Fizikalna i Rehabilitacijska Medicina - God 2011 Br 1 - 2

UDK 615.8 (497.1)(05)”540.6

ISSN 1846-1867

Fizikalna i rehabilitacijska medicina Physical and Rehabilitation Medicine Izlazi dvaput godišnje / Published twice a year

Nakladnik / Publisher Hrvatsko društvo za fizikalnu i rehabilitacijsku medicinu pri HLZ Croatian Society For Physical and Rehabilitation Medicine Croatian Medical Association Šubićeva 9, HR-10000 Zagreb, Hrvatska / Croatia

Časopis Fizikalna i rehabilitacijska medicina je podržan od strane mreže europskih časopisa iz FRM Physical and Rehabilitation Medicine is endorsed by the European PRM Journal Network. Indeksirano u: /Indexed or Abstracted in: INDEX COPERNICUS, HRČAK

UTEMELJITELJ / FOUNDER (1984): Ivo JAJIĆ GLAVNI I ODGOVORNI UREDNICI / EDITORS-IN-CHIEF: Ivo JAJIĆ (1984.-1998.), Ladislav KRAPAC (1999.-2004.), Tomislav Nemčić (2005.-2008.)

UREDNIŠTVO / EDITORIAL BOARD:

GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK / EDITOR-IN-CHIEF: Simeon GRAZIO UREDNIK / EDITOR: Tomislav NEMČIĆ IZVRŠNI UREDNIK INTERNET IZDANJA / EXECUTIVE EDITOR OF ONLINE PUBLISHING: Saša MOSLAVAC TAJNIK / SECRETARY: Frane GRUBIŠIĆ ADMINISTRATIVNA TAJNICA / ADMINISTRATIVE SECRETARY: Marijana BREGNI LEKTOR ZA HRVATSKI JEZIK / CROATIAN LANGUAGE REVISION: Kata ZALOVIĆ - FIŠTER LEKTOR ZA ENGLESKI JEZIK / ENGLISH LANGUAGE REVISION: Antonija REDOVNIKOVIĆ UREDNIČKI ODBOR / EDITORIAL BOARD: Đurđica Babić-Naglić, Žarko Bakran, Nicolas Christodoulou (Cipar/Cyprus), Ivan Džidić, Rossana Čizmić, Rueben Eldar (Izrael/Israel), Alessandro Giustini (Italija/Italy), Marino Hanih, Mira Kadojić, Ida Kovač, Dražen Massari, Tatjana Kehler, Stefano Negrini (Italija/Italy), Tatjana Nikolić, Porin Perić, Katarina Sekelj-Kauzlarić, Tea Schnurrer-Luke-Vrbanić, Tonko Vlak SAVJET ČASOPISA / ADVISORY BOARD: Božidar Ćurković, Theodor Durrigl, Zoja Gnjidić, Nadija Golja-Franulović, Marija Graberski-Matasović, Miroslav Jelić, Ladislav Krapac, Nivies Štiglić-Rogoznica, Zmago Turk (Slovenija/Slovenia) Oblikovanje časopisa i priprema za tisak / Journal design and layout: Zvonimir BARIŠIĆ Tisak / Print: ARCA d.o.o., Nova Gradiška Naklada / Circulation: 300 primjeraka / copies Uređenje završeno / Editing concluded: 2011-07-28

Časopis je do 2004. godine izlazio pod nazivom Fizikalna medicina i rehabilitacija Formerly Fizikalna medicina i rehabilitacija

Fiz. rehabil. med. 2011; 23 (1-2): III

III

UDK 615.8 (497.1)(05)”540.6

SADRŽAJ / CONTENTS

1

ISSN 1846-1867

br. 1-2/2011

Riječ urednika

UVODNIK / EDITORIAL 3

Gerold STUCKI, Jan D. REINHARDT, Marta IMAMURA, Jie LI, Joel A. DE LISA Međunarodno društvo za fizikalnu i rehabilitacijsku medicinu ISPRM: Jačanje uloge fizikalne i rehabilitacijske medicine u svijetu

IZVORNI ZNANSTVENI ČLANAK / ORIGINAL SCIENTIFIC ARTICLE 7

Saša MOSLAVAC, Ivan DŽIDIĆ, Zoran FILIPAN Comparison of cystometric capacities and ceak-coint intravesical pressures between tetraplegic and paraplegic spinal cord injury patients with neurogenic detrusor overactivity Usporedba cistometrijskih kapaciteta i intravezikalnih tlakova kod prokapavanja u tetraplegičnih i paraplegičnih bolesnika s ozljedom kralježničke moždine i neurogenom hiperaktivnošću detruzora

STRUČNI ČLANAK / PROFESSIONAL ARTICLE 14

Tomislav NEMČIĆ, Valentina MATIJEVIĆ-MIKELIĆ, Frane GRUBIŠIĆ, Velimir ŠUŠAK, Hana SKALA-KAVANAGH, Simeon GRAZIO Analgetski učinak peroralne hijaluronske kiseline u bolesnika s osteoartritisom -pilot-studija Analgesic effect of oral hyaluronic acid in patients with osteoarthritis - pilot study

PRIKAZ SLUČAJA / CASE REPORT 27

Nural ALBAYRAK AYDIN, Nisa UNLU, Kamil YAZICIOGLU Apophyseal avulsion injury of the anterior inferior iliac spine: rehabilitation sine qua non – a case report Apofizealne avulzijske ozljede prednje donje šiljaste izbočine: rehabilitacija sine qua non – prikaz slučaja

PREDSTAVLJAMO VAM ..... 35

IV

Thalassotherapia Crikvenica

Fiz. rehabil. med. 2011; 23 (1-2): IV-V

UDK 615.8 (497.1)(05)”540.6

ISSN 1846-1867

NOVOSTI IZ STRUČNE LITERATURE 41

Učinci neuromuskularne električne stimulacije na veličinu mišićnog tkiva ekstenzornih mišića koljena kod bolesnika u jedinici intenzivnog liječenja

44

Učinkovitost standardne manualne terapije i kućnog programa terapijskog vježbanja za kronično oštećenje rotatorne manšete: randomizirano, s placebom kontrolirano istraživanje

IZ RADA STRUČNOG DRUŠTVA 47

Izvješće o međunarodnoj aktivnosti Hrvatskoga društva za fizikalnu i rehabilitacijsku medicinu Hrvatskoga liječničkog zbora, 2007. – 2011.

Fiz. rehabil. med. 2011; 23 (1-2): IV-V

V

VI

Fiz. rehabil. med. 2011; 23 (1-2):

UVODNIK

Poštovani čitatelji, pred Vama je novi broj časopisa Fizikalna i rehabilitacijska medicina, koji je službeni, recenzirani časopis Hrvatskog društva za fizikalnu i rehabilitacijsku medicinu Hrvatskog liječničkog zbora. Naglašavam tu činjenicu jer je malo stručnih liječničkih društava koji imaju svoj časopis, a naš traje još od 1984. godine, kada ga je pokrenuo prof.dr. Ivo Jajić. Časopis je imao svoje uspone i padove, a u svezi nastojanja i prethodnih glavnih i odgovornih urednika da bude uvršten u neku od baze podataka znanstvenih i stručnih časopisa, napravili smo konkretne korake koji su dali rezultate. Naime, prvi put u svojoj povijesti od ovog broja časopis je službeno indeksiran u jednoj od baza časopisa i to započeli smo s njih dvije: Hrčak, koji je elektronični portal hrvatskih znanstvenih i stručnih časopisa i međunarodna informatički znanstveni servis Index Copernicus. Osim toga, časopis je zadovoljio uvjete da postane dio europske mreže časopisa iz fizikalne i rehabilitacijske medicine, a jedan od uvjeta je da u uredništvo uđu priznati inozemni stručnjaci. Tako, od ovog broja imamo čast da su nam se u Uredničkom odboru osim profesora Eldara i Christodouloua pridružili i profesori Alessandro Giustini i Stefano Negrini. Imamo nove upute autorima i službenu mogućnost objavljivanja tekstova i na engleskom jeziku, a naznaka bolje prepoznatljivosti časopisa je da je u ovom broju objavljen članak inozemnih autora, koji nije bio kongresno priopćenje ili naručeni tekst. Držim da je sve to dobra osnova za proširenje indeksacije, za koju je jedan od bitnih uvjeta redovito izlaženje časopisa. To, naravno nije moguće bez redovitog priljeva tekstova, a upravo nedostatak tekstova je ono što je pratilo časopis tijekom svih ovih godina. U časopisu će mo i dalje objavljivati napise koji će informirati zainteresirane o dijagnostici i terapijskoj primjeni fizikalnih i farmakoloških intervencija u pružanju sveobuhvatne skrbi u sklopu fizikalne i rehabilitacijske medicine. Nastojat će mo da periodično i dalje budu tiskani i dodatci sa sažetcima ili cjelovitim tekstovima s kongresa i simpozija, kao i informacije o aktivnostima Hrvatskog društva za fizikalnu i rehabilitacijsku medicinu, Europskog društva za fizikalnu i rehabilitacijsku medicinu, te Sekcije i Odbora za Fizikalnu i rehabilitacijsku medicinu Europske unije medicinskih specijalista. Stoga Vas pozivam da u naš i Vaš časopis pošaljete svoje stručne i znanstvene radove, ali i izvješća o stručnim skupovima, usavršavanju, novoobjavljenim knjigama, obrani doktorata, nastupnim predavanjima i sl. Samo zajedno možemo održati časopis živim.

Glavni i odgovorni urednik prof. dr. sc. Simeon Grazio, dr. med.

Fiz. rehabil. med. 2011; 23 (1-2): 1

1

2

Fiz. rehabil. med. 2011; 23 (1-2):

Uvodnik Editorial

ISSN 1846-1867

Međunarodno društvo za fizikalnu i rehabilitacijsku medicinu ISPRM: Jačanje uloge fizikalne i rehabilitacijske medicine u svijetu Gerold STUCKI1,2,3, Jan D. REINHARDT2,3,4, Marta IMAMURA5,6, Jie LI7,8, Joel A. DE LISA9,10 1 2

President ISPRM

Department of Health Sciences and Health Policy,

University of Lucerne, Lucerne and SPF, Nottwil, Switzerland 3

Swiss Paraplegic Research (SPF), Nottwil, Switzerland 4

Secretary ISPRM WHO Liaison Committee 5

6

President Elect ISPRM

Division of Physical Medicine and Rehabilitation, Department of Orthopaedics and Traumatology, University of São Paulo School of Medicine, São Paulo, Brazil 7 8

9 10

Vice President ISPRM

First Affiliated Hospital of Nanjing Medical University, Nanjing, China Immediate Past President ISPRM

Department of Physical Medicine and Rehabilitation, UMDNJ - New Jersey Medical School, Newark, NJ

Članak je objavljen na engleskom jeziku u časopisu Journal of Rehabilitation Medicine (Stucki G, Reinhardt JD, Imamura M, Li J, De Lisa JA. Developing the International Society of Physical and Rehabilitation Medicine (ISPRM): Following Through. Special Report. J Rehabil Med 2011; 43:1-7.), a mi ga prenosimo na zamolbu autora.

Fizikalna i rehabilitacijska medicina (FRM, engl. PRM) je tzv. funkcionalna medicina (Medicine of Functioning) u određenim uvjetima zdravstvenog stanja, uzimajući u obzir pojedinca i njegovu interakciju s okolišem (1,2). FRM je usredotočena na primjenu rehabilitacije, treće po redu zdravstvenu strategiju, koja ujedinjuje preventivu i liječenje. Kao najvažniji čimbenik u rehabilitaciji, FRM će u sljedećim desetljećima imati sve veće značenje u sveukupnom zdravstvenom sustavu diljem svijeta, ponajviše zbog smanjenja smrtnosti

Fiz. rehabil. med. 2011; 23 (1-2): 3-6

3

STUCKI G. i sur.: ISPRM: Jačanje uloge fizikalne i rehabilitacijske medicine u svijetu

bolesnika nakon ozljeda i drugih prethodnih bolesti, te starenja stanovništva i povećanja pridruženih kroničnih bolesti. Prihvaćajući taj izazov potrebno je „misliti globalno“ i „djelovati lokalno“. Razumijevajući problem, Međunarodno društvo za fizikalnu i rehabilitacijsku medicinu ISPRM (International Society of Physical and Rehabilitation Medicine) kao krovna organizacija liječnika u fizikalnoj i rehabilitacijskoj medicini blisko surađuje sa svojim podružnicama, nacionalnim društvima i pojedinim članovima. Članstvo u ISPRM-u omogućuje nacionalnim društvima i pojedincima diljem svijeta da oblikuju budućnost fizikalne i rehabilitacijske medicine. Zahvaljujući postojanju ISPRM-a, fizikalna i rehabilitacijska medicina surađuje s Ujedinjenim narodima (UN) i njihovom specijalnom agencijom za zdravlje – Svjetskom zdravstvenom organizacijom (SZO) te s drugim regionalnim tijelima i nevladinim organizacijama (2). Politike SZO-a, kao što su na primjer standardi za ocjenu funkcioniranja ili povrata sredstava, imaju velik utjecaj na oblikovanje zdravstvenih usluga i skrbi na nacionalnoj razini. To u konačnici znači da mi, liječnici fizikalne i rehabilitacijske medicine, možemo pružiti skrb i usluge bolesnicima koji imaju potrebu za rehabilitacijom (1,2). Kako bismo postigli svoju misiju nužno je da i nacionalna i regionalna društva, kao što su Latinskoameričko društvo za rehabilitaciju (AMLAR), Društvo za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju Azije i Oceanije (AOSPRM) te Europsko društvo za fizikalnu i rehabilitacijsku medicinu (ESPRM), surađuju s ISPRM-om. U nešto više od jednog desetljeća, koliko djeluje, ISPRM je vrlo uspješno prepoznavao mnogobrojne probleme i jačao svoju vodeću ulogu glede svojih humanitarnih, znanstvenih i profesionalnih mandata za FRM u cijelom svijetu (1,2). Također je bitno naglasiti da ISPRM nadograđuje svoju suradnju sa SZO-om što je istaknuto u specijalnom izvješću objavljenom u službenom ISPRM-ovu časopisu Journal of Rehabilitation Medicine (1,2). Kao katalizator istraživačkog rada u području rehabilitacije, ISPRM organizira godišnji kongres koji će se naizmjence održavati u tri svoja područja: Afrika, istočnomediteranske zemlje i Europa, Azija s Oceanijom te Sjeverna i Južna Amerika. Nakon posljednjeg kongresa održanog u Porto Ricu 2011. i sastanka predstavnika kongresa ISPRM-a i Američke akademije za fizikalnu i rehabilitacijsku medicinu (AAPM&R) u Atlanti (SAD), sljedeći domaćin godišnjeg kongresa 2013. godine bit će Peking (Kina) za regiju Azija i Oceanija, a 2014. Amerika (u sljedećih nekoliko mjeseci odabrat će se država i grad), potom regija

4

Fiz. rehabil. med. 2011; 23 (1-2): 3-6

STUCKI G. i sur.: ISPRM: Jačanje uloge fizikalne i rehabilitacijske medicine u svijetu

Afrika, istočnomediteranske zemlje i Europa (Berlin, Njemačka, 2015. godine). Prijedlozi za mjesto održavanja kongresa u 2016. godini na području Azije i Oceanije skupljaju se tijekom 2011. godine, a konačna odluka bit će donesena 2012. godine. Prijedlozi za kongres u 2017. godini u Sjevernoj i Južnoj Americi prikupljat će se tijekom 2012. godine, a odluka će se donijeti 2013. godine. Ponude za mjesto održavanja kongresa u Africi 2018. godine prikupljat će se već tijekom 2013. godine, a odluka će se donijeti 2014. godine. Kako ISPRM veliku pozornost pridaje suradnji s regionalnim udruženjima (ESPRM, AMLAR, AOSPRM) i nacionalnim društvima budući regionalni kongresi imat će različite specifične sekcije. One bi trebale voditi dubljim raspravama o temama i planovima bitnim za pojedina regionalna i nacionalna društva, što će pridonijeti unapređenju djelovanja i osnaživanju suradnje. Težnja je da ISPRM-ove kongrese organiziraju nacionalna društva u suradnji s regionalnim udruženjima. Primjer je kongres u Berlinu 2015. godine koji će zajedno organizirati njemačka i austrijska društva (DGPRM; OEGPRM) u suradnji s Europskim društvom za fizikalnu i rehabilitacijsku medicinu (ESPRM). Kao okosnicu svakog kongresa, ISPRM je načinio standardnu listu tema i standardnu strukturu, pokrivajući sva područja FRM-a od razine pojedinca do razine cijelog društva (1). Nacionalna društva se potiču da u procesu suradnje svoje teme i strukturu kongresa usklade s onima ISPRM-a u. U svrhu snaženja znanstvenog rada i objavljivanja znanstvenih publikacija visoke razine u području FRM-a, Odbor za publikacije unutar ISPRM-a osnovao je PRM web of journals za tri područja koja pokriva ISPRM. Uvjereni smo da će se idućih godina pojaviti niz časopisa koji će postati vodeći u području FRM-a i da ćemo moći računati na one koji će biti međunarodno kompetitivni i važni za kliničare u svojim zemljama i regijama, kao i za istraživače diljem svijeta. Vodstvo ISPRM-a s očekuje da će se FRM razvijati u uskoj suradnji s nacionalnim i individualnim članstvom i u suglasju s regionalnim partnerima. Zajedno možemo osigurati da liječnici specijalisti fizikalne i rehabilitacijske medicine mogu diljem svijeta pružiti djelotvornu i odgovarajuću pomoć bolesnicima u obliku kontinuirane i cjeloživotne brige. (prijevod: dr. Jelena Marunica Karšaj)

Literatura: 1.

Stucki G, Reinhardt JD, Imamura M, Li J, De Lisa JA. Developing the International Society of Physical and Rehabilitation Medicine (ISPRM): Following Through. Special

Fiz. rehabil. med. 2011; 23 (1-2): 3-6

5

STUCKI G. i sur.: ISPRM: Jačanje uloge fizikalne i rehabilitacijske medicine u svijetu

Report. J Rehabil Med 2010; doi: 10.2340/16501977-0661. 2.

6

DeLisa JA, Melvin JL, Stucki G. Developing the International Society of Physical and Rehabilitation Medicine. Foreword. J Rehabil Med 2009; 41: 789-790.

Fiz. rehabil. med. 2011; 23 (1-2): 3-6

Izvorni znanstveni članak Original scientific article

ISSN 1846-1867

Comparison of cystometric capacities and leak-point intravesical pressures between tetraplegic and paraplegic spinal cord injury patients with neurogenic detrusor overactivity Saša MOSLAVAC1, Ivan DŽIDIĆ1, Zoran FILIPAN2 Spinal Unit, Special Medical Rehabilitation Hospital, Varaždinske Toplice, Croatia,

1

Department of Urology, Varaždin General Hospital, Varaždin, Croatia

2

Primljeno / Received : 2010-04-01; Prihvaćeno / Accepted: 2010-07-13

Correspondence to: Saša Moslavac, MD Spinal Unit Special Medical Rehabilitation Hospital HR-42223 Varaždinske Toplice Croatia Tel. +385 42 630 224 Fax. +385 42 630 827 E-mail: [email protected]

Abstract The aims were to compare cystometric capacities and leak-point intravesical pressures between tetraplegic and paraplegic spinal cord injury patients with neurogenic detrusor overactivity, and to assess eligibility of using suprapubic tapping voiding with external collection device in tetraplegic patients. Filling cystometry at non-physiological filling rate was performed in 122 spinal cord injury patients at rehabilitation or annual check-up using Dantec Etude urodynamic machine. Sixty-seven tetraplegic and 55 paraplegic patients were diagnosed with neurogenic detrusor overactivity, all with suprasacral level of injury. The mean cystometric capacity (CC) was 260±117 mL (range 53-500) in tetraplegic group and 289±135 mL (range 42-530) in paraplegic group. There was no significant between-group difference in CC (P=0.220). The mean leak-point intravesical pressure (Pves LPP) at CC was 72±25 cm H2O (range 25-124) in tetraplegic group and 70±27 cm H2O (range 25-140) in paraplegic group. The difference was not significant (P=0.711). The findings were equally unfavorable in both groups, suggesting the method of suprapubic tapping voiding with external collection device to be no more advisable in tetraplegic than in paraplegic patients. Neurogenic bladder should be managed with the same caution in cervical (tetraplegic) and thoracolumbar (paraplegic) patients, including intermittent catheterization as the first treatment choice, as

Fiz. rehabil. med. 2011; 23 (1-2): 7-13

7

MOSLAVAC S. et al: Cystometric capacities and leak-point intravesical pressures in spinal cord injury

opposed to the use of the less carer-time-consuming suprapubic tapping voiding with external collection device.

Key words: spinal cord injury, cystometry, detrusor overactivity, suprapubic tapping.

Usporedba cistometrijskih kapaciteta i intravezikalnih tlakova kod prokapavanja u tetraplegičnih i paraplegičnih bolesnika s ozljedom kralježničke moždine i neurogenom hiperaktivnošću detruzora Sažetak Ciljevi rada bili su usporediti cistometrijske kapacitete i intravezikalne tlakove kod prokapavanja u tetraplegičnih i paraplegičnih osoba s ozljedom kralježničke moždine i neurogenom hiperaktivnošću detruzora, i ocijeniti podobnost suprapubičnog lupkanja s kondom urinal drenažom u tetraplegičnih bolesnika. Cistometrija nefiziološkom brzinom punjenja učinjena je kod 122 bolesnika s ozljedom kralježničke moždine tijekom rehabilitacije ili godišnje evaluacije stanja uporabom urodinamskog aparata Dantec Etude. Neurogenu hiperaktivnost detruzora imalo je 67 bolesnika s tetraplegijom i 55 bolesnika s paraplegijom, svi sa suprasakralnom razinom ozljede. Srednja vrijednost cistometrijskog kapaciteta (CK) za tetraplegičnu skupinu bila je 260±117 ml (raspon 53-500), a za paraplegičnu skupinu 289±135 ml (raspon 42-530). Nije nađena značajna razlika CK među skupinama (P=0,220). Srednja vrijednost intravezikalnog tlaka kod promokravanja pri CK za tetraplegičnu skupinu bila je 72±25 cm H2O (raspon 25-124), a za paraplegičnu skupinu 70±27 cm H2O (raspon 25-140). Razlika među skupinama nije bila značajna (P=0,711). Nalazi su bili podjednako loši u obje skupine, stoga se metoda suprapubičnog lupkanja s kondom urinal drenažom ne može preporučiti u tetraplegičnih bolesnika više no u paraplegičnih. Neurogeni mjehur treba pažljivo liječiti u cervikalnih (tetraplegičnih) i torakolumbalnih (paraplegičnih) bolesnika, što uključuje intermitentnu kateterizaciju kao metodu izbora naspram za asistenta manje vremenski zahtjevnim suprapubičnim lupkanjem s uporabom kondom urinal drenaže.

Ključne riječi: ozljeda kralježničke moždine, cistometrija, hiperaktivnost detruzora, suprapubično lupkanje

Introduction Neurogenic detrusor overactivity (NDO) is a common consequence of suprasacral spinal cord injury (SCI), along with loss of motor and sensory functions below the injury level. NDO may lead to potentially life-threatening complications like urinary tract infections, vesico-ureteral reflux, hydronephrosis and pyonephrosis, especially when accompanied by detrusor-sphincter dyssynergia.

8

Fiz. rehabil. med. 2011; 23 (1-2): 7-13

MOSLAVAC S. et al: Cystometric capacities and leak-point intravesical pressures in spinal cord injury

Besides morphological changes observed by renal and bladder ultrasonography scan, urodynamic filling cystometry is done to monitor pressure-volume relation in the bladder, where the values of cystometric capacity (CC) and leak-point intravesical pressure (Pves LPP) represent important findings in validating the risk of upper urinary tract damage and in setting-up and revising bladder emptying program, since the severity of vesico-ureteral dysfunction cannot be assessed by clinical observation alone (1,2). SCI patients with cervical level of injury (e.g., tetraplegia) suffer from various degrees of hand function impairment with difficulties or inability to perform intermittent (self)catheterization (IC), which has been proven to be the best method of bladder emptying (3). Therefore, bladder program in tetraplegic patient includes around-the-clock nursing care within rehabilitation facility, or by carers in post-discharge time. Patients with distal level of injury (e.g., paraplegia) retain more abilities for self-care including self-catheterization, but both groups of patients are in equal need for carefully adjusted and maintained bladder emptying program. Besides IC, the program may consist of other methods such as suprapubic tapping voiding with external collection device use (condom urinals) for reflex bladder, in some cases with external sphincterotomy for treating patients with high urethral resistance and detrusor-sphincter dyssynergia (4,5), suprapubic cystostomy or urethral stents, although reported with temporary beneficial effects (6). Generally, the first methods of treatment are intermittent catheterization or suprapubic tapping voiding, but the chosen method should depend on the dynamic voiding dysfunction and bladder behavior, whereas reflex bladder should remain low-pressured with preserved capacity and low residuals to allow tapping voiding. The objective was to compare CC and Pves LPP between cervical and thoracolumbar spinal cord injury patients with neurogenic detrusor overactivity. If there were more favorable findings for tetraplegic patients, it would be clinically convenient to prescribe suprapubic tapping voiding and external collection device use (condom urinals) as the first treatment choice instead of intermittent catheterization, which requires more carer’s time.

Patients and methods This was a retrospective study conducted during a 5-year period (2004-2009) in male spinal cord injury patients undergoing water filling cystometry during rehabilitation or annual check-up at Spinal Unit, Special Medical Rehabilitation Hospital in Varaždinske Toplice, Croatia. Their neurological injuries were stable and they were out of spinal shock, and their neurogenic bladders had definitive

Fiz. rehabil. med. 2011; 23 (1-2): 7-13

9

MOSLAVAC S. et al: Cystometric capacities and leak-point intravesical pressures in spinal cord injury

characteristics. The level of injury was assessed by standard neurological classification of spinal cord injury, according to key muscles and dermatomes (7). Filling cystometry is a method by which the pressure/volume relationship of the bladder is measured during filling with heated saline. The procedure was performed with Dantec Etude urodynamic machine at non-physiological filling rate, with double-lumen 8F catheter inserted transurethrally into the bladder. CC and Pves LPP at terminal detrusor overactivity (a single, involuntary detrusor contraction occurring at CC, which cannot be suppressed and results in incontinence) were recorded. Cystometry was stopped at the onset of incontinence or appearance of the symptoms of autonomic dysreflexia. Urodynamic evaluations conformed to the International Continence Society standardization (8). Only patients with urodynamic findings consistent with neurogenic detrusor overactivity (involuntary detrusor contractions during the filling phase) and without symptoms of autonomic dysreflexia were included in the study. Two groups of NDO patients were formed: cervical (C1-C8) and thoracolumbar (T1-L5) neurological level of injury. All patients agreed with the procedure as a routine clinical investigation. The study was approved by the local Ethics Committeeand the procedures followed were in accordance with ethical standards of the the Helsinki Declaration of 1975, as revised in 1983. Independent sample t-tests for equality of means were used to determine if differences existed between the groups. For all analysis, significance was set at P 0,05) (slika 3.) kao i u odnosu na trajanje OA do 10 godina i više od 10 godina (t = 0,365, df =19, p > 0,05) (slika 4.).

18

Fiz. rehabil. med. 2011; 23 (1-2): 14-26

NEMČIĆ T. i sur.: Analgetski učinak peroralne hijaluronske kiseline u bolesnika s osteoartritisom

Slika 1. Bol na VAS-u na početku i na kraju liječenja – svi bolesnici (N = 21, p = 0,002).

Slika 2. Bol na VAS-u na početku i na kraju liječenja – bolesnici bez promjene doze NSAR-a (N = 14, p = 0,01)

Fiz. rehabil. med. 2011; 23 (1-2): 14-26

19

NEMČIĆ T. i sur.: Analgetski učinak peroralne hijaluronske kiseline u bolesnika s osteoartritisom

Slika 3. Bol na VAS-u prema trajanju liječenja (< 6 mjeseci i ≥ 6 mjeseci) (N = 21, p > 0,05).

Slika 4. Bol na VAS-u prema trajanju OA (< 10 godina i ≥ 10 godina) (N = 21, p > 0,05).

Rasprava U ovoj opservacijskoj pilot-studiji pokazan je analgetski učinak peroralno primijenjenog preparata hijaluronske kiseline u osoba s osteoartritisom koljena i/ili kuka.

20

Fiz. rehabil. med. 2011; 23 (1-2): 14-26

NEMČIĆ T. i sur.: Analgetski učinak peroralne hijaluronske kiseline u bolesnika s osteoartritisom

U literaturi se može pronaći više kliničkih istraživanja u svezi s primjenom hijaluronske kiseline u ljudi i konja, kao i brojne in vitro studije, usmjerene na utjecaj hijaluronske kiseline u zglobnoj tekućini, njezinu apsorpciju u crijevima i njezin hondroprotektivni učinak. Prema podatcima iz studija, viskosuplementacijska terapija (intraartikularna primjena HK) ima višestruka djelovanja, koja ovise o molekularnoj težini i koncentraciji lijeka u zglobu, a uključuju obnavljanje viskoelastičnih svojstava, stimulaciju sinteze hijaluronske kiseline iz sinoviocita (samo 500 kDa-4 MDa), antinociceptivni, protuupalni i hondroprotektivni učinak (12). Na pokusima in vitro dokazano je da povećanje koncentracije hijaluronske kiseline u kulturi sinovijskih stanica bolesnika s osteoartritisom potiče stanice na sintezu veće količine HK (od 20 do 100%) (13). Hijaluronska kiselina je prikladna za primjenu u različitim medicinskim produktima jer je identična u svim tkivima i zbog toga je imunološki sustav ne prepoznaje kao strano tijelo, a osim toga ima jedinstvena fizikalno-kemijska svojstva temeljena na viskoelasticitetu. Brzi endogeni metabolizam hijaluronske kiseline omogućuje zglobu metaboliziranje egzogene hijaluronske kiseline koja se unosi u organizam različitim medicinskim postupcima (14). Stoga se hijaluronska kiselina primjenjuje u kirurgiji oka i liječenju rana (15), u liječenju osteoartritisa (16), kao supstrat u tkivnom inženjeringu, za kontrolirano otpuštanje farmakološki aktivnih tvari poput prednizolona u kirurgiji oka, u liječenju urinarne inkontinencije (17), u različitim kozmetičkim pripravcima za sprječavanje postoperativnih ožiljaka, te u implantatima dojke (18). Danas je opće prihvaćena hipoteza prema kojoj se hijaluronska kiselina veže za specifične receptore i time potiče različita unutarstanična zbivanja poput oslobađanja citokina i stimulacije staničnih proteina (19). Posljedica tih interakcija je stimulacija staničnih funkcija, uključujući migraciju stanica i proliferaciju. Dok su Balazs i Denlinger (9) 1993. godine tvrdili da se pozitivni učinak intraartikularno primijenjene hijaluronske kiseline temelji samo na oporavku reoloških svojstava sinovijske tekućine, novije su studije pokazale učinak hijaluronske kiseline na simptome (20). Takvi dokazi za hondroprotektivni učinak hijaluronske kiseline pristižu iz različitih izvora, od studija in vitro do animalnih i kliničkih studija (21). Hijaluronska kiselina je dostupna u molekulama različitih veličina (od 500 KD do više od 90 milijuna daltona), no istraživanja su pokazala najbolji učinak kod velikih molekula (veličine od 1 do 5 milijuna daltona) koje su najsličnije postojećim molekulama u ljudskom tijelu (22).

Fiz. rehabil. med. 2011; 23 (1-2): 14-26

21

NEMČIĆ T. i sur.: Analgetski učinak peroralne hijaluronske kiseline u bolesnika s osteoartritisom

Prva istraživanja uporabe hijaluronske kiseline u osteoartritičnih koljena datiraju iz ranih sedamdesetih godina prošlog stoljeća, kada je utvrđen pozitivan učinak njezine intraartikularne primjene na bol i funkciju koljena u 74% bolesnika (23, 24). Od tada je objavljen niz studija koje su dokazale učinkovitost intraartikularne primjene hijaluronske kiseline (npr. Hyalgan, Orthovisc, Artz) i njezinih derivata hilana (Synvisc), te tako potvrdile viskosuplementaciju kao učinkovit način liječenja bolesnika s osteoartritisom koljena koji trpe perzistentnu bol ili pak ne podnose konzervativno ili operativno liječenje (25, 26). Poboljšanje traje različito dugo, a najizraženije je u razdoblju od pet do 13 tjedana nakon primjene injekcije i praćeno je drastičnim smanjenjem uzimanja nesteroidnih antireumatika. Čini se da hijaluronska kiselina, čija je molekularna težina 500.000 – 750.000 daltona, ima veći učinak u stimulaciji endogenih hijaluronana, a hilani (polimeri hijaluronana križno vezani za hidroksilne grupe), koji su veće molekularne težine, bolja reološka (viskoelastična) svojstva, duže se zadržavaju u zglobu (za oko 30%) i otporniji su na degradacijske procese. S druge strane, hilani imaju češće nuspojave, koje se pripisuju imunogenskom odgovoru na primijenjeni antigen, endoksine ili možda odgovoru na velike dijelove hijaluronana (kao npr. u gihtu) (27). Prednosti peroralnog uzimanja hijaluronske kiseline su mnogobrojne. Riječ je o vrlo dostupnom, neinvazivnom načinu liječenja, koji se jednostavno primjenjuje, uz smanjenu mogućnost komplikacija (alergijske reakcije, lokalne infekcije). U usporedbi s intraartikularnom primjenom, ova je terapija ugodnija za bolesnika, a može se primjenjivati i duže vrijeme (28). U zadnje vrijeme sve je više i studija koje potvrđuju učinak hijaluronske kiseline u primjeni per os. Međutim, treba istaknuti da su općenito rezultati dosadašnjih istraživanja učinkovitosti sustavne primjene proteoglikana (kondroitin sulfata, glukozamin sulfata, hijaluronske kiseline…) u bolesnika s osteoartritisom poprilično heterogeni i kreću se od značajnih (29, 30, 31) do minimalnih ili gotovo nikakvih učinaka na simptome osteoartritisa i oštećenje zgloba (32). Animalnom studijom dokazano je da se peroralno primijenjena hijaluronska kiselina apsorbira u crijevima, najvećim dijelom u duodenumu (38%), a manjim dijelom u jejunumu (22%) i ileumu (9%) (33). Ispitivanje apsorpcije provedeno na laboratorijskim životinjama (štakorima i psima) kojima je peroralno dana hijaluronska kiselina označena radioaktivnim tehnecijem 99 potvrdilo je njezino nakupljanje u krvi, mišićima, žlijezdama slinovnicama i zglobovima (34). S obzirom na to da hijaluronska kiselina (uzeta per os u dozi 100 pg/ml) u velikoj mjeri snižava razinu prostaglandina E2 u kulturi stanica fibroblasta

22

Fiz. rehabil. med. 2011; 23 (1-2): 14-26

NEMČIĆ T. i sur.: Analgetski učinak peroralne hijaluronske kiseline u bolesnika s osteoartritisom

uzgojenih u uvjetima upale, čini se da hijaluronska kiselina može ublažiti upalu i spriječiti razaranje zglobne hrskavice. U recentnoj eksperimentalnoj animalnoj studiji mikroskopskom je evaluacijom dokazan hondroprotektivni učinak glukozamina, hijaluronske kiseline i kombinacije obaju preparata, bez statistički značajne razlike među pojedinim skupinama (35). Kalman i suradnici su na temelju randomiziranog dvostruko slijepog kliničkog istraživanja o učinkovitosti i sigurnosti peroralne primjene u bolesnika s osteoartritisom koljena zaključili da dnevna doza od 80 mg hijaluronske kiseline znatno poboljšava kvalitetu života bolesnika u pet od šest SF-36 parametara. Nakon osmotjednog tretmana analgetski je učinak bio prisutan u 33% bolesnika koji su uzimali hijaluronsku kiselinu u usporedbi s placebo skupinom, gdje je zabilježeno smanjenje boli kod samo 6% ispitanika. U skupini koja je uzimala hijaluronsku kiselinu 36% bolesnika pokazalo je poboljšanje u obavljanju svakodnevnih životnih aktivnosti u usporedbi s placebo skupinom (36). U tromjesečnoj animalnoj studiji Carmone i suradnika, provedenoj na konjima, kliničkom, ultrazvučnom i radiološkom evaluacijom i analizom sinovijske tekućine pokazalo se da peroralna primjena hijaluronske kiseline dovodi do povećanja njezine intraartikularne koncentracije i posljedičnog bržeg oporavka oštećenog zgloba (37). Osmotjedna primjena hondroitina, glukozamina i hijaluronske kiseline pokazala je dvostruko bolji učinak prema WOMAC ljestvici u odnosu prema skupini koja nije primala hijaluronsku kiselinu (29,2% vs. 15,3%) (30). Naši su rezultati u suglasju s navedenima, a glavna im je prednost da je istraživanje provedeno kao praćenje iz stvarnog života, dok su nedostatci poglavito metodološki, povezani s opservacijskim tipom studije, kao i mali uzorak ispitanika.

Zaključak U našem uzorku bolesnika s osteoartritisom koljena i/ili kuka peroralnom primjenom hijaluronske kiseline znatno je smanjen intenzitet bolova u zglobovima. Možemo reći da su rezultati ovog istraživanja, u koje smo uključili bolesnike u kliničkoj praksi, odnosno u kojem smo oponašali realnu životnu situaciju, potvrdili rezultate randomiziranih kontroliranih studija. Nužno je provesti istraživanje na većem broju ispitanika koje će utvrditi dugoročne rezultate liječenja peroralnom primjenom hijaluronske kiseline.

Fiz. rehabil. med. 2011; 23 (1-2): 14-26

23

NEMČIĆ T. i sur.: Analgetski učinak peroralne hijaluronske kiseline u bolesnika s osteoartritisom

Izjava o sukobu interesa Simeon Grazio, Frane Grubišić i Valentina Matijević-Mikelić su održali predavanja za tvrtku Dietfarm. Ostali autori izjavljuju da nemaju nikakav sukob interesa.

Literatura: 1.

Felson DT, Zhang Y, Hannan MT i sur. The incidence and natural history of knee osteoarthritis in the elderly. The Framingham Osteoarthritis Study. Arthritis Rheum 1995;38:1500-5.

2.

Hart DJ, Doyle DV, Spector TD. Incidence and risk factors for radiographic knee osteoarthritis in middle-aged women: the Chingford Study. Arthritis Rheum 1999;42:1724.

3.

Dunlop DD, Manheim LM, Yelin EH, Song J, Chang RW. The costs of arthritis. Arthritis Rheum 2003;49:101-13.

4.

Zhang W. OARSI recommendations for the management of hip and knee osteoarthritis, Part II: OARSI evidence-based, expert consensus guidelines. Osteoarthritis Cartilage 2008;16(2):137-62.

5.

Krane SM, Goldring MB. Clinical implications of cartilage metabolism in arthritis. Eur J Rheumatol Inflamm 1990;10(1):4-9.

6.

Gamulin S, Marušić M i sur. Patofiziologija. Zagreb: Medicinska naklada;1995.

7.

Arokoski JP, Jurvelin JS, Väätäinen U, Helminen HJ. Normal and pathological adaptations of articular cartilage to joint loading. Scand J Med Sci Sports. 2000;10(4):18698.

8.

Berne RM, Levy MN. Fiziologija. Zagreb: Medicinska naklada;1996.

9.

Balazs EA, Denlinger J. Viscosupplementation: A new concept in the treatment of osteoarthrtitis. J Rheumatol 1993;20(Suppl 39):3–9.

10. Lequesne M, Brandt K, Bellamy N i sur. Guidelines for testing slow acting drugs in osteoarthritis. Rheumatol Suppl 1994;41:65-71. 11. Altman RD. Status of hyaluronan supplementation therapy in osteoarthritis. Curr Rheumatol Rep 2003;5(1):7-14. 12. Bellamy N, Campbell J, Robinson V, Gee T, Bourne R, Wells G. Viscosupplementation for the treatment of osteoarthritis of the knee. Cochrane Database Syst Rev 2006;19:CD005321. 13. Akmal M, Siingh A, Anand A i sur. The effects of hyaluronic acid on articular chondrocytes. J Bone Joint Surg Br 2005;87:1143–9. 14. Axe MJ, Shields CL. Potential applications of hyaluronans in orthopaedics: degenerative joint disease, surgical recovery, trauma and sports injuries. Sports Med 2005;35:853–64.

24

Fiz. rehabil. med. 2011; 23 (1-2): 14-26

NEMČIĆ T. i sur.: Analgetski učinak peroralne hijaluronske kiseline u bolesnika s osteoartritisom

15. Goa KL, Benfield P. Hyaluronic acid. A review of its pharmacology and use as a surgical aid in ophthalmology, and its therapeutic potential in joint disease and wound healing. Drugs 1994;47(3):536-66. 16. Saari H, Santavirta S, Nordström D, Paavolainen P, Konttinen YT. Hyaluronate in total hip replacement. J Rheumatol 1993;20(1):87-90. 17. Kelly MA, Moskowitz RW, Lieberman JR. Hyaluronan therapy: looking toward the future. Am J Orthop (Belle Mead NJ) 2004;33(2 Suppl):23-8. 18. Lin K, Bartlett SP, Matsuo K i sur. Hyaluronic acid-filled mammary implants: an experimental study. Plast Reconstr Surg 1994;94(2):306-15. 19. Hodge-Dufour J, Noble PW, Horton MR i sur. Induction of IL-12 and chemokines by hyaluronan requires adhesion-dependent priming of resident but not elicited macrophages. J Immunol 1997;159:2492–500. 20. Goldberg VM, Buckwalter JA. Hyaluronans in the treatment of osteoarthritis of the knee: evidence for disease-modifying activity. Osteoarthritis Cartilage 2005;13:216– 24. 21. Ohkawara Y, Tamura G, Iwasaki T i sur. Activation and transforming growth factor beta production in eosiniphils by hyaluronan. Am J Respir Cell Mol Biol 2000;23:444– 51. 22. Verbruggen G. Chondroprotective drugs in degenerative joint diseases. Rheumatology (Oxford) 2005;45:129–38. 23. Rydell NW, Balasz EA. Effect of intra-articular injection of hyaluronic acid on the clinical symptoms of osteoarthritis and on granulation tissue formation. Clin Orthop 1971;80:25–32. 24. Peyron JG, Balasz EA. Preliminary clinical assessment of Na-hyaluronate injection into human arthritic joint. Pathol Biol (Paris) 1974;22:731–6. 25. Wang CT, Lin J, Chang CJ i sur. Therapeutic effects of hyaluronic acid on osteoarthritis of the knee. A meta-analysis of randomized controlled trials. J Bone Joint Surg Am 2004;86-A:538–45. 26. Pagnano M, Westrich G. Successful nonoperative management of chronic osteoarthritis pain of the knee: safety and efficacy of retreatment with intra-articular hyaluronans. Osteoarthritis Cartilage 2005;13:751–61. 27. Adams ME, Lussier AJ, Peyron JG. A risk-benefit assessment of injections of hyaluronan and its derivatives in the treatment of knee osteoarthritis. Drug Saf 2000;23:115–30. 28. Frech TM, Clegg DO. The utility of nutraceuticals in the treatment of osteoarthritis. Curr Rheumatol Rep 2007;9:25–30. 29. Leeb BF, Schweitzer H, Montag K, Smolen JS. A metaanalysis of chondroitin sulfate in the treatment of osteoarthritis. J Rheumatol 2000;27:205–11. 30. Bucci LR, Sheldon E, Schwartz H i sur. Comparison of glucosamine with chondroitin

Fiz. rehabil. med. 2011; 23 (1-2): 14-26

25

NEMČIĆ T. i sur.: Analgetski učinak peroralne hijaluronske kiseline u bolesnika s osteoartritisom

and aproprietary dietary supplement for symptoms of knee osteoarthritis. Osteoarthritis Cartilage 2005; 13(Suppl.A):S98. 31. Reginster JY, Deroisy R, Rovati LC i sur. Long-term effects of glucosamine sulphate on osteoarthritis progression: a randomised, placebo-controlled clinical trial. Lancet 2001;357:251–6. 32. Reichenbach S, Blank S, Rutjes AWS i sur. Hylan versus hyaluronic acid for osteoarthritis of the knee: a systematic review and meta-analysis. Arthritis Rheum 2007;57(8):1410-8. 33. Bioiberica; Unpublished study: Intestinal absorption of Hyal-Joint. 34. Balogh L, Polyak A, Mathe D i sur. Absorption, uptake and tissue affinity of highmolecular-weight hyaluronan after oral administration in rats and dogs. J Agric Food Chem 2008;56(22):10582-93. 35. Ozkan FU, Ozkan K, Ramadan S, Guven Z. Chondroprotective effect of N-acetylglucosamine and hyaluronate in early stages of osteoarthritis - an experimental study in rabbits. Bull NYU Hosp Jt Dis 2009;67(4):352-7. 36. Kalman DS, Heimer M, Valdeon A, Schwartz H, Sheldon E. Effect of a natural extract of chicken combs with a high content of hyaluronic acid (Hyal-Joint) on pain relief and quality of life in subjects with knee osteoarthritis: a pilot randomized doubleblind placebo-controlled trial. Nutr J 2008;7:3. 37. Carmona JU, Argüelles D, Deulofeu R, Martínez-Puig D, Prades M. Effect of the administration of an oral hyaluronan formulation on clinical and biochemical parameters in young horses with osteochondrosis. Vet Comp Orthop Traumatol 2009;22(6):4559.

26

Fiz. rehabil. med. 2011; 23 (1-2): 14-26

Prikaz slučaja Case report

ISSN 1846-1867

Apophyseal avulsion injury of the anterior inferior iliac spine: rehabilitation sine qua non – a case report Nural ALBAYRAK AYDIN, Nisa UNLU, Kamil YAZICIOGLU Guven Hospital Physical Therapy and Rehabilitation Department, Ankara/TURKEY Primljeno / Received : 2010-02-18; Prihvaćeno / Accepted: 2010-10-20

Correspondence to: Nural Albayrak Aydin,MD Guven Hospital Physical Therapy and Rehabilitation Department Dikmen Cad. No 479/11 Albayrak Apt. Keklikpinari-Ankara/TURKEY Phone: 00 90 312 457 24 35 E-mail: [email protected]

Abstract Apophyseal injuries of the anterior superior iliac spine and pubic bone are common, whereas injuries to the anterior inferior iliac spine are only rarely encountered. When it occurs in children, it may be difficult to diagnose and is easily mistaken for slipped capital femoral epiphysis. To make timely and correct diagnosis, the physician must have thorough understanding of the basic anatomical relationships and awareness of the existence of this injury. In this case report treatment and followup period in a 12-year-old patient with apophyseal avulsion of anterior inferior iliac spine is described and the differential diagnosis is discussed..

Key words: avulsion, pelvic, diagnosis, treatment, rehabilitation

Apofizealne avulzijske ozljede prednje donje šiljaste izbočine: rehabilitacija sine qua non – prikaz slučaja Sažetak Apofizealne ozljede prednje gornje šiljaste izbočine bočne kosti i stidne kosti su česte, dok su ozljede prednje donje šiljaste izbočine bočne kosti rijetke. Kada se dogodi u djece ponekad je teško postaviti dijagnozu i lako se zamijeni s poskliznućem epifize glave femura. Da bi se postavila točna i pravovremena dijagnoza liječnik

Fiz. rehabil. med. 2011; 23 (1-2): 27-34

27

ALBAYRAK AYDIN N. et al: Apophyseal injury of the anterior inferior iliac spine

mora temeljito razumijeti osnovne anatomske odnose i biti svjestan mogućnosti pojave ove ozljede. U ovom prikazu slučaja iznosi se liječenje i praćenje tijekom dvije godine 12-godišnjeg bolesnika s apofizealnom avulzijom prednje donje šiljaste izbočine bočne kosti, a raspravljeno je o diferencijalnoj dijagnozi.

Key words: avulzija, zdjelični, dijagnoza, liječenje, rehabilitacija

Introduction Apophysis is a secondary ossification center characteristically located at a bony prominence, which acts as the insertion site for a tendon. Unlike epiphysis, apophysis does not participate in longitudinal growth and does not form an articular surface. The hip and pelvis have several apophyses, which enable circumferential growth. In growing children, stresses during sportive activities, trauma and/or repetitive activity can make apophysis susceptible to acute or chronic avulsion injury as a result of tension forces from attached musculature. Acute apophyseal avulsion fractures are most common during the second decade, just prior to physeal fusion. The apophyses are particularly vulnerable in this group of children because they represent a relatively weak link in the immature skeleton. Common sites include the anterior superior iliac spine, ischial tuberosity, iliac crest and medial epicondyle of distal humerus. Search of the literature on apophyseal avulsion of anterior inferior iliac spine (AAAIIS) and surfing through PubMed database yielded a limited number of cases reported (1,2). In this paper, we present clinical and radiological features in a patient diagnosed with AAAIIS and complete regression upon appropriate conservative treatment.

Case Report A 12-year-old male presented to our hospital with a 1-day history of severe right hip pain and refusal to bear weight. Prior to evaluation in our hospital, he was treated with ice, rest and partial weight bearing. He could not ambulate because of complaints of the right anterolateral groin pain after the trauma. However, he felt less pain while lying in bed. He stated that he had slipped and fallen on his hip during a football match. He had no previous neurologic or extremity problems. There were no associated abdominal or urinary symptoms. There was no relevant past medical history of any note. Physical examination revealed an obese, healthy appearing 12year-old boy in mild acute distress. He was afebrile and his vital signs were stable. His right hip was moderately limited in forward flexion (0-60°), external

28

Fiz. rehabil. med. 2011; 23 (1-2): 27-34

ALBAYRAK AYDIN N. et al: Apophyseal injury of the anterior inferior iliac spine

rotation (0-40º), internal rotation (0-30°) and abduction (0-50º) due to pain and tenderness, but there was no apparent soft tissue swelling or effusion. All other joints had a full range of motion (ROM) and were symptom-free. Neurological examination revealed weakness of the right iliacus, iliopsoas and quadriceps muscles due to pain. Sensation was intact. His leg lengths were equal. Posteroanterior pelvis and posteroanterior and lateral hip radiographs of both sides were obtained under the presumed diagnosis of a slipped capital femoral epiphysis (SCFE), but the results came out normal. His laboratory findings showed no inflammatory, metabolic or hormonal abnormalities. Magnetic resonance image (MRI) performed within 2 days of presentation demonstrated widening of the apophysis with bone marrow edema of the surrounding bone at the anterior inferior iliac spine within rectus femoris origo (Figs. 1 and 2).

Slika 1. Gradient echo sagittal sequence of magnetic resonance imaging showing separation of the rectus femoris attachment at the anterior inferior iliac spine.

Fiz. rehabil. med. 2011; 23 (1-2): 27-34

29

ALBAYRAK AYDIN N. et al: Apophyseal injury of the anterior inferior iliac spine

Slika 2. T2-weighted fat suppression transverse sequence of magnetic resonance imaging showing bone marrow edema of apophysis and surrounding bone within the anterior inferior iliac spine, origo of rectus femoris.

With these physical and radiographic findings, the diagnosis of AAAIIS was made. The child was restricted from sportive activities for 6 weeks. When the pain subsided with a non-steroid anti inflammatory drug (tenoxicam 20 mg/day), superficial cold therapy (4 times/day, 20 minutes per application) and rest for 10 days, we started transcutaneous electrical nerve stimulation (conventional mode-high frequency TENS, 100 Hz, 60-100 mA, 20 minutes/day) and rehabilitation treatment 5 days a week for 3 weeks. During rehabilitation phase, which focused on improving strength, endurance and balance, activeassisted ROM of hip and knee exercises, stretches for hip flexor, adductor, gastrocnemius and hamstring muscles, isometric quadriceps sets hip abduction, adduction, flexion and extension exercises, straight-leg raises in all planes, hip strengthening exercises with therabands (10 repetitions, 3 sets for each exercise) and closed kinetic chain exercises (leg press) without weight bearing were applied at the increasing level as tolerated. Partial weight bearing started in fourth week when the patient succeeded full pain-free hip ROM. Low-level functional activities, stationary bike (the bicycle seat was initially set as high as possible and gradually lowered to increase flexion), thirty-degree wall squats,

30

Fiz. rehabil. med. 2011; 23 (1-2): 27-34

ALBAYRAK AYDIN N. et al: Apophyseal injury of the anterior inferior iliac spine

stair-climbing exercises, balance and proprioception activities were encouraged gradually six weeks after onset. On his last follow-up at six months in our clinic, he was completely asymptomatic and had returned to his previous normal daily activities. His control MRI showed complete regression within normal pelvis MRI findings (Fig. 3).

Slika 3. Normal MRI findings; T2-weighted fat suppression transverse sequence.

Discussion Hip pain, which is a common complaint in childhood and adolescence, is usually located in the groin, upper thigh or buttock (3). Anterior hip pain is a clinical entity that may result from abnormalities of multiple structures in the hip, which may not be palpable. Pathologic conditions such as apophyseal and epiphyseal injuries, juvenile inflammatory arthritis, juvenile spondylitis, tuberculosis, osteomyelitis and inherited multicentric osteolysis can produce similar anterior hip pain syndromes as a cause of significant functional impairment (4-6). The principal concern in adolescent anterior hip pain is to distinguish inflammatory disorders from mechanical diseases. Subacute or chronic presentation of hip pain with constitutional symptoms such as fever, weight loss, generalized

Fiz. rehabil. med. 2011; 23 (1-2): 27-34

31

ALBAYRAK AYDIN N. et al: Apophyseal injury of the anterior inferior iliac spine

pain, rash, lymphadenopathy or early morning stiffness as well as high acute phase reactants in blood tests may be indicative of inflammatory disorders. The diagnosis of Legg-Calve Perthes and SCFE is often apparent on initial radiographs, although special imaging techniques may be needed in some cases. On physical examination, there were no constitutional symptoms or any sign of inflammation in our patient. In addition, laboratory findings and direct radiography were normal. The diagnostic and therapeutic algorithm for many causes of hip pain in children, such as SCFE, Legg-Calve Perthes, transient synovitis, septic arthritis and apophyseal avulsion fractures of the pelvis, are well described and established. However, the diagnosis and treatment algorithm for AAAIIS is less clear. Apophyseal injuries in adolescents (i.e. anterior inferior and superior iliac spine and ischial tuberosity) are thought to be due to overuse from repetitive traction, compression or shear forces. Boys are affected more often than girls are. Growth and mechanical factors seem to play an important role in the etiology of this condition as well. The apophyses of the pelvis appear and fuse later than the growth plates in long bones, placing adolescents at an increased risk of avulsion injury. As the volume and repetition of activity increase, the ability of the body to repair itself can be overwhelmed, leading to inflammation and tissue damage. A delay in the diagnosis may result in increased morbidity. The long-term sequels of apophyseal injuries include functional impairment and residual weakness (7). Clinical presentations of AAAIIS are generally localized pain, swelling and limited ROM of the hip, resembling that of transient synovitis, SCFE and septic arthritis of the hip. Radiographs may demonstrate displacement of the apophyseal center from its normal position or bony reaction. In patients who have normal radiography findings with considerable intractable pain due to contusion of the hip, early use of MRI should be considered to determine whether symptoms are caused by apophyseal avulsion. MRI provides increased soft tissue contrast and more detailed evaluation of articular and physeal cartilage, subchondral bone, periosteum, synovium and bone marrow elements. Results of a study in 50 consecutive children presenting with acute non-traumatic hip pain indicated good sensitivity and specificity of MRI in the investigation of acute hip pain in children and suggest it to be a more accurate method than ultrasonography and direct radiography (8).

32

Fiz. rehabil. med. 2011; 23 (1-2): 27-34

ALBAYRAK AYDIN N. et al: Apophyseal injury of the anterior inferior iliac spine

The management is usually non-operative and includes rest, ice, modified activity and rehabilitation (9,10). The time to full recovery has been reported to vary from 3 weeks to 4 months (11). Some patients who have persistent pain and/or major displacement can be treated by surgical resection and reattachment of the rectus femoris muscle. There is no accepted guideline in the literature for rehabilitation of this process. We first aimed to achieve pain relief by rest, ice, avoidance of aggravating activities, taking non-steroid anti-inflammatory drugs for 7-10 days and nonweight bearing with two crutches. In the subacute phase, 10 days after onset, in order to obtain pain-free hip and knee ROM and to improve quadriceps muscle function, we started rehabilitation that addressed ROM, strength and neuromuscular control of the hip and knee for 3 weeks. The patient was asked to use double crutches without weight bearing for the first 4 weeks. Full and painless ROM returned within 1 month and the patient gradually resumed his daily routine, while light sportive activities were initiated 2 months after trauma. This case highlights a unique cause of traumatic hip pain, which, although rare, should be considered on the differential diagnosis of hip pain. Recognition of this rare injury by using MRI may allow for early diagnosis and treatment, thus preventing permanent deformities in children

Conflict of interest statement The authors declare that there is no conflict of interest.

Literatura: 1.

Ducloyer P, Filipe G. Apophyseal avulsion of the pelvis in children. Chir Pediatr. 1988;29(2-3):91-2.

2.

Yildiz C, Aydin T, Kalyon TA, et al. Anterior inferior iliac spine apophyseal avulsion fracture. J South Orthop Assoc. 2003;12(1):38-40.

3.

Zacher J, Gursche A. Regional musculoskeletal conditions: ‘hip’ pain. Best Pract Res Clin Rheumatol. 2003;17(1):71-85.

4.

Tüzüner T, Ozturan KE, Karaca E, Ulgür M. Avulsion fracture of the anterior superior iliac spine in a volleyball player. Acta Orthop Traumatol Turc. 2003;37(4):340-3.

5.

Adib N, Owers KL, Witt JD, Owens CM, Woo P, Murray KJ. Isolated inflammatory coxitis associated with protrusio acetabuli: a new form of juvenile idiopathic arthritis? Rheumatology (Oxford). 2005;44(2):219-26.

Fiz. rehabil. med. 2011; 23 (1-2): 27-34

33

ALBAYRAK AYDIN N. et al: Apophyseal injury of the anterior inferior iliac spine

6.

Lee SJ, Whitewood C, Murray KJ. Inherited multicentric osteolysis: case report of three siblings treated with bisphosphonate. Pediatr Rheumatol Online J. 2010:17;8:12.

7.

Sanders TG, Zlatkin MB. Avulsion injuries of the pelvis. Semin Musculoskelet Radiol. 2008;12(1)42-53.

8.

White PM, Boyd J, Beattie TF, et al. Magnetic resonance imaging as the primary imaging modality in children presenting with acute non-traumatic hip pain. Emerg Med J. 2001;18:25-9.

9.

Houghton KM. Review for the generalist: evaluation of the pediatric hip pain. Pediatr Rheumatol Online J. 2009;18:7-10.

10. Waters PM, Millis MB. Hip and pelvic injuries in the young athlete. Clin Sport Med. 1988;7(3):513-26. 11. Atalar H, Kayaoğlu E, Yavuz OY, Selek H, Uraş I. Avulsion fracture of the anterior inferior iliac spine. Ulus Travma Acil Cerrahi Derg. 2007;13(4):322-5.

34

Fiz. rehabil. med. 2011; 23 (1-2): 27-34

Predstavljamo Vam .....

Thalassotherapia Crikvenica Pišu: Dario ANTIĆ, dipl. oec. i Goran CVITKOVIĆ, dr. med.

Thalassotherapija Crikvenica – specijalna bolnica za medicinsku rehabilitaciju Primorsko-goranske županije specijalna je ustanova za liječenje i rehabilitaciju organa za disanje i kretanje. Položaj Thalassotherapije neposredno uz more, obilje sunčanih sati i povoljna zračna strujanja stvaraju idealne uvjete za talasoterapijsko liječenje. Ti su uvjeti prepoznati potkraj 19. stoljeća kada započinje razvoj Crikvenice kao klimatskog lječilišnog mjesta. Otvaraju se prva kupališta i hoteli u kojima mnogobrojni Europljani nalaze idealno mjesto za liječenje, oporavak i odmor. Tako zdravstveni turizam postaje pokretač razvoja turizma u Crikvenici. Na prostoru današnje Thalassotherapije češka učiteljica Marija Steyskalova 1910. godine otvara oporavilište za bolesnu i siromašnu

Fiz. rehabil. med. 2011; 23 (1-2): 35-40

35

Predstavljamo Vam .....

češku i slovačku djecu. Od tada do danas na prostoru Thalassotherapije razvija se zdravstvena djelatnost liječenja, rehabilitacije i odmora primjenom ljekovitih svojstava mora i priobalja. Thalassotherapia Crikvenica danas je suvremena zdravstvena ustanova koja pruža usluge medicinske rehabilitacije i liječenja organa za kretanje i disanje. Kao neprofitnoj ustanovi, cilj joj je zadovoljavanje i ispunjavanje društvenih potreba, a ne ostvarivanje dobiti. Ustanova je nastala odlukom o spajanju Zavoda za talasoterapiju Crikvenica i Dječje bolnice za alergijske bolesti Primorka 1967. godine, a njezin osnivač i vlasnik je Primorsko-goranska županija. Predmet poslovanja Thalassotherapije Crikvenica je dijagnostika, terapija i rehabilitacija pacijenata primljenih na stacionarno i ambulantno liječenje, rekreacija i zdravstvena preventiva za domaće i inozemne korisnike u sklopu zdravstvenog turizma, pružanje ugostiteljskih usluga, organizacija i održavanje predavanja, stručnih simpozija te edukacija medicinskih kadrova. Trenutačno ustanova ima 117 zaposlenika. U ustanovi djeluju odjeli fizikalne medicine i rehabilitacije, interno-pulmološki odjel, ORL-odjel, odjel pedijatrije i odjel baromedicine. Ustanova raspolaže

36

Fiz. rehabil. med. 2011; 23 (1-2): 35-40

Predstavljamo Vam .....

sa 300 kreveta, od toga 170 u jednokrevetnim i dvokrevetnim sobama s vlastitom kupaonicom, a 130 u višekrevetnim sobama s etažnim sanitarijama. Ugostiteljski sadržaji uključuju klimatizirani restoran sa 300 mjesta i kafić, a u kuhinji se primjenjuje standard HACCP. Korisnicima je na raspolaganju i polivalentna dvorana za sastanke sa 80 mjesta. Odjel fizikalne medicine i rehabilitacije vodi tim sastavljen od dva specijalista fizijatra i jednog specijalizanta te 14 fizioterapeuta, od toga 10 s višom stručnom spremom. Fizikalnom odjelu na raspolaganju je 70 kreveta za liječenje stacionarnih pacijenata. Sobe su dvokrevetne s vlastitom kupaonicom i televizorom, a dio soba je opremljen za boravak teško pokretnih i nepokretnih pacijenata. Godišnje se otpusti oko 1.100 pacijenata koji ostvare oko 22.000 B.O. dana. Osim stacionarne fizikalne terapije i rehabilitacije provode se i ambulantni pregledi i liječenje ambulantnih pacijenata u sklopu specijalističko-konzilijarne zdravstvene zaštite. Ambulantna rehabilitacija pruža se većinom lokalnom stanovništvu koje gravitira ustanovi, ali i gostima i pacijentima iz cijele Hrvatske koji borave u ustanovi o osobnom trošku. Godišnje se na odjelima obavi 7.000 specijalističkih pregleda ambulantnih pacijenata i oko 186.000 različitih medicinskih procedura.

Fiz. rehabil. med. 2011; 23 (1-2): 35-40

37

Predstavljamo Vam .....

Uz korisnike HZZO-a, odjel pruža medicinske usluge privatnim pacijentima, domaćim i stranim državljanima koji osobno plaćaju smještaj i rehabilitaciju. Odjel je osposobljen i opremljen za liječenje svih upalnih, degenerativnih, metaboličkih i izvanzglobnih reumatskih bolesti, stanja nakon ozljeda lokomotornog

sustava,

a

uspješno

se

provodi

i

rehabilitacija

nakon

ortopedskih, kirurških i neurokirurških operacija djece i odraslih. U suradnji s ostalim specijalistima u ustanovi se provodi rehabilitacijski tretman kroničnih nespecifičnih bolesti dišnih putova djece i odraslih, a odjel sudjeluje i u specijalnom programu rehabilitacije laringektomiranih pacijenata. Program fizikalne terapije i rehabilitacije obuhvaća elektroterapiju (kratki val, dijadinamske i interferentne struje, TENS), masaže, magnetoterapiju, termoterapiju, terapiju ultrazvukom, a posebna se pažnja pridaje korištenju povoljnih učinaka morske vode pa se hidrokineziterapija obavlja u bazenu s toplom morskom vodom te u Hubbardovoj kadi. U sklopu fizikalnog odjela nalaze se i gimnastičke dvorane za individualni i grupni rad. U svrhu dijagnostike koristi se ultrazvuk zglobno-koštanog sustava. Indikacije za liječenje na fizikalnom odjelu su upalne reumatske bolesti, degenerativne reumatske bolesti, izvanzglobni reumatizam, stanja nakon operativnih zahvata na kralježnici ili zglobovima, stanja nakon ugradnje endoproteza, neurološke bolesti i stanja nakon cerebralnog inzulta.

38

Fiz. rehabil. med. 2011; 23 (1-2): 35-40

Predstavljamo Vam .....

Nezamjenjiv element u liječenju i rekreaciji pacijenata Thalassotherapije Crikvenica je hidroterapija. Hidroterapija (grč. hidor – voda, therapeia – liječenje) termin je kojim se označava uporaba vode u svrhu liječenja. Od davnina su poznati za zdravlje povoljni učinci morske kupelji, koji sjedinjeni sa saznanjima suvremene medicine pružaju optimalne rezultate u unapređenju psihofizičkog zdravlja. Kod imerzijske hidroterapije, odnosno uranjanja bolesnikova tijela ili dijela tijela u vodu, iskorištavaju se jedinstvena fizikalna i termalna svojstva vode. Djelovanje hidroterapijskih postupaka pogodno je za respiratorni, živčani i lokomotorni sustav. Psihološki učinci su još nedovoljno ispitani, ali nakon fizičkih poboljšanja djelovanjem vode kao terapijskog medija, olakšavaju se i/ili rješavaju psihički problemi, odnosno postiže se psihofizička relaksacija. Hidroterapija u Thalassotherapiji Crikvenica izvodi se u bazenu koji pruža idealne uvjete za provođenje raznovrsnih medicinskih programa, i to kod: a) bolesti lokomotornog sustava: koštano-zglobne bolesti, bolesti kralježnice, upalni i metabolički reumatizam u kroničnoj fazi, degenerativni i izvanzglobni reumatizam, ozljede u subakutnoj i kroničnoj fazi, sportske ozljede, stanja nakon ugradnje endoproteza, kontrakture zglobova;

Fiz. rehabil. med. 2011; 23 (1-2): 35-40

39

Predstavljamo Vam .....

b) neuromuskularnih bolesti; c) alergijskih i drugih bolesti gornjih i donjih dišnih putova – plivanje i vježbe u vodi povećavaju dubinu disanja, poboljšavaju plućne kapacitete, ubrzavaju cirkulaciju i rad srca te izazivaju proširenje dišnih putova i jačanje dišne muskulature. Zrak u bazenu je topao i vlažan i samim time smanjuje mogućnost provokacije bronhospazma; d) laringektomiranih pacijenata – fizikalna rehabilitacija laringektomiranih osoba u bazenu provodi se u cijeloj Hrvatskoj jedino u Thalassotherapiji Crikvenica. Cilj je terapije postizanje relaksacije, poboljšane pokretljivosti i povećanje mišićne snage, čime se pridonosi poboljšanju funkcije respiratorne muskulature i zaštiti plućne funkcije. Provodi se uz upotrebu specijalnih pomagala (kanila), kako voda ne bi kroz otvor na vratu (traheostomu) ušla u pluća. Također se organizira i škola plivanja za laringektomirane osobe, u kojoj oni, pod stručnim vodstvom licenciranog instruktora, nauče kako se služiti specijalnim pomagalima u bazenu te tehnikama plivanja koje mogu primjenjivati i izvan boravka u specijalnoj ustanovi za medicinsku rehabilitaciju. Terapija se provodi pod nadzorom fizioterapeuta, a propisuje ju i prati fizijatar, pedijatar alergolog, pulmolog i otorinolaringolog. Hidroterapijski postupci provode se individualno i u skupinama do 15 osoba. Ustanova kontinuirano podiže kvalitetu usluga ulaganjem u obrazovanje kadrova, kapacitete i opremu. Bazen i cjelokupan trakt za fizikalnu rehabilitaciju temeljito su obnovljeni 2008. godine. U tijeku je izgradnja potpuno nove dvorane za fizikalnu rehabilitaciju. Osoblje redovito sudjeluje na stručnim skupovima, seminarima i predavanjima. U ovoj je godini potpisan sporazum između Thalassotherapije Crikvenica, Medicinskog fakulteta u Rijeci i Poliklinike OXY kojim se stvaraju temelji za unaprjeđenje zajedničke suradnje. Izrađen je Razvojni projekt ustanove do 2020. godine koji obuhvaća kapitalna ulaganja u podizanje kvalitete smještajnih kapaciteta, ulaganja u kvalitetu prostora za pružanje medicinsko-terapeutskih usluga te ulaganja u ostale sadržaje poput garaže i uređenja plaže ispred ustanove. Kontinuiranim ulaganjem u obrazovanje kadrova, infrastrukturu i opremu, Thalassotherapia Crikvenica nastavit će uspješno poslovanje i baštiniti stogodišnju tradiciju zdravstvene djelatnosti.

40

Fiz. rehabil. med. 2011; 23 (1-2): 35-40

Novosti iz stručne literature .....

Učinci neuromuskularne električne stimulacije na veličinu mišićnog tkiva ekstenzornih mišića koljena kod bolesnika u jedinici intenzivnog liječenja Priredio: Adelmo ŠEGOTA, dr. med. Poznato je da bolesnici u jedinici intenzivnog liječenja (JIL) gube mišićnu masu i da je neuromuskularna električna stimulacija efikasna u povećanju čvrstoće i izdržljivosti mišića kod nepokretnih bolesnika. No, pokazalo se da su, što je veća stopa preživljenja akutne bolesti u JIL-u, sve izraženije dugotrajne posljedice koje mogu voditi u veću nesposobnost i invaliditet, a stoga je duža i medicinska rehabilitacija. Perkutana neuromuskularna električna stimulacija (PNES) postala je klinički etablirana metoda indukcije rasta mišićne mase, a ujedno i metoda koja poboljšava jačinu i izdržljivost mišića kod bolesnika koji nisu mogli činiti aktivne kretnje. Ova pilot-studija provedena je s ciljem evaluacije učinka PNES-a na izgubljenu mišićnu masu kod kratkoležećih bolesnika te učinka na atrofiranu mišićnu masu u dugoležećih bolesnika liječenih u JIL. Kako bi ocijenili učinak PNES-a, bolesnici su podijeljeni u dvije skupine prema duljini ležanja u JIL-u – kratkoležeći bolesnici (< 7 dana) i dugoležeći bolesnici (> 14 dana), te randomizacijom u stimulacijsku i lažnostimulacijsku kontrolnu skupinu. U studiju je bilo uključeno 46 odraslih bolesnika, različitih dijagnoza (politrauma, kardiovaskularne bolesti, transplantacija, pneumonija, karcinom), no samo su 33 bolesnika (M 26, Ž 7) ispunila sve postavljene kriterije studije. Bolesnici su bili podvrgnuti pravom (PNES) ili lažnom tretmanu, jednom dnevno, pet puta tjedno tijekom četiri tjedna. Korišten je Complex-P uređaj za proizvodnju bifazičnih simetričnih impulsa frekvencije 50 Hz, širine pulsa 0,35 ms (stimulacijskog režima: uključen 8 s, isključen 24 s; 1. tjedan 30 min dnevno, od 2. tjedna povećanje do 60 min dnevno) te individualno reguliran intenzitet koji bi osiguravao maksimalnu podnošljivu tetaničku kontrakciju mišića kvadricepsa femorisa. U lažnoj stimulaciji korištena je pojačana struja

Fiz. rehabil. med. 2011; 23 (1-2): 41-43

41

Novosti iz stručne literature .....

kako bi bolesnik osjetio trnce, ali bez vidljive i opipljive kontrakcije mišića. Za stimulaciju mišića kvadricepsa femorisa, elektrode su bile postavljene bilateralno, medijalno i lateralno, 3 cm proksimalno od gornjeg ruba patele i 5 cm distalno od ingvinalnog područja. Za otkrivanje gubitka mišićne mase kod bolesnika u JIL-u i veličine sloja mišićne mase mišića kvadricepsa femorisa (m. vastus intermedius, m. rectus femoris) korišten je visokorezolutni ultrazvuk u realnom vremenu na točno definiranim točkama. Slojevi mišićne mase vastusa intermediusa i rektusa femorisa ocijenjeni su bilateralno: na granici između nižih i gornje dvije trećine te u sredini udaljenosti između spine ilijake anterior superior i gornjeg pola patele, kod bolesnika u ležećem položaju s relaksiranim i ekstendiranim donjim ekstremitetima. Sve ultrazvučne pretrage provedene su na prijenosnom ultrazvučnom sustavu ATL (HDI-1000), korištenjem L7-4 sonde s linearnim pokrivanjem 5 cm. Usporedba između akutnih bolesnika tretiranih PNES-om i njihove kontrolne grupe nije pokazala statistički značajne razlike u veličini sloja mišićnog tkiva (p = 0,457). Nasuprot tomu, značajna razlika u veličini sloja mišićnog tkiva (p = 0,013) otkrivena je u odnosu dugoležećih bolesnika tretiranih PNES-om i njihove kontrolne grupe. Unutar uspoređivanih skupina ustanovljen je statistički značajno smanjen sloj mišićne mase nakon četiri tjedna kod akutnih bolesnika tretiranih PNES-om (p = 0,002), kao i u kontrolnoj skupini (p < 0,001). U dugoležećih bolesnika sloj mišićne mase znatno je povećan djelovanjem PNESa (p = 0,036), ali je ostao nepromijenjen u kontrolnoj skupini (p = 0,162). Akutni bolesnici u obje skupine imali su značajan gubitak mišićne mase. Skupina dugoležećih bolesnika stimulirana PNES-om pokazala je značajno veći mišićni sloj za razliku od onih u kontrolnoj skupini. Kod dugoležećih bolesnika PNES je pokazao značajne pozitivne rezultate (p = 0,013). U kontrolnoj skupini veličina sloja mišićne mase ostala je unutar referentnih vrijednosti ili se neznatno povećala, ali ne značajno, gubitak mišićne mase bio je sličan razinama opisanima u posljednjih nekoliko studija. U ovoj pilot-studiji promatrani gubitak mišićne mase ispitan ultrazvukom bio je znatno veći nego u svim drugim skupinama bolesnika ili zdravih eksperimentalno imobiliziranih ispitanika. Povezano uz te podatke, veliki gubitak mišićne mase kod bolesnika u JIL-u ne može se objasniti samo mirovanjem u krevetu, nego postoji i mogućnost da su posljedice nastale i zbog osnovne bolesti te načina liječenja bolesnika u JIL-u. Iako je ovo pilot-studija s malim brojem bolesnika, ovi rezultati pokazuju da PNES, s protokolom upotrijebljenim

42

Fiz. rehabil. med. 2011; 23 (1-2): 41-43

Novosti iz stručne literature .....

u ovoj studiji, može biti učinkovit u smanjenju gubitka mišićne mase kod dugoležećih bolesnika i da može služiti kao nadopuna individualnim vježbama. Kako bi se spriječio gubitak mišićne mase potrebno je razviti posebne metode rehabilitacije za bolesnike u JIL-u. Zaključak: Perkutana neuromuskularna električna stimulacija korisna je kao dodatna terapijska mjera za vraćanje gubitka mišićne mase kod dugoležećih bolesnika u JIL-u, međutim potrebne su šire studije s većim brojem ispitanika za potvrdu ovih obećavajućih preliminarnih rezultata. (Gruther W, Kainberger F, Fialka-Moser V, Paternostro-Sluga T, Quittan M, Spiss C, Crevenna R. Effects of neuromuscular electrical stimulation on muscule layer thickness of knee extensor muscules in intensive care unit patients: a pilot study. J Rehabil Med 2010;42:593-597.)

Fiz. rehabil. med. 2011; 23 (1-2): 41-43

43

Novosti iz stručne literature .....

Učinkovitost standardne manualne terapije i kućnog programa terapijskog vježbanja za kronično oštećenje rotatorne manšete: randomizirano, s placebom kontrolirano istraživanje. Priredila: Nada OZIMEC, dr. med. Poremećaji u funkciji ramena čest su uzrok trajne onesposobljenosti, osobito u osoba srednje i starije dobi. Bol i ograničena funkcija u ramenu imaju velik utjecaj na aktivnosti svakodnevnog života, uključujući i poremećaj spavanja. Sukladno tomu tegobe u području ramena čest su razlog traženja liječničke pomoći, u 25 do 30% slučajeva indicirana je kirurška intervencija. Iako su definicije različitih bolesti i stanja, odnosno dijagnostičkih kategorija u području ramena kontroverzne, velik dio simptomatologije može se klasificirati kao oštećenje rotatorne manšete, što je ujedno i najčešći uzrok boli u ramenu u pacijenata koji dolaze u ordinaciju primarne zdravstvene zaštite. Radi odabira grupe bolesnika za ovo istraživanje autori su pod izrazom „oštećenje rotatorne manšete“ razumijevali subakromijalni burzitis, parcijalnu rupturu tetiva mišića rotatorne manšete, te tendinitis duge glave bicepsa. Sva ova stanja pri abdukciji nadlaktice karakterizirala je bol, a simptomi prvenstveno nastaju zbog sudaranja anatomskih struktura pri pokretu u ramenom obruču. Nisu uzeti u obzir bolesnici koji su u podlozi boli u ramenu imali adhezivni kapsulitis, osteoartritis ili kalcificirajući tendinitis, za koje je poznato da imaju drukčiju etiologiju i prezentaciju, te, stoga, zahtijevaju i drukčiji terapijski pristup. Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi učinkovitost programa manualne terapije i terapijskih vježbi u usporedbi s fizioterapijskim placebo tretmanom u bolesnika s kroničnim oštećenjem rotatorne manšete. Studija je provedena na 120 bolesnika koji su unatrag tri mjeseca imali simptome sukladne oštećenju rotatorne manšete, u Melbourneu, u Australiji.

44

Fiz. rehabil. med. 2011; 23 (1-2): 44-46

Novosti iz stručne literature .....

Kriterij za uključivanje u studiju bili su dob iznad 18 godina, bol u ramenu pri pokretu dulje od tri mjeseca, jačina boli veća od tri (na numeričkoj ljestvici od 0 do 10), te bol pri aktivnoj abdukciji, vanjskoj rotaciji ili pozitivnom „impigment“ testu. U obzir nisu dolazili bolesnici u kojih je jačina boli bila veća od sedam jer je to upućivalo na potpunu rupturu rotatorne manšete. Radiološkom obradom isključeni su drugi uzroci: osteoartritis, kalcifikacije, prethodne frakture te upalne ili maligne bolesti. U obzir nisu uzeti ni bolesnici s dokazanom prenesenom boli iz kralježnice u rame, sa znakovima akutnoga bolnog sindroma i oni koji su u zadnja tri mjeseca bili podvrgnuti liječenju koje je uključivalo lokalne injekcije glukokortikoida, fizikalnu terapiju ili protuupalne lijekove. Ispitanici su bili podijeljeni u dvije grupe. „Aktivna“ grupa bila je podvrgnuta manualnoj terapiji, te naučenom programu vježbanja u kući. Placebo tretman obuhvatio je pasivnu ultrazvučnu terapiju i aplikaciju inertnoga gela. Ispitanici su primili 10 individualnih standarziranih postupka tijekom 10 tjedana. Oba su tretmana bila standardizirana i obuhvatila su individualne vježbe dva puta tjedno u prvih 14 dana, jedanput tjedno u sljedeća četiri tjedna i jedanput u 14 dana u zadnja četiri tjedna (10 vizita, svaka po 30 do 45 min). Jednostavna analgezija bila je dopuštena, ali od ispitanika je bilo zatraženo da ne provode druge vrste tretmana tijekom istraživanja. Aktivni tretman temeljio se na podacima iz literature i istraživanjima stručnjaka iz području tretiranja bolnog ramena. Postupak je bio usmjeren na poboljšanje dinamičke skapularne kontrole, jačanje stabilizatora skapule i mišića rotatorne manšete, poboljšanje ramenog i torakalnog držanja, te povećanje opsega torakalne ekstenzije. Imao pet sastavnica uključujući laganu masažu tkiva, pasivnu mobilizaciju glenohumeralnog zgloba, vježbe za leđa i posturalni „tapeing“, spinalnu mobilizaciju, te terapijske vježbe kod kuće. Ispitanici su svakodnevno vježbali kod kuće, osim u prvom tjednu tretmana kada su vježbali dva puta dnevno. Nakon 10 tjedana programa sudionicima aktivne skupine rečeno je da nastave vježbati sljedećih 12 tjedana. Ispitanici placebo skupine imali su jednak broj tretmana, ali su dobivali lažnu ultrazvučnu terapiju i blage 10-minutne aplikacije neterapijskoga gela na rame. Također, nisu dobili nikakve upute za vježbanje niti bilo kakvu manualnu terapiju. Nakon 10- tjednog programa nisu dobili nikakve upute za nastavak samostalnog vježbanja kod kuće. Cilj je bio ustanoviti poboljšanje funkcije i smanjenje boli pri kretanju i u mirovanju mjereno indeksom onesposobljenosti (shoulder pain and disability

Fiz. rehabil. med. 2011; 23 (1-2): 44-46

45

Novosti iz stručne literature .....

indeks – SPADI), te općeg zadovoljstva novonastalim promjenama. Mjerena je izometrička snaga mišića ramena te interferencija boli s aktivnostima svakodnevnog života. Terapiju koja je trajala 22 tjedna završilo je 112 (93 %) ispitanika. U prvih 11 tjedana među ispitanicima u obje grupe nije bilo značajne razlike s obzirom na bol i funkcionalnu sposobnost (3,6, 95 % interval pouzdanosti – 2,1 do 9,4) ili promjene u boli (0,7 – 0,1 do 1,5). Više je ispitanika izvijestilo o uspješnim rezultatima (opisanim kao ‘puno bolje’), iako ta razlika nije bila statistički značajna: 42 % aktivnih i 30% ispitanika u placebo skupini (relativni rizik 1,43, 0,87 do 2,34). Značajnije poboljšanje s obzirom na indeks onesposobljenosti ustanovljeno je u aktivnoj skupini tek u 22. tjednu (razlika među grupama 7,1, 0,3 do 13,9), iako među grupama nije bilo značajnije razlike u postotku ispitanika koji su izvještavali o uspješnim rezultatima tretmana (relativni rizik 1,39, 0,94 do 2,03). Više sporednih rezultata favoriziralo je aktivnu skupinu, uključujući bol u ramenu i indeks funkcionalne onesposobljenosti, mišićnu snagu, utjecaj na dnevne aktivnosti i ukupnu kvalitetu života.

Zaključak Standardni program manualne terapije i vježbanja u kući nije potvrdio dodatne prednosti u pitanju boli i funkcionalnosti u usporedbi s placebo tretmanom koji su kontrolirali terapeuti kod ljudi srednje i starije dobi, a koji su patili od kroničnih problema s rotatornom manšetom. Ipak, veća su se poboljšanja pokazala nakon dužeg razdoblja, a to sugerira da značajnije poboljšanje, osobito funkcije i snage ramena, treba tek očekivati u tom razdoblju. Ova studija otvara mogućnost da se kod različitih manifestacija poremećaja rotatorne manšete, a i s obzirom na

očekivanja i dob pacijenta, prilagodi

terapijski pristup i tako što prije postigne željeni cilj. (Kim Bennell, Elin Wee, Sally Coburn, Sally Green, Anthony Harris, Margaret Staples, Andrew Forbes, Rachelle Buchbinder. Efficacy of standardised manual therapy and home exercise programme for chronic rotator cuff disease: randomised placebo controlled trial. BMJ 2010; 340: c2756; online published 25. March 2010.)

46

Fiz. rehabil. med. 2011; 23 (1-2): 44-46

Iz rada stručnog društva

Izvješće o međunarodnoj aktivnosti Hrvatskoga društva za fizikalnu i rehabilitacijsku medicinu Hrvatskoga liječničkog zbora, 2007. – 2011. Piše: Saša MOSLAVAC Specijalna bolnica za medicinsku rehabilitaciju, Varaždinske Toplice Nakon primanja Hrvatskoga liječničkog zbora (HLZ) u članstvo Europske unije medicinskih specijalista (UEMS, Union Europeenne des Medecins Specialistes, www.uems.net) 1996. godine, predstavnici Hrvatskoga društva za fizikalnu i rehabilitacijsku medicinu HLZ-a (HDFRM, www.hdfrm.com) pridružili su se radu Sekcije i Odbora za fizikalnu i rehabilitacijsku medicinu (FRM) UEMSa 1997. godine. UEMS uključuje zemlje članice Europske unije i Europskog ekonomskog prostora/Europske ekonomske zajednice – Island, Norvešku i Švicarsku. Hrvatska je od 2007. do 2011. bila pridruženi član UEMS-a, tj. u statusu koji dobivaju zemlje kandidati za Europsku uniju tijekom pregovaračkog procesa. Ta nam je pozicija davala pravo sudjelovanja u svim aktivnostima Sekcije i Odbora, kreiranju europske stručne i profesionalne politike u području FRM-a, osim pri glasovanju koje je rezervirano za punopravne članice. Tako su naši specijalizanti i specijalisti fizikalne medicine i rehabilitacije sudjelovali u certifikacijskim procedurama ispitom ili ekvivalencijom, te na 10-godišnje razdoblje dobili naslov “Fellow of the European Board of PRM”, i to njih 14, što je objavljeno na stranicama Sekcije i Odbora za FRM UEMS-a (http:// www.euro-prm.org/index.php?option=com_content&task=view&id=69&Item id=111). Znak “europske izvrsnosti” u FRM-u u rigoroznoj proceduri ispitom na engleskom jeziku ili dokazom višegodišnjega kvalitetnog stručnog rada u multidisciplinarnom rehabilitacijskom timu dobili su (abecednim redom i bez titula radi preglednosti): Višnja Abdović Škrabalo, Ana Aljinović, Nijaz Burgić, Božidar Ćurković, Ivan Džidić, Simeon Grazio, Ivan Grgurev, Mirka Jakšić, Astrid Marčić, Saša Moslavac, Vedrana Mužić, Maja Puhovski, Lana Radauš

Fiz. rehabil. med. 2011; 23 (1-2): 47-52

47

Iz rada stručnog društva

i Tonko Vlak. Hrvatska ima više certificiranih specijalista fizikalne medicine i rehabilitacije od mnogih zemalja Europske unije (Njemačka, Švedska, Portugal, Mađarska, Češka, Irska, Latvija, Estonija, Rumunjska, Bugarska, Slovačka, Poljska, Danska, Finska itd.); istodobno postoji prostor za napredak kako bismo se približili standardima zemalja koje su europski ispit uvele kao nacionalni (npr. Švicarska) ili u kojima je njegovo polaganje gotovo komplementarno nacionalnom (npr. Grčka, Slovenija, Belgija). Certifikaciju ispitom HDFRM potpomaže materijalno, vraćajući iznos kotizacije (300 eura) kolegama koji polože europski ispit, što je prema mojim saznanjima jedinstven slučaj u UEMS-u i redovito isticano za primjer. Također, naši profesori Božidar Ćurković, Ivan Džidić, Simeon Grazio i Tonko Vlak stekli su naslove europskih

trenera

(http://www.euro-prm.org/index.php?option=com_content&ta

sk=view&id=104&Itemid=154) u fizikalnoj i rehabilitacijskoj medicini (od, u ovom trenutku 72-oje), a tri su edukacijska centra akreditirana za izobrazbu specijalizanata iz zemalja članica UEMS-a: Klinika za reumatske bolesti i rehabilitaciju KBC Zagreb pod vodstvom prof. Božidara Ćurkovića, Specijalna bolnica za medicinsku rehabilitaciju Varaždinske Toplice pod vodstvom prof. Ivana Džidića, te Klinika za reumatologiju, fizikalnu i rehabilitacijsku medicinu KBC “Sestre milosrdnice” pod vodstvom prof. Simeona Grazia (http://www. euro-prm.org/index.php?option=com_content&task=view&id=68&Itemid= 110). Nažalost, Klinika za reumatske bolesti i rehabilitaciju KBC Zagreb

u

međuvremenu je izgubila privremenu licenciju (od dvije godine). Specijalnoj bolnici za medicinsku rehabilitaciju Varaždinske Toplice petogodišnja licencija istječe 2014., a Klinici za reumatologiju, fizikalnu i rehabilitacijsku medicinu KBC “Sestre milosrdnice” 2016. godine, no postoji mogućnost recertifikacije. U članicama UEMS-a certificiran je 21 edukacijski FRM-centar. U razdoblju 2008. – 2010. uz funkciju nacionalnog menadžera i hrvatskog predstavnika u Odboru obavljao sam i dužnost zamjenika tajnika Odbora za FRM UEMS-a. Pritom smo kao hrvatska struka pridonijeli izradi europskog kurikuluma dodiplomske (http://www.euro-prm.org/images/stories/Certification_docs/UEMS_PRM_ BOARD_Undergraduate_Curriculum_v2011.pdf) i diplomske (http://www.europrm.org/images/stories/Certification_docs/UEMS_PRM_BOARD_Diploma_ Curriculum_v2011.pdf) nastave u fizikalnoj i rehabilitacijskog medicini te “logbooka”

(http://www.euro-prm.org/images/stories/Certification_docs/

UEMS_PRM_BOARD_Logbook_v2011.doc)

specijalizanata čime je, prema

slovenskom modelu, osuvremenjen prijašnji i u praksi odmah zaživio u Specijalnoj bolnici za medicinsku rehabilitaciju Varaždinske Toplice. Tako smo,

48

Fiz. rehabil. med. 2011; 23 (1-2): 47-52

Iz rada stručnog društva

praktički gledano, (su)kreirali pojedine, na razini Europske unije prihvaćene stručne dokumente. Zahvaljujem profesorima s katedri naših fakulteta na suradnji u izradi zajedničkoga hrvatskog prijedloga dodiplomske nastave i volji da se kurikulum znanja i vještina koji je predložio Odbor za FRM UEMSa ugradi u izradu i produbljenje novog kurikuluma specijalizacije, na čemu su uz vodstvo prof. Božidara Ćurkovića radili i brojni članovi našeg društva. Ovo je pozdravljeno u Sekciji i Odboru za FRM UEMS-a kao primjerno jer smo učinili ono što u prilagođavanju pravnoj stečevini Europske unije mnoge zemlje članice tek trebaju učiniti. Vijeće za klinička pitanja Sekcije za FRM UEMS-a niz godina akreditira programe u fizikalnoj i rehabilitacijskoj medicini. U preliminarnoj fazi do 2007. u pojednostavljenoj je proceduri prihvaćeno 13 programa, dok je u godinama ovog izvješća nastupila zahtjevnija procedura, u kojoj se putem više instancija i recenzija mogu akreditirati vlastiti programi. Uz ostale rigorozne uvjete i zadovoljavanje brojnih standarda, zahtijeva se da programe provode certificirani specijalisti. Hrvatska je uspjela akreditirati Program skrbi za pacijente s ozljedom kralježnične moždine (http://www.euro-prm.org/index. php?option=com_content&task=view&id=114&Itemid=147) prof. Ivana Džidića u suradnji sa dr. Sašom Moslavcem. U trenutku pisanja ovog izvješća to je jedan od samo pet akreditiranih programa prema novoj proceduri. Godine 2007. HDFRM je preveo i objavio “Bijelu knjigu fizikalne i rehabilitacijske medicine u Europi”, temeljno djelo kojim se definira specijalnost, njezin rad i kompetencije, te odnos prema drugim medicinskim disciplinama i pridruženim zdravstvenim strukama (1-3). Ista je objavljena kao suplement našeg časopisa “Fizikalna i rehabilitacijska medicina”. Ova knjiga nastala je suradnjom Sekcije za FRM UEMS-a, Europske akademije rehabilitacijske medicine (European Academy of Rehabilitation Medicine, www.aemr.eu) i Europskog društva za fizikalnu i rehabilitacijsku medicinu (European Society of Physical and Rehabilitation Medicine, ESPRM, www.esprm.net). Hrvatski prijevod bio je jedan od prvih prijevoda na nacionalne jezike u Europi, što je često isticano na godišnjim skupštinama Sekcije i Odbora za FRM UEMS-a te raznim stručnim skupovima. Časopis “Fizikalna i rehabilitacijska medicina” ušao je u sustav Europske mreže časopisa iz fizikalne i rehabilitacijske medicine (European Physical and Rehabilitation Medicine Journal Network – EPRMJN), s namjerom da se proširi znanstveno-stručna suradnja i razmjena profesionalnih iskustava (4-7). U uredništvo su kooptirana dva člana iz redova ESPRM-a (prof. Stefano

Fiz. rehabil. med. 2011; 23 (1-2): 47-52

49

Iz rada stručnog društva

Negrini i prof. Alessandro Giustini), časopis će biti naslovljen dvojezično (hrvatski i engleski), publicirat će se članci i na engleskom jeziku, naslovi i sažeci će se, kao i do sada, pisati na oba jezika, tablica sadržaja dijelit će se s ostalim časopisima u mreži te će se prenositi vijesti i članci iz ostalih časopisa. Stožerni časopis mreže je European Journal of Physical and Rehabilitation Medicine (www.ejprm.org), koji je službeni časopis ESPRM-a, Mediteranskog foruma fizikalne i rehabilitacijske medicine (MFPRM, Mediterranean Forum of Physical and Rehabilitation Medicine, www.mfprm.org) te talijanskog, grčkog i turskog društva za fizikalnu i rehabilitacijsku medicinu. Upravo poveznicama spomenute suradnje HDFRM svake godine upućuje mlađe kolege u “europske škole”: European School Marseille, Euro Mediterranean PRM School “Haim Ring” Syracusa, SOFMER International Teaching Programme u Francuskoj i sl, uz financijsku pomoć. Suradnja HDFRM-a i Sekcije i Odbora za FRM UEMSa okrunjena je u Zagrebu svečanim potpisivanjem “Deklaracije o suradnji” s Hrvatskim društvom za fizikalnu i rehabilitacijsku medicinu HLZ-a, 18. lipnja 2010. godine u nazočnosti uvaženih gostiju: predsjednika Sekcije prof. Alaina Delarquea, predsjednika Odbora prof. Franca Franchignonija, glavnog tajnika prof. Nicolasa Christodouloua te predsjednika HLZ-a prof. Željka Metelka, predsjednika HDFRM-a prof. Ivana Džidića i tajnika HDFRM-a dr. Saše Moslavca (8). Uz to, naše je društvo i punopravni član Europskog društva za fizikalnu i rehabilitacijsku medicinu, krovne znanstveno-stručne organizacije sličnih društava u svim europskim zemljama (ESPRM, European Society of Physical and Rehabilitation Medicine, www.esprm.net). Neko vrijeme (2007. – 2010.) obavljao sam funkciju zamjenika tajnika tog društva. Nastojali smo koordinirati izradu kliničkih smjernica u europskoj fizikalnoj i rehabilitacijskoj medicini, poticati znanstvenu suradnju, predstavljati Europu u odnosu prema drugim kontinentalnim društvima (npr. Američkoj akademiji fizikalne medicine i rehabilitacije (AAPM&R, American Academy of Physical Medicine and Rehabilitation, www.aapmr.org), Internacionalnom društvu za fizikalnu i rehabilitacijsku medicinu (ISPRM, International Society of Physical and Rehabilitation Medicine, www.isprm.org), udrugama pacijenata, organizirati kongrese, poticati prekograničnu suradnju, osnivanje nacionalnih društava i slično. Taj je rad bio otežan tranzicijskom prilagodbom iz nekadašnje Europske federacije fizikalne medicine i rehabilitacije (European Federation of Physical and Rehabilitation Medicine, 1963. – 2004.) u moderno transnacionalno društvo,

50

Fiz. rehabil. med. 2011; 23 (1-2): 47-52

Iz rada stručnog društva

u heterogenoj zajednici kakva Europa jest, sa svojim regionalnim, povijesnim i strukturalnim razlikama u razvoju i stanju fizikalne i rehabilitacijske medicine. Tijekom 4. hrvatskog kongresa fizikalne i rehabilitacijske medicine, u lipnju 2008. u Varaždinskim Toplicama održali smo “europsku sjednicu” na kojoj je prof. Guy Vanderstraeten (prijašnji predsjednik Odbora) predstavio aktivnosti Sekcije i Odbora za FRM UEMS-a, a prof. Alessandro Giustini (predsjednik ESPRM-a) ulogu Europskog društva u rastućim aktivnostima rehabilitacije u Europi. Sjednica je zaključena predstavljanjem hrvatske inačice “Bijele knjige fizikalne i rehabilitacijske medicine u Europi” i svečanom podjelom certifikata. Članovi HDFRM-a mogu (besplatno) postati članovi Mediteranskog foruma za fizikalnu i rehabilitacijsku medicinu (MFRPM, www.mfprm.org), a specijalizanti besplatnom registracijom u Odboru za FRM UEMS-a stječu pravo pristupa posebnoj

“e-learning”

platformi

(http://www.euro-prm.org/elearning/)

s

mnoštvom korisnih informacija i literature. Od početka 2011. zamijenio me hrvatski predstavnik i nacionalni menadžer prim. Žarko Bakran te se pridružio prim. Katarini Sekelj-Kauzlarić u obavljanju svih zahtjevnih funkcija. Zaključno, držim da hrvatska fizikalna i rehabilitacijska medicina ima svoje mjesto u srodnoj međunarodnoj zajednici, dapače često sam uviđao da je tradicijom, brojnošću i organizacijski naprednija od mnogih u razvijenim zemljama. Jednostavno, mnogi problemi koje su u formalnim i neformalnim kontaktima iznosili predstavnici drugih zemalja kod nas su odavno riješeni (9-12). Ono što nedostaje jest vidljivost te naše struke na međunarodnoj razini, i napori da se struka uobliči prema smjernicama suvremene fizikalne i rehabilitacijske medicine; rješenja vidim u nastavku opisanih aktivnosti i angažmanu hrvatskih profesora fizikalne medicine i rehabilitacije u međunarodnoj znanstvenostručnoj suradnji.

Literatura: 1.

Gutenbrunner C, Ward AB, Chamberlain MA, editors. White Book on Physical and Rehabilitation Medicine in Europe. J Rehabil Med 2007; 39 Suppl 45: 1–48.

2.

Gutenbrunner C, Ward AB, Chamberlain MA, editors. White Book on Physical and Rehabilitation Medicine in Europe. Eura Medicophys 2006; 42: 292–332.

3.

Gutenbrunner C, Ward BA, Chamberlain MA. Bijela knjiga fizikalne i rehabilitacijske medicine u Europi. Fiz Rehabil Med 2007;21(Suppl. 1): 1–78.

4.

Stucki G, Giustini A. European Physical and Rehabilitation Medicine journals in concert: a European Society of Physical and Rehabilitation Medicine (ESPRM) initiative. Eur J Phys Rehabil Med 2008; 44: 229–235.

Fiz. rehabil. med. 2011; 23 (1-2): 47-52

51

Iz rada stručnog društva

5.

Negrini S, Stucki G, Giustini A. Developing the European Physical and Rehabilitation Medicine Journal’s Network. Eur J Phys Rehabil Med 2009; 45: 1–5.

6.

Negrini S, Ilieva E, Moslavac S, Zampolini M, Giustini A. The European physical and rehabilitation medicine journal network: historical notes on national journals. Eur J Phys Rehab Med 2010;46(2):291–6.

7.

Negrini S, Fusco C, Ilieva E, Moslavac S, Zampolini M, Giustini A. National journals of physical and rehabilitation medicine in Europe: a survey. Eur J Phys Rehab Med 2010;46:283–90.

8.

Moslavac S. Croatian Society of PRM and UEMS PRM Section and Board agreement. Ann Phys Rehabil Med 2010;53:451-3.

9.

Delarque A, Michail X, Christodoulou N. The Action Plan of the UEMS Physical and Rehabilitation Medicine Section and Board 2008–2010. Eur J Phys Rehabil Med 2009; 45: 265–270.

10. Viton JM, Franchignoni F, Vanderstraeten G, Michail X, Delarque A. Action plan of the Physical and Rehabilitation Medicine Board. Eur J Phys Rehabil Med 2009; 45: 271–274. 11. Haig AJ. Practice of physical medicine and rehabilitation on both sides of the Atlantic: differences and the factors that drive them. Eur J Phys Rehabil Med 2008; 44: 111–115. 12. Alain Delarque, Franco Franchignoni, Alessandro Giustini, Gustaaf Lankhorst. European Physical and Rehabilitation Medicine, three years after the White book. J Rehabil Med 2010; 42: 1–3.

52

Fiz. rehabil. med. 2011; 23 (1-2): 47-52

NAPUTCI AUTORIMA CILJ I SVRHA Fizikalna i rehabilitacijska medicina službeni je recenzirani časopis Hrvatskog društva za fizikalnu i rehabilitacijsku medicinu Hrvatskog liječničkog zbora. Časopis objavljuje pregledne članke, originalne radove, preliminarna izvješća i prikaze slučajeva koji izvještavaju o važnim trendovima u fizikalnoj medicini i rehabilitaciji, interdisciplinarnim područjima rehabilitacije i njihovu razvoju te o novostima u kliničkom i nekliničkom djelokrugu rada. Čitatelju pruža bitne informacije u svezi s terapijskom primjenom fizikalnih i farmakoloških čimbenika u pružanju sveobuhvatne skrbi osobama s oštećenjima i kroničnim bolestima. Također, u časopisu se periodično objavljuju dodatci sa sažetcima ili cjelovitim tekstom izloženim na kongresu ili simpoziju, te informacije o Hrvatskom društvu za fizikalnu i rehabilitacijsku medicinu, njihovim članovima u Hrvatskoj i u inozemstvu, kao i aktivnostima Europskog društva za fizikalnu i rehabilitacijsku medicinu, te Sekcije i Odbora za Fizikalnu i rehabilitacijsku medicinu Europske unije medicinskih specijalista. Časopis je dio europske mreže časopisa iz fizikalne i rehabilitacijske medicine. PREDAJA RADA/OBJAVA RUKOPISA Objavljuju se članci na hrvatskom jeziku (sa sažetkom, ključnim riječima, naslovom i legendom tablica i slika na engleskom) ili na engleskom jeziku (sa sažetkom, ključnim riječima, naslovom i legendom tablica i slika na hrvatskom). Upute autorima sukladne su s člankom: International Committee of Medical Journal Editors. Uniform requirements for manuscripts submitted to biomedical journals. N Engl J Med 1997; 336:309-15. i s uputama autorima koje se mogu pronaći na web stranici: http://www.icmje.org. Radovi se dostavljaju na papiru u tri identična primjerka, na kompaktnom disku (CD) ili e-poštom (potreban je prethodni dogovor s glavnim urednikom), u uobičajeno korištenim formatima za obradu teksta na: Uredništvo, Fizikalna i rehabilitacijska medicina, Klinika za reumatologiju, fizikalnu medicinu i rehabilitaciju, Klinički bolnički centar Sestre milosrdnice, Vinogradska 29, HR-10 000 Zagreb, Hrvatska. (e-adresa: [email protected]) AUTORSTVO Sve osobe određene kao autori trebaju se kvalificirati za autorstvo. Svaki autor treba dostatno sudjelovati u izradi rada kako bi preuzeo javnu odgovornost za odgovarajući dio sadržaja rada. Svi autori trebaju preuzeti odgovornost za cjelokupan rad od početka rada do njegove objave. Svi ostali koji su sudjelovali u radu, a nisu autori trebaju biti spomenuti u zahvalama. Uz rad treba priložiti pismo koje potpisuju svi autori i izjave da rad nije prethodno bio objavljen ili ponuđen/prihvaćen za objavu u nekom drugom časopisu, da su ga pročitali i odobrili svi autori, te izjavom da ne postoji financijski ili bilo kakav drugi sukob interesa. Također, uz rad treba priložiti i izjavu o prijenosu autorskih prava na časopis. PRIPREMA RADA/RUKOPISA Tekst mora biti otipkan na bijelom papiru formata A4 samo s jedne strane s dvostrukim proredom, uključujući i naslovnu stranicu, sažetak, tekst, zahvale, izjavu o sukobu interesa, reference, tablice i legende. Lijeva margina široka je 35 mm, a desna margina te gornji i donji rub 25 mm. Sve stranice, uključujući naslovnu, moraju imati redni broj u donjem desnom kutu. Tekst znanstvenog ili stručnog rada treba sadržavati: naslovnu stranicu, sažetak i ključne riječi, uvod, metode, rezultate, raspravu, zahvale, izjavu o sukobu interesa, reference, tablice, legende i slike.

Fiz. rehabil. med. 2011; 23 (1-2): VII-IX

VII

Znanstveni i stručni radovi te pregledni radovi ne smiju biti duži od 18 stranica (uključujući tablice i slike). Prikazi slučajeva i pisma uredniku ne smiju biti duži od 10 stranica (uključujući tablice i slike). NASLOVNA STRANICA Naslovna stranica treba sadržavati: naslov članka (koji bi trebao biti sažet ali informativan) i kratki radni naslov rada; puno ime autora (jednog ili više njih), zajedno s akademskim titulama i nazivom ustanove u kojoj je (su) autor(i) zaposlen(i): adresa autora koji je odgovoran za dopisivanje u vezi s radom. SAŽETAK I KLJUČNE RIJEČI Druga stranica treba sadržavati sažetak (do 300 riječi): cilj studije ili istraživanja, temeljne postupke, najvažnija otkrića te osnovne zaključke. Trebalo bi naglasiti nove i bitne aspekte studije ili opservacije. Ispod sažetka autori trebaju navesti tri do 10 ključnih riječi ili kratkih fraza koje će pomoći pri indeksiranju članka i mogu se objaviti uz sažetak. Za ključne riječi trebaju se koristiti pojmovi iz Medical Subject Headings (MeSH) popisa Index Medicusa. UVOD Navedite svrhu članka i razlog provođenja studije ili opservacije. Navedite samo relevantne reference, bez podataka ili zaključaka iz rada koji predstavljate. METODE Opišite odabir i jasno navedite sve važne karakteristike ispitanika koji su studirani ili opservirani ili laboratorijskih životinja. Pažljivo specificirajte značenje deskriptora te objasnite kako su prikupljeni podatci. Identificirajte metode, aparate (s nazivom proizvođača, u zagradi), te postupke s dovoljno detalja kako bi se rezultati mogli reproducirati. Navedite reference za metode i statističku obradu. Opišite nove ili one metode koje su značajnije modificirane, navedite razlog njihova korištenja i procijenite njihova ograničenja. Navedite generičke nazive svih korištenih lijekova i sve kemikalije. Sva mjerenja trebaju biti izražena u SI jedinicama. ETIKA/ETIČKI STANDARDI U radovima koji se bave eksperimentima na ljudima jasno treba navesti da su postupci provedeni sukladno etičkim standardima institucijskog ili regionalnog odbora odgovornog za izvođenje eksperimenata na ljudima, te u skladu s Helsinškom deklaracijom iz 1975., revidiranom 1983. U radovima koji se bave eksperimentima na životinjama treba navesti da je poštovan institucionalni ili nacionalni pravilnik o brizi o laboratorijskim životinjama i njihovu korištenju. STATISTIČKA OBRADA Iscrpno opišite statističke metode kako biste omogućili obrazovanom čitatelju koji ima pristup originalnim podatcima da potvrdi navedene rezultate. Gdje god je to moguće kvantificirajte zaključke i prezentirajte odgovarajućim indikatorima pogreške ili odstupanja od mjerenja. Specificirajte korišteni računalni program. REZULTATI Izložite rezultate logičnim slijedom u tekstu, tablicama i ilustracijama. Ne ponavljate u tekstu sve podatke iz tablica ili ilustracija; naglasite ili sažmite samo bitna opažanja.

VIII

Fiz. rehabil. med. 2011; 23 (1-2): VII-IX

RASPRAVA Naglasite nove i bitne aspekte studije, te zaključke koji proistječu iz nje. Ne ponavljajte detaljne podatke ni bilo koje druge materijale koji su navedeni u uvodnom ili u dijelu s rezultatima. U dio za raspravu uključite važnost dobivenih rezultata i njihova ograničenja, uključujući i implikacije vezane uz buduća istraživanja, ali izbjegavajte izjave i zaključke koji nisu potpuno potvrđeni dobivenim podatcima. Povežite zaključke iz svoje studije s ostalim relevantnim studijama. Kad je potrebno, navedite nove hipoteze i jasno naglasite da su nove. TABLICE Tablice se pišu s dvostrukim proredom na posebnoj stranici. Nemojte slati fotografije tablica. Svaka tablica mora imati redni broj prema redoslijedu pojavljivanja u tekstu i naslov. Svaki stupac treba imati kratki naslov. ILUSTRACIJE Ilustracije trebaju biti profesionalno nacrtane ili snimljene. Pazite da slova, brojevi i simboli budu čitljivi i u smanjenom obliku u kojem će se objaviti. Svaka fotografija treba imati broj prema redoslijedu pojavljivanja u tekstu, ime autora i označenu gornju stranu. Fotografije osoba mogu se objavljivati samo uz pismeno dopuštenje osobe na fotografiji ili moraju biti neprepoznatljive. Sve ilustracije mogu se predati i na kompaktnom disku, u uobičajeno korištenom formatu i s minimalnom rezolucijom 600 dpi. Preferirani formati su PSD, TIFF i JPG, premda se može prihvatiti bilo koji format za opću upotrebu koji nije specifičan za aplikaciju. Do dvije ilustracije u boji po svakom radu prihvaćaju se bez dodatne novčane naknade. KRATICE Služite se samo standardnim kraticama. Puni pojam za koji se koristi kratica treba biti naveden pri prvom korištenju kratice u tekstu, osim ako se ne radi o standardnim kraticama mjernih jedinica. Izbjegavajte korištenje kratica u naslovu rada. ZAHVALE Popišite sve suradnike koji nisu zadovoljili kriterije za autorstvo, poput osoba koje su pružile tehničku podršku, pomoć pri pisanju, ili predstojnika koji su pružili opću podršku. Financijska i materijalna potpora također se treba navesti. IZJAVA O SUKOBU INTERESA Autori moraju izjaviti postoji li financijski odnos između njih i organizacije koja je sponzorirala istraživanje. Ova bilješka se mora dodati u odvojenom odjeljku prije popisa literature. Ako nema sukoba interesa¨autori trebaju napisati: „Autori izjavljuju da nemaju sukob interesa“. LITERATURA Literatura se navodi rednim brojem, prema redoslijedu pojavljivanja u tekstu. Literaturu u tekstu, tablicama i legendi treba navoditi sukladno alfanumeričkom sustavu u zagradama. Literaturu treba navoditi prema Index Medicusu. Naslovi časopisa trebaju se skraćivati na način uobičajen za Index Medicus (http://www.nlm.nih.gov). Pri navođenju prihvaćenih, ali još neobjavljenih radova treba ih se navesti kao „u tisku“. Autori trebaju dobiti pismeno odobrenje za citiranje takvog rada zajedno s potvrdom da je rad prihvaćen za objavu.

Fiz. rehabil. med. 2011; 23 (1-2): VII-IX

IX

INSTRUCTIONS FOR AUTHORS AIM AND SCOPE Fizikalna i rehabilitacijska medicina (Physical and Rehabilitation Medicine) is the official peer-reviewed journal of the Croatian Society of Physical and Rehabilitation Medicine, Croatian Medical Association. Its coverage of topics regarding the specialty of Physical and Rehabilitation Medicine also extends to interdisciplinary field of rehabilitation. The journal publishes reviews and original articles, preliminary reports and case reports that report on important trends and developments in the field, and to inform professionals in Physical Medicine and Rehabilitation of developments that affect them in the clinical and nonclinical aspect of their practices. It brings readers relevant information on the therapeutic utilization of physical and pharmaceutical agents in providing comprehensive care for persons with disabilities and chronically ill individuals. Periodically supplements with abstracts or fulltexts presented at the congresses or symposia are published, too, as well as information regarding activities of the Croatian Society of Physical and Rehabilitation Medicine and its members in Croatia and abroad, as well as on activities of European Society of Physical and Rehabilitation Medicine and European Union of Medical Specialists PRM Section and Board. The journal is part of European PRM Journal Network initiative. SUBMITTING OF A MANUSCRIPT The articles are published in Croatian (with the Abstract, Key words, Title and Legends of Tables and Figures in English) or in English (with the Abstract, Key words, Title and Legends of Tables and Figures also in Croatian, preferably). Instructions to authors are in accordance with the text: International Committee of Medical Journal Editors. Uniform requirements for manuscripts submitted to biomedical journals. N Engl J Med 1997; 336:309-15., and with Instructions to authors that can be found on web page: http://www.icmje.org. Submit manuscript in triplicate accompanied by a manuscript on a compact disk or by E-mail (previous agreement with Editor-in-chief is necessary) in generally used word processing formats to: Editorial Office, Physical and Rehabilitation Medicine (Fizikalna i rehabilitacijska medicina), University Department for Rheumatology, Physical and Rehabilitation Medicine, Sestre milosrdnice University Hospital Centre, Vinogradska 29, HR-10 000 Zagreb, Croatia. (E-mail: [email protected])

AUTHORSHIP All persons designated as authors should qualify for authorship. Each author should have participated sufficiently in the work to take public responsibility for appropriate portions of the content. All authors should take responsibility for the integrity of the whole work, from inception to published article. All others who contributed to the work who are not authors should be named in the Acknowledgments. Manuscripts should be accompanied by a covering letter signed by all authors including a statement that the manuscript has not been published or submitted for publishing elsewhere, a statement that the manuscript has been read and approved by all the authors, and a statement about any financial or other conflict of interest. A statement of copyright transfer to the journal must accompany the manuscript, too.

PREPARATION OF MANUSCRIPT Type or print out the manuscript on white bond paper ISO A4 (212 × 297 mm), with left margin of 35 mm, and right margin, top margin and bottom margin of 25 mm. Type or print on only one side of the paper. Use double spacing throughout, including the title page, abstract, text, acknowledgments, conflict of interest statement, references, individual tables, and legends. Number pages consecutively, beginning with the title page. Put the page number in the lower right-hand corner of each page. The text of the professional or scientific manuscript should be divided into sections: Title

X

Fiz. rehabil. med. 2011; 23 (1-2): X-XII

page, Abstract and Key words, Introduction, Methods, Results, Discussion, Acknowledgment, Conflict of interest statement, References, Tables, Legends and Figures. Scientific and Professional manuscripts, as well as Reviews should not be longer than 18 pages (including Tables and Figures). Case reports and Letters to the editor should not be longer than 10 pages (including Tables and Figures). The title page should carry: the title of the article (which should be concise but informative) and a short running title of the manuscript; full name of author(s), with academic degree(s) and institutional affiliation; the name and address of the author responsible for correspondence about the manuscript including his/her E-mail address. ABSTRACT AND KEY WORDS The second page should carry an abstract (of no more than 300 words). The abstract should state the purposes of the study or investigation, basic procedures, main findings, and the principal conclusions. It should emphasize new and important aspects of the study or observations. Below the abstract authors should provide 3 to 10 key words or short phrases that will assist indexers in cross-indexing the article and may be published with the abstract. Terms from the Medical Subject Headings (MeSH) list of Index Medicus should be used for key words. INTRODUCTION State the purpose of the article and summarize the rationale for the study or observation. Give only strictly relevant references and do not include data or conclusions from the work being reported. METHODS Describe selection and identify all important characteristics of the observational or experimental subjects or laboratory animals clearly. Specify carefully what the descriptors mean, and explain how the data were collected. Identify the methods, apparatus with the manufacturer’s name and address in parentheses, and procedures in sufficient detail to allow other workers to reproduce the results. Provide references to established methods and statistical methods used. Describe new or substantially modified methods, give reasons for using them, and evaluate their limitations. Identify precisely all drugs and chemicals used. Use only generic name of drugs. All measurements should be expressed in SI units. ETHICS Papers dealing with experiments on human subjects should clearly indicate that the procedures followed were in accordance with the ethical standards of the institutional or regional responsible committee on human experimentation and with the Helsinki Declaration of 1975, as revised in 1983. Never use patients’ names especially in illustrative material. Papers dealing with experiments on animals should indicate that the institution`s or a national research council`s guide for the care and use of laboratory animals was followed. STATISTICS Describe statistical methods with enough detail to enable a knowledgeable reader with access to the original data to verify the reported results. Whenever possible, quantify findings and present them with appropriate indicators of measurement error or uncertainty. Specify any general-use computer programmes used. RESULTS Present your results in logical sequence in the text, tables, and illustrations. Do not repeat in the text all the data in the tables or illustrations; emphasize or summarize only important observations.

Fiz. rehabil. med. 2011; 23 (1-2): X-XII

XI

DISCUSSION Emphasize the new and important aspects of the study and the conclusions that follow from them. Do not repeat in detail data or other material given in the Introduction or the Results section. Include in the Discussion section the implications of the findings and their limitations, including implications for future research, but avoid unqualified statements and conclusions not completely supported by the data. Relate the observations from your study to other relevant studies. State new hypotheses when warranted, but clearly label them as such. TABLES Type or print out each table with double spacing on a separate sheet of paper. Do not submit tables as photographs. Number tables consecutively in the order of their first citation in the text and supply a brief title for each. Give each column a short heading. FIGURES Figures and illustrations should be professionally drawn and photographed. Make sure that letters, numbers, and symbols should be legible even when reduced in size for publication. Each figure should have a label pasted on its back indicating the number of the figure, author.s name, and top of the figure. Figures should be numbered. consecutively according to the order in which they have been first cited in the text. If photographs of people are used, either the subjects must not be identifiable or their pictures must be accompanied by written permission to use the photograph. All illustrations and figures could be submitted on compact disk in generally used picture formats. The preferred formats are PSD, TIFF and JPG, although any format in general use that is not application-specific is acceptable. Make sure that minimum resolution should be 600 dpi. Up to two color illustrations are acceptable for each manuscript free of charge. ABBREVIATIONS Use only standard abbreviations. The full term for which an abbreviation stands should precede its first use in the text unless it is a standard unit of measurement. Avoid using abbreviations in the Title of the article.

ACKNOWLEDMENTS List all contributors who do not meet the criteria for authorship, such as a person who provided technical help, writing assistance, or a department chair who provided general support. Financial and material support should also be acknowledged.

CONFLICT OF INTEREST STATEMENT Authors must indicate whether or not there is a financial relationship between them and the organization that sponsored the research. This note should be added in a separate section previous to the reference list. If no conflict exists, authors should state: The authors declare that there is no conflict of interest.

REFERENCES References should be numbered consecutively in the order in which they are first mentioned in the text. Identify references in text, tables, and legends by Arabic numerals in the brackets. References should be cited in the style based on the formats used by the Index Medicus. The titles of journals should be abbreviated according to the style used in Index Medicus (http://www.nlm.nih.gov). References to papers accepted but not yet published should be designated as “in press”. Authors should obtain written permission to cite such papers as well as verification that they have been accepted for publication.

XII

Fiz. rehabil. med. 2011; 23 (1-2): X-XII