Filmska-Gluma PDF

 

 

 

 

Filmska gluma

SADRŽAJ 

Važnost glume za film....................................................................................... ..............................3 Cilj glumca.......................................................................................................................................4

Razlike između pozorišne i filmske glume........................................................ ..............................6 Tipovi glumaca................................................................................................................................9 Podjela uloga..................................................................................................................................10

Zaključak.......................................................................................................... ..............................13 Literatura........................................................................................................................................14

2

 

Filmska gluma

 

VAŽNOST GLUME ZA FILM

Mi smo zapravo samo veoma sofisticirani rekorder čiji je  posao snimiti događaj koji moraju kreirati kreirati glumci. Nije bitno koliko ćete dobro snimiti nešto; ako je događaj loš   onda imate odličan snimak lošeg događaja. Dakle, krucijalni element je glumac. Mark Rydell, režiser  

Kada želimo pogledati neki film, prvo pitanje koje inače biva postavljeno nema veze sa režiserom ili direktorom fotografije, već sa glumcima: Ko glumi? Ovo je prirodno pitanje, jer   je umijeće glumca na filmu najjasnije vidljivo. Ono što glumac radi u filmu plijeni najviše naše  pažnje i često zasjeni bitan rad režisera, dramaturga, direktora fotografije, kompozitora muzike i ostalih umjetnika čiji je doprinos također važan za film.  Uprkos našoj tendenciji da usmjerimo pažnju na glumca, generalno mišljenje kritičara i režisera  je da uloga u loga glumca za film nije najvažnija, već je samo jedan od bitnih elemenata koji doprinose do prinose  jednoj većoj estetskoj cjelini –  filmu.  filmu. Alfred Hitchcock kaže: 

Film nema veliku potrebu za virtuoznim glumcem koji igra direktno  publici snagom svog talenta i ličnosti. ličnosti. Glumac na ekranu mora biti mnogo plastičniji; mora se predati i dozvoliti režiseru i kameri da ga koriste.

Za režisere je jako važno imati dobre glumce. Odlična replika koju izgovara loš glumac neće  postići željeni že ljeni efekat. Prosječan glumac će proći nezapaženo ako igra neku prosječnu ulogu, u logu, ali dobar glumac, baš kao i dobar fotograf, u stanju je učiniti da i najružnije na jružnije izgleda prelijepo.  Glumci su također važni za uspjeh jednog filma, jer su upravo glumci ti koji privlače mase. Ono što komanduje centrom naše pažnje su ljudi na ekranu, a posebno njihova lica. Glu mački doprinos filmu je jako bitan,  jer je to najživlji, ljudski sastojak filma na koji gledaoci prirodno najviše reaguju. 

3

 

Filmska gluma

 

CILJ GLUMCA

Krajnji cilj svakog glumca trebao bi biti da nas potpuno uvjeri u ono što njegov lik radi i govori. Kako bi postigli ovaj cilj, glumci moraju razviti ili biti nadareni sa nekoliko talenata. Prvo,

moraju biti sposobni da izraze iskrenost, istinitost i prirodnost na način koji će učiniti uč initi da nikad ne  budemo svjesni da oni glume nekog lika. Možemo reći da dobra gluma mora izgledati kao da uopšte nije gluma.   Ponekad glumci postignu prirodnost pomoću trikova. Znajući da Ratso Rizzo (lik kojeg Dustin Hoffman igra u Ponoćnom u  Ponoćnom kauboju ) šepa, kolega glumac je

 posavjetovao Hoffmana kako da šepavost učini čvrstom i dosljednom –   „Kada uspiješ šepati onako kako želiš da tvoj lik šepa, zašto ne staviš kamen u cipelu? Nikad nećeš morati razmišljati o šepanju. Bit će tu i nećeš se morati brinuti o tome.“  tome.“  Ratso Rizzo 

Glumci koriste slične trikove kako bi kreirali prepoznatljive osobine za svoje likove i kako bi ih učinili dosljednima, ali dobra gluma zahtijeva više od trikova. Kako bi stvorili iskrenost koju duboke, kompleksne i zahtjevne uloge traže, glumci moraju biti spremni izvući najprivatnije i najdublje skrivene karakteristike svog unutarnjeg bića. Kako režiser Mark Rydell (koji je

 prethodno bio i glumac) kaže:

Smatram da je gluma najhrabrija profesija koja postoji. Glumac mora ostati ranjiv. Cijeli proces učenja glume traži svojevrsno guljenje izolacije koju gradimo još od perioda kada smo djeca, kada smo nevini i izloženi opasnostima. opasn ostima. Glumac mora izbrusiti svoja osjećanja i ranjivosti. Mora biti spreman da okolnosti, događaje i odnose koje ima sa ostalim glumcima ostavi po strani. Smatram da svaki put kada vidimo odličnu glumu na filmu, to bude zato što je neki glumac bio dovolj no no hrabar i dopustio nam da  provirimo unutra; da vidimo neku veoma ličnu, privatnu tajnu koju ima. koju  ima.

Glumci također moraju posjedovati inteligenciju, maštovitost i osjetljivost, kao i dobar uvid u ljudsku prirodu koji je neophodan za potpuno razumijevanje likova koje igraju  –   njihovih unutrašnjih misli, motivacija i emocija. Pored toga glu mci moraju imati sposobnost da ove stvari ubjedljivo izraze kroz glas, pokrete tijela, geste i facijalne ekspresije tako da to izgleda prirodno

za situaciju u kojoj se lik našao. I glumci moraju zadržati iluziju o postojanju njihovih likova sa  potpunom dos ljednošću, od početka do kraja. Također je bitno za glumce da drže svoj ego pod

4

 

Filmska gluma

 

kontrolom, kako bi mogli vidjeti svoje uloge iz odgovarajuće perspektive koja neće poremetiti dramsko djelo kao cjelinu.

Glumački veteran Michael Caine daje sljedeću definiciju glumčevog ultimativnog cilja:   g lumio pokušavao biti ta osoba. Kada Ranije sam rekao da sam kada sam glumio gledate film, ne biste trebali reći „ovo je loša igra lošeg glumca“ ili „ovo je odlična igra odličnog glumca“. Ako radim svoj posao pravilno, trebate reći:  „Vezan  sam za ovu osobu i nemam pojma da je neki glumac tu.“    „Vezan tu.“   Dakle, zapravo pokušavam pobijediti sebe sve vrijeme. Nikad ne trebate vidjeti glumca ; nikad vidjeti kako se točkovi okreću.  okreću. 

Ako je cilj glumca da potisne svoju vlastitu ličnost i postane druga osoba na ekranu, glumac mora naučiti da se ponaša refleksno i prirodno kao ovaj novi lik. Iako postoji mnogo suptilnih varijacija u načinima na koje se glumci pripremaju za uloge, generalno biraju jednu od ove dvije tehnike kako bi razvili cjelovite, uvjerljive karakterizacije  –  unutrašnji pristup ili vanjski pristup.   Vanjski pristup zahtijeva da se glumci počnu ponašati onako kako lik nalaže, pa to s vreme nom  počne prodirati prod irati unutra. Metod Stanislavskog vas uči da krenete obrnuto, iznutra ka vani. Po Počnete čnete sa sjećanjima i osjećanjima, i ta sjećanja počinju uticati na vaše ponašanje po našanje –  unutrašnji pristup.  Drugim riječima, neki ljudi će prvo početi šepati, a tek   onda se vratiti i pokušati shvatiti zašto šepaju. Drugi ljudi moraju razumjeti zašto šepaju prije nego što počnu šepati. 

5

 

Filmska gluma

 

RAZLIKE IZMEĐU POZORIŠNE I FILMSKE GLUME  GLUME  

Gluma za film i gluma na sceni imaju zajednički cilj, glavne odlike i potrebne vješt ine, ali  postoje važne razlike u glumačkim tehnikama koje se traže za ova dva različita medija.  Primarna razlika je u relativnoj razdaljini između glumca i gledaoca. Kada glumi u pozorištu glumac mora biti siguran da ga svaki član publike može jasno čuti i  vidjeti. Zbog toga, glumci na sceni moraju konstantno biti glasni, geste koje očite može i jasne, i generalno se kretati govoriti na način koji će učiniti da ih ipraviti najudaljeniji član su publike jasno čuti i vidjeti. To nijei  problem u manjem potor ištu, ištu, ali što je veće pozoriše i udaljeniji gledalac u zadnjem redu, toliko   veći pokreti moraju biti. Zbog prilagođavanja veličini teatra, kvalitet i iskrenost igre često pate  jer glasniji tonovi i velike geste vode ka generaliziranoj formi i stilitizaciji. Blage, suptilne intonacijske varijacije su sve manje primijetne kako se razdaljina između glumca i publike

 povećava. Ovaj problem ne postoji kod glume na filmu jer je gledalac na najboljoj mogućoj lokaciji kako bi čuo i vidio glumca. Zbog mobilnosti mik rofona rofona koji se koriste za snimanje filmova, glumac na filmu može govoriti tiho, ili čak šaptati, sa punom sigurnošću da će publika čuti svaku riječ koju kaže, kao i najsuptilnije glasovne varijacije koje napravi. Isto vrijedi i za facijalne ekspresije, geste i pokrete tijela, jer u krupnim kadrovima čak i najsuptilnija facijalna ekspresija bude jasno vidljiva i najudaljenijem gledaocu. Mobilnost kamere se dodatno pobrine da gledaoci vide scenu

iz najboljeg ugla. Zbog toga filmska gluma može biti, i zapravo treba biti suptilnija i suzdržanija od glume u pozorištu.  Glumac Robert Shaw je ove razlike objasnio ovako:  

Evo u čemu je razlika: Na sceni sceni,, glumac mora dominirati publikom. Ne mora razmišljati  kao što mora kada je ispred kamere. Gluma u  u   pozorištu je umjetnost dominacije. Filmska gluma je umjetnost  zavođenja  zavođenja..

Ovo ne znači da je films filmska ka gluma g luma manje zahtjevna od pozorišne glume. Filmski glumac mora biti bit i ekstremno pažljiv u svakoj gesti i riječi jer kamera i mikrofon ne opraštaju pogreške i okrutno ih otkrivaju, posebno u krupnim kadrovima. Zato što su potpuna iskrenost, prirodnost i samokontrola podjednako veoma važni, jedan pogrešan pokret ili neiskrena gesta, replika koja je izgovorena nedovoljno uvjerljivo, previše uvjerljivo ili izvan lika dovoljna je da sruši iluziju stvarnosti. Zbog toga, najuspješniji filmski glumci posjeduju ili mogu prirodno pokazati zaista iskrenu ličnost i nekako nam se čini da su potpuno svoji, bez samosvjesnosti ili osjećaja

6

 

Filmska gluma

 

suzdržanosti. Ova rijetka kvaliteta generalno ovisi koliko o prirodnom talentu, toliko i o napornom učenju i vježbanju. 

Mana glume na filmu je to što glumci igraju svoje uloge u nekontinuiranim dijelovima, za razliku od kontinuiranog slijeda scena s kojim se susreću pozorišni glumci, koji igraju jednu scenu za drugom hronološki. Tek kasnije, u procesu montaže filma se dijelovi sastavljaju pravim redoslijedom. ovog isto se stanje raspoloženje i glumački postaje problem za glumce. NaIz prim  jer,razloga glumciimati od kojih traži traž iuma, da govo govore re dijalektom koji je stil mnogo drugačiji drugač iji od njihovog ličnog, prirodnog načina govora mogu imati probleme sa ponovnim korištenjem identičnog dijalekta dvije sedmice kasnije. Taj problem ne bi imali u kontinuiranoj igri kakv a je ona na pozorišnim daskama, ali očita prednost se također javlja iz ove razlike. Igra glumca na filmu može biti mnogo savršenija nego što može biti igra glumca u pozorištu, jer montažer i režiser mogu izabrati najbolje i najuvjerljivije odigrane kadrove od nekoliko njih kojima je snimljen isti događaj. Na taj t aj način film postaje ko kontinui ntinuirana rana serija najboljih performansa.   Još jedna otežavajuća okolnost kod filmske glume je ta da glumci nemaju direktnu vezu sa  publikom kakvu imaju glumci u pozorištu i zbog toga filmski filmski glumci moraju igrati za imaginarnu  publiku. Filmski glumci g lumci ne mogu crpiti inspiraciju iz reakcija pu publike blike dok igraju, igraju, već ona o na dolazi od režisera, ekipe filma i činjenice da je ono što će odigrati mnogo trajnije od onoga što igraju glumci na sceni.

Film je također većim dijelom više fizički medij nego pozorište, tj. filmski glumci moraju koristiti mnogo više neverbalne komunikacije nego što moraju glumci u pozorištu. Ljudsko lice ima nevjerovatno kompleksnu strukturu, koja mu pruža mogućnost da pokazuje mnogo emocija kroz blage promjene položaja usta, očiju, očnih kapaka, obrva i čela. Ta ekspresivnost ljudskog lica objašnjava još jednu bitnu razliku između filmske i pozorišnje glume –   veći fokus filmske glume na reakcije nego na akcije. Kadar reakcije   postiže svoj dramatični efekat kroz  prikazivanje toga kako lik reaguje na dijalog ili neku radnju kroz krupni kadar. Glumčevo lice kroz kratko vrijeme koliko je prikazano mora suptilno pokazati odgovarajuću emocionalnu reakciju. Neki objašnjava: od najsnažnijih trenutaka u filmu su građeni na toj „facijalnoj glumi“. Glumac Michael Kaine  

Na filmu ne možete igrati samo kretanjem i pričanje pričanjem m sve vrijeme. Ljudima  postanete dosadni. Morate pokazati reakcije. Na sceni je drvo od kartona samo drvo od kartona i ne očekujete njegovu reakciju. U filmu je drvo pravo drvo; gubi svoje lišće i biva pokriveno snijegom. To se odnosi na svakoga u  filmu. Ništa Ništa nije izolovano kao što je u pozorištu –  i  i morate igrati prema reakciji nekoga drugog na ono što vi radite. Jedna od stvari po kojoj je moja gluma na filmu prepoznatljiva nije gluma nego reagovanje.

7

 

 

Filmska gluma

Filmska gluma se također razlikuje od pozo r išne išne po tome da traži dvije različite vrste glume. Jedna je ona koja je potrebna za akcione/avanturističke filmove. Može mo je nazvati akcionom glumom. Ovaj način glume traži mnogo reakcija, snažan govor tijela, fizički napor i posebne vještine, ali ne koristi najdublje izvore glumčeve inteligencije i osjećanja. Su protno tome, dramska gluma  traži neprekidan, intenzivan dijalog sa drugom osobom i potrebna joj je emotivna i psihološka dubina koja je rijetko tražena kod akcione glume. Akciona gluma je umjetnost radnje. Dramska gluma uključuje osjećanja, razmišljanje i komuniciranje putem emocija i misli. Akciona gluma je površna, mnogo manje utančana. Dramska gluma je mnogo dublja i puna suptilnosti. Obje vrste glume traže s voju posebnu vrstu nadarenosti ili talenta.  Neki glumci mogu igrati na oba načina, ali jedan od njih im više odgovara nego drugi i uloge im im se dodjeljuju na osnovu toga. Na primjer Clint Eastwood je primarno akcioni glumac, dok je Robert De Niro dramski glumac.

Iako se Clint Eastwood

uspješno pojavljivao u

dramama, prvobitno je  postao poznat kao akcioni glumac (prikazan ovdje kao Prljavi kao  Prljavi Harry u Harry u filmu  Iznenadni udar )

Robert De Niro kojeg ovdje vidimo kao

 prostačkog bivšeg robijaša iz filma  Rt straha dosljedno straha dosljedno se  pokazuje kao jedan od najboljih dramskih glumaca

Iako filmska i pozorišna gluma imaju iste osnovne ciljeve, c iljeve, filmska filmska gluma ko koristi risti fundamentalno drugačije tehnike kako bi se do tih ciljeva došlo.  

8

 

 

Filmska gluma

TIPOVI GLUMACA 

Pored klasifikacije glumaca na akcione i dramske glumce, možemo uzeti u obzir i u kakvom su

odnosu uloge koje oni igraju sa njihovim stvarnim ličnostima. S obzirom na te karakteristike možemo podijeliti glumce na impersonatore, imitatore -komentatore i tipske glumce. Impersonatori

Impersonatori su glumci koji imaju talenat da odbace sve karakteristike svoje ličnosti i preuzmu one od lika (sa kojim privatno nemaju mnogo toga zajedničkog). Takvi glumci mogu  potpuno zaroniti u ulogu, efekt no mijenjajući svoje fizičke i vokalne karakteristike tako da izgleda  kao da su postali neka druga osoba. Čine da potpuno izgubimo s liku njihovog pravog identiteta. Uloge

koje ovaj tip glumca može odigrati su beskonačne. Za impersonatore ograničenja skoro da i ne  postoje. Imitatori i komentarori

Imitatori i komentatori igra ju uloge bliske njihovoj ličnosti i fizičkom izgledu. Igraju ih

dramatično, bez da potpuno gube svoj identitet. Iako se mogu blago prilagođavati kako bi odgovarali ulozi, ne pokušavaju radikalno promijeniti crte svoje ličnosti, svoje fizičke ili vokalne

karakteristike. Umjesto da pokušavaju obojiti ili interpretirati ulogu filtrirajući je kroz svoje

najbolje karakteristike, oni biraju da prilagode svoje nasljeđene mogućnosti tako da one odgovaraju liku kojeg igraju. Krajnji rezultat je efektan kompromis izm eđu glumca i uloge, između stvarnog i dodijeljenog identiteta. Kompromis dodaje jedinstvenu kreativnu dimenziju liku, jer govoreći replike ovi glumci otkrivaju ponešto i od svojih misli i osjećaja o liku, ali rade   to bez da ikad izlaze iz lika. Tako ovi glumci mogu istovremeno igrati ali i komentarisati ulogu.

Iako dijapazon uloga koje ovi glumci mogu igrati nije širok kao onaj koji imaju impersonatori, ipak je relativno širok. Ako im se uloge u loge mudro dodijele, mogu donijeti nešto novo i svježe svakoj ulozi koju igraju, kao dodatak njihovim najboljim i najatraktivnijm osobinama. Tipski glumci

Glumce čiji je primarni talenat da budu oni i ništa više nazivamo tipskim glumcima. Oni  projiciraju esencijalne kvalitete iskrenosti, iskrenosti, istinitosti i prirodnosti. Obično po posjeduju sjeduju određenu dinamičnost, magnetnu privlačnost i odlično vladaju sobom i svojim glasom ili posjeduju neku drugu posebnu sposobnost kojom uspijevaju snažno   komunicirati sa nama putem filma. Ovi glumci, koliko god popularni bili, nisu sposobni igrati mn ogo različitih uloga jer ne uspijevaju prenjeti iskrenost i prirodnost kada pokušavaju igrati uloge koje su mnogo drugačije od njihove ličnosti. Zbog toga moraju tačno odgovarati ulogama koje su im dodijeljene ili uloge moraju biti prilagođene kako bi odgovarale odgo varale njihovo njihovojj ličnosti. 

9

 

Filmska gluma

 

PODJELA ULOGA 

Ponekad je najbolja stvar koju mogu uraditi –  dobro  dobro podijeliti uloge.  Ako podijelite uloge dobro, pola posla je već obavljeno, jer jer čak i ako  ako   glumac ne sluša ništa od onoga što mu govorite, barem ste odgovorni za pola njegovog performansa. Posegnuli Pose gnuli ste u veliki,  pretrpani svijet i izvukli čovjeka, ženu ili dijete i ugurali ih u svoju viziju. Steven Spielberg, režiser  

 Ne uzimajući njihove glumačke vještine u oobzir, bzir, odabir glumaca za uloge u loge koje im odgovaraju je veoma važan posao. Ako njihove fizičke karakteristike, crte lica, glas ili kompletna ličnost koju  prirodno vidite ne odgovara liku, igra glumca vjerovatno neće biti uvjerljiva.  Manji problemi kod podjele uloga mogu biti riješeni pomoću fizičkih modifikacija glumca ili trikovima kamere. Na primjer, u filmu Boy filmu  Boy on a Dolphin, Dolphin , Alan Ladd je igrao sa Sophiom Loren, koja je 8 centimetara viša on njega. U sceni u kojoj oni hodaju jedno pored drugog, Ladd je

izgledao kao da je njene visine ili čak malo viši od nje. Ono što nam kamera nije pokazala je to da je Sophia Loren hodala u plitkom jarku posebno iskopanom za potrebe ove scene.

Scena iz filma B oy on tthe he D olp olphi hin n 

Ovdje vidimo da mu Sophia Loren parira visinom iako stoji stepenicu niže od njega  

10

 

Filmska gluma

 

Također je jako važno da glumce kojima smo dodijelili uloge posmatramo kao tim, a ne kao hrpu nepovezanih individualaca, jer se svako od njih pojavljuje u interakciji sa ostalima, a ne sam. Zbog toga treba razmišljati i o tome kako će oni izgledati na ekranu jedni sa drugima. 

Kada imamo dvije glavne muške uloge, bitno je da izaberemo glumce koji imaju određene kontrastne karakteristike kako bi se jasno razlikovali jedan od drugog. Uloge istog spola trebaju

 biti dodijeljene imaju jasne razlike, kao nanisu primjer boju kože, građu, visinu i različiteglumcima glasovne koji karakteristike. Ako ove razlike tako različitu jasno vidljive, možemo   ih kreirati pomoću njihovih kostima, frizura, brada i slično.  Glumci također moraju prirodno ili pomoću svojih glumačkih vještina pokazati značajno različite crte ličnosti kako bi napravili efektan sukob, kao odvojene, udaljene ličnosti. Ovo je  posebno važno za tzv. ansamblsku glumu. glumu. To je igra grupe glumaca čije uloge imaju jednaku važnost; niti jedan od članova grupe ne igra glavnu ulogu ili dominira nad ostalima. Mnogi moderni filmovi su napravljeni sa ovakvom podjelom.

Primjer ansamblske glume –  scena  scena iz filma Zagrizi život  

11

 

Filmska gluma

 

Jedna od najtežih stvari kod podjele uloga   je naći kombinacije glumaca između kojih ima hemije; hemije koja je toliko jaka da ih publika opet poželi vidjeti u nekom drugom filmu.   Dobar primjer glumačke hemije na ekranu je ona koja postoji između Kate Winslet i Leonarda DiCapria koji su se prvi put zajedno pojavili u filmu Titanik  1997.  1997. godine. Snažna hemija koja se stvorila bila je presudna da se glavne uloge u filmu Put filmu  Put oslobođenja koji oslobođenja koji je sniman 2008. godine  ponovo dodijele njima.

Titanik

Put oslobođenja 

Fizičke prirodne crte ličnosti važnidešava kada gledaoci imajuo određenu sliku likakarakteristike u glavi prije inego su pogledali film. su To posebno se uglavnom sa filmovima poznatim historijskim ličnostima ili filmovima baziranim na popularnim knjigama. Često nam je teško  povjerovati glumcima koji ko ji se ne izgledaju onako o nako kako smo zamišljali lika dok smo čitali knjigu. To je problem koji pu blika teško prevazilazi, čak i sa izvandrednom glumom. glumom.  

Uloga Jacka Reachera, glavnog g lavnog lika u istoimenom filmu napravljenom po popularnom serijalu knjiga britanskog pisca Lee Childa pripala je Tomu Cruiseu. To je izazvalo ogromno negodovanje kod fanova popularnog po pularnog serijala jer Cruise izgleda

mnogo drugačije od onoga kako je Jack Reacher opisan u knjigama –   ima dugu plavu kosu, 40 kilograma više nego Tom Cruise i viši je od njega  25 centimetara. Rezultat toga bio je da mnogi fanovi uopšte nisu imali želju  pogledati film, a oni koji jesu nisu zadovoljni izborom glavnog glavnog glumca.

Finansije također igraju bitnu ulogu prilikom izbora glumaca. Poznati glumac može biti savršen izbor za glavnu ulogu, ali može biti preskup za film sa ograničenim budžetom. Glumac može imati obaveze koje mu ne dozvoljavaju da prihvati ulogu. Dakle podjela uloga predstavlja odabir najtalentovanijeg glumca u okviru budžeta filma i plana snimanja 

12

 

 

Filmska gluma

ZAKLJUČAK   Mnogi smatraju da je gluma samo jedan od bitnih elemenata filma. Ja mislim da je gluma

najvažniji od njih, jer čak i ako je film loše snimljen, iskadriran ili montiran, gledaoci će se vezati za glumce koji dobro rade svoj posao; koji pokazuju iskrenost i prirodnost. Lošu glumu ni najbolja tehnologija ne može popraviti. po praviti. Filmska gluma je mno go suptilnija od pozorišne, jer publika savršeno vidi i čuje sve što glumci

rade i govore. Još jedna stvar koja filmsku glumu razlikuje od pozorišne je to što se scene uglavnom ne snimaju logičnim, već najpraktičnijim redoslijedom. Dakle kod pozorišne glum e  postoji kontinuitet koji se ne postiže kod filmske, ali na filmu imamo više pokušaja da scenu dobro odigramo. U pozorištu nemamo drugu šansu.  Postoji podjela glumaca na akcione i dramske, na osnovu onoga što im više odgovara, ali pored ove postoji i podjela na impersonatore (potpuno postaju likovi), interpretatore/komentatore (postaju likovi, ali zadrže neke svoje svo je osobine) i tipske glumce koji igraju u svoje ime.   Kada biramo glumce za film nije dovoljno samo da odgovaraju ulogama koje im dodjeljujemo. Potrebno je razmišljati i o tome kako će oni izgledati zajedno na ekranu.  Način na koji ćemo reagovati na nekog glumca je veoma ličan i subjektivan i naše mišljenje se često razlikuje od mišljenja naših prijatelja ili mišljenja kritičara.   Kako su reakcije na glumce su veoma subjektivne, nikad ne možemo udovoljiti svakoj osobi koja će pogledati naš film. Zbog toga su i drugi elementi filma također vrlo važni. Možda i važniji od glume?

Teško je dati odgovor na pitanje koji je od elemenata filma najvažniji.  Mislim da filmove uopšte ne bi trebalo raščlanjivati na elemente. Jednostavno je –   imamo dobre filmove i loše filmove.   „Dobar film sa lošom glumom“ nije dobar film. film. Loš film sa fenomenalnom glumom je ipak samo loš film. 

13

 

Filmska gluma

 

LITERATURA  th

Boggs,  Joseph M. i Petrie, Dennis W. (2004). The Art of Watching Films. Boggs,  Films. 6   ed. Sa engleskog jezika preveo Aldin Karahasanović. New York: The McGraw -Hill Companies, Inc. Breson, Robert. (2003). Beleške (2003). Beleške o kinematografu. kinematografu. Novi Sad: List Delaore, Ana (2008).  Značaj star sistema u holivudskoj produkciji do pojave govornog  filma.  Niš:  filma.  Niš: Niški kulturni centar   Lindrgen, Ernest (1966). Umetnost filma. filma. Novi Sad: Matica srpska  srpska 

14