Filmska Radio i Tv Kultura

Film, radio i tv kultura ANIMIRANI FILM (lat. anima – duša) – film u kojem ne glume ţivi glumci, nego su crteţi ili lutke filmskom tehnikom oţivljeni. Dijeli se na: crtani i lutkarski, kolaţni, predmetni film. U animiranom filmu nalazimo likovne sastavnice kao npr.: linija, boja, ploha, volumen; kao i filmske: kadar, plan, pokret, zvuk, montaţa. Neki govore o animiranom filmu kao kombinaciji likovne i filmske umjetnosti. CRTANI FILM – vrsta animiranog filma. Autor se posluţuje crteţima koji nisu fotografirani, nego su nacrtani i filmskom tehnikom oţivljeni. BALET – scenski oblik u kojem je dramska radnja predstavljena plesom i mimikom uz glazbenu pratnju. CARNET – hrvatska akademska računalna mreţa. CHARLIE CHAPLIN – najveći glumac u prvom dijelu stvaranja filma. On je bio glavni9 glumac, najčešće i redatelj glumeći smiješnog i komičnog čovjeka niţeg rasta, često naivnog i nespretnog, ali i hrabrog i dragog čovjeka kojega su svi voljeli. Glasoviti su mu filmovi: 'Skitnica', 'Svjetla velegrada', 'Potjera za zlatom', 'Pasji ţivot' i 'Veliki diktator'. COMMEDIA DELL'ARTE – vrsta kazališne predstave s izrazito naglašenom improvizacijom (izmišljanjem i dodavanjem) u kojoj se ne zna kada će i kako predstava završiti. ČASOPIS ZA MLADEŽ – odreĎuje teme za mlade, pisan je preteţno novinarskim stilom. On je ograničen medijski oblik, jer se sastoji od teksta i slika. ČIN – veća označena i smislena cjelina u dramskom djelu, a prepoznajemo ga po dizajnu i spuštanju zavjesa u kazališnoj predstavi. Čin je veći od slike, a slika je veća od prizora. DALEKI PLAN – obuhvaća prostor u kojem se nalazi ţivo biće i neki drugi predmeti. Daleki plan je potreban kako bi se dale slike predjela u kojem će se što dogoditi. Tim planom se smanji velika masa ljudi, bitki, trka bizona, konja i slično. DETALJ – onaj dio filma u kojem se vidi samo vrlo malen dio objekta, kojeg se snima, npr. čovjekovo oko, nos, prst. DIDASKALIJE – najčešće kose otisnute riječi (u dramskom tekstu), kojima pisac upućuje glumca kako izgovoriti tekst, a redatelja kako tekst postaviti u scenu. Didaskalije su vaţne i za čitatelje dramskog teksta. DIJALOG – razgovor izmeĎu dvije ili više osoba. DRAMA – knjiţevni tekst napisan u dijalozima sa svrhom da se prikaţe na pozornici, onda ga nazivamo dramsko – kazališnom izvedbom ili predstavom. Uz kazališnu postoji televizijska i radio drama. Drama kao knjiţevni rod ima ove vrste: drama u uţem smislu, tragedija i komedija. DRAMATIZACIJA – ako knjiţevno djelo prilagodimo, prevodimo i postavimo na pozornicu, onda to zovemo dramatizacijom teksta.

DRAMSKA NAPETOST – dovodi do vrhunca u predstavi, a nastaje zbog sukoba ili različitih mišljenja, stavova i gledišta, najčešće glavni likovi, a završava se najčešće smrću glavnog junaka (u tragediji), pomirbom i slično (u drami u uţem smislu), smjenjivanjem sa sretnim završetkom (u komediji). DRAMSKA RADNJA – temelji se na sukobu izmeĎu likova. Sastoji se od 3 dijela: uvoda, glavne radnje i kraja, a proširena radnja sastoji se od: uvoda, zapleta, vrhunca, neočekivani preokret, raspleta i epiloga (kraja). ELEKTRONSKI MEDIJI: film, radio, televizija i računalo. ELIPTIČNOST U FILMU – kad bi se u filmu neka radnja snimala od početka do kraja, filmovi bi trajali puno dulje od sat ili dva. Stoga se redatelj sluţi eliptičnim snimanjem skraćujući radnju na minimalno trajanje filma. EMISIJA – trajanje i sadrţaj emisije, dijela programa na radiu ili televiziji. EPISTOLA (grč. epistoal – pismo). ESEJ – ima mjesto u medijskoj kulturi, posebice filmskim, scenskim, radio emisijama. Esej je kritika, prikaz, rasprava s vlastitim stavom. ETER – odreĎeni prostor koji prihvaća radio na radio – valovima. FARSA – scenska predstava, prvo u stihovima, kasnije u prozi u kojoj se na jednostavnoj temi ljudskih slabosti razvija nesputana, a katkada i vulgarna komika. FELJTONI (hrv. podlistak) – prozni tekst koji se u nastavcima objavljuje u novinama. Teme mogu biti razne, a stil je novinarski i znanstveno – popularni. Feljton se moţe pretvoriti u pripovijetku i roman, a i obrnuto. FILM STRAVE I UŽASA – spada u znanstveno-fantastični film iako ga izdvajamo zbog njegove radnje, koja se najčešće odnosi na dogaĎaje sa vještinama, vampirima, vješticama… mjesto radnje je posebno odreĎeno, a najčešće su tamne prostorije, dvorci, uklete kuće, groblja i nepoznati su likovi. FILM (slikopis) – označena slika u pokretu, tj. slikovni i znakovni zapis filmskom kamerom na filmskoj vrpci. Film se naziva filmskom umjetnošću. Prvi je film prikazan 28. 12. 1895. u kavani u Parizu; Film je najmlaĎa meĎu svim umjetnostima. Zasnovan je na fizičkoj nesavršenosti ljudskog oka, koje nije u stanju razlagati slike onom brzinom kojom se one mijenjaju u film u 24 slike/sec. Kad bi ljudsko oko i mozak bili toliko savršeni da raspoznaju brzinu izmjene slika u filmu, on bi zapravo bio nemoguć, jer bismo zapravo gledali slike kao u albumu i ne bismo imali iluziju kretanja slika i to više ne bi bio slijed. Fotografski aparat i fototehnika pronaĎeni su 1860., a 1886. čvrsta podloga ili ploča, na kojoj su pravljene fotografije, zamijenjene elastičnom celuloidnom podlogom. To je ustvari mogućnost da se u jednom nizu poveţe puno fotografija i jedna za drugom u neprekinutom nizu i otvorilo pretpostavku za nastavak filma. Film je u to vrijeme bio u eksperimentalnoj fazi. PRVI KINEMATOGRAFI koji su se bavili filmskim poslom bili su Francuzi: braća Louis, Lumiere, Augustin, koji su osnovali 1895. kinematografiju. Tako je film od hobija i zabave postao profesija.

Filmovi su u početku bili nijemi, jer nije postojala tehnička mogućnost da se u isto vrijeme zabiljeţi ton i slika. Pošto je film postajao sve popularniji i na njemu se moglo zaraditi, ubrzo se istraţivalo na mnogim tehničkim elementima. 1900. – pokusi zvučnog filma. 1927. – izumljen zvučni film (TONFILM). 1935. – film u boji (koloralni) 'Becky Sharf'. Film se proizvodi tako što se načini filmski zapis kamerom na filmskoj vrpci. Nakon toga se taj film kemijskom obradom prilagodi za film i emitira se na platnu pomoću projektora (svijet koji je u svojoj prirodi 3D film prenosi u 2D realnost, ima samo visinu, širinu, nema dubinu). Zahvaljujući toj dimenziji. Gledatelj moţe vidjeti i dubinu koja ne postoji. Film kod gledatelja angaţira 2 osjetila – vid i sluh, pa se film moţe definirati kao fotografski i fonografski zapis. U početku filmski zapisi su bili slučajni i dokumentarni i za jedno kratko vrijeme snimale su se samo odreĎene stvari iz okoline onoga koji snima. Kasnije kad je film postao umjetnost, razvrstao se u odnosu na vrstu i temu. KINEMATOGRAFIJA - ukupan društveni sustav proizvodnje, distribucije i prikazivanja filmova, s popratnim djelatnostima, zanimanjima i ustanovama. FILM U HRVATSKOJ – prvi film u Hrvatskoj prikazali su 8. 10. 1896. 'Rudolf Mosinge' i 'Lavoslav Brajer', a bili su to filmovi braće Lumiere. U Zagrebu je 1906. otvoren prvi kinematograf, a malo kasnije u Puli, Dubrovniku, Rijeci i Zadru. Prvi časopis 'Kino' izlazi u Zagrebu 1916., a osniva se i poduzeće 'Kroatia', koje će snimati prvi hrvatski igrani film 'Braco u Zagrebu' (prikazan 28.8.1917.). skladatelj Josip Deći snimio je prvi zvučni film u Hrvatskoj. Prvi crtani film 'Veliki miting' snimljen je u Zagrebu 1951. redatelj Dušan Vukotić dobio je najgledaniju svjetsku filmsku nagradu Oscar 1962. za crtani film 'Surogat', koji je snimljen 1961. FILMSKI PROSTOR – prikazivanje filma zajedno s gledališnim prostorom i velikim ekranom. Ima dvije dimenzije – visinu i duţinu, a stvarni (ţivotni prostor) 3: visinu, duţinu i dubinu. Sve to zajedno zovemo kino, kinematograf, slikokaz. FILMSKO STVARALAŠTVO – dijelimo na sljedeće filmske rodove: igrani, dokumentarni, obrazovni, animirani, promidţbeni, eksperimentalni. FOTOREPORTAŽA – veća skupina fotografija, najčešće s velikog vaţnog dogaĎaja uz manji popratni tekst ili govor. GEGOVI – šaljiva improvizacija, postiţe se raznim pokretima tijela, smiješnim kretnjama. GLAZBA – ispočetka nije bila izravno na filmskoj vrpci, ali ga je u razdoblju nijemoga filma pratila odvojeno s gramofona. Glazba danas na filmu ima višestruku ulogu i glazba moţe biti zvučna kulisa, prateći ono što se zbiva na filmu te dočaravajući potpunu radnju i glavne junake u njihovim postupcima. Moţe pobuĎivati odreĎene osjećaje ili označiti pojavljivanje novog lika ili pak glavnog junaka. Glazba moţe pomoći pri boljem shvaćanju onoga što iz samog filma ne bismo mogli razumjeti. GLAZBENI FILM – s puno glazbe, pa imamo glazbene filmske komedije, baletne filmove, revijske, ali i operne, operetne i mjuzikalne.

GLUMA – splet glumačke djelatnosti: govor, igra, mimika, pjevanje, geste, fizičke radnje uz pomoć maske, kostima, scenskih kulisa, rekvizita, kulisa. GLUMAC – osoba koja igra i tumači uloge u predstavi ili filmu. GOLIK KREŠO (Fuţine, Gorski Kotar, 1922., Zagreb, 1996.) jedan je od najvećih filmskih redatelja. Prvi njegov film je dokumentarac 'Još jedan broj je zaglavio', 1948. Prvi igrani film bio je 'Plavi 9'. Snimio je i prvu našu filmsku komediju iz sportskog ţivota 'Imam dvije mame i dva tate', 1968. Poznata mu je i operna komedija iz malograĎanskog zagrebačkog ţivota: 'Tko pjeva, zlo ne misli', 1970., zatim igrani film 'Ljubica', 1978., te televizijska serija 'Gruntovčani', 1975. GRANIČNI MEDIJI su: stripovi i časopisi za mlade. IGROKAZ – manji dramski tekst pisan u dijalozima za malo likova jednostavne radnje u jednom času sa svrhom da se prikaţe na pozornici. INSPICIJENT – nadzire predstavu i poziva glumce na pozornicu kad trebaju izaći. JAVNO PISMO – izvorni tekst neke javne ili istaknute ličnosti, ali je i svemedijski način obraćanja javnosti, a svrha mu je upoznati ili upozoriti javnost na ono što je vaţno u sadašnjosti ili će se dogoditi u budućnosti. Prvo javno pismo u novijoj povijesti je dio francuskog knjiţevnika Emilea Zole. KABARE – minijaturna pozornica za izvoĎenje recitacija, pjesama, balada, parodija, pantomime, skečeva, prikazujući ih u stihovima ili prozi uz sudjelovanje dijelom profesionalnih glumaca i amatera. Teme su duhovite i satirične s aktualno – političkim sadrţajem u oštro naglašenom obliku. KADAR – osnovna jedinica filmskog izraţavanja. Kadrom nazivamo onaj dio filma, koji se snima jednokratnim djelovanjem kamera. Tako kadar moţe biti kratak i dug (2 – 5 cm). KAMERA – ureĎaj za snimanje filma, a moţe biti statična i kad joj se vidno polje objektiva ne mijenja. U pokretne (dinamične) kamere, vidno polje se mijenja. KAZALIŠTE – kulturna ustanova u kojoj se daju različite predstave, a naziv je dobio od glagola 'kazivati'. MeĎunarodna je riječ 'teatar', podrijetlom iz grčkog jezika. KIČ (njem. skica) – za filmsko i kazališno djelo, reći ćemo da je kič predstava, ako je bez umjetničke vrijednosti s puno neukusa, proizvodnosti i laţne umjetnosti. KINO – kulturna ustanova gdje se prikazuju filmovi. Kino se još naziva 'kinematograf' ili 'slikokaz' (film je slikopis). KNJIGA SNIMANJA – kada je scenarij napisan, redatelj na osnovu svega piše knjigu snimanja, koja će sadrţavati sve elemente za snimanje filma. Uz cijeli scenarij, knjiga snimanja sadrţi podatke: mjesto i vrijeme snimanja, broj i duljina kadrova, udaljenost kamere od objekta koji se snima, kut snimanja, zvukovi i slično. KOMEDIJA – vrsta dramskog djela u kojem sena smiješan, podrugljiv i duhovit način iznose mnoge ţivotne slike, pojedince ili skupine ljudi. Ima više vrsta komedija: komedija karaktera, razgovora, situacije…

KOMIČAR – glumac koji se ističe komičnim, smiješnim ulogama. KOMPOZICIJA – način na koji je knjiţevno djelo napisano, sastavljeno, a dijeli se na vanjsku i unutarnju. Pod vanjskom kompozicijom podrazumijevamo dijelove djela, pa je najčešće kompozicijski knjiţevno djelo sastavljeno od 2, 3, 4, 5 i više dijelova, npr.,ep 'Smrt Smail-age Čengića', napisan je iz 5 dijelova. Pod unutarnjom kompozicijom podrazumijevamo razvoj fabule., najčešće ovaj redoslijed: uvod, zaplet, vrhunac, rasplet… KOREOGRAF- stručnjak za koreografiju, koji postavlja plesove i uvjeţbava plesače. On usko suraĎuje sa redateljem. KOREOGRAFIJA (vrši choros – kolo, plas + grafo - piše) – stvaranje i ostavljanje plesova na pozornicu ili u filmu. To je umjetnost plesa, njegov način ili stil izvoĎenja. Koreografija se moţe postaviti za jednoga plesača ili više njih, u sklopu predstave ili filma. KOSTIMOGRAF – izraĎuje nacrte za kostime i brine o sveukupnom vanjskom glumačkom izgledu, suraĎuje s frizerom, scenografom i redateljem. KOSTIMOGRAFIJA – sva priprema kostima za kazališne i filmske glumce što je za crtanje i izraĎivanja. KOSTIM – odjeća koju nosi glumac u predstavi ili u filmu. Dočarava lik smještajući ga u vrijeme i prostor iz kojeg potječe. Šminka je sastavni dio kostima. KRIMINALISTIČKI FILM – najčešće za teme uzima zločin ili neku drugu kriminalnu radnju. Film je proţet napetostima, sukobima razbojnika s policijom, a sve to kroz uzbudljive akcije. Često se kriminalistički filmovi snimaju po kriminalističkim romanima. Ovi filmovi imaju više predstava: detektivski, gangsterski, zatvorski, špijunski, policijski, triler… KRUPNI PLAN – prikazuje objekt iz velike blizine, npr. čovjek s glavom i ramenima. Često se rabi u psihološkim filmovima. KULISE – razni prikladni predmeti na pozornici koji su u sluţbi predstave, a mogu se napraviti od različitih predmeta. Kulisa moţe biti zvučna: šumovi vjetra, mora, glazbe… KUT SNIMANJA – rakurs nazivamo kutom snimanja u filmskom nazivlju. U snimanju filma, gotovo se svaki predmet moţe snimiti sa svih strana: odozdo, odozgo, s desna, sprijeda, straga. LAKRDIJA – šaljivo kraće djelo. U njemu se smijeh stvara pretjerivanjem u iskazivanju osobina likova na pozornici. Osim što je smiješna, za neke moţe biti i uvredljiva. LIBRETO je tekstualna osnova za glazbena djela. MILES, GEORGES – prvi uveo filmske trikove, scenarij, glumce, kostime, aktualnosti, snimanje filmova po knjiţevnim djelima MILETIĆ, OKTAVIAN – najveći naš filmski skladatelj u prvom stvaranju zvučnog filma u Hrvatskoj. Snimio je više filmova, nagraĎen meĎunarodnom nagradom. MJUZIKL – spoj glazbenog i dramskog djela. U njemu postoje i samostalne govorne i glazbene točke.

MONODRAMA – vrsta dramskog teksta, namijenjena jednoj osobi s namjerom izvoĎenja na pozornici. MONTAŽA – rasporeĎivanje vremena i prostora u filmu, tj. sastavljanje dijelova filmske vrpce u jednu neprekidnu cjelinu. NOVINARSKI STIL – jasan, kratak i dočaran bez suvišnih riječi, slikovitosti i subjektivnosti. OBLICI NOVINARSKOG IZRAŽAVANJA – vijesti, izvještaj, reportaţa, razgovor, podlistak, komentar, kritika. OPĆI PLAN ili total – prikazuje cijeli scenski prostor i objekt u njemu, npr. čovjek, ţivotinja… općim planom redatelj se sluţi kako bi snimio više ljudi u nekoj radnji: objed, prometna nesreća, tučnjava… OPERA – glazbeno-scenski oblik preteţno ili isključivo izraţen vokalnim i instrumentalnim glazbenim sredstvima. OPERETA – glazbeno-scenski oblik zabavnog karaktera u kojem uz pjevanje postoje i govorni ulomci, preteţito dijalozi od kojih ovisi pokretljivost i brzina scenske radnje. OSCAR – filmska nagrada koju dodjeljuje Američka akademija za najbolja filmska ostvarenja. OTAMNJENJE U FILMU – kad nova slika nakon zatamnjenja postaje sve svjetlija dok ne postigne nominalno osvjetljenje. PERIPETIJA – obrat radnje ili neočekivan zaplet, rasplet u dramskom djelu. REDATELJ – postavlja ili reţira cijelu predstavu ili film, odabire i vjeţba glumce. REPORTAŽA – jedinstvena u tome što objedinjuje novinarski knjiţevni stil. Reportaţa se moţe napisati o zanimljivim i različitim dogaĎajima, mjestima i njihovim ljudima. RETROPERSPEKCIJA – junak filma se sjeća svojih prošlih dana, pa redatelj njegovo sjećanje vizualizira. U modernim filmovima vrlo se često isprepliću stvarnost i mašta, stvarni se prilozi smjenjuju s prilozima iz snova, sjećanja i maštanja glavnog junaka. SCENA – mjesto gdje se daje predstava. Scena je najčešće napravljena na kazališnoj pozornici, a moţe biti na otvorenom dvorištu, trgu… SCENARIJ – daje ideju za scenu i sudjeluje u njezinoj pripremi i izradi. Scenograf poštuje piščeve didaskalije i suraĎuje s redateljem. SCENOGRAFIJA – sve ono što vidimo na sceni, a to je odabir i raspored predmeta, rekvizita, kulisa i svega drugog što se nalazi na pozornici, odnosno u kadru. 7 UMJETNOSTI: 1. knjiţevnost, 2. kazalište, 3. glazba, 4. slikarstvo, 5. kiparstvo, 6. arhitektura, 7. Film SEKVENCA – dio filma koji sadrţi nekoliko kadrova povezanih u jednu logičku cjelinu.

SERIJA – film u nastavcima, tj. film u epizodama. SERIJAL – nekoliko TV i radio emisija u nastavcima, a moţe biti veći niz tekstova u nastavcima u novinama i slično. SERIJSKI FILM (film u nastavcima) – ima više filmova povezanih u jednu cjelinu, s istim likovima i fabulom radnje. Često se zbog duljine film dijeli na epizode, koje su fizički i vremenski odvojene. SINOPSIS – predloţak scenariju. On je kraći i saţetiji s glavnom idejom iz koje se piše opširni tekst sa svim pojedinostima koje ćemo nazvati scenarij. SLIKA – dio čina koji se sastoji od više prizora. Nekoliko slika čini čin. U svakoj se novoj slici moţe (a i ne mora) mijenjati scena. SOCIJALNI FILM – tu se najčešće govori o socijalno – ekonomskim poteškoćama odreĎenog društvenog kraja i njegovim posljedicama koje utječu na psihu likova. SONG – vrsta pjesme, popjeva lakšeg stila suvremenim dramskim i scenskim djelima. STRIP – niz slika popraćen kratkim rečenicama, dijalozima i tumačenjima. Zbog toga ga nazivamo graničnom medijskom vrstom (najpoznatiji Walt Disney) STUDIO – posebna opremljena prostorija za snimanje radio i TV emisija, ali i za snimanje filmova, CD-ova i drugo. SREDNJI FILM – prikazuje cijeli objekt i manji prostor oko njega. Njime se prikazuje čovjeka u nekoj radnji, prikazuje razgovor dvoje ili više ljudi, hrvanje, rukovanje. ŠMINKA – sastavni dio kostima. Vaţna je za bolje vizualno dočaravanje. ŠUND – film ili kazališna predstava koja nema umjetničku ili moralnu vrijednost. TELEVIZIJA – ustanova koja priprema i proizvodi televizijski program koji gledamo na televizoru. TISKOVNI MEDIJI – moţemo ih podijeliti u 4 skupine: knjige, tisak (novine i časopisi), stripovi, plakati. TJEDNIK – novine koje se izdaju jednom tjedno. TRILER – kriminalistički film pun napetosti, iznenaĎenja i neizvjesnosti. ZAJEDNIČKE MEDIJSKE VRSTE – tu ubrajamo reportaţu i javno pismo. ZATAMNJENJE – kada slika postupno postaje sve tamnija, da bi na kraju cijela postala nejasna. ZNANSTVENO-FANTASTIČNI FILMOVI razvili su se iz slične literature Julesa Vernara i Herbratra G. Wellsa u 19. st. U središtu njegove pozornosti uvijek su znanstvena dostignuća i činjenice koje su postavljene u posebne filmske zahvate koje nam dočaravaju buduća

dogaĎanja i razna bića. Najpoznatiji su filmovi: ' Rat zvijezda' redatelja Georga Millera i Georga Lucasa, 'Bliski susreti treće vrste' redatelja Stevena Spielberga. ŽANR (fran. rod, vrsta) – hrvatska knjiţevna teorija nije prihvatila teoriju naziv ţanr, već rod za višu razinu i vrstu na niţoj razini oblikovanja – izraţavanja knjiţevnog djela. MeĎutim, filmska umjetnost u svom nazivu rabi riječ ţanr koju prevodimo kao rod ili vrstu. Tako moţemo govoriti o dokumentarnom ţanru, glazbenom ţanru, vesternu, kriminalističkom i sl. Prvi je film trajao 25. min, a gledalo ga je oko 150 ljudi. Prvi su filmovi nijemi, a potkraj 20.-ih godina javlja se zvučni, a krajem 30.-ih u boji. Na polovini stoljeća uvodi se široko filmsko platno, stoga moţemo govoriti o 2 glavna razdoblja: 1. razdoblje nijemog filma 2. razdoblje zvučnog filma POVIJEST STRIPA- strip 'Ţuti dječak' koji je 1896. godine objavio američki crtač Richard Falton smatra se prvim stripom. Uz FFaltona, prvi svjetski autori stripa su Alex Raimond za znan.-fantastični strip 'Flaš gordon', zatim Herold Foster koji je nacrtao Tarzana, zatim Walt Disney i njegov Mickey Mouse.i dr. Najbolji crtač stripa u Hrvatskoj je Andrija Marinović koji je nacrtao stripove: Stari mačak, Dolazak Hrvata, Čuvaj se senjske ruke… POZORNICA je uzdignuto središnje mjesto u kazalištu gdje se odvija predstava. Pozornica moţe biti i na otvorenome: vrtu, trgu, ulici i sl. U 19. st. Javlja se pokretna pozornica. PRETAPANJE NA FILMU- nastaje zbog dvostruke ekspozicije, istodobno u kadru vidimo sliku, a preko nje se pojavljuje idući kadar. PRIZOR je manji dio od slike i čin, a nastaje ulaskom novog glumca na pozornicu. Nekoliko prizora čini sliku, a nekoliko slika čin. PRILOG je početak dramskog kazivanja, a epilog je kraj . PUSTOLOVNI ILI AVANTURISTIČKI FILM neki ga nazivaju i akcijski film, jer je u njemu dosta akcije i brojne napetosti. Jako pustolovni film obliluje mnogim pustolovinama i avanturama, njegov je kraj sretan. Teme su najčešće uzete iz prirode s čovjekom u prvom planu koji se bori za pravdu, istraţuje nepoznato i sl. Pustolovni su filmovi najčešće s glavnim likovima gusara, vitezova, odmetnika i sl. RADIO (lat. – zraka) je naziv za radioaparat i za ustanovu u koju su zaposleni novinari. Za radioaparat i radio kao ustanovu mogli bismo reći da sluţe u prenošenju signala i zvukova pomoću elektromagnetskih valova RADIODRAMA- dramski tekst namijenjen za izvoĎenje na radiju. Osnovna izraţajna sredstva su: glas, šum i glazba. TRIVIJALAN- za filmsko ili dramsko djelo kaţemo da je trivijalno ako je loše napravljeno bez svjeţine i izvornosti (originalnosti). TVORAC VESTERNA je Edwin Porter (1869. – 1941. ) koji je svojim filmom 'Velika pljačka vlaka' označio početak ţanra. VESTERN- ovakvi filmovi najčešće se temelje na stranim povijesnim istinama i legendama. Radnja se dogaĎa na zapadu, na prostoru sadašnjeg SAD-a krajem 18. i 19. st. , a teme su različite. Vestern je pustolovni film u kojem se najčešće traga za novim prostorima, zlatom,

osvajanjem prostora s neminovnim sukobima došljaka; Indijanaca, stočara i farmera, nasilnika i šerifa i sl. VIDEOKASETA je najčešće plastična kutija u kojoj je šesnaestomilimetarski film za TV prikazivanje. VIDEOREKORDER je ureĎaj za snimanje i prikazivanje i prenošenje filmova sa videokasete na TV ekran. ZAČETNICI FILMA su braća: Auguste Lumiare (1863. – 1954.) i Luis Lumiare (1864. – 1948. ) Luis je bio najbolji fotograf svoga doba, posebice se isticao u kompoziciji slike. Iako su svoj prvi film ' Izlazak radnika iz tvornice' prvi put prikazali 22.3.1875., ali ipak se drugi datum uzima kao početak filma 28.12.1895. jer je tada prvi put prikazan u kavani u Parizu. PLAN je udaljenost kamere od objekta koji se snima, a postoje: detalj, krupni plan, srednji plan, opći plan i daleki plan. PODJELA FILMOVA S OBZIROM NA TEMU: ljubavni, glazbeni, vestern, ratni, putopisni, kriminalistički, komedije, psihološki, baletni, socijalni, povijesni, biografski. PREDAVANJE: U 1. i 2. razredu upoznavanje sa crtanim filmom- razgovor o filmu. Ima filmova za djecu i o djeci. Treba jasno odrediti kakvi su likovi (poz i neg). Treba razlučiti bajke od stvarnosti. Reklame su skoro bajke. Djeca vole reklame, jer se u vrlo kratkom vremenu ispriča priča. Djeca ne mogu dugo drţati pozornost na jednoj stvari. O filmu kao umjetnosti treba govoriti u 4. razredu: što je dokumentarni film, što je reklamni, školski film, serije i sl. Vaţno je da stjecanje materijalnih dobara nije vrhunski cilj. 'Potraga za Nemom' – kako je obitelj vaţna. 'Tom i Jerry' – pokazuje djeci kako mogu biti lukavi i snalaţljivi kao Jerry. PODJELA FILMA S OBZIROM NA NAMJENU: nastavni, prosvjetni, informativni, zabavni, umjetnički, znanstveni, reklamni. PODJELA FILMA S OBZIROM NA TEHNIKU: a) prema boji: crno-bijeli i color b) prema zvuku: nijemi i zvučni c) prema duljini vrpce: kratkometraţni, srednji i dugometraţni filmovi d) prema širini vrpce: uski filmovi (8 i 16 mm), standardni (35mm) i filmovi širokog formata (70mm). PODJELA MEDIJA: tiskovni i elektronski. MEDIJ je prenositelj informacija putem radija, TV-a i novina. FILMSKA BAJKA- poetika filmske bajke, kao i knjiţevne, zasniva se na prepletanju čudesnoga sa zbiljskim, a da izmeĎu stvarnog i izmišljenog te mogućeg i nemogućeg nema pravih suprotnosti, nadalje na fabuli punoj iznenaĎenja i dobra i zla. Od filmskih oblika bajka najčešće obiluje raskošnom, a i izrazito stiliziranom scenografijom i kostimografijom, neobičnim maskama, ţivim bojama, osobito onim uporabama filmske tehnike kojima se fizička zbilja preobraţava. Zbog namjernosti prema dječjoj publici najuspjelije filmske bajke kao predloţak uzimaju provjerena klasična djela knjiţevne baštine ( npr. Djevojčica sa ţigicama, Petar Pan i sl.)

CENZURA- pregled javnih priopćavanja radi sprečavanja objavljivanja i ograničenja širenja onoga što nije u skladu s ideološkim normama ili s pojedinačnim interesima drţave vladajuće društvene grupe ili pak povlaštenih krugova unutar grupe. Svrha svake cenzure je podupiranje odreĎene ideologije. Cenzura moţe biti: formalna (sluţbeno ovlašteni predstavnici društva), neformalna ( nisu sluţbeno ovjereni načini) DRAMATURGIJA: 1) Način na koji je ureĎena izlagačka cjelina nekog filma, a obuhvaća: dramaturske ciljeve, dramaturski plan, dramaturske postupke i dramaturske elemente 2) Filmsko – teorijska disciplina koja se posvećuje proučavanju načina na koji se ureĎuju izlagačke cjeline na filmu i koja se bavi problemima vezanima uz tzv. dramaturski problem FANTASTIKA NA FILMU: preobrazba zbilje (maska, trikovi) slično fantastici u knjiţevnosti i u filmu je na ovom području bitno razlikovati 3 različita ţanra: bajku, znanstveno-fantastični film i film strave atribut fantastičan predaje se filmovima ili dijelovima filmova koji se očito razlikuju od elementarnih mogućnosti filmske registracije zbilje onih kojima se ostvaruje izrazita sličnost s pojavnošću zbiljskog svijeta FONOGRAM: to je zapis zvuka na nekoj podlozi na filmskoj vrpci zapis zvuka moţe biti optički i magnetski optički zapis vrši se na principu fotomeluzijskog sloja filmske vrste u zavisnosti o intenzitetu zvučnog signala trag koji ostavlja optički zapis zvuka naziva se fotogram zvuka magnetski zapis – promjenom elektromagnetskog polja ovisno o ritmu i intenzitetu zvuka ispred niskog raspona glave za snimanje, vrši se prolaskom vrpce magnetiziranje njenog magnetskog sloja i tako postiţe trajno uskladištenje zvučnog signala; trag magnetskog zapisa zvuka zove se magnetogram zvuka; u fazama obrade zvuka na filmu, zvuk se zapisuje na magnetsku perforiranu vrpcu, istih dimenzija kao filmska vrpca sa slikom u filmskoj distribuciji zvuk moţe biti zapisan na posebnoj magnetskoj vrpci, odnosno magneto-filmu ili u kombinaciji sa slikama na istoj filmskoj vrpci FILMSKA GLAZBA: pod filmskom glazbom podrazumijeva se glazba koja je skladna za odreĎeni film, pa je povezana s njegovom radnjom i prizorom – kao njihova zvučna ilustracija FILMSKI JEZIK: to je sustav znakova i operativnih konvencija što sluţe za filmsku komunikaciju film se smatrao jezikom gotovo od svog postanka, no u filmu imamo percepciju (znakovne poruke, pokrete) film više spada u 'sredstva izraţavanja' nego u jezik KADAR: kadar je izlagački dio film u kojem se s preteţno konstituirane točke gledišta prati preteţni kontinuirani prizor postoje različite podjele kadrova: 1) s obzirom na dubinski raspored paţnje 2) s obzirom na dojam o trajanju 3) s obzirom na stanja kamera 4) s obzirom na specifičnost promatranja

- kadar se smatra filmski najspecifičnijom jedinicom SCENA: 1. RECEPCIJSKA SCENA – dio filmskog djela, filmski segment, sukob u kojem promatrači neprekidno prate tok odreĎenog prizora, a da pri tome taj dio ima dovoljno funkcionalnu samostalnost i izdvojenost u sklopu danog toka izlaganja. 2. PRIZVODNA SCENA – onaj dio knjige snimanja u kojem se neprekidno prati radnja što se odvija unutar istog ambijenta, a s promatračkog stajališta smiješni, unutar kojega su naglašeni postupci razdvajanja scena; toliko su ponekad vaţni da se scena ponekad definira kao dio filma koji je razdvojen od ostalih dijelova naglašenim stilizacijskim postupcima Scenom se smatra onaj dio scenarija, odnosno knjige snimanja u kojem se neprekidno prati kontinuirano prizorno odvijanje, ali su kriteriji razdvajanja uţi. -

Vrste scena:

1) KADAR SCENA – scena u jednom kadru; 2) MONTAŢNA SCENA – scena u više kadrova; 3) JEDNOSTAVNA SCENA – scena sastavljena od manjih cjelina; 4) SLOŢENA SCENA – scena od manjih cjelina što se mogu smatrati samostalnim jednostavnim scenama. SCENARIJ: To je prozni tekst na kojem se zasniva filmski projekt, detaljni opis cjelokupnog sadrţaja filma, svih njegovih radnji, dijaloga, ponašanja likova, mjesta i vremena zbivanja. Scenarij mora biti ostvariv, u pravilu se piše u prezentu. SCENARIST: Scenarist je osoba koja se profesionalno bavi pisanjem scenarija; to je autorska ličnost koja spisateljski kreativno oblikuje svoju ideju. U pojedinim filmovima razlikujemo uloge scenarista od uloge dijalogista Angaţman scenarista moţe trajati do kraja realizacije filma, jer on često prepravlja scene i mijenja dijalog u toku snimanja filma. FILMSKI SCENOGRAF: Rukovoditelj scenografskog sektora u filmskoj ekipi je filmski radnik odgovoran za cjelokupnu scenografsku kvalitetu filma. Rad na scenografiji započinje odmah nakon definitivne izrade scenarija; scenograf ga je duţan proučiti te producentu i redatelju iznijeti prijedloge ili primjedbe u odnosu na svoj djelokrug rada. To je faza izrade scenografskog elaborata čija je svrha definirati i fiksirati scenografsku koncepciju filma i pruţiti sve potrebne podatke o objektima i lokacijama. FILMSKA SCENOGRAFIJA: To je sav vidljivi prostor kadra izuzimajući čovjeka, tj. izvanjski prostorni materijalni okvir unutar kojega se čovjek u filmskom prizoru nalazi. Oblici filmske scenografije: 1) Filmski dekor 2) Likovno-plastična obrada dekora, te njihova oprema

KNJIGA SNIMANJA: To je zapis u kojem je scenarij izraĎen u onom obliku na temelju kojega se pristupa snimanju filma. Knjiga snimanja je podijeljena na scene i kadrove. Knjigu snimanja piše redatelj filma ili neka druga angaţirana osoba. AKUSTIKA: Znanost o zvuku i sluhu. Proučava izvore i širenje zvučnih valova u različitom okolišu i njihovo djelovanje na predmete, ţiva bića (čovjeka). U području filma i kinematografske djelatnosti zastupljene su sve grane akustike, a osobito govorne akustike, glazbene, psihoakustike, elektroakustike, tehnička i arhitekturna akustika. S obzirom na film, akustika proučava zvučne pojave i širenje zvukova vezane za scenu u procesu snimanja filma, a u reprodukciji zvuka za interijer, kino-dvorane i kinoprojekcije na stvarnom prostoru. Posebno se bavi problematikom utjecaja prostora te zidova, stupova i gledališta na širenje zvukova u studiju snimanja zvuka i dvoranama za kino-projekciju. ANIMACIJA: To je posebna sfera i vrsta kinematografske djelatnosti, tehnike i umjetnosti, koju neki smatraju djelom ukupnog filmskog fenomena, a neki pak nezavisnim područjem. Animacija je kao pojava vrlo rasprostranjena i obuhvaća niz mogućnosti, materijala i oblika primjene. Manualna, mehanička, tehnička i kibernetska animacija osnovni su stupnjevi. KORIŠTENJE FILMA U NASTAVI: U predškolskoj dobi treba prikazivati filmove, koji djecu zanimaju i koji sluţe za funkcionalni razvoj mozga. Tolerancija je jedna od osnovnih tema za razgovor s djecom. Vrlo je vaţno razlikovati bajke od realnoga. -

LIK – nosioc radnje.

NASTAJANJE FILMA: Za nastajanje filma, potrebni su mnogobrojni ljudi. Mjesecima se traţi i razraĎuje ideja, osigurava novac i tek tada započinje snimanje. Filmsku ekipu čine 3 ključne osobe: producent, redatelj i glavni snimatelj. PRODUCENT – osoba koja je odgovorna za financije (što je presudno za film), mora paziti na raspodjelu novca, te bira redatelja. Ako se REDATELJU svidi projekt, onda on zajedno s producentom razraĎuje knjigu filma. Kada su odabrana mjesta i glumci, snimanje moţe početi. Svaki redatelj ima svoje pomoćnike ili asistente, koji se brinu o glumcima i statistima, rasporedu snimanja. Na mjestu snimanja neprocjenjivu vrijednost ima TAJNICA REŽIJE. GLAVNI SNIMATELJ – često ne rukuje kamerom, pa to radi snimatelj. Filma nema bez RAVNATELJA FOTOGRAFIJE – on odlučuje o svjetlu u prizoru. SCENOGRAF – mora biti odgovoran za stvaranje ugoĎaja u filmu. REKVIZITER – nabavlja rekvizite, kojima se koriste glumci (npr. knjige). KOSTIMOGRAF – nabavlja kostime glumcima. MASKER i njegovi suradnici.

-

MIKROMAN – osoba koja rukovodi mikrofonom na sceni. Treba još spomenuti i scenske djelatnike te električare.

DOKUMENTARNI FILM: To je film u kojem se prikazuju stvarni dogaĎaji i osobe. Dokumentarni film je obiljeţen stvarnim dogaĎajem, a igrani izmišljenim. Redatelj dokumentarnog filma bira i odreĎuje što će se i kako vidjeti u pojedinom kadru. John Grrieson prvi uvodi izraz 'dokumentarni film' 1926. Podjela dokumentarnog filma: 1) Činjenični – prikazivanje dogaĎaja, reportaţe; 2) Namjenski – obrazovni film; 3) Popularno-znanstveni film; 4) Promidţbeni film *pod 3) i 4) – od političke propagande do reklamnih fimova 5) Antropološki – ţivot pojedimca, sredine; 6) Putopisni film – atraktivni i egzotični krajevi 7) Specifične vrste: a) komplikacijski film; b) pseudodokumentarni film (kvazidokumentarni, semidokumentarni i polidokumentarni) IGRANI FILM: To je film koji obiljeţava postojanje priče i likova (glumaca) – narativni film. Prikazuju se njihovi meĎusobni odnosi, odnos prema prirodi ili društvu. Ovaj film je proizvod mašte. S obzirom na duljinu, dijele se na: 1) Kratkometraţne (do 30 min); 2) Srednjometraţne (do 60 min); 3) Dugometraţne (više od 60 min). Igrani film je stvorio moćnu filmsku industriju. FILMSKA UMJETNOST OBJEDINJUJE UMJETNOSTI: Narativne, vizualne, glazbene i dramske; film je od kazališta posudio knjiţevni predloţak (filmski scenarij), fabularnu strukturu, scenografiju i glumu; od opere i baleta preuzeo je pokret i glazbu; od knjiţevnosti tehniku naracije; a iz fotografije i slikarstva izraţajnost planova i kompozicije. KULTURA - cjelokupno društveno naslijeĎe neke grupe ljudi, to jest naučeni obrasci mišljenja, osjećanja i djelovanja neke grupe, zajednice ili društva, kao i izrazi tih obrazaca u materijalnim objektima. Riječ kultura dolazi iz latinskoga colere, što je značilo: nastanjivati, uzgajati, štititi, štovati. Za kulturu postoje i druge definicije koje odraţavaju razne teorije za razumijevanje i kriteriji za vrjednovanje ljudske djelatnosti. Antropolozi kulturu smatraju definirajućim obiljeţjem roda Homo. MEDIJI - kompleksni pojam koji označava sustave javnog informiranja, koji sluţe za raspršivanje (diseminaciju) vijesti i audio-vizualnih sadrţaja u svrhu informiranja, obrazovanja i zabave najširih slojeva stanovništva. TELEVIZIJA (grč. tele = daleko + lat. visio = gledanje, hrv. dalekovidnica), skraćeno TV, općeniti je naziv za skup tehnologija koje omogućuju snimanje, emitiranje i prijem pokretnih slika, bilo u crno-bijeloj tehnici ili u boji, popraćenih zvukom.

RADIO - beţično primanje i prijenos komunikacijskih signala elektromagnetskim valovima čije su frekvencije niţe od frekvencije vidljive svjetlosti. KAKO NASTAJE FILM: -Svaki film ima: 1) sinopsijsku strukturu(temu) 2) scenarijsku strukturu(kompozicija, fabula, dijalozi...) 3) prezentacijsku strukturu(gluma, montaţa, kadar, muzika...) IDEJA je poetsko-dramska zamisao, po svojoj prirodi literarna i filmična, izraţena apstraktnom mišlju. SINOPSIS je skica filmskog djela (saţeto izloţen sadrţaj i konstrukcija). SCENARIJ je knjiţevnim načinom izloţen sadrţaj filma, koji će filmskim sredstvima biti prenesen i realiziran kao film. KNJIGA SNIMANJA je plan scena raščlanjenih u kadrove. FILMSKA REŽIJA je stvaranje filma, počinje pisanjem knjige snimanja, a nastavlja rukovoĎenjem, snimanjem, glumom, montaţom, glazbom... FILMSKA MONTAŽA je selekcija kadrova i scena, odreĎivanje njihovih duţina trajanja i redoslijeda i time odreĎuje sadrţaj i poruku filma. Moţe biti: polifona, linearna, paralelna, retrospektivna, asocijativna. RAKURS je kut snimanja, vertikalni odnos kamere prema predmetu (moţe biti gornji-iznad čovjeka "ptičja perspektiva", objekt čini beznačajnim ;donji "ţablja perspektiva-fizički uvećava lik i čini ga snaţnim; i normalan rakurs koji je u visini lika u stojećem stavu... KADAR je filmska slika, pokret kamerom, vremenski i prostorno ograničen (moţe biti kratak, dug, srednji, jednostavan, sloţen, konkretan, apstraktan..) PLAN je horizontalni odnos kamere prema objektu (gro plan, srednji, opći plan) SEKVENCA je idejna cjelina koja je često sastavljena od nekoliko scena. MALI PRIRUČNIK ZA ANALIZU FILMA “Čitanje filma” Kada gledamo film, mi zapravo “čitamo” poruke sa ekrana, koje nam reditelj “šalje”. Kao što svaki reditelj/ka ima svoj odreĎeni “stil” i način pričanja priče, tako i svatko od nas percipira film individualno na više nivoa – vizuelno, intelektualno, emocionalno. Naše gledalačko i ţivotno iskustvo i interesovanja takodje utječu na našu percepciju. U različitim kulturama filmovi se percipiraju na manje ili vise razlicit način. Filmovi “ne djeluju” na isti način u bioskopu i na televiziji. Neke filmove osjećamo “bliţim”, dok su nam drugi “strani” ili nedovoljno razumljivi. Neki počnu “djelovati” tek kasnije, poslije nekoliko gledanja, dok neke gledamo iz čiste zabave i odmah ih zaboravimo. Analiza filma bavi se načinima na koje film funkcionira, odnosima djelova i cjeline, mehanizmima koji ga već više od 100 godina čine “najsugestvnijom umjetnošću”. Analiza je pomalo demistifikacija, a pomalo uvoĎenje u tajni jezik filma. Uvodna sekvenca – prvi kadar Prvih nekoliko kadrova filma, uvodna sekvenca (u okviru koje se često nalazi najavna špica), su veoma vaţni, jer nam daju naznake o čemu se u filmu radi. Upoznajemo se sa mjestom, vremenom odvijanja radnje, upoznajemo glumce / glavne aktere i naslućujemo njihove karaktere kao i meĎusobne odnose i na taj način ih stavljamo u odreĎeni kontekst. Na osnovu uvodne sekvence moţemo prepoznati i stilske karakteristike filma, njegov ţanr. Ona je tu da nas uvede u svijet filma, filmsko vrijeme i filmski prostor, ponekad da informira, ali često i da zbuni ili nas navede na pogrešan trag. Gledaoc na osnovu svog gledalačkog iskustva poima sve ovo nesvjesno i automatski – njegova paţnja je usredotočena na “dešifriranje” znakova koje mu reditelj šalje, i on aktivno sudjeluje u tom procesu. Na taj način mi “čitamo” film kao knjigu, koristeći filmski jezik.

Govorite li filmski jezik? Analiza filma podrazumeva detaljan uvid u način na koji film funkcionira i komunicira sa publikom, šta ga to čini “dobrim” ili “lošim”. Kada ste toga svjesni, moţete krenuti i korak dalje i pokušati zamisliti na koji način biste i sami koristili filmski jezik u realizaciji vaših ideja. Pri gledanju filma obratite paţnju na sljedeće formalne elemente: KAMERA 1) Različite vrste kadrova Pokušajte definirati kako je redatelj predstavio odreĎene likove u filmu. Kada je koristio krupne planove, a kada šire. Kakav je odnos ljudske figure i okoline u filmu? Na koji način ste se orijentirali u prostoru tijekom gledanja filma? Je li vam uvijek bilo jasno, gdje se radnja filma dešava? U kojem vremenskom periodu se radnja filma dešava (dan, tjedan, mjesec, godina)? Na koji način je redatelj naglasio vaţne trenutke u filmu? Koji su trenuci emotivno najviše utjecali na vas? 2) Pokreti kamere Kakav je vizuelni stil filma? Biste li ga opisali kao “brz” ili kao “spor”? Šta ga po vašem mišljenju čini takvim? Je li kamera pokretna ili mirna? Kakve vrste pokreta kamere ste primjetili? Je li, i u kojim situacijama redatelj koristio kameru “iz ruke”? 3) Mise-en-Scène / mizanscen Ovo je francuska reč koja u prijevodu znači “ono što je u sceni” ili “postaviti na scenu” – to je termin preuzet iz pozorišta i predstavlja sve ono što se pojavljuje pred kamerom scenografija, glumci, svjetlo, kao i njihove pozicije unutar kadra. Svaki film, bilo dokumentarni, bilo igrani rezultat je tisuću odluka redatelja/autora da nam prikaţe dijelove prostora ili stvarnosti na sasvim odreĎen način. On ih bira, da bi usmjerio našu paţnju na odreĎene stvari ili osobe i prenio nam odreĎenu poruku. Pokazujući ili izostavljajući informacije u kadru, on djelimično odreĎuje način na koji ćemo “čitati” svaki pojedinačni kadar, koliko će on trajati, kakvu će emociju preneti. Obratite paţnju tijekom gledanja filma na “atmosferu” – je li film “svijetao” ili “mračan”, ima li više dnevnih ili noćnih snimaka, kako je reditelj koristio svetlo? Koje kadrove ili scene prepoznajete kao “simbole”? Biste li mogli usporediti film sa nekim dijelom iz knjiţevnosti ili nekim drugim dokumentarnim ili igranim filmom? Zvuk Kakva je uloga zvuka u filmu? Obratite paţnju na odnos govora i glazbe u filmu. Pokušajte opisati kakvu je glazbu redatelj koristio van direktno glazbenih sekvenci? Jeste li primjetili ostale zvuke u filmu? Koji zvukovi su vam tijekom gledanja filma posebno ostali u sjećanju? Ako bi trebalo nabrojati nekoliko zvukova najkarakterističnijih za film koji ste gledali, koji bi oni bili? Arhivski materijal Je li je redatelj u filmu koristio i neki arhivski materijal? Na kojim mjestima u filmu? Zašto? I konačno…. Kako sve to funkcionira zajedno? Razmislite o odnosu izmeĎu vizuelnih i audio elemenata i teme filma? Koje su po vašem mišljenju “slabe točke” filma? Koji su “najbolji” trenuci? Zašto?

Biste li vi nešto uradili drugačije? Koja je osnovna tema i ideja filma? Kakva je pozicija autora? Kakav je njegov odnos prema likovima i njihovim sudbinama? Na čijoj je on strani? Vjerujete li mu? Vjerujete li junacima? Ima li stvari u filmu koje na bilo koji način “prepoznajete”?