Financijska poluga i njezin utjecaj na poslovanje poduzeća

Sveučilište u Zagrebu Fakultet organizacije i informatike

Financijska poluga i njezin utjecaj na poslovanje poduzeća

U Varaždinu, datum 20. 5. 2013.

Tuđan Mario, grupa G23

Uvod Kako bi se uveli u temu financijske poluge prvo moramo spomenuti neke pokazatelje financiranja. Oni pokazuju koliki je udio vlasničke strukture financiranja s obzirom na ukupnu imovinu te pokazuju teret kamata i drugih fiksnih naknada koje proizlaze kao posljedica korištenja tuđih izvora financiranja. Isto tako nam pokazuju koliki je rizik ulaganja u neko poduzeće s obzirom na njegovu zaduženost. Pokazatelji zaduženosti govore u kojoj mjeri poduzeće koristi financijsku polugu tj. koji je omjer vlastitog i tuđeg kapitala. Kao primjer pokazatelja zaduženosti spomenuti su stupanj zaduženosti poduzeća, odnos duga i glavnice te odnos pokrića što predstavlja omjer između dugoročnih obveza i glavnice.

Financijska poluga Financijska poluga je pojava koja se ogleda u utjecaju udjela tuđeg kapitala u financiranju poslovanja na profitabilnost vlasničkog ulaganja[1]. Poduzeće se ne mora financirati iz tuđeg izvora kapitala kao što je npr. zaduživanje u banci. Ono može svoje poslovanje te kapitalne izdatke financirati samo iz internih izvora i izdavanjem običnih dionica, ali se u praksi rijetko nalaze takva poduzeća jer je isplativije koristiti financijsku polugu u smislu profitabilnosti vlastitog kapitala. Pozitivni utjecaj financijske poluge možemo primijetiti ukoliko povećamo udio financiranja iz tuđeg kapitala jer samim time smanjujemo udio vlastitog kapitala. Ako se pri tome ukupna profitabilnost ne primjeni, dobivamo povećanje profitabilnosti vlastitog kapitala. Pozitivni utjecaj poluge se može uočiti i kada promatramo iznos kamata. Naime, kada se financiramo iz tuđih izvora, tada kamate predstavljaju fiksni trošak pa s povećanjem poslovne aktivnosti apsolutni iznos kamata ostaje isti, a sukladno s time profitabilnost vlastitog kapitala se povećava. Isto tako kamate predstavljaju porezni odbitak u rezultatu poslovanja pa su moguće i svojevrsne porezne uštede ukoliko se koriste tuđi izvori sredstava.

Utjecaj financijske poluge na poslovanje poduzeća Poduzeće A Imovina

200.000

Udio duga

0%

Udio glavnice

100%

Dug

0

Glavnica

200.000

Kamatna stopa

0,00%

Porezna stopa

40%

Potražnja

Bruto dobit (EBIT)

Kamate

Dobit prije poreza

Porezi 40%

Neto dobit

Rentabilnost vl. kapitala

Užasna

(60.000)

0

(60.000)

(24.000)

(36.000)

-18,00%

Slaba

(20.000)

0

(20.000)

(8.000)

(12.000)

-6.00%

Normalna

40.000

0

40.000

16.000

24.000

12,00%

Dobra

100.000

0

100.000

40.000

60.000

30,00%

Izvrsna

140.000

0

140.000

56.000

84.000

42,00%

U ovome primjeru kod poduzeća A vidimo da ono svoje poslovanje financira samo iz internih izvora, a to nam u tablici predstavlja iznos glavnice, dakle poduzeće nema nikakvih dugova. Primjećujemo da kada bi poduzeće loše poslovalo, tada bi rentabilnost vlastitog kapitala bila -18%, a u najboljem slučaju kada bi poduzeće izvrsno poslovalo (ostvarilo veću dobit), tada bi rentabilnost vlastitog kapitala bila 42%. Te vrijednosti rentabilnosti vlastitog kapitala dobijemo tako da podijelimo iznos neto dobiti s iznosom glavnice.

Poduzeće B Imovina

200.000

Udio duga

50%

Udio glavnice

50%

Dug

100.000

Glavnica

100.000

Kamatna stopa

12,00%

Porezna stopa

40%

Potražnja

Bruto dobit (EBIT)

Kamate

Dobit prije poreza

Porezi 40%

Neto dobit

Rentabilnost vl. kapitala

Užasna

(60.000)

12.000

(72.000)

(28.800)

(43.200)

-43,20%

Slaba

(20.000)

12.000

(32.000)

(12.800)

(19.200)

-19,20%

Normalna

40.000

12.000

28.000

11.200

16.800

16,80%

Dobra

100.000

12.000

88.000

35.200

52.800

52,80%

Izvrsna

140.000

12.000

128.000

51.200

76.800

76,80%

Za razliku od prethodnog poduzeća, poduzeće B se za financiranje poslovanja koristi i vlastitim, ali i tuđim kapitalom u omjeru 50-50. Ovdje možemo još zamijetiti da se za korištenje tuđeg kapitala mora plaćati određeni iznos kamata po stopi od 12%. Kao konačni rezultat poslovanja, rentabilnost vlastitog kapitala u najlošijem slučaju iznosi -43.2%, a u najboljem 76,8%. Odmah možemo primijetiti kako je rentabilnost vlastitog kapitala elastičnija kada koristimo tuđa sredstva za financiranje poslovanja jer smo u prošlom primjeru imali isti iznos imovine, a rentabilnost vlastitog kapitala se nije toliko smanjila odnosno povećala s obzirom na rezultat poslovanja kao kod poduzeća B. To znači da promjena ukupne profitabilnosti intenzivnije djeluje na promjene rentabilnosti vlastitog kapitala ako poduzeće u strukturi financiranja ima veći udio tuđeg kapitala. Dakle, veća elastičnost djeluje u slučaju povećanja ukupne profitabilnosti isto kao što i djeluje u slučaju smanjivanja ukupne profitabilnosti, kada se profitabilnost vlasničkog ulaganja intenzivnije smanjuje u slučaju korištenja financijske poluge. Pravilo koje vrijedi jest da se isplati koristiti tuđe izvore sredstava tako dugo dok se očekuje povećanje buduće ukupne profitabilnosti.

Na ovom grafu možemo primijetiti elastičnost profitabilnosti vlasničkog ulaganja pri korištenju financijske poluge. U prvom slučaju kojeg prikazuje pravac I možemo vidjeti najveću elastičnost jer se koristi omjer tuđeg i vlastitog kapitala 3:1, a najmanju elastičnost kod slučaja poduzeća B gdje je omjer tuđeg i vlastitog kapitala 0:1 što znači da se koristi samo sredstvima iz vlastitih izvora financiranja. Dakle, kod veće elastičnosti, s malim rastom ukupne profitabilnosti, profitabilnost vlasničkog ulaganja intenzivno raste, dok s padom ukupne profitabilnosti, profitabilnost vlasničkog ulaganja znatno pada. Kod manje elastičnosti, tj. kod slabijeg korištenja financijske poluge vrijedi obratno. Također moramo spomenuti da kod intenzivnijeg korištenja financijske poluge, poduzeće ima veći iznos duga za podmiriti, te je upitno hoće li taj posuđeni novac dobro iskoristiti. Zbog toga se javlja rizik ulaganja koji je veći s većom zaduženosti poduzeća pa se kreditori s obzirom na veći rizik ulaganja u to poduzeće mogu odlučiti da odbiju posuditi novac. Ukoliko je taj rizik prihvatljiv, ali i dalje velik, tada kreditori traže veći iznos kamata na posuđeni novac kao naknadu za mogući rizik nastanka situacije stečaja poduzeća u slučaju nemogućnosti vraćanja novca. Jednako je važno spomenuti da kada poduzeće koristi posuđena sredstva koja je dobilo uz fiksni trošak, ako zaradi više nego što su fiksni troškovi financiranja, kaže se da koristi povoljnu ili pozitivnu polugu. Sva dobit koja ostane nakon podmirenja fiksnih troškova financiranja tada pripada običnim dioničarima. Nepovoljna ili negativna poluga javlja se onda kad poduzeće ne zaradi toliko koliki su njegovi fiksni troškovi financiranja. Prednost financijske poluge ocjenjuje se efektom kojeg ima na zaradu po dionici običnih dioničara. Uporabom financijske poluge poduzeće može povećati efekt proizišle promjene u poslovnom profitu na promjene u zaradi po dionici[2].

Zaključak Financijska poluga je često korištena u poduzeću te su rijetka ona koja je ne koriste iz razloga što uz dobre rezultate poslovanja postižemo veću rentabilnost vlastitog kapitala. Dakle isplati se je koristiti kada poduzeće ima malu glavnicu, a smatra da može unaprijediti poslovanje s većim iznosom imovine, tada imovinu povećava s iznosom tuđeg kapitala da bi u konačnici više zaradilo. Potrebno je paziti i na negativne efekte financijske poluge jer ako poduzeće posluje negativno, onda dodatni problem stvaraju troškovi tuđeg kapitala koje treba podmiriti.

Literatura [1] Dvorski S., Kovšca V., Ekonomija za poduzetnike [2] Sveučilište u Splitu, http://www.pfst.hr/old/data/materijali/Predavanje%205%20f2.pdf – 20.4.2013.