Frederic Bastiat - Peticija svjecara

PETICIJA SVJEĆARA Frederic Bastiat

1

Od proizvođača svijeća, svjećica, lampi, svijećnjaka, uličnih lampi i alata za gašenje svijeća i od proizvođača loja, ulja, smole, alkohola i općenito svih povezanih s osvjetljenjem. Časnim članovima Donjega doma Parlamenta. Gospodo: Na pravome ste tragu. Vi odbijate apstraktne teorije i imate malo simpatije za obilje i niske cijene. Uglavnom se opterećujete sudbinom proizvođača. Želite njega osloboditi od konkurencije, to jest, sačuvati domaće tržište za domaću industriju. Donosimo vam sjajnu priliku za primjenu vaše - kako ćemo je nazvati? Vaše teorije? Ne, ništa ne zavarava više od teorije. Vaše doktrine? Vašega sustava? Vaših principa? No ako ne volite doktrine, užasavate se sustava, kao i načela, vi osporavate da uopće postoje načela u političkoj ekonomiji; tada ćemo to nazvati vašom praksom - vašom praksom bez teorije i bez načela. Mi patimo zbog razorne konkurencije stranog rivala koji, čini se, djeluje pod uvjetima za proizvodnju svjetlosti tako superiornim našim vlastitima da preplavljuje domaće tržište izuzetno jeftinom svjetlošću; onoga trenutka kada se pojavi, naša prodaja se zaustavlja, svi se kupci okreću njemu, a grana francuske industrije koju čini bezbroj sudionika odjednom se gura u potpunu stagnaciju. Taj rival, koji nije nitko drugi do sunce, napada nas tolikom žestinom da sumnjamo da ga je na nas nahuškala sam prefrigana Engleska (izvrsni su u diplomaciji ovih dana). Da ne spominjemo da sunce do toga otoka iskazuje poštovanje koje ne iskazuje nama. Tražimo od vas da budete toliko dobri te donesete zakon kojim će biti propisano zatvaranje svih prozora, krovnih prozora i stakala na krovovima, izvana i iznutra, uz pomoć roleta, zavjesa, kapaka, brodskih kapaka i različitih rešetki - ukratko, svi otvori, rupe, procjepi i rascjepi kroz koje se svjetlost sunca propušta u kuće, a na štetu poštene industrije koja, ponosno to možemo reći, pruža trajne izvore dohotka u ovoj zemlji, zemlji koja nas ne može, osim ako nam ne želi iskazati nezahvalnost, ostaviti na cjedilu danas u tako neravnopravnoj borbi. Budite dovoljno dobri časni predstavnici, uzmite u obzir naš zahtjev ozbiljno, i nemojte ga odbiti a da bar ne poslušate razloge koje imamo iznijeti u njegovu potporu. Prvo, ako ograničite koliko je to moguće pristup prirodnom svjetlu, i time stvorite potrebu za umjetnim svjetlom, koja industrija u Francuskoj u konačnici neće biti potaknuta? Ako se u Francuskoj bude trošilo više loja, morat će biti više stoke i ovaca, i, posljedično, vidjet ćemo povećanje u broju iskrčenih polja, bit će više mesa, vune, kože, i prije svega više gnoja, temelja svega poljoprivrednog bogatstva. Ako Francuska bude trošila više ulja, vidjet ćemo ekspanziju uzgoja maka, masline i uljane repice. Uzgoj tih rodnih biljaka, koje uz to jako iscrpljuju tlo, poklopit će se s povećanjem brojeva stoke i omogućiti nam njeno profitabilno korištenje. Naše pustopoljine bit će prekrivene drvećem koje daje smolu. Bezbrojni rojevi pčela sakupljat će s naših planina mirisna bogatstva koja se danas gube, jednako onima iz cvijeća. Neće, dakle, biti niti jedne grane poljoprivrede koja neće osjetiti ekspanziju.

2

Isto vrijedi i za pomorstvo. Tisuće plovila upustit će se u kitolov, i u kratkome vremenu imat ćemo flotu sposobnu čuvanju časti Francuske i zadovoljavanju patriotskih aspiracija potpisanih, svjećara i drugih. A što tek možemo reći o zanatlijama Pariške manufakture? Nadalje će se vidjeti pozlata, bronca i kristal u držačima svijeća, u lampama, u svijećnjacima, u svijećnjacima koji svjetlucaju u pravim raskošnim dvoranama nasuprot današnjih stalaka. Ne postoji potrebit skupljač smole na vrhu svoje pješčane dine, ne postoji siromašni rudar u dubini crne jame koji neće primiti veću plaću i uživati uvećano blagostanje. Potrebno je malo uvida, gospodo, da bi se shvatilo da ne postoji valjda niti jedan Francuz, od bogatog dioničara društva Anzin pa do najskromnijeg trgovca šibicama, čije se stanje ne bi povećalo uspjehom naše peticije. Očekujemo vaše prigovore, gospodo; no ne postoji niti jedan od njih koji niste izvukli iz kakve prašnjave stare knjige koja zagovara slobodnu trgovinu. Izazivamo vas da date argument protiv nas koji neće biti odmah opovrgavanje vas samih i principa iza sve vaše politike. Reći ćete nam da, iako ćemo se možda mi okoristiti tom zaštitom, Francuska neće osjetiti nikakve koristi jer će potrošač snositi trošak? Već smo pripremili odgovor za vas: Vi više nemate pravo pozivati se na interese potrošača. Žrtvovali ste potrošača kada god ste naišli na njegov interes suprotstavljen onome proizvođača. Napravili ste to kako biste potaknuli industriju i povećali zaposlenost. Iz istoga razloga dužni ste to napraviti i ovoga puta. Doista, i vi sami ste preduhitrili svoj prigovor. Kada je bilo rečeno da potrošač ima koristi od slobodnog uvoza željeza, ugljena, sezama i tekstila, odvratili ste: "Da, ali proizvođač ima koristi od ograničenja." Stoga, ako potrošač ima koristi od prirodnoga svjetla, onda zacijelo proizvođači svjetla imaju koristi od njegove zabrane. "No", možda ćete dodati, "proizvođač i potrošač su jedna te ista osoba. Ako manufaktura profitira od protekcionizma, i poljoprivrednik će se okoristiti od toga. I obratno, ukoliko poljoprivreda prosperira, otvorit će se tržišta za manufakturna dobra." Stoga, ako nam dodijelite monopol na proizvodnju svjetla tijekom dana, mi ćemo najprije kupiti velike količine loja, drvnog ugljena, ulja, smole, voska, alkohola, srebra, željeza, bronce i kristala za svoju proizvodnju; dodatno, kada mi i naši brojni dobavljači zajedno postanemo bogati, trošit ćemo mnogo i širiti blagostanje u sve grane domaće industrije. Reći ćete da je sunce besplatan dar prirode, da bi odbiti takav dar bilo odbiti bogatstvo samo pod izlikom poticanja načina stvaranja bogatstva? No ako zauzmete tu poziciju, zadat ćete smrtan udar ac svojoj vlastitoj politici; sjetite se da ste do sada uvijek isključivali strana dobra jer i u mjeri u kojoj nose besplatne darove. Imate samo pola dobroga razloga za izlaženje u susret drugim monopolistima u odnosu na ono što imate prema našoj peticiji, koja je potpuno usuglašena s postojećom politikom; odbiti pak naše zahtjeve zato što su bolje utemeljeni no što su ičiji tuđi bilo bi jednako prihvaćanju jednadžbe: + x + = - ; drugim riječima, bilo bi to nabacivanje apsurda na apsurdnost. Rad i priroda pridonose u različitim proporcijama, ovisno o zemlji i klimi, u proizvodnji dobra. Dio koji pridonosi priroda nikada se ne plaća; onaj dio koji pridonosi ljudski rad je taj koji predstavlja vrijednost i plaća se. 3

Ako se naranča iz Lisabona prodaje u pola cijene naranče iz Pariza, to je zbog prirodne topline sunca koje, dakako, bez naplate, pruža prvoj što druga duguje umjetnom grijanju, koje se pak nužno mora kupiti na tržištu. Stoga, kada do nas dođe naranča iz Portugala, možemo reći da nam je napola dana bez naplate, ili, drugim riječima, u pola cijene u usporedbi s onom iz Pariza. Sada, upravo se na temelju toga što je ta naranča polubesplatna (oprostite na izrazu) vi držite da treba biti zabranjena. Pitate se: "Kako francuski radnik može biti konkurentan stranom radniku kada prvi mora raditi cijeli posao, a drugi samo pola posla dok mu drugu polovicu obavlja sunce?" No ako vas činjenica da se proizvod prodaje u pola cijene navodi na to da ga isključite s tržišta, kako može biti da se nešto daje bez naplate, a vi dopuštate da se koristi? Ili niste konzistentni, ili bi trebali, nakon što isključite polubesplatno kao štetno našoj domaćoj industriji, zabraniti i ono što je posve besplatno s više razloga i dvostruko više ornosti. Uzmimo još jedan primjer: Kada proizvod - ugljen, željezo, žito ili tekstil - dođe do nas iz inozemstva, i kada ga možemo priskrbiti s manje rada no da ga proizvodimo sami, razlika je besplatni dar koji nam je pružen. Veličina toga dara je proporcionalna veličini te razlike. To je četvrtina, polovina, tri četvrtine vrijednosti proizvoda, ako nas stranac traži samo tri četvrtine, polovinu ili četvrtinu cijene. Jednako je sa slučajem toga donatora i suncem koje nam daruje svjetlost ne tražeći ništa o d nas. Pitanje je, i postavljamo ga formalno, da li vi želite da Francuska uživa u koristima darovane potrošnje ili navodnim prednostima vlastite proizvodnje. Odaberite koji odgovor želite, no budite logični; sve dok zabranjujete strani ugljen, željezo, žito i tekstil, u proporciji u kojoj se cijena tih dobara približava nuli, kako nekonzistentno bi od vas da isto propuštate napraviti sa suncem čija je cijena nula po cijele dane!

4