i p a k , u svojoj k n j i z i Snovi o konačnoj teoriji, i z r a v n o kaže: "Tre­ balo bi s v i m a b i t i jasno da u razmišljanjima o toj temi... ne posje­ dujem bilo k a k v u posebnu stručnost." Za vjernika, vrijeme je da Einsteinu da Einsteinovo: znanost je dala mnoštvo načina za proučavanje života k a k v a z n a m o . Z n a n ­ stvenici nemaju uvijek pravo, a l i su v r l o d o b r i u ispitivanju vlas­ titih teorija i ispravljanja pogrešaka. N j i h o v a otkrića s v a k i n a m d a n otvaraju n o v e p r o z o r e u način djelovanja našeg s v e m i r a . Pomisao da znanstveno pojašnjenje p r i r o d n i h čuda umanjuje ve­ ličinu stvaranja istodobno je i apsurdna i posve na lošim temelji­ m a . Ispravno shvaćeno u kontekstu, to znanje poslužit će kao i z ­ vor v e l i k o g nadahnuća. P o k o j n i profesor R i c h a r d F e y n m a n , oblikovatelj d o b r o g dijela suvremene f i z i k e , u u v o d n o m svesku svoga klasičnog udžbenika Feynmanova predavanja iz fizike, opisuje što znanost može o m o ­ gućiti religiji: Pjesnici govore da znanost oduzima ljepotu zvijezdama — ko­ je postaju tek nakupine atoma plinova. Ništa nije "tek". I ja vidim Je li znanost zamijenila Bibliju? Velika rasprava • 15

zvijezde na noćnom pustinjskom nebu i osjećam ih. Ali vidim li ja manje ili više? Veličina neba širi moju maštu — moje oči, zarobljene na našem vrtuljku, vide svjetlost staru milijun godina. Golemi uzorak, a ja sam njegov dio. Možda je moju tvar izbacila neka zaboravljena zvijezda, slična onoj koja baš sad tamo izbacuje tvar. Ali pogledajmo ih velikim Palomarovim okom i vidjet ćemo ih kako sve bježe od neke točke u kojoj su se nekoć možda sve nalazile zajedno. Kakav je to uzorak, kakvo je značenje, kakvo je zašto? Zagonetki ne šteti ako o njoj nešto znamo. Jer istina je čudesnija od svega što je mogao zamisliti neki umjetnik iz prošlosti! Zašto o tome ne govore suvremeni pjesnici? Kakvi su ljudi pjesnici koji govore o Jupiteru kao da je čovjek, ali kad saz­ naju da je golema vrteća kugla od metana i amonijaka ušute? Z n a n o s t , međutim, i m a ograničenja pa s k e p t i c i i to m o r a j u shvatiti. O n a ne može g o v o r i t i o s v r s i života, o " z a š t o " koje je F e y n m a n tako naglasio. K o l e g e koji slijede Einsteina m o r a l i b i Bibliji dati ono što joj p r i p a d a , a to je potraga za s v r h o m . Koristeći l o g i k u , znanstvena saznanja i d r e v n a b i b l i j s k a ob­ jašnjenja g o v o r i m o dvojnosti, a ne d i h o t o m i j i znanosti i Biblije. K a o znanstvenik, promatram svemir i nastojim pronaći temeljna načela po kojima on djeluje. Pouzdajem se u svojstvenu dosljednost prirode. A k o p r i r o d n i zakoni nisu čvrsti, ako se na njih na neki ču­ desan način djeluje, tada je znanost bekorisna. Dosljednost prirode temeljna je postavka svakog znanstvenog istraživanja. Dosljednost p r i r o d e također je temeljna postavka biblijske re­ ligije. Prije osam stotina g o d i n a kabalist N a h m a n i d e s napisao je k a k o " o d vremena postanka svijeta Božji blagoslov nije stvorio ništa n o v o g iz ničega, već umjesto toga svijet djeluje na temelju svojih p r i r o d n i h načina." Govoreći svjetovnim j e z i k o m , kabalist je izjavio k a k o su p r i r o d n i z a k o n i d o v o l j n i za usmjeravanje našeg svemira prema razvoju i održavanju života. Profesor Weinberg je zakleti skeptik, ako ga dobro r a z u m i j e m , a l i čak se i on slaže s N a h m a n i d e s o m . "Život koji p o z n a m o , " piše Weinberg, " b i o b i nemguć k a d b i bilo koja o d n e k o l i k o f i z i k a l n i h veličina i m a l a malo drukčiju vrijednost... Jednoj je konstanti, čini se, potrebno nevjerojatno fino ugađanje." Ta konstanta p o v e z a n a je s energijom V e l i k o g praska. Weinberg procjenjuje to ugađanje na jedan djelić od 10 . Znanstveno pisanje brojeva i z g l e d a v r l o 120

16 • Božja znanost

potcjenjivački, pa ću taj eksponent proširiti u d e k a d s k i napisani broj. Da je energija V e l i k o g praska b i l a različita za samo jedan djelić od njih 1000000000000000000000000000000000000000000000000000000 000000000000000000000000000000000000000000000000000000000 000000000 u s v e m i r u ne bi bilo života. Svemir je ugođen za život od sama njegova početka. K n j i g a postanka slaže se s t i m : k a d se trećeg dana javlja život, riječ stvaranje uopće se ne spominje. N a p r o s t o n a m je rečeno kako je " Z e m l j a i z n j e d r i l a " život. Zemlja je u sebi već i m a l a svojstva potrebna za procvat života. M i c h a e l T u r n e r , često navođeni astrofizičar Čikaškog s v e u ­ čilišta i F e r m i l a b a , ugađanje je opisao u s p o r e d b o m : " P o t r e b n a točnost," izjavio je, "takva je kao da strelicu ispaljujemo preko c i ­ jelog s v e m i r a i tamo pogađamo središte mete promjera jednog milimetra." Z n a n s t v e n i c i s v a k o d n e v n o o t k r i v a j u čudesne činjenice. Bez o b z i r a jesu li to fizičari koji shvaćaju k a k v a bi m a l a r a z l i k a tempe­ rature u vrijeme V e l i k o g praska onemogućila pojavu života, i l i se r a d i o biokemičarima koji otkrivaju nevjerojatno složeni, fino u r a ­ vnoteženi m e h a n i z a m grušanja k r v i , s v i se o n i v r l o i z r a v n o suče­ ljavaju s čudima našeg postojanja. Pa zašto o n d a t v r d u jezgru glasnih znanstvenika tvore zakleti ateisti koji svoja otkrića čuda p r i r o d e smatraju d o v o l j n i m završet­ k o m po sebi? M o j a s u p r u g a , književnica Barbara Sofer, i m a l a je p r i l i k u v i d ­ jeti bilješke s p r i v a t n o g susreta k o j i su na P r i n c e t o n u održali p o k o j n i i z r a e l s k i premijer D a v i d B e n - G u r i o n i A l b e r t Einstein. N j i h o v je razgovor mogao krenuti u smjeru politike tada m l a d e izraelske države. Umjesto toga o n i su se o d m a h usredotočili na ono što ih je zaista z a n i m a l o , a to je postoji li d o k a z o višoj s i l i k o ­ ja upravlja s v e m i r o m . Složili su se da postoji takva sila, središnja snaga. U s p r k o s tome, n i B e n - G u r i o n n i Einstein n i s u i m a l i sklono­ sti p r e m a formalnoj religiji. Iskra se n a l a z i u s v i m a n a m a . Ipak, i n t e l e k t u a l n o m o ž e m o odbijati baš ona objašnjenja za koje n a m osjećaji govore da su is­ tinita. Prije 2300 g o d i n a A r i s t o t e l je i z j a v i o da ništa ne d o l a z i iz ničega, i pretpostavio da ništa n i k a d ni neće — i l i već jest. Z b o g toga je svemir odredio kao vječan. To je bilo posve suprotno t v r d Je li znanost zamijenila Bibliju? Velika rasprava • 17

nji koja je tisuću g o d i n a ranije izrečena u u v o d n o j rečenici Biblije, d a svemir i m a početak: " U početku..." (Knjiga Postanka 1,1). A r i s ­ totel nije v i d i o sukob između vječnog svemira i vjerovanja u n a d ­ n a r a v n o g boga. On je vjerovao u cijelo mnoštvo bogova. Biblijska tvrdnja o postanku i Aristotelovo nijekanje te činjenice potakle su nekoliko r a n i h pokušaja određivanja starosti svemira. Najčešće spominjani od tih pokušaja ozloglašeni je proračun Jamesa Usshera, nadbiskupa A r m a g h a u Irskoj (1581. — 1656.). Zbrajajući naraštaje popisane u židovskoj Bibliji i p o t o m procje­ njujući d u l j i n u vladavine vladara poslije njih, stigao je do jesens­ k o g dana stvaranja: 23. listopada 4004. prije K r i s t a . Naglašena toč­ nost na t o m se mjestu u s v a k o m slučaju čini b i z a r n o m . A l i k a k o bi svećenik i znao bilo što o stvaranju svemira? Ne iznenađuje stoga da se Johannes K e p l e r (1571. — 1630.), Ussherov suvremenik, z n a ­ nstvenik koji je otkrio da se planeti oko Sunca okreću po eliptič­ n i m , a ne kružnim stazama, nije se slagao s n a d b i s k u p o v o m p r o ­ cjenom. Kepler je smatrao da se stvaranje d o g o d i l o u proljeće! Danas n a m se njihova uporaba Biblije za znanstvene svrhe čini u najmanju r u k u promašenom. Što Biblija i m a sa z n a n s t v e n o m stvarnošću? Jedno se b a v i d u h o v n i m , d r u g o fizičkim, tako su nas b a r e m učili. Z a p r a v o , ako B i b l i j u p r a v i l n o shvatimo, ona može postati pomoćnica z n a n o s t i (i obrnuto). Stoga je v r l o poučno p r i m i j e t i t i k a k o su U s s h e r o v i i K e p l e r o v i proračuni o s v e m i r u starom o t p r i l i k e šest tisuća godina neusporedivo bliži današnjoj procjeni proteklog vremena od trenutka V e l i k o g praska te bliži n a m i od Aristotelova mišljenja i l i mišljenja dvije trećine američ­ k i h astronoma i fizičara koji su se, po jednom istraživanju obav­ ljenom 1959., slagali s Aristotelom. Ljudska se logika složila s A r i ­ stotelom, a l i nije i m a l a p r a v o . Biblijska slika postanka s v e m i r a , stvaranja, b i l a je ispravna. Pogreška u biblijskoj d o b i svemira nije potjecala iz Biblije, već iz načina kako su Ussher i K e p l e r r a b i l i njezine pojedinosti p r i l i k o m obavljanja svojih proračuna. P r e m d a je K e p l e r bio kršćanin, njegov je r a d imao natruha he­ reze. (Pomisao da bilo k a k v o otkriće može b i t i heretičko posve mi je strana, a l i je C r k v i uspjelo u k l o n i t i popriličan broj z n a n s t v e n i h heretika. G a l i l e o je izbjegao smrti samo z b o g dugogodišnjeg prija­ teljstva s papom.) K e p l e r o v o otkriće eliptičnih staza planeta nije se sviđalo tadašnjoj C r k v i . Kružnice su savršeni geometrijski o b l i ­ c i , elipse to n i s u . Od beskonačno moćnog Boga očekuju se "savr­ šene" planetne staze. To ne t v r d i Biblija, to je u s t v r d i l a C r k v a . 18 • Božja znanost

Isaac N e w t o n (1642. — 1727.), o d a n i kršćanin, zakone gravita­ cije i inercijskog gibanja primijenio je na planetne staze. Ta svojst­ v a , koja je p r v i osmislio Galileo G a l i l e i , govore da tijelo nastavlja t r e n u t n i m stanjem gibanja i l i mirovanja, sve d o k se na njega ne djeluje vanjskom s i l o m p o p u t gravitacije i l i trenja. Vjerojatno mu se činilo p o p u t groma iz v e d r o g neba k a d ga je n i t k o d r u g i do Gottfried L e i b n i z , suotkrivač diferencijalnog računa, optužio da "u filozofiju u v o d i okultna svojstva i čuda". L e i b n i z u se činilo da gravitacija " p o t k o p a v a postojeću v j e r u " . K a k v a o k u l t n a svojstva? K a k v o potkopavanje? P r e m a L e i b n i z u , p r i h v a t i m o l i inercijsko gibanje planeti se u svojim stazama m o g u vječno nastavljati gibati bez potrebe za Božjom r u k o m koja ih stalno gura. N a r a v n o , B i b l i ­ ja ne g o v o r i ništa o stalnom Božjem guranju planeta. P r i r o d n i z a ­ k o n i , kao d i o paketa stvaranja, b i l i su i jesu p o s v e d o v o l j n i za obavljanje te zadaće. Postoji li danas teolog koji smatra da g r a v i ­ tacija p o t k o p a v a veličinu biblijskog Boga? K a d b i h morao odrediti glavnog krivca za stalne sukobe vjere i znanosti te zbog toga smanjene biblijske uvjerljivosti, morao b i h krivnju pripisati vodama organizirane vjere. Još od doba k a d je N i ­ kola Kopernik (1473. — 1543.) imao hrabrosti ustvrditi da se Sunce, a ne Zemlja, nalazi u središtu našeg Sunčeva sustava, njihova uspa­ ničena reakcija na svako znanstveno otkriće koje se tiče našeg k o z m i ­ čkog podrijetla bila je poricanje njegove vrijednosti. Tek poslije, ponekad stoljećima poslije, potrude se da bolje prouče činjenice. K o p e r n i k je bio kršćanin vjernik, uz to i p o z n a t i astronom. Nje­ g o v o otkriće nije m u u z d r m a l o vjeru. K a k v e veze i m a položaj Zemlje s vjerovanjem u Stvoritelja svemira i l i istinitost Biblije? U njoj nigdje ne piše da se Zemlja n a l a z i u središtu b i l o čega. Z a ­ p r a v o , p r v a rečenica Biblije — " U početku s t v o r i B o g nebo i z e m l j u . " (Knjiga Postanka 1,1) — postavlja nebo ispred zemlje. Međutim, previše r e v n i klerici, pokušavajući obraniti n e k u z a ­ mišljenu biblijsku istinu, proširili su Postanak na nešto što se u njemu ne može naći: položaj Zemlje. Skupljanjem sve veće količine znanstvenih podataka o središ­ njem položaju Sunca C r k v a je m o r a l a z a u z e t i o b r a m b e n i stav. Javnost je to doživjela kao d o k a z znanosti o neistinosti Biblije. U stvarnosti, međutim, tvrdnja o središnjem položaju Zemlje nema veze s B i b l i j o m . Prošlo je stoljeće prije negoli su se teolozi nevoljko p r i l a g o d i l i N e w t o n o v i m z a k o n i m a gibanja i s v e m i r u koji se ne okreće oko Je li znanost zamijenila Bibliju? Velika rasprava

• 19

Zemlje. Tada se na p o z o r n i c i , k a k o bi dodao sol na r a n u , pojavio Charles D a r w i n s djelom O postanku vrsta, kojom je postavio teori­ ju evolucije. G o d i n a je bila 1859. P o m i s a o da je život općenito, a l j u d s k i život posebno, nasumičnim promjenama nastao od nižih o b l i k a života za C r k v u je b i ­ la posve neprihvatljiva. (Tijekom posljednja tri desetljeća o t k r i l i smo da je također u v e l i k o m dijelu neprihvatljiva i znanosti, a l i to je tema za sljedeća poglavlja.) P o j a m evolucije osuđen je kao heretički, bez obzira na činjenicu da je u završnim recima svoje knjige D a r w i n e v o l u c i j s k i tok života p r i p i s a o " s i l a m a koje je Stvoritelj i z v o r n o u d a h n u o u n e k o l i k o o b l i k a [života] i l i samo jedan". U s p r k o s tome, r u k a v i c a hereze bila je bačena. D a r w i n o v i sljedbenici, p r e m d a ne i on sam, spremno su je p o d i g l i . Thomas H e n r y H u x l e y (1825. — 1895.), poznat kao " D a r w i n o v b u l d o g " , nije tratio vrijeme. G o d i n e 1860., samo g o d i n u d a n a poslije objavljivanja knjige O postanku vrsta, krenuo je u žestoki n a p a d . Činjenica koja se pripisuje, ali se ne može naći u u v o d n o m p o g l a v l j u Postanka, poslužila mu je da pokaže kako je svaka vrs­ ta posebno stvorena. To je bilo u posvemašnjoj suprotnosti s D a r w i n o v o m z a m i s l i postupnog razvoja vrsta. Z a H u x l e y j a s u fosili, čije današnje bogatstvo d o v o d i u pitanje mnoštvo D a r w i n o v i h postavki, b i l i apsolutni dokaz da je D a r w i n o v a pretpostavka is­ tinita. N j e g o v i m riječima: "Povijest je za nas [fosilima] b a l z a m i rala nagađanja o podrijetlu živih bića." H u x l e y je morao znati da D a r w i n svoju teoriju nije temeljio na f o s i l n i m n a l a z i m a . D a r w i n je shvaćao da isprekidana narav fosil­ n i h nalaza ni na koji način ne potvrđuje evoluciju p u t e m p r i r o d n e selekcije. Umjesto toga, D a r w i n je primijetio morfološke promjene koje su p o s t i g l i uzgajivači goluba i d r u g i h domaćih životinja te na temelju toga zaključio (vrlo vjerojatno pogrešno) da k r o z desetke naraštaja mršavo rasplodno jato i l i k r d o stvara p l o d n e p o t o m k e koji se p o s t u p n o , k r o z desetke m i l i j u n a naraštaja mijenjaju još više, pa nastaju promjene koje v r s t u u s p i n j u na zamišljenom evolucijskom stablu. T a k v o evolucijsko stablo do danas nije pronađeno u f o s i l n i m n a l a z i m a . Za H u x l e y j a , međutim, pukotine u f o s i l n i m n a l a z i m a n i s u predstavljale n i k a k v u poteškoću. Imao je svoje već stvoreno mišljenje i njemu n i s u mogle na p u t u stajati n i k a k v e činjenice. I ta­ ko je napisao: " M i t o v i pogana [mislio je na židovsku Bibliju] mrt­ vi su p o p u t Z e u s a , a čovjeka koji bi ih pokušao oživjeti nasuprot 20 • Božja znanost

s v i m znanstvenim d o k a z i m a našeg vremena s p r a v o m treba i s m i ­ jati... U 19. stoljeću, kozmogonija polubarbarskih Židova sramota je pravovjernih... D o k t r i n a posebnog stvaranja [svake vrste] u ve­ l i k o j je mjeri posljedica pretpostavljene potrebe usklađivanja znanosti sa židovskom k o z m o g o n i j o m . " To g o v o r i isti H u x l e y koji je poslije promicao falsificirane fosilne nalaze koji s u , n a v o d ­ no, d o k a z i v a l i neprekinutu evoluciju suvremenog konja. S u m n j a m da je autor židovske Biblije b i o p o g a n i l i barbar. Tekst je previše p a m e t a n za b a r b a r s k o g autora. Što se tiče poganstva, temelji zapadnog društva imaju korijene u Mojsijevih Pet knjiga. Bez njih ni H u x l e y ne bi bio H u x l e y . O s i m toga, H u x leyjevo oslanjanje na fosilne nalaze r a d i dokazivanja D a r w i n o v e p o s t a v k e o n e p r e k i n u t o j e v o l u c i j i naposljetku će se p o k a z a t i pogrešnim. Izjava koju D a r w i n u O podrijetlu vrsta n e k o l i k o p u t a ponavlja, "natura n o n facit s a l t u m " — p r i r o d a ne čini skokove — naprosto nije istinita. U f o s i l n i m nalazima temeljne razine koljena uopće nema prijelaznih o b l i k a , a u r a z r e d i m a ih i m a m a l o i l i ih također nema. Tek po d o b r o m uspostavljanju tjelesnog plana p o ­ javljuju se fosilni prijelazi. D a r w i n bi bio mnogo bliži istini da je napisao "natura s o l u m facit s a l t u m " , odnosno da p r i r o d a samo čini skokove. Po riječima N i l e s a Eldredgea, kustosa Američkog p r i r o d o s l o v n o g muzeja u N e w Y o r k u , " F o s i l n i n a l a z i za kojima tragamo posljednjih 120 godina [poslije D a r w i n a ] ne postoje." N a nesreću, p r e m d a H u x l e y j e v g r u b i n a p a d n a B i b l i j u nije imao temelja, imao je pravo k a d je raspravljao o površnom r a z u ­ mijevanju u v o d n i h poglavlja Postanka. Biblija ne spominje da je svaka vrsta posebno stvorena, što za zaklete evolucioniste p r e d ­ stavlja p r a v u anatemu. Z a p r a v o , p r i l i k o m glavne rasprave o k o p ­ n e n i m životinjama posljednjeg od šest dana stvaranja riječ stvara­ nje uopće se ne spominje. Tu se susrećemo s temeljnim n e s k l a d o m religije i znanosti: dos­ l o v n i m shvaćanjem Biblije. N i s u l i o n i koji zahtijevaju d o s l o v n o čitanje Postanka primijetili k o l i k o u njemu i m a suprotnosti? K a k o se takav čudesan i pjesnički tekst uopće može čitati doslovno? P r i ­ je dvije tisuće godina, mnogo prije negoli su paleontolozi o t k r i l i fosile dinosaura i spiljskog čovjeka, mnogo prije negoli su H u b bleov i K e c k o v i teleskopi u k a z a l i na svemir star milijarde g o d i n a , T a l m u d je izričito naveo da su u v o d n i dijelovi Postanka, s v i h 31 stih, napisani tako da sakriju informaciju. Kabalistička tradicija g o v o r i o tome što se n a l a z i u t i m stihovima. K a b a l a je l o g i k a , ne Je li znanost zamijenila Bibliju? Velika rasprava

• 21

m i s t i c i z a m , a l i tako d u b o k a l o g i k a da se neupućenima čini p o p u t m i s t i c i z m a . D o s l o v n o čitanje nije učinkovit način saznavanja značenja Biblije. N a v e d i m o primjer. O p i s svakog od t r i p r v a dana stvaranja z a ­ vršava s " T a k o bude večer, pa jutro..." (Knjiga Postanka 1,5, 8,13) Ništa u t o m nema neobičnog, ali k a d dođemo do četvrtog dana otkrit ćemo da autor tek sad stvara Sunce (Knjiga Postanka 1,14 — 16). Postojanje večeri i jutra u p r v a tri dana, a sve bez Sunca, n a v o ­ di čitatelja da počne tragati za d u b l j i m s m i s l o m teksta (kao što mi kasnije i činimo). E v o još jednog primjera: A d a m u je rečeno "Sa svakog stabla u v r t u slobodno jedi, ali sa stabla spoznaje dobra i zla da nisi jeo! U onaj d a n u koji s njega okusiš, zacijelo ćeš umrijeti." (Knjiga Postan­ ka 2,16,17). G l a g o l je u židovskom tekstu ponovljen kako bi se na­ glasila kazna za prijestup, stoga se u tekstu javlja "zacijelo umrije­ t i " . I što čini A d a m ? K a o tipičan čovjek, jede sa stabla. I p o t o m živi još 930 godina (Knjiga Postanka 5,5). Je li mi nešto promaklo? M i s ­ lio sam da će umrijeti onog dana kad pojede sa zabranjenog stabla. Je li autor, božanski i l i d r u g i , zaboravio što je napisao n e k o l i k o redaka prije? Uz d o s l o v n o čitanje d r u g a rečenica Biblije u suprot­ nosti je s p r v o m rečenicom. Bez obzira smatramo li Bibliju i z r a v ­ n o m Božjom riječi i l i je p l o d o m l j u d s k i h napora, njezine nijanse i patos tisućljećima su zadržavale zanimanje Z a p a d a . A u t o r je bio v r l o pametan. Te suprotnosti n i s u slučajne, a svakako n i s u pogre­ ške. To su svjetionici koji nas p o z i v a j u na traženje dubljeg znače­ nja sadržanog u tekstu, baš kao što značenje tražimo i u profinje­ nostima p r i r o d e . P r v i korak u p o m i r b i znanosti i Biblije je razumijevanje proble­ ma suprotnog tabora. Udaljavanjem Biblije od n e k o l i k o z n a k o v a raspoznavanja postavljenih na k r i v o mjesto m o g l a bi učiniti čuda u obostranom razumijevanju. Ja sam već spomenuo neka od njih. Za preživljavanje biblijske religije nije potrebno da se Zemlja n a l a z i u središtu svemira. K a o što se g o v o r i u K n j i z i Postanka 1,1, najprije je stvoreno nebo, a p o ­ t o m Zemlja. Zapadnjačka religija naučila je napustiti pogrešnu z a ­ misao okretanja svemira oko Zemlje, p r i h v a t i t i gravitaciju kao d i o p r i r o d e , a ne izmišljotinu bolesna u m a i, najvažnije, naučila je čitati B i b l i j u k a k o je to Mojsije izrekao tri puta na d a n svoje s m r t i : kao pjesmu, kao tekst koji u sebi s k r i v a mnoštvo značenja (Pono­ vljeni z a k o n 31,19,30; 32,44). 22 • Božja znanost

Neutemeljeni glasovi prosvjeda o zamišljenoj herezi gravitaci­ je p r e t v o r i l i su se u v r l o udaljenu i t i h u jeku. K a o što govore kas­ nija poglavlja, slično će se d o g o d i t i s n o v i j o m teološkom p o b u ­ n o m usmjerenom na evoluciju. Biblijski opis razvoja životinja, k o ­ ji obuhvaća samo osam stihova (!), neće b i t i u n e s k l a d u s k o n a ­ čnim z n a n s t v e n i m saznanjima o evoluciji životinjskog svijeta. Na obje je strane potrebno strpljenje, a ne harange T. H. H u x l e y j a i l i mudrovanje biblijskog literalizma. Znanstveno određenje evolucije već je obuhvatilo ono na čemu je ustrajao već i sam D a r w i n , a stoljeće poslije njega John M a y n a r d S m i t h i Stephen Jay G o u l d : tok života usmjeren z a k o n i m a ugrađe­ n i m u t k i v o svemira. Z n a n o s t i ostaje o d r e d i t i r a z i n u na kojoj to usmjeravanje postaje presudno i gdje ono postaje podložno nesi­ g u r n i m v r l u d a n j i m a o v i s n i m o l o k a l n i m uvjetima. To je usmjera­ vanje, koje b i o l o g i j i i evoluciji ostavlja ograničen prostor djelo­ vanja, v r l o očito čak i z a k l e t i m znanstvenicima nevjernicima. Prije o t p r i l i k e 250 m i l i j u n a g o d i n a 95 posto m o r s k i h živo­ tinjskih vrsta i z u m r l e su. Ekološki sustav otvorio se za n o v i n e , pa i p a k se na p o z o r n i c i života nije pojavio nijedan n o v i tjelesni p l a n koji bi p o p u n i o ekološki prostor. Zašto? Prije gotovo četiri m i l i j a r d e g o d i n e p o j a v i o se i z v a n r e d a n , v r l o učinkovit sustav šifriranja i prijenosa informacija potrebnih za upravljanjem raz­ voja o r g a n i z m a od njegova začetka do odraslosti. Taj isti sustav, d v o s t r u k a spirala naše genetske D N K i danas upravlja razvojem s v i h živih bića od a l g i do hrastova, od m i k r o s k o p s k i h bakterija do v e l i k i h slonova i l j u d i . Z a r može postojati samo jedan genetski sustav? M o ž e l i samo n e k o l i k o tjelesnih p l a n o v a z a d o v o l j i t i p r i r o d n e zakone? Temeljeno na postojećim biološkim i paleonto­ loškim saznanjima, čini se da je baš tako. A l i zašto? Ta ograničenja n i s u slučajna. O n a otkrivaju granicu, određenje, zapravo kanal širine izbora d o s t u p n o g razvoju živih bića. Otkrića molekularne biologije i paleontologije gotovo s v a k o d n e v n o p r o ­ dubljuju taj kanal. ( N a primjer, otkriveno je da razvojem v i z u a l ­ n i h sustava s v i h životinjskih koljena upravlja isti gen. P o n o v n o se čini da je moguće samo jedno rješenje, o čemu ćemo više g o v o r i t i u posljednjim poglavljima knjige.) V e l i k i raskol između znanosti i religije koji je vladao posljednjih pet stotina g o d i n a naposljetku se možda i p a k smanjuje. Očito je da biblijski koncept neograničeno moćnog Stvoritelja zahtijeva da u toj neograničenosti On po volji može stvoriti i u p Je li znanost zamijenila Bibliju? Velika rasprava • 23

ravljati životom. A l i u Bibliji se nigdje ne kaže da je taj n a d z o r sta­ l a n . Umjesto toga, pogledajmo još jednom što kaže N a h m a n i d e s : "Svijet [kojim upravljaju p r i r o d n i zakoni] djeluje na svoj p r i r o d n i način." Navest ću tri primjera, a i m a ih m n o g o više, koji z o r n o p o ­ jašnjavaju tu činjenicu. 1. K a k o bi pomogao u osvajanju Kanaana Bog je obećao n e p r i ­ jatelja istjerati stršljenovima (Ponovljeni z a k o n 7,20). E v o Boga k a k o n a d z i r e p r i r o d u . Samo d v a stiha dalje (Ponovljeni z a k o n 7,22) čitamo: " M a l o će p o m a l o Jahve, Bog tvoj, ispred tebe uništiti one narode [zašto malo pomalo?]... da se zvijeri ne bi p r o t i v tebe razmnožile." Primjećujete l i problem? A k o B o g može upravljati stršljenovima p r i l i k o m uništavanja neprijatelja, zašto ne m o ž e o b u z d a t i njihovo nekontrolirano razmnožavanje? Djelovanje se na toj r a z i n i prepušta p r i r o d i . 2. Od dvanaest Jakovljevih plemena, samo je Levijevo pleme m o g l o i z r a v n o služiti u H r a m u . Za tu službu m o r a l i su biti tje­ lesno s p r e m n i . Biblija n u d i popis urođenih mana koje L e v i j i m a to onemogućuju ( L e v i t s k i z a k o n i k 21,17-23). Zašto uopće postoje urođene mane? Biblijski koncept svemoćnog Boga je Bog koji bi sve ljude mogao učiniti savršenima. K a d b i h ja bio bog, m i s l i m , htio b i h tako učiniti. A l i svijet opisan u Bibliji ne djeluje p r e m a našim zahtjevima. Većina se djece rađa z d r a v a i fizički n o r m a l n a , ali ne sva. P r i r o d a i m a svoj stupanj slobode. 3. "I vidje B o g da je svjetlost d o b r a " (Knjiga Postanka 1,4); "l vidje B o g da je dobro [kopno i m o r e ] " (Knjiga Postanka 1,10); "I v i d j e B o g da je d o b r o [počelo b i l j n i h v r s t a ] " (Knjiga P o s t a n k a 1,12); i tako dalje.* Na početku p r v o g poglavlja Knjige Postanka — p o g l a v l j u o stvaranju — u trideset i jednom stihu, B o g je sedam puta v i d i o " d a je d o b r o " . G o t o v o četvrtina stihova u t o m dijelu Biblije posvećeni su Božjem otkriću " d a je d o b r o " . Nije li B o g od samog početka znao da će b i t i dobro? Možda. A l i to nigdje ne piše. U T o r i se stalno naglašava da svemogući biblijski Bog nije stal­ no n a d z i r a o svijet, već je dopustio da se razvija na svoj način. Uz takav božji p r i s t u p upravljanju svijetom-rezultati n i s u uvijek b i l i " d o b r i " . Stvaratelj je tada preusmjerio tok zbivanja. * "Da je dobro" je loš prijevod židovskog hrvatski ali nema kozmičku namjeru.

24 • Božja znanost

teksta koji zadovoljava

A d a m i E v a su stavljeni "u edenski vrt, da ga obraduju i čuva­ j u " . N i t k o se ne b u n i z b o g posla — izgleda da A d a m nije očekivao k r u h bez motike. "Jahve, Bog, zapovjedi čovjeku: 'Sa svakoga sta­ bla u v r t u slobodno j e d i . ' " Jedini zahtjev je bio, " a l i sa stabla spoz­ naje dobra i z l a da n i s i jeo!" (Knjiga Postanka 2,15-17). B i l o je to previše i z a z o v n o . A d a m i E v a jeli su s tog stabla pa ih je B o g i z b a ­ cio iz Edena. Ostatak s v i dobro znamo. A d a m i E v a su i m a l i d v a sina, Kajina i A b e l a . Po biblijskom o p i s u l j u d s k o g života do tog t r e n u t k a , to je sve. K a j i n je u b i o A b e l a (Knjiga Postanka 4,8). O stvaranju društva utemeljenog na bratskoj ljubavi ne može se trošiti m n o g o riječi. B o g je izgnao K a ­ jina. A d a m i E v a su o b n o v i l i postupak trećim s i n o m , Setom. Možda najsveobuhvatnije n o v o Božje ugađanje bio je P o t o p : " V i d j e Jahve k a k o je čovjekova pokvarenost na z e m l j i v e l i k a . . . Jahve se pokaja i u s v o m srcu ražalosti što je načinio čovjeka na zemlji. Reče Jahve: 'Ljude koje sam stvorio izbrisat ću s lica z e m ­ lje — od čovjeka do zvijeri, puzavce i ptice u z r a k u — jer sam se pokajao što sam ih n a p r a v i o . ' " (Knjiga Postanka 6,5-7) Što bi se poslije ovoga i m a l o još dodati? U svakoj se f a z i Bog suzdržavao, u većoj i l i manjoj mjeri, od uplitanja u stvari. To je svijetu d o p u s t i l o da se razvija u s k l a d u s p r i r o d n i m z a k o n i m a s t v o r e n i m u početku te p r e m a m o r a l n o j odgovornosti ugrađenoj u l j u d s k u dušu (životinje su po definiciji nemoralne). Započeo je ograničeni eksperiment. A k o nije u s p i o obavilo se Božje preusmjeravanje (primjerice potop). K a d je p o k u s u s p i o , B o g je bio zadovoljan: "I vidje Bog da je d o b r o . " Taj v i d p r i r o d e postigao je božansku s v r h u (Nahmanides o K n j i z i Postan­ ka 1,4,10,31). M o s h e a C h a y i m a L u z z a t t o a , kabalista iz 18. stoljeća, z a o k u p i o je taj Božji nedostatak s v e u k u p n o g nadzora. Svoju knjigu Umno srce (oko 1734.) z a m i s l i o je kao raspravu između svjetovnog u m a i izvantjelesne nešame (ljudske duše). U m , djelo p r i r o d e (Knjiga Postanka 1,26), razumije da B o g (Elokim) djeluje k r o z koordinate i ograničenja vremena, prostora i materije. To je z a k o n postojanja u našem s v e m i r u . A l i baš ta ograničenja dopuštaju otklone od onoga što bi inače bilo savršenstvo. Nešama, p l o d i z r a v n o g stvara­ nja (Knjiga Postanka 1,27), zbunjena je. Zašto postoje o t k l o n i , pita nešama u m . Zašto nije stvoren savršeni svijet s Vječnim koji njime stalno upravlja? K r o z njihovu r a s p r a v u p r o n a l a z i se rješenje para­ doksa svemogućeg Stvoritelja koji p r o i z v o d i m a svog stvaranja ne Je li znanost zamijenila Bibliju? Velika rasprava

• 25

nameće apsolutni nadzor. Z a k o n i p r i r o d e usmjeravaju stvari, a l i od tog smjera i m a i otklona, vijuganja o v i s n o g o neposrednoj oko­ l i n i , baš kao što su vijuganja rijeke ovisna o o k o l n o m terenu. Pre­ m d a n a s v o m p u t u ponekad stvori m r t v i rukavac, rijeka naposlje­ t k u stigne do mora. Na ta se lutanja u tijeku zbivanja može gledati kao na odstupanja svojstvena evolucijskom procesu s određenim konačnim ciljem. U l j u d i se ta lutanja nazivaju s l o b o d n o m v o l j o m . B i b l i j a bilježi j e d n u e v o l u c i j s k u p r o m j e n u l j u d s k i h tjelesnih svojstava, dugovječnost (Knjiga Postanka 5 i 11). Biblijski p o d a c i govore o promjeni k a k v u bismo m o g l i naći u nekoj suvremenoj k n j i z i o uzgoju životinja. U vrijeme k a d je prije Potopa živio N o a l j u d s k i vijek spominja­ n i h osoba kreće se od 365 do 969 g o d i n a , s prosjekom od 840 go­ d i n a . S p o l n u zrelost (dob u kojoj žena može začeti dijete) dostiza­ lo se sa 65 do 187 g o d i n a (prosječno 115 godina). O b a prosjeka su o t p r i l i k e deset p u t a veća od današnjih vrijednosti za razvijene zemlje, očito v r l o daleko od današnje stvarnosti. Bez o b z i r a što m i s l i l i o dugovječnosti u vrijeme N o e , do A b r a h a m o v o g vremena, samo deset naraštaja poslije N o e životni se vijek tako smanjio da Biblija zahtijeva pravo čudo k a k o bi A b r a h a m u d o b i od 99 g o d i ­ na, i Saraja, u d o b i od 89 g o d i n a , začeli dijete (Izaka, od židovske riječi za smijeh, jer se A b r a h a m nasmijao k a d mu je anđeo n a v i ­ jestio da će sa Sarajom sljedeće g o d i n e postati roditelj; K n j i g a Postanka 17,17). U z r o k za tako dramatično smanjivanje očekivane životne d o b i ne spominje se. D o b r o je, međutim, proučiti stvarne podatke o d o ­ bi ispisane u B i b l i j i ( v i d i s l i k u 1). Prije N o e životni vijek se ne smanjuje n i t i ne povećava. Poslije N o e to je v r l o očito. P r o l a s k o m naraštaja životni je vijek sve kraći. Po b i b l i j s k i m z a p i s i m a , p r o m ­ jena se događa postupno, k r o z naraštaje, baš kao što se svijet pos­ tupno mijenjao u p r v o m poglavlju Knjige Postanka. Skraćivanje životnog vijeka i brže dostizanje spolne z r e l o s t i slično je onome što v i d i m o k o d domaćih životinja. Poslije m n o g o naraštaja uzgoja, pilići danas veličinu za klanje dostižu za trideset dana, a ne tri do šest mjeseci, a k o d teladi se to d o g o d i za g o d i n u umjesto za dvije. I M a i m o n i d e s u 12. stoljeću i N a h m a n i d e s u 13. stoljeću smatraju da su promjene u okolišu poslije potopa pogo­ dovale ("odabirale" u suvremenom znanstvenom žargonu) kraćoj životnoj d o b i . Raspon životne d o b i u l j u d i koji su živjeli prije p o ­ topa, i po dosezanju spolne zrelosti i po dugovječnosti, o t k r i v a da 26 • Božja znanost

SLIKA 1: D o b u vrijeme rađanja i smrti o s o b a poslije A d a m a i Eve (Knji­ ga P o s t a n k a 2,11)

je bilo mogućnosti za odabiranje m e d u l j u d i m a kraće životne d o ­ b i . T a k v a je vrsta selekcije danas temelj uzgoja i p o p u l a c i j s k e genetike. Postupna evolucija nasljednog svojstva koja samo m a l o mijen­ ja morfologiju životinje n a z i v a se mikroevolucija. Promjena živ­ otnog vijeka l j u d i u razdoblju poslije Potopa je m i k r o e v o l u c i j a . N j u redovito opažamo na farmama i u biološkim laboratorijima. U B i b l i j i se ne t v r d i ništa s u p r o t n o . M a k r o e v o l u c i j a , evolucija jednog tjelesnog plana u d r u g i — crva, k u k c a i l i mekušca u r i b u , na primjer — nema p o t v r d u u f o s i l n i m z a p i s i m a , u laboratorijima i l i u Bibliji. K a k o bismo, dakle, trebali razumjeti kreacionizam? Po Bibliji, stvaranje je božanski akt citncuma, sažimanja — d u h o v n o g saži­ manja u kojem Stvaratelj u z i m a d i o Svog beskonačnog jedinstva ("Čuj Izraele! Jahve je Bog naš, Jahve je jedan." Ponovljeni z a k o n 6,4). T a m o gdje je nekoć bila Jahvina nerazlučiva jednostavnost, Je li znanost zamijenila Bibliju?

Velika rasprava

• 27

sad se pojavljuje složenost. Što je cimcum veći, veća je složenost i veća je odgovarajuća mogućnost za nesavršenosti. Izaija objašnjava taj koncept u dvije rečenice: "Ja sam Jahve i n e m a d r u g o g a ; ja t v o r i m svjetlost i s t v a r a m t a m u . Ja s t v a r a m sreću i d o v o d i m nesreću..." (Izaija 45,6,7). Beskonačni i z v o r svjet­ losti se povlači i stvorena je tama. Beskonačni i z v o r m i r a (šalom, od korijena šalaim, što znači cijelo, potpuno) se povlači i stvara se zlo (nedostatak savršenstva). P r v i biblijski cimcum (Knjiga Postan­ ka 1,1) d o p u s t i o je p o j a v u fizičke složenosti s v e m i r a sa s v o j i m p r i r o d n i m z a k o n i m a . P o t o m je slijedilo stvaranje nefeša — duše životinja — k o j i je životinjama d o p u s t i o i z b o r temeljen na i n ­ stinktima i sklonostima (Knjiga Postanka 1,21). Treće i posljednje stvaranje b i l a je ljudska duša — nešama — koja je l j u d i m a dala slo­ b o d n u v o l j u (Knjiga Postanka 1,27). M i l j u d i b i r a m o u n u t a r ograničenja što postoje u našem okolišu. Lutanja p r i r o d e i društva stvaraju i z a z o v e ovisne o tome gdje se n a l a z i m o . To k a k o na njih reagiramo daje im d u h o v n i značaj. M o r a l n i odabir Nijemca 2000. m n o g o je lakši nego odabir N i j e m c a 1936. P r e m d a čovjek ne može upravljati okolišem i l i čak s u d b i n o m , vladanje mu je posvema u vlastitim r u k a m a . S a s v a k i m a k t o m c i m c u m a , g o v o r i n a m Biblija, k a n a l k r o z koji protječe cijela p r i r o d a se proširuje. Također se povećala i sloboda vijuganja. Sukob između znanosti i Biblije je ironičan. P o s v u d a u Bibliji Božje se djelo uspoređuje s čudima p r i r o d e . K a k o je lijepo izrečeno u P s a l m i m a (19,2): "Nebesa s l a v u Božju k a z u j u , naviješta s v o d nebeski djelo r u k u njegovih." Prije o s a m stotina g o d i n a s r e d n j o v j e k o v n i j e f i l o z o f M a i monides napisao k a k o je znanost ne samo najsigurniji, već i jedi­ n i p u t s p o z n a j i Boga, p a u p r a v o zato B i b l i j a počinje o p i s o m Stvaranja. U n e k i m je zajednicama ta misao bila dovoljna za spaljivanje njegovih knjiga. N i s a m tako n a i v a n da u s t v r d i m k a k o današnja znanost može objasniti sve biblijske događaje, i l i da je biblijska m u d r o s t p r e d ­ vidjela sve ono što je otkrila suvremena znanost. Imajući sve to u v i d u , p o s v e je jasno približavanje, između m n o g i h tema i p o ­ dručja, u biologiji, paleontologiji i k o z m o l o g i j i . M a i m o n i d e s o v a tvrdnja se dokazala. Bog se p o n o v n o pojavlju­ je u r a z g o v o r i m a o znanosti, i to s p r a v o m . 28 • Božja znanost

Percepcija da religija traži samo vjeru nije dobra. Religija traži vjeru, a vjera se temelji na znanju. Što se tiče znanosti, živimo u v r l o p o g o d n o vrijeme. Otkrića posljednjih n e k o l i k o desetljeća u astronomiji, f i z i c i v i s o k i h energija i paleontologiji posve su p r o ­ mijenila razumijevanje nastanka svemira. D o v e l a su nas na p r a g vremena i početak života. Saznali smo da je bilo vrijeme prije vremena, prostora i materi­ je. Otkrića povezana s e k s p l o z i v n i m razvojem života natjerala su znanstvenike na p o n o v n u procjenu procesa i smjera evolucije. P r e m d a većina i m a posve druge utiske, unutar profesionalne znanstvene zajednice većina shvaća da se Bibliju ne može z a m i ­ jeniti f o r m u l o m koja stane na majicu s k r a t k i m r u k a v i m a . Često spominjano priznanje te činjenice pojavilo se u članku h a r v a r d s k o g profesora Stephena G o u l d a : " Z n a n o s t naprosto n e m o ž e osporiti pitanje o mogućem Božjem upravljanju p r i r o d o m . " P o z ­ navanje temeljnih mehanizama djelovanja svemira, k o l i k o god da su profinjeni i čudesni, nešto je posve d r u g o od otkrivanja njihove svrhe. T o k vremena i zbivanja od V e l i k o g praska do pojave čovječan­ stva izloženi su u trideset jednom stihu na samome početku Bib­ lije: u K n j i z i Postanka 1. T i h nekoliko stotina riječi opisuje šesna­ est m i l i j a r d i godina povijesti našeg svemira, teme o kojoj su n a p i ­ sane knjižnice pune knjiga. Površnim čitanjem Knjige Postanka, a svakako površnim čitanjem prevedenog teksta, o razumijevanju podrobnosti ne može b i t i govora. Ipak, površnost je u konačnici uvijek gubitnik. Da smo se p o u z ­ d a l i u površna opažanja p r i r o d e još bismo uvijek vjerovali da se Sunce okreće oko Zemlje. To je sigurno najjednostavnije objaš­ njenje onoga što se od izlaska do zalaska s v a k o d n e v n o z b i v a u p r i r o d i oko nas. N a s u p r o t apstraktnim vjerskim konceptima, biblijska religija i m a zapise koje se može provjeriti. K a o što je tako domišljato u o ­ bličio P a u l Jones, Biblija je najraniji p r e p o z n a t l j i v i i z v o r v e l i k i h p o j m o v n i h otkrića na kojima se temelji civilizacija: jednakost p r e d z a k o n o m , svetost života, osobni dignitet, osobna i društvena o d ­ govornost, m i r kao ideal, ljubav kao temelj pravde. Ne postoji l i , kao što su na zajedničkom susretu zaključili E i n ­ stein i B e n - G u r i o n , p l a n , domišljate smjernice koje n a d i l a z e i p o v e z u j u sve v i d o v e postojanja i prožimaju z n a n s t v e n i labirint koji n a z i v a m o našim svemirom? Je li znanost zamijenila Bibliju? Velika rasprava • 29

Umjesto d a takvo motrište z a n e m a r i m o kao nevaljalo, i l i g a p r i h v a t i m o kao logičnu i očitu i s t i n u , Biblija i znanost postupaju jednako: prouče podatke i s motrišta poznavanja stvari odrede vjerojatnost da su se u neupravljanoj p r i r o d i pojavile baš takve smjernice. P r o u č i m o s v e m i r , njegov kozmički postanak, i u s t a n o v i m o možemo li u stvaranju o t k r i t i n e k i trag povijesno a k t i v n o g transcedentnog Stvaratelja. A k o to otkrijemo, k r e n i m o dalje i proučimo k a k o da u h v a t i m o tako rijetki osjećaj sreće doživljen k a d se sus­ retnemo s transcedentnim. Umjesto da pasivno čekamo da se to d o g o d i , z a m i s l i m o da n a m je ta radost stalni partner u životu. To bismo u s v a k o m slučaju m o g l i nazvati najboljim iskorištavanjem života. U sljedećim poglavljima nastojim izbjeći subjektivnu sklonost priklanjanja Biblije znanosti i priklanjanja znanosti B i b l i j i . K a k o b i h ostvario taj cilj n a v o d i m samo znanstvena mišljenja objavlje­ na u najpoznatijim z n a n s t v e n i m časopisima. Teološki i z v o r i su prvenstveno ograničeni na radove nastale stoljećima prije suvre­ m e n i h znanstvenih otkrića. To su u p r v o m r e d u židovska Biblija, T a l m u d (zbirka komentara na židovsku Bibliju obrađena u dvije faze, 300. i 500.) te kabalist iz 13. stoljeća N a h m a n i d e s . N a h m a n i des ne samo da je vodeći kabalistički komentator Knjige Postanka (i cijele Tore), već i jedan od p r v i h kabalista čije je djelo napisano r a z u m l j i v i m židovskim jezikom. Božja znanost se b a v i K n j i g o m Postanka, nasljeđem s v i h z a p a d ­ njačkih religija.

30

• Božja znanost

P O G L A V L J E

2

Novo približavanje: znanost, znanstvenici i Biblija

Podrijetlo suvremene z n a n o s t i n a l a z i se u r a d o v i m a v e l i k i h m i s l i l a c a , također i v j e r n i k a , l j u d i p o p u t K o p e r n i k a , B a c o n a , G a l i l e a , K e p l e r a , N e w t o n a i L e i b n i z a . Ironično je da je djelimice baš njihovo djelo u z r o k o v a l o sukobe znanosti i religije, i to ne kao posljedica neznanja i l i zbog veze s n e k o m određenom školom bib­ lijskog tumačenja. Jedna točka sukoba je Božja sveprisutnost. M a ­ lo je znanstvenika koji m o g u p r i h v a t i t i koncept uplitanja Boga u naše živote, po volji mijenjajući zakone p r i r o d e . T r i v e l i k a pitanja o početku — svemira, života i čovječanstva — također su svjetov­ njake podijelila od vjernika. Do šezdesetih godina 20. stoljeća ve­ ćina je znanstvenika vjerovala da svemir nema početak. Većina je vjernika ustrajala na tome da ga je imao. Većina je znanstvenika također vjerovala k a k o su se život na Z e m l j i i l j u d i r a z v i l i p o s t u p ­ no. M n o g i su vjernici t v r d i l i da se radilo o i z n e n a d n i m djelima stvaranja. T a s u stajališta i z g l e d a l a gotovo n e p o m i r l j i v a . N a jednoj s e strani n a l a z i v r l o a k t i v n i Bog, koji ne može p r i h v a t i t i p o s t u p n u evoluciju pa narušava vlastita p r a v i l a . S druge je strane bio vječni svemir s v l a s t i t i m " s a m o s t a l n i m " matematičkim z a k o n i m a . M e ­ đutim, otkrivanjem pojedinosti ustroja svemira i nastanka života, r a z l i k e su se d o b r a n o smanjile, a u n e k i m važnim slučajevima Novo približavanje: znanost, znanstvenici i Biblija

• 31

mišljenja su se počela p o d u d a r a t i . P o m i r b a je počela u f i z i c i i p o ­ l a k o se širi na b i o l o g i j u . Približavanje ne zahtijeva da s v a k i z n a n s t v e n i k postane vjernik, n i t i d a s v a k i vjernik p r i h v a t i sva znanstvena mišljenja. P o m i r b a ć e b i t i p o t p u n a k a d p r i h v a t i m o potrebu za čitanjem i razumijevanjem Biblije p o d njezinim uvjeti­ ma — da se r a d i o tekstu sa s k r i v e n i m značenjem koji traži t u ­ mačenje — i k a d znanstvenici, koji su već shvatili da postoji grani­ ca znanja, p r i z n a j u da je znanost nemoćna u potvrđivanju i l i odbacivanju svrhe života. A p s o l u t n i d o k a z z a i l i p r o t i v postojanja Stvaratelja n i k a d neće­ m o d o b i t i gledanjem k r o z m i k r o s k o p i l i teleskop. Možemo, me­ đutim, proučavati znanstvene trendove i o d r e d i t i teže li s u k o b u i l i približavanju s b i b l i j s k i m nepromjenjivim p o g l e d o m na svijet.

MEHANIZAM. O D N O S N O S V R H A SVEMIRA

Roger Penrose, profesor matematike na O x f o r d s k o m sveučiliš­ t u , između ostalog je i stručnjak za svemir o d m a h po njegovom n a s t a n k u . Z a svoj analitički opis V e l i k o g p r a s k a , temelj svake k o z m o l o g i j e koja počinje t i m događajem, d o b i o je W o l f o v u n a ­ gradu. Penrose je pronašao kako su z a k o n i p r i r o d e ugođeni za život. Ta ravnoteža zakona p r i r o d e tako je savršena i tako je malo vjero­ jatno da bi b i l a slučajna da je Penrose p r i z n a o k a k o ih je morao o d a b r a t i i n t e l i g e n t n i " S t v o r i t e l j " . Čovjek kao da je od s a m o g početka u p i s a n u jednadžbe svemira i l i , k a k o je to rekao fizičar P a u l Davies, "ugrađen u shemu zbivanja na temeljnoj r a z i n i . " S time se ne slaže s v a k i proučavatelj prirode. N o b e l o v a c Weinberg također proučava f i z i k u ranog svemira. Za r a z l i k u od Penrosea Weinberga rastužuje činjenica d a , p r e m d a z a k o n i p r i r o d e p o k a z u j u "nevjerojatno dobro ugađanje", iz nje­ g o v i h istraživanja ustroja i m e h a n i k e r a n o g s v e m i r a n a l a z i da svemir nema svrhe, da je život samo " m a l o i z n a d razine farse." Proučavanje ustroja svemira, načina njegova f i z i k a l n o g djelo­ vanja, može v o d i t i v r l o različitim zaključcima o njegovoj s v r h i . Sve je pitanje motrišta. Vjerujemo li da je svemir p r i r o d n i rezultat gravitacije i nuklearne f i z i k e , s k v a n t n i m promjenama koje su sve započele, m o ž e m o ga p r o m a t r a t i i na taj način. I l i ga m o ž e m o smatrati božanskim. 32

• Božja znanost

POČETAK SVEMIRA

Još od v r e m e n a A r i s t o t e l a , prije 2300 g o d i n a , z n a n s t v e n a je teorija svemir smatrala vječnim. Nepromjenjive slike zviježđa na nebu bile su nepobitni d o k a z te vječnosti. Einstein je čak, p r e m d a ne previše samouvjereno, t v r d i o da je dokazao njegovu vječnost. U s p r k o s sve većem broju d o k a z a o s u p r o t n o m , još početkom šez­ desetih g o d i n a 20. stoljeća dvije trećine ispitanih vodećih američ­ k i h z n a n s t v e n i k a vjerovalo je u vječnost s v e m i r a . B i b l i j a to opovrgava više od 3300 g o d i n a , od vremena dobivanja Božjih z a ­ povjedi na Sinaju, ustrajući u postojanju početka našeg svemira. Pitanje vječnog svemira znanost je razriješila tek u posljednjih tridesetak g o d i n a . N a temelju p o d a t a k a d o b i v e n i h opažanjem svemira i proučavajući čestice u ubrzivačima, ustanovilo se da su n a v o d i Knjige Postanka 1,1 oduvijek b i l i točni. Početak je posto­ jao. Staro, saznali smo, ne mora izići iz mode. V e l i k i d i o privlačnosti aristotelijanske teorije vječnog svemira temeljio se na činjenici da svemir s početkom postavlja pitanja k o ­ ja graniče s teologijom. K a o što je W e i n b e r g napisao na završetku svog klasičnog djela Prve t r i minute, " N e k e k o z m o l o g e f i l o z o f s k i privlači oscilirajući m o d e l [svemira], posebice zato što p o p u t [vječnog] modela stalnog stanja lijepo izbjegava p r o b l e m Postan­ k a . " " P r o b l e m P o s t a n k a " , naravno, je pitanje početka. Weinberg, a i m n o g i fizičari poslije njega, nastavili su na teoretskom p o l j u d o k a z i v a t i d a z a k o n i p r i r o d e traže postojanje početka našeg svemira, vremena k a d nije postojalo ni vrijeme ni prostor ni m a ­ terija. S o b z i r o m da posljednjih tridesetak g o d i n a živimo uz jake dokaze o postojanju V e l i k o g praska, činjenicu o početku svemira počeli smo prihvaćati kao očitu, s v i m a p o z n a t u . A l i nemojmo g u ­ b i t i p e r s p e k t i v u . Taj p o m a k u z n a n s t v e n o m mišljenju, poslije tisućljeća negiranja, najveća je znanstvena promjena koju znanost može učiniti približavajući se biblijskoj f i l o z o f i j i . E v o l u c i j a , d i nosauri i špiljski l j u d i beznačajna su pitanja k a d se usporede s k o n c e p t o m početka. P r e m d a početak ne potvrđuje postojanje O n o g a koji je sve započeo, u s v a k o m slučaju otvara vrata takvoj mogućnosti. Stoga je pravo malo čudo k a d p r i z n a t i svjetovni p r o ­ fesor John M a d d o x , nekadašnji g l a v n i u r e d n i k najutjecajnijeg z n a n s t v e n o g časopisa Nature, V e l i k i prasak n a z i v a " f i l o z o f s k i neprihvatljivim." Novo približavanje: znanost, znanstvenici i Biblija

• 33

Za svaku je p o h v a l u znanstvenog načina rada da znanstvenici spremno prihvaćaju podatke koji su isprva izgledali logički nepri­ hvatljivima. Temelj hipoteze nerijetko su mašta i intuicija. Međutim, skupljanjem podataka mašta ustupa mjesto stvarnosti. Veličina znanosti je u tome što počiva na činjenicama, a ne na mišljenjima. Čak je i tako i z u z e t n i znanstvenik kao što je A l b e r t E i n s t e i n morao naučiti tu lekciju. G o d i n e 1917., koristeći zakone opće teorije relativnosti koje je objavio dvije godine prije, Einstein je r a z v i o n i z jednadžbi opisa stanja svemira. O n e su pokazivale nešto n a i z g l e d nelogično, da je s v e m i r dinamičan. Vesto Slipher s L o w e l l o v o g opservatorija u Flagstaffu, A r i z o n a , već je objavio astronomska mjerenja koja su g o v o r i l a da se svemir širi. S l i p h e r o v i p o d a c i posvema su počivali n a E i n s t e i n o v i m z a k o n i m a relativnosti. A l i Einsteinova usmjere­ nost na p o j a m vječnog s v e m i r a b i l a je prejaka. O p o v r g n u o je S l i p h e r o v e podatke, subjektivno promijenio jednadžbu tako da opisuje statični svemir i objavio taj iskvareni oblik, čuvenu k o z mološku jednadžbu. Sve više skupljenih podataka g o v o r i l o je u p r i l o g svemira koji se širi. S v o m k o l e g i n o b e l o v c u M a x u B o r n u Einstein je napisao k a k o je opovrgavanje vlastite teorije b i l a nje­ gova "najveća pogreška u životu." Zašto najveća pogreška? Einstein je shvatio da ako se svemir stalno širi i postaje sve veći, što je onda bilo jučer, prije g o d i n u dana i l i prije tisuću g o d i n a , i l i čak prije n e k o l i k o m i l i j a r d i g o d i n a k a d je morala postojati točka, točka koja označava početak. E i n ­ stein je vlastita otkrića mogao iskoristiti za predviđanje najvažni­ je izjave koja se tiče čovjeka i s v e m i r a : postojanje stvaranja. U p r s k a o je to. Svoje mišljenje nije htio u s k l a d i t i s činjenicama. Željeni a k s i o m i teško u m i r u čak i k a d skupljeni d o k a z i govore posve suprotno.

P O K R E T A N J E VELIKOG P R A S K A PRIJE P O Č E T K A VREMENA

Možda će nekoga i z n e n a d i t i da vjerovanje u početak ne z a h t i ­ jeva vjerovanje u O n o g a koji je započeo stvari. Z a k o n i p r i r o d e dopuštaju stvaranje svemira bez potrebe za stvoriteljem. " K v a n t ­ na nesigurnost", v i d f i z i k e nazvane kvantna m e h a n i k a , dopušta m a l u ali konačnu vjerojatnost postanka nečega iz ničega p u t e m m e h a n i z m a n a z v a n o g kvantna fluktuacija. S o b z i r o m da kvantna 34 • Božja znanost

m e h a n i k a već šezdeset g o d i n a uspješno predviđa i objašnjava opažene fizikalne pojave, teorija kvantne fluktuacije/početka V e ­ l i k o g praska također može b i t i ispravna. Postoje, međutim, temeljne poteškoće s t a k v i m k o n c e p t o m . Prije svega, kvantne fluktuacije su pojave povezane sa z a k o n i m a prirode unutar našeg svemira. Početak našeg svemira označava početak vremena, prostora i materije. Čini se, također, da je V e l i ­ ki prasak također početak naših zakona p r i r o d e . A k o je tako, tada prije nastanka s v e m i r a nije b i l o p r i r o d e p a n i z a k o n a k v a n t n e mehanike koji bi p o z v a l i potrebne kvantne fluktuacije. S druge pak strane, možemo vjerovati da su zakoni prirode vje­ čni. To pretpostavlja postojanje zakona za svemir koji ne postoji. Besmisleni zakoni. Time se svakako napreže mašta. A k o , pak, p r i ­ hvatimo da su ti vječni zakoni dio nečega većega, vraćamo se na B i ­ bliju. Teologija zaista t v r d i da su zakoni prirode vječni. O n i su d i o beskonačnog, vječnog biblijskog Boga. Z a k o n i prirode su neka svoj­ stva Beskonačnosti projicirana u naš svemir. Vrijeme, na primjer, možda je projekcija beskonačnosti na konačni materijalni svemir. Čak i uz vječne zakone prirode sama zamisao o fluktuacijama koje potiču stvaranje v o d i p r o b l e m u u z r o k a i posljedice. Posljedi­ ce su od u z r o k a razdvojene v r e m e n o m . A l i prije svemira nije pos­ tojalo ni vrijeme. O nepostojanju vremena prije stvaranja teologi­ ja i znanost posve se slažu. Prema tome, početak svemira ne može b i t i posljedica u z r o k a . S v e m i r m o r a naprosto " b i t i " . K a o što je tako uspješno sažeo u r e d n i k časopisa Nature John M a d d o x , " r a d i se o posljedici čiji u z r o k ne možemo spoznati n i t i o njemu g o v o r i ­ t i . " Njegova misao uopće nije i z v o r n a . To su prije više od tisuću godina t v r d i l i i T a l m u d i k a b a l a . A p o t o m se susrećemo sa sljedećom poteškoćom: kvantne f l u k ­ tuacije u čemu? Ne u p r a z n o m prostoru, ne u v r e m e n u , a svakako ne n i t i u materiji. Sve to nije postojalo prije s v e m i r a . N i j e b i l o p r a z n i n e u kojoj bi se p o j a v i o s v e m i r . I u tome se znanost i teologija posvema slažu. K o l e g a matematičar Dennis Turner to je pitanje postavio na Internetu. O d g o v o r i koje je d o b i o ne zaslužu­ ju pozornost. S p o m e n u t ću samo p o z n a t u šalu k o j u je napisao matematičar/fizi,čar John Baez s M I T - a : " T o je jedno od o n i h p i ­ tanja na koje o d g o v o r dobiješ k a d položiš doktorat, a tada te z a ­ k u n u da ga n i k o m e ne saopćiš." Naposljetku, kvantna v a k u u m s k a fluktuacija može stvoriti samo zatvoreni svemir, tj. s u p e r m a s i v n i svemir koji bi se vjerojatNovo približavanje: znanost, znanstvenici

i Biblija

• 35

n o sažeo v r l o b r z o poslije V e l i k o g praska. N e m a podataka koji podržavaju pretpostavku da je naš svemir zatvoren. Jedini "svjetovni" način premošćivanja poteškoća s početkom je teoretiziranje o postojanju beskonačno v e l i k o g , vječnog m a k r o svemira unutar kojeg se n a l a z i beskonačni broj konačnih svemira. U s p o r e d b a bi se m o g l a stvoriti beskonačnim zapjenušanim m o ­ r e m u kojem se stalno stvaraju i šire bezbrojni mjehurići. S v a k i mjehurić bio bi svemir svojstvena trajanja s v l a s t i t i m z a k o n i m a p r i r o d e . N e k i mjehurići p r o p u p a j u i stvaraju n o v e mjehuriće. Jedan od t a k v i h mjehurića bio bi i naš svemir. Reći da nema opaženog d o k a z a postojanja t a k v o g makrosvem i r a v e l i k o je precjenjivanje. Z a k o n i p r i r o d e isključuju moguć­ nost gledanja i z v a n svemira čak i k a d bi i z v a n njega nešto posto­ jalo. To je teorija koju n i k a d nećemo moći p o t v r d i t i opažanjem. U o v o m se trenutku možda čini da teorija vječnog Stvoritelja i teorija beskonačnog s v e m i r a počivaju na v j e r o v a n j u . B i b l i j a (Ponovljeni z a k o n 4,39) t v r d i da je moguće " z n a t i " i s p r a v n i smjer nagađanja — znati ne u s m i s l u apsolutnog d o k a z a , već znati " i z ­ v a n svake r a z u m n e sumnje". A kako to možemo znati? Ironično je da Biblija p o n o v n o u s p o r e d b o m pokazuje da potrebno znanje može doći od n a v o d n o g neprijatelja: proučavanjem p r i r o d e . G o d i n a m a sam se nalazio u t o m neprijateljskom taboru. K a o znanstvenik izobražen na Massachusettskom tehnološkom i n s t i ­ tutu (MIT-u) bio sam uvjeren da posjedujem informacije dovoljne da Ga — i l i N j u ? — isključim iz velike sheme života. A l i u sva­ k o m k o r a k u p r e m a otkrivanju zagonetki svemira naslućivala se prožimajuća pamet, nešto što je p r o d i r a l o k r o z sve i p o v e z i v a l o sve v i d o v e postojanja u s k l a d n o jedinstvo. P r e m d a taj s k l a d ne dokazuje postojanje Stvoritelja, u s v a k o m slučaju zahtijeva ob­ jašnjenje.

SLUČAJNI NASTANAK

N a s t a n a k u nastojanjima p r i r o d e da s t v o r i život m o ž e b i t i posve slučajan. Možda smo ovdje jer se s u d b i n a nasmiješila i od m n o š t v a događaja p o t r e b n i h za poticanje života iz V e l i k o g je praska slučajno stvorila život. B i l o bi to p o p u t d o b i t k a na lutriji s m i l i j u n — i l i čak m i l i j a r d u — srećki. Čudo. Ne m o r a b i t i — netko m o r a dobiti, a to ste baš v i . 36 • Božja znanost

P o d r o b n i j e proučavanje p o k a z u j e nedostatke ove analogije. V i d i t e , ako na l u t r i j i dobijete ovaj tjedan, pa sljedeći, i opet sljedeći, vjerojatno ćete prije ubiranja treće nagrade završiti u zatvoru z b o g namještanja rezultata. Vjerojatnost dobivanja t r i p u ­ ta z a r e d o m , i l i tri puta u životu, tako je malena da je m o ž e m o zanemariti. " A l i , " branite se p r e d sucem, "vjerojatnost n i k a d ne kaže n i k a d . Bio je to v r l o rijedak skup o k o l n o s t i . " Istina je da vje­ rojatnost n i k a d ne kaže n i k a d , a l i cijela f i z i k a , a to znači cijela p r i r o d a , počiva na činjenici da se " v r l o v r l o v r l o rijetko" ne doga­ đa n i k a d . Bez tog temeljnog saznanja nema n i k a k v i h pretpostav­ k i z a postojanje fizike i l i kozmologije. Sa s v e m i r o m nismo samo jednom d o b i l i na lutriji. D o b i l i smo na i z b o r u jačine elektromagnetske sile (koja atome povezuje u molekule). D o b i l i smo na jačini jake nuklearne sile (koja na o k u p u drži a t o m s k u jezgru; k a d bi ona b i l a m a l o jača, g l a v n i sastojak svemira ne bi bio v o d i k već diproton, a bez v o d i k a ne bi bilo ni zvijezda). D r u g e dobitne srećke bile su jačina slabe nuklearne sile i jačina gravitacije (koja u p r a v l j a s v e m i r o m na u d a l j e n o s t i m a većim od m o l e k u l a i skuplja masu u galaktike, zvijezde i planete), masa i energija V e l i k o g praska, temperatura V e l i k o g praska, b r z i ­ na širenja svemira i m n o g o drugoga. Lutrija za lutrijom, i sve smo d o b i l i . Sve su se prožele i stvorile prekrasni svijet u kojem živimo. Slučajno? Ne ako je naše razumijevanje zakona p r i r o d e i približno točno. O v o m promatraču p r i r o d e naš svemir izgleda kao namje­ šteni posao. U t a k v o m mišljenju n i s a m usamljen. M o l e k u l a r n i b i o l o g i praktični vjernik profesor M i c h a e l Behe i z r a z i o je stajalište vjerni­ ka biologa: "Možete b i t i dobar katolik i vjerovati u d a r v i n i z a m [slučajne mutacije gena probrane i z b o r o m prirode]. Biokemija je, međutim, jako otežala da r a z u m n i znanstvenik vjeruje u njega."

U G O Đ E N Z A ŽIVOT

Pogledajmo ugljik, element broj šest u p e r i o d n o m sustavu. P r i ­ je njega su v o d i k , helij, litij, berilij i bor. Poslije njega dolaze dušik i k i s i k te ostatak od 92 p r i r o d n a elementa. Život kakav p o z n a m o temelji se na u g l j i k u . To je jedini element koji može stvoriti d u g e i složene lance potrebne za životne procese. Na d r u g i m mjestima u s v e m i r u život može b i t i temeljen na nekoj drugoj tekućini o s i m Novo približavanje: znanost, znanstvenici i Biblija

• 37

v o d e , a l i u g l j i k je p o t r e b n i n e o p h o d n i sastojak života. On je također neophodna lego-kockica za stvaranje 86 p r i r o d n i h eleme­ nata težih od njega sama. Međutim, nastanak ugljika je gotovo slučajnost. Da se s t v o r i ugljik, r a d i o a k t i v n i berilij (element broj 4) m o r a apsorbirati jezgru helija (elementa broj 2) i stvoriti element broj 6 (ugljik). To se čini v r l o j e d n o s t a v n i m : 4 + 2 = 6. (Tko kaže da je f i z i k a teška?) M e đ u t i m , berilij nije naročito postojana tvar. Srednje trajanje atoma r a d i o a k t i v n o g berilija je 10 sekunde. Da shvatimo k o l i k o je 10 malen broj, pogledajmo broj napisan uobičajenim d e c i m a l n i m z a p i s o m : 0,0000000000000001 sekunde. U t o m djeliću vremena helijev atom mora pronaći, s u d a r i t i i sto­ p i t i se s berilijevim a t o m o m te se tako pretvoriti u atomski sasto­ jak života. Jedini način da se jezgra helija apsorbira u tako k r a t k o m vre­ m e n u prije negoli se berilij raspadne jest da im potrebne energije p o b u d e b u d u p o s v e m a usklađene. Usklađene i jesu. U g l j i k je četvrti najčešći element u s v e m i r u i najčešći element u k r u t o m stanju k o d temperatura tekuće vode. K a d ta reakcija ne bi b i l a usklađena, svemir bi sadržavao v o d i k i helij i ne m n o g o d r u g o g a . Elementi života ne bi se s t v o r i l i . D i v i m o se ljepoti dijamantnosjajnih zvijezda na satenskoj c r n i ­ ni noćnog p u s t i n j s k o g neba. To je naš osjećajni o d g o v o r . Znanstvena otkrića nude n a m brojčani temelj divote. S v e m i r u k o ­ jem živimo v r l o je poseban. -16

-16

POČETAK ŽIVOTA

Vjerska pitanja ne postavljaju samo f i z i k a i kemija. I biologija je u t o m k r u g u . B i o l o z i za jaz zahvaljuju ne A r i s t o t e l u , već D a r w i n u . A njih i danas napadaju protudarvinistički nastrojeni teolozi. Sto­ ga ne začuđuje da i k o d njih možemo naći neprijateljstvo. Tijekom n e k o l i k o posljednjih desetljeća, u kojima na p r v u crtu biologije d o l a z i m o l e k u l a r n a biologija, počeli su se u njoj nazirati elementi koji su i neke fizičare natjerali na prihvaćanje ustrojenog svemir­ skog reda: čudo staničnog m e h a n i z m a života, otpor n a p o r i m a da se u k l o n i s v a k i trag svrhovitosti. Sve do 1970-ih znanstvena je teorija počela života t v r d i l a k a k o su se na novoohlađenoj Z e m l j i m i l i j a r d a m a g o d i n a nasumično 38

• Božja znanost

spajali i razgrađivali anorganski elementi, sve d o k se poslije ne­ brojenog broja t i h nasumičnih p o k u s a nije stvorila samoponavljajuća m o l e k u l a koja je započela p r i m i t i v n i život. Test te teorije bila je potraga među najstarijim stijenama koje m o g u s t v o r i t i fosile (taložne stijene). N a v e l i k o čuđenje z n a n ­ stvene zajednice pronađeni su fosili koji su p o k a z a l i da je život na ohlađenoj Z e m l j i nastao ne poslije n e k o l i k o predviđenih m i l i j a r d i godina, već o d m a h . Teorija o p o t r e b n i m m i l i j a r d a m a g o d i n a za stvaranje života morala se odbaciti. Sve do 1970-ih b i l a je to v o ­ deća i najlogičnija znanstvena teorija. A l i k a k o je o n d a život nas­ tao ako ne postupno, brojnim nasumičnim reakcijama? N o b e l o v ­ ci su se u svojim člancima poetski nadmetali u objašnjavanju k a k o je život nastao nasumičnim reakcijama iz p r i m o r d i j a l n e anor­ ganske juhe. N i s u i m a l i pravo. K a k o bi se objasnila b r z a pojava života na Z e m l j i današnje znanstvene teorije zahtijevaju dolazak života iz vanjskog svemira (!) i l i postojanje neobičnog svojstva molekularne samoorganizacije koja je potrebne kemijske sastojke brzo povezala u samoponavljajuće m o l e k u l e i p o t o m , uz još n e o t k r i v e n e k a t a l i z a t o r e , te plodne m o l e k u l e pretvorila u sam život. Najoptimističniji scena­ riji otkrivaju da samo nasumične reakcije ne m o g u stvoriti život u raspoloživom v r e m e n u čak i k a d bi cijeli svemir postao laboratorij za njih. Tijekom 3300 g o d i n a postojanja Knjiga Postanka n a m je d a v a l a svoju p r i k a z početka života. Na Z e m l j i se pojavila tekuća v o d a i život se p o j a v i o o d m a h poslije toga (oba događaja z b i l a su se trećeg dana Stvaranja). Biblija n a m (ispravno) ne g o v o r i samo o trenutku pojave života (kad je na Z e m l j u stigla tekuća voda), već predlaže i m e h a n i z a m nastanka: " N e k a proklija zemlja..." (Knjiga Postanka 1,11). Uz početak života ne spominje se poseban čin stvaranja. Zemlja u sebi nosi potrebna svojstva za začetak života. U s u v r e m e n o m znanstvenom j e z i k u ta su svojstva opisana kao samoorganizirajuća i / i l i katalizatori. P r v i d i o biblijske teorije podrijetla života d o k a z a n o je istinit: život se na Z e m l j i pojavio o d m a h i z a vode. Može, dakle, b i t i da je i d r u g i d i o , potreba za s a m o o r g a n i z i r a n j e m i k a t a l i z a t o r i m a , također istinit. U Bibliji se nigdje ne spominje da je život na Z e m ­ lju presađen iz vanjskog svemira. Znanost je načinila d v a najvažnija koraka u približavanju svo­ jih gledišta biblijskima: (1) svemir i m a svoj početak i (2) život je na Novo približavanje: znanost, znanstvenici i Biblija

• 39

Z e m l j i počeo b r z o , a ne poslije m n o g i h tisućljeća nasumičnih k e m i j s k i h reakcija. To su široki v i d o v i priče. N i j a n s e o našim počecima jednako su tako poučne.

U EVOLUCIJI NEMA POSTUPNOSTI

R a z v o j života jednako je zagonetan kao i njegov n e p o s r e d n i nastanak. P r e m a f o s i l n i m n a l a z i m a , postupna evolucija p o k a z a l a se pogrešnom u svakoj velikoj promjeni o b l i k a . P r v o , jednostanični život pojavio se na Z e m l j i čim se na njoj po­ javila tekuća v o d a , odnosno prije 3,8 m i l i j a r d i g o d i n a . M o g l o bi se očekivati k a k o su višestanična bića p o t o m nastajala u n e p r e k i n u ­ t o m redoslijedu. Umjesto postupnog stalnog razvoja složenih bića m o r a l o je proći 3,2 m i l i j a r d i g o d i n a tijekom kojih su na Z e m l j i postojali samo jednostanični o r g a n i z m i , poslije čega je prije 650 m i l i j u n a g o d i n a uslijedilo doba jednostavnih kuglastih bića nesi­ g u r n o g identiteta n a z v a n i h edijakaranska fauna. P o t o m se prije 530 m i l i j u n a g o d i n a , u k a m b r i j u , bez i k a k v o g nagovještaja u ranijim fosilima, u s v i m oceanima istodobno p o ­ j a v i l a temeljna anatomija života k a k v o g p o z n a j e m o danas. K a m b r i j s k a eksplozija života jedno je od najvećih z n a n s t v e n i h otkrića 20. stoljeća. Biblijska paralela o v o m p r i k a z u iznenađujuća je. K n j i g a Pos­ tanka 1 najavljuje početak života trećeg dana, n a k o n čega se na Z e m l j i o d m a h pojavljuje i tekuća v o d a (također trećeg dana Stva­ ranja). M o g l o bi se očekivati da će se u biblijskoj žurbi nastanka života o d m a h početi pojavljivati i životinje. A l i nije tako. Postoji p r e k i d , stanka. Tijekom cijelog četvrtog dana Stvaranja život se uopće ne spominje. P o t o m , petog dana, Knjiga Postanka opisuje eksploziju života. V o d a je, piše u Bibliji, " z a v r v i l a živim s t v o r o v i m a " (Knjiga Postan­ ka 1,20). U sljedećim poglavljima g o v o r i m o relativnosti vremena i točnosti biblijskog svemirskog sata prema zemaljskom v r e m e n u . U o v o m pregledu ograničit ću se na raspravu o slijedu događaja. Poslije eksplozije višestaničnih bića na početku kambrija z b o g n e k o g se zagonetnog r a z l o g a n i k a d nije p o j a v i l o nijedno n o v o koljeno (temeljni anatomski oblik) životinja. U n u t a r svakog kolje­ na razvijali su se n o v i r a z r e d i , ali o n i su uvijek zadržavali temeljni tjelesni p l a n svojeg koljena. 40 • Božja znanost

D o d a t n u zagonetku predstavlja evolucija unutar koljena. N o v i o r g a n i z m i , bez obzira r a d i l o se o biljkama i l i životinjama, u f o s i l ­ n i m su n a l a z i m a uvijek visokospecijalizirani i posve razvijeni, tra­ ju određeno vrijeme i p o t o m nestanu. V r l o se rijetko i l i n i k a d me­ du fosilima nalaze tragovi o tome kako je n o v i bolje prilagođeni r a z r e d životinja istrijebio i l i p r e v l a d a o d r u g u r a s u u b o r b i z a hranu, z a k l o n i preživljavanje, pa je predak i z u m r o . F o s i l i n a m , u p r a v i l u , ne pružaju n i k a k v e dokaze da je na temeljnoj anatomskoj r a z i n i r a z l o g tome bila promjena oblika. Klasični primjer paleontologa i biologa je razvoj k r i l a . U fosi­ l i m a nema n i k a k v i h tragova njihova evolucijskog podrijetla. F o s i ­ li o d m a h i s p o d (tj. stariji) letećih kukaca uopće nemaju k r i l a . K r i ­ la se pojavljuju i z n e n a d a , p o s v e razvijena i prilično v e l i k a — dosežu raspon od 30 centimetara. M o r s k i gmaz ihtiosaur i m a tije­ lo slično r i b i . U f o s i l i m a se pojavljuje tijekom jure, i to s posve razvijenim perajama i k l j u n o m . Više od 100 m i l i j u n a g o d i n a kas­ nije, u vrijeme izumiranja, zapravo je jednak. U b i l j n o m carstvu, prije 140 m i l i j u n a godina d o s l o v n i procvat doživjele su kritosjemenjače (cvjetnice). U starijim fosilima nema n i k a k v a nagovješta­ ja njihovoj eksploziji. Točan opis makroevolucije k a k v u daju fosili je objašnjen time da se ona z b i v a l a negdje drugdje, a nama su ostale samo p u k o ­ tine. D a r w i n je to svaćao mnogo bolje od svojih previše zagrijanih sljedbenika. U Podrijetlu vrsta on čak sedam puta m o l i čitatelja da zanemari fosile kao negaciju njegovog koncepta evolucije i l i da "maštom u p o t p u n e p u k o t i n e " . F o s i l n i s k o k o v i , t v r d i o je, posljedi­ ca su njihove nepotpunosti. P r e m d a D a r w i n o v e isprike u svjetlu danas postojećih paleon­ toloških d o k a z a m o g u zvučati prilično šuplje, možda postoje d o ­ b r i r a z l o z i z b o g kojih nema prijelaznih f o s i l n i h o b l i k a . Prijelaz se možda d o g o d i o u izoliranoj udaljenoj populaciji. Ili je prijelazna vrsta, kako još nije bila dovoljno otporna, možda bila m n o g o m a lobrojnija od konačnog o b l i k a životinje. Manje članova s k u p i n e znači i manji broj fosila. Možda su iznenadne promjene o b l i k a u z r o k o v a l i v i r u s i , prenoseći gene preko crta koljena i l i razreda. U t o m slučaju n i k a d n i s u postojale prijelazne faze. K i s e l a tla, česta u šumama, razgrađuju kosture prije negoli dođe do procesa o k a menjivanja. P r e k r a s n i P r i r o d o s l o v n i muzej u L o n d o n u cijelo jedno k r i l o posvećuje p r i k a z u evolucije. Tu se v i d i kako se ružičaste tratinčice Novo približavanje: znanost, znanstvenici i Biblija

• 41

pretvaraju u plave tratinčice, kako s i v i leptiri postaju crni, k a k o je u samo n e k o l i k o tisuća g o d i n a u V i k t o r i j i n o m jezeru nastao v e l i ­ ki broj vrsta riba c i k l i d a . Sve je to v r l o dojmljivo. D o j m l j i v o , sve d o k ne izađete i ne razmislite o onome što je tu z a p r a v o zabilježeno. Tratinčice su ostale tratinčice, l e p t i r i su os­ t a l i l e p t i r i , a c i k l i d i s u ostali c i k l i d i . T a k v e promjene z o v e m o m i k r o e v o l u c i j a . U s v o m postavu osoblje muzeja nije p r i k a z a l o n i ­ jedan n e o s p o r n i slučaj v e l i k e p o s t u p n e morfološke promjene živog bića. Pat položaj između postupne evolucije i n a g l o g , s k o k o v i t o g razvoja podsjeća nas na vrijeme u f i z i c i neposredno prije usposta­ ve kvantne mehanike. Klasična f i z i k a je g o v o r i l a k a k o se p o d i z a ­ njem temperature tijela spektar izračene energije morao mijenjati p o s t u p n o i glatko. To je bilo jedino logično očekivanje. T a d a su stigli eksperimentalni podaci koji su p o k a z i v a l i skokovite, k v a n tizirane promjene. Poslije m n o g o i n t e l e k t u a l n i h m u k a , k v a n t n a m e h a n i k a je, k o l i k o g o d b i l a nelogična i n e i n t u i t i v n a , zamijenila klasičnu f i z i k u . Skokovite morfološke promjene su također nelo­ gične, a l i ih v i d i m o u fosilima. N i s u li i one točan opis procesa k o ­ ji upravljaju razvojem života, čak i ako ih danas ne možemo ob­ jasniti? Za r a z l i k u od zračenja, važenje povijesti evolucije f o s i l n i m z a ­ p i s i m a ne može se provjeriti. Najbliže čemu u t a k v o m p o k u s u možemo težiti je sličnost genetičkog materijala ( D N K ) među d i ­ v e r g e n t n i m živim bićima i ontogenija z a m e t a k a . P r v o od spomenutog i m a i d o b r i h i loših strana jer n e k i geni p o k a z u j u ve­ l i k u sličnost među v r l o različitim životinjama, a d r u g i je — gdje se sličnost očekuje — p o k a z u j u v r l o malo. Ontogenija zaista prikazuje nešto slično evoluciji. K o d čovječjeg zametka, na p r i m ­ jer, postoji prijelaz k r o z faze koje v i d i m o k o d zametaka riba, p o ­ t o m g m a z o v a , a naposljetku i sisavaca. P r e m d a u tome ništa ne u k a z u j e na poticanje promjena (jesu li posljedica nasumičnih točkastih mutacija D N K ? ) i k o j o m su se b r z i n o m one odvijale, ukazuje na neke činjenice. Među znanstvenicima koji se aktivno bave evolucijskom b i o l o ­ gijom, primjerice G o u l d o m i D a w k i n s o m , E l d r e d g e o m i S m i t h o m , s u k o b i se v o d e o tome je li postupne evolucije i k a d b i l o , a ako jest, zašto se to ne v i d i u f o s i l n i m n a l a z i m a . Žestina te bitke p o n e k a d nameće zaključak da i z n e n a d n i s k o k o v i znače i z r a v n o Božje u p ­ ravljanje evolucijom, d o k p o s t u p n i razvoj znači nasumičnost koja 42

• Božja znanost

ne traži Boga. To je glupost. Posve suprotno mišljenju većine l a i ­ k a , Biblija ne g o v o r i ništa o m e h a n i z m u koji pokreće m a k r o e v o l u ciju. Petog dana stvoreno je nekoliko temeljnih tjelesnih p l a n o v a životinja, i to je posljednje što Biblija g o v o r i o stvaranju životinja. Šest rečenica poslije, k a d se g o v o r i o šestom d a n u Stvaranja, opis evolucije i l i razvoja života završen je. B i b l i j s k o vrijeme prije A d a m a tako je jako sažeto da naprosto nema p r i l i k e za opisivanje procesa (ili slijeda zbivanja, o s i m u najširim crtama) k o j i m je život od najjednostavnijih oblika napredovao prema složenim. Biblija želi što prije prijeći na priču o čovječanstvu. Od A d a m a nadalje biblijsko je vrijeme o n a k v o k a k v o poznajemo, nije više sažeto. A l i od A d a m a do današnjih dana prošlo je manje od šest tisuća g o d i ­ na, n i i z b l i z a dovoljno z a makroevoluciju, čak n i u z najekstrem­ nija tumačenja isprekidane evolucije. Evolucijska biologija i biblijska teologija su po s a m i m svojim n a r a v i m a retrospektivne, teorije o prošlosti. Obje su ograničene našim n e p o t p u n i m poznavanjem prošlosti. K o z m o l o g i j a se složila da postoji početak (Knjiga Postanka 1,1). Biologija je otkrila kako je život na Z e m l j i zaista započeo u b r z o poslije pojave tekuće v o d e (Knjiga Postanka 1,9-12) te da je tri m i ­ lijarde godina poslije toga u m o r i m a došlo do eksplozije v o d e n i h o r g a n i z a m a (Knjiga P o s t a n k a 1,20-22) u kojoj su nastala s v a i danas postojeća koljena. Ti se p o d a c i odnose na fizičke v i d o v e života, a l i što je s d u h o v n i m a ? Dopušta li znanost prostor za b i b ­ lijski sine qua n o n čovještva: s l o b o d n u volju? Teorija d e t e r m i n i z m a , koju je postavio m a r k i z Pierre S i m o n de L a p l a c e (1740. — 1827.), nije ostavljala opciju i z b o r a . K e m i j a i f i z i k a u t v r d i l e su ishod svakog uzročnog djela. Posljedica je u pot­ p u n o s t i bila određena uvjetima u svijetu u trenutku zbivanja d o ­ gađaja. Tako su barem smatrali skeptici. P o t o m je došla kvantna mehanika i otkriće da jednaki u z r o c i ne stvaraju uvijek jednake posljedice. N a najtemeljnijim r a z i n a m a podatomske materije svijetom ne upravljaju u z r o c i i posljedice. Jedan k v a n t svjetlosti, foton, u d a r o m u mrežnicu o k a m o ž e stvoriti signal koji o d l a z i u mozak. To znači da je naš m o z a k os­ jetljiv na kvantne pojave. Posljedicom kvantne pojave ne upravlja uvijek fizički svijet. Neizbježni zaključak je da naša u m n a ak­ tivnost nije uvijek funkcija fizike i kemije m o z g a i tijela u trenut­ ku prije razmišljanja. K v a n t n a mehanika ne samo da je groblje deNovo približavanje:

znanost, znanstvenici

i

Biblija

• 43

t e r m i n i z m a , ona je u v e l a pojam slobodne volje kao uvaženu t e m u intelektualno prosvijećenih. N a k l o n j e n i Bibliji n i k a d je n i s u d o v o ­ d i l i u pitanje. U s p r k o s s v e m u tome, stare z a m i s l i održavaju se čak i u svjetlu s u p r o t n i h d o k a z a . Biološka je činjenica da pjesma k o j u vrabac nauči u m l a d o s t i ostaje njegovom pjesmom za cijeli život. Mi l j u ­ di se po tome ne razlikujemo mnogo. Što p o d a c i uvjerljivije govore protiv uvriježenog mišljenja, to se p l e t u zakučastije priče za održavanje pretpostavljene s l i k e stvarnosti. A k o smo većinu života p r o v e l i u d o k a z i v a n j u upitne postavke, duševni u l o g v r l o je v e l i k . Spoznajna neusklađenost, urođena čovječja sposobnost da zanemari neugodne činjenice, p o ­ maže u održavanju pogreške naših motrišta. M e d u evolucionistima to se najjasnije v i d i u slučaju Charlesa D. Walcotta. E v o priče, istinite priče, o spoznajnoj neusklađenosti. Priča je posebna jer uključuje j e d n o g od najvećih stručnjaka na s v o m p o l j u , baš kao i u m n u nesreću koju smo s v i pretrpjeli z b o g te pre­ više ljudske slabosti. Nažalost, r a d i se samo o naglašenom p r i m ­ jeru pojave koja se s v a k i d a n događa u z n a n s t v e n i m i religijskim umovima. Charles D. Walcott se naposljetku popeo na prijevoj Burgess. D o l i n e su se s obje strane nalazile kilometar i p o l i s p o d njega. Wal­ cott je v o l i o k a n a d s k i Stjenjak. To je veličanstven krajolik. N a l a z i o se na k o m b i n i r a n o m ljetnom o d m o r u i terenskom izletu, s konjem lutajući planinama istočne Britanske K o l u m b i j e u p o t r a z i za fosil­ i m a . A što se tiče fosila, hrbat koji je povezivao planine Wapta i F i e l d b l i z u prijevoja Burgess postat će v r l o posebno mjesto. Škriljevci preko kojih se Walcott penjao otkrit će najvažnije i k a d o t k r i ­ vene fosile. O n i će otkriti podrijetlo s v i h suvremenih živih bića. Priča o prijevoju Burgess počinje prije oko 560 m i l i j u n a g o d i n a , k a d je to područje bilo d i o tropskog mora. P r e m d a ga danas v i d i ­ mo kao k a n a d s k u p l a n i n u oko 2400 metara i z n a d m o r a , mjesto gdje snijeg počinje padati s r e d i n o m rujna, a otopi se kasno u srp­ nju, prije 560 m i l i j u n a g o d i n a bilo je područje mulja i s p o d p l i t k i h v o d a t r o p s k o g kontinentskog praga. G r a n i c u praga označavao je vapnenjački greben. Iza njega prag se strmo rušio u d u b i n u od 200 metara. P l i t k a v o d a uz tropsko sunce i m n o g o hranjiva znači život, a života je tu stvarno b i l o u i z o b i l j u . Suncem o k u p a n o more u m 44 • Božja znanost

jerenih z e m l j o p i s n i h širina bujalo je m o r s k i m biljkama i životinja­ m a . T l o , ispirano s obližnje obale, stalno je nadomještalo hranjiva potrebna toj živoj zajednici. Povremeno bi nakupljena težina m u ­ lja i ostataka premašila nosivost grebenske stijene pa se talog o d ­ l o m i o . N a g l o oslobođeni mulj obrušio bi se n i z strmi p o d v o d n i obronak, a p o k r e n u t a l a v i n a rušila je sve p r e d s o b o m i z a r o b ­ ljavala svoj plijen u omotač v r l o siromašan k i s i k o m . Najvažnija u s v e m u b i l a je finoća m u l j a . Proces zatrpavanja obično izdrže samo t v r d a t k i v a p o p u t kostiju i z u b a . O v d j e je m u l j zarobio, a okružje bez k i s i k a sačuvalo, m e k a vanjska t k i v a biljaka i životinja koja su mu se našla na p u t u . F i n i je m u l j ušao u tijela životinja i sačuvao njihove unutrašnje organe. P r o l a s k o m vreme­ na, odnosno povećavanjem tlaka sve brojnijim slojevima m u l j e v i t i h l a v i n a , m u l j se p r e t v o r i o u škriljevac. S t v o r i l i su se f o s i l i s t r o d i m e n z i j s k i m otiscima m e k i h t k i v a i organa. U k a m e n u je os­ tala zapisana jedinstvena povijest života. A l i njihovo počivalište nije b i l o m i r n o . Jednostavno viđenje Zemljine površine kao nepomične mase k o p n a između v e l i k i h oceana v r l o je pogrešno. Bliža je i s t i n i s l i k a stjenovitih b l o k o v a p o l u k r u t i h stijena kontinentske veličine koji se polako pomiču i z n a d toplijih, savitljivijih s i l i k a t n i h stijena do­ njih dijelova Z e m l j i n o g plašta. K o n t i n e n t i se pomiču sporije od puža: o t p r i l i k e centimetar i p o l godišnje. A l i geologija je v r l o us­ trajna. M a l o više od centimetra godišnje dovoljno je da tijekom 4,5 m i l i j a r d e g o d i n a o d t r e n u t k a njezinog stvaranja o d z v j e z d a n e prašine lice Zemlje izmijeni m n o g o puta. Taj t r o p s k i m o r s k i p r a g putovao je prema h l a d n i j i m k l i m a m a . Jednog će dana postati z a ­ padna Kanada. D o k se kontinentske ploče polako pomiču po Zemljinoj površi­ ni n j i h o v i se r u b o v i n a b i r u , v r l o slično nabiranju n o v o n a p a d a l o g snijega ispred ralice. V r e m e n o m dijelovi r u b o v a p o n i r u p o d na­ predujući kontinent, baš kao što nešto snijega prođe i s p o d rala ra­ lice. Te poniruće stijene se rastale pa s v a k i u njima zarobljeni fos­ il nestaje. Međutim, d r u g i d i j e l o v i stvaraju v r h o v e nabora. Baš takve nabrane planine nalazimo uz zapadne obale Sjeverne i Juž­ ne A m e r i k e . Imali smo sreće da su se Burgessovi škriljevci našli baš na mjestu takvog nabora. N j i h o v dragocjeni teret fosila ostao je sačuvan. Walcott je bio svjetski poznati paleontolog i vodeći stručnjak za eksploziju višestaničnog života koja se z b i l a u k a m b r i j u prije 500 Novo približavanje:

znanost,

znanstvenici

i

Biblija

• 45

do 600 m i l i j u n a g o d i n a . U v i j e k u potrazi za n o v i m f o s i l i m a , nje­ g o v i m očima nije p r o m a k l a jedna škriljevačka stijena. Na njoj je v i d i o važan trag: usporedne crte koje je ostavilo gibanje ledenja­ k a . Prije 10 000 g o d i n a , na v r h u n c u posljednjeg ledenog d o b a , ledenjaci koji su stizali s A r k t i k a prešli su i preko v r h a ove p l a ­ nine. Škriljevac, z a k o p a n više od 500 m i l i j u n a g o d i n a , sad je bio izložen p o g l e d u . Geološkim čekićem Walcott je odmjereno u d a r i o po r u b u više­ slojne stijene. Slojevi su se r a z d v o j i l i i on je u njima ugledao oti­ sak raka. A l i to je bilo nemoguće. Škriljevac je bio prestar da sadr­ ži tako složeni fosil. Prije otprilike 550 m i l i j u n a g o d i n a , na počet­ ku kambrija, na Z e m l j i su živjeli samo najjednostavniji o r g a n i z m i , jednostanične bakterije, alge, praživotinje i neka palačinkasta živa bića nesigurna određenja poznata kao edijakaranski f o s i l i . Nije b i l o n i k a k v a načina da evolucija u samo dvadesetak m i l i j u n a go­ d i n a kambrija unaprijedi život od jednostaničnih praživotinja do tako složenog raka. Za taj razvoj naprosto nije bilo dovoljno vre­ mena. Još dobrano u 1970-im evolucijska je teorija pretpostavljala da za razvoj temeljnih tjelesnih planova naprednog života od jed­ n o s t a v n i h pretkambrijskih živih bića treba više od 100 m i l i j u n a godina. D r u g i k o m a d i škriljevca sadržavali su mnoge d r u g e jednako fantastične životinjske fosile. Walcott, pedantan kao i uvijek, u notes je ucrtao njihove oblike. Tijekom sljedećeg desetljeća našao je i u svoju je u s t a n o v u u W a s h i n g t o n u poslao između 60 i 80 tisuća t a k v i h primjeraka. Da je Walcott shvatio k a k o je načinio v e l i k o otkriće jasno je po g o l e m o m broju fosila koje je s k u p i o . Među p r i m j e r c i m a starim p o l a milijarde g o d i n a našli su se predstavnici svakog životinjskog koljena, temeljnih anatomija s v i h današnjih životinja. Ti su fosili o t k r i l i i z v a n r e d n u činjenicu. Oči i škrge, u d o v i sa z g l o b o v i m a i crijeva, spužve i c r v i te k u k ­ ci i ribe, s v i su se pojavili istodobno. N i j e bilo postupne evolucije jednostavnijih koljena p o p u t spužvi u složenija koljena crva, a po­ t o m njih u druge oblike p o p u t kukaca. Prema t i m f o s i l i m a , na najtemeljnijoj r a z i n i životinja, koljenu i l i temeljnom tjelesnom p l a n u , d o g m a klasične darvinske evolucije o razvoju jednostavnijih o b l i ­ ka u složenije, da su se beskralješnjaci r a z v i l i u kralješnjake t i ­ jekom stotinu do dvije stotine milijuna g o d i n a , b i l a je maštarija, a ne činjenica. 46 • Božja znanost

T a k a v i z a z o v d a r v i n o v s k o j e v o l u c i j i i m a o je svoje profesio­ nalne opasnosti. T i h uzvišenih godina, k a d se D a r w i n o v položaj popeo gotovo do svetačkog, nijedan znanstvenik nije sporio u l o ­ gu nasumične evolucije, a svakako to nije činio upravitelj S m i t h soniana, največe muzejske ustanove na svijetu. Jer znate, Charles D o o l i t t l e Walcott bio je upravitelj S m i t h s o n i a n a . I tako, poslije ograničenih otkrića objavljenih u časopisu Različite smithsonianove zbirke, t i s k a n o m u v r l o maloj n a k l a d i , Walcott je p o n o v n o z a ­ kopao fosile, njih 60 tisuća, u ladice svog laboratorija. G o d i n a je b i l a 1909. Prije njihova p o n o v n a otkrića proći će 80 g o d i n a . Walcott je bio osobni prijatelj t r i predsjednika S A D - a . Bio je v r ­ lo utjecajan u z n a n s t v e n i m i političkim k r u g o v i m a . Da je svojim otkrićima htio u z b u d i t i svijet, i m a o je na r a s p o l a g a n j u s n a g u medija i politike koji bi prenijeli njegovu p o r u k u . K a d je 1953. Stanley M i l l e r objavio rezultate p o k u s a k o j i je pogrešno iskorišten kao p o t v r d a teorije o n a s t a n k u života n a ­ sumičnim k e m i j s k i m reakcijama, vijest se o d m a h raširila svije­ t o m . T a d a je, naposljetku, b i l a omiljena teorija svijeta upravljanog slučajem, nasumičnim reakcijama bez i k a k v a plana. Tek 25 g o d i ­ na kasnije znanstvena je zajednica p r i z n a l a pogrešku i p o v u k l a teoriju o početku života nasumičnim reakcijama. Je li Walcottov čin bio urota šutnjom? Na n e k i je način on baš to, čak i ako je njegov cilj bio čuvanje slave i l i uzbuđenja otkrića za vrijeme k a d je osobno mogao dovršiti istraživanje svog drev­ n o g nalazišta. Walcottove a d m i n i s t r a t i v n e obveze bile s u v r l o zahtjevne. Međutim, imajući na u m u važnost koju je p r i p r i s i v a o B u r g e s s o v i m škriljavcima (sjećate se, u ladice laboratorija d o v u ­ kao ih je 60 tisuća), upravitelj najvećeg muzejskog sustava na s v i ­ jetu sigurno je mogao s k u p i t i dovoljno proračunskih sredstava za zapošljavanje brigade poslijediplomaca. Ironično je baš to da je p o s l i j e d i p l o m s k i student S i m o n C o n w a y M o r r i s naposljetku o d i ­ grao ključnu u l o g u u objašnjavanju tih fosila. Profesor Stephen Jay G o u l d s H a r v a r d s k o g sveučilišta t v r d i da je Walcotta u shvaćanju veličine otkrića spriječilo njegovo vjerova­ nje u Boga. Bog je optužen za mnoge ljudske pogreške, ali ova je sigurno prevršila mjeru! Walcott je vjerovao u Boga. On je također vjerovao u evoluciju, p o s t u p n u evoluciju, kao Božje djelo u p r i r o d i koje jednostavna živa bića postupno pretvara u suvremene slože­ ne oblike. Eksplozija života zabilježena u Burgessovim škriljevcima suprotna je, zapravo poništava teoriju postupne evolucije. Novo približavanje: znanost, znanstvenici i Biblija

• 47

K a k o bi održao svoje vjerovanje u Božju p o s t u p n o s t , t v r d i G o u l d , Walcott je " u g r a d i o " fosile u postojeće kategorije. To je v r ­ lo slabi argument. Da je Walcott m i s l i o k a k o su Burgessovi škriljevci samo inačica uobičajenih stvari bi li uložio v e l i k i napor da ih s k u p i samo za sebe? S p u s t i m o se na z e m l j u i p r i z n a j m o mu da je b i o p a m e t a n . Pripišimo njegov čin spoznajnoj neusklađenosti, urođenoj l j u d ­ skoj želji da zanemari neugodne činjenice. G o u l d , p o t o m a k svećeničkog plemena L e v i , koje je služilo u H r a m u kralja Solomona, kao da i m a poteškoća s B o g o m . U d v a eseja p r v o t n o objavljena u časopisu Natural History i p o t o m s k u ­ pljena u jednoj njegovoj z b i r c i eseja, G o u l d citira završne rečenice D a r w i n o v a Podrijetla vrsta: " T a k a v pogled na život veličanstven je... D o k je ovaj planet nastavljao kružiti p r e m a nepromjenjivom z a k o n u gravitacije, iz tako jednostavna počela r a z v i l e su se naj­ ljepše i najčudesnije prošle i sadašnje vrste." Navođenje "nepromjenjivog zakona gravitacije" odražava D a r w i n o v o vjerovanje da će teorija evolucije i m a t i s u d b i n u sličnu N e w t o n o v i m z a k o n i m a planetnih gibanja. Isprva će je napadati kao v j e r o l o m n u . Međutim, naposljetku će je p r i h v a t i t i kao vjerski ispravnu. To će se i d o g o d i t i , a l i ne zahvaljujući G o u l d u i njegovom p o ­ grešnom citatu. E v o kako D a r w i n , a ne G o u l d , završava Podrijetlo vrsta (uključujući i šesto izdanje tiskano 1872., posljednje tijekom D a r w i n o v a života): " T a k a v pogled na život sa svojim silama, k o ­ je je u n e k o l i k o o b l i k a i l i jedan u d a h n u o Stvaratelj, veličanstven je, kao i činjenica da su se d o k je ovaj planet nastavljao kružiti p r e m a n e p r o m j e n j i v o m z a k o n u gravitacije i z t a k v o g jednos­ tavnog počela r a z v i l e bezbrojne najljepše i najčudesnije prošle i sadašnje vrste." D a p o s t i g n e s v o j u s v r h u bez i k a k v a nagovještaja čitatelju G o u l d je i z a "veličanstven je" stavio točku i riječ " D o k " započeo v e l i k i m s l o v o m , izbjegavajući s v a k i trag Boga. Čini se da G o u l d i m a p r o b l e m ne samo s B o g o m , već i s D a r w i n o m . P r e m d a i z ­ javljuje k a k o je "Charles D a r w i n moj junak i u z o r " , s v i m silama nastoji njegov pogled na svijet pretvoriti u svoj. B u r g e s s o v i f o s i l i sugeriraju e k s p l o z i j u n o v i h o b l i k a života. E v o l u c i o n i s t i m a je možda m i l i j i uređeni razvoj tog života, d o k kreacionisti zagovaraju neobjašnjivu i z n e n a d n u pojavu. Spoznaj­ na neusklađenost postoji na obje strane. Zašto bismo pretpostav48 • Božja znanost

ljali odgovore na pitanja p o p u t tih? Nevjerojatna težina d o k a z a g o v o r i da se p r i l i k o m stvaranja raznolikosti života k a k v a p o z n a ­ jemo na Z e m l j i z b i l o nešto zaista čudesno. Što je to b i l o , još se u v i ­ jek raspravlja. P o n o v n o otkriće Walcottovih fosila s r e d i n o m 1980-ih promije­ nilo je koncept evolucije. N j i h o v utjecaj bio je tako dramatičan da je najčitaniji z n a n s t v e n i časopis na svijetu Scientific American u broju od studenoga 1992. bio prisiljen postaviti pitanje: "Je li se m e h a n i z a m evolucije promijenio?" Reakcija na fosile pojavila se i u časopisu National Geographic u listopadu 1993. Z n a n s t v e n i odje­ ljak New York Timesa za fosile je napisao da bolje p r i k a z u j u " r e v o ­ l u c i j u od evolucije." A časopis Time ih je objavio u opsežnoj i znanstveno točnoj priči s naslovnice nazvanoj " E v o l u c i j s k i V e l i k i prasak." M e đ u t i m , nije se p r o m i j e n i o m e h a n i z a m evolucije. R e v o l u cionirati se m o r a l o naše razumijevanje razvoja života, a tu je z a ­ daću teško ostvariti. P o p u t vrapca, pjevamo pjesmu k o j u smo naučili u m l a d o s t i . P i s c i srednjoškolskih udžbenika, pa čak i u v o d n i h lekcija u fakultetsku biologiju još uvijek zanemaruju te činjenice. Na svo­ j i m predavanjima često n a i l a z i m na studente koji su učili k a k o su se beskralješnjaci p o s t u p n o r a z v i l i u kralješnjake. Uz godišnju školarinu od 15 tisuća dolara to je v r l o skupa pogreška. A l i pos­ t u p n a evolucija koljena tako je logična i lakše objašnjiva. O n o što učitelj nauči u m l a d o s t i teško je promijeniti. N a o v o m mjestu m o r a m pojasniti važnu činjenicu. Burgessovi f o s i l i ne d o v o d e u pitanje razrede živih bića. N i j e tajna da se svako koljeno najprije pojavilo u jednostavnom v o d e n o m o b l i k u i da je v r e m e n o m postalo složenije. Knjiga Postanka to je u s t v r d i l a prije 3300 g o d i n a : najprije su se pojavile vodene životinje, p o t o m krilata stvorenja i kopnene životinje. To piše u K n j i z i Postanka 1! Biblija z n a za razvoj. L j u d i su posljednji, a ne p r v i među životinja­ ma s p o m e n u t i m u Postanku. O n o što se p o k a z a l o pogrešnim je razvoj unutar koljena. Optužbu za spoznajnu neusklađenost treba također staviti i p r e d vrata vjerske zajednice. T e o l o z i , rabiji, svećenici i pastori, s v i o n i , o znanosti ne znaju više negoli što pročitaju u p o p u l a r n o m t i s k u , pa govore p r o t i v datiranja ugljikom-14 i svakog d r u g o g p o ­ datka u s v e z i s fosilima. Pozivajući u pomoć bizarna izobličenja zakona p r i r o d e , površno poznavanje znanosti pokušavaju u s k l a Novo približavanje: znanost, znanstvenici

i

Biblija

• 49

d i t i s površnim čitanjem Biblije. Ironično je to da ugljik-14 nema m n o g o veze s f o s i l i m a , a posve je nevažan k o d fosila dinosaura i o n i h iz Burgessovih škriljevaca. Tumačenje je temelj razumijevanja Knjige Postanka, baš kao i za razumijevanje prirode. Vrijeme je da obje strane p r e k i n u rat. Dajmo znanosti ono što joj p r i p a d a : iskušani način istraživanja svemira. A l i prepustimo Bibliji potragu z a s v r h o m i poezijom k o ­ ja opisuje s v r h u . S v a k i m n o v i m otkrićem znanost stvara s l i k u sve čudesnijeg svijeta. P r i t o m se p o z i v a na naš osjećaj p o n i z n o s t i . A k o vjernici m o g u p r e v l a d a t i krutost svojih najgorih dana — ako se neoprav­ dane reakcije p r o t i v Galileja i D a r w i n a m o g u naposljetku staviti na stranu — možda će se svjetovni znanstvenici o t v o r i t i p r e m a mogućnosti postojanja svrhe. Uz d u b i n s k o razumijevanje ta d v a i z v o r a znanja, otkrit ćemo da se o n i nadopunjuju, a ne natječu za prvenstvo.

50 • Božja znanost

P O G L A V L J E

3

Starost svemira: šest dana i petnaest milijardi godina

Otkrića fosila starih stotine milijuna godina d i o su gotovo sva­ k o d n e v n i h vijesti. A što je sa starosti svemira od m n o g o m i l i j a r d i godina? U z m e m li bilo koji n o v i znanstveni časopis u r u k e u nje­ mu obično n a l a z i m nove dokaze o nastanku svemira i svega u nje­ mu u V e l i k o m p r a s k u , prije deset do dvadeset m i l i j a r d i g o d i n a . Pa i p a k Biblija nije promijenila svoju priču. Sve što n a m u njoj sto­ ji na raspolaganju od tog početka do čovječanstva je šest dana. Istina, Bog je mogao sve te fosile staviti u tlo kako bi svemir i z ­ gledao star. P r e m d a takav odgovor neće zadovoljiti svakoga, tu je p o s t a v k u nemoguće oboriti. A ona bi i m o g l a b i t i istinita. A l i na postanak možemo gledati i na d r u g i način, onaj koji zadržava tra­ dicijski p o g l e d na Postanak ali uz prihvaćanje otkrića suvremene znanosti. T a k v o ću motrište sad podijeliti s v a m a .

O D R E Đ I V A N J E STAROSTI SVEMIRA

Znanstvene procjene starosti fosila i svemira od mnogo milijar­ di g o d i n a potječu od n i z a različitih i n e o v i s n i h mjerenja. Još od 1940-ih starost razmjerno m l a d i h fosila, starih do o t p r i l i k e 30 tisuća godina, određuje se ugljikom-14. A l i taj je način uvijek sa so­ b o m nosio i priličnu d o z u sumnje. Da se starost o d r e d i ispravno, Božja znanost • 51

količina radioaktivnog ugljika (tj. C-14) u atmosferi uvijek mora b i t i ista. U g l j i k - 1 4 se stvara samo s u d a r o m kozmičkih z r a k a s atomima dušika b l i z u v r h a zemaljske atmosfere. A k o je jačina k o z ­ mičkog zračenja u prošlosti bila različita od današnje, određivanje starosti p u t e m ugljika-14 neće b i t i točno. Danas i m a d o k a z a da kozmičko zračenje nije b i l o apsolutno konstantno tijekom raz­ doblja korištenih u određivanju starosti m e t o d o m ugljika-14. S povećanjem osjetljivosti instrumenata poput spektrometara, na načelu razdvajanja mase izotopa, starost fosila u razdoblju od m n o g o desetaka tisuća godina u prošlosti do danas određuje se raspadanjem uranija-torija. Taj je proces neovisan o kozmičkom zračenju. Postupak s uranijem-torijem daje iste rezultate kao i pos­ tupak s C-14. D o b r o , ne baš iste — proračunata starost razlikuje se 10 do 20 posto. A l i k a d utvrđujemo starost kosti, je li važno da li je stara 30 tisuća i l i " s a m o " 24 tisuće godina? To je još uvijek v r l o daleko od biblijske priče o šest dana stvaranja. D o b starijih fosila, primjerice d i n o s a u r s k i h i l i o n i h u B u r g e s s o v i m škriljevcima, određuje se jednako uvjerljivim, različitim n e o v i s n i m načinima. Starost s v e m i r a također se može procijeniti na n e k o l i k o nes­ r o d n i h načina, a s v i o n i daju podatak o starosti između deset i dvadeset m i l i j a r d i g o d i n a — p o n o v n o vrijednost koja ni na koji način nije slična sa šest dana Postanka. (Razlike u procijenjenoj starosti svemira potječu od nesigur­ nosti u poznavanju točne brzine širenja, te od procijenjene starosti z v i j e z d a . O b a s k u p a podataka temelje se na ekstrapolaciji p o ­ dataka daleko i z v a n područja mjerenja. U o v o m p o g l a v l j u koristit ću se vrijednošću od 15 m i l i j a r d i godina.) O d g o v o r na poteškoću sa znanstveno starim i biblijski m l a d i m s v e m i r o m jednostavan je, a unutar tog odgovora je srž složene is­ tine. Vrijeme opisano u Bibliji možda ne odgovara v r e m e n u kak­ vo poznajemo danas. Nagovještaj za to n a l a z i m o u K n j i z i psalama staroj 2900 g o d i n a : "Jer je tisuću godina u očima t v o j i m ko juče­ rašnji d a n koji je m i n u o , i kao straža noćna." (Psalmi 90,4). Mož­ da s Biblijskog motrišta šest dana Postanka uključuju 15 m i l i j a r d i g o d i n a koje m i z e m a l j s k i s m r t n i c i smatramo starošću s v e m i r a , baš kao što bi noćna straža mogla trajati tisuću g o d i n a . To i m a smisla... ako vjerujete P s a l m u 90! S k e p t i c i n e b i smjeli p r e r a n o početi kašljucati n a d m o j o m u p o r a b o m Psalma u p o t r a z i za pojašnjenjem sažimanja 15 milijar­ di g o d i n a u šest dana. Ne želim trivijalnu korelaciju između z n a 52

• Božja znanost

nosti i teologije poput " N e k a s v a k i d a n bude v r l o d u g o razdoblje od mnogo m i l i j u n a i l i čak m i l i j a r d i g o d i n a . " Pristup da su "šest dana zapravo šest razdoblja" nema biblijsko uporište. D r e v n i k o ­ mentari napisani tisućljećima prije otkrića paleontologije i k o z ­ mologije o s v e m i r u starom milijarde g o d i n a izričito kažu da su šest dana Postanka i m a l i po 24 sata, čije je u k u p n o trajanje b i l o "kao šest dana našeg tjedna." A l i i s t i s u k o m e n t a t o r i n a s t a v i l i o p i s i v a t i t i h šest 24-satnih dana kao da sadržavaju "sve tajne i vremena s v e m i r a . " Sad to zvuči baš kao Psalam 90,4! S u v r e m e n i proučavatelji Biblije možda više v o l e da su d a n i Postanka zapravo razdoblja. To bi otkrića kozmologije i paleon­ tologije u s k l a d i l o s površnim čitanjem Knjige Postanka. A l i to i m a d a h apologetika. Možda će stoga nekoga i z n e n a d i t i da su z n a n ­ stvena otkrića učinila posve nepotrebnima isprike za r a z l i k u i z ­ među znanosti i Knjige Postanka. D u b o k o u P s a l m u 90 krije se is tina o fizičkoj stvarnosti: šest dana Postanka stvarno je trajalo m i ­ lijarde godina čak i ako su d a n i i m a l i po 24 sata. Da bismo shvatili p u n o značenje Psalma 90 potrebno je m n o g o dublje poznavanje svemira od onoga što otkrivaju površna p r o ­ matranja. Komentator Biblije iz 12. stoljeća M o s e s M a i m o n i d e s sasvjetovao n a m je da astronomiju i f i z i k u proučavamo kako bis­ mo m o g l i shvatiti svijet i Božje upravljanje njime. Površno r a z u ­ mijevanje p r v o g a v o d i lošem shvaćanju drugoga. Površno proučavanje svemira obično ne daje i s t i n u . To s v a k i d a n v i d i m o u kretanju Sunca. Naše jednostavno viđenje sustava Zemlja-Sunce jest da Zemlja miruje, a Sunce se okreće oko nje. Danas je malo o n i h koji smatraju da Sunčev sustav djeluje na taj način. A s t r o n o m s k a otkrića pokazala su da d n e v n o gibanje z v i ­ jezda na zemaljskom nebu nije posljedica gibanja Sunca već u m ­ jesto toga, s u p r o t n o našim osjetilima, viđenje s v a k o d n e v n o g izlaska i zalaska Sunca potječe od Zemljine rotacije oko svoje osi od zapada prema istoku svaka 24 sata. Posljedice prihvaćanja ove činjenice kao istine čudesne su. A k o od 24-satne rotacije m o r a m o d o b i t i d a n i noć, tada se Zemlja u s v a k i h 24 sata mora jednom okrenuti oko osi. Z e m l j i n opseg na ekvatoru je oko 40 000 k m . Da bi se t i h 40 000 km j e d n o m o k r e n u l i u 24 sata, svaka točka i svaka osoba na ekvatoru moraju se gibati b r z i n o m od 1600 k m / h ! Starost svemira: šest dana i petnaest milijardi godina • 53

O v u k n j i g u vjerojatno čitate poprilično udaljeni od ekvatora, pa možete o d a h n u t i — ali samo malo. Na v i s i n i , recimo, Rijeke i l i Z a g r e b a (na o t p r i l i k e 45° sjeverne zemljopisne širine), Z e m l j i n opseg i z n o s i samo oko 28 000 k m . D n e v n a b r z i n a je na toj širini umjerenija: tek nešto veća od 1000 k m / h . A naša dnevno-noćna rotacija tek je m a l i d i o našeg svemirskog putovanja. Da bismo d o ­ b i l i g o d i n u od 365 dana, Zemlja se oko Sunca giba b r z i n o m od oko 30 k m / s . A cijeli se Sunčev sustav, zajedno s nama, okreće oko središta naše galaktike Mliječne staze deset puta većom b r z i ­ nom. Osjećate l i to? Lete l i oblaci i z n a d vas b r z i n o m zrakoplova? N e . Pa zašto o n d a vjerujemo u to? Baš kao što ne možete vjerovati u sve što pročitate, ne možete ni v j e r o v a t i u sve što v i d i t e . Za pronalaženje istine potrebno je istraživanje, intelektualni napor. Naša osjetila dovoljna su da nas d o v e d u na posao i natrag, a l i k a d je u pitanju svemir potrebna im je pomoć. Tajne p r i r o d e ne o t k r i ­ vaju se uvijek d o s l o v n i m čitanjem onoga što u njoj v i d i m o . A ono što vrijedi za svemir, vrijedi i za Bibliju. K a o što je prije 2800 g o d i n a kralj S a l o m o n napisao u Z b i r c i izreka: "Riječi kazane u p r a v o vrijeme, zlatne su jabuke u srebr­ n i m p o s u d a m a . " (Druga S a l o m o n o v a z b i r k a i z r e k a 25,11) M a i monides je prije 800 g o d i n a proširio tu temu. G l e d a n o i z d a l e k a v i d i m o samo s r e b r n u p o s u d u i n j e z i n u ljepotu. I z b l i z a u njoj o t k r i v a m o vrijednije zlatne jabuke. K a k v a je to srebrna zdjela o kojoj g o v o r i izreka? To je d o s l o v n i tekst Biblije. Čak i uz površno čitanje, gledano i z d a l e k a , prekrasan je. Njezine su priče tisućama g o d i n a oduševljavale i m l a d o i staro. Međutim, samo dublje is­ traživanje o t k r i v a zlatne jabuke, finese u njoj. Baš kao što je zlato vrijednije od srebra, nastavlja M a i m o n i d e s , tako te finese, s k r i ­ vene istine, proširuju značenje daleko od d o s l o v n o g čitanja. Pogledajmo neke od tih z l a t n i h jabuka i v i d i m o m o g u li n a m o n i pomoći da 15 m i l i j a r d i godina u k l o p i m o u šest 24-satnih dana.

PRVA Z L A T N A J A B U K A : ŠEST D A N A KOJI SU PRETHODILI A D A M U I EVI

U jesen svjetovne g o d i n e 1996. b i b l i j s k i je kalendar dosegao g o d i n u 5757. O n a je izračunata d o d a v a n j e m starosti naraštaja čovječanstva k a k o su oni p o p i s a n i u Bibliji i vladara poslije toga. 54 • Božja znanost

K a l e n d a r je došao do 5757. A l i koji događaj je na njegovom početku? B i l o bi logično da kalendar počne stvaranjem svijeta. To b i značilo naraštaje o d A d a m a s a šest dana prije toga. A l i nije tako. Prije 2000 g o d i n a , m n o g o prije bilo k a k v e kontroverzije o kostima dinosaura starima stotine m i l i j u n a godina i d o b i svemira o d m i l i j a r d i g o d i n a , početni n a d n e v a k b i b l i j s k o g k a l e n d a r a postavljen je na trenutak stvaranja ljudske duše (Knjiga Postanka 1,27), a ne u trenutak stvaranja svemira, na "U početku..." (Knjiga Postanka 1,1 ). Da b i s m o s h v a t i l i zašto su d r e v n i znanstvenici isključili šest dana Stvaranja iz biblijskog kalendara, pročitajmo n e k o l i k o p u t a p r v o poglavlje Postanka, obraćajući posebnu pozornost na opise događaja i tijek v r e m e n a p o v e z a n o g s t i m događajima. P o t o m pročitajmo b i l o koje d r u g o poglavlje Biblije, p o n o v n o se usredo­ točujući na tok zbivanja i p o v e z a n i tok vremena. Ustanovit ćemo da se kontekst promjenio. O p i s vremena u Bibliji podijeljen je u dvije kategorije: na p r v i h šest dana i sve vrijeme poslije toga. Tijekom t i h šest dana skupine zbivanja su opisane i p o t o m n a m je saopćeno da je prošao d a n . To se na posve objektivan način ponavlja šest puta. K a o da postoji neka svijest koja i z v a n a izvješ­ ćuje o događajima unutra. Ne postoji i n t i m n a veza između d o ­ gađaja i prolaska vremena. Tekst, na primjer, ne kaže da je u 5 sati i 25 m i n u t a trećeg dana Bog razdvojio nebo od zemlje, a p o t o m , poslije sljedećih 9 sati i 45 m i n u t a pojavile su se biljke. Umjesto to­ ga samo n a m se kaže da su razdvojeni nebo i zemlja te da su se pojavile biljke: "Tako bude večer, pa jutro — d a n treći." (Knjiga Postanka 1,9-13) N e m a n i k a k v a nagovještaja o v r e m e n i m a k a d su se d o g o d i l i ti važni događaji. S p o j a v o m čovječanstva priča se drastično mijenja. Događaji sad postaju u z r o k p r o l a s k u vremena. A d a m i E v a žive 130 g o d i n a i imaju sina Šeta (Knjiga Postanka 4,25; 5,3). Šet živi 105 g o d i n a i otac je Enoša (Knjiga Postanka 5,6). P r o l a z a k vremena posve je p o v e z a n s o p i s a n i m zbivanjima na Z e m l j i . To su zaista godine ze­ maljskog kalendara. Naišli smo na zagonetku. A k o , kako tvrde d r e v n i komentatori, šest dana Postanka imaju po 24 sata, zašto n i s u uključeni u kalen­ dar? Zašto kalendar nije počeo šest dana ranije? I zašto komenta­ tori moraju reći da ti d a n i imaju po 24 sata? Biblija kaže " d a n " . Z n a m da d a n i m a 24 sata. Zašto bi o n i m i s l i l i da ću ja smatrati nešto drugo? Starost svemira: šest dana i petnaest milijardi godina • 55

K a o što smo naučili, naša pitanja su predviđena prije tisuća go­ d i n a . Šest dana nije uključeno u kalendar zato što se u njima (šest 24-satnih dana) skrivaju sve tajne i vremena svemira. Z b r k a je sve veća. K a k o može šest dana sadržavati sve vrijeme svemira? A ako se stvarno r a d i o p r a v i m r a z d o b l j i m a , zašto ih z o v e m o dani? D r e v n o shvaćanje da d a n i Postanka na n e k i način obuhvaćaju naraštaje svemira temelje se na d v a biblijska stiha: " T o su naraš­ taji neba i zemlje k a d su stvarani na d a n k a d je Vječni B o g stvorio z e m l j u i nebo." (Knjiga Postanka 2,4); i " O v o je povijest naraštaja A d a m o v a u d a n k a d ga je Bog stvorio." (Knjiga Postanka 5,1). U oba stiha naraštaji su p o v e z a n i s d a n i m a postanka. A k o je šest 24-satnih dana Postanka dovoljno da uključi sve d a ­ ne svemira, kozmički tok od stvaranja u V e l i k o m p r a s k u do stva­ ranja čovječanstva, očito n a m je potrebno razumijevanje vremena koje nije očito našim osjetilima. To je razumijevanje p o n u d i o A l ­ bert Einstein.

D R U G A Z L A T N A J A B U K A : RAZUMIJEVANJE VREMENA

Einstein je 1915. objavio opis p r i r o d e koji je otkrio i z v a n r e d n u a l i n a i z g l e d n e p r i r o d n u činjenicu: b r z i n a prolaska v r e m e n a nije p o s v u d a jednaka. Promjene u gravitaciji i promjene u b r z i n i k o ­ j o m putujemo mijenjaju b r z i n u protoka vremena. Isprva je takav koncept izgledao v r l o spekulativan pa se taj v i d p r i r o d e n a z i v a o teorija r e l a t i v n o s t i . A l i t o više nije teorija. T i j e k o m n e k o l i k o prošlih desetljeća relativnost vremena tisuće je puta provjeravana i d o k a z a n a . Danas je to z a k o n relativnosti. Einstein je otkrio dotad previđeni z a k o n prirode. A k o se nešto u našim životima čini nepromjenjivo, onda je to tok vremena. Taj osjet, m o g l i bismo naglasiti da se r a d i o pogre­ šnom osjetu, vremena posljedica je činjenice da se sve što p o z ­ namo z b i v a na Z e m l j i , a ako ne baš na Zemlji, onda v r l o b l i z u nje. Za stvaranje lako mjerljivih promjena u p r o t o k u vremena potreb­ ne su velike gravitacijske (G) i l i brzinske (V) promjene. A l i čak i uz potrebne v e l i k e promjene G i l i V p r o t o k v r e m e n a će se na s v a k o m mjestu činiti n o r m a l n i m , jednak onome što doživljavate u o v o m trenutku. On je takav jer ste vi i vaše tijelo usklađeni s l o k a l ­ n i m sustavom. Samo ako gledamo događaje preko granice, o d n o 56 • Božja znanost

sno s jednog mjesta na d r u g o s v r l o različitim G i l i V, ustanovit ćemo posljedice tog i z v a n r e d n o g zakona koji je otkrio Einstein. Relativnost vremena susrećemo samo k o d usporedbe jednog sus­ tava s d r u g i m , u p r a v o zato se i zove z a k o n relativnosti. Z a k o n r e l a t i v n o s t i kaže da je p r o t o k v r e m e n a na mjestu s jakom gravitacijom i l i v e l i k o m b r z i n o m sporiji o d onoga n a mjes­ tu s manjom b r z i n o m i l i manjom gravitacijom. To znači da su raz­ m a c i između otkucaja sata (i otkucaja srca, i l i vrijeme potrebno da sazri jabuka) u okružju s v e l i k o m gravitacijom (ili v e l i k o m b r z i ­ nom) zapravo d u l j i nego razmaci između otkucaja sata (ili srca) u okružju s manjom gravitacijom (ili manjom b r z i n o m ) . Te razlike u p r o l a s k u vremena z o v e m o vremensko rastezanje. A k o u o v o m trenutku pomislite da nema načina za shvaćanje kako i l i zašto gravitacija usporava vrijeme, nemojte očajavati. U vašem se društvu nalazi i otprilike pet milijardi stanovnika ovog planeta. S druge strane, dočarati si djelovanje gravitacije na težinu nije nimalo teško. Ujutro se izvažem na kupaonskoj vagi: 70 kilograma. U z m e m u ruke vagu, uđem u svemirski brod i odem na Mjesec. Po dolasku popnem se na vagu. Sad težim jedva 12 kilograma! Jesam li otkrio dijetu koja će uništiti sve druge dijete i l i sam usput i z v o d i o vježbe aerobika? Ne b i h rekao. Opseg m o g struka jednak je onome k a d sam napustio Zemlju. Odakle razlika u težini? U z r o k je, k o l i k o znamo, slabije gravitacijsko privlačenje (sila teža) na Mjesecu negoli na Zemlji. Na Mjesecu se nisam promijenio. M o j a masa ista je kao i na Zemlji, ali sad sam težak samo šestinu težine na Zemlji jer je sila Mjesečeve gravitacije šest puta manja od zemaljske. A promjene u sili gravitacije uzrokuju promjene u težini mase. Taj utjecaj gravitacije na težinu osjećamo s v a k i p u t k a d se nađemo u d i z a l u pa p r i p o l a s k u u v i s osjetimo pojačani pritisak na noge. Osjet povećane težine na nogama bi ostao posve jednak k a d bi n e k i m čudom d i z a l o m i r o v a l o , a sila gravitacije se trenutačno promijenila. Naš m o z a k nesvjesno opaža tu informaciju. Baš kao što gravitacija djeluje na težinu mase, utječe i na tok vremena, a l i na m n o g o manje dramatičan način. U p r a v o zato je trebao Einstein da otkrije taj p r i r o d n i z a k o n . Prije n e k o l i k o g o d i n a , tijekom večeri sam s obitelji razgovarao o p o j m u rastezanja vremena. Da si bolje pojasnimo tu pojavu, o d ­ lučili smo načiniti misaono putovanje u svijet relativističkog vre­ mena. M o ž e m o z n a t i k a k o nešto r a d i bez o b z i r a što ne z n a m o zašto je tako. Starost svemira: šest dana i petnaest milijardi godina • 57

r

Smislili smo planet tako masivan da na njemu gravitacija uspora­ va vrijeme toliko da je njegov protok 350 000 puta sporiji negoli na Zemlji. To znači da dok ovdje na Zemlji proživimo dvije godine, na zamišljenom planetu prođe samo tri minute. Moja tada 11-godišnja kćerka Hadas uskliknula je: "Tata, to je odlično! Baš super. Pošalji me na taj planet. Ostat ću tamo tri minute, načiniti domaćih zadaća za dvije godine, vratiti se kući i potom dvije godine ljenčariti!" To ne ide baš tako, zar ne? Po H a d a s i n o m v r e m e n u proći će tri minute. A l i za nas na Z e ­ m l j i te će tri minute trajati dvije godine. Za te dvije godine H a d a s će n a p r a v i t i domaće zadaće za tri minute i ostarjeti samo tri m i ­ nute. Po p o v r a t k u na Z e m l j u s v i će njezini prijatelji i m a t i trinaest godina, a ona će još uvijek imati jedanaest. T a k v a je dokazana na­ rav vremena u našem čudesnom s v e m i r u . Da s a m H a d a s p r o m a t r a o s m o g motrišta slabe gravitacije, njezino vrijeme (i s v i događaji, uključujući njezino starenje) p r o ­ l a z i l o b i v r l o s p o r o . Z a mene b i događaji u mojem sus­ t a v u i z g l e d a l i posve n o r m a l n o . S H a d a s i n a motrišta, međutim, njezin bi sat i događaji tekli normalno, ali bi promatrajući Z e m l j u i z n j e z i n o g sustava jake gravitacije u s t a n o v i l a k a k o z e m a l j s k i satovi i događaji jako žure. Između d v a otkucaja njezina srca, m o ­ je bi u d a r i l o 350 000 puta. Za H a d a s postoji samo jedan slijed događaja, njezin. Za nju je sve s p o m e n u t o trajalo t r i m i n u t e . T r i m i n u t e otkucaja srca, t r i minute učenja i pisanja zadaće. Za nas ovdje na Z e m l j i u istom je v r e m e n s k o m razdoblju proteklo dvije godine. Dvije godine o t k u ­ caja srca, dvije godine životnih postignuća i radosti, dvije godine berbi jabuka. A oba su se z b i l a u istom " v r e m e n u " . H a d a s je živ­ jela tri minute d o k smo mi na Z e m l j i ostarjeli dvije godine. Pa k o ­ je je, dakle, vrijeme ispravno? O b a su ispravna. Sve je relativno. P r i m i j e n i m o to razumijevanje n a r a v i v r e m e n a na starost svemira. Posljedice su duboke, a zaključci iznenađujući.

TREĆA Z L A T N A J A B U K A : MNOGE DOBI NAŠEG SVEMIRA

S v a k i planet, svaka zvijezda, svako mjesto u našem s v e m i r u i m a vlastiti jedinstveni gravitacijski potencijal, vlastitu relativnu b r z i n u i , stoga, vlastitu b r z i n u prolaska l o k a l n o g vremena, dakle vlastitu starost svemira. Da živimo na Mjesecu gdje je gravitacija 58 • Božja znanost

slabija n e g o l i na Z e m l j i , naši bi satovi o t k u c a v a l i brže od i s t i h satova na Z e m l j i . Da smo narod sa Sunca, gdje je gravitacija 30 puta veća negoli na Z e m l j i , pa k a d bismo mi i naši satovi m o g l i i z ­ držati n j e g o v u t o p l i n u , u s t a n o v i l i b i s m o d a t i j e k o m jedne ze­ maljske godine satovi na Suncu otkucaju 67 s e k u n d i manje. Ta je r a z l i k a stvarno izmjerena, doduše ne s a t o v i m a p o s l a ­ n i m a na Sunce. Za to nema potrebe. Sunce n a m i n f o r m a c i j u o svojem v r e m e n u šalje sa s v a k o m svojom z r a k o m svjetlosti. Sve­ m i r s k u u r u nije načinio nijedan urar, k o l i k o g o d o n b i o vješt. S v e m i r s k a u r a je njegova svjetlost. S v a k i v a l svjetlosti jedan je otkucaj s v e m i r s k o g sata. F r e k v e n c i j a svjetlosti s v e m i r s k a je ura. V a l o v i Sunčeve svjetlsosti koji stižu na Z e m l j u p r o d u l j e n i su za 2,12 m i l i j u n t i n k i r e l a t i v n o p r e m a sličnim v a l o v i m a svjetlosti stvorenoj na Z e m l j i . To produljivanje svjetlosnih v a l o v a znači da je b r z i n a k o j o m stižu do nas smanjena za 2,12 m i l i j u n t i n k e . To smanjivanje frekvencije svjetlosti mjera je usporavanja vremena. Za s v a k i h m i l i j u n zemaljskih s e k u n d i Sunčev sat "zaostaje" 2,12 sekunde relativno prema našim satovima na Z e m l j i . Te 2,12 m i l i ­ juntinke su jednake 67 s e k u n d i godišnje, u p r a v o toliko k o l i k o su p r e d v i d j e l i z a k o n i relativnosti. Z b o g toga postoji v r l o v e l i k i broj starosti s v e m i r a , a s v a k i je točan za mjesto na kojem je načinjeno mjerenje. A mjesta na koje bismo stavili sat koji bi za 15 m i l i j a r d i zemaljskih godina izmjerio samo šest 24-satnih dana i m a doslovno na milijarde. Prema tome, pronaći jednakost šest dana Postanka i 15 m i l i j a r d i zemaljskih go­ d i n a nije tako teško. Na nesreću, to jednostavno rješenje ne z a d o ­ v o l j a v a . Određena mjesta u s v e m i r u p o s v e su beznačajna za u v o d n o poglavlje Knjige Postanka. Želimo li otkriti zašto je šest dana Postanka isključeno iz biblijskog kalendara, m o r a m o otkriti opće motrište biblijskog prostorno-vremenskog referentnog sus­ tava t i h i z d v o j e n i h šest p r e d a d a m s k i h dana.

ČETVRTA Z L A T N A J A B U K A : UNIVERZALNI SAT

T r i činjenice o o p i s u vremena u Bibliji z n a m o s posvemašnjom sigurnošću: 1. Biblijski kalendar je podijeljen u d v a dijela: p r v i h šest dana Postanka i sve vrijeme poslije toga. T i h šest dana n i s u , i n i k a d Starost svemira: šest dana i petnaest milijardi godina • 59

n i s u b i l i , uključeni u k a l e n d a r g o d i n a koje nastupaju poslije Adama. 2. Vrijeme u b i b l i j s k o m k a l e n d a r u poslije A d a m a mora biti ze­ m a l j s k o . T o d o k a z u j e arheologija. N a i m e , starost arheoloških otkrića u poslijeadamskom v r e m e n u utvrđena r a d i o a k t i v n i m ras­ p a d o m , primjerice rano brončano doba, početak pismenosti, bitka k o d Jerihona, v r l o se d o b r o slaže s n a d n e v c i m a d o b i v e n i m a iz biblijskog kalendara istih događaja. R a d i o a k t i v n i raspad zbio se ovdje na Z e m l j i u zemaljskom v r e m e n u . S o b z i r o m da se nadnev­ ci dobro slažu, odgovarajući biblijski nadnevci očito rabe zemalj­ s k i kalendar. Poslije A d a m a nema pojave biblijskog relativističk o g v r e m e n s k o g rastezanja. 3. Najvažnije od svega, z n a m o da se na p r v i h šest dana stvara­ nja ni na koji način ne može gledati sa zemaljskog motrišta, i to zato jer u p r v a d v a od tih šest dana Zemlja nije postojala. K a o što Knjiga Postanka 1,2 kaže: "Zemlja ne postojaše..." Jedino motrište s kojeg se može promatrati cijelo razdoblje šest dana Stvaranja je svemirsko, ono koje obuhvaća sve stvaranje.* Što bi se d o g o d i l o s t o k o m vremena k a d bismo umjesto traže­ nja nekog posebnog mjesta u njemu odabrali svemir u svojoj c i ­ jelosti? Na sreću, za mjerenje različitih vremena u g o l e m o m s v e m i r u ne m o r a m o p u t o v a t i . Baš kao s v r e m e n o m na površini Sunca, svemir n a m šalje potrebnu informaciju. O n a stiže do nas z a p a k i ­ rana u o b l i k v a l o v a svjetlosti. O n o što slijedi je pojednostavljeni opis kozmologije vremena. Subjektivnost je tu teško, možda i nemoguće izbjeći. Za p r i k a z i ­ vanje sklada između znanosti i Biblije n a p r a v i o sam p o p i s . K a k o b i h subjektivnost sveo na najmanju mjeru, i z v o r e znanstvenih i n ­ formacija ograničio sam na one koje se prihvaćaju u f i z i k a l n i m laboratorijima vodećih svjetskih sveučilišta. Posve sam ograničio svoje i z v o r e b i b l i j s k i h opisa, T a l m u d a (obrađenog 500. godine) i kabalista N a h m a n i d e s a (1250.), d v a često prihvaćena tradicijska puta za razumijevanje dubljeg značenja teksta Knjige Postanka. Ti *Povremeno čujem sljedeću primjedbu: "Zašto se biblijski kalendar nije prebacio na zemaljski trećeg dana, poslije stvaranja Zemlje?" To je razumno pitanje, ali bespredmetno. Biblijski kalendar je stvoren i utvrđen prije više od dvije tisuće godina. Biblijski opis vremena jednak je za cijelo šestodnevno razdoblje stvaranja. Mijenja se tek na kraju šestog dana. Autor Biblije odabrao je univerzalno vrijeme, a ne zemaljsko, sve dok se nije pojavio Adam. Mi nismo ovdje da prerađujemo Bibliju. Pokušavamo je razumjeti onakvu kakva jest.

60 • Božja znanost

i z v o r i su zabilježeni stoljećima, pa čak i tisućljećima prije otkrića suvremene znanosti p a , prema tome, n i s u b i l i p o d n j i h o v i m utje­ cajem. I z v o r e n a v o d i m n a s v a k o m ključnom mjestu r a s p r a v e . Čitatelja ću u p o z o r i t i na mjestu gdje počinje suvremena znanost. Sve do tog trenutka r a d i se o čistoj, općeprihvaćenoj f i z i c i i t r a d i ­ cijskoj K n j i z i Postanka.

SVJETLOST K A O SVEMIRSKA U R A

Svjetlost i m a zagonetno svojstvo da je istodobno i čestica i v a l . O n o što n a m omogućuje mjerenje vremena preko kozmičkih u d a ­ ljenosti njezina je v a l n a narav. O n o što z o v e m o v i d l j i v o m svjetloš­ ću samo je poseban pojas v a l n i h duljina u gotovo neograničenom rasponu elektromagnetskog zračenja koje se uvijek širi i s t o m b r z i ­ n o m — b r z i n o m svjetlosti (u v a k u u m u c = 300 tisuća kilometara u sekundi). V a l n a duljina zračenja određuje spada li u područje k o ­ je v i d e naše oči. Zračenja valne duljine o d 0,0001 centimetra v i d i ­ mo kao crveni kraj spektra, a one od 0,00001 centimetra kao lju­ bičasti kraj spektra. M i k r o v a l n a pećnica stvara elektromagnetske v a l o v e d u l j i n e o t p r i l i k e 10 centimetara, d o k g a m a - z r a k e i m a j u m n o g o manju v a l n u d u l j i n u i kraće su od 0,000000001 centimetra. Što je v a l n a duljina manja, veća je učestalost (frekvencija) vala i veća je njegova energija. B r z i n a je uvijek ista. Naša p r i m j e n a svjetlosti u proračunu p r o l a s k a v r e m e n a na S u n c u relativno p r e m a Z e m l j i p o k a z a l a je korisnost frekvencije svjetlosti kao svemirske ure. N j o m e smo vrijeme na j e d n o m mje­ stu u s v e m i r u (na Suncu) u s p o r e d i l i s v r e m e n o m na d r u g o m mje­ stu (Zemlji). Česta pogreška u uspoređivanju k r a t k o g b i b l i j s k o g v r e m e n a svemira prema otkrićima kozmologije jest promatranje svemira s nekog posebnog mjesta, umjesto biranja referentnog sustava koji obuhvaća cijeli s v e m i r i za p r v i h šest dana stvaranja zadržava sveobuhvatno motrište. Sat Postanka pokreće se u t r e n u t k u stva­ ranja svemira i nastavlja otkucavati sve do stvaranja čovječanstva. N j i m e se ne određuje relativni protok vremena između posebnih točaka u s v e m i r u , već između trenutaka svemira nastalog iz V e ­ l i k o g praska. N e p o s r e d n o poslije V e l i k o g praska svemir je bio koncentrirana vrela p l a z m a gotovo jednoliko raspodijeljene energije. R e l a t i v n i Starost svemira: šest dana i petnaest milijardi godina • 61

protok vremena v r l o se malo razlikovao, ako se uopće r a z l i k o v a o , između pojedinih njegovih dijelova. A l i širenjem i hlađenjem sve­ m i r a nastale su goleme razlike u l o k a l n i m gravitacijama i b r z i n a ­ m a , s v r l o različitim brzinama protjecanja lokalnog vremena. Za razumijevanje vremena Postanka moramo zadržati jedinstveni re­ ferentni sustav koji je svemir prožimao u njegovom početku. Svjetlost koju v i d i m o na nebu potječe od energija oslobođenih u z v j e z d a n i m i galaktičkim n u k l e a r n i m reakcijama. Međutim, p o ­ stoji još jedan i z v o r svemirskog elektromagnetskog zračenja, i z v o r koji je prisutan od vremena stvaranja svemira. To je radijacijski os­ tatak, z a p r a v o jeka, V e l i k o g praska. To kozmičko p o z a d i n s k o zračenje ispunjava cijeli svemir, a nije povezano s bilo kojim po­ sebnim i z v o r o m . G o d i n e 1965. o t k r i l i su ga A r n o Penzias i Robert Wilson, a jedini je i z v o r zračenja prisutan i neizbježan od samog postanka svemira. Frekvencija toga, p o z a d i n s k o g , zračenja temelj je određivanja vlastitog vremena svemira, biblijske ure Postanka. Koncepti vlastitog svemirskog vremena relativnog prema širenju s v e m i r a i njegove opažene starosti o b j a v l j i v a n i su u prestižnim z n a n s t v e n i m časopisima p o p u t Nature i American Jour­ nal of Physics. Vlastito vrijeme svemira ne zamjenjuje, već n a d o p u ­ njuje, naše uobičajeno vrijeme. P r i m i j e n i m o to vrijeme na naš svemir.

PETA Z L A T N A J A B U K A : D O B A K A D J E SVEMIR BIO MALEN

T r i svojstva s v e m i r a na j e d n a k i način djeluju na frekvenciju zračenja. P o z i t i v n e razlike brzine, gravitacije i rastezanja prostora povećavaju (produljuju) v a l n u d u l j i n u zračenja. S o b z i r o m da se frekvencija zračenja (a s njom i otkucaji svemirskog sata) i z r a v n o proporcionalno smanjuje s povećanjem valne duljine, to poveća­ nje valne duljine usporava opaženi protok vremena. P r v e dvije od spomenute tri pojave povezane su s r a z l i k a m a u p r o t o k u u o b i ­ čajenog v r e m e n a — biološkog v r e m e n a — između određenih točaka u s v e m i r u . Treća pojava, u n i v e r z a l n o rastezanje prostora, u s p o r a v a i tok vremena kako ga bilježi s v e m i r s k i sat. Uvriježeno je da se svaka epoha svemira označi faktorom ekspanzije [omjera produljenih valnih duljina zračenja kakve vidi­ mo prema nerastegnutim valnim duljinama kakve su izračene]. To 62

• Božja znanost

se određuje crvenim pomakom, z, čak i kad je epoha tako rana da se crveni pomak ne može opaziti u primljenom zračenju... Stan­ dardno određenje crvenog pomaka kao posljedice širenja svemira predviđa da se isti faktor crvenog pomaka primjenjuje na opažene brzine pojave udaljenih događaja. N a o v o m e s t u p n j u k a b a l a i k o z m o l o g i j a s u stopljeni. A k o možemo razumjeti k a k o je širenje svemira od trenutka V e l i k o g praska utjecalo na frekvenciju kozmičkog p o z a d i n s k o g zračenja, moći ćemo razumjeti i kako šest dana Postanka "sadrži sve tajne i vremena s v e m i r a " . O n o što zapravo tražimo je način projiciranja s v e m i r s k o g / b i b l i j s k o g v r e m e n a na vrijeme opaženo u našem k u t k u svemira. U trenutku V e l i k o g praska cijeli je v i d l j i v i svemir bio sažet u sićušnu točkicu prostora. Od tog trenutka širenje svemira i svoj­ stveno rastezanje prostora p o m a k l i su " r u b " svemira na udalje­ nost od m i l i j a r d i svjetlosnih godina. S o b z i r o m da svaka svjetlos­ na g o d i n a , odnosno udaljenost koju svjetlost p r e v a l i tijekom g o d i ­ ne dana, i z n o s i deset bilijuna kilometara, očito je da živimo u go­ l e m u s v e m i r u . L e d e n o (-270°C) kozmičko p o z a d i n s k o zračenje opaženo u s v i m smjerovima neba rastegnuto je zračenje preosta­ lo od neopisive topline V e l i k o g praska u vrijeme k a d je s v e m i r bio sićušan. To nevjerojatno rastezanje prostora od trenutka V e l i k o g praska i m a v e l i k i utjecaj n a našu s v e m i r s k u u r u . V a l o v i zračenja stvorenog u r a n o m s v e m i r u rastegnuti s u , prošireni, u i s t o m o m ­ jeru u kojem se proširio i s v e m i r . Na primjer, k a k o se s v e m i r podvostručio, n j e g o v i m širenjem podvostručila se i udaljenost bregova v a l o v a (kao i vrijeme između otkucaja njegova sata). To v i d i m o na slici 2. Za taj sat vrijeme će p r o l a z i t i u p o l a sporije ne­ g o l i na početku. V e l i k i prasak, p r i m o r d i j a l n a eksplozija u kojoj je stvoren sve­ m i r , nije i z r a v n o stvorio materiju. U s v e m i r u je tada postojala čista, nevjerojatno v r e l a s l o b o d n a energija iz koje se p o č e l a s t v a r a t i materija. To je b i l o pretvaranje E (energije) u m (ma­ teriju) po čuvenoj Einsteinovoj f o r m u l i E = mc . Faktor c , b r z i n a svjetlosti pomnožena s a m o m sobom, v r l o je v e l i k broj, što znači da čak i sićušna količina materije sadrži g o l e m u količinu energi­ je pa z b o g toga i za svoje stvaranje zahtijeva g o l e m u količinu energije. 2

2

Starost svemira: šest dana i petnaest milijardi godina • 63

SLIKA 2: Učinak r e l a t i v n o g g i b a n j a i rastezanja p r o s t o r a na o p a ž e n u f r e k v e n c i j u v a l o v a svjetlosti. U našem r e l a t i v i s t i č k o m svemiru uvjeti opažača p r e m a d o g a đ a j i ­ ma koji se o p a ž a j u j a k o utječu na o p a ž a n j e t i h d o g a đ a j a ! Širenje ili sažimanje p r o s t o r a stvara na f r e k v e n c i j u v a l a svjetlosti j e d n a k i uči­ nak k a o i r e l a t i v n o g i b a n j e i z m e đ u izvora svjetlosti i p r o m a t r a č a . Ši­ r e n j e m s v e m i r s k o g p r o s t o r a svjetlosni se valovi rastežu (desna s t r a n a crteža). A k o se s v e m i r s k i p r o s t o r sažima, val svjetlosti koji p u t u j e k r o z njega sažet će se u istom o m j e r u (lijeva strana crteža). Svjetlost sa z v i j e z d a d a l e k i h g a l a k t i k a rasteže se, a veličina t o g rastezanja se povećava k a o f u n k c i j a sve veće u d a l j e n o s t i g a l a k t i k a od nas. Posljedica t o g a je shvaćanje da se naš svemir širi, i da se širio o t p r i l i k e 15 milijardi g o d i n a . S v e m i r se širi, a sa širenjem se h l a d i jer je početna k o n c e n t r i ­ rana energija "razrjeđenija" u sve većem o b u j m u . U s k o r o poslije V e l i k o g p r a s k a r a z i n a energije, p r i k a z a n a o k o l n o m t e m p e r a t u ­ r o m , p a l a j e i s p o d najmanje v r i j e d n o s t i p o t r e b n e d a z a p o č n e 64

• Božja znanost

p r e t v o r b u u materiju k a k v u poznajemo. Ta prijelazna vrijednost, granična temperatura protona i neutrona, označava trenutak na koji ću se odsad p o z i v a t i p o j m o m zatočenja kvarka. Poslije zatočenja k v a r k a , p r o t o n i i n e u t r o n i — g r a d i v n e opeke materije koju p o z n a m o — n i s u se se više m o g l i stvarati. N a h m a n i d e s je 1250. s neobičnom točnošću o p i s a o proces: početno stvaranje stvorilo je entitet bez i k a k v e tvari. B i l o je to jedi­ no fizičko stvaranje koje se i k a d d o g o d i l o , a sve je bilo koncentri­ rano u trunčici prostora koju je predstavljao s v e m i r o d m a h po stvaranju. (Taj sedamsto godina stari opis mogao bi potjecati iz b i ­ lo kojeg udžbenika suvremene fizike.) D o k se svemir iz te p r v o ­ bitne trunčice širio, p r v o t n a bestvarna tvar promijenila se u m a ­ teriju k a k v u poznajemo. Biblijsko vrijeme, nastavlja N a h m a n i d e s , započinje ("uspostavlja", njegovim riječima) p o j a v o m materije. F i z i k a se u posljednjih dvadeset g o d i n a složila s N a h m a n i d e s o m . N a h m a n i d e s piše da su njegovi učitelji priču saznali iz p r v i h riječi Biblije, berašit, što znači "u početku". U početku čega, p i t a l i su se? U početku vremena, bio je njihov zaključak. N a h m a n i d e s o v zaključak da se biblijsko vrijeme uspostavlja p o j a v o m materije i z v a n r e d a n je. V i d l j i v a svjetlost, n e v i d l j i v i m i k r o v a l o v i , rendgenske zrake i gama-zrake samo su različiti o b l i c i izračene energije koju z o v e m o elektromagnetsko zračenje. K a k o je znanost o t k r i l a , izračena energija ne doživljava protok vreme­ na. Izračena energija, primjerice zrake svjetlosti koje u p r a v o gle­ date, postoji u stanju koje bismo m o g l i opisati kao "vječno s a d a " , stanje u kojem vrijeme ne p r o l a z i . (O tome m o ž e m o p i s a t i , a l i teško da ga m o ž e m o shvatiti jer je cijelo naše postojanje o b u h ­ vaćeno t o k o m vremena.) Vrijeme, u s m i s l u u kojem ga mi doživ­ ljavamo, u p o t p u n o s t i je povezano s materijalnim svijetom. Vrije­ me zaista započinje tek stvaranjem materije. Prijelaz iz energije u postojanu materiju d o g o d i o se 0,00001 s e k u n d u poslije V e l i k o g praska. Svemir je tada bio o t p r i l i k e b i l i ­ j u n puta manji i topliji negoli je danas.

ŠESTA Z L A T N A J A B U K A : STAROSTI N A Š E G SVEMIRA

" Z e m l j a bijaše tohu i bohu..." (Knjiga Postanka 1,2). Uobičajeni prijevod tog stiha iz Knjige Postanka je " Z e m l j a bijaše nestvorena (tohu) i p r a z n a (bohu)." Nestvorena i l i kaotična je dobar p r i j e v o d Starost svemira: šest dana i petnaest milijardi godina • 65

riječi tohu. A l i bohu ne znači samo p r a z n a . I T a l m u d i N a h m a n i d e s kažu d a bohu znači ispunjen sastojcima materije. Točniji, p r e m d a nespretniji, prijevod Knjige Postanka 1,2 glasi: " Z e m l j a bijaše u stanju kaosa, a l i ispunjena sastojcima materije." S o b z i r o m da se biblijsko vrijeme uspostavlja s p o j a v o m mate­ rije, znači d a b i b l i j s k i sat počinje o t k u c a v a t i s bohu, t r e n u t k o m o d m a h poslije V e l i k o g p r a s k a , k a d s e n a m a p o z n a t a materija stvorila iz energije. Starost sve materije u s v e m i r u potječe od bo­ hu, trenutka zatočenja k v a r k o v a . T e m p e r a t u r u , a iz toga i frekvenciju energije zračenja u trenut­ ku zatočenja k v a r k o v a z n a m o . To nije ekstrapolirana i l i procije­ njena vrijednost iz uvjeta koji su v l a d a l i u dalekoj prošlosti i l i u d a l e k o m s v e m i r u . Možemo je izmjeriti ovdje na Z e m l j i u najsu­ v r e m e n i j i m f i z i k a l n i m laboratorijima, a otprilike je b i l i j u n puta veća od temperature p o z a d i n s k o g kozmičkog zračenja koje danas mjerimo, odnosno 3 K. Ta energija zračenja i m a l a je frekvenciju b i l i j u n puta veću od frekvencije današnjeg p o z a d i n s k o g kozmič­ k o g zračenja. Zračenje se od trenutka zatočenja k v a r k o v a rastegnulo b i l i j u n puta. N j e g o v c r v e n i p o m a k , z, koji danas opažamo i z n o s i 10 . To rastezanje svjetlosnih v a l o v a u s p o r i l o je frekvenciju s v e m i r s k o g sata — r a z m a c i između njegovih otkucaja povećali su se — b i l i j u n p u t a . " T o također p r i m j e n o m n i z a L o r e n t z o v i h faktora z a v r e ­ m e n s k o rastezanje vrijedi i za b r z i n u odvijanja događaja koje opa­ ž a m o . " To su p o u z d a n e f i z i k a l n e vrijednosti. 12

D a bismo izmjerili starost svemira, vraćamo se unatrag u v r i ­ jeme. S našeg motrišta, rabeći zemaljske satove koji otkucavaju p r e m a uvjetima na današnjoj Z e m l j i , mjerimo starost od 15 m i l i ­ jardi g o d i n a . I to je posve ispravno za naš l o k a l n i p o g l e d . Biblija prihvaća to zemaljsko motrište, a l i samo za vrijeme poslije A d a ­ m a . B i b l i j s k i sat prije A d a m a nije sat p o v e z a n s bilo k o j i m poseb­ n i m motrištem. To je sat koji gleda unaprijed od trenutka stvara­ nja, u n i v e r z a l n i sat ugođen s kozmičkim zračenjem u t r e n u t k u stvaranja materije. Ta svemirska ura, k a k o je danas v i d i m o , o t k u ­ cava b i l i j u n p u t a sporije negoli u trenutku njezinog stvaranja. B i ­ lijun puta produljeno zračenje o d bohua u z r o k o v a l o je b i l i j u n p u ­ ta skraćen doživljaj vremena. T a svemirska ura bilježi prolazak jedne m i n u t e d o k m i n a Z e ­ m l j i doživimo b i l i j u n m i n u t a . D i n o s a u r i su v l a d a l i Z e m l j o m 120 m i l i j u n a g o d i n a , mjereno našim doživljajem vremena. Ti satovi su 66 • Božja znanost

podešeni r a s p a d o m r a d i o a k t i v n i h n u k l i d a ovdje na Z e m l j i pa su stoga i s p r a v n i za naš zemaljski sustav. A l i da b i s m o saznali sve­ m i r s k o vrijeme, zemaljsko vrijeme m o r a m o podijeliti s b i l i j u n o m . Uz takav omjer b r z i n a prolaska vremena, 120 m i l i j u n a zemaljskih g o d i n a traju samo jedan sat. To je općeprihvaćena f i z i k a i biblij­ ska tradicija ove rasprave. Prijeđimo na s u v r e m e n u teologiju. Što sve to znači za starost svemira? U p o j m o v i m a dana, godina i tisućljeća, rastezanje kozmičkog doživljaja vremena za b i l i j u n puta, dijeljenjem 15 m i l i j a r d i g o d i n a s b i l i j u n smanjuje tih 15 m i l i j a r d i g o d i n a na šest dana! Da je svemir b i l o koje druge veličine, temperature i l i mase, i l i da je granična t e m p e r a t u r a materije (protona i neutrona) b i l a drukčija, ta relacija ne bi postojala. K o z m o l o z i se čude k a k o su masa i energija širenja svemira "nevjerojatno f i n o " usklađeni, s f a k t o r o m od 1 naprama 10 . K a o da su te vrijednosti bile izabra­ ne. Možda jesu. 120

I K n j i g a Postanka i znanost imaju pravo. U p i t a li netko je li do pojave čovječanstva prošlo šest dana i l i 15 m i l i j a r d i g o d i n a , p r a v i o d g o v o r je " d a " . Podudaranje biblijskog vremena i svemirske ure može i z g l e ­ d a t i slučajno. Postoji, međutim, test ove teorije. Biblija n a m ne kaže samo da je između stvaranja s v e m i r a i stvaranja A d a m a prošlo šest dana, već bilježi i ključne događaje koji su se z b i l i t i h dana. Imajući to u v i d u , u s p o r e d i m o točnost k o j i m d a n za d a n o m K n j i g a Postanka bilježi događaje s odgovarajućim z n a n s t v e n i m otkrićima. S m a t r a m d a ć e i z a k l e t i s k e p t i k , s v j e t o v n i i l i k r e a cionist, podudaranje naći p r e d o b r i m da se r a d i samo o slučajno­ sti. (Pojednostavljenu analogiju kozmičkog p o z a d i n s k o g zračenja kao u n i v e r z a l n o g sata naći ćete u D o d a t k u , odjeljak a.)

Starost svemira: šest dana i petnaest milijardi godina • 67

P O G L A V L J E

4

Šest dana Postanka

TRAJANJE ŠEST DANA POSTANKA

PLAVI POMAK (Z+1)

S biblijskog

Sa zemaljskog

S biblijskog

Približno godina

motrišta, gledano

motrišta, gledano

motrišta, na

prije Adama, na

unaprijed od

unatrag od

početku prvog

početku svakog

početka prvog

sadašnjosti

dana

dana

Prvi dan

8 milijardi g.

1

Drugi dan

4 milijarde g.

2,0 x 10

Treći dan

2 milijarde g.

3,0 x 10

Četvrti dan

1 milijarda g.

3,5 x 10

Peti dan

0,5 milijarde g.

3,7 x 10

12

0,75 milijardi g.

Šesti dan

0,25 milijarde g.

3,9 x 10

12

0,25 milijardi g.

dana

Potkraj šestog dana

4,0 x 10

Ukupno: šest 24-satna dana

68

15,75 milijardi g.

• Božja znanost

15,75 milijardi g 12

7,75 milijardi g.

12

3,75 milijardi g.

12

1,75 milijardi g.

12

Općenito poklapanje između biblijskog kozmičkog vremena i zemaljskog vremena, opisano u p r e t h o d n o m p o g l a v l j u , iznenađu­ juće je dobro. D n e v n e pojedinosti tog v r e m e n s k o g sklada z a o k u pljuju. U d o b i v a n j u t i h detalja m o j i su i z v o r i samo prihvaćena znanost i tradicijski biblijski komentari. M o l i m čitatelja nenaklonjenog znanosti da pretrpi i l i preskoči ono malo matematike što slijedi i nastavi praćenjem usporedbe znanosti i Knjige Postanka 1 iz dana u d a n Stvaranja. Naša b i l i j u n p u t a d u l j a predodžba v r e m e n a o d k o z m i č k o g v r e m e n a Postanka prosjek je za šest dana stvaranja. K a o što sam već s p o m e n u o , potječe od približno b i l i j u n puta p r o d u l j e n i h svje­ tlosnih v a l o v a nastalih širenjem svemira. M o j a u p o r a b a pojma svjetlosnih v a l o v a o d n o s i se na sve energije elektromagnetskog zračenja ( m i k r o v a l o v e , rendgenske zrake, gama-zrake itd.), a ne samo na u s k i r a s p o n v a l n i h d u l j i n a i frekvencija v i d l j i v e svjet­ losti. S v e m i r je u s v i m smjerovima ispunjen zračenjem koje, z a p r a ­ v o , p r e d s t a v l j a odjek V e l i k o g p r a s k a . O n o t v o r i p o z a d i n s k i " š u m " n e p o v e z a n s b i l o k o j i m p o s e b n i m i z v o r o m i jedino je z r a ­ čenje s podrijetlom iz vremena V e l i k o g praska. Z o v e m o ga p o z a d i n s k o kozmičko zračenje, a prepoznajemo ga i po svojstvenoj temperaturi koja o d g o v a r a onoj koju bi i m a l o tijelo koje zrači na isti način. Što je temperatura tijela viša, veća je frekvencija zrače­ nja. Z b o g jednostavnosti uobičajeno je da se frekvencije p o z a d i n ­ s k o g kozmičkog zračenja s p o m i n j u kao odgovarajuća temperatu­ ra c r n o g tijela svemira. Danas ta temperatura i z n o s i 2,73 K (ot­ p r i l i k e -270°C). To je na n e k i način temperatura crnine s v e m i r a . P o z a d i n s k o kozmičko zračenje je kozmička u r a . N j e g o v a v a l ­ na frekvencija je b r z i n a otkucavanja te ure. "Izravno mjerljiva k o ­ ordinata uz d o g l e d n i c u [u svemir] nije vrijeme već c r v e n i p o m a k (z)" — omjer frekvencija p o z a d i n s k o g kozmičkog zračenja na nekoj udaljenosti u prošlosti p r e m a frekvencijama p o z a d i n s k o g kozmičkog zračenja opaženih danas. O d m a h poslije V e l i k o g praska, k a d je svemir bio sićušnih dimenzija, sve je zračenje koje s e širi današnjim g o l e m i m s v e m i r o m b i l o sabito n a m a l i p r i ­ m o r d i j a l n i prostor. Ta nevjerojatno v e l i k a koncentracija energije i m a l a je za posljedicu temperaturu i v a l n u frekvenciju p o z a d i n ­ s k o g kozmičkog zračenja m i l i j a r d e p u t a veću o d današnjeg ledenog svemira na 2,73 K. Kozmička je u r a tada otkucavala m n o ­ go brže negoli danas. Šest dana Postanka • 69

Širenjem svemira njegova je veličina i temperatura, a z b o g to­ ga i njegova u r a , b i l a sve sličnija današnjem stanju. Z b o g toga "trajanje" svakog uzastopnog dana Postanka obuhvaća v r e m e n ­ s k i raspon sve sličniji v r e m e n u p r o m a t r a n o m s našeg zemaljskog motrišta. Svako podvostručavanje veličine " u s p o r i l o " je k o z m i ­ čku u r u na p o l o v i c u . S o b z i r o m da se vrijeme potrebno za p o d ­ vostručavanje veličine svemira povećanjem veličine eksponenci­ jalno povećava, usporavanje kozmičke ure (relativno p r e m a ze­ maljskoj) se eksponencijalno smanjivalo. Zadaća o v o g poglavlja je k v a n t i f i k a c i j a eksponencijalne relacije između 24 sata s v a k o g d a n a Postanka i vremena koje doživljavamo na Z e m l j i . P r v o poglavlje Postanka j e p o p u t z u m a kamere. D a n z a d a n o m daje n a m sve više pojedinosti o sve manje v r e m e n a i prostora. P r v i d a n Postanka obuhvaća cijeli s v e m i r . U trećem d a n u spo­ minje se samo Zemlja. Poslije šestog dana b i b l i j s k i p o g l e d p r a t i samo l o z u koja v o d i praocu A b r a h a m u . Biblija i dalje z n a za pos­ tojanje svemira, a l i njezino je zanimanje sad posvećeno samo jed­ noj ljudskoj l o z i . To sužavanje motrišta u kojem s v a k i sljedeći d a n sa sve više pojedinosti opisuje sve manje odsječke vremena i pros­ tora i m a u s p o r e d n i c u u znanstvenom bilježenju brojeva. K a d su podaci rašireni preko mnogo redova veličine, informaci­ ja se često prikazuje u logaritamskom p r i k a z u . Svako povećanje za 10, bez obzira radilo se o povećanju sa 1 na 10 i l i s 1 m i l i j u n na 10 milijuna, na grafikonu dobiva jednaku veličinu. Tako p r v i centime­ tar grafikona može predstavljati 1000 do 100, d r u g i 100 do 10, treći 10 do 1. Prema tome, p r v i centimetar p o k r i v a 900 jedinica (1000 m i ­ nus 100), d r u g i centimetar 90, a treći samo 9. K a d ne bismo rabili ta­ kav način informaciju u posljednjem odsječku morali bismo sabiti u 9/900, odnosno 1/100 centimetra, što bi bilo v r l o nejasno. (Ili bismo grafikon p r o d u l j i l i 100 puta, što ne bi također bilo naročito prak­ tično.) Rješenje je prikaz podataka u logaritamskom mjerilu. Knjiga Postanka je izabrala tu oubičajenu matematičku t e h n i k u da riječima opiše događaje u g o l e m o m r a s p o n u v r e m e n a od trenutka stvaranja svemira do stvaranja duše (ne tijela) čovječan­ stva. S v a k i sljedeći d a n P o s t a n k a p r e d s t a v l j a e k s p o n e n c i j a l n o manji broj g o d i n a doživljenih s našeg zemaljskog motrišta. Među­ t i m , biblijska relacija za vrijeme nije umjetno stvoreni logaritam­ s k i sustav s b a z o m 10, koji smo u p r a v o o p i s a l i . K n j i g a Postanka je odabrala b a z u koja se javlja p o s v u d a u s v e m i r u , b a z u koja se u matematici zove p r i r o d n i logaritam, e. 70

• Božja znanost

Elegantna k r i v u l j a o k l o p a mekušca indijske ladice (nautilusa) u p r i r o d i se javlja m n o g o češće od b i l o kojeg d r u g o g o b l i k a . N j e ­ gove crte slijede eksponencijsku s p i r a l u . S v a k i sljedeći zavoj spirale širi je za n a i z g l e d slučajan a l i pos­ tojani faktor. Ista k r i v u l j a ponavlja se u rasporedu sjemenki s u n ­ cokreta, zakrivljenju kljova i širenju k r a k o v a s p i r a l n i h galaktika, uključujući i našu Mliječnu stazu. Grafički ona također iscrtava relaciju između vremena Knjige Postanka i zemaljskog v r e m e n a d o k se svemir širio od svog točkastog počela u V e l i k o m p r a s k u ( v i d i s l i k u 3). Jacob B e r n o u l l i , suvremenik Isaaca N e w t o n a , o b l i k te k r i v u l j e u p o l a r n o m k o o r d i n a t n o m sustavu matematički je i z r a z i o o v a k o :

O v d j e je r udaljenost od presjecišta koordinata x i y (ishodište, 0), a je konstanta, a H kut između crte 0r i osi x. Povećavanjem H točka r se spiralno udaljava od ishodišta. K a d je eksponent nega­ tivan, kao u :

točka r se spiralno približava ishodišto u v r t l o g u bez kraja, uvijek sve bliže ishodištu a l i ga n i k a d ne dosežući. U s p r k o s tome spirala i m a konačnu d u l j i n u . Za matematički neupućene, ova se rasprava možda čini slože­ n o m . A l i imajte na u m u da je Einsteinov kolega sir James Jeans, diveći se k a k o se dobro svemir može matematički opisati, izjavio " B o g je matematičar". K a o što je vrijednost pi (3,14159...) temelj opisa s v i h k r u g o v a (pi puta promjer k r u g a daje njegov opseg), e je temelj s v i h spirala. Z a ­ p r a v o se na k r u g može gledati kao na poseban slučaj spirale s ras­ t o m (promjenom) j e d n a k o m ništici. Pojavljujući se p o s v u d a u p r i r o d i i matematici, vrijednost e je limes (1 + 1/n)

n

što je dobro poznata f o r m u l a ukamaćivanja. Za veće vrijednosti n jednaka je 2,71827..., što je n i z koji n i k a d ne završava, n i k a d se ne ponavlja i n i k a d ne premašuje 2,71828. Šest dana Postanka • 71

SLIKA 3: E k s p o n e n c i j a l n a spirala: krivulja koju često v i d i m o u p r i r o d i (indijsku lađicu i a m o n i t snimila K a r e n B e n z i o n , s u n c o k r e t s n i m i l a H a das S c h r o e d e r , a spiralna g a l a k t i k a je snimljena sa Zvjezdarnice Hale) Ta eksponencijska relacija također se može nacrtati u p o z n a t i ­ jem K a r t e z i j e v o m x-y k o o r d i n a t n o m sustavu gdje f o r m u l a d o b i v a oblik:

A = Ae

Lt

0

72

• Božja znanost

S o b z i r o m da tražimo relaciju između linearnog toka vremena doživljenog na Z e m l j i i kozmičkog vremena Postanka, Kartezijev oblik, a ne p o l a r n i , ovdje više vrijedi. Identična relacija opisuje eksponencijski raspad r a d i o a k t i v n i h atoma. Smatramo da starost svemira i z n o s i oko 15 m i l i j a r d i g o d i n a . To je s našeg, zemaljskog, motrišta gledano unatrag od sadašnjosti p r e m a prošlosti. Biblijsko motrište, međutim gleda p r e m a naprijed od trenutka stvaranja. To saznajemo iz samog teksta Biblije, jer ona bilježi p r v i d a n kao d a n broj jedan, a ne kao p r v i d a n . P r e m ­ da se za sve druge dane rabe r e d n i brojevi (drugi, treći, itd.), K n j i ­ ga Postanka u z i m a apsolutni broj za d a n broj jedan jer promatra vrijeme od njegova početka, s motrišta u kojem nema d r u g o g vre­ mena s k o j i m bi ga usporedila. K a o što je napisao N a h m a n i d e s : " K a d se stvori materija, uspostavlja se i vrijeme." Taj trenutak stvaranja materije k a k v u poznajemo, trenutak z a točenja k v a r k o v a , d o g o d i o se 0,00001 s e k u n d u poslije V e l i k o g praska. Razdoblje od 0,00001 sekunde može se činiti beznačajno, a l i u njemu je svemir čistu energiju pretvorio u sastojke 100 m i l i ­ j a r d i g a l a k t i k a , s v a k u sa 100 m i l i j a r d i z v i j e z d a . Pokraj b a r e m jedne od t i h zvijezda postoji planet p u n života koji želi saznati svoje podrijetlo. U našoj primjeni formule

A = Ae

Lt

0

A je zemaljsko vrijeme, broj današnjih zemaljskih dana sadržanih u jednom d a n u Knjige Postanka bilo kojeg trenutka tijekom raz­ doblja p r v i h šest dana. A je trenutačni omjer kozmičkog vremena u trenutku zatočenja k v a r k o v a p r e m a današnjem v r e m e n u i l i , j e d n a k o v r i j e d n o , omjer frekvencije kozmičkog p o z a d i n s k o g zračenja tada i danas, što je pak proporcionalno omjeru pozadinske temperature s v e m i ­ ra tada (10,9 x 10 K) i danas (2,73 K ) . L je p r i r o d n i logaritam od 2 (to se obično piše ln 2 i jednako je 0,693) podijeljen s p o l u p e r i o d o m . P o l u p e r i o d je jedan d a n Postanka. t je vrijeme u d a n i m a Postanka i povećava se od ništice do šest. K a k o b i s m o s a z n a l i trajanje s v a k o g d a n a P o s t a n k a p r e m a našem mjerenju vremena, integriramo jednadžbu i riješimo taj i n ­ tegralni oblik za s v a k i od šest dana Postanka: 0

12

Šest dana Postanka • 73

integral od A = (-A /L)e

-Lt

0

Jedinice su d a n i . P r e t v o r b o m zemaljskih dana u zemaljske godine (dijeljenjem A s 365) d o b i v a m o p o d a t k e p o p i s a n e u t a b l i c i na početku o v o g poglavlja. Z b r o j trajanja s v i h šest dana je predviđanje starosti s v e m i r a . T a k o izračunata starost svemira i z n o s i 15,75 m i l i j a r d i g o d i n a . To je gotovo identično s procjenom d o b i najstarijih z v i j e z d a koja i z ­ nosi 16 m i l i j a r d i g o d i n a . Valja zapamtiti da su znanstveni p o ­ d a c i za starost s v e m i r a i temperature procjene, pa p r e m a tome n i s u točne. O s i m što n a m omogućuje izračunavanje starosti svemira, p o z ­ navanje trajanja s v a k o g d a n a omogućuje n a m u s p o r e d b u n i z a z n a n s t v e n i h otkrića s područja kozmologije i paleontologije s d o ­ gađajima o p i s a n i m s v a k o g d a n a P o s t a n k a . Poklapanje, d a n z a d a n o m , između biblijskog opisa naše kozmičke geneze i opisa k o ­ ji daje znanost, v r l o je v e l i k o . Sažetak ćete naći u tablici na str. 75. D a n jedan Postanka počinje prije 15,75 m i l i j a r d i g o d i n a i z a v r ­ šava prije 7,75 m i l i j a r d i g o d i n a . Poslije dvije tisuće g o d i n a odbija­ nja takve mogućnosti, kozmologija nas je naposljetku obavijestila da je u t o m razdoblju postojao početak. P o t o m , hlađenjem s v e m i ­ ra, elektroni su se m o g l i početi vezati za atomske jezgre i svjetlost je u t o m trenutku d o s l o v n o oslobođena. Prošlo je još v r e m e n a pa su se počele stvarati galaktike. Biblija ograničava svoj opis tog razdoblja na samo stvaranje i p o t o m razdvajanja svjetlosti od tame (Knjiga Postanka 1,4). Tu spominje događaj koji se ne pojavljuje nigdje drugdje u židovskoj B i b l i j i , jedinstvenu pojavu o p i s a n u kao D u h Božji što l e b d i n a d s v e m i r o m (Knjiga Postanka 1,2). To je biblijski potrebno k a k o bi po stvaranju svemira počelo njegovo oblikovanje. F i z i k a također i m a jedinstvenu p o j a v u n a z v a n u inflacija. R a d i se o i z n e n a d n o m i k r a t k o m širenju s v e m i r a o d m a h poslije V e l i k o g p r a s k a . U sićušnom djeliću sekunde svemir se od točke stvaranja povećao n a veličinu o t p r i l i k e j e d n a k u današnjem S u n č e v u s u s t a v u . O d m a h p o t o m , smatra se, širenje se " v r a t i l o " na b r z i n u sličnu danas mjerenoj vrijednosti. D a n broj d v a započinje prije 7,75 m i l i j a r d i g o d i n a i završava prije 3,75 m i l i j a r d i g o d i n a . U t o m je razdoblju nastala većina z v i ­ jezda u s p i r a l n i m k r a k o v i m a Mliječne staze. Sunce, z v i j e z d a glav­ n o g n i z a smještena u j e d n o m od s p i r a l n i h k r a k o v a , nastala je p r i 74

•

Božja

znanost

je o k o 4,6 m i l i j a r d i g o d i n a . Najstarije z v i j e z d e Mliječne staze n a l a z i m o u k u g l a s t i m s k u p o v i m a , i z v a n spiralnog d i s k a , i v r l o ih je m a l o v i d l j i v o g o l i m o k o m . Biblija n a m g o v o r i da je tijekom dana broj d v a o b l i k o v a n o nebo (Knjiga Postanka 1,8). S našeg motrišta, nebo koje v i d i m o gotovo u p o t p u n o s t i tvore zvijezde spiralnog diska Mliječne staze. D a n broj tri započeo je prije 3,75 m i l i j a r d i g o d i n a i završio p r i ­ je 1,75 m i l i j a r d i g o d i n a . Iz geoloških d o k a z a d o b i v e n i h p u t e m v r e m e n o m istrošenih starih stijena, s a z n a l i smo da se Z e m l j a o h l a d i l a , n a k o n čega se na njezinoj površini pojavila tekuća v o d a , prije 3,8 m i l i j a r d i g o d i n a . Posve s u p r o t n o d o n e d a v n a p r i ­ hvaćenom znanstvenom mišljenju, p r v i jednostavni o b l i c i biljnog života p o j a v i l i su se v r l o b r z o poslije toga, a ne n e k o l i k o m i l i j a r d i g o d i n a kasnije. B i b l i j s k i opis tog r a z d o b l j a spominje p r v u tekuću v o d u n a Z e m l j i te pojavu oceana i k o p n a (Knjiga Postanka 1,9). Poslije to­ ga slijedi biljni život (Knjiga Postanka 1,11). P r e m d a jednostavno čitanje teksta g o v o r i da su se tog dana pojavile sve vrste biljaka, kabala ispravlja tu pogrešku izjavljujući da " z a tu n a r e d b u nije bio dodijeljen posebni d a n jer to nije bila jedinstvena zadaća". Od s v i h događaja o p i s a n i h u šest dana, taj je jedini za koji tradici­ ja g o v o r i da se rastegnuo k r o z razdoblje dulje od tog dana. P o ­ d r o b n i j u a n a l i z u trećeg dana naveo sam u d o d a t k u . D a n broj četiri započeo je prije 1,75 m i l i j a r d i g o d i n a i završio prije 750 m i l i j u n a godina. Geologija je otkrila podatke koji u k a z u ­ ju na to da se u t o m razdoblju atmosferska koncentracija fotosintetski stvorenog k i s i k a p o d i g l a na r a z i n u u s p o r e d i v u s o n o m u današnjoj atmosferi. Postoje nagovještaji da je daljnjim hlađe­ njem Zemlje i povećanjem količine atmosferskog k i s i k a atmosfe­ ra, dotad zamućena, postala p r o z i r n a . Biblija t v r d i da su u t o m razdoblju i l i stvoreni Sunce, Mjesec i zvijezde (Nahmanides) i l i da su, p r e m d a već postoje, tada postali v i d l j i v i (Talmud). U oba scenarija tekst g o v o r i da su nebeska t i ­ jela postala tako jasno v i d l j i v a (prozirna atmosfera) da su se m o ­ gla u p o r a b i t i za određivanje vremena i promjene godišnjih doba (Knjiga Postanka 1,14-19). D a n broj pet započeo je prije 750 milijuna godina i završio prije 250 m i l i j u n a godina. Stigli smo u razdoblje kambrija. Za uspored­ bu s b i b l i j s k i m komentarima najvažnija znanost postaje paleon­ tologija. F o s i l n i n a l a z i prije 530 milijuna godina otkrivaju iznenad76 • Božja znanost

rtu, e k s p l o z i v n u pojavu bujanja životinja u m o r i m a , uz istodobno stvaranje s v i h temeljnih tjelesnih planova suvremenih živih bića. Poslije toga, prije otprilike 360 mil pojavili su se v o d e n i g m a z o v i i krilate životinje (kukci). N a t o m mjestu K n j i g a Postanka p r v i put spominje životinje. T v r d i k a k o v o d e vrve m n o g o v r s n i m životinjama. P o t o m se javlja­ ju g m a z o v i i krilate životinje (Knjiga Postanka 1,20,21). D a n broj šest počinje prije 250 m i l i j u n a g o d i n a i završava prije o t p r i l i k e 6000 g o d i n a , u vrijeme A d a m a . Paleontologija bilježi da se prije oko 250 m i l i j u n a g o d i n a d o g o d i l o m a s o v n o izumiranje 90 posto zemaljskog života, poslije čega slijedi o b n o v a života. K o p ­ no v r v i životinjama, nastaju sisavci, a naposljetku i h o m i n i d i . Biblija kaže d a n a k o p n u žive životinje, u z p o j a v u sisavaca i , konačno, čovjeka. Tako završava opis šest dana, sve zbijeno u sa­ mo 31 stih. B i b l i j s k i opis p o j e d i n i h dana z a n i m l j i v je i sam po sebi. Početak s v a k o g dana najavljuje kozmički i l i d r u g i događaj o d v r l o v e l i k o g značaja. Početak d a n a jedan, prije o k o 16 m i l i j a r d i g o d i n a , označava stvaranje svemira, V e l i k i prasak. D a n d v a počinje prije oko 8 m i l i ­ jardi g o d i n a , u vrijeme k a d neke procjene kažu da se počeo ob­ l i k o v a t i galaktički disk Mliječne staze. (Taj je nadnevak dvojben i ne slažu se s v i k o z m o l o z i s njim.) D a n t r i počinje prije 3,8 milijar­ di g o d i n a . N j i m e završava razdoblje u kojem je Zemlja b i l a b o m ­ bardirana tako j a k o m meteoritskom kišom da je svaka pojava ži­ vota z a p r a v o b i l a onemogućena. O d m a h poslije toga pojavljuje se tekuća v o d a i p r v i tragovi života. Početak dana četiri prije 1,8 m i l i j a r d i g o d i n a označava početak eukariotskog života — živih bića sa stanicama građenim tako da imaju unutrašnju jezgru u kojoj se n a l a z i većina staničnog genet­ skog materijala ( D N K ) . Prije tog trenutka život je bio p r o k a r i o t s k i — stanice n i s u imale jezgru. Sva živa bića s više od jedne stanice su eukariotska. D a n pet, započeo prije 750 m i l i j u n a g o d i n a , o z ­ načava p o j a v u p r v i h jasno višestaničnih o r g a n i z a m a . D e s e t k o vanje, u p u n o m s m i s l u te riječi, d o g o d i l o se na početku dana šest, prije 250 m i l i j u n a g o d i n a . U to je vrijeme nestalo između 90 i 95 posto sveg života u m o r i m a , otvarajući put n a g l o m razvoju živo­ tinja na k o p n u . U samo 31 stihu, odnosno sa samo n e k o l i k o stotina riječi, B i b ­ lija opisuje događaje koji premošćuju 16 m i l i j a r d i g o d i n a . To su Šest dana Postanka • 77

događaji za koje su znanstvenici utrošili d o s l o v n o milijune riječi. C i j e l i se r a z v o j životinjskog svijeta sažima u o s a m b i b l i j s k i h rečenica. Uzimajući u o b z i r kratkoću b i b l i j s k o g p r i p o v i j e d a n j a , s k l a d između izjava i vremena događanja u K n j i z i Postanka 1 i otkrića suvremene znanosti je nevjerojatno dobar, posebice k a d shvatimo da su s v i uporabljeni biblijski o p i s i zabilježeni stoljeći­ m a , pa i tisućljećima u prošlosti, pa stoga ni na koji način n i s u m o g l i b i t i p o d utjecajem suvremene znanosti. Z a p r a v o se suvre­ mena znanost u s k l a d i l a s b i b l i j s k i m o p i s o m našeg nastanka. Z n a n s t v e n i c i m a se p o n e k a d ne sviđa rasprava p o p u t ove. N a ­ ime, može ju se iskoristiti za ukazivanje na sljedeće s i l o g i z m e : (a) Znanost potvrđuje m u d r o s t Biblije, (b) U Bibliji su n a p i s a n i s v i o d g o v o r i koje je p o t r e b n o z n a t i za razumijevanje čovjekova položaja u kozmičkom p o r e t k u . Stoga, (c) znanost nije potrebna kao oruđe razumijevanja čovjekova položaja u u n i v e r z a l n o j she­ mi postojanja. K a o znanstvenik, teško b i h mogao podržati tako b e s m i s l e n i slijed d e d u k t i v n o g zaključivanja. P r e m d a je B i b l i j a čudovišno istinita i ispunjena mudrošću koja u vrijeme njezina pisanja nije m o g l a b i t i s v i m a poznata, ako je uopće to i m o g l a b i t i , a l i nigdje ne t v r d i da i m a sve odgovore. Biblija je možda g l a v n i i z v o r tvrdnje o postojanju smisla našeg postojanja. A l i razumije­ vanje u z r o k a te svrhe, k a k o je prije m n o g o stoljeća u s t v r d i o M a i monides, može se pronaći samo poznavanjem fizičkog svijeta. Da dobije to znanje teolog se mora pretvoriti u znanstvenika. Znanost i Biblija su sukladne, a ne međusobno isključive. P o z ­ navanje p r i r o d n i h zakona, koji iz bijele Sunčeve svjetlosti izdvaja­ ju m o d r o i njime boje naše dnevno nebo i l i na kraju dana pret­ varaju to isto Sunce u blještavu narančastocrvenu k u g l u , može samo povećati divljenje p r e m a finesama stvaranja. Z n a n s t v e n a otkrića su omogućila mjerljive pokazatelje jednog v i d a našeg s v i ­ jeta koji p r e l a z i materijalno. Uz pomoć A l b e r t a Einsteina u šest smo dana Postanka o t k r i l i milijarde g o d i n a razvoja svemira. Biblija t v r d i da je Stvaratelj os­ tao a k t i v a n u djelima stvaranja. Prije negoli potražimo to božansko sudjelovanje, m o r a m o spoznati biblijski koncept iskazivanja te transcedentne prisutnosti. Prije negoli Boga potražimo u p r i r o ­ d i , m o r a m o bolje razumjeti p r i r o d u Boga.

78 • Božja znanost

P O G L A V L J E

5

Božja narav: biblijska očekivanja za beskonačnog, a ipak posvuda prisutnog Stvaratelja

B o g u kojeg ne vjeruje ateist obično nije b i b l i j s k i B o g . Na nesreću, bog " v j e r n i k a " također često nije biblijski B o g . Tisućljećima sveti r a t n i c i proglašavaju p r i o r i t e t n a p r a v a n a poznavanje Božjih pretpostavljenih riječi. U Jerihonu i A j u , M e k i i M e d i n i , Jeruzalemu i Tiberijadi njihova su osvajanja natopila tlo k r v l j u koja se smatrala svjetovnom. Želimo li p o m i r i t i svjetovni i biblijski p o g l e d na svijet, v r l o je važno znati k a k a v bi b i b l i j s k i B o g morao b i t i . N e d u g o poslije smrti majke m o g kolege, jedan je posjetitelj u p ­ itao m o g ražalošćenog prijatelja m o ž e li još v j e r o v a t i u B o g a . O d g o v o r nije b i o očekivani: " K o l i k o z n a m , A b r a h a m j e u m r o , Izak je u m r o , Jakov je u m r o , Mojsije je u m r o , N o a je u m r o . Čak je i A d a m u m r o . Svaka je osoba u Bibliji u m r l a . Svatko tko je rođen m o r a umrijeti. P r i r o d a i Biblija u tome se p o t p u n o slažu." Posjetitelj nije jedini u stvaranju neobično čudne z a m i s l i da je patnja na n e k i način u suprotnosti s b i b l i j s k o m t v r d n j o m o d o ­ b r o s t i v o m B o g u . O beskonačnom Stvoritelju možemo m i s l i t i što­ šta. Na nesreću, naše z a m i s l i n i s u nužno važne. Želimo li saznati osobine biblijskog Boga, mjesto gdje ćemo ih naći je Biblija. Že­ l i m o li istražiti je li biblijski opis Boga stvaran, pogledajmo svijet. Božja znanost • 79

Iz Biblije z n a m o da su d v a v i d a trancedentne beskonačnosti nazvane B o g " k o n d e n z i r a n e " i projicirane u naš prostorno i vre­ m e n s k i ograničeni svemir. Jedno je objavljenje, napisano riječima, a mi ga z o v e m o Biblija. D r u g i se o t k r i v a u čudima p r i r o d e i z a ­ k o n i m a djelovanja p r i r o d e . To je sve što z n a m o o Stvaratelju. S v i ­ jet je samo obris i l i s l i k a (na židovskome cim) Stvaratelja (Knjiga P o s t a n k a 1,27). Poznavanje b i t k a Beskonačnoga i z v a n je naših mogućnosti (Izlazak 32,23). Biblija je u g l a v n o m pripovjedačka i v o d i nas k r o z živote biblij­ s k i h osoba. Iz zabilježenih događaja možemo izvući b i b l i j s k i k o n ­ cept prikazivanja Boga u našem svijetu. Temeljno sredstvo Biblija o d m a h postavlja: p r i r o d a je b i l a i bit će glavno sredstvo većine božanskih utjecaja unutar svijeta. T i ­ jekom šest dana Postanka (Knjiga Postanka 1,1-31) svemir je nas­ tao iz svojih kaotičnih početaka, započeo je život i p o t o m se p o ­ javilo čovječanstvo. U cijelom t o m razdoblju riječ stvaranje k o r i s t i se za samo tri događaja. V e l i k o m većinom o p i s a n i h događaja u p ­ ravljaju p r i r o d n i z a k o n i , s t v o r e n i kao n e o d v o j i v i d i o s v e m i r a . Sigurno beskonačnom Stvoritelju nije trebalo šest dana i l i čak šest p i k o s e k u n d i d a s t v o r i s v e m i r k a k a v p o z n a m o . Zašto n e t r e n u ­ tačni svemir? D o k Izraelci odlaze iz Egipta, Biblija n a m kaže k a k o je B o g u p o r a b i o vjetar koji je cijele noći p u h a o i r a z d v o j i o M o r e t r s k i (Izlazak 14,21). Zašto cjelonoćni vjetar, a ne n a p r o s t o nebeska ruka? B i l o bi to m n o g o dojmljivije. Šest dana Postanka i vjetar na m o r u osiguravaju p r i r o d n i i z ­ gled svijeta. P r i r o d n i svijet omogućuje n a m zadržavanje naše slo­ bodne volje. B i b l i j s k i Stvaratelj možda je svemoćan, a l i u o v o m s v e m i r u s v a k i čovjek bira vlastiti put. A p o n e k a d i m a m o moguć­ nost " u v j e r i t i " čak i Stvoritelja u izbor puta. Izraelci p o d n o gore Sinaja, gdje Mojsije u t o m t r e n u t k u p r i m a Deset z a p o v i j e d i , plešu oko zlatnog teleta. K a d B o g kaže M o j s i j u da njihovo i d o l o p o k l o n s t v o zahtijeva uništenje, Mojsije se s time ne slaže: ako B o g uništi Izraelce, Egipćani će reći da ih je B o g i z v e o iz Egipta samo zato da ih ubije u pustinji. To ne bi b i l o d o ­ b r o za s l i k u d o b r o s t i v o g Stvoritelja s v e m i r a . B o g se složio i p o v u k a o p l a n nacionalnog istrjebljenja (Izlazak 32,14). N e k o l i k o mjeseci poslije toga, amnestirani Izraelci trebaju ući u Obećanu zemlju. Bog je naredio Mojsiju da u nju pošalje i z v i d n i c e (Knjiga Brojeva 13,11). I z v i d n i c e su se v r a t i l e s izvješćem o prekrasnoj zemlji u kojoj žive d i v o v i , previše jaki da ih se pobije80 • Božja znanost

d i . N a r o d je povjerovao izviđačima. P l a k a l i su, p o b u n i l i se i z a ­ željeli p o v r a t k a u Egipat. E v o n o v o g Božjeg p l a n a n a c i o n a l n o g "oslobođenja". P o n o v n o se Mojsije suprotstavlja tvrdeći k a k o bi to jako narušilo i s t i n u o etičkom m o n o t e i z m u , i p o n o v n o se B o g p r e d o m i s l i o (Knjiga Brojeva 14,20). Je li to biblijski nagovještaj o ograničenosti Boga? N a r a v n o da nije. N a s se, međutim, obavještava da je, p r e m a B i b l i j i , s v e m i r stvoren uz određena božanski odabrana temeljna p r a v i l a . O s i m u n e k o l i k o rijetkih i z v a n r e d n i h p r i l i k a Bog ih je poštovao. Izuzeci su čuda, skretanja od p r a v i l a . Bez o b z i r a k o l i k o to i z ­ gledalo čudno, ono što je nekoć b i l o i z v a n dosega prosvjećenih danas i m a z n a n s t v e n i temelj. K v a n t n a m e h a n i k a p r o m i j e n i l a je naše poimanje p r i r o d e . Ne samo da kvantna m e h a n i k a ne i s k l j u ­ čuje čuda, već su ona redovita pojava u laboratorijima. U čistom a k a d e m s k o m ozračju z o v e m o ih "događaji u z r o k o v a n i nerazjaš­ njenim u z r o c i m a " , događaji koje opažamo ali ih ne možemo ob­ jasniti uvjetima koji su v l a d a l i u okolišu prije njihova odvijanja. To je klasična biblijska definicija čuda. P r e m d a čuda m o g u trenutačno b i t i v r l o d o j m l j i v a , Biblija je posve svjesna da ona n i s u put za uvjeravanje u narav Božanskog. B i l o ih je potrebno deset kako bi se faraon uvjerio da se s njego­ v i m n a r o d o m z b i v a nešto neobično. Čak i tada, samo n e k o l i k o d a ­ na pošto je izgnao Izraelce, počeo ih je p r o g o n i t i (Izlazak 14,6). D i ­ vljenje n a d čudom traje oko 24 sata prije negoli se protumači kao slučaj p r i r o d e . N a i z g l e d nenarušiva neovisnost p r i r o d e i z a z i v a l a je vjeru čak i o n i h koji su, prema Bibliji, g o v o r i l i s B o g o m . K a d je 99-godišnjem A b r a h a m u B o g saopćio da će sa S a r o m začeti dijete koje će mu p r o d u l j i t i l o z u , A b r a h a m nije povjerovao (Knjiga Postanka 17,18). Umjesto toga je predložio B o g u da se p o ­ u z d a u Jišmaela, sina Sarine sluškinje. Sara, tada u d o b i od 89 go­ d i n a , na te se vijesti u nevjerici nasmijala (Knjiga Postanka 18,12). Božji o d g o v o r je bio kratak i jezgrovit: " Z a r je Jahvi išta n e m o ­ g u ć e ? " (Knjiga Postanka 18,14) Biblija n a m kaže da je "Jahve razgovarao s Mojsijem l i c e m u lice, kao što čovjek g o v o r i s prijateljem." (Izlazak 33,11). Na Božju zapovijed Mojsije je objavio čudesne pošasti u E g i p t u . Ipak, k a d je B o g obećao nabaviti meso za Izraelce p r i l i k o m njihova p r o l a s k a k r o z pustinju, Mojsijeva p r v a reakcija nije bila z a h v a l a već s u m ­ nja. " N a r o d a u kojemu se n a l a z i m — o d g o v o r i Mojsije — i m a šest stotina tisuća pješaka, a ti kažeš: M e s a ću im d a t i da jedu mjesec Božja narav • 81

dana. Može li im se naklati sitne i k r u p n e stoke da im dostane? M o g u l i i m s e sve ribe i z m o r a z g r n u t i d a i m b u d e dosta?" (Knji­ ga Brojeva 11,21,22) O d g o v o r : "Jahve reče M o j s i j u : ' Z a r je r u k a Jahvina tako k r a t k a ? ' " (Knjiga Brojeva 11,23) Te su osobe imale prisne i česte sastanke s b i b l i j s k i m Božan­ s t v o m . Pa i p a k je dojam i tada, kao i danas, bio o postojanju p r i ­ rode i postojanju Boga, dihotomija. Teško je, možda nemoguće, misaono p r i h v a t i t i biblijsku zamisao o p r i r o d i kao samo j e d n o m p o j a v n o m o b l i k u Jedinstva koje premošćuje sve postojanje pa je z b o g toga njemu i podređena. B o g je g l a d Izraelaca za m e s o m utažio vjetrom koji je do tabo­ ra d o n i o prepelice u m o r n e od leta n a d m o r e m . Tu su one pale u v e l i k o m broju (Knjiga Brojeva 11,31). New York Times je u članku " K a d su se prepelice vratile u A l e k s a n d r i j u " izvijestio o sličnom događaju. U toj suvremenijoj inačici v l a s n i c i su restorana s k u p ­ ljali ptice pale na obalu, u m o r n e od leta preko S r e d o z e m n o g m o ­ ra. P r i r o d a i m a običaj ponavljati samu sebe! Na n a m a je teret izbora između p r i r o d e i božanskog kao sile koja stoji i z a vjetra koji je prije t r i tisuće g o d i n a razdvojio more i i z b a v i o Izraelce, a kasnije im d o n i o prepelice. D r u g a ključna p o r u k a koju Biblija povezuje s božanski orga­ n i z i r a n i m svijetom jest da ne smijemo očekivati život kao ružičnjak bez trnja. Trnja, naime, i m a u i z o b i l j u . Loše se stvari događa­ ju i d o b r i m a i z l i m a . K a j i n je ubio A b e l a . A l i A b e l o v u je žrtvu Bog p r i h v a t i o . A k o je A b e l bio p o z i t i v a c , zašto ga Bog nije zaštitio? Iz tog događaja potječu d v a v i d a biblijske religije: z l a se događaju i B o g dopušta da se dogode. Job je bio bogobojazan dobar čovjek. Zašto je pretrpio takve ne­ vjerojatne katastrofe? A b r a h a m u je zapovijedeno da n a p u s t i svoj d o m i p o d e u K a n a a n , Obećanu zemlju. Samo četiri stiha n a k o n što je A b r a h a m stigao u K a n a a n , nastupila je tako jaka g l a d (Knji­ ga Postanka 12,10) da je morao napustiti K a n a a n i otputovati u Egipat. G l a d je pratila i njegova sina Izaka i u n u k a Jakova. P o k u ­ šao sam pronaći " z a š t o " za te patnje. N e k a na o v o m mjestu b u d e dovoljno reći da k a d se tegobe navale na one koji to najmanje z a ­ služuju, bez obzira b i l i njihovi u z r o c i p r i r o d n i (glad, na primjer) i l i ljudska zloća (Kajin), to ni u kojem slučaju nije u suprotnosti s b i b l i j s k i m k o n c e p t o m svemoćna Boga. To može b i t i u nesuglasju s našim z a m i s l i m a o tome što bi B o g trebao i l i ne bi trebao d o p u s ­ titi, a l i p o t v r d a naših z a m i s l i nije ono za čim ovdje tragamo. 82 • Božja znanost

N e k e d o b i t i , saopćava n a m Biblija, nerazdvojno su povezane s b o l i . A b r a h a m u je Bog p o n u d i o p o g o d b u : njegovi će potomci četiri stotine g o d i n a b i t i stranci u tuđoj zemlji, a u zamjenu će na kraju tog razdoblja postati n a r o d na vlastitoj zemlji (Knjiga Pos­ tanka 15,13-14). A b r a h a m je o d g o v o r i o kao što bi netko o d g o v o ­ rio pčeli: odričem se tvojeg meda i tvojeg žalca. A b r a h a m je, me­ đutim, shvatio da stvaranje naroda možda zahtijeva b o l p r o g o n ­ stva. P r i h v a t i o je p o g o d b u . A k o pogrešno zamišljamo užitak kao izbjegavanje b o l i , možda p r o p u s t i m o neka od najvećih z a d o v o l j ­ stava života, primjerice u s p o n na v r h planine i l i podizanje djece. Pitajte roditelje što je njihovo najveće zadovoljstvo i i z v o r najveće b o l i . U oba su slučaja to djeca. U s v o m završnom g o v o r u Mojsije potiče n a r o d : " S p o m e n i se dana p r a d a v n i h , p r o m o t r i godine od vijeka do v i j e k a . " (Ponov­ ljeni z a k o n 32,7). K a b a l a kaže da su ti " d a n i p r a d a v n i " šest dana Postanka, a " g o d i n e od vijeka do v i j e k a " povijesni z a p i s i c i v i l i z a ­ cije. Razumijevanje događaja naše kozmičke i društvene prošlosti ključ je otkrivanja Božje imanencije. Biblija ustraje u tome da Bo­ ga u o v o m svijetu možemo otkriti: "Tada ćete znati da sam Jahve, Vječni." (Izlazak 6,7; Izlazak 29,46; Ponovljeni z a k o n 4,39). A k o je proučavanje povijesti zaista put čovječanstvu za o t k r i ­ vanje B o g a , postaje jasan r a z l o g j e d n o g od zamršenijeg i loše shvaćenog biblijskog pitanja. Potreba da l j u d i postanu " s v e t i " bib­ lijska je i znanstvena potreba. Židovska riječ za sveto je kodeš, što znači razdvojeno, odvojeno. K a o što je izrekao nežidovski p r o r o k B i l e a m : " T o su l j u d i koji će živjeti o d v o j e n o " (Knjiga Brojeva 23,9). Suvremeno značenje riječi svet ne uključuje to, povezujući je samo s p o j m o m obožavanja. Nije čudo da T a l m u d uspoređuje prijevode židovske Biblije na druge jezike s l a v o m zatočenim u k a v e z u i l i s razaranjem S a l o m o n o v a H r a m a u Jeruzalemu. U j e z i k u eksperimentalne znanosti, ti " s v e t i " l j u d i su p r e p o z ­ natljiva odvojena k o n t r o l n a s k u p i n a p r e m a kojoj se uspoređuje tok povijesti. K a o što je tako jezgrovito, rekao nobelovac fizičar L e o n L e d e r m a n : " P o m a l o je sablasno da se n a r o d Izraelski p o s l i ­ je 2000 g o d i n a vraća u svoju i z r a e l s k u z e m l j u . " Da Izraelcima kao s k u p i n i nije saopćeno da će se u svoju zemlju v r a t i t i poslije straš­ n o g raspršenja po svijetu (Ponovljeni z a k o n 30,1-5), L e d e r m a n ne bi i m a o temelja za p r o s u d b u p o n o v n e uspostave izraelske države kao sablasnog događaja. Umjesto riječi sablasno, možda bi b i l o bolje u p o r a b i t i "teleološko". Božja narav • 83

Najbolji n a d z o r je onaj koji postoji u s t v a r n o m okolišu. Poteš­ koća postaje k a k o održati odvojenu osobnost te s k u p i n e čak i k a d je o n a d i o općeg pučanstva. T o r a to postiže d a v a n j e m p o p i s a ograničenja (hrana, odjeća, blagdani). T r i tisuće g o d i n a uspijeva u tome. K a k o b i i h s e n a g r a d i l o z a teret odvajanja o d o s t a l i h , o d a b r a n i m a je potrebna nagrada z b o g prihvaćanja teške obveze. P r e m a B i b l i j i , ta nagrada uključuje način, ne nužno jedinstven i l i isključiv, pomoći u o t k r i v a n j u i r a z u m i j e v a n j u transcedentnog jedinstva koje t v o r i temelj našeg svemira. B i t i "svet" ne znači b i t i bolji po sebi. To znači b i t i učinjen v i d l j i ­ v i m kao s i m b o l . Temeljna postavka židovske Biblije je da s v i i m a ­ ju p r i s t u p višoj stvarnosti. Izaija je to jasno rekao još prije 2700 go­ d i n a : " D o m moj [zvat će] se D o m m o l i t v e za sve n a r o d e " (Izaija 56,7). B i b l i j s k i B o g je B o g s v i h naroda. Balak, m o a p s k i kralj i p r o ­ t i v n i k Izraela, iz M e z o p o t a m i j e je p o z v a o nežidovskog p r o r o k a koji je došao i savjetovao ga (Knjiga Brojeva 22-24). Jona je Božju p o r u k u prenio u strani grad N i n i v u . A m o s ( A m o s 9,7) izvješćuje da je Bog izveo "Filistejce iz Kaftora i Aramejce iz K i r a . " I z l a z a k , k a k o saznajemo o d A m o s a , nije događaj ograničen samo na Izraelce. Najmanje d v a d r u g a naroda, Filistejci i A r a m e j c i , također su ga i m a l i . Možda su o n i također b i l i i z a b r a n i za svete narode, a l i k a k o su odabrali zaboravljanje p o r u k e dobivene p r i ­ l i k o m izlaska, ti d r e v n i n a r o d i koji su razgovarali s B o g o m vre­ m e n o m su nestali. Izbor je bio na njima. K a k o pojedinac djeluje određuje jasnoću k o j o m on raspoznaje jedinstveni temelj posto­ janja. Da to naglasi, B o g izričito kaže Izraelcima da n i s u o d a b r a n i zato jer su po sebi bolji od d r u g i h (Ponovljeni z a k o n 9,4-6). Svetost Izraela služi veličanju Boga, a ne veličanju Izraela. To se v i d i u već spominjanim tekstovima. P r i l i k o m događaja sa zlat­ n i m teletom (Izlazak 32,14) i p o b u n e špijuna ( K n j i g a Brojeva 14,20) Mojsije g o v o r i B o g u d a b i uništenje Izraela k o d d r u g i h svjetskih naroda odbacilo vjerovanje u Božju svemoćnost. K a d bi jedina s v r h a Izlaska bilo izbavljenje Izraela, mišljenje d r u g i h na­ r o d a ne bi b i l o n i m a l o važno. Međutim, k a k o v i d i m o iz riječi t i h d i j e l o v a Biblije, mišljenje d r u g i h n a r o d a i z u z e t n o je važno. Po B i b l i j i , u l o g a Izraela je svjedočenje u korist transcedentnog a l i s v u d a p r i s u t n o g Stvaratelja, a k t i v n o g ne samo u vrijeme nastan­ ka s v e m i r a , već i u njemu k r o z cijelo njegovo postojanje. T i j e k o m prošlosti Božja se p r i s u t n o s t opažala na različite načine. N a temelju čuda Izlaska i z E g i p t a , Jitro, Mojsijev neži84 • Božja znanost

d o v s k i tast, shvaća k a k o je "Jahve veći od s v i h b o g o v a " (Izlazak 18,11). N a a m a n , satnik vojske poganskog naroda, biblijskog je Bo­ ga r a z u m i o još jasnije. K a k o je p r e m a u p u t a m a p r o r o k a Elizeja izliječen od lepre, N a a m a n je p r i z n a o da o s i m Vječnoga " n e m a Boga na svoj z e m l j i " (Kraljevi II 5,15). Rahaba, stanovnica kanaanskog Jerihona, sakrila je dvije u h o d e koje je Jošua poslao da us­ tanove stanje u t o m g r a d u . O n a je to učinila zato jer je u s t a n o v i l a k a k o je Jahve B o g "gore na nebesima i dolje na z e m l j i " (Jošua 2,11). Samo je Mojsije shvaćao p u n i značaj Jedinstva, izjavljući: "Čuj Izraele! Jahve je Bog naš, Jahve je j e d i n i . " Bez i k a k v e dvojbe izja­ vljuje: "Danas, dakle, spoznaj i zasadi u svoje srce: Jahve je B o g gore na nebu i ovdje na zemlji — drugoga nema." (Ponovljeni z a ­ k o n 4,39). Mojsije je o t k r i o da je sve postojanje tek pojavnost Stvoritelja. I tako biblijski B o g dopušta slučajnost, ustraje u tome da Ga se v i d i u p r i r o d i , dopušta slobodnu volju i n e p r a v d u . A l i upravlja li O n ? Najveća bitka znanosti i religije nastaje k a d vjernik ustraje u tome da B o g i z r a v n o upravlja p r i r o d o m , d o k znanstvenik ustraje u tome da ona "djeluje n e o v i s n o " . T k o i m a pravo? P r e m a B i b l i j i , božanski n a d z o r može biti zagonetan. Čak se d o ­ gađaji k o j i m a svemoćni i a k t i v n i B o g n e d v o j b e n o u p r a v l j a ne o d v i j a j u u v i j e k g l a t k o i i z r a v n o . Najdramatičniji p r i m j e r je Izlazak. B o g je Izraelce tijekom dana k r o z pustinju v o d i o rabeći stup prašine, a tijekom noći stup vatre. O b l a k i vatra, cijeli d a n , govore da je B o g v o d i o na s v a k o m k o r a k u puta. D o k su išli r a v n o p r e m a c i l j u , g o r i Sinaj, B o g je z a p o v i j e d i o p r o m j e n u smjera, pa su se Izraelci m o r a l i o k r e n u t i i vratiti dijelom puta k o j i m su već b i l i prošli (Izlazak 14,2). To ih je dovelo u v e l i k u opasnost. N j i h o v b i ­ jeg od progonitelja Egipćana sad je zapriječio Sueski zaljev. Vraćanje nije bilo božansko predomišljanje. Bio je to d i o plana s mnoštvom ciljeva, od kojih je jedan bio iskušavanje povjerenja u B o g a čak i k a d se događaji ne o d v i j a j u po z a c r t a n o m p l a n u . Poopćena p o u k a o v o g scenarija: čak i sa s v e p r i s u t n i m Vodičem na čelu, obrati su d i o biblijskog sustava, bez o b z i r a r a d i l o se o društvu i l i p r i r o d i . K a d bismo p o z n a v a l i cijeli p l a n , možda b i s m o s h v a t i l i i njihove razloge (Izlazak 14,3). Biblijski opis Stvaratelja koji nenametljivo n a d z i r e stvaranje u s k l a d u je sa z n a n s t v e n i m o p i s o m našeg svijeta, n e k i m č u d o m Božja narav • 85

odlično u g o d e n o g za život. P r e m d a to ne dokazuje stvarno pos­ tojanje Boga, odbacuje sve prazne tvrdnje o tome da ako n a v o d n o beskonačni b i b l i j s k i B o g zaista postoji, takav B o g nije slijep na tako važno stvorenje k a k v o je čovjek, i l i ne bi stvorio dinosaure samo da ih 160 m i l i j u n a godina kasnije uništi. Iz biblijskog pogle­ d a n a svijet, n e m a r a z l o g a očekivati d a ć e p u t o d p r i m i t i v n i h n e m o r a l n i h v o d e n i h životinja dana pet prije 530 m i l i j u n a g o d i n a do današnjeg svjesnog, m o r a l n o g čovjeka b l i z u završetka d a n a šest prije 6000 g o d i n a , b i t i i z r a v n i j i od puta koji su Izraelci prošli od E g i p t a do Sinaja. U z zahtjeve skeptika d a beskonačni biblijski B o g m o r a i s k a z i ­ v a t i beskonačni i savršeni nadzor tu su i zahtjevi vjernika koji us­ traje u tome da je svaka vrsta, od m i k r o s k o p s k i h glavonožaca do g o l e m i h slonova, nastala zasebnim stvaranjem. Svemoćni s v u d a p r i s u t n i B o g sigurno može stvoriti t a k v u raznolikost stvorenja, a l i to nije opis biblijskog Boga. K r o z cijeli tekst p r a t i m o opise p r i r o d e koja djeluje p r i r o d n o . N i j e mi jasno zašto kreacionistička struja ustraje na potcjenjivanju fantastičnih p r i r o d n i h z a k o n a . A t e i s t i zadivljeno i s čuđenjem promatraju nevjerojatnu točnost k o j o m je svemir stvorio Z e m l j u p r e p u n u života. F o s i l i p o k a z u j u da se život na tek ohlađenom planetu pojavio već prije 3,8 m i l i j a r d i g o d i n a , da je t r i milijarde g o d i n a poslije toga došlo do čudesne eksplozije života te da se z b i l o n e k o l i k o m a s o v n i h izumiranja koja su pre­ usmjerila životne tokova, a najvažnija među njima prije 250 i 65 m i l i j u n a g o d i n a . Sve se to na p r v i p o g l e d može činiti posve s l u ­ čajnim. Podrobnije proučavanje složenih i međusobno p o v e z a n i h procesa u t i m " d r e v n i m d a n i m a " teško može održati takvo m o t r i ­ šte. F o s i l n i i kozmološki d o k a z i možda n i s u b i l i s u k l a d n i viđenju Boga u N e w t o n o v o vrijeme, a l i su odlično usklađeni b i b l i j s k i m B o g o m — B o g o m koji je jasno opisan kao Stvoritelj s v e m i r a , čijim je djelom ostavljena sloboda za slučajnost u p r i r o d i i čovječjeg i z ­ bora. Od s v i h d r e v n i h pripovijesti o stvaranju, znanstvena zajednica m o r a podrobnije proučiti samo K n j i g u Postanka. Samo se u njoj o p i s u j u događaji slični z n a n s t v e n i m o p i s i m a naših kozmičkih počela. K o z m o g o n i j a G r k a i Rimljana ispunjena je grotesknim, žesto­ k i m , čak i opscenim b i t k a m a između zavađenih bogova, od kojih se s v a k i ponaša kao da je baš on utjelovljenje p r i r o d n i h sila. G r m ­ ljavina je Norvežanima p o d a r i l a njihova Tora. Gibanje planeta Ju86

• Božja znanost

pitera nebeskim s v o d o m uvjerilo je Rimljane da se r a d i o v r h u n ­ s k o m božanstvu. (Imali su i stotine drugih.) Bliže d o m u , govoreći b i b l i j s k i m j e z i k o m , b a b i l o n s k i / m e z o p o t a m s k i opis l j u d s k o g po­ drijetla stavlja u povijesni o k v i r dramatičnu promjenu koju je sa sobom donijela Biblija. P r e m a B a b i l o n c i m a , stvaranja materije iz ničega, k a k o to bilježi Knjiga Postanka, nije bilo. Umjesto toga su se iz vječne božanske močvare p o j a v i l i b o g o v i , nerijetko u p a r o v i m a . (Močvare su česte uz obale T i g r i s a i Eufrata.) Iz močvarnih bogova p o j a v i l i su se bo­ g o v i k o p n a , neba i zemlje. N o v i su b o g o v i htjeli svoj d i o slave pa su počeli ubijati stare bogove. Pojavio se M a r d u k , sin Eje, božice zemlje, i zametnuo b i t k u s Tijamat. Tijamat je b i l a jedna od p r v i h božica koje su izašle iz močvare pa je b i l a obdarena popriličnom količinom primordijalne snage. K a k o je nije mogao i z r a v n o u b i t i , M a r d u k ju je uhvatio u v e l i k u mrežu i toljagom joj razbio g l a v u . P o t o m joj je r a s p o l o v i o tijelo i jedan d i o objesio da t v o r i nebo. K a k o nije bio rastrošan, božansku k r v Tijamat pomiješao je sa z e m l j o m i iz tog božanskog blata stvorio ljude. D o s l o v n o , čovjek je mješavina neba i zemlje. A b r a h a m , z a kojeg B i b l i j a t v r d i d a j e s h v a t i o p o j a m j e d n o g vječnog, etičnog Boga, stvaratelja neba i zemlje, odrastao je u U r u , g r a d u u središtu M e z o p o t a m i j e . N e zaboravljajući b a r b a r s k u p r i p o v i j e s t o Tijamat i M a r d u k u , m o ž e m o samo z a m i s l i t i na k a k a v je otpor morala naići A b r a h a m o v a p o j m o v n a revolucija. Na toj babilonskoj tapiseriji biblijska je religija satkala n o v k o n ­ cept. On će promijeniti razumijevanje čovječanstva o samome se­ b i . P r e m d a se time ne dokazuje njegovo božansko podrijetlo, u s v a k o m se slučaju dokazuje njegova učinkovitost. Svijetu d u b o k o u r o n j e n u u barbarstvo žrtvovanja djece i s mnoštvom bogova, p o t k u p l j i v i h i incestuoznih, K n j i g a Postanka o t k r i l a je posve n o v i svjetonazor. Postojao je r e d , a uz njega i m o ­ gućnost napretka. Postanak opisan u p r v o m p o g l a v l j u Biblije pre­ k i n u o je p e s i m i z a m p o g a n s k o g svijeta. N e s t a l o je vjerovanje u beskrajne cikluse bez mogućnosti poboljšanja. To je b i l a misaona r e v o l u c i j a , p o s t u p n a promjena o d " p u s t o g i p r a z n o g " svijeta (Knjiga Postanka 1,2) p r e m a svijetu koji s l a v i život. E g i p a t s k u K n j i g u m r t v i h zamijenilo je Stablo života (Izreke 3,18). Jedan d i o p r i r o d e nije više vladao n a d d r u g i m . M o l i t v a i žrtve morale su p o ­ taći promjenu u prinositelju, ne u božanstvu. Zaista, večer je p r o ­ šla i došlo je jutro. Božja narav • 87

R i m s k o barbarstvo trajalo je neko vrijeme, baš kao i izopačena grčka d e m o k r a c i j a koja j e l j u d s k a p r a v a d a l a m a l o m b r o j u zemljoposjednika, d o k je sve ostale zadržavala u trajnom r o p s t v u . D i j e l o v i n j i h o v i h k u l t u r a ušli s u u d r u g e religije. A l i z o r a j e n e o p o z i v o stigla. Svjetlost je svijetlila n a r o d i m a (Izaija 49,6), a n j e z i n je i z v o r zabilježen na način k o j i već t r i tisuće g o d i n a uzbuđuje djecu i zaokuplja odrasle. Zahtjev za ljubljenjem bližnjih (Levitski z a k o n i k 19,18) i u p u t a za postizanje te ljubavi, ne m r z i , ne osvećuj se (ibid.), i z v a n r e d n a zamisao jednog zakona i za strance i za domaće (potreba za pošto­ vanjem stranaca u Pet Mojsijevih knjiga ponavlja se 36 p u t a , više p u t a negoli upozorenja o šabatu), sve to i m n o g o d r u g i h društve­ n i h smjernica koje čitamo u Pet M o j s i j e v i h knjiga o b l i k o v a l e su zapadnjačko društvo. A sve počiva na rečenici koju i Židovi i krš­ ćani (Matej 22,37; M a r k o 12,29) smatraju najznačajnijom i k a d izre­ čenom: "Čuj Izraele! Jahve je B o g naš, Jahve je jedan!" (Ponovljeni z a k o n 6,4). Jedinstvo je ime, bitak i oznaka biblijskog Boga. Postavljena je nepromjenjiva prekretnica: objava da se i s p o d r a z n o l i k e složenosti naših života n a l a z i jedinstvo koje ne p o v e z u ­ je samo cijelo čovječanstvo, već i sve postojanje. To da smo nači­ njeni od zvjezdane prašine istina je koja n a d i l a z i poetsku s l o b o d u . M i smo, d o s l o v n o , djeca svemira. Istražili smo biblijski opis Božjeg utjecaja na naš svemir i naišli na v e z u sličnu onoj k a d roditelj dopušta djetetu da neovisno uči u z p o v r e m e n o v o d s t v o k a d djela previše skrenu o d zacrtanog p u ­ ta. Stvaranje u g l a v n o m i z g l e d a kao da svime upravlja n e n a d z i ­ rana p r i r o d a . Da otkrijemo Božansko, svijet oko nas ne smijemo promatrati površno. " N e k se u z d a j u u te koji znaju ime tvoje" (Psalam 9,11).

88

• Božja znanost

P O G L A V L J E

6

Život: počela i razvoj

Bez obzira koliko taj događaj [nastanak života] ili bilo koji ko­ rak koji on uključuje smatrali nevjerojatnim, uz dovoljno vremena on će se sigurno barem jednom dogoditi. A za život koji znamo... jednom je dovoljno. Junak zapleta zapravo je vrijeme. Vrijeme o kojem govorimo traje oko dvije milijarde godina. Ono što na temelju ljudskog iskustva smatramo nemogućim tu nema nikakva značaja. Uz to­ liko vremena "nemoguće" postaje moguće, moguće vjerojatno, a vjerojatno sigurno. Moramo samo čekati: vrijeme čini čuda. To su riječi nobelovca Georgea W a l d a , profesora biologije na H a r v a r d s k o m sveučilištu, objavljene u Scientific Americanu, jed­ n o m od najčitanijih znanstvenih časopisa na svijetu. Desetljećima su vodeći b i o l o z i širili p r i s t u p koji je tako d o b r o opisao W a l d , p r i s t u p koji je i z a čuda života postavio vrijeme i slučajnost. N a p o s l j e t k u , što bi d r u g o i m o g l o djelovati? W a l d o v a v r l o određena izjava učinjena u ime znanstvene z a ­ jednice temeljila se na istraživanjima obavljenim prethodne go­ dine. Stanley M i l l e r , tada p o s l i j e d i p l o m s k i student na Čikaškom sveučilištu, 1953. n i z o m je posve nasumičnih k e m i j s k i h reakcija 1953. stvorio aminokiseline. Njegov je p o k u s bio jednostavan, a l i briljantno zamišljen. Božja znanost • 89

M i l l e r je iz staklene posude i z v u k a o zrak i p o t o m je i s p u n i o p l i n o v i m a koji s u , pretpostavljamo, t v o r i l i zemaljsku atmosferu prije 3,8 m i l i j a r d i g o d i n a : amonijakom, metanom, v o d i k o m i v o ­ d e n o m p a r o m . S l o b o d n i k i s i k tada nije bio p r i s u t a n . Pojavio se poslije n e k o l i k o m i l i j a r d i g o d i n a , i to kao p r o i z v o d samog života: fotosinteze biljaka. Rabeći elektrode provučene k r o z stijenke p o ­ sude M i l l e r je u p l i n o v e ispuštao električne iskre, simulaciju m u ­ nja. N j i h o v a je energija u p l i n o v i m a poticala nasumične kemijske reakcije. Poslije n e k o l i k o dana na unutrašnjoj stijenki staklene p o ­ sude pojavila se crvenkasta tvar. A n a l i z o m je utvrđeno da u njoj i m a aminokiselina. Značaj M i l l e r o v o g p o k u s a o d m a h je bio jasan. A m i n o k i s e l i n e su sastojci bjelančevina, a bjelančevine su sastojci života. K a o što je W a l d istakao, od pojave v o d e na Z e m l j i do pojave života p r o ­ tekle su dvije milijarde g o d i n a . A k o nasumične reakcije u maloj b o c i m o g u z a samo d v a dana stvoriti aminokiseline, u z dvije m i l ­ ijarde g o d i n a reakcija u cijeloj golemoj zemaljskoj a t m o s f e r i i oceanima sigurno su se kao posljedica sličnih nasumičnih reakci­ ja t i j e k o m eona s t v o r i l i p r v i o b l i c i života, bakterije i alge. Nemoguće je postalo vjerojatno, a vjerojatno sigurno. Mi i s v i d r u ­ gi članovi biosfere živi smo svjedoci ispravnosti te teorije. S r e d s t v a k o m u n i c i r a n j a širom svijeta o d m a h su o b j a v i l a o značaju M i l l e r o v a p o k u s a . Javnost je saznala i s t i n u : život je z a ­ počeo slučajno. A l i j e l i bilo baš tako? W a l d o v članak bio je tako važan da ga je 25 g o d i n a kasnije, 1979., Scientific American p r e t i s k a o u p o s e b n o m i z d a n j u n a z ­ v a n o m Život: počela i evolucija. Jedina r a z l i k a je b i l a popratna izja­ va o povlačenju članka. Po m o m saznanju to je jedini slučaj k a d je časopis p o v u k a o članak autora nobelovca. Izjava o povlačenju b i l a je v r l o jasna: Premda poticajan, ovaj članak predstavlja jednu od vrlo rijetkih prilika kad Wald nije imao pravo. Proučite njegovu glavnu pos­ tavku i vidite sami. Možemo li biološku stanicu stvoriti čekanjem na slučajnu kombinaciju organskih spojeva? Harold Morowitz je u svojoj knjizi "Tok energije i biologija" izračunao kako je u slu­ čaju da početak života ovisi samo o slučajnim kombinacijama mo­ lekula za stvaranje obične bakterije potrebno više vremena negoli će ga svemir ikad doživjeti. 90 • Božja znanost

U k r a t k o , život nije mogao započeti slučajno. K a k o ne biste p o m i s l i l i da je od 1979. z n a n s t v e n a zajednica možda promijenila mišljenje, sljedeći se citat u i s t o m časopisu p o ­ javio 1991., u p r e g l e d n o m članku Johna H o r g a n a o počelima živo­ ta: " N e k i znanstvenici smatraju da se uz dovoljno v r e m e n a m o g u z b i t i n a i z g l e d čudesni događaji — p o p u t spontane pojave jednostaničnog o r g a n i z m a iz nasumičnog spajanja kemikalija. B r i t a n s k i astronom F r e d H o y l e izjavio je kako je takav događaj vjerojatan p o p u t t o r n a d a k o j i o d o t p a d a načini z r a k o p l o v . Većina s e znanstvenika po t o m pitanju slaže s H o y l o m . " Od 1979. se u u g l e d n i m časopisima ne p r i m a j u članci uteme­ ljeni na postavci da se život tijekom m i l i j a r d i g o d i n a r a z v i o nasu­ mičnim k e m i j s k i m reakcijama. T o , naravno, nije p o t v r d a o postojanju Stvoritelja. U toj činjeni­ c i , međutim, v i d i m o k a k o su najjednostavnija živa bića — pa čak i viruse, koje svrstavamo korak i s p o d života — previše složeni da nastanu bez ugrađenog kemijskog svojstva m o l e k u l a r n o g samoorganiziranja i / i l i poticajnih katalizatora u s v a k o m stupnju njiho­ va razvoja. Ti su uvjeti m o r a l i postojati p r i l i k o m nastanka života na Z e m l j i . Biblija nema poteškoća s t a k v o m z a m i s l i početaka života: "I n i k n e iz zemlje zelena t r a v a " (Knjiga Postanka 1,12). U b i b l i j s k o m n a m se j e z i k u kaže k a k o Z e m l j a po sebi i m a svojstva poticanja nastanka života. Biblija ne spominje n i k a k v o posebno stvaranje života. Z a k o n i p r i r o d e , s t v o r e n i u z stvaranje s v e m i r a t e v r l o posebna svojstva Zemlje posve su d o v o l j n i za usklađivanje toka svemira p r e m a životu. Članci nobelovaca ne povlače se lako. M o r o w i t z e v i statistički proračuni možda su b a c i l i sjenku sumnje na W a l d o v e tvrdnje o s n a z i slučaja, a l i n i s a m s i g u r a n da bi Scientific American zaista p o v u k a o članak samo na temelju statističkih proračuna. U r e d n i c i n i s u b i l i z a s u t i p i s m i m a neslaganja s M i l l e r o v i m i W a l d o v i m postavkama o slučajnom postanku života. Uvriježeno znanstveno mišljenje tada je bilo da se život začeo n i z o m slučajnih nasumičn i h reakcija. Članak je povučen jer je W a l d o v u pogrešku p o t v r d i l o istraži­ vanje d r u g o g h a r v a r d s k o g profesora. Paleontolog Elso B a r g h o o r n u stijenama starim skoro 3,5 m i l i j a r d i g o d i n a otkrio je m i k r o f o s i l e bakterija i algi. T a l o z i nalik o n i m a organskog ugljika pojavljuju se u formacijama starim 3,8 m i l i j a r d i g o d i n a . Tada se na Z e m l j i pojaŽivot: počela i razvoj • 91

v i l a tekuća v o d a , što znači da su se p r v i put stekli uvjeti za opsta­ nak života. Sav se zemaljski život temelji na v o d i . Bez v o d e nema života, a l i s njom je život postao moguć. M o r a o se samo r a z v i t i , što se i d o g o d i l o , i to odmah u prisutnosti vode. N i s u bile potrebne " m i l i j a r d e g o d i n a " da iz aminokiselina nasumično nastane život. Život je na Z e m l j i nastao tako naglo da je teoretski b i o l o g F r a n cis C r i c k napisao: " U z slabosti teorija o zemaljskoj genezi [počela života na Z e m l j i ] , još uvijek ozbiljnima treba smatrati i teorije u p ­ ravljane panspermije [namjernog zasadivanja života na Z e m l j i ] . " C r i c k sigurno razumije složenost života. S W a t s o n o m i W i l k i n s o m podijelio je N o b e l o v u n a g r a d u za otkrivanje o b l i k a i djelo­ vanja D N K , genetske šifre svega zemaljskog života. Možda je samo slučajnost da su C r i c k i njegovi s u r a d n i c i svoje istraživanje složenosti života o b j a v i l i 1953., iste g o d i n e k a d je Stanley M i l l e r " d o k a z a o " jednostavnost počela života. C r i c k spominje zamisao o " u p r a v l j a n o m " zasadivanju života na Z e m l j i . On je dovoljno dobar matematičar da shvati k a k o bi nasumično sijanje sjemenki života s v e m i r o m d a v a l o v r l o m a l e šanse da te sjemenke naiđu na gostoljubiva domaćina. Zahtjevi života v r l o su oštri, a svemir je u s v o m većem dijelu v r l o negost o l j u b i v . S v e m i r s k i sijač m o r a o b i ciljati n a p o s e b n o p o g o d n i planet. Naslućujemo li u C r i c k o v i m riječima nagovještaj božanskog Vodiča razvoja života? Ni u k o m slučaju! C r i c k se smatra agnos­ t i k o m s p r e d r a s u d a m a p r e m a ateizmu. U t r e n u t k u pisanja ove knjige znanost nema prihvaćeno ob­ jašnjenje u z r o k a . To je važno (ali trenutačno slabo financirano) područje istraživanja. A l i bez o b z i r a na to k a k v e se teorije p o ­ javljuju, istinski i z v a n r e d n a činjenica ostaje: čim su se na Z e m l j i stekli uvjeti za nastanak života, on je i nastao. A što je s razvojem života od tih p r v i h jednostaničnih o r g a n i ­ z a m a do složenih živih bića koja postoje danas? R a z l i k a između svjetovnih evolucionista i teologa nije u p o ­ d r o b n o s t i m a događaja. R a z l i k a je u tome da p r v i govore k a k o se razvoj z b i v a o nasumičnim mutacijama, d o k o v i d r u g i v i d e u s m ­ jeravanje toka života koji ukazuje na teleologiju. K a k o b i s m o m o g l i razlučiti usmjeravanje i nasumičnost m o r a ­ mo p o d r o b n o proučiti razvoj života. U javnosti postoji utisak da su fosili d o k a z a l i istinitost klasične evolucije. Baš s u p r o t n o tome, većina se p a l e o n t o l o g a slaže da 92

• Božja znanost

tome nije tako. P r e m a slici koju n a m daju f o s i l i , epizode m o r f o ­ loških promjena zbivaju se u iznenađujuće k r a t k i m r a z d o b l j i m a . Taj i s p r e k i d a n i v i d f o s i l n i h n a l a z a teorijski nije predviđen. Otkriće je zahtijevalo temeljnu promjenu p o s t a v k i o m e h a n i z m i ­ ma poticanja evolucije prema sve većoj složenosti. Brze promjene ne m o g u se objasniti samo nasumičnim mutacijama na m o l e k u ­ larnoj genetskoj r a z i n i . U svjetlu sve više d o k a z a o pogrešnosti klasičnih evolucijskih z a m i s l i , časopis Science je objavio izvještaj s n a s l o v o m "Je li to D a r w i n dobro shvatio?" U t o m članku saznaje­ mo da "najtemeljitija istraživanja nastanka vrsta iz f o s i l n i h nalaza potvrđuju k a k o n o v e vrste nastaju posve n e d a r v i n o v s k o m n a glošću". N a g l o širenje višestaničnih organizama na početku kambrija, prije 530 m i l i j u n a g o d i n a bilo je tako dramatično da je o njemu New York Times i z v i j e s t i o n a s l o v o m p r e k o cijele n a s l o v n i c e : " S p e k t a k u l a r n i fosili otkrivaju r a n u eksploziju stvaranja." Paleontolog Jan Bergstrom, kojeg Times citira, kaže k a k o k o d tako b r z o g stvaranja n o v i h morfologija "nove vrste životinja nas­ taju za samo n e k o l i k o tisuća g o d i n a " . Uzimajući u o b z i r složenost genetskih šifri D N K zaduženih z a oblikovanje s v i h živih bića, slučajni nastanak " n o v e vrste životinja za n e k o l i k o tisuća g o d i n a " zahtijeva v r l o bujnu maštu. N j i m e se d o v o d i u pitanje istinitost nasumične m o l e k u l a r n e evolucije. M o ž d a to i objašnjava riječ "stvaranje" u n a s l o v u članka. Scenarij koji sam učio u školi bio je posve drukčiji: p o s t u p n a p r e t v o r b a beskralješnjaka u kralješnjake, g o v o r i l o se, trajala je s t o t i n u d o d v i j e stotine m i l i j u n a g o d i n a . N a j p r i j e s u nastala amorfna stvorenja p o p u t spužvi, n j i h o v i m usložnjavanjem stvore­ ni su c r v o l i k i kolutićavci, p o t o m mekušci, a naposljetku, poslije niza d r u g i h evolucija, kralješnjaci. ( V i d i s l i k u 4.) Do sredine 1980-ih smatralo se da je razvoj životinja slijedio l o ­ gičan put postupne evolucije koji je tijekom eona od jednostavni­ jih koljena stvorio složenije. P o n o v n i m otkrićem fosila " z a b o r a v ­ l j e n i h " u m u z e j u Smithsonian, od 1909. ta je zamisao doživjela k o ­ rjenite promjene. Ti fosili uz d r u g a otkrića p o k a z u j u da su se sva životinjska koljena pojavila gotovo istodobno prije 530 m i l i j u n a g o d i n a u razdoblju kambrija. Sav se preostali razvoj odvijao u n u ­ tar s v a k o g koljena. Činjenica da poslije kambrijske eksplozije ži­ vota nije nastalo nijedno n o v o životinjsko koljeno jedna je od v e l i ­ k i h zagonetki evolucije životinja. Život: počela i razvoj * 93

SLIKA 4: Dva k o n c e p t a evolucije.

F o s i l n i n a l a z i koji poništavaju klasični koncept evolucije pot­ ječu s a s v i h strana svijeta: z a p a d n e K a n a d e , područja b l i z u Chengjianga u južnoj K i n i , A f r i k e , G r e n l a n d a i Švedske. K a m b r i jska e k s p l o z i j a života o b u h v a t i l a je cijelu Z e m l j u . Člankovite noge, organi za uzimanje hrane, crijevni ustroji, svitak, škrge, oči sa savršenim lećama — sve se to " r a z v i l o " istodobno. Spužve, žarnjaci, kolutićavci, člankonošci, p r i m i t i v n e ribe i s v i d r u g i tje­ lesni p l a n o v i predstavljeni u 34 životinjska koljena koja postoje danas javljaju se kao jedna epizoda f o s i l n i h nalaza. A sve se d o ­ g o d i l o prije 530 m i l i j u n a godina. To su p o d a c i . N i t k o ih ne ospo­ rava. Na temelju određivanja starosti stijena s obje vremenske strane kambrijske eksplozije, razvoj je trajao unutar pet m i l i j u n a g o d i ­ na. Taložne naslage tog vremenskog raspona od pet m i l i j u n a go­ d i n a mjestimično su debele 300 metara. K r o z cijelu d u b i n u t i h ta­ loga, što znači tijekom cijelog razdoblja od t i h pet m i l i j u n a g o d i ­ n a , m a l o je i l i uopće nema promjene o b l i k a životinja. U samo j e d n o m v e l i k o m s k o k u život se od jednostaničnih praživotinja i a m o r f n i h e d i j a k a r a n s k i h n a k u p i n a p r e t v o r i o u višestaničnu složenost. P r e m a s u v r e m e n i m saznanjima o f o s i l n i m n a l a z i m a istodobnost je b i l a d o s l o v n o istinita. 94 • Božja znanost

K a m b r i j s k u eksploziju života n e k i su objašnjavali posljedicom procesa fosilizacije. A k o fosili nastaju samo o d t v r d i h t k i v a , tada e v o l u c i j a životinja m e k i h tijela p r o l a z i nezamijećena. Pučka m u d r o s t g o v o r i l a je da su životinje prije kambrija imale mekana tijela. U k a m b r i j u je život otkrio kosti i oklope. Tako bi se m o g l o logično objasniti zašto u p r a v o njih v i d i m o kao p r v e oblike višestaničnih organizama. To je posve na stranu stavilo činjenicu da mnoštvo k a m b r i j s k i h fosila potječe od životinja m e k i h tijela te da f o s i l i " m e k a n i h " bakterija i praživotinja prethode k a m b r i j u za t r i milijarde g o d i n a . Teoriju m e k i h tijela uništila je ružna činjenica (fraza koja se ironično pripisuje T. H. H u x l e y j u ) . Sve do početka 1990-ih f o s i l n i h nalaza višestaničnih životinja iz razdoblja od stotinu m i l i j u n a go­ d i n a prije kambrijske eksplozije z a p r a v o nije b i l o . Pretpostavljalo se da je tijekom tog razdoblja evolucija tekla postupno, a l i da se f o s i l i n i s u s t v o r i l i i l i , barem, d a i h još nismo pronašli. Otkrićem e d i j a k a r a n s k i h f o s i l a i z tog r a z d o b l j a u N a m i b i j i , B r i t a n s k o m otočju i drugdje, ta je nada splasnula. F o s i l i iz tog n e k a d " p r a z ­ n o g " razdoblja ne p o k a z u j u napredak od k u g l a s t i h , palačinkastih o b l i k a bez u d o v a i usta, p o n e k a d s m a l i m d i j e l o v i m a o k l o p a , a l i većina posve m e k i h tijela. E d i j a k a r a n s k i f o s i l i pronađeni širom svijeta u slojevima koji prethode k a m b r i j u jednostavni su i m e k i h tijela. K a k o se, dakle, može objasniti razvoj života? Više od t r i m i l i ­ jarde g o d i n a premošćuju jaz između pojave jednostaničnog ži­ vota na tek ohlađenoj Z e m l j i prije 3,8 m i l i j a r d i g o d i n a i e k s p l o z i ­ je višestaničnog života prije 530 m i l i j u n a g o d i n a . Možda su t i ­ j e k o m t i h eona nasumične mutacije jednostaničnih p r e t h o d n i k a s v i h o b l i k a s u v r e m e n i h živih bića s p r e m a l i genetski materijal s u s p a v a n o m (neutralnom) informacijom potencijalno k o r i s n o m za nadolazeću eksploziju životinjske složenosti. O n a bi b i l a spremna za izražavanje u n a g l o m i i s t o d o b n o m začetku višestaničnog ži­ vota. Suvremene vrste algi i praživotinja imaju u svojoj D N K mje­ sta za tu neutralnu informaciju. Svaka njihova stanica i m a do sto­ t i n u p u t a više D N K od stanice b i l o kojeg sisavca, uključujući i čovjeka. S o b z i r o m da m i k r o f o s i l i p r i m o r d i j a l n i h a l g i i praživo­ tinja imaju o b l i k i veličinu slične današnjim vrstama može se z a ­ ključiti kako je njihova genetska z b i r k a b i l a jednako v e l i k a . Z n a m o da genetski materijal m n o g i h biljaka i životinja sadrži b l o k o v e u s p a v a n i h informacija koje se promjenama u okolišu i l i Život: počela i razvoj • 95

j e d n o m mutacijom o d m a h pokreću. Z n a se da na kokošima može rasti d l a k a . Ima konja oždrijebljenih s n e k o l i k o prstiju. L j u d s k a se novorodenčad p o n e k a d , na nesreću, rađaju s o t v o r e n i m "škržn i m o t v o r i m a " . I sisavci i ptice tijekom svog zametačkog razvoja imaju škržne l u k o v e , a l i se to lako objašnjava n j i h o v i m zajednič­ k i m p r e t k o m — što se ustanovljava f o s i l n i m nalazima — p r i m i ­ t i v n o m r i b o m . Močvarne biljke uronjene u v o d u razvijaju posve drukčiji ustroj lista od istih vrsta koje rastu na suhome, čak i k a d su klonirane, pa stoga genetski identične. P r e m a teoriji "pritajene knjižnice", sva je ta informacija prisut­ na u g e n o m u i samo čeka da bude oslobođena. K a d se među fosi­ l i m a i z n e n a d a pojavi m o r s k i gušter ihtiosaur s o b l i k o m neobično nalik r i b i , i l i k o p n e n i sisavci dobiju oblik ribe — što pretpostav­ ljamo da se d o g o d i l o k i t u — možda smo svjedoci povijesne preo­ brazbe postojećih gena iz pritajenih u aktivne. U Indiji i Pakistanu pronađeni su fosili koji, kako se čini, predstavljaju drevne p r i m i ­ tivne kitove s r u d i m e n t a r n i m ostacima stražnjih n o g u . A k o su f o s i l n i n a l a z i i s p r a v n i , koljeno svitkovaca, čiji su članovi i gušteri i sisavci, u svome početku i m a p r i m i t i v n u r i b u . Nešto r i b o l i k i h gena i danas postoji u genomima suvremenih k o p n e n i h s v i t k o v a ­ ca, pa baš od njih potječu škržni p r o r e z i k o d novorođenčadi te škržni l u k o v i i žumančane vrećice zametaka sisavaca. Reorgani­ zacija i aktiviranje p o h r a n j e n i h gena m o g l o bi p o j a s n i t i b r z u " e v o l u c i j u " r i b o l i k i h svojstava t i h vrsta. Plaštenjaci, primjerice, prolaze k r o z ličinačku f a z u koja d o b i v a o b l i k sličan p r i m i t i v n i m r i b a m a i z razdoblja k a m b r i j a . N j e z i n o o k o i m a leću, mrežnicu, p i g m e n t i rožnjaču. Svega toga k o d odraslog plaštenjaka nema, baš kao ni oblika ribe. A l i geni ostaju. G u b i t a k ustroja ne znači gubitak sposobnosti stvaranja ustroja u neko d r u g o vrijeme, u n e k o m d r u g o m okružju. Očito pitanje u s v e z i s veličinom genoma a l g i i praživotinja sljedeće je: zašto stanica alge i l i amebe zadržava takav genetski kapacitet? I zašto bi unutar prostora te goleme genetske knjižnice p r i m o r d i j a l n a praživotinja p o h r a n i l a informacije potrebne, n a primjer, z a stvaranje člankovitih u d o v a i l i kralješnice? O d toga ameba nema n i k a k v e izravne koristi, pa tako nema ni genetskog razloga da te praživotinje u svojoj D N K zadržavaju tu n e u t r a l n u informaciju. A k o ta informacija nije bila neutralna, njezino a k t i v i ­ ranje ni u k o m slučaju nije stvorilo oblike k a m b r i j s k i h životinja. Z a m i s a o pritajene knjižnice pretpostavlja m e h a n i z a m v r l o r a 96 • Božja znanost

zličit od klasične teorije evolucije k o d koje su promjene o b l i k a potaknute nasumičnim mutacijama. Ipak, p r i m o r d i j a l n o pretprogramiranje razvoja života može se iščitati iz morfogeneze o k a . S k u p i n a gena nazvana Pax-6 ključni je regulator razvoja oka s v i h kralješnjaka. N j e z i n parnjak (vrlo sličan gen) upravlja razvojem sustava v i d a mekušaca, kukaca, plošnjaka i vrpčara. O n i predsta­ vljaju pet od šest koljena sa sustavom v i d a . (Šesto koljeno s v i d o m još nije proučeno na toj razini.) M o l e k u l a r n a sličnost m e d u t i m parnjacima nevjerojatna je. Sparena d o m e n a gena sadrži 130 a m i n o k i s e l i n a . Poklapanje tih aminokiselina m e d u k u k c i m a i l j u ­ d i m a i z n o s i 94 posto! Između ribe-zebre i l j u d i poklapanje i z n o s i 97 posto. Je li t i h pet genetski različitih koljena m o g l o slučajno r a z v i t i slične gene? Svako od 130 mjesta na genu može i s p u n i t i 20 r a ­ zličitih a m i n o k i s e l i n a . To znači da postoji 20 i l i 10 mogućih kombinacija. Dakle, i m a stotinu milijuna m i l i j a r d i m i l i j a r d i m i l i ­ jardi m i l i j a r d i milijardi milijardi m i l i j a r d i m i l i j a r d i m i l i j a r d i m i l i ­ jardi m i l i j a r d i m i l i j a r d i milijardi m i l i j a r d i m i l i j a r d i m i l i j a r d i m i l i ­ jardi m i l i j a r d i načina na koje su se aminokiseline mogle poredati na postojećih 130 mjesta. Taj broj daleko premašuje broj čestica u cijelom s v e m i r u . Svaka je kombinacija moguća jednom. Ponavljanje iste i l i slične kombinacije d r u g i put predstavlja statističku poteškoću. Vjerojat­ nost da su nasumične mutacije pet puta stvorile istu k o m b i n a c i j u o d g o v a r a vrijednosti 10 na petu potenciju. N e m a načina da se isti gen neovisno stvori u s v a k o m od o v i h pet koljena — on je morao postojati u zajedničkom p r e t k u . G e n koji upravlja razvojem oka p r o g r a m i r a n je u život na r a z i n i prije kambrija. T u r a z i n u tvore a m o r f n i spužvasti edijakarani i l i jednostanične praživotinje. Međutim, oni nemaju oči. Evolucija nema s l o b o d u . Z a k o n i biologije, kemije i f i z i k e , z a ­ k o n i p r i r o d e , određuju koji su ustroji mogući. Trideset i četiri temeljna tjelesna p l a n a životinja, nastala od trenutka stvaranja životinja, j e d i n i s u tjelesni p l a n o v i k o j i i s p u n j a v a j u p r i r o d n a ograničenja. Možemo samo zaključiti da je evolucija usmjeravala t i m p u t o v i m a , unoseći nove varijacije u stare i z v o r n e teme. Morfološka ograničenja n i s u očita samo na r a z i n i p o j e d i n i h gena. O n a se v i d e i u složenim tjelesnim organima k a d vrlo raz­ ličita koljena životinja za ispunjavanje sličnih potreba r a z v i j u v r l o slične organe. K a k o se r a d i o različitim k o l j e n i m a , genetski su 130

170

170

Život: počela i razvoj • 97

razdvojena od trenutka začeća višestaničnog života. Prema tome, ta su se slična rješenja r a z v i l a neovisno. N i j e li logično da se slične biološke potrebe riješe na slične načine? Vjerojatnije je, međutim, da evolucijski razdvojeni ali slični organi p o n o v n o p o k a z u j u k a k o ne postoje nebrojene mogućnosti izbora iz evolucijskog roga o b i ­ lja. P r i r o d i su urođeni p u t o v i usmjeravanja razvoja života. V i d je prekrasno osjetilo, jedno od o n i h što u životu pružaju m n o g o užitaka. U s t r o j l j u d s k o g o k a tako je uspješan u zadaći pružanja v i d n o g osjeta da i s v i d r u g i kralješnjaci imaju isti os­ n o v n i organ koji nama l j u d i m a omogućuje ushićenje ljepotom z a ­ laska sunca. A l i ta sličnost organa v i d a među kralješnjacima ne začuđuje. S v i su kralješnjaci ustrojem v r l o slični. To je koljeno ge­ netski povezano 530 m i l i j u n a g o d i n a , od pojave višestaničnog ži­ vota. O n o što začuđuje je sličnost ljudskog oka s očima n e k o l i k o vrsta životinja iz koljena mekušaca. Najpoznatiji primjer je oko hobotnice, p r i p a d n i k a tog koljena. Mekušci i kralješnjaci, ali i d r u g a od 34 životinjskih koljena, r a z d v o j i l i su se prije 530 m i l i j u n a g o d i n a , na razvojnoj r a z i n i stu­ panj višoj od praživotinja. Pa i p a k je njihovo rješenje osjetila v i d a gotovo identično. P r e m d a je izbor bjelančevina različit, oba imaju oči s rožnjačom, djelatnom zjenicom, lećom, s t a k l o v i n o m , troslojn o m mrežnicom sa štapićima, p i g m e n t i m a koji u p r a v l j a j u jači­ n o m svjetla n a rožnici, živčanim g a n g l i j e m k o j i fotoreceptore mrežnice povezuje s m o z g o m i, najprofinjenije od svega, postranu i n h i b i c i j u , m e h a n i z a m k o j i m susjedna optička živčana v l a k n a surađuju k a k o b i poboljšala percepciju granice između d v i j u sličnih boja. Z a p r a v o , oko hobotnice i m a prednost. N j e g o v i mrežnički živci i z l a z e i z r a v n o sa stražnje strane mrežnice. Živci o k a sisavca p r o ­ laze i s p r e d mrežnice pa da stignu do m o z g a moraju proći k r o z nju. Taj p r o l a z u mrežnici stvara p u k o t i n u promjera jedan m i l i ­ metar z b o g koje nastaje poznata "slijepa pjega". R a z l i k a u "ožičen j u " veze oka i m o z g a potječe od r a z l i k e u r a z v o j u t i h organa. Mrežnica hobotnice nastaje od svjetlosno osjetljivih stanica kože. Mrežnica kralješnjaka stvara se od svjetlosno osjetljivih stanica mozga. Tu čudesnu sličnost organa k o d v r l o različitih životinja n a z i ­ v a m o konvergentna evolucija. A l i možemo li je objasniti? Jedina pokretačka sila tog procesa može biti lutrija pojedinačnih n a s u mičnih mutacija na m o l e k u l a r n o j genetskoj r a z i n i . Jednostavan 98

• Božja znanost

proračun pokazuje da vjerojatnost slučajnog stvaranja b i l o kojeg S h a k e s p e a r e o v o g soneta nasumičnim t i p k a n j e m i z n o s i j e d a n n a p r a m a 26 i l i 10 . U o v o m slučaju tražimo vjerojatnost da se isti "sonet" stvori d v a p u t . Statistička nevjerojatnost stvaranja čak i najjednostavnijih živih bića čistom slučajnošću ismijava teoriju po kojoj je biosferu oko nas stvorio samo nasumični slučaj. " H i p o t e z a da su oči glavonožaca [tj. hobotnice i sipe] nastale k o n v e r g e n t n i m razvojem s l j u d s k i m o k o m opovrgavaju n e d a v n a otkrića n i z o v a gena sličnih o n i m a [ljudskog] Pax-6 k o d hobotnice i sipe." K a d z n a m o da se r a d i o citatu iz časopisa Science, v o d e ­ ćeg u s v o m području, izjava d o b i v a na težini. On tehničkim jezi­ k o m izjavljuje da je nevjerojatna sličnost oka hobotnice, sipe i čo­ vjeka statistički tako nevjerojatna da je funkcijski nemoguće da su se r a z v i l a iz različitih i z v o r a i p o t o m " k o n v e r g i r a l a " . K o n v e r g e n ­ tna e v o l u c i j a ne z b i v a se slučajno. O n a se ne m o ž e d o g o d i t i slučajno. 490

690

D o k a z i iz anatomije, m o l e k u l a r n e biologije i f o s i l n i h n a l a z a govore da je evolucija usmjeravana u određenim smjerovima. U t o m smo s m i s l u i mi zapisani u shemu stvari.

E V O L U C I J A I FOSILNI NALAZI

Životinje se p r v i put pojavljuju petog dana Postanka, k a d n a m se kaže da su v o d e bujale životinjama (Knjiga P o s t a n k a 1,20). Knjiga Postanka također bilježi k a k o se poslije toga tijekom petog dana pojavila s k u p i n a životinja z v a n i h oaf. Ta židovska riječ, čes­ to pogrešno prevođena kao " p t i c a " , znači k r i l a t u životinju. Ži­ d o v s k a riječ za pticu je cepur. Postojeća teorija povezuje p r v u p o ­ javu k r i l a s v o d e n i m k u k c i m a , i to prije oko 330 m i l i j u n a g o d i ­ na. F o s i l n i h d o k a z a o p r i m i t i v n i m k r i l i m a prije pojave p o s v e razvijenih k r i l a tih k u k a c a prije 330 m i l i j u n a g o d i n a nema. Skok sa b e s k r i l a c a na k r i l a promjera 30 cm (kakav je to b i o komarac!) teško je objasniti. A l i tako govore fosili. Iz gusjenice nastaje leptir jer gusjeničina D N K sadrži informacije o l e p t i r o v i m k r i l i m a . Jesu li k r i l a b i l a pretprogramirana u ranije kukce? To bi svakako ob­ jasnilo njihov i z n e n a d n i nastanak. S k o k o v i t a narav f o s i l n i h n a l a z a desetljećima je z a b r i n j a v a l a peleontologe. Ta se poteškoća povećava sjetimo li se da za e v o l u Život: počela i razvoj • 99

cijsku promjenu nije dovoljna promjena u b i l o kojoj stanici. M u t i rana D N K m o r a se pojaviti u stanicama zaduženim za stvaranje p o t o m s t v a , u jajašcu majke i spermijskoj stanici muškarca. A p o ­ t o m , ako se r a d i o D N K jajašca, to se jajašce m o r a o p l o d i t i i p o t o m preživjeti k a k o bi se r a z v i l o u spolno zrelog p o t o m k a . K a k o evolucionisti objašnjavaju fosilne nalaze? Postupnost ne d o l a z i u o b z i r — b r z i n a je postala važan d i o evolucijske teorije. B r z a promjena vjerojatno neće ostaviti m n o g o i l i uopće neće os­ taviti fosile koji će svjedočiti o morfološkom t o k u od starog pre­ ma n o v o m o b l i k u životinje. N o v a , bolje prilagođena vrsta učinko­ vitije će se natjecati za p r i r o d n e resurse pa će za " k r a t k o " vrijeme uništiti staru v r s t u . Tisućljećima kasnije, kaže teorija, p a l e o n t o l o z i će pronaći f o s i l n o v o g o b l i k a neposredno i z n a d starog i to bez i k a k v e premosnice koja bi p o k a z i v a l a djelomice stara, a djelomice n o v a svojstva. Među o t k r i v e n i m f o s i l i m a , m i l i j u n i m a primjeraka, na temeljnoj r a z i n i koljena i l i razreda nije pronađen nijedan prijelazni o b l i k , nijedna vrsta koja bi o b l i k o m b i l a dijelom predak, a dijelom p o ­ tomak. To, međutim, nije posve točno. Jedan je takav fosil i p a k p r o n a ­ đen. Za neke teoretičare on je središnji d o k a z evolucije, o p i s i v a n k a o k a m e n i z Rosette m e đ u f o s i l i m a . Taj f o s i l , a r h e o p t e r i k s , znanstvenicima pokazuje da se jedna g m a z o v s k a s k u p i n a r a z v i l a u ptice. Primjerak u B r i t a n s k o m p r i r o d o s l o v n o m m u z e j u jedini je posebno pohranjeni m e d u nebrojenim f o s i l i m a m u z e j s k i h z b i r k i . T a k a v je njegov značaj. Od 1861. do 1987. pronađeno je samo šest t a k v i h fosila, s v i u j e d n o m području zapadne Njemačke. N e k i čak smatraju k a k o je arheopteriks falsifikat, leteća inači­ ca čovjeka iz P i l t d o w n a . Kažu da su u k a m e n , samo zato da se evolucija prikaže točnom, a Biblija netočnom, istodobno u t i s n u t i ptica i gušter. K a o proučavatelj židovske Biblije glasujem za aute­ ntičnost arheopteriksa.

K A R I K A K O J A NIKAD NIJE N E D O S T A J A L A

A r h e o p t e r i k s je živio prije 150 m i l i j u n a g o d i n a , u kasnoj j u r i , r a z d o b l j u k a d su g l a v n i m ekološkim nišama v l a d a l i g m a z o v i . U to je vrijeme srednja E u r o p a , uključujući i dijelove koji danas čine Njemačku, i m a l a t r o p s k u k l i m u . Pronađeni primjerci arheopterik100 • Božja znanost

sa kao da su p a l i u m o r s k u l a g u n u i p o t o m p r e k r i v e n i m u l j e m . P r i r o d a ih je tako dobro sačuvala da se na f o s i l i m a v i d i i grada nji­ h o v i h pera. Pera na k r i l i m a govore da se r a d i o ptici. Isto se može reći za p r s n u kost te životinje. O n a je nastala stapanjem d v i j u ključnih kosti i uporište je za jake mišiće k r i l a . Pernati rep dalji je d o k a z da je arheopteriks bio ptica. A l i ta je životinja i m a l a čeljusti sa z u b i ­ m a , a ne k l j u n , d u g i koštani rep i pandže na p r e d n j i m u d o v i m a sličnim k r i l i m a i nogama. Sad to počinje zvučati kao da se r a d i o g m a z u , a ne ptici. I l i se možda r a d i o mješavini? Z o v u je "savršenim p r i m j e r o m prijelaznog o b l i k a u evoluciji s u v r e m e n i h ptica od g m a z o v a " . U istoj životinji sjedinjena su d v a različita razreda ( g m a z o v i i ptice). Ta je k a r i k a u evoluciji tako dojmljiva da je jedan "gostujući p r o ­ fesor u divljenju pao na koljena" k a d je ugledao fosil pohranjen u B r i t a n s k o m p r i r o d o s l o v n o m muzeju. U trećoj k n j i z i Biblije, L e v i t s k o m z a k o n i k u , p o s t o j i p o p i s obredno čistih i nečistih životinja. U njemu su životinje podije­ ljene u kategorije: k u k c i su na p r v o m mjestu, ribe na d r u g o m , i t d . U L e v i t s k o m z a k o n i k u 11,18 p o p i s a n e s u ptice. M e d u n j i m a n a l a z i se i tinšamet. Dvanaest stihova kasnije ( L e v i t s k i z a k o n i k 11,30) p o p i s a n i su g m a z o v i . G l e čuda, tinšamet se n a l a z i i ovdje. Isto ime, jednako napisano (na židovskome tuf nun šin mem tuf) i m a i ptica i g m a z jer na jednoj r a z i n i biblijskog značenja ta živo­ tinja spada u dvije kategorije. U cijeloj Bibliji samo je jedna životinja koja u l a z i u dvije kate­ gorije, tinšamet. M e d u s v i m f o s i l n i m n a l a z i m a samo je jedan f o s i l koji se n a l a z i točno na pola puta između d v a životinjska razreda, arheopteriks. I arheopteriks i tinšamet su dijelom g m a z o v i , a d i ­ jelom ptice. To je " k a r i k a " koja n i k a d nije nedostajala. Grčki i h i j e r o g l i f s k i z a p i s i t o l i k o d u g o sačuvani na k o m a d u crnog bazalta kamena iz Rosette naposljetku su omogućili čitanje e g i p a t s k i h h i j e r o g l i f a . Možda će arheopteriks /tinšamet pružiti sličan u v i d u razumijevanje b i b l i j s k i h i paleontoloških o p i s a razvoja života. Tok od V e l i k o g praska do bujnog i r a z n o l i k o g života koji v i d i ­ mo oko sebe u s v a k o m z a k u t k u Zemlje putovanje je p r o t i v n e u ­ moljive struje p r i r o d e koja od reda stvara nered. D r u g i z a k o n ter­ m o d i n a m i k e g o v o r i da neupravljani — nasumični — sustav u v i ­ jek p r e l a z i u stanje većeg nereda. U p r a v o zato se šalica kave o h l a Život: počela i razvoj • 101

di k a d je tijekom dvadesetminutnog razgovora na telefonu zabo­ r a v i m o sa strane. Uređena n a k u p i n a topline u šalici postaje n e u ­ ređeno raspršena među m o l e k u l a m a zraka u sobi. A k a d n a m ša­ lica padne i razbije se dijelovi se ne skupe u predmet koji su ne­ k a d t v o r i l i . N e r e d je statistički smjer p r i r o d e naprosto zato što je za s v a k i s k u p atoma, bez obzira t v o r i l i o n i šalicu i l i šarana, broj neuređenih k o m b i n a c i j a n e u s p o r e d i v o veči o d broja uređenih k o m b i n a c i j a . A k o sustavu n e nametnemo r e d , nasumični i z b o r među mogućnostima uvijek p a d a u g o l e m i prostor koji z o v e m o neredom. S v e m i r je p r i l i k o m njegova nastanka t v o r i l a kaotična, i z v a n ­ redno vruća energija. Govoreći j e z i k o m f i z i k e , r a d i l o se o p l a z m i . S o b z i r o m na p r i r o d n u težnju neupravljanih, neuređenih sustava p r e m a većem kaosu, svemir se mogao širiti i stvoriti sve h l a d n i j u n a s u m i č n u mješavinu energije i t v a r i . Pa i p a k se iz i z v o r n o g kaosa s t v o r i l a s i m f o n i j a života. T o k o d p r i m o r d i j a l n o g stanja općeg kaosa prema jednostavnim živim bićima, a p o t o m p r e m a čovječanstvu nametanje je reda p r i m o r d i j a l n o m kaosu, nametanje koje je na n e k i način postignuto z a k o n i m a p r i r o d e stvorenima u s a m o m trenutku stvaranja. K o r a k od kaosa p r e m a r e d u nije nemoguć ako se sustavom up­ ravljalo. T a d a je b i l o i još uvijek i m a dovoljno energije iskoristive za nametanje r e d a . R e d nastao iz kaosa, međutim, predstavlja tako neobičan i nevjerojatan tok zbivanja da ga Tora spominje čak šest puta. N a i z g l e d jednostavnom rečenicom " T a k o b u d e večer, pa jut­ r o . " završava s v a k i o d šest d a n a P o s t a n k a . D a u t o m šestero­ s t r u k o m ponavljanju m o r a m o potražiti dublje značenje postaje jasno i k a d ustanovimo da se Sunce pojavilo na četvrti d a n . K a k o shvatiti pojam večeri i jutra za dane k a d Sunca nije bilo? To je p r i ­ je gotovo osam stotina g o d i n a pojasnio kabalist N a h m a n i d e s : Židovska riječ za večer je erev. U korijenu te riječi je nered, mje­ šavina, kaos. Židovska riječ z a jutro je boker, a u njezinom je k o r i ­ jenu r e d , razlučivost. U profinjenom j e z i k u večeri i jutra, stoljeći­ ma prije negoli su napisane grčke riječi kaos i k o z m o s (židovsko p i s m o starije je od grčkog), Biblija opisuje p o s t u p n i tok od nereda (erev) p r e m a r e d u (boker), o d p l a z m e V e l i k o g p r a s k a d o s k l a d a života. Je li Božansko djelatno u t o m t o k u , ali skriveno i n a m a objašnji­ vo kao još jedno djelo "majke p r i r o d e " ? Je li B o g imanentan? Ja 102 • Božja znanost

neću ni pokušati dokazati božansko upravljanje. A l i nešto je sigur­ no: znanost 20. stoljeća otvorila je vrata, i to širom, baš za takvo objašnjenje! Prije 65 m i l i j u n a godina naglo prestaje v l a d a v i n a g m a z o v a n a d carstvom životinja. Trajala je 150 milijuna g o d i n a . D o g o d i l o se to potkraj razdoblja krede. K o n t i n e n t i su u s v o m polaganom putovanju površinom našeg globusa u g l a v n o m p o p r i m i l i oblike kakve imaju i danas. Tempe­ ratura na Z e m l j i bila je viša. Polarne kape su stoga bile m n o g o manje, a m o r s k a je r a z i n a b i l a viša. N i z i n s k a područja, danas p l o d n e ravnice središnjih dijelova S A D - a , tada su bile prekrivene p l i t k i m m o r e m . B u j n i m raslinjem h r a n i l i s u s e desetmetarski parasaurolofusi i manji sauropelti. K r d a trorogih triceratopsa p r o ­ l a z i l a s u pokraj rijeka, uvijek n a o p r e z u o d krvoločnih t i r a n o saura. A l i doći će ubojica smrtonosniji od najvećih dinosaura. N j e g o v su cilj b i l i K a r i b i , a plijen polovica vrsta na cijelom svijetu. M a l i (u s v e m i r s k i m mjerilima) k o m a d preostao p r i l i k o m stvaranja S u n ­ čevog sustava prije pet m i l i j a r d i g o d i n a , k o m a d i ć s u p e r n o v e promjera 10 k i l o m e t a r a koji se nije p r i l i k o m stvaranja Sunca i planeta stopio s d r u g i m a , jurio je p r e m a Z e m l j i b r z i n o m od 30 kilometara u s e k u n d i . Nije ga moglo vidjeti nijedno biće na p l a ­ netu. Njegova osvijetljena strana okrenuta je prema S u n c u . P r e m a Z e m l j i b i l a je okrenuta njegova tamna strana. U m e d u p l a n e t n o m prostoru u prostornom metru nalaze se samo d v a i l i t r i atoma. To ni i z b l i z a nije dovoljno za stvaranje trenja koje bi užarilo tijelo. K a k o biste si predočili veličinu tog asteroida, pogledajte p r e m a o b z o r u i zamislite da v i d i t e više i l i manje n e p r a v i l n u stjenovitu k u g l u čije d n o dotiče Z e m l j i n u površinu, a v r h je viši od z r a k o ­ p l o v a koji ste i k a d vidjeli na nebu. Krenite prema t o m m o n o l i t u . U s k o r o z a u z i m a cijelo v i d n o polje, a još je k i l o m e t r i m a daleko. T a k v a će stijena desetkovati zemaljsku biosferu. Smrt nije stigla polako. Za manje od dvije sekunde asteroid je probušio r u p u u atmosferi i zario se u tlo, stvarajući krater p r o m ­ jera 150 kilometara, d u b o k nekoliko kilometara. Sva se energija s u d a r a p r e t v o r i l a u t o p l i n u , e k s p l o z i j u 50 tisuća p u t a jaču od detoniranja s v i h n u k l e a r n i h arsenala na planetu. Seizmički u d a r osjetio se p o s v u d a . Pojavili su se v e l i k i v u l k a n i . Na drugoj strani svijeta iz tla je pokuljala lava i cijelu današnju sjevernu Indiju pre­ k r i l a k i l o m e t a r s k i m pokrivačem od vrućih stijena. Prašina i para Život: počela i razvoj • 103

o b a v i l i s u planet n e p r o z i r n o m k o p r e n o m . Šest mjeseci kasnije p o d n e v n o je sunce još u v i j e k b i l o slabije od današnje četvrti mjeseca. Temperatura je naglo pala. Fotosinteza se zaustavila, a sve životinje s m a s o m većom od pet k i l o g r a m a u g i n u l e s u . Sisav­ ci veličine vjeverica 150 m i l i j u n a g o d i n a živjeli su uz dinosaure, a l i su ekosustav n a d z i r a l i d i n o s a u r i . Pametni t o p l o k r v n i sisavci preživjeli su u d a r iz s v e m i r a . D i n o s a u r i n i s u . T a k o je započelo razdoblje sisavaca u kojem i mi živimo. S p o m e n u t i događaj mogao je b i t i posve nasumičan — sudar bez svrhe, a l i sa z n a t n i m posljedicama. S druge strane, na njega možemo gledati kao na božansko p o n o v n o ugađanje svijeta. Sila iz vanjskog svemira preusmjerila je životne tokove. Možda su d i ­ n o s a u r i postajali veći, a l i ne i pametniji. A s t e r o i d je životu o m o ­ gućio preusmjeravanje prema željenom cilju svjesnog, inteligent­ n o g bića sposobnog da shvati čudesni koncept etičkog monoteizm a . To su naše mogućnosti objašnjenja, baš kao što su to bile i p r i ­ je 3300 g o d i n a u vrijeme Izlaska. Mojsije i Izraelci su n a p u s t i l i Egipat slijedeći stup oblaka danju i ognjeni stup noću (Izlazak 13,21). Put ih je najprije v o d i o u obal­ nu r a v n i c u . T a k o bi obišli Sueski zaljev. B o g im je p o t o m rekao da se vrate i izbjegnu ratoborne Filistejce koji su n a d z i r a l i o b a l u uz Sredozemno more. Izraelci s u k r e n u l i prema M o r u trski (Izlazak 13,17,18). To je jedno od v e l i k i h biblijskih djela vjere. Božanski s t u p o v i oblaka i ognja v o d i l i su ih i z r a v n o prema m o r u ! U s p r k o s tome išli su naprijed. Izgledalo je kao da padaju u z a m k u . Slijedili su ih Egipćani, a p r e d njima se nalazilo prijeteće more. O n o što se d o g o d i l o p o t o m opisuje Izlazak. K a d su Izraelci sti­ gavši na obalu m o r a zažvali Boga, započeo je p u h a t i jak istočnjak i p o t o m p u h a o cijele noći (Izlazak 14,21). Vjetar je isušio more. Zašto vjetar, i zašto vjetar kojem je trebala cijela noć da isuši more? A k o je božanski p l a n b i l a uporaba vjetra, zašto ne spek­ t a k u l a r n i vjetar, nešto čudesno što će more isušiti za n e k o l i k o s e k u n d i , primjerice t o r n a d o i l i ciklon? T a d a b i s v i bez sumnje z n a l i da se r a d i o čudu. N a r a v n o , namjera je b i l a stvoriti posve p r i r o d n i dojam. M o r a l o se birati. Izraelci su m o r a l i izabrati vjeru u Božansko i l i predaju Egipćanima. Egipćani su m o r a l i odlučiti hoće li slijediti Izraelce po isušenom m o r u i l i p o v i c i se. Da je vjetar bio očito n a d n a r a v a n o d l u k e bi bile p r e d v i d l j i v e , ne bi bilo mjesta za s l o b o d n u v o l j u . 104 • Božja znanost

Vjetar j e i z g l e d a o tako p r i r o d n o d a s u Egipćani k r e n u l i z a Izraelcima po isušenom morskome d n u (Izlazak 14,23). B i o je to, z a p r a v o , tako n a i z g l e d p r i r o d n i vjetar da se m o r a posebno na­ g l a s i t i k a k o se r a d i o b o ž a n s k o m i z v o r u : "Jahve je s v u n o ć n a stranu valjao v o d e j a k i m istočnim v j e t r o m " (Izlazak 14,21). Tek k a d su se Egipćani našli zarobljenima u m o r s k o m d n u s h v a t i l i su da se r a d i o čudu: "Jahve se za njih [Izraelce] b o r i " (Izlazak 14,25). Zakašnjelo prepoznavanje Božanskog u događajima Izlaska za Egipćane se p o k a z a l o k o b n i m : " M o r e se v r a t i u svoje k o r i t o . . . Jahve ih [Egipćane] s t r m o g l a v i usred v o d a . " (Izlazak 14,27) Biblijska p o r u k a : nije s v a k i i z v a n r e d n i događaj označen kao " č u d o načinjeno n a n e b u " . P o n e k a d m o r a m o g l e d a t i i z m e đ u redaka da shvatimo njegov p u n i značaj.

Život: počela i razvoj » 1 0 5

P O G L A V L J E

7

Evolucija: statistika nasuprot nasumičnih mutacija

Statističke a n a l i z e evolucije p r e p u n e su p r e t p o s t a v k i . S o b z i r o m da su se proučavani događaji z b i l i u davnoj prošlosti, većinu pretpostavki ne možemo provjeriti. B r z i n a pojave m u t a c i ­ ja, redoslijed mutacija, i z v o r n a informacija u D N K na koju su se nadovezale mutacije, okolišni čimbenici tijekom razdoblja p r o m ­ jena — sve je to nepoznato. A sve to utječe na proučavani m o d e l . Uz to, nerijetko se susreće i koncepcijska pogreška. Često se postavljaju pitanja o vjerojatnosti da se neka životinja i l i o r g a n mogao r a z v i t i nasumičnim procesima. Jesu l i plošnjak, dagnja i l i m a j m u n m o g l i nastati od praživotinje u razdoblju na koje u k a z u ­ ju f o s i l n i n a l a z i ? Pogreška u t i m p i t a n j i m a o d n o s i se na pret­ p o s t a v k u d a e v o l u c i j a i m a određeni cilj. Temelj e v o l u c i j s k i h p o s t a v k i je nepostojanje cilja. Da se iz evolucijskog kotla n i s u p o ­ j a v i l i plošnjaci, p o t o m ni o b l i c i , a možda ni druge vrste crva ne bi nastale, već bi n j i h o v u ekološku nišu p o p u n i l a neka posve d r u g a životinja. N e d o s t a t a k cilja ograničava a n a l i z u evolucije na proračuna­ vanje vjerojatnosti da se broj (ne vrsta) mutacija p o t r e b n i h za opažene promjene u f o s i l i m a mogao d o g o d i t i u r a z d o b l j u koje fosili zauzimaju. 106 • Božja znanost

Život se može smatrati k o m b i n a c i j o m bjelančevina u simbiot­ skoj zajednici. Mi i s v i d r u g i članovi naše biosfere o d g o v a r a m o t a k v o m o p i s u . A l i ne djeluju sve kombinacije bjelančevina na me­ đusobno podupirući način. U p r a v o zato su životinje ograničene na 34 temeljna tjelesna plana (koljena). U kambrijskoj eksploziji stvoreni su i d r u g i tjelesni p l a n o v i , a l i o n i n i s u i s p u n i l i uvjete o p ­ stanka. Da živo biće preživi u okolišu koji z o v e m o d o m o m potre­ bna je v r l o posebna kombinacija bjelančevina. L j u d i imaju o t p r i l i k e 70 tisuća gena (neki smatraju da ih je 50 tisuća). S v i sisavci imaju sličan broj, p r e m d a ne nužno i s t i h gena. Sedamdeset tisuća znači otprilike 70 tisuća bjelančevina. Bjelanče­ v i n e su n i z o v i i spirale s između stotinu i tisuću a m i n o k i s e l i n a . To znači da u 70 tisuća gena i m a otprilike 70 m i l i j u n a (70 000 x 1000) a m i n o k i s e l i n a ugrađenih u određene ustroje. S v i o n i tvore 30 b i l i ­ juna stanica z d r a v o g ljudskog bića. Može li ta postava b i t i r e z u l ­ tat nasumičnog izbora? Pogledajmo malo brojke o kojima se r a d i . P r v o što primjećujemo jest da nasumično nizanje slova računa­ l o m i l i hipotetskim m a j m u n i m a koji lupaju p o t i p k o v n i c i pisaćih strojeva n i k a d ne stvori više od n e k o l i k o s u v i s l i h riječi. R a z l o g tome je jednostavan: broj mogućih besmislenih kombinacija nev­ jerojatno m n o g o puta premašuje broj s m i s l e n i h rečenica. Sa stoti­ nu slova u rečenici, broj n j i h o v i h kombinacija je 30 . K a d bi na s v a k u f u n d a m e n t a l n u česticu svemira b i l o napisano jedno slovo, trebalo b i d o s l o v n o milijarde m i l i j a r d i svemira d a u s p i j u o b a v i t i zadaću ispisivanja "teksta". U s v i m knjižnicama na svijetu pohranjeno je o t p r i l i k e 10 bito­ va informacija. K a d bi s v a k i od tih bitova bio pohranjen u rečeni­ ci od stotinu slova, zahtijevali bi 10 slova. Vjerojatnost da se b i l o koja od t i h rečenica iz s v i h knjižnica svijeta dobije nasumičnim tipkanjem u p r a k s i je jednaka ništici (zapravo reda veličine jedan n a p r a m a 10 ). Nasumičnost naprosto ne pomaže k a d se iz kaosa želi izvući smisleni r e d . Potrebno je upravljanje. U v i j e k . U 34 koljena koja određuju temeljni ustroj s v i h životinja posto­ ji otprilike 30 milijuna vrsta. K a d bi sve vrste imale genome i ge­ netske informacije opsežne kao čovjek (70 000 gena), a da među vrstama nema zajedničkih bjelančevina, život bi stvorio d v a b i l i j u ­ na (2 x 10 ) različitih bjelančevina. Pretpostavimo da tipična bje­ lančevina sadrži 300 aminokiselina. Broj mogućih kombinacija t i h 300 aminokiselina je 20 , i l i napisano s b a z o m deset, 10 . Od m o ­ gućih 10 bjelančevinskih kombinacija život koristi jednu od 10 . 100

18

20

120

12

300

390

390

Evolucija:

378

statistika

nasuprot

nasumičnih

mutacija

•

107

Zašto se, dakle, k a d je u m o r i m a prije 250 milijuna g o d i n a ne­ stalo više od 90 posto s v i h vrsta nije pojavilo nijedno n o v o kolje­ no? N i j e se pojavilo zato jer nijedno d r u g o ne zadovoljava uvjete života. Život je između 10 mogućih kombinacija odabrao manje od 2 x 10 djelatnih. Izbor tako sićušnog dijela (jednog od 10 ) bjelančevinskih kombinacija p o g o d n i h za život iz golemog broja m o ­ gućih kombinacija nije se mogao d o g o d i t i nasumičnim točkastim mutacijama na genomskoj D N K . B i l o bi to kao da je p r i r o d a nasumice izabrala iz vreće s m i l i j a r d u m i l i j a r d i milijardi... (ponovljeno 40 puta) bjelančevina da izabere jednu koja vrijedi, i p o t o m je cijeli postupak p o n o v i l a b i l i j u n puta! K a d b i bjelančevinski naraštaji b i l i nasumični procesi tada b i , kao i k o d nasumičnog tipkanja, i r e z u l ­ tat bio besmislen, ali sa životom bi to bila kobna besmislenost. Jedini način k a d nasumično stvaranje slova može stvoriti smis­ lene rečenice je k a d programer nauči računalo k a k o da p r e p o z n a smislenost i p o t o m k a k o da je sačuva. Isto se može reći za nasu­ mične mutacije u g e n o m u koji stvaraju k o r i s n e n i z o v e a m i n o kiselina (bjelančevina) i njihovo pohranjivanje. A l i to u sebi n o s i pretpostavku da p r i r o d a z n a što je za nju dobro. I z v a n logičkih granica učinkovitosti nasumičnog evolucijskog i z b o r a , p r i r o d a n u d i i način stroge statističke provjere evolucije. O n a počiva na pojavi nazvanoj konvergentna evolucija. Pojava organa slična o b l i k a i l i funkcije k o d životinja različitih vrsta n a z v a n a je konvergentna evolucija. T a k v i se o r g a n i z o v u hom o l o g n i m a ako nastanu nasljeđivanjem od zajedničkog pretka. O r g a n i s u a n a l o g n i ako sličnosti zadovoljavaju istu p o t r e b u i l i f u n k c i j u a l i su stvoreni n e o v i s n i m e v o l u c i j s k i m p u t o v i m a , a ne dobivanjem od zajedničkog pretka. 390

12

378

Šišmiši i ptice, k i t o v i i pliskavice imaju članove koji put p r o n a ­ laze sonarom. Poslije emitiranja c v r k u t a nerijetko posve nečujnog za ljudsko u h o , životinja sluša odjek. Na temelju v r e m e n s k o g raz­ m a k a i promjene frekvencije p o v r a t n o g z v u k a šišmiš može p r o ­ naći p u t između lopatica vrtećeg ventilatora, a p l i s k a v i c a p r o ­ n a l a z i večeru u zamućenim v o d a m a . Pojava sličnih sonarskih sustava među t i m različitim vrstama je zaokupljujuća, ali ne nužno i iznenađujuća. Te životinje imaju m n o g o sličnosti. Sve s u n a l i k d r e v n i j e m o b l i k u četveronožne kopnene životinje. Sve spadaju u istu s k u p i n u , odnosno koljeno, životinja n a z v a n u s v i t k o v c i (životinje s kralješnicom). U k r a t k o , n j i h o v i g e n o m i (tj. genetske informacije pohranjene u D N K nji108 • Božja znanost

h o v i h kromosoma) imaju zajednički temelj započet prije 530 m i l i ­ juna g o d i n a . Uz tako dugovječno zajedničko podrijetlo i treba očekivati da njihov genetski materijal sadrži m n o g o sličnih n a s l i ­ jeđenih gena s kojima su s t v o r i l i slične organe. Životinje iz različitih koljena ne dijele to zajedničko podrijetlo. Prije o t p r i l i k e 530 m i l i j u n a g o d i n a najednom su se istodobno p o ­ javile temeljne anatomije s v i h danas postojećih životinja, od spuž­ vi do kralješnjaka. S o b z i r o m da su se sva koljena pojavila i z ­ nenada i istodobno, različita koljena ne dijele zajedničku genetsku prošlost i z n a d razine praživotinja. U g r m (a ne stablo) života raz­ d v o j i l i su se o d m a h po nastanku prije 530 m i l i j u n a g o d i n a . Ta pot­ p u n a razdvojenost omogućuje n a m izračunavanje statističke vje­ rojatnosti da analogni organi k o d različitih koljena nastanu neo­ v i s n o (tj. k o n v e r g e n t n o m evolucijom). O k o predstavlja možda najčudesniji primjer konvergentne evo­ lucije. Mnoštvo je životinja u različitim koljenima " s t v o r i l o " morfo­ loški v r l o slične oči. Među njima su hobotnica (koljeno mekušaca), k u k c i i danas i z u m r l i trilobiti (pripadnici koljena člankonožaca) te gotovo s v i kralješnjaci, uključujući čovjeka (koljeno svitkovaca).

O K O I N J E G O V A EVOLUCIJA

R i c h a r d D a w k i n s je profesor zoologije na O x f o r d s k o m sveuči­ lištu. G o r l j i v i je pristalica teorije da se u temelju evolucije nalaze nasumične mutacije, a poznat je i po tome što je oklevetao " s p i l j ­ s k i " mentalitet o n i h koji vjeruju u mogućnost da je evolucijom u p ­ ravljao Vodič. U s p r k o s s v e m u , D a w k i n s priznaje d a j e " p o s v e nevjerojatno da se isti evolucijski put prijeđe d v a p u t " . P r e m d a konvergentna evolucija ne slijedi nužno isti r a z v o j n i put do zajedničkog cilja u dvije različite vrste, i p a k je k o d dvije nesrodne životinje (hobotnice i čovjeka) stvorila d v a v r l o slična organa (primjerice oko). K a k o ? D a w k i n s kaže da je zadaću oba­ v i l a p r i r o d n a selekcija: " T o je još čudesniji d o k a z snage p r i r o d n e selekcije... kojom su dvije neovisne crte evolucije konvergirale iz v r l o različitih polazišta." Otkrića m o l e k u l a r n e biologije, posebice ona koja p o k a z u j u sličnosti gena koji aktiviraju razvoj oka, tu pretpostavljenu "neo­ v i s n o s t " dovela su ozbiljno u pitanje. Je li moguće da je a n a l o g n i razvoj zaista bio neovisan? Evolucija:

statistika

nasuprot

nasumičnih

mutacija

•

109

V r a t i m o se riječima Richarda D a w k i n s a : "Mjerenje statističke nevjerojatnosti p r e t p o s t a v k e d o b a r je način procjene njezine uvjerljivosti." Učinimo baš to. Pretpostavimo najoptimističniji slučaj da su s v i geni potrebni za složenost i funkciju oka b i l i p r i s u t n i u n e k o m jednostaničnom o r g a n i z m u bez v i d a , zajedničkom p r e t k u s v i h životinjskih kolje­ n a . M u t a c i j a bi tada " s a m o " trebale a k t i v i r a t i te već postojeće neizražene gene i p o t o m bi se u novoj životinji stvorilo oko. P r e m ­ da se time l o g i k a napreže do krajnjih granica, to bi svakako p o ­ jednostavilo proces konvergencije. G e n koji upravlja razvojem s v i h očiju k o d s v i h je koljena isti. T o znači d a j e stigao o d n a v o d n o g p r e d k a m b r i j s k o g p r e t k a . Zagonetka nastaje k a d se zapitamo zašto bi taj d r e v n i o r g a n i z a m bez očiju pohranjivao gen koji će k o d viših životinja i z r a v n o v o d i ­ t i n a s t a n k u o k a . A k o j e k o d p r e t k a gen i m a o drukčiju u l o g u , zagonetka postaje još veća k a d p o m i s l i m o da se ustroj gena ne samo zadržao k o d s v i h sustava v i d a različitih koljena, već je i nje­ gova uloga k o d t i h koljena identična. Pokušajmo v r l o k o n z e r v a t i v n o s m i s l i t i što je p o t r e b n o za stvaranje oka. Pretpostavimo da je za pojavu oka k o d prethodno svjetlosno osjetljivog ali slijepog stvorenja potrebno samo tisuću m u t a c i j s k i h k o r a k a . A k o je svaka mutacija b i l a promjena jedne n u k l e o t i d s k e baze m o l e k u l e D N K , tisuću mutacija predstavlja promjenu manju o d m i l i j u n t i n k e u k u p n o g broja n u k l e o t i d a p r i ­ sutnih u genomu. Iz m o z g a se moraju širiti živčana v l a k n a (a tu uopće ne r a z m a ­ t r a m o složeni r a z v o j m o z g a z a u p o r a b u električnih s i g n a l a i z s v a k o g od optičkih živčanih vlakana). Površina na kojoj se nalaze svjetlosno osjetljive stanice m o r a se uvući. To se vjerojatno z b i v a p o s t u p n o , ne kao jedno v e l i k o povlačenje te pjege. U s t r o j i o k a (rožnica, p r o z i r n a leća s mišićima, zjenica s mišićima, staklovina, p i g m e n t i , mrežnica s receptorima p o v e z a n i m s optičkim režnjevima m o z g a , postrana i n h i b i c i j a , itd.) također se m o r a j u r a z v i t i . Tisuću k o r a k a je vjerojatno najmanje što je m o g u ć e , a l i u ovoj a n a l i z i , ako griješim, želim griješiti "u k o r i s t " evolucije. N e k i se procesi čine "zabranjenim". N i j e d n o o k o , na primjer, ne upravlja d o t o k o m svjetlosti promjenom p r o z i r n o s t i leće k a k o to čine neke naočale. P r i r o d a je m o g l a o d a b r a t i i takav način. Slično se, na primjer, mijenja prozirnost ljudske kože z b o g n a d z o ­ r a n a d količinom svjetlosti koja p r o d i r e k r o z vanjske slojeve. 110 • Božja znanost

M o g u ć i g u b i t a k kakvoće boje s l i k e d o b i v e n e p o l u p r o z i r n o m lećom možda je usmjerio razvoj prema postojećem načinu. S o b z i r o m da se slično oko r a z v i l o k o d životinja d v a j u različitih koljena, sisavaca i mekušaca, možemo proučiti statističku vjero­ jatnost n e o v i s n i h nasumičnih točkastih mutacija u g e n e t s k o m paketu D N K koje b i d v a p u t stvorile slično oko. D a s e oko pojavi­ lo samo u j e d n o m koljenu, tj. k o d životinja s i s t o m genetskom prošlošću, statistička b i analiza i m a l a m a l i i l i n i k a k a v značaj. Mutacijske promjene moraju se događati o t p r i l i k e u s p o m e n u ­ t o m slijedu. Uvlačenje je u selekcijskom procesu korisno samo ako na svjetlost osjetljive stanice već rade pa imaju k o r i s t i od dodatne zaštite, povećane površine i usmjerenosti koju pruža uvlačenje. Dajmo p r i r o d i umjereni stupanj slobode. N e k a za s v a k i k o r a k postoje četiri mogućnosti, četiri moguće mutacije. D N K sadrži četiri vrste n u k l e o t i d s k i h baza. Kombinacija triju od njih, trojka baza, stvara s v a k u od uobičajenih a m i n o k i s e l i n a koje tvore bje­ lančevine svega poznatog života. Pretpostavljamo da će jedna od četiri moguće mutacije a k t i v i r a t i sljedeći gen potreban u evoluciji konvergentnog organa, u našem primjeru oka.

DVA NEUVJERLJIVA M O D E L A E V O L U C I J E

A k o je odabrani evolucijski m o d e l takav da se s v a k i od tisuću k o r a k a naše hipotetske mutacije m o r a o b a v i t i u određenom re­ doslijedu te da je svako preskakanje k o b n o , broj pokušaja potreb­ n i h u procesu je 4 , odnosno 10 u našem uobičajenom d e k a d ­ s k o m z a p i s u . To je jedinica sa šesto ništica i z a nje! A tek smo i n ­ formaciju prenijeli iz oka u mozak. Uopće je n i s m o počeli obrađi­ vati u m o z g u . Taj je m o d e l , međutim, previše krut. Sve "pogrešne" mutacije ne moraju b i t i kobne. Moguće je z a m i s l i t i slijed u kojem se tisuću koraka ispunjava u m n o g o manje od 10 nasumičnih pokušaja. Uz s t a t i s t i k u vjerojatnosti, m a t e m a t i k a nije teška. Teško je o d a b r a t i m o d e l k o j i d o v o l j n o d o b r o oponaša s t v a r n i svijet. U z m e m o l i "najoptimističniji" s k u p p r e t p o s t a v k i u s l i j e d u o d tisuću mutacija tada teškoća postizanja željenog organa nestaje u trivijalnosti. D o p u s t i m o da se mutacije dogode u b i l o kojem re­ doslijedu bez i k a k v i h posljedica k o d nepoželjnih mutacija. Pret­ p o s t a v i m o da se poželjne mutacije zadržavaju (tj. vežu se na D N K 1000

600

600

Evolucija:

statistika

nasuprot

nasumičnih

mutacija

•

111

i n i k a d s nje više ne odlaze) i d o p u s t i m o da svako od tisuću po­ tencijalnih mjesta koje još nema i s p r a v n i n u k l e o t i d m u t i r a u sva­ k o m naraštaju. N a r a v n o , uz tako brze mutacije kobne će se pogreške sigurno d o g o d i t i , ali u našem " p o m i r l j i v o m " m o d e l u smatrat ćemo da ih nema. Želimo izračunati vjerojatnost da mutacija uspješno p o s t a v i p o t r e b n i n u k l e o t i d n a i s p r a v n o mjesto D N K t e tako s t v o r i i s ­ p r a v n u a m i n o k i s e l i n u . Vjerojatnost uspjeha (v) je jedan m i n u s vjerojatnost neuspjeha (q), odnosno: p = 7

—

q

U našem i z v a n r e d n o optimističnom m o d e l u s v a k o od tisuću mjesta djeluje neovisno. Samo je jedan od n u k l e o t i d a i s p r a v a n za svako mjesto. Z b o g toga su t r i od četiri neispravna. Stoga, u jed­ n o m pokušaju p = 7 —3/4=1/4 = 0,25 D a k l e , postoji 25-postotna vjerojatnost da ćemo uspjeh postići već u p r v o m pokušaju. Uz n e k o l i k o pokušaja P = 1 —q

r

gdje je r broj pokušaja. S t a k v i m m o d e l o m poslije samo deset naraštaja vjerojatnost us­ pjeha i z n o s i 94 posto. Sa dvadeset naraštaja vjerojatnost uspjeha penje se na 99,7 posto. V r l o različito od naših prijašnjih 10 p o k u ­ šaja. Očito je, međutim, d a ovaj p r e b l a g i m o d e l n e m a n i k a k v e sličnosti sa stvarnošću. U s p r k o s tome D a w k i n s je sličan m o d e l iskoristio za dokazivanje snage nasumičnih mutacija u evolucij­ s k o m procesu. D a w k i n s je uzeo nasumični n i z od 28 slova i p o ­ t o m ih računalno nasumično postavljao u bilo koju od 27 varijaci­ ja — 26 slova engleske abecede i razmak između riječi. O v d j e d o ­ b i v a m o 27 varijacija po mjestu, d o k smo u prijašnjem p r i m j e r u i m a l i samo četiri. 600

U samo 45 naraštaja n i z je slova " m u t i r a o " u prethodno i z a ­ b r a n i Shakespeareov stih. 112 • Božja znanost

U z pamćenje s v i h slova koja " m u t i r a j u " neovisno, s v a k o g na­ raštaja i s v i h " i s p r a v n i h " mutacija (tj. i s p r a v n i h slova na isprav­ n i m mjestima), jednadžba vjerojatnosti pokazuje da D a w k i n s o v i h 45 naraštaja i m a j u 80-postotnu vjerojatnost uspjeha postizanja željene kombinacije. D a w k i n s o v uspjeh u oblikovanju rečenice g o v o r i samo da nje­ g o v o računalo r a d i ispravno! O n o o evoluciji ne dokazuje ništa d r u g o nego da realističnost m o d e l a određuje rezultat. D a w k i n s o v m o d e l je imao p o z n a t i cilj i radio je u t o m smjeru, znajući koja su slova potrebna na n e k o m od 28 mjesta. To je idealni p r i k a z uprav­ ljane evolucije. U s p r k o s tome D a w k i n s svoj m o d e l proglašava d o k a z o m učinkovitosti nasumičnih mutacija koje postižu željeni cilj. To je čista prijevara — n a d a m se samoobmana, a ne namjerno varanje. Uz takav m o d e l sa samo stotinu mutacija ne samo da možemo p r o i z v e s t i Shakespeareov stih već i njegov u k u p a n opus kao i djela s v i h d r u g i h autora koji su i k a d p r i t i s n u l i pero na papir i l i g u m b t i p k o v n i c e u cijeloj povijesti čovječanstva. Istina se, međutim, nalazi negdje između ekstrema.

ODABIR U V J E R L J I V O G M O D E L A KONVERGENTNE E V O L U C I J E

Želim saznati statističku vjerojatnost p r i r o d n o g neovisnog nas­ tanka nasumičnim mutacijama dvaju u načelu sličnih ustroja koji u svojoj i z g r a d n j i m o g u koristiti različite bjelančevine. Parametri tog razvoja n i s u dobro određeni. Želeći o d r e d i t i je li proces reali­ stičan, i z a b i r e m uvjerljiv, p r e m d a prilično dobrostiv i l i opraštaju­ ći m o d e l . Loše mutacije neće b i t i kobne. Svaka mutacija stvorit će 1-pos­ t o t n u korist (veća k o r i s t bi nužno zahtijavala da loše mutacije postanu kobne). Veličina populacije je 100 000 j e d i n k i . " U o v o m se m o d e l u mutacije moraju d o g o d i t i u određenom redoslijedu (tj. leća se neće r a z v i t i prije područja osjetljivog na svjetlost). Svaka korisna mutacija se trajno pohranjuje na D N K . N i j e joj dopušteno da mutacijom nestane. O v a j m o d e l se posve p r i k l o n i o teoriji konvergencije i p o j a v i konvergentnog organa. G l a v n a nepoznanica, o s i m procjene broja mutacija p o t r e b n i h za stvaranje konvergentnog organa, pretpostavljena je b r z i n a p o ­ jave potrebnih mutacija. Mutacije imaju značaj samo ako se pojaEvolucija:

statistika

nasuprot

nasumičnih

mutacija

•

113

ve na spolno z r e l i m stanicama za razmnožavanje, tj. u gametama. M u t a c i j a u, primjerice, koži o r g a n i z m a , ne prenosi se na njegove potomke. I s k o r i s t i m o l i p o d a t k e primjenjive n a postojeće životinje, b r z i n e opaženih mutacija gameta kreću se od jedne mutacije na deset sparivanja do jedne na 100 000 sparivanja. Naravno, mu­ tacija se ne m o r a d o g o d i t i na jednoj od tisuća baza koje želimo promijeniti. A k o cijeli genom, primjerice l j u d s k i sa 3 x 10 b a z n i h p a r o v a , traži jednu mutaciju, tada je približna vjerojatnost jedan n a p r a m a m i l i j u n da se mutacija d o g o d i unutar n a m a z a n i m l j i v i h tisuću baza. Uz populaciju od 100 000 jedinki, čak i uz opaženu v e l i k u b r z i ­ nu mutacija od jedne mutacije u deset sparivanja, po naraštaju će se d o g o d i t i 5000 b a z n i h mutacija. A k o g e n o m sadrži 10 b a z n i h p a r o v a , unutar nama z a n i m l j i v i h tisuću baza jedna će se mutacija d o g o d i t i tek u s v a k i h 100 naraštaja. A k o g e n o m sadrži 10 b a z n i h p a r o v a , kao u l j u d i , u prosjeku će trebati 1000 naraštaja. A m u ­ tacija ne m o r a b i t i korisna. U t o m najjednostavnijem m o d e l u svaka točka od tisuću n a m a z a n i m l j i v i h mjesta n a D N K i m a jednu o d četiri mogućnosti. Stoga se u tisuću mjesta može stvoriti 4 x 1000, odnosno 4000 moguć­ nosti, a sve o s i m jedne (tj. 3999) su neželjene. K a o što smo već v i d ­ jeli, vjerojatnost uspjeha je jedan m i n u s vjerojatnost neuspjeha. Vjerojatnost uspjeha u p r v o m od tisuću mjesta je 9

8

9

P=1

—

[(3999l4000) ] n

r

gdje je P vjerojatnost uspjeha u r naraštaja s n nasumičnih m u ­ tacija po naraštaju. U našem p r i m j e r u n = 0,01, tj. jedna se mutacija u z a n i m l j i v o m području događa n a s v a k i h s t o t i n u naraštaja. U z t e uvjete o d jedne mutacije na deset sparivanja i 100 000 sparivanja po nara­ štaju, za postizanje 92-postotne vjerojatnosti ispunjavanja p r v o g od tisuću mjesta potrebno je m i l i j u n naraštaja. Za postizanje 80postotne vjerojatnosti ispunjavanja s v i h tisuću mjesta mutacijama p o t r e b n i m za stvaranje konvergentnog organa (u o v o m slučaju l j u d s k o g oka koje je morfološki slično o k u hobotnice) bit će n a m potreban b i l i j u n naraštaja. Trajanje naraštaja praživotinja mjeri se d a n i m a . Višestanični o r g a n i z m i koji su postojali prije 500 m i l i j u n a g o d i n a u r a z d o b l j u 114 • Božja znanost

ranog kambrija, ako je s u d i t i po n j i h o v i m danas živućim rođaci­ m a , i m a l i su naraštaje koji su trajali tjedne, možda i mjesece. Tak­ va b r z i n a omogućuje da se tijekom godine i z m i j e n i n e k o l i k o na­ raštaja. Čak i tako za gore o p i s a n i m o d e l promjene tisuću posto­ jećih gena treba n e k o l i k o stotina m i l i j u n a g o d i n a . N a s u p r o t tome, f o s i l n i n a l a z i p o k a z u j u da se kambrijska eksplozija d o g o d i l a za pet m i l i j u n a g o d i n a i l i još manje. Razdoblje kambrijske eksplozije d o g o d i l o se o t p r i l i k e stotinu m i l i j u n a g o d i n a n a k o n što je koncentracija m o l e k u l a r n o g k i s i k a u atmosferi narasla na r a z i n u d o v o l j n u za održavanje života višestaničnih životinja. Bolja dobavljivost k i s i k a stvorila je deseteros t r u k o poboljšanje učinkovitosti izdvajanja energije iz hrane. Možda je to bio jedan od nedostajućih sastojaka z b o g k o j i h je ži­ vot t r i milijarde g o d i n a ostao n a jednostaničnoj r a z i n i . U z n o v o pronađenu energiju život je mogao stvoriti veće, složenije ustroje. Mogućnost nastanka većih, složenijih organizama p o z i t i v n a je strana k i s i k a . On i m a i svoju lošu stranu. K i s i k je v r l o reaktivan element. Ne nadzire li se, u staničnoj c i t o p l a z m i stvara slobodne radikale koji u D N K m o g u stvoriti mutacije. M e h a n i z a m i s p r a v ­ ljanja mutirane D N K jedno je od čuda s u v r e m e n i h stanica. P r e m ­ da su od dostizanja visoke razine k i s i k a prošli m i l i j u n i g o d i n a , p r v i o b l i c i višestaničnih organizama možda n i s u r a z v i l i otpornost na negativne pojave u z r o k o v a n e k i s i k o m k a k v a je p r i s u t n a k o d k a s n i h pridošlica na p o z o r n i c u života, primjerice nas. Uz to, pos­ toji i mogućnost da se u gornjim slojevima atmosfere tada još nije posve stvorio o z o n s k i sloj koji štiti od štetnog zračenja. Z b o g toga je pojava mutacija u ranome k a m b r i j u možda b i l a češća od one k o j u danas zamjećujemo u gametama. Povećamo li broj pretpostavljenih mutacija stotinu p u t a , p o p u ­ lacija od 100 000 j e d i n k i će unutar tisuću nama z a n i m l j i v i h mjesta u D N K doživjeti jednu mutaciju u svakoj generaciji. To bi o d g o ­ varalo deset mutacija unutar cijelog genoma u s v a k o m s p a r i v a ­ nju. K o n v e r g e n t n i organ postat će d o m i n a n t a n u cijeloj p o p u l a c i j i poslije pet do deset m i l i j u n a naraštaja. U to su ubrojeni i naraštaji potrebni da se svaka mutacija raširi p o p u l a c i j o m . Uz kratko trajanje naraštaja tih razmjerno jednostavnih živo­ tinja, k o n v e r g e n t n i o r g a n pojavljuje se u n u t a r r a z d o b l j a koje p o k a z u j u f o s i l n i n a l a z i . A l i nemojte zaboraviti d a smo z b o g pos­ tizanja konvergencije mutaciju gameta u b r z a l i stotinu p u t a više od danas p o z n a t i h b r z i n a , i to uz uvjet da nijedna mutacija nije Evolucija:

statistika

nasuprot

nasumičnih

mutacija

•

115

kobna i da se sve korisne mutacije pohranjuju — tj. da se ne gube sljedećim lošim mutacijama. Uz stostruko povećanje b r z i n e m u t a ­ cije, zadržavanje k o r i s n i h mutacija napreže uvjerljivost i z v a n z a ­ m i s l i v i h granica. Još je važnije to što smo pretpostavili da su geni već p r i s u t n i u p r e t k u i da ih mutacije samo moraju aktivirati. A k o nasumičnim reakcijama moraju nastati i s a m i geni, broj p o t r e b n i h mutacija stostruko se povećava. Konvergentna evolucija nasumičnim m u ­ tacijama n u k l e o t i d a D N K postaje statistički tako nevjerojatna da z a p r a v o djelatno postaje nemoguća. Posljedica toga je b i l a objava sljedećeg citata u časopisu Science: " Z a m i s a o da su se oči beskralješnjaka r a z v i l e posve neovisno od očiju kralješnjaka treba preispitati." Članak u j e d n o m od najcjenjenijih z n a n s t v e n i h članaka traži preispitivanje procesa evolucije! Značaj te izjave ne smije se zabo­ r a v i t i . Genetska sličnost tako je v e l i k a da " g o v o r i u p r i l o g zajed­ ničkih r a z v o j n i h počela". Konvergentne osobine između životi­ nja različitih koljena tresu same temelje evolucijske teorije: h i p o ­ tezu da se osobine stvaraju neovisno, potaknute na m o l e k u l a r n o j r a z i n i nasumičnim točkastim mutacijama. Jednostavnim riječima, konvergencija opažena u konvergent­ noj evoluciji nije se d o g o d i l a z b o g n e o v i s n i h nasumičnih reakcija. O n a se nije m o g l a d o g o d i t i nasumičnim reakcijama. P r e m a tome, morala je b i t i pretprogramirana. Sve što smo sad spominjali samo je nastavak teze o nevjerojatn o s t i nastanka s a m o g života iz nasumičnih n e o v i s n i h reakcija. Ilya P r i g o g i n e , d o b i t n i k N o b e l o v e nagrade za k e m i j u , u časopisu Physics Today je napisao: "Vjerojatnost da se na n o r m a l n i m tem­ p e r a t u r a m a m a k r o s k o p s k i broj m o l e k u l a udruži u stvaranju u s ­ klađenih f u n k c i j a tipičnih za živa bića n e z a m i s l i v o je m a l e n a . Z a m i s a o s p o n t a n o g nastanka života u današnjem o b l i k u stoga je nevjerojatna, čak i u z v r e m e n s k a r a z d o b l j a o d m i l i j a r d e g o d i ­ na." U našem r a z m a t r a n j u istražili s m o p r o m j e n u j e d n o g o r g a n a . U pet m i l i j u n a g o d i n a p r e l a s k a od p r e t k a m b r i j s k o g na k a m b r i j s k i život r a z v i l a s e a n a t o m i j a s v i h živih bića koje p o z n a m o danas. M a s i v n e morfološke promjene m o r a l e su se d o g o d i t i u s v a k o m d i j e l u g e n o m a p r e d a k a . O n o što još više p o m u ć u j e t r a d i c i j s k u l o g i k u evolucije je činjenica da u n u t a r pet m i l i j u n a g o d i n a k a m b r i j s k e eksplozije nema n a l a z a o e v o l u c i j i . Svaka 116 • Božja znanost

se životinja u toj eri pojavljuje posve o b l i k o v a n a . U p r a v o je ta naglost " e v o l u c i j s k o g " razvoja n a v e l a Walcotta d a fosile B u r g e s s o v i h škriljevaca p o h r a n i u zaključane l a d i c e s v o g k a b i n e t a . Z a m i s a o o poželjnom čudovištu, m a s i v n o j i višestrukoj e v o l u c i ­ jskoj p r o m j e n i , koje se javlja u j e d n o m naraštaju — i l i čak n e k o ­ l i k o naraštaja — naprosto ne o d o l i j e v a statističkoj p r o v j e r i . To je ustanovljeno 1967. na s i m p o z i j u vodečih b i o l o g a i matematičara o d r ž a n o m na I n s t i t u t u W i s t a r . P o k a z a l o se, m e đ u t i m , da je pokušaj pronalaženja r a z u m n o g m a t e m a t i č k o g temelja teze o n a s u m i č n i m m u t a c i j a m a kao pokretačima evolucije n e o s t v a r i v . N a nesreću, s v a k i p u t k a d j e matematika p o k a z a l a statističku nevjerojatnost pretpostavke, o d g o v o r b i o l o g a bio je da m a t e m a t i k a nije na n e k i način i s p r a v n a jer se evolucija d o g o d i l a , a tekla je nasumičnim mutacijama. F o s i l n i n a l a z i u k a z u j u n a neobičan tok z b i v a n j a početkom kambrija. Podatke o tome može se naći u vodećim z n a n s t v e n i m časopisima. A l i k a k o te podatke objasniti zagonetka je koja se p r o ­ dubljuje s v a k i m n o v i m pronađenim f o s i l o m . K a d j e D a r w i n n a p i ­ sao "natura n o n facit s a l t u m " nije imao p r a v o — bio je "čudesno i posve u k r i v u " (da citiram Richarda D a w k i n s a , p r e m d a , p r i z n a ­ jem, posve i z v a n konteksta!). Izgleda da natura sola facit saltum! Iz­ nenadne pojave glavno su svojstvo f o s i l n i h nalaza. F o s i l i otkrivaju događaje. N a nesreću, o n i n e otkrivaju procese koji su d o v e l i do t i h događaja. Istina je da se p o k a z a l o k a k o geni hox upravljaju položajem i razvojem cijelih organa. A l i geni koji zaista o b l i k u j u te organe moraju već postojati u g e n o m u . M o r a m o se v r a t i t i z a m i s l i u s p a v a n i h gena koji strpljivo čekaju da se a k t i v i ­ raju na poticaj iz okoline. I samo geni hox predstavljaju zagonetku. U v r l o očuvanom sta­ nju pronađeni su u različitim koljenima. Jesu li geni hox također pretprogramirani? G o t o v o identičan gen određuje položaj i o r i ­ jentaciju prednjih u d o v a l j u d i i s v i h proučavanih kralješnjaka kao i položaj i orijentaciju k r i l a voćne mušice D r o s o p h i l a . Djelovanje je tako slično da se se d i o kralješnjačkog gena može u g r a d i t i u D r o s o p h i l i n g e n o m da potakne razvoj k r i l a ! Isto v r i j e d i za gen k o ­ ji upravlja razvojem očiju miševa i mušice D r o s o p h i l a . A k o fos­ i l n i n a l a z i zaista p r i k a z u j u povijest evolucije, tada je na d j e l u posve egzotičan, nesvakidašnji m e h a n i z a m — bez o b z i r a r a d i l o se o p r e t p r o g r a m i r a n i m informacijama neutralno prenošenih genom o m i l i o lamarckovskoj okolišnoj povratnoj sprezi koja utječe n a , Evolucija:

statistika

nasuprot

nasumičnih

mutacija

•

117

pa čak i preoblikuje, organizaciju goleme genomske knjižnice i n ­ formacija. O d g o v o r na pitanje postavljeno u Scienceu, "Je li to D a r w i n dobro shvatio?" daje sam časopis. N e , D a r w i n to nije dobro shvatio. Isto vrijedi i za neodarvinijansku teoriju. Znanost mož­ da ne može p r e s u d i t i o Božjem upravljanju p r i r o d o m , a l i je sva­ k a k o otkrila da p r i r o d a ponekad djeluje na n a i z g l e d neprirodne načine.*

Autor se zahvaljuje profesoru A. navedenim u ovom poglavlju.

118 • Božja znanost

Engelbergu

na

proračunima

P O G L A V L J E

8

Urar i ura: o statističkoj vjerojatnosti da su se čimpanza i čovjek nasumičnim mutacijama razvili od zajedničkog pretka

Hodajući vrištinom čini se da sam nogom udario u kamen pa su me upitali kako je kamen tu dospio. Mogao sam odgovoriti da je usprkos svim mojim saznanjima o suprotnom on tu ležao od pam­ tivijeka, i sigurno ne bi bilo lako dokazati apsurdnost te tvrdnje. Ali pretpostavimo da sam na tlu pronašao uru i potom čuo pitanje kako se ona našla na tom mjestu. Teško da bih pomislio na odgo­ vor kako je ona tu vjerojatno od pamtivijeka... Uru je morao načiniti urar. U neko vrijeme i na nekom mjestu morao je posto­ jati netko tko ju je načinio... i zamislio čemu služi. Tako W i l l i a m Paley započinje svoj danas klasični traktat p r o t i v evolucije. Objavljen je 1802., pedeset sedam godina prije D a r w i n o v i h Počela vrsta. Paleyjev p r i s t u p , teza da konstrukcija zahtijeva konstruktora, standardno se rabi u pokušajima rušenja teorije nasumične evolucije. Svoje je djelo naslovio " P r i r o d n a teologija — d o k a z i postojanja i atributa Božanstva skupljeni iz p r i r o d n i h poja­ v a " . N a s l o v zvuči kao prerada početka Psalma 19: "Nebesa s l a v u Božju kazuju, naviješta s v o d nebeski djelo r u k u njegovih." A l i P a leyjeve teze ne i d u dovoljno daleko pa ne dosežu veličinu Psalma. T e z a o k o n s t r u k c i j i pretpostavlja da složenost u r e zahtijeva postojanje konstruktora, k o d čovjeka još i više. Ipak, za zakletog evolucionista Paleyjeva l o g i k a i m a k o b n u pogrešku. Složenost saBožja znanost • 119

ta s v a k a k o zahtijeva postojanje u r a r a . U r e ne nastaju same od sebe. A l i životinje se stvaraju same i svaka je m a l o različita od svojih roditelja. Zbrajanjem t i h r a z l i k a tijekom tisućljeća, reći će v a m evolucijski b i o l o g , od manje složenog m a j m u n a dobit ćete složenost Homo sapiensa, m a j m u n a od manje složenog g m a z a , a g m a z a od još manje složene ribe. P r i r o d a teži složenosti jer složenost sa s o b o m n o s i preživlja­ vanje p u t e m inteligentne prilagodljivosti. Najjednostavniji o b l i c i života, bakterije, nemaju tu o s o b i n u . P r e m d a se bakterije kao s k u p i n a na Z e m l j i nalaze dulje od bilo kojeg d r u g o g živog bića, pojedinačno ne predstavljaju primjer uspjeha. N j i h o v a genetska D N K n e raspolaže m e h a n i z m o m usporavanja i l i ispravljanja m u tacijskih pogreški u p r i j e p i s u . S v a k a mutacija stvara i l i n o v u inačicu i l i m r t v u stanicu. Događa se v r l o v e l i k i broj mutacija, od k o j i h je golema većina loša pa nestaje. Žrtvujući pojedince preživ­ ljavaju kao s k u p i n a . Proučimo podatke i o d r e d i m o statističku vjerojatnost razvoja složenih h u m a n o i d a o d m a j m u n a . K a o što kaže z a k l e t i p r o d a r v i n i j a n s k i evolucijski znanstvenik R i c h a r d D a w k i n s , "mjere­ nje statističke nevjerojatnosti pretpostavke p r a v i je način procjene njezine uvjerljivosti". L j u d s k o m je k o s t u r u najsličniji fosil kostura kromanjonca (Ho­ mo sapiens). P r v i je put otkriven u spilji C r o - M a g n o n u francuskoj p o k r a j i n i D o r d o g n e , a l i su primjerci kasnije pronađeni po cijeloj E u r o p i , A z i j i te Sjevernoj i Južnoj A m e r i c i . Sličnost kromanjons k i h fosila s l j u d s k i m k o s t u r o m uključuje bedrene k o s t i za us­ p r a v n o stajanje, lične kosti te oblik i veličinu moždane šupljine. Naš se kromanjonac u f o s i l n i m n a l a z i m a pojavljuje prije 50 do 100 tisuća g o d i n a . K a d dospijemo u razdoblje prije deset tisuća g o d i ­ na broj se k r o m a n j o n s k i h fosila toliko namnožio da m o g u i s p u n i ­ ti prosječan muzej. N j i h o v a se starost određuje na n e k o l i k o neo­ v i s n i h načina i s v i daju sličnu dob. I l i je B o g z b o g n e k i h nepoznatih razloga u tlo stavio gotove fo­ sile i l i je kromanjonac stvarno postojao. Teološka postavka da su podatke i z m i s l i l i poremećeni bezbožni znanstvenici šteti objema stranama. S o b z i r o m da Biblija određuje čovjeka kao životinju s nešamom — dušom čovječanstva (Knjiga Postanka 2,7) — ne pos­ toji biblijski p r o b l e m za stvorenja slična l j u d i m a prije A d a m a . K a o što to ističu t a l m u d s k i i d r u g i d r e v n i komentari, postojale su ži­ votinje ljudskog obličja a l i bez nešame. 120 • Božja znanost

F o s i l i kromanjonaca dobno se preklapaju s p r i m i t i v n i j i m nean­ dertalcima. N e a n d e r t a l c i su nalik uobičajenim s t r i p o v s k i m p r i k a ­ z i m a spiljskih l j u d i : izražene obrve, koso čelo. Otkriće p r e k l a p a ­ nja srušilo je teoriju po kojoj su se neandertalci r a z v i l i (evoluirali) u kromanjonce. O s i m nedostataka f o s i l n i h nalaza neposrednog kromanjonskog pretka, tu je začudna genetska sličnost m e d u s v i m h o m i n i d i m a . Uzimajući u obzir brojnost naše vrste i široku rasprostranjenost cijelim svijetom, u populaciji bi morala postojati v e l i k a genetička raznolikost. T a k v i h r a z l i k a nema. G o r i l e , na primjer, p r e m d a ze­ mljopisno m n o g o skučenije i m n o g o malobrojnije, p o k a z u j u m n o ­ go veću genetsku raznolikost od l j u d i . Naša sličnost g o v o r i da s v i l j u d i imaju razmjerno n e d a v n o g zajedničkog pretka. U proučavanju podrijetla kromanjonaca želio b i h se u prošlost v r a t i t i dalje od n e k o l i k o desetaka tisuća g o d i n a , k a d su postojali o n i i neandertalci. Želim se v r a t i t i do trenutka u kojem se po teori­ jama e v o l u c i j s k i h biologa i paleontologa zajednički p r e d a k raz­ dvojio u dvije populacije — od jedne su naposljetku nastale čim­ panze, a od d r u g e Homo sapiens. Taj se rascjep, govore n a m , d o ­ g o d i o prije sedam m i l i j u n a g o d i n a u A f r i c i . M i l i j u n i m a g o d i n a topografija A f r i k e nije sprječavala s l o b o d u kretanja. Od Indijskog ocena na istoku do A t l a n t s k o g oceana na z a p a d u nijedna v e l i k a geološka formacija nije sprječavala miješa­ nje i sparivanje života na t o m v r l o p l o d n o m kontinentu. Prije os­ am m i l i j u n a g o d i n a to se iz temelja promijenilo. Pomicanje tektonskih ploča stvorilo je afrosirijski rasjed, hrbat koji je u smjeru sjever-jug p r o l a z i o A f r i k o m i preko A k a b e / E i l a t a i Jerihona nastavljao se u Siriju. Afrički d i o hrpta odvojio je istoč­ nu trećinu kontinenta od zapadne dvije trećine. Životinje iz istoč­ n o g dijela n i s u se više lako mogle miješati i sparivati s n j i h o v i m "rođacima" sa z a p a d a . Tektonski p o m a k stvorio je genetsku i z o ­ laciju, jedan od tradicijskih uvjeta za nastanak vrsta. H r b a t je bio tako strm da je promijenio tokove zračnih struja, a s njima i vremenske p r i l i k e širom kontinenta. Z a p a d n i su d i j e l o v i zadržali prijašnju r a z i n u padalina. Postojeća šumska vegetacija i dalje je bujala. U t o m području životinje n i s u stavljene p r e d nove okolišne i z a z o v e . Na i s t o k u je b i l o posve drukčije. S t r m i hrbat promijenio je prijašnje tokove zračnih masa. Sad je u to područje stizao samo s u h i zrak. Šume su nestale. K r a j o l i k se promijenio u savansku travnjačku r a v n i c u s p o k o j i m stablom. Urar i ura • 121

E v o l u c i j s k i b i o l o z i vjeruju da je n o v o savansko okružje išlo na r u k u stvorenjima koja su hodala u s p r a v n o . Tijekom sljedećih se­ d a m m i l i j u n a g o d i n a , kažu n a m , primat koji je živio na stablu p r o ­ mjeni se p r i l a g o d i o p o s t u p n i m razvojem (evolucijom) u u s p r a v ­ nog p r i m a t a (prve hominide) i p o t o m u nama sličnog kromanjonca. S o b z i r o m da su se šume u zapadne dvije trećine kontinenta zadržale, n a v o d n i zajednički p r e d a k čimpanza i kromanjonaca koji je ostao u zapadnoj A f r i c i malo se promijenio tijekom sedam m i l i j u n a g o d i n a od stvaranja rasjeda. To se v i d i na današnjoj čim­ panzi. U zapadnoj A f r i c i pronađeno je malo fosila h o m i n i d a . S druge strane, v e l i k a se većina pojavljuje na istočnoj strani kontinenta. A k o z a p a d n i h o m i n i d i u k a z u j u na to da je selidba u smjeru istokz a p a d preko rasjeda b i l a moguća, tada u v o d u pada pretpostavka o izolaciji pa n e m a m o jasnih pokazatelja što je u z r o k o v a l o p r o m ­ jenu u u s p r a v n i tjelesni stav. Većina objavljenih mišljenja podržavaju, možda z b o g nužnos­ t i , teoriju genetske izolacije. To je r a z u m n a p r v a p r e t p o s t a v k a . Pokušajmo stvoriti uvjerljiivi m o d e l genetskih promjena potreb­ n i h da m a j m u n sa stabla postane u s p r a v n i kromanjonac. T a d a možemo izračunati vjerojatnost da se to d o g o d i tijekom raspolo­ živih sedam m i l i j u n a g o d i n a . U znanstvenoj l i t e r a t u r i p r o n a l a z i m o da n e k i p r i m a t i i m a j u osobine koje su n e k a d bile rezervirane za ljude. B o n o b i s p o l n o o p ć e l i c e m u l i c e , m l a d u n č a d odgajaju pet g o d i n a , a s p o l n o sazrijevaju u d o b i od 13 do 14 g o d i n a . Čimpanza se m o ž e u r e ­ đivati gledajući se u zrcalo (možda pokazatelj samosvijesti). G e ­ netski s u čimpanze v r l o slične l j u d i m a . (Zaista, obrijemo l i lice čimpanze i l i ako d o p u s t i m d a m i naraste b r a d a o d d v a - t r i centi­ metra, primjećujem sličnost.) U tijeku je v e l i k i projekt proučava­ nja cijelog l j u d s k o g g e n o m a . D o s a d je proučen tek m a l i djelić genoma čimpanze. A l i ako poznate p o d a t k e smatramo d o b r i m pokazateljima z a cijeli g e n o m , ljudi se genetski o d čimpanze (rod Van) r a z l i k u j u od 1 do 5 posto, o v i s n o o tome koji n i z a m i n o k i s e l i n a (bjelančevina) uspoređujemo. Obratite p o z o r n o s t na to da ovdje uopće ne g o v o r i m o o duši, nešami. To je prepušteno d u h o v n o m , a ne z n a n s t v e n o m proučavanju. L e o n L e d e r m a n , f i ­ zičar nobelovac, lijepo je sročio tu dihcrtomiju: " K a d me pitaju da g o v o r i m o d u h o v n o s t i , k a ž e m i m d a o d u o n i m a p r e k o ceste [teolozima]." 7

122 • Božja znanost

Što se tiče razlike od 1 do 5 posto, ona ne i z g l e d a v e l i k a . P r i s ­ jećajući se k a k o se mi l j u d i p o n e k a d ponašamo, procjena i nije tako loša! Genetski paket informacija prenošenih k r o m o s o m i m a , genom, o t p r i l i k e je jednak k o d s v i h sisavaca. T v o r i ga oko tri milijarde n u k l e o t i d s k i h b a z n i h parova po stanici. Te baze su m o l e k u l a r n e točke i n f o r m a c i j a sadržane u d v o s t r u k o j s p i r a l i naše k r o m o somske D N K . U svakoj od te tri milijarde točaka n a l a z i se jedna od četiri baze. S k u p od tri baze t v o r i jednu od dvadeset p r i r o d n o postojećih a m i n o k i s e l i n a . K o m b i n a c i j a n e k o l i k o stotina p o v e ­ z a n i h aminokiselina s a v i n u t i h u svojstveni t r o d i m e n z i j s k i ustroj stvara jednu od tisuća bjelančevina potrebnih za život. Svojstva m o l e k u l a r n i h veza i električnih naboja svake aminokiseline m i ­ jenjaju linearne jednodimenzijske n i z o v e n u k l e o t i d s k i h i n f o r m a ­ cija u trodimenzijske ustroje naših bjelančevina i, stoga, naših t i ­ jela. Ta promjena iz jedne u t r i dimenzije po sebi je p r e k r a s a n profinjeni primjer čuda koja tvore život. Od tri milijarde parova baza, u šifri je zapisano, kako i z g l e d a , samo njih oko 3 posto. Preostalih 97 posto D N K kao da je neak­ t i v n o , p r e m d a može i m a t i ključan značaj u r a d u i u p r a v l j a n j u genomom. Pretpostavimo da u stvaranju čimpanze i kromanjonca n a v o d ­ n o m zajedničkom p r e t k u koji je živio prije sedam m i l i j u n a g o d i n a trebamo promijeniti samo a k t i v n i d i o genoma. To znači 3 posto baza i l i (3% x 3 x 10 =) 90 m i l i j u n a baza. Naša se D N K od čimpanzine razlikuje za oko 1 posto u a k t i v n o m dijelu genoma. U t i h 90 m i l i j u n a baza najkonzervativnije ćemo pretpostaviti da između n a v o d n o g pretka kromanjonca i kromanjonca postoji r a z l i k a od 1 posto. (Sjetimo se da je čovječji kostur jednak kromanjončevu.) To znači 1% x 90 x 10 , odnosno oko m i l i j u n različitih baza. 9

ć

To je p o z o r n i c a koju su za nas p r i p r e m i l i m o l e k u l a r n i b i o l o z i . Pitanje je možemo li u sedam m i l i j u n a godina očekivati m i l i j u n točkastih mutacija D N K , njihovu p o h r a n u i kasnije prijenos koji omogućuju da postanu dominantne u cijeloj lokalnoj p o p u l a c i j i i l i čoporu. Sad d o l a z i m o do teškog dijela vjerojatnosti: razrade uvjerljivog modela. Na p r v i se p o g l e d možemo upitati koje su mutacije potrebne da se zajednički predak sličan čimpanzi pretvori u kromanjonca. A l i takav p r i s t u p i m a temeljnu pogrešku. U očima evolucijskog Urar i ura • 123

b i o l o g a ne postoje "potrebne" mutacije. Potrebne mutacije znače cilj p r e m a kojem p r i r o d n a selekcija (tj. evolucija) teži, a stalno n a m se utuvljuje u g l a v u da " p r i r o d n a selekcija nema cilja". Po­ java namjere i l i cilja d o l a z i od gledanja unatrag, od proučavanja p r o i z v o d a evolucije i čuđenja prema planiranju p o t r e b n o m da se od amebe prije 600 m i l i j u n a g o d i n a , na primjer, stigne do čovjeka. A k o evolucija zaista nema n i k a k v e namjere, tada možemo z a ­ ključiti k a k o u slučaju da se na životnoj sceni n i s u p o j a v i l i l j u d i , jedan od m n o g i h o b l i k a života, biće na v r h u p i r a m i d e bilo bi neko d r u g o , d o v o l j n o i n t e l i g e n t n o i spretno da s a v l a d a i z a z o v e p r i r o d e . N e k o se biće naprosto moralo r a z v i t i , a d o g o d i l o se da smo to baš m i . E v o sažetka neodarvinijanskog stajališta: mi smo rezultat n i z a nasumičnih točkastih mutacija D N K u gametama (zrelim s p o l n i m stanicama) koje su se sjedinile i stvorile mutirane zigote od kojih je nastao m u t i r a n i potomak. I z a z o v i p r i r o d e p o t o m su b i r a l i za i l i p r o t i v promjena izraženih mutacijama. A k o je izbor bio p o z i t i v a n , p o t o m je k r o z m n o g o naraštaja sparivanja poželjna mutacija postala d o m i n a n t n a osobina u sada poboljšanoj životinjskoj s k u ­ p i n i . Taj se nasumični plus selektivni proces ponavljao v r l o m n o ­ go p u t a da se p o s t i g n u p o t r e b n i h m i l i j u n mutacija k o j i m a smo došli do sadašnjosti. Za to nema f o s i l n i h nalaza, a l i možemo z a ­ m i s l i t i mogući k o n z e r a v t i v n i m o d e l . A k o z a u z m e m o drukčije stajalište i u s t v r d i m o da s u ljudi jedi­ ni v r h u n s k i o b l i k života sposoban da se u h v a t i ukoštac sa s v i m i z a z o v i m a p r i r o d e , p r o b l e m našeg nastanka nasumičnim m u t a c i ­ jama i p r i r o d n o m selekcijom u z a d a n o m v r e m e n u postaje neost­ v a r i v . Čak i k a d b i s m o p r i h v a t i l i b r z i n u mutacija m i l i j u n p u t a veću od one koju danas opažamo u gametama i k a d nijedna od mutacija ne bi b i l a kobna (a obje pretpostavke su z a p r a v o s m i ­ ješne), za razvoj čovjeka potrebno je više od stotinu m i l i j u n a nara­ štaja. A ako pretpostavimo normalniju b r z i n u mutacija, potrebno vrijeme narasta na stotine m i l i j a r d i naraštaja! S v a k i čitatelj koji z n a jednadžbe vjerojatnosti može potrebne proračune načiniti na komadiću p a p i r a . O tome ovdje ne treba trošiti previše riječi. U p i t a j m o se: može li se za sedam m i l i j u n a g o d i n a od trenutka k a d s u t e k t o n s k i p o m a c i Z e m l j i n e kore u z r o k o v a l i p r o m j e n u afričke k l i m e n a k u p i t i s k u p m u t a n t s k i h osobina p o t a k n u t i h s m i ­ l i j u n mutacija? D o p u s t i t ćemo da su mutacije nasumične na r a z i ­ n i D N K i p o t o m odabirane p r i r o d n i m i z a z o v i m a . Pretpostavit 124 • Božja znanost

ćemo da nema k o b n i h mutacija te da se svaka poželjna mutacija ne g u b i u kasnijim mutacijama. Obje su pretpostavke v r l o nevje­ rojatne i blage, jako naklonjene teoriji pretvorbe m a j m u n a u A d a ­ m a . A l i ako griješim, htio b i h griješiti u t o m smjeru. Najbrže opažene mutacije u stanicama ljudskog tijela dosežu j e d n u mutaciju na deset podjela stanice. K o d gameta su b r z i n e mutacija m n o g o manje: od jedne na 10 000 do jedne na 100 000 naraštaja. Niža b r z i n a mutiranja gameta ne iznenađuje. Od gameta nas­ taje sljedeći naraštaj. K a o što bismo i očekivali, one raspolažu ra­ zličitim biološkim m e h a n i z m i m a za zaštitu od mutacija i p o t o m ispravljanje o n i h koje se uspiju p r o b i t i k r o z p r v e crte obrane. G a mete žele zadržati status quo. N a s pak ovdje z a n i m a samo b r z i n a mutacija gameta. Približna veličina r e p r o d u k t i v n e p o p u l a c i j e u k r d i m a i l i čoporima m n o g i h v e l i k i h životinja je oko 10 tisuća j e d i n k i . Pret­ p o s t a v i m o godišnji c i k l u s razmnožavanja u kojem sudjeluju s v i spolno z r e l i članovi k r d a i l i čopora. K o d b r z i n a mutacija gameta koje dosežu v r l o v i s o k i h jednu na deset sparivanja, godišnje će se pojaviti petsto mutacija, a 3 posto od njih, odnosno 15, nalazit će se u izražajnom dijelu genoma. Na svakoj točki k r o m o s o m a može se n a l a z i t i jedna od četiri baze. D a k l e , u prosjeku će samo jedna četvrtina od 15 mutacija v o d i t i p o z i t i v n o m poboljšanju životinje domaćina. Mutacije se p o t o m sparivanjem mutanta s n e m u t i r a n i m jedinakama moraju raširiti cijelim k r d o m i l i čoporom. A k o j e mutacija n e u t r a l n a , što znači d a n e n u d i n i k a k v e i z r a v n e prednosti u p r i r o d n o m o d a b i r u , i ako se ne i z g u b i u slje­ dećim mutacijama, k r o z životinjsku će se p o p u l a c i j u proširiti u ot­ p r i l i k e pet tisuća naraštaja. A k o svaka mutacija daje m u t a n t u sa­ mo 1 posto prednosti n a d ostatkom životinja, za njezino širenje i postajanje d o m i n a n t n o m osobinom potrebno je petsto naraštaja. Taj rezultat daje n a m poznata f o r m u l a ukamaćivanja. (Primjeću­ jete da n a v o d i m p r e t p o s t a v k e i temelje m o j i h proračuna. K a d g o v o r i m o snazi evolucije htio b i h izbjeći bilo k a k v u dvojbu.) A k o je zajednički predak kromanjonaca i čimpanzi spolno bio n a l i k današnjim čimpanzama ( r a z u m n a p r e t p o s t a v k a ) , tada je s p o l n u zrelost dostigao s oko s e d a m g o d i n a . Petsto naraštaja, p r e m a tome, odgovara razdoblju od oko tri tisuće g o d i n a . Sve se pojedinačne osobine ne moraju razvijati slijedno. P r o m ­ jene p o p u t ustroja k u k a , d l a k a , o b l i k a lubanje i slične m o g u se d o ­ Ura r i ura • 125

g o d i t i usporedno. K a k o bi pružile selektivnu prednost i dopustile razmnožavanje, mutacije se unutar svake osobine moraju d o g a ­ đati u logičnom slijedu, tako da se pojedine osobine razvijaju pos­ t u p n o (primjerice postupna promjena oblika kosti od i z v o r n o g a p r e m a novome). Pretpostavimo da se usporedno razvija 15 osobi­ na, a svaka od njih zahtijeva promjenu 70 tisuća mjesta na D N K . K a o d o d a t n u prednost, pretpostavit ćemo da se mutacije uvijek događaju u n u t a r našega u s k o g pojasa o d m i l i j u n mjesta (od u k u p n o 90 m i l i j u n a a k t i v n i h ) u kojem se promjena o d v i j a . Na s v a k o m se mjestu može naći jedna od četiri aminokiseline, a samo je jedna od njih ispravna. Vjerojatnost P p r a v i l n o g ispunjavanja p r v o g mjesta je jedan m i n u s vjerojatnost pogreške q: P = 1 " q = 1 " (279 000/280 000)

r

gdje je r broj naraštaja. Brojka 280 000 predstavlja 70 000 mjesta svake osobine, gdje svako mjesto može i s p u n i t i jedna od četiri moguće baze. Da se p r v a od 70 000 mutacija postigne s 83-postotn o m sigurnošću potrebno je oko 500 000 naraštaja. Za ispunja­ vanje cijele zadaće potrebne su stotine m i l i j u n a naraštaja. F o s i l n i n a l a z i govore da se sve d o g o d i l o za sedam m i l i j u n a godina. S druge strane, d o z v o l i m o li da se potrebnih m i l i j u n mutacija d o g o d i u b i l o kojem redoslijedu, ali se 15 godišnjih mutacija ras­ podjeli na s v i h 90 m i l i j u n a baza, tada postoji 17-postotna vjerojat­ nost da će se mutacija d o g o d i t i na potencijalno k o r i s n o m mjestu i 25-postotna vjerojatnost da će mutacija na t o m mjestu staviti is­ p r a v n u b a z u . Vjerojatnost uspjeha u p r v o m naraštaju je: P = 0,17x0,25 = 0,0425 Vjerojatnost neuspjeha je: q = 1 " P = 0,9575 Vjerojatnost uspjeha u sljedećim naraštajima je: P = 7 " q =1 " (0,9575)' r

Do trenutka k a d se svaka od potencijalno k o r i s n i h mutacija p o ­ javi u p o p u l a c i j i s 82-postotnom vjerojatnosti p r o l a z i 40 naraštaja. 126 • Božja znanost

P r i r o d a zahtijeva m i l i j u n promjena i l i 40 m i l i j u n a naraštaja, čak i ako z a n e m a r i m o petsto do tisuću naraštaja potrebnih da se svaka mutacija proširi k r d o m i l i čoporom. F o s i l n i n a l a z i kažu da je b i l o dovoljno sedam m i l i j u n a godina. N e k o m e će se učiniti da poteškoća i m a jednostavno rješenje. M o ž d a započinjemo s nerealno m a l o m p o p u l a c i j o m , a veća se populacija mijenja m n o g o brže. Povećavanje j e d i n k i u čoporu i l i k r d u na 100 000 desetorostruko povećava broj m u t a c i j a po naraštaju. Ipak, čak i uz 100 000 j e d i n k i za širenje osobine potreb­ no je više od tisuću naraštaja. Povećavanje veličine čopora i l i k r ­ da ne rješava p r o b l e m broja mutacija u raspoloživom v r e m e n u . U pokušaju neobično b r z i h morfoloških promjena opaženih u f o s i l n i m n a l a z i m a , teorije evolucije govore o genetskim u s k i m gr­ l i m a u kojima v r l o m a l i broj j e d i n k i doživljava v r l o v e l i k e m u tacijske promjene. M a l a veličina k r d a i l i čopora omogućuje b r z o širenje mutacije. A l i , što je broj j e d i n k i manji to je manji i broj m u ­ tacija po naraštaju, pa je za pojavu mutacije potrebno više narašta­ ja. K o d većeg broja j e d i n k i po sezoni parenja više je mutacija ali je, također, potrebno i više naraštaja za širenje mutacije m e d u njima. M n o g i e v o l u c i o n i s t i slažu se da rješenja nema ako se za pokre­ tačku s i l u mutacija odabere klasični k o n c e p t nasumičnosti na točkastoj m o l e k u l a r n o j r a z i n i D N K . Z a t o naprosto n e m a d o ­ voljno vremena. U g e n o m u su istodobno morale b i t i aktivirane i l i deaktivirane velike skupine baza i l i čak cijeli slijedovi gena. S k u p i n e gena k o ­ rištenih z a j e d n u s v r h u svoju s u u l o g u morale mijenjati s i m u l ­ tano, s time da su n e k i geni genoma tisućljećima strpljivo čekali genetski i l i okolišni poticaj za pridruživanje s v o j i m već preus­ mjerenim rođacima. U n e k o l i k o posljednjih desetljeća o t k r i l i smo da su za čudesne promjene genoma o d g o v o r n i nevjerojatno fino ugođeni p r i r o d n i z a k o n i . Slijedovi D N K n a z v a n i geni Hox pomiču cijele organske ustroje p o p u t očiju i l i n o g u na n o v a mjesta. U rijetkim p r i l i k a m a m a l i d i j e l o v i D N K stvarno s e pomiču s j e d n o g k r o m o s o m a n a d r u g i , potičući na taj način iznenadne (isprekidane?) promjene i z ­ raza. U s p r k o s činjenici da nose alele identičnih gena, genetski p a ­ keti ženke djeluju u z a m e t k u na različite načine od paketa p r i m ­ ljenog od mužjaka. N e k e bjelančevine su šifrirane f a n t o m s k i m , nepostojećim genima i l i , ako se ne r a d i o f a n t o m s k i m , genima sas­ tavljenim od rascijepljenih dijelova d r u g i h gena. Ta čuda genoma Urar i ura • 127

p r o m i j e n i l a su naše razumijevanje temeljnih procesa " e v o l u c i ­ je", procesa koje se više ne smatra p o s l j e d i c o m p o s v e n a s u ­ mičnih događaja. Naš svemir, tako fino u g o d e n za potrebe inteligentnog života, zaista kuca po taktu v r l o vještog U r a r a .

128 • Božja znanost

P O G L A V L J E

9

Podrijetlo čovječanstva

[Jahve, Bog] u nosnice mu udahne dah [nešamu] života. Tako postane čovjek [adam] živa duša. (Knjiga Postanka 2,7) "postane živa duša": možda stih govori da je čovjek [adam] bio potpuno živo biće ali je [dahom života, n e š a m o m ] promijenjen u d r u g o g čovjeka. (Nahmanides, komentar Knjige Postanka 2,7 napisan 1260.) G o d i n e 1948. zbio se događaj koji će promijeniti tok povijesti i čovječanstva. Te je godine u m e z o p o t a m s k o m g r a d u U r u rođen praotac A b r a h a m . B i b l i j a baš A b r a h a m u p r i p i s u j e z a s l u g u z a p o n o v n o otkrivanje postojanja jedinstvenog, bestjelesnog Vječnog Stvoritelja. A b r a h a m je onaj koji je čovječanstvo počeo učiti i s t i n i . K a l e n d a r k o j i A b r a h a m o v o rođenje bilježi 1948. je b i b l i j s k i , kalendar koji započinje prije gotovo šest tisuća g o d i n a stvaranjem A d a m o v e duše. Z a n i m l j i v a koincidencija: 1948. kao rođenje oca naroda izraelskog i, s d r u g o g motrišta, 1948. kao p o n o v n o rođe­ nje izraelske države. Ipak, n a d n e v c i u Bibliji u z r o k o v a l i su više kontroverzije negoli koincidencija. Prema b i b l i j s k o m k a l e n d a r u A d a m se r o d i o u n u t a r posljednjih šest tisuća g o d i n a . Može li to b i t i istina k a d su m u z e j i Božja znanost • 129

ispunjeni f o s i l i m a sličnim l j u d i m a starim 50 tisuća godina? N a g o ­ vještaj o d g o v o r a te biblijske zagonetke n a l a z i m o u događajima koji su se d o g o d i l i dvije tisuće g o d i n a poslije A d a m a , u životu i djelatnostima A b r a h a m a . Baš kao što je Bog odabrao A b r a h a m a n a k o n što je A b r a h a m odabrao Boga, možda je J a h v i n susret s A d a m o m uslijedio n a k o n što je A d a m spoznao transcedentnu, a i p a k i m a n e n t n u svemoć koju n a z i v a m o Vječnim B o g o m . A d a m je možda bio p r v i h o m i n i d s božanski stvorenom l j u d s k o m dušom. K a d g o v o r i m o o početku svemira, g o v o r i m o o događajima od prije 15 m i l i j a r d i g o d i n a (sa zemaljskog motrišta). Sve je to v r l o daleko i p r e p u n o nagađanja. Početak života također se zbio tako d a v n o da to možemo smatrati z o r o m samog vremena. A l i s početkom čovječanstva započinjemo o b l i k o v a t i naše o b i ­ teljsko stablo. P r e b l i z u je da bismo se osjećali u g o d n o . Ateist ne­ rijetko želi da n a m na našim prekrasno v i s o k i m čelima b u d e otis­ nuto "Načinili m a j m u n i " , d o k teist često želi d o k a z a t i k a k o smo i z r a v n i p o t o m c i " p r a h a z e m a l j s k o g " (Knjiga Postanka 2,7). P r e m a K n j i z i Postanka i dvije tisuće godine komentara o njoj, stvarnost našeg postojanja n a l a z i se negdje između ta d v a e k s t r e m n a položaja najosjetljivijeg pitanja u s u k o b u znanosti i religije. Fosile h o m i n i d a koji su postojali prije A d a m a moguće je objas­ n i t i tako što ih je p o s t a v i o Stvoritelj kao svojevrstan test. A to može b i t i istinito. Tu p o s t a v k u se ni na koji način ne može obori­ ti. Ovdje temi pristupam iz drugog kuta: fosili su prava slika prošlosti, o n i ni na koji način ne ugrožavaju T o r u i, najvažnije, njih su p r e d v i d j e l i g l a v n i d r e v n i komentari. D o s l o v n o čitanje Knjige Postanka zaista kaže da je "Jahve, Bog, napravio čovjeka od praha zemaljskog" (Knjiga Postanka 2,7), i to doslovno čitanje može književno b i t i ispravno. Međutim, u s k l a d u s d r e v n i m prihvaćenim objašnjenjima hebrejskog teksta, možda je (a ja naglašavam riječ možda) A d a m imao pretka. Stanite! Nemojte još istrgnuti ovo poglavlje. U p r e t h o d n o m poglavlju pokazao sam k o l i k o je nevjerojatno da se u raspoloživom v r e m e n u m a j m u n p r o ­ mijenio u čovjeka. Zato poslušajte moje obrazloženje o našem m o ­ gućem podrijetlu, pamteći da prema Bibliji čovjeka jedinstvenim čini naša nešama, naša duša (Knjiga Postanka 2,7), a ne naša tijela. K a d sam se p r v i put počeo mučiti s pitanjima našeg podrijetla, s k u p i o sam hrabrost i p o z n a t o g biblijskog z n a n s t v e n i k a rabina A h a r o n a Lichtensteina pitao je li moguće da je A d a m i m a o pret130 • Božja znanost

k a . N e znajući što d a očekujem, t e m u sam n e k o l i k o n e u g o d n i h m i n u t a izbjegavao. K a d sam naposljetku i z u s t i o pitanje, njegov m i r n i o d g o v o r gotovo me srušio: "Tekst Knjige Postanka i d r e v n i N a h m a n i d e s o v i k o m e n t a r i tog teksta s v a k a k o [obratite p o z o r ­ nost, svakako!] otvaraju mogućnost takvog tumačenja." Svoje sam pitanje otada p o n o v i o m n o g i m proučavateljima B i b ­ lije, židovskim i kršćanskim, u S A D - u i Izraelu. N j i h o v i su o d g o ­ v o r i b i l i jednaki, p r e m d a su se na pitanje očitovali samo p o d uvje­ t o m da ostanu a n o n i m n i . U p o z o r i l i su me na otpor koji ću doživ­ jeti b u d e m li to saznanje širio o n i m a koji dobro ne poznaju z n a ­ nost i B i b l i j u . S o b z i r o m da vjerujem u l j u d s k u inteligenciju, p o ­ dučavam o tome. P u n u i s t i n u o našem p o d r i j e t l u možda nećemo n i k a d z n a t i . Čak i takav poznavatelj evolucije k a k a v je Ernst M a y r , počasni profesor zoologije H a r v a r d s k o g sveučilišta, nekadašnji upravitelj Američkog p r i r o d o s l o v n o g muzeja i tijekom cijelog svog života z a k l e t i zagovaratelj d a r v i n i z m a , naposljetku je p r i z n a o da je p o ­ drijetlo naše vrste " z a g o n e t k a " (upotrijebit ću njegovu riječ) k o j u možda n i k a d nećemo riješiti. V e z a koja i z r a v n o v o d i Homo sapiensu nedostaje. To ne treba i z n e n a d i t i . T a k v i h i z r a v n i h " v e z a " u f o s i l n i m n a l a z i m a nema mnogo. Svoje izlaganje t e m e l j i m na T a l m u d u (nastao o k o 500. g.) i t a k v i m b i b l i j s k i m d i v o v i m a p o p u t Rašija (oko 1050.), M a i m o n i d e sa (oko 1190.) i N a h m a n i d e s a (oko 1260.). N j i h o v i su k o m e n t a r i n a p i s a n i stoljećima prije n e g o l i s u p a l e o n t o l o z i o t k r i l i ostatke l j u d i m a sličnih stvorenja (hominida) starih 50 tisuća g o d i n a i više. O n o što su napisali potječe i z r a v n o iz Biblije. M o j p r i s t u p temi je trostruk: (a) paleontološka otkrića, (b) k o m ­ parativna anatomija i (c) teološki z a p i s i . Što se tiče o v o g posljed­ njega, m o r a m p o n o v n o naglasiti da su tumačenja tih b i b l i j s k i h k o ­ mentatora neobično slična otkrićima suvremene paleontologije, ali da su, d a k a k o , nastala prije, a stoga i neovisno, od suvremene paleontologije. O n i predstavljaju značenje koje se n a l a z i u biblij­ s k o m tekstu.

FOSILNI NALAZI

Jedinstvenost našega kozmičkog podrijetla ističu m n o g i svje­ t o v n i znanstvenici. V e l i k i prasak i posebna inflacijska sila koja je Podrijetlo

čovječanstva

•

131

postojala o d m a h poslije tog trenutka tako su b i l i točno uravnote­ ženi prema potrebama života da svemir i z g l e d a predodređen za njega. Poslije nastanka svemir se brzo inercijski širio. T i j e k o m vreme­ na u j e d n o m je njegovom d i j e l u nastala m a s i v n a m a g l i c a s d o ­ voljno p l i n a i prašine za stvaranje stotinu m i l i j a r d i z v i j e z d a u s p i ­ r a l n o m galaktičkom d i s k u promjera 80 tisuća svjetlosnih g o d i n a , d e b e l o m 6000 svjetlosnih g o d i n a . Tu smo g a l a k t i k u po svijetlom pojasu koji ostavlja na c r n o m noćnom nebu n a z v a l i Mliječna sta­ za. To je naš d o m u s v e m i r u , jedna od stotinu m i l i j a r d i galaktika koje tvore naš svemir. N a m a najbliži v e l i k i susjed, galaktika M 3 1 u zviježđu A n d r o m e d e , udaljen je d v a m i l i j u n a svjetlosnih g o d i ­ na. S p i r a l n i o b l i k Mliječne staze milijarde će se g o d i n a kasnije p o ­ javiti u k r i v u l j a m a o k l o p a indijske lađice te u rasporedu sjemenki suncokreta. Prošlo je t r i milijarde g o d i n a . Svemir je bio star o t p r i l i k e deset m i l i j a r d i g o d i n a . Trideset tisuća g o d i n a od središta Mliječne staze i samo m a l o sjevernije od središnje ravnine galaktičkog d i s k a , z a ­ jedničkim g r a v i t a c i j s k i m privlačenjem, s k u p i o se p r i m o r d i j a l n i v o d i k pomiješan sa z v j e z d a n o m prašinom neke davne supernove. Većina njihove mase privučena je p r e m a središtu. P a d materije oslobodio je dovoljno energije za zagrijavanje središta na n e k o l i k o m i l i j u n a C e l z i j a , t e m p e r a t u r u n a kojoj započinje fuzija v o d i k a . M a s a se z a p a l i l a i postala zvijezda, d i v o v s k a peć u kojoj se v o d i k tako sažima da mu se jezgre stapaju i stvaraju helij, oslobađajući p r i t o m goleme količine energije. T u z v i j e z d u m i z o v e m o Sunce. Svake sekunde u S u n c u se 660 m i l i j u n a tona v o d i k a pretvara u he­ lij i energiju. Od prašine i p l i n a koji n i s u b i l i privučeni u Sunce nastalo je devet planeta i mnoštvo kometa. Sljedeću m i l i j a r d u g o d i n a planet Z e m l j a , udaljen oko 8 svjetlosnih m i n u t a ( i l i 150 m i l i j u n a k i l o ­ metara) od Sunca, p o l a k o se o b l i k o v a o . Većinu tog vremena bio je rastaljen, zagrijavan energijom mnoštva padajućih stijena i p r a ­ šine. Površina se postupno h l a d i l a . Prije o t p r i l i k e 3,8 m i l i j a r d i g o d i ­ na p o j a v i l i su se tekuća v o d a i k o p n o . Na zaprepaštenje znanstve­ ne zajednice, f o s i l i su p o k a z a l i da se život u o b l i k u bakterija i a l ­ gi pojavio o d m a h po pojavi tekuće vode. Sljedeće t r i miljarde g o d i n a jedini su zemaljski život t v o r i l i jed­ nostanični o r g a n i z m i . P o t o m , prije oko 530 m i l i j u n a g o d i n a , život 132 • Božja znanost

je e k s p l o d i r a o u raznolikost k a k v u danas z n a m o . F o s i l n i n a l a z i otkrivaju i s p r e k i d a n i razvoj od p r v i h jednostavnih živih bića do složenosti današnje biosfere. U z o r a k uopće nije n a l i k g l a t k o m fo­ s i l n o m r a z v o j u k a k a v j e i s p r v a bio p r o g n o z i r a n . P o z n a t i z n a n ­ stvenik Roger Penrose j e d n o m je izjavio: " P o m o m mišljenju, u evoluciji još i m a zagonetnih s t v a r i . " Statistička nevjerojatnost da se sve d o g o d i l o slučajno n a v o d i matematičara Penrosea na p o m i ­ sao o razvoju " p r e m a n e k o m budućem c i l j u . " U neko doba prije m i l i j u n do d v a m i l i j u n a g o d i n a biće s l u b a ­ njom obujma m a l o manjeg od jedne litre čini se da je h o d a l o us­ p r a v n o . P o d a c i iz tog razdoblja su, u najboljem slučaju, dvojbeni jer se temelje na v r l o m a l o m broju n e p o t p u n i h fosila. Prije 150 tisuća g o d i n a već postoji neandertalac. F o s i l n i n a l a z i i z tog doba p o t p u n i j i su. Neandertalci s u p o m n o g o osobina b i l i slični s u v r e m e n o m čovjeku. G l a v n a je r a z l i k a b i l a o b l i k njihove lubanje. P r e m d a je njezin obujam o t p r i l i k e bio jednak našem, oko 1,4 litre, čeljust im je b i l a masivnija, a čelo spuštenije od našeg. K a m e n o oruđe pronađeno pokraj fosila i z g l e d a da je načinjeno namjernim kalanjem, što je mogući nagovještaj sposobnosti p l a n i ­ ranja i izvršavanja p l a n o v a . A l i z b i v a l o se i nešto m n o g o čudesnije od izrade oruđa. Ta su stvorenja počela zakapati svoje mrtve! To zaključujemo na teme­ l j u n e k o l i k o p o t p u n i h i l i gotovo p o t p u n i h fosila k o s t u r a i z tog razdoblja, a s v a k i je od njih pronađen položen na stranu, u p o l o ­ žaju fetusa. Prije više od 100 tisuća g o d i n a , z b o g razloga koje m o ­ žemo samo nagađati, stvorenja su odlučila da n j i h o v i m r t v i z a s l u ­ žuju s u d b i n u drukčiju od komadanja zvijeri koje su obilazile oko ulaza u spilju. Do vremena prije 40 tisuća godina neandertalci su nestali, a z a ­ m i j e n i l i su ih kromanjonci, p r e m d a su obje vrste u s p o r e d n o pos­ tojale k r o z razdoblje o d n e k o l i k o desetaka tisuća g o d i n a . M o r ­ fologija n o v i h h o m i n i d a z a p r a v o je više-manje b i l a jednaka našoj. Uz p o j a v u kromanjonaca zapaža se znatno poboljšanje m o t o r i k e . Uz fosile iz tog doba p r o n a l a z i m o fino o b l i k o v a n koštani alat i r a ­ zličite ukrase. Do vremena prije deset tisuća g o d i n a kromanjonci su se raširili od Francuske do Ukrajine te širom sjeverne K a n a d e . Na mjestima u k o p a sad n a l a z i m o kamene svjetiljke s u t o r i m a za stijenj (dokaz uporabe ulja i l i masti) i koštane igle. Prije o t p r i l i k e deset tisuća g o d i n a u današnjem središnjem Izraelu i sjevernoj Siriji bilježimo početke poljodjelstva. P r o l a z i Podrijetlo

čovječanstva

•

133

tisuću g o d i n a i pojavljuju se košare spletene od trske. Do vreme­ na prije osam tisuća godina r a z v i l o se lončarstvo. Sve to, a ipak, p r e m a n a d n e v c i m a iz Biblije, još uvijek nema A d a m a . B i b l i j a g o v o r i o k e r a m i c i , k a k o se k o r i s t i , njezinoj čistoći i onečišćenjima (v. L e v i t s k i z a k o n i k 11,33), a l i n e m a nijedne riječi o tome tko ju je i z m i s l i o . Taj i z u m ne spominje (mislim) zato što to p r e t h o d i A d a m u , a Biblija je tu činjenicu d o b r o p o z n a v a l a . S i ­ tuacija s o b r a d o m k o v i n a p o s v e je drukčija. K n j i g a P o s t a n k a p r i p i s u j e početak profinjene obrade b a k r a i m j e d i T u b a l - K a j i n u , s i n u L a m e k a (Knjiga P o s t a n k a 4,22). B i l o je to o t p r i l i k e s e d a m stotina g o d i n a poslije A d a m a , d a k l e prije o t p r i l i k e pet tisuća go­ dina. Arheološke nalaze iz vremena prije i z u m a p i s m a prije pet do šest tisuća g o d i n a znanstvena zajednica zove pretpovijesnima jer se r a d i o p r e d m e t i m a , a ne namjerno zabilježenim povijesnim d o ­ gađajima. K l i n a s t o p i s m o , p r v a vrsta p i s m a , v r e m e n s k i spada u biblijsko vrijeme A d a m a i Eve. D o b a u kojem je živio A d a m teologija zove početkom čovječan­ stva. I z u m p i s m a arheologija n a z i v a početkom povijesti. Možda ova d v a pojma imaju nešto zajedničkog. Riječ za c i v i l i z a c i j u na k i neskome glasi "uzdižuća snaga pisanja". R a n i f o s i l n i n a l a z i previše su p o t p u n i i previše d o b r o d o k u ­ m e n t i r a n i d a bismo i h m o g l i nazvati z a b l u d j e l o m maštom n e k o g zavedenog paleontologa. Sad ne g o v o r i m o o j e d n o m i l i d v a fosila koji predstavljaju jedine dokaze postojanja h o m i n i d a prije m i l i j u n godina. F o s i l n i n a l a z i iz razdoblja prije šest do 40 tisuća g o d i n a is­ punjavaju muzeje širom svijeta. Određivanje starosti tih fosila temelji se na n e k o l i k o n e o v i s n i h r a d i o a k t i v n i h i t e r m o l u m i n i s c e n t n i h t e h n i k a . Sve daju slične odgovore. Tvrdnja da je N o i n potop (prema Bibliji prije 4100 go­ dina) na n e k i način izmijenio fosile i z b o g toga poništio vrijednost t i h tehnika ne odolijeva provjeri. Kreacionistički z n a n s t v e n i c i s t a k v i m p r i s t u p o m m o r a l i b i r a z m i s l i t i što rade. Rano brončano doba pada u vrijeme poslije A d a m a , ali prije vremena potopa. Iste tehnike određivanja starosti korištene za predmete iz doba prije A d a m a početak brončanog doba postavljaju na prije pet tisuća go­ d i n a , baš kao i biblijski kalendar. A k o je potop promijenio nalaze iz razdoblja prije njega, primjerice prije A d a m o v a doba, također bi promijenio i podatke iz brončanog doba. A tome nije tako. P o ­ daci iz p r e d a d a m s k o g razdoblja su točni. 134 • Božja znanost

A l i kao što ćemo v i d j e t i , s b i b l i j s k o g motrišta nije potrebno osporavati zaključke nastale na temelju f o s i l n i h nalaza. Z a p r a v o , o n i potvrđuju, a ne proturiječe, b i b l i j s k o m o p i s u našeg podrijetla k a k o je on objašnjen u k o m e n t a r i m a starim tisuću i l i dvije tisuće godina.

ČINJENICE KOMPARATIVNE ANATOMIJE

Osobe za koje p r e d a d a m s k i h o m i n i d i predstavljaju teološku opasnost m o g u nastaviti sumnjati u ispravnost određivanja staro­ sti fosila. M a l o je, međutim, razloga za opovrgavanje p o d a t a k a koje n a m daje k o m p a r a t i v n a anatomija. D o b r o je poznata činjenica da ljudsko tijelo i m a osobine v r l o slične nižim o b l i c i m a života. D i j e l o v i bjelančevina naših tijela go­ tovo su identične kopije bjelančevina jednostaničnih bakterija i l i hrastova, a da i ne g o v o r i m o o m a j m u n i m a i k o m a r c i m a . N e k e od t i h bjelančevina tvore lanci od m n o g o stotina a m i n o k i s e l i n a , s v i h u i s t o m s l i j e d u . S o b z i r o m da postoji 20 v r s t a a m i n o k i s e l i n a , vjerojatnost da će se isti n i z stvoriti slučajno i z n o s i jedan n a p r a m a 20 , i l i napisano u uobičajenom z a p i s u s b a z o m 10, jedan n a p r a ­ ma 10 (to je broj napisan jedinicom i z a koje slijedi 130 ništica!). D r u g i m riječima, vjerojatnost da se takva sličnost d o g o d i slučajno približno je jednaka ništici. 100

130

K o s t i naših r u k u gotovo su jednake kostima prednjeg u d a (tj. peraje) k i t a , kao i k r i l a šišmiša i l i ptice, o d n o s n o prednjeg u d a k r o k o d i l a , da uopće ne spominjemo često spominjanog m a j m u n a ( v i d i s l i k u 5). To znači k a k o postoje mjesta u našem genetskom paketu koja stvaraju iste organe kao i ona k o d nižih životinja. Čak i organ po kojem se v o l i m o r a z l i k o v a t i od s v i h d r u g i h ži­ votinja, m o z a k , i m a anatomiju sličnu nižim o r g a n i z m i m a . L j u d s k i je m o z a k slojevit. Najniži sloj, moždano stablo, upravlja automat­ s k i m tjelesnim funkcijama p o p u t disanja i rada srca. I z n a d njega n a l a z i se r - k o m p l e k s , gdje slovo r potječe od riječi r e p t i l (gmaz). Odatle potječu naši g m a z o v s k i i n s t i n k t i borbe i l i bježanja te teri­ torijalnosti. Većina nas je i previše svjesna " l j u d s k o g " osjećaja teritorijal­ nosti. Bez uspjeha petnaest m i n u t a tražite mjesto za parkiranje i sad na d o g o v o r e n i sastanak već kasnite deset m i n u t a . T a d a ugle­ date p r a z n o mjesto. Zaustavljate se usporedno s a u t o m o b i l o m isPodrijetlo

čovječanstva

•

135

SLIKA 5: Sličnosti udova četveronožaca

p r e d , ali prije negoli uspijete natraške ući na slobodno mjesto, na " v a š e " se mjesto u g u r a a u t o m o b i l i z a vas. N a g o n s k i izlazite iz a u ­ t o m o b i l a i želite s m l a v i t i d r u g o g vozača. To je teritorijalnost na djelu. Znači li to da u s v o m obiteljskom stablu imate i gmaza? Iznad moždanog r - k o m p l e k s a n a l a z i se limbički sustav, odgo­ v o r a n za osjećaje potrebne p r i l i k o m podizanja potomstva i ljuba­ v i . S v i g a sisavci imaju. Na v r h u se n a l a z i moždana kora. Odatle potječu tako ljudske osobine k a k v a je govor i analitičko razmišljanje. Ustroj moždane kore isti je od miševa, preko majmuna do l j u d i , p r e m d a je k o d l j u ­ di taj d i o daleko najveći. A l i obujam lubanjske šupljine (veličina mozga) i njezin o b l i k jednaki su 1,4-litarskom m o z g u 40 tisuća g o d i n a starih kromanjonskih fosila. S v i mi u zametačkom i p l o d n o m o b l i k u p r o l a z i m o k r o z faze k a d i m a m o žumanjačku vrećicu nalik ribljem jajetu, rep, trodjelno srce (slično g m a z o v s k o m ) koje se razvija u sisavačko četverodjeln o , g m a z o v s k i d v o s t r u k i čeljusni z g l o b , kožne nabore slične škržnim p r o r e z i m a i p o k r i v e n i smo d l a k o m ( v i d i s l i k u 6). To su stvari koje očekujemo vidjeti u zološkom v r t u . 136

•

Božja

znanost

riba

daždevnjak

kokoš

kunić

čovjek

SLIKA 6: N e k o l i k o kralješnjačkih z a m e t a k a (opći oblik tih z a m e t a k a a d a p ­ tiran je iz članka W. M c G i n n i s a i M. Kuziore " M o l e k u l a r n i ustroj tjele­ sne a r h i t e k t u r e " objavljenog veljače 1994. u Scientific Americanu) Zameci u prvom redu stari su otprilike četiri tjedna. O n i u d r u g o m re­ du stari su otprilike šest tjedana. Čak i sa šest tjedana, o d n o s n o prevaIjenih 15 posto t r u d n o ć e , sličnost ljudskog i kunićjeg z a m e t k a je očita. Razvoj složene odrasle životinje iz j e d n o g o p l o đ e n o g jajašca čudo je koje se događa t a k o često da smo ga naučili smatrati s v a k o d n e v n i m . K a d d o đ e do neke nepravilnosti, t r a ž i m o razloge. Bilo bi logičnije da se divimo procesima koji osiguravaju pravilni razvoj od jajašca, p r e k o z a ­ m e t k a do odrasle jedinke. Zameci se razvijaju n a i z g l e d k o n z e r v a t i v n i m procesima kod kojih prolaze kroz razvojne faze d r u g i h životinja smatra­ nih " n i ž i m " na evolucijskom g r m u . Na primjer, k o d ljudskog se zamet­ ka pojavljuju i p o t o m nestaju žumančane vrećice slične ribljima p r e m d a o n e kod naše vrste nemaju nikakvu u l o g u . Ličinka daždevnjaka u j e d ­ n o m t r e n u t k u ima vanjske nitaste škrge. To progresivno stupnjevanje z a m e t k a navelo je njemačkog b i o l o g a Ernsta Haeckela da predloži k a k o o n t o g e n e z a (razvoj p o j e d i n o g zametka) ponavlja f i l o g e n e z u (povijest koljena). A k o smatramo da to znači kako u ranim f a z a m a svog razvoja ljudski z a m e t a k izgleda p o p u t rane f a z e ribe, t a d a Haeckelova zamisao zaslužuje pozornost. A l i ljudski zametak u ranim f a z a m a razvoja n i k a d ne izgleda kao odrasla riba.

Podrijetlo

čovječanstva

•

137

A l i s A d a m o m se d o g o d i l a m n o g o važnija promjena od količin­ ske promjene s m o z g a srednje veličine na supermozak. P r e m a p i ­ sanju Biblije, i kao što ćemo vidjeti iz arheologije, čovjeka poseb­ n i m n e čini veličina m o z g a i l i tjelesne dlake. M i smo kakovosno r a ­ zličiti od s v i h d r u g i h o b l i k a života. O n o što nas razlikuje od njih je duša naše d u h o v n o s t i , na hebrejskome nešama.

T E O L O Š K E ČINJENICE: POVEZIVANJE BIBLIJE I ZNANOSTI

Prije više od 100 tisuća g o d i n a neandertalci su počeli p o k a p a t i mrtve. O t p r i l i k e u isto vrijeme pojavili su se kromanjonci. K a k o je s u d b i n a htjela, u t r k a za d o m i n a c i j o m između te dvije vrste o d v i ­ jala se na B l i s k o m i s t o k u , na istom području gdje će se m n o g o kas­ nije v o d i t i b i t k a p r o t i v p o g a n s t v a . U u t r c i je pobijedio k r o m a ­ njonac. Neandertalac je nestao iz f o s i l n i h nalaza. Sve do prije 40 tisuća g o d i n a ljudsko oruđe i m a l o je n e k o l i k o jednostavnih o b l i k a . P o t o m su se, u kulturološkom proboju, p o ­ j a v i l i noževi, igle za šivanje, k i p o v i i spiljski crteži. U posljednjih deset tisuća g o d i n a pokraj uredno p o k o p a n i h h o m i n i d a p r o n a l a ­ z i m o oruđe, h r a n u i kipiće. Zašto su p r e d l j u d s k i h o m i n i d i p o k a ­ p a l i svoje mrtve, i zašto s predmetima koji s u , očito, zahtijevali m n o g o sati predanog rada?

BIRANJE BOGA: ONTOGENEZA DUŠE

O d g o v o r se možda n a l a z i u p o t r a z i koja i m a u s p o r e d n i c u u biblijskoj priči o A b r a h a m u , a z b i v a se dvije tisuće g o d i n a poslije A d a m a ( v i d i s l i k u 7). Bog je A b r a h a m u rekao da napusti d o m o ­ v i n u i krene u K a n a a n (Knjiga Postanka 12,1). U T o r i i m a tek naj­ slabiji nagovještaj zašto je B o g izabrao A b r a h a m a , a l i svaka tal­ m u d s k a legenda koja s e b a v i t i m događajem i m a istu p o r u k u . N e ­ posredno n a k o n što je B o g naredio A b r a h a m u da otiđe " A b r a h a m uze... čeljad [u hebrejskom i z v o r n i k u duše, op. prev.] koju su [on i njegova žena Saraja] stekli u H a r a n u te s v i pođu u z e m l j u K a ­ n a a n . " (Knjiga Postanka 12,5) Duše koje su stekli? N i j e li B o g , a ne čovjek, o d g o v o r a n za stvaranje duša? Biblijski komentari n a m govore da su te "stečene d u š e " osobe koje su A b r a h a m i Saraja već preobratili na vjeru u 138 • Božja znanost

SLIKA 7: Z b i v a n j a od Stvaranja do A b r a h a m a

jednog sveprisutnog, bestjelesnog Boga. Čak i prije negoli je B o g p r o g o v o r i o A b r a h a m u , A b r a h a m je a k t i v n o širio riječ o s v o m n o v o m saznanju. B o g je odabrao A b r a h a m a tek pošto je A b r a h a m odabrao Boga. A b r a h a m je odrastao u U r u , g r a d u smještenom b l i z u rijeke E u frat, 300 kilometara južno-jugoistočno od današnjeg Bagdada. B i ­ lo je to središte Mezopotamije i " p l o d n o g polumjeseca". A b r a h a m se r o d i o 1948 g o d i n a poslije A d a m a i Eve, odnosno prije o t p r i l i k e 3800 g o d i n a . Mnoštvo arheoloških nalaza iz tog područja g o v o r i da su u A b r a h a m o v o vrijeme tu raširene i d o l o p o k l o n s k e religije. Legenda kaže da je A b r a h a m o v otac izrađivao idole. M l a d i je A b r a h a m , međutim, sumnjao da k a m e n i kipić izrađen l j u d s k o m r u k o m može b i t i bog. M o r a postojati nešto veće. A b r a h a m je naj­ prije m i s l i o da su zvijezde božanstva. P o t o m se pojavio Mjesec, sjajniji od s v i h zvijezda, pa se činilo da baš on m o r a b i t i v l a d a r . Iz­ l a s k o m Sunca, međutim, i Mjesec je i z g u b i o svoj sjaj. A i Sunce je u s k o r o zašlo. U t o m je trenutku, kaže legenda, A b r a h a m shvatio da m o r a postojati v r h o v n i v l a d a r , Stvaratelj neba i Zemlje, ne­ sputan prolaznošću materijalnih stvari. A b r a h a m je otkrio Boga. Tijekom vrućih poslijepodnevnih sati većina se l j u d i na L e v a n ­ tu o d m a r a . Sljedećeg p o p o d n e v a , d o k je A b r a h a m o v otac Terah spavao, A b r a h a m je razbio sve o s i m najvećeg i d o l a u očevoj r a d i ­ o n i c i . P o t o m je kraj posljednjeg preostalog i d o l a ostavio čekić. K a d se otac p r o b u d i o , užasnuo se, a l i mu je A b r a h a m rekao k a k o je najveći i d o l u nastupu ljubomore razbio sve ostale. D o k a z je bio čekić pokraj njegovih n o g u . " N e b u d a l i , " o d g o v o r i o mu je otac. Podrijetlo

čovječanstva

•

139

" T o su samo k o m a d i isklesanog kamenja." " A k o je to samo k a ­ m e n , oče," u z v r a t i o je A b r a h a m , "zašto mu se klanjamo?" K a d je Terah shvatio da A b r a h a m i m a p r a v o , svoju je obitelj p o v e o iz U r a d a počnu n o v i život: "Terah povede svoga sina A b r a h a m a , s v o g u n u k a L o t a , sina H a r a n o v a , svoju snahu Saraju, ženu svoga sina A b r a h a m a , pa se z a p u t i s njima iz U r a Kaldejskoga u z e m l j u k a n a a n s k u . K a d s t i g n u d o H a r a n a , ondje s e nastane." (Knjiga Postanka 11,31) Terah se zaputio u K a n a a n , zemlju u kojoj će započeti monotei z a m , a l i svoje putovanje nije mogao završiti. M o g a o je napustiti U r , a l i ga se nije mogao osloboditi. K a d je shvatio da ne može os­ taviti svoj i d o l o p o k l o n s k i način života, nastanio se u g r a d u H a ­ ranu. U p r a v o je u H a r a n u B o g p r i s t u p i o A b r a h a m u i rekao mu da n a p u s t i oca te nastavi p r e m a K a n a a n u (Knjiga P o s t a n k a 12,1). P r e m d a je Terah u H a r a n u proživio sljedećih 60 g o d i n a , A b r a h a m je posve p r e k i n u o s prošlošću. B i l o mu je potrebno n o v o okružje u kojem će usavršiti svoje shvaćanje svijeta i čovjekova mjesta u njemu. A b r a h a m , onaj koji je tražio i izabrao, postao je o d a b r a n i . Baš kao što je A b r a h a m bio poslan u K a n a a n da usavrši svoje poznavanje Boga, tako su A d a m i E v a b i l i p o s l a n i (u rajski vrt) da uzgoje svoje vjerovanje. Postupno, u naraštajima poslije A d a m a , čisto znanje o transcedentnom, bestjelesnom B o g u z a m i j e n i l i su b r o j n i i d o l a t r i j s k i p o s r e d n i c i . Taj je prijelaz potvrđen b r o j n i m n a l a z i m a i d o l a iz tog vremena u M e z o p o t a m i j i i E g i p t u . B i b l i j s k i opis razvoja života tijekom šest d a n a Postanka k u l ­ m i n i r a n a s t a n k o m i stvaranjem A d a m a : "I reče B o g : 'Načinimo čovjeka [adama] na svoju s l i k u . . . ' " (Knjiga Postanka 1,26) " N a svo­ ju s l i k u stvori B o g čovjeka [adama]..." (Knjiga Postanka 1,27) N a s t a n a k čovječanstva p o v e z a n je s A d a m o v i m tijelom. H e ­ brejska riječ adam i m a korijen u hebrejskoj riječi adama, što znači t l o , z e m l j a . Stvaranje A d a m a p o v e z a n o je s l j u d s k o m d u š o m , nešamom. S o b z i r o m da legenda kaže k a k o je A d a m stvoren u d o ­ bi od 20 g o d i n a , je li moguće je da je A d a m u slično biće 19 g o d i ­ na živjelo bez nešame i p o t o m u d o b i od 20 g o d i n a stvaranjem nešame postalo čovjek? Biblija nas uči da tek u d o b i od 20 g o d i n a postajemo božanski o d g o v o r n i za svoje postupke (Brojevi 1,3; 14,29; Ponovljeni z a k o n 1,39). Naša nešama, d u h Vječnoga stavljen u nas, a ne naše fizičke osobine, jedinstveno nas odvaja od s v i h d r u g i h vrsta života, pret140 • Božja znanost

varajući nas od n e m o r a l n i h životinja u m o r a l n a bića: "Jahve, B o g , n a p r a v i čovjeka [adama] o d praha zemaljskog [adame] i u nosnice mu udahne d a h života [nešamu]. Tako postane čovjek [adam] živa duša." (Knjiga Postanka 2,7) Proučimo podrobnije biblijske riječi.

BIBLIJSKI JEZIK: "STVARATI" I "NAČINITI"

K a o što je objašnjeno u p o g l a v l j u 3 o starosti s v e m i r a , z a k o n i relativnosti nas uče da je u šest dana Postanka b i l o dovoljno vre­ m e n a za m i l i j a r d e g o d i n a k o z m o l o g i j e i paleontologije. Biblija n a m g o v o r i , p o s v e u s k l a d u s f o s i l n i m n a l a z i m a , da su biljke (Knjiga Postanka 1,12) prethodile m o r s k i m životinjama (Knjiga Postanka 1,20), a koje su se pojavile prije k o p n e n i h životinja (Knji­ ga Postanka 1,24) i, naposljetku, čovjeka (Knjiga Postanka 1,27). Međutim, Biblija je ovo zabilježila tri tisuće godina prije negoli su paleontolozi o t k r i l i da je istinito. U K n j i z i Postanka 1,26 B o g g o v o r i k a k o će načiniti čovječan­ stvo. U K n j i z i Postanka 1,27 izričito se spominje stvaranje čovjeka d a h o m života, nešamom. S o b z i r o m da su obje riječi ključne za n a ­ še podrijetlo, u njima m o r a postojati neka r a z l i k a . Da b i s m o pre­ p o z n a l i r a z l i k u proučimo u s p o r e d n u u p o r a b u t i h glagola n a d r u ­ g i m mjestima u Bibliji. U K n j i z i p o s t a n k a 1,1 piše: "U početku s t v o r i B o g nebo i z e m l j u " (Knjiga Postanka 1,1). U Izlasku 31,17 n a l a z i m o značajno drukčiji opis naših kozmičkih počela: "Jahve je za šest dana sazdao nebo i z e m l j u " (Izlazak 31,17). Da li su, dakle, "U početku" nebo i zemlja stvoreni, i l i je trebalo šest dana da se nebo i zemlja načine (sazdaju)? Objekti dvaju glagola, stvoriti i načiniti, u oba su slučaja jednaki: "nebo i zemlja". G o v o r i m o , dakle, o istome k o n a ­ čnom p r o i z v o d u . Stvaranje se u b i b l i j s k o m j e z i k u o d n o s i na Stvoriteljevo u v o ­ đenje u s v e m i r nečega iz ničega. To je trenutačno djelo. K n j i g a P o s t a n k a 1,1 uči nas da je u početku, u trenutačnom bljesku k o ­ ji n a m je poznat po n a z i v u V e l i k i prasak, Bog iz apsolutno ničega s t v o r i o s i r o v i n u s v e m i r a . P o t o m je, k a k o to opisuje I z l a ­ z a k 31,17, p r i m o r d i j a l n a tvar tijekom sljedećih šest d a n a o b l i k o ­ v a n a u s v e m i r k a k v a poznajemo. O b l i k o v a n j e , k a k o v i d i m o i z stiha u I z l a s k u , zahtijeva s i r o v i n e , i o d v i j a se u o d r e đ e n o m v r e Podrijetlo

čovječanstva

•

141

m e n s k o m r a z d o b l j u . K a o što Biblija kaže: "Šest je dana G o s p o d i n s a z d a v a o nebo i z e m l j u [od p r i m o r d i j a l n e t v a r i stvorene 'u p o ­ četku']." S v e m i r je najprije stvoren (Knjiga Postanka 1,1) i p o t o m saz­ d a n , načinjen (Izlazak 31,17). Taj je redoslijed od temeljna značaja. Prije stvaranja nije b i l o ničega iz čega bi se nešto m o g l o načiniti. K o d A d a m a je redoslijed obrnut. Činjenica da je A d a m najpri­ je "načinjen" (Knjiga Postanka 1,26), a tek poslije " s t v o r e n " (Knji­ ga Postanka 1,27) bez i k a k v e n a m sumnje stavlja na znanje da je za o b l i k o v a n j e A d a m a b i l o potrebno n e k o v r i j e m e . Nešama je umetnuta tek k a d je tijelo bilo gotovo. Iz teksta nije jasno je li to vrijeme mjereno m i k r o s e k u n d a m a i l i m i l i j u n i m a zemaljskih g o d i ­ na. O n o što se z n a je da A d a m o v o tijelo nije načinjeno trenutačno i da je to oblikovanje prethodilo uvođenju nešame. Oblikovanje z a ­ htijeva određeno vrijeme. Konačna promjena iz posljednjeg o b l i ­ ka u l j u d s k i b i l a je trenutačna, stvaranje nešame.

NAŠE PODRIJETLO: DJELOMICE NARAVNO, DJELOMICE N A D N A R A V N O

Biblija izričito kaže da je tijelo čovječanstva o b l i k o v a n o od ze­ maljskog praha. Hebrejska riječ za čovjeka, adam, i z r a v n o potječe od hebrejske riječi adama, koja znači tlo i l i zemlja: "Jahve, B o g , na­ p r a v i čovjeka [adama] o d p r a h a z e m a l j s k o g [adame]..." (Knjiga Postanka 2,7) Biblija također izričito t v r d i kako su tijela životinja sazdana od iste tvari kao i A d a m , praha: "Jahve, Bog, načini o d zemlje [adame] sve životinje..." (Knjiga Postanka 2,19) U i z v o r n o m hebrejskome između ta d v a stiha postoji, među­ t i m , ključna razlika. Hebrejska riječ z a o b l i k o v a n , sazdan, ja-car, se k o d uporabe u oblikovanju čovječanstva piše sa d v a hebrejska slova jud. P r e m d a su rečenični ustroj i gramatika u s t i h o v i m a 7 i 19 isti, riječ korištena za oblikovanje životinja piše se samo s jed­ n i m jud. S v a k i svitak Tore, bez obzira našli ga u Jemenu, Jeruza­ l e m u i l i negdje u K a l i f o r n i j i , napisan je na taj način. Jud je kratica p r a v o g Božjeg imena, koje je najbolje prevesti kao Vječni. K a k o d r e v n i komentatori Rashi, M a i m o n i d e s i N a h m a n i des tumače te stihove, podvostručavanje slova jud za čovječan­ stvo g o v o r i n a m da p r e m d a čovjek i životinje možda dijele isto 142 • Božja znanost

fizičko podrijetlo, čovječanstvo i m a d o d a t n u d u h o v n o s t . Nešama, d u h o v n a duša čovječanstva čimbenik je koji čovjeka razlučuje od zvijeri. H e b r e j s k i i m a dvije riječi za dušu, nefeša i nešama. U K n j i z i Postanka 1 predstavljene su sa d v a božja djela stvaranja: " S t v o r i B o g . . . žive s t v o r o v e . . . " (Knjiga P o s t a n k a 1,21). Sve životinje, uključujući i ljude, dijele to p r v o stvaranje povezano sa životom. O n o označava davanje nefeše, duše životinjama. N e k o l i k o stihova kasnije, k a d tekst g o v o r i o l j u d i m a , d o l a z i m o do n o v o g stvaranja u kojem ne sudjeluju niže životinje. " N a svoju s l i k u s t v o r i B o g čovjeka [adama]..." (Knjiga Postanka 1,27). To stvaranje označava duša čovječanstva, nešama. Ta dvojna narav čovječanstva pojavljuje se s p r v i m njegovim spominjanjem: "I reče Bog: 'Načinimo čovjeka [adama]..." (Knjiga Postanka 1,26) Množina se ovdje o d n o s i na partnerstvo, pronađeno u čovje­ čanstvu, d u h o v n i h i materijalnih v i d o v a svijeta. Čovjek u sebi sadržava i životinjsko i božansko.

I A D A M SE PREOBRATI U Ž I V U D U Š U

Završetak Knjige Postanka 2,7 i m a značenja koja se u prijevo­ du gube. Obično se p r e v o d i : "... i u nosnice mu [Bog] u d a h n e d a h [nešamu] života. Tako postane čovjek [adam] živa duša." (Knjiga Postanka 2,7) Hebrejski tekst zapravo kaže: "... i čovjek [adam] se preobrati u živu dušu." Prije sedam stotina g o d i n a N a h m a n i d e s je napisao kako je riječ " u " (hebrejsko slovo lamed kao predmetak r i ­ ječi " d u š a " u stihu) suvišno u gramatičkom s m i s l u pa se tu m o r a nalaziti k a k o b i nas nečemu podučilo. Lamed, primijetio je, o z n a ­ čava promjenu o b l i k a i možda je tu napisano k a k o bi opisalo čo­ vječji napredak k r o z faze minerala, biljke, ribe i životinje. N a p o ­ sljetku, po p r i m i t k u nešame, stvorenje koje je već b i l o o b l i k o v a n o postaje čovjek. Svoj opsežan komentar posljedicama tog lameda završava: "A možda stih g o v o r i da je [prije primanja nešame] bio p o t p u n o živo biće te da je [nešamom] pretvoren u drugog čovje­ ka." D r u g i čovjek! Prema N a h m a n i d e s u , v e l i k o m kabalističkom k o ­ mentatoru Biblije, biblijski n a m je tekst rekao k a k o je prije nešame postojalo nešto slično čovjeku, a l i ne posve ljudsko. Podrijetlo

čovječanstva

•

143

NELJUDSKA STVORENJA U LJUDSKOM OBLIČJU

Je li taj konačni oblik, prije negoli je stvorenje postalo čovjek, bio nama nalik? O njima se u d r e v n i m spisima m n o g o g o v o r i , T a l m u d ih zove " z v i j e r i m a " , a da bi b i l i l j u d i nedostaje im samo nešama. Jednom se p r i l i k o m ta vrsta zvijeri (fomalnog n a z i v a " v l a ­ d a r i polja") opisuje k a o t o l i k o slična l j u d i m a d a s e n j i h o v i m m r t v i m tijelima m o r a odavati jednako poštovanje kao i l j u d s k i m tijelima. Sjetite se da p r i l i k o m smrti nešama napušta tijelo. K a k o nešame više nema, nema načina razlikovanja l j u d s k o g t r u p l a od t r u p l a t a k v i h zvijeri. M a i m o n i d e s 1190. piše o t a l m u d s k o m n a p i s u koji obraduje d v a stiha Knjige Postanka. P r v i kaže: " A d a m [opet] p o z n a svoju ženu, te ona r o d i sina i nadjenu mu ime Šet." (Knjiga Postanka 4,25). Četiri stiha kasnije čitamo: " K a d je A d a m u bilo sto i trideset g o d i ­ na, r o d i mu se sin njemu sličan, po njegovu s l i k u ; nadjenu mu i m e Šet." (Knjiga Postanka 5,3) O v d j e , kao i na mnogo d r u g i h mjesta u Bibliji, na profinjenu se činjenicu u k a z u j e o p i s i v a n j e m događaja s d v a m a l o različita motrišta. P r v a djeca A d a m a i Eve b i l i su K a j i n i A b e l . Iz gore navedenih biblijskih stihova T a l m u d zaključuje kako su se poslije K a j i n o v o g umorstva A d a m i E v a r a z d v o j i l i . Prošlo je 130 godina prije negoli je " A d a m [opet] u p o z n a o svoju ženu [ E v u ] " . (Knjiga Postanka 4,25) T a l m u d se pita zašto Biblija koristi riječ "opet" k a d g o v o r i o A d a m o v o j v e z i s E v o m . E v a je bila A d a m o v a supruga, pa je jasno da je s njom bio u v e z i . " O p e t " je suvišno i z b o g toga na nešto u k a ­ zuje. T a l m u d o v odgovor: tijekom 130 godina razdvojenosti A d a m je imao spolne odnose s d r u g i m bićima (narav tih bića nije jasna). Iz tih veza potekla su djeca koja " n i s u b i l i l j u d i u p r a v o m s m i s l u te riječi. O n i n i s u i m a l i Božji d u h . . . Z n a se da bića bez tog d u h a n i s u l j u d i već obične životinje u ljudskom obličju [!]. Ta bića m o g u u z r o k o v a t i z l o i ozljede, imaju snagu k a k v u nemaju d r u g a bića. Jer d a r o v i inteligencije i prosudbe kojima su obdareni z b o g stjecanja savršenstva... uporabljeni su u zle i pokvarene ciljeve." O v d j e n a i l a z i m o na drevne provjerene i z v o r e koji opisuju živo­ tinje s l j u d s k i m obličjem, inteligencijom i r a z u m o m . N a j e d n o m postaju r a z u m l j i v i spiljski crteži koji prethode A d a m u za d v a d e ­ set tisuća godina te nastanak poljodjelstva deset tisuća g o d i n a p r i 144 • Božja znanost

je njega. Ta bića koja n i s u b i l i l j u d i posjedovala su ljudske vješ­ tine. O n o što im je nedostajalo b i l a je ljudska d u h o v n o s t . S k i m e je A d a m imao odnose? E v a je b i l a jedina ljudska žena. D r e v n i k o m e n t a r i govore k a k o s u A d a m u n a raspolaganju bile d r u g e družbenice, a l i one n i s u bile l j u d i . P o f o s i l n i m n a l a z i m a m o g l i b i s m o ih n a z v a t i kromanjoncima. S o b z i r o m da njihova dje­ ca n i s u imala E v i n d u h o v n i doprinos, zaista ne bi b i l a p r a v i l j u d i . Danas z n a m o da žena daje gotovo sve važne stanične m i t o hondrije. Profinjenost hebrejske gramatike kaže također da i žena p r i d o n o s i dobar d i o nešame. Hebrejski jezik, p o p u t hrvatskoga, jasno označava r o d imenice. Dvije hebrejske riječi za dušu, nefeša i nešama, baš kao i riječ koja označava utjelovljenje d u h a Vječnoga (hebrejski Šehina) te t r i vrste spoznaje ("mudrosti") kojima je B o g stvorio svemir (Izreke 3,19 i 20) ženskog su r o d a . Možda je srž t i h Božjih objava jače p r i ­ sutna k o d žena negoli muškaraca. Bez E v i n o g d o p r i n o s a , A d a m o ­ voj djeci, p r e m d a jednaka o b l i k a , nedostajalo bi d u h o v n o s t i . Set, k a k o je nastao iz veze A d a m a i Eve, bio im je nalik i i m a o je nji­ h o v u duhovnost. Što se tiče naraštaja poslije A d a m a i Eve, Biblija kaže: "U ona su vremena — a i kasnije — na zemlji b i l i N e f i l i . . . " (Knjiga Postan­ ka 6,4). Riječ N e f i l i potječe od hebrejskoga korijena za p a l i i l i m a ­ nje vrijedan. K a k o je A d a m imao nešamu, kromanjonci m u , ako ne tjelesno, d u h o v n o sigurno n i s u b i l i r a v n i . Postoji t a l m u d s k a legenda koja o v o m o p i s u daje uvjerljivost. N a k o n što je pojela zabranjeno voće sa stabla spoznaje dobra i z l a , E v a je shvatila k o b n u pogrešku. B i l o joj je suđeno da u m r e . A l i možda će A d a m živjeti vječno. U t o m slučaju, m i s l i l a je E v a po T a l m u d u , A d a m b i mogao uzeti d r u g u ženu. N a s a m u p o m i s a o d a b i njen ljubljeni A d a m mogao i m a t i d r u g u ženu, E v a m u j e dala da također jede voće kako bi i on postao smrtan. Na legendu se, osim kao na zanimljivu psihološku priču, ne bis­ mo m o r a l i posebno osvrtati kad je ne bismo vidjeli u posebnom svje­ tlu: mogućnosti A d a m o v a uzimanja druge žene. A d a m i E v a b i l i su tada jedini ljudi! K a k o dakle u to u k l o p i t i d r u g u ženu? Ili n a m T a l m u d govori da je bilo i d r u g i h ženskih bića, premda ne ljudi? Današnje osinje gnijezdo religijskih k o n t r o v e r z i z u j i tvrdnjama postojanja p r e d a d a m s k i h stvorenja o b l i k o m i u m o m sličnih l j u d i ­ m a , a l i d u h o v n o n e r a v n i h n a m a . Međutim, k a d s u antički k o Podrijetlo

čovječanstva

•

145

m e n t a r i b i l i n a p i s a n i , paleontologija nije postojala. N i t k o nije iskapao kosti i pokušavao otkriti ostatke inteligentnih p r e d l j u d s k i h stvorenja. Komentatore biblijskih spisa prije jednu i l i dvije tisuće g o d i n a n i t k o nije poticao da razmišljaju o p r e d l j u d s k i m h o m i n i d i m a . P r e d a d a m s k i život o t k r i l i s u i z r a v n o i z posebno f o r m u l i r a n o g biblijskog teksta. Znanost je p o t v r d i l a biblijski opis nastanka živo­ ta o d m a h po hlađenju Zemlje te njegov razvoj od jednostavnih or­ g a n i z a m a do složenosti suvremene biosfere. Znanost je također p o t v r d i l a biblijsku tvrdnju o p r e d a d a m s k i m stvorenjima s n a m a sličnim o b l i k o m i u m o m a l i slabijih d u h o v n i h osobina.

TRAGOVI

ČOVJEČANSTVA

S A d a m o m Biblija opisuje k a k o v o s n i skok, stvaranje, koje se d o g o d i l o prije g o t o v o šest tisuća g o d i n a . A r h e o l o g i j a n a m je p o n u d i l a v r l o bogat i z v o r d o k a z a o toj promjeni. P r e m d a duša ne ostavlja n i k a k a v materijalni ostatak, posljedice d u h o v n o s t i koje je sa s o b o m d o n i j e l a nešama jasno se v i d e u n a l a z i m a iz d r e v n e Mezopotomije. S v a k i muzej koji sam posjetio podjelu između pretpovijesti i povijesti stavlja na i z u m p i s m a — ali ne pisanja alfabetom (ili, bo­ lje rečeno, alefbetom, jer je hebrejsko p i s m o stoljećima starije od g r č k o g a ) , već s l i k o v n i m p i s m o m koje su se tijekom stoljeća pret­ v o r i l i u n e k o l i k o stotina s t i l i z i r a n i h simbola klinastog p i s m a . Taj se i z u m d o g o d i o u M e z o p o t a m i j i , koja će dvije tisuće g o d i n a kas­ nije postati A b r a h a m o v d o m . A r h e o l o z i p r v e napise postavljaju u vrijeme prije oko šest tisuća godina, u razdoblje koje Biblija spo­ minje kao vrijeme stvaranja A d a m o v e duše, nešame. U s p o r e d n i c a između A d a m a i pisanja nije p u k a slučajnost. P o ­ ticaj koji je v o d i o tom i z u m u o t k r i v a se u r a n i m s p i s i m a , a s v i se o n i odnose na čuvanje zapisa o trgovačkim p o s l o v i m a . Vrijeme se p o k l a p a s u s p o n o m v e l i k i h gradova, od kojih je p r v i bio m e z o p o t a m i j s k i U r u k n a o b a l a m a E u f r a t a , o t p r i l i k e 100 k i l o m e t a r a sjeverozapdno o d U r a . Uz razvoj v e l i k i h gradova rasla je potreba za n j i h o v i m u p r a v ­ ljanjem i p o d j e l o m rada svojstvenoj p r i j e l a z u s poljodjelskog u g r a d s k i način života. U p r a v o zato je tada izmišljeno p i s m o . U m e z o p o t a m i j s k o m odjelu Britanskog muzeja ovako je o p i s a n taj 146 • Božja znanost

događaj: "Najraniji g r a d o v i : v e l i k i su se g r a d o v i r a z v i l i prije oko 5500 g o d i n a kao l o k a l n a središta, a l i je u to vrijeme došlo i do d r u g i h promjena... Najvažnija je, međutim, n o v o s t u s v a k o m slučaju bio i z u m pisanja... Poticaj za nastanak i razvoj pisanja b i l a je potreba za bilježenjem trgovačkih p o s l o v a . " Početak pisanja u v e z i je s početkom razmjene dobara, a to je pak povezano s nas­ t a n k o m v e l i k i h g r a d o v a . Pitanje koje još uvijek traži o d g o v o r je: zašto su se v e l i k i g r a d o v i r a z v i l i baš u to vrijeme? U z i z u m poljodjelstva zemlja j e m o g l a podržavati m n o g o l j u d i . N i j e , međutim, vjerojatno da je b r z i porast broja stanovnika bio je­ d i n i razlog nastanka v e l i k i h gradova. H o m i n i d i s u i z u m i l i poljo­ djelstvo gotovo četiri tisuće g o d i n a prije stvaranja A d a m a i u te četiri tisuće g o d i n a n i s u živjeli u v e l i k i m g r a d o v i m a . Nedostaje ključni element koji bi u b r z a o p r e l a z a k sa seoskog na g r a d s k i način života. Smatram da je taj nedostajući čimbenik b i l a nešama. Nešama je l j u d i m a d a l a znanje o d u h o v n o s t i koje n a d i l a z i osob­ nost. O n a daje potencijal za ciljeve k o j i n i s u samo fizički, omogućujući društvene veze čija namjera n a d i l a z i p u k o preživlja­ vanje i fizičko zadovoljenje. M n o g e životinje djeluju baš n a temelju o v a d v a posljednja spomenuta načela. N j i h profesor H a r r y Frankfurt sa sveučilišta Yale i Princeton n a z i v a željema p r v o g reda. A l i l j u d i , z b o g njihove jedinstvene osobine o s a m o p r o s u d b i i introspekciji, imaju poten­ cijal za želje d r u g o g reda, želje da se b u d e drukčiji. L j u d i žele poboljšati svoje ciljeve i odabir. To n i s u jednostavne, monolitične potrebe — temelje se na životnim i s k u s t v i m a i vrijednostima koje zajednički stvaraju s l i k u osobe k a k v a bi ona htjela b i t i . Nešama, dajući n a m znanje o transcedentnoj savršenosti, dopušta n a m pre­ poznavanje tog cilja, p r e m d a ga još n i s m o d o s t i g l i . Na primjer, škrtac može htjeti postati dobrostiv te d a v a t i ra­ dosno, a ne nevoljko. U svakome od nas dvije su osobnosti: ona koja me predstavlja i ona kojoj težim. Nešama je oruđe osobnog razvoja. O n k e l o s o v p r i j e v o d Biblije (oko 150. g.) s hebrejskoga na aramejski bilježi taj d u h o v n i u s p o n čovječanstva. O p i s n i b i t a k životinja, na hebrejskome nefeša haija, u u v o d n i m se p o g l a v l j i m a Knjige Postanka pojavljuje t r i puta. Najprije u svezi s nastankom životinja na Z e m l j i , m o r s k i h životinja tijekom dana pet (Knjiga P o s t a n k a 1,20), p o t o m k o p n e n i h životinja (početak d a n a šest; K n j i g a Postanka 1,24) te naposljetku l j u d i , potkraj dana šest. Podrijetlo

čovječanstva

•

147

U s v a k o m od p r v a d v a spominjanja O n k e l o s nefešu haiju pre­ v o d i kao živu životinju, d o s l o v n i p r i j e v o d Biblije. K o d s p o m i ­ njanja čovječanstva d o l a z i do male promjene, pa se kaže k a k o se adam pretvorio "u nefešu haiju" (Knjiga Postanka 2,7). Na temelju dodavanja riječi " u " , Onkelos nefešu haiju p r e v o d i kao " k o m u n i c i rajuću d u š u " : "Jahve, Bog, n a p r a v i čovjeka od praha zemaljskog i u nosnice mu u d a h n e nešamu. Tako postane čovjek k o m u n i c i r a juca d u š a . " (Knjiga P o s t a n k a 2,7) Ključni element k o j i čovjeka razdvaja od s v i h d r u g i h životinja je naša imanentna d u h o v n o s t i naša sposobnost dijeljenja te d u h o v n o s t i s d r u g i m a . A r h e o l o z i ne m o g u o t k r i t i fosilne ostatke nešame. O n a je posve d u h o v n a . U z t u o g r a d u , arheološki d o k a z i s u p o s v e m a p o t v r d i l i naše biblijsko naslijede. K a o što je napisano: "Istina će nicat iz zemlje." (Psalam 85,12)

148 • Božja znanost

P O G L A V L J E

10

Znanost slobodne volje

" B i t i l i ne bit — to je pitanje." Taj je izbor temeljno i trajno svo­ jstvo naših života. U n u t a r mogućeg raspona odabira b o r i m o se s o s n o v n o m Shakespeareovom d v o j b o m : "Je l' dičnije sve strelice i metke silovite sudbine u srcu p o d n o s i t i il zgrabit oružje, o d u p r i jet se i m o r u jada kraj učinit? Umrijet — usnut, ništa više! I usnuvši dokončat srca b o l i p r i r o d n i h još tisuć' potresa, što baština su tijelu. To je kraj, da živo ga poželiš: umrijeti i u s n u t ! " (Hamlet 3,1; prijevod M i l a n a Bogdanovića) Biblija je t r i tisuće g o d i n a prije Shakespearea naše mogućnosti o d r e d i l a u i s t i m p o j m o v i m a : "... p r e d vas stavljam: život i smrt, b l a g o s l o v i prokletstvo. Život, d a k l e , biraj, ljubeći J a h v u , Boga svoga, slušajući njegov glas, prianjajući uz njega, da živiš ti i tvo­ je p o t o m s t v o . " (Ponovljeni z a k o n 30,19) B o r b a se v o d i između želje tijela za lakoćom vječnog sna i stremljenja duše p r e m a svje­ tovnim i duhovnim vrhuncima. Prije n e g o l i počnemo proučavati zašto i z b o r između života i smrti a ne, k a k o bismo na površan način zaključili, između dobra i z l a , i l i k a k o m o ž e m o o d a b r a t i život p r e k o s m r t i , najprije m o r a m o saznati granice naše slobodne volje. Živimo u svijetu u p ­ r a v l j a n o m z a k o n i m a p r i r o d e . M o ž d a o n i predodređuju naš budući put. Naša genetska šifra, D N K u našim stanicama, možda upravlja našim osjećajima i djelovanjem. A p o v r h ograničenja k o Božja znanost • 149

ja fizički svijet možda postavlja na s l o b o d u i z b o r a teologija kao da poništava potencijal slobodne volje. G o v o r i n a m se da Stvoritelj p o z n a budućnost. A k o n a m je budućnost predskazana, naša slo­ b o d a možda je samo p r i v i d . Paradoks se može proučiti s tri motrišta: 1. Je li svijet p r e d v i d l j i v ? Određuju li p r i r o d n i z a k o n i u z r o k a i posljedica sve buduće događaje. 2 . Jesmo l i m i p o s v e m a p r o g r a m i r a n i g e n e t s k o m šifrom, odnosno D N K , tako da želje o budućnosti nadilaze naše m o g u ­ ćnosti? 3. A k o B o g poznaje budućnost, je li uopće važno što n a m f i z i k a i l i biologija možda daju mogućnost izbora? A k o savladamo ta pitanja, možemo se p o z a b a v i t i H a m l e t o m u nama i odrediti možemo li " b i t i i l i ne b i t i " .

FIZIKA S L O B O D N E V O L J E : NEPREDVIDLJIVA B U D U Ć N O S T

N a samome početku ove rasprave m o r a m o o p o v r g n u t i nekoć o m i l j e n u zamisao o p r e d v i d l j i v o s t i budućih događaja. Klasični su se f i l o z o f i 150 g o d i n a zaljubljeno b a v i l i teorijom de­ t e r m i n i z m a . Pierre S i m o n de Laplace (1749. — 1827.) se u d o k a z i ­ vanju p r e d v i d l j i v o s t i budućnosti služio najjednostavnijim a r g u ­ m e n t i m a . Svoje je motrište zasnovao na najtemeljnijem z a k o n u p r i r o d e : z a k o n u u z r o k a i posljedice. D a n i u z r o k uvijek stvara istu posljedicu. To se činilo tako očiglednom i s t i n o m da se iznenađe­ nje nije odnosilo na p r e d v i d l j i v o s t budućnosti, već na činjenicu da taj " d e t e r m i n i z a m " n i t k o nije otkrio već m n o g o ranije. Makrosvijet oko nas p r e p u n je primjera predodređene sudbine. Ispustimo li l o p t u na glatkoj k o s i n i , spustit će se n i z nju, a n i k a d neće k r e n u t i p r e m a gore. Uzročna sila je gravitacija, a posljedica je gibanje lopte p r e m a dolje. O s t a v i m o li šalicu kave u sobi nor­ malne temperature, kava će se uvijek o h l a d i t i . N i k a d se neće z a ­ grijati. U z r o k tome je termodinamički z a k o n p r i r o d e koji kaže da se sustavi uvijek razvijaju od stanja više energije (vruća kava) pre­ ma nižoj energiji (mlaka kava). Laplace je t v r d i o da ono što zapažamo u makrosvijetu oko nas z a p r a v o v r i j e d i p o s v u d a . Kauzalnost, neizbježni z a k o n u z r o k a i 150 • Božja znanost

posljedice, u p r a v l j a odvijanjem s v i h događaja u s v i m v r s t a m a okružja. Živući sustavi se ne r a z l i k u j u od a n o r g a n s k i h sustava. Kemijske reakcije u našim tijelima, bez obzira r a d i l o se o p r o b a v i hrane i l i živčano-mišićnoj reakciji n a u b o d k o m a r c a , m o g u s e o d r e d i t i p o j m o v i m a f i z i k e i kemije koji ne upravljaju samo d o ­ gađajima na Z e m l j i , već i u cijelom s v e m i r u . A k o je tako, nema prostora za s l o b o d n u v o l j u . Lanac događaja koji je osobu naveo da odabere određeni smjer na raskršću mož­ da je dugačak i složen, a l i svaka k a r i k a u t o m lancu o d l u k a stvore­ na je događajima koji su joj p r e t h o d i l i , a s v a k i je od t i h p r e t h o d ­ n i h događaja određen n e p r o m j e n l j i v i m , s v e m o ć n i m z a k o n i m a p r i r o d e . Proširimo l i t u l o g i k u n a cijeli s v e m i r nije d a l e k o z a ­ ključak da su s v i događaji na svakome mjestu predodređeni z b i ­ vanjima koja s u i m prethodila. Logičko razmišljanje na kojem je Laplace i z g r a d i o svoju teoriju d e t e r m i n i z m a 1927. srušila je v r l o revolucionarna zamisao. Te je godine Werner K a r l Heisenberg objavio načelo odnosno p r i n c i p neodređenosti. N j o m e je određena granica točnosti k o j o m može­ mo mjeriti položaj i moment (umnožak mase i b r z i n e tijela) b i l o koje čestice. Što bolje o d r e d i m o moment tijela, to slabije možemo o d r e d i t i njegov položaj. Točnu vrijednost obje veličine nemoguće je izmjeriti. To nije stvar bolje "mjerke" i l i boljeg " b r z i n o m j e r a " . Čak i najbolji od tih instrumenata, čak i u svijetu teorijske fantazi­ je, uvijek utječe na stanje koje se mjeri. Z n a n s t v e n a je zajednica p r v i put p r i z n a l a da postoji granica znanja. Nemogućnost točnog mjerenja sadašnjosti očito znači da se ne može predvidjeti budućnost. H e i s e n b e r g o v u teoriju b r z o s u r a z v i l i d i v o v i f i z i k e p o p u t Wolfganga Paulija i M a x a Borna, a posebice N i e l s Bohr, u nešto što je postalo poznato p o d n a z i v o m kopenhagenskog određenja načela neodređenosti. O n o što su zapravo u s t v r d i l i jest činjenica da načelo neodređenosti v o d i shvaćanju o nepostojanju svojstve­ ne stvarnosti f i z i k a l n o g svijeta. Sve mogućnosti koje spadaju u n u ­ tar raspona neodređenosti mjerenja m o g u postojati i samo opaža­ njem na nekoj određenoj točki nestaju sve druge mogućnosti. P r e m a toj teoriji, koja čini v e l i k i d i o temelja kvantne mehanike, tijela u s v e m i r u imaju raširenu, zamagljenu granicu. K a k o su z a ­ magljena, nemaju točno odredive rubove. N e k a suvremena istra­ živanja p o k a z u j u da je ta zamagljenost stvarna. U t i m se istraživa­ njima pokazalo da p r i l i k o m preklapanja zamagljenih r u b o v a Znanost slobodne volje • 151

n e k o l i k o čestica d o l a z i do njihova stapanja u veće tijelo. Ta p o t v r ­ da teorije kvantne mehanike ne iznenađuje. K v a n t n a m e h a n i k a , naime, već gotovo sedam desetljeća v r l o točno predviđa ishode f i ­ z i k a l n i h pokusa. P r e m d a nevoljko, prisiljeni smo napustiti koncept svijeta stvo­ renog od klasičnih subatomskih čestica (protona, neutrona, elek­ trona itd.) — klasičnih u s m i s l u tijela s oštrim granicama sličnih m i k r o s k o p s k i m p i n g - p o n g lopticama. Subatomske čestice se bolje o p i s u j u kao k v a n t n a tijela koja su n e k o m zasad n e p o z n a t o m i nemjerljivom p o j a v o m , možda iz dimenzije i z v a n prostora i vre­ mena, beskonačno rastegnuta cijelim s v e m i r o m . ( A k o ste s p r e m n i p r i h v a t i t i tvrdnje kvantne mehanike bez slo­ ženih d o k a z a koje ću u p r a v o iznijeti, preskočite n e k o l i k o stranica do odjeljka koji g o v o r i o Biologiji slobodne volje.)

P R O P A S T A P S O L U T N E KAUZALNOSTI

Za postojanje slobodne volje kauzalnost — postavka da jedna­ ki u z r o c i uvijek stvaraju jednake posljedice — ne m o r a uvijek v r i ­ jediti. U z a k o n i m a p r i r o d e m o r a postojati nešto slobode. Klasični p o k u s koji pokazuje z a n i m l j i v o (a prema Schrödingeru i " z a b r i ­ njavajuće") svojstvo p r i r o d e da k a u z a l n o s t nije u v i j e k i s t i n i t a , p o k u s je s d v o s t r u k o m p u k o t i n o m . On počiva na opaženoj či­ njenici da elektromagnetsko zračenje ( m i k r o v a l o v i , r a d i o v a l o v i , svjetlost, rendgenske zrake, gama-zrake) i subatomska materija (elektroni, p r o t o n i , neutroni itd.) od kojih se sastoji cijeli svemir i s k a z u j u svojstva koja se m o g u opisati samo kao da i s t o d o b n o potječu od v a l o v a (energetskih polja) i od čestica (diskretnih t i ­ jela). Ta valno-čestična dvojnost p r i r o d n i je paradoks s k o j i m se Einstein bezuspješno pokušavao uhvatiti ukoštac posljednjih de­ setljeća svojeg života. K a k o nešto može b i t i i v a l i čestica? U želji da proučimo tu pojavu m o r a m o ponešto naučiti o v a l o ­ v i m a . Temeljni koncept koji se uči u oceanografiji je ponašanje m o r s k i h v a l o v a . Vjetar koji stalno puše n a d v e l i k o m v o d e n o m površinom dodaje joj energiju i stvara n i z o v e u s p o r e d n i h v a l o v a . D o l a s k o m d o l u k o b r a n a s p r o l a z o m z a b r o d o v e v a l o v i nes­ metano prelaze otvor sve d o k je p r o l a z širi od dvije valne duljine (valna d u l j i n a je udaljenost između d v a uzastopna brijega i l i d o l a vala). 152 • Božja znanost

SLIKA 8: V a l o v i p r o l a z e k r o z l u k o b r a n s k e p r o l a z e dviju veličina. (Lije­ vo) P r o l a z je širi od u d a l j e n o s t i i z m e đ u v a l o v a (valne duljine). (Desno) P r o l a z je uži od u d a l j e n o s t i i z m e đ u v a l o v a (valne duljine).

A k o je, međutim, p r o l a z u l u k o b r a n u jednak i l i manji od dvije valne duljine, v a l o v i p r i l i k o m prolaska " p i p a j u " rubove uskog p r o l a z a . Umjesto da se kreću ravno p r e m a naprijed, svijaju se i stvaraju valne fronte koje se polukružno šire p r e m a l u c i i z a l u k o ­ brana. C r t a l u k o b r a n a stvara njihove promjere, a središte im se n a l a z i u središtu p r o l a z a . Ta se pojava zove difrakcija i temeljno je svojstvo s v i h v a l o v a . ( V i d i s l i k u 8.) A k o u l u k o b r a n u postoje dva p r o l a z a , b r j e g o v i polukružnih v a l o v a k o j i se šire od njih na n e k i m će se mjestima p o k l o p i t i , stvarajući razmjerno v i s o k i v a l . N a d r u g i m mjestima, o t p r i l i k e p o l o v i c u valne duljine od brjegova, sastat će se brijeg jednog s d o l o m d r u g o g v a l a , stoga će se poništiti pa će tu v o d a b i t i m n o g o mirnija. Thomas Y o u n g je 1803. pokazao da se svjetlost ponaša baš p o ­ put m o r s k i h v a l o v a . Takav pokus s b r i t v i c o m i a l u m i n i j s k o m f o l i ­ j o m možete p o n o v i t i za svakog sunčanog dana. Y o u n g je sunčevom svjetlošću obasjao n e p r o z i r n u ploču u k o ­ joj s u b i l e u r e z a n e dvije p u k o t i n e . O t p r i l i k e metar i z a ploče nalazio se zaslon koji je obasjavala svjetlost prošla k r o z p u k o t i n e . P u k o t i n e šire od duljine svjetlosti stvarale su na z a s l o n u s l i k u d v i ­ ju p u k o t i n a . Međutim, sužavanjem p u k o t i n a došlo je do d i f r a k c i Znanost slobodne volje • 153

je svjetlosti pa se projicirana s l i k a promijenila. S o b z i r o m da se valne duljine v i d l j i v e svjetlosti kreću u rasponu od 0,4 do 0,7 tisućinki m i l i m e t r a (za r a z l i k u o d metarskih m o r s k i h valova), p u k o ­ tine moraju b i t i v r l o uske. K a d je na ploči b i l a otvorena samo jedna p u k o t i n a , na z a s l o n u se p o j a v i l a svjetlosna v r p c a zamućenih r u b o v a (slika 9, gore). T a k v a s l i k a bi m o g l a b i t i posljedica difrakcije (ako se svjetlost z a ­ ista širi kao val) i l i , ako se svjetlost sastoji od čestica, posebnog načina njihova prolaska k r o z u s k u p u k o t i n u . Poslije otvaranja obje pukotine dokazuje se v a l n a narav svjet­ losti. Umjesto slike koja predstavlja zbroj d v i j u zamućenih v r p c i svjetla, pojavljuje se naizmjenični n i z t a m n i h i svijetlih pojasova (slika 9, dolje). Y o u n g je tu s l i k u ispravno protumačio kao poslje­ d i c u prolaska v a l o v a svjetlosti k r o z bliske p u k o t i n e , difrakciju, i p o t o m zbrajanje i l i poništavanje v a l o v a preklopljenih na z a s l o n u . Baš kao u l u c i , na mjestu susreta d v a brijega jačina se svjetlosti povećala (svijetli pojas). Tamo gdje su se susreli brijeg i d o l vala došlo je do n j i h o v a poništavanja (tamni pojas, pojas bez svjet­ losti). S o b z i r o m d a samo v a l o v i stvaraju t a k v u d i f r a k c i j s k u s l i k u , Y o u n g je nedvojbeno dokazao v a l n u p r i r o d u svjetlosti. D o k a z je bio t u . A l i j e l i bilo baš tako?

OTKRIĆE VALNO-ČESTIĆNE DVOJNOSTI

G o d i n e 1905., stoljeće poslije Y o u n g o v a d o k a z a , došao je E i n ­ stein i p o s v e p o r e m e t i o s t v a r i . Te je g o d i n e objavio rezultate p o k u s a koji je pokazao ono što je poslije nazvano fotoelektrični efekt. Einstein je za to otkriće 1921. dobio N o b e l o v u n a g r a d u . Svjetlost koja obasjava neke k o v i n e oslobađa elektrone i stoga stvara električnu struju. U p r a v o se ta pojava rabi u fotoelektričn i m prekidačima za n a d z o r otvaranja i zatvaranja vrata d i z a l a . Einstein je pokazao da b r z i n a oslobađanja elektrona iz k o v i n a ne o v i s i samo o jačini svjetlosnog snopa već i o " b o j i " u p a d n e svjet­ losti. A k o se boja snopa održava stalnom i mijenja samo njegova jačina, energija s v a k o g emitiranog elektrona ostaje ista a l i se m i ­ jenja njihova količina. Održavanje stalne jačine i mijenjanje boje snopa stvara stalni protok elektrona različitih energija, s time da c r v e n a svjetlost oslobađa elektrone najnižih energija, a p l a v a 154 • Božja znanost

SLIKA 9: (gore) U z o r a k svjetlosti na z a s l o n u p o s l i j e p r o l a s k a k r o z p u k o t i n u , (dolje) U z o r a k svjetlosti poslije p r o l a s k a k r o z dvije p u k o ­ tine.

svjetlost najviših energija. K o d n e k i h k o v i n a čak i v r l o jaka crve­ na svjetlost uopće ne oslobađa elektrone d o k ih i v r l o slaba lju­ bičasta svjetlost oslobađa mnogo. Einstein je takve rezultate objasnio činjenicom da svjetlost ne d o l a z i u v a l o v i m a već u energetskim paketima (poslije će d o b i t i n a z i v fotoni). Jaki svjetlosni snop sadrži više fotona od slabog. Međutim, energija svakog fotona nema veze s jačinom svjetlosnog snopa. Energija fotona u v e z i je samo s bojom svjetlosti. U v i d l j i ­ voj svjetlosti, crveni (najveća valna duljina i najmanja frekvencija) foton i m a najmanju energiju. Najviše energije u v i d l j i v o j svjetlosti imaju p l a v i i l i ljubičasti (najmanja v a l n a duljina i najviša frekven­ cija) fotoni. U p r a v o zato čak i slab snop ljubičaste svjetlosti izbija elektrone d o k i v r l o jaki crveni snop to ne može. O n o što u d a r a u elektrone su pojedinačni fotoni. S v a k i foton m o r a i m a t i najmanje graničnu energiju da oslobodi elektron. Znanost slobodne volje • 155

A k o se svjetlost sastoji od čestica, n a z v a n i h fotoni, k a k o je Thomas Y o u n g opazio da svjetlosni snop koji p r o l a z i k r o z dvije uske pukotine u ploči stvara interferencijski uzorak, u z o r a k koji pove­ zujemo samo s v a l o v i m a , a n i k a d s česticama? Cestica je diskretni entitet. O n a se može odbiti od druge čestice, ali kako može poništiti d r u g u česticu (da stvori promatrane tamne vrpce)? A u p r a v o se to z b i v a k a d "brijeg" fotona prođe k r o z " d o l " d r u g i h fotona. O t k a d su brjegovi i d o l o v i p o v e z a n i s česticama? To su svojstva v a l o v a . Čak i devedeset g o d i n a poslije tog otkrića ta zagonetka nije ob­ jašnjena. A da bi stvari bile još složenije, p o k u s s d v o s t r u k o m p u ­ k o t i n o m o s i m s fotonima i z v e d e n je i s klasičnim česticama, p r i m ­ jerice elektronima, pa čak i s tako razmjerno m a s i v n i m tijelima p o p u t atoma. Sve se ponašaju i kao čestice i kao v a l o v i , uopće se ne obazirući na činjenicu da je to po definiciji nemoguće! U teori­ ji sva materija, čak i v i , i m a tu dvojnost. Bohr je istakao da taj paradoks dvojnosti i m a v e l i k i utjecaj na poznavanje subatomskog svijeta. M j e r i m o li n e k i entitet na način koji pretpostavlja da je v a l , pronaći ćemo v a l . M j e r i m o li isti en­ titet i pretpostavimo da je čestica, naći ćemo česticu. Svijet v i d i m o onako k a k o pretpostavljamo da postoji.

P O R A Z KAUZALNOSTI

P o k u s koji ću opisati može se izvesti s bilo k o j i m valom-čestic o m u s v e m i r u . M o ž e m o u p o r a b i t i elektromagnetsko zračenje ( m i k r o v a l o v i , r a d i o v a l o v i , v i d l j i v a svjetlost, rendgenske z r a k e , gama-zrake), elektrone, protone, a možda i čekiće i l i slonove (pre­ m d a je p o k u s lakše izvesti s m a l i m česticama). Ja ću opisati maser, top koji istodobno ispaljuje samo jedan atom. Pretpostavimo da naš top ispaljuje atome p r e m a ploči s toliko često spominjane dvije pukotine. Iza ploče n a l a z i se z a s l o n pre­ m a z a n fotografskom e m u l z i j o m . A k o atom u d a r i u ploču, zausta­ vlja se i više ga ne v i d i m o . A k o prođe k r o z jednu od p u k o t i n a , na­ stavlja se gibati i u d a r a u e m u l z i j u pa na f i l m u stvara točku. A t o m e nastavljamo ispaljivati jedan po jedan u ploču na kojoj je otvorena jedna pukotine. N a k o n što se na e m u l z i j i s k u p i v e l i k broj točaka, primjećujemo da su stvorile očekivani m a l o zamućeni d i f r a k c i j s k i u z o r a k p o p u t o n o g na s l i c i 9, gore. Sad z a t v o r i m o p r v u p u k o t i n u i o t v o r i m o d r u g u . Ponavljajući postupak ispalji156 • Božja znanost

vanja pojedinačnih atoma d o b i v a m o isti u z o r a k (slika 9, gore), sa­ mo m a l o p o m a k n u t u stranu, k o l i k o i z n o s i udaljenost d v i j u p u k o ­ tina. A t o m i stvaraju difrakcijski u z o r a k svojstven v a l o v i m a koji prolaze k r o z u s k i l u k o b r a n s k i prolaz. S a d o t v o r i m o obje p u k o t i n e i n a s t a v i m o i s p a l j i v a t i a t o m po atom. P o j e d i n i a t o m i ne padaju više nasumice unutar difrakcijs k i h pojasova (slika 9, gore). Umjesto toga dospijevaju samo do p o s e b n i h , "dopuštenih" područja na svijetlim v r p c a m a interferencijskog u z o r k a , a n i k a d u području t a m n i h pojasova (slika 9, dolje). Čini se r a z u m n i m , zar ne? A l i čekajte! T o n e može b i t i . Istodobno ispaljujemo samo p o jedan atom. N e m a d r u g o g atoma, bez obzira bio o n čestica i l i v a l , s k o j i m bi p r v i interferirao i poništio se. Pa ipak se pojavljuje i n terferencijski u z o r a k s t a m n i m i svijetlim v r p c a m a . Jedna čestica može proći samo k r o z j e d n u p u k o t i n u . Već smo p r i m i j e t i l i d a atomi k a d prolaze k r o z samo jednu otvorenu p u k o t i n u padaju b i ­ lo gdje unutar difrakcijskog u z o r k a bez naizmjeničnih svijetlih i t a m n i h v r p c i nastalih interferencijom v a l o v a n a z a s l o n u . P r e m d a smo o t v o r i l i obje pukotine, još uvijek ispaljujemo samo po jedan atom istodobno. O n m o r a proći k r o z samo jednu o d dvije p u k o ­ tine. A k o je d r u g a p u k o t i n a zatvorena, atom stiže na b i l o koje mjesto d i f r a k c i j s k o g u z o r k a . A k o j e d r u g a p u k o t i n a o t v o r e n a , n i k a d ne dospijeva u tamna (zabranjena) područja interferencijskog u z o r k a nastalog otvaranjem obje pukotine. A t o m je jedan entitet s p o z n a t o m lokacijom. P r i l i k o m prolaska k r o z jednu p u k o t i n u , zašto bi d r u g a na bilo koji način utjecala na njegov prolaz? K a k o atom " z n a " j e l i d r u g a p u k o t i n a otvorena i l i zatvorena? A l i on to ipak zna! Na n e k i je način svjestan okoline. Jednaki se rezultati postižu ispaljivanjem pojedinačnih fotona. F o t o n i su čestice svjetlosti koje p u t u j u b r z i n o m svjetlosti, naj­ većom mogućom b r z i n o m u s v e m i r u . Čak i ako se foton beskona­ čno rastegne, u v r e m e n u potrebnom da iz fotonskog topa dode do otvorene p u k o t i n e ne može " o p i p a t i " d r u g u p u k o t i n u , provjeriti je li ona otvorena i l i zatvorena te to saznanje saopćiti dijelu koji p r o l a z i k r o z p r v u p u k o t i n u koji p o t o m odlučuje k a m o k r e n u t i u s k l a d u s t i m je li mu negdje zabranjeno stići. " P i p a k " nema d o ­ voljno vremena da o b a v i povratno putovanje. Situacija je v r l o čudna. A k o je otvorena samo jedna p u k o t i n a , čestica može stići na bilo koje mjesto difrakcijskog u z o r k a p r i k a ­ zanog na slici 9, gore. K a d su otvorene dvije p u k o t i n e to više ne Znanost slobodne volje • 157

v r i j e d i (slika 9, dolje). Pojavila su se zabranjena područja, tamne vrpce. A h , m o g l i biste reći, a l i to se događa zato jer v a l n a svojst­ va čestice poništavaju čestice koje bi trebale stići u t a m n a p o ­ dručja. S v a k i brijeg v a l a , tvrdite v i , p o k l o p i o se s d o l o m sljedećeg vala koji p r o l a z i k r o z d r u g u p u k o t i n u i tako nastaje tamna v r p c a . K a d u s e k u n d i ispaljujemo milijune fotona i l i milijune d r u g i h čestica, tada možemo z a m i s l i t i da mnoge čestice istodobno p r o l a ­ ze k r o z s v a k u p u k o t i n u pa z b o g toga mnoge do zaslona stižu is­ todobno. Električna žarulja od 100 W emitira oko 200 m i l i j u n a b i lijardi (2 x 10 ) fotona u s e k u n d i . O n i su do zaslona m o g l i stići is­ todobno i poništiti se i l i d o d a t i svoje valne duljine. A l i u našem u p r a v o o p i s a n o m p o k u s u nije tako. M i sad i s ­ paljujemo pojedinačne čestice. Samo jedna čestica leti p r e m a z a ­ s l o n u . K a k o je samo jedna, može proći samo k r o z jednu p u k o t i n u . Z b o g n e k o g r a z l o g a te usamljene čestice ne m o g u d o s p j e t i u "zabranjena" područja. Postavljaju se d v a pitanja. A k o p o j a v u t a m n i h i svijetlih p o jasova uzrokuje interferencija (zbrajanje i l i oduzimanje brjegova i d o l o v a valova), sa čime čestica interferira? Ispaljujemo samo jed­ nu česticu, a p o t o m čekamo na sljedeći hitac. (Pokus je d u g o t r a ­ jan, a l i v r l o učinkovito prenosi poruku!) Samo jedna čestica isto­ dobno p r o l a z i k r o z p u k o t i n u i d o l a z i na emulziju zaslona, pa ipak ona n a n e k i način interferira sa samom sobom! Jednako je tako zbunjujuća sljedeća činjenica: k a k o čestica z n a je li d r u g a p u k o t i n a otvorena i l i zatvorena? Nitko ne zna k a k o i l i zašto čestica to z n a . A l i ona to i p a k z n a . Postoji i m o d i f i k a c i j a p o k u s a s d v o s t r u k o m p u k o t i n o m koja fizičara čestica može natjerati da postane stolar, biolog i l i bilo što d r u g o o s i m fizičara čestica. B l i z u jedne pukotine postavimo detek­ tor čestica. D r u g a pukotina je nepromijenjena. N a s t a v i m o ispalji­ v a t i pojedinačne čestice. Sad možemo reći k r o z koju je p u k o t i n u čestica prošla. A k o je detektor opazi, prošla je k r o z n a d z i r a n u p u ­ k o t i n u . A k o je ne opazimo, prošla je k r o z d r u g u p u k o t i n u . P r v o što opažamo je da do nadzirane p u k o t i n e uvijek dospije­ va cijela čestica. Do nje n i k a d ne stigne samo jedan njezin d i o . To znači da se u s v o m letu čestica ne cijepa pa k r o z p u k o t i n e prolaze polovice. Cijela čestica p r o l a z i k r o z jednu i l i d r u g u p u k o t i n u . K a d postavimo detektor, događa se nešto čudno. U z o r a k stvo­ ren na z a s l o n u tijekom odvijanja p o k u s a je zbroj dvaju zamućenih u z o r a k a , kao da je p r v a p u k o t i n a otvorena, a d r u g a zatvorena, a 20

158 • Božja znanost

p o t o m d r u g a p u k o t i n a otvorena, a p r v a zatvorena (slika 9, gore, plus ta slika malo p o m a k n u t a ustranu). P r e m d a su sad otvorene obje p u k o t i n e i trebao bi se pojaviti interferencijski u z o r a k , tamna se "zabranjena" područja ne pojavljuju. M o g l i biste reći da detektor mijenja stazu čestice koja p r o l a z i k r o z n a d z i r a n u p u k o t i n u . Možda. A l i ako j e istina d a detektor utječe na n a d z i r a n u p u k o t i n u , kakav utjecaj i m a na n e n a d z i r a n u p u k o t i n u ? Čestice koje prolaze k r o z d r u g u p u k o t i n u (bez detek­ tora) trebale b i slijediti uobičajeni u z o r a k d v i j u p u k o t i n a . A l i one to ne čine. I one na n e k i način znaju za postojanje detektora na drugoj p u k o t i n i . N e samo d a čestice znaju j e l i d r u g a p u k o t i n a otvorena, već znaju promatra l i i h netko detektorom! Ti su p o k u s i označili kraj kauzalnosti. U klasičnoj f i z i c i k a u z a l nost zahtijeva da jednaki početni uvjeti stvore jednaki rezultat. U o v i m p o k u s i m a s d v o s t r u k o m p u k o t i n o m rezultat je bio p r o i z v o ­ ljan. Čestica je određenom b r z i n o m prošla k r o z određenu p u k o ­ t i n u i k r e n u l a p r e m a određenom z a s l o n u . Mjesto na koje je stigla o v i s i l o je o drugoj p u k o t i n i k r o z koju čestica nije prošla. Što se tiče čestice, jednaki uvjeti n i s u s t v o r i l i jednaki rezultat. Načelo neodređenosti p o k a z a l o je da sadašnjost ne m o ž e m o točno izmjeriti. K v a n t n a f i z i k a , a posebice p o k u s s d v o s t r u k o m p u k o t i n o m , pokazuje da čak i u slučaju k a d b i s m o sve v i d o v e sa­ dašnjosti m o g l i mjeriti s a p s o l u t n o m točnošću, budućnost nije p r e d v i d l j i v a . Suprotno s v e m u što smo naučili u srednjoškolskoj f i z i c i , z a k o n p r i r o d e poznat kao u z r o k i posljedica uopće nije z a ­ k o n . On je samo teorija. A sad, na kvantnoj r a z i n i , pokazuje se da ta teorija ne vrijedi. S o b z i r o m da jednaki početni uvjeti ne stvaraju jednake r e z u l ­ tate, sadašnje stanje svemira ne određuje njegovu budućnost. Ne uzimajući u o b z i r u v i j e k postojeću mogućnost da ćemo o t k r i t i u z r o k e pojava p o p u t u p r a v o nabrojanih, uz naše današnje r a z u ­ mijevanje svijeta, f i z i k a je saveznik slobodne volje. Omogućuje li n a m i biologija s l o b o d u izbora?

BIOLOGIJA S L O B O D N E V O L J E

Svaka stanica (s i z u z e t k o m n e k o l i k o v r l o specijaliziranih sta­ nica) s v a k o g o r g a n i z m a sadrži u sebi informaciju za o b n o v u cijeZnanost slobodne volje • 159

l o g o r g a n i z m a . Ta je informacija pohranjena u dvostrukoj s p i r a l i D N K . Učinkovitost D N K kao prenositelja podataka tako j e v e l i k a da k a d bismo sve informacije iz s v i h knjižnica na svijetu (oko 10 bitova podataka) p r o g r a m i r a l i na D N K , te bi informacije stale na oko 1 posto površine glave pribadače. Svaka stanica u našem t i ­ jelu sadrži o t p r i l i k e t r i milijarde bitova podataka pohranjenih u zavijutke D N K teške oko b i l i j u n t i n k u grama. D N K u našim tijelima sadrži goleme količine p r e t p r o g r a m i r a n i h bioloških informacija. P r e m d a f i z i k a svemira nije determin­ istička, što je s biologijom? Naša D N K je nepromjenjivi paket. Ne možemo b i r a t i boju očiju i l i boju kože. Možemo li b i r a t i e m o t i v n i temperament i l i s p o l n u sklonost? Možda i t i m svojstvima u p r a v ­ ljaju geni. O sveobuhvatnoj u l o z i naših gena u društvenim sklonostima još se uvijek raspravlja. N e k i su zaključci, međutim, konačni. G e n i predstavljaju trendove. O n i ne upravljaju našim djelovanjem. Dvojajčanim b l i z a n c i m a zajednički je isti postotak gena, o t p r i ­ l i k e p o l o v i c a , kao i svoj drugoj biološkoj braći i sestrama. Nastaju od različitih jajašaca i različitih spermija. K a d jedan od dvojajčan i h blizanaca i m a sklonosti i s t o m s p o l u , vjerojatnost da i d r u g i blizanac i m a iste sklonosti i z n o s i 20 posto. Samo 10 posto braće koji n i s u b l i z a n c i imaju oboje sklonosti istome s p o l u . A k o geni upravljaju t o m o s o b i n o m , postotak b i bio jednak z a dvojajčane blizance i d r u g u braću jer obje vrste imaju jednak postotak jed­ n a k i h gena. Pojava jednojajčanih b l i z a n a c a sretan je p r i r o d n i h i r . Jednojajčani b l i z a n c i nastaju k a d se jajašce tijekom početnih d i o b a p o s l i ­ je oplodnje r a z d v o j i i stvori d v a zametka. U p r a v o zato jednojajčani b l i z a n c i započinju život genima iz istog jajašca i istog sper­ mija. A k o geni upravljaju našim društvenim sklonostima, jednojajčani bi se b l i z a n c i u društvu m o r a l i jednako ponašati. A l i nije tako. Što se tiče spolnosti, ako jedan od jednojajčanih blizanaca i m a sklonosti istome s p o l u , vjerojatnost da će to osjećati i d r u g i je samo 50 posto. N i j e sigurno je li rezultat od 50 posto za jednojajčane blizance, odnosno 20 posto za dvojajčane blizance posljedica genetskog us­ troja (njihove D N K ) i l i odgoja (društvene okoline). Iz t i h podata­ k a , međutim, s a sigurnošću možemo zaključiti d a p r e m d a D N K može stvoriti sklonost, ona sigurno ne upravlja. Pojam sklonosti od temeljnog je značaja za biblijski m o r a l . K a d 18

160 • Božja znanost

g o d postoji p r i r o d n a ljudska sklonost n e p r o d u k t i v n o m ponašanju za pojedinca i l i društvo, biblijska naredba upravlja t i m v i d o m ži­ vota. U p o s l u su l j u d i s k l o n i prijevarama. Prijevare imaju m n o g o o b l i k a . Biblija ih sve zabranjuje opisujući prijevaru kao sramno djelo (Ponovljeni z a k o n 25,13-16). Osoba se može nasmijati k a d joj kažete da je radoholičar, ali Biblija kaže da se u j e d n o m od sedam d a n a težnja za p r o m j e n o m materijalnog svijeta m o r a s u z b i t i , a umjesto toga m o r a m o se usredotočiti na svoje postojanje, na sebe i svoju obitelj. K a d bi te osobine bile biološki određene i nepro­ mjenjive, ne bi postojala biblijska p r a v i l a za njihovo upravljanje.

TEOLOGIJA SLOBODNE V O L J E

F i z i k a i biologija dopuštaju n a m s l o b o d n u v o l j u . Ironično je da posljednji k a m e n spoticanja predstavlja teologija. Među najstari­ j i m b i b l i j s k i m z a p i s i m a n a l a z i se i onaj koji kaže da B o g p o z n a budućnost. U T a l m u d u d v a p u t čitamo da je B o g sve p r e d v i d i o . U s p r k o s tome B o g n a m dopušta s l o b o d n u volju. A k o svemogući B o g zaista p o z n a budućnost, kako tada, pita se skeptik, možemo i m a t i s l o b o d n u volju? Kraj je poznat B o g u , čak i ako ga mi jadni smrtnici ne znamo. Smirenošću sveca " v j e r n i k " odgovara: " O d g o v o r na to v r l o je jednostavan. V i d i t e , Bog je i z v a n v r e m e n a . " Takav o d g o v o r ugo­ d a n je u h u vjernika, a l i skeptiku podiže dlake na v r a t u . Ta rasprava stara m n o g o stoljeća n i k a d nije riješena na z a d o ­ voljavajući način. Znanost je naposljetku p o n u d i l a o d g o v o r na taj teološki paradoks. Stvaranje svemira iz apsolutnog i p o t p u n o g ništavila označilo je početak prostora, vremena i materije. Teologija je to stanovište držala više od tri tisuće godina. U posljednjih deset g o d i n a s t i m se složila i kozmologija. Ta tri parametra su svojstvo našeg s v e m i ­ ra, ne i Stvoritelja. Baš kao što biblijski B o g nije načinjen od pros­ tora i materije, također nije omeđen n i v r e m e n o m . B o g jest i z v a n v r e m e n a . A b i t i i z v a n v r e m e n a znači postojati u " v j e č n o m i beskonačnom sada", vječnoj sadašnjosti koja istodobno uključuje prošlost, sadašnjost i budućnost. M o j je cilj proučavanje baš te stvarnosti: referentnog sustava u kojem sva vremena i i s v i događaji koji se u njima dogode posto­ je istodobno, za r a z l i k u od sustava u kojem su isti događaji r a z Znanost slobodne volje • 161

dvojeni prošlošću koja se d o g o d i l a i budućnošću koja će tek stići. P o z n a t i fizičari John A r c h i b a l d Wheeler i E d w i n T a y l o r lijepo su sročili tu gotovo anegdotalnu zamisao: " V r i j e m e pomaže p r i ­ r o d i da se s v i događaji ne zbivaju i s t o d o b n o . " Sloboda k o j o m b i r a m o našu budućnost nije apsolutna, n i t i jed­ naka. A k o se r o d i m o z g o d n i , bogati i p a m e t n i otvoreno n a m je m n o g o više mogućnosti nego ako se r o d i m o ružni, siromašni i g l u p i . Praćke i strelice sreće, mogućnost da se u željenom okružju nađemo u najboljem trenutku određuje o k v i r unutar kojeg H a m let, a i s v i m i , živimo naše pojedinačne živote. Pa i p a k m n o g i dijelovi Biblije kao da su u suprotnosti s k o n ­ ceptom da budućnost, makar i u v r l o ograničenoj mjeri, možemo birati: " T a d a B o g reče A b r a h a m u . ' D o b r o znaj da će tvoji p o t o m ­ ci b i t i stranci u tuđoj zemlji; robovat će i b i t i tlačeni četiri stotine g o d i n a . . . ' " (Knjiga Postanka 15,13) Tekst t v r d i da će A b r a h a m o v i p o t o m c i " s i g u r n o " živjeti u p r o ­ g o n s t v u . Posljedice predviđene sudbine ponavljaju se od Knjige Postanka do Ponovljenog z a k o n a : "Jahve reče M o j s i j u : ' E v o ćeš naskoro počinuti sa svojim očima. A n a r o d će se ovaj dići da čini b l u d idući za tuđim b o g o v i m a one zemlje u koju će naskoro ući." (Ponovljeni z a k o n 31,16) Je li četiri stotine g o d i n a ropstva bilo neizbježno za A b r a h a m o ve p o t o m k e , i l i je i d o l o p o k l o n s t v o bilo n e i z b r i s i v o zapisano u b u ­ dućnost Židova koji su u p r a v o trebali ući u Obećanu zemlju? Čini se da n i s u . Ti predviđeni događaji z b i l i su se u s k l a d u s djelova­ njem naroda. Z b o g tog piše: "Stoga, budete li mi se vjerno p o k o ­ r a v a l i . . . " (Izlazak 19,5) I p o n o v n o : " Z a t o , ako doista poslušate z a ­ p o v i j e d i koje v a m danas izdajem..." (Ponovljeni z a k o n 11,13). T i ­ jek zbivanja naglašava uvjetnost, izbor naroda da slijedi i l i ne s l i ­ jedi Božje zahtjeve. Biblijska kronologija i d r e v n i k o m e n t a r i o t k r i ­ vaju da su Izraelci r o b o v a l i u E g i p t u malo više od dvije stotine go­ d i n a . Gdje je nestalo d o d a t n i h dvije stotine g o d i n a ropstva? Od rođenja Izaka, A b r a h a m o v a i Sarajinog djeteta (Knjiga Pos­ tanka 21) do i z l a s k a Izraelaca u Egipat (Izlazak 12) proteklo je če­ t i r i stotine g o d i n a . U K a n a a n u , zemlji u kojoj je A b r a h a m živio sa s v o j i m p o t o m s t v o m , i u doba A b r a h a m a i u doba Izaka v l a d a l a je v e l i k a g l a d (Knjiga Postanka 12,10; 26,1). U p o t r a z i za b o l j o m is­ pašom n a p u s t i l i su K a n a a n . U stranim su krajevima ostajali tek k o l i k o je b i l o potrebno da se p r i l i k e u K a n a a n u poprave. K a d je u K a n a a n u z a v l a d a l a g l a d (Knjiga Postanka 41,54) u vrijeme starosti 162 • Božja znanost

Jakova (Izakova sina), cijelo se pleme iselilo i nastanilo u E g i p t u : "Izraelci se nastaniše u zemlji egipatskoj, u kraju gošenskom; u njem stekoše vlasništvo; bijahu r o d n i i broj im se v e o m a u m n o ž i . " (Knjiga Postanka 47,27) B o g je A b r a h a m a iz M e z o p o t a m i j e posalo u K a n a a n (Knjiga Postanka 12,5-7). Sve vrijeme d o k je njegovo potomstvo poštova­ lo n a r e d b u u K a n a a n u , zemlji koja još nije b i l a n j i h o v a , b i l i su stranci, a l i s l o b o d n i . Jakovljeva djeca promijenila su tok, n a p u s t i ­ la su K a n a a n i "nastanila se u zemlji egipatskoj". T a k o su p r i p r e ­ m i l a p o z o r n i c u za konačno porobljavanje u toj stranoj zemlji. Da se A b r a h a m i l i Izak nastanio u zemlji k a m o su stigli tijekom g l a d i u K a n a a n u , u r o p s t v u su m o g l i provesti m n o g o više od četiri sto­ tine g o d i n a . Najbolji primjer i z b o r a koji određuje budućnost n a l a z i m o u Esterinoj k n j i z i . Perzijski kralj A h a s v e r izabrao je Esteru za kraljicu s v o g v e l i k o g carstva. Esterin ujak M o r d o k a j o t k r i v a d a kraljev p r v i ministar namjerava uništiti Židove pa kaže Esteri da kralja obavijesti o t o m z l o k o b n o m p l a n u . Estera se b u n i da n i t k o , pa ni ona, ne može do kralja ako ga kralj prije ne p o z o v e . M o r d o k a j o d g o v a r a : " N e m o j m i s l i t i da ćeš se zato što se nalaziš u kraljevoj palači spasiti jedina od s v i h Židova: jer budeš li u ovoj p r i l i c i šut­ jela, doći će Židovima p o m o ć i spas s d r u g e strane, a ti ćeš s kućom svoga oca p r o p a s t i . " (Estera 4,13,14) Estera je poslušala M o r d o k a j a pa se Esterina knjiga danas čita na b l a g d a n P u r i m a kao proslava otkupljenja. Da je Estera odlučila šutjeti, m o ž d a b i s m o danas čitali k n j i g u J a e l o v u , H a d a s i n u i l i H a n i n u . Estera b i b i l a zaboravljena. Biblija je v r l o jasna. Naš izbor utječe na našu budućnost.

Z N A Č E N J E B O G A "IZVAN VREMENA"

D o k a z a l i smo da ni f i z i k a p r i r o d e ni geni naših tijela ne odre­ đuju budućnost. V i d j e l i smo da sama Biblija potvrđuje k a k o i z b o r utječe na tijek zbivanja. A k o je tako, k a k o Stvoritelj z n a našu b u ­ dućnost prije negoli je odaberemo? Profinjenost o v o g argumenta leži u činjenici da rabimo d v a re­ ferentna sustava, jedan u n u t a r i jedan i z v a n toka v r e m e n a . Za stvoritelja, s o b z i r o m da se n a l a z i i z v a n vremena, tijek zbivanja nema n i k a k v a značaja. N e m a budućnosti u s m i s l u da će se nešto Znanost slobodne volje • 163

" n a p o s l j e t k u " d o g o d i t i . Budućnost i prošlost nalaze se u sadaš­ njosti. Vječno Sada p o p u t oblaka koji sadrži sva vremena proži­ m a , a l i ne u pravocrnoj progresiji, već u istodobnosti. K o n c e p t postojanja Vječnog Sada nagoviješten je u eksplicitn o m četveroslovnom (hebrejski napisanome) i m e n u Boga. N a i m e , hebrejski napisano ime uključuje slova glagola " b i t i " u t r i vreme­ na: bio sam, jesam i bit ću. U Vječnome su sadržani prošlost, sa­ dašnjost i budućnost. E i n s t e i n o v o otkriće z a k o n a r e l a t i v n o s t i p o k a z a l o je čudesnu činjenicu da se dimenzije prostora, vremena i materije stalno m i ­ jenjaju i uvijek su ovisne o načinu na koji se promatraju. Jedina k o n s t a n t a u našem s v e m i r u je b r z i n a svjetlosti ( o t p r i l i k e 300 tisuća kilometara u s e k u n d i u z r a k o p r a z n o m prostoru). Einstein je teoretizirao, a kasniji su p o k u s i d o k a z a l i , da što se netko brže giba relativno p r e m a d r u g o m sustavu, to vrijeme mje­ reno satom stacionarnog promatrača za njega p r o l a z i sporije. P r i b r z i n i svjetlosti (najvećoj koju je moguće postići u našem svemiru) vrijeme prestaje teći. Vrijeme zbivanja s v i h događaja sažeto je u sadašnjost, u beskonačno sada. Z a k o n i relativnosti su b e z v r e m e n sko postojanje p r e t v o r i l i iz teoloških tvrdnji u f i z i k a l n u stvarnost. Z v i j e z d e s u tisućljećima oduševljavale čovjeka. A s t r o n o m i mjere n e i z g l e d nepromjenjive položaje zviježđa, proučavaju svo­ jstva zvjezdane svjetlosti i snimaju skupine galaktika koje kao da s u zaustavljene u n e k o m e l e g a n t n o m p l e s u . T a k v i i m p o d a c i omogućuju stvaranje teorija o prošlosti našeg svemira. Noć 23. veljače 1987. na z v j e z d a n o m opservatoriju Las C a m panas u sjevernom Čileu, smještenom na v r h u d v a i p o l k i l o m e t r a visoke planine, započela je posve uobičajeno. l a n Shelton i njegov pomoćnik Oscar D u h a l d e teleskopom su s n i m a l i zvijezde V e l i k o g M a g e l l a n o v o g o b l a k a , n a m a b l i s k e g a l a k t i k e v i d l j i v e samo n a južnome nebu. Shelton je baš namjeravao završiti posao za tu noć. Trebalo je r a z v i t i još posljednju zvijezdama osvijetljenu fotograf­ s k u ploču i p o t o m otići na zasluženi počinak. Dugačka e k s p o z i c i ­ ja omogućuje f o t o g r a f s k o m f i l m u skupljanje svjetlosti z v i j e z d a nevidljivih golom oku. D o k je Shelton promatrao k a k o se na u p r a v o r a z v i j a n o m nega­ t i v u pojavljuju slike zvijezda, pozornost m u privuče jedna naro­ čito v e l i k a pjega koje nije b i l o na p r e t h o d n i m pločama. Je li to b i ­ la pogreška na f i l m u ? Točka takve veličine m o r a se na nebu vidje­ ti g o l i m o k o m . Izašao je iz tamne k o m o r e i pogledao u nebo. U g l e 164 • Božja znanost

dao ju je. T a m o gdje je prije nije b i l o , nalazila se sjajna z v i j e z d a . Udaljena je zvijezda eksplodirala i pretvorila se u i z v a n r e d n o sja­ jni nebeski objekt, s u p e r n o v u . N j e z i n a je svjetlost u p r a v o stigla do Zemlje. Z v i j e z d a će poslije d o b i t i o z n a k u 1987A. Z v i j e z d a koja je e k s p l o d i r a l a nije astronomima b i l a nepoznata. N a l a z i l a se 170 tisuća svjetlosnih g o d i n a od Zemlje. To i z g l e d a v r l o daleko, što je i istina. A l i u a s t r o n o m s k i m p o j m o v i m a , to je b l i s k o susjedstvo. B i l a je to najbliža supernova zabilježena od v r e ­ mena izgradnje v e l i k i h teleskopa. Ta p r o v a l a svjetlosti omogućila je a s t r o n o m i m a da tijekom 1987. prouče stvaranje elemenata u ostacima zvijezde. Mi i cijeli naš Sunčev sustav građeni smo od elemenata pepela supernove. Svjetlost eksplodirajuće zvijezde svoj je put k r o z s v e m i r z a p o ­ čela 170 tisuća (zemaljskih) g o d i n a prije negoli ju je Ian ugledao. S v i h t i h 170 tisuća g o d i n a tajna eksplozije ostala je zaključana u toj provali fotona. Nebeska tijela bliže s u p e r n o v i o njoj su "saz­ n a l a " prije nas, u trenutku k a d je svjetlost prošla kraj njih. Da je na t o m p u t u b i l o njoj bližih i n t e l i g e n t n i h bića, ona n i s u m o g l a preteći svjetlost i prije nas obavijestiti o s u d b i n i zvijezde — ništa, naime, ne može p u t o v a t i brže od svjetlosti. Svjetlost supernove 170 tisuća g o d i n a tiho je j u r i l a s v e m i r o m , širila se u s v i m smjerovima, a jedan je njezin djelić k r e n u o u smje­ ru gdje će se u t r i ujutro 23. veljače 1987. naći Z e m l j a . Da je u t r e n u t k u eksplozije neandertalski h o m i n i d pogledao u nebo, ne bi o p a z i o ništa posebno. Svjetlost eksplozije b i l a je tada udaljena 170 tisuća g o d i n a . N a k o n što je proteklo 150 tisuća go­ d i n a kromanjonska stvorenja su izrađivala oruđe i p o k a p a l a svo­ je m r t v e a l i informacija o s u p e r n o v i još nije stigla do Zemlje. P r i ­ je gotovo šest tisuća g o d i n a u čovječanstvo je usađena nešama, d u ­ ša l j u d s k o g života. Sad je na Z e m l j i postojala s l i k a Vječnoga Stva­ ratelja. Izumljeno je p i s m o i p r v i je put povijest zabilježena p i k t o ­ g r a m i m a . C i v i l i z a c i j a je cvjetala. A l i o događaju još se nije znalo. K r o z ledena prostranstva s v e m i r a svjetlost eksplodirajuće z v i ­ jezde nastavljala je put. Prije o t p r i l i k e pet tisuća g o d i n a započelo je brončano d o b a . Prošlo je još petnaest stoljeća i izmišljena je abeceda, samo jedno stoljeće prije negoli je na Sinaju zapisana Tora. O n i koji su p r o ­ m a t r a l i nebo n i s u m o g l i vidjeti eksploziju zvijezde. Izlazak Izra­ elaca iz E g i p t a , izgradnja i rušenje d v a j u židovskih h r a m o v a u Jeruzalemu, industrijska revolucija, holokaust, sve je to prošlo i Znanost slobodne volje • 165

svanulo je doba s v e m i r s k i h letova i informacijske revolucije. Svje­ tlost s eksplodirajuće zvijezde i dalje je tiho jurila s v e m i r o m . Bez i k a k v a upozorenja do nas je stigla u noći 23. veljače 1987. Na Z e m l j i je prošlo 170 tisuća g o d i n a . Plemenska sela postala su metropole, a p o t o m c i pastira naučili su šetati s v e m i r o m . Da je neko zamišljeno stvorenje, ne s ove Zemlje, već svijest oslobođena sve materijalnosti, putovalo b r z i n o m svjetlosti i jurilo uz fotone s u p e r n o v e 170 tisuća g o d i n a k o l i k o je toj svjetlosti trebalo da stigne do nas, k o l i k o bi vremena prošlo za njega? K o l i k o bi o t k u ­ caja načinio njegov sat? Iznenađujući, gotovo n e r a z u m l j i v i o d g o v o r na to pitanje je: ništa. Za njega vrijeme uopće ne bi prošlo. Ne n e k o l i k o g o d i n a , ne n e k o l i k o sati i l i n e k o l i k o s e k u n d i . Ništa. R a z l i k a u percepciji toka vremena p r i b r z i n i svjetlosti nije kvantitativna r a z l i k a od m n o g o vremena (170 tisuća godina) p r e m a mnogo manje v r e m e n a , bez obzira, k o l i k o taj p e r i o d bio kratak. R a z l i k a u t o k u v r e m e n a je kvalitativna, r a z l i k a lzmeđu našeg postojanja u kojem se s v i dogadaji z b i v a j u k r o z neprestani protok v r e m e n a i postojanja u k o ­ jem vrijeme ne postoji. S tog motrišta, sav razvoj koji se d o g o d i o tijekom 170 tisuća godina zbio se istodobno. Prošlost, sadašnjost i budućnost stopile su se u vječno, uvijek prisutno i beskonačno Sa­ d a . Svjetlost se, naime, n a l a z i i z v a n vremena, što je tisuće p u t a d o k a z a n a činjenica o našem s v e m i r u . Ja se neću p r a v i t i da r a z u m i j e m kako sutra i sljedeća g o d i n a m o g u postojati istodobno s danas i jučer. A l i na b r z i n i svjetlosti baš je tako i n i k a k o drukčije. Vrijeme ne p r o l a z i . Biblijska tvrdnja da Stvoritelj, koji je i z v a n vremena, z n a z a ­ vršetak početka ne počiva na činjenici da se budućnost već fizički d o g o d i l a unutar našeg prostorno-vremensko-materijalnog entite­ ta. Einstein je u gibanju svjetlosti pokazao korolar Vječnoga Sada: bio sam, jesam i bit ću. V r l o je značajna činjenica da je svjetlost b i l a p r v o stvaranje svemira. Svjetlost, postojeći i z v a n vremena i prostora, metafizička je v e z a između bezvremene vječnosti koja je p r e t h o d i l a s v e m i r u i svijeta vremena, prostora i materije u kojem živimo. Svjetlost, kao i sve njoj slično zračenje (fotoni g a m a - z r a k a , r e n d g e n s k i h z r a k a , m i k r o v a l o v a i t d . ) , može n a p u s t i t i vječnu b e z v r e m e n u d i m e n z i j u energije i postati materija. P r i t o m p r e l a z i u d o m e n u vremena i prostora. Einsteinova čuvena f o r m u l a e = mc uči da su svjetlost i materija d v a o b l i k a iste stvari — energije. Fo2

166 • Božja znanost

t o n i su eterički o b l i k energije, a materija je njezin o p i p l j i v i , k o n ­ d e n z i r a n i oblik. U s p o r e d b u n a m m o g u pružiti para i led kao d v a oblika vode. Ta v e z a između vječnoga i vremenskoga i m a u s p o r e d n i c u u b i b l i j s k o m Šabatu. P r v a svetost u Bibliji nije ni mjesto ni predmet. To je n e d o d i r l j i v o v r i j e m e , d a n Šabata, o d v o j e n o d m a r a n j e m (Knjiga Postanka 2,2-3): kao što je E r i c h F r o m m napisao u Zabo­ ravljenom jeziku, " O d m o r je stanje m i r a između čovjeka i p r i r o d e . " Čuveni H a m l e t o v m o n o l o g Shakespeare završava o v a k o : " U s ­ nut, pa i snivat možda! D a , to je smetnja sva. Jer s n o v i , što u smrt­ n o m tome s n u nas m o g u snaći, zemaljske k a d a m u k e stresemo... k a d n e b i v o l j u m u t i o n a m strah o d nečeg poslije s m r t i , n e k a zemlja neotkrivena, kojoj nijedan sa granica se p u t n i k ne vraća, te v o l i m o podnosit sva ta z l a no pobjeći u nepoznato? T a k o razmiš­ ljanje nas čini k u k a v c i m a . . . " (Hamlet 3,1; p r i j e v o d M i l a n a B o g danovića). Baš k a o što Shakespeareov H a m l e t rječito ustraje, grob ne pruža utočište. P r e m d a Stvaratelj možda p o z n a budućnost, s a m i smo o d g o v o r n i za naš i z b o r i djelovanja koja iz njega proistječu. Tu odgovornost osjećaju čak i najlošiji među nama.

Znanost slobodne volje • 167

P O G L A V L J E

11

Zašto se zbivaju loše (i dobre) stvari

Christopher M a r l o w e je u Malteškom Židovu napisao: " N e z n a ­ nje je jedini grijeh." Neznanje je temelj svake pogreške. A pogreška je i z v o r grijeha. U biblijskom hebrejskome i z v o r n a riječ za grijeh je het. O n a znači griješiti, promašiti. O n a u sebi nema značenje z l a . P r e m d a het, pogreška, po sebi nije z l a , za sobom nosi z l o . Čovjek pozna svoju ženu Evu, a ona zače i rodi Kajina, pa reče: "Muško sam čedo stekla pomoću Jahve. Poslije rodi Abela, brata Kajinova; Abel postane stočar, a Kajin zemljoradnik. I jednog dana Kajin prinese Jahvi žrtvu od zemaljskih plodova. A prinese i Abel od prvine svoje stoke, sve poizbor pretilinu. Jahve milostivo pogle­ da na Abela i njegovu žrtvu, a na Kajina i žrtvu njegovu ni pogle­ da ne svrati. Stoga se Kajin veoma razljuti, i lice mu se namrgo­ di... I našavši se na polju, Kajin skoči na brata Abela te ga ubi. (Knjiga Postanka 4,1-5; 8) U svijetu k a k v a opisuje Biblija, u svijetu u kojem v l a d a s l o b o d ­ na volja, događaju se zle stvari, a događaju se i d o b r i m a . Do četvr­ tog poglavlja Biblije to je posve jasno. K a j i n je ubio A b e l a . Svemogući Stvoritelj mogao je zaustaviti Kajine prije n j i h o v i h zlodjela, ali to ne bi bilo u s k l a d u s načelom slobodne volje. Sve d o k i m a m o mogućnost i z b o r a , postoji i mogućnost za z l o , pa se ono nerijetko nanosi nenamjerno. 168 • Božja znanost

M a l o l j u d i svjesno djeluje sa z l i m namjerama. Većinom se z l o , a nerijetko i tragedija, događa z b o g pogrešne procjene djelovanja koje b i trebalo ostvariti najveće moguće zadovoljstvo. A l i pogre­ ške ne moraju b i t i partneri u našem i z b o r u . U prvoj k n j i z i Biblije, prije n e g o l i je K a j i n ubio brata, izričito se kaže da het nije urođeni d i o ljudske p r i r o d e : "I Jahve reče K a j i n u : 'Zašto si ljut?... Jer ako p r a v o radiš, v e d r i n o m odsijevaš. A ne radiš li p r a v o , het [grijeh] ti je kao zvijer na p r a g u što na te vreba; još mu se možeš o d u p r i j e t i . " (Knjiga Postanka 4,6-7) U sljedećem se stihu događa ubojstvo. Ta n a m e p i z o d a daje jedinstveni u v i d u biblijsko razumijevanje ljudske psihe. H e t nije nešto čime smo obdareni p o p u t neželjenog nasljedstva i l i genet­ ske pogreške. P r i r o d n a n o r m a je dobrota. To je p o r u k a koju d o b i ­ v a m o od p r v i h l j u d i smještenih u edenskom v r t u , biblijskoj inačici raja. Pogreška je odstupanje s p r a v o g puta. Na nesreću, k a k o to Biblija pojašnjava i z g o n o m A d a m a i Eve iz edenskog vrta, od uži­ taka " E d e n a " razdvaja nas pogreška. To razdvajanje je u b i b l i j ­ s k o m j e z i k u poznato kao skrivanje Božjeg lica. " [ N a r o d ] će mene napustiti... I o n d a će se i z l i t i moj gnjev na nj. Ostavit ću ih tada i sakriti od njih svoje lice... Snaći će ih m n o g a z l a i nevolje." (Ponov­ ljeni z a k o n 31,16;17) Sa s k r i v e n i m B o g o m svijet je na s v o m e , a mogućnost za zlodjela je povećana. U r u j n u 1991., govoreći i s p r e d 250 000 l j u d i u n e w y o r š k o m C e n t a l n o m p a r k u , p o z n a t i p r o p o v j e d n i k B i l l y G r a h a m se založio za to 3300 g o d i n a staro shvaćanje z l a . P o n e k a d n a z i v a n Božjim tr­ govačkim p u t n i k o m , G r a h a m je p r i z n a o k a k o je promijenio m i ­ šljenje o božanskoj k a z n i : "Smatrao sam je D a n t e o v i m P a k l o m . Sad o njoj m i s l i m kao odvajanju od B o g a . " K a j i n o v a k a z n a za A b e l o v o ubojstvo b i l a je povlačenje Božje prisutnosti: "A K a j i n reče Jahvi: ' K a z n a je moja odviše teška da se snosi... m o r a m se skrivati od tvojega l i c a " (Knjiga Postanka 4,13; 14) O d v j e t n i k A l a n D e r s h o w i t z , stručnjak za krivično p r a v o , rekao mi je da je Bog z a p r a v o m a z i o Kajina. Za njega bi p r a v a k a z n a za strašno ubojstvo b i l a tek v r h u n s k a k a z n a , smrtna. Biblija na to gleda s d r u g o g motrišta. Po biblijskoj p r a v d i K a j i n a je čekala s u d ­ b i n a gora o d s m r t i : p r i s i l n a r a z d v o j e n o s t o d B o g a . B i l a m u j e uskraćena svijest o transcedentalnom jedinstvu što prožima sve postojanje. N i j e p o z n a v a o ništa d r u g o do preživljavanja iz dana u d a n , po B i b l i j i živuća smrt. Zašto se zbivaju loše (i dobre) stvari • 169

U L O G A PRIRODE U TRAGEDIJI

K a d b i s v u patnju m o g l i p r i p i s a t i l j u d s k o m djelovanju, s l o b o d ­ na bi volja i naša urođena sklonost pogreškama bile m n o g o prep o z n a t l j i v i j e i logičnije. Na nesreću, l j u d s k e nevolje nerijetko u z r o k u j u slijepe sile p r i r o d e . Potres razori stupove mosta pa on padne na p r e p u n i autobus koji p r o l a z i p o d njim. Slučajna kozmička zraka prodre u jajašce i stvori slobodni r a d i k a l koji u prirodnoj težnji za uspostavom elek­ trične ravnoteže razori i mutira k r o m o s o m . Posljedica tog događaja je urođena mana djeteta. Isti Stvoritelj koji stvara ljepotu sunčeva zalaska i prekrasne boje cvijeća zaslužan je i za takve užase. O d t a k v a Stvoritelja možda i n s t i n k t i v n o u s t u k n e m o . A l i i n ­ stinkti n i s u uvijek najbolji vodiči u složenim situacijama. M o g l i b i s m o p o m i s l i t i da je svaka osoba u autobusu tamo po Božjoj v o l j i . Računalna snaga nekog superračunala dovoljna je za stvaranje perturbacija potrebnih da se životi i z a b r a n i h osoba us­ mjere tako da se nađu na t o m osuđenom autobusu. Posve je očito da i svemoćni Stvaratelj može učiniti isto. T a k v o božansko planiranje nije isključeno. N i s a m s i g u r a n da biblijska religija zahtijeva njegovu stalnu p r i m j e n u . G l a d koja je u d o b r o m d i j e l u K n j i g e P o s t a n k a mučila biblijske praoce A b r a ­ hama, Izaka i Jakova, možda je b i l a namjerni Božji čin. A l i tekst to nigdje ne kaže. G l a d je također m o g l a b i t i jedan od m n o g i h o b l i ­ ka k o j i m nas p r i r o d a u svojoj s l o b o d i stalno iskušava. M o r a m o naučiti prihvaćati z l o kao i dobro, i to usprkos tome što ne z n a m o n j i h o v u s v r h u (Ponovljeni z a k o n 28,47; P o n o v l j e n i z a k o n 31,20; Hošea 13,6). U p r i r o d n o m su s v e m i r u potresi i kozmičke zrake jednako p r i s u t n i kao i duge i l i m o d r i n a neba. P o l a g a n o okretanje Z e m l j i n o g željezom b o g a t o g rastaljenog vanjskog sloja jezgre oslobađa energiju. Posljedica tog procesa je stalno gibanje kontinenata. P o n e k a d u t o m s p o r o m kretanju od n e k o l i k o m i l i m e t a r a godišnje k o n t i n e n t n a l e t i n a s u s j e d n i d i o k o p n a . T l a k se povećava sve d o k ne dođe do potresa k o j i m se kontinent o s l o b o d i i nastavi svoje putovanje. P o p u t m e d a i žalca pčele, Z e m l j i n a n a m je rastaljena jezgra potrebna, p r e m d a bi bilo bolje k a d bismo m o g l i izbjeći potrese k o ­ je i z a z i v a . Što s e tiče života, planet m o r a b i t i d o v o l j n o b l i z u z v i j e z d e (Sunca) k a k o bi d o b i o d o v o l j n o energije za održavanje v o d e u 170 • Božja znanost

tekućem stanju. Na toj umjerenoj udaljenosti toplinske zrake p r a ­ te i velike količine kozmičkog zračenja. Isto okretanje rastaljene jezgre koje uzrokuje pomicanje kontinenata i p r i t o m p o v r e m e n o stvara potrese stalno nas štiti od s v e m i r s k o g zračenja. Pokretna m a g m a u unutrašnjosti planeta stvara i održava magnetsko polje. Sila tog polja otklanja veći d i o kozmičkog zračenja koje bi u s u ­ protnome kupale površinu Zemlje s m r t o n o s n i m d o z a m a energije. Zaustavljanje okretanje Zemljine jezgre zaustavilo bi potrese, a l i bi također u k l o n i l o zaštitni magnetski štit. B i b l i j s k i Stvaratelj m o ž e s t v o r i t i z v i j e z d e bez s m r t o n o s n o g zračenja. A l i one n e b i bile p r i r o d n e . O n e b i bile v r h u n s k i d o k a z postojanja Stvaratelja. Mutacije genoma koje u z r o k u j u tragediju d e f o r m i r a n o g djeteta v r l o su rijetke. T a k v e se pogreške najčešće ispravljaju i l i uklanja­ ju m n o g o prije rođenja. Rijetkost deformiteta svjedoči o učinkovi­ tosti našega zaštitnog genetskog p r o g r a m a . P o n e k a d , i p a k , neka mutacija prođe k r o z sve obrambene m e h a n i z m e . Očito, svemogući Stvaratelj mogao bi iz p r i r o d e u k l o n i t i nasumičnost. Deformirane djece i nasljednih bolesti više ne bi b i l o . C i ­ jena za to b i , međutim, b i l a previsoka. Bez n e k o g stupnja nasumičnosti s v i bi događaji i i z b o r i u s v e m i r u b i l i posve određeni ne­ p r o m j e n j i v i m z a k o n i m a p r i r o d e , f i z i k o m i k e m i j o m s v i h reakcija. B i l i b i s m o samo r o b o t i . S v a k a naša m i s a o i djelovanje b i l i b i utvrđeni n e p o s r e d n o prethodećom k e m i j o m tijela i u v j e t i m a u o k o l i n i . Budućnost bi b i l a posve određena prošlošću. S l o b o d a u p r i r o d i — z b o g koje s v a k i z v j e z d a n i sustav nije ujedno i sustav u kojem i m a života — te sloboda volje — k o j o m n e k i u z r o k može i m a t i n i z posljedica — osobine su božanskog sažimanja, cimcima, koje je i s t v o r i l o naš s v e m i r . Je li cimcitn božanski nužan u stvaranju svemira i l i je namjerno o d a b r a n i v i d njegova ustroja pitanje je na koje ne možemo o d g o v o r i t i . On je, i p a k , stvarnost našeg postojanja. Slobodna volja i mogućnost događanja tragedija u p r i r o d i stu­ paju rame uz rame. Svijet oko nas prikazuje n a m mrežu činjenica iz kojih učimo. Gledanje k r o z tu mrežu i otkrivanje p r a v d e i dobrote (Ponovljeni z a k o n 6,18) p r a v i je ljudski izazov. S o b z i r o m na činjenicu da l j u d ­ s k i m o z a k može p o h r a n i t i informacija k o l i k o bi ih stalo u enciklo­ p e d i j u o d pedeset m i l i j u n a svezaka, m o r a l i b i s m o b i t i d o v o l j n o m u d r i da uspijemo u toj zadaći. Zašto se zbivaju loše (i dobre) stvari • 171

Na nesreću, na apsolutnoj r a z i n i , svijet ne opažamo onakav k a ­ k a v on stvarno jest. Prije negoli upijemo n e k u "činjenicu", vanjska objektivna stvarnost našeg svijeta m o r a proći k r o z n e k o l i k o b i o ­ loških i m e n t a l n i h filtara. P o d a c i više n i s u p o d a c i . O n i su postali poosobljeni sažeci vanjskih činjenica. K a o što kaže stara p o s l o v i ­ ca, ljepota se n a l a z i u o k u promatrača. Isto v r i j e d i za boju, kao i mnoštvo d r u g i h osjetilnih percepcija. Ne treba stoga čuditi k a k o su se i z v i d n i c e koje je Mojsije p o s l a o u K a n a a n prije d o l a s k a Izraelaca u tu z e m l j u vratile s izvještajem o k a n a a n s k i m " d i v o v i ­ m a " (Brojevi 13,32,33). O b j e k t i v n a stvarnost n a d i l a z i l j u d s k o poimanje. L j u d s k i m o z a k je slojevit, a njegov vanjski d i o , moždana k o ­ r a , t v o r i više od 60 posto njegove u k u p n e mase. Baš n a m možda­ na k o r a daje sposobnost kritičke procjene. U p r a v o je u njoj p o ­ hranjena većina o d pedeset m i l i j u n a e n c i k l o p e d i j s k i h s v e z a k a . Logičke sposobnosti kore možda bi uvijek spoznale i s t i n u da se p o d n j i m a ne n a l a z i limbički sloj m o z g a . U n j e m u se stvaraju osjećaji, p r e d r a s u d e i požuda koji narušavaju objektivnost naše "analize". K a d bi limbički sustav bio kraj priče, naš bi um možda i mogao p r o f i l t r i r a t i osjećaje i spoznati a p s o l u t n u i s t i n u . A l i on to nije. N e ­ p o s r e d n o i s p o d limbičkog sloja n a l a z i se r - k o m p l e k s . U n j e m u nastaju agresija, teritorijalnost i pohlepa. Naša urođena subjektivnost poništava S p i n o z i n koncept apso­ lutne p r a v d e iščitane iz r a z u m a . Odvjetnik D e r s h o w i t z primijetio je da njegovi k l i j e n t i sebi sustavno uspijevaju o p r a v d a t i svoja zlodjela, čak i k a d porota i m a posve suprotno mišljenje. K a d b i s m o m o g l i s t v o r i t i biće bez t i h d o n j i h slojeva m o z g a , čisti um možda bi i m o g a o p r o i z v e s t i p r a v e d a n i d o b a r svijet. P o s v u d a bi prosijavala svjetlost istine bez maske vlastitih intere­ sa. Z n a n s t v e n i c i su tisućljećima razmišljali o osobinama t a k v o g čistog bića i zaključili da ni ono ne bi b i l o p r a v o rješenje. Bez že­ lje za uspjehom i n a d z o r o m koji potječu iz p r i m i t i v n i j i h dijelova m o z g a , možda n i k a d ne bismo i m a l i poticaja za i z g r a d n j o m svije­ ta, za "gospodarenjem Z e m l j o m " (Knjiga Postanka 1,26). K a o i sa zabranjenim voćem, dobro i z l o stižu zajedno. U poznatoj k n j i z i Zašto se dobrim ljudima događaju loše stvari* H a r o l d K u s h n e r t v r d i d a j e B o g ograničen. K u s h n e r smatra d a postoje područja u koja se Božja moć ne proteže i u p r a v o se zato 172 • Božja znanost

događa z l o . Biblija ne daje temelja za takvo razmišljanje. G l a d i h o l o k a u s t i se ne događaju z b o g Božje ograničenosti. Biblija nas o p e t o v a n o obavještava da k r o z cimcum i p o v r e m e n o skrivanje svog p r i s u s t v a Bog takve stvari dopušta kao d i o božanskog sce­ narija. O n o što n a m i z g l e d a p o p u t božanske nezainteresiranosti nije posljedica ograničenosti Stvoritelja. To je, z a p r a v o , temelj naše slobodne volje. Životinje m o g u birati jer, p r e m a Bibliji, imaju nefešu, a nefeša im omogućuje o b r a d u i procjenu informacija. B i b l i j s k i je životinja određena kao nefeša hija — živa nefeša (Knjiga Postanka 1,20). U m ­ jesto naraštaja potrebnih da se mutacijama stvore r a z u m n e p r o m ­ jene u informacijama sadržanima u D N K , nefeša u m i l i s e k u n d a m a mijenja mentalno pohranjenu informaciju. L j u d s k i m o z a k i m a de­ set tisuća puta veću sposobnost pohrane informacija od l j u d s k o g genoma. M o z a k je oslobodio životinje od tiranije njihove D N K . Po s v e m u tome nefešu bismo m o g l i u s p o r e d i t i s računalom k o ­ je i m a samoispravljajući p r o g r a m namijenjen najvećem užitku i preživljavanju. (Računalo ovdje r a b i m samo kao m e t a f o r u , bez i k a k v e namjere i z r a v n e sličnosti života i računala.) Životinje p r o ­ učavaju o k o l i n u pa iz svog iskustva b r z o uče k a k o bi što je više moguće povećale užitke i p r i l i k e za preživljavanje. M n o g o životi­ nja lukavošću i spretnošću nauči proći k r o z labirint k a k o bi na cilju d o b i l i n a g r a d u . Svatko tko je i m a o kućnog ljubimca z n a da mnoge životinje k o m u n i c i r a j u z v u k o v i m a koje bismo m o g l i o p i ­ sati kao p r i m i t i v n i , jednostavni jezik. D o v o l j n o su svjesne da u d i ­ v l j i n i prepoznaju i žive s d r u g i m p r i p a d n i c i m a svoje vrste. G r a d ­ s k i p s i laju i u i g r i se bore s d r u g i m p s i m a . P r e m d a v r l o v e l i k e raz­ like u veličini, doge shvaćaju da su terijeri samo njihove male i n a ­ čice. Još n i s a m naišao na psa koji bi naišao na z a l u t a l u mačku i p o ­ igrao se s njom. Mačke, shvaćaju o n i , n i s u p s i . Životinje uče i p o t o m biraju. A l i njihove su mogućnosti biranja i sklonosti ograničene informacijama koje nefeša d o b i v a iz gena i od tijela. Izbjegavaj b o l , traži h r a n u , stvori, zaštiti i odgoji m l a d e , traži užitak. Te temeljne želje preživljavanja i užitka tjeraju i l j u d s k u v r s t u . I mi i sve životinje u p o t r a z i smo za užicima. A l i l j u d i imaju i z v o r užitka n e v i d l j i v u životinja. On potječe od nešame, naše veze sa s v e p r i s u t n i m j e d i n s t v o m koje obuhvaća ono što n a m se na p r v i p o g l e d čini kao r a z n o l i k i r a z n o v r s a n svemir. Nešama n a m g o v o r i o užitku koji n a d i l a z i naše ograničeno fizičko postojanje. Zašto se zbivaju loše (i dobre) stvari • 173

P r o g r a m za odlučivanje ljudske nefeše u težnji za užitkom m o ­ ra r a z m o t r i t i d v a i z v o r a informacija: potrebe i želje tijela te d u ­ hovne ciljeve nešame. Kakvoću moje osobe određuje način posti­ zanja užitka. K a d b i r a m , o d a b i r e m između stalno promjenjivih mogućnosti stvorenih na temelju sve većeg znanja i iskustva. Ne postoje d v a ljudska stvorenja s j e d n a k i m mogućnostima izbora jer nema l j u d i s j e d n a k o m fizičkom i društvenom prošlošću. Povećavanjem z n a ­ nja i širenjem iskustva pomiču se granice naših mogućnosti i z b o ­ ra. K v a n t n a je m e h a n i k a d o k a z a l a da v i d l j i v i svijet nije i z r a v a n nastavak subatomskog svijeta od kojeg je načinjen. P r i t o m je pos­ tavila temelj biblijskog koncepta da um nije samo posljedica n e u r o k e m i j s k i h reakcija u m o z g u . K v a n t n a m e h a n i k a ne samo da je o b o r i l a d e t e r m i n i z a m , već je učinila i nešto m n o g o važnije — omogućila je i stvorila mehanizam i z b o r a . Razmišljanja u m a m o z a k p u t e m govora i tjelesnih radnji pre­ v o d i u fizičke manifestacije. Svjesna misao d o b i v a p o d a t k e od b i o k e m i j s k i određenih živčanih a k t i v n o s t i te nečega što se čini djelomice nasumičnom, nedeterminističkom n a d g r a d n j o m p o d ­ svjesnih m i s l i u svjesno. Sjetimo se da oko reagira na jedan k v a n t svjetlosti (foton) baš kao i gotovo sva materija. Prijenosi energije p r o i s t e k l i od pojedinačnih fotona koji se sudaraju s elektronima atoma u z r o k su sekundarnog zračenja koje p e r c i p i r a m o kao boju. D o l a z a k fotona na mrežnicu oka stvara živčani signal koji infor­ maciju prenosi do unutrašnjosti m o z g a (oko smatramo v a n j s k i m n a s t a v k o m m o z g a ) . S t i m e na u m u (doskočica nije n a m j e r n a , p r e m d a možda v r i j e d i p o z o r n o s t i ) , kvantnomehanički (a stoga nedeterministički) koncept m i s l i p r o n a l a z i svoju o s n o v u . O n o što možemo opisati kao k v a n t n u v a l n u f u n k c i j u uključuje raspon podsvjesnih informacija osobe (što je, z a p r a v o , podsvjesni d i o mogućnosti izbora). Na ne sasvim p r e d v i d l j i v način v a l se p o ­ t o m urušava, usredotočuje na jedan koncept koji i z v i r e na p o v r ­ šinu kao svjesna misao. A l i urušavanje, p r e m d a nije d e t e r m i n i ­ stičko, nije ni posve nasumično. N j i m e u v e l i k e upravlja prošlost osobe. A k o i s k u s t v i m a koja d o p i r u u m o z a k u v e l i k e vladaju n a ­ petost i tjeskoba, u m i s l i m a će se također pojaviti napetost i tjes­ koba. R i t a m biblijskog Šabata u našim d u h o v n i m knjižnicama ot­ vara zajamčeni prostor o d m o r a . O n o što je L o u i s Pasteur rekao za znanstvena opažanja, v r i j e d i i za sav život: p r i l i k a b i r a onoga čiji je um pripremljen. 174 • Božja znanost

Jedina nepromjenjiva s u d b i n a u životu je činjenica da je sam ži­ vot stalno raskrižje i z b o r a , i da je pokretačka sila i z a tog i z b o r a težnja za nečim što p e r c i p i r a m o kao u g o d u . Zamjenjivanje kratko­ ročne ugode za transcedentno zadovoljstvo donekle je n a l i k b r k a ­ nju zaljubljenosti i ljubavi. Sjetimo se samo k o l i k o se jada temelji baš na toj pogreški. S d r u g e strane, b r z o z a d o v o l j s t v o v r l o je privlačna stvar. I Jahve, Bog, zasadi vrt na istoku, u Edenu, i u nj smjesti čov­ jeka koga je napravio. Tada Jahve, Bog, učini te iz zemlje nikoše svakovrsna stabla — pogledu zamamljiva a dobra za hranu -— i stablo života, nasred vrta, i stablo spoznaje dobra i zla... Jahve, Bog, zapovjedi čovjeku: 'Sa svakoga stabla u vrtu slobodno jedi, ali sa stabla spoznaje dobra i zla da nisi jeo! U onaj dan u koji s nje­ ga okusiš, zacijelo ćeš umrijeti!'... Vidje žena da je stablo dobro za jelo, za oči zamamljivo, a za mudrost poželjno: ubere ploda njego­ va i pojede. Dade i svom mužu, koji bijaše s njom, pa je i on jeo. (Knjiga Postanka 2,8-9,16-17; 3,6) U e d e n s k o m v r t u b i l o je m n o g o p r e k r a s n i h stabala, pa čak i jedno koje je d a v a l o vječni život i jedno koje je o m o g u ć a v a l o s p o z n a j u d o b r a i z l a . N j i h o v G o s p o d a r i Stvoritelj d o p u s t i o je A d a m u i E v i da jedu sa svih stabala u v r t u . Pa d o b r o , gotovo s v i h stabala. Jedno je stablo b i l o zabranjeno: stablo spoznaje dobra i zla. A k a z n a za prekršenu zapovjed b i l a je smrt. Na sreću, postojala je i d r u g a mogućnost. K a k o bi se u slučaju kršenja z a p o v j e d i i z ­ bjegla obećana smrtna k a z n a , m o g l o se najprije jesti sa stabla ži­ vota i p o t o m sa stabla spoznaje dobra i z l a . Izbor je bio između je­ denja sa stabla koje daje život i l i sa stabla koje daje smrt. U temelj­ n i m p o j m o v i m a , i z b o r je bio između života i s m r t i , a ne između dobra i z l a . Biblija i z b o r naše slobodne volje određuje neposredno p r e d z a ­ vršetak Tore. U s v i h pet M o j s i j e v i h knjiga to je jedino mjesto gdje n a m se nalaže da biramo. Uzimam danas za svjedoke protiv vas nebo i zemlju da pred vas stavljam: život i smrt, blagoslov i prokletstvo. Život, dakle, biraj, ljubeći Jahvu, Boga svoga, slušajući njegov glas, prianjajući uz njega, da živiš ti i tvoje potomstvo. (Ponovljeni zakon 30,19) Zašto se zbivaju loše (i dobre) stvari • 175

Ta opomena u Ponovljenom z a k o n u d o g o d i l a se 2400 g o d i n a poslije izgona A d a m a i Eve iz Edena, a 3000 godina prije negoli je Shakespeareov H a m l e t izustio svoj čuveni m o n o l o g . A l i čovječan­ stvo se nije promijenilo k r o z mnogobrojne naraštaje. Izbor s k o j i m se sučeljavamo je između života i smrti, a ne između dobrote i z l a . Većina nas smatra da ono što r a d i m o je d o b r o , o s o b n o i l i za obitelji i l i za državu, čak i k a d d r u g i to ne v i d e na isti način. R a d i se samo o tome da ponekad griješimo pa sve završi loše. K a o što je Shakespeare tako m u d r o napisao: "Loše započete stvari nedje­ l i m a jačaju." (Macbeth 3,25) S o b z i r o m da je u l o g našeg izbora tako v i s o k , život i smrt, u p r a v i l n u o d l u k u valja uložiti sve snage. Za to je potrebno znanje, a na sreću ono postoji. M o r a m o ga samo potražiti.

176 • Božja znanost

P O G L A V L J E

12

Kruh sa Zemlje: svemir ugođen za život

Zemlju u kojoj nećeš sirotinjski jesti kruha... Do sita ćeš jesti i blagoslivljati Jahvu, Boga svoga, zbog dobre zemlje koju ti je dao. (Ponovljeni zakon 8,9-10) Zapadnjačke religije tradicijski blagoslivljaju h r a n u . Možda sve religije poznaju koncept zahvale za božanski dar koji omogućuje preživljavanje. T i j e k o m b o r a v k a u T a j l a n d u išao s a m za bijelo o d j e v e n i m r e d o v n i c i m a i z b r i j a n i h g l a v a k o j i su s v a k o jutro s p r a z n i m d r v e n i m zdjelicama h o d a l i od kolibe do kolibe i p r o s i l i pregršt riže. J e d n i m s v o j i m činom dobročinitelje su učili milosrđu i z a h v a l n o s t i z b o g obilja u kojem su s v i uživali. " Z a sve što p r i m a m o , zahvaljujemo G o s p o d i n u . " T a k v a izjava uz male izmjene tipičan je kršćanski blagoslov prije obroka. Ži­ d o v s t v o rabi f o r m a l n u i z j a v u : " N e k a j e blagoslovljen G o s p o d i n naš B o g , Kralj svemira, koji n a m i z zemlje d o n o s i k r u h . " Z a r n a m zaista Kralj svemira d o n o s i k r u h i z zemlje? I l i , mogao bi pitati skeptik, ne čini li to ratar koji obrađuje z e m l j u i l i pekar k o j i o b l i k u j e hljebove? U o v o m p o g l a v l j u proučit ć e m o t z v . antropičko načelo — zamisao da su f i z i k a l n i , kemijski i biološki z a k o n i p r i r o d e tako fino ugođeni da ne m o g u b i t i slučajni. Tak­ v i m razmišljanjem, ako zaista n i s m o tek jedan od beskonačnog Božja znanost • 177

broja s v e m i r a s beskonačnim brojem različitih p r i r o d a i t i p o v a života, d o l a z i m o do zaključka da je nešto tako neobično p o p u t k r u h a mogao stvoriti samo namjerno stvoreni svemir. Što n a m je potrebno za hljeb kruha? K a d na m o j i m predavanji­ ma p o s t a v i m to pitanje, uobičajeni p o p i s počinje b r a š n o m , v o d o m , kvascem i šećerom. Uz nešto profesorskih poticaja d o d a ­ ju se Sunčeva svjetlost (izvanzemaljska stvar), pećnica (tehnika) i recept (um). Stvari postaju složenije. Uz još d o d a t n o g poticanja spominje se i želja za k r u h o m (izbor), odgovarajuća k l i m a i, na­ posljetku, u kozmičkom s m i s l u , s v e m i r koji sve to omogućuje. K a k o b i s m o načinili k r u h , potreban n a m je v r l o poseban svemir. Naš je svemir poseban od trenutka njegova stvaranja. U početku, iz potpunog i apsolutnog ništavila Stvoritelj je načinio tvar tako rijetku da nije imala nikakvu tjelesnost, ali ta bestvarna tvar mogla je poprimiti oblik. To je bilo jedino fizičko stvaranje. To stvaranje je bila vrlo mala točka i iz toga su stvorene sve stvari koje su ikad postojale ili će postojati... Ako zaslužite pa shvatite tajnu prve riječi, berešit [u početku], znat ćete zašto jeruzalemski prijevod [Postanka 1,1] glasi "Mudrošću Bog stvori nebo i zemlju." Ali naše saznanje o njoj manje je od kapi vode u golemu oceanu. T a k o je kabalist N a h m a n i d e s komentirao početak Knjige Pos­ tanka. P r e m a kabalističkom tumačenju Knjige postanka od mate­ rije je važnija tvar tako rijetka da uopće nema tjelesnost. Pa i p a k se ta tvar može promijeniti u materiju k a k v u p o z n a m o . Postoji li b i l o k a k a v znanstveni nagovještaj rijetke, nestvarne t v a r i koja je i z v o r sve materije? P o t v r d a te nelogične stvarnosti bio je Einsteinov nevjerojatan d o k a z da je materija k o n d e n z i r a n i o b l i k energije. Intuitivno, tak­ va je činjenica besmislena. U p r a v o zato se relativnost desetljećima n a z i v a l a teorijom, a ne z a k o n o m . K a k v e veze i m a energija s m a ­ terijom? U kakvoj je v e z i foton svjetlosti s o l o v k o m i l i stijenom? Z a m i s a o da se svjetlosna zraka može materijalizirati b i l a je i z v a n dosega r a z u m a . Ili smo tako m i s l i l i . N i s m o i m a l i p r a v o . Pa ipak je, prema kabali, mudrost važnija od energije: "Mudroš­ ću B o g stvori nebo i z e m l j u . " "Jahvinom su riječju nebesa sazdana" (Psalam 33,6), a tisuću g o d i n a kasnije "U početku bijaše Riječ" (Ivan 1,1). Prema Bibliji, sav je fizički ustroj našega golemog svemi178 • Božja znanost

ra ispoljavanje, odnosno konkretizacija m u d r o s t i , razuma. O tome (zasad) znanost ništa ne govori. Imajući na u m u informacijsku ek­ sploziju koju u p r a v o doživljavamo, možda ćemo za samo nekoliko desetljeća p o t v r d i t i sljedeći korak u biblijskoj teoriji našeg postan­ ka, odnosno činjenicu da je r a z u m sjedinjujući temelj energije. P a n t e i z a m se približava usvajanju te spoznaje, a l i zastaje ne načinivši posljednji, odlučujući korak. V i d i svemir kao p o v e z a n u cjelinu, jedinstvo što djeluje k r o z različite zakone prirode. To je b r i ­ ljantna zamisao. A l i p o t o m t v r d i da su ti z a k o n i i djelatne sile jedi­ no što u s v e m i r u postoji. A k o postoji bog, njega predstavljaju ti za­ k o n i . R a z l i k a između panteizma i monoteizma ogleda se u činjeni­ ci da Biblija zakone prirode shvaća kao projicirane objave neogra­ ničenog u m a koji n a d i l a z i f i z i k a l n i svemir, u kojem se, zapravo, f i z i k a l n i svemir nalazi, i od kojeg je načinjen f i z i k a l n i svemir. K a b a l a t v r d i da se m u d r o s t svemira ogleda u hljebu k r u h a . U drugoj k n j i z i Biblije, Izlasku 25, p o d r o b a n je opis Svetišta k o ­ je prati Izraelce tijekom četrdesetogodišnjeg putovanja pustinjom. N j e g o v i se p r e d m e t i uvijek p o p i s u j u u i s t o m redoslijedu. Tu je najprije Kovčeg za Deset zapovijedi, p o t o m slijedi stol na koji se za svakog šabata stavlja dvanaest hljebova. Tu je, z a t i m , sedmok r a k i svjećnjak i, naposljetku, žrtveni oltar. Stol se uvijek spominje d r u g i , o d m a h poslije Zavjetnog kovčega. M o g l o bi se očekivati da će najvažniji predmet poslije objave (pred­ stavljene kovčegom) biti nešto d u h o v n o , primjerice prikazano svjećnjakom, i l i žrtva na oltaru. Biblijska religija drukčije postavlja prvenstvo: p r v a je Stvoriteljeva riječ, a za njom slijedi stol sa d v a ­ naest hljebova. H l j e b o v i su i z v o r " k o j i razvedruje ljudsko srce" (Psalam 104,15). Stol na koji se hljebovi stavljaju simbol je obilja p r i ­ rode. Riječ znači malo ako nema potpore da u njoj uživamo. Detalji konstrukcije kovčega opisani su u 23 stiha, stola u osam. Između ostalog, oba imaju zlatni obrub i l i k r u n u (zer zehav). O d stotina riječi u t i m s t i h o v i m a , kabala izabire dvije, " z l a t n i o b r u b " , i z l a t n i obrub stola, a ne kovčega, da n a m pojasni k a k o Biblija gle­ da na p r i r o d u : "U t o m objašnjenju n a l a z i se tajna Stola [u svetiš­ tu]. Jer od vremena k a d je svijet postao, Božji blagoslov nije stvo­ r i o nešto iz ničega, već svijet slijedi svoj p r i r o d n i p u t . " Božja u l o g a u p r i r o d i ogleda se u p r i r o d n i m z a k o n i m a . Svemir je ispunjen obiljem materijalnoga. Da bismo to saznali nije n a m potreban stol s n e k o l i k o hljebova. To je očito p r i s v a k o m p o g l e d u k r o z p r o z o r . Ipak, r a z l o g tog obilja manje je uočljiv. Kruh sa Zemlje: svemir ugođen za život • 179

Z l a t n i o b r u b stola g o v o r i n a m o g r a n i c i , ne o o b i l j u . K a o što r u b označava g r a n i c u s i m b o l a obilja p r i r o d e , stola, tako je i p r i ­ r o d a o b r u b l j e n a , ograničena, s k u p o m z a k o n a k o j i s u i z kaosa V e l i k o g p r a s k a s t v o r i l i s k l a d hljebova k r u h a i svijest koja u nji­ m a uživa. D a s e načini hljeb k r u h a p o t r e b a n j e v r l o p o s e b a n svemir. U V e l i k o m je p r a s k u nastala energija, sva sažeta u o b u j a m vjerojatno manji od vašeg nokta. To je bio jedini čin fizičkog stva­ ranja i on je označio početak vremena, prostora i materije. F i z i k a i Biblija u tome se posvema slažu. O onome što se n a l a z i i z v a n s v e m i r a možemo samo nagađati. Možda se tamo n a l a z i ništavilo, ništavilo u p o t p u n o m značenju te riječi. Svemir se ne n a l a z i ni u k a k v o m z r a k o p r a z n o m p r o s t o r u . Z r a k o p r a z n i prostor zahtijeva prostor, a prostor je d i o stvaranja. R u b svemira bio bi rub s u n u ­ trašnjom stranom a l i bez vanjske, pojava k o j u si ne možemo pre­ dočiti u m i s l i m a i l i u našim računalima. Od energije stvaranja nastala je sva materija koja je postojala i l i će postojati. Uz m u d r o s t d o b i v e n u gledanjem unatrag, a posebice iz činjenice da postojimo uz još 10 tisuća m i l i j a r d i z v i j e z d a rasu­ t i h u 100 m i l i j a r d i galaktika, možemo nagađati k a k o je nastala p r ­ va materija. Gledajući u v r e m e n u p r e m a n a p r i j e d od t r e n u t k a stvaranja, s motrišta s a m o g V e l i k o g p r a s k a , s l i k a b i i z g l e d a l a posve drukčije. Većina l a i k a nije svjesna d a p r e m a klasičnom z a k o n u r e l a ­ tivnosti i k o z m o l o g i j i , u cijelom s v e m i r u uopće ne bi smjelo b i t i materije. Mi i Zemlja na kojoj se n a l a z i m o , kao i svaka z v i j e z d a i galaktika u s v e m i r u posljedica smo nevjerojatnog h i r a p r i r o d e . Einsteinova čuvena f o r m u l a , E = mc , kaže n a m da sve d o k je energija zračenja (E) veća od specifičnog praga koji valja prijeći da od nje nastane čestica materije, ta se energija m o ž e s p o n t a n o promijeniti u česticu nuklearne materije (m). To je i z v o r sve m a ­ terije u s v e m i r u . Pa i p a k , apsolutno i neosporno f i z i k a l n o ograničenje stvaranja čestica iz energije, odnosno promjena E u m, je tvorba čestica u p a r o v i m a , odnosno jedne čestice i jedne antičestice. Materija i antimaterija, a u s a m o m temelju t v a r i subatomske čestice k v a r k o v i i a n t i k v a r k o v i , stvaraju se u j e d n a k i m količinama. K v a r k o v i se p o v e z u j u i od njih nastaju p r o t o n i i neutroni, a o n i p a k tvore jez­ gre s v i h atoma. To su g r a d i v n e jedinice s v i h galaktika, zvijezda i života. Od a n t i k v a r k o v a nastaju antiprotoni i antineutroni. 2

180 • Božja znanost

Za r a z l i k u od protona i neutrona, postojanih na s v i m " p r i r o d ­ n i m " temperaturama koje danas n a l a z i m o u s v e m i r u , od l e d e n i h prostranstava medugalaktičkih prostora do p a k l a u središtima većine m a s i v n i h zvijezda, slobodne se k v a r k o v e n a l a z i samo na temperaturama višim od oko 10 K e l v i n a (deset bilijuna stupnje­ va i z n a d apsolutne ništice). Ispod te temperature k v a r k o v i su z a ­ točeni u p r o t o n i m a i n e u t r o n i m a , a j e d n o m zatočeni u njima z a u ­ vijek ostaju. T a k o je i nastao f i z i k a l n i pojam "zatočenja k v a r k o ­ v a " . T a k v e krajnje visoke temperature danas postoje samo u u m ­ j e t n i m okružjima ubrzivača čestica najviših energija najvećih f i z i k a l n i h laboratorija. S l o b o d n i h k v a r k o v a u p r i r o d i danas nema. Širenjem s v e m i r a poslije V e l i k o g p r a s k a temperatura m u s e smanjivala i z r a v n o p r o p o r c i o n a l n o povećanju veličine. T a k v a je n a r a v s v i h širenja. Širenje p l i n a u ekspanzijskoj p o s u d i vašeg hladnjaka ono je što h l a d i namirnice u njemu. Širenje z r a k a d o k se diže objašnjava zašto na v r h u Kilimandžara i m a snijega k a d u podnožju p l a n i n e v l a d a j u vrućine više o d 40°C. Hlađenje p r i ­ l i k o m širenja logična je pojava. R a d i se, z a p r a v o , o razrjeđivanju topline u sve većem obujmu. 13

K a d je svemir bio deset bilijuna puta manji od današnje veličine, njegova je temperatura premašivala prag zatočenja k v a r k o v a . U to su vrijeme od energije nastajali k v a r k o v i i a n t i k v a r k o v i . Bio je to v r l o nepostojani svijet. N a r a v čestice i njezine antičestice je takva da su u većini svojstava jednake, ali kad dođu u d o d i r doslovno ek­ splodiraju i ponište se u jakom izljevu energije. To je povratak m (iz E = mc ) u E. U p r v i m djelićima sekunde poslije V e l i k o g praska k v a r k o v i i a n t i k v a r k o v i su nastajali i nestajali, p r i l i k o m anihilacije vraćajući se u energiju. Razine energije poslije anihilacije bile su tako visoke da se o d m a h stvarao n o v i par k v a r k a i antikvarka. A l i svemir se širio i u t o m se procesu hladio. K a d je temperatura pala i s p o d granične, preostali p a r o v i k v a r k o v a i a n t i k v a r k o v a o d m a h su se poništili. Energetska r a z i n a sad je, međutim, b i l a niža od potrebne za njihov p o n o v n i nastanak. S o b z i r o m da materija i antimaterija uvijek nastaju u jednakim količinama, s v i su se k v a r k o v i i a n t i k v a r k o v i brzo trebali poništiti, pa bi novonastali svemir bio is­ punjen samo energijom zračenja bez čestica. To se gotovo i d o g o d i l o . "Očito je pitanje," pisao je Scientific American 1993., " k a k o je to­ l i k o materije uspjelo preživjeti?... Zašto postoji nešto umjesto ničega?" Poslije anihilacije k v a r k o v a i a n t i k v a r k o v a nije smjelo 2

Kruh sa Zemlje: svemir ugođen za život • 181

ostati ničega materijalnoga. Današnji bi svemir po teoriji m o r a o b i t i p o s v e m a bez materije, samo sa zračenjem i to tako s l a b i m da bi ga nadjačala samo jedna zraka m i k r o v a l n e pećnice. Z b o g nekog v r l o neobičnog, još uvijek neobjašnjenog razloga, tada je nastalo malo više materije od antimaterije. Mi i sve materi­ jalno u našem s v e m i r u d o k a z smo te p r i m o r d i j a l n e neravnoteže. R a z l i k a u sparivanju b i l a je v r l o malena, jedan n a p r a m a deset m i ­ lijardi. To znači da je za s v a k i h 10 000 000 000 antičestica nastala 10 000 000 001 čestica. Poništavanjem čestica i antičestica preosta­ la je samo ona jedna dodatna čestica. Od t i h rijetkih "višaka" gra­ đena je svaka galaktika, zvijezda pa i čovjek. Steven Weinberg je t u čestičnu neravnotežu z v a o " n e u g o d n o m neodređenošću... neželjenom potrebom uspostave početnih uvjeta, posebice omjera fotona i n u k l e a r n i h čestica od deset m i l i j a r d i n a p r a m a j e d a n . " "Višak materije n a d antimaterijom jedan je od ključnih početnih uvjeta koji su o d r e d i l i budući razvoj s v e m i r a . " O i z v o r u tog viška može se samo nagađati. Možda je u nas­ t a n k u čestičnih parova došlo do slučajne "pogreške". To se, z a ­ p r a v o , u f i z i c i dopušta. U v r l o , v r l o k r a t k i m v r e m e n s k i m r a z d o ­ bljima, nasumični događaji p o p u t nastanka čestica m o g u se z b i ­ v a t i u neravnoteži, koja se p o t o m g o t o v o i s t o d o b n o vraća u ravnotežno stanje, česticu i antičesticu. M n o g o se nagađa zašto je ta trenutačna neravnoteža " z a m r z n u t a " u stanje koje je o d g o v o r ­ no za svemir k a k a v danas p o z n a m o . Možda je u to vrijeme, također, postojao i z v o r u kojem čestice n i s u nastajale u p a r o v i m a . Teorijski, m o g l o se r a d i t i o nesimetrič­ n o m r a s p a d u hipotetske supermasivne radioaktivne čestice (na­ z o v i m o je X) i njezine antičestice (anti-X) prisutne u v r l o r a n o m i v r l o vrućem s v e m i r u . P r e m d a je X - o v a i a n t i - X - o v a b i l o u jed­ n a k o m broju — r a d i se o p a r u čestica-antičestica — i p r e m d a su se morale raspadati j e d n a k o m b r z i n o m , način raspada nije nužno morao b i t i jednak pa se naposljetku n i s u s t v o r i l i jednaki p r o i z v o ­ d i . Možda je u t o m p o s t u p k u nastalo malo više protona i neutrona od antiprotona i antineutrona. Na nesreću, tu se teoriju ne može provjeriti. U s v e m i r u više ne postoje uvjeti koji bi to omogućavali. N e m a razloga, a p r i o r i , da se simetrija kojom u j e d n a k i m k o l i ­ činama iz energije nastaju materija i antimaterija naruši u v r l o ra­ n o m trenutku povijesti našeg svemira. A l i to se d o g o d i l o . Naše postojanje d o k a z je tog narušavanja, a l i k a k o se i zašto to d o g o d i ­ lo još uvijek ne z n a m o . Do vremena k a d je s v e m i r narastao na 182 • Božja znanost

veličinu današnjeg Sunčeva sustava, premoć materije n a d antimaterijom već je b i l a završena stvar. D o g o d i l o se to, naime, u p r v o j stotisućinki sekunde poslije V e l i k o g praska. M i , i l i b a r e m sastojci od kojih ćemo nastati za 15 m i l i j a r d i g o d i n a , z a p i s a n i su u s v e m i r u najranijim trenucima njegova postojanja. Poslije narušavanja simetrije i započinjanja procesa stvaranja elemenata od te energije i o n i h " n e k o l i k o " djelića viška materije, f i z i k a nuklearne stabilnosti r a d i l a je u korist materijalnog s v e m i ­ ra građenog od željeza. To zvuči dobro k a d se sjetimo hemoglo­ b i n a bogatog željezom u našoj k r v i , a l i da se načine te stanice, kao i preostali sastojci života, potrebni su n a m , naravno, ugljik, v o d i k , dušik i k i s i k , da nabrojimo samo neke od osnovna 92 elementa našeg svemira. Naša tijela p r a v a su r i z n i c a različitih t v a r i . I tu se p r i r o d a p o b r i n u l a da p o p i s b u d e i s p u n j e n do kraja. U n u t a r zlatnog ruba stola je još jedan hir p r i r o d e , područje nesta­ b i l n o s t i prijelaznog stanja između v o d i k a (najlakšeg elementa) i helija (elementa broj 2). Ta je nestabilnost zaustavila početnu n u k leosintezu k o d svemira građenog o d , težinski, o t p r i l i k e 78 posto v o d i k a i 22 posto helija, odnosno po zastupljenosti, 93 posto v o d i ­ ka i 7 posto helija." Sve se to d o g o d i l o u p r v e t r i minute poslije V e l i k o g praska. A l i svega toga ne bi b i l o da nije bilo nevjerojatne ravnoteže između jake nuklearne, slabe nuklearne te elektromagnetske sile. O n e su se ispreplele u baš d o b r o m omjeru za nastanak p r o t o n a i n e u ­ trona, odnosno jezgri atoma. Temperatura svemira tada je i z n o s i ­ la oko 300 milijuna K e l v i n a , a veličina mu je bila 100 m i l i j u n a p u ­ ta manja od današnje. Da je uspostavljena neka d r u g a ravnoteža sila, krajnji p r o i z v o d V e l i k o g praska b i l a b i smjesa s u b a t o m s k i h čestica o k u p a n i h zračenjem sve slabijih fotona. Prošlo je n e k o l i k o tisuća g o d i n a . Širenjem svemira t o p l i n a V e ­ l i k o g praska sve se više "razrjeđivala". Temperatura svemira pala je i s p o d 3000 K e l v i n a . A t o m s k e jezgre sad su mogle početi hvatati elektrone. Na višim temperaturama i u ranija v r e m e n a energija fotona b i l a je tako v e l i k a da su stalno i z b a c i v a l i elektrone s nji­ h o v i h staza oko jezgre. Svemir je bio tisuću puta manji i tisuću p u ­ ta topliji od današnjeg. N a udaljenostima većim o d m o l e k u l a r n i h , v o d s t v o p r e u z i m a gravitacija. Ta čudesna sila p o v u k l a je p r i m o r d i j a l n i v o d i k i helij u oblake veličine galaktika. U m n o g i m dijelovima stvorila su se područja veće gustoće. Zajedničko gravitacijsko privlačenje među Kruh sa Zemlje: svemir ugođen za život • 183

česticama p l i n a p o t o m je pojedine atome stisnulo tako jako da su im se jezgre stopile. A l i stopljena masa imala je manju težinu od i z v o r n i h , r a z d v o j e n i h čestica. Izgubljena m a s a p o j a v i l a se k a o energija, a ta je oslobođena energija započela lančanu reakciju, n e k u v r s t u d i v o v s k e hidrogenske bombe i l i p r i r o d n o u p r a v l j a n o g fuzijskog n u k l e a r n o g reaktora. Bilo je to rođenje zvijezde. P r o l a z i l i su m i l i j u n i i milijarde godine, a alkemija n u k l e a r n i h procesa p o d g o l e m i m t l a k o m u zvijezdinoj jezgri stapala je lakše elemente, s v a k i sa samo j e d n i m i l i n e k o l i k o protona i neutrona, u teže atomske jezgre tako potrebne za nastanak života. K a d se zvjezdana z a l i h a v o d i k a pretvori u teže elemente, nestaje njezin temeljni i z v o r energije. P o p u t balona s vrućim z r a k o m koji izne­ nada uđe u struju h l a d n o g z r a k a , vanjski slojevi zvijezde uruše se i p o t o m odbiju od donjih, gustijih slojeva, pa dođe do eksplozije. U svemir izlijeće veći d i o zvijezdine mase. E l e m e n t i života sad se u o b l i k u zvjezdane prašine šire prostorom, stvoreni korak po k o ­ rak od energije V e l i k o g praska. Prije otprilike pet m i l i j a r d i g o d i n a , odnosno oko deset milijar­ d i g o d i n a poslije V e l i k o g p r a s k a , u o v o m j e k u t k u s v e m i r a i z vrteće mase p r i m o r d i j a l n o g v o d i k a pomiješanog s popriličnom količinom reciklirane zvjezdane prašine nastala n o v a z v i j e z d a . N i s u sva prašina i p l i n b i l i privučeni u središte zvijezde. K a k o se vrteći oblak stanjivao u disk, tvar oko zvijezde s k u p i l a se u devet p l a n e t a i m n o š t v o a s t e r o i d a i z m e đ u četvrtog i p e t o g p l a n e t a . P l i m n e sile d i v o v s k o g petog planeta udaljenog od zvijezde s p r i ­ ječile su da od asteroida nastane deseti planet. Na trećem planetu od zvijezde nastao je život koji ju je naposljetku nazvao Sunce. Veličina je svemira danas 10 do 18 m i l i j a r d i svjetlosnih g o d i n a , a temperatura mu i z n o s i nešto manje od 3 K e l v i n a , odnosno oko -270°C. S v a k i m trenutkom, uz to, sve je hladniji. Za sljedećih de­ setak m i l i j a r d i g o d i n a temperatura svemira p r e p o l o v i t će se na 1,5 Kelvina. Živimo na p l a n e t u unutar galaktike i s v e m i r a načinjenog za život. Bez o b z i r a k o l i k o s u neprijateljska ledena p r o s t r a n s t v a svemira, u p r a v o je on omogućio razvoj zvijezda i n j i h o v u smrt u eksplozijama supernova, a u njima nastali elementi potrebni za život p o t o m su rasijani s v e m i r o m . Te iste k o z m i č k e d u b i n e zaštitile su nas od smrtonosnih zračenja supernova. Bliže Z e m l j i , m e h a n i z a m održavanja života k o j i z o v e m o Sunčev sustav raspolaže i d e a l n o m raspodjelom v e l i k i h i srednje 184 • Božja znanost

v e l i k i h planeta o d g o v o r n i h za raščišćavanje prostora u kojem oko S u n c a kruži naš planet. Naša z v i j e z d a , Sunce, baš je i d e a l n e veličine za potrošnju v o d i k a i stvaranje energije b r z i n o m p o g o d ­ n o m za razvoj života. Staza Zemlje, udaljena 150 m i l i j u n a k i l o ­ metara od središnje z v i j e z d e , od idealne kružnice r a z l i k u j e se samo tri posto. K a d bi bila eliptična p o p u t staze M a r s a , našeg sus­ jeda m a l o udaljenijeg od Sunca, naizmjence b i s m o se pržili i p o ­ t o m zaleđivali. Zemlja je zadržala baš toliko unutarnje radioak­ tivnosti da njezina željezna jezgra ostane rastaljena. O n a pak z b o g vrtnje stvara magnetski kišobran koji nas štiti od inače smrtono­ sne količine Sunčeva vjetra. V u l k a n s k a aktivnost potaknuta z a g r i ­ javanjem iz središta planeta u p r a v o je b i l a dovoljna za oslobađa­ nje pohranjenih p o d z e m n i h z a l i h a vode u biosferu, omogućujući na taj način nastanak i razvoj života, ali ipak dovoljno ograničena da planet ne obavije k o p r e n o m od pepela i prašine. Z e m l j i n a je gravitacija dovoljno jaka da zadrži atmosferske p l i n o v e , a l i i d o ­ voljno slaba da lakši o t r o v n i p l i n o v i pobjegnu u svemir. Sve je to uravnoteženo na ispravnoj udaljenosti od Sunca tako da je bios­ fera dovoljno topla za održavanje vode u tekućem, životvornom stanju, a ne pretopla pa da se v r e m e n o m i s p a r i u svemir. Mi ne o v i s i m o samo o Z e m l j i . Mi smo zaista djeca svemira. Planet ispravne veličine s i d e a l n o m gravitacijom, r a d i o a k t i v nošću, m a g n e t s k i m poljem i v u l k a n s k o m aktivnošću za poticanje života n a l a z i se na idealnoj udaljenosti od Sunca. A l i Zemlja se ne bi trebala nalaziti tu gdje jest. M e d u planetima u Sunčevoj obitelji, naš je planet izuzetak. Raspodjela materije u p r i m o r d i j a l n o m o b l a k u koji je spiralno padao u gravitacijsko sre­ dište m o g l a se zaustaviti u ravnoteži koju bismo m o g l i opisati ek­ sponencijalnom k r i v u l j o m . Na toj k r i v u l j i s v a k i je planet za odre­ đeni faktor dalje od prethodnoga. Udaljenosti planeta od Sunca odgovaraju toj eksponencijalnoj raspodjeli. S v a k i je, naime, o t p r i ­ l i k e d v o s t r u k o dalje o d naše z v i j e z d e o d p r e t h o d n o g a , o s i m Zemlje. Zemlja se ne bi smjela nalaziti tu gdje se n a l a z i . Izraženo m i l i j u n i m a kilometara, udaljenosti planeta od Sunca su k a k o slijedi: M e r k u r 58, Venera 110, Zemlja 150, M a r s 230, ast e r o i d i 440, Jupiter 780, Saturn 1430, U r a n 2880. Z b o g P l u t o n o v e v r l o izduljene staze, posljednji planeti Sunčeva sustava N e p t u n i P l u t o n zamjenjuju mjesta. Tako je između 1979. i 1999. N e p t u n bio najdalji planet Sunčeva sustava. N e k a je sila u prošlosti poremeti­ la staze najudaljenijih planeta. A k o , dakle, u razmatranje u z m e m o Kruh sa Zemlje: svemir ugođen za život • 185

samo sedam planeta i asteroidni pojas, Zemlja se, na udaljenosti od 150 m i l i j u n a kilometara, ne u k l a p a u eksponencijalnu r a s p o d ­ jelu. A i p a k se u svoj svojoj životnoj veličanstvenosti n a l a z i baš na t o m mjestu. Čudo? Možda, i l i možda samo sretan hir p r i r o d e . Čuveni o x f o r d s k i matematičar Roger Penrose izračunao je točnost p o t r e b n u h i r o v i m a p r i r o d e da iz uvjeta i energija V e l i k o g praska naposljetku stvore okoliš p o g o d a n za život. Vjerojatnost, i l i bolje rečeno nevjerojatnost, da t a k v i početni uvjeti stvore p o g o ­ d a n svemir i z n o s i jedan naprama 10 na 123. potenciju. To je jedan o d m i l i j a r d i m i l i j a r d i m i l i j a r d i i t d . , ponovljeno više o d trilijun p u ­ ta. Samo da naglas i z g o v o r i t e te milijarde trebalo bi v a m više v r e m e n a n e g o l i g a i m a n a raspolaganju o d t r e n u t k a stvaranja svemira! Da narav našeg svemira nije tako fino ugodena, on bi se i l i pre­ b r z o širio pa materija ne bi i m a l a p r i l i k e s k u p i t i se u galaktike, zvijezde i planete, pa bi svemir sad bio maglica prašine i sve slabi­ jeg zračenja, i l i bi se urušio prije negoli bi galaktike imale p r i l i k e nastati. U oba slučaja svemir bi danas, i zauvijek, bio beživotan. R a z m o t r i m o gravitaciju. " N e razumijemo m e h a n i z a m stvara­ nja mase u temeljnim sastojcima materije." I z v a n r e d n i značaj te tvrdnje koju je u s v o m godišnjem izvještaju 1995. izrekao Charles M . Vest, predsjedavajući Massachusettskog tehnološkog instituta, možda neupućenima i nije o d m a h jasan. Ne z n a m o zašto postoji gravitacija! Zašto nešto, bilo što i sve i m a težinu? Zašto sjedimo na stolcu na p o d u , a ne odletimo u svemir? Svjetlost na s v o m p u t u k r o z prostor istodobno postoji kao v a l i kao čestica. Ta je dvojnost zbunjujuća, a l i i p a k o njoj možemo ra­ z u m n o nagađati. Elektromagnetsko polje iskazano f o t o n o m svjet­ losti n o s i i n f o r m a c i j u i s i l u , prenoseći i h o d i z v o r a p r e m a p r i ­ matelju. Sunce šalje fotone, a osam m i n u t a poslije, s našeg motriš­ ta, ti n a m fotoni donose informaciju o boji i temperaturi Sunca. Sunce n a m je nešto poslalo i mi smo to p r i m i l i . A l i što je s gravitacijom? Što omogućuje g r a v i t a c i j i da vas zadrži u stolcu, a Z e m l j u u stazi oko Sunca? Mi n a g a đ a m o da p o p u t svjetlosti koja i m a fotone, gravitacijsko polje i m a kvante čije energetske n a k u p i n e z o v e m o gravitoni. A l i r a z m i s l i m o m a l o o r a z l i c i između svjetlosti i gravitacije. Zašto bi Z e m l j i n o slanje svojih g r a v i t o n a Mjesecu, i slanje Mjesečevih g r a v i t o n a Z e m l j i , u z r o k o v a l o njihov gravitacijski zagrljaj? Zašto bi prijenos u z r o k o ­ vao privlačenje materije? A i p a k je Mjesec tamo gore na n e b u , 186

•

Božja

znanost

zadržavan n e v i d l j i v o m u z i c o m , s i l o m s t v o r e n o m n e p o z n a t i m p r o c e s i m a zamišljenih čestica. N a k o j e m nevjerojatnom i f i n o u g o d e n o m načelu sve to radi? Slično tome, r a z m i s l i m o o čudesnoj postojanosti r a d i o a k t i v n o ­ sti. M i l i j a r d u atoma plemenitog p l i n a radona imaju vrijeme p o l u raspada od 3,83 dana. To znači da će poslije 3,83 dana preostati samo 500 m i l i j u n a atoma, a poslije još 3,83 dana bit će ih samo 250 m i l i j u n a . A l i koji a t o m i će se r a d i o a k t i v n o raspasti sada, a koji kasnije? N e k i će se raspasti poslije samo sekunde, a n e k i tek p o s l i ­ je cijelog stoljeća. A i p a k s v i imaju vrijeme p o l u r a s p a d a od 3,83 dana. Je li se o n i o tome dogovaraju? Jesu li pojedini a t o m i svjes­ ni k o l i k o ih se raspalo i k o l i k o ih se još m o r a raspasti danas? Općenitije rečeno, i m a li materija n e k u svijest o o k o l i n i ? K o d ra­ d i o a k t i v n o s t i i n e k i h d r u g i h redovito opažanih pojava u f i z i k a l ­ n i m laboratorijima čini se kao da je baš tako. A tu je, n a r a v n o , i sam život, l j u d s k i na primjer. N j e g o v a je kemija jednako dobro ugodena kao i f i z i k a svemira. Naš svijet s obje strane razdjelnice koja razdvaja životno od beživotnoga pre­ p u n je čuda. Svaka ljudska stanica posjeduje d v o s t r u k u s p i r a l u i n ­ formacija građenu od tri milijarde p a r o v a a m i n o k i s e l i n a p o v e z a ­ n i h u pedeset tisuća gena. Te tri tisuće k i s e l i n s k i h p a r o v a i pede­ set tisuća gena na n e k i način uspijevaju p r o i z v e s t i 100 b i l i j u n a živčanih v e z a u m o z g u — dovoljno informacijskih točaka za p o ­ h r a n u podataka i informacija enciklopedije od pedeset m i l i j u n a svezaka. A t i h pedeset tisuća gena također su o d g o v o r n i za nas­ tanak m i l i j u n v l a k a n a optičkog živca, mrežnice sa deset m i l i j u n a s l i k o v n i h elemenata po četvornom centimetru, u k u p n o njih deset m i l i j a r d i , p o t o m deset tisuća o k u s n i h kvržica, deset m i l i j u n a živčanih završetaka osjetila m i r i s a , stanica za izlučivanje kemijske t v a r i zadužene za privlačenje živaca zametka od leđne moždine d o ciljnih stanica o r g a n i z m a , p r i čemu svaka o d m n o g i h m i l i j u n a ciljnih stanica privlači odgovarajući živac zadužen za određenu zadaću. A cijeli taj t r o d i m e n z i j s k i ustroj nekako nastaje od linear­ n i h , j e d n o d i m e n z i j s k i h informacija sadržanih u s p i r a l i D N K . Čini se da u k o d i r a n j u gena djelatno sudjeluje samo oko 3 pos­ to genoma. Čak k a d bi u tome bio a k t i v a n cijeli genom, nema d o ­ voljno točaka genetske informacije ( D N K ) za nastanak čovjeka. U D N K b i l o kojeg sisavca nema dovoljno informacija z a stvaranje p r i p a d n i k a te vrste. Samo ako se informacija može sažeti — tj. samo ako je najmanja količina upravljačkih informacija p o t r e b n i h Kruh sa Zemlje: svemir ugođen za život • 187

za nastanak primjerka morfološkog razreda poznatog p o d n a z i ­ v o m sisavca m n o g o manja od zbroja s v i h " i n f o r m a c i j a " p r i s u t n i h u tijelu (zbroj s v i h bjelančevina, organa, kostura itd.) — m o g l o b i , na primjer, svjesno biće p o p u t čovjeka nastati iz stanice i lanca n u k l e o t i d a sa tri milijarde b a z n i h p a r o v a . To bi sažimanje b i l o predstavljeno a l g o r i t m o m ugrađenim u D N K . A l i odakle algoritam? Ne sukobljava li se zamisao o štedljivom a l g o r i t m u s p o z n a t o m stvarnošću da genetske šifre s v i h životinja sadrže v e l i k e količine z a l i h o s n i h i n f o r m a c i j a , pa prema tome n i s u očito štedljive? Znanost, ako se temelji na f i z i ­ k a l n o m , i m a o d g o v o r za i z v o r sažimanja: slučajnost, sretno baca­ nje k o c k i . To je bio zaključak članka objavljenog u u g l e d n o m ča­ s o p i s u Nature. K a k o b i n a d o k n a d i o određene genetske informacije, g e n o m mora n u d i t i samo uopćene naredbe. A l i te se općenitosti moraju prevesti u posebnosti, a za to su potrebne informacije. Sve te usmjerivačke informacije su gotovo bez ijedne pogreške pa obično stvaraju z d r a v a bića. O d a k l e to? M i smo utjelovljenje s i n k r o n e zagonetke. Tijelo živca napreduje p r e m a s v o m cilju. K o l i k o li se složenos­ ti s k r i v a za t i h n e k o l i k o riječi. O n e pretpostavljaju usklađivanje m i l i j u n a atoma u jedinstveno djelovanje. U n u t a r svake stanice stotine se tisuće m o l e k u l a , u g l a v n o m bjelančevina s m n o g o tisuća a t o m a , p r e u s m j e r a v a j u s mjesta nastanka na mjesto u p o r a b e . M o l e k u l e prenositelji naučile su p r e p o z n a v a t i i s p r a v a n teret i nje­ govo odredište. K a o način podupiranja teorija o evoluciji, račun­ a l n i p r o g r a m i veselo p r i k a z u j u pretvorbe o b l i k a o d amebe d o ribe, g m a z a , sisavca i naposljetku čovjeka. Ti elektronički p r i k a z i namjerno z a n e m a r u j u profinjenost i složenost m o l e k u l a r n i h funkcija svake stanice i služe samo da p o t i s n u zaključak o tome k a k o nasumičnost ne može i m a t i važnu u l o g u u životnim procesi­ m a . R a d i se, z a p r a v o , o vježbi zavaravanja, u v r e d i inteligenciji odrasla čovjeka. Prije više od pola stoljeća otkriće kvantne f i z i k e natjeralo nas je da n a p u s t i m o poželjno razmišljanje k a k o događaje u s u b a t o m s k o m svijetu možemo predvidjeti samo l o g i k o m . M o l e k u l a r n a b i ­ ologija, kemija života, o t k r i l a je složenost najjednostavnijih or­ g a n s k i h procesa. O n a je za znanosti života načinila ono što je k v a n t n a m e h a n i k a već postigla u f i z i c i . Nevjerojatnost u g l j i k a , tekuće v o d e i savršene Zemlje blijede u u s p o r e d b i s nevjerojat188 • Božja znanost

SLIKA 10: Čovjek ne može zamisliti svijet s više od četiri d i m e n z i j e koje opaža svojim osjetilima. K a k o bih pojasnio moguće posljedice d o d a t ­ nih " n e v i d l j i v i h " d i m e n z i j a , n u d i m ovu bajku: Mi smo ljudi s kružnice. Živimo kao t o č k e na kružnici i z a t o z n a m o samo za nju. Za nas ne postoji gore i dolje, lijevo ili d e s n o , ili čak sre­ dište kružnice. S o b z i r o m da se središte ne nalazi na kružnici, ne m o ž e ­ mo ga ni zamisliti. Točke A i B žive na kružnici, a udaljene su 20 k i l o m e t a r a . T i j e k o m g o d i n a , t o č k a se B sprijateljila s IK koja se u susjedstvo doselila s d r u ­ g o g mjesta. U svijetu kružnice brzina svjetlosti (največa moguća b r z i ­ na) iznosi 10 k i l o m e t a r a na sat. M o t o c i k l t o č k e B može je doseći, t a k o da B može stići u posjet A za dva sata. J e d n o g d a n a B d o b i j e od A po­ ruku da stigne što brže može: A je u p o z n a o D, idealni par za B. D o k B juri b r z i n o m svjetlosti, p r e k o r a m e n a viče IK-u o skoroj ž e n i d b i . Dva sa­ ta kasnije B se zaustavlja k o d A, ali t a m o nalazi IK-a k a k o od A p r i m a čestitke z b o g njegove ženidbe s D — z b o g koje je d o s l o v n o p o l u d i o . A l i je li to moguće? A k o je B do A p u t o v a o b r z i n o m svjetlosti, IK ni­ je m o g a o do A stići brže od njega. A l i , naravno, IK je to m o g a o . A i B nisu znali da je IK izvankružničko biće, pa je da stigne do A brže od B k r e n u o prečacem, ravno p r e k o središta kružnice, što je za A, B i D pos­ ve nezamislivo jer za njih središte ne postoji. Cijeli je niz ponovljivih znanstvenih pokusa čije rezultate ne može­ mo objasniti četverodimenzijskom slikom svijeta. Pet ili više d i m e n z i j a bilo bi d o s t a t n o . M o ž d a o n e i postoje, ali su našim osjetilima posve ne­ d o s t u p n e . B je vidio kako se IK ženi s D, ali nije m o g a o objasniti njegov brzi d o l a z a k , baš k a o što mi v i d i m o rezultate z b u n j u j u ć i h p o k u s a ali ne m o ž e m o objasniti njihove u z r o k e . Biblijskim rječnikom, peta d i m e n z i ­ ja m o g l a bi biti povezujuća d u h o v n o s t .

Kruh sa Zemlje: svemir ugođen za život • 189

nošću D N K , staničnih m e h a n i z a m a bioloških o r g a n i z a c i j s k i h funkcija. Hebrejska riječ za svijet je o-lam. O n a također znači " s k r i v e n o " i "vječno". O n o što v i d i m o u s v e m i r u , čak i s najboljim p o m a g a l i ­ m a , tek je nagovještaj u k u p n o s t i svijeta. Veći d i o postojanja je s k r i v e n — možda, k a k o to t v r d i kabala, presavijeno u 26 temeljnih i deset općih d i m e n z i j a , od kojih su samo četiri dostupne našem proučavanju. (Teorija struna r a b i sličnu procjenu.) E v o k a k o je kabala došla do tog broja dimenzija: Vječni je rekao Mojsiju " M o j e je ime le o-lam [vječno s k r i v e n i ] " (Izlazak 3,15). Slova hebrejske abecede imaju brojčane vrijednosti. U hebrejskome su se i z v o r n o za bilježenje količina k o r i s t i l a samo slova. A l e f , p r v o slovo abecede, uvijek je predstavljalo jedinicu; beit, d r u g o slovo, d v o j k u ; g i m e l , treće, trojku, i t d . Izgovoreno i m e Boga i m a četiri slova čija brojčana vrijednost i z n o s i 26. Točan i z ­ govor tog imena po kabalističkoj je tradiciji zabranjen, a l i se pone­ k a d i z g o v a r a kao Je/hov/a. Od 26 dimenzija samo su četiri p o z ­ nate. Preostale 22 su zatvorene našim osjetilima, zauvijek s k r i v e ­ ne. Možda se u njima krije tajna kruženja Mjeseca oko Zemlje i nastanka čovjeka sa deset bilijuna (10 ) stanica od samo jedne o p ­ lođene stanice. 13

Posljedice koje postojanje s k r i v e n i h d i m e n z i j a može i m a t i na f i z i k a l n u stvarnost nije jednostavno p r i s p o d o b i t i . S l i k a 10 i prateće objašnjenje daju mogući primjer. P r i p r e m a zemlje z a žetvu žitarica zahtijeva v r l o p o s e b a n f i z i k a l n i svemir. Ispeći od žitarice k r u h traži intelektualnu v o l j u da se to učini. Da z l a t n i obrub p r i r o d e označava deterministički svijet, koncept volje ne bi imao smisla. K v a n t n a je m e h a n i k a o t k r i ­ la da unutar granica p r i r o d e postoji prostor koji omogućuje i z b o r i v o l j u da se to učini. "U tom objašnjenju nalazi se tajna Stola [i njegovog zlatnog obruba]. ]er od trenutka postanka svijeta Božji blagoslov nije stvorio nešto iz ničega, već svijet slijedi svoj prirodni put.'

190 • Božja znanost

E P I L O G

Dobro, ali što je s dinosaurima?

K r o z cijelu sam k n j i g u dosad izbjegavao to pitanje. Sad je d o ­ šao trenutak istine. A što je s dinosaurima? Zašto Biblija ne spo­ minje dinosaure? Biblija, naravno, nema o b v e z u da ih spomene. O n a , na primjer, ne spominje ni banane i naranče. N i k o g a , čini se, ne smeta nedostatak d r u g i h stvari, samo dinosaura. Ipak, u tome i m a logike. D i n o s a u r i predstavljaju dramatičnu, uvjerljivu, pa čak i općezanimljivu činjenicu k o j o m znanost i z a z i v a B i b l i j u kao k o ­ načni i z v o r istine. Na sreću, Biblija spominje dinosaure, p r e m d a ne p o d t i m i m e n o m . Riječ " d i n o s a u r " je nastala razmjerno nedav­ no kao kovanica d v i j u grčkih riječi koje u p r i j e v o d u znače "strašni gušter". To je v r l o slično onome k a k o ih n a z i v a Biblija. P r e m d a sam pitanje o d i n o s a u r i m a čuo m n o g o p u t a , uopće ga n i s a m očekivao u K i n i , i to usred b u j n i h polja provincije Jiangsu, područja koje je poznato po b o g a t i m žetvama žitarica i čaja. U K i n u me z a p r a v o d o v e l a hrana, i l i bolje rečeno njezin ne­ dostatak. Koristeći svoju f i z i k a l n u i z o b r a z b u nabasao sam na pos­ tupak znatnog povećanja uzgoja ribe u t r o p s k i m i s u b t r o p s k i m jezerima k a k v i h je u jugoistočnoj A z i j i v r l o mnogo. B i l o je, i još uvijek jest, v e l i k o zadovoljstvo vidjeti k a k o u bijele porculanske zdjelice l o k a l n o g stanovništva stiže još jedan d o d a t n i obrok. Božja znanost • 191

Prijenos te tehnologije u zemlje trećeg svijeta postala je moja osobna misija. A pokrajina Jiangsu p o k a z a l a se i d e a l n o m za ost­ varivanje moje zadaće. U njoj se n a l a z i sjedište Međunarodnog centra za istraživanja i obrazovanje u području ribarstva — p r v a takva ustanova koja je u K i n i pokrenuta poslije urušavanja k u l ­ turne revolucije. P o d pokroviteljstvom Ujedinjenih N a r o d a D . H . B u c k i ja smo p o m o g l i u ustrojavanju istraživačkog centra smješ­ tenog pet kilometara zapadno od grada W u x i j a . Sad sam se vratio d a u p r a v l j a m njegovim z n a n s t v e n i m p r o g r a m i m a . O d z g r a d a laboratorija k r o z bujno p o l u t r o p s k o raslinje vijuga pet kilometara d u g a staza koja v o d i d o ribnjaka. N a v r h u posljed­ njeg brežuljka prije ribnjaka puca veličanstven p o g l e d na planine uvijek zaogrnute bijelom k o p r e n o m izmaglice. Možda je baš izljev osjećaja pobuđen t i m p r i z o r o m uz činjenicu zajamčene p r i v a t n o s t i mjesta potakao m o g k i n e s k o g k o l e g u n a postavljanje pitanja o religiji. Ni u k o m trenutku prije toga on n i ­ je nagovještavao zanimanje za taj predmet. K i n e s k i k o m u n i z a m je tako materijalno usmjeren da religija u njemu nema mjesta. Mož­ da je, a to n i s a m znao, b i l a i zabranjena. Z a u s t a v i l i smo se da predahnemo i uživamo u p r e k r a s n o m p r i ­ z o r u . Ne pogledavši me u oči, rekao je: " M o j a je baka počela ići u c r k v u . To n i k a d prije nije činila. Rekla mi je da vjeruje k a k o B i b l i ­ ja g o v o r i i s t i n u . " A k o je očekivao b r z o d g o v o r , sigurno sam ga razočarao. Svoju s l o b o d u u ovoj svjetovnoj državi n i s a m htio u g r o z i t i širenjem b i b ­ lijske religije. D v a dana prije toga bio sam u k o r e n k a d sam n a ­ pustio s k u p i n u k i n e s k i h znanstvenika z b o g fotografiranja r a d n i ­ ka koji su na riječni brodić t o v a r i l i poljoprivredne p r o i z v o d e . " Z a ­ pamtite da ste ovdje stranac. Očekujemo da se ne ističete." R a z u ­ m i o sam upozorenje. Sad je kolega iz W u x i j a pokušavao od mene izvući neke o d g o ­ vore. A l i njegovo sljedeće pitanje p o k a z a l o mi je da se ne r a d i o pokušaju v l a d e da me iskuša: " A k o je B i b l i j a i s t i n i t a , zašto ne spominje d i n o s a u r e ? " Opet d i n o s a u r i — čak i ovdje. U W u x i sam došao da f i z i k u spo­ j i m s p o l j o p r i v r e d o m . Z e n g L i j e o d mene zatražio d a s p o j i m znanost s religijom. Prisjećajući se te zgode, shvaćam da sam takvo pitanje i mogao očekivati. Mnoštvo nalaza d i n o s a u r s k i h fosila u pustinji G o b i b i ­ lo je z a n i m l j i v o i za kineski tisak. Za Z e n g Lija o n i su b i l i još jed192 • Božja znanost

na k a r i k a u pokušaju p o m i r b e svjetovne k u l t u r e čiji je bio p r i p a d ­ n i k s d u h o v n i m potrebama koje je u njemu potakla baka. Z e n g Li je bio v r l o iznenađen k a d sam u B i b l i j i p o k a z a o mjesto na k o j e m u se d i n o s a u r i i p a k s p o m i n j u . U K n j i z i P o s t a n k a 1,21 kaže se da je petog dana Bog stvorio temelj cjelokupnog životinj­ s k o g života. M e đ u kategorijama p o p i s a n i h životinja je i jedna nazvana taninim gedolim. Gedolim znači v e l i k , pa bi taj n a z i v z n a ­ čio " v e l i k i taninim". U z m e t e li pet različitih engleskih prijevoda hebrejske Biblije, riječ taninim prevedena je na pet različitih n a ­ čina: k i t o v i , k r o k o d i l i , m o r s k a čudovišta, pa čak i z m a j e v i . Pa i p a k , riječ tanin, jednina od taninim, razmjerno je česta u B i b l i j i i njezino je značenje poznato. U Izlasku 3, Vječni je M o j s i j u govorio iz gorućeg g r m a i rekao mu da se v r a t i u Egipat k a k o bi porobljene Izraelce i z v e o na slo­ b o d u . Mojsije se nije osjećao s p r e m n i m za obavljanje takve odgo­ v o r n e zadaće pa mu je Vječni pokazao n e k o l i k o z n a k o v a , jedan p o v e z a n s M o j s i j e v i m p a s t i r s k i m štapom. K a d mu je B o g naložio da baci štap na tlo, "postao je nahaš" (Izlazak 4,3). Nahaš je hebrej­ ska riječ za z m i j u . N a k o n Mojsijeva p o v r a t k a u Egipat, k a d je fa­ raon od njega zatražio znak, štap se p o n o v n o baca na tlo i "pre­ tvorio se u tanina" (Izlazak 7,10). Zašto nije postao nahaš, zmija? A samo pet stihova kasnije Vječni g o v o r i Mojsiju: " U j u t r o pođi k fa­ r a o n u . K a d izađe k v o d i , stani preda nj na obali Rijeke. U z m i u r u k u štap što se bio u nahaša p r e t v o r i o . " (Izlazak 7,15) R a d i se o istome štapu. Najprije se pretvorio u nahaša, p o t o m u tanina, na posljetku opet u nahaša. Iz uporabe na d r u g i m mjestima z n a m o da nahaš znači zmija. Tanin, dakle, m o r a b i t i opća kate­ gorija životinja jer se javlja i u K n j i z i Postanka na mjestu s d r u g i m p o p i s a n i m kategorijama životinja. Prema tome, tanin je opća kate­ gorija u koju se ubraja i nahaš, zmija. Opća kategorija za zmije je gmaz. K n j i g u Postanka 1,21 p r e v e l i bismo stoga: " S t v o r i B o g ve­ like gmazove..." Najveći g m a z o v i b i l i s u d i n o s a u r i . A l i autor K n j i ­ ge P o s t a n k a ne spominje d i n o s a u r e i z r a v n o jer to ne bi b i l o u s k l a d u s t e m o m poglavlja. Cijela se priča Postanka izražava poj­ m o v i m a p o z n a t i m tisućama svjedoka p r i s u t n i h n a Sinaju prije 3300 g o d i n a . D i n o s a u r i n i s u b i l i d i o njihova svijeta. A l i nagovješ­ taj o njima, zajedno s m n o g o d r u g i h nagovještaja, n a l a z i se u tek­ stu k a k o bi ga o t k r i l i kasniji naraštaji čitatelja. Ta rasprava o d i ­ n o s a u r i m a b i l a je p r v a od m n o g i h koje sam v o d i o sa Z e n g L i j e m . T i j e k o m g o d i n a , u o s a m i na brežuljku p o v r h r i b n j a k a , p r o v e l i Dobro, ali što je s dinosaurima? • 193

smo sate razrješavajući moguće sukobe između znanosti i Biblije. Od m o g posljednjeg posjeta prošlo je m n o g o g o d i n a , a Z e n g Li se pridružio b a k i p r i l i k o m odlazaka u c r k v u . A l i z a mnoge pitanje d i n o s a u r a još uvijek nije razriješeno na zadovoljavajući način. U znanosti tragamo za odgovore na pitanje " k a k o " . Proučava­ mo svijet i n a d a m o se da ćemo otkriti načine djelovanja s v e m i r a . A l i na kraju s v a k o g dana, pitanja koja s v i postavljamo ne odnose se na " k a k o " , već na " z a š t o " postojanja. Postoji li značenje u na­ šim životima koje n a d i l a z i veličanstvenost koju v i d i m o oko nas? A k o tako jest, k a k o da nešto saznamo o t o m značenju? Život v r l o često o v i s i o događajima na koje ne možemo utjecati. Je li slučaj­ nost i l i teleologija u b i l a dinosaure? A što je s meteorom koji je go­ tovo uništio nas? D a n je 23. ožujka 1989. Na u l i c a m a nema panike, n i t k o ne bježi u atomska skloništa. Život p r o l a z i uobičajenim t o k o m . P o n o v n o se n a v i k a v a m o na proljeće. N i j e d a n astronom nije ga v i d i o . Tjedan će dana proći prije ne­ g o l i b i l o tko shvati što se — i l i bolje rečeno, što se nije d o g o d i l o . P r e m a Z e m l j i je jurio asteroid. Ne d i v p o p u t o n o g koji je u b i o d i ­ nosaure. Ovaj s k r o m n i j i rođak imao je promjer od jednog k i l o m e ­ tra. Imao je dovoljno energije da uništi većinu života na k o n t i n e n ­ tu koji p o g o d i , o t p r i l i k e p o p u t istodobne eksplozije dvadeset t i s u ­ ća megatonskih h i d r o g e n s k i h b o m b i . Projurio je kraj nas b r z i n o m od 110 tisuća kilometara na sat, presjekavši stazu Zemlje, ali promašivši je za samo šest sati. Pet m i l i j a r d i g o d i n a ta je stijena, n a k u p i n a m i l i j a r d i tona zvjezdane prašine, kružila Sunčevim sustavom baš p o p u t Zemlje. Od t i h pet m i l i j a r d i g o d i n a promašila nas je za samo šest sati. To je slično ugađanju p o k u s a s pogreškom od jedan n a p r a m a sedam bilijuna, što je točnost koju rijetko postižemo u laboratorijima. Siječanj 1950. Do trenutka k a d je v l a k stao u našoj stanici u seoskom dijelu L o n g Islanda, odlazeća oluja nanijela je još 25 cen­ timetara snijega. U posljednja d v a tjedna palo ga je u k u p n o metar. A t m o s f e r a u v l a k u bila je vrlo ugodna. Studenti koji su k r e n u l i na z i m s k e p r a z n i k e pomiješali su se sa z a p o s l e n i m a koji su d o l a z i l i sa svojih r a d n i h mjesta na M a n h a t t a n u . Žaruljicama okićene kuće uz p r u g u ljeskale su se na djelomice zaleđenim p r o z o r i m a v l a k a . U cijevima za grijanje šištala je para. 194 • Božja znanost

" H i c k s v i l l e . Presjedanje za R o n k o n k o m u . S k l i s k o je pa pazite k a k o , hoojoooj!" K o n d u k t e r se v o l i o šaliti. O b u k l i smo svoje šalo­ ve, kapute i rukavice i k r e n u l i prema staničnom parkiralištu. V i s o k i četvrtasti obris našeg a u t o m o b i l a b i l o je l a k o p r e p o z ­ nati. Stari b u i c k iz 1928. sa četvorim v r a t i m a imao je kotače s d r ­ v e n i m žbicama, b a r š u n o m presvučenu unutrašnjost u k r a š e n u v a z i c a m a za cvijeće te n i z ručica uz upravljač namijenjenih za u p ­ ravljanje s v i m e , od podešavanja mješavine z r a k a i g o r i v a do trenutka paljenja svjećica. N e k o l i k o se susjeda namučilo d o k su izašli sa snijegom zametenog parkirališta. N o v i snijeg nije za pola metra v i s o k u šasiju buicka predstavljao n i k a k v u poteškoću. P o n u d i l i smo vožnju još trojici pješaka. U snije­ gu su ostali samo tragovi našeg automobila. Strane ceste označavao je metar visok snježni z i d . U to vrijeme smo do šest i p o l kilometra udaljenog Brookvillea n a i l a z i l i na samo jedan semafor. Do trenut­ ka k a d će v r t o v i i polja ustupiti mjesto n o v i m naseljima i cestama koje danas presijecaju L o n g Island proći će još deset godina. A u t o m o b i l smo p a r k i r a l i na prostoru između stabala koje smo tata i ja očistili prije jutarnjeg odlaska u N e w Y o r k . Do kuće nis­ m o m o g l i . S t o t i n u metara d u g p r i l a z n i v i j u g a v i p u t k r o z naš voćnjak bio je posve zameten. Uz to, šetnja će noćas b i t i čisto z a ­ dovoljstvo. O l u j a je za s o b o m ostavila kristalno čist zrak pa su zvijezde na barušnastocrnom nebu sjale p o p u t briljanata. Z a m r z ­ n u t i je snijeg svjetlucao na njihovoj treperavoj svjetlosti. A tada, strava! Po i z n e n a d a osvijetljenom snijegu b r z o su se premještale sjene. A l i ne one pristojne, logičnog smjera kretanja. Te su sjene za v r l o k r a t k o vrijeme oko n o g u s t v o r i l e ljubičasti obrub, održavajući u negativu bijeloplavi bljesak v e l i k o g meteora koji je jurio nebom. Temperatura od deset tisuća stupnjeva ispara­ vala je bijelo usijanu stijenu. N j e z i n je put označavao svijetli trag i o n i z i r a n o g z r a k a . Pet je m i l i j a r d i g o d i n a ta stijena kružila s v e m i ­ r o m oko Sunca. N j e z i n a je temperatura bila jednaka c r n i n i noćnog neba, samo n e k o l i k o stupnjeva i z n a d temperature apsolutne smr­ ti s v e m i r a . Sad se taj komadić zvjezdane t v a r i b r z i n o m od 110 tisuća kilometara na sat probijao k r o z gornje slojeve zemaljske at­ mosfere. K o d te brzine čak i jako prorijeđeni stratosferski p l i n o v i stvaraju golemo trenje. Bljesak svjetlosti koji nas je zapljusnuo bio je d o k a z snage tih sila. Taj je meteor umjesto da se p r i l i k o m u d a r a u zemaljsku atmos­ feru odbije u svemir mogao skrenuti prema planetu. T a d a b i s m o Dobro, ali što je s dinosaurima? • 195

umjesto veličanstvene ljepote i m a l i strašnu katastrofu. T a k v i rijet­ ki događaji m o g u p o t a k n u t i osjećaj k a k o je život igra slučajnosti. N a p r a v i t e p l a n o v e za budućnost i p o t o m se nadajte da se k o z ­ mička p r a v i l a neće promijeniti. A k o se to d o g o d i , možete nestati u j e d n o m s i l o v i t o m bljesku. Život kao igra slučajnosti jedan je mogući zaključak. A l i sjetite se, sisavci su preživjeli katastrofu prije 65 m i l i j u n a g o d i n a . D i ­ n o s a u r i su nestali s pozornice. Možda u t o m događaju umjesto sretne o k o l n o s t i trebamo o t k r i t i kozmičko ugađanje toka života. U m j e s t o da g o v o r e o slučajnosti, f o s i l i u k o j i m a o t k r i v a m o propast dinosaura možda d o k a z u j u teleologiju. P l a t o n je naše viđenje života uspoređivao s osobama koje gle­ daju sjene na z i d u , nesvjesne m n o g o veće stvarnosti o d g o v o r n e za nastanak t a k v i h d v o d i m e n z i j s k i h p r i k a z a . Temelj Platonove ana­ logije t r i je stotine g o d i n a ranije postavio p r o r o k Izaija: Sljepačke će oči progledati, uši se gluhih otvoriti... Narod koji je u tmini hodio svjetlost vidje veliku; one što mrklu zemlju obitavahu svjetlost jarka obasja. (Izaija 35,5; 9,1)

196 • Božja znanost

D O D A T A K

A . KOZMIČKO POZADINSKO Z R A Č E N J E K A O UNIVERZALNI SAT

Kozmički sat P o s t a n k a temelji se na s v o j s t v i m a k o z m i č k o g p o z a d i n s k o g zračenja (valne duljine, frekvencije, temperature). Promatrač ta svojstva opaža samo ako p r i m a zračenje. Z b o g šire­ nja svemira i pridruženog mu rastezanja prostora ta su svojstva z n a t n o promijenjena od t r e n u t k a k a d je kozmičko p o z a d i n s k o zračenje p r v i put emitirano. A k o p r i m l j e n u frekvenciju (broj v a l ­ n i h ciklusa u sekundi) u z m e m o kao pokazatelj b r z i n e " o t k u c a v a nja" sata Postanka, tada povećana valna d u l j i n a i manja frekven­ cija v a l a u k a z u j u na usporavanje sata Postanka i povezane p r o m ­ jene u opažanju protoka vremena p r i l i k o m promatranja događaja iz davne prošlosti. Za razjašnjavanje načela promjene percepcije vremena n u d i m sljedeći primjer. Z a m i s l i m o da u vrijeme dostave pošte p u t e m p o n y expressa dobijete prijateljevo p i s m o u kojem v a m obećava poslati sljedeće p i s m o za šest dana. Vi ne znate da se u sljedećih šest d a n a on udaljava od vas. K a o što je obećao, šestog dana on pošalje p i s m o . A l i k a k o se od vas udaljio, dostava zahtijeva d o ­ d a t n i h šest dana pa p i s m o do vas stigne dvanaest dana poslije p r ­ v o g . A k o r a z m a k između p i s a m a označava p r o l a z a k v r e m e n a , primatelj bi m o g a o p r e t p o s t a v i t i da je dvanaest n j e g o v i h d a n a jednako šest pošiljaočevih dana. Primatelju bi se m o g l o činiti da njegovo vrijeme protječe d v o s t r u k o brže od pošiljaočeva. U d r u g o m e p i s m u pošiljatelj piše da će sad p i s m o slati s v a k o g dana. Primatelj ne z n a da pošiljatelj sad zajedno s p o n y express o m putuje natrag p r e m a njemu. K a o što je obećao, pošiljatelj svaBožja znanost • 197

ki d a n šalje jedno p i s m o . S o b z i r o m da on sad putuje p r e m a p r i ­ matelju, s v a k o m p i s m u treba d a n manje da stigne od p r e t h o d n o g , što znači da s v i h šest pisama primatelju stignu jedno za d r u g i m , u r a z m a k u od samo n e k o l i k o m i n u t a . Primatelj može samo pret­ postaviti da je u prošlih šest dana pošiljateljevo vrijeme protjecalo m n o g o brže od njegovog. Primatelju se čini da je za n e k o l i k o m i ­ nuta — k o l i k o vremena protekne između stizanja p o j e d i n i h p i s a ­ ma — protekao cijeli pošiljateljev d a n . Da su p i s m a jedini kontakt između pošiljatelja i primatelja, ne bi b i l o n i k a k v a načina da se promijenjena b r z i n a protoka vremena ocijeni objektivnom i l i sa­ m o subjektivnom. M i z n a m o što s e događa samo zato što v i d i m o i pošiljatelja i primatelja, nešto što njima nije dostupno. U s p o r e d i m o tu zamisao s promjenama kozmičkog p o z a d i n ­ skog zračenja. Umjesto p u t n i k o v i h pisama na raspolaganju n a m je emitirano zračenje, a umjesto primatelja pisama i m a m o opažača tog zračenja. S o b z i r o m da su frekvencija i temperatura zrače­ nja u izravnoj v e z i , o temperaturi ću g o v o r i t i kao da je frekvencija. Pretpostavimo da je kozmičko p o z a d i n s k o zračenje emitorano na 3 x 10 K (temperaturi kozmičkog p o z a d i n s k o g zračenja o t p r i l i k e u trenutku zatočenja k v a r k o v a u protone i neutrone). Poslije d u ­ gotrajnog putovanja k r o z prostor i vrijeme kozmičko p o z a d i n s k o zračenje opaža se s temperaturom od 3 K (otprilike današnja v r i ­ jednost). Pošiljatelj zračenja obavještava nas da je svake sekunde slao 3 x 10 v a l o v a , d o k primatelj opaža samo 3 v a l a u s e k u n d i , odnosno b i l i j u n puta manje od onoga što t v r d i pošiljatelj. Da se p r i m i količina informacija za koju pošiljatelj t v r d i da je poslana u jednoj s e k u n d i primatelju je potrebno b i l i j u n s e k u n d i , odnosno šest bilijuna dana za informacije poslane tijekom šest dana. Šest b i l i j u n a d a n a o d g o v a r a 16 m i l i j u n a g o d i n a ! Posljedice širenja svemira na zračenje su da isti faktor širenja vrijedi p r i l i k o m o p a ­ žanja događaja u prošlosti. ( V i d i poglavlje 3, primjedbe 13 i 14.) 12

12

Z a p r a v o , protok l o k a l n o g vremena može u obje ere b i t i jednak, a l i z b o g rastezanja prostora tijekom putovanja informacije od jed­ n o g do d r u g o g a (što se u f i z i c i k a d g o v o r i m o o frekvenciji zrače­ nja n a z i v a crveni pomak), doživljaj relativnog vremena može b i t i v r l o različit. P r o m a t r a n i na taj način, d a n i Postanka, p r o m a t r a n i od početka dana jedan, zaista m o g u izgledati kao d a n i , a ipak sadržavati sva protekla vremena svemira, jer mi ta vremena gledamo od sadaš­ njosti k r o z velike udaljenosti prostora i vremena. 198 • Božja znanost

B. POTEŠKOĆE U PROCJENI STAROSTI SVEMIRA

U t i s k u se često pojavljuju rasprave i različita znanstvena miš­ ljenja o starosti svemira. Z b o g toga smatram p o t r e b n i m da objas­ n i m k a k o se ta starost izračunava i teškoće p o v e z a n e s t a k v i m procjenama. Jedan od načina procjene starosti svemira temelji se na pret­ postavci da iz izračunate brzine širenja svemira možemo o d r e d i t i trenutak k a d se on n a l a z i o sažet u i n f i n i t e z i m a l n o m a l e n o m djeliću prostora, tj. u trenutku V e l i k o g praska, odnosno nastanka s v e m i r a . Ključ tog proračuna je ekstrapolacija. K a k o b i s m o s a z n a l i b r z i n u širenja s v e m i r a , najprije m o r a m o pronaći k a k o se b r z o od nas udaljavaju daleke g a l a k t i k e . O n e moraju od nas b i t i dovoljno daleko da međusobno gravitacijsko privlačenje s Mliječnom stazom b u d e v r l o maleno. U suprotnome bi naša g a l a k t i k a b i l a gravitacijski p o v e z a n a s g a l a k t i k o m čiju b r z i n u bijega želimo i z m j e r i t i p a gibanja n e b i b i l a n e o v i s n a . U p r a v o u tome i leži poteškoća. Što je galaktika udaljenija od nas, manje je i međusobno gravitacijsko privlačenje, odnosno veća je neovisnost gibanja, a l i je manja točnost mjerenja udaljenosti pa je i procjena b r z i n e širenja svemira (Hubbleova konstanta) nesigurnija. Izravno mjerenje udaljenosti zvijezda trigonometrijskim nači­ n o m (mjerenjem promjene kuta p r e m a z v i j e z d i tijekom Z e m l j i n a obilaska Sunca) ograničeno je na udaljenosti od n e k o l i k o stotina g o d i n a svjetlosti. (Jedna g o d i n a svjetlosti jednaka je 9,5 bilijuna kilometara [9,5 x 10 ] kilometara.) Za udaljenije zvijezde k o r i s t i se procjena p u t e m pulsiranja promjenjivih zvijezda n a z v a n i h cefeide. Te zvijezde p r a v i l n o mijenjaju sjaj, s p e r i o d o m pulsiranja od n e k o l i k o m i n u t a do n e k o l i k o mjeseci. 12

Pulsiranje cefeida u Mliječnoj stazi u svezi je s n j i h o v i m apso­ l u t n i m sjajem. A k o ta relacija između sjaja i b r z i n e pulsiranja v r i ­ jedi u cijelom s v e m i r u , mjera brzine pulsiranja udaljene cefeide z a p r a v o je mjera njezina apsolutnog sjaja. U s p o r e d b o m njezina p r i v i d n a sjaja (kako sjajna i z g l e d a nama) s a p s o l u t n i m sjajem ( v r i ­ jednosti dobivenoj iz b r z i n e pulsiranja) d o b i v a m o procijenjenu udaljenost cefeide od Zemlje. A n a l o g n i primjer b i l a bi procjena udaljenosti žarulje snage 100 W p r e m a njezinom opaženom sjaju. Mi z n a m o k o l i k o je žarulja sjajna k a d je b l i z u . Što je njezin sjaj slabiji, ona je udaljenija. Dodatak • 199

Mjerenjem D o p p l e r o v o g rastezanja svjetlosnih v a l o v a koji n a m stižu iz cefeidine galaktike (tzv. crveni p o m a k svjetlosti) određu­ jemo b r z i n u udaljavanje te galaktike od Mliječne staze, uz uvjet da je c r v e n i p o m a k posljedica samo g a l a k t i k i n a gibanja (grav­ itacija također rasteže valove svjetlosti). Iz svega toga nije teško izračunati H u b b l e o v u konstantu, a iz nje i starost svemira. Obratite pozornost na to k o l i k o smo u proračunu i m a l i pret­ p o s t a v k i . Pretpostavljamo da sve cefeide imaju iste omjere p u l s i ranja i apsolutnog sjaja. To smo d o k a z a l i samo za zvijezde u ne­ posrednoj b l i z i n i . U s p r k o s tome, sam temelj naše procjene starosti o v i s i o pretpostavci da to p r a v i l o vrijedi za cijeli svemir. Proračun udaljenosti na temelju pulsiranja cefeida može se o b a v i t i na u d a ­ ljenostima dobrano m a n j i m od 100 m i l i j u n a g o d i n a svjetlosti, a s v e m i r se proteže na 10 do 20 m i l i j a r d i g o d i n a svjetlosti. Mjere­ njem manje od 1 posto svemira pretpostavljamo da on predstav­ lja cijeli svemir. Da biste si na n e k i način predočili o kakvoj se ekstrapolaciji r a ­ d i , na k o m a d u p a p i r a nacrtaje kružnicu polumjera 1 centimetar. Mi se n a l a z i m o u njezinom središtu. Dvije i l i t r i točke na kružnici predstavljaju " i z m j e r e n i " svemir. Sad oko istog središta nacrtajte kružnicu polumjera 4,5 metra. V e l i k a kružnica predstavlja cijeli svemir. U s p o r e d i t e veličinu dvije kružnice. Očito je da smo i z m j e r i l i v r ­ lo m a l i d i o svemira. A s v i n a m kozmološki p o d a c i govore da sve­ m i r nije jednolik. U z to, pretpostavili smo d a j e tijekom m i l i j a r d i g o d i n a o d V e ­ l i k o g praska b r z i n a širenja svemira bila jednolika. Z n a m o (koliko točno možemo " z n a t i " o događajima tijekom p r v i h n e k o l i k o dje­ lića sekunde postojanja svemira) da se u početku svemir širio m i ­ lijarde p u t a brže negoli se širi danas. U kojem se trenutku b r z i n a širenja u s p o r i l a na današnju čisto je nagađanje, a l i nagađanje k o ­ je ključno utječe na procjenu starosti. A l t e r n a t i v n i način procjene starosti svemira temelji se na ele­ mentarnom ustroju zvijezda i stvaranju elemenata poslije V e l i k o g praska. I tu valja načiniti nekoliko preptostavki. Najstarije zvijezde (zvijezde p r v o g naraštaja) nastale su od primordijalnog v o d i k a i he­ lija stvorenih ubrzo poslije nastanka svemira. Te su zvijezde siro­ mašne težim elementima jer su oni stvoreni kasnije u eksplozijama d r u g i h z v i j e z d a (supernove). M l a d e zvijezde (zvijezde d r u g o g i trećeg naraštaja, primjerice naše Sunce) imaju te teže elemente jer su 200

• Božja znanost

nastale iz mješavine primordijalnog v o d i k a i helija uz ostatke (zvje­ z d a n u prašinu) supernovih zvijezda. Temelj procjene starosti z v i ­ jezda p r v o g naraštaja je njihov kemijski sastav povezan s veličinom. U Mliječnoj stazi takve stare zvijezde nalazimo u kuglastim jatima i z v a n galaktičkog diska, jer je disk m l a d i od vanjskih jata. Imajući u v i d u širinu uključenih pretpostavki i p o t p u n u tehni­ čku neovisnost ta d v a načina procjene, ohrabruje da se rezultati r a z l i k u j u samo za faktor d v a , odnosno da se procjene starosti sve­ m i r a uvijek kreću u rasponu od 10 do 20 m i l i j a r d i g o d i n a . Omjer brzine protoka vremena u K n j i z i Postanka i našeg p r o ­ toka vremena od b i l i j u n n a p r a m a jedan, odnosno šest d a n a n a p r a ­ ma 15 m i l i j a r d i g o d i n a , nije ekstrapolacija. Taj je omjer izračunat na temelju poznate granične temperature nastanka materije (pro­ tona i neutrona), vrijednosti koju možemo izmjeriti u f i z i k a l n i m laboratorijima, i izmjerene temperature crnine svemira, odnosno kozmičkog p o z a d i n s k o g zračenja.

C . R A Z L O G P O S T O J A N J A BIBLIJSKOG K A L E N D A R A

B i b l i j s k i kalendar je djelomice nastao zbrajanjem starosti osoba s p o m e n u t i h u Bibliji. K a d toga ne bi b i l o , ne bi postojala poteš­ koća sa starošću svemira od 10 do 20 m i l i j a r d i g o d i n a , n i t i s f o s i l i ­ m a o d n e k o l i k o m i l i j u n a g o d i n a . N e b i postojao n i k a k a v način procjene ni usporedbe biblijskih vremena sa stvarnošću. Očito je da se vremena spomenuta u Bibliji s r a z l o g o m nalaze u njoj. K a l e n d a r se možda ne čini ključnim u društvenim i teološkim pitanjima s kojima se Biblija b a v i . Da je grad Ur bio središte i d o l o p o k l o n s t v a prije o t p r i l i k e 3900 g o d i n a (Knjiga Postanka 11) i l i da je Jošua b i t k u k o d Jerihona v o d i o u proljeće, u vrijeme žetve prije 3400 g o d i n a (Jošua 3 i 6), ne bi bilo važno da se r a d i samo u tek­ stu stvorenom za stvaranje p r a v e d n o g i m o r a l n o g društva. Čini se da je autor t a k v u informaciju smatrao važnom za dostizanje želje­ nog cilja. P r o r o k Izaija je to objasnio na sljedeći način: " J a h v i se svidjelo z b o g njegove pravednosti da uzveliča i p r o s l a v i Z a k o n s v o j . " (Izaija 42,21) O v o veličanje Z a k o n a o d n o s i se na " d o d a t n e " informacije p o ­ put o n i h potrebnih za stvaranje kalendara. P r e m d a nema načina dokazivanja k a k o d o p r i n o s i to onome " l j u b i bližnjega kao samoga sebe" (Levitski z a k o n i k 19,18) i l i obdržavanju šabata (Ponovljeni Dodatak • 201

z a k o n 5,12), m o ž e m o d o k a z a t i (arheološki i d r u g i m s r o d n i m znanostima) točnost b i b l i j s k o g opisa U r a i Jošue, kao i m n o g i h d r u g i h d a v n i h događaja. A k o su te d o k a z i v e tvrdnje istinite, možda su i n e d o k a z i v e bib­ lijske tvrdnje, primjerice k o r i s t i od poštovanja susjeda i l i čestitosti u obavljanju p o s l o v a , također istinite. N a p o s l j e t k u , n a l a z i m o ih u istoj K n j i z i .

D. DUGOVJEČNOST U VRIJEME A D A M A I E V E

Poteškoća se javlja i u susretu s v r l o v e l i k o m dugovječnošću b i ­ b l i j s k i h osoba prije N o e . Čitamo da je Metušalah živio 969 g o d i n a (Knjiga Postanka 1,27). Jered je živio 962 godine (Knjiga Postanka 1,20). T i j e k o m pet naraštaja od A d a m a do N o e prosječni je l j u d s k i vijek iznosio 600 g o d i n a . Je li to moguće? Vrijeme koje predstavljaju ti naraštaji svakako je proteklo. To z n a m o i z činjenice d a b i b l i j s k o vrijeme između A d a m a i N o e o d g o v a r a arheološkim p o d a c i m a odgovarajućih događaja. Da to­ l i k o g o d i n a nije proteklo n a d n e v c i se ne bi p o k l a p a l i . N e k i sma­ traju k a k o s u s p o m e n u t e osobe z a p r a v o k o m b i n a c i j a n e k o l i k o naraštaja. Ja t v r d i m da su one doživjele n a p i s a n u d o b . Starenje je metabolički proces. Svaka je vrsta p r o g r a m i r a n a za smrt u određenoj d o b i . Z b o g toga buhe žive do pet g o d i n a , p s i oko 15 g o d i n a , a l j u d i oko 70 godina. Buhe n i k a d ne d o z i v e 70 go­ d i n a . N j i h o v genetski ustroj to im ne dopušta. Ima užasnih mutacija koje utječu na proces starenja. Progerija gotovo desetorostruko u b r z a v a starenje, a njezina je posljedica da dijete u m i r e u staračkom tijelu. U o k v i r u mogućnosti je i obrtanje tog procesa, desetorostruko usporavanje starosti. B i l o bi i z n e n a ­ đujuće, a l i ne i n e z a m i s l i v o , da mijenjanjem b u h i n o g genoma de­ setorostruko p r o d u l j i m o njezin životni vijek, što znači da bi živ­ jela 50 g o d i n a . N a p o s l j e t k u , m n o g o je životinjskih vrsta još duljeg života. Činjenica da nijedna živuća životinja ne dostiže d u g o ­ vječnost p o v e z a n u s osobama iz vremena prije N o e ne isključuje postojanje takvog potencijala u našem g e n o m u . A k o je l j u d s k i m e t a b o l i z a m u vrijeme prije N o e bio sporiji, a životni vijek odgovarajuće d u l j i , to ne bismo v i d j e l i na f o s i l i m a . S p o r i j i m e t a b o l i z a m b i stvarao fosile k o j i kao d a s u nastali o d mlađih j e d i n k i . 2 0 2 • Božja znanost

R a s p o n starosti žena p r i l i k o m p r v o g rađanja i s m r t i osoba u vrijeme prije N o e g o v o r i o postojanju različitih metaboličkih p r o ­ cesa. U s k l a d u s p o p u l a c i j s k o m genetikom, o k o l i n a iz toga o d a b i ­ re ono što je najpogodnije. N a h m a n i d e s sugerira da su skraćiva­ nje životne d o b i poslije N o i n o g vremena i širenje populacije p o s l i ­ je uništenja K u l e babilonske (Knjiga Postanka 11,1ff) posljedica zahtjevnije k l i m e . M a i m o n i d e s to p o v e z u j e s p r o m j e n a m a u p r e h r a n i . Obje pretpostavke zvuče p o p u t okolišnog odabira. Bez o b z i r a na u z r o k , do A b r a h a m o v a vremena, deset naraštaja p o s l i ­ je N o e , Sarajino rađanje u d o b i od 90 g o d i n a zahtijeva p r a v o čudo (Knjiga Postanka 18,10ff). U s p o r e d b a d o b i u vrijeme rađanja i s m r t i osoba prije N o e s odgovarajućom d o b i danas o t k r i v a z a n i m l j i v u činjenicu. U v r i ­ jeme prije N o e starost roditelja u vrijeme rođenja p r v o g djeteta je između 100 i 130 g o d i n a . L j u d i tada u m i r u u d o b i između 600 i 900 g o d i n a . Danas djeca ulaze u pubertet u d o b i od 11 do 13 go­ d i n a . U m i r e m o u d o b i između 60 i 90 g o d i n a . Obratite pozornost na relaciju. Vrijeme puberteta i smrti u doba prije N o e deset je p u ­ ta dulje od današnjeg, kao da se proces usporio deset p u t a . To se m o g l o d o g o d i t i z b o g metaboličke promjene. Ta dugovječnost potakla je z a n i m l j i v u pretpostavku o kojoj se prije 1500 g o d i n a pisalo u T a l m u d u . P s a l m i govore k a k o je prije predaje Tore m o r a l o proteći tisuću naraštaja: " O n se uvijek sjeća svojega Saveza, riječi koju dade tisući naraštaja" (Psalam 105,8). A l i , primjećuje T a l m u d , samo je 26 naraštaja prošlo od A d a m a i primanja duše čovječanstva, nešame, do Mojsija koji na Sinaju p r i ­ ma T o r u . Gdje je preostalih 974 naraštaja? T a l m u d n a v o d i neko­ l i k o pretpostavki. Sljedeći zaključak je moj. A k o prosječno trajanje naraštaja i z n o s i 130 g o d i n a (po životnoj d o b i prije N o e ) , t i h bi 974 naraštaja trajalo oko 130 000 g o d i n a . Je­ su li neandertalci i kromanjonci nedostajući naraštaji koji n i k a d n i s u stvoreni? Prisjetite se da se u o v o m slučaju stvaranje o d n o s i na stvaranje nešame, a ne na stvaranje tijela.

E. TREĆI D A N P O S T A N K A

Biblija nastanak m o r a i pojavu k o p n a bilježi trećeg dana pos­ tanka. Tada su na Z e m l j i nikle trave i voćke (Knjiga Postanka 1,913). To sa s o b o m d o n o s i n e k o l i k o kronoloških poteškoća. P r o Dodatak • 2 0 3

računato (zemaljsko) vrijeme trećeg dana traje od prije 3,8 milijar­ di g o d i n a do prije 1,8 m i l i j a r d i godina. Pojava tekuće v o d e i bilj­ n o g života u s k l a d u je s paleontološkim p o d a c i m a od prije 3,8 m i ­ lijardi g o d i n a za oba događaja. Ipak, p r v e su biljke bile v r l o jed­ nostavne, sastojale su se od jednostaničnih bakterija i a l g i , i ni u k o m se slučaju nije r a d i l o o biblijskom p o p i s u trava i voćki. K o p ­ nene biljke među fosilima n a l a z i m o tek prije o t p r i l i k e 400 m i l i j u ­ na g o d i n a , a cvjetnice prije oko 120 m i l i j u n a godina. Može li se p a ­ leontologiju p o m i r i t i s b i b l i j s k i m nadnevcima? N a h m a n i d e s o v s e d a m stotina g o d i n a star k o m e n t a r K n j i g e Postanka 1,12 daje informacije potrebne za usklađivanje ta d v a i z ­ v o r a znanja. " N a r e d b i [pojave različitih vrsta vegetacije] nije d o ­ dijeljen poseban d a n jer se ne r a d i o jedinstvenoj zadaći." P r e m d a je po b i b l i j s k o m kazivanju treći d a n poslužio kao temelj nastanka n a p r e d n i h o b l i k a biljaka, stvarne se biljke n i s u morale tada poja­ v i t i . M o l e k u l a r n a biologija je otkrila da neke vrste jednostaničnih algi imaju stotinu puta više D N K (genetskih informacija) o d stani­ ca sisavaca. Tako v e l i k a genetska knjižnica zaista može sadržava­ ti temeljne informacije biljaka koje su se pojavile m n o g o kasnije. R a z l o g takva N a h m a n i d e s o v o g komentara n a l a z i se na d r u g i m mjestima Knjige Postanka. K a d Biblija spominje t e m u od nepo­ srednog a l i ne i trajnog zanimanja, sažima njezinu k r o n o l o g i j u i cijelu je opisuje na jednom mjestu umjesto da je rascjepka k a s n i ­ jim narativima. Na završetku Knjige Postanka 11 saznajemo da je A b r a h a m o v otac Terah svoju obitelj poveo iz U r a (grada u M e z o p o t a m i j i ) i k r e n u o p r e m a K a n a a n u ( s u v r e m e n o m Izraelu). N e stigavši d o Kanaana, nastanjuju se u g r a d u H a r a n u . Terahu je p r i l i k o m A b r a h a m o v a rođenja bilo 70 g o d i n a (Knjiga Postanka 11,26). U m r o je u H a r a n u u d o b i od 205 godina (Knjiga Postanka 11,32). Već slje­ deći stih (Knjiga Postanka 12,1) g o v o r i da je Vječni p o z v a o A b r a ­ hama i naložio mu da krene u K a n a a n , što je on s obitelji i učinio. Saznajemo da je " A b r a h a m u bilo sedamdeset i pet g o d i n a k a d je otišao iz H a r a n a " (Knjiga Postanka 12,4). Slijed rečenica bi nala­ gao da je Terah u m r o prije A b r a h a m o v a polaska. A l i jednostavna aritmetika pokazuje da je Terah poslije A b r a h a m o v a odlaska ži­ v i o još šezdeset godina. A b r a h a m i Saraja svog p r v o g sina Izaka i m a j u 25 g o d i n a kasnije (Knjiga Postanka 21), a Terah će živjeti još 34 godine, a l i se on poslije završetka Knjige Postanka 11 više ne spominje. Terah je b i o važan jer je potjecao iz loze koja je v o d i l a 2 0 4 • Božja znanost

A b r a h a m u , Izaku i J a k o v u . Međutim, on nije stalno z a n i m l j i v za priču. Umjesto da poslije naruši priču o I z a k o v u životu obavješću o djedovoj smrti, Biblija sažima Terahov život a l i n a m daje potre­ bne informacije (različite dobi) da sami izračunamo što nas z a n i ­ m a , ujedno i da naučimo tu ključnu tehniku biblijskog tumačenja. B i b l i j u zanimaju biljke, ali se usredotočuje na razvoj životinj­ skog svijeta koji v o d i nastanku čovječanstva i p o t o m A b r a h a m o v e loze. U t o m cilju Biblija priču o b i l j k a m a završava u d v a stiha (Knjiga Postanka 11-12) i p o t o m se oslanja na naše razumijevanje b i b l i j s k o g tumačenja (primjerice N a h m a n i d e s o v komentar) z a određivanje p r a v i l n o g redoslijeda zbivanja. N a h m a n i d e s n a m sa­ mo za biljke g o v o r i da im je kronologija sažeta. Teme Knjige Pos­ tanka 1 u svezi sa životinjama su od trajnog zanimanja jer v o d e p r e m a čovjeku, pa se t o m slijedu od u k u p n o šest dana i 31 stiha posvećuju p u n a d v a dana (pet i šest), odnosno 12 stihova (Knjiga Postanka 1,20-31).

F. P O T O P U NOINO D O B A

Možda najtvrdokorniji p r o b l e m usklađivanja Biblije i znanosti predstavlja Potop u N o i n o doba (Knjiga Postanka 6-8), odnosno prije oko 4100 godina. U njemu nestaje sav život. Samo N o a , nje­ g o v a obitelj i d v a i l i četrnaest p r e d s t a v n i k a svake životinjske vrste preživljavaju o l u j u u posebno p r i p r e m l j e n o j lađi (Knjiga Postanka 6,17-22; 7,2). P r e m d a su priče o p o t o p u česte u mnogo d r e v n i h k u l t u r a , ame­ ričke civilizacije se, primjerice, ne prekidaju u vrijeme biblijskog Potopa. N i j e m i poznat nijedan tradicijski komentar koji b i posve zadovoljio razlike između znanosti i biblijske priče. Ima međutim nagovještaja koji b i , možda, m o g l i b i t i važni. N a h m a n i d e s p r i m ­ jećuje da su Potop možda preživjele i druge osobe o s i m N o e i nje­ gove obitelji (temeljeno na K n j i z i Postanka 6,4). N o i n a lađa našla se na p l a n i n i A r a r a t u za koji se vjeruje (ali nije nedvojbeno) da se n a l a z i u A r m e n i j i (Knjiga Postanka 8,4). A l i , kako primjećuje N a h ­ manides, m n o g o je p l a n i n a u svijetu više od o n i h u A r m e n i j i . Pre­ ma l o k a l n i m legendama starim dvije tisuće g o d i n a , područja oko S r e d o z e m n o g m o r a također n i s u b i l a zahvaćena p o t o p o m . T i i z v o r i upućuju na činjenicu da je potop bio lokalne n a r a v i , a ne svjetske. Dodatak • 2 0 5

M e z o p o t a m i j a , područje u k o j e m se nalaze B a b i l o n i U r , a vjerojatno i N o i n d o m , s t r i je strane okruženo rijekama Eufrat i Tigris. R a d i se u g l a v n o m o r a v n i c i . V e l i k a p o p l a v a prije o t p r i l i k e pet tisuća g o d i n a stvorila je pokraj U r a naslagu taloga debljine tri metra. P r e m a tome, p o p l a v a u N o i n o vrijeme ne bi bila p r v a . K o l e g i c a Peggy K e t z je u hebrejskom tekstu primijetila važnu r a z l i k u . P r v o spominjanje plana za uništenje života glasi: "Reče Jahve: 'Ljude koje sam stvorio izbrisat ću s lica zemlje (adame) — od čovjeka do zvijeri, puzavce i ptice u z r a k u ' " (Knjiga Postanka 6,7). Tijekom cijele priče o P o t o p u uništenje se o d n o s i na uništenje s lica areca, a ne adame. P r e m d a se i adama i arec m o g u prevesti kao ' z e m l j a ' , m o g u se o d n o s i t i na l o k a l n a područja, a ne na cijelu Z e m l j u . N a primjer: " G l a d se proširi p o svoj zemlji (arecu)" (Knji­ ga Postanka 41,56), i l i " N i j e b i l o hrane u cijeloj z e m l j i (arecu)" (Knjiga Postanka 47,13). K a j i n je protjeran "s lica zemlje (adame)" (Knjiga Postanka 4,14). On nije otišao na more, n i t i je sa Zemlje otišao n a M a r s ! V i d i m o d a p o j m o v i uporabljeni z a zemlju, arec i adama, često imaju ograničen geološki doseg. Promjena izričaja s adame na arec možda g o v o r i o promjeni bo­ žanske namjere, promjenu s uništenja svega živoga na uništenje iskvarenog mezopotamijskog područja. Ta promjena plana mož­ da je nagoviještena stihom poslije Knjige Postanka 6,7 c i t i r a n i m gore: " A l i je N o a našao milost u očima J a h v i n i m . " (Knjiga Postan­ ka 6,8) Stvari su krenule loše, a l i nije sve bilo izgubljeno. B i l o je u M e z o p o t a m i j i i d o b r i h stvari. Od tog stiha nadalje uništenje je ograničeno na lice areca.

2 0 6 • Božja znanost