Fred Vargas- Odlazi Brzo, Vrati Se Kasno

II. Ljudi u Parizu hodaju mnogo brţe nego u Guilvinecu, Joss je to već odavno ustvrdio. Svakog jutra, pješaci su brzinom od tri ĉvora prolazili avenijom Maine. Tog ponedjeljka, Joss gotovo da je dosegnuo tri i pol ĉvora, nastojeći nadoknaditi zaostatak od dvadeset minuta. Zbog taloga kave koji se cijeli prosuo po kuhinjskom podu. To ga nije zaĉudilo. Joss je već odavno shvatio da stvari imaju svoj tajni i opasni ţivot. Osim moţda nekih nadvodnih komada koji ga nikada nisu napadali, prema sjećanju bretonskog mornara, svijet stvari posve oĉito je imao energiju koja je u potpunosti bila usredotoĉena na to da ĉovjeka izbezumi. I najmanja pogreška pri rukovanju, ponudivši dotiĉnoj stvari nenadanu slobodu, ma koliko sitna bila, zapoĉela bi niz ulanĉanih nevolja koje bi mogle preći cijelu ljestvicu, od nepogodnosti do tragedije. Ĉep koji ispadne iz ruke predstavlja osnovni model, u umanjenom obliku. Naime, ispušteni ĉep neće se otkotrljati ĉovjeku pod noge, nikako. Zavući će se iza peći, zlobnik, poput pauka u potrazi za onim nepristupaĉnim, dovodeći svog progonitelja, ĉovjeka, u niz razliĉitih iskušenja, kao što su pomicanje peći, puknuće kabla, ispadanje alata, plamen. Jutrošnji sluĉaj izazvao je sloţeniji niz, zapoĉet bezazlenom pogreškom u bacanju, koja je dovela do klimanja koša za smeće, njegova boĉnog rušenja i prosipanja taloga kave po podu. Tako stvari, potaknute duhom osvete što se opravdano crpi iz njihova ropskog poloţaja, u kratkim, ali intenzivnim trenucima uspijevaju ĉovjeka podvrgnuti svojoj sablasnoj moći, navesti ga da se savija i puţe poput psa, ne štedeći pritom ni ţene ni djecu. Ne, Joss ni za što na svijetu ne bi ukazao povjerenje stvarima, jednako kao što ne bi ukazao povjerenje ljudima ili moru. One prve oduzimaju vam razum, drugi dušu, a treće ţivot. Kao prekaljeni borac, Joss nije bjeţao od sudbine te je poput psa pokupio kavu, mrvicu po mrvicu. Obavio je to bez prigovora, kao pokoru, a svijet stvari vratio se u red. Taj jutarnji incident nije na prvi pogled bio ništa, ništa doli zanemariva nezgoda, ali za Jossa koji se u tome nije varao, bijaše to jasan podsjetnik da se rat izmeĊu ljudi i stvari nastavlja i da u toj borbi ĉovjek nije uvijek bio pobjednik, daleko od toga. Podsjetnik na tragedije, na brodove slomljenih jedara, na rašĉetvorene koćarice i na njegov brod, Nordijski vjetar, koji se potopio 23. kolovoza u Irskom moru, u tri sata ujutro, s osam ĉlanova posade. No samo Bog zna je li Joss poštivao histeriĉne zahtjeve svoje koćarice, i samo Bog zna jesu li ĉovjek i brod bili pomirljivi jedan prema drugome. Sve do te proklete olujne noći kad je, nakon što mu je krv navrla, šakom udario po oplati. Nordijski vjetar, koji je već gotovo spavao na desnom boku, naglo se poĉeo puniti vodom odostraga. Potopljenog motora, koćarica je plutala u noći, a ljudi su bez prestanka izbacivali vodu, da bi je na kraju u zoru uspjeli zaustaviti na hridi. Bilo je to prije ĉetrnaest godina, dva su ĉovjeka preminula. Ĉetrnaest godina otkako je Joss udarcima napao brodara Nordijskog vjetra. Ĉetrnaest godina otkako je Joss napustio luku Guilvinec, nakon što je odgulio devet mjeseci zbog premlaćivanja i pokušaja ubojstva, ĉetrnaest godina otkako mu je gotovo cijeli ţivot protekao tim morskim putem. Joss je silazio ulicom Gaite, stisnutih zuba, potiskujući gnjev što se u njemu vraćao svaki put kad bi Nordijski vjetar, izgubljen na moru, ponovno izbio na hridi njegovih misli. Zapravo, on nije bjesnio na Nordijski vjetar. Ta dobra stara koćarica samo je reagirala na udarac, škripeći oplatama nagrizenim godinama. Bio je posve uvjeren da brod te noći nije dobro odmjerio domet kratke pobune, nesvjestan svoje dobi, svoje oronulosti i snage valova. Koćarica zasigurno nije priţeljkivala smrt dvojice mornara i

sada je, leţeći poput kakvog glupana na dnu Irskog mora, ţalila zbog toga. Joss mu je dosta ĉesto upućivao rijeĉi utjehe i oprosta te mu se ĉinilo da brod, poput njega, sada uspijeva usnuti, da si je stvorio novi ţivot, ondje dolje, poput njega ovdje, u Parizu. S druge strane, o oprostu za brodara nije moglo biti ni govora. - Dajte, Joss Le Guern, govorio je tapkajući ga po leĊima, moţete tu krntiju natjerati da vuĉe još deset godina. To ja prava junaĉina, a vi ste mu gospodar. - Nordijski vjetar je postao opasan, uporno je ponavljao Joss. Probušen je, a oplata mu se savija. Daske na dnu su istrošene. Ne mogu odgovarati za njega ako doĊe do nekog velikog udara mora. A ĉamac za spašavanje više ne odgovara standardima. - Dobro poznajem svoje brodove, kapetane Le Guern, odgovorio mu je brodar neumoljivo. Ako se bojite Nordijskog vjetra, imam deset ljudi koji su odmah spremni zamijeniti vas.- Ljudi koji se ne boje i koji ne kukaju nad sigurnosnim standardima poput birokrata. Ali ja imam sedam mornara na brodu. Brodar je pribliţio svoje lice, masno, prijeteće. -Ako ste namjeravali, Joss Le Guern, otići plakati u luĉku kapetaniju, moţete biti sigurni da ćete se naći na podu prije nego što se stignete okrenuti. Od Bresta do Saint-Nazairea više nećete naći nikoga tko bi vas se usudio ukrcati. Savjetujem vam, dakle, da dobro razmislite, kapetane. Da, Joss je još uvijek ţalio što nije dotukao tog tipa, sutradan nakon brodoloma, umjesto što se zadovoljio time da mu slomi ruku i skrši prsnu kost. Ali ĉlanovi posade povukli su ga nazad, trebalo ih je ĉetvero za to. Nemoj prokockati ţivot uludo, Joss, kazali su. Zaustavili su ga, sprijeĉili. Da ne ubije brodara i sve njegove sluge, koji su ga izbrisali s popisa ĉim je izašao iz zatvora. Joss je u svim barovima urlao kako debele guzice iz luĉke kapetanije uzimaju novac od provizije, tako da se mogao pozdraviti s trgovaĉkom mornaricom. Nakon što je izbaĉen iz svih luka, Joss je jednoga utorka ujutro uskoĉio u vlak Quimper-Pariz da bi, poput toliko Bretonaca prije njega, izašao na peronu kolodvora Montparnasse, ostavivši iza sebe odbjeglu ţenu i devet tipova koje je trebalo ubiti. Gledajući na raskriţje Edgar-Quinet, Joss je nostalgiĉnu mrţnju pospremio u skrivene kutke svoga duha i poţurio nadoknaditi zakašnjenje. Cijeli taj sluĉaj s talogom kave, ratovima izmeĊu stvari i ratovima izmeĊu ljudi oduzeo mu je u najmanju ruku ĉetvrt sata. A toĉnost je bila kljuĉni element u njegovu poslu i bilo mu je vaţno da prvo izdanje govornih vijesti poĉne u osam sati i trideset minuta, drugo u dvanaest sati i trideset pet minuta, a veĉernje u osamnaest sati i deset minuta. Bili su to trenuci kad je bilo najviše posjetitelja, a slušatelji su u ovom gradu bili u velikoj ţurbi, tako da nisu mogli otrpjeti ni najmanje zakašnjenje. Joss je uzeo kutiju sa stabla gdje ju je objesio tijekom noći, s pomoću ĉvora od dvostrukog uţeta, i odvagnuo je. Nije bila jako teška jutros, moći će dosta brzo probrati pošiljke. Kratko se nasmiješio noseći kutiju prema priruĉnom skladištu koje mu je Damask posudio. Još je bilo dobrih ljudi na zemlji, tipova poput Damaska koji su mu ostavljali kljuĉ i dio stola, ne bojeći se da će mu orobiti blagajnu. Damask, rijeĉ je o imenu. Na trgu je drţao dućan Roller-Rider i dopuštao mu je da svoje vijesti pripremi sklonivši se od kiše. Roller-Rider, rijeĉ je o imenu. Joss je otvorio veliku drvenu kutiju koju je u tren oka napravio vlastitim rukama i koju je krstio imenom Nordijski vjetar II., u znak sjećanja na dragog pokojnika. Zasigurno nije bila neka poĉast za veliku koćaricu koja je ribarila na puĉini, da je naslijedi sanduĉić za pisma u Parizu, ali ta kutija nije bila bilo kakva kutija. Bila je to genijalna kutija, osmišljena genijalnom idejom, zaĉetom prije sedam godina, koja je Jossu omogućila da se na veliĉanstven naĉin vrati nakon tri godine rada u tvornici konzervi, šest

mjeseci u tvornici konca i dvije godine nezaposlenosti. Genijalna ideja pala mu je na pamet jedne noći u prosincu dok je, slomljeno drţeći u ruci ĉašicu u nekom kafiću na Montparnasseu, tri ĉetvrtine ispunjenom usamljenim Bretoncima, slušao ono beskonaĉno ponavljanje sjećanja na rodni kraj. Neki je tip govorio o Pont-l'Abbe i tako je iz Jossove glave izašao prapradjed Le Guern, roĊen u Locmariji 1832., nalaktio se na šank i pozdravio ga. Zdravo, kazao je Joss. - Sjećaš li me se?, upitao je starac. Da, da, promrmljao je Joss. Nisam bio roden kad si ti umro i nisam plakao. No reci mi, sine, moţeš li malo prestati govoriti, sad kad sam te došao posjetiti. Koliko ti je godina? - Pedeset. - Ţivot te nije mazio. Izgledaš starije. Nisu mi potrebne tvoje primjedbe i nisam te ja pozvao. I ti si bio ruţan. - Shvati to malo drukĉije, mali moj. Znaš kako je kad se naljutim. - Da, svi su to znali. Osobito tvoja ţena, koju si mlatio cijeli ţivot. Dobro, kazao je starac uz grimasu, to treba smjestiti u ono doba. Tako je vrijeme nalagalo. - Kakvo vrijeme, ti si tako htio. Ti si joj izbio oko. - Reci mi, zar ćemo nakon dva stoljeća još govoriti o tom oku? - Da, primjera radi. A ti bi mi, Joss, trebao posluţiti kao primjer? Joss koji je udarcima nogom skoro umlatio ĉovjeka na molu u Guilvinecu? Ili se varam? Kao prvo, nije se radilo o ţeni, kao drugo, nije to bio nikakav ĉovjek, nego pohlepnik za novcem kojeg nije bilo briga što će drugi krepati kako bi on mogao pokupiti lovu. - Da, znam. U pravu si. To nije sve, mali, zašto si me pozvao? - Rekao sam ti, nisam te pozvao. Pravi si magarac. Imaš sreće što si naslijedio moje oĉi jer bih ti inaĉe zalijepio jednu. Shvati da sam tu zato jer si me pozvao, tako je i nikako drukĉije. Uostalom, ovo nije bar u koji obiĉavam dolaziti, ne volim glazbu. - Dobro, kazao je Joss pobijeĊeno. Da ti platim piće? Ako uspiješ podignuti ruku. Dopusti da ti kaţem, već si popio svoju dozu. Ne brini se za to, stari. Predak je slegnuo ramenima. Vidio je on već svakakvih i neće se ovaj mali šmrkavac s njim igrati. Jedan Le Guern koji je imao stila, taj Joss, to se nije moglo poreći. - Dakle, nastavio je starac ispijajući svoje piće, nemaš ni ţene ni love? U sve se miješaš, odgovorio je Joss. Svojedobno nisi bio tako zajedljiv, prema onome kako se priĉa. - Tako je kad si utvara. Kad umreš, znaš stvari koje prije nisi znao. - Bez šala, kazao je Joss pruţajući slabašnu ruku prema konobaru. - Što se ţena tiĉe, nisi me trebao zvati, tu baš nisam na svom terenu. - Nisam ni mislio. Ali što se posla tiĉe, nema tu velike mudrosti. Trebaš samo oponašati obitelj. Ti nisi imao što traţiti u proizvodnji konca, to je bilo pogrešno. A osim toga, znaš, ne treba se obazirati na stvari. Hajde još uţad, ali kalemi, niti, a o ĉepovima da ne govorim, bolje je otploviti. - Znam, kazao je Joss. - Treba uzeti u obzir svoje naslijede. Oponašaj obitelj. Više ne mogu biti mornar, kazao je Joss nervirajući se, to mi je zabranjeno.

Tko ti govori o mornarima? U ţivotu ne postoje samo ribe, za ime Boga, samo bi nam to falilo. Zar sam ja bio mornar? Joss je ispraznio ĉašu i usredotoĉio se na pitanje. Ne, kazao je nakon nekoliko trenutaka. Ti si bio glasnik. Od Concarneaua do Quimpera, bio si onaj koji obznanjuje vijesti. Da, mali moj, i ponosan sam na to. Bio sam telal, glasnik. Nije bilo boljega od mene na juţnoj obali. Svakog Boţjeg dana, telal je ulazio u novo selo i izvikivao novosti. I mogu ti reći da je bilo ljudi koji su me ĉekali od zore. Imao sam trideset sedam sela na svom podruĉju, to baš nije malo, zar ne? To je mnogo ljudi, zar ne? Ljudi koji su ţivjeli u svijetu, i to zahvaljujući ĉemu? Zahvaljujući novostima. A zahvaljujući komu? Meni, telalu, najboljem sakupljaĉu vijesti u Finistereu. Moj se glas ĉuo od crkve do praonice i znao sam sve rijeĉi. Svi su dizali glavu da me ĉuju. Moj glas je donosio svijet, ţivot, a to je bilo nešto drugo, ne riba, moţeš mi vjerovati. - Da, kazao je Joss potegnuvši izravno iz boce koja je stajala na šanku. Drugo Carstvo sam ja pokrivao. Odlazio sam po novosti ĉak u Nantes i donosio sam ih na konju, svjeţe poput morskih mijena. Treću Republiku sam ja izvikivao na svim ţalima, trebao si vidjeti tu graju. A o lokalnim poslovima da ti ne priĉam: vjenĉanja, umrli, svaĊe, naĊeni predmeti, izgubljena djeca, starudije koje treba popraviti, sve sam to ja prenosio. Iz sela u selo, davali su mi vijesti koje treba proĉitati. Izjava ljubavi djevojke iz Penmarcha momku iz Sainte-Marine, još se toga sjećam. Vraţji skandal nakon kojeg je uslijedilo ubojstvo. Mogao si se suzdrţati. Ali plaćali su me da ĉitam, samo sam radio svoj posao. Kad ne bih proĉitao, to bi znaĉilo da potkradam svoje klijente, a meĊu Le Guernima moţda ima grubijana, ali nema lopova. Mene se nisu ticale njihove drame, ljubavi i ljubomore mornara i ribara. Imao sam dovoljno briga baveći se svojom obitelji. Jednom na mjesec, dolazio bih u selo vidjeti klince, otići na misu i malo popiti. Joss je uzdahnuo u ĉašu. - I ostaviti pare, zakljuĉio je predak odluĉnim glasom. Ţena i osam klinaca, to je priliĉno. Ali vjeruj mi, s telalom im nikada nije manjkalo. Pljusaka? Love, glupane. Zar su tako dobro plaćali? - Koliko god si htio. Ako postoji nešto na svijetu što nikada neće presahnuti, to su novosti, ako postoji ţeĊ koja se nikada neće utaţiti, to je ljudska znatiţelja. Kad si glasnik, dojiš cijelo ĉovjeĉanstvo. Siguran si da ti nikada neće uzmanjkati ni mlijeka ni usta. Ali, sine moj, kad toliko piješ, nikada ne bi mogao postati glasnik. To je posao koji traţi bistru glavu. -Ne bih te ţelio rastuţiti, pretku, kazao je Joss vrteći glavom, ali telal je posao koji više ne postoji. Više nećeš naći nikoga tko razumije tu rijeĉ. Obućar, to moţe, ali telal, toga nema ni u rjeĉniku. Ne znam jesi li i dalje informiran otkako si umro, ali ovdje su se stvari dosta promijenile. Nikome ne treba vikati u uho na crkvenom trgu, budući da svi imaju novine, radio i televiziju. A ako se prikljuĉiš na mreţu u Loctudyju, znaš je li netko pišao u Bombayu. Onda moţeš zamisliti. Ti zbilja misliš da sam ja stara budala? Samo te informiram, ništa više. Sada je došao red na mene. - Olabavi malo, jadni moj Joss. Nisi baš shvatio ono što sam ti govorio. Joss je podigao prazan pogled prema silueti svoga prapradjeda koji je silazio s barske stolice sa stanovitim dostojanstvom. Telal bijaše velik u svoje doba. Istina je da je nalikovao na tog grubijana. -

- Glasnik,

kazao je predak snaţno, udarivši rukom po šanku, to je ţivot. I nemoj mi govoriti da više nitko ne zna što ta rijeĉ znaĉi ni da telala nema u rjeĉniku, jer to bi znaĉilo da su se Le Guernovi izrodili i više ne zasluţuju da obznanjuju. Ţivot! - Jadna stara budala, promrmljao je Joss gledajući ga kako odlazi. Jadni stari brbljavac. Odloţio je ĉašu na šank i zavikao u njegovom smjeru: - U svakom sluĉaju, ja te nisam pozvao! - U redu je sada, kazao mu je konobar, primajući ga pod ruku. Budite razumni, jer smetate ljudima. - Briga me za ljude!, vikao je Joss drţeći se za šank. Joss se prisjećao da su ga iz bara Artimon izbacila dva tipa koja su bila manja od njega i da je stotinjak metara posrtao po ploĉniku. Probudio se nakon devet sati u predvorju neke zgrade, na udaljenosti od dobrih desetak postaja podzemne ţeljeznice od bara. Oko podne, dovukao se do svoje sobe, objema rukama drţeći ĉelo, te je opet spavao do sutradan u šest sati. Bolno otvorivši oĉi, upro je pogled u prljavi strop svoga stana i kazao samome sebi, tvrdoglavo: Jadna stara budala. Dakle, nakon sedam godina i nekoliko mjeseci napornog brušenja - pronaći ton, naštimati glas, odabrati mjesto, osmisliti rubrike, privući publiku, odrediti cijene - Joss se prihvatio starinske profesije glasnika. Telala. Sa svojom je kutijom lutao po raznim toĉkama u krugu od sedamsto metara oko kolodvora Montparnasse, od kojeg se nije volio udaljavati, za svaki sluĉaj, govorio je, da bi se na kraju, prije dvije godine, smjestio na raskriţju Edgar-Quinet-Delambre. Tamo je privlaĉio posjetitelje trţnice, stanovnike, hvatao je uredske zaposlenike koji su se miješali s diskretnim mušterijama iz ulice Gaite, a u prolazu je grabio dio bujice što je tekla kroz kolodvor Montparnasse. Male kompaktne skupine stiskale su se oko njega i slušale kako izvikuje novosti, zasigurno manje brojne od onih što su se gurale oko prapradjeda Le Guerna, ali treba raĉunati da je Joss sluţio svakodnevno, i to tri puta na dan. On je, s druge strane, u svojoj kutiji skupljao doista znatnu koliĉinu poruka, u prosjeku šezdesetak na dan - i to mnogo više ujutro nego uveĉer, jer je noć bila pogodna za tajne pologe - a svaka od njih nalazila se u zapeĉaćenoj koverti, uz kovanicu od pet franaka. Pet franaka da moţete ĉuti svoju misao, svoj oglas, svoju potragu puštenu u vjetar Pariza, to nije bilo tako skupo. Joss je na poĉetku pokušao s minimalnim iznosom od jednog franka, ali ljudi nisu voljeli da se njihove reĉenice rasprodaju za kovanicu od jednog franka. To je umanjivalo vrijednost njihova prinosa. Iznos od pet franaka je dakle odgovarao i davateljima i primatelju, a Joss je inkasirao neto devet tisuća franaka na mjesec, ukljuĉujući nedjelje. Stari je telal bio u pravu: materijala nikada nije nedostajalo i Joss se s njim morao sloţiti, jedne pijane veĉeri u baru Artimon. „Ljudi imaju hrpu stvari koje ţele reći, toĉno sam te upozorio", kazao je predak, vrlo zadovoljan što vidi da je mali preuzeo posao. „Poput hrpa starih madraca ispunjenih zvukovima. Hrpe stvari koje treba reći i stvari koje ne treba reći. Ti samo skupljaš ono što ti se preda i pruţaš usluge ĉovjeĉanstvu. Ti si filtar koji proĉišćuje. Ali pazi, sine, tu nema odmora. Struţući po dnu, ispumpat ćeš ĉistu vodu, ali ćeš ispumpati i govna. Ĉuvaj svoja muda, u ĉovjekovoj glavi nisu samo lijepe stvari." Toĉno je vidio, taj predak. U dnu kutije, bilo je izrecivog i onog što nije izrecivo. „Neizrecivo", ispravio ga je uĉeni starac koji je vodio neku vrst hotela pored Damaskova dućana. Otvarajući poruke, Joss je zapravo formirao dvije hrpe, hrpu izrecivog i hrpu neizrecivog. Općenito, izrecivo je izlazilo prirodnim putem, odnosno kroz usta ljudi, u uobiĉajenim potocima ili glasnim bujicama, što je ĉovjeku omogućavalo da ne eksplodira pod pritiskom nagomilanih rijeĉi. Naime, za razliku od madraca ispunjenih zvukovima,

ĉovjek je svakog dana spremao nove rijeĉi, ĉime je pitanje praţnjenja postalo od vitalne vaţnosti. Trivijalni dio tog izrecivog stizao je do kutije, za rubrike Prodaja, Kupnja, Izgubljeno-naĊeno, Ljubav, Razno i Tehniĉki oglasi, s tim da je ove posljednje Joss brojĉano ograniĉavao i naplaćivao šest franaka, kao naknadu za gnjavaţu koju bi mu prouzroĉili pri ĉitanju. Ali ono što je glasnik posebno otkrio, bijaše nezamisliv obujam neizrecivog. Nezamisliv, jer u madracima ispunjenim zvukovima nije bio predviden nikakav otvor za ispuštanje verbalne materije. Bilo zato što ona premašuje dopuštene granice nasilja ili odvaţnosti, bilo zato što se, nasuprot tome, ne moţe podići na onaj stupanj zanimanja koji bi opravdao njezino postojanje. Ove pretjerane ili bijedne rijeĉi bijahu dakle natjerane na egzistenciju zatvorenika, svedene na sitnice, ţiveći u sjeni, sramu i tišini. MeĊutim, a to je glasnik dobro shvatio u sedam godina skupljanja, te rijeĉi nisu zbog toga umirale. Gomilale su se, penjale su se jedne na druge, ljuteći se dok je protjecao njihov ţivot krtice, sudjelujući bijesno u iscrpljujućem prometu neodreĊenih i potvrĊenih rijeĉi. Otvorivši kutiju tankim prorezom dvanaest centimetara duţine, Glasnik je napravio otvor kroz koji su zatoĉenici bjeţali poput skakavaca. Nije bilo jutra da iz dna kutije nije crpio ono neizrecivo, huškanja, uvrede, beznaĊe, svaĊe, prokazivanja, prijetnje, ludosti. Neizrecivo gdjekad tako nedoreĉeno, tako beskrajno glupo da bi s mukom proĉitao reĉenicu do kraja. Gdjekad toliko zamršeno da se smisao negdje izgubio. Gdjekad toliko ljepljivo da bi vam list ispao iz ruku. A gdjekad s toliko mrţnje, toliko destruktivno da bi ga glasnik eliminirao. Glasnik je, naime, birao. Iako ĉovjek od duţnosti i svjestan da iz ništavila odvlaĉi najmuĉnije otpatke ljudske misli, da nastavlja spasiteljski posao koji je obavljao njegov predak, glasnik je sebi dao za pravo da iskljuĉi ono što nije moglo prijeći preko njegovih usana. Neproĉitane poruke ostajale su zajedno s kovanicom od pet franaka, jer, kao što je predak utvrdio, medu Le Guernovima nema lopova. Pri svakom izvikivanju, Joss je tako prostirao dnevne otpatke na sanduk koji mu je sluţio kao podij. Uvijek ih je bilo. Sve što bi moglo znaĉiti napad na ţene i sve što je tjeralo u pakao crnce, Arape, ţute i pederske glave bilo je gurnuto medu otpatke. Joss je instinktivno shvaćao da se isto tako mogao roditi kao ţena, crnac ili peder i da cenzura koju je provodio nije znaĉila veliĉinu duše nego je jednostavno bila odraz preţivljavanja. Jednom na godinu, u praznom razdoblju od 11. do 16. kolovoza, Joss je kutiju stavljao na suhi vez da je popravi, ulašti, oboji, u svijetloplavu iznad crte klizanja, tamnoplavu ispod, da Nordijski vjetar II. napiše velikim crnim slovima na prednjoj strani, Radno vrijeme s lijeve strane, a Cjenik i Ostale uvjete s tim u vezi s desne strane. Te je rijeĉi ĉuo mnogo puta tijekom svog uhićenja i osude te ih je spremio u sjećanje. Joss je smatrao da „uvjeti s tim u vezi" daju vaţnost izvikivanju, iako je uĉeni hotelijer imao primjedbe na to. Tip o kojem zapravo nije znao što bi mislio, taj Herve Decambrais. Aristokrat, bez ikakve sumnje, vrlo otmjenog stila, ali toliko upropašten da je morao davati u podnajam ĉetiri sobe na prvom katu i svoj mali dohodak uvećati prodajom ĉipkastih podmetaĉa i dijeljenjem psiholoških savjeta, uz naplatu. On je ţivio stiješnjen u dvjema sobama u prizemlju, okruţen hrpama knjiga koje su gutale sav prostor. Iako je Herve Decambrais na taj naĉin progutao na tisuće rijeĉi, Joss se nije bojao da će ga one ugušiti, jer je aristokrat mnogo priĉao. Gutao je i izbacivao cijeli dan, kao prava crpka, sa sloţenim dijelovima, ne uvijek razumljivim. Ni Damask nije sve hvatao, to je u neku ruku bilo umirujuće, ali Damask nije baš bio bistar. Izruĉivši sadrţaj kutije na stol, poĉevši dijeliti izrecivo od neizrecivog, Joss je zaustavio ruku na širokoj i debeloj omotnici, prljavo bijele boje. Prvi se put zapitao nije li uĉeni aristokrat autor onih luksuznih poruka - dvadeset franaka u omotnici — koje je

primao posljednja tri tjedna, najneugodnijih poruka što ih je ĉitao u ovih sedam godina. Joss je poderao omotnicu, a predak mu se nadvio iza leĊa. „Ĉuvaj svoja muda, Joss, u ĉovjekovoj glavi nisu samo lijepe stvari." - Ne gnjavi, kazao je Joss. Raširio je list papira i glasno proĉitao: -

„A onda, kad su zmije, šišmiši, jazavci i sve životinje koje žive u dubinama podzemnih tunela počele masovno izlaziti u polja i napuštati svoja prirodna staništa; kad su biljke s plodovima i mahunarke počele trunuti i puniti se crvima (...) " Joss je okrenuo papir, traţeći nastavak, ali tekst je ondje završavao. Zatresao je glavom. Istresao je mnogo zastrašujućih rijeĉi, ali taj je tip rušio sve rekorde. - Pokvaren, promrmljao je. Bogat i pokvaren. Odloţio je papir i brzo izvadio ostale omotnice. III. Herve Decambrais stajao je ispred svog ulaza nekoliko minuta prije poĉetka izvikivanja u osam sati i trideset minuta. Naslonio se na okvir vrata i ĉekao dolazak Bretonca. Njegovi odnosi s mornarom-ribarom bijahu opterećeni tišinom i neprijateljstvom. Decambrais nije uspijevao otkriti njihovo podrijetlo ni uzroke. Bio je sklon prebaciti odgovornost na tog grubijana, odvaljenog od stijene, vjerojatno nasilnog, koji je poremetio suptilni tijek njegova ţivota kad je prije dvije godine došao sa svojim sandukom, sa svojom smiješnom kutijom i uzvicima kojima je tri puta na dan izruĉivao tonu bijednih govana na javnom mjestu. U poĉetku mu nije pridavao pozornost, uvjeren da tip neće izdrţati ni tjedan dana. No njegov je posao izvikivanja oĉito funkcionirao i Bretonac je skupio klijentelu, stvarajući da tako kaţemo hrpu smeća svakoga dana, pravo zagaĊenje. Ni za što na svijetu Decambrais ne bi propustio sudjelovanje u tom zagaĊivanju i ni za što na svijetu ne bi se s njim sloţio. On bi dakle svakoga jutra zauzeo mjesto, s knjigom u ruci, i pognutih oĉiju slušao izvikivanje, okrećući stranice, ali ne proĉitavši ni retka od svoga štiva. IzmeĊu dviju rubrika, Joss Le Guern bi ga katkada na brzinu pogledao. Decambrais nije volio taj kratki pogled plavoga oka. Ĉinilo mu se da se glasnik ţeli uvjeriti u njegovu prisutnost, da si umišlja kako ga je upecao, poput neke ribe. Bretonac, naime, nije ĉinio ništa drugo nego je na grad primijenio svoja gruba ribarska razmišljanja, skupljajući u svojoj mreţi gomilu prolaznika poput jata bakalara, kao pravi profesionalni ribolovac. Prolaznici, ribe, sve je to isto u njegovoj okrugloj glavi, a dokaz tome je što je od vaĊenja njihove utrobe naĉinio posao. Ali Decambrais se ulovio, a on je bio suviše dobar poznavatelj ljudske duše da to zanemari. Samo ga je knjiga koju je drţao u ruci i dalje razlikovala od ostalih slušatelja na trgu. Ne bi li bilo poštenije odloţiti tu prokletu knjigu i tri puta na dan suoĉiti se s poloţajem ribe? Odnosno pobijeĊenog, uĉenog ĉovjeka ponesenog glupavim krikom ulice? Joss Le Guern tog je jutra malo kasnio, što je bilo krajnje neuobiĉajeno, a krajiĉkom spuštenog oka Decambrais ga je ugledao kako u ţurbi dolazi i praznu kutiju vješto vezuje za stablo platane, tu kutiju kriĉavo plave boje pretenciozno nazvanu Nordijski vjetar II. Decambrais se zapitao je li mornar ĉitav u glavi. Volio bi znati je li na isti naĉin krstio cijelu svoju imovinu, imaju li stolci i stolovi imena. Zatim je gledao Jossa kako svojim radniĉkim rukama okreće teški podij, kako ga priĉvršćuje na ploĉnik, lako kao da je ptica, kako se podiţe na njega energiĉnim pokretom nogu, kao da se penje na brod, kako iz

vjetrovke vadi papire. Tridesetak ljudi je strpljivo ĉekalo, a medu njima i Lizbeth, uvijek na svom mjestu, s rukama na bokovima. Lizbeth je kod njega unajmila sobu broj 3, kao stan, pomaţući mu da se u njegovom tajnom pansionu sve bez problema odvija. Njezina je pomoć bila odluĉujuća, jasna, nezamjenjiva. Decambrais je ţivio znajući da će mu jednoga dana neki tip oduzeti njegovu ĉarobnu Lizbeth. To će se dogoditi, nuţno. Krupna, visoka i crna, Lizbeth se izdaleka vidjela. Nije bilo moguće sakriti je od oĉiju svijeta. Tim više što Lizbeth nije bila suzdrţanog karaktera, govorila je glasno i velikodušno bi obznanila svoje mišljenje o svemu. A najgore od svega bilo je to što je Lizbethin osmijeh, srećom ne suviše ĉest, izazivao neodoljivu ţelju da joj se bacite u naruĉje, da se zalijepite za njezine goleme grudi i ondje ostanete cijeli ţivot. Imala je trideset dvije godine i jednoga dana on će je izgubiti. Trenutno, Lizbeth je napadala glasnika. Kasniš s otvaranjem, Joss, govorila je isturenog tijela, glave podignute prema njemu. - Znam, Lizbeth, odgovorio je glasnik, zadihan. To je zbog taloga kave. Lizbeth, s dvanaest godina odvedena iz crnaĉkog geta u Detroitu, gurnuta je u bordel ĉim je stigla u francuski glavni grad gdje je ĉetrnaest godina uĉila jezik na ploĉniku ulice Gaite. Sve dok, zbog svoje korpulentnosti, nije izbaĉena iz svih peep-showova u ĉetvrti. Deset je dana spavala na klupi na trgu kad je Decambrais odluĉio potraţiti je, jedne hladne kišne noći. Od ĉetiri sobe koje je iznajmljivao na katu svoje stare kuće, jedna bijaše slobodna. Predloţio joj je da je uzme. Lizbeth je prihvatila, razodjenula se ĉim je ušla i legla na tepih, s rukama ispod potiljka, pogleda uprtog u strop, ĉekajući da se stari naplati. „To je nesporazum", mrmljao je Decambrais pruţajući joj odjeću. „Nemam vam ĉime drugo platiti", odgovorila je Lizbeth odijevajući se, prekriţenih nogu. „Više ne mogu, nastavio je Decambrais, pogleda uprtog u tepih, ne mogu izaći na kraj s ĉišćenjem, veĉerama stanara, kupnjom, posluţivanjem. Pomognite mi i dat ću vani sobu." Lizbeth se nasmiješila, ali se Decambrais nije bacio na njezine grudi. Smatrao se starim i mislio je da se ta ţena treba odmoriti. I.izbeth se doista odmorila: šest godina otkako je tu, nije imala nijednu ljubav. Lizbeth se oporavljala, a on se molio da to još malo potraje. Izvikivanje je poĉelo i oglasi su se nizali jedan za drugim. Decambrais je shvatio da je propustio poĉetak, Bretonac je već bio na oglasu broj 5. Postojao je sustav. Trebali ste zapamtiti broj koji vas zanima i obratiti se glasniku „za dodatne pojedinosti s tim u vezi". Decambrais se pitao odakle je samo izvukao taj ţandarski izraz. - Pet, vikao je Joss. Prodajem leglo maĉića bijelih i crvenkastih, tri muţjaka, dvije ţenke. Šest: Mole se oni što cijele noći divljaĉki sviraju na bubnjevima ispred broja 36, da prestanu. Ima ljudi koji spavaju. Sedam: Obavljam sve stolarske poslove, restauriranje antiknog namještaja, rezultat zajamĉen, prijevoz od kuće i do kuće. Osam: Neka Plinara i Elektra idu k vragu. Devet: Tipovi iz deratizacije su oĉajni. Ostao je isti broj ţohara kao prije, a otmu vam šesto franaka. Deset: Volim te, Helene. Ĉekam te veĉeras kod „Rasplesanog maĉka". Potpis Bernard. Jedanaest: Opet smo imali loše ljeto, a sad je već rujan. Dvanaest: Mjesnom mesaru: juĉerašnje meso bilo je pokvareno, i to već treći put u ovom tjednu. Trinaest: Jean-Christophe, vrati se. Ĉetrnaest: Murjaci jednako degenerici, jednako gadovi. Petnaest: Prodajem jabuke i kruške iz vrta, ukusne, soĉne. Decambrais je pogledom dao znak Lizbeth, koja je u svoj notes zapisala broj 15. Otkako je glasnik izvikivao, moglo se jeftino naći odliĉnih proizvoda, što se pokazalo spasonosno za pripremanje veĉera za goste. Umetnuo je prazan papir medu stranice knjige i ĉekao, s olovkom u ruci. Unazad nekoliko tjedana, moţda tri, glasnik je izgovarao neobiĉne tekstove koji kao da ga nisu zanimali ništa više od prodaje jabuka i automobila. Te neuobiĉajene poruke, profinjene, apsurdne ili prijeteće, sada su se

redovito pojavljivale u jutarnjem izdanju. Preksinoć je Decambrais odluĉio da će ih poĉeti diskretno biljeţiti. Olovka, duljine ĉetiri centimetra, cijela je leţala na njegovu dlanu. Glasnik je zapoĉeo s vremenskom prognozom. Svoja je predviĊanja govorio nakon što bi s podija prouĉio stanje neba, dignuta nosa, a nakon toga prešao bi na pomorsku prognozu vremena, što je bilo posve beskorisno svima koji bi se skupili oko njega. Ali nitko, ĉak ni Lizbeth, nije se usudio kazati mu kako bi mogao ukinuti tu rubriku. Slušali su ga, kao u crkvi. - Turobno rujansko vrijeme, objašnjavao je Glasnik, lica okrenutog prema nebu, razvedravanje ne treba oĉekivati prije šesnaest sati, kratko poboljšanje naveĉer, ako ţelite izaći, moţete, ali uzmite ipak vestu, jer uz razvedravanje ide hladan vjetar. Pomorska prognoza, Atlantik, opće stanje danas i razvoj situacije: anticiklona 1030 na jugozapadu Irske s jaĉanjem na La Manche. Sektor rt Finistere, istoĉni i sjeveroistoĉni 5 do 6 na sjeveru, 6 do 7 na jugu. More mjestimiĉno jako valovito, vjetar zapadni i sjeverozapadni. Decambrais je znao da za pomorsku prognozu treba vremena. Okrenuo je list i ponovno proĉitao dva oglasa koja je zabiljeţio prethodnih dana: Pješice s mojim malim slugom (kojeg se ne usuĎujem ostaviti kod kuće, jer s mojom ženom uvijek dangubi) kako bih se ispričao što nisam bio na večeri kod gde (...) koja je, dobro to vidim, uvrijeĎena jer joj nisam omogućio da povoljno obavi kupnju za svoju veliku proslavu u čast imenovanja njezina muža na mjesto lektora, ali to mi je svejedno. Decambrais je nabrao obrve, ponovno prebirući po sjećanju. Bijaše uvjeren da je taj tekst citat i da ga je negdje proĉitao, nekoć, jednom u ţivotu. Gdje? Kada? Prešao je na sljedeću poruku, s juĉerašnjim datumom: Takvi su znakovi izvanredno bogatstvo malih životinja, koje nastaju iz truleži, poput buha, muha, žaba, krastača, crva, štakora i slično, koje svjedoče o velikoj pokvarenosti, i u zraku, i u vlažnoj zemlji. Mornar bijaše došao do kraja reĉenice, naglasivši ,,u vlaţnoj zemlji". Decambrais je taj izvadak pripisao tekstu iz 17. stoljeća, ali nije bio siguran. Citat nekog luĊaka, manijaka najvjerojatnije. Ili pak nekog cjepidlake. Ili nekog nesposobnjakovića koji je nastojao postati moćan tako što će kap po kap ulijevati nešto nerazumljivo, uţivajući u tome da se uzdiţe iznad vulgarnosti, gurajući ĉovjeka s ulice u njegovu prljavu nekulturu. Zasigurno je bio prisutan ondje, pomiješavši se s malom skupinom, kako bi se zabavljao gledajući tupe izraze što su ih izazivale mudre poruke koje je glasnik s mukom ĉitao. Decambrais je olovkom lupkao po papiru. Ĉak i pod takvim kutom, osobnost i namjera autora ostali su mu nejasni. Tako da je i juĉerašnji oglas broj 14, Serem se na vas, bando idiota, koji je ĉuo tisuću puta na sliĉan naĉin, postao jasan u svom kratkotrajnom i prolaznom bijesu, dok se uvijena poruka cjepidlake i dalje nije mogla dešifrirati. Trebao je uvećati zbirku da bi shvatio, slušajući svakoga jutra. Moţda je autor samo to i traţio: da svakoga dana ostane otvorenih usta. Pomorska prognoza je završila, nerazumljiva, a glasnik je nastavio sa svojom litanijom, lijepim glasom koji se ĉuo do kraja raskriţja. Upravo je završavao s rubrikom Sedam dana u svijetu, u kojoj je na svoj naĉin preţvakavao meĊunarodne vijesti. Decambrais je uhvatio zadnje reĉenice: U Kini se nitko ne smije i ondje se svi prave da nije ništa, i dalje batine. U Africi ne ide baš sjajno, danas kao ni jučer. Nema opasnosti da će se stvari sutra srediti, budući da nitko ne miče dupe zbog njih. Sada se vratio na oglas broj 16, vezano uz prodaju elektriĉnog flipera iz 1965., urešenog golim ţenskim grudima, u savršenom stanju. Stišćući olovku, Decambrais je ĉekao, gotovo napeto. I oglas je stigao, jasno uoĉljiv u mješavini Volim te, prodajem, serem se na vas i kupujem.

Decambrais je pomislio da ribar oklijeva pola sekunde prije nego što će poĉeti. Zapitao se nije li i sam Bretonac pronašao uljeza. - Devetnaest, objavio je Joss. A onda, kad su zmije, šišmiši, jazavci i sve životinje koje žive u dubinama podzemnih tunela počele masovno izlaziti u polja... Decambrais je brzo švrljao po papiru. Stalno te priĉe o ţivotinjicama, te stare priĉe o gadostima ţivotinjica. Opet je proĉitao cijeli tekst, zamišljeno, dok je mornar završavao izvikivanje tradicionalnom Stranicom iz povijesti Francuske za sve, koja se sustavno svodila na pripovijest o starom brodolomu. Vjerojatno je taj Le Guern jednom doţivio brodolom. I vjerojatno se brod zvao Nordijski vjetar. I sigurno je tada Bretonĉeva glava bila pod vodom, kao ĉamac. Taj je ĉovjek zdravog i odluĉnog izgleda bio zapravo trknut, drţeći se svojih opsesija kao pojasa za spašavanje. Jednako kao on, dakle, koji nije izgledao ni zdravo ni odluĉno. - Grad Combrai, objavio je Joss, 15. rujna 1883. Francuski parobrod, 1400 tona. Ide iz Dunkerquea za Lorient, natovaren ţeljezniĉkim traĉnicama. Dospijeva do Basse Gouac'ha. Eksplozija u kotlovnici, jedan putnik je mrtav. Svih 21 ĉlanova posade spašeno. Joss Le Guern nije trebao naĉiniti nikakav znak da raspusti vjernike. Svi su znali da je pripovijest o brodolomu oznaĉila kraj izvikivanja. Ta je pripovijest bila toliko oĉekivana, da su neki ĉak stekli naviku kladiti se oko ishoda drame. Raĉuni su se svodili u kafiću preko puta ili u uredu, ovisno o tome jeste li se kladili na „svi spašeni", „svi izgubljeni" ili pola- pola. Jossu se baš nije sviĊalo to zgrtanje novca na tragediji, ali je isto tako znao da se ţivot ponovno rada iz ruševina i da je dobro dok je tako. Skoĉio je sa svog podija, pogledom se susreo s Decambraisom, koji je spremao svoju knjigu. Kao da Joss nije znao da je slušao izvikivanje. Stari licemjer, stari gnjavator koji nije ţelio priznati da ga siroti bretonski ribar spašava od dosade. Kad bi samo znao, Decambrais, što je pronašao u jutrošnjoj pošiljci. Herve Decambrais sam plete čipkaste podmetače, Herve Decambrais je peder. Joss je, nakon malog iskušenja, poruku odloţio na stranu. Bilo ih je već dvoje, moţda troje s Lizbeth, koji su znali da se Decembrais potajice bavi pletenjem ĉipki. U nekom smislu, zbog te mu je novosti ĉovjek postao manje antipatiĉan. Moţda zato jer je godinama gledao svoga oca kako naveĉer satima krpa mreţe. Joss je pokupio ostatke, natovario sanduk na leda, a Damask mu je pomogao da ga stavi u skladište. Kava bijaše topla, dvije šalice pripremljene, kao svakoga jutra poslije izvikivanja. Nisam ništa shvatio o 19, kazao je Damask sjedajući na visoki ta- bure. Priĉa o zmijama. Reĉenica ĉak nije ni završena. Damask bijaše mladi tip, snaţan, Ijepuškast, srĉan, ali ne baš bistar. U oĉima mu je stalno bila prisutna neka obamrlost, koja mu je pogled ĉinila praznim. Previše njeţnosti ili previše gluposti, Joss se nikako nije mogao odluĉiti. Damaskov se pogled nikada nije zadrţavao na nekoj odreĊenoj toĉki, ĉak ni kad bi razgovarao s vama. Plutao je neprimjetno, obloţen poput omaglice, neuhvatljiv. Pokvarenjak, komentirao je Joss. Ne trudi se. Ne trudim se, kazao je Damask. Nego reci, jesi li slušao moju prognozu? - Jesam. Jesi li ĉuo da je ljeto završilo? Ne vjeruješ da će ti nuţno postati hladno? Damask je nosio kratke hlaĉice i platneni prsluk na golo tijelo. U redu, kazao je gledajući se. Shvaćam. Ĉemu sluţi to tvoje pokazivanje mišića? Damask je jednim gutljajem ispio kavu.

Ovo nije dućan s ĉipkama, odgovorio je. Ovo je Roll-Rider. Prodajem daske, boardove, role, surfove i terenska vozila. To je dobra reklama za dućan, dodao je pritisnuvši kaţiprstom svoje tijelo. - Zašto spominješ ĉipku?, upitao je Joss, odjednom postavši nepovjerljiv. - Jer je Decambrais prodaje. A on je tako star i tako mršav. - Ti znaš gdje nabavlja te svoje podmetaĉe? Znam, kod veletrgovca iz Rouena. Decembrais nije neki tupan. Besplatno me poduĉio. - Ti si otišao do njega? Pa što onda? „Savjetnik za ţivotna pitanja", to piše na njegovoj posjetnici, zar ne? Nema ništa sramotno u tome da se o stvarima razgovara, Joss. Napisao je takoĊer: „40 franaka pola sata. Svakih zapoĉetih ĉetvrt sata se plaća." Skupo za podvalu, Damask. Sto taj stari zna o stvarima u ţivotu? Nije nikada ni plovio. Nije to podvala, Joss. Ţeliš dokaz? „Ne pokazuješ tijelo radi dućana, Damask, nego radi sebe", kazao je. „Obuci se i pokušaj imati povjerenja, to ti je prijateljski savjet. Bit ćeš jednako lijep, ali ćeš izgledati manje glupo." Što na to kaţeš, Joss? - Treba priznati da je mudro, priznao je Joss. Pa zašto se ne obuĉeš? Jer ĉinim što mi se sviĊa. Samo, Lizbeth se boji da ću umrijeti, a Marie-Belle takoĊer. Za pet dana, vratit će mi se polet i odjenut ću se. Dobro, kazao je Joss. Naime, vrijeme se gadno kvari sa zapada. Decambrais? Što, Decambrais? Ne podnosiš ga? Pazi, Damask. Decambrais je taj koji mene ne podnosi. Šteta, kazao je Damask spremajući šalice. Jer ĉini se da se jedna od njegovih soba oslobodila. To bi bilo dobro za tebe. Na dva koraka od posla, na toplom, opran i nahranjen svake veĉeri. Sranje, kazao je Joss. Kao što kaţeš. Ali sobu ne moţeš uzeti. Budući da ga ne podnosiš. Ne, kazao je Joss. Ne mogu je uzeti. - To je glupo. - Jako glupo. Osim toga, tu je Lizbeth. Sto predstavlja veliku prednost. Golemu prednost. Kao što kaţeš. Ali ne moţeš je unajmiti. Budući da ga ne podnosiš. - Pazi, Damask. On je taj koji mene ne podnosi. - To se svodi na isto, kad je rijeĉ o sobi. Ne moţeš. Ne mogu. Ponekad se stvari loše sloţe. Siguran si da ne moţeš? Joss je stisnuo ĉeljust. Siguran, Damask. Ne treba na to trošiti rijeĉi. Joss je izašao iz dućana i otišao u kafić preko puta, Viking. Nije da su se NormanĊani i Bretonci ikada slagali, svojim su se brodovima sudarali na graniĉnim morima, ali Joss je takoĊer znao da se zbog neke sitnice mogao roditi na sjevernoj strani zemlje. Gazda Bertin, krupan ĉovjek riĊe kose, visokih jagodica i svijetlih oĉiju, posluţivao je jabukovaĉu jedinstvenu na svijetu, koja vam je davala vjeĉnu mladost, udarajući vas dobro po utrobi, umjesto da vas pošalje direktno u grob. To znaĉi da su jabuke dolazile s njegova imanja i da su ondje bikovi ugibali kao stogodišnjaci, još uvijek ţivahni. Dakle, jabuke, zamisli. Nešto nije u redu jutros?, uznemirio se Bertin, posluţujući mu jabukovaĉu. -

Nije ništa. Samo katkad se stvari loše posloţe, kazao je Joss. Misliš li da me Decambrais ne podnosi? Ne, kazao je Bertin, obdaren svojim normandijskim oprezom. Mislim da te smatra grubijanom. Koja je razlika? Recimo da se to moţe srediti, s vremenom. S vremenom, samo vam je to u ustima, vama Normandanima. Jedna rijeĉ svakih pet godina, uz mnogo sreće. Da su svi kao vi, civilizacija ne bi napredovala. Moţda bi bolje napredovala. S vremenom! Ali koliko vremena, Bertin? To je pitanje. Ništa naroĉito. Desetak godina. Onda je stvar propala. Je li hitno? Htio si se s njim savjetovati? Htio sam sobu kod njega. Bilo bi dobro da se pokreneš, mislim da već ima jedan zahtjev. Mrgodi se jer tip juri za Lizbeth. Zašto da se pokrenem, Bertin? Stari pozer drţi me za grubijana. Moraš ga razumjeti, Joss. On nikada nije plovio. Uostalom, zar nisi grubijan? Nikada nisam tvrdio suprotno. Vidiš. Decambrais je znalac. Reci mi, Joss, jesi li shvatio svoj oglas broj 19? -Ne. Ja mislim da je specijalan, jednako specijalan kao oni prošlih dana. Vrlo specijalan. Ne volim takve oglase. Zašto ih onda ĉitaš? Jer su plaćeni, i to dobro plaćeni. A meĊu Le Guernovima moţda ima grubijana, ali nema lopova. -

IV. - Pitam se, kazao je komesar Adamsberg, budući da sam murjak, nisam li doista postao murjak? Već ste to rekli, primijetio je Danglard koji se spremao na sreĊivanje svog metalnog ormara. Danglard je imao namjeru krenuti od jasne osnove, kao što je objasnio. Adamsberg, koji nije imao nikakvu namjeru, poslagao je dosjee na stolce oko svoga stola. Što o tome mislite? Da bi nakon dvadeset pet godina posla to moţda bilo dobro. Adamsberg je gurnuo ruke u dţepove i naslonio se o svjeţe oliĉeni zid, promatrajući neodreĊenim pogledom prostor na koji je nogom stupio prije manje od mjesec dana. Nove prostorije, nova imenovanja, Kriminalistiĉka brigada policijske prefekture u Parizu, jedinica za ubojstva, prijamna postaja trinaestog arondismana. Svršeno je s provalama, napornim kraĊama, utvrĊivanjem ĉinjenica, nenaoruţanim tipovima, odvaţnostima, neodvaţnostima, i s kilogramima papira s tim u vezi. „S tim u vezi", ĉuo je to dvaput u posljednje vrijeme. Budući da je murjak. Nije da ga kilogrami papira ,,s tim u vezi" neće pratiti i ovdje, jednako kao drugdje. Ali i ovdje, jednako kao drugdje, pronaći će tipove koji vole papire. Još kao vrlo mlad, kad je napuštao Pirineje, otkrio je da takvi tipovi postoje te je prema njima osjećao veliko poštovanje, malo tuge i beskrajnu zahvalnost. On je najviše volio hodati, smišljati i djelovati, a znao je da su brojni kolege prema njemu osjećali malo poštovanja i mnogo tuge. „Papir, jednoga mu je dana objasnio neki rjeĉiti tip, redakcija, zapisnik, u ishodištu je svake ideje. Bez papira nema ideje. Rijeĉ podiţe ideju kao što humus podiţe grašak. Ĉin bez papira, to je još jedan grašak koji umire u svijetu." Dobro, morao je dakle dovesti do smrti kamione graška otkako je postao murjak. Ali ĉesto je osjećao kako mu nakon šetnji dolaze zanimljive misli. Misli koje su bez sumnje više nalikovale paketima algi nego grašku, ali bilje ostaje bilje, a ideja ostaje ideja, i jednom kad ste je iznijeli, nitko vas ne pita jeste li je ubrali u obraĊenom polju ili pokupili u nekoj kaljuţi. Nakon što smo to utvrdili, bilo je nedvojbeno da je njegov pomoćnik Danglard koji je volio papir u svim oblicima, od onih najuznositijih do onih najskromnijih - u sveţnjevima, u knjigama, u svicima, u listovima, od prvotiska do rola — tip koji će vam nabaviti kvalitetan grašak. Danglard je bio usredotoĉen tip koji je mislio ne hodajući, tjeskoban tip mekanog tijela koji je pisao pijući i koji je, kao jedinu pomoć svojoj nepomiĉnosti, svome pivu, svojoj izgriţenoj olovci i svojoj pomalo umornoj znatiţelji, proizvodio ideje posve drukĉijeg tipa. Cesto su se znali sukobiti oko toga, jer je Danglard smatrao da se jedino moţe uvaţiti ideja proistekla iz promišljenog rezoniranja, dok je svaki oblik neodreĊene intuicije sumnjiv, a Adamsberg nije ni do ĉega drţao niti je pokušavao jedne odijeliti od drugih. Kad je prebaĉen u Kriminalistiĉku brigadu, Adamsberg se izborio da sa sobom povede postojan i precizan duh poruĉnika Danglarda, promaknutog u kapetana. Na tom novom mjestu, Danglardova razmišljanja jednako kao ni Adamsbergova lutanja neće više skakati od razbijenog izloga do kraĊe torbice. Usredotoĉit će se na samo jedan cilj: krvne zloĉine. Nema više ni onog malog izloga da vas odvoji od košmara ubijenog ĉovjeĉanstva. Nema više ni one torbice s kljuĉevima, adresarom i ljubavnim pismima koja vas pušta da udahnete ţivahan zrak sitnog zloĉina i da mladu ţenu otpratite do vrata, s ĉistom maramicom. Ne. Krvni zloĉini. Odjel za ubojstva. Ta oštra definicija njihovog novog pravca djelovanja ranjavala je poput britvice. Vrlo dobro, upravo je to htio, ostavljajući iza sebe nekih tridesetak kriminalistiĉkih sluĉajeva

razriješenih uz snaţnu pomoć sanjarenja, šetnji i podizanja algi. Smjestili su ga tu, na liniju s ubojicama, na putu uţasa, gdje se protivno svim oĉekivanjima pokazao vraški dobar — „vraški" bijaše izraz koji je izabrao Danglard, vodeći raĉuna o nepraktiĉnosti Adamsbergovih mentalnih putova. Tu, obojica na istoj liniji, s dvadeset šest pomoćnika. - Pitam se, nastavio je Adamsberg prelazeći polako rukom po vlaţnim zidovima, moţe li nam se dogoditi ista stvar kao na stijenama uz morsku obalu. - Drugim rijeĉima?, upitao je Danglard s trunkom nestrpljivosti. Adamsberg je uvijek govorio polagano, uzimajući si dovoljno vremena da izgovori i ono vaţno i ono beznaĉajno, gdjekad gubeći cilj po putu, a Danglard je s mukom trpio takvo njegovo postupanje. -Da, te stijene, recimo da nisu iz jednog komada. Recimo da su od tvrdog vapnenca i od mekanog vapnenca. - Mekani vapnenac u geologiji ne postoji. Briga nas, Danglard. Ima mekanih krajeva i tvrdih krajeva, kao u svakom obliku ţivota, kao u meni samom i kao u vama. To su te stijene. Kako ih more udara, mlati, mekani krajevi poĉinju se rastapati. - „Rastapati" nije prava rijeĉ. Briga nas, Danglard. Ti krajevi odlaze. Tvrdi dijelovi postaju izboĉeni. A što više vrijeme prolazi, to more više udara, a slabost se rasipa pod vjetrovima. Na kraju svog ljudskog ţivota, stijena je tek krunište, zubi, ĉeljust od vapnenca spremna na ugriz. Umjesto mekoće, eto udubina, praznina, odsutnosti. - I što onda?, kazao je Danglard. Onda se pitam ne trpe li murjaci, i mnogi drugi ljudi izloţeni lomovima u ţivotu, istu takvu eroziju. Nestanak njeţnih dijelova, otpor ţilavih dijelova, neosjetljivost, otvrdnuće. U stvari, pravi gubitak. - Pitate se jeste li stupili na put vapnenaĉke ĉeljusti? - Da. Ne postajem li murjak. Danglard je na trenutak razmišljao o tom pitanju. Što se tiĉe vaše osobne stijene, mislim da se erozija ne ponaša normalno. Recimo da je kod vas tvrdo mekano, a mekano tvrdo. Prema tome, rezultat je posve drukĉiji. - Što se time mijenja? - Sve. Otpor mekanih dijelova, to je svijet okrenut naopako. Danglard je promotrio svoj vlastiti sluĉaj, umetnuvši sveţanj listova u jedan od obustavljenih predmeta. A što bi se dogodilo, nastavio je, kad bi neka stijena u potpunosti bila sastavljena od mekanog vapnenca? I da je to murjak? Na kraju bi dosegnuo veliĉinu kugle, a onda bi nestao tjelesno i imovinski. - Doista ohrabrujuće. Ali ne mislim da takve stijene mogu postojati slobodno u prirodi. Osobito ne murjaci. - Treba se nadati da je tako, kazao je Danglard.

Mlada je ţena oklijevala pred vratima policijske postaje. Napokon, nije pisalo „Komesarijat", nego „Policijska prefektura — Kriminalistiĉka brigada", lakiranim slovima na sjajnoj ploĉi obješenoj o okvir vrata. Bila je to jedina ĉista stvar na tom mjestu. Zgrada je bila stara i crna, a prozori prljavi. Ĉetiri su radnika bila zaposlena oko prozora, bušeći kamen uz paklensku buku, da postave rešetke. Maryse je zakljuĉila da jc rijeĉ o murji, bez obzira je li to Komesarijat ili Prefektura, i da su ovi mnogo bliţi od onih na aveniji. Zakoraĉila je prema vratima, zatim je ponovno zastala. Paul ju je upozorio, svi će joj se murjaci smijati. Ali nije bila mirna, zbog djece. Što ju je koštalo ući? Pet minuta? Koliko će joj trebati da sve kaţe i da se spasi. Svi murjaci će ti se smijati, jadna moja Maryse. Ako je to ono što ţeliš, poţuri. Neki je tip izašao kroz kolni ulaz, prošao pored nje, a onda se vratio. Vrtjela je kopĉu na torbici. Nešto nije u redu?, upitao je. Bijaše to malen, tamnokos ĉovjek, nemarno odjeven, nepoĉešljan, s rukavima crne jakne podignutima na golim podlakticama. Zasigurno netko tko je, kao ona, trebao ispriĉati neke neugodne stvari. Ali on je već bio gotov. -Jesu li ljubazni, ondje unutra?, odvratila je protupitanjem Maryse. Tamnokosi je tip slegnuo ramenima. Ovisi o deĉkima. Slušaju li vas?, pitala je Maryse preciznije. Ovisi o tome što im govorite. Moj nećak misli da će mi se smijati. Tip je nagnuo glavu u stranu i paţljivo je pogledao. O ĉemu je rijeĉ? O mom stanu, prošle noći. Ljutim se zbog djece. Ako je neki luĊak sinoć ušao, tko mi jamĉi da se neće vratiti? Ili nešto drugo. Maryse je grizla usne, a ĉelo joj se malo zacrvenjelo. Ovdje, kazao je blago muškarac pokazujući na oronulu zgradu, ovo je Kriminalistiĉka brigada. Za ubojstva, znate. Kad nekoga ubiju. Ah, kazala je Maryse uzrujano. PoĊite u postaju na aveniji. U podne je već mirnije, imat će vremena da vas saslušaju. Ah, ne, kazala je Maryse vrteći glavom, moram biti u uredu u dva sata, gazda je neumoljiv oko kašnjenja. Zar ovi ne bi mogli obavijestiti svoje kolege na aveniji? Hoću reći, ipak je to ista banda, svi ti policajci? Ne baš, odgovorio je tip. Što se dogaĊa? Provala? Ah, ne. Nasilje? Ah, ne. Ipak recite, bit će lakše. Moći ćemo vas uputiti. Naravno, kazala je Maryse paniĉareći pomalo. Tip je strpljivo priĉekao, oslonjen o haubu nekog automobilu, da se Maryse usredotoĉi. To je crna slika, objasnila je. Ili bolje, trinaest slika, na svim vratima zgrade. Plaše me. Uvijek sam sama s djecom, razumijete. - Slike? Ah, ne. Ĉetvorke. Brojke ĉetiri. Velike crne ĉetvorke, pomalo starinske. Pitala sam se nije li to neka banda, ili nešto takvo. Policija to moţda zna, moţda će razumjeti. Ali moţda neće. Paul je kazao, ako hoćeš da te ismijavaju, samo idi. Tip se uspravio, stavio joj je ruku na rame. DoĊite, kazao joj je. Zabiljeţit ćemo sve to i više se nećete imati ĉega bojati.

Ali, kazala je Maryse, zar ne bi bilo bolje naći nekog murjaka? Ĉovjek ju je na trenutak pogledao, pomalo iznenaĊen. Ja sam murjak, odgovorio je. Glavni komesar Jean-Baptiste Adamsberg. - Ah, kazala je Maryse, zbunjena. Ispriĉavam se. - Nema problema. Sto ste mislili, tko sam? - Više vam se ne usuĊujem reći. Adamsberg ju je proveo kroz prostorije Kriminalistiĉke brigade. Trebate pomoć, komesare?, upitao ga je u prolazu poruĉnik s podoĉnjacima, spremajući se otići na ruĉak. Adamsberg je ţenu blago gurnuo u svoj ured i pogledao muškarca, trudeći se da ga negdje smjesti. Još nije poznavao sve pomoćnike koje su dodijelili njegovoj jedinici i bilo mu je doista teško sjetiti se njihovih imena. Ĉlanovima ekipe nije dugo trebalo da primijete taj problem te su se sustavno predstavljali na poĉetku svakog razgovora. Da li ironiĉno ili da mu iskreno pomognu, Adamsberg još nije bio posve siguran, a zapravo ga i nije bilo briga. - Poruĉnik Noel, kazao je muškarac. Da vam pomognem? Mlada ţena, na rubu ţivaca, ništa više. Loša šala u njezinoj zgradi ili jednostavno neki grafiti. Treba joj samo malo podrške. Nismo mi socijalna sluţba, kazao je Noel, ozbiljnim pokretom zakopĉavši jaknu. - A zašto ne, poruĉniĉe... - Noel, nadopunio ga je muškarac. - Noel, ponovio je Adamsberg, pokušavajući upamtiti njegovo lice. Ĉetvrtasto lice, bijela put, plava, na ĉetku ošišana kosa i dobro uoĉljive uši, jednako Noel. Umor, nadmenost, moguća okrutnost, jednako Noel. Uši, okrutnost, Noel. O tome ćemo kasnije razgovarati, poruĉniĉe Noel, kazao je Adamsberg, ţuri joj se. Ako treba pomoći gospodi, umiješao se jedan Adamsbergu takoĊer nepoznati pripadnik brigade, javljam se kao dragovoljac. Imam sav potreban alat, dodao je smješkajući se, s rukama zataknutim o pojas na hlaĉama. Adamsberg se polako okrenuo. Narednik Favre, izgovorio je muškarac. Ovdje ćete doći do nekih otkrića koja će vas zaĉuditi, naredniĉe Favre, kazao je Adamsberg mirnim glasom. Ovdje ţene nisu krug s rupom u sredini, a ako vas je ta novost zapanjila, ne ustruĉavajte se, pokušajte saznati nešto više. Dolje ćete otkriti noge, stopala, a gore trup, glavu. Pokušajte to zamisliti, Favre, ako imate s ĉime. Adamsberg se zaputio prema svom uredu, trudeći se da zapamti na- rednikovo lice. Puni obrazi, veliki nos, guste obrve, glupa glava jednako Favre. Nos, obrve, ţene, Favre. Ispriĉajte mi, kazao je naslonivši se o zid u uredu, stojeći nasuprot mladoj ţeni koja je sjela na rub stolca. Imate djecu, sami ste, gdje stanujete? Adamsberg je švrljao odgovore u notes, ime, adresu, da umiri Maryse. Te su ĉetvorke nacrtane po vratima, je li tako? U jednoj noći? Ah, da. Juĉer ujutro bilo ih je na svim vratima. Ovako velike ĉetvorke, dodala je raširivši ruke na oko šezdeset centimetara. Bez potpisa? Bez parafa? - Ah, da. Ispod su tri slova, sitnije nacrtana. CTL. Ne, CLT. Adamsberg je zabiljeţio. CLT. TakoĊer crna? Tako je. Ništa drugo? Ništa na fasadi? Na stubištu? Samo na vratima. Crnom bojom. -

Je li brojka deformirana? Kao sigla? Ah, da. Mogu vam nacrtati, nisam nevješta. Adamsberg joj je pruţio svoj blok i Maryse je poĉela crtati veliku, zatvorenu ĉetvorku, tiskarskom tipografijom, punih crta, s krakom precrtanim poput malteškog kriţa, s dvije popreĉne crte. Evo, kazala je Maryse. - Nacrtali ste je naopako, blago je kazao Adamsberg, uzimajući notes. Zato jer je naopako. Naopako je, s nogom prema dolje i s dvije popreĉne crte na kraku. Je li vam to poznato? Je li to neki znak provalnika? CLT? Ili tako nešto? Provalnici obiljeţavaju vrata što je moguće diskretnije. Ĉegs se bojite? - Priĉe o Ali Babi, mislim. Ubojica koji je sva vrata obiljeţavao velikim kriţem. U toj je priĉi obiljeţavao samo jedna. Ali Babina je ţena oznaĉavala ostala vrata da ga zavede, ako se ne varam. Istina, kazala je Maryse, umirena. -To je neki grafit, kazao je Adamsberg vodeći je do vrata. Klinci iz okolice, pretpostavljam. - Nikada nisam vidjela takvu ĉetvorku u našoj ĉetvrti, kazala je Maryse tihim glasom. I nikada nisam vidjela grafite na vratima stanova. Grafiti se rade da bi ih svi vidjeli, zar ne? Nema pravila. Operite vrata i zaboravite na to. Nakon što je Maryse otišla, Adamsberg je istrgnuo listove iz bloka, zguţvao ih i bacio u koš. Zatim je ponovno zauzeo poĉetni poloţaj stojeći uza zid, razmišljajući o naĉinu kako da glavu oslobodi od tipova poput onog Favrea. Neugodno, vrlo duboka mana u formiranju, subjekt jedva svjestan. Nije bilo druge nego nadati se da cijela jedinica za ubojstva nije poput njega. Tim više što su medu njima bile samo ĉetiri ţene. Kao svaki put kad bi stao razmišljati, Adamsberg je brzo dizao rampu i dolazio do praznine koja je bila vrlo blizu sanjivosti. Iz nje je izašao laganim skokom, nakon deset minuta, u ladicama je potraţio popis svojih dvadeset sedam pomoćnika te je pokušao zapamtiti njihova imena, izgovarajući ih na glas, osim Danglardova. Zatim je sa strane zabiljeţio uši, okrutnost, Noel i nos, obrve, ţene, Favre. Opet je izašao da popije onu kavu koju ga je susret s Maryse sprijeĉio da popije. Još im nisu dodijelili aparat za kavu ni distributera za hranu, ljudi su se tukli da nadu tri stolca i papira, elektriĉari su upravo instalirali kablove za raĉunala, rešetke na prozorima tek su se poĉele postavljati. Nema rešetaka, pa dakle nema ni zloĉina. Ubojice će se suzdrţati do dovršetka radova. U meĊuvremenu moţe sanjati vani i na ploĉniku pomagati mladim ţenama na rubu ţivaca. Moţe misliti na Camille, takoĊer, koju nije vidio već više od dva mjeseca. Ako se ne vara, trebala bi se vratiti sutra ili prekosutra, više se nije sjećao datuma. -

V. U utorak ujutro, Joss je s mnogo opreza pristupio talogu kave, izbjegavajući bilo kakav nagli pokret. Loše je spavao, zasigurno zbog one sobe za iznajmljivanje koja je plesala pred njegovim oĉima, nedostupna. Teško je sjeo za stol na kojem su bili šalica, kruh i kobasica, neprijateljski prouĉavajući petnaest ĉetvornih metara u kojima je stanovao, napukle zidove, madrac na podu, zahod na stubištu. Naravno da si je s devet tisuća franaka mogao priuštiti nešto bolje, ali gotovo polovica je svaki mjesec odlazila u Guilvinec, njegovoj majci. Ne moţeš biti na toplom ako znaš da ti je majci hladno, takav je ţivot, tako jednostavan i tako sloţen. Joss je znao da onaj uĉeni ĉovjek ne traţi mnogo za sobu, jer se nalazi u sklopu njegovog stana i jer se plaća ispod stola. Osim toga, valjalo je priznati neke stvari, Decambrais nije spadao u eksploatatore koji će vam oderati koţu za ĉetrdeset kubnih metara u Parizu. Lizbeth je ĉak besplatno stanovala, u zamjenu za kupnju, veĉere i odrţavanje zajedniĉke kupaonice. Decambrais se brinuo o ostalome, usisavao je i brisao prašinu u zajedniĉkim prostorijama, postavljao stol za doruĉak. Valjalo je priznati da s njegovih sedamdeset godina, tom uĉenom ĉovjeku ništa nije bilo teško. Joss je polako ţvakao namoĉeni kruh, jednim uhom slušajući prigušeni radio, da ne propusti pomorsku prognozu koju je svakog jutra biljeţio. To je, kod uĉenog ĉovjeka, imalo sve prednosti. S jedne strane, bilo je na korak od kolodvora Montparnasse, za svaki sluĉaj. Nadalje, bilo je prostrano, s radijatorima, krevetima na noge, hrastovim parketima i starim tepisima s resama. U prvo vrijeme nakon što je doselila, Lizbeth je dane provodila stojeći bosih nogu na toplim tepisima, iz uţitka. Postojala je veĉera, naravno. Joss je samo znao ispeći brancina na roštilju, otvarati kamenice i uţivati u školjkama. Tako da je svake veĉeri jeo konzerve. Napokon, tu je bila Lizbeth, koja je spavala u susjednoj sobi. Ne, ne bi on nikada dirnuo Lizbeth, nikada ne bi na nju stavio svoje hrapave ruke, dvadeset pet godina starije od njezinih. Decambraisu je i to valjalo priznati, uvijek ju je poštivao.Lizbeth mu je ispriĉala straviĉnu priĉu, prve veĉeri kad je legla na tepih. Dakle, aristokrat nije ni trepnuo. Kapa dolje. To znaĉi biti pošten. A ondje gdje je aristokrat bio pošten, Joss bi bio jednako tako pošten. MeĊu Le Guernima moţda ima grubijana, ali nema lopova. A upravo ga je to boljelo. Decambrais ga je smatrao grubijanom i nikada mu ne bi ustupio sobu, bilo je beskorisno o tome sanjati. I o Lizbeth i o veĉeri i o radijatorima. I dalje je o tome mislio dok je praznio sanduk, sat vremena kasnije. Odmah je pokupio debelu omotnicu boje bjelokosti i otvorio je jednim pokretom kaţiprsta. Trideset franaka. Tarife su se povećavale same od sebe. Bacio je pogled na tekst, ne trudeći se da ga proĉita do kraja. Nerazumljive brbljarije tog luĊaka poĉele su ga umarati. Onda je automatski odvojio izgovorivo od neizgovorivog. Na drugu hrpu, stavio je sljedeću poruku: „Decambrais je peder, sam plete ĉipku." Ista stvar kao juĉer, ali u drugom smjeru. Nije baš inventivan, taj tip. Brzo ćemo se poĉeti vrtjeti u krug. U trenutku dok je Joss stavljao oglas na stranu, njegova je ruka poĉela oklijevati, duţe nego sinoć. Iznajmi mi sobu ili ću sve reći u izvikivanju. Ucjena, ni više ni manje. U osam sati i dvadeset osam minuta, Joss je bio za pultom, posve spreman. Svi su bili na svojim mjestima, poput plesaĉa u koreografiji, uhodanoj nakon više od dvije tisuće predstava: Decambrais ispred svojih vrata, pogleda uprtog u knjigu, Lizbeth u maloj gomili, desno, Bertin, lijevo, iza zastora Vikinga, obojanog u crveno i bijelo, Damask iza njegovih leĊa, oslonjen na izlog Roll-Ridera, nedaleko od Decambraisove stanarke, soba broj ĉetiri, gotovo skrivene iza stabla, i na kraju poznate glave strastvenih poklonika rasporeĊenih u krug, gdje je svatko nekom vrstom atavizma pronašao isto mjesto kao sinoć.

Joss je poĉeo s izvikivanjem. . Jedan: Traţim recept za kolaĉ, ali da kandirano voće ne padne na dno. Dva: Niĉemu ne sluţi što zatvaraš vrata da sakriješ svoje prljavšti- ne, Bog koji je na nebu će ti suditi, tebi i tvojoj kurvi. Tri: Helene, zašto nisi došla? Oprosti mi za sve što sam ti uĉinio. Potpis Bernard. Ĉetiri: Šest kugli za boćanje izgubljeno u parku. Pet: Prodajem ZR7750, 8500 kilometara, crveni, s alarmom, vjetrobranom, štitnicima, 3000 franaka. Nepoznata ruka podigla se iz gomile, pokazavši zanimanje za oglas. Joss je morao prekinuti. - Malo kasnije, u Vikingu, kazao je pomalo grubo. Ruka se spustila, posramljeno, jednako brzo kao što se podigla. Šest, nastavio je Joss. Ne bavim se mesom. Sedam: Traţim otvoreni kamion za pizze, dozvola VL, peć za 6 pizza. Osam: Mladi koji bubnjaju, sljedeći put zvat ću policiju. Devet... Nestrpljiv da ĉuje oglas luĊaka, Decambrais više nije s punom pozornošću slušao dnevne oglase. Lizbeth je zapisala prodaju provansalskih trava, polako smo došli do pomorske prognoze. Decambrais se pripremao, okrećući vrh olovke u ruci. - ... 7 do 8 u postupnom smanjenju na 5 do 6, onda poslijepodne u zapadnom dijelu 3 do 5. More jako, kiša i pljuskovi u slabljenju. Joss je stigao do oglasa broj 16, a Decambrais ga je od prve rijeĉi prepoznao. - Nakon čega sam tri toĉkice išao rijekom, iskrcao sam se na drugom kraju grada, a kad je pala noć, uspio sam ući u ženinu kuću tri toĉkice i ondje sam bio u njezinom društvu, iako uz tisuću teškoća, ali ipak sam na kraju utažio želju za njom. Zadovoljen s te strane, otišao sam pješice. Uslijedila je zbunjujuća tišina, koju je Joss brzo prekinuo, nanizavši nekoliko razumljivijih poruka prije nego što će zapoĉeti svoju Stranicu povijesti. Decambrais je napravio grimasu. Nije imao vremena sve zabiljeţiti, jer je tekst bio suviše dug. Naćulio je uši da ĉuje sudbinu Ljudskih prava, francuskog broda od 74 tone, 14. sijeĉnja 1797., na povratku s neuspješnog napada na Irsku, s 1350 ljudi. - ... Lovila su ga dva engleska broda, Neumorni i Amazona: nakon cjelonoćne borbe, potopljen je uz obalu Cantea. Joss je ugurao papire u vjetrovku. -Ah, Joss!, viknuo je neki glas. Koliko ih je spašeno? Joss je skoĉio s pulta. - Ne moţemo sve znati, kazao je nekako sveĉano. Prije nego što će spremiti stvari kod Damaska, pogled mu se susreo s Decambraisovim. Trebao je uĉinit tri koraka prema njemu, ali je odluĉio to odgoditi do podnevnog izvikivanja. Kad popije jabukovaĉu, dobit će malo hrabrosti. U dvanaest sati i ĉetrdeset pet, Decambrais je, uz kraćenja, grozniĉavo zapisao sljedeći oglas: Dvanaest: Suci će donijeti uredbe kojih se treba pridržavati i objefit će ih na uglovima ulica i na trgovima, kako bi svi za njih znali. Tri toĉkice. Dat će ubiti pse, mačke; golubove, zečeve, piliće i koke. Pofebnu će pozornost usmjeriti na to da kuće i ulice budu čifie, da se očifte gradski i prigradski kanali, otvori puni gnoja, smrdljive vode, tri toĉkice; ili barem da se ofuše. Joss je već otišao kod Vikinga na ruĉak kad mu je Decambrais odluĉio pristupiti. Gurnuo je vrata bara, a Bertin mu je posluţio pivo, koje je stavio na podmetaĉ za ĉaše od crvenog kartona, ukrašen s dva zlatna lava iz Normandije, posebno proizveden za ovaj lokal. Kako bi najavio ruĉak, gazda je šakom udario po širokoj bakrenoj ploĉi obješenoj iznad šanka. Svakog dana, za obrok u podne i naveĉer, Bertin je udarao u gong, što je

dovodilo do strašne buke koja bi sve golubove s trga nagnala na masovno uzlijetanje, a u brzom kriţanju ptica i ljudi, sve gladne dovodila u Viking. Tim je pokretom Bertin sve uĉinkovito podsjećao da je oglašeno vrijeme za klopu, istodobno odajući poĉast svojim opasnim korijenima, koje nitko nije smio zanemariti. Bertin je po majci bio iz Toutina, ĉime je, uz pomoć etimologije, uspostavljena izravna veza s Thorom, skandinavskim bogom gromovnikom. Iako su neki smatrali da je takvo tumaĉenje smiono, a Decambrais je bio jedan od njih, nitko se nije usudio srušiti Bertinovo rodoslovno stablo i tim ĉinom uništiti snove ĉovjeka koji je već trideset godina prao ĉaše na tlu Pariza. Te su male ekscentriĉnosti proširile ugled Vikinga daleko izvan njegova kruga i lokal je stalno bio pun. Decambrais je, drţeći pivo visoko u ruci, otišao do stola za kojim je sjedio Joss. - Mogu li s vama kratko razgovarati?, upitao je ne sjedajući. Joss je podigao svoje male plave oĉi, ništa ne odgovorivši, ţvaĉući meso. Tko je progovorio? Bertin? Damask? Hoće li ga Decambrais otpraviti od sobe za iznajmljivanje, iz ĉistog uţitka da mu pokaţe kako njegova prisutnost kao grubijana nije poţeljna u hotelu s tepisima? Ako ga Decambrais misli vrijeĊati, izvadit će mu sve smeće. Rukom mu je dao znak da sjedne. - Oglas broj 12, zapoĉeo je Decambrais. - Znam, kazao je Joss iznenaĊen, specijalan je. Dakle, Bretonac je vidio. To će mu olakšati zadatak. - Ima nekoliko sliĉnih, kazao je Decambrais. - Da, u posljednja tri tjedna. - Pitam se jeste li ih saĉuvali. Joss je pomazao umak kruhom, pojeo ga i prekriţio ruke. - Zašto?, upitao je. Volio bih ponovno ih proĉitati. Ako hoćete, dodao je kad je vidio tvrdi izraz lica Bretonca, otkupit ću ih od vas. Sve koje imate i koji će doći. - Znaĉi, to niste bili vi? - Ja? Niste ih vi stavili u kutiju. Pitao sam se. To je moglo bili u vašem stilu, te starinske reĉenice u kojima se ništa ne razumije. Ali ako ih ţelite otkupiti od mene, znaĉi da nisu vaše. Logiĉno razmišljam. - Koliko? - Nemam ih sve. Samo pet posljednjih. - Koliko? Proĉitani oglas, kazao je Joss pokazujući na svoj tanjur, to je kao oglodana janjeća kost: više nema nikakvu vrijednost. Ja ne prodajem. MeĊu Le Guernima moţda ima grubijana, ali nismo lopovi. Joss mu je uputio pogled pun razumijevanja. - Onda?, opet je upitao Decambrais. Joss je oklijevao. Moţe li se razumno pregovarati o sobi u zamjenu za pet listova papira bez glave i repa. - Izgleda da je jedna vaša soba slobodna?, promrmljao je. Decambraisovo se lice ukoĉilo. Već ima zainteresiranih, odgovorio je vrlo tiho. Ti ljudi imaju prednost pred vama. U redu, kazao je Joss. Upakirajte svoju reklamu. Herve Decambrais ne ţeli da neki grubijan gazi po njegovim tepisima. Ovako je jasnije, zar ne? Treba ili napisati ta pisma da biste ušli unutra, ili treba biti Lizbeth, a mislim da trenutaĉno nisam sposoban ni za jedno ni za drugo.

Joss je ispio ĉašu vina i snaţno je spustio na stol. Zatim je slegnuo ramenima i odjednom se smirio. Bilo je još takvih, kod Le Guernovih. Dobro je, kazao je ponovno si natoĉivši. Drţite si tu svoju sobu. Napokon, mogu shvatiti. Nas dvojica nismo od iste vrste, a osim toga, dosta mi je svega. Sto se moţe? Moţete dobiti te papire, ako vas toliko zanimaju. DoĊite veĉeras kod Damaska, prije izvikivanja u šest sati i deset minuta. Decambrais je u dogovoreno vrijeme došao u Roll-Rider. Damask bijaše zauzet pripremanjem rola za nekog mladog kupca, a njegova mu je sestra iza blagajne dala znak da priĊe. Gospodine Decambrais, kazala je tihim glasom, kad biste mu rekli da odjene pulover. Prehladit će se, bronhije mu baš nisu u najboljem stanju. Znam da imate utjecaja na njega, automatski. - Već sam mu o tome govorio, Marie-Belle. Nikako ne moţe shvatiti. Znam, kazala je mlada ţena grizući usnicu. Ali kad biste opet pokušali. Razgovarat ću s njim ĉim budem u prilici, obećavam vam. Je li mornar tu? - U skladištu je, kazala je Marie-Belle pokazujući mu na vrata. Decambrais se sagnuo ispod kotaĉa obješenih bicikala, provukao se izmeĊu redova dasaka i ušao u radionicu za popravak, od poda do stropa ispunjenu rolama svih vrsta, dok je jedan njezin kraj zauzeo Joss sa svojim sandukom. - Stavio sam vam to na rub stola, kazao je Joss ne okrećući glavu. Decambrais je uzeo listove i na brzinu ih pregledao. A evo i ovog veĉerašnjeg, dodao je Joss. Pretpremijera. LuĊak je poĉeo forsirati, sada ih dobivam tri na dan. Decambrais je odvio papir i proĉitao: Ponajprije da se izbjegne zaraza koja dolazi iz zemlje, treba održavati čistima ulice i kuće, plijeveći i štiteći od zaraze kako ljude tako i oftale životinje, obraćajući osobitu pozornost na ribarnice, mefrice i trgovine s tripicama, gdje se obično stvara gomila izmeta koji se kvari. Ne znam kakvo je meso u tim mefnicama, kazao je Joss, i dalje nagnut nad svojim hrpama. - Meso je meso, ako mogu reći. Znate, dakle Decambrais, doista ţelim ostati ljubazan, ali miješajte se u ono što vas se tiĉe. Naime, mi Le Guernovi znamo ĉitati. Nicolas Le Guern bio je glasnik još u doba Drugog Carstva. Nećete me vi uĉiti razlici izmeĊu mefnice i mesnice, za ime Boga. Le Guern, to su kopije starih tekstova, iz 17. stoljeća. Tip ih doslovno prepisuje, posebnim slovima. U ono doba, slovo S se pisalo gotovo jednako kao F. Tako se u podnevnom oglasu nije radilo o objefit ni o čifie ili pofebnu. A još manje da se ofuše. - Što, slova S?, kazao je Joss ustajući i povisivši glas. Slova S, Le Guern. Objesit, ĉiste, posebnu, osuše. Stara slova S u obliku slova F. Pogledajte i sami, nemaju posve isti oblik, ako ih pobliţe prouĉimo. Joss mu je oteo papir iz ruku i poĉeo prouĉavati slova. - Dobro, kazao je zlovoljno, prihvaćam. I što onda? - Lakše vam je za ĉitanje, ništa više. Nisam vas ţelio uvrijediti. Sad je gotovo. Uzmite svoje proklete papire i brišite. Jer ĉitanje je ipak moj posao. Ja se u vaše poslove ne miješam. - Što ţelite reći? Ţelim reći da znam dosta toga o vama, sa svim onim optuţbama što se povlaĉe, kazao je Joss, pokazujući na gomilu neizrecivog. Kao što me neku veĉer podsjetio moj prapradjed Le Guern, u ĉovjekovoj glavi nije samo ljepota. Srećom da odvajam ţito od kukolja.

Decambrais je problijedio i potraţio tronoţac da sjedne. - Dragi Boţe, ne trebate se zbog toga uznemirivati. - Le Guern, imate li još uvijek te optuţbe? - Da, stavljam ih sa strane. Zanimaju vas? Joss je prelistao hrpu neobjavljenog i pruţio mu dvije poruke. Napokon, uvijek je korisno znati tko vam je neprijatelj« kazao je. Obaviješten ĉovjek je u boljoj poziciji. Joss je gledao Decambraisa kako razmata listove. Ruke su mu drhtale, a on je prvi put osjetio neku zabrinutost prema tom uĉenom starcu. Nemojte se ĉuditi, sve je to smeće. Da samo znate što ja sve proĉitam. Govno treba pustiti da oteĉe u rijeci. Decambrais je proĉitao dva lista i odloţio ih na koljena, slabašno se smješkajući. Jossu se uĉinilo da mu se vratio dah. Ĉega li se uplašio taj aristokrat? Nema ništa loše u pletenju ĉipke, uporan je bio Joss. Moj je otac krpao mreţe. To je isto, samo veće, zar ne? Tako je, kazao je Decambrais vraćajući mu poruke. Ali bilo bi bolje da se to ne proĉuje. Ljudi su ograniĉeni. - Vrlo ograniĉeni, kazao je Joss nastavljajući s poslom. Majka me nauĉila tom zanatu. Zašto te oglase niste proĉitali na izvikivanju? - Jer ne volim glupane, kazao je Joss. - Ali ne volite ni mene, Le Guern. - Ne. Ali ne volim glupane. Decambrais je ustao i udaljio se. U trenutku dok je prelazio preko praga niskih vrata, okrenuo se. - Soba je vaša, Le Guern, kazao je.

VI. Dok je ulazio u Brigadu, oko trinaest sati, Adamsbergu se obratio nepoznati poruĉnik. - Poruĉnik Maurel, komesare, predstavio se. Neka mlada ţena ĉeka vas u uredu. Ţeljela je samo vas. Stanovita Maryse Petit. Ondje je već dvadeset minuta. Bio sam slobodan i zatvorio sam vrata, jer joj je Favre ţelio podizati moral. Adamsberg je nabrao obrve. Ţena od juĉer, priĉa s grafitima. Dragi Boţe, pretjerano ju je umirio. Ako se svaki dan bude dolazila ispovijedati, stvari će se jako zakomplicirati. -Uĉinio sam neku glupost, komesare?, upitao je Maurel. Ne, Maurel. Ja sam pogriješio. Maurel. Visok, mršav, taman, bubuljiĉav, s lalokama, osjetljiv. Bubuljiĉav, s lalokama, osjetljiv, jednako Maurel. Adamsberg je ušao u ured sa stanovitim oprezom te je sjeo za stol, kimajući glavom. - Ah, komesare, jako mi je ţao što vam opet smetam, zapoĉela je Maryse. Trenutak, kazao je Adamsberg vadeći list papira iz ladice i uronivši u njega, s olovkom u ruci. Podla lukavština murjaka ili šefa tvrtke, kojom se koriste da stvore jaz i svom sugovorniku daju do znanja kako je razmjerno beznaĉajan. Adamsberg se ljutio sam na sebe što je koristi. Vjeruje kako je miljama daleko od jednog poruĉnika Noela koji odrješito zakopĉava svoju jaknu, a onda samog sebe zateĉe kako ĉini nešto još gore. Maryse je odmah zašutjela i pognula glavu. Adamsberg je iz toga proĉitao da je otrpjela mnoga gazdinska zadirkivanja. Bila je dosta zgodna, a dok se ovako nagnula, ispod bluze su joj se nazirale grudi. Vjeruje kako je miljama daleko od narednika Favrea, ali ako se ukaţe prilika, i on upada u istu muţjaĉku zamku. Na svom je popisu Adamsberg polako zabiljeţio: bubuljiĉav, laloke, osjetljiv, Maurel. - Da?, kazao je podigavši glavu. Još uvijek se bojite? Sjećate se, Maryse, mi se ovdje bavimo ubojstvima. Ako ste suviše uzrujani, moţda bi vam korisniji bio lijeĉnik umjesto murjaka? - Ah, moţda. Dobro, kazao je Adamsberg ustajući. Prestanite se muĉiti, grafiti nikada nisu nikoga pojeli. Širom je otvorio vrata i nasmiješio joj se, kako bi je potaknuo da ode. - Ali, kazala je Maryse, nisam vam rekla za druge zgrade. - Kakve druge zgrade? - Dvije zgrade na drugom kraju Pariza, u osamnaestom arondismanu. - I što s tim? Crne ĉetvorke. Bile su na svim vratima, i to otprije tjedan dana, mnogo prije moje zgrade, zapravo. Adamsberg je na trenutak zastao, onda je polako zatvorio vrata i mladoj ţeni pokazao na stolac. Komesare, upitala je stidljivo Maryse, nakon što je ponovno sjela, grafiti se ponajprije crtaju u svojim ĉetvrtima, zar ne? Hoću reći, kao na nekom dobro ograĊenom podruĉju? Ne obiljeţavaju jednu zgradu, a onda neku na drugom kraju grada, zar ne? - Osim ako ne stanuju na oba kraja Pariza. - Ah, da. Ali općenito, bande su kvartovske, zar ne? Adamsberg je šutio, a onda je izvadio notes. - Kako ste to saznali?

Vodila sam sina kod logopeda, ima disleksiju. Dok traje terapija, uvijek ga ĉekam dolje u kafiću. Listala sam kvartovske novine, znate, novosti iz arondismana, a zatim politika. Bio je cijeli stupac o tome, na zgradi u ulici Poulet i na zgradi u ulici Caulaincourt, na svim vratima bile su ĉetvorke. Maryse je neko vrijeme zastala. Izrezak sam tekst i donijela vam ga, kazala je gurnuvši papir na stol. Kako biste vidjeli da ne izmišljam. Hoću reći da se ne ţelim praviti vaţna ili tako nešto. Dok je Adamsberg na brzinu ĉitao ĉlanak, mlada je ţena ustala u namjeri da ode. Adamsberg je bacio pogled na prazni koš za smeće. Trenutak, kazao je. Ponovit ćemo sve iz poĉetka. Vaše ime, adresu, crteţ ĉetvorke i sve ostalo. - Ali juĉer sam vam kazala, odgovorila je Maryse, malo uvrijeĊena. - Bolje da sve ponovimo. Iz opreza, shvaćate. - Pa dobro, rekla je Maryse i opet sjela, poslušno. Nakon što je Maryse otišla, Adamsberg je krenuo u šetnju, Jedan sat bez micanja na stolcu za njega je predstavljao maksimalno vrijeme sjedenja. Veĉere u restoranu, filmske predstave, koncerti, duge veĉeri u dubokim naslonjaĉima, zapoĉete s iskrenim uţitkom, završavale su nekom vrstom fiziĉke patnje. Potisnuta ţelja da izaĊe i hoda, ili barem da ustane, navodila ga je da odustane od razgovora, glazbe, filma. Taj je hendikep imao svoje prednosti. Omogućavao mu je da shvati ono što drugi nazivaju grozniĉavošću, nestrpljivošću, odnosno osjećajem hitnosti, a to su stanja koja su mu izmicala u svim ostalim ţivotnim okolnostima. Jednom kad bi ustao ili poĉeo hodati, ta bi nestrpljivost nestala jednako kao što je došla, a Adamsberg bi se vratio u svoj prirodni ritam, polagani, mirni, ustaljeni. Vratio se u Brigadu bez nekog posebnog razmišljanja, ali s osjećajem da te ĉetvorke nisu ni grafiti ni mladenaĉka šala, pa ĉak ni osvetniĉka farsa. Nejasna nelagoda u tom nizu brojki, pritajena muĉnina. Kad je stigao u Brigadu, takoĊer je znao da ne bi bilo poţeljno o tome govoriti Danglardu. Danglard je mrzio kad je opširno obrazlagao neutemeljene percepcije, koje su po njegovom mišljenju bile izvor svih policijskih pogrešaka. U najboljem sluĉaju, nazivao je to gubljenjem vremena. Adamsberg mu je uzalud objašnjavao da gubljenje vremena nikada nije izgubljeno vrijeme, Danglard je odluĉno ustrajao u odbijanju tog sustava nedozvoljenih misli, bez racionalne povezanosti. Adamsbergov je problem bio u tome što drugi sustav nije poznavao i što se ĉak nije ni radilo u sustavu, ni o uvjerenju, pa ni o obiĉnom hiru. Bila je to sklonost, jedina koju je posjedovao. Danglard bijaše u svom uredu, pogleda oteţalog od solidnog ruĉka, provjeravao je raĉunalnu mreţu koju su upravo spojili. - Ne mogu ukljuĉiti pohranu otisaka iz Prefekture, progunĊao je u prolazu Adamsbergu. Što oni misle, k vragu? Zastoj? Jesmo li prikljuĉeni ili nismo prikljuĉeni? - Sve će doći, kazao je Adamsberg, smireno, tim mirnije jer se ţelio što manje miješati u raĉunala. Njegova neupućenost barem nije smetala kapetanu Danglardu koji je vješto baratao bazama podataka i izmjeniĉnim nizovima. Zapisati, razvrstati, obraditi najopširnije predmete, sve je to odgovaralo širini njegova organiziranog duha. Ima neka poruka na vašem stolu, kazao je ne podigavši pogled. Kći kraljice Mathilde. Vratila se s puta. Danglard je Camille uvijek zvao iskljuĉivo „kći kraljice Mathilde", otkako mu je prije mnogo vremena ta Mathilde prouzroĉila veliki estetski i emocionalni šok. Oboţavao ju je poput ikone, a velik dio tog divljenja proširio se i na njezinu kćer Camille. Danglard je smatrao da Adamsberg nije bio ni izdaleka dovoljno susretljiv i paţljiv prema Camille -

koliko je trebao biti. Adamsberg je to vrlo jasno osjećao u gunĊanju ili nijemom neodobravanju svog pomoćnika koji se, meĊutim, kao pravi dţentlmen, trudio ne miješati u stvari koje ga se ne tiĉu. Upravo mu je u tom trenutku Danglard bez rijeĉi predbacivao što već više od dva mjeseca nije imao novosti o Camille. A nadasve što ga je sreo u naruĉju neke djevojke, jedne veĉeri prije otprilike tjedan dana. Dva su se muškarca pozdravila bez rijeĉi. Adamsberg je stao iza leĊa svog pomoćnika i na trenutak gledao crte koje prolaze ekranom. Znate, Danglarde, ima neki tip koji se zabavlja crtajući crnom bojom izokrenutu brojku ĉetiri po vratima stanova. Zapravo, u trima zgradama. Jednoj u trinaestom arondismanu i dvjema u osamnaestom. Pitam se ne bih li trebao skoknuti do tamo. Danglard je ostao s prstima iznad tipkovnice. - Kada?, upitao je. - Pa sada. Nakon što obavijestim fotografa. - A zbog ĉega? Pa zato da ih fotografiramo, prije nego što ih ljudi obrišu. Ako to već nisu uĉinili. - Ali zbog ĉega?, ponovio je Danglard. - Ne sviĊaju mi se te ĉetvorke. Uopće. Dobro. Ono najteţe je rekao. Danglard se uţasavao reĉenica poput „ne sviĊa mi se ovo" ili „ne sviĊa mi se ono". Murjaku se nema što sviĊati ili ne sviĊati. Treba samo kopati i kopajući razmišljati. Adamsberg je ušao u ured i našao poruku koju mu je ostavila Camille. Moţe doći do njega veĉeras, ako je slobodan. Ako nije slobodan, moţe li joj to javiti? Adamsberg je zatresao glavom. Da, naravno da je slobodan. Odjednom zadovoljan, uzeo je telefonsku slušalicu i nazvao fotografa. Danglard je upao u prostoriju, zabrinut i mrzovoljan. Danglarde, kako izgleda fotograf?, upitao je Adamsberg. I kako se zove? Predstavili su vam cijelu ekipu prije tri tjedna, kazao je Danglard, i stisnuli ste ruku svim prisutnim muškarcima i ţenama. S fotografom ste ĉak i razgovarali. Moguće je Danglarde, ĉak vrlo vjerojatno. Ali to nije odgovor na moje pitanje. Kako izgleda i kako se zove? - Daniel Barteneau. - Barteneau, Barteneau, nije baš jednostavno. Izgled? - Onako mršav, ţivahan, nasmiješen, sav u pokretu. - Razlikovna obiljeţja? Vrlo guste crvene pjege, gotovo crvena kosa. To je dobro, jako dobro, kazao je Adamsberg vadeći popis iz ladice. Nagnuo se nad stol i zapisao: mršav, crven, fotograf... Kako ste rekli da se zove? Barteneau, odsjeĉno će Danglard. Daniel Barteneau. Hvala, kazao je Adamsberg upotpunjujući svoj podsjetnik. Jeste li primijetili da ima jedan veliki glupan u skupini? Kaţem jedan, ali moţda ih je i više. Favre, Jean-Louis. Tako je. Što ćemo s njim? Danglard je raširio ruke. To je pitanje koje se postavlja na svjetskoj razini, kazao je. Popravit ćemo ga? Za to će nam trebati pedeset godina, stari moj. A što ćete s tim ĉetvorkama? Ah, odgovorio je Adamsberg. Otvorio je notes na stranici s Marysinim crteţom. Ovako izgledaju.

Danglard je bacio pogled na crteţ i vratio mu ga. Je li se dogodio neki zloĉin? Nasilje? Samo potezi kistom. Što nas košta pogledati? Sve dok ovdje ne bude rešetaka, svi se sluĉajevi usmjeravaju u sjedište policije na Quai des Orfevres. To nije razlog da radimo nešto bez veze. Ima posla da se sve dovede u red. To nije bez veze, Danglarde, mogu vam to jamĉiti. Grafiti. Otkada se grafitima obiljeţavaju vrata na stanovima? Na tri mjesta u Parizu? Zabavljaĉi? Umjetnici? Adamsberg je polako zavrtio glavom. Ne, Danglarde, nema tu niĉeg umjetniĉkog. Nego je to jedno veliko sranje. Danglard je slegnuo ramenima. Znam, stari, kazao je Adamsberg izlazeći iz ureda. Znam. Fotograf je stigao u hodnik i probijao se kroz ţbuku. Adamsberg mu jc stisnuo ruku. Ime koje mu je Danglard ponovio posve je zaboravio. Najbolje bi bilo da podsjetnik stavi u notes, na dohvat ruke. Već sutra će se pobrinuti oko toga, jer veĉeras će biti s Camille, a Camille je bila ispred Bretoncaua ili kako god se zvao. Danglard mu je brzo pritekao u pomoć. Dobar dan, Bartoneau, kazao je. Dobar dan, Bartoneau, ponovio je Adamsberg uputivši svom pomoćniku pogled pun zahvalnosti. Idemo. Avenija Italije. Sve je ĉisto, umjetniĉke fotografije. Krajem oka, Adamsberg je vidio Danglarda kako odijeva jaknu i paţljivo je ravna po ramenima, da dobro legne. - Idem s vama, promrmljao je.

VII. Joss je u ţurbi sišao niz ulicu Gaite, tri i pol ĉvora. Od sinoć se pitao je li dobro ĉuo uĉenog starca kako izgovara reĉenicu: „Soba je vaša, Le Guern." Naravno da ga je ĉuo, no je li to doista znaĉilo ono što je Joss mislio da znaĉi? Je li to zbilja znaĉilo da mu Decambrais iznajmljuje sobu? S tepihom, Lizbeth, veĉerom? Njemu, grubijanu iz Guilvineca? Naravno, to je znaĉilo upravo to. Što drugo? Ali nakon što je to juĉer rekao, nije li se Decambrais probudio zgroţen i odluĉan na povlaĉenje? Neće li doći do njega nakon izvikivanja i obavijestiti ga da mu je jako ţao, ali da je soba iznajmljena, jer je rijeĉ o prednosti? Da, to će se dogoditi, i to odmah. Ta stara kukavica, taj stari pozer osjetio je olakšanje kad je shvatio da Joss neće na javnom mjestu govoriti o pletenju ĉipke. Te mu je, u neobuzdanom oduševljenju, dao sobu. A sada je uzima nazad. Eto takav je Decambrais. Dosadnjaković i gad, tako je oduvijek mislio o njemu. Bijesan, Joss je uzeo sanduk i bezobzirno ga ispraznio na stol Roll- Ridera. A da je bila neka nova poruka protiv uĉenog ĉovjeka, bilo je lako moguće da bi je jutros proĉitao. O gadu, o velikom gadu. Nestrpljivo je preletio preko oglasa, ali nije našao ništa takvoga. No, s druge strane, debela koverta boje bjelokosti bila je tu, s trideset franaka. - Taj me dugo vremena neće pustiti na miru, promrmljao je Joss šireći list papira. Istodobno, to nije bilo nešto loše. Tip mu je sam nosio gotovo sto franaka na dan, samo on. Joss se usredotoĉio na ĉitanje. Videbis animalia generata ex corruptione multiplicari in terra ut vermes, rana set muscas; et si sit a causa subterranea videbis reptilia habitantia in cabernis exire ad superficiem terrae et dimittere ova sua et aliquando mori. Et si est a causa celesti, similiter volatilia. - Sranje, kazao je Joss. To je talijanski. Prva stvar koju je Joss uĉinio kad se popeo na podij u osam sati i dvadeset osam minuta bilo je da se uvjeri nalazi li se Decambrais pored vrata. To je bilo prvi put u dvije godine da ga je s nestrpljenjem oĉekivao. Da, bio je tamo, besprijekorno odjeven u sivo odijelo, pokretom ruke prelazio je preko sijede kose, otvarajući knjigu u koţnom uvezu. Joss mu je uputio prijekoran pogled i svojim snaţnim glasom najavio oglas broj jedan. Uĉinilo mu se da je izvikivao brţe nego obiĉno, ţureći se da sazna kako će Decambrais povući svoju rijeĉ. Gotovo je sklepao završnu Stranicu povijesti Francuske za sve, i dalje se ljuteći na uĉenog starca. Francuski parobrod, završio je naprasno, 3000 tona, udara o stijene Penmarcha zatim skreće do Torche gdje se potopio. Posada izgubljena. Kad je izvikivanje završilo, Joss je samoga sebe prisilio da mirno odnese blagajnu do Damaskova dućana, koji je upravo podizao svoj ţeljezni zaslon. Dvojica muškaraca su se rukovala. Damaskova je ruka bila posve hladna. I morala je biti kad je i dalje bio u prsluku, po ovakvom vremenu. Navući će nešto, izazvat će kakvo zlo. Decambrais te veĉeras u 20 sati ĉeka u Vikingu, kazao je Damask postavljajući šalice za kavu. - Zar ne moţe sam prenijeti poruku? - Ima sastanke cijeli dan. - Moţda, ali nisam ja tu da slušam. Nije on zakon, ako je aristokrat. - Zašto govoriš „aristokrat"?, upitao je Damask, iznenaĊeno. Ah, Damask, probudi se. Nije li Decambrais katkada pravi aristokrat? Nemam pojma. Nikada se nisam to zapitao. U svakom sluĉaju, stalno je bez love.

Aristokrat bez love, to zbilja postoji. To je ĉak ono najbolje što moţeš kad si aristokrat. - Tako dakle, kazao je Damask. Nisam znao. Damask je posluţio toplu kavu, praveći se da ne primjećuje prigovaranje Bretonca. Taj ćeš pulover staviti danas ili sutra?, upitao je Joss pomalo zlovoljno. Ne vjeruješ da se tvoja sestra jako brine zbog tebe? - Uskoro, Joss, uskoro. - Ne ţelim ti prigovarati, ali zašto ne opereš kosu? Damask ga je zaĉuĊeno pogledao i na leda odmaknuo svoju dugu i tamnu kovrĉavu kosu. Moja je majka govorila da je muškarĉeva kosa cijeli njegov kapital, ustvrdio je Joss. Za tebe se ne bi moglo reći da ga oploĊuješ. - Je li prljava?, upitao je mladi ĉovjek, uzrujan. Malo, da. Ne prigovaram ti. To je za tvoje dobro, Damask. Imaš lijepu kosu, moraš se malo njome pozabavili. Zar ti sestra to nikada nije rekla? - Naravno, ali uvijek zaboravim. Damask je primio vrh pramena kose i poĉeo ga prouĉavati. U pravu si, Joss, odmah ću to uĉiniti. Moţeš li mi pripaziti na dućan? Marie-Belle neće doći prije deset. Damask je naglo izašao, a Joss ga je gledao kako prelazi trgom i juri u smjeru ljekarne. Uzdahnuo je. Siroti Damask. Suviše je ljubazan, taj tip, ali nije baš razuman, pa uzgaja runo na leĊima. Suprotno od aristokrata, koji sve ima u glavi, ali ništa u srcu. Ţivot baš nije uravnoteţen. Bertinov gromoviti udarac gonga odjeknuo je naveĉer u osam i petnaest. Dani su se neobiĉno skratili, trg je već bio u sjeni, a golubovi su spavali. Joss se nevoljko vukao do Vikinga. Ugledao je Decambraisa za stolom u kutu, s kravatom i u tamnom odijelu, s bijelom košuljom izlizanog ovratnika, ispred dva vrĉa crnog vina. Ĉitao je i bio je jedini od svih posjetitelja koji je to ĉinio. Imao je cijeli dan da pripremi govor i Joss je oĉekivao da će biti dobro upakiran. Ali trebalo je mnogo više da se zavara jednog Le Guerna. Bile su mu poznate sve smicalice. Joss je teško sjeo, bez pozdrava, a Decambrais je odmah natoĉio vino u ĉaše. - Hvala što ste došli, Le Guern, ne bih to volio ostaviti za sutra. Joss je samo kimnuo glavom i potegnuo iz ĉaše. - Jesu li kod vas?, upitao je Decambrais. - Što to? - Današnji oglasi, specijalni oglasi. - Ne vuĉem sve sa sobom. Kod Damaska su. - Sjećate li ih se? Joss se poĉešao po obrazu. Opet je bio onaj tip što priĉa o svom ţivotu, bez glave i repa, kao obiĉno, kazao je. A onda jedan drugi na talijanskom, od jutros. - To je latinski, Le Guern. Joss je na trenutak zašutio. Pa dobro, ne volim baš previše sve to. Ĉitati stvari koje ne razumijem, to nije pošten posao. Što hoće taj tip? Gnjaviti cijeli svijet? - To je lako moguće. Recite, bi li vam bilo jako teško otići po njih? Joss je ispraznio ĉašu i ustao. Stvari se nisu odvijale na oĉekivani naĉin. Bio je uzrujan, kao one noći na moru kad se na brodu sve ispremiješalo i kad nije mogao vladati situacijom. Vjerovali su da valovi dolaze zdesna, a u zoru bijahu ravno ispred, na sjeveru. Bili su na rubu katastrofe. -

Na brzinu je otišao i vratio se, pitajući se nije li Decambrais bio na lijevoj strani kad je mislio da je na desnoj, te je tri omotnice boje bjelokosti stavio na stol. Bertin je upravo donio toplo jelo, normandijske odreske s krumpirima, i treći vrĉ. Joss je navalio ne ĉekajući, dok je Decambrais tiho ĉitao podnevni oglas. - „ Otišao sam jutros u ured, iako me kažiprst lijeve ruke jako bolio, zbog uganuća koje mi se dogodilo jučer dok sam se borio sa ženom koju sam jučer spomenuo. (...) Moja žena je otišla u javno kupalište (...) da se okupa nakon što je tako dugo ostala kod kuče u prašini. Smatra kako je odlučila da če odsada biti vrlo čista. Koliko če to potrajati, mogu bez problema dokučiti." Poznat mi je ovaj tekst, kazao je vraćajući ga u omotnicu, ali sjećam ga se samo u magli. Ili sam previše toga proĉitao, ili me sjećanje izdaje. - Katkada je sekstant taj koji izdaje. Decambrais je ponovno napunio ĉaše i prešao na sljedeći oglas. - „ Terrae putrefactae signa sunt animalium ex putredine nascentium multiplicatio, ut sunt mures, ranae terrestres (...), serpentes ac vermes, (...) praesertim si minime in illis locis nasci consuevere." Mogu li ih uzeti?, upitao je. -Ako vam to nešto znaĉi. - Za sada ništa. Ali otkrit ću, Le Guern, otkrit ću. Tip se igra maĉke i miša, ali jednoga dana neka će me rijeĉ navesti na pravi trag, uvjeren sam u to. - Da otkrijete što? - Da saznam što ţeli. Joss je slegnuo ramenima. - Vi sa svojim temperamentom nikada ne biste mogli biti glasnik. Jer ako se zaustavljate na svemu što ĉitate, to je kraj svega. Više ne moţete izvikivati, ugušite se. Glasnik mora biti iznad svega. Vidio sam već toliko luĊaka koji su prodefilirali ispred mog sanduka. Ali nikada nisam vidio nekoga tko plaća više od propisane tarife. Niti nekoga tko govori latinski, ili starinsko slovo S piše u obliku slova F. Ĉemu to sluţi, pitam se. - Da i dalje bude skriven. S jedne strane, nije on taj koji govori, jer citira tekstove. Vidite li kakvo je to lukavstvo? On se nije uvalio. A s druge strane, bira stare tekstove koji imaju smisla samo za njega. Skriva se. - Znate, kazao je Joss vrteći noţem, nemam ništa protiv starine. Ĉak sam izvikivao stranicu iz povijesti Francuske, to ste primijetili? To je još od škole. Volio sam povijest. Nisam baš slušao, ali sam jc volio. Joss je završio s jelom, a Decambrais je naruĉio ĉctvrii vrĉ vina. Joss je bacio pogled na njega. Mogao je dobro potegnuti, taj aristokrat, ne raĉunajući što je sve stavio u sebe dok ga je ĉekao- On sam uspijevao je pratiti taj ritam, ali je osjećao kako mu stvari sve više izmiĉu kontroli. Pozorno je pogledao Decambraisa koji baš i nije izgledao posve stabilno, kad se sve uzme u obzir. Sigurno je pio da se ohrabri govoriti o sobi. Joss je takoĊer uzmicao. Sve dok govore o tricama i kuĉinama, ne razgovaraju o hotelu, a to je u svakom sluĉaju dobro. Zapravo sam volio profu, dometnuo je Joss. Da je govorio kineski, sviĊalo bi mi se. Kad su me vratili iz doma, samo sam za njim ţalio. Nisu baš bili zabavni u Treguieru. Što ste vi radili u Treguieru? Mislio sam da ste iz Guilvineca. Zapravo ništa. Bio sam u domu da mi poprave karakter. Koristili su šamare ni za što. Nakon dvije godine vratili su me u Guilvinec, jer sam loše utjecao na druge. Poznajem Treguier, kazao je Decambrais usput, puneĉi ĉašu. Joss ga je sumnjiĉavo pogledao. Znate li gdje je ulica Liberte? -Da.

Tamo se nalazio dom za djeĉake. -Da. Odmah poslije crkve Saint-Roch. -Da. Reći ćete „da" na sve što kaţem? Decambrais je slegnuo ramenima, teških vjeĊa. Joss je zatresao glavom. Napili ste se, Decambrais, kazao je. Ne moţete više izdrţati. Napio sam se, ali poznajem Treguier. Jedno ne iskljuĉuje drugo. Decambrais je ispio ĉašu i dao znak Jossu da je ponovno napuni. To su šale, kazao je Joss povlaĉeći se. Sale da me pridobijete. Ako mislite da sam tako glup te ću popustiti pod izlikom da je neki momak prošao kroz Bretanju, jako se varate. Ja nisam domoljub, ja sam mornar. Poznajem Bretonce koji su jednaki kreteni kao drugi. - Ja takoĊer. - To govorite zbog mene? Decambrais je lagano zatresao glavom, a onda je uslijedila dugotrajna tišina. A je li istina da poznajete Treguier?, opet je poĉeo Joss, s upornošću ivojstvenom onima koji su previše popili. Decambrais je potvrdno kimnuo i ispraznio svoju ĉašu. E pa ja ga ne poznajem baš previše, kazao je Joss, naglo se rastuţivši. Upravitelj doma, otac Kermarec, potrudio se da me svake nedjelje zadrţi. Mislim da sam grad vidio samo preko prozorskog stakla i priĉa mojih drugova. Nezahvalno je sjećanje, jer sjećam se imena tog gada, ali ne i imena profesora povijesti, koji me jedini branio. Ducouedic. Joss je polako digao glavu. Kako?, upitao je. Ducouedic, ponovio je Decambrais. Ime vašeg profesora povijesti. Joss je stisnuo oĉi i nagnuo se iznad stola. Ducouedic, potvrdio je. Yann Ducouedic. Recite mi, Decambrais, vi me špijunirate? Što ţelite od mene? Vi ste neki murjak? Je li tako, Decambrais, vi ste murjak? Poruke, to je varka, soba, to je varka! Sve što ţelite je navući me kao murjak! Bojite li se murje, Le Guern? Što vas se tiĉe? Vaša stvar. Ali ja nisam murjak. Ma baš. Kako to da poznajete mog Ducouedica? To je moj otac. Joss se okamenio, drţeći laktove na stolu, s isturenom gubicom, pijan i nesiguran. To je šala, promrmljao je nakon nekoliko trenutaka. Decambrais je rastvorio lijevu stranu sakoa i pomalo nespretnim pokretima gurnuo ruku u unutarnji dţep. Izvadio je novĉanik i iz njega osobnu iskaznicu koju je pruţio Bretoncu. Joss ju je dugo prouĉavao, prelazeći prstom preko imena, fotografije, mjesta roĊenja. Herve Ducouedic, roĊen u Treguieru, sedamdeset godina. Kad je podigao glavu, Decambrais je stavio kaţiprst na usta. Tišina. Joss je nekoliko puta kimnuo glavom. Kakva zbrka. No u Vikingu je vladala takva graja da se moglo slobodno govoriti bez ikakve opasnosti. Zašto onda... „Decembrais"?, promrmljao je. Glupost. Dakle, kapa dolje. Kapa dolje, aristokrate. To mu je trebalo priznati. Joss nije prestajao razmišljati. Onda, nastavio je, jeste li aristokrat ili niste? -

Aristokrat?, upitao je Decambrais spremajući iskaznicu. Znate, Le Guern, da sam aristokrat, vjerojatno ne bih trošio oĉi pletući ĉipke. Ali aristokrat bez love?, bio je uporan Joss. Ĉak ni to. Samo bez love. Samo Bretonac. Joss se naslonio na stolac, zbunjen, kao kad vas neki hir ili san odjednom napuste, bez upozorenja. Pazite, Le Guern, kazao je Decambrais. Nikome ni rijeĉi. Lizbeth? Ni Lizbeth to ne zna. Nitko to ne treba znati. Zašto ste to onda meni kazali? Povjerenje za povjerenje, objasnio je Decambrais ispijajući ĉašu. Poštenom ĉovjeku, pošten ĉovjek i pol. Ako ste zbog toga promijenili mišljenje u vezi sobe, kaţite to otvoreno. Mogu shvatiti. Joss je naglo ustao. I dalje je ţelite unajmiti?, upitao je Decambrais. Jer imam drugih ponuda. Uzimam je, kazao je odmah Joss. Onda, vidimo se sutra, kazao je Decambrais ustajući, i hvala za poruke. Joss ga je uhvatio za rukav. Decambrais, kakve su to poruke? Podzemne, smrdljive. Opasne takoĊer, siguran sam u to. Ĉim mi se upali lampica, reći ću vam. Svjetionik, kazao je Joss pomalo sanjalaĉki, kad se vidi svjetionik. - Toĉno. -

VIII. Dobar dio ĉetvorki već je bio izbrisan s vrata stanova u trima obiljeţenim zgradama, osobito u osamnaestom arondismanu gdje su se, prema rijeĉima nekih stanara, dogadaji zbili još prije osam ili deset dana. No slikarije su bile kvalitetne te su na drvenim plohama ostali dobro vidljivi crni tragovi. S druge strane, u Marysinoj zgradi bilo je mnogo nedirnutih primjeraka ĉetvorki koje je Adamsberg dao fotografirati prije nego što ih unište. Napravljene su ruĉno, jedna po jedna, a ne serijski, prema kalupu. No sve su imale ista obiljeţja: visoke oko sedamdeset centimetara, s potezom širine dobrih tri centimetra, sve su bile okrenute naopako, s nogom prema dolje i s dvjema popreĉnim crtama na kraku. -Dobro napravljeno, zar ne?, kazao je Danglardu koji je ostao nijem za vrijeme cijele ekspedicije. Ĉovjek je vješt. Radi ih u jednom potezu, bez prekidanja. Kao neko kinesko slovo. - Nedvojbeno, kazao je Danglard sjedajući u automobil, desno od komesara. Grafika je elegantna, brza. Ima dobru ruku. Fotograf je gurnuo materijal otraga i Adamsberg je polako krenuo. - Jesu li vam hitne te slike?, upitao je Barteneau. - Nimalo, odgovorio je Adamsberg. Dat ćete mi ih kad budete mogli. Za dva dana, predloţio je fotograf. Danas moram napraviti gomilu toga za Quai des Orfevres. - Dobro da ste spomenuli sjedište policije, ne trebate im o ovome govoriti. Neka to ostane naša mala šetnja. - Ako ima tako dobru ruku, nastavio je Danglard, moţda je doista slikar. - To nisu radovi, ne vjerujem. -Ali cjelina ih moţe pretvoriti o djelo. Zamislite da tip poĉne obraĊivati na stotine zgrada, na kraju će poĉeti o njemu govoriti. Razmjeri pojave, umjetniĉko uzimanje talaca kolektiviteta, ono što zovemo „intervencijom". Za šest mjeseci znat ćemo autorovo ime. - Da, kazao je Adamsberg, moţda ste u pravu. - To je to sigurno, umiješao se fotograf. Njegovo se prezime naglo vratilo u Adamsbergovo sjećanje: Brateneau. Ne. Barteneau. Mršav, crven, fotograf, jednako Barteneau. Vrlo dobro. Što se imena tiĉe, tu nema pomoći, nitko ne bi smio oĉekivati nemoguće. Bio je kod nas u Nanteuilu neki tip, nastavio je Barteneau, koji je u rasponu od tjedan dana stotinjak javnih kanti za smeće obojio u crveno s crnim toĉkama. Izgledalo je kao da se na grad spustilo jato divovskih bubamara i da se svaka od njih uhvatila za kantu kao za neku golemu granu. A nakon mjesec dana, tip je dobio posao na najvećoj lokalnoj radio postaji. Danas vedri i oblaĉi u općinskoj kulturi. Adamsberg je šutke vozio, vukući se bez nervoze kroz prometni ĉep u osamnaest sati. Polako su stizali prema Brigadi. Ima nešto što ne štima, kazao je zaustavivši se pred crvenim svjetlom na semaforu. - Vidio sam, odmah je uzvratio Danglard. - Što?, upitao je Barteneau. Tip nije oslikao vrata svih stanova, odgovorio je Adamsberg. Oslikao je sve, osim jednih. I to u svim trima zgradama. Poloţaj pošteĊenih vrata nije uvijek isti. Na šestom katu lijevo, u Marysinoj zgradi, na trećem katu desno u ulici Poulet, na ĉetvrtom katu lijevo u ulici Caulaincourt. To se baš ne uklapa dobro u „intervenciju". Danglard je grizao usnice, s kraja na kraj.

Upravo mrvica neravnoteţe ĉini da djelo bude djelo, a ne dekor, objasnio je. Umjetnik nudi razmišljanje, a ne oslikani papir. To je dio koji nedostaje, rupa u bravi, nedovršenost, uvoĊenje sluĉajnosti. - Laţna sluĉajnost, potvrdio je Adamsberg. - Umjetnik sam mora proizvoditi sluĉajnost. - Nije to umjetnik, kazao je Adamsberg tihim glasom. Parkirao je ispred Brigade, podigao je ruĉnu. - Vrlo dobro, prihvatio je Danglard. Nego tko? Adamsberg se usredotoĉio, ruku poloţenih na volan, pogleda uprtog negdje u daljinu. Ako biste mogli izbjeći da mi odgovorite „ne znam", zamolio je Danglard. Adamsberg se nasmiješio. - U takvim okolnostima, bolje je da šutim, kazao je. Adamsberg se vratio kući odluĉna koraka, kako bi bio slguran da neće propustiti Camillin dolazak. Istuširao se i zavalio u naslonjaĉ u namjeri da sanja barem pola sata, jer Camille je uglavnom bila toĉna. Jedina misao koja mu je pala na pamet je da se osjeća gol ispod odjeće, kao što se vrlo ĉesto dogaĊalo kad je ne bi odavno vidio. Gol ispod odjeće, prirodno stanje svakoga od nas. Takva vrst logiĉne konstatacije Adamsberga nije uznemirivala. Ĉinjenica je ostala: kad je ĉekao Camille, bio je gol ispod odjeće, dok na poslu to nije bio. Razlika je bila posve jasna, bila ona logiĉna ili ne. -

IX. IzmeĊu tri izvikivanja u ĉetvrtak, Joss je uz pomoć malih kolica koja je posudio od Damaska, u nekoliko voţnji tamo-ovamo preselio stvari, u nekoj vrsti tjeskobne nestrpljivosti. Damask mu je pomogao u posljednjoj turi kad je kroz šest katova trebalo spustiti krupne komade namještaja. To se svodilo na nekoliko stvari: sanduk presvuĉen crnom tkaninom, s bakrenom kopĉom, veliko ogledalo, na ĉijoj je obojanoj strani bio jedrenjak s tri jedra u pristaništu, teški naslonjaĉ s reljefnim skulpturama koje je prapradjed svojim krupnim rukama izradio za kratkotrajnih boravaka u obitelji. Noć je proveo podgrijavajući nove strahove. Decambrais — odnosno Herve Ducouedic, juĉer je rekao previše, ohrabren s nekih šest vrĉeva crnog vina. Joss se uplašio da se ne probudi u panici i da mu prva pomisao bude da ga pošalje na drugi kraj svijeta. No ništa se takvog nije dogodilo, a Decambrais je dostojanstveno otrpio situaciju, naslonjen na vrata već u osam sati i trideset minuta, drţeći knjigu u ruci. Ako je za neĉim ţalio, a vjerojatno jest, odnosno ako se jeţio pri pomisli da je svoju tajnu predao u hrapave ruke nepoznatog ĉovjeka, k tomu grubijana, to se na njemu nije moglo vidjeti. A ako mu je glava bila teška, a zasigurno jest, jednako kao Jossova, ni to nije pokazivao, lice mu je bilo jednako usredotoĉeno nakon što su prošla dva dnevna oglasa, koja je već nazivao „specijalkama". Joss mu ih je oba donio te veĉeri, nakon što je dovršio selidbu. Kad je ostao sam u novoj sobi, prvo što je uĉinio bilo je da skine cipele i ĉarape i da bos stane na tepih, raširenih nogu, opuštenih ruku, zatvorenih oĉiju. Taj je trenutak odabrao Nicolas Le Guern, roĊen u Locmariji 1832., da sjedne na široki krevet s drvenim postoljem i da ga pozdravi. Zdravo, kazao je Joss. - Dobro odigrano, sine, kazao je stari nalaktivši se na perinu. - Zar ne?, kazao je Joss malo otvorivši oĉi. - Ovdje ti je bolje nego ondje. Rekao sam ti da se s poslom glasnika moţeš visoko popeti. - To mi govoriš već sedam godina. Jesi li zato došao? - Ti oglasi, kazao je polako predak ĉeškajući se po loše obrijanom licu, „specijalke" kako ih zoveš, oni koje predaješ aristokratu, dakle, da sam ja na tvom mjestu, ja bih malo olabavio s tim. To je neko zlo. - To je plaćeno, stari, i to dobro plaćeno, kazao je Joss ponovno obuvajući cipele. Stari je slegnuo ramenima. Da sam na tvom mjestu, ja bih malo olabavio. Što to znaĉi? To znaĉi ono što znaĉi, Joss. Ne znajući za posjet Nicolasa Le Guerna na prvom katu njegove vlastite kuće, Decambrais je radio u svom skuĉenom uredu u prizemlju. Ovaj put uĉinilo mu se da je jedna od današnjih „specijalki" nešto otkrila, vrlo malo, ali moţda od presudne vaţnosti. Tekst koji je Joss izvikivao ujutro predstavljao je anegdotalan niz neĉega što je nazivao „priĉom bez glave i bez repa". Toĉno, pomislio je Decambrais, doista se radilo o izvacima iz knjige koji su izvaĊeni iz sredine, zanemarujući njezin poĉetak. Zbog ĉega? Decambrais je redovito ponavljao te ulomke, u nadi da će poznate i neshvatljive reĉenice na kraju otkriti ime svoga tvorca. U crkvi sa ženom, koja ondje nije bila već mjesec ili dva. (...) Pitam se nije li to zahvaljujući zečjoj šapi čija je uloga da me čuva od vjetrova, ali otkako je nosim, nisam imao grčeve.

Decambrais je uz uzdah odloţio papir i uzeo drugi, onaj s otponcem: Et de eis quae significant illud, est ut videas mures et animalia quae habitant sub terra fugere ad sup erficiem terrae et pati sedar, id est, commoveri hinc inde sicut animalia ebria. Primijetio je kratak prijevod ispod, s upitnikom u sredini: I medu tim stvarima koje su mu znak, je to da vidiš štakore i životinje koje žive ispod zemlje kako bježe na površinu i pate (?), odnosno idu iz tog mjesta poput pijanih životinja. Već je sat vremena uporno razmišljao o tom „sedar", što nije latinska rijeĉ. Bio je uvjeren da nije rijeĉ o pogrešci u prijepisu, jer je taj pedant bio toliko metodiĉan da je toĉkicama oznaĉavao sve rezove koje si je dopustio naĉiniti u izvornim tekstovima. Ako je pedant napisao „sedar", znaĉi da je taj „sedar" zasigurno postojao usred teksta na savr- šenom kasnom latinskom. Popevši se na staru drvenu klupicu da doĊe do rjeĉnika, Decambrais je odjednom zastao. Arapski. Rijeĉ arapskog podrijetla. Kao u vrućici vratio se za stol, s rukama poloţenim na tekst, kao da se ţeli osigurati da neće odletjeti. Arapski, latinski, mješavina. Decambrais je na brzinu pregledao ostale oglase u kojima se spominjao bijeg ţivotinja na površinu zemlje, ukljuĉujući prvi latinski tekst koji je Joss sinoć proĉitao, a koji je poĉinjao gotovo istovjetno: Vidjet ćeš. Vidjet ćeš životinje nastale kvarenjem kako se množe ispod zemlje, poput crva, žaba krastača i muha, a ako je uzrok tome podzemni, vidjet ćeš gmazove koji stanuju u dubinama kako izlaze na površinu zemlje i napuštaju svoja jaja i katkada umiru. A ako je uzrok u zraku, isto će biti s pticama. Tekstovi koji su se ponavljali jedan za drugim, katkad doslovno. Razliĉiti autori ponavljaju istu ideju, sve do 17. stoljeća, ideju koja se prenosi s naraštaja na naraštaj. Poput redovnika koji stoljećima ponavljaju dekrete Auctoritasa. Dakle, društvo. Elitistiĉko, obrazovano. Ali nisu to redovnici, ne. Tu nema niĉeg vjerskog. Oslonivši ĉelo na ruku, Decambrais je i dalje razmišljao kad je Lizbethin poziv odjeknuo cijelom kućom, pozivajući za stol, poput neke pjesme. Silazeći u blagovaonicu, Joss je otkrio da su svi stanari hotela Decambrais već za stolom, na uobiĉajen naĉin, vadeći ubruse iz drvenih prstena, od kojih je svaki bio obiljeţen posebnim znakom. Oklijevao je da li da odmah veĉeras sjedne za stol - veĉera u polupansionu nije bila obvezna, a sinoć su već primijetili da ga nema - obuzet neobiĉnom nelagodom. Joss je navikao ţivjeti sam, jesti sam, spavati sam i govoriti sam, osim ako je ponekad išao veĉerati kod Bertina. U trinaest godina svog pariškog ţivota imao je tri prijateljice, u kratkim razdobljima, ali nikad se nije usudio odvesti ih u svoju sobu i ponuditi im da legnu na madrac na podu. Kuće tih ţena, iako skromne, uvijek su bile prihvatljivije od njegova trošnog utoĉišta. Joss je uĉinio napor da se oslobodi te budalaštine koja se izgleda vratila iz davnih vremena njegove mladosti, agresivna i neprirodna. Lizbeth mu se nasmiješila i pruţila mu prsten za ubrus. Kad bi se Lizbeth tako široko nasmijala, uvijek bi osjetio naglu ţelju da se baci na nju, poput utopljenika koji se u noći hvata za stijenu. Prekrasnu stijenu, okruglu, glatku i tamnu, kojoj se duguje vjeĉna zahvalnost. To ga je ĉudilo. Takvu sentimentalnu silinu osjećao je samo prema Lizbeth, i to kad se smijala. Zbunjenim mrmljanjem stanari su poţeljeli dobrodošlicu Jossu, koji je sjeo desno od Decambraisa. Lizbeth je predsjedala na drugom kraju stola, aktivno posluţujući. Bijahu tu još dva stanara hotela, soba broj jedan, Castillon, umirovljeni kovaĉ koji je prvu polovicu ţivota proveo kao opsjenar, radeći u svim kabaretima u Europi, i soba broj ĉetiri, Evelyne Curie, sitna ţena koja nije imala ni trideset godina,

povuĉena, blagog i starinskog lica, nagnuta nad tanjurom. Lizbeth je upozorila Jossa ĉim je stigao u hotel. - Pazi, mornaru, odrţala mu je prodiku, diskretno ga odvukavši u kupaonicu, da ne bi bilo zabune. S Castillonom moţeš igrati otvoreno, on je junaĉina i sebe smatra dobrim za zafrkanciju, iako se to baš ne vidi, ali barem nećeš imati problema s njim. Nemoj se brinuti ako ti za vrijeme veĉere nestane ura, to je jaĉe od njega, pri desertu će ti je sigurno vratiti. Tijekom tjedna imamo kompot ili svjeţe sezonsko voće, a nedjeljom kolaĉ od krupice. Ovdje nema plastike u kuhinji, moţeš jesti zatvorenih oĉiju. Ali pazi na malu. Ovdje je osamnaest mjeseci, na sigurnom. Zbrisala je iz braĉne zajednice, nakon osam godina muĉenja. Osam godina, moţeš li to zamisliti? Ĉini se da ga je voljela. Na kraju je ipak razum prevladao i jedne lijepe veĉeri došla je tu. Ali pazi, mornaru. Njezin je ĉovjek traţi po cijelom gradu da joj odere koţu i vrati je doma. To naravno nije spojivo jedno s drugim, ali kod takvih tipova je tako, nemaju oni trideset šest komandi. Spreman ju je zatući, da ne bi bila s drugim, poznato ti je to, doţivio si već takve stvari. Dakle, ime Evelyne Curie ti je nepoznato, nikad nisi ĉuo za nju. Ovdje je zovemo Eva, to je neobvezujuće. Jesi shvatio, mornaru? Ponašaj se obzirno prema njoj. Ona ne govori mnogo, ĉesto poskakuje, zacrveni se, kao da se stalno boji. Malo-pomalo oporavlja se, ali trebat će vremena. Što se mene tiĉe, dovoljno me poznaješ, dobra sam, ali više ne podnosim šale na raĉun onih stvari. To je sve. DoĊi za stol, već je vrijeme, i bolje da unaprijed znaš, dvije boce i gotovo, jer Decambrais je sklon piću, pa ga moram koĉiti. Onaj tko ţeli još, neka ide kod Vikinga. Doruĉak je od sedam do osam, to svima odgovara osim kovaĉu koji ustaje kasno, ima nas raznih. Sve sam ti rekla, makni se, pripremit ću ti tvoj prsten. Imam jedan s piletom i jedan s ĉamcem. Koji ti je draţi? - Kakav prsten?, upitao je Joss. - Za ubrus. Rublje se pere svakog tjedna, bijelo petkom, šareno utorkom. Ako ne ţeliš da ti se rublje pere zajedno s kovaĉevim, praonica ti je na sto metara odavde. Ako ţeliš glaĉanje, morat ćeš to dodatno platiti Marie-Belle, koja dolazi prati stakla. Dakle, jesi li se odluĉio za prsten? - Pile, odluĉno je odgovorio Joss. Muškarci, uzdahnula je Lizbeth nasmiješivši se, uvijek se moraju praviti vaţni. Juha, teleće peĉenje, sir i kuhane kruške. Castillon je priĉao sam za sebe, Joss je bio oprezan, kao da pristupa nekom novom moru. Mala Eva jela je tiho i samo je jednom podigla glavu da Lizbeth zamoli kruha. Lizbeth joj se nasmiješila, a Joss je imao neobiĉan dojam da je Eva poţeljela baciti joj se u naruĉje. Ukoliko to ipak nije bio on. Decambrais praktiĉki nije progovorio tijekom veĉere. Lizbeth je šapnula Jossu, koji joj je pomogao kod raspremanja: „Kad je ovakav, to znaĉi da radi dok jede." Doista, Decambrais je ustao od stola ĉim je progutao kruške, ispriĉavši se svima prije nego što se vratio u radnu sobu. Prosvjetljenje je došlo ujutro, ĉim je došao k svijesti. Ime mu se našlo na usnicama i prije nego što je otvorio oĉi, kao da je ta rijeĉ cijelu noć ĉekala da se spavaĉ probudi, ţudeći da se pojavi. Decambrais je ĉuo samog sebe kako tihim glasom izgovara: Avicena. Ustao je ponavljajući ga nekoliko puta, bojeći se da ne nestane zajedno s omaglicom sna. Da bi bio sigurniji, zapisao ga je na papir. Avicena. Zatim je zabiljeţio sa strane: Liber canonis. Medicinski kanon. Avicena. Veliki Avicena, perzijski lijeĉnik i filozof, na samom poĉetku 11. stoljeća, tisuću puta prepisivan od Istoka do Zapada. Latinska verzija, s arapskim izrazima. Sad je imao trag. Nasmiješen, Decambrais je ĉekao da sretne Bretonca na stubama. Uhvatio ga je u prolazu. - Jeste dobro spavali, Le Guern?

Joss je jasno vidio da se nešto dogodilo. Blijedo i mršavo Decambra- isovo lice, koje je obiĉno malo podsjećalo na leš, oţivjelo je kao da ga je obasjalo sunce. Umjesto svog pomalo ciniĉnog osmijeha, pomalo pozerskog, kakav je obiĉno namještao, Decambrais je jednostavno blistao. - Imam ga, Le Guern, imam ga. - Koga? Našeg pedanta! Imam ga, za ime Boga. Saĉuvajte mi današnje „specijalke", jurim u knjiţnicu. - Dolje, u radnu sobu? - Ne, Le Guern. Nemam sve knjige. - Ah, tako, kazao je Joss, iznenaĊen. S ogrtaĉem preko ramena i blokom stisnutim meĊu nogama, De- cambrais je zabiljeţio jutarnju „specijalku": Nakon nepravilnosti u svojstvima godišnjih doba, kao kad je zima topla, umjesto da bude hladna; ljeto hladno, umjesto da bude toplo, isto tako proljeće i jesen, jer ta velika nejednakost pokazuje loš ustroj, i zvijezda i zraka (...). Gurnuo je list u ubrus, a zatim priĉekao nekoliko minuta da poĉne dnevna vreva. U pet minuta do devet, ugurao se u podzemnu ţeljeznicu. X. Tog ĉetvrtka Adamsberg je stigao u Brigadu poslije Danglarda, što je bila tako rijetka pojava da mu je pomoćnik uputio dug pogled. Komesar je imao izguţvane crte lica osobe koja je spavala svega nekoliko sati, izmeĊu pet i osam. Odmah je izašao popiti kavu u obliţnji bar. Camille, zakljuĉio je Danglard. Camille se sinoć vratila. Danglard je polako upalio raĉunalo. On je spavao sam, kao obiĉno. Ruţan kakav je bio, lica bez neke ĉvrstine i tijela koje se spuštalo prema dolje poput voštanice što se topi, mogao je smatrati velikim uspjehom ako bi jednom u dvije godine uspio doći do ţene. Kao uvijek, Danglard se od zlovolje otrgnuo idući ravno prema pivima, dok su mu pred oĉima, poput neke kratkotrajne svjetlosti, prolazila lica njegovih petero klinaca. Peto ĉak i nije bilo njegovo, sa svojim svijetloplavim oĉima, ali ţena mu ih je sve prijateljski ostavila i otišla. Otada je već prošlo mnogo vremena, osam godina i trideset sedam dana, a slika Marie, s leĊa, kako u zelenom kostimu polako ide hodnikom, otvarajući vrata i zatvarajući ih za sobom, bila mu je urezana u mozgu pune dvije godine, sa šest tisuća petsto piva. Slika djece, dva blizanca, dvije blizanke i mali s plavim oĉima, postala je tako njegova fiksna ideja, njegovo utoĉište, njegov spas. Proveo je na tisuće sati pasirajući mrkve sve sitnije i sitnije, perući sve bjelje i bjelje, savršeno pripremajući školske torbe, ruĉno glaĉajući, brišući slivnike do potpune ĉistoće. Onda se taj apsolutizam polako ublaţio i došao do stanja, ako ne normalnog, a onda barem prihvatljivog, i do potrošnje piva koja je pala na manje od tisuću ĉetiristo na godinu, istina uz potporu bijelog vina u teškim danima. Ostala je njegova svjetlosna veza s petero djece, a to mu, govorio je samom sebi u nekim crnim jutrima, nitko neće moći uzeti. Uostalom, nitko nije ni imao namjeru. Oĉekivao je, ĉak pokušavao, da neka ţena ostane kod njega i postupi obrnuto od Marie, odnosno da otvori vrata, s lica, i polako priĊe hodnikom u ţutom kostimu, prema njemu, ali uzaludan trud. Boravci ţena odreda su bili kratki, a odnosi površni. Nije se nadao ţeni poput Camille, ne, njezin je izduţeni profil bio tako ĉist i njeţan da bi se zapitao treba li ga naslikati ili poljubiti. Ne, nije on traţio zvijezdu s neba. Samo ţenu, obiĉnu ţenu, ĉak i ako je klizila prema dolje poput njega, ništa ne smeta.

Danglard je ugledao Adamsberga kako se vraća, a zatim ulazi u svoj ured, zatvorivši bešumno vrata. Iako ni on nije bio lijep, dobio je zvijezdu s neba. Odnosno da, bio je lijep, iako nijedna njegova crta uzeta posebno nije mogla logiĉki pridonijeti takvom rezultatu. Nije bilo pravilnosti, nije bilo sklada i nije bilo niĉeg upeĉatljivog. Vladao je posvemašnji uĉinak nereda, ali taj je nered proizvodio zavodljiv kaos, gdjekad raskošan kad bi se pokretao. Danglard je taj dar sudbine oduvijek smatrao nepravednim. Njegovo je lice takoĊer bilo sluĉajna cjelina kao Adamsbergovo, ali bilanca mu je bila slabašna. Dok je Adamsberg, bez poĉetnog aduta, odigrao pobjedniĉku igru. Budući da je navikao ĉitati i razmišljati od najranije dobi, Danglard nije bio ljubomoran. I zato što je imao svoju sliku. I zato što je, unatoĉ gotovo kroniĉnoj razdraţljivosti, volio tog tipa, pa ĉak i njegovu gubicu, njegov veliki nos i ĉudan osmijeh. Kad mu je predloţio da doĊe s njim ovdje u Brigadu, ni trenutka se nije premišljao. Adamsbergov nemar, zasigurno zato jer je predstavljao kompenzaciju za tjeskobnu i katkad rigidnu pretjeranu aktivnost njegova vlastitog duha, postao mu je gotovo nuţan, jednako kao relaksirajuća limenka piva. Danglard je pogledao u zatvorena vrata. Adamsberg će se pozabaviti ĉetvorkama, na ovaj ili onaj naĉin, ne ţeleći oneraspoloţiti svog pomoćnika. Odgurnuo je tipkovnicu i naslonio se na stolac, pomalo zabrinut. Još se sinoć poĉeo pitati nije li krenuo krivim putem. Naime, te okrenute ĉetvorke on je već negdje vidio. Sjetio se toga u krevetu, prije nego što je zaspao, sam. Bilo je to davno, moţda kad je bio mladić, prije nego što je postao murjak, i to izvan Pariza. Budući da je Danglard vrlo malo putovao u ţivotu, mogao je pokušati pronaći trag u svom sjećanju, iako nije ostalo ništa osim dojma, tri ĉetvrtine izbrisanog. Adamsberg je zatvorio vrata da moţe nazvati nekih ĉetrdesetak komesarijata u Parizu a da pritom ne osjeti opravdano nerviranje svog pomoćnika. Danglard je smatrao da je rijeĉ o umjetniĉkoj intervenciji, ali on nije bio tog mišljenja. Odatle pa do istraţivanja po svim arondismanima u Parizu bio je velik korak, beskoristan i nelogiĉan korak za koji se Adamsberg odluĉio da će ga uĉiniti sam. Jutros još nije bio siguran hoće li to uĉiniti. Za doruĉkom je ponovno listao notes i gledao te ĉetvorke, kao što se priprema zadnja igra, ispriĉavajući se Camille. Ĉak ju je upitao što ona o tome misli. Zgodno je, kazala je, ali Camille nije vidjela ništa kad bi se tek probudila i nije pravila razliku izmeĊu poštanskih maraka i poboţnih sliĉica. Dokaz tome je da nije trebala reći „zgodno je", nego „grozno je". On je blago odgovorio: „Ne, Camille, nije baš zgodno." Upravo se u tom trenutku, pri toj reĉenici, pri toj negaciji, odluĉio. Pomalo usporen zbog prekratkog sna, tijela obavijenog blaţenom lijenošću, okrenuo je prvi broj s popisa. Oko pet sati dovršio je s nazivanjem, a prije toga je samo jednom bio u šetnji, u vrijeme ruĉka. Camille ga je nazvala na mobitel dok je ţvakao sendviĉ na klupi u parku. Ne zato da bi mu tihim glasom govorila o prethodnoj noći, ne, to nije bio njezin stil. Camille je birala rijeĉi s mnogo obzira, prepuštajući svome tijelu brigu oko izraţavanja, pa tko shvati i što shvati, to se nikada nije moglo toĉno znati. U svoj je notes napisao ţena, inteligencija, ţelja, jednako Camille. Zaustavio se i ponovno proĉitao taj redak. Vaţne rijeĉi i ništavne rijeĉi. Ali postavljene uz Camille, uzdizale su se, kao da su posve oĉite. Gotovo ih je mogao vidjeti kako stvaraju kugle na površini papira. Dobro. Jednako Camille. Bilo bi suviše odvaţno za njega napisati rijeĉ ljubav. Olovka je oblikovala ,,lj", a onda je ostala nepomiĉna kod ,,u", suviše uznemirena da nastavi. Ta ga je suzdrţanost dugo vremena draškala sve dok, svojom upornošću, nije (.8 došao do sredine, kako je mislio. Volio je ljubav. Nije volio stvari do kojih ljubav vodi. Naime, ljubav vodi do nekih stvari, jer je prava utopija moći ţivjeti iskljuĉivo u krevetu,

makar samo dva dana. Cijeli niz stvari, koji zapoĉinje s nekoliko zamisli u zraku i završava ĉvrstim zatvaranjem u kolibu iz koje ljubav više nikada ne bi smjela pobjeći. Krenuvši ţestoko poput plamene buktinje izmeĊu dvaju vrata i pod otvorenim nebom, svoju trku završava izmeĊu ĉetiri zida na podu, uz ognjište. A za tipa poput Adamsberga, taj niz stvari pokazuje se kao nepodnošljiva klopka. On bjeţi od signalnih sjena, shvaćajući ih mnogo prije, sposobnošću anticipacije koja je svojstvena ranjenoj lovini koja naslućuje pribliţavanje progonitelja. U tom bijegu, gdjekad je sumnjiĉio Camille da ga vodi svojom glavom. Camille i njezino cikliĉko nestajanje, njezina oprezna sentimentalnost, njezine ĉizme uvijek spremne za odlazak. Ali Camille je igrala svoju podzemnu igru, s manje vještine i s više dobrohotnosti. Kod nje je bilo teško uhvatiti i onaj vodeći instinkt koji ju je gurao prema slobodi, zbog kojeg nije uzimala dovoljno vremena da dobro razmisli. A Adamsberg je morao priznati da nije volio razmišljati o Camille. Znao je zapoĉeti, a onda bi zaboravio nastaviti, jer bi ga prizvale neke druge misli, jer bi ga jedna ideja vodila drugoj, sve dok se ne bi oblikovao mozaik slika koji je kod njega predstavljao uvod u nastanak praznine. Drţeći i dalje na koljenima otvoren notes, završio je sa zapisivanjem reĉenice, stavljajući toĉku nakon lj, uz buku bušilica koje su se borile s kamenom na prozorima. Camille ga dakle nije nazvala da jedno drugome ĉestitaju, nego jednostavno da mu kaţe nešto o onim ĉetvorkama koje joj je jutros pokazao. Adamsberg je ustao i preskoĉivši usput nekoliko hrpa kamenja, stigao do Danglarda. - Je li pronaĊena ona kartoteka?, upitao je da pokaţe zanimanje. Danglard je klimnuo glavom i prstom pokazao na ekran na kojem su velikom brzinom prolazili otisci palca, uvećani poput nekih slika galaksije. Adamsberg je obišao oko stola i stao nasuprot Danglardu. Kad biste morali navesti broj, što biste rekli, koliko je zgrada u Parizu obiljeţeno brojem ĉetiri? Tri, odgovorio je Danglard. Adamsberg je raširio prste na rukama. Tri plus devet, ukupno dvanaest. A imajući na umu da će nešto sliĉno murji prijaviti tek mali broj ljudi, samo oni nemirni, besposleni i opsjednuti, što ipak nije tako malo, moţemo raĉunati da su umjetnici već intervenirali u barem tridesetak zgrada. Uvijek iste ĉetvorke? Istog oblika, iste boje? Iste. Uvijek su jedna vrata pošteĊena? - To moramo sami provjeriti. Imate li namjeru to uĉiniti? Imam, da. Danglard je stavio ruke na bokove. - Već sam vidio tu ĉetvorku, kazao je. Camille takoĊer. Danglard je podigao obrve. Na stranici knjige koja je bila otvorena na stolu, kazao je Adamsberg. Kod prijateljiĉinog prijatelja. Knjige o ĉemu? Camille ne zna. Pretpostavlja da je rijeĉ o knjizi iz povijesti jer je tip o kojem je rijeĉ po danu spremaĉica, a naveĉer medievalist. Zar ne bi normalno trebalo biti obrnuto? - Normalno u odnosu na što? Danglard je zgrabio bocu piva koja se vukla na stolu i otpio gutljaj. - A vi, gdje ste (.8 je vi vidjeli?, upitao je Adamsberg. Ne sjećam se više. Bilo je to negdje drugdje i bilo je to davno. Ako te ĉetvorke već postoje tu i tamo, onda nije rijeĉ o kreaciji.

Ne, priznao je Danglard. Intervencija pretpostavlja kreaciju, zar ne? U naĉelu. Što ćemo onda s vašom umjetniĉkom intervencijom? Danglard je napućio usne. Uklonit ćemo je. Ĉime ćemo je zamijeniti? S tipom o kojemu ne znamo ništa. Adamsberg je ne pazeći napravio nekoliko koraka posred hrpa kamenja, isprljavši svoje stare cipele. Mislio sam da su nas premjestili, primijetio je Danglard. Premjestili u Kriminalistiĉku brigadu, jedinica za ubojstva. Sjećam se, kazao je Adamsberg. Je li poĉinjen zloĉin u tih devet zgrada? -Ne. Nasilje? Prijetnje? Zastrašivanje? Ne, dobro znate da nije. Zašto onda o tome razgovaramo? Jer postoje indicije za nasilje, Danglard. U ĉetvorkama? Da. To je tiha ofenziva. I opasna. Adamsberg je pogledao na sat. Imam vremena odvesti... Izvadio je notes i odmah ga ponovno zatvorio. Odvesti Barteneaua da posjeti neke od tih zgrada. Dok je Adamsberg otišao po jaknu koju je sklupĉanu ostavio na stolcu, Danglard je odjenuo svoju, popravljajući joj rubove. U nedostatku prirodne ljepote, Danglard je sve stavljao na sekundarni adut elegancije. -

XI. Decambrais se vratio dosta kasno te je imao tek toliko vremena da prije veĉere pokupi specijalni veĉernji oglas što mu ga je Joss stavio na stranu. (...) kada se pojave gljive otrovnice, kada se polja i šume prekriju pauĉinom, kada stoka oboli ili čak umire na paši, jednako kao divlje zvijeri u šumama, kada kruh brzo postaje pljesniv; kada na snijegu možemo vidjeti tek izašle muhe, crve ili komarce (...) Presavio ga je dok je Lizbeth hitala po kući pozivajući stanare za stol. Decambrais, manje blistavog lica nego jutros, brzo je stavio ruku na Jossovo rame. Moramo razgovarati, kazao je. Veĉeras, u Vikingu. Radije bih da nas ne ĉuju. - Dobar ulov?, upitao je Joss. - Dobar, ali smrtonosan. Komad je prevelik za nas. Joss je izgledao kao da dvoji. - Da, Le Guern. Rijeĉ jednog Bretonca. Za veĉerom je Joss uspio izmamiti osmijeh na Evinom pognutom licu, zahvaljujući tome što je ispriĉao dijelom izmišljenu obiteljsku anegdotu, a to ga je ispunilo stanovitim ponosom. Pomogao je Lizbeth u raspremanju stola, djelomice iz navike, djelomice da iskoristi njezinu blizinu. Pripremao se otići do Vikinga kad ju je ugledao kako izlazi iz sobe u veĉernjoj odjeći, sjajnoj crnoj haljini koja je lijepo pristajala njezinom krupnom tijelu. Odjurila je na brzinu, uputivši mu osmijeh, a Jossa je u trbuhu nešto stisnulo. U pretoplom i zadimljenom Vikingu, Decambrais je sjedio za zadnjim stolom u kutu i ĉekao ga, zabrinut, ispred dviju jabukovaĉa. Lizbeth je otišla sveĉano odjevena ĉim je oprala sude, objavio je Joss sjedajući. - Da, kazao je Decambrais ne pokazavši nikakvo iznenaĊenje. - Negdje su je pozvali? - Svake veĉeri, osim utorkom i nedjeljom, Lizbeth izlazi u veĉernjoj opravi. Vida li se s nekim?, upitao je Joss, uznemiren. Decambrais je zavrtio glavom. Pjeva. Joss je nabrao obrve. Pjeva, ponovio je Decambrais, nastupa. U kabaretu. Lizbeth ima glas od kojeg zastaje dah. Otkad, za ime Boga? Otkad je došla ovdje i otkako sam je pouĉio solfeggiu. Svake veĉeri do kraja ispuni dvoranu u Saint-Ambroise. Jednoga dana, Le Guern, vidjet ćete njezino ime na plakatu. Lizbeth Glaston. Gdjegod tada budete, nemojte to zaboraviti. Bilo bi ĉudno da zaboravim, Decambrais. Moţe li se otići u taj kabaret? Mogu li je ĉuti? Damask je ondje svake veĉeri. Damask? Damask Viguier? Koji drugi? Nije vam to rekao? Svakog jutra zajedno pijemo kavu, a nikad mi nije rekao ni rijeĉi o tome. Jasno, zaljubljen je. To nije nešto što treba dijeliti. Sranje, Damask. Ali Damask ima trideset godina. Lizbeth takoĊer. To što je Lizbeth debela, ne znaĉi da nema trideset godina. Joss je pustio da mu misli lutaju oko moguće veze Damask-Liz- beth. Mislite li da bi moglo biti nešto od toga?, upitao je. Budući da ste struĉnjak za takve stvari u ţivotu? Decambrais je zadobio sumnjiĉav izraz.

Muţjaĉka fiziologija već odavno ne zanima Lizbeth. Damask je pristojan. To nije dovoljno. Sto Lizbeth oĉekuje od muškaraca? Ne puno. Decambrais je ispio gutljaj jabukovaĉe. Nismo ovdje da razgovaramo o ljubavi, Le Guern, Znam. Krupni komad koji ste ulovili. Decambraisovo lice se smrknulo. Zar je tako strašno?, upitao je Joss. Bojim se. Decambrais je pogledom prešao preko susjednih stolova i kao da ga je umirila buka koja je vladala u Vikingu, gora nego što bi je podizalo barbarsko pleme na vikinškom jedrenjaku. Otkrio sam jednog od autora, kazao je. Rijeĉ je o perzijskom lijeĉniku iz 11. stoljeća, Aviceni. Dobro, kazao je Joss, kojega su Avicenine stvari zanimale mnogo manje od Lizbethinih stvari. Otkrio sam ulomak u njegovom Liberu canonisu. Dobro, ponovio je Joss. Recite, Decambrais, bili ste profa, poput vašeg oca? Kako znate? Tako, kazao je Joss pucketajući prstima. I ja znam neke stvari u ţivotu. Moţda vas gnjavi ovo što vam priĉam, Le Guern, ali bit će vam zanimljivo ako me poslušate do kraja. Dobro, ponovio je Joss, koji je odjednom osjetio kao da se vratio u vrijeme predavanja starog Ducouedica, u domu. Drugi autori samo su kopirali Avicenu. Uvijek je rijeĉ o istoj temi. Oblijeću oko nje, ne izgovarajući joj ime, ne dirajući je, poput lešinara koji se kruţno pribliţavaju lešini. Oko ĉega?, upitao je Joss, koji se bio malo pogubio. Oko teme, Le Guern, upravo sam vam rekao. Oko jedinstvenog predmeta svih specijalnih oglasa. Oko onoga što ti oglasi objavljuju. A što objavljuju? U tom trenutku Bertin je stavio dvije jabukovaĉe na stol, a Decambrais je priĉekao da se Normandanin udalji kako bi nastavio. Kugu, kazao je spuštajući glas. Kakvu kugu? Kugu. Nekadašnju strašnu bolest? Upravo to. Joss je neko vrijeme šutio. Je li taj uĉeni ĉovjek mogao govoriti gluposti? Je li se moţda zabavljao ismijavajući ga? Joss nije bio u stanju provjeriti sve te priĉe o kanonima i Decambrais ga je mogao šetati kako je htio. Kao oprezan mornar, prouĉio je lice starog erudita, koje nikako nije odavalo zafrkanciju. Ne mislite me valjda vući za nos, Decambrais? Zašto bih to ĉinio? Da se igrate tipa koji zna sve i tipa koji ne zna ništa. Igre pametnog i glupog, obrazovanog i neobrazovanog, uĉenog i neukog. Jer te se igre mogu i ja igrati, mogu vas odvući na puĉinu, bez pojasa za spašavanje. Le Guern, naprasni ste. -

Da, priznao je Joss. Pretpostavljam da ste već razbili njušku mnogima u ovoj zemlji. I na ovom moru. Nikada se nisam igrao igre pametnog i glupog. Što to pokazuje? Moć. Decambrais se nasmiješio i slegnuo ramenima. Moţemo li nastaviti?, upitao je. Ako ţelite. Ali što se to sve mene tiĉe, zapravo? Tri mjeseca sam ĉitao oglase tipa koji je prepisivao Bibliju. Bilo je plaćeno, ja sam ĉitao. Što se to mene tiĉe? Ti vam oglasi pripadaju, u moralnom smislu. Ako sutra odem do murje, ipak bih vas volio upozoriti. TakoĊer, volio bih da poĊete sa mnom. Joss je ispio jabukovaĉu u jednom gutljaju. Murja? Izgubili ste kompas, Decambrais! Što murja ima s tim? Ipak nije rijeĉ o općoj opasnosti. Što vi znate o tome? Joss se suzdrţao da ne izgovori rijeĉi koje su mu bile na vrhu usana, zbog sobe. Trebalo je saĉuvati sobu. Dobro me slušajte, Decambrais, nastavio je došavši k sebi, imamo tipa koji se, po vašem mišljenju, zabavlja prepisujući stare tekstove o kugi. LuĊak, opsjednut tip. Kad bismo morali razgovarati s murjom svaki put kad neki luĊak otvori usta, ne bi nam ostalo vremena ni da pijemo. Kao prvo, kazao je Decambrais ispivši do pola jabukovaĉu, on ne ostaje na tome da ih prepisuje, on vam ih daje da ih izvikujete. Izraţava se na javnom mjestu, anonimno. Kao drugo, pribliţava se. On je na poĉetku tekstova. Još nije došao do odlomaka koji sadrţe rijeĉi „kuga", „zlo", „smrtnost". Vuĉe se po uvodu, ali napreduje. Shvaćate li, Le Guern? Napreduje. To je ono što je opasno. Napreduje. Prema ĉemu? Pa prema kraju teksta. To je barem logiĉno. Nisam vidio nikoga tko poĉinje knjigu od kraja. Nekoliko knjiga. A znate li što je na kraju? - Ali nisam ih proĉitao, te proklete knjige! Deseci milijuna mrtvih. Eto što je na kraju. - Vi mislite da će taj luĊak pobiti pola Francuske? Nisam to rekao. Kaţem da napreduje prema smrtnom razvoju, kaţem da gmiţe. To nije kao da nam ĉila Tisuću i jednu noć. Napreduje, to vi kaţete. Ja bih prije rekao da tapka u mjestu. Već nas mjesec dana gnjavi s tim svojim priĉama o ţivotinjicama, u ovom i u onom obliku. Ako to zovete napredovanjem. Siguran sam u to. Sjećate li se onih drugih oglasa, onih što bez glave i bez repa priĉaju o ţivotu ĉovjeka? Toĉno, to nema nikakve veze. To je neki tip koji jede, ševi, spava, to je sve što ima za reći. - Taj tip je Samuel Pepys. - Ne poznajem ga. Predstavit ću vam ga: on je Englez, graĊanin plemić koji je ţivio u 17. stoljeću, u Londonu. Usput govoreći, radio je u Pomorskoj upravi. - Neka velika faca u kapetaniji? Ne baš, ali nije vaţno. Vaţno je to da je Pepys pisao intimni dnevnik devet godina, od 1660. do 1669. Godina koju je naš luĊak stavio u vaš sanduk je godina velike kuge u Londonu, 1665-, sedamdeset tisuća mrtvih. Shvaćate li? Dan za danom, specijalni oglasi -

pribliţavaju se datumu njezine eksplozije. Sada smo mu posve blizu. To ja zovem napredovanjem. Joss je prvi put osjetio uznemirenost. Imalo je smisla to što govori uĉeni Decambrais. Trebalo bi upozoriti murju. Valjat će se od smijeha, murjaci, kad im kaţemo da se neki luĊak zabavlja objavljujući smrt na javnom mjestu. Onda će se već nekako snaći. Meni će savjest biti ĉista. Ipak će se valjati od smijeha. Naravno. Zato nećemo otići kod bilo kojeg policajca. Poznajem jednoga koji se ne smije na isti naĉin kao ostali i ne za iste stvari. Do njega ćemo otići. Do njega ćete vi otići, ako ţelite. Naime, zaĉudilo bi me da moje svjedoĉenje prihvate kao posvećeni kruh. Znate, Decambrais, ja nisam baš nevinašce. - Ni ja. Joss je gledao u Decambraisa ništa ne govoreći. Dakle, kapa dolje. Kapa dolje, aristokrate. Ne samo da je stari uĉeni tip bio Bretonac sa sjeverne obale, nego je imao i dosje. Sigurno zbog toga ima laţno ime. Koliko mjeseci?, upitao je jednostavno Joss, ne baveći se razlozima, kao pravi morski dţentlmen. Šest, kazao je Decambrais. Devet, odgovorio je Joss Izdrţanih? Izdrţanih. Takoder. Jednako. Nakon ove izmjene priznanja, dva su muškarca ostala u ozbiljnoj tišini. Vrlo dobro, kazao je napokon Decambrais. Hoćete li sa mnom? Joss je iskrivio usta, ne baš uvjeren. To su samo rijeĉi. Riječi. One nikada nisu nikoga ubile. To bi se znalo. Ali to se zna, Le Guern. Naprotiv, rijeĉi su uvijek ubijale. Otkada? Otkada je netko viknuo „ubij ga!", a gomila ga je zgrabila. Oduvijek. Vrlo dobro, kazao je Joss, pobijeĊen. A ako ostanem bez posla? Dajte, Le Guern, valjda se ne bojite murje? PogoĊen, Joss se uspravio. Zaboga, ne, Decambrais, kod Le Guernovih moţda ima grubijana, ali nikada se nismo bojali murje. Onda dobro.

XII. Kojeg ćemo to murjaka posjetiti?, upitao je Joss penjući se bulevarom Arago, oko deset sati ujutro. Ĉovjeka s kojim sam se dvaput sreo za vrijeme mog... Izdrţavanja kazne, nadopunio ga je Joss. Tako je. Dvaput, to nije dovoljno da steknete pravo mišljenje o ĉovjeku. Ali je dovoljno za prvi dojam, a on je bio pozitivan. U poĉetku sam mislio da je okrivljenik, što je dosta dobar znak. Zasigurno će nam posvetiti nekoliko minuta. U najgorem sluĉaju, naš će posjet shvatiti rutinski i zaboravit će na njega. U najboljem sluĉaju, dovoljno će ga zainteresirati da se obavijesti o nekim detaljima. S tim u vezi. S tim u vezi. Zašto bi ga to zanimalo? Voli glupe i nezanimljive priĉe. Barem mu je to predbacio nadreĊeni u trenutku kad sam ga prvi put sreo. Idemo posjetiti nekog crva s dna ljestvice? To bi vam smetalo, kapetane? Kazao sam vam Decambrais, briga me za tu priĉu. Nije on neki crv. On je sada glavni komesar, vodi jedan odjel Kriminalistiĉke policije. Jedinicu za ubojstva. Ubojstva? Bit će doista zadovoljan kad vidi naše stare papire. Tko zna? A u ime ĉega je taj glupan postao glavni? Taj glupan je genijalac, kako sam ĉuo. Kaţem glupan, mogao bih takoĊer reći neopisiv tip. Nećemo cjepidlaĉiti oko rijeĉi. Volim cjepidlaĉiti. Primijetio sam. Decambrais se zaustavio pred visokim ulaznim vratima. Stigli smo, kazao je. Joss je pogledom preletio preko fasade. Trebalo bi ozbiljno obnoviti ovu rugobu. Decambrais se naslonio na fasadu, prekriţenih ruku, - Dakle?, upitao je Joss. Hoćemo li spustiti ruke? Imamo sastanak za šest minuta. Vaţna je toĉnost. On je sigurno zauzet tip. Joss se naslonio na fasadu pored njega i stao ĉekati. Neki je ĉovjek prošao pored njih, pogleda uperenog u pod, ruku uvuĉenih u dţepove, te je bez ţurbe prošao kroz ulazna vrata, ne gledajući dvojicu muškaraca oslonjenih o zid. - Mislim da je to on, prošaptao je Decambrais. Mali crni? Šalite se. Stara siva majica, zguţvana jakna, ĉak mu ni kosa nije podšišana, rekao bih - prodavaĉ cvijeća na rivi u Narbonneu. Ne tvrdim ja ništa, ali da je komesar, oprostite. Kaţem vam da je to on, bio je uporan Decambrais. Poznajem njegov korak. Posrĉe. Decambrais je pogledao na sat, a kad je isteklo šest minuta odvukao je Jossa u zgradu u kojoj su se odvijali radovi. -

Sjećam vas se, Ducouedic, kazao je Adamsberg uvodeći dvojicu posjetitelja u svoj ured. Zapravo ne, pregledao sam vaš dosje nakon što ste nazvali, a onda sam vas se sjetio. Malo smo popriĉali nas dvojica, ništa osobito u ono doba. Mislim da sam vam savjetovao da napustite posao. To sam i uĉinio, kazao je Decambrais podiţući glas, zbog buke što su je podizale bušilice za kamen, koje Adamsberg kao da nije ni primjećivao. - Jeste li što našli nakon izlaska iz zatvora? Postao sam savjetnik, kazao je Decambrais, prešutjevši sobe koje je davao u podnajam, kao i ĉipku. - Porezni? - Za ţivotna pitanja. - Ah, da, kazao je Adamsberg, zaneseno. Zašto ne. Imate li klijenata? - Ne mogu se poţaliti. - Što vam ljudi pripovijedaju? Joss se poĉeo pitati nije li se Decambrais prevario u adresi i dogada li se da taj murjak radi svoj posao, s vremena na vrijeme. Na njegovu stolu nije bilo raĉunala, nego gomile razbacanih papira, isto tako na stolcima i po podu, prekrivenom bilješkama i crteţima. Komesar je i dalje stajao, oslonjen o bijeli zid, s rukama ĉvrsto uz tijelo, gledajući Decambraisa odozgo, pognute glave. Joss je pomislio da njegove oĉi imaju boju i konzistenciju onih tamnih, skliskih algi koje se oviju oko puţeva, morskih trava, onako blage, ali i neodreĊene, onako svijetle ali bez sjaja. bez ĉvrstine. Okrugli mjehuri tih algi nazivali su se plovci, a Jon je pomislio kako je to u potpunosti odgovaralo komesarovim oĉima. Ti su plovci bili okruţeni gustim i zamršenim obrvama koje su im bile kao neki stjenoviti zaklon. Kukasti nos i oštre crte unosile su malo ĉvrstine u sve to. Ali ljudi najviše dolaze zbog ljubavnih problema, nastavio je Decambrais, bilo zbog previše bilo zbog premalo ljubavi, ili zato jer je uopće nemaju, ili nemaju onakvu kakvu ţele ili zato što više ne poseţu za tim, zbog svih onih... - Stvari, prekinuo ga je Adamsberg. Stvari, potvrdio je Decambrais. Vidite, Ducouedic, kazao je Adamsberg odlijepivši se od zida i odmjereno hodajući po sobi, ovo je specijalizirana brigada, za ubojstva. Nadalje, ako vaša nekadašnja priĉa ima nastavak, ako vas uznemiruju na ovaj ili onaj naĉin, ja ne... Ne, prekinuo ga je Decambrais. Nije rijeĉ o meni. Ali nije rijeĉ ni o zloĉinu. Barem ne za sada. Prijetnje? - Moţda. Anonimni oglasi, objave smrti. Joss je laktove poloţio na bedra, zabavljajući se. Neće se lako izvući, sa svojim bojaznima o smrti, taj uĉeni tip. Koji ciljaju izravno na neku osobu?, upitao je Adamsberg. - Ne. Oglasi o općem uništenju, o katastrofi. Dobro, kazao je Adamsberg nastavljajući hodati gore-dolje. Propovjednik trećeg tisućljeća? Koji objavljuje što? Apokalipsu? - Kugu. Vidi, vidi, kazao je Adamsberg zastavši. To malo mijenja na stvari. A kako vam je objavljuje? Preko pošte? Preko telefona? Preko gospodina, kazao je Decambrais pokazujući na Jossa pomalo sveĉanim pokretom. Gospodin Le Guern je profesionalni glasnik, kao što je bio i njegov prapradjed. Izvikuje kvartovske novosti na raskriţju Edgar-Quinet-Delambre. Sam će vam to bolje objasniti. -

Adamsberg se okrenuo prema Jossu, pomalo umorna izgleda. Ukratko, kazao je Joss, ljudi koji imaju nešto za reći ostavljaju mi poruke, a ja ih ĉitam. Nije to neka vradţbina. Treba imati dobar glas i biti redovit. I onda?, upitao je Adamsberg. Svakoga dana, a sada dva-tri puta na dan, nastavio je Decambrais, gospodin Le Guern nalazi te male tekstove koji najavljuju kugu. Svaki oglas pribliţava nas njezinom izbijanju. Dobro, kazao je Adamsberg, povlaĉeći prema sebi registar i kratkim pokretom ruke naznaĉujući da se razgovor bliţi kraju. Otkada? - Od sedamnaestoga kolovoza, bio je precizan Joss. Adamsberg je povukao ruku i brzo podigao pogled prema Bretoncu. - Jeste li sigurni?, upitao je. A Joss je uvidio da se prevario. Ne oko datuma prve „specijalke", ne, nego oko komesarovih oĉiju. U vodenastom pogledu algi upalila se jasna svjetlost, poput minijaturnog plamena, probijajući plovak. Palio se i gasio, poput svjetionika. Sedamnaestoga kolovoza ujutro, ponovio je Joss. Odmah nakon razdoblja suše. Adamsberg je odloţio registar i opet poĉeo hodati. Sedamnaestog kolovoza je u Parizu, u ulici Chaillol, prva zgrada obiljeţena ĉetvorkama. Barem prva za koju se zna. Druga zgrada, dva dana kasnije, na Montmartreu. - A sljedeća poruka?, upitao je Adamsberg. Dva dana kasnije, devetnaestoga, odgovorio je Joss, a onda dvadesetdrugoga. Potom su oglasi postali uĉestaliji. Gotovo svakog dana, poĉevši od dvadesetĉetvrtoga, a ubrzo zatim nekoliko puta na dan. - Mogu li ih vidjeti? Decambrais mu je pruţio posljednje saĉuvane listove, a Adamsberg ih je na brzinu preletio. - Ne shvaćam, kazao je, što vas navodi na pomisao o kugi. Otkrio sam odakle su odlomci, objasnio je Decambrais. To su citati izvuĉeni iz starih spisa o kugi, kakvih je bilo na stotine tijekom stoljeća. Pisac poruka stigao je do njihovih prvih znakova. Ubrzo će doći do samog središta teme. Posve smo blizu tome. U posljednjem odlomku, od jutros, kazao je Decambrais pokazujući na jedan list, tekst se prekida toĉno prije rijeĉi „kuga". Adamsberg je pogledao oglas od toga dana: (...) mnogi se pomiču poput sjena na zidu, vidimo tamnu paru kako se diže s tla poput magle, (...) kada kod ljudi primječujemo veliki nedostatak povjerenja, ljubomoru, mržnju i anarhiju (...) Iskreno, kazao je Decambrais, vjerujem da ćemo sutra doći do toga. Odnosno noćas, kad je rijeĉ o našem ĉovjeku. Zbog Dnevnika onog Engleza. -Komadi ţivota u neredu? -U redu su oni. Datiraju iz 1665., godine velike kuge u Londonu.

A u narednim danima, Samuel Pepys ugledat će prvi leš. Sutra, mislim. Sutra. Adamsberg je gurnuo papire na stol i uzdahnuo. - A mi, što ćemo mi vidjeti, po vašem mišljenju? - Nemam pojma. Zasigurno ništa, kazao je Adamsberg. Rijeĉ je samo o nelagodi, zar ne? - Toĉno. - Ali fantomskoj. Znam. Posljednja kuga u Francuskoj ugasila se 1722. u Marseilleu. To je već stvar legende. Adamsberg je prstima prošao kroz kosu, moţda da se malo poĉešlja, pomislio je Joss, zatim je skupio papire i vratio ih Decambraisu. - Hvala, kazao je. - Mogu li ih nastaviti ĉitati?, upitao je Joss. Svakako, nemojte prekidati. I doĊite mi ispriĉati što se bude dogaĊalo. - A što ako se ništa ne bude dogaĊalo?, upitao je Joss. Rijetko se dogaĊa da netko zapoĉne s neĉim tako dobro organiziranim i nepriliĉnim, a da to ne završi nekom konkretnom manifestacijom, makar malom. Zanimalo bi me da saznam što će taj tip u nastavku izmisliti. Adamsberg je otpratio dvojicu muškaraca do izlaza i polaganim korakom vratio se u ured. Ova je priĉa bila više nego neugodna. Bila je odvratna. Što se tiĉe njezina odnosa s ĉetvorkama, on je bio ništavan, osim poklapanja datuma. Bio je meĊutim sklon slijediti isti naĉin razmišljanja kao Ducouedic. Sutra će onaj Englez, onaj Pepys, susresti svoju prvu ţrtvu kuge u Londonu, u osvit katastrofe. Ne sjedajući, Adamsberg je brzo otvorio notes i pronašao telefonski broj medievalista koji mu je dala Camille, onog tipa kod kojeg je vidjela obrnute ĉetvorke. Pogledao je na tek obješenu zidnu uru koja je pokazivala jedanaest sati i pet minuta. Ako je tip bio spremaĉica, bilo je malo izgleda da će ga naći kod kuće. Odgovorio mu je muški glas, dosta mlad i uţurban. Marc Vandoosler?, upitao je. Nema ga. On je u rezervnoj skupini, na poslovima ĉišćenja-glaĉanja. Mogu mu ostaviti poruku, ako ţelite. Hvala, kazao je Adamsberg, pomalo iznenaĊen. Ĉuo je kako odlaţe slušalicu, traţi komad papira i olovku. Evo me, nastavio je glas. S kim imam ĉast? - Glavni komesar Jean-Baptiste Adamsberg. Kriminalistiĉka brigada. Sranje, kazao je glas, odjednom ozbiljan. Marc je u nevolji? - Nije. Camille Forestier mi je dala njegov broj. Ah, Camille, kazao je jednostavno glas, dajući „Camille" takvu intonaciju da je Adamsberg, koji inaĉe nije bio ljubomoran ĉovjek, osjetio kratkotrajan udarac ili, bolje, iznenaĊenje. Oko Camille su postojali vrlo prostrani i vrlo napuĉeni svjetovi o kojima on nije znao ništa, iz ravnodušnosti. Kad bi sluĉajno otkrio neki njihov dio, uvijek bi bio zaĉuĊen, kao da je nabasao na nepoznati kontinent. Tko je rekao da Camille nije vladala na mnogim teritorijima? Rijeĉ je o jednom crteţu, nastavio je Adamsberg, o vrlo zagonetnoj grafici. Camille kaţe da je vidjela jednu reprodukciju kod Marca Vandooslera, u nekoj njegovoj knjizi. Lako moguće, kazao je glas. Ali sigurno ne baš mladu. - Molim? Marca zanima samo srednji vijek, kazao je glas s prikrivenim prijezirom. Jedva vrhovima prstiju dotakne 16. stoljeće. Pretpostavljam da to nije vaše podruĉje djelovanja u kriminalistiĉkoj policiji? - Nikad se ne zna.

Dobro, kazao je glas. Kakva je poruka? Ako je vašem prijatelju poznato znaĉenje crteţa, to bi nam moglo biti od koristi. Imate li faks? Da, na istom broju. Odliĉno. Poslat ću vam skicu i ako Vandoosler ima kakvu informaciju, neka bude ljubazan i pošalje mi je. - Vrlo dobro, kazao je glas. Zapisano. Vi ste gospodin ..., kazao je Adamsberg u trenutku kad je ovaj htio spustiti slušalicu. Devernois, Lucien Devernois. - Ţuri mi se. Zapravo, vrlo je hitno. Moţete raĉunati na moju revnost, komesare. Devernois je poklopio. Zbunjen, Adamsberg je odloţio slušalicu. Sve što se moglo reći je da tog Devernoisa, oholu ništariju, murja nije mogla zbuniti. Moţda je vojnik. Do podne i trideset minuta Adamsberg je stajao nepomiĉno naslonjen o zid, promatrajući svoj beţivotni faks. Onda je uţurbano izašao potraţiti nešto za jelo. Bilo što, sluĉajno, u ulicama koje je malo-pomalo otkrivao oko Brigade. Sendviĉ, rajĉice, kruh, voće, kolaĉ. Ovisno o raspoloţenju, ovisno o dućanima, unatoĉ zdravom razumu. Odluĉno je išao ulicama, s rajĉicom u jednoj i pecivom s orasima u drugoj ruci. Došao je u iskušenje da dan provede vani i da se vrati tek sutra. Ali Vandoosler će moţda ruĉati kod kuće. A u tom je sluĉaju imao izgleda dobiti odgovor i završiti s tim krivonogim utvarama. U petnaest sati ušao je u ured, bacio jaknu na stolac i okrenuo se prema ureĊaju. Ĉekao ga je list papira koji je pao na pod. -

Gospodine, Obrnuta četvorka koju ste mi poslali točna je reprodukcija brojke koja se nekoć stavljala na vrata ili prozore u vrijeme kuge, u nekim oblastima. Vjeruje se da potječe iz antike, ali ju je preuzela kršćanska kultura, koja je u tome prepoznala znak križa, nacrtan bez podizanja ruke. Ta se brojka rabi u trgovini, a to je i tiskarska brojka takoĎer, no najviše je poznata kao talisman protiv kuge. Ucrtana na vratima stana, služila je kao zaštita od pošasti. Nadam se, gospodine komesare, da ove informacije daju odgovor na vaša pitanja. S poštovanjem, Mare Vandoosler Adamsberg se oslonio na stol, pognute glave, s faksom u ruci. Obrnuta ĉetvorka, talisman protiv kuge. Tridesetak već obiljeţenih zgrada u gradu, poruke ubaĉene u glasnikov sanduk. Sutra će Englez iz 1665. pronaći prvi leš. Nabranih obrva, Adamsberg je otišao u Danglardov ured, rušeći ţbuku koja mu je bila na putu. - Danglarde, vaš interventni umjetnik upravo se igra kretena. Adamsberg je stavio faks na stol i Danglard ga je pozorno proĉitao. Onda ponovno. - Da, kazao je. Sada se sjećam moje ĉetvorke. Na ţeljeznom balkonu trgovaĉkog suda u Nancyju. Dvostruka ĉetvorka, od kojih jedna obrnuta. - Što ćemo s vašim umjetnikom, Danglard? - Već sam rekao. Udaljit ćemo ga. - Što još?

Zamijenit ćemo ga. Vizionarom koji se boji kuge kao kuge i koji zaštićuje kuće svojih sugraĊana. - On je se ne boji. On je predviĊa, on je priprema. Korak po korak. Donosi rješenje. Sutra moţe planuti, ili noćas. Danglard je navikao gledati Adamsbergovo lice koje je moglo postati uţareno iz gotovo bezbojnog stanja, ugaslo poput pepela. Svjetlost bi se tada širila ispod tamne koţe, tehniĉkim postupkom koji je ostao tajanstven. U tim intenzivnim trenucima, Danglard je znao da sva osporavanja i sumnjiĉavosti, najĉvršća logiĉka razmišljanja nestaju poput pare na ţeravici. Tako da ih je radije štedio za mlaka vremena. Istodobno, Danglard je u tim trenucima doticao i vlastite paradokse: Adamsbergova iracionalna uvjerenja uzdrmala bi njegovu sigurnost, a to privremeno odustajanje od zdravog razuma donosilo mu je neobiĉnu opuštenost. Nije se mogao sprijeĉiti da sluša, gotovo pasivno, lebdeći na oblaku ideja za koje nije bio odgovoran. Adamsbergov naĉin govora, koji je strpljivost koristio u nekim drugim trenucima, pomagao je tako putovanju svojim polaganim ritmom, svojom prigušenom i blagom zvuĉnošću, svojim ponavljanjima i vijuganjima. Napokon, iskustvo mu je i preĉesto pokazalo da bi Adamsberg, krenuvši od zbrkanog nadahnuća, pogodio u samu srţ istine. Zato je Danglard bez protivljenja uzeo jaknu, a Adamsberg ga je odvukao na ulicu kako bi mu ispriĉao priĉu o starom Ducouedicu. Dva su muškarca prije šest sati stigla do trga Edgar-Quinet, spremna za posljednje veĉernje izvikivanje. Adamsberg je najprije odmjerio raskriţje, uoĉivši njegova obiljeţja, udišući njegov zrak, ugledavši Ducouedicovu kuću, plavi sanduk stavljen na platanu, sportski dućan gdje je vidio Le Guerna uronjenog u papire i restoran Viking, koji je Danglard odmah primijetio i u koji je odluĉio ući i više ne izlaziti. Adamsberg mu je pokucao na staklo, dajući znak da je Le Guern stigao. Slušanje njegovog izvikivanja neće mu ništa znaĉiti, znao je to. Ali Adamsberg je ţelio stajati najbliţe toĉki odakle su izlazili oglasi. Bretonĉev glas ga je iznenadio, moćan, melodiĉan, kao da se bez napora širi s jednog na drugi kraj trga. Taj je glas, razmišljao je, zasigurno uvelike pridonio ĉvrstom okupljanju ljudi oko njega. - Jedan, poĉeo je Joss, kojem nije promakla Adamsbergova prisutnost. Prodajem opremu za pĉelarstvo s dva roja. Dva: Klorofil se sam proizvodi i stabla se time ne hvale. To je samo jedan primjer za hvalisavce. Adamsberg bijaše zaĉuĊen. Nije shvatio ovaj drugi oglas, ali ozbiljna publika nije izgledala zbunjeno i ĉekala je nastavak. Moć navike, zasigurno. Kao u svakoj stvari, uvjeţbanost je sigurno bila neophodna za dobro slušanje. Tri, nastavio je Joss, neumoran. Dobro došla, sestrinska dušo, ako je moguće privlaĉna, ako ne, nema veze. Ĉetiri: Helene, još uvijek te ĉekam. Neću više podići ruku na tebe, oĉajni Bernard. Pet: Neka se gad od djeteta koje mi je razbilo zvonce pripremi na neugodno iznenaĊenje. Šest: 750 FZX 92, 39.000 km, nove koĉnice i gume, potpuno obnovljen. Sedam: Što smo mi, što smo mi zapravo? Osam: Obavljam sitne krojaĉke poslove. Devet: Ako jednoga dana budemo morali ţivjeti na Marsu, ići ćete bez mene. Deset: Prodajem pet košara francuskog graška. Jedanaest: Klonirati ljudsko biće? Mislim da na Zemlji ima dosta kretena. Dvanaest... Adamsberg se polako uljuljkao u glasnikovu litaniju promatrajući malu skupinu, one koji su nešto zapisivali na komadiću papira, one koji su gledali glasnika ne miĉući se, s torbom što im visi na rukama, kao da se odmaraju nakon radnog dana u uredu. Le Guern je prešao na prognozu vremena za sutra, nakon što je na brzinu pogledao nebo, i na pomorsku prognozu, zapadni vjetar će naveĉer ojaĉati 3 do 5, što je ĉini se sve -

zadovoljilo. Onda se nastavilo nizanje oglasa, praktiĉno i metafiziĉki, a Adamsberg se probudio kad je vidio Ducouedica kako ustaje nakon oglasa broj šesnaest. - Sedamnaest, nastavio je glasnik. Taje pošast dakle prisutna i postoji negdje, a to je postojanje učinak stvaranja, jer se ne čini ništa novo, i ništa ne postoji što nije stvoreno. Glasnik je bacio brzi pogled prema njemu, naznaĉujući time da prelazimo na „specijalku", te je proĉitao broj osamnaest: Opasno je pustiti bršljan da se penje po zajedničkim zidovima. Adamsberg je poslušao do kraja, ukljuĉujući i neoĉekivanu pripovijest o plovidbi Louise Jenny, francuskog parobroda od 546 tona, natovarenog vinom, likerima, suhim voćem i konzervama, koji se okrenuo oko Basse aux Herbes i nasukao na Pen Bras, izgubivši cijelu posadu osim brodskog psa. Taj je posljednji oglas bio popraćen tihim izrazima zadovoljstva ili ţaljenja i djelomiĉnim odlaskom u pravcu Vikinga. Glasnik je već skoĉio na zemlju i jednom rukom podigao podij, budući da je veĉernje izdanje upravo završilo. Adamsberg, priliĉno dekoncentriran, okrenuo se prema Danglardu da vidi njegovo mišljenje, ali Danglard je najvjerojatnije već otišao dovršiti zapoĉeto piće. Adamsberg ga je pronašao naslonjenog o šank u Vikingu, mirna izraza. - Izvrsna jabukovaĉa, prokomentirao je Danglard prstom pokazujući na ĉašu. Jedna od najboljih koje sam kušao. Netko je potapšao Adamsberga po ramenu. Ducouedic mu je dao znak da pode za njim do zadnjeg stola. Kad ste već ovdje, kazao je, bolje da znate da ovdje nitko ne zna moje prave ime, osim glasnika. Shvaćate me? Ovdje sam Decambrais. Sekundu, kazao je Adamsberg zapisujući ime u svoj notes. Kuga, Ducouedic, sijeda kosa, Decambrais. Vidio sam da zapisujete nešto za vrijeme izvikivanja, kazao je Adamsberg spremajući notes u dţep. Oglas broj deset. Uzet ću grašak. Ovdje se mogu naći dobri proizvodi, po dobroj cijeni. Što se „specijalke" tiĉe... „Specijalke"? Oglasa luĊaka. Prvi put se pojavio i sam naziv kuge, iako prikriven: „pošast". To je jedan od njezinih naziva, a ima ih još mnogo. Crna smrt, zaraza, bolest s oteklinama, zlo... Ljudi su nastojali izbjeći njezino pravo ime, toliko ih je bilo strah. Tip nastavlja s pribliţavanjem. Gotovo da ju je imenovao, dolazi do kraja. Mlada, sitna plavuša, kose svezane na potiljku, pribliţila se Decambraisu i stidljivo ga dirnula po ruci. Marie-Belle?, upitao je. Djevojka se istegnula na prste i poljubila ga u obraz. Hvala, kazala je smješkajući se. Znala sam da ćete uspjeti. - Nije to ništa, Marie-Belle, kazao je Decambrais takoĊer se smješkajući. Mlada ga je ţena pokretom ruke pozdravila i odjurila u zagrljaj nekog krupnog crnog tipa, kose duge do ramena. Baš slatko, kazao je Adamsberg. Što ste joj to uĉinili? Nagovorio sam njezina brata da odjene pulover i vjerujte mi, to nije bilo uopće jednostavno. Sljedeća etapa je jakna u studenom. Radim na tome. Adamsberg se nije ni potrudio shvatiti, osjetivši da tu ulazimo u kvar- tovske rukavce koji ga nisu nimalo zanimali. Još nešto, kazao je Decambrais. Primijetili su vas. Već su neki ljudi na trgu znali da ste murjak. Kako su u tome uspjeli, dodao je odmjerivši ga od glave do pete kratkim pogledom, ne mogu to objasniti. Glasnik? Moţda.

Nema veze. Moţda je to ĉak dobro. Ono je vaš pomoćnik?, upitao je Decambrais pokazujući bradom na Danglarda. Kapetan Danglard. Bertin, krupni Normandanin koji drţi bar, upravo mu objašnjava kako njegova posebna kućna jabukovaĉa ima svojstva pomlaĊivanja. S obzirom na ritam kojim je vaš kapetan ispija, za ĉetvrt sata pomladit će se petnaest godina. Samo vas upozoravam na ĉinjenice, da vas upozorim. Iz iskustva znam da je rijeĉ o izvanserijskoj jabukovaĉi, ali koja vas ĉini nedjelotvornim cijelog sljedećeg jutra, blago reĉeno. - Danglard je ĉesto nedjelotvoran cijelo jutro. Ah, dobro. Ipak, treba znati da je rijeĉ o doista posebnom alkoholu. Ne samo da će biti nedjelotvoran, nego će biti zaglupljen, zavaljen poput puţa u vlastitoj sluzi. ZaĉuĊujuća mutacija. - Je li bolno? - Ne, to je kao na praznicima. Decambrais je pozdravio i izašao, smatrajući kako je bolje da se s murjakom ne rukuje pred svima. Adamsberg je nastavio promatrati Danglarda kako nestaje u vremenu, ali ga je oko osam sati silom posjeo za stol da pojede nešto konkretno. - Zbog ĉega?, zanimalo je ponositog i mutnog Danglarda. - Da imate što povraćati noćas. Inaĉe bi vas bolio ţeludac. - Jako dobra ideja, kazao je Danglard. Pojedimo nešto. -

XIII. Adamsberg je uzeo taksi da Danglarda odveze od Vikinga do kuće, a onda njega do Camillinih prozora. S ploĉnika je mogao vidjeti osvijetljena stakla njezina studija koji se nalazio u potkrovlju. Naslonivši se na haubu nekog automobila, nekoliko minuta promatrao je tu svjetlost, umornih kapaka. Ovaj će se apsurdni radni dan rastopiti u Camillinom tijelu, a od utvare kuge ubrzo će ostati tek ostaci, velovi i prozirnost. Popeo se sedam katova i ušao ne podiţući buku. Camille je, dok sklada, ostavljala vrata poluotvorenima, da ne mora prekidati usred mjere. Sjedeći uz sintesajzer, sa slušalicama na ušima i rukama na klavijaturi, Camille mu se nasmiješila i pokretom glave dala do znanja da nije gotova. Adamsberg je ostao stajati, slušajući note koje su se probijale iz slušalica, i ĉekao. Mlada je ţena radila još nekih desetak minuta, a zatim je skinula slušalice i ugasila glazbalo. Avanturistiĉki film?, upitao je Adamsberg. - Znanstvena fantastika, odgovorila je Camille ustajući. Serijal. Imam naruĉenih šest epizoda. Camille se pribliţila Adamsbergu i stavila mu ruku na rame. - Tip koji se pojavio na Zemlji bez upozorenja, objasnila je, obdaren paranormalnim sposobnostima, s namjerom da sve poubija, ne znamo ĉak ni zašto. To pitanje kao da nikoga ne brine. Zelja za ubijanjem više ne traţi neko podrobnije objašnjenje od ţelje za pićem. Ţeli ubijati, to je sve, to je polazna toĉka. Tip se izdvaja po tome što ne diše. - Ni ja, kazao je Adamsberg. Znanstvena fantastika. Ja sam tek na poĉetku prve epizode i ništa ne razumijem. Tip se pojavio na Zemlji s namjerom da sve poubija. Paranormalni znak: govori latinski. Usred noći Adamsberg je otvorio oĉi, nakon Camillinog laganog pokreta. Zaspala je s glavom na njegovu trbuhu, a on ju je obujmio s obje ruke i noge. To ga je pomalo draškalo. Blago se pomaknuo, da joj da prostora. XIV. Nakon što je pala noć, muškarac je zašao u kratku aleju koja je vodila do ruševne kuće. Napamet je znao iskopane podne reljefe i izbrušena stara drvena vrata na koja je pokucao pet puta. - Ti si? - Ja sam, Mane. Otvori. Debela i visoka starica ga je uz elektriĉnu svjetiljku odvela do kuhinje-dnevnog boravka. U malom ulaznom hodniku nije bilo struje. Nebrojeno je puta predlagao staroj Mane da obnovi kuću i poboljša njezinu udobnost, no ona je uporno odbijala njegove prijedloge. Kasnije, Arnaude, govorila je. Kad to bude tvoj novac. Briga me za tvoju ĉuvenu udobnost. Zatim bi mu pokazivala noge u teškim crnim mokasinama. Znaš li kad su mi kupili prvi par cipela? S ĉetiri godine. Do ĉetvrte godine sam hodala bosonoga. Znam, Mane, govorio je muškarac. Ali krovište propada i moglo bi pasti na tavan. Ne bih htio da jednog dana moraš kroz to prolaziti. - Bolje se ti brini za sebe.

Muškarac je sjeo na kauĉ s cvjetnim uzorkom, a Mane je donijela kuhano vino i tanjur s kolaĉima. Prije sam ti mogla raditi male kolaĉe od koţice s mlijeka, kazala je Mane stavljajući tanjur pred njega. Ali više se ne moţe naći mlijeka koje stvara koţicu. Gotovo je s tim, gotovo. Moţeš ga ostaviti deset dana na otvorenom zraku, odmah će se pokvariti, ali neće napraviti ni malo koţice. To više nije mlijeko, to je voda. Moram koristiti vrhnje umjesto mlijeka. Moram, Arnaude. Znam, Mane, kazao je Arnaud puneći ĉaše, koje su kod starice bile dosta velike. - To im mijenja okus? Ne, jednako su dobri, uvjeravam te. Ne trebaš se brinuti oko tih kolaĉića. - U pravu si, dosta je bilo gluposti. Gdje si stigla? - Spremno je. Grubi osmijeh raširio je Maneino lice. Koliko vrata? Dvjesto pedeset tri. Radim sve brţe i brţe. Jako lijepo, znaš, jako fino. Stariĉin osmijeh još se više razvukao, nešto blaţi. Silno si nadaren, moj Arnaude, i svoju ćeš nadarenost obnoviti, kunem ti se na EvanĊelje. Aranaud se takoĊer nasmijao i stavio glavu na stariĉine goleme, obješene grudi. Mirisala je na parfem i maslinovo ulje Svu, mali moj Arnaude, ponovila je, milujući ga po kosi. Krepat će svi do zadnjega, posve sami. Svi, kazao je Arnaud, ĉvrsto joj stisnuvši ruku. Starica je poskoĉila. Imaš li prsten, Arnaude? Svoj prsten? Ne brini se, odgovorio je ispravivši se, samo sam promijenio ruku. Pokaţi da vidim. Arnaud joj je pruţio desnu ruku, urešenu prstenom na srednjaku. Ona je kaţiprstom ogrebla mali dijamant koji se sjajio na njezinom dlanu. Onda mu ga je skinula i stavila na lijevu ruku. Ostavi ga na lijevoj ruci, naredila je, i nikada ga ne skidaj. Dobro. Ne ljuti se. Na lijevoj, Arnaude. Na prstenjaku. -Da. Ĉekali smo, ĉekali smo godinama. A veĉeras smo stigli. Zahvaljujem Gospodinu što mi je dao da ţivim za ovu noć. A ako je On to uĉinio, znaĉi da je On to htio. Htio je da budem tu, da ti moţeš dovršiti. Istina je, Mane. Pijmo, Arnaude, u tvoje zdravlje. Starica je podigla ĉašu i kucnula se s Arnaudom. Ispili su nekoliko gutljaja u tišini, i dalje se kucajući. Dosta je bilo gluposti, kazala je Mane. Je li sve spremno? Znaš li šifru, kat? Koliko ih ima unutra? Ţivi sam. DoĊi, dat ću ti materijal, ne treba previše ĉekati. Izgladnjela sam ih ĉetrdeset osam sati, bacit će se na njega poput sifilisa na niţe svećenstvo. Stavi rukavice. Arnaud ju je slijedio do stubišta koje je vodilo na tavan. Pazi da ne razbiješ njušku, Mane. Ne brini se. Radim to dvaput na dan. Mane se bez muke popela na tavan, gdje se ĉulo oštro skviĉanje.

-

Smirite se, maleni, naredila je. Posvijetli mi, Arnaude, tamo lijevo.

Arnaud je usmjerio svjetiljku prema prostranom kavezu u kojem se tiskalo dvadesetak štakora. Pogledaj onoga što umire u kutu. Imat ću nove najkasnije do sutra. Jesi li sigurna da su zaraţeni? Napunjeni do kraja. Nećeš valjda sumnjati u moju struĉnost? U trenutku velike veĉeri? Naravno da neću. Ali više bih volio da mi ih staviš deset umjesto pet. Bili bismo sigurniji. Stavit ću ti petnaest ako hoćeš. Tako ćeš moći u miru spavati. Starica se nagnula i uzela malu platnenu vreću koja je leţala na podu, pored kaveza. Crknuo od kuge prekjuĉer, kazala je tresući vreću Arnaudu ispred nosa. Istrijebit ćemo mu buhe, pa u auto. Posvijetli mi. Arnaud je u kuhinji gledao što Mane radi na mrtvom štakoru. Moraš paziti na sebe. Što ako te ubodu? Ja se niĉega ne bojim, kaţem ti, grmjela je Mane. I premazana sam uljem od glave do pete. Jesi li sada miran? Nakon deset minuta, bacila je ţivotinju u koš i Arnaudu pruţila veliku omotnicu. Dvadeset dvije buhe, kazala je, vidiš da imaš dovoljno. Paţljivo je gurnuo omotnicu u unutarnji dţep svoje jakne. Idem ja, Mane. Otvori je odjednom, brzo, i gurni je ispod vrata. I otvori je bez straha. Ti si gospodar. Starica ga je nakratko ĉvrsto zagrlila. Dosta je bilo gluposti, kazala je. Sada je na tebi red, Gospodin te ĉuva i ne obaziri se na murju.

XV. Adamsberg je stigao u Brigadu oko devet sati ujutro. Subota bijaše prazan dan, sa smanjenim brojem ljudi, a buka bušilica je nestala. Dan- glarda nije bilo, zasigurno je plaćao visoku cijenu za kuru pomlaĊivanja provedenu u Vikingu. On je pak od sinoć saĉuvao u sjećanju samo onaj osobit osjećaj noći provedenih s Camille, slabost u bedrenim i leĊnim mišićima koja ga je pratila sve do dva sata, poput prigušene jeke što se (klonila u njegovom tijelu. A onda će nestati. Jutro je proveo ponovno nazivajući redom sve komesarijate u arondismanima. Nije bilo niĉega, nikakve sumnjive smrti u zgradama obiljeţenima s ĉetvorkama. S druge strane, zaprimljene su tri nove prijave zbog crtanja u prvom, šesnaestom i sedamnaestom arondismanu. Opet ĉetvorke, opet potpis sa tri slova, CLT. Krug je završio nazvavši Breuila, u sjedištu policije, na Quai des Orfeveres. Breuil bijaše ugodan i kompliciran tip, ironiĉni estet i nadareni kuhar, ali te ga kvalitete nisu navodile da prebrzo prosuĊuje ljude. U sjedištu policije, gdje je Adamsbergovo imenovanje na ĉelo jedinice za ubojstva izazvalo vidljive potrese, s obzirom na njegov nemar, odijevanje i zagonetne profesionalne uspjehe, Breuil bijaše jedan od rijetkih koji je Adamsberga uzimao onakvog kakav je i nikada nije došao u iskušenje da ga pokuša normalizirati. Njegova je tolerantnost bila tim dragocjenija s obzirom na ĉinjenicu da je zauzimao utjecajno mjesto u Prefekturi. - U sluĉaju da se u nekoj od tih zgrada dogodi neki problem, objasnio je Adamsberg, budi ljubazan i obavijesti me. Već se nekoliko dana time bavim. - Hoćeš reći, da ti malo pomognem? - Tako je. - Moţeš raĉunati na mene, kazao je Breuil. Ipak, da sam na tvom mjestu, ne bih se suviše brinuo. Tipovi koji se naknadno aktiviraju, poput tvog nedjeljnog slikara, uglavnom su bez ikakve moći. - Ipak se brinem. I nadzirem ga. Jesu li završili s postavljanjem rešetki kod tebe? Još dva prozora. DoĊi jednom na veĉeru k meni. Pjena od šparoga s krasuljicom, iznenadit ćeš se. Ĉak i ti. Adamsberg je uz osmijeh spustio slušalicu i otišao na ruĉak, drţeći ruke u , dţepovima. Hodao je gotovo tri sata pod priliĉno sivim rujanskim nebom, a u Brigadu se vratio sredinom poslijepodneva. Nepoznati policijski djelatnik ustao je ĉim se pribliţio. Narednik Lamarre, odmah je izjavio, vrteći gumb na jakni, pogleda uprtog ravno u zid. Poziv za vas u trinaest sati i ĉetrdeset jednu minutu. Stanoviti Decambrais Herve molio je da ga nazovete na ovaj broj, završio je pruţajući mu bilješku. Adamsberg je prouĉavao Lamarrea, pokušavajući uhvatiti njegov pogled. Nesretni gumb pao je na pod, ali muškarac je ostao stajati, s rukama uz tijelo. Nešto ga je u njegovom visokom tijelu, svijedoj kosi i plavom pogledu podsjećalo na gazdu Vikinga. - Jeste li iz Normandije, Lamarre?, upitao ga je Adamsberg. - Tako je, komesare. RoĊen u Granvilleu. - Došli ste iz ţandarmerije? - Tako je, komesare. Prošao sam teĉaj da se prebacim u glavni grad. - Moţete podići gumb, predloţio mu je Adamsberg, i moţete sjesti. Lamarre ga je poslušao. - I moţete me pokušati pogledati. U oĉi. Neka panika zgrĉila mu je lice, a pogled mu je uporno ostao usmjeren prema zidu.

Zbog posla, objasnio je Adamsberg. Uĉinite taj napor. Muškarac je polako okrenuo lice. Dobro je, zaustavio ga je Adamsberg. Ne miĉite se. Gledajte me u oĉi. Ovdje ste medu murjacima. Jedinica za ubojstva zahtijeva više diskrecije, prirodnosti i ljudskosti nego bilo koja druga. Morat ćete se ubaciti, sakriti, ispitivati, pratiti, a da vas ne primijete, steći povjerenje, brisati suze takoĊer. Ovakvog kakvi ste sada, primijetit će vas na sto milja, krutog poput goveda na pašnjaku. Morat ćete se opustiti, a to se ne postiţe u jednom danu. Prva vjeţba: gledajte druge. - Dobro, komesare. - U oĉi, ne u ĉelo. - Da, komesare. Adamsberg je otvorio notes i odmah zapisao: Viking, gumb, ravno u zid, jednako Lamarre. Decambrais je podigao slušalicu ĉim je telefon zazvonio. - Moram vas upozoriti, komesare, da je naš ĉovjek upravo prešao granicu. - To znaĉi? Najbolje da vam proĉitam specijalni jutarnji i podnevni oglas. Slušate me? - Slušam. - Prvi je nastavak Dnevnika onog Engleza. - Sepys. Pepys, komesare. Danas sam, bez svoje volje, vidio dvije-tri kuće s crvenim križem na vratima i natpisom „Bože, smiluj nam se". Tužan prizor, prvi takve vrste koji vidim, koliko se mogu sjetiti. - To se ne slaţe. U najmanju ruku. Crveni kriţ oznaĉavao je vrata zaraţenih kuća kako bi ih prolaznici mogli zaobići. Pepys je dakle ugledao prve okuţene. Bolest je u stvarnosti već odavno tinjala u predgraĊima, ali Pepys, zaštićen u bogatom središtu, još nije bio obaviješten o tome. - A druga poruka?, prekinuo ga je Adamsberg. - Još gora. Proĉitat ću vam je. - Polako, zamolio je Adamsberg. Sedamnaestoga kolovoza, lažne glasine prethode bolesti, mnogi drhte, ali dobar dio ipak se nada, slušajući čuvenog liječnika kakav je Rainssant. Uzaludan trud: ĉetrnaestoga rujna, kuga je ušla u grad. Najprije je pogodila ĉetvrt Rousseau gdje mrtva tijela poput udaraca pokazuju njezinu prisutnost. Budući da nemate tekst pred oĉima, napominjem vam da je na mnogim mjestima išaran trima toĉkicama. Tip je pravi manijak, ne moţe odrezati dio izvorne reĉenice, a da to ne naznaĉi. Osim toga, „sedamnaesti kolovoz", „ĉetrnaesti rujan" i „ĉetvrt Rousseau" natipkani su drukĉijim slovima. Zasigurno je promijenio prave datume i mjesto iz teksta te svoje ispravke istiĉe promjenom slova. To je moje mišljenje. A danas je ĉetrnaesti rujan, zar ne?, upitao je Adamsberg koji nikada nije bio posve siguran u datum. Toĉno. A to znaĉi da nam, posve iskreno, luĊak objavljuje da je kuga danas ušla u Pariz i da je nekoga ubila. - U ulici Jean-Jacques Rousseau. - Mislite li da je mjesto oznaĉeno? - Imam jednu zgradu obiljeţenu ĉetvorkom u toj ulici. - Kakvom ĉetvorkom? -

Adamsberg je smatrao kako je Decambrais dovoljno uvuĉen u sluĉaj da ga informira o drugom dijelu aktivnosti njegova oglašivaĉa. U prolazu je primijetio da, iako je bio obrazovan, Decambrais izgleda kao da ništa ne zna o znaĉenju ĉetvorki, jednako kao ni obrazovani Danglard. Talisman dakle nije bio dovoljno poznat, a tip koji ga je koristio morao je biti jako potkovan. U svakom sluĉaju, zakljuĉio je Adamsberg, sluĉaj moţete nastaviti pratiti bez mene, u dokumentarnom smislu, za vaša životna pitanja. Bit će to lijep primjerak u vašoj zbirci, za vas jednako kao za glasnikove anale. No što se tiĉe opasnosti od zloĉina, mislim da ga moţemo zaboraviti. Tip je uzeo neki drugi smjer, ĉisto simboliĉki, kao što bi kazao moj pomoćnik. Naime, noćas se nije dogodilo ništa u ulici Jean-Jacques Rousseau, kao ni u drugim obiljeţenim zgradama. S druge strane, naš ĉovjek nastavlja slikati. To će trajati koliko će trajati. Tim bolje, kazao je Decambrais nakon tišine. Dopustite mi da vam kaţem kako mi je bilo zadovoljstvo bolje vas upoznati i ne zamjerite što sam potrošio vaše vrijeme. Naprotiv. Izgubljeno vrijeme ima svoju vrijednost. Adamsberg je spustio slušalicu i odluĉio da je njegova radna subota gotova. Medu tekućim poslovima nije bilo niĉega što ne bi moglo priĉekati do ponedjeljka. Prije nego što će izaći iz ureda, pogledao je u notes, kako bi ţandara iz Granvillea mogao pozdraviti po imenu. Na ulici je sunce ponovno prodiralo kroz rijetke oblake, a grad je opet dobio onaj pomalo tromi, ljetni izgled. Skinuo je jaknu, prebacio je preko ramena i polako krenuo prema rijeci. Ĉinilo mu se kao da su Pariţani zaboravili da imaju rijeku. Koliko god prljava bila, Seine je za njega predstavljala jedno od utoĉišta, sa svojim teškim tokom, mirisom mokrog rublja i glasanjem ptica. Uputivši se uliĉicama mirno prema njoj, rekao je samom sebi da je bilo dobro što je Danglard mamurluk od jabukovaĉe proveo kod kuće. Bilo mu je draţe zakljuĉiti sluĉaj ĉetvorki bez svjedoka. Danglard je bio u pravu. Interventni umjetnik ili manijak simbolist, luĊak s ĉetvorkama slobodno je okretao kola u svijetu koji s njim nije imao veze. Adamsberg je izgubio, nije ga bilo briga i tako je bilo bolje. Nije uvlaĉio ponos u taj sukob sa svojim pomoćnikom, ali bilo je bolje da napusti sluĉaj u samoći. U ponedjeljak će mu kazati da se prevario i da će ĉetvorke ući u rang anegdota poput divovskih bubamara u Nanteuilu. Od koga je ĉuo tu priĉu? Od fotografa, riĊeg tipa s pjegama. A kako se zvao? Nije se mogao sjetiti.

XVI. U ponedjeljak je Adamsberg objavio Danglardu završetak sluĉaja sa ĉetvorkama. Kao ĉovjek sa stilom, Danglard si nije dopustio nikakav komentar i ostao je na odobravanju. U utorak u ĉetrnaest sati i petnaest minuta, poziv iz komesarijata prvog arondismana obavijestio ga je o otkriću trupla u ulici Jean-Jacques Rousseau, na broju 117. Adamsberg je spustio slušalicu krajnje sporo, kao što to ĉinimo usred noći kad ne ţelimo nikoga probuditi. Ali bilo je usred dana. I nije nastojao saĉuvati san drugih, nego sebe uspavati, bez buke uroniti u zaborav. Poznati su mu bili trenuci kad ga je vlastita narav uznemirivala do te mjere da se molio da jednoga dana naĊe neko utoĉište od tuposti i nemoći u kojem bi se sklupĉao i nikada više ne bi iz njega izašao. Trenuci u kojima je bio u pravu suprotno svakom razumu, nisu spadali u one najbolje. Uhvatili bi ga nakratko, kao da bi odjednom osjetio kako ga pritišće teret opasnog dara što mu ga je pri roĊenju dala zla vila koja je, ponad njegove kolijevke, izgovorila ove rijeĉi: „Budući da me niste pozvali na krštenje — što ne bi bilo ništa ĉudno, s obzirom na to da su njegovi roditelji, siromašni poput Joba, sami proslavili njegovo roĊenje u dubinama Pirineja, omotavši ga u topao pokrivaĉ - budući da me niste pozvali na krštenje, darujem ovo dijete da predosjeti sranje, ondje gdje ga drugi još nisu vidjeli." Ili nešto sliĉno, s ljepšim rijeĉima, jer zla vila nije bila nepismena ni prosta osoba, ni u kom sluĉaju. Ti trenuci nelagode kratko su trajali. S jedne strane zato jer Adamsberg nije imao nikakvu namjeru sklupĉati se, budući da je imao potrebu hodati pola dana, a drugu polovicu stajati, a s druge strane, zato jer je vjerovao da nema nikakvog dara. Ono što je predosjetio kad su se pojavile ĉetvorke nije, napokon, bilo ništa drugo nego logika, iako ta logika nije bila onako ĉitljiva kao Danglardova, iako nije bio u stanju predstaviti njezine neopipljive kotaĉiće. Ono što mu se ĉinilo oĉitim jest to da su ĉetvorke od poĉetka zamišljene kao prijetnja, tako jasno kao da je njihov autor na vratima napisao: „Ovdje sam. Pogledajte me i ĉuvajte se." Oĉito je da se ta prijetnja povećala i postala prava opasnost kad su mu Decambrais i Le Guern došli reći kako objavitelj kuge poĉinje pustošiti. Oĉito je da je ĉovjek uţivao u tragediji koju je sam pripremio. Oĉito je da na tom putu neće stati, oĉito je da ta smrt najavljena s toliko melodramatske preciznosti donosi leš. Logiĉno, toliko logiĉno da se Decambrais uplašio jednako kao on. Autorova ĉudovišna inscenacija, njegovo pretjerano fraziranje, ĉak ni njegova sloţenost, nisu dirnuli Adamsberga. Gotovo da je bilo neĉeg klasiĉnog i egzemplarnog u toj neobiĉnosti, u tom rijetkom tipu ubojice kojeg je opsjedala monumentalna i podrugljiva oholost, koji je samog sebe uzdigao na pijedestal, po mjeri svog poniţavanja i ambicije. Još je mraĉnije i ĉak nerazumljivije bilo to pribjegavanje nekadašnjoj figuri kuge. Komesar iz prvog arondismana bio je jasan: prema prvim obavijestima što su ih dali djelatnici koji su otkrili tijelo, leš je bio crn. Idemo, Danglarde, kazao je Adamsberg prolazeći pored ureda svog pomoćnika. Okupite hitno ekipu, imamo truplo. Patolog i forenziĉari su već na putu. U takvim je trenucima Adamsberg znao biti razmjerno brz i Danglard je poţurio okupiti ljude i slijediti ga, a da nije dobio ni rijeĉi objašnjenja. Komesar je pustio dva poruĉnika i narednika da se smjeste otraga u automobilu, dok je Danglarda povukao za rukav. Sekundu, Danglarde. Nema potrebe tipove prije vremena uznemirivati. - Justin, Voisenet i Kernorkian, kazao je Danglard. Stvar je sazrela. Truplo je u ulici Jean-Jacques Rousseau. Vrata na zgradi nedavno su obiljeţena obrnutim ĉetvorkama. Sranje, kazao je Danglard.

Rijeĉ je o muškarcu od tridesetak godina, bijelcu. Zašto kaţete „bijelcu"? Jer mu je tijelo crno. Koţa mu je crna, pocrnjela. Jezik takoĊer. Danglard je nabrao ĉelo. Kuga, kazao je. „Crna smrt". - Tako je. Ali ne vjerujem da je ĉovjek umro od kuge. Zašto ste tako sigurni? Adamsberg je slegnuo ramenima. Ne znam. Pretjerano. U Francuskoj već odavno nema kuge. Uvijek je se moţe ucijepiti. - Ali treba je nabaviti. To je lako moguće. Istraţivaĉki instituti prepuni su jersinija, u Parizu i tko zna gdje sve ne. U tim tajnim kutovima, borba se nastavlja. Vješt i upućen tip mogao bi se njima posluţiti. - Što su to jersinije? To im je zajedniĉki naziv. Ime, prezime: Yersinia pestis. Svojstvo: bacil kuge. Profesija: historial killer. Broj ţrtava: nekoliko desetaka milijuna. Pokretaĉ: kaţnjavanje. - Kaţnjavanje, promrmljao je Adamsberg. Jeste li sigurni u to? Tisuću godina, nitko nije posumnjao u to da je kugu na zemlju poslao Bog osobno, kao kaznu za naše grijehe. Reći ću vam nešto, ne bih volio sresti Boga na ulici usred noći. Je li istina to što govorite, Danglarde? Istina. Ona je Božja pošast. Zamislite tipa koji se klati s tim u dţepu, to doista moţe dovesti do eksplozije. A ako nije tako, Danglarde, ako nas samo ţele uvjeriti da se neki tip klati s Boţjom pošasti u dţepu, to je katastrofalno. Ĉim se za to ĉuje, proširit će se poput vatre u preriji. Postoji opasnost od kolektivne psihoze, velike poput planine. Adamsberg je iz automobila nazvao Brigadu. - Kriminalistiĉka brigada, poruĉnik Noel, kazao je bezbojni glas. Noele, uzmite nekoga sa sobom, nekog diskretnog, ili bolje ne, uzmite onu ţenu, onu crnku, pomalo suzdrţanu... - Poruĉnicu Helene Froissy, komesare? Tako je, i otiĊite do raskriţja Edgar-Quinet-Delambre. Provjerite, iz daljine, je li stanoviti Decambrais kod kuće, na uglu ulice Gaite i ostanite tamo do veĉernjeg izvikivanja. - Izvikivanja? Shvatit ćete kad ga vidite. Neki se tip popne na sanduk, oko šest sati i nešto. Ostanite ondje sve dok vas ne pozovu i dobro otvorite oĉi na sve strane. Na publiku oko glasnika osobito. Javit ću vam se. Petorica muškaraca popela su se na peti kat gdje ih je ĉekao komesar iz prvog arondismana. Vrata na svim katovima bila su oĉišćena, ali bez problema su se mogli vidjeti široki crni tragovi preostali od nedavnog slikanja. Komesar Devillard, šapnuo je Danglard Adamsbergu netom prije nego što je stigao do zadnjeg kata. - Hvala, kazao je Adamsberg. Ĉini se da preuzimate sluĉaj, Adamsberg?, upitao je Devillard pruţajući mu ruku. Upravo sam razgovarao sa sjedištem policije. Da, kazao je Adamsberg. Pratio sam taj sluĉaj i prije nego što je nastao. -

Savršeno, rekao je Devillard koji je izgledao slomljeno. Imam gomilu video materijala, ozbiljnog, i tridesetak provaljenih rupa na mom podruĉju. Imam više nego što bih trebao za ovaj tjedan. Vi dakle znate tko je taj tip? - Ne znam ja ništa, Devillarde. Istodobno, Adamsberg je odgurnuo vrata stana da ih pogleda s druge strane. Bila su ĉista, bez i najmanjeg traga boje. Rene Laurion, neoţenjen, kazao je Devillard gledajući u svoje bilješke, trideset dvije godine, mehaniĉar. Ĉist, bez dosjea. Spremaĉica je pronašla tijelo, dolazi jednom na tjedan, utorkom ujutro. - Nije imala sreće, kazao je Adamsberg. - Ne. Doţivjela je nervni šok, kći je došla po nju. Devillard mu je predao svoje bilješke, a Adamsberg mu je pokretom zahvalio. Pribliţio se tijelu, a skupina forenziĉara se odmakla pustivši ga da gleda. Ĉovjek bijaše gol, okrenut na leĊa, prekriţenih ruku, a koţa mu je bila crna poput ĉaĊi na desetak velikih mrlja, na bedrima, na trbuhu, ruci, licu. Jezik mu je bio izvuĉen iz usta, takoĊer crn. Adamsberg je kleknuo. - Namješteno je, znaĉi?, upitao je patologa. Nemojte me pitati, komesare, odgovorio je lijeĉnik suho. Još nisam pregledao tijelo, ali tip je mrtav, zaista mrtav već satima. Zadavljen, prema onome što vidimo na vratu, ispod crnog sloja. - Da, kazao je Adamsberg blago, nisam to htio reći. Pokupio je malo crnog praha koji se prosuo po podu, protrljao ga medu prstima i obrisao se o hlaĉe. - Ugljen, promrmljao je. Tipa su uvaljali u ugljen. - Tako izgleda, kazao je jedan od forenziĉara. Adamsberg je bacio pogled oko sebe. - Gdje mu je odjeća?, upitao je. Uredno sloţena, u sobi, odgovorio je Devillard. Cipele su sloţene ispod stolca. - Ništa nije razbijeno? Nije bilo provale? Ne. Ili je Laurion otvorio ubojici ili je tip njeţno obio bravu. Mislim da se trebamo okrenuti ovom drugom rješenju. Ako je tako, to će nam olakšati stvari. - Struĉnjak, znaĉi? Toĉno. Vješto obijanje brava ne uĉi se u školi. Tip je sigurno duţe vrijeme gulio, što mu je omogućilo da to nauĉi. U tom sluĉaju, imamo njegov dosje. Ako je ostavio i najmanji otisak, odmah ćete ga zgrabiti. To je ono što vam mogu poţeljeti, Adamsberg. Tri su forenziĉara poĉela raditi u tišini, jedan na truplu, drugi na bravi, a treći na dijelovima namještaja. Adamsberg je polako obišao prostoriju, onda je otišao u kupaonicu, kuhinju, sobu, malu i urednu. Navukao je rukavice i automatski otvorio vrata ormara, noćni stolić, ladice komode, pisaći stol i vitrinu. Na kuhinjskom stolu, jedinom mjestu gdje je vladao stanoviti nered, zaustavio se na velikoj omotnici boje bjelokosti, stavljenoj poprijeko na hrpu pisama i novina. Bila je otvorena naglim pokretom. Dugo ju je gledao, ne dirajući je, ĉekajući da mu se slika vrati u sjećanje. Nije bila daleko, radilo se o jednoj ili dvije minute. Koliko je god Adamsbergovo sjećanje bilo nesposobno ispravno zabiljeţiti vlastita imena jednako kao i titule, znaĉajke, ortografiju, sintaksu i sve što se vezivalo uz pisanje, toliko je bilo premoćno na podruĉju slika. Adamsberg je bio vizualno osobito nadaren, hvatajući cjelokupnost ţivotnih prizora, od svjetlosti oblaka pa sve do gumba koji nedostaje na manţeti na Devillardovu rukavu. Slika se pojavila, vrlo jasna. Decambrais u Brigadi, sjedi nasuprot njemu, iz sveţnja „specijalki" vadi debelu omotnicu boje bjelokosti, većeg formata od uobiĉajenog, podstavljenu tankim svijetlosivim papirom. Bila je to ista omotnica koju je imao pred oĉima, na hrpi novina. Dao je znak -

fotografu koji je napravio nekoliko snimaka dok je Adamsberg listao notes, traţeći njegovo ime. - Hvala, Barteneau, kazao je. Uzeo je omotnicu i otvorio je. Bila je prazna. Preletio je preko gomile neotvorene pošte i provjerio svaku omotnicu, sve su bile prstom otvorene i u svima se nalazio njihov sadrţaj. U košu su, medu otpacima koji su bili stari najmanje tri dana, bile dvije otvorene omotnice i nekoliko zguţvanih listova papira, ali nijedan po svom formatu nije odgovarao omotnici od bjelokosti. Ustao je i stavio rukavice pod vodu, zamišljen. Zašto je taj ĉovjek saĉuvao praznu omotnicu? I zašto je nije otvorio prstima, na brzinu, kao sve ostale? Vratio se u glavnu prostoriju gdje su forenziĉari završili s poslom. - Mogu li ići, komesare?, upitao je patolog, oklijevajući izmeĊu De- villarda i Adamsberga. - Idite, odgovorio je Devillard. Adamsberg je spremio omotnicu u plastiĉnu košuljicu i predao je jednom od poruĉnika. Ovo mora ići u labos s ostalim, kazao je. S posebnom napomenom, hitno. Napustio je zgradu sat vremena kasnije, zajedno s truplom, ostavljajući dvojicu djelatnika da ispitaju stanare.

XVII. U sedamnaest sati, dvadeset tri djelatnika Brigade okupila su se oko Adamsberga, sjedeći na stolcima koji bijahu poslagani izmeĊu graĊevinskog materijala. Nedostajali su samo Noel i Froissy, koji su nadzirali trg Edgar-Quinet, te dva djelatnika na sluţbi u ulici Jean-Jacques Rousseau. Adamsberg je, stojeći, pokušavao zakvaĉiti veliki plan Pariza na svjeţe oliĉen zid. U tišini, provjeravajući popis koji je drţao u ruci, velikim pribadaĉama s crvenom glavom obiljeţavao je ĉetrnaest već otkrivenih zgrada obiljeţenih ĉetvorkama, a sa zelenom petnaestu u kojoj se dogodilo ubojstvo. - Sedamnaestog kolovoza, kazao je Adamsberg, neki se tip pojavio na Zemlji u namjeri da ondje ubija ljude. Nazovimo ga CLT. CLT ne hvata nasumce za vrat prvoga koji stigne. On najprije prolazi kroz pripremnu fazu koja mu oduzima gotovo mjesec dana, a i ona se zasigurno pripremala dugo unaprijed. Istodobno se baca na dvije fronte. Prva fronta: odabire zgrade u Parizu, u koje noću odlazi slikati crne brojke na ulaznim vratima. Adamsberg je upalio projektor i na bijelom zidu pojavila se slika velike ĉetvorke, okrenute naopako. To je vrlo specifiĉna ĉetvorka, zrcalno boĉno obrnuta, s proširenom nogom i s krakom precrtanim s dvije popreĉne crte. Sve te posebnosti nalaze se na svim crteţima. Dolje desno dodaje tri velika slova: CLT. Za razliku od ĉetvorki, slova su jednostavna, bez kićenja. Taj motiv stavlja na sva vrata zgrade, osim jednih. Odabir pošteĊenih vrata je sluĉajan. Kriteriji za odabir zgrada takoĊer izgledaju proizvoljni. Smještene su u jedanaest razliĉitih arondismana, na velikim avenijama ili u povuĉenim ulicama. Brojevi zgrada variraju, parni ili neparni, a same zgrade su raznih stilova i iz raznih razdoblja, ruševne ili otmjene. Pomislili bismo da je CLT crtanjem obuhvatio vrlo široku lepezu. Kao da je time ţelio pokazati da svakoga moţe dohvatiti, da mu nitko ne moţe pobjeći. A stanari?, upitao je jedan od poruĉnika. - Kasnije, rekao je Adamsberg. Znaĉenje obrnute ĉetvorke otkriveno jc na vrlo izvjestan naĉin: rijeĉ je o brojci koja se nekoć koristila kao talisman za zaštitu od napadaja kuge. - Kakve kuge?, upitao je neki glas. Adamsberg je s lakoćom prepoznao narednikove obrve. Kuge, Favre, nema ih trideset šest. Danglarde, molim vas, podsjetite nas u tri reĉenice. Kuga je na Zapad stigla 1347., kazao je Danglard. U pet godina, poharala je Europu od Napulja do Moskve, izazvavši smrt trideset milijuna ljudi. Ta straviĉna epizoda ljudske povijesti naziva se Crna smrt. To odredenje je vaţno znati zbog istrage. Došla je iz... - Tri reĉenice, Danglarde, prekinuo ga je Adamsberg. Zatim se periodiĉki javljala, gotovo svakih deset godina, pustošeći cijela podruĉja, konaĉno popustivši tek u 18. stoljeću. Nisam spomenuo ni kasni srednji vijek, ni suvremeno doba, ni Orijent. Odliĉno, nemojte više ništa spominjati. To je dovoljno da shvatimo o ĉemu govorimo. O povijesnoj kugi, onoj koja ubija jednog od petoro ljudi u deset dana. Nakon te objave, uslijedio je opći ţamor. Adamsberg, s rukama u dţepovima, glave pognute prema podu, ĉekao je da se reakcije smire. Je li muškarac u ulici Jean-Jacques Rousseau umro od kuge?, upitao je neki uplašeni glas.

Sada dolazimo na to. Druga fronta: takoĊer sedamnaestog kolovoza, CLT kreće s prvim oglasom na javnom trgu. Cilja na raskriţje Edgar-Quinet-Delambre gdje neki tip, sa stanovitim uspjehom, ponovno otkriva profesiju javnog glasnika. Neka se ruka podigla na desnoj strani. - Od ĉega se ona sastoji? Tip na stablu ostavlja sanduk u koji ljudi cijeloga dana i noći mogu stavljati poruke koje će on proĉitati, pretpostavljam u zamjenu za neku naknadu. Tri puta na dan, glasnik prazni sanduk i izvikuje. - To je krajnje glupo, kazao je neki glas. Moţda, ali funkcionira, kazao je Adamsberg. Nije ništa gluplje prodavati rijeĉi nego prodavati cvijeće. - Ili biti murjak, kazao je glas slijeva. Adamsberg je primijetio ĉasnika koji je to rekao, neki mali tip sijede kose, gotovo ćelav, sav nasmiješen. Ili biti murjak, potvrdio je Adamsberg. CLT-ove poruke su širokoj publici, i općenito javnosti, nerazumljive. Rijeĉ je o kratkim izvacima iz starih knjiga, napisanima na francuskom ili ĉak na latinskom, stavljenima u sanduk u velikoj omotnici boje bjelokosti. Tekstovi su tiskani na pisaĉu. Tip na trgu, dobro upoznat sa starim knjigama, dovoljno se uznemirio kad ih je pokušao shvatiti. - Kako se zove? Što je po zanimanju?, upitao je poruĉnik, s otvorenim blokom za bilješke na koljenima. Adamsberg je na trenutak oklijevao. - Decambrais, kazao je. Umirovljenik i savjetnik za ţivotna pitanja. Zar su svi ludi na tom trgu?, upitao je jedan drugi. - Moguće, kazao je Adamsberg. Ali to je optiĉki efekt. Dok gledamo iz daljine, sve uvijek izgleda svršeno u redu. Ĉim se dovoljno pribliţimo i damo si vremena da promatramo pojedinosti, primjećujemo da su svi više ili manje ludi, na tom trgu, na nekom drugom trgu, drugdje i u ovoj Brigadi. -Ne slaţem se, prosvjedovao je Favre, povišena tona. Treba doista biti bolestan da poĉnete izvikivati gluposti na nekom trgu. Neka tip ode i ispali metak, to će mu proĉistiti moţdane vijuge. U ulici Gaite platiš tristo franaka i odmah se olakšaš. Neki su se nasmijali. Adamsberg je mirnim pogledom prešao preko skupine, a smijeh se gasio kako je koga pogledao. Zaustavio se na naredniku. - Govorio sam, Favre, da ima luĊaka u ovoj Brigadi. -Recite onda, komesare, poĉeo je Favre odjednom ustavši, rumenih obraza. - Zaĉepite, naglo je odbrusio Adamsberg. Šokiran, Favre je odjednom sjeo, kao gromom pogoĊen. Adamsberg je u tišini priĉekao da proĊe nekoliko trenutaka, prekriţenih ruku. - Jednom sam vas već zamolio da promislite, Favre, kazao je od- mjerenije. Molim vas to još jednom. Zasigurno imate mozak, upotrijebite ga. Ako ne uspijete, vaše ćete prizemnosti izgovarati daleko od mene i ove Brigade. Adamsberg je zatim zaboravio na Favrea, promotrio je plan Pariza i nastavio. - Taj Decambrais je uspio otkriti smisao poruka koje je CLT predao. Sve su izvuĉene iz starih spisa o kugi ili iz jednog dnevnika koji je opisuje. Tijekom mjesec dana, CLT se drţao opisivanja znakova koji najavljuju bolest. Zatim je pojaĉao i objavio dolazak kuge u grad, prošle subote, u „ĉetvrti Rousseau". Tri dana kasnije, a to je danas, otkrivamo prvo truplo u zgradi obiljeţenoj ĉetvorkama. Ţrtva je mladi mehaniĉar, neoţenjen, uredan, bez dosjea. Tijelo je golo, a koţa trupla prekrivena je crnim mrljama. - Crna smrt, kazao je glas, onaj što se nedavno bio uznemirio zbog pogibije. -

Adamsberg je uoĉio stidljivog mladića, još okruglih crta lica, zelenih oĉiju, vrlo velikih. Pored njega je ustala neka ţena, krupnog, nezadovoljnog lica. - Komesare, kazala je, kuga je strašno zarazna bolest. Ništa ne dokazuje da taj ĉovjek nije umro od kuge. A vi ste na lice mjesta odveli ĉetiri djelatnika, ne ĉekajući ni izvješće patologa. Adamsberg je naslonio bradu na šaku, zamišljen. Ovaj izvanredni informativni sastanak poprimao je obrise inicijalnog uspostavljanja kontakta, uz povremene sukobe i eksperimentalne provokacije. - Kuga se, kazao je Adamsberg, ne prenosi dodirom. To je bolest glodavaca, posebice štakora, a na ĉovjeka se prenosi ubodom zaraţenih buha. Adamsberg je svoje novo znanje izvukao iz rjeĉnika kojeg je prelistao tog istog dana. -Kad sam odveo onu ĉetvoricu ljudi, nastavio je, već je bilo sigurno da ţrtva nije umrla od kuge. Zašto?, upitala je ţena. Danglard je priskoĉio u pomoć komesaru. - Oglas o dolasku kuge glasnik je objavio u subotu, kazao je. Laurion je umro u noći od ponedjeljka na utorak, tri dana kasnije. Treba znati da, nakon cijepljenja bacilom, treba proći najmanje pet dana prije smrti od kuge, osim u iznimnim sluĉajevima. Bilo je dakle iskljuĉeno da se nalazimo pred pravim sluĉajem kuge. Zašto ne? Mogao ga je cijepiti prije toga. Ne. CLT je manijak. A manijaci ne varaju. Ako je objavio u subotu, onda je cijepio u subotu. Moţda, kazala je ţena i sjela, donekle umirena. - Mehaniĉar je zadavljen, nastavio je Adamsberg. Njegovo je tijelo zatim pocrnjeno drvenim ugljenom, zasigurno radi podsjećanja na simptome i ime bolesti. CLT dakle ne posjeduje bacil. To nije neki obrazovani laborant koji šeće sa špricom u torbi. On postupa simboliĉki. Ali oĉito je da u to vjeruje, i to vrlo snaţno. Na vratima ţrtvina stana nije bilo ĉetvorke. Podsjećam vas da te ĉetvorke nisu prijetnja, nego zaštita. Dakle, izloţen je samo onaj ĉija vrata su nezaštićena. CLT bira svoju ţrtvu unaprijed, a ostale stanare zgrade zaštićuje crteţima. Ta briga oko poštede ostalih pokazuje kako je CLT uvjeren da širi pravu zaraznu kugu. On dakle ne udara na slijepo: ubija jednog i pobrine se da saĉuva ostale, one koji, po njegovom mišljenju, nisu zasluţili pošast. Vjeruje da donosi kugu, iako davi?, upitao je ĉovjek zdesna. Ako je sposoban samog sebe do te mjere zavesti, imamo posla s pravim shizofre- nikom, zar ne? - Ne mora biti, kazao je Adamsberg. CLT djeluje u imaginarnom svijetu koji mu se ĉini postojanim. To nije takva rijetkost: mnogi ljudi misle da moţemo ĉitati budućnost iz igraćih karata ili iz taloga kave. Tamo, negdje drugdje, u drugoj ulici ili u ovoj Brigadi. U ĉemu je razlika? Gomile nekih drugih ljudi vješaju Majku Boţju iznad kreveta, uvjereni da će ih kipić napravljen ljudskom rukom i kupljen za šezdeset devet franaka stvarno zaštititi. Govore s kipićem, priĉaju mu zgode. U ĉemu je razlika? Granica izmeĊu ideje realnog i realnog, poruĉniĉe, samo je stvar toĉke gledanja, osobe, kulture. - Ali, prekinuo ga je ĉasnik sijede kose, imali li još osoba koje su meta? Jesu li svi oni ĉija vrata su ostala nedirnuta podloţni istom usudu kao Laurion? - Bojim se da je tako. Veĉeras će biti pojaĉana zaštita ispred ĉetrnaest nezaštićenih vrata u obiljeţenim zgradama. Ali nisu nam poznate sve obiljeţene zgrade, nego samo one za koje smo zaprimili prituţbe. Zasigurno ih ima još dvadesetak u Parizu, moţda i više. Zašto ne uputimo apel?, upitala je ţena. Da upozorimo ljude? To je pitanje. Apel bi mogao izazvati opću paniku.

-Trebalo

bi samo govoriti o ĉetvorkama, predloţio je muškarac sijede kose. Nema potreba iznositi dodatne obavijesti. -To će se na ovaj ili onaj naĉin proĉuti, odgovorio je Adamsberg. A ako se ne proĉuje, CLT će se pobrinuti da otvori vrata straha. To ĉini od poĉetka. Ako je odabrao glasnika, znaĉi da si ne moţe priuštiti nešto bolje. Njegove bi izvještaĉene poruke bile baĉene u koš ĉim bi stigle u neke novine. Imao je dakle skromne poĉetke. Ako veĉeras budemo medijima govorili o njemu, otvorit ćemo mu kraljevski put. Ali u svakom sluĉaju, to je samo pitanje dana. Otvorit će ga sam. Ako nastavi, ako opet ubije, ako proširi svoju crnu smrt, nećemo se moći oduprijeti općoj psihozi. Što ste odluĉili, komesare?, upitao je Favre tihim glasom. - Spasiti ţivote. Izdat ćemo priopćenje u kojem od stanara obiljeţenih zgrada traţimo da se jave policiji. Opće mrmljanje znaĉilo je jednodušno slaganje djelatnika Brigade. Adamsberg je osjetio umor od pretjeranog bavljenja murjaĉkim poslom veĉeras. Volio bi da je mogao jednostavno reći „na posao, neka se svatko sam snaĊe". Umjesto toga, morao je izloţiti ĉinjenice, posloţiti pitanja, usmjeriti istragu, odrediti zadatke. U stanovitom redu i sa stanovitim autoritetom. Ugledao je na trenutak sebe, kako kao dijete trĉi po planinskim stazama, posve gol na suncu, te se zapitao što on ovdje radi, dajući lckcijc dvadeset trojici odraslih ljudi koji su ga pogledom pratili, poput njihala na uri. Da, sjećao se što ovdje radi. Postoji neki tip koji davi druge, a on ga traţi. Njegov je posao bio sprijeĉiti tipove da ubijaju. - Primarni ciljevi, ponovio je ukratko Adamsberg ustajući: prvo, zaštita potencijalnih ţrtava; drugo, profiliranje ţrtava i traţenje svih mogućih veza izmeĊu njih, obitelj, dobne skupine, spol, socijalne i profesionalne kategorije i sve ostalo; treće, nadziranje trga Edgar-Quinet; ĉetvrto, a to se samo po sebi podrazumijeva, potraga za ubojicom. Adamsberg je dvaput polako prošao gore-dolje po dvorani, prije nego što je nastavio. - Što znamo o njemu? Moţda je rijeĉ o ţeni, ne moţemo otkloniti tu mogućnost. Sklon sam vjerovati da je muškarac. Ta literarna parada, ta razmetljivost koja podsjeća na muški ponos, ţelja za pojavljivanjem, potreba za demonstracijom sile. Ako se davljenje potvrdi, moţemo biti gotovo sigurni da je muškarac. Vrlo kultiviran, ĉak krajnje kultiviran, obrazovan ĉovjek. Dobrostojeći, jer posjeduje raĉunalo i pisaĉ. Sklonost prema luksuzu, moţda. Omotnice koje upotrebljava su izvan standarda i skupe. Nadaren je za crtanje, ĉist je, pedantan. Opsesivan, posve sigurno. Dakle plašljiv i praznovjeran. Napokon, moţda je bivši zatvorenik. Ako labos potvrdi da je brava obijena, treba kopati na toj strani. Provjeriti sve zatvorenike ĉiji su inicijali CLT, ako je rijeĉ o njegovom potpisu. Ukratko, ne znamo ništa. A kuga? Zašto kuga? Kad to budemo shvatili, imat ćemo ga. Skupina se razdvojila, struţući stolcima. Podijelite uloge, Danglarde, idem prošetati dvadeset minuta. Da pripremim priopćenje? Molim vas. Vi ćete to uĉiniti bolje nego ja. Proglas je objavljen u veĉernjim dnevnicima na svim televizijskim kanalima. U njemu se, suhoparnim rijeĉima Adriena Danglarda, od svih stanovnika stanova i kuća kojima su vrata obiljeţena ĉetvorkama traţi da se u najkraćem roku jave najbliţem komesarijatu. Navedeni razlog: potraga za organiziranom bandom. Od osam i trideset, telefoni u Brigadi poĉeli su bez prekida zvoniti. Trećina ekipe ostala je na licu mjesta, Danglard i Kernorkian otišli su po hranu i piće koje su ostavili na stolu kod elektriĉara. U devet sati i trideset, zabiljeţeno je još ĉetrnaest obiljeţenih zgrada, što je ukupno predstavljalo dvadeset devet, a Adamsberg ih je oznaĉio novim

crvenim toĉkama na planu grada. Napravljen je popis, numeriran po kronološkom redu pojavljivanja ĉetvorki. Stanari dvadeset osam stanova s neobiljeţenim vratima sada su bili popisani, a na prvi pogled izgledali su nepovezano: brojne obitelji, samci, ţene, muškarci, mladi, ljudi srednje dobi, starci, sve dobne skupine, oba spola, razliĉite profesije i izmiješane socijalne kategorije. Kad je prošlo jedanaest sati, Danglard je došao Adamsberga obavijestiti kako su po dva policajca na straţi na svakom ugroţenom katu, u svim obiljeţenim zgradama. Adamsberg je otpustio djelatnike koji su ostali prekovremeno, postavio je noćnu ekipu te uzeo sluţbeni automobil da obiĊe trg Edgar-Qu- inet. Dva su policajca došla zamijeniti prethodni par, ćelavi muškarac i krupna ţena, ona koja ga je gotovo napala usred sastanka. Primijetio ih je na klupi, neupadljive, kako hine da razgovaraju, ali pazeći na sanduk koji se nalazio na udaljenosti od petnaest metara. Došao ih je diskretno pozdraviti. Pazite na format omotnice, kazao je. Uz malo sreće i uz ovu svjetiljku, moţda će biti vidljiva. - Nećemo se nikome obratiti?, upitala je ţena. -Samo promatrajte. Ako vam se neki tip uĉini sumnjiv, neupadljivo ga slijedite. Dva se fotografa nalaze na stepenicama u zgradi. Snimit će sve koji se pribliţe sanduku. - U koliko sati nam dolazi zamjena?, upitala je ţena zijevajući. - U tri sata ujutro. Adamsberg je ušao u Viking i ugledao Decambraisa kako sjedi za stolom u kutu, okruţen s glasnikom i još petero ljudi. Njegov je dolazak doveo do prekida razgovora, poput orkestra u raspadu. Shvatio je da svi za stolom znaju da je murjak. Decambrais se odluĉio za izravan pristup. - Komesar Jean-Baptiste Adamsberg, kazao je. Komesare, upoznajte Lizbeth Glaston, pjevaĉicu, Damaska Viguiera iz Roll-Ridera, njegovu sestru Marie-Belle, Castillona, umirovljenog kovaĉa, i Evu, našu ma- donu. Jossa Le Guerna već poznajete. Hoćete li popiti s nama jednu jabukovaĉu? Adamsberg je odbio. - Moţemo li razgovarati, Decmabraise? Lizbeth je komesara bez oklijevanja zgrabila za rukav, malo ga povlaĉeći. Adamsberg je prepoznao onu posebnu leţernost, ortaĉku, kao da su svoje gaće trošili na istim klupama u komesarijatu, onu bezosjećajnu lakoću prostitutki prema murjacima, koju su stekle u bezbrojnim kontrolnim racijama. -Recite mi, komesare, kazala je promatrajući njegovu odjeću, veĉeras zabušavate? To vam je noćno prerušavanje? - Ne, to je moja svakodnevna odjeća. - Ne muljajte. Policija mora biti neupadljiva. - Odijelo ne ĉini ĉovjeka, Lizbeth, kazao je Decambrais. Katkada da, odgovorila je Lizbeth. Onaj ĉovjek tamo je neupadljiv, tip koji ne izaziva ĉuĊenje. Nije li tako, komesare? - ĈuĊenje kod koga? Kod ţena, predloţio je Damask smiješeći se. Ipak treba znati zaĉuditi ţene. Ti baš nisi lukav, Damask, kazala je Lizbeth okrenuvši se prema njemu, a mladi je muškarac pocrvenio do ĉela. Ţene baš ne ĉeznu da budu zaĉuĊene. Tako dakle, kazao je Damask nabravši obrve. A za ĉime one ĉeznu, Lizbeth? Ni za ĉim, odgovorila je Lizbeth, spustivši svoju krupnu crnu ruku na stol. Više ni za ĉim ne ĉeznu. Nije li tako, Eva? Ni za ljubavlju, ni za njeţnošću, a jedva i za košaricom graška. Vidiš kako je to. Izraĉunaj malo. Eva nije ništa odgovorila, a Damask se smrknuo, okrećući ĉašu u ruci.

Nisi u pravu, kazala je Marie-Belle drhtavim glasom. Svi ĉeznu za ljubavlju, automatski. Što drugo imamo? - Grašak, upravo sam ti rekla. Govoriš gluposti, Lizbeth, odgovorila je Marie-Belle prekriţivši ruke, na rubu suza. Ne trebaš zbog svog iskustva obeshrabrivati druge. - Stekni iskustvo, janje moje, kazala je Lizbeth. Ja te ne spreĉavam. Odjednom, Lizbeth je prasnula u smijeh, Damaska poljubila u ĉelo i protrljala glavu Marie-Belle. Smiješak, janje moje, kazala je. I nemoj vjerovati svemu što kaţe debela Lizbeth. Gnjavi cijeli svijet, debela Lizbeth, sa svojim bogatim iskustvom. U pravu si što se braniš. To je dobro. Ali nemoj pretjerivati s iskustvom, ako ţeliš profesionalni savjet. Adamsberg je odvukao Decambraisa u stranu. Oprostite mi, kazao je Decambrais, ali moram pratiti razgovore. Ja ću sutra davati savjete, shvaćate li. Moram biti u toku. Zaljubljen je, zar ne?, upitao je Adamsberg donekle zainteresiranim tonom, za tipa koji igra lutriju. - Damask? - Da. U pjevaĉicu? - Pogodak. Što ste me trebali, komesare? Poĉelo je, Decambraise, kazao je Adamsberg spuštajući glas. Potpuno crno truplo, u ulici Jean-Jacques Rousseau. Jutroa su ga pronašli. - Crno? - Zadavljen, gol i uvaljan u ugljen. Decambrais je stisnuo šaku. Znao sam, kazao je. -Da. Vrata nisu bila obiljeţena? -Ne. Naredili ste da paze na ostala? Na ostalih dvadeset osam. Oprostite. Ne sumnjam u to da znate raditi svoj posao. Trebaju mi „specijalke", Decambraise, sve koje imate, zajedno s omotnicama, ako ih još imate. PoĊite za mnom. Dva su muškarca prešla preko trga i Decambrais je odveo Adamsberga do svog nakrcanog ureda. Sklonio je hrpu knjiga da Adamsberg moţe sjesti. Evo, kazao je Decambrais, pruţajući mu hrpu papira i omotnica. Što se otisaka tiĉe, jasno vam je da su uništeni. Le Guern je dosta rukovao njima, a onda i ja. Ja vam svoje otiske ne moram dati, imate ih u središnjoj kartoteci. Trebat će mi Le Guernovi. TakoĊer su u kartoteci. Le Guern je gulio prije ĉetrnaest godina, bila je to velika strka u Guilvinecu, koliko znam. Vidite, mi smo spretni ljudi, olakšavamo vam posao. Nema potrebe traţiti kad smo već u vašem raĉunalu. Recite, Decambraise, zar su svi na ovom trgu gulili? Ima nekih mjesta na kojima struji takav zrak. Proĉitat ću vam specijalni oglas od nedjelje. Bio je samo jedan: Večeras, vrativši se radi večere, saznao sam da se kuga pojavila u gradu. Tri toĉkice. U radnoj sobi dovršavam pisma, zabrinut hoću li uspjeti dovesti poslove i bogatstvo u red, u slučaju da me Bog poželi pozvati k sebi. Neka bude volja njegova! Nastavak Englezova Dnevnika?, upitao je Adamsberg. -

Toĉno. Sepys. Pepys. A juĉer? Juĉer ništa. Vidi, kazao je Adamsberg. Usporava. Ne vjerujem. Evo jutrošnjeg: Ta je pošast uvijek spremna daje Bog po svom nalogu pošalje i da krene kad se njemu svidi. Ovaj tekst ponajprije pokazuje da nije poloţio oruţje. Upamtite ovo ,,i dalje spremna" i „kad se njemu svidi". On najavljuje. On prkosi. Hini nadmoć, kazao je Adamsberg. - Dakle, infantilnost. Ništa se ne moţe izvući, kazao je Adamsberg vrteći glavom. Nije idiot. Sa svim tim napaljenim murjacima, neće nam naznaĉiti mjesto. Trebaju mu slobodne ruke. Imenovao je „ĉetvrt Rousseau" kako bi bio siguran da će se uspostaviti veza izmeĊu prvog zloĉina i najavljene kuge. Vjerojatno će od sada biti suzdrţaniji. Obavještavajte me, Decambraise, o svakom oglasu. Adamsberg je otišao s paketom poruka pod rukom. -

XVIII. Sutradan, oko dva sata, raĉunalo je izbacilo ime. Jednoga imam, kazao je Danglard dosta glasno, ispruţivši ruku prema kolegama. Desetak djelatnika okupilo se oko njega, pogleda uprtog u ekran raĉunala. Danglard je od jutra traţio CLT-a u kartoteci, dok su ostali nastavili prikupljati informacije o dvadeset osam ugroţenih stanova, uzaludno traţeći neku zajedniĉku toĉku. Prvi rezultati iz labosa stigli su jutros: brava je obijena profesionalno. U stanu nije bilo drugih otisaka osim ţrtvinih i od spremaĉice. Drveni ugljen upotrijebljen da truplo pocrni potjeĉe od stabla jabuke, a ne iz vreća koje se prodaju u trgovini, napunjenih mješavinom raznog šumskog drveća. Što se tiĉe omotnice boje bjelokosti, moţe je se kupiti u svakoj bolje opskrbljenoj papirnici, po cijeni od tri franka i dvadeset za komad. Otvorena je glatkom oštricom. Sadrţavala je samo prah od papira i malog mrtvog insekta. Jesu li ţivotinjicu odnijeli entomologu? Adamsberg je nabrao obrve, a onda odobrio. - Christian Laurent Taveniot, proĉitao je Danglard, primaknuvši se ekranu. Trideset ĉetiri godine, roden u Villeneuve-les-Ormesu. Prije dvanaest godina je zbog pokušaja ubojstva bio u zatvoru Perigueux. Gulio je osamnaest mjeseci i još dva mjeseca zbog napada na ĉuvara. Danglard je pustio da dosje teĉe po ekranu i svi su istezali vratove da vide CLT-ov lik, njegovo izduţeno lice s niskim ĉelom, debeli nos, primaknute oĉi. Danglard je na brzinu proĉitao nastavak dosjea. - Godinu dana nakon izlaska iz zatvora nezaposlen, onda noćni ĉuvar u skladištu automobila. Stanuje u Levalloisu, oţenjen, dvoje djece. Danglard je Adamsbergu uputio upitan pogled. - Obrazovanje?, upitao je Adamsberg sumnjiĉavo. Danglard je kliknuo na tipkovnicu. - Poĉeo je raditi kao šegrt u dobi od trinaest godina. Nije uspio završiti za limara-krovopokrivaĉa. Napušta posao, ţivi od klaĊenja na utakmice i preureĊivanja motocikla koje ilegalno preprodaje. Sve do guţve kad je skoro ubio jednog svog klijenta, bacivši motocikl ravno u njega, ako se tako moţe reći. A onda, zatvor.

Roditelji? Majka, zaposlena u tvornici kartona u Perigueuxu. Braća, sestre? Stariji brat, noćni ĉuvar u Levalloisu. Preko njega je našao posao. To mu ne ostavlja mnogo vremena za uĉenje. Ne shvaćam kako je Christian Laurent Taveniot našao vremena i sredstava da nauĉi latinski. Samouk?, predloţio je neki glas. Ne vidim zašto bi tip koji svoj bijes posve jednostavno prazni bacajući motocikle poĉeo uĉiti starofrancuski. Morao se mnogo promijeniti u deset godina. Onda?, upitao je Danglard razoĉarano. Neka dvojica odu provjeriti. Ali ne vjerujem u to. Danglard je stavio raĉunalo u mirovanje i otišao za Adamsbergom u njegov ured. U nevolji sam, objavio je. Što se dogaĊa? Imam buhe. Adamsberg je bio iznenaĊen. Bilo je to prvi put da mu Danglard, kao suzdrţan i oprezan ĉovjek, govori o problemu s kućnom higijenom. Pospite prah po cijelom stanu, stari moj. IzaĊite na dva sata, vratite se i prozraĉite, to uglavnom uspijeva. Danglard je zatresao glavom. To su buhe iz Laurionova stana, objasnio je. Tko je Laurion?, upitao je Adamsberg smješkajući se. Neki dobavljaĉ? Sranje, Rene Laurion, onaj mrtvac od juĉer. Oprostite, kazao je Adamsberg. Njegovo mi je ime promaklo. Pa upamtite ga, dragi Boţe. Dobio sam buhe kod Lauriona. Poĉelo me svrbjeti naveĉer u Brigadi. A što da ja s tim radim, k vragu, Danglarde? Tip nije bio tako uredan kao što se ĉinilo. Ili ih je pokupio u radionici. Što ja tu mogu? Dragi Boţe, kazao je Danglard, nervirajući se. Sami ste kazali ekipi, i to još juĉer: kuga se prenosi ubodom buha. Ah, kazao je Adamsberg, poĉevši pratiti svog pomoćnika. Slušam vas, Danglard. Jutros vam treba malo više vremena. Malo sam spavao. Jeste li sigurni da je rijeĉ o buhama? Znam razliku izmeĊu uboda buhe i uboda komarca. Ubola me u prepone i ispod pazuha, ubodi su veliki poput nokta. Otkrio sam to tek jutros, nisam imao vremena pregledati djecu. Adamsberg je shvatio da je Danglard ovaj put doista uznemiren. - Pa ĉega se bojite, stari moj? Što se dogaĊa? Laurion je umro od kuge, a ja sam pokupio buhe kod njega. Imam dvadeset ĉetiri sata da nešto napravim, jer u protivnom će moţda biti prekasno. Isto je i s djecom. Dragi Boţe, zar ste nasjeli na štos? Zar se ne sjećate da je Laurion umro zadavljen, simulacijom kuge? Adamsberg je otišao zatvoriti vrata te je dovukao stolac do svog pomoćnika. Sjećam se, kazao je Danglard. Ali u svojoj ludosti sa simbolima, CLT je otišao tako daleko s detaljima da je ostavio buhe u stanu. To ne moţe biti sluĉajnost. U njegovoj opakoj glavi, to su buhe koje prenose kugu. I ništa, baš ništa me ne moţe uvjeriti da one doista nisu zaraţene. - Da je tako, zašto bi se trudio zadaviti Lauriona? Jer ţeli sam usmrtiti. Nisam ja neka kukavica, komesare. Ali nije mi baš smiješno što su me ubole buhe koje je ostavio ĉovjek opsjednut kugom. -

Tko je juĉer bio s vama? Justin, Voisenet i Kernorkian. Vi. Patolog. Devillard i ljudi iz prvog arondismana. Još ih imate?, upitao je Adamsberg stavljajući ruku na telefon. Koga? Te vaše buhe. Sigurno. Osim ako već nisu poĉele lutati po Brigadi. Adamsberg je podigao slušalicu i okrenuo broj laboratorija u Prefekturi. Adamsberg, kazao je. Sjećate li se insekta kojeg ste pronašli u dnu prazne omotnice? Da, toĉno. Hitno aktivirajte entomologa. Pa tim gore, kaţite mu da muhe ostavi za kasnije. Hitno je, stari moj, rijeĉ je o sluĉaju kuge. Da, poţurite se, i kaţite mu da ću mu ih poslati još ţivih. Neka poduzme mjere opreza i neka šuti o svemu. Što se vas tiĉe, Danglarde, kazao je kad je spustio slušalicu, po- pnite se u kupaonicu i stavite svu odjeću u plastiĉnu vreću. Odnijet ćemo je na analizu. - Pa kako ću? Zar ću šetati gol cijeli dan? Kupit ću vam nekoliko stvari, kazao je Adamsberg ustajući. Nema smisla da ostavljate ţivotinjice po cijelom gradu. Danglard je bio suviše uznemiren zbog uboda buha da bi se brinuo oko odjeće koju će mu Adamsberg donijeti. Zebnja mu je obuzela misli. Poţurite, Danglarde. Poslat ću dezinfekciju k vama i ovamo u Brigadu. I upozorit ću Devillarda. Prije nego što je otišao u kupnju odjeće, Adamsberg je nazvao povjesniĉa- ra-spremaĉicu, Marca Vandooslera. Srećom, upravo je bio pri kasnom ruĉku kod kuće. Sjećate li se sluĉaja sa ĉetvorkama zbog kojeg sam vas zvao?, upitao je Adamsberg. Da, odgovorio je Vandoosler. Poslije sam ĉuo priopćenje u dvadeset sati, a jutros sam proĉitao novine. Kaţu da je neki tip pronaĊen mrtav, a novinar tvrdi da je pri nošenju leša jedna ruka provirila ispod pokrova, ruka s crnim mrljama. Sranje, kazao je Adamsberg. - Je li tijelo bilo crno, komesare? Razumijete li se u sluĉajeve kuge?, upitao je Adamsberg ne odgovorivši. Ili samo u brojke? - Ja sam medievalist, objasnio je Vandoosler. Dobro se razumijem u kugu, da. Ima li ih mnogo koji se u nju razumiju? Kugologa? Recimo da ih danas ima petero. Ne govorim o biolozima. Imam dvojicu kolega na jugu, koji se time bave više u medicinskom smislu, još jednog u Bordeauxu, koji se više bavi insektima, i povjesniĉara koji se bavi demografijom, na sveuĉilištu u Clermontu. A vi? Cime se vi bavite? Bavim se nezaposlenošću. Petero, kazao je u sebi Adamsberg, to baš nije mnogo za cijelu zemlju. Do sada je Mare Vandoosler bio jedini koji je bio upoznat sa znaĉenjem ĉetvorki. Povjesniĉar, literat, kugolog i zasigurno latinist, vrijedilo bi ga malo ispitati. Recite mi, Vandooslere, koliko vremena po vašem mišljenju traje bolest? Ugrubo? Prosjeĉno tri do pet dana inkubacije, ali katkada jedan ili dva, i pet do sedam dana potvrĊene kuge. Ugrubo. Moţe li se lijeĉiti? - Ako je dijagnosticiramo na samom poĉetku simptoma. Mislim da ćete mi trebati. Moţete li me primiti? Gdje?, upitao je Vandoosler nepovjerljivo. Kod vas? -

Dogovoreno, odgovorio je Vandoosler nakon vidnog oklijevanja. Tip je bio nepovjerljiv. No mnogi su tipovi nepovjerljivi spram ideje da im se neki murjak pojavi pred vratima, zapravo gotovo svi. Vandooslera to nije odmah pretvorilo u onog CLT-a. - Za dva sata, predloţio je Adamsberg. Spustio je slušalicu i otišao na veliki prostor trga Italije. Procijenio je da Danglard nosi broj 48 ili 50, jer je petnaest centimetara viši od njega i trideset kilograma teţi. Trebao je neĉim umiriti trbuh. Na brzinu je odabrao par ĉarapa, traperice i veliku crnu majicu, jer bijela boja ga ĉini debljim, ĉuo ga je kako to kaţe, pruge takoĊer. Nije morao kupovati jaknu, bilo je toplo, a Danglardu je uvijek bilo vruće, zbog piva. Danglard ga je ĉekao u kupaonici, umotan u ruĉnik. Adamsberg mu je pruţio novu odjeću. Poslat ću vreću s odjećom u labos, kazao je podiţući veliku vreću za smeće u koju je Danglard stavio svoju odjeću. Bez panike, Danglarde. Pred vama su dva dana inkubacije, nema ţurbe. Imamo dovoljno vremena da dobijemo rezultate pretraga. Naš će problem hitno obraditi. Hvala, promrmljao je Danglard vadeći majicu i traperice iz vrećica. Dragi Boţe, zar da to odjenem? - Vidjet ćete, kapetane, savršeno će vam pristajati. - Izgledat ću glupo. - Zar ja izgledam glupo? Danglard nije odgovorio, nego je pogledao što ima u dnu vrećice. - Niste mi kupili gaće. Zaboravio sam, Danglard, ništa strašno. Pijte manje piva do veĉeras. - Praktiĉno. -Jeste li upozorili kolege? Da provjere djecu? - Naravno. - Pokaţite mi ubode. Danglard je podigao ruku i Adamsberg je izbrojao tri velika uboda ispod pazuha. - Nema sumnje, priznao je. To su buhe. Zar se ne bojite da ćete ih pokupiti?, upitao je Danglard gledajući ga kako okreće vreću na sve strane da je zaveţe. Ne, Danglarde. Ne bojim se baš ĉesto. Priĉekat ću svoju smrt da se uplašim, to će mi manje upropastiti ţivot. Iskreno govoreći, jedini put kad sam se doista uplašio u ţivotu, bilo je kad sam se spustio s ledenjaka, posve sam, gotovo okomito. Ono što me uplašilo, osim neizbjeţnog pada, bile su proklete divokoze koje su me sa strane gledale i kao da su svojim krupnim tamnim oĉima govorile: „Jadni glupane. Nećeš uspjeti." Jako poštujem što kaţu divokoze sa svojim oĉima, ali to ću vam ispriĉati jednom drugom zgodom, Danglard, kad budete manje napeti, Molim vas, kazao je Danglard. Idem posjetiti onog povjesniĉara-spremaĉicu-kugologa, Marca Vandooslera, u ulici Chasle, nedaleko odavde. Pogledajte imate li što o njemu i sve pozive iz labosa prebacite mi na mobitel. -

XIX. U ulici Chasle, Adamsberg se našao pred oronulom kućom, visokom i uskom, zaĉudo saĉuvanom u samom srcu Pariza, odvojenom od ulice neobraĊenim vrtom i visokim travama kroz koje je prošao s odreĊenim zadovoljstvom. Vrata mu je otvorio stari, nasmiješeni, ironiĉni ĉovjek koji je izgledao kao da nije završio sa ţivotnim uţicima. U ruci je drţao drvenu ţlicu te mu je njezinim vrhom pokazao put koji treba slijediti. Sjednite u blagovaonicu, kazao je. Adamsberg je ušao u veliku prostoriju otvorenu s tri visoka prozora u obliku luka, namještenu dugaĉkim drvenim stolom, za kojim je neki tip s kravatom, kruţnim i profesionalnim pokretima, radio nešto s papirom i voskom. - Lucien Devernois, predstavio se tip, odloţivši papir, ĉvrstog stiska ruke i jasnog govora. Mare će biti spreman za minutu. -Oprostite na neredu, kazao je stari, ovo je vrijeme kada Lucien lasti stol. Tu ne moţemo ništa, takav je naputak. Adamsberg je sjeo na drvenu klupu, suzdrţavši se svakog komentara, a stari je sluţbeno sjeo nasuprot njemu, izgledajući kao netko tko će uţivati u izvrsno odabranom trenutku. - Dakle, Adamsberg, napao je stari klikćući, više ne prepoznajemo starce? Više ne pozdravljamo? Više ništa ne poštujemo, kao obiĉno? Zbunjen, Adamsberg je promotrio starca vrlo paţljivo, dozivajući slike koje su mu se izgubile iz sjećanja. To ne bi trebalo biti nešto od juĉer, sigurno ne. Trebat će mu najmanje deset minuta da se sjeti. Tip s voskom, Devernois, usporio je pokrete i redom gledao dvojicu muškaraca. -Vidim da se nismo promijenili, nastavio je stari otvoreno se smješkajući. To vas nije sprijeĉilo da napredujete s najniţe stolice. Treba priznati da ste odnijeli velike pobjede, Adamsberg. Sluĉaj Carreron, sluĉaj Somme, oslobaĊanje Valandryja, ĉuveni viteški trofeji. Da ne govorimo o nedavnim podvizima, sluĉaj Nermord, ubojstvo u Mercantouru, sluĉaj Vinteuil. Ĉestitke, komesare. Pomno sam pratio vašu karijeru, kao što vidite. -Zbog ĉega?, upitao je Adamsberg uzmiĉući. Jer sam se pitao hoće li vas pustiti da ţivite ili da umrete. S tim vašim izgledom divlje krasuljice koja je narasla na pustoj livadi, suviše mirni i suviše ravnodušni, svima ste smetali, Adamsberg. Vjerujem da ste to znali bolje od mene. U policijskoj hijerarhiji, vi ste se poput bilijarske kugle skrivali po odjelima. Nekontrolirano i nekontroliran. Uvukli ste se, i tim bolje. Ja nisam imao tu sreću. Uhvatili su me i premjestili. Armand Vandoosler, prošaptao je Adamsberg gledajući kako se ispod starĉevih crta pojavljuje energiĉno lice, dvadeset tri godine mladi komesar, zajedljiv, egocentriĉan, koji uţiva u ţivotu. - Sjetili ste se. - U Heraultu, nastavio je Adamsberg. Da. Nestala djevojka. Dobro ste se namuĉili oko tog sluĉaja. Tipa smo zaustavili u luci u Nici. - I veĉerali smo ispod arkada. - Hobotnicu. - Hobotnicu. Natoĉit ću nam po ĉašu vina, odluĉio je Vandoosler ustajući. To se mora zaliti. - Marc je vaš sin?, upitao je Adamsberg prihvaćajući ĉašu vina.

Moj nećak i kumĉe. Primio me kod sebe jer je dobar momak. Morate znati, Adamsberg, da sam ostao jednako usran kao što ste vi ostali spretni. Ĉak usraniji. A vi, ĉak spretniji? - Ne znam. U ono doba već je bila gomila stvari za koje niste znali i to nije izgledalo kao da vas brine. Sto ste došli pronaći u ovoj kući, a što već ne znate? - Ubojicu. - Kakve to veze ima s mojim nećakom? - Kuga. Vandoosler Stariji pognuo je glavu. Uzeo je dršku metle i dvaput udario njome po stropu, na dijelu koji je već bio dosta udubljen od udaraca. Ovdje nas je ĉetvero, objasnio je Vandoosler Stariji, nagurani smo jedan iznad drugog. Jedan udarac za Svetog Mateja, dva udarca za Svetog Marka, tri udarca za Svetog Luku, ovdje prisutnog sa svojim voskom, i ĉetiri udarca za mene. Sedam udaraca, kotrljanje svih evanĊelista. Vandoosler je bacio pogled na Adamsberga, odloţivši metlu. - Vi se ne mijenjate, je li?, kazao je. Ništa vas ne moţe zapanjiti? , Adamsberg se nasmijao, ništa ne odgovarajući, kad je Mare ušao u blagovaonicu. Obišao je stol, komesaru stisnuo ruku i bacio prijekoran pogled na strica. Vidim da si stao na ĉelo operacije, kazao je. Dirnut sam, Mare. Jeli smo zajedno hobotnice prije dvadeset tri godine. Adamsberg je promatrao kugologa, Vandooslera MlaĊeg. Mršav, ţivĉan, guste crne kose, s neĉim indijanskim u crtama lica. Bio je odjeven u tamno, od glave do pete, osim malo svjetlucavog pojasa, dok je na rukama nosio srebrne prstene. Adamsberg je primijetio da na nogama ima teške crne ĉizme s kopĉama, dosta sliĉne onima koje je nosila Camille. Ako ţelite da razgovaramo na samo, kazao je Adamsbergu, bojim se da ćemo morati izaći odavde. - Bit će u redu ovako, odgovorio je Adamsberg. - Imate neki problem s kugom, komesare? - Toĉnije, problem s poznavateljem kuge. - Onim koji crta ĉetvorke? -Da. - Ima neke veze s ubojstvom od juĉer? - Po vašem mišljenju? - Po mom mišljenju, da. - Zbog ĉega? - Zbog crne koţe. Ali ĉetvorka bi trebala štititi od kuge, a ne donositi je. - Dakle? - Dakle, pretpostavljam da vaša ţrtva nije bila zaštićena. - Toĉno. Vjerujete li u moć te brojke? -Ne. Adamsberg je uhvatio Vandooslerov pogled. Izgledao je iskren i pomalo uvrijeĊen. Jednako kao što ne vjerujem u amajlije, prstene, tirkize, smaragde, rubine ni u stotine talismana koji su izmišljeni za zaštitu od nje. Mnogo skuplji od jednostavne ĉetvorke, razumije se. - Nosili su se prsteni? Kad je bilo sredstava za njih. Bogati su malo umirali od kuge, zaštićeni, iako to nisu znali, u solidnim kućama u kojima nije bilo štakora. Narod je bio pogoĊen. Tako se sve više vjerovalo u moć dragog kamenja: siromasi nisu nosili rubine, a umirali su. Nec plus -

ultra bio je dijamant, kao najbolja zaštita: „Dijamant koji se nosi na lijevoj ruci moţe sprijeĉiti nastanak bilo ĉega." Tako su kao zalog ljubavi bogati ljudi stekli naviku darivati dijamant svojim zaruĉnicama, da ih zaštiti od pošasti. Obiĉaj je ostao, ali više nitko ne zna zbog ĉega, jednako kao što se nitko ne sjeća znaĉenja broja ĉetiri. Ubojica se sjeća. Gdje li ga je pronašao? U knjigama, kazao je Mare Vandoosler uz nestrpljiv pokret. Ako mi izloţite problem, komesare, moţda vam mogu pomoći. Moram vas najprije pitati gdje ste bili u ponedjeljak naveĉer, oko dva sata noću? - To je vrijeme ubojstva? Otprilike. Patolog je vrijeme smrti odredio oko jedan sat i trideset minuta, ali Adamsberg je više volio ostaviti prostora. Vandoosler je svoju gustu kosu gurnuo iza ušiju. - Zašto ja?, upitao je. Ţao mi je Vandooslere. Malo ljudi zna za znaĉenje ĉetvorki, vrlo malo ljudi. - To je logiĉno, Marc, umiješao se Vandoosler Stariji. To mu je posao. Marc je uĉinio nervozan pokret. Zatim je ustao, zgrabio metlu i jednom udario. Silazak Svetog Mateja, objasnio je Stariji. Ĉekali su u tišini koju je prekidao jedino Lucien perući sude, potpuno nezainteresiran za razgovor. Minutu kasnije, ušao je vrlo krupan plavi tip, širok kao vrata, odjeven samo u velike platnene hlaĉe koje su u struku bile stegnute uzicom. - Netko me zvao?, upitao je dubokim glasom. Mathias, kazao je Mare, što sam radio u ponedjeljak u dva sata noću? Vaţno je, svi smo prestali disati. Mathias se nekoliko trenutaka koncentrirao, nabirući svoje svijetle obrve. Vratio si se kasno s rubljem za glaĉanje, oko deset sati. Lucien ti je posluţio jelo, a zatim je otišao u svoju sobu, s Elodie. Emilie, ispravio ga je Lucien okrenuvši se. Ipak je strašno što ne moţete zapamtiti neĉije ime. Odigrali smo dvije partije karata s kumom, nastavio je Mathias, stavio je u dţep tristo dvadeset franaka, a onda je otišao na spavanje. Ti si se bacio na glaĉanje rublja gospode Boulain, a zatim gospode Druyet. U jedan sat noću, dok si spremao dasku, sjetio si se da sutradan moraš isporuĉiti dva para plahti. Pomogao sam ti i zajedno smo ih izglaĉali na stolu. Uzeo sam staro glaĉalo. Završili smo u dva sata i trideset i napravili smo dva odvojena paketa. Kad smo išli spavati, sreli smo kuma koji je silazio na mokrenje. Mathias je podignuo glavu. -

Bavi se prethistorijom, objasnio je Lucien stojeći pored sudopera. Vrlo je precizan, moţete mu vjerovati. Mogu li ići?, upitao je Mathias. Upravo radim rekonstrukciju. Da, kazao je Mare. Hvala ti. Rekonstrukciju?, upitao je Adamsberg. - Skuplja prethistorijski kremen iz spilja, objasnio je Marc Vandoosler.

Adamsberg je kimnuo glavom, ne shvaćajući. Ono što je, meĊutim, shvaćao jest to da s nekoliko pitanja neće razumjeti kako funkcionira ova kuća, kao ni njezini stanovnici. To bi zasigurno zahtijevalo puno upoznavanje, a to nije bio njegov posao. - Mathias bi, naravno, mogao lagati, kazao je Marc Vandoosler. Ali ako ţelite, pitajte nas odvojeno o boji plahta. Nije mogao pomaknuti datume. Tog sam jutra uzeo rublje kod gospoĊe Toussaint, avenija Choisy, broj 22, moţete provjeriti. Oprao sam ga i osušio

tijekom dana, a naveĉer smo ga izglaĉali. Odnio sam ga sutradan. Dvije plahte svijetlo plave boje sa školjkama, a druge dvije tamno ruţiĉaste, s druge strane sive. Adamsberg je kimnuo glavom. Savršen kućanski alibi. Taj se tip dobro razumio u rublje. Dobro reĉeno, kazao je. Ukratko ću vam izloţiti stvari. Budući da je Adamsberg polako govorio, ipak mu je trebalo dvadeset pet minuta da izloţi sluĉaj sa ĉetvorkama, glasnikom i sinoćnjim ubojstvom. Dva su Vandooslera pozorno slušala. Marc je ĉesto kimao glavom, kao da potvrĊuje tijek priĉe. - Sijaĉ kuge, zakljuĉio je, to je ono što imate na vratu. Istodobno i zaštitnika. Dakle, tipa koji vjeruje da je gospodar u toj priĉi. To je već viĊeno, ali kao prvo, izmišljeno ih je na tisuće. Što to znaĉi?, upitao je Adamsberg otvarajući notes. Pri svakom napadu kuge, objasnio je Marc, uţas je bio toliki da su ljudi, osim Boga, kometa i zraĉnih infekcija koje se nisu mogle oĉistiti, traţili odgovorne na zemlji koje treba kazniti. Traţili su sijače kuge. Optuţivali su pojedince da šire pošast pomoću masti, ulja i raznih pripravaka koje su stavljali na zvonca, brave, rampe, fasade. Siromah koji bi se neoprezno uvukao u neku kuću, mogao je tisuću puta stradati. Objesili su gomilu tipova. Nazivali su ih sijaĉima, podmazivaĉima, toviteljima, nikada se, u cijeloj ljudskoj povijesti, ne pitajući zašto bi netko to ĉinio. Ovdje imate posla sa sijaĉem, nema nikakve sumnje. Ali on ne sije slobodno na vjetru, zar ne? Napada jednog i zaštićuje ostale. On je Bog, on manipulira Boţjom pošasti. Budući da je Bog, odabire one koje će pozvati k sebi. Traţili smo neku vezu izmeĊu onih koji su obuhvaćeni. Ništa, za sada. Ako postoji sijaĉ, postoji i prijenosnik. Ĉime se posluţio? Jeste li pronašli tragove masti na nedirnutim vratima? Na bravama? - Nismo to ni traţili. Ĉemu prijenosnik, budući da davi? Pretpostavljam da se, u svojoj logici, on ne osjeća kao ubojica. Da je htio sam ubijati, ne bi mu trebala cijela ta priĉa s kugom. Sluţi se posrednim zlom koje stavlja izmeĊu sebe i onih koje ubija. Kuga je ta koja ubija, a ne on. - Zato piše oglase. Da. Kugu dovodi na pozornicu, pokazujući je i odreĊujući je kao jedinu odgovornu za ono što će se dogoditi. A za to mu je potreban prijenosnik, oĉito. Buhe, kazao je Adamsberg. Mog su pomoćnika juĉer kod ţrtve napale buhe. Dragi Boţe, buhe? Ima buha kod preminulog? Marc je naglo ustao, stisnuvši šake u dţepovima hlaĉa. Kakve buhe?, upitao je nervozno. Maĉje buhe? - Ne znam. Poslao sam odjeću u labos. Ako je rijeĉ o maĉjim ili psećim buhama, ne treba se niĉega bojati, kazao je Mare hodajući gore-dolje duţ stola. One su bezopasne. Ali ako je rijeĉ o buhama štakora, ako je tip doista zarazio buhe štakora i ako ih pušta u prirodu, k vragu, to je katastrofa. - Zar su doista opasne? Marc je pogledao Adamsberga kao da ga pita što misli o polarnim medvjedima. - Nazvat ću labos, kazao je Adamsberg. Pomaknuo se da telefonira, a Marc je dao znak Lucienu da smanji buku dok slaţe tanjure. Da, tako je, govorio je Adamsberg. Jeste li završili? Koji ste naziv rekli? Slovo po slovo, za ime Boga. Adamsberg je u notes napisao N, onda O, ali je dalje imao poteškoća u praćenju. Mare mu je uzeo olovku iz ruke i dovršio zapoĉeti naziv: Nosopsyllus fasciatus. Zatim je dodao upitnik. Adamsberg je potvrdio. U redu je, zapisao sam naziv, kazao je entomologu. Marc je u nastavku napisao: prijenosnici bacila?

Odnesite ih bakteriologu, dodao je Adamsberg. Traţimo bacil kuge. Kaţite im da udvostruĉe napore, jedan ĉovjek jc već uhoĊen. I nemojte da vam nestanu u labosu, molim vas. Da, na isti broj. Cijelu noć. Adamsberg je spremio mobitel u unutarnji dţep. Bile su dvije buhe u odjeći mog pomoćnika. To nisu bile ljudske buhe. Bile su to... - Nosopsyllus fasciatus, buhe štakora, kazao je Marc. U omotnici koju sam uzeo kod pokojnika, bila je još jedna, crknuta. Iste vrste. - To je naĉin na koji ih uvodi. Da, kazao je Adamsberg koji je takoĊer poĉeo hodati. Otvori omotnicu i pusti buhe u stan. Ali ne vjerujem da su te proklete buhe zaraţene. Mislim da se još uvijek nalazimo na podruĉju simbola. Ipak, otišao je sa simbolima tako daleko da je pustio buhe štakora. Nije ih baš lako nabaviti. Mislim da hini, i zbog toga sam ubija. Zna da njegove buhe ne mogu ubiti. To baš nije sigurno. Bilo bi dobro da pokupite sve buhe koje su kod Lauriona. - A kako da to izvedem? Najjednostavnije je ući u stan s jednim ili dva zamorca koje ćete pustiti pet minuta po stanu. Navući će na sebe sve što je ţivo. Brzo ih stavite u vreću i odnesite u laboratorij. Odmah zatim obavite dezinfekciju stana. Ne ostavljajte zamorce predugo. Nakon što ubodu, te buhe vole otići. Morate ih uhvatiti dok jedu. Dobro, kazao je Adamsberg, zapisujući postupak. Hvala vam na pomoći, Vandooslere. Još dvije stvari, kazao je Marc otprativši ga do vrata. Znajte da vaš sijaĉ kuge nije baš tako dobar kugolog. Njegovo je obrazovanje ograniĉeno. - Pogriješio je? -Da. - U ĉemu? Ugljen, „crna smrt". To je slika, zamjena rijeĉi. Pestis atra znaĉilo je „strašna smrt", a ne „crna smrt". Kuţna tijela nikada nisu bila crna. Nekoliko plavkastih mrlja tu i tamo, to još moţe. To je kasniji mit, opća narodna pogreška. Svi u to vjeruju, ali je pogrešno. Kad je vaš tip pougljenio tijelo, prevario se. Ĉak je poĉinio golemu omašku. - Ah, uzdahnuo je Adamsberg. Saĉuvajte hladnu glavu, komesare, kazao je Lucien izlazeći iz sobe. Marc je sitniĉav, poput svih medievalista. Gubi se u detaljima, a prolazi pored onog bitnog. - A to je? - Pa nasilje, komesare. Ĉovjekovo nasilje. Marc se nasmiješio i pomaknuo da Lucien moţe izaći. Ĉime se vaš prijatelj bavi?, upitao je Adamsberg. Njegov glavni posao je iritirati ljude, ali to se ne plaća. Tu djelatnost obavlja besplatno. Kao drugi izbor, bavi se suvremenom poviješću, on je struĉnjak za Prvi svjetski rat. Imamo velikih sukoba oko razdoblja. - Ah, tako. A koju ste mi drugu stvar ţeljeli reći? Doista traţite tipa ĉiji inicijali su CLT? - To je ozbiljan trag. Pustite to. CLT je kratica za ĉuveni medikament od tri pridjeva, vrlo jednostavno. Molim? Gotovo svi tekstovi o kugi navode ga kao najbolji savjet: Cito, longe fugeas et tarde redeas. Što znaĉi: Bježi brzo, dugo i vrati se kasno. Drugim rijeĉima, budi što brţi i otiĊi na drugo podruĉje. To je ĉuveni „lijek od tri pridjeva": „brzo, daleko, zadugo". Na latinskom „cito, longe, tarde". CLT. -

Moţete li mi to zapisati?, upitao je Adamsberg pruţajući mu svoj notes. Marc je naĉrĉkao nekoliko redaka. „CLT" je savjet što ga vaš ubojica daje ljudima, istodobno ih zaštićujući ĉetvorkama, kazao je Mare vraćajući mu notes. Puno više su mi se sviĊali inicijali, kazao je Adamsberg. Razumijem. Biste li me mogli obavještavati? Vezano uz buhe? Zar vas istraga toliko zanima? Nije o tome rijeĉ, kazao je Marc nasmiješivši se. Ali moţda na sebi imate Nosopsylluse. A u tom sluĉaju, moţda ih i ja imam. Ostali takoĊer. Shvaćam. To je još jedno sredstvo protiv kuge. Uhvati ih brzo i dobro se operi. BDO. Adamsberg je na izlazu sreo plavog diva te ga je zaustavio da mu postavi samo jedno pitanje. Jedan par je bio beţ, odgovorio je Mathias, siv s druge strane, a drugi je par bio plav, sa školjkama Svetog Jakova. Adamsberg je napustio kuću u ulici Chasle idući preko neobraĊenog vrta, pomalo u ĉudu. Na svijetu su postojali ljudi koji su znali gomilu zaprepašćujućih stvari. Koji su, s jedne strane, uĉili u školi i koji su kasnije nastavili pohranjivati znanja u golemim koliĉinama. Znanja iz nekog drugog svijeta. Ljudi koji su ţivot provodili baveći se sijanjem, mazanjem, latinskim buhama i medikamentima. A bilo je posve izvjesno da je ovo bio tek sitni fragment golemih koliĉina nakrcanih u glavi Marca Vandooslera. Koliĉine mu nisu ništa pomagale da se snaĊe u ţivotu. Ali danas će sve to ipak pomoći, ţivotno. -

XX. U Brigadu su stigli novi faksovi iz labosa, što je Adamsberg brzo saznao: u „specijalkama" nije bilo nikakvih otisaka, osim glasnikovih i Decambraisovih, koji su pronaĊeni na svima njima. Iznenadilo bi me da je sijaĉ ostavljao otiske prstiju na porukama, kazao je Adamsberg. - Zašto kupuje ovakve omotnice?, upitao je Danglard. To je pitanje obreda. U njegovim oĉima, svaki taj akt je dragocjen. Neće ih predstaviti u obiĉnoj omotnici. Ţeli ih umetnuti u skupocjene komade, jer su to visoko profinjeni akti. Nisu to jadni akti prvog prolaznika, vas ili mene, Danglarde. Ne moţete zamisliti velikog kuhara kako vam savršenu kremu posluţuje u plastiĉnim ĉašama. E pa to je isto. Omotnica je na visini ĉina: pomno odabrana. Le Guernovi i Ducouedicovi otisci, kazao je Danglard odloţivši faks. Obojica su gulili. - Da. Ali kratkotrajno. Devet i šest mjeseci. Sto ostavlja dovoljno vremena da stvorite korisne veze, kazao je Danglard ţestoko se poĉešavši ispod ruke. Iskustvo u obijanju brava moţe se steći nakon zatvora. Kakva je bila optuţba? - Za Le Guerna, napad i pokušaj ubojstva. Dobro, kazao je Danglard zviţdeći, to je već nešto. Zašto nije više dobio? Olakotne okolnosti: brodograditelj kojeg je napao dopustio je da mu brod istrune i na kraju je poĉeo propuštati. Dva su mornara preminula od utapanja. Le Guern je izašao iz spasilaĉkog helikoptera, lud od boli, i bacio se na njega. - Je li brodograditelj kaţnjen? Ne. Ni on ni tipovi iz kapetanije koji su ga pokrivali, jer su bili potkupljeni, prema tadašnjem svjedoĉenju Jossa Le Guerna. Dali su rijeĉ i uništili su ga u svim lukama Bretanje. Le Guern nije više mogao dobiti zapovjedništvo. Prije trinaest godina, iskrcao se na tlo Montparnassea. - Ima ozbiljnih razloga da bude protiv cijele zemlje, ne mislite li tako? - Da, osim toga je naprasit i zlopamtilo. No ĉini se da Rene Laurion nikada nije stupio nogom u kapetaniju. - Moţda bira zamjenske ţrtve. To se već dogaĊalo. Le Guernu je ipak najlakše slati poruke samome sebi, zar ne? Osim toga, otkako pazimo na trg, a Le Guern je bio prvi o tome obaviješten, više nema „specijalki". Nije on jedini znao da su murjaci ondje. U Vikingu, u devet naveĉer, svi su to već znali. - Ako ubojica nije iz ĉetvrti, kako je za to saznao? Nakon što je ubio, naravno da je pomislio kako su murjaci na oprezu. Primijetio ih je kako motre s klupe. - Na kraju ispada da nadziremo bez nekog uĉinka. - Nadziremo zbog naĉela. I zbog drugog. - Decambrais-Ducouedic, zašto je on gulio? Zbog pokušaja silovanja maloljetnice u ustanovi gdje je predavao. Sav se onodobni tisak sruĉio na njega. S pedeset dvije godine, jedva je izbjegao linĉ na ulici. Trebala mu je policijska zaštita do sudskog procesa. Sluĉaj Ducouedic, sjećam se. Djevojĉica napadnuta u zahodu. Nitko ne bi pomislio, zar ne? Kad ga ĉovjek pogleda?

Sjetite se njegove obrane, Danglarde. Tri uĉenika viših razreda bacila su se na djevojĉicu od dvanaest godina, u vrijeme kad je kantina bila prazna. Ducouedic je ĉini se udario nasilnike, snaţno, i zgrabio djevojĉicu da je izvuĉe van. Djevojĉica je bila polugola i vikala je po hodniku dok ju je drţao u rukama. To su vidjela druga djeca. Trojica nasilnika iznijela su obrnutu verziju dogaĊaja: Ducouedic je silovao djevojĉicu, oni su se umiješali, a Ducouedic ih je tada napao i izašao s malom, u namjeri da pobjegne. Ducouedic je pao. Njegova ga je prijateljica takoĊer ostavila na cjedilu, a kolege su se udaljile od njega. U sumnji. A sumnja stvara prazninu, Danglarde, sumnja ostaje. Zato se poĉeo zvati Decambrais. To je tip ĉiji je ţivot završio sa pedeset dvije godine. Koliko bi sada imali godina, ona trojica? Oko trideset dvije, trideset tri godine? Kao Laurion? Laurion je pohaĊao školu u Perigueuxu. Ducouedic je predavao u Vannesu. - Mogao bi uzimati zamjenske ţrtve. - Opet? - Pa što? Dobro poznajete starce koji mrze cijeli naraštaj. - I suviše dobro. Treba kopati oko ta dva tipa. Decambrais je u savršenoj situaciji da moţe ostavljati poruke i u još boljoj da ih piše. Ipak jc on taj koji je uspio dokuĉiti njihov smisao. Na osnovi jedne arapske rijeĉi koja ga je dovela izravno do Avicenina Libera canonist». Vrlo uvjerljivo, zar ne? - Moramo kopati, u svakom sluĉaju. Uvjeren sam du je ubojica prisutan pri izvikivanju. Odatle je krenuo, jer nije mogao birati sredstva, to je jasno. Ali i zato jer je poznavao sanduk izbliza, i to odavno. To izvikivanje koje se nama ĉini nepriliĉno, njemu se naprotiv ĉini jasnim prijenosnikom novosti, kao i svima u ĉetvrti. Siguran sam u to. I uvjeren sam da dolazi sebe slušati, siguran sam da je ondje pri izvikivanju. Nema razloga za to, primijetio je Danglard. To je opasno za njega. - Nema razloga, ali svejedno, Danglarde, ja mislim da je ondje, u masi. Zato nećemo odustati od nadzora nad trgom. Adamsberg je izašao iz ureda i prešao preko središnje dvorane, da bi se smjestio ispred plana Pariza. Djelatnici su ga pratili pogledom, ali Adamsberg je shvatio da su svi sa zanimanjem pratili ne njega, nego Danglarda, omotanog u veliku crnu majicu kratkih rukava. Visoko je podignuo desnu ruku i svi su se pogledi vratili k njemu. - Napuštanje prostorija u osamnaest sati zbog dezinsekcije, kazao je. Kad se vratite kući, svi morate pod tuš, kosu takoĊer treba oprati, a svu odjeću, istiĉem svu, stavit ćete u perilicu, na temperaturu od 60 stupnjeva. Razlog: uklanjanje mogućih buha. Došlo je do smješkanja i šaptanja. - To je sluţbena naredba, kazao je Adamsberg, koja vrijedi za sve, a osobito za trojicu koji su išli sa mnom kod Lauriona. Je li netko ovdje uboden od juĉer? Jedna se ruka podigla, Kernorkianova, a ostali su ga sa znatiţeljom pogledali. Poruĉnik Kernorkian, kazao je. Umirite se, poruĉniĉe, niste sami. Kapetana Danglarda takoĊer su ubole. Šezdeset stupnjeva, košulja će biti uništena. - Ili to ili vatra, kazao je Adamsberg. Oni koji se namjeravaju izvući, izlaţu se mogućoj kugi. Kaţem, mogućoj. Uvjeren sam da buhe koje je ubojica pustio kod Lauriona nisu zaraţene i da predstavljaju samo simbol, kao sve ostalo. No ova je mjera unatoĉ svemu obvezna. Buhe ubadaju najviše noću te stoga izriĉito traţim od vas da taj postupak obavite ĉim se vratite kući. Nakon toga obavite dezinsekciju, u garderobi imate na raspolaganju potrebna sredstva. Noel i Voisenet, vi ćete sutra provjeriti alibije ĉetvorice znanstvenika, kazao je pruţajući im dosje, sva su ĉetvorica kugolozi, dakle sumnjivi. Vi, kazao je pokazujući na nasmiješenog muškarca sijede kose. -

-Poruĉnik Mercadet, kazao je ĉasnik na pola ustajući. - Mercadet, vi ćete provjeriti priĉu s plahtama kod gospoĊe

Toussaint, na aveniji Choisy. Adamsberg mu je pruţio dosje koji je išao iz ruke u ruku, sve do Mercadeta. Onda je rukom pokazao na okruglo i uplašeno lice zelenih oĉiju i na krutog narednika iz Granvillea. Narednik Lamarre, kazao je bivši ţandar ustajući, vrlo uspravno. Narednik Estalere, kazalo je okruglo lice. Obići ćete dvadeset devet zgrada i ponovno provjeriti nedirnuta vrata. Cilj je pronaći neko ulje, mast, bilo kakvo sredstvo razmazano po bravi, zvoncu ili kvaki. Zaštitite se, stavite rukavice. Tko se nastavio baviti s tih dvadeset devet osoba? Podigle su se ĉetiri ruke, Noel, Danglard, Justin i Froissy. I kakav je rezultat? Je li njihov broj smanjen? Nimalo, odgovorio je Justin. Uzorak je otporan na sve statistiĉke metode. Ispitivanja u ulici Jean-Jacques Rousseau? Ništa. Nitko nije primijetio nepoznatu osobu u zgradi. A susjedi nisu ništa ĉuli. Šifra? Lagano. Kljuĉne brojke su toliko izlizane da se više ne mogu proĉitati. To daje sto dvadeset kombinacija koje se provjere u šest minuta. Tko je preuzeo ispitivanje stanara preostalih dvadeset osam zgrada? Je li barem jedna osoba uoĉila slikara? Gruba ţena krupnog lica odluĉno je podigla ruku. Poruĉnica Retancourt, kazala je. Nitko nije vidio slikara. Najvjerojatnije djeluje noću, a njegov kist ne podiţe nikakvu buku. S obzirom na iskustvo, postupak mu ne oduzima više od pola sata. Šifre? Na mnogima su ostali tragovi smjese za modeliranje, komesare. Uzme njihov otisak i zabiljeţi kombinaciju. Kakav lukavac, kazao je Justin. - To bi svatko mogao smisliti, kazao je Noel. Adamsberg je pogledao na zidni sat. Za deset, kazao je. Odlazimo. Adamsberga je u tri sata ujutro probudio poziv iz biološkog laboratorija. Nema bacila, objavio je umoran glas. Negativno. Ni u buhama na odjeći, ni u onima iz omotnice, niti u onih dvanaest primjeraka koje smo pokupili kod Lauriona. Nedirnute, ĉiste poput nove kovanice. Adamsberg je nakratko osjetio olakšanje. Sve su buhe od štakora? Sve. Pet muških i deset ţenskih. Savršeno. Dobro ih ĉuvajte. Uginule su, komesare. Bez cvijeća i vijenaca. Drţite ih zatvorene. Sjeo je na krevet, upalio svjetiljku i poĉešao se po kosi. Zatim je nazvao Danglarda i Vandooslera i obavijestio ih o rezultatu. Onda je redom nazvao dvadeset šest brojeva ostalih djelatnika Brigade, a potom i patologa i Devillarda. Nitko od njih se nije poţalio zbog buĊenja usred noći. Gubio se meĊu svim tim pomoćnicima, a njegov notes nije bio aţuriran. Više nije imao vremena baviti se svojim podsjetnikom ni nazvati Camille da dogovore sastanak. Imao je dojam da mu sijaĉ kuge jedva ostavlja vremena za spavanje. U sedam i trideset, telefonski poziv uhvatio ga je nasred ulice, dok je bio na putu prema Brigadi, pješaĉeći od Maraisa.

kazao je zadihani glas. Narednik Gardon, noćna ekipa. Dva tijela na ploĉniku, u dvanaestom arondismanu, jedno u ulici Rottembourg, a drugo nedaleko odatle, na bulevaru Soult. Leţe goli na tlu, prekriveni drvenim ugljenom. Dva muškarca. - Komesare?,

XXI. U podne su dva trupla uklonjena i odvezena u mrtvaĉnicu te je na tim mjestima ponovno uspostavljen promet. Zbog njihove spektakularne izloţenosti, više nije bilo nikakve nade da javnost neće saznati za crne leševe. Još veĉeras o njima će govoriti televizijski dnevnici, a već sutra će sve biti u novinama. Bilo je nemoguće sakriti identitet ţrtava i odmah će se uspostaviti veza izmeĊu njihovih stanova u ulici Poulet i na aveniji Tourville. Dvije zgrade obiljeţene ĉetvorkama, osim dvaju vrata, upravo njihovih. Dva muškarca, u dobi od trideset jedne i trideset šest godina, jedan otac obitelji, drugi ţivi u vezi. Tri ĉetvrtine djelatnika Brigade raspršilo se po glavnom gradu, jedni traţeći svjedoke na mjestima gdje su tijela ostavljena, drugi još jednom posjetivši dvije obiljeţene zgrade, ispitujući bliţnje, u potrazi za bilo kakvom informacijom koja bi mogla otkriti vezu izmeĊu tih mrtvaca i Renea Lauriona. Posljednja ĉetvrtina bacila se na tipkovnice, pišući izvješća, biljeţeći nove podatke. Pognute glave, naslonjen o zid u svom uredu, nedaleko od prozora s kojeg je kroz nove rešetke mogao promatrati neprekidno kretanje ţivota koji se odvijao na ploĉniku, Adamsberg je pokušavao povezati sada već jako tešku masu podataka vezanih uz ubojstva i ostale pojedinosti ,,s tim u vezi". Ĉinilo mu se da je masa postala suviše opseţna za mozak samo jednog ĉovjeka, za njegov svakako, tako da više nije mogao obujmiti njezine obrise, poĉela ga je slamati. IzmeĊu sadrţaja „specijalki", sitnih afera s trga Edgar-Quinet, pravosudnih sluĉajeva Le Guerna i Ducoue- duca, rasporeda obiljeţenih zgrada, identiteta ţrtava, njihovih susjeda, njihovih roĊaka, izmeĊu ugljena, buha, omotnica, laboratorijskih analiza, poziva lijeĉnika, znaĉajki ubojice, više nije uspijevao obuhvatiti sve otvorene tragove i poĉeo se gubiti. Prvi put je imao dojam da je Danglard sa svojim raĉunalom u pravu, a ne on, s nosom na olujnom vjetru. Dvije nove ţrtve u jednoj noći, dva ĉovjeka jednim udarcem. Budući da su murjaci ĉuvali njihova vrata, ubojica ih je jednostavno izvukao van i ubio, zaobišavši prepreku na tako jednostavan naĉin kao što su Nijemci zrakoplovom prešli nepremostivu liniju Maginot, budući da su Francuzi blokirali ceste. Dva narednika koja su bila na straţi ispred stana preminulog u ulici Rottembourg, Jeana Viarda, vidjela su ga kako izlazi u dvadeset sati i trideset minuta. Tipa se ne moţe sprijeĉiti ako ide na sastanak, nije li tako? Osobito s obzirom na to da Viard nije ni na sekundu bio impresioniran tim „glupostima s ĉetvorkama", kako je objasnio. Drugi muškarac, Francois Clerc, napustio je stan u deset sati, da ode prošetati, kako je kazao. Sve ga je gušilo, ti murjaci iza vrata, bilo je toplo, htio je otići nešto popiti. Tipa se ne moţe sprijeĉi ako ţeli otići nešto popiti, nije li tako? Dva su muškarca zadavljena, kao Laurion, u razmaku od oko sat vremena. Serijska ubojstva. Zatim su leševi prevezeni, sigurno zajedno, u automobilu u kojem su skinuti i posuti ugljenom. Na kraju ih je ubojica ostavio nasred ulice, u dvanaestom arondismanu, zajedno sa svim stvarima. Sijaĉ nije riskirao da se izloţi pogledima, jer ovaj put tijela nisu bila poput Krista poloţena na leda, s prekriţenim rukama. Bila su samo baĉena, na brzinu. Adamsberg je pretpostavljao da je potreba za brzinom sigurno smetala ubojici. Usred noći, nitko nije ništa primijetio. Sa svoja dva milijuna stanovnika, glavni grad moţe biti jednako pust kao planinsko selo, usred tjedna, u ĉetiri sata ujutro. Bio to glavni grad ili ne, na bulevaru Soult spava se jednako kao na Pirinejima. Jedina novost koja se mogla primijetiti bila je da je rijeĉ o trojici muškaraca koji su prešli tridesetu. To se baš ne bi moglo smatrati neĉim znaĉajnim, kad je rijeĉ o zajedniĉkom nazivniku. Ostatak profila uopće se nije slagao. Jean Viard nije se u

predgraĊima muĉio oko posla, kao prva ţrtva. On je došao iz najboljih ĉetvrti, postao inţenjer informatike i oţenio se odvjetnicom. Francis Clerc bio je skromnijeg podrijetla, krupan ĉovjek, širokih leda, dobavljaĉ robe za veletrgovca vinom. Ne pomaknuvši se od zida, Adamsberg je pozvao patologa, koji bijaše usred posla nad Viardovim tijelom. Dok su otišli po njega, pregledao je notes u potrazi za lijeĉnikovim imenom. Romain. - Romaine, Adamsberg ovdje. Oprostite što vam smetam. Moţete li potvrditi da je rijeĉ o davljenju? - Nema nikakve sumnje. Ubojica upotrebljava ĉvrsto, zasigurno debelo plastiĉno uţe. Ima jedna dosta jasna udarna toĉka na potiljku. Moglo bi se raditi o nekoj vrsti kugliĉnog ovratnika. Ubojica mora samo stegnuti udesno, to ne zahtijeva previše snage. Uostalom, popravio je tehniku kad je krenuo u seriju ubojstava: dva su leša dobila snaţnu dozu suzavca. Dok je on djelovao, ubojica im je već mogao staviti ovratnik. Tako da bude brzo i sigurno. -Je li Laurion imao ubode po tijelu, ubode insekat«? - K vragu, nisam to napisao u izvješću. U prvom trenutku to mi se nije uĉinilo vaţnim. Imao je priliĉno svjeţe ubode od buha na preponama. Viard ih takoĊer ima, na unutarnjoj strani desnog bedra i nešto starije na vratu. Još nisam imao vremena pregledati zadnjega. - Mogu li buhe ubosti mrtvaca? Ne, Adamsberg, ni u kom sluĉaju. Napuštaju ga još pri prvim znacima hlaĊenja. - Hvala, Romaine. Provjerite da nema bacila, kao kod Lauriona. Nikad se ne zna. Adamsberg je vratio mobitel u dţep i prstima pritisnuo oĉi. Prevario se, dakle. Ubojica nije donio omotnicu s buhama u istom trenutku kad je došao ubiti. IzmeĊu uvoĊenja buha i ubojstva prošao je odreĊeni rok, budući da su insekti imali vremena ubosti. Taj je rok bio ĉak dosta dug u Viardovu sluĉaju, jer je patolog otkrio da su ubodi već stari. Vrtio se po prostoriji, ruku prekriţenih na leĊima. Sijaĉ je dakle slijedio dovoljno lud postupak da je najprije svoju otpeĉaćenu omotnicu gurnuo ispod vrata budućih ţrtava, da bi se nešto kasnije vratio, ovaj put obio bravu i zadavio ţrtvu, noseći u dţepu drveni ugljen. Djelovao je u dva navrata. Najprije buhe, onda ubojstvo. A paklensko postavljanje ĉetvorki i pripremnih oglasa da ni ne spominjemo. Adamsberg je osjetio kao da u njemu raste neka nemoć. Tragovi su se miješali, nije znao kojim putem treba krenuti, taj obredni ubojica postao mu je stran i nerazumljiv. Naglo je okrenuo Camillin broj i pola sata kasnije leţao je na njenom krevetu, gol ispod odjeće, zatim gol bez odjeće. Camille je legla na njega, a on je zatvorio oĉi. Za minutu je zaboravio da je dvadeset sedam ljudi iz njegove brigade u ophodnji po ulicama i na ploĉnicima. Dva i pol sata kasnije stigao je na trg Edgar-Quinet, ponovno pomiren sa sobom, omotan i gotovo zaštićen laganom opuštenošću u bedrima. - Htio sam vas nazvati, komesare, kazao je Decambrais prišavši mu s praga svoje kuće. Juĉer ga nije bilo, ali danas ima jedan. - Nismo vidjeli nikoga da ga stavlja u sanduk, kazao je Adamsberg. -Stigao je poštom. Promijenio je metodu, više ne ţeli preuzeti rizik i sam doći. Šalje poštom. - Na koju adresu? Joss Le Guern, ovdje. - Zna glasnjkovo ime? - Mnogo ljudi ga zna. Adamsberg je otišao s Decambraisom u njegovu jazbinu i otvorio veliku omotnicu.

Odjednom se pročula glasina, koja je vrlo brzo potvrĎena, da je istodobno u dvije ulice u gradu izbila kuga. Govorilo se da su dvojica (...) naĎena sa svim najjasnijim znakovima bolesti. -Je li Le Guern izvikao oglas? - Da, u podne. Kazali ste da nastavi. - Tekstovi su izravniji sada kad je tip stupio u akciju. Kakav je bio uĉinak na publiku? - Komešanje, upiti i mnogo rasprava u Vikingu. Mislim da je ondje bio jedan novinar. Postavljao je gomilu pitanja Jossu i ostalima. Ne znam odakle se stvorio. - Iz glasina, Decambraise. Bilo je neminovno. Sa specijalnim oglasima posljednjih dana, s priopćenjem u utorak naveĉer i mrtvacom ujutro, bilo je neizbjeţno da lavina krene. To se moralo dogoditi. Tisak je moţda primio neku izjavu od samog sijaĉa, kako bi pokrenuo tornado. - To je doista moguće. - Juĉer je poslano poštom, kazao je Adamsberg okrećući omotnicu, u prvom arondismanu. - Dvije najavljene smrti, kazao je Decambrais. - Obavljeno, rekao je Adamsberg gledajući ga. Ĉut ćete to veĉeras na televiziji. Dva ĉovjeka baĉena na ulicu poput vreća, gola, obojena u crno. - Dvojica jednim udarcem, rekao je Decambrais bezvuĉnim glasom. Usta su mu se stisnula, stvarajući pravu kišu bora po njegovoj bijeloj puti. - Jesu li po vašem mišljenju, Decambraise, tijela umrlih od kuge crna? Decambrais je nabrao obrve. - Nisam struĉnjak za to pitanje, komesare, a osobito ne za povijest medicine. Zato mi je tako dugo trebalo da otkrijem „specijalke". Ali siguran sam da lijeĉnici u ono vrijeme nisu nikada spominjali taj vid, tu boju. Ugljen, mrlje, ubode, otekline - da, ali to crnilo ne. To se u kolektivnu imaginaciju usadilo mnogo kasnije, semantiĉkim pomakom, znate. - Dobro. - To je nevaţno, jer pogreška je ostala i kugu doista zovu crnom smrću. A te su rijeĉi zasigurno jako vaţne za ubojicu, jer su to izrazi koji siju strah. On ţeli impresionirati, pogoditi u glavu jakim idejama, bile one toĉne ili laţne. A crna smrt udara poput groma. Adamsberg je sjeo u Viking, koji je bio dosta miran u to kasno poslijepodne, i od velikog Bertina naruĉio kavu. Kroz stakleni izlog imao je dosta širok pogled na cijeli trg. Danglard ga je nazvao ĉetvrt sata kasnije. U Vikingu sam, kazao je Adamsberg. Pazite na njihovu jabukovaĉu, kazao je Danglard. Vrlo je neobiĉna. U jednom cugu ostat ćete bez ideja. Nemam više ideja, Danglarde. Izgubljen sam. Mislim da me dotukao, dezorijentirao me. Mislim da me pobijedio. -Tko? Sijaĉ kuge. CLT. S tim u vezi, Danglarde, pustite inicijale. Mog Christiana Laurenta Taveniota? Pustite ga na miru, kazao je Adamsberg i otvorio notes na stranici koju je ispunio Vandoosler. Medikament s tri pridjeva. Adamsberg je oĉekivao neku reakciju svog pomoćnika, ali nije je bilo. Danglard je takoĊer bio umoran. Njegov bistri duh je negdje nestao. Cito, longe, tarde, proĉitao je Adamsberg. K vragu sve. Sranje, kazao je Danglard nakon jednog trenutka. Cito, longe fugeas et tarde redeas. Trebao sam se toga sjetiti. Više nitko ne misli, pa ĉak ni vi. Potopio nas je.

Tko vas je uputio? Mare Vandoosler. Imam podatke o tom Vandoosleru. I to sad pustite. On je izvan sumnje. Znate li da mu je stric bio murjak kojeg su na kraju karijere smijenili? Da. Jeo sam hobotnicu s tim tipom. Tako dakle. Znate li da je njegov nećak, Marc, sudjelovao u nekim sluĉajevima? Kriminalnim? Da, ali kao pomoć u istrazi. Tip nije nimalo blesav. Primijetio sam. Zvao sam vas u vezi alibija ĉetvorice kugologa. Sve štima, prsteni na ruci, besprijekorni obiteljski ţivoti. Nemamo sreće. Ne. Više nam nitko nije ostao. A ja više ništa ne vidim. Više ništa ne osjećam, stari moj. Danglard se . trebao veseliti zbog gašenja Adamsbergove intuicije. Otkrio je, meĊutim, da mu je ţao zbog te propasti i ţelio ga je ohrabriti neka ustraje na tom putu koji inaĉe uopće nije odobravao. Ne, rekao je odluĉno, sigurno nešto osjećate, barem nešto. - Samo nešto, polako je priznao Adamsberg, nakon kratkotrajne tišine. Uvijek isto. Recite što. Adamsberg je prešao pogledom preko trga. Poĉele su se stvarati male skupine, neki drugi su pak izlazili iz bara, pripremajući se za Le Guerno- vo izvikivanje. Dolje, pored velike platane, primale su se oklade o posadi koja je izgubljena ili spašena na moru. Znam da je tu, kazao je. Gdje to? Na trgu. Tu je. Adamsberg više nije imao televizor te je stekao naviku da, u sluĉaju potrebe, ode sto metara od svog stana u irski pub ispunjen glazbom i mirisom Guinnessa, gdje mu je Enid, konobarica koja ga je odavno poznavala, dopuštala da gleda program na malom televizoru, gurnutom u kut. Gurnuo je, dakle, vrata Crnih voda Dublina u pet minuta do osam i uvukao se iza šanka. Crne vode, upravo pod tim dojmom bio je još od jutra, u najmanju ruku. Dok mu je Enid pripremala golemi krumpir sa slaninom — gdje li su Irci nabavljali tako goleme krumpire, to je pitanje koje biste si mogli postaviti, ako imate vremena, odnosno ako vam sijaĉ kuge nije zablokirao mozak — Adamsberg je tiho slušao vijesti. Bilo je gotovo onako katastrofiĉno kao što je sumnjao. Voditelj je objavio vijest o smrti trojice muškaraca u Parizu, koje su se dogodile u noći izmeĊu ponedjeljka i utorka te u noći izmeĊu srijede i ĉetvrtka, u uznemirujućim okolnostima. Sve su ţrtve stanovale u zgradama s nacrtanim ĉetvorkama, koje su bile predmet posebnog priopćenja policijske prefekture preksinoć, u televizijskom dnevniku. Smisao tih brojki, o kojem se policija u tom trenutku nije ţeljela izjasniti, sada je bio poznat zahvaljujući tome što je novinska agencija AFP primila autorovu kratku poruku. To anonimno priopćenje treba uzeti s najvećim oprezom jer ništa ne moţe potvrditi njegovu autentiĉnost. Njegov autor, meĊutim, tvrdi da su trojica muškaraca umrla od kuge i da on već odavno upozorava stanovništvo glavnoga grada na tu pošast, putem javnih oglasa koji se ponavljaju na raskriţju Edgar-Quinet-De- lambre. Priznanje je zasigurno djelo poremećene osobe. Iako na tijelima preminulih ima nekoliko obiljeţja crne smrti, policijska prefektura uvjerava da su ti ljudi nesretne ţrtve serijskog ubojice i da su preminuli od posljedica davljenja. Adamsberg je ĉuo da navode njegovo ime. -

Zatim su slijedile snimke obiljeţenih vrata, uz popratna objašnjenja, svjedoĉenja stanara, pogled na trg Edgar-Quinet, onda glavnog policijskog komesara Brezillona osobno, snimljenog u njegovom uredu na Quai des Orfevres, kako vrlo ozbiljno uvjerava da su policijske snage zaštitile sve osobe kojima taj bezumnik prijeti te da je glasina o kugi obiĉna izmišljotina pojedinca za kojim se upravo traga, dok je do crnih mrlja koje su naĊene na tijelima došlo trljanjem komadom drvenog ugljena. Umjesto da ostane na tim umirujućim tvrdnjama, dnevnik je nastavljen kratkim dokumentarcem kojim se podsjeća na crnu kugu u Francuskoj, potkrijepljenim vrlo okrutnim slikama i komentarima. Adamsberg se vratio na mjesto, priliĉno satrt, i poĉeo, ne gledajući ga, jesti onaj monumentalni krumpir. U Vikingu su pojaĉali ton na televizoru, a Bertin je pomaknuo vrijeme za toplo jelo i udaranje u gong. Joss, u središtu sveopćeg zanimanja, snalazio se kako umije pred navalom pitanja, uz besprijekornu pomoć Decambraisa koji je saĉuvao savršeno hladnu glavu i Damaska koji je, iako zapravo nije znao kako bi mogao biti od koristi, osjećao da je upravo nastala napeta i sloţena situacija te se nije odvajao od Jossova lijevog boka. Marie-Belle bila je oblivena suzama, što je kod Damaska izazvalo paniku. - Je li izbila kuga?, vikala je tijekom vijesti, saţimajući tako opću uzbunu koju se nitko nije usudio tako jednostavno izraziti. Zar nisi ĉula?, kazala je Lizbeth svojim snaţnim glasom. Nisu umrli od kuge, ti tipovi, zadavljeni su. Zar nisi ĉula? Treba slušati, Marie-Belle. A tko nam kaţe da nas ne mulja onaj glavešina iz prefekture?, upitao je ĉovjek za barom. Misliš da bi nam, ako je izbila kuga u gradu, to ljubazno rekli na vijestima, Lizbeth? Misliš da nam prenesu sve što znaju? Kao ono što stavljaju u kukuruz i u krave, misliš da nam priĉaju o tome? A što mi radimo za to vrijeme?, kazao je netko drugi. Jedemo njihov kukuruz. Ja ga više ne jedem, kazala je neka ţena. - Nisi ga nikad ni jela, rekao je njezin muţ, ne voliš ga. - Sa svim tim glupim pokusima, nastavio je glas za šankom, lako je moguće da su opet izveli golemu obmanu i pustili bolest u prirodu. Vidiš, zelene alge, znaš li odakle dolaze zelene alge? - Da, odgovorio je neki tip. A sada ih više ne moţemo obuzdati. To je kao s kukuruzom i s kravama. - Tri mrtva, shvaćaš li? A kako će to zaustaviti? Ne znaju ni sami, jamĉim ti. - Misliš? - rekao je tip na kraju Sanka. Ali k vragu, viknula je Lizbeth pokušavajući nadmašiti glasnoću razgovora, tipovi su zadavljeni! Zato jer nisu imali ĉetvorke, kazao je neki tip podiţući kaţiprst. Nisu bili zaštićeni. Objasnili su to na televiziji, da ili ne? Nismo to sanjali, da ili ne? - Pa ako je tako, onda to nije nešto što se oslobodilo, nego tip to širi. To je nešto što se oslobodilo, nastavio je ĉovjek uvjereno, a ima neki tip koji pokušava zaštititi ljude i upozoriti ih. Ĉini sve što moţe, taj tip. Pa zašto je onda zaboravio na neke ljude? I zašto je ocrtao samo neke zgrade? Pa nije on Bog. Nema stotinu ruku. Nacrtaj ih sam, te ĉetvorke, kad toliko gnjaviš. - K vragu!, opet je viknula Lizbeth. Što se dogodilo?, upitao je stidljivo Damask, ali nitko nije obratio pozornost na njega. Pusti to, Lizbeth, kazao je Decambrais primivši je za ruku. Uzrujali su se. Nadajmo se da će ih noć smiriti. Posluţit ćemo veĉeru. Pozvoni stanarima. Dok je Lizbeth skupljala svoje ovčice, Decambrais je nazvao Adamsberga, udaljivši se iz bara.

Komesare, ovdje postaje vruće. Ljudi poĉinju gubiti glavu. I ovdje, kazao je Adamsberg, sjedeći za stolom u irskom baru. Tko sije gledanost, ţanje paniku. - Što ćete uĉiniti? Ponavljati i opet ponavljati da su trojica muškaraca ubijena. Sto govore oni oko vas? Lizbeth je svašta doţivjela, pa je ostala hladne glave. Le Guerna je zapravo baš briga za sve to, pokušava saĉuvati posao i trebale bi se podići još mnoge oluje da njega uzdrmaju. Bertin mi izgleda dosta potreseno, Damask ništa ne shvaća, a Marie-Beile je ţivĉana. Ostali se ponašaju oĉekivano, sve nam skrivaju, ništa nam ne govore, godišnja doba su se poremetila. Kao kad je zima topla, umjesto da bude hladna; ljeto hladno, umjesto da bude toplo, isto tako proljeće i jesen. - Ne traţite kruha nad pogaĉom, savjetniĉe. - Ni vi, komesare. - Više ni ne razlikujem kruh od pogaĉe. - Kako to mislite riješiti? - Mislim ići na spavanje, Decambraise. -

XXII. Od osam sati u petak ujutro, komesar Adamsberg dobio je pojaĉanje od dvanaest ljudi u svojoj jedinici za ubojstva i hitno je postavljeno petnaestak dodatnih telefonskih linija kako bi pokušali odgovoriti na pozive što su ih Brigadi slale prenatrpane postaje iz arondismana. Nekoliko tisuća Pariţana ţeljelo je znati je li policija rekla istinu o tim smrtima, da ili ne, treba li poduzeti mjere opreza i što savjetuju. Prefektura je svim postajama izdala naredbu da provjere svaki poziv i da sve koji su se uspaniĉili pojedinaĉno obrade, jer će oni prvi napraviti veliko sranje. Jutarnji tisak nije ništa uĉinio da ublaţi rastuću uznemirenost. Adamsberg je raširio glavne novinske naslove na stol i prelazio s jednog na drugi. Novine su u glavnim crtama prenosile sadrţaj sinoćnjeg televizijskog dnevnika, uz dodatak komentara i fotografija, a na mnogim naslovnicama bile su obrnute ĉetvorke. Neke su dogaĊaje uĉinile još ozbiljnijima, dok su druge bile suzdrţanije, pokušavajući ih umanjiti. Sve su se novine ipak potrudile opširno citirati rijeĉi glavnog policijskog komesara Brezillona. I sve su prenijele tekst dvaju posljednjih „specijalki". Adamsberg ih je ponovno proĉitao, pokušavajući se staviti u koţu nekoga tko ih prvi put ĉita, u ovakvom kontekstu, odnosno s tri crna leša u konaĉnici: Ta je pošast uvijek spremna da je Bog po svom nalogu pošalje i da krene kad se njemu svidi. Odjednom se pročula glasina, koja je vrlo brzo potvrĎena, daje istodobno u dvije ulice u gradu izbila kuga. Govorilo se da su dvojica (...) naĎena sa svim najjasnijim znakovima bolesti. Bilo je u tih nekoliko redaka mnogo toga s ĉim se moglo zaraziti one najlakovjernije, oko osamnaest posto stanovništva, budući da ih se osamnaest posto bojalo dolaska 2000. godine. Adamsberg je bio iznenaĊen razmjerima koje je taj sluĉaj dobio u tisku, iznenaĊen je bio i brzinom kojom se vatru poĉela širiti, iako se toga bojao od prve najave smrti. Kuga, ta prevladana, prašnjava pošast, uništena u prošlosti, ponovno se raĊala pod perom, s gotovo nedirnutom ţivotnošću. Adamsberg je bacio pogled na sat, pripremajući se da po nalogu glavne uprave u devet sati odrţi konferenciju za tisak. Adamsberg nije volio ni naloge ni konferencije za tisak, ali bio je svjestan ĉinjenice da situacija to nalaţe. Smiriti duhove, pokazati fotografije zadavljenih vratova, opovrgnuti glasine, to su bile upute. Patolog mu je došao u pomoć i, ukoliko ne bude novog ubojstva ili osobito zastrašujuće „specijalke", smatrao je da se situacija još uvijek moţe kontrolirati. Ĉuo je kako se iza vrata povećava skupina novinara i pojaĉava glasnoća razgovora. U isto vrijeme, Joss je izgovorio pomorsku prognozu ispred oĉito veće skupine, te je zapoĉeo sa specijalnim dnevnim oglasom koji je stigao jutarnjom poštom. Komesar je bio jasan: nastavlja se s ĉitanjem, ne ţelimo odrezati jedinu nit koja nas vezuje uz sijaĉa. U pomalo zaglušnoj tišini, Joss je najavio oglas broj dvadeset: Mali i jednostavni traktat o kugi. Sadrži njezin opis, simptome i posljedice, zajedno s postupkom i lijekovima koji su potrebni, kako za obranu tako za liječenje, tri toĉkice. Uvidjet će da gaje napala rečena kuga onaj tko ima kvrge na preponama, koje se općenito nazivaju oteklinama, tko pati od vrućice i vrtoglavice, duševnih boli i raznih vrsta ludila i tko primijeti mrlje koje se pojavljuju na koži, a općenito se nazivaju bilježi i većinom su plavkaste, modre ili crne boje, te se stalno proširuju. Onaj tko se želi zaštititi od napada infekcije, potrudit će se da na svoja vrata stavi talisman od križa s četiri vrha koji će vrlo sigurno ukloniti zarazu iz njegove kuće. U trenutku kad je Joss s mukom dovršio taj dugi opis, Decambrais je uzeo telefon da ga bez odlaganja prenese Adamsbergu.

se usred same stvari, objasnio je Decambrais. Tip je završio s premisama. Bolest opisuje kao da doista postoji u gradu. Mislim da je tekst s poĉetka 17. stoljeća. - Ponovno mi proĉitajte kraj, molim vas, zamolio ga je Adamsberg. Polako. - Ima li nekoga kod vas? Ĉujem buku. - Šezdesetak novinara koji nestrpljivo ĉekaju. A kod vas? - Skupina je brojnija nego obiĉno. Gotovo da ih je gomila, s hrpom novih lica. - Zapamtite ona stara. Pokušajte mi sastaviti popis stalnih posjetitelja, onoliko koliko se sjećate, budite precizni koliko god moţete. - Mijenjaju se ovisno o vremenu izvikivanja, Uĉinite sve što moţete. Zamolite stanovnike trga da vam pomognu. Vlasnika bara, vlasnika dućana, njegovu sestru, pjevaĉicu, glasnika, sve koji nešto znaju. - Mislite li da je ovdje? Vjerujem da jest. Odatle je krenuo, ondje ostaje. Svaki ĉovjek ima svoj kutak, Decambraise. Ponovno mi proĉitajte kraj. Onaj tko se želi zaštititi od napada infekcije, potrudit će se da na svoja vrata stavi talisman od križa s četiri vrha koji će vrlo sigurno ukloniti zarazu iz njegove kuće. Poziv stanovnicima da sami nacrtaju ĉetvorke na vrata. On će zavlaĉiti. Toĉno. Kazao sam 17. stoljeće, ali imam dojam da po prvi put, zbog potrebe same stvari, imamo izmišljene fragmente. Stvaraju iluziju, ali mislim da su laţni. Ima nešto što ne štima sa stilom, na kraju. - Na primjer? Taj „kriţ s ĉetiri vrha". Nikada nisam naišao na tu formulaciju. Autor izriĉito ţeli opisati ĉetvorku, da se nitko ne prevari, ali mislim da je taj ulomak sastavio od razliĉitih dijelova. Ako je ulomak poslan tisku istodobno kad i Le Guernu, mogli bi nas preteći, Decambraise. - Trenutak, Adamsberg, slušam o brodolomu. Dvije minute trajala je tišina, a onda se Decambrais vratio na telefon. - Onda?, upitao je Adamsberg. - Svi su spašeni, kazao je Decambrais. Na što ste se kladili? - Svi su spašeni. - Barem smo tu okladu danas dobili. U trenutku kad je Joss skoĉio sa svog sanduka da ode popiti kavu kod Damaska, Adamsberg je ušao u veliku dvoranu i penjao se na malo postolje koje mu je pripremio Danglard, s patologom pored sebe i spremnim projektorom. Pogledao je skupinu novinara s ispruţenim mikrofonima i rekao: - Slušam vaša pitanja. Nakon sat i pol, konferencija za tisak je završila, a protekla je uglavnom dobro, budući da je Adamsberg, odgovarajući strpljivo toĉku po toĉku, uspio otkloniti sumnje koje su se nadvile nad tri crna mrtvaca. Usred konferencije, uhvatio je Danglardov pogled i po njegovom napetom izrazu shvatio da se nešto dogodilo. Redovi njegovih policajaca diskretno su se prorijedili. Ĉim je sastanak završio, Danglard je zatvorio vrata ureda iza njih dvojice. - Nalazimo

Truplo u ulici Suffren, objavio je, gurnuto ispod kamiona, s odjećom na hrpi. Otkriveno je tek kad je vozaĉ krenuo, u devet i petnaest ujutro. Sranje, kazao je Adamsberg i srušio se na stolac. Muškarac? U tridesetima? Ţena, mlada od trideset. Jedina nit se prekinula. Je li stanovala u nekoj od onih prokletih zgrada? Na broju 14 s popisa, u ulici Temple. Prije dva tjedna zgrada je pokrivena ĉetvorkama, osim vrata ţrtvina stana, na drugom katu desno. Prve informacije? Zove se Marianne Bardou. Ţivi sama, roditelji su joj u Correzeu, vikend-ljubavnik je u Mantesu, a ovaj drugi, za ostale dane u tjednu, je u Parizu. Bila je prodavaĉica u luksuznoj prodavaonici u ulici Bac. Zgodna ţena, sportskog izgleda, upisana u nekoliko teretana. Pretpostavljam da ondje nije sretala ni Lauriona, ni Viarda, ni Clerca? Rekao bih vam to. - Je li izašla sinoć? Je li nešto rekla djelatniku na straţi? Ne znamo još. Voisenet i Estalere otišli su u njezin stan. Mordent i Retancourt su u aveniji Suffren, ĉekaju vas. - Više ne znam tko je tko, Danglarde. - To su vaši pomoćnici, muški i ţenski. Mlada ţena? Zadavljena? Gola? Koţa premazana crnilom? Kao ostali. Nije bilo silovanja? Ĉini se da nije. Avenija Suffren, dobro odabrano. Jedan od najpraznijih gradskih noćnih kutaka. Ima se vremena u miru istovariti ĉetrdeset tijela. Zašto ispod kamiona, po vašem mišljenju? Imao sam vremena o tome razmisliti. Sigurno ju je ostavio dosta rano u noći, ali nije ţelio da je otkriju prije zore. Moţda zato da poštuje tradiciju prema kojoj su vozaĉi u zoru dolazili pokupiti tijela baĉena na ulicu, a moţda zato da do otkrića doĊe poslije izvikivanja. Je li izvikiva- nje najavilo ovu smrt? Ne. Davalo je upute kako se zaštiti od pošasti. Pogodite kako. Ĉetvorkama? Ĉetvorkama. Ĉetvorkama koje moţete sami nacrtati kod kuće. - Naš je sijaĉ previše zaokupljen ubijanjem, je li tako? Više nema vremena slikati? To je sad prepustio drugima? - Nije to, rekao je Adamsberg ustajući i odijevajući jaknu. Nego da nas zaguši. Zamislite da ga tek svaki deseti Pariţanin posluša i zaštiti vrata ĉetvorkama, više ne bismo mogli razlikovati autentiĉne od spontanih. Lako ih je naslikati, novine su ih opseţno prenijele, treba ih samo paţljivo kopirati. -Grafolog će nam brzo odvojiti prave od laţnih. Adamsberg je zatresao glavom. - Ne, Danglarde, ne bi to bilo brzo. Ne kad bismo se našli pred pet tisuća ĉetvorki koje je nacrtalo pet tisuća ruku. A zasigurno sam rekao jako umanjenu brojku. Gomila ljudi će ga poslušati. Koliko je osamnaest posto od dva milijuna? Tko su to, tih osamnaest posto? - Lakovjerni, uplašeni, praznovjerni. Oni koji se boje kraja, novih tisućljeća, proroĉanstava i smaka svijeta. Barem oni koji to priznaju u ispitivanjima javnog mnijenja. Koliko je to, Danglard? Tristo šezdeset tisuća. -

Dobro, dakle, moţemo oĉekivati takvu neku brojku. Ako se umiješa strah, bit će to jaka plima. A ako ne budemo mogli razlikovati prave ĉetvorke, nećemo moći razlikovati ni prava neobilježena vrata. Više nećemo moći nikoga zaštititi. A sijaĉ će moći šetati kako mu se svidi, bez policajaca koji ga ĉekaju na svakom katu. Moći će slikati usred dana, ne zamarajući se šiframa. Jer nećemo moći zaustaviti tisuće obuzetih ljudi da ne slikaju po svojim vratima. Shvaćate li, Danglarde, zašto on to ĉini? Manipulira javnošću, jer mu to odgovara, jer mu to treba, da se oslobodi murjaka. Bistar je on, Danglarde, bistar i pragmatiĉan. - Bistar? Ništa ga ne sili da slika te proklete ĉetvorke. Ništa ga ne sili da izdvaja ţrtve. To je zamka koju si je sam postavio. - To je toĉno. Ali on šalje selektivnu kugu, a ne opću. On bira ţrtve i jako mu je stalo da zaštiti od zaraze one pored njih. To je takoĊer pragmatiĉno i promišljeno. - Promišljeno u njegovom poremećenom svijetu. Mogao je ubijati ne dovodeći na scenu tu prokletu vanvremensku kugu. - On ne ţeli sam ubijati. Ţeli da ljudi budu ubijeni. Ţeli biti agens koji upravlja prokletstvom. To je za njega sigurno velika razlika. Ne osjeća se odgovornim. - Zaboga, ali kuga! To je groteskno. Odakle taj tip dolazi? Iz kojeg svijeta? Iz kojeg groba? - Kad to budemo shvatili, Danglarde, imat ćemo ga, kazao sam vam to. Da je groteskno, jest, gorteskno je. No nemojte podcijeniti staru kugu. Ona još uvijek ima snage i već je zainteresirala mnogo više ljudi nego što bi trebalo. Moţda je groteskna, sa svojim dronjcima, ali nitko se ne smije. Groteskna, ali straviĉna. Iz automobila koji je vozio prema aveniji Suffren, Adamsberg je nazvao entomologa i rekao mu da ode u ulicu Temple sa zamorcem, u stan nove ţrtve. Pokupili su Nosopsylluse fasciatuse iz stanova Jeana Viarda i Francoisa Clerca, ĉetrnaest kod jednog i devet kod drugog, plus nekoliko u paketima odjeće koje je sijaĉ bacio pored njih. Sve su bile nezaraţene. Sve su izašle iz velike omotnice boje bjelokosti otvorene potezom noţa. Drugi je poziv uputio novinskoj agenciji AFP. Ako bilo tko primi takvu omotnicu, neka odmah stupi u vezu s murjacima. Neka omotnicu pokaţu na podnevnom dnevniku. Adamsberg je sa ţaljenjem promatrao golo tijelo mlade ţene, izobliĉeno od gušenja, gotovo u potpunosti prekriveno ugljenom i blatom s kamiona, dok je njezina odjeća oblikovala malu, dirljivu hrpu pored nje. Avenija je bila blokirana da se izbjegnu znatiţeljnici, ali već su na stotine ljudi tuda prošle. Nije bilo naĉina da se informacija prikrije. Tuţno je gurnuo ruke u dţepove. Gubio je bistrinu uma, više nije uspijevao shvatiti, ĉuti, osjetiti tog ubojicu, dok je sijaĉ s druge strane pokazivao savršenu uĉinkovitost, objavljujući oglase, vladajući tiskom i ubijajući ţrtve gdje i kada je to htio, unatoĉ razmještaju policije koja ga je trebala opkoliti sa svih strana. Ĉetvero mrtvih koje nije mogao spasiti, iako se njegov oprez probudio mnogo prije. Kada toĉno? Pri drugom posjetu Maryse, majke obitelji na rubu ţivaca. Jasno se mogao sjetiti trenutka kad su se kod njega pojavili prvi znaci uznemirenosti. No, s druge strane, nije znao kada je izgubio nit, u kojem je trenutku poĉeo lutati u magli, preplavljen ĉinjenicama, nemoćan. Gledao je mladu Marianne Bardou sve dok njezino tijelo nisu ukrcali u mrtvaĉki furgon, dajući nekoliko kratkih zapovijedi, rastreseno slušajući izvješća policajaca koji su stizali iz ulice Temple. Mlada ţena sinoć nije izlazila, nego se jednostavno nije vratila s posla. Poslao je dva poruĉnika kod njezina poslodavca, ne vjerujući, te se pješice zaputio u Brigadu. Dugo je hodao, mnogo više od jednog sata, pa skrenuo prema Montparnasseu. Da se barem moţe sjetiti kad se izgubio. Popeo se ulicom Gaite i polako stigao do Vikinga. Naruĉio je sendviĉ i sjeo za stol koji je gledao na trg, stol za kojim nitko nije ţelio sjediti jer je trebalo paziti da ne udarite o pramac vikinškog jedrenjaka, obješenog o zid. Kad je pojeo ĉetvrt inu sendviĉa, Bertin -

je ustao i odjednom udario o bakrenu ploĉu iznad bara, prouzroĉivši pravu grmljavinu. IznenaĊen, Adamsberg je vidio kako svi golubovi s trga buĉno zamahuju krilima, dok je istodobno poĉela ulaziti gomila klijenata, medu kojima i Le Guern kojem je dao znak da priĊe. Glasnik je sjeo nasuprot njemu, bez pitanja. Obuzele su vas crne misli, komesare?, upitao je Joss. Obuzelo me ništavilo, Le Guern, zar je tako oĉito? - Je. Izgubljen na moru? Ni ja to ne bih znao bolje reći. To mi se triput dogodilo, vrtjeli smo se poput bezumnika u magli, izbjegavajući jednu katastrofu, ali odmah zatim sudarajući se s drugom. Dvaput su se ureĊaji sami pokvarili. Ali treći put sam ja uĉinio pogrešku sa sekstantom, na kraju probdjevene noći. Obuzeo me umor i odmah je došlo do omaške. Neoprostivo. Adamsberg se uspravio, a Joss je vidio kako se u tim oĉima boje algi pali ista ona svjetlost koju je prvi put opazio u njegovom uredu. Ponovite mi to, Le Guern. Toĉno mi ponovite. Udar sekstanta? -Da. Pa dobro, to je udar sekstanta. Kad se prevarite, velika omaška, neoprostiva greška. Adamsberg je buljio u jednu toĉku na stolu, usredotoĉen, nepomiĉan, ispruţivši ruku, kao da ţeli ušutkati Glasnika. Joss se nije usudio dalje govoriti, pa je promatrao sendviĉ kako se smeţurao meĊu komesarovim prstima. Znam, Le Guern, kazao je Adamsberg podigavši glavu. Znam kad sam prestao shvaćati, kad ga više nisam vidio. Koga? Sijaĉa kuge. Više ga nisam vidio, izgubio sam kompas. Ali sada znam kada se to dogodilo. - To je vaţno? Jednako vaţno kao kad biste mogli popraviti grešku sa sekstantom i vratiti se precizno na toĉku kad ste se izgubili. Onda da, potvrdio je Joss, to je vaţno. Moram ići, kazao je Adamsberg ostavljajući novac na stolu. Pazite na jedrenjak, upozorio ga je Joss. Moţe vam razbiti lubanju. Dovoljno sam malen. Je li jutros bilo specijalke? Obavijestili bismo vas da je bilo. - Idete potraţiti vašu toĉku?, upitao je Joss u trenutku kad je Adamsberg otvorio vrata. - Toĉno, kapetane. - Doista znate gdje je? Adamsberg je prstom pokazao na ĉelo i izašao. Bilo je to u trenutku omaške. Kad mu je Marc Vandoosler govorio o omašci. U tom je ĉasu izgubio smjer. Adamsberg se hodajući pokušavao sjetiti Vandooslerove reĉenice. Pustio je da mu se vrate slike, sve vrlo svjeţe, zajedno sa zvukom. Vandoosler stoji pred vratima sa svojim sjajnim pojasom i rukom koja maše po zraku, mršavom, ukrašenom srebrnim prstenom, trima srebrnim prstenima. Da, bila je rijeĉ o ugljenu, o tome su govorili. Kad je vaš tip pougljenio tijelo, prevario se. Cakje počinio golemu omašku. Adamsberg je udahnuo, olakšan. Sjeo je na prvu klupu koju je vidio, zabiljeţio primjedbu Marca Vandooslera u notes i dovršio sendviĉ. Ni sada nije znao kamo treba ići, ali je barem pronašao toĉku. Toĉku kad je njegov sekstant odstupio. I znao je da poĉevši od tog trenutka, ima izgleda da se magla digne. Obuzeo ga je snaţan osjećaj zahvalnosti prema mornaru Jossu Le Guernu.

Mirno se vratio u Brigadu, a pogled mu se svaki put kad bi prošao pored kioska zaustavljao na naslovnicama novina. Veĉeras, sutra, ako sijaĉ pošalje novu poruku novinskoj agenciji AFP, svoj opasni Mali traktat o kugi, i kad se sazna za smrt ĉetvrte ţrtve, nikakva konferencija za tisak više neće moći zaustaviti širenje glasina. Sijaĉ je sijao i obilno ţeo. Veĉeras, sutra.

XXIII. Ti si? Ja sam, Mane. Otvori, kazao je ĉovjek nestrpljivo. Ĉim je ušao, bacio se starici u naruĉje i privio je uza se, okrećući je njeţno na jednu i na drugu stranu. Krenulo je, Mane, krenulo je!, kazao je. Kao muhe, padaju kao muhe. Pognu se i padnu, Mane. Sjećaš li se da su nekoć zaraţeni, kao da su ludi, trgali odjeću sa sebe i trĉali u rijeku da se ondje utope? Ili u zid, da se razbiju? DoĊi, Arnaude, kazala je starica vukući ga za ruku. Nećemo stajati tu u mraku. Mane je otišla do blagovaonice, vodena svjetlošću elektriĉne svjetiljke. Sjedni, ispekla sam ti kolaĉiće. Znaš da se više ne moţe naći koţica od mlijeka, moram staviti vrhnje, primorana sam, Arnaude. Natoĉi si vino. Nekoć su zaraţene bacali preko prozora, toliko ih je bilo, pa ih se moglo naći na ulici, baĉene poput starih madraca. Tuţno je to, zar ne, Mane? Roditelji, braća, sestre. Nisu to tvoja braća ni tvoje sestre. To su divlje zvijeri koje ne zasluţuju hodati po zemlji. Nakon toga, tek nakon toga, moći ćeš obnoviti snagu. Ili to ili ti. A sada si ti. Aranaud se nasmiješio. Znaš da bi im se zavrtjelo i za nekoliko dana bi se srušili? Biĉ Boţji udario bi ih u njihovoj utrci. Još uvijek mogu trĉati. Mislim da sada znaju. Naravno da znaju, tresu se, Mane. Sad je njihov red, kazao je Arnaud ispraznivši ĉašu. Dosta je bilo gluposti, došao si zbog materijala? Treba mi mnogo toga. Došao je trenutak za putovanje, Mane, znaš, širim se. Nije loš taj materijal, zar ne? Na tavanu se starica zaputila medu kaveze, usred kmeĉanja i grebanja. Dobro, dobro, gunĊala je, zar ne biste mogli prestati s tom vikom? Zar vas ne hrani dobro stara Mane? -

Podigla je dobro zatvorenu malu vreću i pruţila je Arnaudu. - Hajde, kazala je, ispriĉat ćeš mi novosti. Silazeći stubama ispred Mane i pazeći na staricu, Arnaud je rukom odmjeravao teţinu mrtvog štakora, sav uzbuĊen. Bila je prava struĉnjakinja, ta Mane, najbolja. Bez nje se ne bi izvukao. On je bio gospodar, nema sumnje, razmišljao je okrećući prsten, i on je to mogao, ali bez nje, izgubio bi još deset godina ţivota. A njemu je ţivot bio potreban sada i odmah. Arnaud je napustio staru kuću tijekom noći, s pet omotnica u dţepovima, u kojima su se vrtjeli Nosopsyllusi fasciatusi, surle nabijene poput torpeda. Tiho je govorio samom sebi, penjući se u noći poploĉanom alejom. Surla, rilce, ubod. Arnaud je volio buhe i nije bilo nikoga, osim Mane, s kim je mogao do mile volje raspravljati o sloţenoj nutrini njihove anatomije, velike poput neba. Ali ne i maĉje buhe, ni govora. Takve je nestruĉnjake u potpunosti prezirao, Mane takoĊer.

XXIV. Te su subote svi djelatnici Brigade koji su mogli raditi prekovremeno bili zamoljeni da dodu pa je, osim troje ljudi s obiteljskim obvezama, Adamsbergova ekipa bila u punom sastavu, ojaĉana s još dvanaest policajaca. Adamsberg je stigao već u sedam sati i bez velikih oĉekivanja se upoznao s najnovijim laboratorijskim rezultatima, da bi se zatim bacio na hrpu novina koje su mu stavili na stol. Koliko je god bilo moguće, upotrebljavao je jednostavno rijeĉ „stol", koja ga nije oduševljavala, ali ga ipak nije pritiskala kao ono „uredski". U „uredskom" je osjećao samo rešetke, ploĉe, vijke. U „stolu" je osjećao šum pijeska, oblina, bajki. Stol je plutao, uredski je padao. Na tom je stolu nagomilao najnovije tehniĉke novotarije koje nisu donosile ništa. Marianne Bardou nije bila silovana, njezin je poslodavac tvrdio da se nalazila u skladištu jer je trebala izaći, ali nije objasnila gdje toĉno, poslodavac je imao dobar alibi, dva Mariannina ljubavnika takoĊer. Umrla je zadavljena oko deset sati naveĉer, a prije toga su je poprskali suzavcem, kao Viarda i Clerca. Potraga za bacilom, negativna. Na tijelu nije bilo uboda buha, kao ni kod Francoisa Clerca. Ali kod nje su skupili devet Nosopsyllusa fasciatusa, potraga za bacilom negativna. Upotrijebljeni drveni ugljen: stablo jabuke. Nema tragova masti, ulja ili neke druge tvari na vratima. Bilo je sedam i trideset kad su ĉetrdeset tri telefona Brigade poĉela zvoniti sa svih strana. Adamsberg je iskljuĉio svoju liniju i ostavio samo mobitel. Povukao je k sebi hrpu novina, ali naslovnice mu nisu govorile ništa dobra. Sinoć, nakon što je vijest o novoj „crnoj smrti" objavljena u veĉernjem dnevniku, upozorio je glavnog policijskog komesara Brezillo- na. Ako se sijaĉ dosjeti i tisku poĉne upućivati korisne savjete o „sprjeĉavanju i lijeĉenju", više neće biti moguće zaštititi potencijalne ţrtve. - A omotnice?, odgovorio mu je Brezillon. Usredotoĉili smo se na tu toĉku. - Moţe. promijeniti omotnicu. Da ne spominjemo šaljivdţije ili osvetnike koji će ih gurnuti pod brojna vrata. - A buhe?, upitao je glavni komesar. Zar će se sve ubodene osobe staviti pod zaštitu policije? - Ne ubadaju sve po redu, odgovorio je Adamsberg. Clerc i Barou nisu ubodeni. Postoji takoĊer opasnost da nam doĊe na tisuće zaluĊenih ljudi koje su ubole obiĉne ljudske, maĉje ili pseće buhe, a da ne vidimo prave mete. I da doĊe do opće panike, dodao je Brezillon, namrgoĊen. Tisak se umiješao, kazao mu je Adamsberg. Nećemo se izvući. Izvucite se, odluĉno mu je naloţio Brezillon. Adamsberg je poklopio slušalicu, svjestan da je njegovo nedavno imenovanje u Kriminalistiĉku policiju predstavljalo krhku ravnoteţu, koju je u svojim struĉnim rukama drţao sijaĉ kuge. Izgubiti mjesto, otići negdje drugdje, gotovo da mu je bilo svejedno. Ali izgubiti nit, sada kad je pronašao toĉku nakon koje je došlo do zbrke, to ga je zabrinjavalo u najvećoj mogućoj mjeri. Raširio je novine i morao je zatvoriti vrata da se izolira od pomiješane zvonjave telefona koja se ĉula sa svih strana, u velikoj dvorani, zaoku- pivši sve djelatnike Brigade. Mali traktat sijaĉa kuge bio je na svim naslovnicama, popraćen fotografijama najnovije ţrtve, s uokvirenim napisima o crnoj kugi, s istaknutim naslovima ĉija je namjera bila oţivjeti strahove: Crna kuga ili serijski ubojica? Povratak Božje pošasti? Ubojstva ili zaraza? Četvrta sumnjiva smrt u Parizu.

I tako redom. Manje oprezni nego sinoć, neki novinski tekstovi poĉeli su podrivati ono što je već nazvano „sluţbenim stavom o davljenju". U gotovo svim izdanjima navodili su se elementi dokaza koje je sinoć iznio na tiskovnoj konferenciji, da bi ih odmah zatim doveli u sumnju i zaobišli. Ta crna boja leševa navodila je najumješnija pera na najveća odstupanja i na ponovno buĊenje starih strahova, poput nekih Trnoruţica koje su se probudile nakon tristogodišnjeg sna. To crnilo koje je, meĊutim, bilo tek golema omaška. Golema omaška koja je grad mogla sunovratiti u ponor ludila. Adamsberg je pronašao škare i poĉeo rezati ĉlanak koji ga je najviše uznemirivao. Neki policajac, vjerojatno Justin, pokucao je i otvorio vrata. - Komesare, kazao je zadihan, pobrojali smo golem broj ĉetvorki na podruĉju trga Edgar-Quinet. Idu od Montpamassea pa sve do avenije Maine i bulevara Raspail. Ĉini se da je do sada obiljeţeno dvjesto do tristo zgrada, oko tisuću vrata. Favre i Estalere to ispituju. Estalere ne ţeli biti u timu s Favreom, kaţe da mu ide na ţivce, što da radimo? - Zamijenite se, vi budite u timu s Favreom. - Ide mi na ţivce. - Narednice..., zapoĉeo je Adamsberg. Poruĉnik Voisenet, ispravio ga je policajac. Voisenete, više nemamo vremena baviti se Favreovim ţivcima, ni Estelereovim, ni vašim. - Svjestan sam toga, komesare. Vidjet ćemo kasnije što s tim. - Toĉno. - Nastavljamo s ophodnjama? To je kao da ţlicom vadimo more. Val dolazi. Pogledajte, rekao je pruţajući mu novine. Sijaĉeve savjete svi su objavili na prvoj stranici: sami nacrtajte ĉetvorke da izbjegnete zarazu. Vidio sam, komesare. To je katastrofa. Nećemo se izvući iz toga. Osim onih dvadeset devet na poĉetku, više nećemo znati koga treba štititi. Ostalo ih je samo dvadeset pet, Voisenete. Ima li poziva radi omotnica? - Više od stotinu, samo ovdje. Ne uspijevamo sve pratiti. Adamsberg je uzdahnuo. Recite ljudima da ih donesu u Brigadu. I provjerite te proklete omotnice. Moţda će biti jedna autentiĉna u cijeloj hrpi. - Nastavljamo li s ophodnjama? - Da. Pokušajte procijeniti razmjere pojave. Idite postupno. Barem nije bilo ubojstva noćas, komesare. Svih dvadeset pet jutros je bilo ţivo i zdravo. - Znam, Voisenete. Adamsberg je na brzinu dovršio rezanje ĉlanka koji se, u cijeloj toj zbrci, razlikovao po ozbiljnom i potkrijepljenom sadrţaju. Bio je to posljednji element koji je nedostajao da se zapali fitilj, kap ulja dolivena na tek zapaljenu vatru. Naslov bijaše zagonetan: Bolest broj 9. Bolest broj devet Policijska prefektura, iz usta glavnog policijskog komesara Pierrea Brezillona, uvjerava nas da su četiri misteriozne smrti koje su se ovoga tjedna dogodile u Parizu djelo serijskog ubojice. Žrtve su navodno preminule od davljenja, a komesar Jean-Baptiste Adamsberg, zadužen za voĎenje istrage, novinama je predočio vrlo uvjerljive fotografije sa znakovima davljenja. Ali danas već svi znaju, preko anonimnog informatora, da se te smrti istodobno pripisuju počecima epidemije crne kuge, te strašne pošasti koja je nekoč opustošila svijet.

S obzirom na tu mogućnost, dopustili smo si da posumnjamo u nepogrešivo objašnjenje naših policijskih službi, tako što smo se vratili osamdeset godina unatrag. Pariz je svoju zadnju kugu izbrisao iz sjećanja. MeĎutim, posljednja epidemija koja je pogodila glavni grad seže u 1920. Krenuvši iz Kine 1894., treća pandemija kuge poharala je Indiju, prouzročivši ondje smrt dvanaest milijuna ljudi, i zahvatila zapadnu Europu u svim njezinim lukama, Lisabonu, Londonu, Portu, Hamburgu, Barceloni... i Parizu, preko broda koji je došao iz Le Havrea i svoje spremište ispraznio na obalama Levalloisa. Kao posvuda u Europi, bolest je srećom za nekoliko godina nestala. Ipak je zarazila devedeset šest ljudi, najviše u sjevernim i istočnim gradskim predgraĎima, meĎu siromašnim prnjarima, koji su stanovali u nezdravim kolibama. Zaraza se uvukla i intra muros, izazvavši smrt dvadesetak osoba u središtu grada. No za vrijeme dok je vladala epidemija, francuska vlada čuvala ju je kao tajnu. Ugroženo stanovništvo je cijepljeno, ali tisak nije bio obaviješten o pravom razlogu iznimnih mjera. Služba za epidemije policijske prefekture, u nizu internih bilježaka, inzistirala je na nužnosti da se to zlo sakrije od stanovništva, zlo koje je oprezno nazvala „bolešću broj devet". Tako iz pera glavnog tajnika, 1920. čitamo: „Stanovit broj sluĉajeva bolesti broj devet zabiljeţen je u Saint-Ouenu, u Clichyju, u Levallois- Perretu te u devetnaestom i dvadesetom arondismanu. (...) Skrećem vam pozornost na strogo povjerljiv karakter ove bilješke i na nuţnost da se ne sije panika medu stanovništvom." Curenje informacija omogućilo je dnevniku L'Humanite da u izdanju od 3. prosinca 1920. otkrije istinu: „Senat je svoje zimsko zasjedanje posvetio bolesti broj devet. Sto je to bolest broj devet? U tri sata i trideset minuta, preko gospodina Gaudina de Villainea, saznali smo da je rijeĉ o kugi..." Ne želeći predstavnike policije optužiti za lažiranje činjenica, ni danas kao ni jučer, u namjeri da nam prikriju stvarnost, ova mala bilješka iz povijesti graĎane će korisno podsjetiti da država ima svoje istine koje istina ne poznaje i da je u svim razdobljima vladala umijećem prikrivanja. Zamišljen, Adamsberg je pustio da mu padne ruka, s opasnim novinskim tekstom medu prstima. Kuga u Parizu 1920. Prvi put je ĉuo nešto o tome. Okrenuo je Vandooslerov broj. - Upravo sam proĉitao novine, kazao je Mare Vandoosler, ne ostavljajući mu vremena da progovori. Idemo prema katastrofi. - Idemo, potvrdio je Adamsberg. Ta kuga iz 1920. je li to istina ili laţ? - Apsolutno istina. Devedeset šest sluĉajeva, od toga trideset ĉetiri smrtonosna. Siromasi s rubnih podruĉja i nekoliko ljudi iz grada. Posebice ţestoko bilo je u Clichyju, cijele obitelji. Djeca su skupljala crknute štakore sa smetlišta. - Zašto se to nije proširilo? Cijepljenje i profilaksa. Ali najviše to što su štakori postali otporni. Bila je to agonija posljednje kuge u Europi. Još se pojavila 1945. u Ajacciju. - Šutnja policije, je li to istina? „Bolest broj devet", je li to istina? - Istina, komesare, ţao mi je. Nemoguće je to poreći. Adamsberg je spustio slušalicu i poĉeo šetati po sobi. Ta je epidemija iz 1920. odzvanjala u njegovoj glavi, kao kad fini mehanizam otvara neka tajna vrata. Ne samo da je pronašao svoju toĉku, nego mu se ĉinilo da se moţe zaputiti i iza tih poluotvorenih vrata, prema mraĉnom, pomalo pljesnivom stubištu, ukratko, prema stubištu Povijesti. Mobitel je zazvonio u njegovoj jakni i zaĉuo je Brezillona koji je bio izvan sebe nakon što je proĉitao jutarnje novine.

Kakav je to cirkus s policijskim tajnama?, vikao je glavni komesar. Kakav je to cirkus s kugom 1920.? Španjolska gripa, to da! To ćete trkom morati demantirati. - Nemoguće, gospodine glavni komesare. To je istina. Vi mi se rugate, Adamsberg? Ili se ţelite vratiti svom alpskom penjanju? Ni govora, gospodine glavni komesare. Bila je to kuga 1920., bilo je devedeset šest sluĉajeva, od ĉega trideset ĉetiri sa smrtnim ishodom, a policija i vlada pokušali su tu ĉinjenicu sakriti od stanovništva. - Stavite se u njihov poloţaj, Adamsberg! - U njemu sam, gospodine glavni komesaru. Nastupila je tišina, a onda je Brezillon snaţno zalupio slušalicom. Justin ili Voisenet, ili obojica, gurnuli su vrata od ureda. Voisenet. Stvar raste, komesare. Pozivi sa svih strana. Cijeli grad zna što se zbiva, ljudi se boje, vrata se prekrivaju ĉetvorkama. Više ne znamo kamo se okrenuti. - Više se ne pokušavajte okrenuti. Prepustite se. - Ah, dobro, komesare. Mobitel je ponovno zazvonio i Adamsberg je ponovno zauzeo poloţaj uza zid. Ministar? Sudac? Kako je napetost kod drugih rasla, tako je njega obuzimao nehaj. Otkako je pronašao toĉku, sve je bilo lišeno napetosti. Bio je to Decambrais. On je bio prvi koji mu nije rekao da je jutros proĉitao novine i da idemo prema katastrofi. Decambrais se i dalje oslanjao na „spceijalke" koje je primao prvi, prije nego što bi stigle u novinsku agenciju AFP. Sijaĉ je namjerno ostavljao malu vremensku prednost glasniku, kao da mu je bilo stalo da zadrţi privilegij koji je uţivao u poĉetku ili moţda da mu zahvali što mu je bez protivljenja posluţio kao odskoĉna daska. - Jutarnji specijalni oglas, kazao je Decambrais. Zasluţuje da se o njemu promisli. Dug je, imat ćete što pisati. - Spreman sam. - „Prošlo je već sedamdeset godina, zapoĉeo je Decambrais, otkako su prestali podnositi žestinu te strašne pošasti te su svoju trgovinu obavljali u posvemašnjoj slobodi, kad su, tri toĉkice, ugledali kako dolazi, tri toĉkice, brod natovaren pamukom i drugom robom. Tri toĉkice." Upozoravam vas na tri toĉkice, komesare, jer se nalaze u tekstu. - Znam. Nastavite, polako. - „No sloboda koju su dali putnicima da ulaze u grad sa svojom prtljagom i njihovo miješanje sa stanovništvom ubrzo su prouzročili pogubne učinke: naime, već su tri toĉkice gospoda tri toĉkice liječnici stigli u gradsku vijećnicu i obavijestili vijećnike da su ujutro tri toĉkice bili pozvani u posjet bolesniku po imenu Eissalene, mornaru, te im se učinilo da je zaražen." - Je li to kraj? - Ne, ima još i zanimljiv epilog o duševnom stanju gradskih vijećnika, koji bi se mogao svidjeti vašim pretpostavljenima. - Slušam vas. - „To je upozorenje izazvalo jezu kod vijećnika; i kao da su već predvidjeli nesreće i opasnosti koje će morati podnositi, odjednom su zapali u malodušnost i time jasno pokazali kakva ih je bol obuzela. I doista, ne bi se trebalo iznenaditi što su strah i približavanje Kuge izazvali takvu jezu u njihovim glavama, budući da nam svete knjige kazuju da je od tri pošasti koje je Bog nekoć poslao na svoj narod, kuga najozbiljnija i najstrašnija..." - Ne znam je li glavnog policijskog komesara obuzela jeza, komentirao je Adamsberg. Prije će biti da će druge uhvatiti jeza zbog njega. -Jasno mi je. Poznato mi je to od ranije. Netko mora pasti. Bojite li se za svoje mjesto? - Obavijestit ću vas o tome. Što vam govori ovo izvikivanje? -

- Da

će dugo trajati. Dugo, jer ima dva cilja: opravdati strah stanovništva, potvrĊujući strah kod onih koji vladaju, i najaviti da će biti još mrtvih. Precizno najaviti. Imam neku ideju o tom pitanju, Adamsberg, ali nisam posve siguran, moram to provjeriti. Nisam baš neki struĉnjak. - Ima li mnogo ljudi oko I.e Guerna? Još više nego sinoć. Ne moţe se naći mjesto u vrijeme izvikivanja. - Le Guern bi trebao naplaćivati mjesta. Barem bi se nekome ovo isplatilo. Pazite, komesare. Upozoravam vas na takvu vrst šala, ako se naĊete licem u lice s Bretoncem. Jer kod Le Guerna moţda ima grubijana, ali nema lopova. Je li to sigurno? - U svakom sluĉaju, tako misli njegov pokojni prapradjed. Posjećuje ga s vremena na vrijeme. Nije to prava obitelj, ali dosta je redovit. Decambraise, jeste li jutros nacrtali ĉetvorku na svojim vratima? - Ţelite me uvrijediti? Ako ostane samo jedan koji će se drţati uspravno protiv smrtonosnih valova praznovjerja, onda ću to biti ja, Ducouedic, Bretonĉeva rijeĉ. Ja i Le Guern. I Lizbeth. Ako nam se ţelite pridruţiti, bit ćete dobrodošli u naš kvartet. Razmislit ću. - Kad kaţem praznovjerje, mislim na lakovjernost, nastavio je De- cambrais odvaţno. Kad kaţem lakovjernost, mislim na manipulaciju, a kad kaţem manipulacija, mislim na pokoru. To je nevolja ĉovjeĉanstva, koja je izazvala više smrti od svih kuga zajedno. Pokušajte uhvatiti tog sijaĉa prije nego što vas maknu, komesare. Ne znam je li on svjestan svojih djela, ali poĉinio je znaĉajnu pogrešku kad je narod Pariza nivelirao tako nisko, prema sebi. Adamsberg je spustio slušalicu, nasmiješen i zamišljen. „Svjestan svojih djela". Decambrais bijaše stavio prst na nit koja ga je muĉila od sinoć i koju je polako poĉeo odmatati. Drţeći tekst „specijalke" pred sobom, nazvao je Vandooslera dok je Justin/Voisenet otvarao vrata njegova ureda i nijemim pokretom prsta pokazivao mu da su upravo dosegnuli brojku od sedamsto zgrada obiljeţenih ĉetvorkama. Adamsberg je to pokretom obrva primio na znanje, procijenivši da će ovim ritmom do naveĉer dosegnuti nekoliko tisuća. Vandooslere? Adamsberg, opet. Proĉitat ću vam jutrošnji specijalni oglas, imate li vremena? Oduzet ću vam samo trenutak. Recite. Marc je paţljivo slušao Adamsbergov glas koji je polako opisivao neposrednu opasnost što se nadvila nad gradom, u osobi mladog Eissa- lenea. - Dakle?, upitao je Adamsberg dovršivši ĉitanje, kao da lista rjeĉnik. Ĉinilo mu se nemogućim da mu Marc Vandoosler neće razotkriti tajnu nove poruke. -Marseille, kazao je Marc ĉvrstim glasom. Kuga dolazi u Marseille. Adamsberg je oĉekivao neku diverziju sijaĉa, budući da je tekst opisivao novo bujanje, ali ne i izlazak iz Pariza. - Jeste li sigurni u to, Vandooslere? Posve. Bio je to dolazak Grand Saint-Antoinea, 25. svibnja 1720. na otok s utvrdom Chateau d'If, broda koji je dolazio iz Sirije i s Cipra, natovaren zaraţenim balama svile, s posadom koja je već bila desetkovana od bolesti. Imena lijeĉnika koja nedostaju su Peissonel otac i sin, koji su podigli uzbunu. Tekst je ĉuven, epidemija takoĊer, bila je to nesreća koja je odnijela gotovo pola grada. Taj mladić, Eissalene, kojeg su lijeĉnici posjetili, znate li gdje su ga posjetili? Na trgu Linche, danas je to trg Lenche, iza sjevernog pristaništa u Vieux-Portu. Prvotno ţarište epidemije opustošilo je ulicu Escale. Danas ta ulica više ne postoji. - Postoji li mogućnost kakve pogreške?

Nikakva. To je Marseille. Mogu vam poslati kopiju izvornog teksta, ako ţelite potvrdu. - To neće biti potrebno, Vandooslere. Hvala vam. Adamsberg je izašao iz ureda, potresen. Otišao je do Danglarda koji je, zajedno s još tridesetak policajaca, pokušavao svladati telefonske pozive i procijeniti razmjere koje će prouzroĉiti uragan praznovjerja. U velikoj dvorani osjećao se miris piva i naroĉito znoja. Uskoro, kazao mu je Danglard odlaţući slušalicu i biljeţeći neku brojku, više neće biti ni jedne kantice boje u cijelom gradu. Podigao je glavu prema Adamsbergu, vlaţnog ĉela. Marseille, kazao je Adamsberg stavljajući mu tekst specijalnog oglasa pred oĉi. Sijaĉ je uzletio. Trebat će putovati, Danglarde. Dragi Boţe, kazao je Danglard preletjevši brzo preko teksta. Dolazak Grand Saint-Antoinea. - Poznat vam je taj ulomak? - Sjećam ga se, sada kad ste mi rekli. Ne znam bih li ga odmah otkrio. - Poznatiji je nego ostali? Sigurno. Bila je to posljednja epidemija u Francuskoj, ali bila je straviĉna. Nije bila posljednja, kazao je Adamsberg pruţajući mu ĉlanak o „bolesti broj devet". Proĉitajte to i shvatit ćete zašto ubuduće nećemo naći ni jednog Pariţanina koji vjeruje u rijeĉ nekog murjaka. Nakon što je proĉitao ĉlanak, Danglard je zavrtio glavom. - Prava katastrofa, kazao je. - Nemojte upotrebljavati tu rijeĉ, Danglarde, preklinjem vas. Spojite me s kolegom u Marseilleu, odjel Vieux-Port. - Odjel Vieux-Port, to je Massena, promrmljao je Danglard koji je poznavao glavne komesare i šefove u cijeloj zemlji, jednako kao i zapovjednike u arondismanima. Tip je ispravan, a ne divljak kao njegov prethodnik koji je na kraju degradiran zbog udaraca i povreda nanesenih s namjerom da Arapi pišaju krv. Massena ga je zamijenio, on je u redu. Tim bolje, kazao je Adamsberg, jer moramo stupiti u vezu. Adamsberg se u šest sati i pet minuta smjestio na trg Edgar-Quinet da posluša veĉernje izvikivanje, koje nije donijelo ništa nova. Otkako je sijaĉ bio primoran koristiti poštu da svoje poruke ubaci u sanduk, njegova je vremenska sloboda bila ograniĉena. Adamsberg je to znao te je ondje došao samo prouĉiti lica onih koji su se skupljali oko Le Guerna. Gomila je bila mnogo brojnija nego prethodnih dana i mnogi su istezali vratove da vide kako izgleda taj „glasnik" preko kojega je došlo do objave zaraze. Dva policajca koja su stalno nadzirala trg imala su kao dodatnu zadaću paziti na sigurnost Jossa Le Guerna, u sluĉaju da tijekom izvikivanja dode do nekog neprijateljskog pokreta. Adamsberg se naslonio na stablo, dosta blizu podiju, a Decambrais mu je komentirao poznata lica. Već je napravio popis od nekih ĉetrdesetak osoba koje je razdijelio u tri stupca, na uporne, vjerne i nestalne, uz tjelesni opis ,,s tim u vezi", kao što je govorio Le Guern. Crvenom bojom podcrtao je imena onih koji su stranicu francuske povijesti iskoristili za klaĊenje o ishodima brodoloma u Finistereu, plavom one brze koji su odlazili na posao ĉim bi izvikivanje završilo, ţutom one koji se nisu ţurili nego su ostajali i razgovarali na trgu ili u Vikingu, ljubiĉastom poznate ovisnike o vremenu trgovine. Bio je to ĉist i jasan posao. S papirom u ruci, Decambrais je komesaru diskretno prstom pokazivao odgovarajuća lica koja treba zapamtiti. Carmella, austrijski jedrenjak od 405 tona koji je otplovio istočno od Bordeauxa u pravcu Cardiffa, izgubio se na Gazck-ar-Vilersu. Posada od četrnaest ljudi, spašena, završio je Joss skoĉivši sa svog podija. -

- Brzo

pogledajte, kazao je Decambrais. Svi oni koji izgledaju zbunjeno, svi oni koji nabiru obrve, svi oni koji ništa ne razumiju, to su novi. Oni plavi, kazao je Adamsberg. - Toĉno. Svi oni koji raspravljaju, vrte glavom, gestikuliraju, to su oni redovni. Decambrais je otišao od Adamsberga kako bi pomogao Lizbeth u ĉišćenju graška što su ga povoljno kupili, cijeli sanduk, a Adamsberg je ušao u Viking i, provukavši se ispod pramca jedrenjaka, zauzeo mjesto za stolom koji je već smatrao svojim. Oni koji su se kladili na brodolom skupili su se oko šanka, prebacujući buĉno novac iz ruke u ruku. Bertin je imao popis oklada, kako ne bi bilo nikakve prevare. Zbog njegova boţanskog podrijetla, smatralo se da je Bertin pouzdan ĉovjek, kojeg je nemoguće potkupiti. Adamsberg je naruĉio kavu i dugo gledao profil Marie-Belle koja je vrlo marljivo pisala pismo za obliţnjim stolom. Ona je bila profinjena djevojka koja bi bila gotovo oĉaravajuća da su joj usnice bile jasnije. Poput svoga brata, i ona je imala gustu i kovrĉavu kosu koja joj je padala na ramena, ali urednu i plavu. Nasmiješila mu se i vratila se svome poslu. Pored nje, mlada ţena imenom Eva trudila se pomoći joj u njezinoj zadaći. Bila je manje lijepa, jer je zasigurno bila manje slobodna, glatkog i ozbiljnog lica, s ljubiĉastim kolutima ispod oĉiju, izgledala je onako kako je Adamsberg zamišljao junakinju iz 19. stoljeća, zatvorenu u provincijskoj kući, na rubu šume. -Je li ovako dobro? Misliš li da će shvatiti?, upitala je Marie-Belle. - Dobro je, odgovorila je Eva, ali malo je prekratko. - Da mu kaţem kakvo je vrijeme? - Na primjer. Marie-Belle se vratila svome poslu, ĉvrsto drţeći olovku medu prstima. - „Prehladio", kazala je Eva, a ne „preladio". - Jesi li sigurna? - Mislim da je tako. Pusti me da probam. Eva je naĉinila nekoliko pokušaja, a onda je nabrala obrve, neodluĉna. - Sad više ne znam, bunim se. Marie-Beile je okrenula glavu prema Adamsbergu. Komesare, upitala je pomalo stidljivo, kaţe li se „prehladio" ili „preladio"? Bilo je to prvi put u ţivotu da je Adamsberga netko pitao o pravopisnom pravilu, ali on nije bio u stanju ponuditi odgovor. - U reĉenici „Damask se nije prehladio"? Reĉenica ne mijenja ništa na stvari, kazala je Eva tihim glasom i dalje nagnuta nad svojim pokušajima. Adamsberg je objasnio da se ne razumije u pravopis, no ĉini se da je Marie-Belle ta vijest iznenadila. - Ali vi ste policajac, primijetila je. - Tako je, Marie-Belle. Jurim, kazala je Eva dodirnuvši ruku Marie-Belle. Obećala sam Damasku da ću mu pomoći oko zakljuĉenja blagajne. - Hvala, kazala je Marie-Belle, ljubazno od tebe što ćeš me zamijeniti. S ovim pismom koje trebam napisati, ne vidim kad ću biti slobodna. - Naprotiv, kazala je Eva, to me zabavlja. Ona je neĉujno nestala, a Marie-Belle se odmah okrenula prema Adamsbergu. Komesare, moram li mu govoriti o toj... o toj... pošasti? Ili trebam šutjeti što je više moguće? Adamsberg je polako zatresao glavom. - Nema nikakve pošasti. - Ali one ĉetvorke? Crna tijela?

Adamsberg je ponovio svoj pokret. Ubojica, Marie-Belle, to je uvelike dovoljno. Ali nema kuge, nema ni sjene kuge. - Trebam li vam vjerovati? - Slijepo. Marie-Belle se ponovno nasmiješila i ovaj put se posve opustila. Bojim se da je Eva zaljubljena u Damaska, kazala je naboravši ĉelo, kao da će Adamsberg, budući da je riješio problem s kugom, u nastavku razriješiti i sve ostale probleme u njezinu ţivotu. Savjetnik kaţe da je to dobro, da se ţivot vraća, da ga treba pustiti. Ali ja se ovaj put ne slaţem sa savjetnikom. - Zašto?, upitao je Adamsberg. - Zato što je Damask zaljubljen u debelu Lizbeth, eto zašto. - Ne sviĊa vam se Lizbeth? Marie-Beile je iskrivila usta, ali se onda sabrala. Dobra je ona, kazala je, ali diţe veliku buku. Ĉak je se malo bojim. U svakom sluĉaju, u Lizbeth se ovdje ne smije dirati. Savjetnik kaţe da je poput stabla koje pruţa utoĉište stotinama ptica. U redu, ali to stablo para uši. Osim toga, Lizbeth svuda provodi svoj zakon. Svi se muškarci vrte oko nje. Automatski, s obzirom na njezino iskustvo. - Zar ste ljubomorni?, upitao je Adamsberg nasmiješivši se. Savjetnik tvrdi da jesam, ali ja nisam toga svjesna. IzluĊuje me to što se Damask svake veĉeri ondje zavuĉe. Treba priznati da automatski, kad slušate Lizbeth kako pjeva, padnete na njezin šarm. Damask je doista obuzet njome i ne vidi Evu, jer ona ne podiţe buku. Naravno da je Eva dosadnija, ali automatski, s obzirom na njezino ţivotno iskustvo. Marie-Belle je bacila ispitivaĉki pogled na Adamsberga da provjeri zna li nešto o Evi. Oĉito ne zna ništa. - Muţ ju je godinama tukao, objasnila je, nesposobna da se odupre iskušenju. Pobjegla je, no on je traţi da je ubije, moţete li to zamisliti? Kako to da policija ne ubije najprije njezina muţa? Nitko ne smije znati Evino prezime, to je savjetnikova naredba i teško onomu tko se pokuša u to umiješati. On zna njezino prezime, ali on na to ima pravo, budući da je savjetnik. Adamsberg se prepustio razgovoru, istodobno bacajući tu i tamo pogled na aktivnosti koje su još preostale na trgu. Le Guern je vješao sanduk na platanu za preko noći. Zvonjava telefona koja se ĉinila kao da će ga pratiti i izvan Brigade, malo-pomalo se stišala. Sto je razgovor postajao obiĉniji, to ga je više opuštao. Bilo mu je dosta intenzivnih razmišljanja. - U redu, kazala je Marie-Belle okrenuvši se ravno prema njemu, to je dobro za Evu, jer nakon toga više nije mogla vidjeti muškarce ni nacrtane. To ju je probudilo. S Damaskom polako uĉi da postoje i bolji muškarci od onog grubijana koji ju je muĉio. A dobro je i zato jer ţivot bez muškarca automatski ne vodi niĉemu. Lizbeth ne vjeruje u to, ona kaţe da je ljubav šala koja pokreće kolo. Kaţe ĉak da je to glupost, zamislite samo. Ona je bila prostitutka?, upitao je Adamsberg. - Ma ne, odgovorila je Marie-Belle šokirana, zašto govorite takve stvari? Adamsberg je poţalio što je to upitao. Prostodušnost Marie-Belle premašivala je njegova predviĊanja, a to je bilo još više opuštajuće. - To je vaš posao, ustvrdila je Marie-Belle, ţalosnog izgleda. To vas sve deformira. Bojim se da je tako. - A vi, vjerujete li vi u ljubav? Dopuštam si da zatraţim mišljenja slijeva i zdesna, jer ovdje je Lizbethino mišljenje neprikosnoveno. Kako je Adamsberg i dalje šutio, Marie-Beile je zavrtjela glavom. - Automatski, zakljuĉila je, sa svim onim što vidite. Ali savjetnik je za ljubav, bila ona glupost ili ne bila. Kaţe da više vrijedi dobra glupost nego dosaĊivanje na svom stolcu.

To je toĉno za Evu. Zivnula je otkako naveĉer zakljuĉuje blagajnu s Damaskom. Samo, Damask voli Lizbeth. - Da, kazao je Adamsberg, vidjevši bez nelagode da se vrte u krugu. Što se više budu vrtjeli, to će imati manje za reći, to će više zaboraviti sijaĉa i stotine vrata što se, u tom istom trenutku, prekrivaju ĉetvorkama. A Lizbeth ne voli Damaska. Dakle Eva će biti na mukama, automatski, Damask će takoĊer biti na mukama, a za Lizbeth ne znam. Marie-Beile je razmišljala o nekoj drugoj kombinaciji, koja bi mogla svima odgovarati. - A vi, volite li vi koga?, upitao je Adamsberg. Ja, odgovorila je Marie-Belle zacrvenjevši se i lupkajući prstom po pismu, sa svoja dva brata imam dovoljno muškaraca kojima se moram baviti. - Pišete svome bratu? Onom mlaĊem. On ţivi u Romorantinu i drago mu je kad primi vijesti. Pišem mu svaki tjedan i telefoniram mu. Voljela bih da doĊe u Pariz, ali on se boji Pariza. Damask i on nisu baš snalaţljivi. Mali još manje. Moram mu govoriti sve što treba uĉiniti, ĉak i sa ţenama. On je, meĊutim, zgodan deĉko, posve plav. Ali ne, on ĉeka da ga ja gurnem, inaĉe se ne bi ni pomaknuo. To znaĉi da se moram njima baviti sve dok se ne oţene, automatski. Imat ću dosta posla, osobito ako Damask bude godinama uzalud ĉekao Lizbeth. A poslije, tko zna tko će brisati suze? Savjetnik kaţe da se ne moram time baviti. - To je toĉno. Ali on se bavi ljudima. Cijeli dan defiliraju po njegovom uredu i on doista zaradi svoj novac. Nisu to bezvrijedni savjeti. Ali kad je rijeĉ o mojoj braći, ipak ih ne mogu pustiti samo tako. - To vas ne spreĉava da nekoga volite. Da, spreĉava, odluĉno je odgovorila Marie-Belle. A uz posao, u dućanu, ne susrećem baš mnogo ljudi, automatski. Na trgu nema nikoga tko bi mi se sviĊao. Savjetnik mi kaţe da odem pogledati malo dalje. Kad je ura u kafiću odzvonila sedam i trideset, Marie-Beile je poskoĉila. Na brzinu je presavila pismo, zalijepila marku na omotnicu i gurnula je u torbu. - Oprostite mi, komesare, moram bjeţati. Damask me ĉeka. Trkom je odjurila, a Bertin je došao pokupiti ĉaše. Brbljava je, objasnio je, kao da ţeli ispriĉati Marie-Belle. Ne treba joj vjerovati ni sve što kaţe o Lizbeth. Marie-Beile je ljubomorna, boji se da će joj oteti brata. To je ljudski. Lizbeth je ţena iznad prosjeka, ne mogu je svi shvatiti. Ostajete li na veĉeri? - Ne, odgovorio je Adamsberg ustajući. Imam posla. Recite, komesare, upitao je Bertin prateći ga do vrata, treba li uzeti za ozbiljno te ĉetvorke ili ne treba? Ĉini se da ste Ihorov potomak?, upitao je Adamsberg okrenuvši se. Ili su to samo brbljarije koje sam ĉuo na trgu? Jesam, odgovorio je Bertin podigavši bradu. Po majĉinoj strani. - Dobro onda, nemojte crtati te ĉetvorke, Bertine, ako ne ţelite da vas vaši slavni preci ne izbace nogom u dupe. Bertin je zatvorio vrata i dalje podignute brade, nenadano obuzet odluĉnošću. Dok je on ţiv, neće biti ĉetvorki na vratima Vikinga. Pola sata kasnije, Lizbeth je okupila stanare na veĉeru. Decambrais je zamolio za tišinu, udarajući noţem po ĉaši, iako je taj pokret smatrao donekle prostim, ali ponekad nuţnim. Castillon je vrlo dobro razumio pozivanje na red i odmah se okrenuo. -Nemam naviku svojim gostima - Decambrais je taj izraz više volio nego rijeĉ stanari - nalagati kako da se ponašaju, jer oni su gazde u svojim sobama, zapoĉeo je. Ipak, s obzirom na vrlo posebne okolnosti u ovom trenutku, usrdno molim sve vas da ne

podlegnete kolektivnoj zarazi i da se suzdrţite od crtanja bilo kakvog talismana na vratima. Takvo što ne bi sluţilo na ĉast ovoj kući. Ipak, poštujući individualne slobode, ako netko od vas ţeli stati pod zaštitu broja ĉetiri, neću se tome suprotstaviti. Ali bio bih mu zahvalan da ode stanovati negdje drugdje, dok bude trajalo ludilo u koje nas pokušava uvući taj sijaĉ kuge. Nadam se da nitko od vas nema takve namjere. Pogledom je obišao sve redom za šutljivim stolom. Decambrais je primijetio da Eva treperi, oklijevajući, da se Castillon razmetljivo smješka, iako pritom nije posve miran, da je Jossa baš briga i da je Lizbeth gotovo eksplodirala na samu pomisao da bi netko mogao staviti ĉetvorku u njezinoj blizini. - Dobro, rekao je Joss, koji je bio gladan. Odluĉeno je. - Ipak, kazala je Eva, da niste proĉitali sve te vraţje poruke... Ja se ne bojim vraga, mala moja Eva, odgovorio je Joss. Valova da, o tome mi moţete govoriti, toga me strah. Ali vraga, ĉetvorke i svu tu zbrku, sve to moţete staviti sebi u dţep, s maramicom odozgo. Rijeĉ Bretonca. - Dogovoreno, kazao je Castillon, kojeg je Jossov govor razbudio. - Dogovoreno, ponovila je Eva tihim glasom. Lizbeth nije ništa dodala već je, izdašno, podijelila juhu.

XXV. Adamsberg je raĉunao na nedjelju i na manju koliĉinu tiska, u nadi da će se poţar malo smanjiti. Posljednja procjena od sinoć ga je razljutila, ali ne i iznenadila: ĉetiri do pet tisuća zgrada u Parizu obiljeţeno je ĉetvorkama. MeĊutim, s druge strane, nedjelja je Pariţanima ostavljala dovoljno vremena da se bave svojim vratima te bi se brojka mogla dramatiĉno povećati. Sve je, na kraju, ovisilo o vremenu. Ako 22. rujan bude lijep dan, otići će izvan grada i malo se udaljiti od te priĉe. Ako bude siv, moral će oslabiti, a poţar će se proširiti. Ĉim se probudio, ne ustajući iz kreveta, prvi pogled uputio je prema prozoru. Kišilo je. Adamsberg je rukama pokrio oĉi i ĉvrsto odluĉio da neće nogom stupiti u Brigadu. Deţurna ekipa znat će ga pronaći ako je sijaĉ noćas djelovao, unatoĉ pojaĉanom nadzoru nad prvotnih dvadeset pet zgrada. Nakon što se istuširao, legao je posve odjeven na krevet i ĉekao, pogleda uprtog u strop, lutajući mislima. U devet i trideset je ustao i procijenio da je dan barem na jednoj fronti dobiven. Sijaĉ nije nikoga ubio. Kao što je sinoć dogovoreno, otišao se naći s psihijatrom Ferezom koji ga je ĉekao na dokovima otoĉića Saint-Louis, budući da se Adamsbergu nije sviĊala ideja da bude zatvoren u njegovoj ordinaciji, stisnut na stolcu, nego ga je uspio nagovoriti da razgovaraju vani, gledajući u rijeku. Ferez nije obiĉavao povinovati se svakojakim ţeljicama svojih pacijenata, ali Adamsberg nije bio pacijent, a kolektivna emocija koju je proizveo ĉovjek s ĉetvorkama zanimala ga je od samog poĉetka. Adamsberg je izdaleka primijetio Fereza, vrlo krupnog muškarca pognutog ispod širokog sivog kišobrana, visokog ĉela, ĉetvrtastog lica, obrubljenog sijedom kosom koja se sjajila na kiši. Upoznali su se prije dvije godine na nekoj veĉeri, zaboravio je tko su bili ostali gosti. Taj ĉovjek koji je njegovao profinjenu flegmatiĉnost, mirnu sreću, diskretno udaljavanje od drugih koje je mogao pretvoriti u istinsku pozornost, ako biste to od njega zatraţili, donekle je promijenio fiksne ideje koje je Adamsberg imao o njegovoj profesiji. Stekao je naviku da se s Ferezom savjetuje kad bi mu se intuicija o funkcioniranju druge osobe našla pred ograniĉenjima njegova medicinskog znanja. Adamsberg, koji nije imao kišobran, stigao je na sastanak posve mokar. Ferez je o ubojici i njegovoj opsesivnoj maniji znao samo ono što je mogao proĉitati iz medija te je saslušao komesara koji mu je iznio dodatne pojedinosti, ne odvajajući pogled od njega. Bezizraţajna maska koju je doktor koristio s profesionalnim automatizmom, bila je probijena usredotoĉenim i jasnim pogledom koji se nije odvajao od sugovornikovih usta. - Ja vjerujem, kazao je Adamsberg nakon dugih tri ĉetvrt sata pripovijedanja tijekom kojih ga doktor nije prekidao, da se pribjegavanje kugi mora razjasniti. To nije isto kao da sijaĉ upotrebljava neku banalnu ideju koja je prisutna u svim glavama, kao na primjer... Adamsberg se zaustavio, traţeći rijeĉi. -Kao na primjer neku modernu temu koja nikoga ne bi iznenadila... Opet se zaustavio. Verbalno preciziranje stvari s jasnim izrazima znalo mu je katkada prouzroĉiti poteškoće. Ferez mu nije ni na koji naĉin pokušavao pomoći. - Kao na primjer apokalipsa na kraju drugog tisućljeća ili ratovi zvijezda. - Da, potvrdio je Ferez. - Ili oni vampirski, kršćanski i sunĉani stari refreni. Sve bi to, Fereze, moglo posluţiti kao ĉitljiv omot ubojice koji se ţeli odvojiti od svojih djela. Kad kaţem ĉitljiv, mislim razumljiv za sve, suvremen. Ĉovjek bi se predstavio kao gospodar moĉvare, glasnik sunca ili „veliko sve", i svi bi odmah znali da je neki luĊak izgubio glavu ili da ga je preuzela neka sekta. Jesam li bio dovoljno jasan? - Nastavite, Adamsberg. Zar se ne ţelite skloniti pod moj kišobran?

- Hvala,

prestat će. Ali s tom kugom, sijaĉ je izvan vremena. Anakron je, „groteskan" je, kao što kaţe moj pomoćnik. Groteskan je jer nije u toku, jer ta kuga dolazi u našu epohu poput dinosaura u kuglanu. Sijaĉ se ne uklapa, promašio je pistu. I dalje sam dovoljno jasan? - Nastavite, ponovio je Ferez. Iako, ma koliko bila izvan mode, kuga uspijeva oţivjeti povijesne strahove koji su mnogo manje amorfni nego što bismo mogli pomisliti, ali to je druga tema. Moja je tema odmak tog tipa od vremena, njegov nerazumljivi odabir teme na koju nitko, apsolutno nitko nije mogao pomisliti. Treba proniknuti upravo u to nerazumljivo. Ne kaţem da nema nekoliko tipova koji se gnjave s tim pitanjem, s povijesnog gledišta, naravno. Jednoga poznajem. Recite mi varam li se, Fereze, ali koliko god se neki tip vezao uz temu koju prouĉava, ona ne moţe prodrijeti u njega do te mjere da postane pokretaĉ niza ubojstava. Toĉno. Predmet prouĉavanja ostaje izvan instinktivne osobnosti, osobito ako je do njega došlo sporo. To je aktivnost, a ne instinkt. - Ĉak i ako ta aktivnost dobije bjesomuĉan tijek? - Ĉak i tada. Dakle, iz sijaĉevog odabira mogu iskljuĉiti svaku motivaciju intelektualne vrste, a iskljuĉit ću i sluĉajnost. To nije ĉovjek koji je sebi sebi rekao: dobro, uzmimo Boţju pošast, to će proizvesti gromovit uĉinak. On nije naklapalo ni mistifikator. To je nemoguće. Sijaĉ nema tu distancu. On snaţno vjeruje. Crta svoje ĉetvorke s istinskom ljubavlju, do ušiju je uronjen u tu priĉu. Kugu koristi instinktivno, bez ikakvog odgovarajućeg kulturnog konteksta. Nije ga briga hoće li ga shvatiti ili neće. On sebe shvaća. Koristi je jer tako treba biti. Do toga sam došao. - Dobro, kazao je Ferez strpljivo. Ako je tako, znaĉi da je kuga u njemu, kao nešto bitno. To je znaĉi stvar... - Obitelji, dovršio je Ferez. - Toĉno. Slaţete li se? - Nema sumnje, Adamsberg. Jer nema drugog rješenja. Dobro, kazao je Adamsberg, umiren i osjećajući da je ono najgore prošlo, na planu vokabulara. Na poĉetku, nastavio je, mislio sam da se tip moţda u mladosti zarazio tom bolešću u nekoj dalekoj zemlji, nekim nesretnim sluĉajem, ne znam toĉno. To me nije zadovoljilo. - I onda?, ohrabrivao ga je Ferez. Onda sam si razbijao glavu, traţeći kako bi se u neĉijem djetinjstvu mogle osjećati posljedice drame koja je dovršena na poĉetku 18. stoljeća. Jedino logiĉno objašnjenje do kojega sam došao je to da sijaĉ ima dvjesto šezdeset godina. To me nije zadovoljilo. - Nije loše. Zanimljiv pacijent. Onda sam saznao da je kuga pogodila Pariz 1920. U dvadesetom stoljeću, koje je već uvelike trajalo. Jeste li to znali? - Ne, priznao je Ferez. Iskreno, ne. Devedeset šest sluĉajeva, trideset ĉetiri sa smrtnim ishodom, većinom u siromašnim predgraĊima. Ja mislim, Ferez, da je obitelj toga tipa doţivjela tu nesreću, da je djelomiĉno kroz nju prošla, moţda prapra- djed i praprabaka. Da se ta drama usadila u obiteljsku sagu. - To nazivamo obiteljskom utvarom, prekinuo ga je lijeĉnik. Jako dobro. Usadila se, tako da se u djetetovu glavu uvukla kuga, koja je desetkovala njegovu blisku rodbinu, o ĉemu se bez prestanka pripovijedalo. Djeĉak, po mom mišljenju. Dakle, za njega je ona prirodan dio ţivota, njegovog... Fiziĉkog okruţenja.

Tako je. Ona je spontani element, a ne prevladana povijesna figura, kao u našim oĉima. Prezime sijaĉa naći ću medu trideset ĉetiri ţrtve kuge 1920. Adamsberg je prestao koraĉati, prekriţio je ruke i pogledao doktora. - Priliĉno ste dobri, Adamsberg, kazao je Ferez smješkajući se. I na pravom ste putu. Toj obiteljskoj utvari morate, meĊutim, dodati ţestoke poremećaje koji su omogućili da se ona ugnijezdi. Utvare svijaju gnijezdo meĊu pukotinama. Razumijem. No bojim se da ću vas razoĉarati. Ja sijaĉa ne bih traţio medu obiteljima koje je kuga desetkovala. Nego unutar pošteĎene obitelji. A to nas dovodi do tisuća mogućnosti, a ne više trideset ĉetiri. Zašto pošteĊene? Jer se vaš sijaĉ kugom sluţi kao sredstvom moći. A tako? -To ne bi bio sluĉaj da je kuga pobijedila njegovu obitelj. Gadila bi mu se. - I mislio sam da sam negdje uĉinio pogrešku, kazao je Adamsberg opet nastavljajući hodati, ruku prekriţenih na leĊima. - Ne pogrešku, Adamsberg, bila je to samo spojnica koja nije bila okrenuta u pravom smjeru. Naime, ako sijaĉ uzima kugu kao sredstvo moći, to znaĉi da je ona svojedobno davala moć njegovoj obitelji. Njegov dom je morao biti pošteĊen, kao nekim ĉudom, usred ĉetvrti gdje su svi ostali umirali. A obitelj je moţda platila visoku cijenu za to ĉudo. Brzo je uĉinjen onaj korak do mrţnje prema onima koji su se izvukli, do njihova sumnjiĉenja da posjeduju neku tajnu snagu i na kraju do optuţbe da siju pošast. Poznata vam je ta vjeĉna priĉa. Ne bih se zaĉudio da su na njegovu obitelj najprije upirali prstom, zatim joj prijetili, napadali je te je morala pobjeći s poprišta drame, zbog opasnosti da bi je susjedi mogli rastrgati. - Dragi Boţe, kazao je Adamsberg lupkajući po busenu trave podno stabla. U pravu ste. To je jedna od mogućnosti. Dobra je. Obiteljsku sagu ĉini to ĉudo da su preţivjeli, zatim njihov progon i izolacija. Sagu ĉini to da ih je kuga poštedjela, štoviše, da su njome vladali. Mogli su postati ponosni na ono što su im predbacivali. - Tako se obiĉno dogaĊa. Kaţite nekome da je glupan, odgovorit će vam da se time ponosi. Obiĉan obrambeni refleks, kakva god bila optuţba. Utvara je zapravo njihova razliĉitost, moć nad Boţjom pošasti, koja se neumorno isticala. Ne zaboravite, Adamsberg, vezano uz vašeg sijaĉa: razorena obitelj, gubitak oca ili majke, osjećaj napuštenosti, dakle golema utvara. To je najvjerojatnije objašnjenje zašto se djeĉak vezao uz snagu obiteljske slave, kao jedini izvor moći koju je zasigurno stalno poticao njegov djed. Do prijenosa drame dolazi preskakanjem jednog naraštaja. Tako ga neću naći u matiĉnim knjigama, kazao je Adamsberg i dalje tapkajući po istom busenu trave. Stotine tisuća ljudi izbjeglo je kugu. - Zao mi je. - Nema veze, Fereze. Pomogli ste mi. -

XXVI. Adamsberg se popeo bulevarom Saint-Michel, ploĉnikom po kojem se sunce ponovno pomaljalo. Jaknu je drţao u ruci, da se osuši. Nije ni pokušavao pobiti Ferezovo gledište jer je znao da je lijeĉnik u pravu. To je znaĉilo da je sijaĉ izvan njegova dometa, dok je on vjerovao da mu je skoro na dohvat ruke. Ostao mu je još trg Edgar-Quinet, prema kojem se zaputio. Praunuk prnjara iz 1920. nalazio se na trgu, ondje se uvijek vraćao. Ondje se nalazio ili je tuda neprekidno prolazio, bez obzira na opasnost. Napokon, ĉega bi se trebao bojati? Osjećao se kao gospodar i to je dokazao, u trenutku kad mu je to bilo potrebno. Neće njega uplašiti dvadeset osam murjaka, njega koji je upravljao Boţjom pošasti i koji ju je pokretom ruke mogao zaustaviti. Dvadeset osam murjaka, kao dvadeset osam komada ptiĉjeg dreka. Sijaĉevom ponosu sve je išlo na ruku. Pariţani su ga slušali i savjesno su stavljali talisman na svoja vrata. A dvadeset osam murjaka puštalo je da se gomilaju leševi. Već je bilo ĉetvero mrtvih, a on još nije imao ni osnovnu ideju kako sprijeĉiti sljedeću smrt. Osim da se smjesti na raskriţje i gleda, ali što da gleda, to nije znao, te da pusti da mu se osuše jakna i hlaĉe. Stupio je nogom na trg upravo u trenutku kad je odjeknuo gong iz Vikinga. Sada je već znao kakav je sustav te se poţurio uţivati u toplom jelu, pridruţivši se stolu za kojim su sjedili Decambrais, Lizbeth, Le Guern, melankoliĉna Eva i neki ljudi koje nije poznavao. Kao prema naredbi koju je oĉito dao Decambrais, nastojali su govoriti o svemu samo ne o sijaĉu. No s druge strane, Adamsberg je ĉuo kako za susjednim stolovima traju razgovori o toj temi, s tim da su neki ţestoko podupirali novinarske optuţbe: murjaci im laţu. Fotografije zadavljenih, to je obiĉna šala, za što ih smatraju? Za glupane? Da, odgovorila je neka ţena, ali ako su ti tvoji mrtvaci umrli od kuge, kako to da su imali vremena razodjenuti se prije nego što odapnu i naĉiniti urednu hrpicu od svojih stvari? Ili leći pod kamion? Kako se to uklapa, hoćeš li mi reći? Je li to nalik na kugu ili na ubojstvo? Vrlo dobro, pomislio je Adamsberg koji se okrenuo i promotrio inteligentno i ozbiljno lice vrlo krupne ţene, stisnute u bluzu s cvjetovima. Ne kaţem, odgovorio joj je sugovornik pokolebano, nisam rekao da je jednostavno. Nije tako, umiješao se drugi, suhi muškarac piskutavog glasa. Nego je i jedno i drugo. Ti ljudi umiru od kuge, ali budući da netko nepoznat ţeli da se za to sazna, izvlaĉi ih iz njihova doma i razodijeva kako bi se dobro vidjelo što je posrijedi i kako bi stanovništvo bilo na oprezu. On nije neka varalica. On pokušava pomoći. Da, nastavila je opet ţena, zašto onda ne nastupi otvorenije? Nikada nisam imala povjerenja u tipove koji se skrivaju. Skriva se zato jer se ne moţe pokazati, opet je preuzeo piskutavi glas, s teškom mukom razvijajući svoju teoriju dok je govorio. Tip je iz laboratorija i zna da su pustili da se kuga raširi kad je prsnula staklena epruveta ili nešto sliĉno. Ne smije to reći, jer laboratorij ima naredbu da šuti, zbog stanovništva. Vlada ne voli kad stanovništvo nije mirno. Dakle nikome ni rijeĉi. A tip to ljudima pokušava objasniti tako da se ne pokaţe. Zašto?, upitala je ţena. Boji se da će izgubiti mjesto? Ako zbog toga ne ţeli govoriti, taj tvoj zaštitnik, dopusti da ti kaţem, Andre, to je onda neki bijednik. Adamsberg se udaljio dok su pili kavu, zbog telefonskog poziva poruĉnika Mordenta. Procijenili su da u ovom trenutku ima oko deset tisuća obiljeţenih zgrada. Nije bilo novih ţrtava, ne, s te strane mogli su malo odahnuti. Ali s druge strane, došlo je do prave poplave. Bismo li sada mogli prestati odgovarati na uspaniĉene pozive? Naime, ima ih samo šest danas u Brigadi. Naravno, kazao je Adamsberg. Dobro, rekao je Mordent, tim

bolje. Utješno je bilo barem to što se ni u Marseilleu nije ništa dogodilo. Massena je predloţio da dode do njega. Adamsberg se zatvorio u zahod i sjeo na razbijenu dasku da nazove Massenu. - Poĉelo je, kolega, kazao je Massena, otkako je radio na svojim valovima objavio poruku vašeg luĊaka, novinari su je poĉeli komentirati, u smislu vidiš, eto. - Nije on moj luĊak, Massena, kazao je Adamsberg pomalo odsjeĉenim tonom. Sada je i vaš. Podijelimo ga. Massena je pustio da neko vrijeme potraje tišina, koliko mu je trebalo da procijeni kolegu. - Podijelimo, sloţio se. Naš je luĊak stavio prst na vruću toĉku jer ovdje je kuga jedna stara rana, za koju ne treba mnogo da se ponovno otvori. Svakog lipnja, nadbiskup slavi misu i moli da ne bude epidemije. Još uvijek imamo spomenike i ulice u slavu viteza Rozea i biskupa Belsuncea. Ta imena nismo zaboravili, jer mi u Marseilleu nemamo šupak umjesto pamćenja. - Tko su ti tipovi?, upitao je Adamsberg mirnim glasom. Massena je bio kolerik, vjerojatno još podgrijan nagonskim suparništvom s Parizom, što je Adamsberga baš bilo briga, jer on nije bio Pari- ţanin, a bilo bi ga baš briga i da je bio Pariţanin. Za Adamsberga, biti odavde ili odande, nije imalo nikakve vaţnosti. Ali Massena je bio samo prividno borben i trebalo mu je svega ĉetvrt sata da skine tu ljušturu. Ti tipovi, kolega, to su tipovi koji su se dan i noć trudili i pomagali ljudima u doba velike zaraze 1720., dok je gomila općinskih vijećnika, velikaša, lijeĉnika i svećenika pobjegla glavom bez obzira. Bili su junaci, eto. - Normalno je bojati se smrti, Massena. Niste bili ondje. Dobro, nismo tu da oblikujemo povijest. Samo vam objašnjavam da se u Marseilleu pošast Velikog Svetog Ante ponovno ubrzano otvara. - Nemojte mi reći da svi u Marseilleu znaju tko su ti Roze i Belsain. - Belsunce, kolega. - Belsunce. Ne, priznao je Massena, ne znaju to svi. Ali priĉu o kugi, o uništenom gradu, o zidu Provanse, to svi znaju. Kuga je negdje u dubini njihova mozga. Treba vjerovati da je i ovdje tako, Massena. Danas smo dosegnuli brojku od deset tisuća obiljeţenih zgrada. Sada se još moţemo samo moliti da doĊe do nestašice boje. A ovdje sam ih, samo jutros, pobrojao oko dvjesto u ĉetvrti Vieux- Port. Izraĉunajte onda za cijeli grad. Ali k vragu, kolega, jesu li oni ludi ili što je to? Ĉine to da se zaštite, Massena. Kad biste pobrojali ljude koji imaju bakrenu narukvicu, zeĉju šapu, svetog Kristofora, vodu iz Lourdesa i koji kucaju o drvo, a da o kriţevima ne govorim, lako biste došli do ĉetrdeset milijuna. Massena je uzdahnuo. Sve dok to rade za sebe, kazao je Adamsberg, nema veze. Upućuje li vas nešto na autentiĉni potpis? Neka ĉetvorka koju je nacrtao sam sijaĉ? Teško je reći, kolega. Ljudi kopiraju. Ima ih mnogo koji nisu proširili nogu, znate, ili koji su stavili jednu umjesto dvije popreĉne crte. Ali, u pedeset posto sluĉajeva, vrlo su savjesni. To vraški nalikuje originalu. Kako bih se mogao u tome snaći? - Obiljeţene omotnice? -Ne. - Jeste li primijetili zgrade u kojima su obiljeţena sva vrata osim jednih? - Ima i takvih, kolega. Ali takoĊer ima gomila ljudi koji su saĉuvali hladnu glavu i ne ţele kod sebe crtati te gluposti. Ima i srameţljivih, koji crtaju sićušne ĉetvorke u dnu vrata. Znaĉi ĉine to diskretno ili kao da uopće ne ĉine, kako hoćete. Ne mogu obići sva vrata s povećalom. Vi to ĉinite?

- Došlo

je do prave poplave, Massena, glavni posao preko vikenda. Više ništa ne moţemo kontrolirati. Ništa? - Gotovo ništa. Kontroliram stotinu ĉetvornih metara od gradskih sto pet milijuna. To je prostor gdje će, nadam se, proći sijaĉ, koji moţda u ovom trenutku dok razgovaramo luta po Vieux-Portu. Imate li njegov opis? Nekakvu ideju? Ništa. Nitko ga nije vidio. Ne znam ni je li rijeĉ o muškarcu. A koga vrebate na vašem malom prostoru, kolega? Neku utvaru? Neki dojam. Nazvat ću vas veĉeras, Massena. Drţite se. Budući da je netko već dosta dugo tresao kvaku na vratima zahoda, Adamsberg je izašao, tiho, prošavši pored nevjerojatno nestrpljivog tipa koji je morao što prije pomokriti svoja ĉetiri piva. Zamolio je Bertina da mu stavi sušiti jaknu na naslon stolca dok on ode prošetati po trgu. Otkako je Adamsberg tako silno uzvisio već oslabljenu hrabrost NormanĊanina, spasivši ga moţda od sveopćeg podsmijeha i definitivnog gubitka boţanskog autoriteta kod njegove klijentele, Bertin se smatrao njegovim doţivotnim duţnikom. Dopustio mu je da ne jednom, nego deset puta ostavi jaknu na koju će on budno paziti te je inzistirao da uzme zelenu kabanicu prije nego što izaĊe na vjetar i pljusak koji je Joss najavio na podnevnom izvikivanju. Što je Adamsberg i uĉinio kako ne bi povrijedio Thorova ponosnog potomka. Cijelo poslijepodne vukao se po raskriţju, prekidajući ophodnju s nekoliko kava kod Vikinga i s nekoliko telefonskih poziva. Do veĉeras će Pariz dosegnuti brojku od petnaest tisuća obiljeţenih zgrada, a Marseille ĉetiri tisuće, što je zapravo predstavljalo munjevit poĉetak. Adamsbergu je bilo dosta svega, a njegova golema ravnodušnosti pred tom rastućom plimom još se povećala. Najavili su mu dva milijuna ĉetvorki, ali ga ni to nije trgnulo. Sve se u njemu opuštalo i prepuštalo. Sve osim pogleda, kao jedinog preostalog ţivog dijela njegova tijela. Ĉekajući veĉernje izvikivanje, lagano se naslonio o platanu, ruku spuštenih uz tijelo, izgubljen u Bertinovoj doista prevelikoj kabanici. Le Guem je nedjeljom pomicao satnicu i bilo je već gotovo sedam sati kad je stavio sanduk na podij. Adamsbcig nije oĉekivao ništa od tog izvikivanja, jer poštar ne dolazi nedjeljom. Ali poĉeo je prepoznavati lica u skupinama koje su se stvarale oko podija. Izvadio je Decambraisov popis i provjeravao svoje nove poznanike, onako kako su dolazili. U dvije minute do sedam, Decambrais se pojavio na pragu svoje kuće, Lizbeth se gurala laktovima u maloj skupini kako bi pronašla svoje uobiĉajeno mjesto, a Damask je stajao ispred svog dućana, u puloveru, oslonjen na ţeljezni zaslon koji je ostao spušten. Joss je odluĉno zapoĉeo s izvikivanjem, puštajući svoj snaţni glas s jednog na drugi kraj trga. Adamsberg je sa zadovoljstvom slušao kako se, pod slabim suncem, niţu bezazleni oglasi. Cijelo to poslijepodne tijekom kojeg se ni o ĉemu nije brinuo, kad je slobodno pustio misli i opustio tijelo, odmaralo ga je od jutrošnjeg teškog razgovora s Ferezom. Dosegnuo je stanje kad mu je energija bila poput spuţve koju su njihali valovi, a upravo je to bilo stanje kakvo je katkad priţeljkivao. Na kraju izvikivanja, kad je Joss stigao do zakljuĉka s brodolomom, poskoĉio je, kao da je neki oštar kamen snaţno udario u spuţvu. Udar ga je gotovo zabolio, ostavivši ga nepomiĉnog, u stanju osluškivanja. Nije bio u stanju odgonetnuti odakle je došao. Bila je to slika s kojom se sudario dok je gotovo zaspao oslonjen o platanu. Krajiĉak slike, negdje na trgu, pogodio ga je na desetinku sekunde. Adamsberg se uspravio, traţeći na sve strane nepoznatu sliku koja bi ga povezala s udarcem. Zatim se oslonio o stablo, vrativši se toĉno u poloţaj u kojem se nalazio u

trenutku udara. Odatle se njegovo vidno polje protezalo od Decambraisove kuće, prelazeći ulicu Montparnas- se i obuhvaćajući oko ĉetvrtinu glasnikove publike, gledano sprijeda. Adamsberg je stisnuo usnice. To je predstavljalo dosta prostora i dosta ljudi, a gomila se već poĉela raspršivati na sve strane. Pet minuta kasnije, Joss je odnio sanduk, a trg se poĉeo prazniti. Sve je izmicalo. Adamsberg je zatvorio oĉi, glave podignute prema nebeskoj bjelini, nadajući se da će se slika vratiti sama od sebe, prozraĉna. No slika je pala na dno zdenca, poput nekog nepoznatog, ali prkosnog kamena, moţda uvrijeĊenog, jer mu nije pridao više pozornosti u onom kratkom trenutku kad se udostojao proći, poput meteora, i moţda će trebati mjeseci prije nego što odluĉi opet se popeti. Razoĉaran, Adamsberg je tiho otišao s trga, uvjeren da mu je upravo pobjegla njegova jedina šansa. Tak kad je došao kući, skidajući se primijetio je da još uvijek ima Bcrtinovu zelenu kabanicu i da je svoju staru crnu jaknu ostavio da se suši ispod pramca jedrenjaka. Bio je to znak da se i on uzda u Bertinovo boţansku pokriće. Ili pak, vjerojatnije, znak da je sve krenulo nizbrdo.

XXVII. Camille se uspela uz ĉetiri kata uskih stepenica koje su vodile do Adamsbergova stana. U prolazu je primijetila da je stanar na trećem katu lijevo na svoja vrata stavio golemu crnu ĉetvorku. Dogovorila se bila s Jean-Baptisteom da veĉeras doĊe do njega i da zajedno provedu noć, ne prije deset sati, zbog nepredvidljivih dana što ih je sijaĉ priredio Brigadi. Gnjavila ju je ta mala maca koju je nosila ispod ruke. Već ju je satima slijedila po ulici. Camille ju je pomilovala, a onda pustila, ostavila za sobom, ali maca se uporno lijepila za njene pete, skakućući nepravilno, u namjeri da je stigne. Camille je prešla preko parka, da joj pobjegne. Ostavila ju je pred vratima dok je veĉerala, ali ju je našla na stubištu kad je izlazila. Maĉkica ju je nastavila pratiti, odvaţna, usredotoĉena na cilj. Umorna od borbe, kad je stigla pred Adamsbergovu zgradu nije znala što uĉiniti s tom ţivotinjom koja ju je odabrala, pa ju je podigla i stavila pod ruku. Bila je to tek sivo-bijela lopta, lagana poput kuglice pjene, savršeno okruglih i plavih oĉiju. U deset i pet, Camille je gurnula vrata koja je Adamsberg gotovo uvijek ostavljao otvorena, ali nije našla nikoga, ni u dnevnoj sobi, ni u kuhinji. SuĊe se naguralo u sudoperu i Camille je zakljuĉila da je Jean-Baptiste zaspao dok ju je ĉekao. Mogla mu se pridruţiti i ne probu- divši ga iz prvog sna, ĉime bi mu mnogo pomogla u vrijeme intenzivne istrage, mogla bi poloţiti glavu na njegov trbuh preko noći. Odloţila je naprtnjaĉu i jaknu, smjestila maĉkicu na klupu i ušla u sobu, paţljivo se krećući. U tamnoj sobi, Jean-Baptiste nije spavao. Camille je trebao trenutak da shvati, kad ga je ugledala golog, s leĊa, dok mu se tamno tijelo isticalo na bijelom rublju, kako vodi ljubav s nekom djevojkom. Ţestoka bol pogodila ju je posred ĉela, poput munje koja ju je udarila izmeĊu oĉiju, a pod udarom te munje u djeliću sekunde pomislila je da ga ne ţeli vidjeti više nikad u ţivotu. Odrezanih nogu, u polusjeni se spustila na drvenu škrinju koja je sluţila za razne svrhe, a veĉeras je posluţila kao odlagalište za odjeću mlade ţene. Ispred Camille, nesvjesna njezine bešumne prisutnosti, dva su se tijela pokretala. Camille ih je tupo gledala. Vidjela je Jean-Baptistea kako radi neke pokrete koje je prepoznala, jednog po jednog, kretnju za kretnjom. Bljeskanje, koje ju je poput uţarenog panja probadalo izmeĊu obrva, nagnalo ju je da stisne oĉi. Ţestoka slika, obiĉna slika, povreda i banalnost. Camille je spustila pogled. Ne plaĉi, Camille. Uprla je pogled u jednu toĉku na podu, ne gledajući u tijela ispruţena na krevetu. Odlazi Camille. Odlazi brzo, daleko i zadugo. Cito, longe, tarde. Camille se pokušala pomaknuti, ali je primijetila da ne moţe stajati na nogama. Još je više spustila pogled i odluĉno se usredotoĉila na vrh stopala. Na ĉizme od crne koţe, intenzivno promatrajući njihov ĉetvrtasti rub, boĉnu kopĉu, nabore sive od prašine, petu nakošenu od hodanja. Ĉizme, Camille, gledaj svoje ĉizme. Gledam ih. Sreća što nije izula ĉizme. Bosonoga i razoruţana, više ne bi bila u stanju bilo kamo otići. Moţda bi ostala tu, prikovana uz škrinju, s tim panjem posred ĉela. Panjem od betona, to je sigurno, a ne panjem od drveta. Gledaj ĉizme, kad ih imaš. Dobro ih pogledaj. I trĉi, Camille. Ali bilo je prerano. Njezine su noge leţale poput obješenih plahti na drvenoj škrinji. Ne diţi glavu, ne gledaj.

Naravno da je znala. Uvijek je bilo tako. Uvijek je bilo djevojaka, mnogo drugih djevojaka, a duljina njihova boravka je varirala i ovisila je o djevojĉinoj otpornosti, dok je Adamsberg uvijek puštao da se stvar iscrpi do kraja. Naravno da je uvijek bilo djevojaka, koje su poput sirena plivale po moru, koje su se izvijale oko stijena. „Diraju me", lakonski je govorio Jean-Baptiste. Da, Camille je sve to znala, za trenutke nestanka, za zamraĉeno vrijeme, za sve ono što se kovitlalo tamo, u daljini. Jednom je uzmaknula i udaljila se. Zaboravila je Jean-Baptistea Adamsber- ga i njegove prenapuĉene stijene, cijeli taj svijet buĉnih drama koji je se izbliza ticao. Udaljila se na nekoliko godina, sahranivši Adamsberga uza sve poĉasti što su ih zavrijedili oni koje smo toliko voljeli. Sve dok se nije opet pojavio iza ugla, prošloga ljeta, a njezino mrtvo sjećanje, jednom dosta lukavom opsjenom, vratilo se kao nedirnuta bujica. Pustila ga je vrhom ĉizme, s jednom nogom van, a drugom unutra, izvodeći veliki eksperimentalni, ali i nesigurni otklon izmeĊu zagrljaja slobode i zagrljaja Jean-Baptistea. Sve do veĉeras kad ju je taj nenadani udarac pogodio posred ĉela. Jednostavno zbog zbrke u danima. Jean- Baptiste nikada nije previše pazio na datume. Dok se trudila uĉvrstiti ĉizme, u noge joj se vratila ĉvrstina. Pokreti na krevetu su se gasili. Camille je ustala vrlo tiho i zaobišla škrinju. Provukla se kroz vrata kad se mlada djevojka uspravila i ispustila krik. Camille je zaĉula zvuk uzrujanih tijela, Jean-Baptistea kako jednim pokretom staje na pod i izvikuje njezino ime. Odlazi, Camille. Ĉinim što mogu. Camille je zgrabila jaknu, naprtnjaĉu, opazila izgubljenu macu na klupi i pokupila je. Ĉula je djevojku kako govori i ispituje. Pobjeći, brzo. Camille je sišla niz stube i dugo trĉala niz ulicu. Zadihana se zaustavila pred pustim parkom, preskoĉila ogradu i srušila se na klupu, skupljenih koljena, rukama stišćući ĉizme. Udarac koji joj je bridio posred ĉela polako je popuštao. Mladić obojane kose sjeo je pored nje. - Nije dobro, potvrdio je blago. Poljubio ju je u sljepooĉnicu i udaljio se u tišini.

XXVIII. Danglard još nije spavao kad je netko poslije ponoći tiho pokucao na njegova vrata. Pio je pivo u potkošulji ispred televizora, ne gledajući ga, listajući i prelistavajući bilješke o sijaĉu kuge i njegovim ţrtvama. To nije moglo biti sluĉajno. Tip ih je birao, morala je postojati neka veza izmeĊu njih. Satima je ispitivao obitelji, traţeći i najmanju dodirnu toĉku, a sad je ponovno pregledavao bilješke, traţeći vezu. Koliko je Danglard bio elegantan tijekom dana, toliko je naveĉer bio opušten u radniĉkoj odjeći svoje mladosti, u odjeći svoga oca, u hlaĉama od krupnog samta i majici, s bradom koja je nicala. Petero djece je spavalo, a on se tiho uvukao u dugi hodnik i otvorio vrata. Mislio je da će ugledati Adamsberga, ali je našao kćer kraljice Mathilde kako gotovo ukoĉeno stoji na njegovom stubištu, pomalo zadihana, s nekom macom u naruĉju. -Jesam li te probudila, Adriene?, upitala je Camille. Danglard je zavrtio glavom i dao joj znak da tiho poĊe za njim. Camille se nije pitala je li neka djevojka ili netko drugi kod Danglarda te je, slomljena, sjela na istrošeni kanape. Danglard je pod svjetlom vidio da je plakala. Bez rijeĉi je ugasio televizor, otvorio pivo i pruţio joj ga. Camille je u jednom gutljaju ispila polovicu. - Nije dobro, Adriene, kazala je u jednom dahu, odloţivši bocu. -Adamsberg? - Da. Loše smo krenuli. Camille je ispila drugu polovicu piva. Danglard je znao što je posrijedi. Kad plaĉemo, treba obnoviti tekućinu koja je nestala. Sagnuo se pored naslonjaĉa, gdje se nalazio tek otvoreni karton piva i otvorio još jednu bocu koju je gurnuo prema Camille na niski, glatki stolić, kao što guramo pješaka u šahu, puni nade. - Postoje svakovrsna polja, Adriene, kazala je Camille pruţajući ruku. Vlastita, po kojima kopamo, i polja drugih, koja posjećujemo. Ima gomila stvari koje se ondje mogu vidjeti, djetelina, repica, lan, pšenica, a onda i korov, pa i koprive. Nikada se ne pribliţavam koprivama, Adriene, ne berem ih. Nisu moje, shvaćaš, kao ni ostalo. Camille je spustila ruku i nasmiješila se. Ali odjednom, otklon, pogreška. I ubode nas, iako to nismo ţeljeli. Peĉe te? Nije to ništa, proći će. Uzela je drugu bocu i sporije otpila nekoliko gutljaja. Danglard ju je promatrao. Camille je jako nalikovala svojoj majci, kraljici Mathilde, imala je njezinu ĉetvrtastu, odrezanu vilicu, tanak vrat, malo povijen nos. Ali Camille je imala jako svijetlu put i još uvijek djeĉje usne, za razliku od Mathildinog širokog zavodljivog osmijeha. Na trenutak nisu ništa govorili, Camille je ispila drugu bocu. Voliš li ga?, upitao je Danglard. Camille je stavila laktove na koljena i paţljivo promatrala malu zelenu bocu na niskom stoliću. Vrlo opasno, rekla je blago, potvrdo kimajući glavom. Znaš li, Camille, da je Bog dan prije nego što je stvorio Adamsber- ga proveo vrlo tešku noć? Ah, ne, odgovorila je Camille podigavši pogled, nisam to znala. Da. I ne samo da je loše spavao, nego mu je i ponestalo materijala. Tako da je, poput bjesomuĉnika, pokucao kod kolege da mu posudi neki pribor. Hoćeš reći... kod onog kolege dolje?

Oĉito. Ovaj je iskoristio priliku i pohitao ga opskrbiti. A Bog, sluĊen zbog neprospavane noći, sve je to nepromišljeno pomiješao. Iz te je smjese izvukao Adamsberga. Bio je to doista neobiĉan dan. Nisam to znala. Moţeš to naći u svim dobrim knjigama, kazao je Danglard smješkajući se. I onda? Što je Bog dao Jean-Baptisteu? Dao mu je intuiciju, blagost, ljepotu i finoću. A što mu je dao Vrag? Ravnodušnost, blagost, ljepotu i finoću. Sranje. Kao što kaţeš. Ali nikad se nije saznalo u kakvim je omjerima zbunjeni Bog proizveo svoju smjesu. To je do danas ostao jedan od najvećih teoloških misterija. Neću se u to miješati, Adriene. To je normalno, Camille, jer je općepoznato da je Bog, kad je tebe stvarao, spavao sedamnaest sati te je bio u izvrsnoj formi. Cijeloga dana trudio se blaţeno te oblikovati svojim vještim rukama. Camille se nasmiješila. - A ti Adriene, kakav je bio Bog kad je tebe stvarao? - Cijele je veĉeri pijuckao sa svojim dragima Rafaelom, Mihaelom i Gabrielom, nešto ţestoko. Priĉa nije toliko poznata. To je moglo proizvesti sjajne uĉinke. Ne, to mu je izazvalo drhtavicu. Zato su moji obrisi nejasni, izmiješani i neodredeni. Sve se moţe objasniti. Da, vidiš kako je jednostavno. Idem malo prošetati, Adrien. Jesi li sigurna? Imaš neku bolju ideju? Pritisni ga. Ne volim pritiskati ljude, to im ostavlja oţiljke. U pravu si. Mene su pritisnuli, jednom. Camille je pognula glavu. Moraš mi pomoći. Nazovi me sutra kad bude u Brigadi. Da mogu skoknuti do kuće i napuniti torbu. Camille je zgrabila treću bocu i snaţno potegnula. Kamo ideš?, upitao je Danglard. Nemam pojma. Gdje ima prostora? Danglard je pokazao na svoje ĉelo. Ah, da, kazala je Camille smješkajući se, ali ti si jedan stari filozof, a ja nemam tvoju mudrost. Adriene? -Da? Sto ću s ovim? Camille je ispruţila ruku i pokazala mu krznenu lopticu. Bila je to doista mala maca. Slijedila me veĉeras. Pretpostavljam da mi je htjela pomoći. Posve je mala, ali je bistra i privrţena. Ne mogu je ponijeti sa sobom, preslaba Ţeliš da se pobrinem za macu? Danglard je primio macu za koţu na leĊima, pogledao je i stavio na pod, sav smušen. Bilo bi bolje da ostaneš, kazao je Danglard. Nedostajat ćeš mu. Maĉku? Adamsbergu. -

Camille je dovršila treću bocu i bešumno je odloţila na stolić. Ne, kazala je. Nije on slab. Danglard nije pokušavao pokolebati Camille. Nikad nije loše otići malo i lutati nakon nesreće. Ĉuvat će joj macu, to će mu biti sjećanje, slatko i lijepo kao sama Camille, ali ne tako raskošno, naravno. Gdje ćeš spavati?, upitao je. Camille je slegnula ramenima. Ovdje, odluĉio je Danglard. Razvući ću ti leţaj. Ne trudi se, Adriene. Ispruţit ću se ovdje gore, jer ću spavati u ĉizmama. Zbog ĉega? Bit će ti loše. Nema veze. Ubuduće ću spavati s njima. To baš nije ĉisto, kazao je Danglard. Bolje je biti na nogama nego ĉist. Znaš li, Camille, da pretjerana rjeĉitost nikada nije nikome pomogla? Da, znam to. Moja glupa strana katkad me navodi na pretjeranu rjeĉitost. Ili na premalu rjeĉitost. Ništa ne raste na pretjeranoj rjeĉitosti, na premaloj rjeĉitosti ni na monologu. Na ĉemu nešto raste?, upitala je Camille skidajući ĉizme. Na razmišljanju. Dobro, rekla je. Kupit ću ga. Camille je legla na kanape, na leda, otvorenih oĉiju. Danglard je otišao u kupaonicu i vratio se s ruĉnikom i hladnom vodom. Stavi to na vjeĊe, da ti splasne otok. Adriene, je li Bogu ostalo smjese kad je dovršio Jean-Baptistea? Vrlo malo. Što je uĉinio s tim? Nekoliko dosta sloţenih stvarĉica, poput koţnih potplata, na primjer. Odliĉne su za nošenje, ali poĉnu se sklizati i unište se ĉim padne kiša. Tek je nedavno Ĉovjek riješio tu tisućljetnu nelagodu, zalijepivši na njih gumu. Ne moţe se nalijepiti guma na Jean-Baptistea. Da ne bi mogao kliznuti? Ne, ne moţe se. I što drugo, Adriene? Nije mu ostalo mnogo smjese, znaš. Sto drugo? Klikere. Vidiš, klikeri su baš ĉvrsti. Camille je zaspala, a Danglard je priĉekao pola sata prije nego što je uklonio hladni oblog i ugasio svjetlo. Gledao je mladu ţenu u polumraku. Dao bi deset mjeseci pijenja piva da je moţe dodirnuti kad Adamsberg zaboravi zagrliti je. Ulovio je macu, podigao je u visinu lica i pogledao u oĉi. - Glupe su te nesreće, rekao joj je. Uvijek su jako glupe. A nas dvoje moramo zajedno prevaliti komadić puta. Ĉekat ćemo da se ona moţda vrati. Je li tako, Loptice? Prije nego što je legao, zastao je kraj telefona i oklijevao ne bi li upozorio Adamsberga. Izdati Camille ili izdati Adamsberga. Dugo je razmišljao ispred tamnih vrata te alternative. Dok se Adamsberg u ţurbi odijevao kako bi odjurio do Camille, mlada je djevojka turobno nizala pitanja, otkada je poznaje, zašto joj nije o tome govorio, spava li s njom, voli li je, na što misli, zašto juri k njoj, kad će se vratiti, zašto ne ostane tu, nije ţeljela biti sama. Adamsbergu se vrtjelo i nije znao odgovoriti ni na jedno pitanje. Ostavio ju je u stanu, siguran da će je tu zateći kad se vrati, s gomilom neodgovorenih pitanja. Sluĉaj s

Camille bio je tim teţi, jer se Camille nije brinula zbog samoće. Zapravo se toliko malo brinula zbog samoće, da bi se pri najmanjoj zapreci prepustila lutanju. Adamsberg je brzo koraĉao po ulicama, leteći u velikoj kabanici u kojoj su mu ruke bile hladne. On je poznavao Camille. Pobjeći će, i to brzo. Kad je Camille imala u glavi da promijeni zrak, bilo ju je teško zadrţati, jednako teško kao da ţelite zadrţati pticu u letu, jednako teško kao da ţelite zadrţati njezinu majku, kraljicu Mathilde, kad bi zaronila u ocean. Camille je odlazila baviti se svojim vlastitim prostranstvima, odjednom umorna od prostora u kojem su se neke krivudave putanje nespretno ispresijecale. Već je zasigurno priredila ĉizme, spakirala sintesajzer, zatvorila torbu s alatom. Camille je mnogo drţala do torbe s alatom, jer joj je pomagala da se probija kroz ţivot, mnogo više nego do njega od kojeg je s pravom odlazila. Adamsberg je zaokrenuo za ugao i podigao pogled prema vitraju. Ugašen. Uzdišući je sjeo na haubu nekog automobila, prekriţivši ruke na trbuhu. Camille još nije bila kod kuće i zasigurno će odletjeti i ne svraćajući. Tako je to bilo kad je Camille odlazila na zrak. A onda, tko zna, kad će je ponovno vidjeti, za pet godina, za deset godina ili moţda nikad. Polaganim se koracima vratio kući, nezadovoljan. Da sijaĉ nije zaposjeo njegovo vrijeme i misli, ovo se ne bi dogodilo. Srušio se na krevet, umoran i šutljiv, dok je djevojka, razoĉarana, nastavila nizati svoja uznemirujuća pitanja. - Molim te šuti, rekao je. - Nisam ja kriva, pobunila se ona. Ja sam kriv, kazao je Adamsberg zatvarajući oĉi. Ali, šuti ili otiĊi. - To ti je svejedno? - Sve mi je svejedno.

XXIX. Danglard je u devet sati ušao u Adamsbergov ured, razmjerno nemiran, iako je znao da u osnovi ništa nije moglo izmijeniti konstantu komesarova lutajućeg duha, jer je njegovo poimanje stvarnosti bilo krajnje skuĉeno. Naime, Adamsberg je za stolom listao gomilu novina, koje su se natjecale u što straviĉnijim naslovima, ali nije izgledao kao da ga to dira, lice mu je bilo mirno kao obiĉno, moţda malo odsutnije. Osamnaest tisuća obiljeţenih zgrada, kazao mu je Danglard stavljajući bilješku na stol. - To je dobro, Danglarde. Danglard je stajao nepomiĉno, ništa ne govoreći. Trebao sam tog tipa uhvatiti juĉer, na trgu, kazao je Adamsberg pomalo ugaslim glasom. - Sijaĉa?, upitao je Danglard iznenaĊeno. Sijaĉa osobno. Ali pobjegao mi je. Sve mi bjeţi, Danglarde, dodao je podigavši oĉi i na trenutak se susrevši s pogledom svog pomoćnika. - Jeste li nešto vidjeli? - Ne. Zapravo ništa. - Ništa? Kako onda moţete reći da ste trebali uhvatiti tog tipa? - Jer sam ga osjetio. - Sto ste osjetili? - Ne znam, Danglarde. Danglard je odustao, radije bi Adamsberga ostavio samoga kada zaĊe u te svoje zbunjujuće predjele, na ţal na kojem se koraci gube u mekoći pijeska, gdje ih voda otima kopnu. Umaknuo je sve do ulaznih vrata da nazove Camille, uz sramotan osjećaj da se poput špijuna uvukao u Brigadu. Moţeš otići do stana, kazao je tiho. On je ovdje, ima tako puno posla, kao da se penje na Eiffelov toranj. - Hvala, Adriene. Do viĊenja. - Do viĊenja, Camille. Danglard je tuţno poklopio telefon, vratio se za stol, automatski upalio raĉunalo koje je zabljesnulo malo pretjerano veselo u njegovim mraĉnim mislima. Glupo je to, raĉunalo se uopće ne prilagoĊava. Sat i pol kasnije vidio je Adamsberga kako prolazi pored njega, razmjerno brzim korakom. Danglard je odmah nazvao Camille da je upozori na mogući posjet. Ali Camille je već podigla jedra. Adamsberg je ponovno naišao na zatvorena vrata, ali ovaj put nije oklijevao. Izvadio je alat i obio bravu. Kratak pogled na atelijer bio mu je dovoljan da shvati kako je Camille nestala. Sintesajzera nije bilo, kao ni torbe s alatom ni naprtnjaĉe. Krevet je bio pospremljen, hladnjak prazan, struja iskopĉana. Adamsberg je sjeo na stolac i promatrao pustu kuću, pokušavajući razmišljati. Promatrao je, ali nije razmišljao. Nakon punih tri ĉetvrt sata, mobitel ga je izvukao iz tog stanja. Massena je upravo nazvao, kazao je Danglard. U Marseilleu imaju jedan leš. To je dobro, komentirao je Adamsberg, jednako kao jutros. Dolazim. Nabavite mi kartu za prvi zrakoplov. Oko dva sata, kad je napuštao Brigadu koja je sva kipjela, Adamsberg je spustio torbu pored Danglardova stola. - Idem, rekao je. - Da, kazao je Danglard. - Vama povjeravam Brigadu. -Da.

Adamsberg je traţio rijeĉi, kad mu se pogled zaustavio pored Dan- glardovih nogu, koje su napola skrivale okruglu košaru u kojoj je spavala sićušna maca, takoĊer sva okrugla. - Što je to, Danglarde? - To je maca. Donosite maĉke u Brigadu? Ne mislite li da već imamo dovoljno briga na vratu? Ne mogu je ostaviti kod kuće. Premala je, posvuda mokri i ne zna se još hraniti. Danglarde, rekli ste da ne ţelite imati ţivotinje. - Jedno je što govorimo, drugo je što ĉinimo. Danglard je govorio odsjeĉno, pomalo neprijateljski, pogleda uprtog u ekran, a Adamsberg je u tome jasno prepoznao ono nijemo neslaganje koje je gdjekad primjećivao kod svog pomoćnika. Pogled mu se opet vratio na košaru i pojavila se slika, vrlo jasna. Dok je Camille odlazila, leĊima okrenuta, s jaknom ispod jedne i sivo-bijelom macom ispod druge ruke, na koju u ţurbi nije obratio pozornost. - Ona vam ju je povjerila, zar ne, Danglarde?, upitao je. - Da, odgovorio je Danglard, pogleda i dalje uprtog u ekran. - Kako se zove? Loptica. Adamsberg je dovukao stolac i sjeo, poloţivši ruke na bedra. Otišla je na zrak?, upitao je. Da, ponovio je Danglard, ali ovaj put je okrenuo glavu i zaustavio se na Adamsbergovom pogledu, praznom od umora. Je li vam rekla gdje? -Ne. Na kratko je zavladala tišina. Došlo je do male kolizije, rekao je Adamsberg. Znam. Adamsberg je prstima prošao kroz kosu, nekoliko puta, polako, kao da ih pritišće na lubanju, a onda je ustao i bez rijeĉi otišao iz Brigade.

XXX. Massena je došao po svog kolegu u zraĉnu luku Marignane i odmah ga odveo u mrtvaĉnicu, gdje je truplo prebaĉeno. Adamsberg ga je ţelio vidjeti, budući da Massena nije bio u mogućnosti odrediti je li rijeĉ o oponašatelju ili nije. Pronašli smo ga golog kod kuće, objasnio je Massena. Brave su bile znalaĉki obijene. Vrlo ĉist posao, iako je imao dva posve nova, velika zasuna. Poĉetniĉka tehnika, komentirao je Adamsberg. Nije bilo straţe na stubištu? - Imam ĉetiri tisuće zgrada na plećima, kolega. Da. Zato je jak. U nekoliko dana uspio je poništiti policijski nadzor. Ime, prezime, zanimanje? Sylvain Jules Marmot, trideset tri godine. Zaposlen u luci, na remontu brodova. - Brodova, ponovio je Adamsberg. Je li prošao kroz Bretanju? - Kako to znate? - Ne znam, pitam se. Sa sedamnaest godina šljakao je u Concarneauu. Ondje je nauĉio zanat. Onda je odjednom sve ostavio i otišao u Pariz, gdje je ţivio od sitnih stolarskih poslova. - Je li ţivio sam ovdje? - Da, prijateljica mu je udana ţena. Zato ga je sijaĉ ubio kod kuće. Jako je dobro obaviješten. Ništa ne prepušta sluĉaju, Massena. Moţda, ali nema ni jedne zajedniĉke toĉke izmeĊu tog Marmota i vaših ĉetiriju ţrtava. Osim boravka u Parizu, izmeĊu dvadesete i dvadeset- pete godine. Ne razbijajte si glavu oko ispitivanja, kolega, cijeli sam dosje poslao u vašu Brigadu. - Ondje se to dogodilo, u Parizu. -Što? Njihov susret. Tih petero ljudi moralo se poznavati, ispreplesti se na neki naĉin. Ne, kolega, mislim da nas sijaĉ tjera na strku. Pušta nas u uvjerenju kako ta ubojstva imaju nekog smisla, ţeli nas dezorijentirati. Lako je saznati da je Marmot ţivio sam. Svi u ĉetvrti to znaju. Ovdje se o ţivotu pripovijeda na ulici. - Je li upotrijebio suzavac? Kratko prskanje u lice. Usporedit ćemo uzorak s onim iz Pariza, kako bismo saznali je li ga donio sa sobom ili ga je kupio u Marseilleu. To bi mogao biti neki poĉetak. Ne sanjajte, Massena. Tip je natprosjeĉno inteligentan, siguran sam u to. Sve je predvidio, sve što je vezano uz sluĉaj, sve reakcije koje moţe izazvati, poput kemiĉara. I toĉno zna do kojeg proizvoda ţeli doći. Ne bi me ĉudilo da je tip znanstvenik. - Znanstvenik? Mislio sam da ga smatrate knjiţevnikom. - To nije nespojivo. - Znanstvenik, ali udaren? - Ima utvaru u glavi, od 1920. - K vragu, kolega, zar je to starac od osamdeset godina? Adamsberg se nasmiješio. Massena je pri susretu bio mnogo srdaĉniji nego preko telefona. I previše, jer bi gotovo sve svoje rijeĉi popratio demonstrativnim pokretima, drţeći kolegu za ruku, lupajući ga po ramenima, leĊima, a u automobilu, po bedrima. - Prije mislim da ima izmeĊu dvadeset i ĉetrdeset. - To nije sitnica, kolega, rijeĉ je o velikom pomaku.

No moguće je da ima osamdeset godina, zašto ne? Njegova tehnika ubijanja ne zahtijeva nikakvu snagu. Kratkotrajno davljenje i kugliĉni ovratnik, vjerojatno kolut za stezanje koji koriste elektriĉari da poveţu debele snopove kabla. To je stvar koja nikome ne oprašta, a i dijete moţe njome upravljati. Massena je parkirao automobil malo dalje od mrtvaĉnice, traţeći mjesto u sjeni. Ovdje je sunce još uvijek ţarilo, a ljudi su šetali raskopĉanih bluza i traţili hladovinu u sjeni, sjedili na stepenicama ispred kuća, drţeći meĊu koljenima busen povrća koje treba oĉistiti. U Parizu je Bertin traţio kabanicu da moţe izaći na pljusak. Nakon što su skinuli platno koje je pokrivalo mrtvaca, Adamsberg ga je pozorno promotrio. Mrlje drvenog ugljena bile su sliĉne veliĉine kao one što su pronaĊene na pariškim tijelima, pokrivajući gotovo cijeli trbuh, ruke, bedra, obojivši jezik. Adamsberg je prešao prstom po njemu, a onda se obrisao o hlaĉe. - Poĉeli su s analizom, kazao je Massena. - Ima li uboda? - Dva ovdje, kazao je Massena pokazujući na unutarnju stranu bedra. - A u stanu? Skupljeno je sedam buha, tehnikom koju ste mi opisali, kolega. Praktiĉan i zao. Ţivotinjice su na analizi. - Omotnica boje bjelokosti? Da, u košu. Ne razumijem zašto nas nije obavijestio. Bojao se, Massena. - Toĉno. Strah od murje. Mnogo je veći strah od murje nego od ubojice. Mislio je da će se moći sam obraniti, stavio je dvije dodatne brave. Kakva mu je bila odjeća? Razbacana po sobi. Kod Marmota je kao u bordelu. Kada ţivite sami, što vas briga? Ĉudno je to. Sijaĉ svoje ţrtve uredno razodjene. Znaĉi da ga nije trebao razodijevati, kolega. Spavao je gol na krevetu. Ovdje je to obiĉaj, zbog vrućine. Mogu li pogledati njegovu zgradu? Adamsberg je prošao kroz ulazna vrata zgrade s crvenom i iskidanom ţbukom, nedaleko od Vieux-Porta. - Nema problema sa šiframa, zar ne? - Zasigurno je to prije nekog vremena sklepano, kazao je Massena. Massena je ponio snaţnu svjetiljku jer stubišni mehanizam nije radio. Adamsberg je paţljivo prouĉio vrata pod snopom svjetla, kat po kat. Dakle?, upitao je Massena kad su došli do posljednjeg kata. Dakle bio je kod vas. Njegova je, nema nikakve sumnje. Tanka crta, brzina, lakoća, poloţaj okomitih preĉki, to je on. Moţemo ĉak reći da si je dao dovoljno vremena. U ovim zgradama vas neće baš primijetiti? Ovdje, objasnio je Massena, ako bilo danju bilo noću sretnete nekog tipa kako nešto crta po vratima, nitko se neće na to obazirati, s obzirom na to u kakvom je stanju zgrada. A sa svim tim ljudima koji boje istodobno kad i on, što moţe riskirati? Da odemo malo prošetati, kolega? Adamsberg ga je pogledao, iznenaĊen. Bilo je to prvi put da neki murjak ţeli prošetati, kao on. Imam malu barku dolje u zaljevu. Da se malo odvezemo? Tako ĉovjek dobije neku ideju, zar ne? Ja to ĉesto ĉinim. Pola sata kasnije, Adamsberg se popeo na Edmond Dantes, mali motorni ĉamac koji se dobro drţao na moru. Naprijed je bio Adamsberg, gol do pojasa, zatvorenih oĉiju zbog -

toplog vjetra, otraga se postavio Massena, takoĊer gol do pojasa. Ni jedan ni drugi nisu pokušavali doći do neke ideje. Odlazite veĉeras?, viknuo je Massena. - Sutra u zoru, kazao je Adamsberg. Htio bih malo lutati po luci. - Ah, da, i u luci dolaze ideje. Adamsberg je za vrijeme plovidbe iskljuĉio mobitel te je nakon iskrcavanja provjerio poruke. Pozivanje na red od strane glavnog policijskog komesara Brezillona, koji je bio vrlo uznemiren zbog oluje što je zahvatila glavni grad, poziv od Danglarda koji mu je priopćio najnovije stanje sa ĉetvorkama, poziv od Decambraisa koji mu je proĉitao „specijalku" od ponedjeljka ujutro: Udomaćila se, u prvim danima, u siromašnim, vlažnim i prljavim četvrtima. Nekoje vrijeme slabo napredovala. Čak se činilo da je nestala. No tek što je prošlo nekoliko mjeseci, osmjelila se i počela napredovati, najprije polako, u gusto naseljenim i bogatim ulicama, da bi se na kraju, odvažno, pokazala u svim četvrtima, šireći svoj smrtonosni otrov. Ima je posvuda. Adamsberg je zapisao tekst u svoj notes, a onda ga je polako proĉitao telefonskoj sekretarici Marca Vandooslera. Opet je provjerio mobitel u iracionalnoj potrazi za nekom drugom porukom, koja se negdje izgubila, ali nije ništa našao. Camille, molim te. Tijekom noći, nakon obilne veĉere u društvu kolege, Adamsberg se rastao od Massene uz snaţan zagrljaj i ĉvrsto obećanje da će se ponovno vidjeti, te otišao u šetnju duţ juţnog pristaništa, uz jako osvijetljenu katedralu. Kako su se brodovi nizali, promatrao je odraze njihova trupa na crnom moru, precizne ĉak do vrška jarbola. Ĉuĉnuo je i bacio kamenĉić u more, izazvavši podrhtavanje cijelog odraza koji je izgledao kao da ga je obuzela jeza. Mjeseĉeva svjetlost se u sićušnim bljeskovima vezivala za uskovitlane valove. Adamsberg se ukipio, uprijevši svih pet prstiju na ruci o tlo. Sijaĉ je bio tu. Oprezno je podigao glavu i provjeravao brojne noćne šetaĉe koji su iskoristili naleglu vrućinu, hodajući korak po korak. Parovi i nekoliko skupina mladih. Nijedan sami muškarac. Adamsberg je, i dalje ĉuĉeći, pogledom pratio obalu, metar po metar. Ne, nije bio na obali. Bio je ondje, ali negdje drugdje. Stedeći pokrete, Adamsberg je ponovno bacio kamenĉić, malen kao onaj prethodni, na ravnu i tamnu površinu vode. Odraz je zadrhtao, a mjesec je opet nakratko osvijetlio rubove valova. Bio je ondje, u vodi, u blistavoj vodi. U tim sićušnim bljeskovima koji su ga pogaĊali u oĉi i omamili. Adamsberg se ĉvršće zalijepio za obalu, stavivši obje ruke na pod, lutajući pogledom po bijelom brodskom trupu. Sijaĉ, u tim bljeskovima. Ĉekao je, ne miĉući se. I poput pjene koja se odvojila od stjenovitih dubina i mekano se dizala prema danu, slika izgubljena sinoć na trgu polako se pomaljala. Adamsberg je jedva disao, zatvarajući oĉi. U bljesku, slika je bila u bljesku. Odjednom je bila tu, u cijelosti. Bljesak, za vrijeme Jossova izviki- vanja, na kraju. Netko se bio pomaknuo i nešto je zasvijetlilo, snaţno i brzo. Fleš? Upaljaĉ? Ne, naravno da ne. Bio je to mnogo manji bljesak, sitan i bijel, poput onih na valovima veĉeras, i mnogo kraći. Pomaknuo se, odozdo prema gore, dolazio je s neke ruke, poput meteora. Adamsberg je ustao i duboko udahnuo. Imao ga je. Bljesak dijamanta, od pokreta ruke, za vrijeme izvikivanja. Bljesak sijaĉa, zaštićenog kraljevskim talismanom. Bio je ondje negdje na trgu, njegov dijamant na prstu. Ujutro, u ĉekaonici zraĉne luke Marignane, dobio je Vandooslerov odgovor. Proveo sam noć traţeći taj prokleti ulomak, kazao je Mare. Verzija koju ste mi poslali je modernizirana, obnovljena u 19. stoljeću. Onda?, upitao je Adamsberg, i dalje se uzdajući u Vandooslera. Troyes. Izvorni tekst iz 1517.

Troje? Kuga u gradu Troyesu, komesare. Šeće vas. Adamsberg je odmah nazvao Massenu. Dobra vijest, Massena, moći ćete odahnuti. Sijaĉ vas napušta. Što se dogaĊa, kolega? Ide u Troyes, u grad Troyes. Jadan ĉovjek. Sijaĉ? Komesar. Jurim, Massena, najavili su moj let. Vidimo se, kolega, vidimo se. Adamsberg je nazvao Danglarda da mu priopći istu vijest i zamoli ga da hitno stupi u vezu s ugroţenim gradom. Zar će nas tjerati da jurimo po cijeloj Francuskoj? Danglarde, sijaĉ nosi dijamant na ruci. Ţena? Moguće je, moţda, ne znam. Adamsberg je za vrijeme leta iskljuĉio mobitel i ponovno ga ukljuĉio ĉim je stupio nogom na Orly. Provjerio je poruke, prazno, i zatim ga vratio u dţep, stisnuvši usnice. -

XXXI. Dok se grad Troyes pripremao za napad, Adamsberg je, ĉim je izašao iz zrakoplova, otišao u Brigadu, a onda je krenuo smjestiti se na trg. Decambrais je pošao ravno prema njemu, s velikom omotnicom u ruci. - Je li vaš struĉnjak odgonetnuo juĉerašnji specijalni oglas?, upitao je. - Troyes, epidemija 1517. Decambrais je prešao rukom po obrazu, kao da se brije. Sijaĉu se sviĊaju putovanja, kazao je. Ako posjeti sva mjesta koja je kuga zahvatila, sljedećih trideset godina moći ćemo juriti po cijeloj Europi, s iznimkom nekih dijelova MaĊarske i Flandrije. Komplicira stvari. - Pojednostavljuje ih. Okuplja svoje ljude. Decambrais ga je upitno pogledao. Ja ne mislim da krstari zemljom iz zadovoljstva, objasnio je Adamsberg. Druţina mu se raspršila, sad je ponovno okuplja. - Druţina? Ako se raspršila, nastavio je Adamsberg ne odgovorivši mu, znaĉi da se stvar dogodila dosta davno. Banda, skupina, nedjelo. Sijaĉ ih skuplja jednog za drugim, bacajući na njih Boţju pošast. To nije sluĉajan odabir, siguran sam. Zna na što cilja, a ţrtve su odavno odreĊene. One su sigurno već shvatile da su ugroţene. Sigurno znaju tko je sijaĉ. - Ne, komesare, tada bi zatraţile vašu zaštitu. Ne, Decambrais. Zbog nedjela. To bi bilo kao neko priznanje. Tip iz Marseillea je shvatio, stavio je dvije brave na svoja vrata. - Ali kakvo nedjelo, zaboga? Kako bih ja to mogao znati? Bilo je neko sranje. Sada svjedoĉimo njegovom povratnom uĉinku. Tko sije sranje, ţanje buhe. - Da je tako, već biste odavno našli presjek. Postoje dva. Svi su oni, muškarci i ţene, istih godina. I ţivjeli su u Parizu. Zato kaţem skupina, banda. Ispruţio je ruku, a Decambrais mu je dodao veliku omotnicu boje bjelokosti. Adamsberg je izvadio jutarnju poslanicu: Ta je epidemija naglo prestala u kolovozu 1630. i svi (...) su se tome jako poveselili; na žalost, obustava je bila vrlo kratka. Bila je to zlokobna preteča tako strašnog pogoršanja od listopada 1631. pa sve do kraja 1632. (...) - Kako stojimo sa zgradama?, upitao je Decambrais dok je Adamsberg okretao Vandooslerov broj. Novine spominju osamnaest tisuća u Parizu i ĉetiri tisuće u Marseilleu. - To je bilo juĉer. Danas ih je barem dvadeset dvije tisuće. - Kakva grozota. - Vandoosler? Adamsberg ovdje. Izdiktirat ću vam jutrošnji oglas, slušate me? Decambrais je gledao komesara dok na telefon ĉita „specijalku", sumnjiĉavog izraza, s trunkom ljubomore. - Potraţit će i nazvat će me, kazao je Adamsberg poklopivši slušalicu. - Nadaren tip, zar ne? - Vrlo, potvrdio je Adamsberg uz osmijeh.

Ako vam na temelju tog izvatka pronaĊe grad, onda svaka ĉast. Bit će ne samo nadaren, nego i vizionar. Ili krivac. Onda ćete samo morati pustiti svoje pse za njim. - To je odavno uĉinjeno, Decambrais. Tip je izvan sumnje. Ne samo da ima izvrstan suknarski alibi za prvo umorstvo, nego sam ga dao pratiti svih narednih veĉeri. Tip spava kod kuće, a ujutro odlazi i posprema. - Posprema?, ponovio je Decambrais, sav uznemiren. - On je spremaĉica. - I struĉnjak za kugu? - A vi se bavite pletenjem ĉipki. - Ovaj put ga neće pronaći, rekao je Decambrais nakon napete tišine. - Naći će ga. Starac je poĉešljao svoju sijedu kosu, popravio mornarsku kravatu i vratio se u sjenu svog ureda gdje nije imao suparnika. Gromoglasni udarac gonga opustošio je trg i pod sitnom kišom svi su se zaputili u Viking, uklanjajući golubove na putu. - Zao mi je Bertine, kazao je Adamsberg. Vašu sam kabanicu nosio ĉak u Marseille. - Jakna vam se osušila. Moja ţena ju je izglaĉala. Bertin ju je izvadio ispod šanka i, poput lijepo sloţenog ĉetvrtastog paketa, stavio u komesarovo naruĉje. Suknena jakna nikada nije tako izgledala, otkako je kupljena. - Što je, Bertin, sada se ulaguješ nun jacima? Preveslali su te, a ti traţiš još? -

Visoki NormanĊanin okrenuo je glavu prema tipu koji je to rekao i zlobno se smijao, gurajući papirnati ubrus izmeĊu košulje i svog bikovskog vrata, pripremajući se za jelo. Thorov potomak zaobišao je šank i zaputio se ravno prema njegovu stolu, rušeći stolce koji su mu stajali na putu, sve dok nije stigao do tipa, uhvatio ga za košulju i ţestoko gurnuo prema nazad. Budući da je tip viĉući prosvjedovao, Bertin mu je opalio dva šamara, rukama ga snaţno dovukao do izlaznih vrata i izbacio ga na trg. Upozoravam te da se ne vraćaš, u Vikingu nema mjesta za gadove poput tebe. Nemaš na to pravo, Bertin!, vikao je tip s mukom se podiţući. To je javno mjesto! Nemaš pravo birati goste! Ja biram i murjake i ljude, odgovorio je Bertin zalupivši vratima. Zatim je rukama prošao kroz svoju svijetlu kosu da je vrati prema nazad, a onda je opet zauzeo mjesto iza šanka, dostojanstveno i ĉvrsto. Adamsberg se zavukao desno, ispod pramca. Ondje ćete ruĉati?, upitao je Bertin. Ruĉat ću i sjediti do izvikivanja. Bertin je kimnuo glavom. Nije volio murjake ništa više od drugih, ali taj je stol Adamsbergu dan ad vitam aeternam. Ne shvaćam što traţite na tom trgu, kazao je Bertin prešavši spuţvom preko stola da ga oĉisti. DosaĊivali bi se da nema Jossa. Toĉno, kazao je Adamsberg. Ĉekam izvikivanje. Dobro, rekao je Bertin. Imate pet sati pred sobom, ali svatko ima svoju metodu. Adamsberg je stavio mobitel pored tanjura i gledao ga nekim neodreĊenim pogledom. Camille, zaboga, nazovi. Uzeo ga je, okrenuo u jednom, pa u drugom smjeru. Onda ga je lagano lupnuo. UreĊaj se okretao oko svoje osi, poput ruleta. Kao da mu je bilo svejedno. Ali nazovi. Jer je sve svejedno. Mare Vandoosler nazvao je sredinom poslijepodneva. Nije lako, kazao je tonom nekoga tko je cijeli dan traţio iglu u plastu sijena. Radoznao, Adamsberg je ĉekao odgovor. Chätellerault, nastavio je Vandoosler. Kasni opis dogaĊaja.

Adamsberg je Danglardu prenio informaciju. Chätellerault, zapisao je Danglard. Upozorit ću komesare Le- veleta i Bourrelota. Ĉetvorke u Troyesu? Još ništa. Novinari nisu uspjeli dešifrirati poruke kao što su uĉinili za Marseille. Moram prekinuti, komesare. Loptica upravo radi štetu po novim zidovima. Adamsberg je poklopio slušalicu i trebalo mu je neko vrijeme da shvati kako je Danglard govorio o maci. Peti put toga dana promatrao je mobitel, oči u oči. Zazvoni, prošaptao mu je. Bila je to samo kolizija, i bit će ih još. Ne trebaš se o tome brinuti, što te se tiĉe? To su moje kolizije i moje priĉe. Ostavi ih meni. Zazvoni. To je neka stvarĉica koja prepoznaje glas?, upitao je Bertin donoseći mu toplo jelo. Sama odgovara? Ne, odgovorio je Adamsberg, ne odgovara. Nisu baš zabavne, te stvarĉice. Nisu. Adamsberg je poslijepodne proveo u Vikingu, a omeli su ga samo Castillon i zatim Marie-Belle koja je bez prestanka brbljala dvadesetak minuta. Namjestio se za izvikivanje pet minuta prije poĉetka, istodobno kad i Decambrais, Lizbeth, Damask, Bertin i Castillon, koji su zauzeli svoje poloţaje, te melankoliĉna Eva koju je primijetio u sjeni kioska za novine. Gomila, i dalje vrlo kompaktna, gurala se oko podija. Adamsberg se odmaknuo od platane, ţeleći se smjestiti bliţe Glasniku. Njegov napeti pogled išao je od jednog do drugog poznatog lica, prouĉavajući redom njihove ruke, vrebajući i najmanji pokret koji bi mu otkrio slabašni bljesak. Joss je proĉitao osamnaest oglasa a da Adamsberg nije ništa primijetio. Tijekom pomorske prognoze, neka se ruka podigla, dotaknuvši ĉelo, a Adamsberg ju je u letu zamijetio. Bljesak. Osupnut, povukao se do platane. Neko je vrijeme ostao naslonjen na platanu, ne miĉući se, oklijevajući, nesiguran. Onda je vrlo polagano izvukao telefon iz izglaĉane jakne. - Danglard, prošaptao je, hitno dodite na trg s dvoje ljudi. Aktivirajte se, kapetane. Imam sijaĉa. - Tko je to?, upitao je Danglard ustajući i dajući znak Noelu i Voi- senetu da ga slijede. -Damask. Nekoliko minuta kasnije, policijski automobil zakoĉio je na trgu, a trojica su muškaraca hitro izašla, zaputivši se prema Adamsbergu koji ih je ĉekao pored platane. Taj je dogaĊaj pobudio stanovito zanimanje kod ljudi koji su još uvijek ondje razgovarali, tim više što je najkrupniji murjak u rukama nosio sivo-bijelu macu. - Još uvijek je tu, kazao je Adamsberg tihim glasom. Zakljuĉava blagajnu s Evom i Marie-Belle. Ţene ne dirajte, uhvatite samo njega. Pazite, moţe biti opasan, ima snaţno tijelo, pripremite oruţje. U sluĉaju da dode do nasilja, bez pretjerivanja, molim vas. Noele, vi poĊite sa mnom. Postoje još jedna vrata koja izlaze na boĉnu ulicu, to su ona kroz koja ide glasnik. Danglarde i Justine, stanite ispred njih. Voisinet, ispravio ga je Voisinet. Stanite ispred, ponovio je Adamsberg odlijepivši se od stabla. Idemo. Damaskov izlazak u pratnji ĉetvorice policajaca, s lisicama na rukama, i odmah zatim njegovo ukrcavanje u policijsko vozilo, naveli su stanovnike trga da se ukipe od iznenaĊenja. Eva je trĉala sve do automobila, koji je krenuo kad je stigla, rukama se drţeći za glavu. Marie-Belle se u suzama bacila Decambraisu u naruĉje. -Potpuno je lud, kazao je Decambrais stišćući mladu ţenu uza se. Potpuno je poludio. Ĉak je i Bertinu, koji je cijeli prizor pratio iza prozora, bilo uzdrmano u poštovanje koje je imao prema komesaru Adamsbergu.

Damask, prošaptao je. Izgubili su glavu. U razmaku od pet minuta cijeli se trg okupio u Vikingu, gdje su u dramatiĉnom ozraĉju polu pobune zapoĉele oštre diskusije. -

XXXII. Damask je pak ostao miran, bez trunke brige ili pitanja koje bi ga muĉilo. Prepustio se uhićenju bez opiranja, sjeo je u automobil i vozio se do Brigade ne izustivši ni rijeĉi, bezizraţajnog lica. Bijaše on najmirniji pritvorenik kojeg je Adamsberg ikada posjeo nasuprot sebi. Danglard je sjeo uz rub stola, Adamsberg se naslonio o zid, prekriţiv- ši ruke, Noel i Voisenet stajali su u kutovima prostorije. Favre je sjeo za stol u kutu, pripremivši se da zapisuje ispitivanje. Damask je, smjestivši se priliĉno dekoncentrirano na stolac, zabacio svoju dugu kosu unazad i ĉekao, drţeći se ĉvrsto rukama u lisicama za koljena. Danglard je neprimjetno izašao i Lopticu stavio u košaru te zamolio Mordenta i Mercadeta da odu po hranu i piće za sve, i po pola litre mlijeka, ako bi bili ljubazni. To je za pritvorenika?, upitao je Mordent. - Za macu, kazao je nenametljivo Danglard. Kad biste joj napunili zdjelicu, bilo bi to jako ljubazno. Ja ću biti zauzet tijekom veĉeri, moţda i tijekom noći. Mordent ga je uvjerio da moţe raĉunati na njega te se Danglard vratio i zauzeo isti poloţaj uz rub stola. Adamsberg je Damasku upravo skidao lisice, a Danglard je smatrao da je taj potez preuranjen, budući da na jednom prozoru još nisu bile postavljene rešetke i nisu znali kako bi taj ĉovjek mogao reagirati. Ipak, nije se uznemirio. Ono što ga je, meĊutim, uvelike brinulo jest to da je tip bez ikakvog valjanog dokaza osumnjiĉen da je sijaĉ kuge. Osim toga, Damaskov miroljubivi izgled je to u potpunosti demantirao. Traţili su erudita velikog uma. A Damask je bio jednostavan ĉovjek, ĉak pomalo s kasnim paljenjem. Bilo je apsolutno nemoguće da je taj tip, ponajviše zaokupljen svojim fiziĉkim podvizima, glasniku slao onako sloţene poruke. Danglard se tjeskobno zapitao je li Adamsberg uopće o tome razmišljao prije nego što se pognute glave upustio u ovo nevjerojatno uhićenje. Grickao si je unutrašnjost obraza, ispunjen zebnjom. Po njemu je Adamsberg išao ravno glavom u zid. Komesar je već stupio u kontakt sa zamjenikom drţavnog odvjetnika i dobio nalog za pretres Damaskova dućana i stana, u ulici Convention. Šestero ljudi je prije ĉetvrt sata već krenulo na ta mjesta. Damask Viguier, poĉeo je Adamsberg provjeravajući pohabanu osobnu iskaznicu, osumnjiĉeni ste za ubojstvo petero ljudi. Zašto?, upitao je Damask. Jer ste osumnjiĉeni, ponovio je Adamsberg. Ah, tako. Kaţete da sam ubio ljude? Petero, kazao je Adamsberg rasporedivši ispred sebe fotografije ţrtava i imenujući ih, jednu za drugom. Ja nisam nikoga ubio, kazao je Damask gledajući ih. Mogu li ići?, dodao je odmah ustavši. Ne. U pritvoru ste. Imate pravo na jedan telefonski poziv. Damask je gledao u komesara zbunjenim pogledom. Pa ja mogu nazvati kada hoću, telefonom, kazao je. Ovih petero ljudi, kazao je Adamsberg pokazujući mu fotografije, jednu po jednu, ubijeni su u tjedan dana. Ĉetiri u Parizu, posljednji u Marsilleu. Vrlo dobro, kazao je Damask i ponovno sjeo. Prepoznajete li ih, Damask? Naravno.

Gdje ste ih vidjeli. U novinama. Danglard je ustao i udaljio se, ostavivši vrata otvorenima, kako bi ĉuo nastavak tog skromnog poĉetka ispitivanja. Pokaţite mi ruke, Damask, kazao je Adamsberg skupljajući slike. Ne, ne tako, odozdo. Damask ga je odmah poslušao i komesaru pokazao svoje duge ispruţene ruke, s dlanovima okrenutima prema stropu. Adamsberg ga je primio za lijevu ruku. Je li to dijamant, Damask? -Da. Zašto ga okrećete prema dolje? Da ga ne oštetim kad popravljam daske. Je li skup? Šezdeset dvije tisuće franaka. Odakle vam? Iz obitelji? Time je plaćen jedan motocikl koji sam prodao, gotovo novi 1000 Rl. Kupac mi je time platio. Nije uobiĉajeno za muškarca da nosi dijamant. Ja ga nosim. Kad ga već imam. Danglard je stao na vrata i Adamsbergu dao znak da doĊe do njega. Nazvali su tipovi iz pretresa, kazao je Danglard tihim glasom. Ništa nisu našli. Nema vreća drvenog ugljena, nema buha, nema ni ţivog ni mrtvog štakora, i ponajprije, ni jedne knjige, ni u dućanu niti kod kuće, osim nekoliko romana u dţepnom izdanju. Adamsberg si je protrljao njušku. Pustite to, kazao je Danglard nestrpljivo. Taj tip nije sijaĉ. - Je, Danglarde. - Ne moţete se osloniti na taj dijamant, to je smiješno. Muškarci ne nose dijamante, Danglarde. No ovaj ga nosi na lijevom prstenjaku i skriva kamen u dlanu. - Da ga ne ošteti. Glupost, ništa ne moţe oštetiti dijamant. Dijamant je kamen koji izriĉito štiti od kuge. Ima ga u obitelji od 1920. On laţe, Danglarde. Nemojte zaboraviti da glasnikovu urnu uzima tri puta na dan. Taj tip nije proĉitao ni jednu knjigu u svom ţivotu, zaboga, kazao je Danglard gotovo zagrmjevši. Sto mi o tome znamo? - Vidite li tog tipa kao latinista? Šalite se? - Ne poznajem latiniste, Danglarde. Stoga nemam vaše predrasude. A Marseille? Kako se našao u Marseilleu? Uvijek je zguran u svom dućanu. Nedjeljom nije, ni ponedjeljkom ujutro. Nakon veĉernjeg izviki- vanja, imao je dovoljno vremena skoĉiti na vlak u 20 sati i 20 minuta. I vratiti se u deset sati ujutro. Danglard je slegnuo ramenima, gotovo bijesan, te se vratio i sjeo za svoj monitor. Ako se Adamsberg ţeli zakopati, neka to uĉini bez njega. Poruĉnici su donijeli veĉeru i Adamsberg je posluţio pizze na svom stolu, u kartonskim kutijama. Damask je jeo s apetitom, zadovoljna izgleda. Adamsberg je mirno priĉekao da svi završe s jelom, sloţio je kutije pored koša i nastavio s ispitivanjem, zatvorivši vrata. Danglard je pokucao oko pola sata kasnije. Ĉinilo se da je njegovo nezadovoljstvo djelomice nestalo. Pogledom je Adamsbergu dao znak da pride. Nema nikoga tko se zove Damask Viguier, rekao je tiho. Taj tip ne postoji. Ima laţne isprave. -

Vidite, Danglarde. On laţe. Pošaljite njegove otiske, sigurno je gulio. Moramo ga pretresti od poĉetka. Ĉovjek koji je otvorio Laurionov stan i onaj u Marseilleu zna kako to treba uĉiniti. Kartoteka s otiscima nije pouzdana. Govorio sam vam da me ta prokleta kartoteka gnjavi već osam danu. OtiĊite u sjedište policije, stari moj, i poţurite se. Nazovite me odande. - Sranje, svi na tom trgu imaju laţna imena. Decambrais kaţe da postoje mjesta na kojima se osjeća strujanje duha. Vi se ne prezivate Viguier?, upitao je Adamsberg vrativši se na svoje mjesto uza zid. - To je ime za dućan. A za dokumente?, upitao je Adamsberg pokazujući mu osobnu iskaznicu. Krivotvorenje i korištenje krivotvorine. - Više volim reći da mi ju je prijatelj izradio. - Zbog ĉega? - Jer mi se ne sviĊa oĉevo prezime. Previše je upadljivo. - Ipak recite. Damask je po prvi put zašutio i stisnuo usnice. - Ne volim ga, rekao je na kraju. Zovu me Damask. - Pa dobro, onda ćemo priĉekati to prezime, kazao je Adamsberg. Adamsberg je otišao u šetnju, ostavivši poruĉnicima da ĉuvaju Damaska. Katkada je vrlo lako otkriti tipa koji laţe, ali i tipa koji govori istinu. A Damask je govorio istinu kad je tvrdio da nije nikoga ubio. Adamsberg je to ĉuo u njegovom glasu, u njegovim oĉima, ĉitao je to na njegovim usnama i na ĉelu. No i dalje je bio uvjeren da pred sobom ima sijaĉa. Bilo je to prvi put da se pred sumnjivcem osjećao kao da je podijeljen na dvije nepomirljive polovice. Nazvao je ljude koji su i dalje kopali po dućanu i po stanu. Pretres je predstavljao posvemašnji neuspjeh. Adamsberg se vratio u Brigadu nakon sat vremena, pogledao faksove koje mu je poslao Danglard i prepisao ih u svoj notes. Jedva se malo zaĉudio kad je ugledao Damaska kako spava na stolcu, teškim snom tipa koji nema ništa na savjesti. - Spava već tri ĉetvrt sata, kazao je Noel. Adamsberg mu je poloţio ruku na rame. Probudi se, Arnaud Damask Heller-Deville. Ispriĉat ću ti tvoju priĉu. Damask je otvorio oĉi, i ponovno ih zatvorio. - Već mi je poznata. - ProizvoĊaĉ zrakoplova, Heller-Deville, to je tvoj otac? Bio je, kazao je Damask. Hvala budi Bogu, eksplodirao je u zraku u svom privatnom zrakoplovu prije dvije godine. Nema spokoja za njegovu dušu. Zašto? Ništa, kazao je Damask, ĉije su usnice lagano drhtale. Nemate pravo ispitivati me. Pitajte me bilo što drugo. Bilo što. Adamsberg je pomislio na Ferezove rijeĉi, i pustio to. Pet godina gulio si u Fleuryju, a izašao si prije dvije i pol godine, rekao je Adamsberg ĉitajući bilješke. Optuţen za ubojstvo na mah. Tvoja prijateljica pala je kroz prozor. Skoĉila je. To je ono što si poput automata ponavljao tijekom suĊenja. Susjedi su posvjedoĉili. Slušali su vas tjednima kako poput pasa lajete jedno na drugo. Nekoliko puta su htjeli pozvati policiju. Koji je bio motiv, Damask? Bila je neuravnoteţena. Cijelo vrijeme je vikala. Skoĉila je. Nisi na sudu, Damask, i neće doći do obnove procesa. Moţeš promijeniti ploĉu. -

-Ne. Gurnuo si je? Nisam. Heller-Deville, ubio si ĉetiri muškarca i jednu ţenu prošloga tjedna? Zadavio si ih? Nisam. Razumiješ li se u brave? Nauĉio sam to. Uĉinili su ti zlo, ti tipovi, ta djevojka? Ubio si ih? Kao svoju prijateljicu? Nisam. Ĉime se tvoj otac bavio? Lovom. A majka, ĉime se ona bavila? Damask je ponovno stisnuo usne. Zazvonio je telefon, Adamsberga je nazvao istraţni sudac. Je li progovorio?, pitao je sudac. Nije. Blokira, kazao je Adamsberg. Otvaranje na vidiku? Nikakvo. Pretres? Ništa. Poţurite se, Adamsberg. Traţim podizanje optuţnice, gospodine suĉe. - Nema govora o tome. Nemate ni jednog dokaza. Neka progovori ili ga oslobodite. - Viguier nije njegovo prezime, osobna je krivotvorena. Rijeĉ je o Arnaudu Damasku Heller-Devilleu, pet godina zatvora zbog ubojstva. To vam nije dovoljna indicija? - Naprotiv. Savršeno se sjećam sluĉaja Heller-Deville. Osudili su ga jer su se svjedoĉenja susjeda dojmila porote. No njegova je verzija bila jednako ĉvrsta kao optuţba. Nema ni govora o tome da mu kugu natovarimo na leda, samo zato što je bio u zatvoru. Brave je obio struĉnjak. - Na tom trgu imate toliko onih koji su robijali da više ne znate što biste s njima, ili se varam? Ducouedic i Le Guern su u jednakom poloţaju kao Heller-Deville. Sva izvješća o njegovoj resocijalizaciji su izvrsna. Sudac Ardent bio je odluĉan, ali istodobno osjećajan i oprezan ĉovjek, što su rijetke kvalitete koje, meĊutim, Adamsbergu veĉeras nisu odgovarale. Ako oslobodimo tog tipa, kazao je Adamsberg, ne mogu više ništa garantirati. Opet će ubiti i stvarati nam probleme. - Nema podizanja optuţnice, zakljuĉio je sudac odluĉno. Ili se poţurite dobiti dokaze prije devetnaest i trideset, sutra naveĉer. Dokaze, Adamsberg, a ne nejasne predosjećaje. Dokaze. Priznanje, na primjer. Ţelim vam ugodnu noć, komesare. Adamsberg je spustio slušalicu i dugo ostao šutjeti, a da ga se nitko nije usudio prekinuti. Oslanjao se o zid ili pak hodao po prostoriji, pognute glave, prekriţenih ruku. Danglard je vidio kako mu ispod koţe na obrazima, na tamnom ĉelu, izbijaju neobiĉne iskrice koncentracije. Koliko god bio koncentriran, nije uspijevao pronaći ni najmanju pukotinu kroz koju bi slomio Arnauda Damaska Heller-Devillea. Jer Damask je moţda ubio svoju prijateljicu i krivotvorio dokumente, ali Damask nije bio sijaĉ. Ako taj tip praznog pogleda zna latinski, onda će on pojesti svoju košulju. Adamsberg je izašao telefonirati, a zatim se vratio u prostoriju. Damask, nastavio je dovukavši stolac i sjeo pored njega. Damask, ti šiješ kugu. Ti već više od mjesec dana guraš one oglase u sanduk Jossa Le Guerna. Skupljaš buhe od

štakora i puštaš ih kroz vrata svojih ţrtava. Te buhe donose kugu, zaraţene su i ubadaju. Leševi na sebi imaju tragove njihovih smrtonosnih uboda i tijela su crna. Umrli od kuge, svih petero. -Da, kazao je Damask. Tako su novinari objasnili. Ti si taj koji crta crne ĉetvorke. Ti šalješ buhe. Ti ubijaš. -Ne. Moraš shvatiti jednu stvar, Damask. Buhe koje prenosiš penju se po tebi jednako kao po drugima. Ne presvlaĉiš se ĉesto i ne pereš se ĉesto. Oprao sam kosu prošloga tjedna, usprotivio se Damask. Još jednom, Adamsberga je pokolebala bezazlenost mladićevih oĉiju. Ista ona bezazlenost kao u oĉima Marie-Belle, pomalo priprosta. Te su kuţne buhe i na tebi. No ti si zaštićen, ti imaš dijamant. Dakle, ne mogu ti ništa. Ali da nemaš kamen, Damask? Damask je stisnuo prste oko prstena. Ako nemaš veze sa svim tim, nastavio je Adamsberg, ne trebaš se brinuti. Jer onda nećeš imati buha. Razumiješ? Adamsberg je pustio da potraje tišina, vrebajući male promjene na Damaskovu licu. Daj mi taj prsten, Damask. Damask se nije pomaknuo. Samo na deset minuta, navaljivao je Adamsberg. Vratit ću ti ga, kunem ti se. Adamsberg je ispruţio ruku i ĉekao. Prsten, Damask, skini ga. Damask je ostao nepomiĉan, kao i svi ostali u prostoriji. Danglard je promatrao kako mu se crte lica grĉe. Nešto se poĉinjalo micati. Daj mi ga, kazao je Adamsberg, i dalje drţeći ispruţenu ruku. Ĉega se bojiš? Ne mogu ga skinuti. To je zavjet. Mlada ţena koja je skoĉila. To je bio njezin prsten. Vratit ću ti ga. Daj, skini ga. Ne, odgovorio je Damask uvukavši lijevu ruku ispod bedra. Adamsberg je ustao i poĉeo hodati. Bojiš se, Damask. Ĉim ti prsten ode s prsta, znaš da će te buhe poĉeti bosti i da će ti je ovaj put prenijeti. I da ćeš umrijeti, jednako kao drugi. Ne. To je zavjet. Neuspjeh, pomislio je Danglard, pustivši ramena da mu padnu. Dobar pokušaj, ali neuspio. Preslaba je ta priĉa s dijamantom, zlosretna. Onda se skini, kazao je Adamsberg. - Što? Skini sve svoje krpe. Danglarde, donesite vreću. Neki ĉovjek, Adamsbergu nepoznat, gurnuo je glavu kroz vrata. Martin, predstavio se muškarac. Entomološka sluţba. Pozvali ste me da dodem. Bit će nešto za vas, Martine, za minutu. Damask, skini se. Ispred svih ovih tipova? Što te briga za njih? IzaĊite, kazao je Noelu, Voisenetu i Favreu. Neugodno mu je. Zašto bih se trebao skinuti?, upitao je Damask neprijateljski. Treba mi tvoja odjeća i ţelim vidjeti tvoje tijelo. Dakle, skini se, k vragu. Naborana ĉela, Damask ga je polako poslušao. Stavi to u vreću, kazao je Adamsberg. Kad je Damask ostao gol, samo s prstenom na ruci, Adamsberg je zatvorio vreću i pozvao Martina.

Hitno. Traţite vaše... Nosopsyllus fasciatuse. Toĉno. Veĉeras? Veĉeras, punom brzinom. Adamsberg se vratio u sobu u kojoj je Damask stajao pognute glave. Adamsberg mu je podignuo jednu, zatim drugu ruku. Razdvoji noge, trideset centimetara. Adamsberg je prošao preko koţe po bedrima, s jedne i s druge strane. Sjedni, gotovo je. Potraţit ću ti ruĉnik. Adamsberg se vratio iz garderobe noseći zeleni ruĉnik koji je Damask brzim pokretom zgrabio. Nije ti hladno? Damask je glavom pokazao da nije. Ubole su te buhe, Damask. Imaš dva uboda ispod desne ruke, jedan na lijevoj preponi i tri na desnoj preponi. Ne bojiš se niĉega, imaš prsten. Damask je i dalje stajao pognute glave, umotan u veliki ruĉnik. Sto mi moţeš reći o tome? U dućanu ima buha. Ljudskih buha, hoćeš reći? Da. Skladište nije baš ĉisto. -Buhe od štakora, znaš to bolje od mene. Priĉekat ćemo jedan sat, pa ćemo znati. Martin će nas nazvati. On je veliki struĉnjak, taj Martin, znaš. Buha od štakora, odmah će pronaći njezino ime. Moţeš ići spavati, ako ţeliš. Donijet ću ti pokrivaĉ. Primio je Damaska ispod ruke i odveo ga do ćelije. Mladić je i dalje bio miran, ali je izgubio onu zaĉuĊujuću ravnodušnost. Bio je zabrinut, napet. Ćelija je nova, kazao je Adamsberg pruţajući mu dva pokrivaĉa. Krevetnina je ĉista. Damask je bez rijeĉi legao, a Adamsberg je zatvorio rešetku iza njega. Vratio se u ured, neraspoloţen. Drţao je sijaĉa, bio je u pravu, a ipak mu je bilo muĉno. Ipak je taj tip masakrirao pet osoba u osam dana. Adamsberg je obećao samome sebi da će ih se sjećati, da će opet vidjeti lica ţrtava, mladu ţenu gurnutu ispod kamiona. Priĉekali su malo više od jednog sata u tišini, a Danglard se za to vrijeme nije usudio izjasniti. Ništa nije navodilo da Damaskova odjeća u sebi skriva kuţne buhe. Adamsberg je crtao na papiru koji je stavio na koljena, malo nategnutih crta. Bilo je jedan i trideset ujutro. Martin je nazvao u dva i deset. - Dvije Nosopsyllus fasciatus, izjavio je jednostavno. Ţive. Hvala, Martine. Vrlo dragocjen podatak. Ne dopustite da odjure po podu, jer će u protivnom odvući cijeli sluĉaj sa sobom. - Oni, ispravio ga je entomolog. To su muţjaci. Ţao mi je, Martine. Nikoga nisam ţelio uvrijediti. Vratite odjeću u Brigadu, da se osumnjiĉenik moţe odjenuti. Pet minuta kasnije, sudac, kojeg su probudili iz prvog sna, odobrio je podizanje optuţnice. Bili ste u pravu, kazao je Danglard s mukom ustajući, umornih oĉiju, slomljena tijela. Ali visjelo je o jednoj niti. Jedna nit moţe biti ĉvršća nego što se misli. Dovoljno je povući je blago i uredno. - Upozoravam vas da Damask još nije progovorio. - Progovorit će. Sada zna da je gotovo. Vrlo je lukav. - Nemoguće. -

Da, Danglarde. Pravi se blesav. A budući da je vrlo lukav, to izvodi jako dobro. Ako taj tip govori latinski, pojest ću svoju košulju, kazao je Danglard odlazeći. Dobar tek, Danglarde. Danglard je ugasio raĉunalo, podignuo košaru u kojoj je maca spavala i pozdravio noćne policajce, drţeći košaru ispod ruke. U hodniku je sreo Adamsberga koji je iz garderobe dovlaĉio poljski krevet, zajedno s krevetninom. - Sranje, kazao je, tu ćete spavati? - U sluĉaju da progovori, odgovorio je Adamsberg. Danglard je nastavio put bez komentara. Što se tu moglo komentirati? Znao je da Adamsberg nije imao neku veliku ţelju otići u svoj stan u kojem je još uvijek vladalo nesretno ozraĉje. Sutra će već biti bolje. Adamsberg je spadao u tipove koji su se mogli vrlo brzo oporaviti. Adamsberg je raširio poljski krevet i odozgo stavio krevetninu. Imao je sijaĉa na deset koraka od sebe. Ĉovjeka s ĉetvorkama, s uţasavajućim „specijalkama", ĉovjeka s buhama od štakora, ĉovjeka s kugom, ĉovjeka koji je davio i ugljenom mazao svoje ţrtve. Taj prelazak na ugljen, taj posljednji pokret, bila je njegova golema omaška. Skinuo je jaknu i hlaĉe, a mobitel je stavio na stolac. Nazovi, za ime Boga. -

XXXIII. Noćno zvono zazvonilo je nekoliko puta za redom, što je bio znak za hitnost. Narednik Estalere oslobodio je kolni ulaz i primio muškarca oblivenog znojem, u jakni koja bijaše na brzinu zakopĉana i razdrljenoj košulji koja je otkrivala busen crnih malja. Maknite se, stari moj, kazao je muškarac brzo se sklonivši u prostorije Brigade. Ţelim dati iskaz. O ubojici, o ĉovjeku s kugom. Estalere se nije usudio uznemiriti glavnog komesara, nego je probudio kapetana Danglarda. Sranje, Estalere, kazao je Danglard sa svog kreveta, zašto me zovete? Pozovite Adamsberga, on spava u uredu. Toĉno, kapetane. Ako ne bude vaţno, bojim se da će me komesar oprati. A mene se toliko ne bojite, Estalere? Tako je, kapetane. U krivu ste. U posljednjih šest tjedana otkako radite s njim, jeste li ikada vidjeli Adamsberga kako viĉe? Nisam, kapetane. E pa dobro, nećete to vidjeti ni za trideset godina. Ali mene hoćete, i to već u ovom trenutku, naredniĉe. Probudite ga, k vragu. U svakom sluĉaju, ne treba mu puno sna. Meni treba. Dobro, kapetane. Trenutak, Estalere. Sto ţeli taj tip? Neki paniĉar, boji se da ga ubojica ne ubije. Odavno smo rekli da se s paniĉarima nećemo baviti. Sada ih u gradu ima sto tisuća. Izbacite ga van i pustite komesara da spava. Misli da je specijalan sluĉaj, objasnio je Estalere. Svi paniĉari vjeruju da su specijalni. Inaĉe ne bi paniĉarili. Ne, misli da su ga ubole buhe. Kada?, upitao je Danglard i sjeo na krevet. Noćas. Dobro, Estalere, probudite ga. I ja dolazim. Adamsberg je lice i tijelo oprao hladnom vodom, od Estalerea je naruĉio kavu - upravo sinoć je postavljen novi aparat - i poljski krevet nogom odgurnuo prema kraju ureda. Dovedite mi tog tipa, naredniĉe, kazao je. Estalere, predstavio se mladi muškarac. Adamsberg je spustio glavu i uzeo podsjetnik. Sada kad je sijaĉ bio u ćeliji, moţda će se moći pozabaviti tom skupinom nepoznatih ljudi koji su ispunili Brigadu. Zapisao je: okruglo lice, zelene oĉi, bojaţljiv jednako Estalere. Dodavši odmah zatim: entomolog, buhe, Adamova jabuĉica jednako Martin. Kako se zove?, upitao je. Roubaud Kevin, odgovorio je narednik. -Dob? - Tridesetak godina, procijenio je Estalere. Noćas je izboden, to je njegova priĉa? Da, i u panici je.

Nije loše. Estalere je Roubauda Kevina odveo do komesarova ureda, istodobno u lijevoj ruci noseći šalicu kave, bez šećera. Komesar je pio kavu bez šećera. Za razliku od Adamsberga, Estalere je volio male ţivotne pojedinosti, volio ih se sjećati i volio je pokazati da ih se sjeća. Nisam vam stavio šećera, komesare, kazao je stavljajući šalicu na stol, a Roubauda Kevina na stolac. Hvala, Estalere. Muškarac je prstima prelazio preko gustih malja na grudima, uznemiren, s osjećajem nelagode. Mirisao je na znoj, a njegov znoj podsjećao je na vino. Nikada prije niste imali buhe?, upitao ga je Adamsberg. Nikada. - Jeste li sigurni da su ubodi od noćas? Nisu stariji od dva sata, upravo me to probudilo. Dojurio sam obavijestiti vas. Ima li ĉetvorki na vratima u vašoj zgradi, gospodine Roubaud? Dvije. Kućepaziteljica je jednu nacrtala na staklu, na tkanini, i tip na petom katu lijevo. Onda to nije on. I to nisu njegove buhe. Moţete se mirno vratiti. - Vi se šalite?, upitao je ĉovjek povisivši ton. Traţim zaštitu. Sijaĉ oslikava sva vrata, osim jednih, prije nego što pusti buhe, objasnio je Adamsberg. To su druge buhe. Jeste li imali kakav posjet proteklih dana? Nekoga sa ţivotinjom? Da, odgovorio je Roubaud, namrgoĊen. Prijatelj je navratio sa svojim pesom. Eto, dakle. Vratite se kući, gospodine Roubaud, i poĊite na spavanje. Svi ćemo se malo vratiti spavanju, svima će nam dobro ĉiniti. - Ne. Ne ţelim. Ako ste do te mjere zabrinuti, kazao je Adamsberg ustajući, nazovite sluţbu za dezinsekciju i gotovo. To neće niĉemu posluţiti. Ubojica me odabrao, ubit će me, s buhama ili bez njih. Traţim zaštitu. Adamsberg se vratio za stol, povukao se prema zidu i paţljivije pogledao Kevina Roubauda. Tridesetak godina, ţestok, zabrinut, s neĉim skrivenim u krupnim tamnim oĉima, malo iskolaĉenim. Dobro, kazao je Adamsberg. Vas je odabrao. Nema ni jedne ĉetvorke u vašoj zgradi koja bi bila dostojna toga imena, ali vi znate da je vas odabrao. Buhe, grmio je Roubaud. Pisalo je u novinama. Sve su ţrtve imale buhe. - A pas vašega prijatelja? - Ne, nije to. - Zašto ste tako sigurni? Kako se komesarov ton mijenjao, Roubaud je to osjetio te se podigao na svom stolcu. - Pisalo je u novinama, ponovio je. - Ne, Roubaud, to je nešto drugo. Danglard je upravo stigao, bilo je šest sati i pet minuta ujutro. Adamsberg mu je dao znak da sjedne. Kapetan se u tišini pomaknuo i smjestio uz tipkovnicu. Dakle, rekao je Roubaud nastavljajući sa sigurnošću, ili s prijetnjom, neki luĊak pokušava me ubiti, a vi mene gnjavite? - Cime se bavite u ţivotu?, upitao je Adamsberg blaţim tonom. Radnim na odjelu linoleuma u robnoj kući za pokućstvo, iza Istoĉnog kolodvora. - Jeste li oţenjeni? Rastavljen sam već dvije godine. -

Imate li djece? Dvoje. Ţive li s vama? Ţive s majkom. Vikendom imam pravo na posjete. Veĉerate vani? Kod kuće? Znate li kuhati? Ovisi, odgovorio je Roubaud, pomalo zbunjen. Katkada napravim juhu ili uzmem neko smrznuto jelo. Katkada siĊem u kafić. Restorani su preskupi. Volite li glazbu? Da, odgovorio je Roubaud, pomalo izgubljen. Imate li televizor? -Da. Gledate li nogomet? Da, naravno. Navijaĉki? Priliĉno. Nantes-Bordeaux, jeste li gledali? -Da. Nisu loše igrali?, upitao je Admasberg koji nije gledao utakmicu. Ne znam baš, odgovorio je Roubaud uz grimasu. Bilo je nekako mlako i završilo je bez pogodaka. Na to sam se mogao okladiti već u prvom poluvremenu. Jeste li pratili vijesti, na poluvremenu? Da, odgovorio je Roubaud automatski. Znaĉi, rekao je Adamsberg i sjeo pored njega, vi znate da smo sinoć ulovili sijaĉa kuge. Tako su rekli, promrmljao je Roubaud, uznemiren. U tom sluĉaju, ĉega se bojite? Tip se grizao za usnice. Ĉega se bojite?, ponovio je Adamsberg. Nisam siguran da je to on, izgovorio je na kraju, oklijevajući. Da? Vi se razumijete u ubojice? Roubaud je posve uvukao donju usnicu, a prste je zabio u malje na prsima. Meni prijete, a vi mene gnjavite?, ponovio je. Trebao sam to znati. Ĉim se obratite murjacima, oni vas strpaju u buksu, to je sve što znaju. Trebao sam se sam snaći. Evo što dobijete kad ţelite pomoći pravdi. Pomoći ćete vi, Roubaude, mnogo ćete pomoći. Da? Mislim da ste duboko zaglibili, komesare. Ne pravi se vaţan, Roubaud, nisi dovoljno lukav za to. Da? Da. No ako ne ţeliš pomoći, vratit ćeš se doma, vrlo jednostavno. Kući, Roubaude. Ako pokušaš vrdati, vraćamo te kući. Dok smrt ne dode. Otkada mi murja nalaţe gdje moram ići? Otkako si me poĉeo gnjaviti. No dobro, Roubaude, idi, slobodan si. Briši. Ĉovjek se nije pomaknuo. Bojiš se, je li? Bojiš se da te ne zadavi, kao onih pet ostalih? Znaš da se nećeš moći obraniti. Znaš da će te uhvatiti, ma gdje bio, u Lyonu, u Nici, u Berlinu. Ti si meta. I znaš zašto. Adamsberg je otvorio ladicu, a zatim je ispred muškarca raširio fotografije pet ţrtava. Znaš da ćeš im se pridruţiti, zar ne? Poznaješ ih sve i zato se bojiš. Ostavite me na miru, kazao je Roubaud okrenuvši se postrance. Onda bjeţi. Odlazi. Protekle su dvije duge minute. U redu, odluĉio se muškarac. -

Poznaješ li ih? I da i ne. Objasni. Recimo da sam ih sreo jedne veĉeri, davno je to bilo, prije sedam ili osam godina. Popili smo piće. Ah, da. Popili ste piće i zato nestajete jedan za drugim. Ĉovjek je uzdisao, a miris njegova znoja ispunio je cijelu prostoriju. Hoćeš kavu?, upitao je Adamsberg. Rado. I nešto za pojesti? -Rado. Danglarde, recite Estalereu da sve to donese. I pljuge, dodao je Roubaud. Priĉaj, ponovio je Adamsberg dok se Roubaud nagnuo nad jako zašećerenu kavu s mlijekom. Koliko vas je bilo? Sedam, prošaptao je Roubaud. Našli smo se u nekoj rupi, ĉasna rijeĉ. Adamsberg ga je odmah pogledao u krupne crne oĉi i vidio je da je s tom „ĉasnom rijeĉi" došlo i malo istine. Što ste radili? Ništa. Roubaude, imam sijaĉa u ćeliji. Ako hoćeš, spojit ću te s njim, zatvorit ću oĉi i više nećemo razgovarati. Za pola sata si mrtav. Recimo da smo pritisnuli nekog tipa. Zašto? Duga priĉa. Bili smo plaćeni da taj tip nešto ispljune, to je sve. Nešto je uzeo i morao je to vratiti. Pritisnuli smo ga, prema ugovoru. Ugovoru? - Da, unajmili su nas. Silni posao, eto. - Gdje ste ga to „pritisnuli"? U teretani. Dali su nam adresu, ime tog tipa i naziv rupe u kojoj smo se trebali okupiti. Naime, nismo se otprije poznavali. Nitko od vas? Ne. Bilo nas je sedmero i nitko se nije poznavao. Sve nas je odvojeno našao. Lukavac. Gdje vas je našao? Roubaud je slegnuo ramenima. Na mjestima gdje se moţe naći tipove koji ţele pritisnuti druge za lovu. Nije neka mudrost. Mene su zgrabili u nekoj rupi u ulici Saint- Denis. Ĉasna rijeĉ, već godinama se ne bavim takvim poslovima. Ĉasna rijeĉ, komesare. Tko te zgrabio? Nemam pojma. Sve je bilo napismeno. Neka djevojka mi je predala pismo. Otmjen, ĉist papir. Imao sam povjerenja. Od koga? Ĉasna rijeĉ, nikada nisam saznao tko nas je unajmio. Gazda je bio prepreden. Za sluĉaj da zatraţimo još. Dakle našli ste se svih sedmero i otišli ste pokupiti ţrtvu? -Da. Kad je to bilo? Jednog 17. oţujka. Jednog ĉetvrtka. I odveli ste ga u tu gimnastiĉku dvoranu. I onda? -

Rekao sam vam, k vragu, odgovorio je Roubaud i poĉeo se vrpoljiti na stolcu. Pritisnuli smo ga. Uĉinkovito? Je li ispljunuo ono što je trebao? Da. Na kraju je nazvao. Dao je sve informacije. O ĉemu se radilo? Lova? Droga? Nisam shvatio, ĉasna rijeĉ. Gazda je sigurno bio zadovoljan jer više nismo ništa o tome ĉuli. Dobro plaćeno? Da. Pritisnut, ha? I tip je sve ispljunuo? Ne bi li radije rekao muĉen? Pritisnut. I vaša ţrtva vas tjera da platite, nakon osam godina? Tako ja mislim. Jer je bio pritisnut? Rugaš mi se, Roubaude? Vratit ćeš se kući. To je istina, kazao je Roubaud zalijepivši se za stolac. Zašto bismo ih muĉili, k vragu? Nisu imali ništa u ţelucu, samo su nas gledali. „Oni"? Roubaud je opet progutao donju usnicu. Bilo ih je više? Poţuri se, Roubaude, obruĉ se steţe. Bila je i neka djevojka, promrmljao je Roubaud. Nismo imali izbora. Kad smo došli po tipa, bio je s curom, što to mijenja na stvari? Pokupili smo ih oboje. Curu ste takoĊer pritisnuli? Malo. Nisam ja, kunem se. Laţeš. IzaĊi iz mog ureda, ne ţelim te više vidjeti. Kreni prema svojoj sudbini, Kevine Roubaude, ja perem ruke. Nisam ja, kazao je Roubaud, šapćući, kunem se. Ja nisam okrutan. Malo uz rub, ako baš moram, ali nisam kao drugi. Ja sam se samo zabavljao i osiguravao pozadinu. Vjerujem ti, kazao je Adamsberg, koji mu uopće nije vjerovao. Ĉime si se to zabavljao? Pa s onim što su radili. Poţuri, Roubaude, imaš još pet minuta prije nego što te izbacim. Roubaud je odjednom dobio nadahnuće. Skinuli su ga, nastavio je tihim glasom, izlili su mu benzin na ... na... Na spolovilo, navodio ga je Adamsberg. Roubaud je potvrdio. Kapi znoja kotrljale su mu se niz obraze i nestajale negdje po tijelu. Upalili su upaljaĉe i kruţili oko njega, pribliţavajući se njegovoj... njegovoj stvari. Tip je urlao, umirao je od straha pri pomisli da bi mu mogli zapaliti onu stvar. Pritisnuli, mrmljao je Adamsberg. I onda? Onda su ga okrenuli na gimnastiĉki stol i prikovali ga. Prikovali? Pa da. To se zove ukrasiti tipa. Zabili su mu pribadaĉe u tijelo, a onda su mu zabili batinu u, u, u dupe. Sjajno, protisnuo je Adamsberg kroza zube. A djevojka? Nemoj mi reći da djevojku niste dirali? Ja nisam, viknuo je Roubaud, ja sam osiguravao pozadinu. Samo sam se zabavljao. I danas se zabavljaš? Roubaud je pognuo glavu, rukama se i dalje ĉvrsto drţeći za stolac. Djevojka?, ponovio je Adamsberg. -

- Silovala

su je petorica, jedan po jedan. Poĉela je krvariti. Na kraju je bila nepomiĉna. Ĉak sam pomislio da su je ubili, da je umrla. Zapravo je poludjela, više nikoga nije mogla prepoznati. - Petorica? Mislio sam da vas je bilo sedam. - Ja je nisam dirnuo. - A sedmi tip? On nije ništa uĉinio? To je bila djevojka. Ona, kazao je Roubaud, prstom pokazujući na fotografiju Marianne Bardou. Bila je u vezi s jednim tipom. Nismo ţeljeli komade, ali ona se zalijepila i pratila nas. Sto je ona uĉinila? Ona je izlila benzin. Dobro se zabavljala. Oĉito. Da, kazao je Roubaud. I onda? Nakon što je tip završio s telefoniranjem, sav u bljuvotini, oboje smo ih izbacili van, posve gole, skupa sa stvarima, te smo svi otišli ovla- ţiti grlo. Lijepa veĉer, komentirao je Adamsberg. To treba zaliti. Ĉasna rijeĉ, smrznuo sam se od toga. Nikada nisam ponovio tako nešto i nikada više nisam vidio one tipove. Lovu sam primio poštom, kao što je bilo dogovoreno, i više nisam ništa o tome ĉuo. Do ovog tjedna. -Da. Kad si prepoznao ţrtve. Samo njega, njega i ţenu, kazao je Roubaud pokazujući na fotografije Viarda, Clerca i Bardou. Vidio sam ih samo jedne veĉeri. - Je li ti odmah zazvonilo? Tek nakon što je ţena ubijena. Prepoznao sam je jer je imala puno madeţa po licu. Onda sam pogledao fotografije ostalih i shvatio. Da se vratio. -Da. Znaš li zašto je ĉekao sve ovo vrijeme? Ne, ne poznajem ga. Jer je nakon toga pet godina robijao. Njegova prijateljica, djevojka koja je zbog vas poludjela, nakon mjesec dana bacila se kroz prozor. Progutaj to, Roubaud, ako već nisi dovoljno sit. Adamsberg je ustao i širom otvorio prozor kako bi mogao disati, izbaciti miris znoja i uţasa. Na trenutak je ostao nagnut nad ogradom, spustivši pogled prema ljudima koji su hodali dolje, na ulici, koji nisu ĉuli priĉu. Sedam i petnaest. Sijaĉ je i dalje spavao. Zašto se bojiš kad je on u zatvoru?, upitao je okrenuvši se. Jer to nije on, uzdahnuo je Roubaud. Potpuno ste promašili. Tip kojeg smo muĉili bio je posve iznuren, uplašen, bijedna krpa, slabašan. Tip kojeg su pokazali na televiziji bio je fiziĉki snaţan, nema veze s njim, moţete mi vjerovati. Sigurno? Posve. Onaj tip imao je njušku poput ptiĉice, jako dobro se sjećam. Još uvijek je vani i vreba me. Sad kad sam vam sve rekao, traţim zaštitu. Ali ĉasna rijeĉ, ja nisam ništa uĉinio, osiguravao sam... Pozadinu, ĉuo sam, ne zamaraj se. Ali zar misliš da se nakon pet godina guljenja nije mogao promijeniti? Osobito ako je opsesivno odluĉio osvetiti se? Ne misliš li da se

mišići mogu nabildati, za razliku od mozga? I da se, za razliku od tebe koji si ostao glupan, on mogao svjesno promijeniti? Zbog ĉega? Da spere sram, da ţivi i da vas osudi. Adamsberg je otišao do ormara i iz njega izvadio plastiĉnu vrećicu u kojoj je bila velika omotnica boje bjelokosti te ju je lagano pomicao Roubaudu pred oĉima. - Je li ti ovo poznato? Da, kazao je Roubaud nabravši ĉelo. Jedna je bila na podu sad kad sam odlazio od kuće. Nije bilo niĉega unutra, bila je prazna i već otvorena. - To je bio on, sijaĉ. Iz omotnice ti je pustio zaraţene buhe. Roubaud je rukama ĉvrsto stisnuo trbuh. Bojiš li se kuge? Ne previše, odgovorio je Roubaud. Ne vjerujem baš u te gluposti, to je obiĉna obmana. Mislim da ih zadavi. - U pravu si. Jesi li siguran da ta omotnica nije bila ondje juĉer? Siguran. Adamsberg je rukom prešao preko obraza, zamišljen. DoĊi ga vidjeti, kazao je uputivši se prema vratima. Roubaud je oklijevao. Sad se ne zabavljaš tako dobro kao prije, u dobrim starim vremenima? Dodi, ništa ne riskiraš, zvijer je u kavezu. Adamsberg je dovukao Roubauda do Damaskove ćelije. Ovaj je još uvijek spavao snom pravednika, s glavom postrance poloţenom na pokrivaĉ. Dobro ga pogledaj, kazao je Adamsberg. Ne ţuri. Nemoj zaboraviti da je prošlo gotovo osam godina otkako si ga vidio i da u ono vrijeme tip nije bio u najboljoj formi. Roubaud je promatrao Damaska kroz rešetke, gotovo fasciniran. Onda?, upitao je Adamsberg. Moguće je, odgovorio je Roubaud. Usta, moguće je. Trebao bih vidjeti oĉi. Adamsberg je otvorio ćeliju pod gotovo paniĉnim Roubaudovim pogledom. Ţeliš da je zatvorim?, upitao je Adamsberg. Ili hoćeš da te zakljuĉam zajedno s njim, kako biste se mogli zabavljati kao kad ste bili mladi, sjećajući se lijepih dana? Ne govorite gluposti, kazao je Roubaud suho. Moţda je opasan. I ti si takoĊer bio opasan. Adamsberg se zatvorio s Damaskom, a Roubaud ga je gledao kao krotitelja koji je ušao u arenu. Komesar je prodrmao Damaska po leĊima. Probudi se, Damask, imaš posjet. Damask je sjeo gunĊajući i pogledao zidove ćelije, uţasnut. Onda se sjetio i zabacio kosu unatrag. Što se dogaĊa?, upitao je. Mogu li ići? Ustani. Tu je neki tip koji te ţeli pogledati, tvoj stari poznanik. Damask ga je poslušao, omotan u pokrivaĉ, i dalje poslušan, a Adamsberg je naizmjence promatrao dvojicu muškaraca. Damaskovo lice kao da se lagano zatvorilo. Roubaud je razrogaĉio oĉi, a zatim se udaljio. Onda?, upitao je Adamsberg kad su se vratili u ured. Jesi li se sjetio? Moguće je, odgovorio je Roubaud, ne osobito uvjeren. No ako je to on, onda je udvostruĉio obujam. A lice? Moguće je. Nije imao dugu kosu. Paziš da se ne uvališ? Bojiš se? Roubaud je spustio glavu.

Moţda nisi u krivu, kazao je Adamsberg. Tvoj osvetnik vjerojatno ne djeluje sam. Ostat ćeš ovdje dok mi stvari ne budu jasnije. Hvala, kazao je Roubaud. Daj mi ime buduće ţrtve. Pa to sam ja. Shvatio sam, ali onaj drugi? Bilo vas je sedam, manje pet koji su mrtvi jednako dva. Tko je ostao? Neki suhi tip, ruţan poput krtice, najgori u skupini, po mom mišljenju. On je zabio batinu. Ime? Nismo si govorili ni imena ni prezimena. U takvoj vrsti posla nitko ne ţeli preuzeti rizik. Dob? Kao svi mi. Imao je dvadeset do dvadeset pet. Iz Pariza? Pretpostavljam. Adamsberg je pospremio Roubauda u ćeliju koju nije zatvorio, a onda je Damasku kroz rešetke pruţio odjeću. Sudac je odluĉio da će podići optuţnicu. - Dobro, kazao je Damask mirno, sjedeći na klupi. - Govoriš li latinski, Damask? -Ne. - I dalje mi nemaš ništa za reći? Vezano za buhe. -Ne. A vezano za tipove koji su te ispitivali jednog ĉetvrtka, 17. oţujka? Nemaš mi ništa za reći? Ni o djevojci koja se zabavljala? Damask je i dalje šutio, s dlanovima okrenutima prema sebi i palcem koji je doticao dijamant. Sto su ti uzeli, Damask? Osim prijateljice, tijela, ĉasti? Sto su traţili? Damask se nije ni pomaknuo. Dobro, rekao je Adamsberg. Poslat ću ti doruĉak. Odjeni se. Adamsberg je povukao Danglarda u stranu. Onaj gad Roubaud nije siguran, kazao je Danglard. To je za vas nezgodno. Damask ima pomagaĉa vani, Danglarde. Buhe su ostavljene kod Roubauda dok je Damask već bio kod nas. Netko je preuzeo stvar ĉim je objavljeno njegovo uhićenje. Postupio je vrlo brzo, ne gubeći vrijeme na slikanje ĉetvorki kao upozorenje. Ako ima pomagaĉa, time se moţe objasniti i njegova mirnoća. Ima nekoga tko će nastaviti posao i on na to raĉuna. Pošaljite ljude da ispitaju njegovu sestru Evu i sve koji se obiĉno nalaze na trgu kako bismo saznali vida li se s prijateljima. A ponajprije ţelim ispis svih telefonskih poziva u posljednja dva mjeseca. Iz dućana i iz stana. Nećete ići s nama? Više ne odišem svetošću na trgu. Sada sam izdajnik, Danglarde. Lakše će razgovarati s policajcima koje ne poznaju. Dobro, kazao je Danglard. Mogli smo je dugo traţiti, tu zajedniĉku toĉku. Susret, rupu, veĉer, tipove koji se ĉak ni ne poznaju. Imali smo sreće što je tog Roubauda uhvatila panika. Itekako, Danglarde. -

Adamsberg je izvadio mobitel i pogledao ga u oĉi. U tišini ga prekli- njući da zazvoni, da se pomakne, da uĉini nešto zanimljivo, na kraju je ureĊaj zamijenio za projekciju same Camille. Poĉeo mu je govoriti, pripovijedati svoj ţivot, kao da bi ga Camille mogla ĉuti. No kao što je Bertin toĉno govorio, to ne moţe dovesti do zadovoljstva, takve stvari, i Camille nije izašla iz mobitela poput duha iz svjetiljke. Nema veze. Paţljivo ga je poloţio na pod, da mu ne naudi, te se ispruţio i spavao sat i pol. Danglard ga je probudio s ispisom Damaskovih telefonskih poziva. Ispitivanja na trgu nisu donijela ništa vaţno. Eva bijaše zatvorena poput školjke, Marie-Beile je svako malo zapadala u plaĉ, Decambrais je bio uvrijeĊen, Lizbeth je vrijeĊala, a Bertin se izraţavao jednosloţnim rijeĉima, vratila mu se sva ona normandijska nepovjerljivost. Iz svega toga ipak je proizašlo da Damask takoreći nije napuštao trg i da je sve veĉeri provodio slušajući Lizbeth u kabaretu, ne druţeći se ni s kim ondje. Nije imao prijatelja, a nedjelje je provodio sa sestrom. Adamsberg je pregledao popis telefonskih poziva, traţeći broj koji bi se ponavljao. Ako je imao pomagaĉa, Damask je nuţno morao biti s njim u stalnom kontaktu, s obzirom na to koliko je sloţeni kalendar ĉetvorki, buha i ubojstava bio zgusnut. Ali Damask je iznimno rijetko telefonirao. Od kuće su zabiljeţeni pozivi u dućan, zasigurno je to Marie-Belle nazivala Damaska, a iz dućana je popis bio vrlo kratak, s rijetkim ponavljanjima. Adamsberg je provjerio ĉetiri broja koja su se donekle ponavljala, svi su bili od dobavljaĉa sportskih dasaka, rola i kaciga. Adamsberg je popis odloţio na kraj stola. Damask nije bio glup. Damask je bio natprosjeĉno inteligentan, a svoj prazan pogled je uvjeţbao. Sve je pripremio u zatvoru i poslije. Sedam godina pripreme. Ako je imao pomagaĉa, nije ţelio da ga otkriju i nije ga nazivao od kuće. Adamsberg je nazvao postaju ĉetrnaestog arondismana i zatraţio ispis poziva iz javne govornice u ulici Gaite. Faks je stigao nakon dvadeset minuta. Nakon ekspanzije mobitela, upotreba javnih telefonskih govornica naglo se smanjila i Adamsberg je trebao pregledati dosta kratak popis. Na njemu je otkrio jedanaest brojeva koji su se ponavljali. - Dešifrirat ću ih, ako ţelite, predloţio mu je Danglard. - Najprije ovaj, kazao je Adamsberg stavljajući prst na jedan broj. Ovaj u Hauts-de-Seine. - Mogu li znati?, upitao je Danglard i pokrenuo raĉunalo. - Sjeverno predgraĊe, to je naše. Uz malo sreće, doći ćemo do Clichyja. Zar ne bi bilo bolje provjeriti i ostale? Neće pobjeći. Danglard je nekoliko trenutaka tipkao u tišini. Clichy, objavio je. Ţarište kuge 1920. To je u njegovoj obitelji, to je njegova utvara. Ondje je ţivio, vjerojatno. Brzo, Danglarde, ime, adresa. Clementine Courbet, ulica Hauptoul, broj 22. Potraţite medu prebivalištima. Danglard je tipkao dok je Adamsberg hodao po prostoriji, nastojeći izbjeći macu koja se igrala s koncem što je visio s njegovih hlaĉa. Clementine Courbet, roĊena Journot, iz Clichyja, supruga Jeana Courbeta. Što još? Pustite to, komesare. Ima osamdeset šest godina. To je neka starica, pustite to. Adamsberg je naĉinio grimasu. Što još?, navaljivao je Adamsberg. Imala je kćer, roĊenu 1942. u Clichyju, mehaniĉki je proĉitao Danglard, Roseline Courbet.

Dobro pogledajte tu Roseline. Adamsberg je pokupio Lopticu i stavio je u košaru. Ona je odmah iskoĉila van. Roseline, roĊena Courbet, supruga Heller-Deville, Antoinea. Danglard je pogledao Adamsberga, ništa ne govoreći. Imali su sina? Arnauda? Arnaud Damask, potvrdio je Danglard. Njegova baka, kazao je Adamsberg. Naziva baku u miru iz telefonske govornice. Roditelji te bake, Danglarde? Umrli. Nećemo valjda ići do srednjeg vijeka. Njihova imena? Tipke na tipkovnici brzo su se pomicale. Emile Journot i Celestine Davelle, roĊeni u Clichyju, u dijelu koji se zove Hauptoul. Eto ih, prošaptao je Adamsberg, oni su pobijedili kugu. Dama- skova je baka imala šest godina u vrijeme epidemije. Uzeo je Danglardov telefon i okrenuo Vandooslerov broj. Marc Vandooslcr? Ovdje Adamsberg. Trenutak, komesare, kazao je Marc, moram odloţiti glaĉalo. Hauptoul, u Clichyju, govori li vam nešto? U Hauptoulu je bilo središte epidemije, tu su bile sirotinjske barake. Imate neku specijalku koja o tome govori? Ne, imam adresu. Taj je dio odavno nestao, zamijenile su ga uliĉice i siromašne kuće. Hvala, Vandooslere. Adamsberg je polako spustio slušalicu. Trebam dva ĉovjeka, Danglarde. Idemo tamo. Ĉetvero? Za jednu staricu? Ĉetvero. Otići ćemo kod suca po nalog. Kad ćemo jesti? Po putu. -

XXXIV. Popeli su se starom alejom obrubljenom smećem koja je vodila do male oronule kuće, na koju je nadogradeno krilo od loše sklepanih dasaka. Lagano je kišilo po krovu od crijepova. Ljeto se pokvarilo, rujan takoĊer. Dimnjak, kazao je Adamsberg pokazujući na krov. Drvo. Od stabla jabuke. Pokucao je na vrata i neka je starica otvorila, velika i snaţna, teškog i naboranog lica, kose prekrivene rupcem s cvjetnim uzorkom. Njezine vrlo tamne oĉi u tišini su prešle preko ĉetiri policajca. Onda je izvadila cigaretu koja joj je visjela iz usta. - Murjaci, kazala je. To nije bilo pitanje, nego toĉna dijagnoza. - Murjaci, potvrdio je Adamsberg ulazeći. Clementine Courbet? - Ta sam, odgovorila je Clementine. Starica ih je uvela u blagovaonicu i malo lupnula po klupi prije nego što ih je pozvala da sjednu. Sada ima i ţena u policiji?, upitala je prezrivo gledajući poruĉnicu Helene Froissy. Pa neću vam na tome ĉestitati. Zar ne mislite da ima dovoljno tipova koji se igraju vatrenim oruţjem, pa ne bi ih trebalo oponašati, ne? Nemate li kakvu drugu ideju, ili dom? Clementine je taj „dom" izgovorila onako seljaĉki. Uzdišući se udaljila u kuhinju te se vratila noseći pladanj s ĉašama i tanjur s kolaĉima. Imaginacija, to je ono što uvijek nedostaje, zakljuĉila je stavljajući pladanj na stolić s nadstolnjakom, ispred klupe s cvjetnim uzorkom. Kuhano vino, kolaĉići s koţicom od mlijeka, sjećate li se toga? Adamsberg ju je gledao, iznenaĊen, gotovo zaveden njenim teškim, istrošenim licem. Kernorkian je komesaru dao do znanja da neće odbiti kolaĉiće, jer mu sendviĉ koji je pojeo u automobilu nije bio dovoljan. U pravi ĉas, kazala je Clćmentine. Ali koţica od mlijeka više se ne moţe naći. Mlijeko je postalo voda. Moram ga zamijeniti vrhnjem. Clćmentine je napunila pet ĉaša, ispila gutljaj kuhanog vina i pogledala ih. Dosta je bilo gluposti, kazala je upalivši cigaretu. O kome je rijeĉ? Arnaud Damask Heller-Deville, zapoĉeo je Adamsberg, uzevši kolaĉić. Arnaud Damask Viguier, oprostite, rekla je Clementine. Tako mu je draţe. Pod ovim krovom se ne izgovara prezime Heller-Deville. Ako vam to smeta, idite ga vani izgovoriti. - To je vaš unuk? Znate, tuţni ljubavniĉe, odgovorila je Clementine ispruţivši bradu prema Adamsbergu, ne pokušavajte me zafrkavati. Da to ne znate, ne biste bili ovdje, ne? Kakvi su vam kolaĉići? Jesu li dobri ili nisu? - Dobri su, potvrdio je Adamsberg. Izvrsni, uvjeravao ju je Danglard, i to je stvarno mislio. Istinu govoreći, nije kušao tako dobre kolaĉiće već najmanje ĉetrdeset godina i taj ga je dojam ispunjavao nevjerojatnim veseljem. Dosta je bilo gluposti, kazala je starica, i dalje stojeći, mjerkajući ĉetvero murjaka. Dat ćete mi vremena da sklonim nadstolnjak, zatvorim plin i obavijestim susjedu, onda sam vaša. Clementine Courbet, imamo nalog za pretres, kazao je Adamsberg. Najprije ćemo pregledati kuću.

Kako se vi zovete? Glavni komesar Jean-Baptiste Adamsberg. Jean-Baptiste Adamsberg, nemam naviku zagorĉavati ţivot ljudima koji mi nisu uĉinili ništa naţao, bili oni murjaci ili ne bili. Štakori su na tavanu, kazala je pokazujući prstom prema stropu, tristo dvadeset dva štakora, plus osam strvina prekrivenih gladnim buhama za koje vam savjetujem da im se ne pribliţavate, jer u protivnom ne mogu jamĉiti za vaš ţivot. Ako ţelite gurati nos ondje gore. Trebalo bi najprije obaviti dezinsekciju. Nemojte se truditi: ţivotinje su gore, a Arnaudov pisaĉ, na kojem je tiskao poruke, nalazi se u maloj sobi. Zajedno s omotnicama. Zanima li vas još nešto? - Knjiţnica, kazao je Danglard. TakoĊer na tavanu. Najprije treba proći štakore. Ĉetiristo svezaka, to vam nešto govori? - O kugi? - A o ĉemu drugom? Clementine, blago je rekao Adamsberg uzimajući još jedan kolaĉić, zar ne biste sjeli? Clementine je svoje krupno tijelo zavalila u naslonjaĉ s cvjetnim uzorkom i prekriţila ruke. - Zašto sve to govorite?, upitao je Adamsberg, Zašto ne poriĉete? Što, okuţene? Pet ţrtava, da. Ţrtve moje dupe, kazala je Clćmentine. Krvnici. Krvnici, potvrdio je Adamsberg. Muĉitelji. Mogu krepati. Što više krepaju, to će Arnaud više oţivjeti. Sve su mu uzeli, sveli su ga na najniţu razinu. Arnaud mora oţivjeti. A to nije moguće dok taj nered ostane na zemlji. To bi bilo suviše lijepo. Nered je vrlo ţivahan. Trebalo mu je pomoći, Clćmentine? Samo malo. Zašto kuga? Journotovi su gospodari kuge, kazala je Clćmentine odrješito. Ne treba dirati jednog Journota, to je sve. U protivnom? U protivnom, Journotovi će mu poslati kugu. Oni su gospodari velike pošasti. Clćmentine, zašto nam sve to govorite?, ponovio je Adamsberg. Umjesto ĉega? Umjesto da šutite. Pronašli ste me, ne? A mali je zatvoren od juĉer. Dakle, dosta je bilo gluposti, idemo i to je sve. Sto to mijenja na stvari? Sve, odgovorio je Adamsberg. Ništa, kazala je Clćmentine, oporo se smješkajući. Posao je završen. Kuţite, komesare? Završen. Neprijatelj je na svom mjestu. Sljedeća tri crknut će u roku od osam dana, ma što se dogodilo, bila ja ovdje ili negdje drugdje. Za njih je prekasno. Posao je završen. Svih osmero bit će mrtvo. Osmero? Šest muĉitelja, okrutna djevojka i nalogodavac. Meni je to osmero. Upoznati ste s tim ili niste upoznati? Damask nije ništa rekao. Normalno. Nije mogao govoriti prije nego što bude siguran da je posao završen. Tako smo se dogovorili, u sluĉaju da jedno uhvate. Kako ste ga pronašli? -

Preko dijamanta. Skriva ga. Ja sam ga vidio. Ah, kazala je Clćmentine. Vi imate znanja, znanja o Boţjoj pošasti. Nismo na to raĉunali. Pomutio sam se to brzo nauĉiti. - Ali prekasno. Posao je završen. Neprijatelj je na svom mjestu. Buhe? Da. Već su na njima. Već su zaraţeni. Njihova imena, Clementine? Moţete potrĉati. Spasili biste ih? To je njihov usud koji se ispunjava. Nije trebalo uništiti jednog Journota. Uništili su ga, komesare, njega i djevojku koju je volio, koja je skoĉila kroz prozor, sirota cura. Adamsberg je pognuo glavu. - Vi ste ga, Clementine, uvjerili da se mora osvetiti? Razgovarali smo o tome gotovo svaki dan, u zatvoru. On je nasljednik svog pradjeda i prstena. Arnaud je morao podignuti glavu, kao Emile, za vrijeme epidemije. - Ne bojite se zatvora? Za vas? Za Damaska? Zatvor?, upitala je Clementine udarivši se rukama po bedrima. Šalite se, komesare? Arnaud i ja nismo nikoga ubili. Samo malo. Nego tko? Buhe. Pustiti zaraţene buhe, to je kao da pucate u nekoga. One nisu morale ubosti, samo malo. To je Boţja pošast, pada gdje joj se svidi. Ako je netko ubio, onda je to Bog. Ne mislite valjda Boga uhititi? Adamsberg je promatrao lice Clementine Courbet koje je bilo jednako mirno kao lice njezina unuka. Shvatio je odakle dolazi Damaskova gotovo nepokolebljiva mirnoća. I jedno i drugo osjećali su se iskreno nevini za pet ubojstava koja su poĉinili i tri koja su planirali poĉiniti. Dosta je bilo gluposti, kazala je Clementine. Sada kad smo popriĉali, idem s vama ili ostajem? Zamolit ću vas da poĊete s nama, Clementine Courbet, kazao je Adamsberg ustajući. Da date iskaz. Bit ćete u pritvoru. Pa to mi odgovara, kazala je Clementine takoĊer ustajući. Tako ću vidjeti maloga. Dok je Clementine raspremala stol, gasila vatru, zatvarala plin, Ker- norkian je Adamsbergu dao do znanja da ne ţuri previše otići pregledati tavan. Nisu zaraţene, naredniĉe, rekao je Adamsberg. Dragi Boţe, gdje mislite da je ta ţena pronašla kuţne štakore? Ona sanja, Kernorkiane, sve je to u njezinoj glavi. Nije vaţno što ona kaţe, usprotivio se Kernorkian, turobnog izraza. Ona je svaki dan u dodiru s njima, a nema kugu. - Journotovi su zaštićeni, komesare. - Journotovi imaju utvaru koja vam neće ništa uĉiniti, imate moju rijeĉ. Napada samo one koji su pokušali uništiti nekog od Journotovih. - Obiteljski osvetnik, na neki naĉin? - Toĉno. Uzmite i drveni ugljen te ga uputite u laboratorij, s oznakom ţurno. Dolazak starice u Brigadu izazvao je stanovitu senzaciju. Sa sobom je donijela veliku kutiju s kolaĉima koje je veselo pokazala Damasku, zaustavivši se ispred njega. Damask se nasmiješio. - Bez uznemiravanja, Arnaude, rekla mu je ni ne pokušavajući stišati glas. Posao je završen. Svi, svi ih imaju. -

Damask se opet nasmiješio, primio je kutiju koju mu je pruţila kroz rešetke te se mirno vratio i sjeo na klupu. - Pripremite joj ćeliju pored Damaskove, naloţio je Adamsberg. Uzmite madrac iz garderobe i stavite ga tako da bude što je moguće komfornije. Starica ima osamdeset šest godina. Clementine, kazao je obraćajući se starici, dosta je bilo gluposti, sada uzimamo taj iskaz ili se moţda osjećate umorno? - Uzimamo ga, odluĉno je kazala Clementine. Oko šest sati naveĉer, Adamsberg je otišao u šetnju, glave oteţale od onoga što mu je otkrila Clementine Journot, udana Courbet. Slušao ju je dva sata, a zatim je suoĉio baku i unuka. Njihova uvjerenost u skoru smrt trojice posljednjih muĉitelja nijednom nije bila dovedena u pitanje. Ĉak ni onda kad im je Adamsberg dokazao da je vrijeme koje je proteklo izmeĊu puštanja buha i smrti ţrtava bilo prekratko, uvelike prekratko da bi se njihova smrt mogla pripisati kuţnim buhama. Taje pošast uvijek spremna da je Bog po svom nalogu pošalje i da krene kad se njemu svidi, odgovarala je Clementine, recitirajući bez pogreške specijalku od 19. rujna. Ĉak ni onda kad joj je Adamsberg pokazao negativne rezultate analize koji su dokazali posvemašnju neškodljivost njihovih buha. Ĉak ni onda kad im je pod nos stavio fotografije koje pokazuje davljenje. Vjera koju su imali u svoje insekte ostala je nepokolebljiva, kao i njihova uvjerenost da će trojica muškaraca ubrzo umrijeti, jedan u Parizu, drugi u Troyesu i posljednji u Chätelleraultu. Lutao je ulicama više od sata te se zaustavio pred zatvorom Sante. Neki je zatvorenik, gore, gurnuo nogu kroz rešetke. Uvijek je postojao neki tip koji bi gurnuo nogu i vitlao njome po zraku iznad bulevara Arago. Ne ruku, nego nogu. Ne u ĉarapi, nego bosu. Neki tip koji je, poput njega, ţelio šetati vani. Promotrio je tu nogu, zamislio Clemen- ti a inu, onda Damaskovu kako se vrti ispod oblaka. Nije mislio da su tako ludi, osim u dijelu u kojem ih je vodila njihova utvara. Kad se noga naglo uvukla u ćeliju, Adamsberg je shvatio da je treći element još uvijek izvan zidina, spreman dovršiti zapoĉeti posao, u Parizu, u Troyesu, u Chätelleraultu, s kugliĉnim ovratnikom.

XXXV. Adamsberg je zaokrenuo prema Montparnasseu i stigao do trga Edgar-Quinet. Za ĉetvrt sata Bertin će oglasiti veĉernji gong. Gurnuo je vrata Vikinga pitajući se hoće li se Normandanin usuditi zgrabiti ga za vrat kao što je uĉinio svojoj sinoćnoj mušteriji. No Bertin se nije pomaknuo dok se Adamsberg uvlaĉio ispod pramca jedrenjaka i zauzeo mjesto za stolom. Nije se pomaknuo, ali nije ga ni pozdravio nego je izašao ĉim je Adamsberg sjeo. Adamsberg je shvatio da će u razmaku od dvije minute cijeli trg biti obaviješten da je murjak koji je pokupio Damaska u kafiću i da će ubrzo imati cijelu gomilu za vratom. Upravo je po to i došao. Moţda će se ĉak veĉeras, iznimno, Decambraisova veĉera odrţati u Vikingu. Stavio je mobitel na stol i ĉekao. Nakon pet minuta, neprijateljska skupina odgurnula je vrata kafića, predvoĊena Decambraisom, iza kojeg su išli Lizbeth, Castillon, Le Guern, Eva i mnogi drugi. Samo je Le Guern izgledao dosta ravnodušno u odnosu na situaciju. Zaprepašćujuće novosti već ga odavno nisu zaprepašćivale. - Sjednite, gotovo je naredio Adamsberg, podigavši glavu da se suoĉi s agresivnim licima koja su ga okruţila. Gdje je mala?, upitao je traţeći Marie-Belle. -Bolesna je, muklo je odgovorila Eva. U krevetu je. Zbog vas. -I vi sjednite, Eva, kazao je Adamsberg. Mladoj se ţeni lice promijenilo u jedan dan, a Adamsberg je na njemu proĉitao silnu koliĉinu oĉite mrţnje, zbog koje je izgubila starinsku blagost svoje melankolije. Još juĉer ona je bila dirljiva, a veĉeras prijeteća. - Izvucite Damaska odanle, komesare, kazao je Decambrais, prekidajući tišinu. Prevarili ste se, izgubit ćete se u svemu tome. Damask je miroljubiv i njeţan. On nije nikoga ubio, nikada. Adamsberg nije odgovorio nego se udaljio prema zahodu da nazove Danglarda. Dva ĉovjeka neka nadziru stan Marie-Belle, u ulici Convention. Zatim se vratio za stol, nasuprot starom uĉenom Decambra- isu koji ga je gledao oholim pogledom. Pet minuta, Decambraise, kazao je podiţući ruku, raširenih prstiju. Ispriĉat ću jednu priĉu. I briga me ako ću sve zagnjaviti, ispriĉat ću je. A kad ja priĉam, priĉam u svom ritmu i svojim rijeĉima. Katkada uspavam svog pomoćnika. Decambrais je podigao bradu i zašutio. - Godina je 1918., kazao je Adamsberg. Emile Journot, prnjar po zanimanju, vratio se ţiv i zdrav iz Prvog svjetskog rata. - Baš nas briga za to, kazala je Lizbeth. - Šuti, Lizbeth, ĉovjek pripovijeda. Pusti ga da kaţe. - Ĉetiri godine na fronti i nikada nije bio ranjen, nastavio je Adamsberg, reklo bi se pravo ĉudo. 1915. prnjar spašava ţivot svome zapovjedniku, kad ga je ranjenog izvukao s niĉije zemlje. Zapovjednik je, prije nego što će biti evakuiran u pozadinu, u znak zahvalnosti dao svoj prsten Journotu, vojniku bez ĉina. - Komesare, kazala je Lizbeth, nismo ovdje da jedni drugima priĉamo priĉice o dobrim starim vremenima. Ovdje smo da razgovaramo o Damasku. Adamsberg je pogledao Lizbeth. Bila je blijeda i bilo je to prvi put da je vidio blijedu crnu koţu. Ten joj je postao siv. - Ali priĉa o Damasku je stara priĉa o dobrom starom vremenu, Lizbeth, kazao je Adamsberg. Nastavit ću. Journot bez ĉina nije taj dan dangubio. Zapovjednikov prsten imao je dijamant, veći od leće. Za cijelog trajanja rata, Emile Journot nosio ga je na prstu,

s kamenom okrenutim prema dlanu i pokrivenim blatom, da mu ga tko ne bi ukrao. Demobiliziran je 1918. te se vratio u svoju bijedu u Clichy, ali prsten nije prodao. Za Emilea Journota, prsten je spasenje i svetost. Dvije godine kasnije u njegovom mjestu izbila je kuga i opustošila cijelu ulicu. Ali obitelj Journot - Emile, njegova ţena i njihova šestogodišnja kći Clćmentine - su pošteĊeni. Ljudi gunĊaju, optuţuju. Emile od lijeĉnika koji obilazi devastirano mjesto saznaje da dijamant štiti od pošasti. -Je li ta glupost istinita?, upitao je Bertin iza šanka. - Istinita je u knjigama, odgovorio je Decambrais. Nastavite, Adamsberg. Razvlaĉimo sve skupa. - Upozorio sam vas. Ako ţelite saznati vijesti o Damasku, slušat ćete me kako razvlaĉim do kraja. Vijesti, uvijek te vijesti, kazao je Joss, stare ili nove, duge ili kratke. - Hvala, Le Guern, kazao je Adamsberg. Emile Journot odmah je optuţen da upravlja kugom, da je moţda sije. - Nije nas briga za tog Emilea, kazala je Lizbeth. - To je Damaskov pradjed, Lizbeth, odgovorio je Adamsberg, dosta ĉvrsto. Bojeći se linĉa, obitelj Journot bjeţi iz Hauptoula usred noći, s djevojĉicom na oĉevim leĊima, prelazeći preko smetlišta na kojima su umirali kuţni štakori. Dijamant ih štiti, oni ţivi i zdravi nalaze utoĉište kod roĊaka u Montreuilu, a u svoju staru ĉetvrt vraćaju se tek kad je drama završila. Njihov je ugled izgraĊen. Journotovi, nekoć poniţeni, postali su heroji, vladari i gospodari kuge. Njihova ĉudesna priĉa pretvara ih u slavne prnjare i postaje njihova deviza. Emile se definitivno vezuje za prsten i sve one priĉe o kugi. Nakon njegove smrti, njegova kći Clementine nasljeĊuje prsten, slavu i priĉe. Udaje se i ponosno podiţe kćer Roseline, ĉuvajući kult moći Journotovih. Ta će se kći udati za Heller-Devillea. Udaljavamo se, udaljavamo se, gunĊala je Lizbeth. Pribliţavamo se, kazao je Adamsberg. - Heller-Deville? ProizvoĊaĉ zrakoplova?, upitao je Decambrais, malo oporo. To će tek postati. U ono doba to je mladić od dvadeset tri godine, ambiciozan, inteligentan, naprasit, ţeli zgrabiti cijeli svijet. A to je Damaskov otac. Damask se preziva Viguier, kazao je Bertin. -To nije njegovo prezime. Damask se preziva Heller-Deville. Raste izmeĊu grubog oca i uplakane majke. Heller-Deville tuĉe svoju ţenu i šamara sina, a sedam godina nakon djeĉakova roĊenja, manje-više napušta obitelj. Adamsberg je bacio pogled na Evu koja je naglo spustila glavu. A mala?, upitala je Lizbeth, koja se poĉela zanimati.

govore o Marie-Belle. Ona je roĊena mnogo poslije Damaska. Damask svaki put kad moţe bjeţi kod bake Clementine, u Clichy. Ona tješi djeĉaka, ohrabruje ga i jaĉa, podsjećajući ga na slavne dane obitelji Journot. Nakon šamara i oĉeva odlaska, slava obitelji Journot postaje Damaskova jedina snaga. Kad je napunio deset godina, baka mu je sveĉano povjerila prsten, a zajedno s njim i dijamant, odnosno moć da upravlja Boţjom pošasti. Ono što je za djeĉaka još uvijek bila igra rata, ukotvilo se u njegov duh i postalo izvanredno sredstvo osvete, tada još simboliĉko. Obilazeći trţnice Saint-Ouena i Clignancourta, baka je skupila impresivnu koliĉini knjiga o kugi, o onoj njezinoj, iz 1920., i o svim ostalim, koje su pothranjivale obiteljsku epopeju. Zamislite samo. Poslije je Damask dovoljno velik da sam naĊe utjehu u okrutnim pripovijestima o crnoj kugi. On ih se ne boji, baš naprotiv. Ima dijamant velikog Emilea, junaka iz Prvog svjetskog rata i junaka kuge. Ti mu tekstovi donose olakšanje, oni predstavljaju njegovu prirodnu osvetu zbog nesretnog djetinjstva. To je njegov pojas za spašavanje. Jeste li shvatili? - Ne vidim nikakvu vezu, kazao je Bertin. To ništa ne dokazuje. - Damask ima osamnaest godina. On je nejak mladić, nerazvijen i nespretan. Postaje fiziĉar, vjerojatno da nadmaši oca. Obrazovan je, latinist, kugolog, kultiviran i nadaren znanstvenik, ali ima jednu utvaru u glavi. Poĉeo se baviti aeronautikom. S dvadeset ĉetiri godine otkrio je proces proizvodnje koji sto puta umanjuje opasnost pucanja u ĉeliku, laganom poput spuţve, ne znam toĉno cijelu priĉu. Ne mogu vam reći zašto, ali taj ĉelik je iznimno vaţan u proizvodnji zrakoplova. - Damask je nešto otkrio?, upitao je Joss, iznenaĊen. S dvadeset ĉetiri godine? - Upravo tako. I imao je namjeru to skupo unovĉiti. Neki je tip odluĉio da mu neće ništa platiti i da će ĉelik oteti od Damaska, bez ikakve love. Poslao je na njega šest ljudi, šest divljih pasa, koji ga poniţavaju, muĉe i siluju njegovu prijateljicu. Damask je sve otkrio, izgubivši u jednoj veĉeri ponos, ljubav i otkriće. I slavu. Mjesec dana kasnije, njegova se prijateljica bacila kroz prozor. Prije gotovo osam godina, donesen je pravorijek u sluĉaju Arnauda Heller-Devillea. Zbog optuţbe da je djevojku bacio kroz prozor, osuĊen je na pet godina zatvora, odakle je izašao prije nešto više od dvije godine. - Zašto Damask nije ništa rekao tijekom suĊenja? Zašto je dopustio da ga zatvore? Jer da je murja otkrila muĉitelje, Damask više ne bi imao odriješene ruke. A Damask se htio osvetiti, pod svaku cijenu. U ono doba nije bio dovoljno jak da se protiv njih bori. Ali pet godina kasnije, stvar izgleda posve drukĉije. Slabašni Damask izlazi iz zatvora s petnaest kilograma mišića, odluĉan da mu više nikada u ţivotu nitko neće govoriti o ĉeliku i posve opĉinjen ţeljom za osvetom. U zatvoru lako postanete opĉinjeni. To je gotovo jedini izlaz: biti opĉinjen. Izlazi i ima osam osoba koje treba ubiti: šest muĉitelja, djevojku koja ih je pratila i naruĉitelja. Tijekom pet godina, stara je Clementine strpljivo gradila njihov put, slijedeći Damaskove upute. Sada su spremni. Da bi ubijao, Damask se naravno okreće obiteljskoj moći. Što drugo? Petero ih je podleglo ovoga tjedna. Ostaju trojica. - To nije moguće, kazao je Decambrais. - Damask i njegova baka su sve priznali, kazao je Adamsberg, gledajući ga u oĉi. Sedam godina pripreme. Štakori, buhe i stare knjige su kod bake, koja i dalje ţivi u Clichyju. Omotnice boje bjelokosti takoĊer. Pisaĉ. Sav materijal. - Ne

Decambrais je pognuo glavu. Damask ne moţe ubiti, ponovio je. Ili ja moram predati svoju ploĉicu savjetnika za ţivotna pitanja. Nemojte, sve sam posloţio. Damask je priznao, Decambrais. Sve. Osim imena triju preostalih ţrtava, ĉiju skoru smrt slavodobitno oĉekuje. - Je li rekao da ih je ubio, on sam? -

Ne, priznao je Adamsberg. Rekao je da su ih ubile kuţne buhe. Ako je sve to istina, kazala je Libeth, ne mogu reći da nije u pravu. OtiĊite mu u posjet, Decambraise, ako ţelite, njemu i „Mane", kako je on zove. Potvrdit će vam sve što sam upravo ispriĉao. OtiĊite, Decambraise. Poslušajte ga. Teška tišina nalegla je na stol. Bertin je zaboravio oglasiti veĉeru. IzluĊen, u osam sati i dvadeset pet minuta, šakom je udario po teškoj bakrenoj ploĉi. Odjeknuo je neobiĉan zvuk, poput nekog prikladnog zakljuĉka okrutnoj priĉi o dobrim starim vremenima Amauda Damaska Heller-Devillea. Jedan sat kasnije informacija se, u teško probavljivim dijelovima, već proširila, a Adamsberg se vukao po trgu, zajedno s Decambraisom, nahranjenim i smirenim. Tako je to, Decambraise, govorio je Adamsberg. Ne moţemo tu ništa. I meni je ţao. - Ima nešto što ne štima, kazao je Decambrais. - Toĉno. Ima nešto što ne štima. Ugljen. - Ah, znate dakle? Golema omaška za tankoćutnog kugologa, prošaptao je Adamsberg. A isto tako nisam siguran, Decambraise, da će se tri tipa koja još treba ubiti izvući. - Damask i Clementine su u buksi. - Nema veze. -

XXXVI. Adamsberg je u deset sati napustio trg s osjećajem da je jedna karika popustila, znao je i koja. Ţelio je vidjeti Marie-Belle u skupini. Obiteljska stvar, potvrdio je Ferez. Odsutnost Marie-Belle dovela je do neravnoteţe za stolom u Vikingu. Morao je s njom razgovarati. Ona je bila jedina prijeporna toĉka koja se pojavila u paru Damask-Mane. Kad je Adamsberg izgovorio djevojĉino ime, Damask je htio odgovoriti, ali mu se stara Clementine bijesno okrenula, naloţivši mu da zaboravi tu „kurvinu kćer". Starica je zatim nešto promrmljala izmeĊu zuba, a on misli da je ĉuo nešto kao „ona debela iz Romorantina". Damask je izgledao dosta nesretno i trudio se promijeniti temu, uputivši Adamsbergu pogled kojim ga je preklinjao da se više ne bavi njegovom sestrom. Upravo se zbog toga Adamsberg njome bavio. Još nije bilo jedanaest kad je stigao do ulice Convention. Pokupio je svoja dva ĉovjeka, zavaljena u obiĉnom automobilu, nedaleko od zgrade. Gore, na ĉetvrtom katu, gorjelo je svjetlo. Mogao je dakle pozvoniti kod Marie-Belle bez straha da će je probuditi. Ali Lizbeth je rekla da je bolesna. Oklijevao je. Kad je rijeĉ o Marie-Belle, bio je zdvojan, jednako kao kad je rijeĉ o Damasku i Clementine, jedan dio njega bio je umiren uvjerenjem u njihovu nevinost, dok je drugi dio bio odluĉan da je rijeĉ o sijaĉu. Pogledao je prema proĉelju. Zgrada u Haussmannovu stilu, od visoko kvalitetnog kamena, s reljefnim balkonima. Stan je pokrivao šest prozora na katu. Veliko bogatstvo Heller-Devillea, doista veliko bogatstvo. Adamsberg se pitao zašto Damask, ako je baš morao raditi, nije otvorio luksuzan dućan umjesto onog mraĉnog i zakrĉenog prizemnog prostora Roll-Ridera. Dok je ĉekao u sjeni, neodluĉan, vidio je kako se veţa otvara. Ma- rie-Belle je izašla drţeći ispod ruke nekog dosta sitnog muškarca te je zajedno s njim naĉinila nekoliko koraka po pustom ploĉniku. Nešto mu je govorila, uzrujana, nestrpljiva. Njezin ljubavnik, pomislio je Adamsberg. Ljubavna svaĊa, zbog Damaska. Polako se pribliţio. Dobro je razluĉio, pod svjetlošću uliĉnih svjetiljki, dvije plave, profinjene glave. Muškarac se okrenuo da odgovori Marie-Beile i Adamsberg mu je ugledao lice. Dosta zgodan tip, pomalo beţivotan, bez obrva, ali profinjen. Marie-Belle mu je snaţno stisnula ruku i poljubila ga u oba obraza prije nego što je otišla. Adamsberg je gledao kako se vrata zgrade iza nje ponovno zatvaraju i mladića kako odlazi niz ploĉnik. Ne, nije to bio njezin ljubavnik. Ljubavnika se onako brzo ne ljubi u obraze. Onda je to netko drugi, neki prijatelj. Adamsberg je pogledom pratio mladićevu siluetu kako se udaljava, a zatim je prešao ulicu da se popne kod Marie-Belle. Nije bila bolesna. Imala je sastanak. S nekim. Sa svojim bratom. Adamsberg se ukipio, s rukom na kvaki od ulaznih vrata. Njezin brat. Njezin mladi brat. Ista plava kosa, iste tanke obrve, isti usiljeni osmijeh. Bezbojna, mekana Marie-Belle. Mladi brat iz Romorantina koji se tako bojao Pariza. Ali koji je bio u Parizu. Adamsberg je u tom trenutku shvatio da nije zabiljeţio nijedan poziv u Romorantin, u Loir-et-Cher, prema Damsovom popisu. A sestra je govorila da ga mora redovito zvati. Mali nije bio snalaţljiv, mali je ţelio znati novosti. Ali mali je bio u Parizu. Treći potomak Journotovih. Adamsberg je trkom krenuo ulicom Convention. Ulica je bila duga te je izdaleka vidio mladog Heller-Devillea. Na udaljenosti od trideset metara usporio je i poĉeo ga krišom slijediti. Mladić je ĉesto pogledavao na kolnik, kao da traţi taksi. Adamsberg se uvukao u neku veţu da pozove policijski automobil. Onda je spremio mobitel u unutarnji

dţep, ponovno ga izvadio i gledao u njega. Shvatio je da Camille neće nazvati. Pet godina, deset godina, moţda nikad. Dobro, tim gore, svejedno. Odagnao je tu misao i vratio se lovu na Heller-Devillea. Heller-Deville mladi, drugi ĉovjek, onaj koji će dovršiti posao s kugom, sada kad su stariji brat i Mane u pritvoru. Ni Damask ni Clementine nisu ni na trenutak sumnjali da je preuzeo stvar. Moć obiteljske epopeje je djelovala. Potomci Journotovih znali su zbiti redove i nikakva mrlja se nije tolerirala. Oni su bili gospodari, a ne ţrtve. A ljaga se prala u krvi kuge. Marie-Beile je upravo to prepustila najmlaĊem Journotu. Damask ih je ubio petero, ovaj će ubiti trojicu. Nije ga smio izgubiti, ni uplašiti. Praćenje je postalo sloţeno jer se mladić bez prestanka okretao prema kolniku, Adamsberg takoĊer, bojeći se da ne ugleda taksi, za koji nije bio siguran da će ga uspjeti neprimjetno zaustaviti. Adamsberg je primijetio automobil koji se polako pribliţavao, automobil beţ boje za koji je odmah shvatio da je iz Brigade. Dovezao se do Adamsberga koji je vozaĉu diskretno dao do znanja da uspori, ne okrećući pritom glavu. Ĉetiri minute kasnije, stigavši do raskriţja Felix-Faure, mladi Heller- Deville podigao je ruku i taksi se zaustavio uz ploĉnik. Adamsberg je trideset metara iza njega uskoĉio u automobil beţ boje. - Iza taksija, prošaptao je, tiho zatvorivši vrata. Shvatila sam, odgovorila je poruĉnica Violette Retancourt, teška i krupna ţena koja ga je onako grubo prozvala na prvom hitnom sastanku. Pored nje, Adamsberg je prepoznao mladog Estalerea zelenih oĉiju. - Retancourt, predstavila se ţena. - Estalere, kazao je mladić. Oprezno ga slijedite, bez naglih pokreta, Retancourt. Pazim na njega kao na zjenicu oka. - Tko je to? Drugi ĉovjek, Journotov praunuk, mladi gazda. On se sprema kazniti jednog muĉitelja u Troyesu, drugog u Chätelleraultu i Kevina Roubauda u Parizu, ĉim ga pustimo. - Gadovi, kazala je Retancourt. Ne treba ţaliti za njima. Ne moţemo gledati kako ih davi i praviti se da nije ništa, poruĉnice, kazao je Adamsberg. - Zašto ne?, upitala je Retancourt. Neće se izvući, vjerujte mi. Ako se ne varam, Journot-Heller- Devilleovi djeluju u uzlaznom smjeru, od manjeg prema većem zlu. Imam dojam da su svoj masakr zapoĉeli s jednim od manje okrutnih ĉlanova bande i da će ga završiti s kraljem gadova. Naime, malo-poma- lo, ĉlanovi bande, poput Sylvaina Marmota, poput Kevina Roubauda, shvatili su da se njihova nekadašnja ţrtva vratila. Trojica posljednjih znaju, ĉekaju i umiru od straha. To pridonosi osveti. Skrenite lijevo, Retancourt. - Vidjela sam. Logiĉno, zadnji na popisu trebao bi dakle biti nalogodavac. Fiziĉar, iz zrakoplovne industrije, posve sigurno, sposoban shvatiti svu vaţnost Damaskova otkrića. Ne bi ih trebalo biti baš na tisuće u Troyesu ili u Chätelleraultu. Poslao sam Danglarda tamo. On bi ga trebao pronaći. - Treba samo pustiti mladića da nas dovede do njega. To je riziĉno, Retancourt, to je igra skrivaĉa. Sve dok raspolaţemo drugim sredstvima, ţelim to izbjeći. - Kamo nas vodi taj mali? Idemo ravno na sjever.

K sebi, u neki hotel ili unajmljenu sobu. Primio je naredbe i ide spavati. Noć će biti mirna. Neće taksijem u Troyes ili Chätellerault. Sve što nas veĉeras zanima je adresa njegove rupe. Ali već sutra će odletjeti. Mora djelovati što je moguće brţe. - A sestra? Znamo gdje je i nadziremo je. Damask joj je povjerio sve pojedinosti kako bi ih mogla prenijeti mlaĊem bratu, u sluĉaju potrebe. Ono što je za njih vaţno, poruĉnice, je dovršiti posao. Samo im je to u glavi. Dovršiti posao. Jer jedan Journot ne zna za poraz još od 1914., a ne treba ni znati. Estalere je zazviţdao kroza zube. - Onda ja nisam jedan Journot, kazao je. Sada sam u to siguran. - Ni ja takoĊer, kazao je Adamsberg. Pribliţavamo se Sjevernom kolodvoru, kazala je Retancourt. A ako još veĉeras ode vlakom? - Prekasno je. Nema ni torbu sa sobom. - Moţe putovati bez prtljage. A crna slika, poruĉnice? Bravarski alat? Omotnica s buhama? Suzavac? Uţe? Drveni ugljen? Ne moţe sve to ugurati u dţep. - To znaĉi da je mlaĊi brat takoĊer vješt u obijanju brava. Sigurno. Osim ako ne odvuĉe ţrtve van, kao u sluĉaju Viarda i Clerca. Nije to tako jednostavno, kazao je Estalere, budući da su ţrtve sada na oprezu. A po vašem mišljenju jesu. A sestra?, upitala je Retancourt. Djevojci je mnogo lakše dovući nekog tipa van. Je li zgodna? Da. Ali mislim da Marie-Belle samo prima i daje obavijesti. Nisam siguran da sve zna. Naivna je i vrlo brbljava, pa je moguće da Damask nema povjerenja u nju ili je moţda štiti. To je na neki naĉin muški posao?, upitala je Retancourt dosta grubo. Za nadĉovjeka. - U tome je cijeli problem. Zakoĉite, Retancourt. Ugasite svjetla. Taksi je mladića ostavio uz kanal Saint-Martin, na pustom dijelu mola Jemmapes. - Miran kutak, u najmanju ruku, promrmljao je Adamsberg. Ĉeka da taksi ode prije nego što će krenuti, komentirala je Retancourt. Oprezan je taj nadĉovjek. Po mom mišljenju, nije dao toĉnu adresu. Nastavit će pješice. Slijedite ga ugašenih svjetala, poruĉnice, kazao je Adamsberg, ĉim mladić krene. Pratite ga. Stop. - Sranje, vidjela sam, kazala je Retancourt. Estalere je uţasnuto pogledao Violette Retancourt. K vragu, šefu se ne govori sranje. - Oprostite, promrmljala je Retancourt. Pobjeglo mi je. Samo sam ga vidjela. Jako dobro vidim u mraku. Mladić se ne miĉe. Ĉeka pored kanala. Što izvodi? Spava ondje? Adamsberg je nekoliko trenutaka prouĉavao mjesto, proguravši se izmeĊu dvoje poruĉnika. -Izaći ću, kazao je. Stat ću što bliţe, iza reklamnog panoa. - Ondje gdje je šalica kave?, upitala je Retancourt. Umrijeti od užitka? Nije baš ohrabrujuća poruka. -Istina je da dobro vidite, poruĉnice. - Kada hoću. Mogu vam ĉak reći da uokolo ima dosta šljunka. To će izazvati buku. Nadĉovjek je zapalio pljugu. Mislim da nekoga ĉeka. - Ili da je na svjeţem zraku ili da razmišlja. Smjestite se oboje na ĉetrdeset koraka iza mene. -

Adamsberg je tiho izašao iz automobila i pribliţio se tankoj silueti što je ĉekala uz rub kanala. Na udaljenosti od trideset metara, skinuo je cipele, korak po korak prešao je preko šljunka i smjestio se iza Umrijeti od užitka. Kanal se loše vidio u tom gotovo crnom krajoliku. Adamsberg je podigao glavu i ustvrdio da je staklo na tri najbliţe uliĉne svjetiljke razbijeno. Tip moţda nije tu samo zbog svjeţeg zraka. Mladić je bacio cigaretu u vodu, a onda je poĉeo pucketati prstima, povlaĉeći ih prema gore, najprije na jednoj, onda na drugoj ruci, nadgledajući obalu s lijeve strane. Adamsberg je gledao u istom smjeru. Neka se sjena pojavila u daljini, mršava, oklijevajući. Neki muškarac, starac, koji je pazio kamo stavlja noge? Ĉetvrti Journot? Stric? Prastric? Stigavši do mladića, starac se zaustavio u tami, neodluĉan. To ste vi?, upitao je. Dobio je direktan udarac u ĉeljust, zatim u trbuh i srušio se poput kule od karata. Adamsberg je trĉeći prešao prostor što ga je odvajao od obale, dok je mladić gurao beţivotno tijelu u kanal. Zaĉuvši Adamsbergove korake, okrenuo se i za djelić sekunde dao se u bijeg. - Estalere! Za njim!, viknuo je Adamsberg prije nego što je zaplivao ravno u kanal, gdje je starĉevo tijelo plutalo na trbuhu, ne miĉući se. Nakon nekoliko zamaha, Adamsberg ga je poĉeo vući prema obali, gdje mu je Estalĉre pruţio ruku. -Sranje, Estalere!, viknuo je Adamsberg. Tip! Bacite se na tipa! Retancourt je jurnula na njega, objasnio je Estalere kao da je pustio pse. Pomogao je Adamsbergu da se popne na obalu i dovuĉe teško, sklizavo tijelo. - Usta na usta, naredio je Adamsberg popevši se na obalu. U daljini je vidio mladićevu siluetu kako juri, brzo poput jelena. Slijedili su ga teški koraci krupne sjene Violette Retancourt, nemoćne poput tenka iza zeĉjeg legla. Onda se uĉinilo da je krupna sjena smanjila razmak, ĉak da se jako pribliţila svojoj lovini. Adamsberg je usporio hod, zapanjen. Nakon dvadesetak koraka, zaĉuo je udar, tupi udarac i bolan krik. Zatim više nitko nije trĉao. - Retancourt?, pozvao je. Samo polako, odgovorio mu je ozbiljan ţenski glas. Dobro se zalijepio. Dvije minute kasnije, Adamsberg je ugledao poruĉnicu Retancourt koja se udobno smjestila na bjegunĉev trbuh, lomeći svaki njegov otpor. Mladić je jedva disao, izvijajući se na sve strane i pokušavajući se izvući ispod te bombe što je pala na njega. Retancourt se nije potrudila izvući pištolj. - Brzo trĉite, poruĉnice. Ne bih se bio na vas kladio. - Zato jer imam debelu guzicu? - Ne, slagao je Adamsberg. - U krivu ste. To me usporava. - Ne toliko. Recimo da imam dosta energije, odgovorila je Retancourt. Pretvaram je u ono što ţelim. - Na primjer? - Na primjer, u ovom trenutku predstavlja masu. - Imate li svjetiljku? Moja se smoĉila. Retancourt mu je pruţila svjetiljku i Adamsberg je osvijetlio lice svog zatoĉenika. Onda mu je stavio lisice, dok je drugi kraj vezao uz zapešće Violette Retancourt. Kao za stablo. Mladi potomĉe Journotovih, kazao je, osveta završava ovdje, na doku Jemmapes. Muškarac je okrenuo pogled prema njemu, zaprepašten i pun mrţnje. Pogriješili ste osobu, kazao je iskrivljujući lice. Stari me htio napasti, ja sam se branio. - Bio sam iza tebe. Lupio si ga šakom u gubicu.

Jer je izvukao noţ! Rekao mi je: „To ste vi?" i u istom trenutku je izvadio noţ! Udario sam ga. Ne znam što je taj tip htio od mene! Molim vas, zar ne biste mogli reći ovoj dragoj ţeni da se pomakne? Gušim se. Ustanite, Retancourt. Adamsberg ga je pregledao, traţeći dokumente. Pronašao je novĉanik u unutarnjem dţepu jakne i ispraznio ga, odloţivši svjetiljku na tlo. Pustite me!, vikao je tip. On me napao! Ušuti. Dobro će ti doći. Pogriješili ste osobu! Ja ne poznajem Journotove! Adamsberg je nabrao obrve i osvijetlio osobnu iskaznicu. Ne zoveš se ni Heller-Deville?, upitao je iznenaĊen. Ne! Vidite da ste pogriješili! Tip me napao! Podignite ga na noge, Retancourt, kazao je Adamsberg. Odvedite ga u automobil. Adamsberg se podigao, s odjeće mu je curila prljava voda, te se zabrinut vratio do Estalerea. Mladić se zvao Antoine Hurfin, roĊen u Vetignyju, u Loir-et-Cheru. Samo neki prijatelj Marie-Belle? Kojeg je stari napao? Estalere je ĉini se vratio u ţivot starca kojeg je sada posjeo pored sebe i pridrţavao za ramena. Estalere, upitao je Adamsberg pribliţivši se, zašto niste potrĉali kad sam to od vas zatraţio? Oprostite, komesare, pogriješio sam. Ali Retancourt trĉi triput brţe od mene. Tip je već bio izvan dometa, pomislio sam da nam je ona jedina šansa. Zanimljivo da su je roditelji nazvali Violette, ljubiĉica. Znate, komesare, nijedna beba nije velika, ne moţemo znati hoće li se pretvoriti u višenamjenska jurišna kola. Ali ona je vrlo njeţna ţena, odmah je dodao, u ţelji da se ispravi. Vrlo ljubazna. -Da? - Naravno, treba je upoznati. Kako mu je? Diše, ali je već imao vode u bronhima. U teškom je stanju, iscrpljen. Pozvao sam hitnu, jesam li dobro uĉinio? Adamsberg je kleknuo i usmjerio svjetiljku prema muškarĉevom licu koje je bilo naslonjeno na Estalereovo rame. Sranje. Decambrais. Adamsberg ga je primio za bradu i njeţno prodrmao. Decambraise, to sam ja, Adamsberg. Otvorite oĉi, stari moj. Decambrais je uĉinio napor i podigao kapke. To nije bio Damask, kazao je slabašno. Ugljen. Pored njih su se zaustavila ambulantna kola iz kojih su izašla dva muškarca s nosilima, Kamo ga vodite? U Saint-Louis, kazao je jedan od bolniĉara, podigavši starca. Adamsberg ih je gledao kako Decambraisa stavljaju na nosila i vode prema ambulantnim kolima. Izvukao je mobitel iz dţepa i zavrtio glavom. Mobitel se smoĉio, kazao je Estalereu. Dodajte mi svoj. Adamsberg je ustvrdio da ga Camille, ako to uopće ţeli, više ne moţe nazvati. Smoĉeni mobitel. No ionako nije vaţno, jer to Camille ne ţeli. Vrlo dobro. Više ne zovi. Odlazi, Camille, odlazi. Adamsberg je okrenuo Decambraisov broj kod kuće i na telefon dobio Evu, koja još nije spavala. Eva, dajte mi Lizbeth, hitno je. -

Lizbeth je u kabaretu, odgovorila je Eva suho. Pjeva. Dajte mi onda broj kabareta. Ne smijemo smetati Lizbeth kad je na sceni. To je naredba, Eva. Adamsberg je u tišini priĉekao minutu, pitajući se ne postaje li pravi murjak. Bilo mu je posve jasno da je Eva imala potrebu kazniti cijeli svijet, ali jednostavno ovo nije bio pravi trenutak za to. Trebalo mu je deset minuta da dobije Lizbeth. Upravo sam na odlasku, komesare. Ako ste mi htjeli javiti da puštate Damaska, onda vas slušam. U protivnom, uzalud vam trud. Htio sam vam javiti da je Decambrais napadnut. Odvezli su ga u bolnicu Saint-Louis. Ne, Lizbeth, bit će dobro, nadam se. Ne, neki mladi tip. Ne znam, ispitat ćemo ga. Budite ljubazni, stavite mu stvari u torbu, ne zaboravite gurnuti jednu ili dvije knjige unutra i otiĊite mu u posjet. Sigurno će vas trebati. - To je sve zbog vas. Zašto ste ga pozvali? Kada, Lizbeth? Kad ste ga nazvali. Zar nemate dovoljno ljudi u policiji? Decambrais nije u priĉuvnom sastavu. - Nisam ga nazvao, Lizbeth. Bio je to neki vaš kolega, tvrdila je Lizbeth. Nazvao je u vaše ime. Nisam luda, ja sam mu predala poruku za sastanak. Mol Jemmapes? Nasuprot broju 57, u jedanaest i trideset. Adamsberg je spustio glavu u mraku. Lizbeth, neka se Decambrais ne miĉe iz sobe. Pod nikakvom izlikom, tko god ga zvao. - To dakle niste bili vi? Ne, Lizbeth. Ostanite kraj njega. Poslat ću vam policajca kao pomoć. Adamsberg je poklopio i nazvao Brigadu. - Narednik Gardon, predstavio se glas. Gardone, pošaljite ĉovjeka u bolnicu Saint-Louis, da ĉuva sobu Hervea Ducouedica. I dva ĉovjeka za novu smjenu u ulici Convention, ispred stana Marie-Belle. Ne, ista stvar, neka samo paze na zgradu. Kad ona sutra ujutro izaĊe, neka mi je dovedu. - U pritvor, komesare? - Ne, na svjedoĉenje. Je li stara gospoda dobro? Malo je razgovarala sa svojim unukom, preko rešetaka ćelije. A sada spava. - Razgovarala o ĉemu, Gardone? Igrala se, zapravo. Igrali su se kineskog portreta. Igre osobina, znate. A ako je boja? A ako je ţivotinja? A ako je zvuk? Treba otkriti odabranu osobu. Nije lako. - Ne bi se moglo reći da ih brine njihova sudbina. Još uvijek ne. Starica je više sklona opuštanju ozraĉja u Brigadi. Heller-Deville je dobar momak, podijelio je kolaĉe. Mane ih obiĉno radi od koţice s mlijeka, ali nije mogla... Znam, Gardone. Stavila je vrhnje. Jesmo li dobili rezultate za Clementinin drveni ugljen? Prije sat vremena. Zao mi je, negativno. Ni traga od stabla jabuke. Ima jasena, brijesta i bagrema, a sve to dolazi iz trgovine. - Sranje. - Znam, komesare. Adamsberg se vratio u automobil, s mokrom odjećom koja mu se zalijepila uz tijelo, lagano dršćući. Estalere je sjeo za volan, a Retancourt otraga, lisicama vezana uz zatvorenika. Nagnuo se kroz vrata. -

Jeste li vi, Estalere, uzeli moje cipele?, upitao je. Nema im ni traga. Ne, komesare, nisam ih vidio. Nema veze, kazao je Adamsberg penjući se na prednje sjedalo. Nećemo ovdje provesti cijelu noć. Estalere je krenuo. Mladić je prestao prosvjedovati o svojoj nevinosti, kao da ga je obeshrabrila bešćutna masa Violette Retancourt. Ostavite me kod kuće, kazao je Adamsberg. Noćnoj ekipi recite da poĉne s ispitivanjem Antoinea Hurfin Heller-Deville Journota ili kako se već zove. Hurfin, povikao je mladić. Antoine Hurfin. - Provjera identiteta, pretraga stana, alibiji i sve ostalo. Ja ću se pozabaviti tim prokletim drvenim ugljenom. - Gdje to?, upitala je Retancourt. - Na svom krevetu. Leţeći u mraku, Adamsberg je zatvorio oĉi. Tri su se toĉke probijale kroz umor i mnoštvo dnevnih dogaĊaja. Clementinini kolaĉići, smoĉeni telefon, drveni ugljen. Izbacio je kolaĉiće iz svojih misli, jer nisu bili zanimljivi za istragu, nego su pokazivali mirnoću duše sijaĉa i njegove bake. Njegov smoĉeni mobitel ga je opsjedao, kao neka ugašena nada, kao olupina, kao brodolom koji se mogao pojaviti u Stranicama povijesti za sve Jossa Le Guerna. Adamsbergov mobitel, baterija radi tri dana, krenuo istočnom stranom ulice Delambre, dospio u kanal Saint-Martin i usidrio se. Posada izgubljena. Žena na brodu, Camille Forestier, izgubljena. Dogovoreno. Nemoj zvati, Camille. Idi. Svejedno je. Ostaje drveni ugljen. Vraćamo se na njega. Gotovo na poĉetak. Damask bijaše uĉeni kugolog i poĉinio je golemu omašku. Te su dvije reĉenice bile nespojive. Ili Damask nije znao gotovo ništa o kugi te je poĉinio grešku koju bi poĉinio netko neupućen, pocrnjevši koţu svojih ţrtava. Ili je Damask znao nešto o tome i nikada ne bi poĉinio takvu grešku. Ne tip kao što je Damask. Ne tip koji je tako pun poštovanja spram starih tekstova da je oznaĉavao sva kraćenja koja je napravio. Damaska nije ništa obvezivalo da stavlja tri točkice koje su komplicirale glasnikovo ĉitanje specijalki. Zapravo je sve bilo tu, u tim toĉkicama, postavljenim poput blještavih znakova odanosti izvornom tekstu. Odanosti kugologa. Tekstovi starih se ne mrve ni ne drobe po svojoj volji, poput neke proste smjese. Iskazujemo im ĉast i poštujemo ih, prema njima imamo vjerniĉke obzire, ne hulimo. Tip koji stavlja tri toĉkice ne pocrnjuje tijela drvenim ugljenom, on ne moţe poĉiniti golemu omašku. Bio bi to grijeh, uvreda Boţjoj pošasti što je pala u ruke idolopoklonika. Tko vjeruje da je gospodar vjerovanja, odan mu je. Damask je koristio moć Journotovih, ali on je bio zadnji koji bi se s tim igrao. Adamsberg je ustao i kruţio po svojim dvjema sobama. Damask nije mrvio Povijest. Damask je stavio tri toĉkice. Dakle, Damask nije pougljenio tijela. Dakle, Damask nije ubio. Ugljen je oĉito prikrivao tragove davljenja. To je bila posljednja gesta ubojice, a Damask je nije uĉinio. Nije ni pougljenio ni zadavio. Ni razodjenuo. Ni otvorio vrata. Adamsberg je stao nepomiĉno pored telefona. Damask je samo izvršio ono u što je vjerovao. Bio je gospodar pošasti i slao je oglase, slikao ĉetvorke i oslobodio kuţne buhe. Oglase koji su jamĉili povratak prave kuge, oslobaĊajući ga njegova tereta. Oglase koji su izluĊivali javnost, priskrbljujući mu novu svemoć. Oglase koji su sijali zbrku, ostavljajući mu slobodne ruke. Znak ĉetvorke ograniĉavao je štetu koju je mislio da je poĉinio, olakšavajući savjest imaginarnom i obzirnom ubojici. Gospodar ne bira svoje ţrtve tek pribliţno. Ĉetvorke su bile nuţne da ogradi puštanje insekata, da nacilja toĉno, a ne -

ugrubo. Nije moglo biti ni govora o tome da Damask ubije sve stanare neke zgrade, ako je htio ubiti samo jednog. Bila bi to neoprostiva nespretnost za jednog Journotovog sina. Evo što je uĉinio Damask. On je u to vjerovao. Pokazao je svoju moć nad onima koji su ga uništili, da bi se ponovno rodio. Ispod pet vrata gurnuo je nemoćne buhe. Clementine je „dovršila posao" i pustila insekte kod tri posljednja muĉitelja. Tu prestaju nedjelotvorni zloĉini lakovjernog sijaĉa kuge. Ali iza Damaska je netko ubijao. Netko tko se uvukao u njegovu utvaru i stvarno djelovao umjesto njega. Netko praktiĉan, tko nije ni na trenutak vjerovao u kugu niti je o njoj nešto znao. Tko je mislio da je koţa oboljelih od kuge crna. Netko tko je poĉinio golemu omašku. Netko tko je Damaska gurnuo u duboku zamku koju si je iskopao, sve do neminovnog kraja. Jednostavna operacija. Damask je mislio da ubija, netko drugi je to ĉinio umjesto njega. Optuţbe protiv Damaska bile su teške, zgusnute od poĉetka do kraja lanca, od buha štakora pa sve do drvenog ugljena, a trebale su ga odvesti ravno do kazne doţivotnog zatvora. Tko bi mogao tvrditi da Damask nije kriv, oslanjajući se na neke bijedne tri toĉkice? To bi bilo kao da se granĉicom borimo protiv mora dokaza. Nema porotnika koji bi se oslonio na tri toĉkice. Decambrais je shvatio. Oslonio se na nespojivost sijaĉeve ma- nijaĉke uĉenosti i grube završne pogreške. Oslonio se na drveni ugljen i došao do jedinog mogućeg rješenja: dva čovjeka. Sijaĉ i ubojica. Decambrais je previše govorio, sinoć, u Vikingu. Ubojica je shvatio. Shvatio je posljedice svoje nesmotrenosti. Bilo je pitanje sati kad će uĉeni starac doći do kraja u svom zakljuĉivanju i sve reći murji. Opasnost je bila oĉita, staroga je trebalo ušutkati. Više nije bilo vremena za istanĉan rad. Ostali su samo nesreća, utapanje, sumnjiv sluĉaj. Hurfin. Tip koji je Damaska dovoljno mrzio da ţeli njegov pad. Tip koji se pribliţio Marie-Belle da pokupi informacije od naivne sestre. Mala suha i slabašna njuška, ĉovjek za kojeg bi se na prvi pogled pomislilo da je odmjeren, ali koji zapravo nije znao ni za strah ni za oklijevanje i za tren oka je bacio starca u vodu. Nasilnik, brzi ubojica. Zašto, u tom sluĉaju, nije ubio izravno Damaska? Umjesto što je ubio drugih petero? Adamsberg je otišao do prozora i zalijepio ĉelo na staklo, gledajući u uliĉni mrak. A kad bi se potrudio promijeniti mobitel i zadrţati isti broj? Gurnuo je ruku u mokru jaknu, izvadio telefon i rastavio ga, da mu osuši unutarnje organe. Nikad se ne zna. A što ako ubojica jednostavno nije mogao ubiti Damaska? Jer bi mu taj zloĉin odmah natovarili na leĊa. Kao što ubojstvo bogate ţene odmah pada na leda siromašnog muţa? To je jedina mogućnost, Hurfin je dakle bio Damaskov muţ. Siromašni muţ bogatog Damaska. Bogatstvo Heller-Devillea. Adamsberg je nazvao Brigadu s fiksnog telefona. - Što tip govori?, upitao je. - Da ga je stari napao i da se on branio. Postaje loše, vrlo loše. - Nemojte ga pustiti. Je li to Gardon? - Poruĉnik Mordent, komesare. - On je to, Mordent. On je zadavio ĉetiri tipa i ţenu. - To nije ono što tip govori. - On je to uĉinio. Ima li alibije? - Bio je kod kuće, u Romorantinu. Kopajte po tome, Mordent, kopajte po Romorantinu. Potraţite vezu izmeĊu Hurfina i bogatstva Heller-Devillea. Mordent, trenutak. Podsjetite me, koje mu je ime? - Antoine.

Otac Heller-Deville zvao se Antoine. Probudite Danglarda, brzo ga pošaljite u Romorantin. Mora poĉeti s istragom u zoru. Danglard je struĉnjak za obiteljsku logiku, osobito za njezinu razornu stranu. Kaţite mu da potraţi je li Antoine Hurfin sin Heller-Devillea. Nepriznati sin. - Zašto to traţimo? - Jer je on to što je, Mordent. Ĉim se probudio, Adamsberg je pogledao u mobitel, rastavljen, gol i suh. Okrenuo je broj tehniĉke sluţbe koja je gnjavatorima danonoćno na raspolaganju i zatraţio novi ureĊaj, opskrbljen njegovim starim, potopljenim brojem. - To je nemoguće, odgovorila mu je neka umorna ţena. - Moguće je. Elektroniĉki dio je suh. Treba ga samo staviti u drugi ureĊaj. To je nemoguće, gospodine. To nije kućno rublje, to je kartica s bubom koju ne moţemo... Znam sve o bubama, prekinuo ju je Adamsberg. Ţivahne su. Ţelim da ovu prebacite u drugo stanište. - Zašto jednostavno ne uzmete drugi broj? Jer ĉekam hitan poziv od sada pa za deset do petnaest godina. Kriminalistiĉka policija, dodao je Adamsberg. U tom sluĉaju, rekla je impresionirana ţena, poslat ću vam ureĊaj za sat vremena. Poklopio je, u nadi da će se njegova buba pokazati djelatnijom od Damaskove buhe. -

XXXVII. Danglard je nazvao u trenutku kad je Adamsberg završio s odijevanjem, navukavši hlaĉe i majicu koji su bili gotovo identiĉni onima od sinoć. Adamsberg je ţelio osmisliti univerzalnu odjeću koja bi uklonila sva pitanja oko biranja i slaganja, kako bi se u ţivotu što manje gnjavio priĉama o odjeći. No, s druge strane, u svom ormaru nije uspio pronaći ništa drugo osim teških planinarskih cipela, nepogodnih za hodanje po Parizu te se vratio koţnim sandalama koje je nosio golih nogu. - Ja sam u Romorantinu, kazao je Danglard, i spava mi se. Spavat ćete ĉetiri dana za redom kad završite s kopanjem po tom gradu. Pribliţavamo se neuralgiĉnoj toĉki. Ne napuštajte trag Antoinea Hurfina. - Završio sam s Hurfinom. Odspavat ću i onda se vraćam u Pariz. - Kasnije, Danglarde. Popijte tri šalice kave i pratite ga. Pratio sam ga i završio sam. Bilo je dovoljno ispitati majku, nije od toga pravila nikakvu tajnu, naprotiv. Antoine Hurfin je sin Heller- Devillea, roden osam godina nakon Damaska, kao izvanbraĉno dijete. Heller-Deville mu je... - U kakvim uvjetima ţive, Danglarde? Siromašnim? Kaţimo oskudnim. Antoine radi kod bravara, spava u sobici iznad radionice. Heller-Deville mu je... Odliĉno. Idite u automobil, detalje ćete mi ispriĉati kad doĊete. Jeste li što saznali o fiziĉaru muĉitelju? Sinoć u ponoć otkrio sam ga na svom ekranu. Iz Chatelleraulta je. Ĉelik Masselet, ogroman pogon smješten u industrijskoj zoni, najveći dobavljaĉ ĉelika za zraĉne flote na svjetskom trţištu. - Dobar ulov, Danglarde. Messelet je vlasnik? Da, Rodolphe Messelet, inţenjer fizike, profesor na sveuĉilištu, direktor laboratorija, šef tvrtke i iskljuĉivi vlasnik devet izumiteljskih patenata. - MeĊu kojima je jedan super lagani ĉelik? Da, izmeĊu ostalih. Taj je patent prijavio prije sedam godina i sedam mjeseci. To je on, Danglarde, naruĉitelj muĉenja i krade. Oĉito da je to on. Ali on je takoĊer provincijski gazda i nedodirljivi moćnik francuske industrije. Dirnut ćemo ga. - Mislim da vam Ministarstvo unutarnjih poslova neće baš ĉestitati na tome, komesare. Previše je novca i nacionalnog ponosa u igri. Ne moramo nikoga obavijestiti, najmanje Brezillona. Jedna vijest u novinama i taj će gad za dva dana dobiti mrlju koja se ne moţe oĉistiti. Moći će samo bjeţati, dok se ne izmori. Onda ćemo ga privesti pravdi. Savršeno, kazao je Danglard. Sto se tiĉe Hurfinove majke... Kasnije, Danglarde, njezin sin me ĉeka. Noćna smjena ostavila je izvješće na stolu. Antoine Hurfin, dvadeset tri godine, roĊen u Vetignyju, s prebivalištem u Romorantinu, u Loir-et- Cher, ĉvrsto se drţao svoje prvotne izjave i nazvao je odvjetnika koji mu je odmah savjetovao da šuti. Nakon toga, Antoine Hurfin više nije ništa rekao. Adamsberg je stao ispred ćelije. Mladić je sjedio na leţaju, stišćući vilicu, pomiĉući cijeli niz sitnih mišića na svom košĉatom licu, lomeći zglobove na mršavim prstima. Antoine, kazao je Adamsberg, ti si Antoineov sin. Ti si Heller-Deville, lišen svega. Nepriznat, bez oca, bez love. Ali vjerojatno prepun udaraca, šamara i razoĉarenja.

Ti takoĊer udaraš, lupaš. Damaska, drugog sina, priznatog, bogatog. Svog polubrata. Koji je slinio isto kao ti, nemoj u to sumnjati. Isti otac, isti šamari. Harfin je i dalje šutio, bacivši u murjakovom smjeru pogled pun mrţnje, ali i nesigurnosti. - Odvjetnik ti je rekao da šutiš i ti si ga poslušao. Poslušan si i discipliniran, Antoine. To je ĉudno za jednog ubojicu. Kad bih ušao u tvoju ćeliji, ne znam bi li se bacio na mene i zgrabio me za vrat ili bi se sklupĉao u kutu. Ili oboje. Ne znam ĉek jesi li svjestan onoga što ĉiniš. Sav si u ĉinjenju te ne znam gdje si u mislima. Dok je Damask sav u mislima i sav u nemoći. Rušitelji ste i jedan i drugi, ti s rukama, on s glavom. Slušaš li me, Antoine? Mladić je zadrhtao, ne pomaknuvši se. Adamsberg je pustio rešetke i udaljio se, gotovo jednako razoĉaran pred tim izmuĉenim i drhtavim licem kao što je bio pred Damaskovom nedosljednom smirenošću. Mogao je biti ponosan na njih, otac Heller-Deville. Clementinina i Damaskova ćelija bile su na drugom kraju. Clementine je zaigrala partiju pokera s Damaskom, gurajući po podu karte, iz jedne ćelije u drugu. Jeste li uspjeli odspavati, Clementine?, upitao je Adamsberg otvarajući rešetku. Nije bilo loše, odgovorila je starica. Ali nije kao kod kuće, sve je drukĉije. Kad ćemo izaći, ja i mali? Poruĉnica Froissy otpratit će vas do kupaonice i dati vam ruĉnike. Gdje ste pronašli karte? Kod vašeg narednika Gardona. Imali smo lijepu veĉer, juĉer. Damask, kazao je Adamsberg, pripremi se. Poslije je red na tebe. Za što?, upitao je Damask. Za pranje. Helene Froissy odvela je staru gospodu, a Adamsberg je otišao do ćelije Kevina Roubauda. Izlaziš, Roubaude, ustani. Prebaĉen si. Dobro mi je ovdje, kazao je Roubaud. Vratit ćeš se, kazao je Adamsberg širom otvarajući vrata ćelije. Provodi se istraga nad tobom zbog premlaćivanja i sumnje na silovanje. Sranje, kazao je Roubaud, ja sam osiguravao pozadinu. Straviĉno aktivnu pozadinu. Bio si šesti na popisu. Jedan od najopasnijih, dakle. Sranje, ipak sam vam došao pomoći. Suradnja s pravosuĊem, to se ipak raĉuna, zar ne? Izlazi. Nisam ja tvoj sudac. Dva su policajca odvela Roubauda iz Brigade. Adamsberg je pogledao u svoj podsjetnik. Bubuljiĉav, s lalokom, osjetljiv, jednako Maurel. Maurel, tko je pazio na stan Marie-Belle?, upitao je pogledavši na sat. Noel i Favre, komesare. Sto to izvode? Već je devet i trideset. Moţda neće izaći. Više ne otvara dućan, otkako joj je brat zatvoren. Idem ondje, kazao je Adamsberg. Budući da Hurfin ne govori, Marie-Belle će mi ispriĉati što je iz njega izvukla. Idete tako, komesare? Kako tako? Hoću reći, u sandalama? Ţelite li moţda da vam nešto naĊemo? Adamsberg je promatrao svoje gole noţne prste kroz naborane koţne trake, traţeći grešku. Što nije u redu, Maurel?, upitao je iskreno. Ne znam, odgovorio je Maurel, traţeći naĉin da se izvuĉe. Vi ste šef jedinice.

Ah, kazao je Adamberg. Izgled, Maurel? Je li to? Maurel nije odgovorio. Nemam vremena za kupnju cipela, kazao je Adamsberg slegnuvši ramenima. A Clementine je vaţnija od moje odjeće, zar ne? - Da, komesare. - Pazite da ima sve što joj treba. Ja idem do sestre i zatim se vraćam. - Mislite li da će vam nešto reći? - Vjerojatno. Marie-Belle voli pripovijedati o svom ţivotu. U trenutku kad je izlazio, posebni dostavljaĉ predao mu je omotnicu koju je Adamsberg otvorio na ulici. Unutra je pronašao svoj mobitel te je sve to stavio na haubu nekog automobila, traţeći pripadajući ugovor. Ţivahna buba. Stari je broj saĉuvan i prebaĉen u novi ureĊaj. Zadovoljan, spremio ga je u unutarnji dţep i nastavio put, drţeći ruku na dţepu, kao da ga ţeli zagrijati i obnoviti s njim prekinuti dijalog. Ugledao je Noela i Lamarrea na straţi u ulici Convention. Onaj manji bio je Noel. Uši, ĉetka, jakna, jednako Noel. Onaj veliki strogi bio je Lamarre, bivši ţandar iz Granvillea. Dva su muškarca bacila brz pogled na njegove noge. Da, Lamarre, znam. Kupit ću ih kasnije. Idem gore, kazao je pokazujući na ĉetvrti kat. Moţete ići. Adamsberg je prošao kroz luksuzni hodnik i krenuo na stubište, prekriveno širokim crvenim tepihom. Prije nego što je stigao do odmorišta, na vratima Marie-Belle primijetio je zataknutu omotnicu. Posljednje je stube svladavao polako, šokiran, pribliţivši se bijelom pravokutniku na kojem je bilo napisano samo njegovo ime, Jean-Baptiste Adamsberg. Otišla. Marie-Belle otišla je pred nosom njegovim ljudima u ophodnji. Zbrisala. Zbrisala je, ne brinući se za Damaska. Adamsberg je otvorio omotnicu, nabranih obrva. Damaskova je sestra napustila brod koji tone. Damaskova i Antoineova sestra. Adamsberg je teško sjeo na jednu stubu, drţeći omotnicu na koljenima. Svjetlo se ugasilo. Nije Marie-Belle ĉupala informacije iz Antoinea, nego mu ih je ona davala. Hurfinu ubojici, Hurfinu poslušniku. Prema naredbi svoje sestre, Marie-Belle Hurfin. U tami je nazvao Danglarda. - U automobilu sam, kazao je Danglard. Spavao sam. Danglarde, je li bilo još koje izvanbraĉno dijete Heller-Devillea, u obitelji u Romorantinu? Kći? To sam vam pokušavao reći. Marie-Belle Hurfin roĊena je dvije godine prije Antoinea. Ona je Damaskova polusestra. Nije ga poznavala prije nego što je stigla kod njega u Pariz, prije godinu dana. Adamsberg je u tišini pognuo glavu. - Neugodno?, upitao je Danglard. - Da. Traţio sam glavu ubojice i sad je imam. Adamsberg je poklopio slušalicu, ustao da upali svjetlo i naslonio se na vratnicu da otvori pismo. -

Dragi komesare, Ne pišem vam zato da vam objasnim stvari. Držali ste me za glupaču, a to mi se ne sviĎa. No budući da sam izgledala kao glupača, automatski, ne mogu vam to zamjeriti. Pišem vam zbog Antoinea. Želim da se ovo pismo pročita na njegovom suĎenju, jer on nije odgovoran. Ja sam ga vodila od početka do kraja, ja sam od njega tražila da ubija.

Ja sam mu govorila zašto, koga, gdje, kako i kada. Antoine nije ni za što odgovoran, on je samo mene slušao, kao što je uvijek činio. On nije kriv, on nije ni za što kriv. Želim da se to kaže na suĎenju, mogu li računati na vas? Žurim, jer nemam mnogo vremena pred sobom. Bili ste malo glupi kad ste nazvali Lizbeth i poslali je u bolnicu kod starog. Naime, Lizbeth, iako se ne bi reklo, katkada ima potrebu da je netko utješi. Da je ja utješim. Odmah me nazvala i ispričala mi sve o Decambraisovoj nesreći. Dakle, njegovo ubojstvo nije uspjelo i Antoinea su uhvatili. Neće vam trebati mnogo vremena da otkrijete tko mu je otac, osobito zato jer moja majka to uopće ne taji, te ćete se brzo ovdje vratiti. Ovdje dolje su već dva vaša tipa, u automobilu. Gotovo je, povlačim se. Ne razbijajte si glavu pokušavajući me pronaći, to je uzaludan trud. Imam hrpu love koju sam izvukla s računa onog glupog Damaska i znam se snaći. Imam jednu afričku opravu koju mi je Lizbeth posudila za neku svečanost, vaši momci neće ništa shvatiti, ne brinem se. Automatski, pustite to. Dat ću vam na brzinu nekoliko pojedinosti da biste dobro shvatili kako Antoine nije ni za što odgovoran. Prezirao je Damaska jednako kao ja, ali on je nesposoban bilo što smisliti. Osim što je slušao majku, i oca kad bi mu zalijepio jednu, sve što je kao dijete znao bilo je da zadavi kokoš ili zeca, kako bi ispucao svoj bijes. Automatski, nije se promijenio. Naš je otac možda bio kralj zrakoplovne industrije, ali je nadasve bio kralj gadosti, to morate znati. Znao je samo napraviti dijete i opaliti šamar. Prvog sina, onog priznatog, podigao je u svili u Parizu. Govorim o onom opaljenom Damasku. Mi smo bili obitelj koje se sramio, proleteri iz Romorantina, nikada nas nije želio priznati. To je pitanje ugleda, govorio je. S druge strane, po pitanju šamara nije se izvlačio, tako da su ih moja majka i brat dosta primili. Ja sam pak odlučila da ću ga jednoga dana ubiti, ali na kraju se sam ubio. A po pitanju love, mami je davao tek toliko da može preživjeti, jer se bojao da bi susjedi mogli početi postavljati pitanja kad bismo živjeli u obilju. Gad, grubijan i kukavica, eto što je bio. Kad je crknuo, Antoine i ja pitali smo se zašto ne bismo imali pravo na dio love, ako već nemamo pravo na prezime. Imali smo na to pravo, ipak smo bili njegova djeca. Dobro, to je još trebalo dokazati. Automatski, znali smo da je kasno za genetsko dokazivanje, jer je njegov pepeo raspršen nad Atlantikom. Ali moglo se to učiniti s Damaskom, koji je sam pokupio sve blago. Samo što smo mislili da Damask neće pristati na DNK analizu, jer bi time ostao bez dvije trećine love, automatski. Osim ako nas ne zavoli, mislila sam. Osim ako ne bude lud za mnom. Dosta sam se potrudila u toj igri. Najprije smo razmišljali da ga uklonimo, ali rekla sam Antoineu, to ne dolazi u obzir: kad bismo došli po nasljedstvo, na koga bi posumnjali? Na nas, automatski. Stigla sam u Pariz samo s ovom idejom: kazati mu da sam njegova polusestra, skrušeno plakati i biti prihvaćena. Damask je za dva dana pao, kao zrela kruška. Primio me širom otvorenih ruku, još je malo plakao, a kad je čuo da ima polubrata, još više. Pojeo bi me od miline, pravi kreten. Naš je plan oko DNK išao kao podmazan. Jednom kad Antoine i ja budemo imali dvije trećine bogatstva, Damaska bih jednostavno ostavila. Ne volim baš previše tu vrstu tipova koji se diče svojim mišićima i cmizdre oko svega. Kasnije sam tek primijetila da je Damask opaljen. Budući da me htio pojesti od miline i da mu je trebala podrška, ispričao mi je cijeli svoj luĎački plan o osveti, kugi, buhama i svemu ostalom. Znala sam za sve pojedinosti, satima mi je o tome govorio. Imena tipova koje je pronašao, adrese, sve. Ni na trenutak nisam povjerovala da će njegove debilne buhe bilo koga ubiti. Automatski sam promijenila plan, stavite se u moj položaj. Zašto bismo imali dvije trećine kad možemo imati sve? Damask je imao prezime, i to je bilo dovoljno. A mi ništa. Najbolje od svega je što Damask nije želio ni pipnuti lovu svoga oca, govorio je da je nečista i sramotna. Uzgred, imam dojam da se baš nije zabavljao dok je bio mali.

Da skratim. Bilo je dovoljno pustiti Damaska da izvodi svoje predstave, a mi smo iz pozadine ubijali. Kad bismo dovršili njegovu ideju, Damask bi dobio doživotnu robiju. Nakon osam ubojstava, dovela bih murju na njegov trag, hineći da ništa ne znam. Dosta sam vješta u tome. Nadalje, budući da mi je jeo iz ruke, upravljala bih cijelim njegovim bogatstvom, odnosno uzela bih ga, zajedno s Antointom, i zbogom stari, sve bi došlo na pravo mjesto. Antoine me samo trebao slušati i ubijati. posao je bio dobro podijeljen, a on je to volio, slušati i ubijati. Ja nisam dovoljno jaka i ne uživam u tome. Pomogla sam mu da dva tipa izvuče van, Viarda i Clerca, kad je murja bila posvuda, a Antoine ih je zadavio, jednog za drugim. Zato vam kažem da to nije Antoineova greška. Mene je slušao, on ne zna ništa drugo. Kad bih zatražila od njega da mi donese vodu s Marsa, otišao bi bez pogovora. To nije njegova greška. Kad bi mogao biti u kakvoj ustanovi, gdje bi ga liječili, onako intenzivno, znate, umjesto u zatvoru, to bi bilo pravednije, jer automatski, on nije odgovoran. On nema ništa u glavi. Damask je vidio da ljudi umiru i dalje od toga nije istraživao. Bio je uvjeren da je na djelu „snaga Journotovih" i nije želio znati ništa više od toga. Jadni glupan. Imala bih ga do kraja, da vi niste došli. I njemu bi bilo dobro da se liječi, onako intenzivno. Ja sam dobro. Meni nikada nije manjkalo ideja, ne bojim se za svoju budućnost, ni vi se nemojte brinuti. Kad bi Damask poslao malo svog prljavog novca mami, to nikome ne bi škodilo. Nemojte zaboraviti na Antoinea, računam na vas. Pusa Lizbeth i onoj jadnoj Evi. Ljubim vas, sve ste zasrali, ali sviĎaju mi se takvi tipovi. Ne zamjerite, Marie-Belle. Adamsberg je presavio pismo i sjeo u polusjenu, drţeći šaku na ustima, dugo vremena. U Brigadi je, bez rijeĉi, otvorio Damaskovu ćeliju i dao mu znak da ga slijedi. Damask je uzeo stolac, zabacio kosu unazad i gledao ga pozorno, strpljivo. I dalje ništa ne govoreći, Adamsberg mu je pruţio sestrino pismo. - Za mene je?, upitao je Damask. - Za mene je. Ĉitaj. Damask je primio teţak udarac. Pismo mu je visjelo s vrhova prstiju, glavu je oslonio na ruke i Adamsberg je vidio kako mu suze kaplju na koljena. Bilo je to mnogo novosti odjednom, mrţnja brata i sestre, posvemašnje urušavanje Journotove snage. Adamsberg je tiho sjeo nasuprot njemu i ĉekao. - Nema niĉega u buhama?, napokon je prošaptao Damask, i dalje pognute glave. - Nema. Damask je opet dugo šutio, rukama obujmivši koljena, kao da je popio nešto ţestoko, što ne silazi. Adamsberg je gotovo mogao vidjeti, poput neke straviĉne mase, teret realnosti kako se nadvio nad njega, razbijajući mu glavu, rušeći njegov poput kugle zaokruţeni svijet, do kraja ispirući njegov umišljaj. Pitao se moţe li ĉovjek na nogama izaći iz ovog ureda, s takvim teretom koji je pao na njega, poput meteorita. Nema kuge?, upitao je, s mukom izgovarajući rijeĉi. Nema nikakve kuge. Nisu umrli od kuge? Ne. Umrli su jer ih je zadavio tvoj polubrat, Antoine Hurfin. Opet slabost, opet grĉenje ruku na koljenima. Zadavio i pocrnio, nastavio je Adamsberg. Zar te nisu zaĉudili ti znakovi davljenja i taj ugljen?

Jesu. Pa onda? Mislio sam da to policija izmišlja kako bi sakrila kugu, da ljudi ne polude. Znaĉi, to je istina? Da, Antoine je dolazio iza tebe i likvidirao ih. Damask je pogledao svoju ruku, dodirnuo dijamant. A Marie-Beile je njime upravljala? -Da. Opet tišina, opet slabost. U tom je trenutku ušao Danglard, a Adamsberg mu je prstom pokazao na pismo koje je palo Damasku pod noge. Danglard ga je podigao, proĉitao i ozbiljno zavrtio glavom. Adamsberg je napisao nekoliko rijeĉi na papiru i pruţio mu ga. Nazovite doktora Fereza radi Damaska: hitno. Obavijestite Interpol radi Marie-Belle: beznadno, suviše je lukava. A Marie-Belle me nije voljela?, prošaptao je Damask. Nije. Mislio sam da me voli. I ja sam to mislio. Svi su to mislili. Tako smo svi nasjeli. Voljela je Antoinea? Da, malo. Damask se skroz presavio. Zašto nije zatraţila novac? Dao bih joj, sve. Nisu mislili da je takvo što moguće. Ja ga u svakom sluĉaju ne ţelim ni dirnuti. Dirnut ćeš ga, Damask. Platit ćeš ozbiljnog odvjetnika za svog polubrata. - Da, odgovorio je Damask, i dalje izgubljen u vlastitim rukama. - Moraš se pobrinuti i za njihovu majku. Ona nema od ĉega ţivjeti. Da. „Debela iz Romorantina". Uvijek su tako o njoj govorili kod kuće. Nisam znao tko je ona, ni što to znaĉi. Damask je naglo podigao glavu. Nećete joj reći, zar ne? Nećete joj reći? Njihovoj majci? Staroj Mane. Nećete joj reći da one buhe nisu bile... nisu bile... Adamsberg mu nije pokušavao pomoći. Damask je morao sam izgovoriti te rijeĉi, mnogo puta. Nisu bile... zaraţene?, dovršio je Damask. Umrla bi ako sazna. Ja nisam ubojica. A nisi ni ti. Misli na to, dobro promisli o tome. Što će mi uĉiniti? Nisi nikoga ubio. Odgovoran si samo za tridesetak uboda buha i za izazivanje panike u narodu. Dakle? Sudac neće podići optuţnicu. Moţeš otići danas, sada. Damask je ustao, s nespretnošću svojstvenom slomljenom ĉovjeku, stišćući prste u šaci, oko dijamanta. Adamsberg ga je gledao kako izlazi i slijedio ga, bojeći se njegova prvog kontakta s ulicom. Ali Damask je skrenuo prema svojoj otvorenoj ćeliji, poput slomljenog psa legao na leţaj i nije se micao. Antoine Hurfin je u svojoj ćeliji bio u istom poloţaju, ali u suprotnom smjeru. Tata Heller-Deville napravio je dobar posao. Adamsberg je otvorio Clementininu ćeliju. Pušila je i miješala karte. -

Onda?, upitala je pogledavši ga. Ovdje se mnogo toga dogaĊa? Neki dolaze, neki odlaze, nikad ne znaš što se zbiva. Vi moţete ići, Clementine. Odvest ćemo vas do Clichyja. Ne ţurite. Clementine je ugasila opušak na podu, navukla sandale i paţljivo ih zakopĉala. Dobre su vam te vaše sandale, kazala je s uvaţavanjem. Lijepo pristaju uz nogu. Hvala, kazao je Adamsberg. Recite, komesare, sada kad smo se malo upoznali, moţete li mi reći jesu li gotovi, ona tri posljednja gada? U cijeloj ovoj guţvi nisam pratila dogaĊaje. Sva su trojica umrla od kuge, Clementine. Kevin Roubaud prvi. Clementine se nasmiješila. Onda onaj drugi ĉije ime sam zaboravio i na kraju Rodolphe Messelet, prije nepunih sat vremena. Srušio se kao pokošen. U pravi ĉas, kazala je Clementine uz široki osmijeh. Ima pravde. Ne treba ţuriti, to je sve. Clementine, podsjetite me kako se zove onaj drugi, nikako se ne mogu sjetiti. - Ja se dobro sjećam. Henri Tome, ulica Grenelle. Zadnji gad. - Tako je. - A mali? Zaspao je. Naravno, izmorio se. Recite mu da ga u nedjelju ĉekam na ruĉku, kao obiĉno. Doći će. Dobro, mislim da smo si sve rekli, komesare, zakljuĉila je i ĉvrsto mu stisnula ruku. Ostavit ću ceduljicu vašem Gardonu, da mu zahvalim za igraće karte, i onom drugom, velikom, malo mekanom, ali na mjestu, ĉovjeku od ukusa. Danglarde? Da, htio je recept za kolaĉe. Nije mi to tako rekao, ali shvatila sam što zapravo ţeli. Ĉinilo se da mu je vaţno. - To je vrlo vjerojatno. Ĉovjek koji zna ţivjeti, kazala je Clementine, kimajući glavom. Oprostite, idem prva. Adamsberg je otpratio Clementine Courbet do vrata i ugledao Fere- za, kojeg je jednim pokretom zaustavio. On?, upitao je Ferez pokazujući na ćeliju u kojoj je leţao Hurfin. To je ubojica. Teška obiteljska stvar, Ferez. Vjerojatno će biti zatvoren u ludnicu. - Više se ne kaţe „ludnica", Adamsberg. A on, nastavio je Adamsberg pokazujući na Damaska, on bi trebao izaći, ali nije u stanju. Uĉinili biste mi uslugu, veliku uslugu, Fereze, kad biste mu pomogli i pratili ga. Povratak u zbilju. Vrlo bolan pad, deset katova. - To je tip s utvarom? - To je on. Dok je Ferez pokušavao opustiti Damaska, Adamsberg je poslao dvojicu policajaca po Henrija Tomea, a novinare na Rodolphea Messe- leta. Onda je nazvao Decambraisa, koji je poslijepodne trebao izaći iz bolnice, te Lizbeth i Bertina, obavijestivši ih da u tišini pripreme sve za Damaskov povratak. Završio je s Massenom i Vandooslerom, kojeg je obavijestio o golemoj omaški. Loše vas ĉujem, Vandooslere. - Luden izruĉuje robu na stol. To izaziva buku. S druge strane, jasno je ĉuo Lucienov snaţni glas kako u velikoj zvuĉnoj prostoriji izgovara: -

U prirodi, preĉesto se zanemaruje izvanredna moć bundeve. Poklopio je, pomislivši kako bi to bio dobar oglas za izvikivanje Jossa Le Guerna. Oštar, zdrav i dobro iskovan oglas, bez povijesti, daleko, jako daleko od neobiĉnih odjeka kuge koji su polako nestajali. Odloţio je telefon na stol, u sredini, i na trenutak ga promatrao. Danglard je ušao noseći dosje u ruci te je pogledom pratio Adamsberga. I on je takoĊer poĉeo u tišini promatrati mali ureĊaj. - Zar nešto ne valja s tim mobitelom?, upitao je nakon pune minute. - Ne, ništa, odgovorio je Adamsberg. Ne zvoni. Danglard je odloţio dosje Romorantin i izašao bez komentara. Adamsberg se naslonio na dosje, poloţivši glavu na ruke, i zaspao. -

XXXVIII. U sedam i trideset naveĉer, Adamsberg je stigao na trg Edgar-Quinet, ne ţureći, ali mnogo laganije nego u posljednjih petnaest dana. Ušao je u Decambraisovu kuću, u mali ured gdje je na skromnom natpisu pisalo: Savjetnik za životna pitanja. Decambrais je bio na svom mjestu, i dalje blijed, ali ponovno ravnih leda, obraćajući se nekom krupnom, crvenom i smetenom ĉovjeku koji je sjedio nasuprot njemu. Gle, kazao je Decambrais bacivši pogled na Adamsberga, a zatim na njegove sandale. Hermes, glasnik bogova. Koje su novosti? Mir vlada gradom, Decambraise. Priĉekajte me na trenutak, komesare. Upravo imam konzultacije. Adamsberg se udaljio prema vratima, uhvativši u prolazu dio razgovora. Ovaj put je slomljena, govorio je muškarac. - Već se obnovila, odgovarao je Decambrais. Slomljena je. Nakon desetak minuta, Decambrais je pozvao Adamsberga da ude te ga je posjeo na onaj isti, od prethodnika još topli stolac. Koja je bila tema?, upitao je Adamsberg. Komad namještaja? Neki od udova? Veza. Dvadeset sedam prekida i dvadeset šest mirenja s istom ţenom, apsolutni rekord meĊu mojim klijentima. Zovemo ga Slomljeni- obnovljeni. I što mu savjetujete? Nikada ništa. Pokušavam shvatiti što ljudi hoće i pomoći im da to urade. To je savjetnik. Ako netko ţeli prekinuti, pomaţem mu. Ako se sutradan ţeli pomiriti, pomaţem mu. A što biste vi htjeli, komesare? Ne znam. I ako se dogodi, svejedno mi je. Onda vam ne mogu pomoći. Ne, nitko mi ne moţe pomoći. Uvijek je tako bilo. Decambrais se naslonio na naslon stolca uz lagani osmijeh. Nisam bio u pravu, za Damaska? - Jeste. Vi ste dobar savjetnik. On nije mogao stvarno ubiti, znao sam to. On to nije stvarno htio. Jeste li ga vidjeli? Ušao je u dućan prije jedan sat. Ali nije podigao rolete. Je li slušao izvikivanje? Prekasno. Veĉernje izvikivanje je u osamnaest i deset, tijekom tjedna. Oprostite. Satnice i datumi nisu mi jaĉa strana. Nije vaţno. Katkada jest. Dao sam Damaska u ruke jednom doktoru. Dobro ste uĉinili. Prizemljio je. To nikada nije ugodno. Gore nema stvari koje se mogu slomiti ili koje se ne obnavljaju. Zato je bio tu. Lizbeth? Odmah ga je otišla vidjeti. -Ah. Eva će biti na mukama. Automatski, kazao je. Pustio je da potraje tišina. Vidite, Ducouedic, nastavio je promijenivši poloţaj tako da mu bude nasuprot, Damask je pet godina gulio zbog zloĉina koji nije poĉinio. Danas je slobodan zbog

zloĉina za koje je vjerovao da ih je poĉinio. Marie-Beile je u bijegu zbog krvoprolića koje je naloţila. Antoinea će osuditi zbog zloĉina o kojima nije odluĉivao. Pogreška i izgled pogreške, kazao je Decambrais blago. To vas zanima? Da, odgovorio je Adamsberg pogledavši ga u oĉi. Svi smo se s tim suoĉili. Decambrais je nekoliko trenutaka izdrţao njegov pogled, a onda je spustio glavu. Nisam dirnuo tu djevojĉicu, Adamsberg. Trojica uĉenika bila su na njoj, u zahodu. Lupao sam poput luĊaka, podigao sam malu i izvukao je odande. Svjedoĉenja su me zapanjila. Adamsberg se pokretom vjeĊa sloţio s njegovim rijeĉima. To je ono što vjerujete?, upitao je Decambrais. -Da. Znaĉi da biste bili dobar savjetnik. U ono dob, već sam bio gotovo nemoćan. I to ste takoĊer vjerovali? -Ne. A sada me baš briga, kazao je Decambrais prekriţivši ruke. Ili skoro. U tom trenutku, trgom je odjeknuo gromoglasan udarac gonga iz Vikinga. Jabukovaĉa, kazao je Decambrais podigavši prst. Toplo jelo. Nije za zanemariti. Bertin je u Vikingu svima posluţio rundu u ĉast Damaska, ĉija je umorna glava poĉivala na Lizbethinom ramenu. Le Guern je ustao i Adamsbergu stisnuo ruku. Brod se nasukao, komentirao je Joss. Nema više specijalki. Prodaja povrća je glavna vijest. U prirodi, kazao je Adamsberg, preĉesto se zanemaruje izvanredna moć bundeve. Toĉno, kazao je Joss ozbiljno. Vidio sam bundeve koje bi u dvije noći postale kao baloni. Adamsberg se uvukao u buĉnu skupinu koja je poĉela s jelom. Liz- beth mu je dovukla stolicu i nasmiješila mu se. Naglo je dobio ţelju da se privije uz nju, ali to je mjesto već zauzeo Damask. Zaspat će na mom ramenu, kazala je pokazavši prstom na Damaska. To je normalno, Lizbeth. Dugo će spavati. Bertin je sveĉano postavio još jedan tanjur ispred komesara. Toplo jelo, to nije za zanemariti. Danglard je gurnuo vrata Vikinga kad je posluţen desert, naslonio se na bar, odloţio Lopticu kraj nogu i dao diskretan znak Adamsbergu. Nemam mnogo vremena, kazao je Danglard. Djeca me ĉekaju. Nije bilo problema s Hurfinom?, upitao je Adamsberg. Ne. Ferez ga je posjetio. Dao mu je tabletu za smirenje. Poslušno ju je uzeo i sada se odmara. Vrlo dobro. Veĉeras će svi spavati, na kraju svega. Danglard je od Bertina naruĉio ĉašu vina. Vi nećete?, upitao je. Ne znam. Moţda ću malo prošetati. Danglard je ispio pola ĉaše i gledao Lopticu koja se zalijepila za njegovu cipelu. Raste, zar ne?, upitao je Adamsberg. -Da. Danglard je ispio ĉašu do kraja i tiho je stavio na šank. Lisabon, kazao je gurnuvši presavijen papir na šank. Hotel Säo Jorge. Soba 302. Marie-Belle? Camille.

Adamsberg je osjetio kako mu se tijelo napinje kao od nekog naglog trzaja. Prekriţio je ruke i naslonio se na šank. - Kako znate, Danglarde? - Dao sam je pratiti, odgovorio je Danglard sagnuvši se da uzme macu ili da sakrije lice. Od poĉetka. Kao pravi gad. Ona to ne smije nikada saznati. Murjak? - Villeneuve, bivši murjak iz petog arondismana. Adamsberg je ostao nepomiĉan, pogleda uprtog u presavijeni papir. Bit će još kolizija, kazao je. Znam. - A onda moţda... Znam. Moţda. Adamsberg je nepomiĉno promatrao bijeli papir, zatim je polako pruţio ruku i zaustavio je na papiru. Hvala, Danglarde. Danglard je stavio macu pod ruku i izašao iz Vikinga, pozdravljajući ga rukom s leĊa. To je bio vaš kolega?, upitao je Bertin. Glasnik. Bogova. Kad je trg uronio u noć, Adamsberg je, oslonjen na platanu, otvorio svoj notes i istrgnuo jednu stranicu. Razmislio je, a onda je napisao Camille. Priĉekao je trenutak i dodao Ja. Poĉetak reĉenice, pomislio je. Nije loše. Nakon deset minuta, budući da mu nastavak reĉenice nije dolazio, stavio je toĉku iza Ja i omotao list oko kovanice od pet franaka. Zatim je, polaganim korakom, prešao trgom i stavio svoj prinos u plavi sanduk Jossa Le Guerna. KRAJ

SKENI OBRADA:

KIKA