Fizikalna i Rehabilitacijska Medicina - God 2006 Br 3 - 4

UDK 615.8 (497.1)(05)”540.6

ISSN 1846-1867

Fizikalna i rehabilitacijska medicina Izlazi dva puta godišnje / Published twice a year

Nakladnik / Publisher Hrvatsko društvo za fizikalnu i rehabilitacijsku medicinu pri HLZ Croatian Society For Physical and Rehabilitation Medicine Croatian Medical Association

Adresa / Address: Šubićeva 9, HR-10000 Zagreb, Hrvatska / Croatia UTEMELJITELJ / FOUNDER (1984): Ivo JAJIĆ

UREDNIŠTVO / EDITORIAL BOARD:

GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK / EDITOR-IN-CHIEF: Tomislav NEMČIĆ UREDNIK / EDITOR: Simeon GRAZIO TAJNIK / SECRETARY: Frane GRUBIŠIĆ LEKTORICA / LANGUAGE REVISION: Kata ZALOVIĆ - FIŠTER ČLANOVI UREDNIŠTVA / MEMBERS: Đurđica Babić-Naglić, Žarko Bakran, Ivan Džidić, Marino Hanih, Goran Ivanišević, Mira Kadojić, Ladislav Krapac, Ida Kovač, Dražen Massari, Saša Moslavac, Tatjana Nikolić, Katarina Sekelj-Kauzlarić, Nives Štiglić-Rogoznica, Tonko Vlak SAVJET ČASOPISA / ADVISORY BOARD: Magda Bebek-Nadalin, Božidar Ćurković, Theodor Durrigl, Zlatko Domljan, Nadija Golja-Franulović, Marija Graberski-Matasović, Ivo Jajić, Miroslav Jelić, Ante Luetić, Blanka Matanović, Ruža Sabol, Zmago Turk (Slovenija), Vera Vitulić (Australija), Veljko Matković (SAD), Rajka Jakaša-Sorić (Kanada), Nicolas Christodoulou (Cipar)

Slog i prijelom / Typesetting: Zvonimir BARIŠIĆ

Tisak / Print: ARCA d.o.o., Nova Gradiška

Naklada / Circulation: 500 primjeraka / copies

Uređenje završeno / Editing concluded: 2007-09-10

Rukopisi se šalju na adresu glavnog urednika / Manuscript should be addressed to the Editor-in-Chief: Dr. Tomislav Nemčić, Klinička bolnica “Sestre Milisrdnice”, Zagreb, Vinogradska 29 Časopis je do 2004. godine izlazio pod nazivom Fizikalna medicina i rehabilitacija Formerly Fizikalna medicina i rehabilitacija

Fiz. rehabil. med. 2006; 20 (3-4): XI

XI

UDK 615.8 (497.1)(05)”540.6

SADRŽAJ / CONTENTS

ISSN 1846-1867

br. 3-4/2006

STRUČNI RADOVI / PROFESSIONAL PAPERS 45 Valentina MATIJEVIĆ Tortikolis Torticollis 54 Tomislav NEMČIĆ, Astrid MARČIĆ, Frane GRUBIŠIĆ, Maja DUBRAVICA Neka epidemiološka obilježja križobolje u medicinskih sestara u bolničkim uvjetima Some apidemiological fetures of low-back pain in nurses within hospital settings

MIŠLJENJE STRUČNJA / EXPERT OPINION 64 Intermitentna kateterizacija hidrofilnim obloženim kateterima kod osoba s ozljedom kralježničke moždine

NOVOSTI IZ STRUČNE LITERATURE 68 Međuskupna pouzdanost anamneze i fizikalnog pregleda u pacijenata s mehaničkom boli vrata 74 Spinalna stenoza, križobolja ili asimptomatski pacijenti The Michigan Spinal Stenosis Study - slijepa studija koja uspoređuje radiološku i elektrodijagnostičku dijagnozu prema kliničkoj impresiji 79 Povratak vožnji nakon amputacije donjeg ekstremiteta 84 Odnos između prijašnjih lomova i fizičkih funkcija u starijih žena

PREDSTAVLJAMO VAM ..... 89 Specijalna bolnica za medicinsku rehabilitaciju «KALOS»

STRUČNI SKUPOVI 92 Desetljeće kostiju i zglobova - Aktivnosti u 2006. godini - novosti u dijagnostici i liječenju

IN MEMORIAM 96 Četrdeseta obljetnica smrti prof. dr. Joze Budaka (1902.-1966.) OGLAŠIVAČI / ADVERTISEMENTS

XII

Fiz. rehabil. med. 2006; 20 (3-4): XII

Pregledni rad Review paper

ISSN 1846-1867

Tortikolis Valentina MATIJEVIĆ Klinika za reumatologiju, fizikalnu medicinu i rehabilitaciju Klinička bolnica „Sestre milosrdnice“, Zagreb Primljeno / Received : 2007-04-09; Prihvaćeno / Accepted: 2007-08-28

Sažetak Tortikolis je nagnut položaj glave i ograničena pokretljivost vratne kralježnice uz hipertonus mišića sternokleidomasteidousa. Nakon iščašenja kuka i deformacija stopala, jedan je od tri najčešća deformiteta s kojim se rađaju djeca. U radu se prikazuje mogućnost rane dijagnoze i terapije tortikolisa, s naglaskom na važnost terapije aktivnim pokretom, kao središnje metode u liječenju, koju provodi fizioterapeut ili roditelj.

Ključne riječi: tortikolis, kongenitalni tortikolis, stečeni tortikolis, rehabilitacija

Torticollis Valentina MATIJEVIĆ Department of Rheumatology, Phisical and Rehabilitation Medicine University Hospital “Sestre milosrdnice“ Zagreb

Summary Torticolis is the condition that causes the neck to involuntarily twist to one side secondary to contraction of the neck muscles combined with limited range of movement and sternocleidomastoideus muscle hypertonus. This presents one of three most common deformities along with hip dislocation, and feet deformities. In this paper are presented possibilities of early diagnosis and therapy, emphasizing the importance of active range of movement as a central method of treatment, performed by therapist or by a parent.

Key words: torticollis, congenital torticollis, acquired torticollis, rehabilitation.

Fiz. rehabil. med. 2006; 20 (3-4): 45-53

45

V. MATIJEVIĆ: Tortikolis

Uvod Tortikolis je prirođeni ili stečeni nagnuti položaj glave i ograničena pokretljivost vratne kralježnice, uz hipertonus mišića sternokleidomasteidousa. Jedan je od tri najčešća deformiteta s kojim se izvjestan broj djece rađa, odmah nakon iščašenja kuka i deformacija stopala (1).

Slika 1. Sternokleidomastoidni mišić na kojem se najčešće događa patološki proces. Fig 1 Sternocleidomastoid muscle is the most common site of pathological process.

U etiologiji strukturalnog krivog vrata postoji konsenzus da se primarne strukturne promjene nalaze u sternokleidomastoidnom mišiću i/ili u vratnoj kralježnici.

KONGENITALNI TORTIKOLIS (malpozicijski, mišićni strukturalni, koštani tortikolis) Učestalost mu je 0,4% od svih prirođenih mana, a podjednako je zastupljen u oba spola (2). Uzroci su različiti: nasljedni (istodobna pojava s displazijom kuka), traumatski (porođajna trauma, prebrz ili prolongiran porod pri čemu dolazi do istezanja mišića sternokleidomasteideusa), položaj fetusa u maternici – malpozicija,

46

Fiz. rehabil. med. 2006; 20 (3-4): 45-53

V. MATIJEVIĆ: Tortikolis

razvojni poremećaj mišića sternokleidomastoideusa (intrauterina nekroza ili poremećena cirkulacija mišića), razvojni poremećaj vratne kralježnice. U kliničkoj slici razlikujemo rane i kasne znakove, te komplikacije (4). Rani znaci. Najraniji znak, odmah nakon poroda, jest nagnutost glave prema bolesnoj strani, lice odnosno pogled usmjeren je u zdravu stranu. Postupno se razvija ograničenje pokretljivosti u vratu na način da se najprije reducira rotacija prema bolesnoj strani, a zatim i lateralna fleksija vratne kralježnice prema zdravoj strani. Nakon drugog tjedna može se palpirati otvrdnuće odnosno hipertonus i skraćenje mišića sternokleidomastoideusa. Čest je nalaz, ali ne i uvijek prisutan, zadebljanje mišića sternokleidomastoideusa u srednjoj i distalnoj trećini. U ovoj ranoj fazi postupno se počinje uočavati i uleknuće glave (plagiocefalia). Kasni znaci. U trećem mjesecu života pojavljuje se i asimetrija lica, a asimetrija glave postaje još naglašenija. Asimetrija lica znači da je bolesna polovica lica zaostala u razvoju u odnosu na zdravu stranu, obrva bolesne strane niže je položena, a uho spljošteno. Komplikacije. Nastaju vrlo brzo, stoga je rano prepoznavanje i liječenje ove bolesti veoma bitno. Kao stalan nalaz ostaje asimetrija lica i glave, a postupno se razvija i iskrivljenje kralježnice u frontalnoj ravnini, odnosno skolioza vratne i prsne kralježnice. Neka od takve djece mogu imati i smetnje vida i sluha (3). Diferencijalna dijagnoza. Obuhvaća kongenitalne koštane anomalije vratne kralježnice (Klipell-Feilov sindrom, atlantookcipitalna fuzija), traumatske porođajne posljedice na vratnoj kralježnici, upalne bolesti anatomskih struktura vratne regije i lica, cerebralnu paralizu (mlohava i spastična), ozljede n. accesoriusa, neke bolesti očiju i ušiju (1). Dijagnoza. Prije svega temelji se na anamnezi dobivenoj od roditelja, kliničkom pregledu, te dodatnim dijagnostičkim pretragama: laboratorijske pretrage krvi i urina (više u smislu isključenja drugih bolesti), ultrazvuk mekog tkiva vratne regije, RTG snimke vratne kralježnice (anteroposteriorna i postranična projekcija) (1,4). Katkad je potrebna i dodatna dijagnostička obrada: RTG tomogrami, funkcionalno RTG snimanje i snimanje u kosoj projekciji, posebno snimanje (transoralno) za procesus odontoides. Budući da djeca s mišićnim tortikolisom imaju u 20% slučajeva (svako peto dijete) i kongenitalnu displaziju kukova, potrebno je učiniti i rendgensku snimku kukova (1).

Fiz. rehabil. med. 2006; 20 (3-4): 45-53

47

V. MATIJEVIĆ: Tortikolis

Terapija. Obuhvaća edukaciju roditelja, konzervativno i operativno liječenje (4). Ako se bolest dijagnosticira do djetetove prve godine života, liječenje je konzervativno. Ono se prije svega odnosi na kinezioterapiju, rjeđe primjenu površinskih termoterapijskih procedura (parafin, svjetlosna terapija). U liječenju se koriste i spinalne ortoze te druga pomagala kojima se nastoji korigirati položaj glave. Edukacija roditelja o korektivnim položajima: - ležanje na boku bolesne strane s podloškom (jastukom) ispod glave - ležanje u pronacijskom položaju s glavom okrenutom na stranu tortikolisa - ležanje u supinacijskom položaju s fiksacijom glave na suprotnu stranu od tortikolisa. Pozicioniranje Igra u pronacijskom položaju mora biti u korektivnom položaju (slike 2. i 3.).

Slika 2. Lijevostrani tortikolis: dijete je na trbuhu, igračke treba postaviti s njegove lijeve strane kako bi se licem okrenulo ulijevo (lijevostrani tortikolis). Fig 2 Torticollis with a head tipped towards his left side: position on stomach, toys should be placed on his lefthand side, so the child has to turn his head toward left.

Slika 3. Desnostrani tortikolis: dijete je na trbuhu, igračke treba postaviti s njegove desne strane kako bi se licem okrenulo udesno. Fig 3 Torticollis with a head tipped towards his right side: position on stomach, toys should be placed on his righthand side, so the child has to turn his head toward right.

48

Fiz. rehabil. med. 2006; 20 (3-4): 45-53

V. MATIJEVIĆ: Tortikolis

Nošenje djeteta kod lijevostranog tortikolisa (slika 4.) 1. Primiti dijete tako da je okrenuto leđima prema vama, lagano nagnuto na jednu stranu pri čemu njegovo lijevo uho počiva na vašoj lijevoj nadlaktici. 2. Staviti svoju desnu ruku između djetetovih nogu i pridržavajte ga. 3. Nositi dijete u ovom položaju što je više moguće.

Slika 4. Nošenje djeteta kod lijevostranog tortikolisa. Fig 4 Carrying a baby with his head tipped towards his left side.

Nošenje djeteta kod desnostranog tortikolisa Pozicija je obrnuta u odnosu na onu kod desnostranog tortikolisa. Dakle: 1. Primite dijete tako da je okrenuto leđima prema vama, lagano nagnuto na jednu stranu pri čemu njegovo desno uho počiva na vašoj desnoj nadlaktici. 2. Stavite svoju lijevu ruku između djetetovih nogu i pridržavajte ga. 3. Nosite dijete u ovom položaju što je više moguće. Kinezioterapija Pasivne vježbe odnose se na rotaciju vratne kralježnice, laterofleksiju vratne kralježnice i istezanje mišića sternokleidomastoideusa. Kod lijevostranog torikolisa izvodi se pokret rotacije vratne kralježnice u lijevu stranu te pokret laterofleksije u desnu stranu. Prije pasivnih pokreta opsega pokreta – rotacije i laterofleksije izvodi se trakcija. Kod desnostranog tortikolisa nakon trakcije izvodi se pokret rotacije vratne kralježnice u desnu stranu te pokret laterofleksije u lijevu stranu (slike 5. i 6.). Osim pasivnih vježbi opsega pokreta u navedenim smjerovima, stimulira se i aktivni pokret tako da se zvučnim, svjetlosnim, i drugim podražajima dijete

Fiz. rehabil. med. 2006; 20 (3-4): 45-53

49

V. MATIJEVIĆ: Tortikolis

potiče na izvođenje aktivnog pokreta u željenom smjeru i tako dobije potpuni aktivni i pasivni opseg pokreta vrata u svim smjerovima i normalna snaga vratnih mišića (5).

Slika 5. Tortikolis s glavom nagnutom u lijevu stranu (A). Vježbe uključuju nježnu rotaciju glave ulijevo (B) i nježno istezanje glave i vrata udesno (C i D). Fig 5 Torticolis with a head tipped towards his left side (A). Exercises involve gently rotating his head to the left (B) and gently stretching his head and neck towards the right (C, D).

Slika 6. Tortikolis s glavom nagnutom u desnu stranu (A). Vježbe uključuju nježnu rotaciju glave udesno (B) i nježno istezanje glave i vrata ulijevo (C i D). Fig 6 Torticolis with a head tipped towards his right side (A). Exercises involve gently rotating his head to the right (B) and gently stretching his head and neck towards the left (C, D).

Ostali oblici liječenja Termoterapija u obliku površinskih modaliteta zagrijavanja primjenjuje se prije istezanja (heat and stretch) kako bi se postigla što bolja ekstenzibilnost mekih struktura (6). Pretežno se koristi svjetlosna terapija te parafin (7,8). Spinalne ortoze (meke) uglavnom se koriste za fiksaciju postignutog učinka aktivnim i pasivnim vježbama (4). Operativno liječenje je opuštanje sternoklavikularnog dijela mišića tenotomijom. Obično se primjenjuje kod djece u dobi između 12 i 18 mjeseci, a nakon neuspjelog konzervativnog liječenja. U rijetkim slučajevima, kada postoji nedvojben neuspjeh konzervativnog liječenja i uočljiva je brza progresija

50

Fiz. rehabil. med. 2006; 20 (3-4): 45-53

V. MATIJEVIĆ: Tortikolis

komplikacija bolesti (asimetrija lica itd.), operativno liječenje primjenjuje se kod djece u dobi od šest mjeseci. Prema većini autora, operacija je potrebna u 20% slučajeva (4). Potreba za dopunskim liječenjem tortikolisa i njegovih komplikacija katkad traje i do završetka rasta, pa i dalje. Tek tada se u nekim slučajevima mogu očekivati konačni učinci u ispravljanju i držanju glave, u smanjenju asimetrije lica i glave te uklanjanju sekundarnih komplikacija vida, sluha i deformacija kralježnice (4). Preventivno rano liječenje donosi najbolje rezultate s najmanjim brojem zaostalih asimetrija, a bez komplikacija na očima, uhu i kralježnici.

STEČENI TORTIKOLIS Najčešće nastaje kao komplikacija drugih bolesti i stanja (1,4): - Očni krivi vrat (torticollis oculogenes) nastaje zbog poremećaja vida, zbog čega se može jednostrano smanjiti vidni horizont. Da bi se povećalo vidno polje, nepravilno se reguliraju držanje glave i vrata, čime se oblikuje krivi vrat. Pri postavljanju dijagnoze kliničkim pregledom se ne nađe zadebljali mišić sternokleidomastoideus, a rendgenskom obradom ni promjene na vratnoj kralježnici, osim promjena na očima. Liječenje je prije svega okulističko, te fizikalna terapija sekundarnih promjena. - Slušni krivi vrat (torticollis otogenes) posljedica je jednostranog gubitka sluha zbog toga što djeca krive glavu usmjeravajući zdravo uho prema izvoru zvuka. Pri postavljanju dijagnoze, posebno u male djece, treba isključiti promjene tonusa mišića sternokleidomastoideusa i promjene vratne kralježnice, kao i druge moguće uzroke. Nalaz na uhu potvrđuje dijagnozu. Liječenje je prije svega otorinolaringološko, te fizikalna terapija sekundarnih promjena (9). - Paralitički krivi vrat (torticollis paraliticus) nastaje pri jednostranoj parezi ili paralizi vratnih mišića, kod izoliranih ozljeda n. accesoriusa, u sklopu mlohave ili spastične paralize, te u postraumatskim parezama. Pri postavljanju dijagnoze treba isključiti promjene mišića sternokleidomastoideusa i vratne kralježnice (10). Liječenje se sastoji u primjeni fizikalne terapije. - Reumatski krivi vrat (torticollis rheumaticus) može nastati kod reumatskih bolesti pri čemu se razvija zaštitni položaj glave i vrata. Svakako treba isključiti sve druge uzroke. Od posebne su važnosti laboratorijski nalazi. Liječenje se sastoji od primjene odgovarajućih lijekova i fizikalne terapije.

Fiz. rehabil. med. 2006; 20 (3-4): 45-53

51

V. MATIJEVIĆ: Tortikolis

- Upalni krivi vrat (torticollis infectiosus) posljedica je infektivne upale vratne regije i vratne kralježnice što dovodi do stečenog tortikolisa jer se radi smanjenja bolova kompenzatorno razvija zaštitni položaj glave i vrata. Treba isključiti kongenitalne promjene mišića sternokleidomastoideusa te rendgenski evaluirati stanje vratne kralježnice. Od posebne su važnosti laboratorijski nalazi. - Krivi vrat nakon upale (torticollis postinfectiosus) može nastati nakon infekcije vrata, nosa ili grla. Može se raditi o promjeni reumatskog tipa, sinovitisu zglobova kralježnice, ali i limfadenitisu ili apscesu. Liječenje se sastoji od primjene protuupalnih lijekova i fizikalne terapije. - Krivi vrat kod ozljede (torticollis traumaticus) nastaje zbog ozljede vrata s posljedičnim kontrakturama i spazmima. To je osobito moguće nakon ozljede i kralježnice i okolnih živaca. Dijagnoza se postavlja radiološkim metodama. Liječenje je katkad operativno, a češće provođenjem fizikalne terapije.(1) - Histerični krivi vrat (torticollis histericus) moguć je kod djece i adolescenata zbog namjernog kočenja vratnih mišića. Teško ga je razlikovati od običnog krivog držanja glave i vrata jer u oba slučaja nema objektivno značajnih promjena. Treba isključiti sve druge uzroke krivog vrata. Liječenje se sastoji od timskog rada defektologa, psihologa, po potrebi psihijatra i fizioterapeuta.

Zaključak Tortikolis je nagnuti položaj glave i ograničena pokretljivost vratne kralježnice uz hipertonus mišića sternokleidomastoideusa. Ključni moment je rano otkrivanje i pravodobno liječenje kako bi se izbjegle komplikacije. Uspjeh liječenja ovisi ne samo o pravodobnom otkrivanju i liječenju već i o aktivnoj suradnji roditelja u rehabilitacijskom postupku, čemu treba posvetiti posebnu pozornost.

52

Fiz. rehabil. med. 2006; 20 (3-4): 45-53

V. MATIJEVIĆ: Tortikolis

Literatura: 1.

Ruszkowski I i sur. Ortopedija, 4. dopunjeno izdanje. Jumena, Zagreb, 1990;172176.

2.

Ross MJ, Dufel S. Torticollis. Dostupno 7. 1. 2007. na: http://www.emedicine.com/ emerg/topic597.htm.

3.

Jajić I. Specijalna fizikalna medicina, 2. prerađeno i dopunjeno izdanje. Školska knjiga, Zagreb, 1991:68 – 70.

4.

Matasović T, Strinović B. Dječja ortopedija, 2. dopunjeno i prerađeno izdanje. Školska knjiga, Zagreb, 1990:315-322.

5.

Kraus H. Muscle pain. U: Goodgold J (ur.). Rehabilitation Medicine. CV Mosby Co St.Louis, 1988:698.

6.

Day MJ. Diathermy. U: Hecox B, Mehreteab TA, Weisberg J (ur.). Physical Agents. A Comprehensive Text for Physical Therapists. Appleton & Lange, Norwalk, 1994:143.

7.

Salvo SG. Massage Therapy, Principles and Practice 2. izdanje. Saunders, St.Louis, 2003:619-632.

8.

Shankar K, Randall, KD. Therapeutic Physical Modalities. Hanley & Belfus, Philadelphia, 2002:11-15.

9.

Bluestone CD, Klein JO. Otitis Media in Infants and Children, 3. izdanje. WB Saunders Philadelphia, 2001:120-122.

10. Čupić V, Mikloušić AM. Neurološki pregled djeteta. Tehnička knjiga, Zagreb, 1981:2427.

Fiz. rehabil. med. 2006; 20 (3-4): 45-53

53

Stručni rad Professional paper

ISSN 1846-1867

Neka epidemiološka obilježja križobolje u medicinskih sestara u bolničkim uvjetima ¹Tomislav NEMČIĆ, ¹Astrid MARČIĆ, ¹Frane GRUBIŠIĆ, ²Maja DUBRAVICA ¹Klinika za reumatologiju, fizikalnu medicinu i rehabilitaciju Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu Referentni centar za upalne reumatske bolesti Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi Republike Hrvatske KB „Sestre milosrdnice“, Vinogradska 29, Zagreb, Hrvatska ²Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje RH Primljeno / Received : 2007-05-15; Prihvaćeno / Accepted: 2007-08-29

Sažetak Medicinske sestre i tehničari su zanimanja u kojih je česta križobolja. Cilj rada bio je odrediti povezanost križobolje u medicinskih sestara s njihovim sociodemografskim obilježjima te povezanost križobolje sa specifičnim incidentom i postupcima na poslu. Sto trideset i šest ispitanika – medicinskih sestara i tehničara prosječne životne dobi 38,4 godina (raspon 19–61 godina) uključeno je u ovo pilot-istraživanje. Istraživanje je provedeno u osam klinika i zavoda Kliničke bolnice „Sestre milosrdnice“ u Zagrebu. Korišten je strukturirani upitnik podijeljen na rubrike: sociodemografski podatci, početak i trajanje križobolje, povezanost križobolje s mogućim specifičnim incidentom pri brizi za bolesnike, kao i podatci o dijagnostičkim postupcima i provedenom liječenju zbog križobolje. Prosječna dužina staža ispitanika na odjelu na kojem rade iznosila je 14 godina (raspon od 2 mjeseca do 41 godine). Prosječna tjelesna težina ispitanika bila je 69 kg (45–115 kg), a prosječni indeks tjelesne mase (BMI) 24,8. Šezdeset četiri ispitanika (47,0%) navela su da je uzrok njihove križobolje određeni incident. 38 ispitanika (59,4%) riječ je o podizanju nepokretnog bolesnika, a u 11 ispitanica (17,2%) o okretanju bolesnika u krevetu. Ostali rizični faktori povezani s pojavom križobolje su: podizanje tereta, nagli pokret, nošenje djeteta, pridržavanje bolesnika kod lumbalne punkcije, podizanje bolesnika iz kade, presvlačenje bolesnika, podizanje uzglavlja na krevetu, pad i reanimacijski postupci. Osamdeset medicinskih sestara i tehničara (78,9%) u liječenju križobolje uzimalo je nesteroidne antireumatike ili analgetike, a njih 35 (24,1%) liječilo se različitim metodama fizikalne terapije.

54

Fiz. rehabil. med. 2006; 20 (3-4): 54-63

T. NEMČIĆ, A. MARČIĆ, F. GRUBIŠIĆ, M. DUBRAVICA: Neka epidemiološka obilježja križobolje .....

Križobolja u populaciji medicinskih sestara i tehničara veliki je zdravstveni problem, osobito zbog dugotrajnijeg izlaganja tijela nefiziološkim položajima pri njezi bolesnika ili dijagnostičko-terapijskih postupaka. Rezultati ovog istraživanja su temelj sustavnijeg praćenja problema i predložak za provođenje preventivnih postupaka radi sprječavanja križobolje.

Ključne riječi: križobolja, medicinske sestre, faktori rizika

Some epidemiological features of low-back pain in nurses within hospital setting ¹Tomislav NEMČIĆ, ¹Astrid MARČIĆ, ¹Frane GRUBIŠIĆ, ²Maja DUBRAVICA Department of Rheumatology, Phisical and Rehabilitation Medicine

1

University hospital “Sestre milosrdnice“ Zagreb Croatian Institute for Health Insurance

2

Summary Nurses and technicians are jobs often associated with low back pain. Objective was to determine the correlation of low back pain in nurses with their sociodemographic characteristics and with risk factors or specific incidents at work. One hundred and thirty-six nurses and technicians of mean age 38,4 years (range 19-61 years) were included in this study. The study was conducted in eight clinical departments of the University Hospital Sestre milosrdnice in Zagreb. A questionnaire with the following sections was used: sociodemographic data, beginning and duration of low back pain, correlation of low back pain with certain risk factors or events during patents’ care, as well as specific diagnostic and therapeutic procedures performed for low back pain. The participants had an average 14 years of service at their current departments (range from 2 months to 41 years). Average body weight of the participants was 69 kg (45-115 kg) and average BMI (body mass index) was 24,8. Sixty-four participants (47,0%) stated that their low back pain had been caused by some incident. 38 patients (59,4%) specified lifting immobile patients and 11 patients (17,2%) specified tunning patients in bad as the cause. Other risk factors related to low back pain were: lifting heavy objects, sudden movements, carrying children, holding patients during lumbar puncture, lifting patients from the tub, changing patients, adjusting the head of the bed, falls and resuscitation procedures. Eighty nurses and technicians (70,2%) took nonsteroidal antiinflammatory drugs or analgesics for their low back pain and thirty-two nurses (24,1%) were treated with various methods of physical therapy.In conclusion, low back pain represents a major health problem in the population of nurses, especially when they frequently need to assume physiologically inproper positions while taking care of their patients or during diagnostic and therapeutic procedures. Results of this study represent basis for systematic follow up and point of reference for preventive measures for low back pain.

Key words: low-back pain, nurses, risk factors Fiz. rehabil. med. 2006; 20 (3-4): 54-63

55

T. NEMČIĆ, A. MARČIĆ, F. GRUBIŠIĆ, M. DUBRAVICA: Neka epidemiološka obilježja križobolje .....

Uvod Koštanomišićne bolesti čest su zdravstveni problem u populaciji medicinskih sestara, a najzastupljeniji su križobolja, problemi s vratnom kralježnicom i ramenima (1,2). Stopa križobolje visoka je u medicinskih sestara i vodeći je uzrok izgubljenih radnih dana i njihove smanjene produktivnosti (3,4). Prema istraživanjima Smitha i Niedhammera, godišnja incidencija oštećenja slabinske kralježnice u medicinskih sestara povezana s radnim mjestom veća je od 50% (5,6). Rizični čimbenici povezani s radnim mjestom koji pogoduju nastanku križobolje mogu biti različiti: manualni postupci (njega, higijena, hranjenje), podizanje, prekomjerno opterećenje, inklinacija ili rotacija trupa pri radu. Osim njih, postoje i brojni drugi tjelesni i psihosocijalni faktori koji su čvrsto povezani s pojavom križobolje: sedentarni način rada, pretilost, povećanje opsega posla, smanjenje vremena potrebnog za odmor ili rekreativne aktivnosti, vibracije cijelog tijela, niža tjelesna težina, slabija tjelesna spremnost, nezadovoljstvo radnim mjestom i dr. (7). Svrha je ovog istraživanja utvrditi povezanost križobolje s određenim sociodemografskim obilježjima ispitanika, sa specifičnim incidentom ili različitim postupcima koji se koriste pri njezi bolesnika. Također se željelo utvrditi koji su načini konzervativnog liječena križobolje bili primijenjeni u medicinskih sestara s križoboljom.

Ispitanici i metode U istraživanje je uključeno 136 medicinskih sestara i medicinskih tehničara zaposlenih u osam klinika i kliničkih zavoda Kliničke bolnice “Sestre milosrdnice“ u Zagrebu. Korišten je strukturirani upitnik podijeljen u rubrike: sociodemografski podatci, povezanost križobolje s eventualnim specifičnim incidentom ili s njegom bolesnika, podatci o provedenoj dijagnostičkoj obradi i konzervativnom liječenju. Istraživanje je odobrilo Etičko povjerenstvo Kliničke bolnice „Sestre milosrdnice“. Sudjelovanje u istraživanju bilo je dobrovoljno i anonimno. Svi su ispitanici potpisali informirani pristanak za sudjelovanje u istraživanju. Statistička je analiza provedena s pomoću informatičkog programa SPSS 11,5, a korištene su metode deskriptivne statistike te parametrijski i neparametrijski testovi (T-test, hi-kvadrat test “Pearsonova korelacija“). Razina značajnosti je određena na p < 0,05. 56

Fiz. rehabil. med. 2006; 20 (3-4): 54-63

T. NEMČIĆ, A. MARČIĆ, F. GRUBIŠIĆ, M. DUBRAVICA: Neka epidemiološka obilježja križobolje .....

Rezultati Sociodemografski podatci Prosječna životna dob ispitanika je 38,4 godina (raspon od 19 do 61 godine). Prosječna dužina ukupnoga radnog staža je 18 godina (raspon od šest mjeseci do 41 godine), a prosječna dužina staža na klinici odnosno zavodu na kojem trenutačno rade je 14 godina (raspon od dva mjeseca do 41 godine). Prosječna tjelesna težina ispitanika je 69 kg (45 – 115 kg), a prosječni indeks tjelesne mase (BMI) 24,8. Osamdeset jedan posto medicinskih sestara uključenih u istraživanje imalo je srednju stručnu spremu, a 19% višu stručnu spremu. U pogledu obavljanja funkcije na odjelu 85% činile su sestre u njezi, a 15% glavne sestre. Križobolju je prije početka rada u sestrinstvu imalo samo šest ispitanica (4,5%), dok su sve ostale (95,5%) prvi napadaj križobolje imale nakon završetka školovanja. Ispitanice su godišnje imale prosječno tri epizode križobolje. Nađena je statistički značajna povezanost između križobolje i tjelesne težine medicinskih sestara (r=0,212, p