forex- učimo i zarađujemo KNJIGA

Korice prednja strana

Forex - Učimo i zarađujemo

Emira Čustović Mario Tomljanović

Tržište valuta Forex je jedno od najpopularnijih međunarodnih tržišta. Autori Vam predstavljaju knjigu koja će vam pomoći u profesionalnoj obuci iz analize i trgovanja na međunarodnim financijskim tržištima.

Korice zadnja strana Cilj ove knjige je educirati Vas profesionalno na području burzovne i devizne trgovine te naučiti Vas metodama prognoziranja. Namijenjena je kako vodećim stručnjacima tako i početnicima. U vezi s tim, osnovna zadaća u njezinom stvaranju je bila pomoći Vam u rješavanju kompliciranih zadataka u toj specifičnoj sferi te zaštiti Vas od uobičajenih pogrešaka koje se čine zbog nedostatka iskustva i znanja. Naša je želja naučiti Vas kako uspješno trgovati na tržištima deviza.

Emira Čustović Mario Tomljanović

Forex - Učimo i zarađujemo

Sadržaj Uvod Prvo poglavlje: Osnovni termini i pojmovi Sami novci su naj likvidnija roba Drugo poglavlje: Teorija japanskih svijeća O vječitoj borbi između bikova i medvjeda Treće poglavlje: Fundamentalna analiza Kupuj prema glasini, prodaj prema vijesti Četvrto poglavlje: Grafička analiza „Trend je tvoj prijatelj“ Peto poglavlje: Proporcionalna analiza Brojčana čarolija Šesto poglavlje: Indikatori i oscilatori Složene riječi za lake dobitke Sedmo poglavlje: Tehnike i strategije u trgovanju .... ili formule za uspjeh Osmo poglavlje: Valna analiza Analiziraj radi uspjeha, ne radi novaca! Deveto poglavlje: Upravljanje kapitalom Bez matematike ne ide...

«Forex, Učimo i zarađujemo» Malo povijesti Povijest međunarodnog tržišta deviza vuče korijene od same pojave novca. Pojava novca je rezultat potrebe za korištenjem nekog univerzalnog sredstva za vršenje robne razmjene. Najstariji podaci o korištenju novca datiraju od prije 4500 godina u Mezopotamiji (današnji Irak). Tamo pismeni arheološki nalazi dokazuju da se plaćanje robe vršilo točno određenom težinom srebra. To je ujedno i početak korištenja kovanog novca od različitih legura. Prva svjedočanstva o korištenju kovanog novca stara su 3000 godina i smještena su u Lidiji (današnja Turska). U početku je kovani novac imao različite oblike. U Rusiji i Italiji su se koristili pločice od mjedi, u Kini brončani alati i školjke, na Tajlandu srebrni prsteni a u Japanu zlatni i srebrni štapići. Ono što su ljudi u to vrijeme gledali bila je težina kovanica i žig na njima. Novi platni sustav ubrzo je našao primjenu po cijelom svijetu. Legura od koje su se proizvodile kovanice bila je različita u svakoj državi ali gotovo uvijek je sadržavala neki od ovih metala – zlato, srebro, bronca ili mjed. Mnogo kasnije svoju primjenu su našli i papirnati novci. Njih su po prvi put primijenili u Kini. Tamo su vladari u 10. stoljeću počeli kovati teške kovanice male vrijednosti. Ljudima nisu bili praktični u korištenju i mijenjali su ih s trgovcima za bilješke s točno određenom vrijednošću. Jedno stoljeće kasnije Kineska vlada uzima te bilješke i izdaje ih službeno kako bi se koristile kao zakonsko sredstvo plaćanja. U početku svojeg postojanja novčanice su bile osigurane nekakvim vrijednim metalom, najčešće je to bilo zlato. Zlato se čuvalo u bankama koje su sa svoje strane za njega plaćale novce. U to je vrijeme svatko mogao u bankama lako dobiti novce za zlato ili zlato za svoje novce. Ta se praska uspostavila s ciljem da se novac zaštiti i da ne izgubi na vrijednosti. Tijekom vremena je postalo sasvim jasno kako bi gospodarstvo jedne zemlje funkcioniralo treba osigurati 100% novca zlatom. Interesantna činjenica je da su dugi niz godina nakon uvođenja papirnatog novca postojale države koje su koristile decimalni novčani sustav. Do 1971. godine Engleska je koristila novčani sustav koje je utemeljen prije tisućljeća. Prema tom sustavu, jedna engleska funta je bila jednaka 20 šilinga, 20 šilinga je bilo jednako 240 penija ili 480 forinta. Tek 1971. godine u Velikoj Britaniji jedna funta postaje jednaka 100 penija. Početkom 50-ih godina 20. stoljeća vrši se prvo bezgotovinsko plaćanje u svijetu. Krivac za to bio je poznati poduzetnik Frank McNamara. On je ručao u jednom poznatom restoranu u New Yorku i kada je htio platiti račun shvatio je da je zaboravio novčanik. Frank je vlasniku restorana ponudio da će plaćanje jamčiti svojim potpisom. Ovo je bio povod jednog novog početka –uvođenje bezgotovinskog plaćanja. Od tog perioda do danas novci se sve više počinju sretati u svom elektronskom obliku. Prema mnogima to je njihova neizbježna budućnost. Ovo je još jedna pretpostavka za formiranje međunarodnog tržišta deviza. Tvrtke koje uvoze robu ili proizvode koji se proizvode u drugim državama prvo moraju kupiti devize te države i tek nakon toga mogu kupiti robu. Međunarodno tržište deviza datira od kraja 18. stoljeća. Osnovnom valutom je bila odabrana britanska funta. Praktički, devizni tečajevi su se fiksirali na temelju zlata koje se može mijenjati za određenu svotu britanskih funta. Tako počinje razdoblje takozvanog „Zlatnog standarda“. Nakon Drugog svjetskog rata tržište deviza pretrpjelo je jednu veliku i značajnu promjenu. Godine 1944. potpisan je sporazum Bretton-Woods (Bretton-woods agreement) kojim se sve valute vežu uz američki dolar, a sam dolar uza zlato. Nešto kasnije utemeljen je Međunarodni monetarni fond.

Tržište danas Međunarodno tržište deviza u obliku u kojem ga poznajemo danas postoji od 70-ih godina prošlog stoljeća kada prelazi s fiksnih tečajeva na sustav plutajućih tečajeva valuta. Na taj se način stvara mogućnost da tisuću individualnih investitora i kompanija izvlači zaradu od promjena tečaja valute. Riječ Forex proizlazi od Foreign Exchange Market i prihvaćeno je da se njome naziva međunarodno tržište deviza. Ovo je najlikvidnije moguće tržište na svijetu. Prosječno njegov dnevni promet premašuje 2 triliona dolara. To znači da u svakom jednom trenutku kada netko želi kupiti određenu valutu istovremeno na tržištu se nalazi netko drugi koji prodaje. U vrlo rijetkim slučajevima je moguće da se dogodi cjenovna praznina – gap (vidi Prvo poglavlje): To se događa kada u danom trenutku na tržištu nema sudionika koji žele zaključiti posao po određenoj cijeni i onda cijena naglo skače u danom smjeru. Zbog rijetkosti toga pravila ono može biti svrstano u izuzetke. Uobičajeno, u svakom trenutku na tržištu ima tisuću igrača koji žele zaključiti posao. Međunarodno tržište deviza funkcionira 24 sata dnevno od ponedjeljka do petka s time da ovisno o vremenskim zonama trgovina prolazi preko osnovnih financijskih centara: London, New York, Tokio, Zürich, Frankfurt, Hong Kong, Singapur, Pariz, Sydney. To znači, na primjer, kada financijske institucije u Londonu zatvaraju vrata, poslovi se nastavljaju sklapati u New Yorku, a kada tamo zatvore, trgovanje se nastavlja u Tokiju i tako dalje. Obično (u nedostatku izvanrednih uvjeta) tržište deviza počinje funkcionirati u 22 sata po srednjem europskom vremenu (21 h GMT) u nedjelju i završava u 21 sat po srednjem europskom vremenu (20 h GMT) u petak. Najveća kretanja cijena različitih valutnih parova se pojavljuju oko 8-9 sati po srednjem europskom vremenu, na početku europske trgovačke sesije i oko 14:30 sati po srednjem europskom vremenu, kada počinje trgovačka sesija u SAD-u. Manji utjecaj ima azijska sesija koja je najaktivnija oko 1-2 sata po srednjem europskom vremenu. Tržište deviza je van burzovno tržište (OTC), tj. nije lokalizirano na jednom mjestu kao što su na primjer burze fondova. Najlakše ih možemo zamisliti kao trgovački sustavi koji su raspoređeni u različitim točkama svijeta i povezani su međusobno. Poslovi koji tamo zaključuju brokeri, dileri i traderi se ostvaruju putem kompjutorskih terminala i trgovinskih platformi. Zbog tih olakšanja, svjetsko tržište deviza je postalo lako dostupno i uživa izuzetnu popularnost među ljudima koji žele sami upravljati svojim slobodnim investicijskim sredstvima. Ovo je jedan od glavnih razloga zbog kojeg interes za tržištem deviza raste svakim danom. Ali istaknimo da svatko tko se odlučio investirati sredstva na tržište mora znati da je njegov novac izložen velikom riziku. Danas osnovni sudionici međunarodne trgovine devizama su centri, trgovačke i investicijske banke a isto tako profesionalni i institucionalni investitori. Kao najveće sudionike tržišta možemo spomenuti CitiGroup, JP Morgan Chase, Goldman Sachs, Morgan Stanley, Merrill Lynch, UBS, Bank of America, HSBC, Bank of Tokio-Mitsubishi itd. Praktički oni ostvaruju osnovni obujam poslova na tržištu valuta. Prihvaćeno je nazivati ih nazivom „Market makers“ zato jer imaju najveći utjecaj na kretanje tečaja „kupuje“ i „prodaje“

Prvo poglavlje Osnovni termini i pojmovi Valute i valutni parovi Valuta je nacionalna novčana jedinica u nekoj zemlji ili u skupini zemalja. U Zapadnoj Europi je to Euro dok je u SAD-u to američki dolar, u Japanu jen, itd. Valutni tečaj predstavlja brojčani odnos jedne valute prema drugoj. Na tržištu deviza se vrlo široko upotrebljava izraz „valutni par“. Ovisno o trajanju kupo-prodajnih poslova valute razlikuju se dvije vrste tečaja – SPOT tečaj i FORWARD tečaj. Spot tečaj – je valutni tečaj koji se ustanovi u trenutku sklapanja posla uvjeti mijenjanja valute među bankama – kontrahenti drugog radnog dana, od dana sklapanja posla. Datum prebacivanja sredstava na račune kontrahenata se zove value date. Dva value date-a mogu biti: • na dan sklapanja posla – Today (Tod) • sljedećeg radnog dana – Tomorrow (Tom) • drugog radnog dana nakon sklapanja posla – Spot Većina poslova koji se sklapaju na tržištu Forex imaju value date Spot. Svi poslovi koji imaju value date do dva radna dana nazivaju se bankovne konverzijske operacije. Forward tečaj – je pokazatelj kakvu vrijednost ima valuta u određenom vremenskom razdoblju. Standardni periodi su 1, 3, 6 i 12 mjeseci.

Forward tečaj = Spot tečaj

+

(Spot tečaj) * kamatna stopa * količina u danu 360 * 100

* kamatni diferencijal = kamatna stopa U trgovini devizama od velikog su značaja količine. Što su količine kupo-prodaje dane valute veće, to je teže da jedan igrač ili skupina sudionika na tržištu mogu manipulirati njezinim tečajem. Čak i u slučaju najpopularnijih valuta može se reći da to skoro nemoguće (osim u rijetkim slučajevima kada se umiješaju neke centralne banke). To je jedan od razloga zbog kojeg veliki postotak tradera preferira poslovati valutnim parovima. Drugi osnovni razlog je to što je veća količina određene valute u Forex trgovini, to za nju sve više vrijede različite vrste analiza koje ćemo vidjeti kasnije. Ovo je samo dio razloga zbog kojih najveći broj tradera preferira trgovati s nesumnjivo najpoznatijim valutnim parovima. Nakon eura i dolara koji dijele 70% tržišta među najfrekventnijim instrumentima trgovine su japanski jen s

10%, britanska funta s 8%, švicarski frank s 5% i na kraju preostalih 6 % dijele sve ostale valute. Ovo su praktički i valute koje sudionici na tržištu najviše potražuju (Slika 1).

Ostale CHF 6% 5% GBP 8% USD 40% JPY 11%

EUR 30%

Margin (granična) trgovina U posljednjih 10 godina skupina individualnih sudionika na tržištu postaje sve popularnija. Tome izuzetno puno pridonosi i razvoj tržišta deviza i uvođenje tzv. margin trgovine. Kod te trgovine svatko tko želi može trgovati na međunarodnom tržištu deviza ukoliko posjeduje određen jamstveni iznos. Praktički, da bi jedan igrač (trgovac) mogao sudjelovati na tržištu, on mora raspolagati s iznosom od oko 100000 bodova neke valute. Ovo je često preveliki iznos za ljude koji su odlučili sudjelovati na tržištu Forexa. Zahvaljujući Lost efektu sudionicima se pruža prilika da sudjeluju na međunarodnom tržištu valuta s višestruko manjim iznosima od onih kojim se ostvaruje realni posao na Forex spot tržištu. Pojam Lost efekt se još može sresti i kao Leverage (poluga), Margin, kreditna podrška itd. Ali što u stvari predstavlja Lost efekt i kako se osigurava? Obično broker daje svojim klijentima kreditno podršku i na taj način individualni traderi dobivaju pristup tržištu. Ako je Lost efekt kod nekog brokera 1:100 (ili 1%) to znači da sudionik nastupa na tržištu s iznosom koji je sto puta veći od onoga kojim vrši određenu operaciju. Na primjer, ako trader otvori položaj na tržištu s 1000$ pri kreditnoj podršci 1:100 to znači da on realno igra s 100000$. Pipovi Drugi osnovni pojam koji se koristi u trgovini devizama su pipovi. On je najmanja izmjena kotacija valutnog tečaja. Na primjer, ako USD/CHF je 1.2212 i nakon povećanja dođe na 1.2213 to znači da se tečaj promijenio za jedan pip. Računanje dobitka ili gubitka nakon svakog posla određuje se od broja dobivenih ili izgubljenih pipova a apsolutna vrijednost rezultata ovisi o količini uloženih sredstava u određeni posao.

Trend Jedan od osnovnih pojmova u trgovini na financijskim tržištima je trend. Pod tim se pojmom podrazumijeva smjer kretnje na tržištu. u odnosu na to razlikuju se rastući i padajući trend a u slučajevima kada cijene neko vrijeme ostanu na istoj razini (ili se kreću vrlo malo) smatra se da se tržište nalazi u rangeu. U slučaju rastućeg trenda vidi se rast cijena određenog financijskog instrumenta dok u slučaju padajućeg trenda cijene se smanjuju. Vrlo često umjesto rastućeg i padajućeg trenda koriste se dva vrlo raširena pojma – bikovski i medvjeđi trend. Praktički oni se čak nalaze i u široj upotrebi. Rastući trend se naziva bikovski (bullish), a padajući – medvjeđi (bearish) trend. Ova dva trenda imaju povijesnu pozadinu. U početku prvog tisućljeća organiziranje borba među životinjama bila je vrlo popularna vrsta zabave. Na tim borbama ljudi su uočili način na koji su se bikovi i medvjedi napadali svoje žrtve. Bikovi su napadali spuštene glave nakog čega su probadali i izbacivali visoko drugu životinju tj. kretnja odozdo prema gore, dok su medvjedi uzdignutim tijelom i razgranatim šapama oborio svoju žrtvu bacajući se na nju, pokretom odozgo prema dolje. U današnje je vrijeme prihvaćeno da se bikovskim trendom podrazumijeva povećanje cijena određenog financijskog instrumenta dok se kod medvjeđeg trenda cijene smanjuju. Danas ta dva pojma imaju širu upotrebu. Ovisno o tome kakva su očekivanja odnosno kakvi će se poslovi sklopiti, sudionici tržišta se uvjetno rečeno dijele u dvije skupine: Skupina bikova – skupina sudionika koji kupuju zato jer očekuju rast cijena. Skupina medvjeda – skupina sudionika koji prodaju jer očekuju pad cijena. Spread Pod pojmom spread se podrazumijeva razlika između kupovnog i prodajnog tečaja. Spread jednak je prodajnom tečaju umanjenom za kupovni tečaj. Na primjer, ako je kupovni tečaj USD/CHF 1.2212 a prodajni tečaj 1.2215 onda je u tom slučaju spread 3 pipa. Kod izrade strategije za trgovinu dobro je uzeti u obzir veličinu spreada zato jer različiti instrumenti imaju različiti spread. Pozicije - Kratke i duge Slijedeći pojmovi na kojima ćemo se zaustaviti su kratka i duga pozicija. Pod pojmom kratka pozicija se podrazumijeva prodaja određene financijske aktive koja nije u posjedu, a pod dugom pozicijom se podrazumijeva kupovina određene financijske aktive. Pri otkrivanju kratke pozicije se postavlja pitanje kako nešto može biti prodano ako nije u posjedu. Shema koja se utvrdila tijekom godina izgleda ovako: trader od svog brokera dobiva na posudbu određenu financijsku aktivu, prodaje ju i nakon što cijena padne ponovno je kupuje i vraća je brokeru od koga je dobio zajam a zaradu koju je realizirao ostavlja sebi. Da bi postalo jasnije pogledat ćemo jednu idealiziranu varijantu bez leveragea i bez spreada. Uzmimo treadera koji je odlučio otvoriti kratku poziciju zlata. Cijena tog vrijednog metala u tom trenutku iznosi 680$ dolara za uncu. Trader želi prodati jednu uncu zlata. On odlazi svom brokeru koji mu sa svoje strane posuđuje jednu uncu zlata, naravno kao garanciju on dobiva određen iznos. Trader prodaje zlato za 680$. U tom periodu on drži spomenutu uncu svog brokeru. Pretpostavimo da je nakon nekog vremena cijena zlata pala za 20$, tada bi unca zlata koštala 660$. U tom trenutku trader želi pokupiti svoju zaradu, kupuje jednu uncu zlata za 660$ i vraća je svom brokeru. U tom slučaju realizira dobitak u iznosu od 20$ a broker sa svoje pak

strane vraća traderu garancijski iznos. Naravno, kratke se pozicije mogu otvoriti u svim financijskim instrumentima – Forex, CFD, Commodity, Futures itd. Kotacija U Forexu vrlo često se koriste pojmovi direktna kotacija, obratna kotacija i cross tečaj. Pod pojmom prave kotacije podrazumijeva se to koja je količina nacionalne valute jedne države potrebna za bi se kupila određena količina strane valute – na primjer EUR/BGN je prava kotacija. U Forexu se pod pravom kotacijom podrazumijeva određena valuta izražena u USD. Na primjer EUR/USD, CHF/USD, JPY/USD su direktne kotacije. Prema tome obratne kotacije su sve one koje u kojima je dolar izražen od strane neke druge valute, na primjer, USD/EUR, USD/CHF itd. Cross tečaj Količina bodova jedne strane valute koja je izražena u bodovima druge strane valute. Primjeri cross tečaja su EUR/CHF, GBP/JPY i EUR/JPY. Swap Swap je drugi osnovni pojam u Forexu. Njega određuje razlika u kamatnim stopama različitih država. Na primjer, prosječna kamatna stopa u Japanu je 0,5% dok istovremeno kamatna stopa u Australiji iznosi 6,25%. Prema ovome što smo do sad naveli slijedi da je mnogo isplativije držati novce u australskoj banci nego u japanskoj. Razlika u kamatnim stopama različitih država ima izravni utjecaj i u Forexu. To se izražava swapom. Pri otvaranju dane pozicije praktički se ostvaruje prodaje jedne valute istovremeno kao i kupnje druge. Tako, ukoliko se vratimo nacionalnim valutama Australije i Japana i pogledamo konkretan primjer australskog dolara i japanskog jena (AUD/JPY), ustanovit ćemo da će se pri otvaranju duge pozicije na swapu zaraditi a dok će se pri otvaranju kratke na njemu izgubiti. Razlog tome u slučaju su sljedeće: pri otvaranju duge pozicije kupnja australskih dolara postaje realna, a pri otvaranju kratke pozicije postaje kupnja jena. Praktički se razlikuju dvije vrste swapa ovisno o poziciji koja ih otvara. Pri otvaranju duge pozicije swap koji se zaračunava je dugi swap, a kod kratke pozicije se zaračunava kratki swap. Operacija Swap (još se naziva Rolover i Overnight) na tržištima deviza u stvari predstavlja istovremeno sklapanje dvaju suprotnih poslova s različitim datumima valute jedan posao koji zatvara već otvorenu i drugi koji je ponovno otvara. Tečaj swapa i vrijednost swapa određuju se u trenutku sklapanja posla. Obično je cilj operacije produžiti otvorenu poziciju. Prihod + 100000 Rashod – 121 000

Datum izvršavanja operacije 17. kolovoza

18. kolovoza

Kupovina 100 000 USD za 121 000 CHF

19. kolovoza

Vrijeme

Kada individualni investitor koji posluje na tržištu deviza pomoću kreditnog ramena ostavi jednu otvorenu poziciju za sljedeći dan, preko noći (u 24:00) se zaračunavaju ili izdvajaju sredstva koja su rezultat swap operacija. Najopćenitije rečeno, vrijednost tih sredstava ovisi o kamatnim stopama u kojima se uzima određena valuta međubankovnom tržištu. Naravno, te su kamate povezane s osnovnim kamatnim stopama koje objavljuju središnje državne banke. Obično kada se zadrži duga pozicija za valutu s visokom kamatnom stavkom, događa se swap, a kada se zadrži kratka pozicija za valutu s velikom kamatnom stavkom mora se platiti swap.

Prodaja 100 000 USD Za CHF /TOM/

17. kolovoza

18. kolovoza

Kupovina 100 000 USD za CHF /SPOT/

Prihod 100 000 USD Rashod 100 000 USD Rashod 121 000 CHF Prihod 121 000 CHF +/- SWAP

Prihod + 100 000 USD Rashod -121 000 CHF

19. kolovoza

20. kolovoza

Vrijeme

Kupovina 100 000 USD za CHF /SPOT/

Kada na primjer uzmemo dugu poziciju u valutnom paru USD/CHF s 1 lotom (100000 baznih bodova) pri tečaju 1.2100 znači da kupujete 100000 USD i da za njih prodaje 121 000 CHF. Praktički vi nemate ta sredstva na stanju i vaš diler ih mora pozajmiti kao međubankovni kredit. Na taj se kredit plaća kamata. U isto vrijeme za valutu za koju ste uzeli dugu poziciju vam se mora zaračunati kamata. Smisao pozitivnog swapa je u tome što koristite kredit s nižom kamatom i ulažete sredstva na višu. Mora se uzeti u obzir da pozitivni swap ne može biti kriterij otvaranja pozicije. Grafikoni U svojoj suštini grafikoni daju prikaz promjene u cijenama financijskih instrumenata. Praktički, oni se najviše koriste za praćenje izmjena cijena. Svaki jedan element njihove analize, koji ćemo vidjeti kasnije, bazira se na korištenju grafikona. Razlikujemo tri vrste grafikona ovisno o načinu na koji se prikazuje cijena – linearni grafikon, stupčani grafikon i japanske svijeće. Grafikoni ne moraju biti sami po sebi razlog otvaranja pozicije, oni se moraju kombinirati s potvrdnim signalima tehničke analize i indikatorima. •

Linearni grafikon

Linearni grafikon je prva vrsta grafikona koju ćemo obraditi (slika 1). Taj se grafikon nastaje na sljedeći način: odabire se period, na primjer jedan sat, i unosi se točka koja odgovara cijeni na kraju tog perioda. Period može biti raznovrstan – jedan sat, četiri sata, jedan dan, tjedan dana, mjesec dana itd. Nakon što se za određene periode postave točke one se povezuju i na taj se način dobiva linearni grafikon. Osim za cijene zatvaranja, linearni se grafikon može napraviti i za srednje cijene i za cijene otvaranja.

Slika 1. Linearni grafikon

•

Stupčani grafikon

Stupčani grafikon se sastoji od stupaca (barova). Ovisno o vremenskom periodu grafikona, stupac prikazuje izmjenu cijena za određeni period. Na primjer, ako grafikon obuhvaća period od jednog sata znači da će jedan stupac prikazivati kretanje cijene za jedan sat, a ako obuhvaća period od četiri sata znači da će stupac prikazivati taj četverosatni period. (Slika 2a). U slučaju da se jedan stupac oblikovao na udaljenosti od prethodnog taj se razmak zove praznina (gap). Uobičajeno, praznine se susreću prije svega kod dionica jer tamo tržište nije danonoćno i moguće je sklopiti poslove nakon kraja radne sesije tako da na otvaranju tržište počinje s prazninom (Slika 2a).

Slika 2a.

Kod bikovskog stupca (Slika 2b) uočava se povećanje cijena zato jer je cijena otvaranja viša od cijene zatvaranja tj. drugi je stupac medvjeđi. Najviša cijena

Cijena otvaranja Bikovski stupac

Medvjeđi stupac

Cijena zatvaranja

Cijena otvaranja

Cijena zatvaranja Najniža cijena

Slika 2b.

•

Japanske svijeće

Japanske su svijeće povijesno gledano najstariji i najviše korišteni način prikazivanja kretnja na tržištu. Po prvi put ih koristi poznati trgovac Manehispo Homma u 18. stoljeću. Trgovao je rižom u to vrijeme i uočio je da se lako može predvidjeti buduće kretanje cijene tako da se prethodni periodi prikažu figurama. Homma je uočio da se te figure ponavljaju i na taj način je u ono vrijeme zaradio puno novaca. Danas su japanske svijeće metoda za analizu koja se na tržištu najviše koristi. U svojoj suštini one donekle liče stupčanim grafikonima ali za razliku od njih japanske svijeće se koriste u različitim bojama kako bi se prikazao smjer trenda. Bikovska svijeća je bijela, a medvjeđa – crna. (Slika 2c). Kod bikovske udaljenost između cijene zatvaranja i najviše cijene naziva se gornja sijena, a udaljenost između cijene otvaranja i najniže cijene zove se donja sijena. Kod medvjeđe svijeće je obrnuto. Kada govorimo o svijećama, moramo spomenuti da one isto tako daju mogućnost za stvaranje praznina.

Cijena zatvaranja

Bikovska svijeća

Najviša cijena

Tijelo

Cijena otvaranja

Cijena otvaranja

Medvjeđa svijeća

Cijena zatvaranja Najniža cijena Slika 2c.