Fukujama Kraj Istorije Tekst

mil

ENDOdbor teritorij, od Poljske do Portugala, od nuklearnog oruzja, zracnih i podmornickih baza, i od svih institucija ukljucenih u istraiivanja i proizvodnje nuklearnog naoruZanja. Zahtijevamo od dvije supersile da povuku svo nuklearno naoruzanje s teritorija Europe. Tocnije, zahtijevamo od Sovjetskog Saveza za zaustavi proizvodnju raketa srednjeg dornera SS 20 i zahtijevamo od Sjedinjenih DrZava da ne implementiraju odluku 0 razvijanju krstarecih raketa i raketa Pershing II za rasporedivanje na tlu zapadne Europe. Takoder ielimo ubrzati ratifikaciju SALT II ugovora, kao neophodne stepenice prema obnovi ucinkovitih pregovora 0 opcern i potpunom razoruzanju. Istovremeno, moramo braniti i povecati prava svih gradana, na Istoku kao i na Zapadu, da bi se ukljucili u ovaj zajednicki pokret i u bilo kakav oblik razmjene. Pozivamo svoje prijatelje iz Europe, svih vjera i uvjerenja, da hitno razrnotre nacine na koje bismo mogli zajednicki ustrajati na ovim zajednickirn ciljevima. Mi zarnisljarno kampanju sirorn Europe, u kojoj se dogadaju svi oblici razmjene; gdje se predstavnici razlicitih naroda i razIiCitih stavova rnedusobno savjetuju i koordiniraju svoje aktivnosti; u kojima manje formalne razrnjene, izmedu sveucilisra. crkvi, organizacija zena, sindikata, organizacija mladih, skupina profesionalaca i individualaca, postaju dio cilja prornovirajuci zajednicki cilj: oslobodenje cijele Europe od nuklearnog oruija. Moramo poceti djelovati kao da ujedinjena, neutralna i miroljubiva Europa vec postoji. Moramo nauciti biti lojalni, ne "lstoku" ili "Zapadu", nego jedni drugima, i moramo zanemariti zabrane i ogranicenja koja su nam nametnule nacionalne driave.

Odgovornost Ijudi svakog naroda bit ce zalaganje za progon nuklearnog oruzja i baza s europskog tla i iz teritorijalnih voda, i odlucivanje 0 vlastitim sredstima i strategijama koji se ticu njihova teritorija. To ce se razlikovati od zemlje do zemlje, i mi ne tvrdimo da bi ijedna strategija rnorala biti nametnuta. Ali, to mora biti dio transkontinentalnog pokreta u kojem se dogadaju sve vrste razmjene. Moramo se oduprijeti svakom pokusaju drzavnika Istoka ili Zapada u manipulaciji ovim pokretom radi vlastite koristi. Mi ne nudimo nikakvu prednost ni NATO-u ni Varsavskorn savezu. Nasi ciIjevi moraju biti oslobodenje Europe od konfrontacija, nametanje detanta izrnedu SAD-a i SSSR-a, i, naposljetku, ukidanje oba velika rnocna saveza. Obracajuci se prijateljima Europljanima, mi ne okrecerno svoja leda ostatku svijeta. Zalazuci se za mir u Europi, zalazerno se i za mir u svijetu. Dva puta u ovom stoljecu Europa je osrarnotila svoju civilizacijsku pripadnost izazivajuCi svjetski rat. Ovaj put moramo vratiti svoj dug svijetu izazivanjem mira. Ovaj apel nece postici nista ukoliko ga ne podrfi odlucna i inventivna akcija, koja ce ukljuCiti sto vise Ijudi. Moramo stvoriti neodoljiv pritisak za Europu slobodnu od nuklearnog naoruzanja. Mi ne zetirno nametati nikakvu uniformiranost ovom pokretu, niti nametati svoje pregovore ili odluke mnogim organizacijama koje ve: koriste svoj utjecaj u svrhu razoruzanja i mira. Ali, situacijaje ozbiljna. Opasnosti se sire. Trebamo Vasu podrsku u ovome zajednickorn cilju, i pozdravit cerno svaku pornoc ili savjet.

1m Kraj povijesti? Francis Fukuyama Iz The National Interest (1989)

desetljecu nepogresivo je da su se dogodile promPromatrajuCi razvoj dogadaja u nekoliko proteklih jene u intelektualnorn okruzenju u dvjema svjetdesetljeca, tesko je izbjeCi osjecaj kako se dogada skim najvecirn kornunistickirn zemljama, i da su nesto vrlo vaino u svjetskoj povijesti. U protekloj poceli znacajni reformatorski pokreti u objema. godini pojavio se velik broj (,Ianaka posvecenih kraju Hladnog rata i einjenici da se ne eini kako Ali, taj se fenomen prosirio i izvan visoke politike i "rnir" dolazi u mnoge krajeve svijeta. VeCini ovih rnofe se zamijetiti u neizbjeinom sirenju konzuanaliza nedostaje veci konceptualni okvir za razli- rneristicke zapadne kulture u takvim razlicitirn kontekstima kao sto su zernljoradnicke trgovine ili kovanje onog sro je bitno i onog sto je neizvjesno ili slucajno u svjetskoj povijesti, i onog sto je rno- sada sveprisutni televizijski uredaj u boji diljem Kiguce predvidjeti. Kada bi Corbacov bio izbacen iz ne, zadruzni restorani i prodavaonice odjece diKremlja ili kad bi novi ajatolah proglasio novo sto- Ijem Moskve, kao i proslogodisnje sirenje Beetholjece iz opustosenog sredista Bliskog isroka: isti ti vena u japanskim ducanirna siroke potrosnje i uiivanje u rock glazbi u jednakoj mjeri u Pragu, komentatori pohitali bi proglasiti ponovno radaRangoonu i Teheranu. nje nove ere sukoba. Ono cemu smo moida svjedoci, nije samo kraj A opet, svi ti Ijudi nasluCivali su da se dogada Hladnog rata, ili proticanje odredenog razdoblja II nesto veliko, proces koji daje suvislost i jasnocu svakodnevnim naslovima. 20. stoljece svjedocilo je poslijeratnoj povijesti, nego kraju povijesti kao kako svijet pada pod napadajem ideoloskog nasi- takve: odnosno, krajnjoj tocki ideoloske evolucije covjecanstva i univerzalizaciji zapadne liberalne Ija, kako se liberalizam prvo bori 5 ostacima apsodemokracije kao krajnjeg oblika Ijudske vladavine. lutizma, a zatirn i boljsevizrna i fasizma, te napesTime ne tvrdim da vise nece biti dogadaja koji ce Ijetku s obnovljenim marksizmom koji je prijetio puniti stranice godisnjih saietaka medunarodnih da ce dovesti do opce apokalipse nuklearnog rata. AIi, sroljece, koje je zapocelo sarnouvjerenoscu u odnosa u Foreign Affairs,jer se pobjeda liberalizma zbila prvenstveno na podruqu ideja ili spoznaja i konacnu pobjedu zapadne liberalne demokracije, nije jos dovrsena u stvarnom ili materijalnom svijeizgleda da se na svom kraju vraca u punom krugu tu. Ipak, postoje snaini razlozi za vjerovanje kako na svoj pocetak: ne na "kraj ideologije' ili prema pribliiavanju kapitalizma i socijalizma kao sto je ce dugorocno gledano ta ideja zavladati rnaterijalnim svijetom. Kako bismo shvatili zasto je to tako, predskazano, nego do smione pobjede ekonornmoramo prvo razmotriti neka teorijska pitanja koskog i politickog liberalizma. Trijumf Zapada, zapadne ideje, vidljiv je prije ja se ticu prirode povijesne promjene. Teorija 0 kraju povijesti nije originalna. Njezin svega u potpunom iscrpljivanju odriivih sustavnih najpoznatiji zagovaratelj bio je Karl Marx, koji je alternativa zapadnom liberalizmu. U proteklom

••

FRANCIS

FUKUYAMA

KRAJ POVIJESTI?

vjerovao kako smjer povijesnog razvoja ima svoju svrhu i okarakteriziran je uzajamnim utjecajem materijalnih sila, te ce doci do svog vrhunca jedino postizanjem komunisticke utopije koja bi napokon razrijesila sve prijasnje konrradikcije, Ali, koncept povijesti svoj pocetak,

kao dijalektickog procesa koji ima sredinu i kra], Marx je posudio od

svoga velikoga njernackog Wilhelma Friedricha Hegela.

prethodnika

Georga

U dobrom ili losern obliku, vecina Hegelova historicizma postala je dijelom nasega suvremenoga intelektualnog nasljeda, Teza da je eovjecanstvo napredovalo

preko

niza primitivnih

faza spoznaja

na svom putu do danasnjice. i da te faze odgovaraju konkretnim oblicima drusrvenog organiziranja. poput plemenskih. robovlasnickih, naposljetku demokratsko-egalitarnih postala je neodvojiva od modernog

teokratskih i drustava, shvacanja co-

vjeka. Hegel je bio prvi filozofkoji je govorio jezikom mod erne drustvene znanosti i zbog toga je za njega covjek bio produkt svojega konkretnoga povijesnog i drusrvenog okruzenja. a ne, kao sto su to ranije tvrdili teoreticari prirodnog prava, skup

vici i Raymonda Arona na desnici; poslijeratni egzistencijalizam posudio je mnoge od svojih temeljnih kategorija upravo od Hegela preko Kojeve. Kojeva je pokusavao ofiviti Hegelovufenomeno-

logiju uma. Hegela koji je proglasio

da ce povijest

doci do svog kraja 1806. godine cim je u porazu Pruske monarhije od strane Napoleona u bici kod jene prepoznao pobjedu ideala Francuske revolucije i neizbjeznu univerzalizaciju driave koja ukIjueuje principe slobode i jednakosti. Kojeva. daleko od odbacivanja Hegela u perspektivi turbulen-

Ciniti kao tipican kog intelektualca

ke revolucije. lako je preostalo jos vrlo mnogo posla za uCiniti nakon 1806. - ukinuti ropstvo i trgovinu zenama

robljern, prosiriti povlastice radnicima. i cmcirna, te drugim rasnim manjinama -

osnovna nacela liberalno - demokratske su mogla biti poboljsana na temelju

drzave nitoga. Dva

Ijudske civilizacije bila unaprijedena na razinu onih najnaprednijih medu njima i prisiljavala ta drusrva u Europi i Sjevernoj Americi na predvodenje civilizacije kako bi se jos potpunije uspostavia liberalizam.

utjecajnu seriju seminara 1930-ih godina. lako nije bio siroko poznat u SAD-u. Kojevaje imao veliki utjecaj na intelektualni zivot na kontinentu [u Europi]. Medu njegovim studentima isticali su se buduci prosvjetitelji poputjeana-Paula Sartrea na lje-

znanje. Kojeva je napustio poducavanje nakon rata i proveo ostatak svog zivota radeci kao birokrat u Europskoj ekonomskoj zajednici do svoje smrti

Bitka kod jene oznacila je kraj povijesti, jer je u tom trenutku votta covjecanstva (pojam prilicno poznat marksistima) aktualizirao principe Francus-

okolisa primjenom znanosti i tehnologije bio je originalno Hegelov. a ne Marxov koncept. Za razliku od kasnijih povjesnicara, ciji je povijesni relativizam prerasrao u relativizam tout court. kako bilo, Hegel je vjerovao da povijest kulminira u apsolut-

tatorima Hegela najveCi je zasigurno bio Alexander Kojeva. briljantni ruski emigrant koji je u Parizu na Ecole Practique des Houtes Etudes poucavao visoko

vise nema posla ni za filozofe, s obzirom daje Hegel (ispravno prihvacen) vec dosegao apsolutno

1968. godine. Za njegove suvremenike sa sredine stoljeca, Kojevljine tvrdnje 0 kraju povijesti morale su se

manje ili vise odredenih "prirodnih' karakteristika. Svladavanje i preoblikovanje eovjekova prirodnog

gova izvornog proucavan]a, a ne tek nakon sto je isfiltriran kroz iskrivljeno povecalo marksizma. U Francuskoj je ipak postojao napor da se Hegel sacuva od njegovih rnarksistickih inrerpretatora i da ga se ofivi kao filozofa koji je dosad najtocnije govorio. Medu rim modernim francuskim interpre-

ska aktivnost. I srvarno, zivot Kojeve bio je u skladu s njegovim ucenjern. Vjerujuci kako takoder

tnih dogadaja u sljedecih stoljece i pol. inzistirao je na tome kako je ovaj drugi bio temeljno u pravu.

svjetska rata i njima pretece revolucije i ustanci jednostavno su imali uCinak prostornog sirenja onih nacela na taj nacin da su razlicita podruqa

nom trenutku - trenutku u kojem racionalni oblik drusrva i drzave postaje pobjednicki. Hegelova je nesreca sto je poznat iskljucivo kao preteca Marxa, a nasa je nesreca sto je samo nekolicina nas upoznata s Hegelovim radom iz nje-

borbe i sukoba oko 'velikih' pitanja i kao posljedica toga nema potrebe za postojanjem generala i driavnika; one sro ostaje primarno jest ekonom-

Driava

koja se javlja na kraju povijesti

je libe-

ralna utoliko sto prepoznaje i stiti sustavom prava covjekovo univerzalno pravo na slobodu; i demokraticna utoliko sto postoji samo pristankom onih kojima se vlada. Za Kojevu ta tzv. 'univerzalna homogena drfava" pronasla je stvarno utemeljenje u zemljama poslijeratne zapadne Europe - posebice onim slabim prosperitetnim, samozadovoljnim. introvertiranim. slabovoljnim driavama ciji najveCi projekt nije bio nista vise herojski od stvaranja zajednickog triista. Ali, to se i ocekivalo. Povijest covjecanstva i sukobi koji su je karakterizirali, bili su utemeljeni na postojanju "suprotnosti": primitivna covjekova potreba za medusobno priznavanje, transformacija i vladanje nad prirodorn, borba za univerzalno priznavanje prava i dihotomija izmedu proletera i kapitalista. Ali, u univerzalnoj homogenoj drfavi sve protekle suprotnosti su nadidene i sve Ijudske potrebe su zadovoljene. Nema

ideja je slicna onoj koju je izrazio john Maynard Keynes kada je rekao da su Ijudski pogledi na odnose najcesce vodeni sveucilisnih piskarala

od pokojnih ekonomista i proteklih generacija. Ova

spoznaja ne mora biti eksplicitna i svjesna sama sebe, poput modernih politickih doktrina, a urnjesto toga mote preuzeti oblik religije ili jednostranih kulturnih ili moralnih obicaja. A oper, ovo podruqe spoznaje dugorocno gledano numo se manifestira u materijalnom svijetu, stovise stvara materijalni svijet na svoju sliku i priliku. Spoznaja je uzrok, a ne posljedica, i rnoze se samostalno razvi-

ekscentricni solipsizam francuskoje dolaze, kao sto i jesu, kra-

ti iz materijalnog svijeta; zbog toga stvarni podtekst temeljne ofite zbrke trenutacnih zbivanja je povijest ideologije.

jem Drugoga svjetskog rata i za vrijeme zahuktavanja Hladnog rata. Ne bi Ii se shvatilo kako je Kojeva

Neuspjeh u shvacanju korijena ekonomskog ponasanja lezi u prostoru spoznaje i kulture te vo-

mogao biti tako smion i tvrditi da je povijest zavrsila, prvo moramo shvatiti znacenje hegelijan-

di do ceste pogreske pridavanja materijalnim uzrocima fenomena koji su u svojoj prirodi idejni.

skog idealizma. Za Hegela.

Naprimjer. uobicajeno je na Zapadu interpretirati reforrnatorske pokrete, prvo u Kini. a nedavno i SSSR-u. kao pobjedu materijalnog nad idejnim - to

kontradikcije

koje vode

povijest

postoje prvo u podrucju covjekovih spoznaja. npr. na nivou ideja - ne u trivijalnim prijedlozima arnerickih politicara u izbornoj godini, nego ideja u smislu velikih ujedinjavajuCih pogleda na svijet koji se mogu najbolje razumjeti pod pojmom ideologije. Ideologija u tom smislu nije ogranicena na sekularne i eksplicitne poliricke doktrine koje najcesce povezujemo 5 tim pojmorn, nego rnoze ukljucivati religiju. kulturu i sustav moralnih vrijednosti koji takoder cini svako drustvo. Hegelovo razumijevanje odnosa medu idejnim i stvarnim. odnosno, materijalnim svjetovima bio je iznimno slozen pocevsi od einjenice da je za njega jedino razlikovanje medu njima bilo jasno. Nije vjerovao da se stvarni svijet moze prilagoditi ili uciniti prilagodljivim prema ideoloskirn pretpostavkama pro-

je priznanje da ideoloski stimulansi ne mogu zamijeniti materijalne u stimulaciji visoko produktivne moderne ekonomije. i da, ako se zeli napredovati, mora se pozivati na nize oblike osobnog interesa. Ali, ozbiljni nedostaci socijalisticke ekonomije bili su vidljivi prije 30-40 godina svima koji su zeljeli gledati. Zasto su te zemlje odustale od centralnog planiranja u spoznaji

rek u 80-ima? Odgovor se mora nalaziti elita i voda koji su njima vladali koji su

odlucili izabrati rizika nasuprot

'protestantski' "karolickog"

zivot blagostanja i puta sirornastva i si-

gurnosti. Ta promjena nije ni u kojem slucaju bila neminovna kao oblik rnaterijalnih uvjeta u kojima se zemlja nasla, nego je nastala kao rezultat pobje-

fesora filozofije na bilo koji pojednostavljen nadn, ili da 'materijalni' ne bi mogao djelovati na idejni. Stovise. Hegel je kao profesor privremeno ostao bez posla kao rezultat jednog vrlo materijalnog

de jedne ideje nad drugom. Za Kojevu, kao za sve dobre hegelovce, razumijevanje procesa unutar povijesti zahtijeva razumijevanje razvoja u podrucju spoznaje ili ideja. s obzirom da ce spoznaja naposljetku stvoriti materi-

dogadaja. bitke kod jene. Ali, dok je Hegelovo pisanje i razmisljanje moglo biti zaustavljeno metkom iz stvarnog svijeta, ruka na obaracu bilaje tim slijedom motivirana idejama slobode i jednakosti koje su vodile Francusku revoluciju. Za Hegela, cjelokupno ponasanje covjeeanstva u materijalnom svijetu, a time i cijela Ijudska povijest. ukorijenjeni su u prijasnjern stanju spoznaje-

jalni svijet prema svojoj slici i prilici. Reci da je povijest zavrsila 1806 .. znad red da je Ijudska i ideoloska evolucija covjecanstva zavrsila s idejama Francuske ili Americke revolucije. lako odredeni refirni u stvarnom svijetu mozda ne provode te ideje u potpunosti, njihova teoretska istinitost je potpuna i ne rnoze biti vise unaprijedena. Tako za Kojevu nije bilo vazno sto spoznaja poslijeratne

11II

IImII

FRANCIS

KRAJ POVIJESTI?

FUKUYAMA

generacije Europljana nije bila univerzalizirana u cijelom svijeru ako je ideoloski razvoj u srvarnosri zavrsio, homogene drzave ce naposljerku postati pobjednicke kroz marerijalni svijet. Ovdje nemam prostora, a iskreno, ni rnogucnosti za obranu dubine Hegelove radikalne idealisticke perspekrive. Pitanje nije sadrzano u tome je Ii Hegelov sustav bio tocan, vec rnoze Ii njegova perspektiva razotkriti problernaticnu prirodu mnogih rnaterijalistickih objasnjenja koje cesto uzimamo zdravo za gotovo. Time ne zelirn umanjiti ulogu materijalnih faktora kao takvih. Za pravog idealista, Ijudsko drusrvo moze biti izgradeno oko bilo koje arbitrarne sku pine principa bez obzira na njihove poveznice s materijalnim svijetom. A u stvarnosri su Ijudi dokazali da mogu izdrzati i najekstremnije materijalne teskoce u ime ideja koje postoje samo u prostoru duhovnog, bilo u bozansrvenosti krava ili prirodi Svetog Trojstva. lako je eovjekova percepcija materijalnog svijeta oblikovana povijesnom spoznajom materijalnog svijeta, rnoze zasigurno posljedicno una trag utjecati na odrzivosr odredenog stanja svijesti. Tocnije, spektakularno obilje naprednih liberalnih ekonomija i bezbroj razliCitih potrosackih kultura same po sebi istovremeno skrbe i euvaju liberalizam u politickoj sferi. Zelim izbjeCi materijalisticki determinizam koji kaze kako liberalna ekonomija neizbjefno srvara liberalne politike, jer vjerujem da i ekonomija i politika pretpostavljaju jedno prethodno autonomno stanje spoznaje koje ih ornogucava. To stanje spoznaje koje ornogucava rast liberalizma eini se da se stabilizira na nacin koji bi se ocekivao na kraju povijesti ako je potpomognut obiljem mod erne slobodne trzisne ekonomije. Mozerno zakljuciti da je sadrza] univerzalne homogene drzave u obliku liberalne demokracije u politickoj sferi kombinirane s lakim pristupom VCR-u [videorekorderu) i stereo tehnici u ekonomici. jesmo Ii mi u stvarnosti dostigli kraj povijesti? Postoje Ii, drugim rijecirna, bilo kakve temeljne "kontradikcije" u Ijudskom zivotu koje ne mogu biti rijesene u kontekstu modernog liberalizma, a koje bi se mogle rijesiti u sklopu neke druge pol iticko-ekonomske strukture? Ako prihvatimo upravo izlozene idealisticke teze, moramo trafiti odgovor na ovo pitanje u podruqu ideologije i spoznaje. Nas zadatak nije odgovoriti opsirno izazovi-

ma liberalizma koje promovira svaki srnuseni mesija u svijetu, nego odgovoriti na one izazove koji su utemeljeni u vaznirn drusrvenirn i politickirn silama i pokretima, i koji su zbog toga dio svjetske povijesti. Za nase potrebe malo nam je vamo kakve su se eudne ideje pojavile u Albaniji ili Burkini Faso, nas interesira ono sto bi se na neki naCin moglo nazvati zajednickim ideoloskirn nasljedem covjecanstva. U pros 10m stoljecu pojavila su se dva velika izazova za liberalizam, fasizarn i komunizam. Prvospomenuti je iskoristio politi eke slabosti, marerijalizam, anomiju i nedostarak zajednisrva Zapada kao temeljne kontradikcije u liberalnim drusrvima koji mogu biri rijeseni od mane Cvrste drzave koja kuje nove "Ijude" na temelju nacionalne ekskluzivnosri. Fasizam je unisren kao zivuca ideologija u Drugome svjerskom raru. To je bio poraz, naravno, na materijalnoj razini, ali je doveo i do poraza na razini ideje. Ono sto je unistilo fasizarn kao ideju nije bilo univerzalno moral no gnusanje koje je izazvao proriv sebe,jer je mnogo Ijudi bilo sprernno podrzati ru ideju dokle god se cinilo da ima buducnost: nego njegov neuspjeh. Nakon rara, vecini se Ijudi cinilo kako je njernarki fasizarn. zajedno s njegovim azijskim varijantama, osuden na sarnounisrenje, Nisu postojali marerijalni razlozi zasto novi fasisticki pokreti ne bi mogli nastati ponovno nakon rata na drugim mjesrima, ali zbog cinjenice da ekspanzionisticki ultranacionalizam, sa svojom perspekrivom trajnog sukoba, vodi do katastrofalnoga vojnog poraza, ucinio je da u porpunosri izgube svoj urjecaj. Rusevine Reicha, kao i atomske born be bacene na Hirosimu i Nagasaki, ubile su ovu ideologiju na razini spoznaje, rakoder i materijalno, i svi profasisticki pokreri proizasli iz njernackog ijapanskog primjera, popur peronisrickog pokreta u Argentini ili indijska nacionalna vojska Subhasa Chandre Bosea, nestali su nakon rata. ldeoloski izazov, koji je proizasao iz druge velike alternative liberalizmu - komunizma, bio je mnogo ozbiljniji. Marx je, govoreCi Hegelovim jezikom, tvrdio kako u liberalnom drusrvu postoji temeljna kontradikcija koja ne moze biti rijesena u rom konteksru, kontradikcija izmedu kapirala i rada, te da ona formira glavnu optuzbu ikad nasralu proriv liberalizrna. Ali zasigurno, klasno piranje je u stvarnosti na Zapadu bilo uspjesno rijeseno. Kao sto je Kojeva (izmedu ostalih) zapisao, egalitari-

zam moderne Amerike predsravlja kljucno dostignuce klasnog drusrva zarnisljenog od strane Marxa. Ovdje se ne tvrdi kako nema bogarih i sirornasnih Ijudi u SAD-u, ili da razlika medu njima nije u porasru proreklih godina. AIi, korijeni, koji prouzrocuju ekonomsku nejednakost, ne moraju imati nisra s pravnom i drustvenom strukturom koja lezi u nasern drustvu, koja osraje temeljno egalitarna i umjereno redisrriburivna,jednako kao i kulturne i drusrvene karakteristike koje ih cine, koje su slijedom povijesnog nasljeda predmoderni uvjeri. Tako crnacko sirornasrvo u SAD·u nije rezulrar liberalizma nego 'nasljede ropsrva i rasizrna", koje je posrojalo i dugo nakon ukidanja samog ropstva. Kao rezulrar uzmicanja od klasnog pitanja, potpora komunizmu iz razvijenoga zapadnog svijeta, ako mozerno reci, nifa je danas nego ikad nakon Prvoga svjerskog rara. To mote biri izmjereno na niz razlicitih nacina: u smanjivanju Clansrva i broja glasova na izbornim ankerama glavnih europskih kornunistickih stranaka, njihovim odrirn revizionistickim programima, u skladu s rim izbornim uspjesima konzervarivnih stranaka od Velike Britanije, preko Njernarke, do SAD-a i japana, koje su smiono protrzisne i dinarnicne: i u intelekrualnoj klimi u kojoj njihovi "napredniji" danov; vise ne vjeruju da je burzujsko drusrvo nesto sto se u svakom slucaju mora nadvladari. Time se ne tvrdi da sravovi progresivnih inrelekrualaca u zapadnim zemljama nisu duboko patoloski na razlicite nacine. Ali, oni koji vjeruju da je buducnost neizbjezno socijalisticka, vrlo su sraromodni ili rnarginalni u stvarnome politickorn diskursu svojih drustava. Moze se tvrdiri kako socijalisticka alternativa nikada nije bila vrlo primjenjiva na sjevernoamericki svijer i da je bila zadrzana nekoliko proreklih desetljeca prvenstveno zbog svojih uspjeha izvan te regije. Ali, upravo su u neeuropskom svijetu najvise pogoden pojavom velikih ideoloskih transfermacija. Zasigurno su se najznacajnije promjene dogodile u Aziji. Zahvaljujuci jacini i rnogucnosti prilagodavanja domorodackih kultura, Azija je posrala bojisnicorn razlidtih uvezenih zapadnih ideologija pocetkorn ovog stoljeca. Liberalizam je u Aziji bio vrlo slaba trska u razdoblju nakon Prvoga svjerskog rata: danas se lako zaboravlja koliko se sjajnom azijska politicka buducnosr cinila cak donedavno, prije 3~-50 godina. Takoder se lako

zaboravlja sto je znacio ishod azijskih ideoloskih borbi za svjetski politicki razvoj u cjelini. Prva azijska alrernativa liberalizmu, koja je bila odlucno pobjedena, bio je fasizam, sto ga je zasrupao imperijalnijapan.japanski fasizam (po pur njegove njernacke varijanre) bio je pobjeden silorn arnerickog orutja u Pacifickorn ratu i liberalna demokracija nametnura je japanu od srrane pobjednickog SAD-a. Kapitalizam zapadnog tipa i pol iticki liberalizam, koji su bili usadeni japanu, prilagodeni su i rransformirani od strane japana na nacin da su posrali jedva prepoznatljivi. Mnogi su Amerikanci danas svjesni kako je japanska industrijska organizacija itekako razlicita od one koja prevladava u SAD-u ili Europi i upirno je na koji nacin frakcionasko manevriranje, koje se dogada, s vladajucorn Liberalno - demokrarskom srrankom, pridonosi demokraciji. Bez obzira na to, sama cinjenica da su osnovni elementi ekonomskog i politickog liberalizrna tako uspjesno usadeni u unikatne japanske tradicionalne instirucije jamCi njihov dugorocni opstanak. jos je vazniji doprinos koji je japan ucinio za svjersku povijesr slijedeci stope SAD-a u srvaranju isrinski univerzalne potrosacke kulrure koja je posrala simbolom i nepobitnorn cinjenicom koja podupire univerzalnu homogenu drzavu. V. S. Naipaul, koji je purovao po Homeinijevu Iranu krarko nakon izbijanja revolucije, zamijerio je sveprisutne znakove reklamiranja proizvoda tvrtki Sony, Hirachi, JVC, Cija je pojava osrala virtualno otporna i dokazala pretenzije rerima u obnavljanju drzave bazirane na serijatskom zakonu. Zelja za prisrupanjem potrosackoj kulruri stvorena u vecoj mjeri ujapanu, odigralaje kljucnu ulogu u poricanju i sirenju ekonomskog Iiberalizma diljern Azije i zbog toga i promoviranju politickog liberalizma. Ekonomski uspjeh ostalih novo industrijaliziranih zemalja (NIC) u Aziji, koje su slijedile primjer japana, danas je poznara prica. Ono sto je bitno iz Hegelova kura gledanjaje politicki liberalizam koji je slijedio ekonomski liberalizam, mnogo sporije nego stc se vecina nadala, ali se cinilo neizbjeznim. Tu opet vidimo pobjedu ideje univerzalne homogene drzave. juzna Koreja se razvila u rnoderno urbanizirano drusrvo sa sve veCim i dobro obrazovanim srednjim slojem koji nikako nije rnogao ostati izoliran od veCih demokrarskih trendova koji su ih okrufivali. Pod rim se okolnosrima

••

IIII!I

FRANCIS

cinilo netolerantnim za veliku veCinu tog stanovnisrva da njime vlada zastarjeli vojni reiim, dokjapan, tek otprilike desetljece ispred njih u ekonomskom pogledu, ima parlamentarne institucije preko 40 godina. Cak je i bivs: socijalisticki rezirn u Burmi [danasnji Mianmar], koji je mnoga desetljeca egzistirao u kobnoj izolaciji od svih vecih trendova koji su bili dominantni u ostatku Azije, prosle godine bio pogoden pritiscima za liberali-

maoizma, nego Gorbacov u odnosu na Breinjeva i Staljina, te reiim i dalje laska marksizmu-Ienjinizmu kao ideoloskorn potpornju. Ali, svatko upoznat s izgledom i ponasanjern nove tehnokratske elite koja sada vlada Kinom zna da su marksizam i ostali ideoioski principi postali virtualno nevaini kao vodici za politiku i da buriujski konzumerizam ima stvaran utjecaj u toj zemlji po prvi put nakon revolucije. Razina usporavanja u tempu

zacijom ekonomskog i politickog sustava. Prica se da je nezadovoljstvo s samovoljom Ne Wina zapocelo kadaje visi burmanski zapovjednik otisao u Singapur na zdravstveni pregled i slomio se od placa kada je vidio koliko je socijalisticka Burma zaostala za svojim susjedima iz ASEAN-a. AIi, snaga liberalne ideje cinila bi se mnogo

napretka reformi kampanje protiv "dusevnog oneciscenja" i napadi na poliricke disidente mnogo su prikladnije shvaceni kao takticke prilagodbe u procesima svladavanja onog sto je ustvari iznimno teska politicks tranzicija. ZaobilazeCi pita-

manje impresivnom da nije zarazila najvecu i najstariju kulturu u Aziji, Kinu. Sarno postojanje kornunisticke Kine stvorilo je alternativni pol ideoloske privlacnosti. i kao takav predstavljao prijetnju liberalizmu. Ipak, proteklih petnaestak godina svjedocirno gotovo potpunom diskreditiranju rnarksisticko-lenjinistickog sustava kao ekonomskog sustava. Zapocevsi znamenitim trecirn zasjedanjem desetoga centralnog komiteta 1978., kineska Kornunisticka partija zasjedalaje oko dekolektivizacije poljoprivrede za 800 milijuna Kineza koji su jos uvijek iivjeli na selu. Uloga driave u poljoprivredi

bila je smanjena

na onu sakupljaca

poreza, dok je proizvodnja potrosnih dobara nag10 porasla ne bi Ii se seljacima pribliiio osjecaj univerzalne homogene drzave, a samim time i povecao poticaj za rad. Reforma je udvostrucila ki-

nje politicke reforme dok se ekonomiju postavlja na nove oslonce, Dengje uspio zaobici i slom autoriteta koji je slijedio Gorbacovljevu Perestrojku. A opet, trzaj liberalne ideje nastavlja biti vrlo jak, kako se ekonomska snaga razvija i ekonomija postaje sve vise otvorena vanjskom svijetu. Trenuracno preko 20.000 kineskih studenata studira u SAD-u i ostalim zapadnim zemljama, gotovo svi su djeca kineske elite. Teske je za povjerovati da ce, kada se vrate kuci, biti zadovoljni Kinom ukoliko ona ostanejedina zemlja u Aziji koju nije zah-

u polirickorn sustavu. Ono sto je vazno u pogledu svjetske povijesti, nije trenutno

zam, umjesto da je poslufio kao uzorak za azijsku buducnost, postao je anakronizam, i sarno je ki-

sana kao liberalna

nesko kopno one na koje je, ustvari, presudno utjecao napredak i dinamika njezinih prekomorskih

opreznije

u kritiziranju

Maoa i

s Miltonom

Friedma-

[ ...] Sovjetski Savez biti opisan kao niti ja smatram uspije u takvoj

ne rnoze danas ni na jedan nacin liberalna ili demokratska zemlja, kakako je izgledno da Perestrojka mjeri da se rnoze razrnisljati u tim

kategorijama u blizoj buducnosti. Medutim, kraj povijesti nije nuzno u tome da sva drusrva postanu uspjesna liberalna drusrva, vec je vainije da zavrse ideoloske pretenzije predstavljanja drugacijih i visih oblika Ijudskog drustva. U to ime, vjerujem da se nesto vrlo vazno dogodilo u SSSR-u u posljed-

ksizma - lenjinizma Kine, sa stajalista stanje reform. ili

vorenosti ocirih u Kini od pocetka provodenja reformi. Kina sada ne moie ni na koji nacin biti opivise

usporedivalo

nom.

vizmu. Gorbacov je napokon dopustio Ijudima da govore 0 stvarima koje su u sebi shvacali vec mnogo godina, kao npr., da je rnagirno vracanje mar-

bile one gerilski pokreti u nekim azijskim prasumarna ili studenti srednje klase u Parizu. Maoi-

Trenutacno,

ih se u javnosti

prosincu 1986., a ponovile se nedavno kada je umro Hu Yao-Beng, bile su sarno pocetak onoga sto ce neizbjezno podici pritisak za promjenom i

ve ekonomskog sustava. Ekonomske statistike ne pocinju s opisivanjem dinamizma, inicijative i ot-

demokracija.

svom podupiranju slobodnog triista do te tocke da neki, poput Nikolaja Sneleva, nisu zamjerali ako

vatic sve veci trend demokratizacije. Studentske demonstracije u Pekingu, koje su prvi put izbile u

cak njezina buduca ocekivanja. Kljucno je pitanje cinjenica da se Narodna republika Kina vise ne moie ponasati kao voda neliberalnih sila svijeta,

od 20 posto njezine ekonomije ucinjeno je trfisnorn. i najvainije, i dalje njome vlada sa moproglasena Kornunisricka partija koja ne daje naznake povlacenja s vlasti. Deng nije dao niti jedno od obecanja koja je dao Corbacov vezano uz demokratizaciju politickog sustava i ne postoji kineski ekvivalent Glasnasti. Kinesko je vodstvo us-

Ono sto se dogodilo cetiri godine nakon Gorbacovljeva dolaska na vlast je revolucionaran napad na temeljne institucije i principe staljinizma i njihova zamjena drugim principima koji se ne izjednacavaju s iiberalizmomperse, nego Cijajejedina nit poveznica liberalizam. To je najprimjetnije u ekonomskoj sferi gdje su reforrnisticki ekonomisti oko Gorbacova postali nepokolebljivo radikalniji u

njih nekoliko godina: kritike sovjetskog sustava, kojegje sankcionirao Corbacov, bile su tako temeljite i razarajuce da postoji vrlo mala rnogucnost da se na bilo koji nacin vrate staljinizmu ili breznje-

neski izlazni proizvod iitarica u sarno pet godina, i tokom toga stvorila za Deng Xiao-pinga solidnu politicku bazu za sirenje reforme u ostale dijelo-

tvari bilo mnogo

IDII

KRAJ POVIJESTI?

FUKUYAMA

sunarodnjaka - ironicno-ulrirnativna pobjeda Tajvana. Koliko god bile vazne ove promjene u Kini, zapravo je razvoj dogadaja u SSSR-u - originalnoj "domovini svjetskog proletarijata' - zabio posljednji cavae u lijes rnarksisticko-lenjinisticke alternative liberalnoj

demokraciji.

glupost,

da sovjetski

socijali-

zam ni na koji nacin nije bio superioran u odnosu na Zapad, stovise bio je primjer neuspjeha. Konzervativna oporba u SSSR-u, koja se sastojala od radnika, koji su se bojali nezaposlenosti i inflacije, i dufnosnika Partije, koji su se oper bojali gubitka posla i privilegija, napokon je dosla do izrazaja i mote biti dovoljno snazna da izazove Corbacovljevo protjerivanje u nekoliko sljedeCih godina. lako, one sto obje grupe zele je tradicija, poredak i vlast: oni ne iskazuju

duboku

odanost

marksizmu

-

lenjinizmu osim utoliko sto su u njega unijeli vecinu svog zivota. Da bi se autoritet vratio u SSSR nakon Corbacovljeva razaranja, on mora biti ute-

nici? Iii, drugim rijecima, postoje Ii kontradikcije unutar liberalnog drustva, osim onih klasnih, koje su nerjesive? Dvije se mogucnosti narnecu: religija i nacionalizam. Uspon religijskog fundamentalizma proteklih godina unutar krscanske, zidovske i muslimanske tradicije, siroko su prirnijeceni. Moze se teziti zakljucku kako obnova religije na neki nacin odraZava siroko nezadovoljstvo neosobnoscu i duhovnom prazninom liberalnih potrosackih drustava. Za to vrijeme praznina u samoj jezgri liberalizma svakako je manjak unutar ideologije - stovise mana za koju pojedincu ne treba religijska perspektiva da bi je prepoznao - uopce nije jasno moze Ii biti izlijecena kroz politiku. Moderni je liberalizam sam po sebi bio povijesna posljedica slabosti drustava utemeljenih na religiji koja se nije uspjela slofiti oko prirode dobrog zivota, nitije mogla osigurati cak i minimalne uvjete mira i stabilnosti. U suvremenom svijetu sarno je Islam ponudio teokratsku drzavu kao oblik politicke alternative liberalizmu i komunizmu. Ali, ta doktrina je imala maIo utjecaja na nemuslimane i tesko je povjerovati da bi taj pokret mogao preuzeti bilo kakav univerzalni znaca]. Ostali manje organizirani religiozni impulsi bili su uspjesno zadovoljavani unutar sfere osobnog iivota koja je dozvoljena unutar liberalnih drustava. Druga velika "kontradikcija", jesiva liberalizmom,jest

potencijalno

ner-

ona koju narnece naciona-

lizam i drugi oblici rasne i kako je istina kako je vrlo nakon bitke kod jene imao nalizmu. Dva kataklizrnicka

etnicke svjesnosti. Svaveliki posrotak sukoba svoje korijene u naciosvjetska rata proizasla

su iz nacionalnih pretenzija razvijenog svijeta u razlicitirn oblicirna i ukoliko su te strasti promijenjene do odredene granice u poslijeratnoj Europi, i dalje su iznimno jake u Trecern svijetu. Nacionalizam je povijesno predstavljao prijetnju liberalizmu u Njernafkoj i nastavlja biti prijetnja u izoliranim dijelovima "postpovijesne" Europe, po put Sjeverne Irske. Medutim,

nije posve sigurno

da nacionalizam

koja se jos nije pojavila. Ukoliko priznamo, na trenutak, da su fasistidd i komunisticki izazovi liberalizmu mrtvi, postavlja

predstavlja nepomirljivu kontradikciju u sredistu liberalizma. Kao prvo, nacionalizam nije jednoznacni fenomen vec viserazinski, koji se proteze od blage kulturne nostalgije do visokoorganizirane i siroko artikulirane doktrine nacionalsocija-

se pitanje jesu li preostali

lizma.

meljen

na osnovi

neke nove i oprezne

ideologije

jos ikoji ideoloski

supar-

Sarno sustavni

nacionalizmi

one druge

vr-

II!!iII

FRANCIS

FUKUYAMA

sre mogu

biti okvalificirani

kao formalna

ideolo-

gija na razini liberalizma ili komunizma. Velika vecina nacionalistii'kih pokreta u svijetu nema politick! program iza negativne zelje za samostalnoscu od nekih drugih grupa Ijudi, i ne nude nisra poput detaljne agende za drustveno - ekonomsku organiziranost. Kao takvi, oni su kompatibilni s doktrinama

i ideologijama

koje

nude

takve

ti rnoze onernoguciti njezine pretenzije za avangardom u povijesti i'ovjecanstva. A smrt ove ideologije znaci uspon "opce marketizacije" medunarodnih odnosa vecih razmjera

i smanjenje vjerojatnosti rnedu drZavama.

sukoba

To ne implicira ni u kojem slui'aju, kraj rnedunarodnih sukoba per se. Zbog toga jer ce svijet u tom stadiju biti podijeljen na dio koji je povijesni i

gende. Dok mogu stvarati izvor sukoba za libe ralna drusrva, taj sukob ne izvire iz liberalizma

dio kojije postpovijesni. Sukob izmedu drzava ostaje u povijesti, i medu tim drzavarna i onima iz di-

kao takvog koliko iz i'injenice da je liberalizam 0 kojem govorimo jos uvijek nedovrsen. Svakako,

jela koji je postpovijesni bio bi i dalje rnoguc, I daIje bi bila rnoguca, mozda i u porastu, razina et-

velik broj svjetskih

nii'kog i nacionalistii'kog nasilja s obzirom da su ti nagoni potpuno izvan igre, cak i u dijelovima pos-

etnii'kih

i nacionalistii'kih

ten-

zija rnoze biti objasnjeno u terminima Ijudi koji su prisiljeni zivjeti u nereprezentativnim politickirn sustavima

koje nisu sami odabrali.

Dok je nernoguce iskljuciti naglu pojavu novih ideologija ili prije neprirnijecenih kontradikcija unutar liberalnih drustava, tada, cini se kako sadasnji svijet potvrduje da temeljni drusrveno - politicke organizacije nisu

principi izrazito

napredovali od 1806. godine. Mnogi ratovi i revolucije vodeni od tad a bili su pokrenuti u ime ideologija koje su tvrdile kako su mnogo naprednije od liberalizma, ali cije je pretenzije povijest u konacnici

razotkrila.

U meduvremenu,

pomogli

su u

sirenju univerzalne homogene drzave do stupnja u kojem bi ona mogla imati znacajan utjecaj na sveukupni karakter medunarodnih odnosa. Koje su implikacije kraja povijesti na medunarodne odnose? Sasvim jasno, ogroman dio Treceg svijeta ostaje zagubljen u povijesti i bit ce podrui'je sukoba jos mnogo godina. Ali, usredotoi'imo se na sadasnjost vecih i razvijenijih drzava svijeta koje, naposljetku,

i Cine veci dio svjetske

politike.

[ ...] Propast

marksizma

-Ienjinizma,

prvo u Kini, a za-

tim i SSSR-u, znai'it ce njegovu smrt kao zivuee ideologije svjetskog znacaja. Neko vrijeme rnoze postojati jos nekolicina istinskih sljedbenika u podrucjirna poput Manague, Pyongyanga ili Carnbridgea, ali je i'injenica da ne postoji jedna velika drzava u kojoj napredak u tom smjeru u potpunos-

tpovijesnog svijeta. Palestinci i Kurdi, Sikhi i TarniIi, irski katolici i Valonci, Armenci i Azeri, imat ce i dalje svoje nerijesene

nesuglasice.

To narnece

zak-

ljucak kako ce terorizam i ratovi za nacionalno 05lobodenje i dalje imati vaznosr u nacionalnim agendama. Medutim, sukob visokih razmjera rnorao bi ukljucivati i velike drzave jos uvijek uhvacene u stisku povijesti, ali i one, (ini se, odlaze sa svjetske scene. Kraj povijesti bit ce jako tuzno za priznanje,

spremnost

vrijeme.

za riskiranje

zivota u cisto ideoloskoj borbi vaznosr, hrabrost, imaginaciju

Borba

vlastitog

koja poziva i idealizam,

na odbit ce

zamijenjena ekonomskim kalkulacijama, beskrajnim rjesavanjern tehnickih problema, brigom za okolis. zadovoljavanjem sofisticiranih potrosackih zahtjeva. U postpovijesnom razdoblju nece biti ni umjetnosti ni filozofije, sarno stalna briga 0 rnuzeju Ijudske povijesti. Osjecarn u sebi i vidim u drugim Ijudima oko sebe snaznu nostalgiju za vremenom kada je povijest postojala. Takva ce nostalgija ustvari nastaviti poticati natjecanja i sukobe, cak i u postpovijesnom svijetu u nadolazecern vremenu. Jake prepoznajem njezinu neizbjeznost, posjedujem vrlo izrnijesane osjecaje prema civilizaciji koja je bila stvorena u Europi nakon 1945., s njezinim sjevernoatlantskim i azijskim ograncima. Mozda ce upravo ta perspektiva stoljeca dosade na kraju povijesti potaknuti ponovno pokretanje povijesti.

Karikatura

4 Radnici svijeta

lzokrecuci

stari kornunisticki

slogan,

Matt Wuerker

predstavlja

revolucionarna

zbivanja

1989. godine

u

istoi'noj Europi kao revolt protiv komunistickih ikona u korist zapadnih ikona potrosackog drustva. Radnici svijeta postali su potrosaci svjetskih dobara. Trbuscic na Ronaldu McDonaldu pokazuje kako utopija masovne potrosnje nije ono sto se cini nego ima lose posljedice, poirnence, nezdrave i po okolis stetne navike potrosnje. Izvor: M. Wuerker